1

Naslov izvornika
One Enchanted Moment
(orig. Christmas Ever After)

SARAH MORGAN

Prevela s engleskoga
Lidija Lebinec

Zagreb, 2021.

2
 Za Jill Shalvis,
koja je, draga, topla, velikodušna i duhovita,
a piše i sjajne knjige.

3
 Prvo poglavlje

izišla je iz svojeg hotela i podignula lice prema nebu.

S KYLAR TEMPEST
Mekane, velike snježne pahulje padale su s tamnoplavog, noćnog neba,
prekrivajući joj kosu i miješajući se s vunom njezina bijelog kaputa. Činilo joj se
kao da stoji u snježnoj kugli.
Posegnula je i uhvatila pahuljicu dlanom, promatrajući je kako se polako topi,
samo kratkotrajno lijepa.
London je upravo ovio hladni val, a ljudi su se kladili da će, nakon mnogo
godina, imati bijeli Božić. Snijeg je padao nekoliko sati i ulice su bile smrznute i
bijele. Prizor ugodan oku, ali smrtonosan pod nogama, pa je zato odlučila uzeti
taksi umjesto da se prošeće blistavom dužinom mosta Knightsbridge do galerije.
Nije željela doći s modricom na oku na najvažniju večer u svojem životu.
Nasmiješivši se vrataru, ušla je u taksi koji ju je čekao. Umotana u toplinu,
promatrala je ljude koji su žurili prepunim ulicama. Hodali su spuštenih glava,
omotani slojevima vime da se zaštite od hladnoće.
Trgovine sa savršeno ukrašenim izlozima blještale su i sjajile bijelim
svjetlima, čije su zrake stvarale blistavo srebro na snijegu.
Opijena svjetlima i bojama, odupirala se porivu da posegne za bilježnicom
koju je uvijek nosila sa sobom. U svijetu koji je često pokazivao svoju ružnu
stranu, Skylar je tražila ljepotu i hvatala ju je svojom umjetnošću. Radila je s
različitim medijima, poigravala se i keramikom, ali njezina prva ljubav bio je
nakit.
Ogrlica koju je odabrala nositi večeras bila je primjer njezina rada i jedini
bljesak boja na njezinoj odjevnoj kombinaciji. Dizajnirala ju je kao dio svoje
najnovije kolekcije, ali zaljubila se u nju i zadržala je za sebe. Kamenčići su bili
mješavina plave i zelene, mediteranskih nijansi koje su davale toplinu hladnoj
prosinačkoj večeri.
Ovo je bila njezina velika večer, bila je u jednom od najdražih joj gradova, u
omiljeno doba godine, a trebao joj se pridružiti i Richard.
Bili su zajedno već više od godinu dana. Godinu u kojoj je on bio usredotočen
samo na svoju političku karijeru. Otkad je dobio mjesto u Senatu, pritisci su se
pojačali. Gotovo se nisu vidjeli u mjesecima koji su prethodili izborima, a vrijeme
koje su provodili zajedno kvarile su njegove bijesne promjene raspoloženja.

4
Pomirila se s time da će na privatnoj izložbi svoje kolekcije biti sama pa joj je
njegov poziv s aerodroma bio iznenađenje.
Sad je uzbuđeno očekivala noć pred sobom.
Od večeras, sve će biti drukčije. Stres oko izbora bio je iza njih, i napokon će
moći zajedno uživati u lijepim trenucima i raditi sve ono o čemu su razgovarali.
Natuknuo joj je da ima poseban božićni dar za nju.
Možda putovanje u Firencu?
Znao je da je to oduvijek željela.
Ili možda Pariz, pa da posjete Louvre i Musée d’Orsay.
Raspoloženje joj se popravilo.
Proslavit će njezinu izložbu, a kasnije će uživati u intimnijoj proslavi. Njih
dvoje, njezin luksuzni apartman u hotelu i boca pjenušca. Sutra će posjetiti
klizalište u Somerset Houseu. Dan ranije prolazila je pokraj njega i provela je
happy hour promatrajući ljude.
Njezin kreativni mozak upijao je kaleidoskop boja i nasmijanih lica.
Primjećivala je sve; nesigurne, gegave i elegantne. Tinejdžere koji su se okretali,
roditelje koji su pridržavali uzbuđenu djecu, isprepletene ljubavnike. Nakon toga
posjetit će London Eye u noći. Promatrala je polagano, elegantno uzdizanje svake
kapsule iznad tamne vrpce Temze i odlučila da i sama to želi iskusiti.
Bilo bi romantično, a ona i Richard trebali su provoditi više vremena njegujući
svoju vezu.
Zurila je kroz prozor razmišljajući o tome.
Je li to ljubav?
Je li to to?
Uvijek je pretpostavljala da će, kad se napokon zaljubi, znati da jest. Nije bila
spremna na sve te sumnje i pitanja.
»Božićna zabava, dušo?« Taksist je virnuo u retrovizor i Skylar mu se
nasmiješila. Bilo joj je drago što ju je izbavio iz vlastitih misli.
»Zapravo ne. Privatna izložba. Nakit, posuđe i nekoliko slika.« Serija
akvarela što ih je naslikala na putovanju u Grčku kamo je išla posjetiti Brittany.
Činjenica da joj je najbolja prijateljica arheologinja proširila joj je horizonte. To
putovanje bilo joj je inspiracija za kolekciju. Oceanski plavo.
»Odakle si?«
»Iz New Yorka. Tamo je sad prilično hladno.« Slobodno je brbljala, uživajući
u tome kako su taksisti u Londonu prijateljski raspoloženi.
»Nadam se da si ponijela kreditnu karticu. U ovom dijelu Londona cijene su
visoke. Što god budeš kupovala, bit će skupo.«
»Moja je.« Uzbuđenje se pomiješalo s ponosom. »Moja kolekcija.«

