Professional Documents
Culture Documents
Ulomak za esej:
„Bilo je to... teško je reći, kojega baš dana, ali vjerojatno najsvečanijeg dana u životu Akakija
Akakijeviča, kad je Petrovič napokon donio kabanicu. Donio ju je ujutro, baš prije vremena
kad je trebalo ići u odjel. Kabanica mu je stigla baš u pravi čas, jer je već počinjala prilično
jaka zima, a činilo se da će još jače pritisnuti. Petrovič dođe s kabanicom, kako dolikuje
finomu krojaču. Lice mu je imalo tako dostojanstven izraz kakav Akakij Akakijevič još nikad
nije vidio, činilo se da u punoj mjeri osjeća da je izvršio nemalo djelo i da je odjednom u sebi
pokazao ponor koji krojače što samo meću podstave dijeli od onih što šivaju nove stvari. On
izvadi kabanicu iz marame, u kojoj ju je donio: marama je bila čista, upravo od pralje; zatim
je složi i turi u džep za upotrebu. Izvadivši kabanicu, on je veoma ponosno pogleda i držeći je
u obadvjema rukama vrlo spretno prebaci Akakiju Akakijeviču na ramena; zatim je potegne i
odostraga rukom povuče prema dolje; onda joj na Akakiju Akakijeviču složi lijepe nabore,
ostavivši je malo raskopčanu. Akakij Akakijevič, kao čovjek u godinama, htio je isprobati i
rukave. Petrovič mu pomože obući i rukave — pokazalo se da su i rukavi bili u redu. Jednom
riječju, da je kabanica bila savršeno napravljena i da mu dobro pristaje. Petrovič ne propusti
naglasiti da je on samo zato tako jeftino računao za ruke, što radi bez cimera u maloj ulici, a
na Nevskom prospektu bi mu samo za izradbu bili računali sedamdesetpet rubalja. Akakij
Akakijevič nije o tom htio s Petrovičem raspredati, pa i bojao se svih velikih svota, kakvima je
Petrovič volio bacati prašinu u oči. On mu isplati, zahvali mu se i odmah u novoj kabanici
pođe u odjel. Petrovič izađe za njim i stojeći na ulici dugo je još izdaleka gledao za njim, a
zatim namjerno zaokrene, da skrene kroz krivudastu uličicu, pa da opet izađe na ulicu i da
još jedanput pogleda svoju kabanicu s druge strane, to jest od naprijed.“