5
 Ponovno virne u retrovizor prema njoj. »Impresioniran sam. Imati izložbu u
ovom dijelu gradu u bilo kojoj dobi bila bi velika stvar, ali za nekoga mladog
poput tebe - pa, očito je da će tu nešto biti. Obitelj ti je sigurno jako ponosna.«
Njezino dobro raspoloženje istopilo se poput pahuljice koju je držala na dlanu.
Njezina obitelj nije bila ponosna.
Bili su razočarani što je tako uporno nastavljala sa svojim »hobijem«.
Pozvala ih je. Poslala im je ukrašenu pozivnicu i katalog.
Nije bilo odgovora.
Okrenuvši glavu, usredotočila se na snježni prizor iza prozora taksija. Neće
dopustiti da joj to uništi večer. Ništa joj neće uništiti večer.
Taksist je još uvijek govorio. »I, vraćaš se kući za praznike? Obiteljski
Božić?«
»Takav je plan.« Iako zapravo i nije bilo tako. »Obiteljski Božić« zvučao je
udobno i toplo, poput nečega iz bajke. Pobuđivao je prizore prekrasno umotanih
darova naslaganih oko visokog božićnog drvca okićenog žmirkajućim svjetlima i
kod kuće izrađenim ukrasima, dok uzbuđena djeca pršte od očekivanja.
Božić u kući njezinih roditelja bio je više test izdržljivosti nego bajka, više
služben nego udoban. »Drvce« je bilo poput umjetničke instalacije s golim
granama pošpricanim srebrnim sprejem i ukrašenim sitnim svjetlima, što je bio
dio veće instalacije koju je svake godine planirao i izvršavao majčin
dekorater interijera. Strogo, strano i nedodirljivo.
»Darovi«, umjetnički postavljeni na različita mjesta radi efekta, bili su,
zapravo, prazne kutije.
Dijete koje bi se nadalo da će pod obiteljskim drvcem pronaći nešto čarobno
razočaralo bi se.
Ti su darovi opisivali njezinu obitelj, pomislila je.
Sve je moralo biti sjajno i savršeno umotano. Izgled je bio važan.
Naslonivši glavu na hladno staklo prozora, promatrala je kako se muškarac i
žena, pretrpani vrećicama, probijaju kroz snijeg s dvoje uzbuđene dječice koja
skakuću. Zamišljala ih je kako dolaze kući i zajedno kite drvce. Pišu pisma Djedu
Mrazu i vješaju čarape, brojeći koliko još puta moraju spavati do Božića.
Najvažnije stvari u životu, sjetno je pomislila, ne mogu se umotati u papir.
Promatrala je obitelj dok je odlazila niz ulicu, a onda je odmaknula pogled,
prekorivši samu sebe.
Bila je prestara za božićne maštarije, a s obzirom na to da Richard dolazi na
njezinu izložbu, imala je mnogo razloga za slavlje.
Zazvonio joj je telefon i izvukla ga je iz torbe, opet očekujući Richarda.
Zvala je njezina majka i iznenađenje u njoj pomiješalo se s toplinom.
Sjetila se.

6
 »Mama? Tako sam sretna što si nazvala.«
»Nisam trebala zvati,« oštri obrazovani tonovi čuli su se u telefonu, »ali tvoj
otac i ja moramo znati kad ćeš doći kući.«
Trznula se naglo prešavši iz nade u stvarnost. »Zoveš me zbog mojeg
rasporeda?«
»Stephanie ti je poslala e-mail. Nisi odgovorila.«
Stephanie je bila majčina asistentica i Sky je znala da joj je taj e-mail u
dolaznoj pošti, zajedno s ostalima koje je ignorirala dok je naporno radila
spremajući se za ovaj tjedan.
»Bila sam zauzeta, mama. Večeras imam otvorenje izložbe, i...«
»Svi smo zauzeti, Skylar, i bilo bi mi drago da ne moram trčati za vlastitom
kćeri zbog odgovora. Osobito zato što si ti jedina bez posla.«
Sky pomisli na sve dužnosti koje su je čekale. Imala je dovoljno posla za cijelu
sljedeću godinu. »Imam posao.«
»Mislim na ozbiljan, stvaran posao. Radim na rasporedu sjedenja na Badnjak.
Na večeri će nas biti osamdeset. Ručak je nešto intimniji - četrdeset. Kad ćeš ti
doći?«
Sky se naslonila na sjedalo, ne znajući bi li se smijala ili plakala.
Četrdeset? Intimno?
Toliko o toplom obiteljskom Božiću.
»Nisam odlučila.«
»Onda odluči.«
Skylar zamisli majku kako sjedi za svojim elegantnim stolom Queen Anne
križajući stvari sa svojeg popisa dužnosti.
Nazvati sanjarsku, ćudljivu kćer.
»Badnjak.« U posljednjem mogućem trenutku. »Doći ću doma na Badnjak,
ali napravit ću svoje planove pa me možeš prekrižiti s popisa. Razgovarat ću s
Richardom i vidjeti što njemu odgovara.«
»Richard je već poslao svoje planove.«
A njoj ih nije rekao? »Poslao ti je e-mail? Pretpostavila sam da ćemo putovati
zajedno.«
»Moraš prestati pretpostavljati i početi djelovati, Skylar. Richardova karijera
je u usponu, a ipak pronađe vremena osobno mi odgovoriti na poruku. Tvoj je
otac impresioniran, a svi znamo da njega baš i nije lako impresionirati.«
Sky jače stisne prste oko telefona.
Znala je. Pokušavala je impresionirati oca već godinama, dosad bez uspjeha.
Osjetila je stezanje u želucu.

7
 U trećem razredu naslikala mu je sliku. Trebali su joj dani mukotrpnog rada
da stvori nešto za što je mislila da će mu se svidjeti. Bila je uzbuđena kako joj je
dobro ispalo.
Pogledaj ovo, tata. Naslikala sam ti sliku za ured.
Jedva je virnuo na sliku, a sljedeći dan ju je primijetila u smeću, ispod praznih
limenki i kutija od sokova.
Nikad mu više nije ništa nacrtala.
Promatrala je kako se pahuljice vrte i plešu kraj prozora i trudila se da joj ne
smeta što je Richard očito uspio tamo gdje ona nije.
»Pametan je«, govorila je njezina majka. »Uvjerljiv. Šarmantan.«
Osim kad je pod pritiskom. Onda je eksplozivan i daleko od šarmantnog. Ali
to nije bila strana koju je pokazivao glasačima ili njezinoj obitelji. Promeškoljila
se na sjedalu, osjećajući krivnju jer nema dovoljno razumijevanja.
To je bio njegov san, a znala je kakav je to osjećaj.
Richard Everson od djetinjstva je njegovao ambicije o visokom političkom
položaju. Povremeni prasak razdražljivosti bio je razumljiv u ovom trenutku.
Njezina je majka još uvijek govorila. »Sretna si što si pronašla muškarca
poput njega, ali nećeš ga uspjeti zadržati sanjarenjem i romantikom. Veze
zahtijevaju posvećenost i puno truda.«
Upravo tako je, pomisli Skylar, ona gledala na brak svojih roditelja. Posao.
Više poput trgovačkog ugovora nego zajednice pune ljubavi.
Je li ljubav zbilja bila takva?
Nadala se da nije.
»Kad on stiže?«
»Na Badnjak, u vrijeme ručka. Bit će sjajan na ovakvoj vrsti događanja.«
Događanja? »Radi se o Božiću, mama.«
»Mislila sam da si napokon prerasla taj romantični pogled na blagdane.«
Majka je zvučala nestrpljivo. »Tvoj otac je jako dobro razmislio o popisu gostiju.
Prisustvovat će utjecajni ljudi. Ljudi koji će biti korisni za Richardovu karijeru.«
Ne prijatelji ili obitelj. Nego utjecajni ljudi.
»Netko koga poznajem?«
»Popis je bio u privitku e-maila koji ti je Stephanie poslala. Nadam se da ćeš
si uzeti vremena za pripremu.«
»Priprema« je značila upijanje i pamćenje stranica i stranica bilješki o svakom
pojedincu. Što voli, što ne voli, koje se teme moraju izbjegavati pod svaku cijenu.
Čak i za Božić bilo je važno samo biti dobro umrežen.
Padne joj na pamet luda ideja. Božić u kolibi na otoku Puffinu. Vatra na
ognjištu, dobro vino i društvo njezinih prijatelja. Ona i Richard sami, bez pritisaka
iz vanjskog svijeta.

8
 No to je bila sanjarska ideja.
A bila je i bogohulna i nije bilo šanse da se ikad ostvari.
»Žao mi je što nisi mogla doći, mama.«
»Pa, nisi mogla odabrati gore vrijeme. Stavljaš strašan pritisak na Richarda.
Kao što je tvoj otac rekao kad je ranije razgovarao s njim, očekivati od njega da
sad leti u London je nerazumno.«
»Richard je razgovarao s tatom?«
»Zvao je jutros.« Majka zastane. »To što si odabrala tog muškarca jedina je
dobra stvar koju si učinila u životu. Večeras nemoj napraviti pogrešku, Skylar.«
Kakvu pogrešku, u vezi s čime?
»Čekaj malo - o čemu govoriš?«
»Dovoljno sam rekla. Ostalo je na tebi. Napravi dobar izbor.« Majka je
završila razgovor, a Skylar je na trenutak ostala sjediti zureći kroz prozor.
Napravi dobar izbor.
Njezina obitelj nikad nije razumjela da za nju umjetnost i proces stvaranja
nečega opipljivog i prekrasnog, bila to posuda ili ogrlica, nije izbor. To je bila
potreba, možda čak opsjednutost. Dolazila je iz njezine nutrine. U glavi su joj se
stvarale slike, ideje su se gomilale u mozgu. Inspiracija je bila posvuda, bilo je
dana kad joj se vrtjelo u glavi od mogućnosti, bila je kao zaslijepljena.
Tu izbor nije imao ulogu.
Nije mogla odustati od stvaranja baš kao što nije mogla prestati disati, ali
njezina obitelj to nikad nije razumjela. Njihov pristup životu bio je analitičan.
Njihovo uvažavanje umjetnosti bilo je ograničeno na njezin kulturni značaj ih
novčanu vrijednost.
Dok je odrastala, bilo je dana kad se pitala jesu li njezini roditelji možda
donijeli pogrešnu bebu iz bolnice. Oni su bili dobri ljudi, ali ona se osjećala kao
da je u pogrešnoj kući.
Telefon je ponovno zazvonio. Ovoga puta bile su Brittany i Emily, njezine
prijateljice s otoka Puffina, u Maineu.
»Reci nam što imaš na sebi.« Brittanyn glas se snizio, a Skylar se nacerila.
Bez sumnje, bez svojih prijateljica bi poludjela.
Prijateljice su bile poput sunčeve energije, donoseći toplinu i svjetlost u
mračne kutove.
»Srebrnu haljinu i bijeli ogrtač. Potpuno nepraktično.«
»Nema burgera, nema kečapa i kloni se crnog vina. Kladim se da izgledaš kao
snježna kraljica. Nazvale smo da ti poželimo sreću, jer poslije ovoga večeras bit
ćeš previše slavna da bi razgovarala s nama. Jesi li uzbuđena?«
Skylar se trudila zaboraviti razgovor s majkom. »Mislim da jesam.«

9
 »Misliš?« Ovoga puta bila je Emily. »Sky, ovo je ogromna stvar. Trebala bi
biti ponosna. Mi jesmo.«
»Pij pjenušac, slikaj se, a proslavit ćemo kad se vratiš doma.« Brittanyn glas
je odjekivao u telefonu. »Da barem možemo biti tamo s tobom. Ne bi smjela biti
sama.«
Skylar je oklijevala, ne znajući bi li im rekla ili ne. »Neću biti sama. Richard
dolazi.«
Najprije je nakratko nastala tišina, a onda je Emily progovorila. »To je super.«
Glas joj je bio malo previše vedar. »Mislile smo da neće stići.«
»Odluka u posljednji čas.«
»Zašto se predomislio?«
Sky se pitala zašto se zbog tog pitanja osjeća neugodno kad se i sama pitala
isto. »Promijenio je raspored. Pretpostavljam da je to znak da mu je stalo.«
»Da. Eto, drago nam je što se potrudio zbog tebe.« Brittanyn glas je bio topao.
»Nadam se da će ti zbog njega večer biti još posebnija.«
Nisu više ništa rekle. Nisu morale.
Znala je da se brinu zbog njezine veze s Richardom.
Sad kad je dobio mjesto u Senatu, morala ga je uvjeriti da treba provoditi više
vremena s njezinim prijateljicama. Bila je sigurna da bi ih, kad bi ih bolje
poznavao, volio isto kao ona.
»Moram ići.«
»Zovi nas kasnije! I ako vidiš Lily i Nika, pozdravi ih.«
Poziv joj je izmamio osmijeh na lice, i još se uvijek smiješila dok je izlazila
iz taksija.
Galerija se ugnijezdila između trgovine sa starinama i ekskluzivnog butika. U
izlogu galerije ponosno se isticao jedan od najdražih joj predmeta, vaza
oblikovana poput grčke amfore, s pticama koje se svijaju oko sjajnoga plavog
stakla.
Tempest Designs.
Možda je počelo kao hobi, ali sad se pretvorilo u biznis. Imala je malu, ali
odabranu međunarodnu klijentelu, a ovo joj je bila prva izložba u Londonu.
Mogućnost da može samu sebe izdržavati, radeći nešto što voli, njezin je san
učinila stvarnošću.
Zašto su onda majčine riječi bile najglasnije u njezinoj glavi?
Ti si jedina bez posla.
Platila je vozaču, podsjetivši samu sebe da Richard vjeruje u nju. Odabrao je
doletjeti ovamo na vikend, što je bio jedan od najromantičnijih poteza i dokaz da
njezin odabir karijere smatra ozbiljnim.
Nije bilo važno što misle njezini roditelji.

10
 Ovo je njezina velika i važna večer i ništa je neće pokvariti.

ALEC HUNTER IZIŠAO JE iz muzeja National Maritime u Greenwichu, ramena

skupljenih u pokušaju da se zašuti od oštrog vjetra i snijega što je padao. Planirao
se kasno poslijepodne prošetati uz rijeku, ali predavanje koje je održao završilo je
kasnije nego što je mislio, i poslijepodne se pretvorilo u večer.
Pred njim, rijeka Temza vijugala je, poput vrpce, prema blještavim svjetlima
grada. Podignuo je ovratnik kaputa, izvadio telefon iz džepa i krenuo uz rijeku.
Imao je četiri poruke.
Jedna je bila s BBC-ja, kao nastavak sastanka koji su održali ranije tog tjedna
kako bi raspravljali o mogućnosti suradnje s njim na dokumentarnu o Antarktici,
jedna je bila od njegove majke koja ga je zamolila da kupi još pjenušca, jedna od
mlađe sestre koja mu je rekla kako je bolje da joj je kupio prekrasan dar ili da
radije ne dolazi kući.
Zbog nje se nasmiješio.
Odgovorio joj je na poruku i zauzvrat dobio gomilu slatkih emotikona.
Zadnja poruka bila je od njegovih prijatelja u Sjedinjenim Državama, a u njoj
su ga podsjećali na VIP večer Skylarine izložbe.
Mogao ih je zamisliti kako su se skupili u Harbor Houseu na otoku Puffinu,
piju vino i smiju se dok mu šalju zajedničku poruku.

Moraš otići tamo, Alec. Njezin dečko-štakor odlučio se pojaviti i Skylar

treba potporu svojih prijatelja.

DEČKO-ŠTAKOR?
Glavom mu je proletjelo nekoliko misli. Prva je bila da se njega i Skylar
gotovo i ne može opisati kao »prijatelje«. Dobar dan je bio kad su tolerirali jedno
drugo zbog širokog kruga prijatelja; u lošim danima jedva su uspijevali biti
pristojni. Druga misao govorila mu je da Skylarini odabiri u ljubavnim vezama
nisu bili očito ništa bolji od njegovih, a treća je bila da Brittany očito nema pojma
koliko je Greenwich daleko od Knightsbridgea.
Provjerio je koliko je sati i izračunao da će, do trenutka kad stigne tamo kroz
gust promet u gradu, njezina VIP večer biti završena. Ali mora se barem pojaviti,
inače mu život neće biti vrijedan življenja.
Brittany i Emily bi ga ubile, a Ryan bi mu uskratio besplatno pivo u baru
Ocean Club.
S jedva vidljivim smiješkom odgovorio je na poruku, obećavši da će otići, pa
je pospremio telefon.
Sumnjao je da će Skylar biti sretna što ga vidi, ali moći će reći da je obavio
svoju dužnost i s malo sreće pozvat će ga da provede Božić u Harbor Houseu.
11
 Skylar će, znao je to, ići kući svojoj obitelji na Long Islandu.
Koračajući od rijeke prema ulici, pozvao je taksi.
Trebat će mu sto godina da prijeđe cijeli London, ali nadao se da će stići prije
nego što večer završi.
Čestitat će joj, ona će se pristojno nasmiješiti, i on će otići.
Dužnost obavljena.

PROSTORIJA JE BRUJALA.
»Odaziv je fantastičan.« Judy, vlasnica galerije, bila je na drugoj čaši
pjenušca. »Vidiš tko je tamo? Cristiano Ferrara. Vlasnik ekskluzivnog lanca
hotela. Sicilijanac.« Zatim snizi glas. »Vrlo seksi.«
»I vrlo oženjen. Kupio je komad nakita za svoju ženu, Laurel. Trudna je.« I
to je, mislila je Sky, bilo romantično. Ne strogi komad papka na kojemu piše da
ste muž i žena, nego pažljive geste pune ljubavi koje pokazuju koliko ti je stalo.
Takva joj je prodaja bila najdraža.
Dar dizajniran kao izraz ljubavi.
A nije bilo sumnje koliko Cristiano voli svoju prekrasnu ženu. Kad bi mu ljudi
prišli, bio je pristojan, ali bilo je očito da je ova večer dar njegovoj ženi i ona je
zaokupljala svu njegovu pozornost. Gledao je u Laurel kao da je sunce, mjesec i
zvijezde - sve u jednom savršenom paketu.
Sky ih je sjetno promatrala.
To je ona željela. Željela je takvu intenzivnu strast, ali najviše od svega željela
je nekoga tko misli da je ona nešto najbolje na svijetu.
Zbunjena, Sky pogledom potraži Richarda, koji je obrađivao prostoriju.
Je li on tako osjećao za nju?
I je li ona mogla tako osjećati za njega? Je li osjećala dovoljno? Je li to bilo
sve? Glava joj je bila puna pitanja na koja nije mogla odgovoriti.
Uvijek je vjerovala da će, ako se ikad zaljubi, odmah prepoznati taj osjećaj,
ali možda ipak nije bilo tako jednostavno.
Richard je došao posljednji i jedva je zastao da je pozdravi prije nego što se
izgubio u gomili. Sad je razgovarao s Nikom Zervakisom, bogatim grčkim
Amerikancem, vlasnikom tvrtke ZervaCo, koji je stigao sa svojom zaručnicom
Lily, arheologinjom, Brittanynom prijateljicom, koja je pomagala Sky oko
ideja za njezinu novu kolekciju.
»Nik mi je dao odriješene ruke da kupim što god mi se svidi«, povjerila joj se
Lily. »Dosad sam kupila one prekrasne naušnice u obliku morskih zvijezda i onu
posudu u kutu. Slična je jednoj koju on već ima doma u Grčkoj.«
»To je i tvoj dom.«

12
 »Da, to je moj dom! Nevjerojatno, je F da? Još uvijek se svaki dan želim
uštipnuti.«
»Kako si znala?« Sky osjeti da su joj usta suha. »Kako si znala da je on onaj
pravi? Da je to zbilja ljubav?«
»To je teško pitanje.« Lily je razmišljala promatrajući Nika. »Ne mogu to
opisati. Ali ponekad osjećam kao da mi je srce preveliko za prsni koš.« Napola se
nasmiješila i otišla do posude. »Ovo mi se zbilja jako sviđa.«
»Trebala bih ti je dati besplatno. Ništa od ovoga ne bi se dogodilo bez tvoje
pomoći. Ti si stručnjakinja za grčku keramiku.«
»Više nisam. Pretvaram se u poduzetnikovu ženu. Ali to je moj izbor.« Lily
ponovno baci pogled na Nika, a oči su joj blistale poput svjetala na božićnom
drvcu. »Pozdravi Brittany od srca u moje ime kad je vidiš. Provest ćeš Božić na
otoku Puffinu?«
»Ne. Provest ću blagdane sa svojom obitelji.«
Sa svojom obitelji i stotinu dvadeset stranaca.
Utjecajnih ljudi.
Bit će zabavno poput odlaska zubaru.
Trudeći se ne misliti na to, Skylar zagrli Lily, a onda se umiješa u gomilu,
primajući komplimente i odgovarajući na pitanja o svojim djelima.
Padne joj na pamet da je jedina osoba koja joj nije čestitala bio Richard.
Čak i nakon što je dvoje najbogatijih ljudi u prostoriji otišlo na drugi božićni
događaj, nastavio je povezivati se, pozdravljati udarcima pesnica i tapšanjem po
leđima dok se kretao prostorijom.
Sky se već počela pitati zašto se uopće trudio dolaziti, a onda ga je ugledala
kako razgovara s vlasnicom galerije, nakašljava se i sprema započeti govor.
Srce joj potone. Zar će joj javno čestitati?
Bilo bi joj draže da to učini na prisniji način, s nekoliko osobnih riječi koje bi
joj pokazale da je ponosan na nju, ali razumjela je da je to način na koji Richard
rješava stvari. Najvažnije mu je bilo doprijeti do što više publike. Zašto očarati
jednu osobu kad ih možeš očarati deset?
Podignuo je ruku da utiša žamor. »Želim vam svima zahvaliti što ste večeras
ovdje.« Uputio im je najljubazniji osmijeh, onaj koji ga je odveo skroz do Capitol
Hina samo par tjedana ranije. »Svi smo zaposleni ljudi, ali - kao i vi - nisam
mogao propustiti Skylarinu zabavicu. Želim vam zahvaliti u njezino ime.«
Začulo se nekoliko uzdaha, ali Skylar se namrštila.
Zabavica?
Učinio je da se osjeća kao da se vratila u vrtić. I nije on trebao zahvaljivati
ljudima u njezino ime. Ona im je već zahvalila, što bi znao da je stigao ranije.
Okrivio je promet, a ona se osjećala glupo što je pomislila kako je trebao krenuti
ranije.
13
 Osjetila je nagli prodor hladnog zraka dok su se otvarala vrata galerije, pa se
okrenula da vidi prepoznaje li kasnog posjetitelja.
Uhvatila je tračak tamne kose, dugačkoga crnog kaputa i snažnih ramena po
kojima je napadao snijeg.
Nekoliko žena pogledalo je prema zgodnom strancu, a onda se okrenuo i
Skylar je shvatila da nije stranac.
Bio je to Alee Hunter.
Brittanyn prijatelj. Bio je pomorski povjesničar, i njegova stručnost i karizma
na ekranu bili su kombinacija koja mu je omogućila unosnu karijeru, koja je
cvjetala i u akademskom i u medijskom smislu. Zvali su ga Brodolom Hunter i
pripisivali mu sposobnost da povijest učini seksi. Zahvaljujući njegovim
pustolovnim podvizima pred kamerom, imao je gomilu obožavateljica.
Skylar nije bila među njima.
Što on uopće radi ovdje?
Da, povremeno su se družili, ali istina je bila da samo toleriraju jedno drugo
zbog zajedničkih prijatelja. Nije skrivao da misli kako je ona plitka i samo za
pokazivanje. Kako ju je ono nazvao prošlog ljeta? Vilinska princeza.
Da je pas, zarežala bi duboko iz grla.
Rekavši samoj sebi da je nije briga što on misli o njoj, skrenula je pogled.
Jedno je bilo truditi se zadovoljiti svoje roditelje zbog sklada u obitelji, ali
neka je prokleta ako se bude imalo potrudila zadobiti odobravanje tvrdog cinika
poput Aleca.
Znala je da je žrtva teškog razvoda i to je nije iznenađivalo. Za nju,
iznenađenje je bilo da se netko uopće htio udati za njega.
Nije bilo šanse da je na njezinu izložbu došao dobrovoljno, što je značilo da
mu je Brittany zaprijetila ili ga podmitila.
Mirno je stajala, u glavi si obećavajući da će ubiti prijateljicu, a onda shvati
da se Richard obraća izravno njoj.
»Skylar...« glas mu je lebdio prostorijom. »Dođi ovamo, dušo, pridruži mi se.
Želim ti nešto reći.«
Dušo? Dušo?
Je li on nju ikad prije nazvao »dušo«?
Ne želeći izazvati scenu, Skylar krene prema naprijed.
Krajičkom oka primjećivala je Aleca, mirnoću koja ga je odvajala od ostatka
ljudi u gomili. U njemu je bilo nešto daleko i nepristupačno. Znala je da se iza tih
savršenih muževnih crta lica skriva oštar um, ali i jednako oštar i sarkastičan jezik.
Većini žena bio je luđački privlačan.
Ona je mislila da je superioran i pokroviteljski.

14
 Odlazi, pomislila je. Idi doma. Ne želim te ovdje da mi upropastiš večer svojim
zamišljenim mrkim pogledom.
Ali on nije otišao. Umjesto toga, promatrao ju je tako intenzivnim,
usredotočenim pogledom da je osjetila kao da joj je haljina preuska.
Koža ju je peckala i preplavila ju je vrućina.
Kratko je kimnula glavom na pozdrav, a onda zaboravila na njega, jer ju je
Richard uzeo za ruku.
Sjetivši se Lilynih riječi, Sky mu pogleda u oči i pokuša otkriti osjeća li da joj
je srce preveliko za prsni koš.
Nije bilo.
Koliko je mogla osjetiti, ponašalo se sasvim uobičajeno. Uobičajen ritam.
Uobičajena veličina.
Richard se nasmiješi. »Prije nekoliko tjedana ostvario sam životni cilj. To
ostvarenje značilo mi je još više jer si ti bila uz mene.«
Zaboravivši na svoje srce, Skylar zbunjeno zatrepće.
Ovo je bila njezina važna večer, a on govori o sebi?
»Richarde...«
»Obećao sam si da ću kad dosegnem određenu točku u profesionalnom životu,
pažnju skrenuti na osobni život. Taj je trenutak došao. Želim ti nešto reći, a
nijedan trenutak za to nije bolji od ovoga, pred našim prijateljima.«
Njezini jedini prijatelji ovdje bili su Lily i Nik, a oni su već otišli.
Ostali su bili poznanici, važni klijenti i novinari.
I Alec.
Nerviralo ju je što je on ovdje.
Pristojnost joj je nalagala da razgovara s njim, ali što da mu kaže?
Idi kući i prestani mi kvariti radost.
Nije čudo da si razveden...
Svaka opcija koja joj je pala na pamet bila je društveno potpuno
neprihvatljiva, a znala je da će mu, kad za to dođe trenutak, zahvaliti što je došao.
Ponudit će mu čašu pjenušca pa će zatim pristojno razgovarati o svojim
prijateljima.
Lažno, lažno, lažno.
Ona neće spomenuti da zna kako je on ovdje na silu, a zasigurno ni on to neće
spomenuti. Na površini će biti civilizirani, iako se nijedno od njih nije osjećalo
nimalo civilizirano kad su bili zajedno u društvu. Ona bi mogla učiniti da sve
izgleda lijepo. Na kraju krajeva, uvježbali su je stručnjaci. Mogla bi satima
govoriti ni o čemu.
Richard podigne njezinu ruku na svoje usne. »Čekao sam pravi trenutak da te
pitam.«

15
 Trudeći se zaboraviti Aleca, Sky se prisili da obrati pozornost. »Da me pitaš
što?«
»Želim da se udaš za mene.« Imao je glas istreniran i uvježban za govore u
javnosti i to se vidjelo po načinu na koji se obratio publici. »Želim te kraj sebe do
kraja života. Odsad, ići ćemo prema ciljevima zajedno.«
Skylar se zabuljila u njega, pitajući se je li pogrešno čula.
Otvorila je usta. Nije bilo nikakvog zvuka.
»U šoku si.« Bio je samouvjeren. Siguran u sebe. Muškarac zaslijepljen
svjetlom vlastite zvijezde u usponu. Bio je jedinac, jedini u kojega su roditelji
ugradili svoje ambicije. Za razliku od nje, on je i nadmašio njihova očekivanja.
»Nisam kupio prsten. Mislio sam, mogla bi si ga sama napraviti i dati mi popust.«
U svoju šalu uključio je i publiku i začuo se val dobrohotnog smijeha.
Skylar se nije smijala. Niti joj je bilo drago.
Brak?
Pomislila je na razgovore koje su vodili čitavu prošlu godinu. Na intimno
povjeravanje u kojem mu je otkrila svoje snove.
Zar nije čuo ni jednu jedinu riječ?
Očito nije, inače bi znao da nju brak ne zanima.
Ljubav? To je već druga stvar. Željela je ljubav. Ono što nije željela bila je
kitnjasta javna prosidba. Richard je više pažnje posvećivao gostima nego njoj,
toliko očito da je u jednom trenutku poželjela zamahati rukama po zraku i viknuti,
Hej, ja sam ovdje!
Iza njegova ramena primijetila je Aleca Huntera i shvatila da se ni on ne smije.
Stajao je na istom mjestu, ovratnik njegova crnog kaputa dodirivao mu je tamnu
sjenu vilice. Pomisli da bi ga nacrtala kao vampira ili utvaru. Noćnog stvora. Čak
i kad je bio ovako miran i tih, njegova se prisutnost osjećala, što je bila kvaliteta
koja je nesumnjivo pridonijela njegovu uspjehu televizijskog voditelja i gomili
obožavateljica.
Je li i on svoju bivšu ženu javno zaprosio?
Ne, jer bez obzira na njegovu javnu ulogu, znala je da on svoju privatnost
itekako drži za sebe.
»Skylar?« Richardov osmijeh na rubovima usana bio je malo napet. »Svi
čekamo tvoj odgovor.«
Svi? Pitala se u kojem je trenutku prosidba postala grupna aktivnost.
Njezin pravi odgovor bio je, Sigurno se šališ, ali nije željela da se to sljedeći
dan pojavi u novinskim izvješćima o njezinoj izložbi.
Zahvalna na godinama prakse izvođenja lažnih osmijeha, uputila mu je jedan.
»Ovo je iznenađenje.« Zadržavši osmijeh na licu, okrenula se publici.
»Nadam se da ćete nas ispričati. Richard i ja trebamo malo vremena.« Okrenula
se i prošla kroz galeriju prema ostavi koja je bila pokraj ureda.
16
 Potpetice su joj lupkale po drvenom podu. Koljena su joj se tresla.
Nadala se da će je Richard slijediti jer nije željela pred publikom reći ono što
je namjeravala.
Začuo se klik kad je zatvorio vrata za njima. »Sky? Što to, dovraga, radiš?«
»Ne, Richarde, pitanje je što ti radiš?«
»Ja sam te upravo zaprosio. Sve što si trebala učiniti bilo je reći da i imala bi
sjajnu medijsku pokrivenost svoje zabavice. Ali ne, ti moraš raditi dramu.«
Prostrijelio ju je bijesnim pogledom. »S tobom uvijek mora biti drama.«
»Ja...« Bila je bez riječi. »Zbilja ne znam što da kažem.«
»Riječ koju si tražila bila je da, ali propustila si to reći.« Govorio je kroza
zube, a onda je duboko uzdahnuo i nasmiješio se osmijehom koji ju je prvi put
privukao k njemu. »Bila si u šoku. Ovo je tvoja velika večer. Razumijem to.«
Sky se malo opusti. Podsjetila je samu sebe da su njih dvoje već dugo zajedno
i da nitko nije savršen. »Dobro, jer na trenutak nisam bila sigurna da razumiješ.«
Njemu zazvoni telefon. »Ispričaj me na sekundu, ovo bi moglo biti važno.«
Stajala je, ruku ovijenih oko struka, pitajući se što bi moglo biti važnije od
razgovora o njihovoj budućnosti.
Promatrala je oko sebe, pokušavajući ostati smirena. Prostorija je bila
Aladinova pećina kreativnih pokušaja. Slike su stajale naslonjene na zid, na polici
je bilo nekoliko brončanih figurica, a smotani tepih stajao je pokraj stola na kojem
su bile naslagane gomile knjiga.
Nije baš najromantičnija scena.
Richard provjeri broj i utiša telefon. »Može pričekati.« Spustivši telefon
natrag u džep, blijedo je pogleda. »Gdje smo stali?«
»Pokušao si zaključiti ima li tvoj telefonski poziv veći prioritet od razgovora
o našoj budućnosti«, reče ona suho, »i govorio si mi kako razumiješ da je ova
večer bila veliki trenutak u mojem životu.«
»Naravno da razumijem. Zaruke su veliki trenutak u životu svake žene.«
Počne joj zvoniti u ušima. »Molim?! Ti TO smatraš mojim velikim
trenutkom?«
»Zaruke su velika stvar.«
»Mi nismo zaručeni, Richarde.«
»Bit ćemo kad odgovoriš na moje pitanje.«
Uputio joj je razoružavajući osmijeh, ali ona nije osjetila ništa osim
frustriranosti.
Uopće je nije slušao.
Očito, nikad je nije slušao. Kao parnim valjkom prešao je preko nje u
nastojanjima da ostvari svoje ciljeve.
Imao je petogodišnji plan, a ona očito nije bila dio njega.

17
 »Ne sjećam se pitanja. Rekao si ‘Želim da se udaš za mene’. Otprilike isto
kao kad malo dijete kaže ‘Želim čokoladicu’.« Previše nervozna da bi mirno
stajala, počela je koračati cijelom dužinom prostorije. »U prošloj godini, što
misliš, koliko smo vremena uopće proveli zajedno?«
»Godina je bila luda, ne poričem to. Naravno, proveli bismo mnogo više
vremena zajedno da nisi inzistirala da toliko vremena provedeš u studiju i na
onom otoku. Ali sve će se to promijeniti kad se vjenčamo.«
»Mislila sam da sam bila jasna kad sam rekla da mi brak nije na popisu želja.
Nisi me čuo?«
»Čuo sam te, ali oboje znamo da nisi tako mislila. Zašto se ne bi željela
udati?« U glasu mu se osjetila naznaka nestrpljivosti. »Tvoji roditelji u braku su
već trideset pet godina i nikad nisu razmijenili nijednu ružnu riječ.«
Ali isto tako nijednu lijepu.
Nikad, ni jedan jedini put nije vidjela svoje roditelji da razmjenjuju nježnosti.
Nisu se držali za ruke.
Nisu se ljubili.
Nije bilo dugih pogleda, nikakve naznake povezanosti i zajedništva.
Ona je željela mnogo više.
»Što radiš ovdje? Mislim, što zbilja radiš ovdje?«
Njegov osmijeh izgubio je toplinu. »Došao sam te poduprijeti, iako se, sudeći
po tvojem raspoloženju, počinjem pitati zašto sam se uopće trudio. Još uvijek se
probijam na Capitol Hillu. Dolazak ovamo bila je zadnja stvar koja mi je sada
trebala.«
»Baš ti hvala.«
»Nisam mislio...« Prijeđe rukom preko potiljka. »Odlučila si pod svaku cijenu
pogrešno shvatiti sve što kažem.«
»Možda zato što ne shvaćam. Rekao si mi da nećeš doći večeras, što se
promijenilo?« Kad nije odgovorio, ona odgovori umjesto njega. »Vidio si popis
gostiju i mislio da bi ovdje mogli biti ljudi koji će ti biti od koristi. Budi iskren.
Tvoj dolazak večeras nije imao veze sa mnom.« A tako je htjela da ima. I
njezin kreativni mozak činjenice je preokrenuo u scenarij s kojim bi mogla živjeti.
Njezina majka bila je u pravu.
Bila je samo glupa sanjalica.
Richard se oštro zagleda u nju. »Ne sramim se priznati vrijednost
umrežavanja. Hoćeš iskrenost? Dat ću ti iskrenost. Taj tvoj hobi je u redu, ali tratiš
život. Slikaš slike i izrađuješ nakit i to ne bi bilo važno, ali ti si pametna, a postoji
toliko drugih, mnogo korisnijih stvari koje bi mogla raditi. Stvari koje bi me činile
ponosnim.«
Osjetila je da joj se vrti. »Nisi ponosan na mene?«

18
 »Pa nije baš da spašavaš planet, Sky. Čak se ni ti ne možeš pretvarati da je to
što radiš važno.« S nekoliko riječi uništio je sve što je radila, bacivši joj snove u
smeće, baš kao što je njezin otac učinio s njezinom prvom slikom prije toliko
godina.
Osjećala se kao da je izronila iz dubokog sna.
»Posljednja ogrlica koju sam napravila izrađena je od dijelova broša koji je
klijentici ostavila njezina baka. Cijelo desetljeće ležao je u ladici, a ona je htjela
da se od njega stvori nešto moderno, što će moći nositi. Nešto što joj je važno u
životu, a što će je podsjećati na nekoga koga je jako voljela. Bilo joj je
važno. Osjećaji su važni.« Ali znala je da on to neće shvatiti.
Za njega su važne stvari bile novac, moć i utjecaj.
Bio je poput njezinih roditelja. I zbog toga su se tako dobro slagali s njim.
Richard reče pomirljivo. »Ovaj razgovor je besmislen. Moramo krenuti
dalje.«
»Moj rad nije ‘besmislen’, a kad kažeš ‘krenuti dalje’, pretpostavljam kako to
znači da su tvoje ambicije važnije od mojih.«
On se namršti. »Ne, ali ne možeš poreći činjenicu da služim mnogim
ljudima.«
»Zbilja? Ili služiš samom sebi? Jer ponekad, Richarde, pitam se radi li se u
tvojoj karijeri o ambicijama, umjesto o nesebičnoj želji da život posvetiš javnoj
službi.«
Crte njegova lica otvrdnu. »Želiš razgovarati o sebičnosti? Što misliš što tvoje
djelovanje čini tvojim roditeljima? Vrijeme je da prestaneš misliti na sebe i učiniš
ih ponosnima.«
»Otkad moji roditelji imaju išta s našom vezom?« U glavi joj se pojavi
uznemirujuća misao. »Zašto si zvao mojeg oca?«
»Rekao sam mu da ću te zaprositi. On i tvoja majka bili su oduševljeni i jedva
čekaju proslaviti kad im se pridružimo na Badnjak.«
Zar je zbilja baš sve imalo veze s njezinim roditeljima?
Očajnički želeći biti u krivu, Skylar se ohrabri. »Što ako ti kažem da ove
godine ne želim provesti Božić sa svojim roditeljima? Mogli bismo za Božić biti
sami. Unajmiti malu kolibu na otoku Puffinu i provesti vrijeme igrajući igre i
razgovarajući. S vatrom u kaminu, pravom jelkom iz šume, možemo se šetati
po snijegu, voditi ljubav na toplom.« Rekla je to da ga provjeri, ali što je više
mislila na to, i sama je to više željela. »Učinimo to, Richarde. Zaboravimo
prosidbe, zaboravimo ciljeve i karijere - da makar jednom budemo nas dvoje i
naši prijatelji. Napravit ćemo pakt da ne smijemo razgovarati o poslu. Emily i
Ryan domaćini su božićne proslave u Harbor Houseu, a priredit će je još ljepše
zbog male Lizzy. Zach i Brittany će biti tamo, a voljela bih da nas
dvoje provedemo više vremena s njima. Bit će savršeno.«

19
 »Savršeno?« Izgledao je zgranuto. »Ne mogu zamisliti ništa gore od Božića
na otoku Puffinu. Koja bi bila svrha toga? Tvoji roditelji pozvali su ljude koji će
biti od koristi.«
»Svrha je u Božiću, Richarde. To nije poslovna prilika ili razlog za
umrežavanje, nego Božić.« Kako je mogla biti tako slijepa? Bili su zajedno već
više od godinu dana. Vjerovala je da imaju budućnost. »Ako ne otok Puffin, onda
možda Europa? Uvijek smo razgovarali o tome da odemo u Pariz ili
Firencu. Učinimo to!«
»Ovo nije dobro vrijeme.«
»Nikad nije dobro vrijeme.« I u bljesku bolne jasnoće shvatila je da se zaista
zavaravala. Kad je razmaknula kreativne oblake svoje mašte, istina je bila pred
njom, oblikujući potpunu sliku. »Kad smo se prvi put sreli, nisam mogla vjerovati
koliko toga nam je zajedničko. Te prve noći - ostali smo budni do četiri sata i
planirali putovanje u Firencu. Sjećaš se?«
Richard se premjesti. »Sky...«
»Izgledalo je gotovo predobro da bi bilo istinito, upoznati nekoga čiji su snovi
tako slični tvojima. Bilo je toliko toga što smo htjeli napraviti, a nikad nismo.
Izgledalo je predobro da bi bilo istinito zato što i jest tako.« Progutala je, teško se
suočavajući s istinom jer je istina napravila budalu od nje. »Moji roditelji su
ti rekli za mene, zar ne? Proučio si moje interese tako da točno znaš kako ćeš me
privući.«
»Nema ništa loše u želji da nekoga upoznaš.«
»Ali loše je«, rekla je polako, »to što nije bilo iskreno. Ljubav nije poslovni
ugovor, Richarde, nego emocija. Ne radi se o uvjerenjima i ambicijama, nego o
osjećajima. O iskrenim osjećajima, ne nečemu proizvedenom u svrhu
manipulacije.«
»Evo nje opet. Ti očekuješ bajku, a kad dobiješ stvarnost, onda si razočarana.
Isto je i s tvojim stavom o Božiću. Uvijek si imala romantičan pogled na Božić, a
to je samo običan dan.«
Bile su to iste riječi koje je upotrijebila njezina majka, i ona je znala da to nije
slučajno.
Pomisao na to da su raspravljali o njoj bila je grozna.
Gotovo jednako grozna kao i svjesnost kakvu je pogrešku napravila.
Osjećala se poniženo i izdano, glupo i pomalo posramljeno, ali sad je makar
dobila odgovor.
Ona njemu nije bila sunce, mjesec i sve zvijezde. Nije mu bila čak ni čestica
zvjezdane prašine na cipeli.
»Možda i jest samo običan dan, ali taj je dan važan, i ja ću ga ove godine
provesti sa svojim prijateljima.«
»Točno, oni su tvoji prijatelji. Meni nisu ni od kakve koristi.«

20
 »Prijatelji i ne bi trebali biti od ‘koristi’.« Primijetila je da joj se glas povisio
pa ga pokušala kontrolirati. »To nije prijateljstvo. Stvar je u davanju, ne u
uzimanju.«
»A što ti oni mogu dati? Tvoja situacija nije nimalo slična njihovoj. Ti imaš
obitelj, oni nemaju. Emily je imala majku alkoholičarku, Brittanyna majka očito
nije znala ništa o odgovornosti, a o Zacharyju Flynnu bolje da i ne govorim. Ne
želim riskirati svoju reputaciju tako što ću biti na istom mjestu kao i on. Možeš li
zamisliti što bi mediji mogli učiniti s takvom pričom?«
Bilo joj je kao da gleda stranca i postalo joj je jasno da je sve dosad pokazivao
samo onu svoju stranu koju je želio da ona vidi. Čak i s njom, kontrolirao je sliku
o sebi. Jedini trenuci kad bi mu izmaknula kontroli bile su prilike kad bi izgubio
živce.
»Ako me tjeraš da biram između tebe i svojih prijatelja, tu ne postoji
natjecanje.«
Malo se opustio. »To je dobro znati. Svakako bi izabrala mene.«
»Ne! Izabrala bih njih. Volim svoje prijatelje.« Razbjesnilo ju je ono što je
rekao. Bila je ogorčena, duboko povrijeđena i gnjevna na samu sebe što je bila
tako slijepa. »Prijatelj nikad ne bi učinio ovo što si ti upravo učinio.«
Znala je da više nema povratka. Nema popravljanja.
»Znam da voliš svoje prijatelje i ta te ljubav zasljepljuje. Zahvaljujući njima,
izgubila si pojam o tome što je važno u životu.
Za Božić idemo k tvojim roditeljima. Oni žele najbolje za tebe. A to želim i
ja.«
Osjećala se umrtvljeno. Isključeno.
Kako je ikad mogla pomisliti da bi ovo mogla biti ljubav? »Ja sam ta koja
odlučuje što je najbolje za mene.«
»To je teorija, ali uvijek doneseš pogrešne odluke. Uvijek krivo izabereš.«
U njoj bukne ljutnja. »Hvala ti što si mi olakšao da odgovorim s ‘ne’ na pitanje
koje uopće nisi postavio.«
»Ma, jeb...« Richard pregrize riječ i duboko uzdahne. »Skvlar Tempest, hoćeš
li se udati za mene?«
»Još jednom, ne!« Zvučala je neobično ravnodušno. »I ne mogu vjerovati da
me to ipak pitaš nakon razgovora koji smo upravo vodili. Želio si da izaberem.
Izabrala sam. A sad odlazi.«
On opsuje ispod glasa. »Moj let je sutra, a u DC se moram vratiti u
ponedjeljak. Nemam vremena za igranje igrica. Sljedećih nekoliko sati želim
provesti slaveći, a ne svađajući se. Sve što želim čuti su dvije riječi, to je sve. Da,
Richarde.«
»Ne igram nikakve igrice. Nas dvoje ne želimo iste stvari. Očito je da nikad i
nismo, ali ja to tek sad shvaćam. No, čak i kad bismo imali makar jednu

21
zajedničku stvar, ne mogu biti s nekim tko je tako bezobrazan prema prijateljima
koje volim. Oni su mi previše važni. Gotovo je, Richarde.«
Njezine riječi pale su na uzavrelu tišinu.
Vidjela je promjenu u njemu i srce joj je snažno udaralo u prsima. Bila je s
njim dovoljno dugo da joj bude poznata svaka promjena njegova raspoloženja.
Bilo je kao da promatra nebo koje se smračuje nad otokom Puffinom, navješćujući
nadolazeću oluju.
Njegove provale bijesa bile su ono što joj se na njemu najmanje sviđalo.
»Ja te javno zaprosim, a tvoj odgovor na to je da prekidaš sa mnom? Ovo nije
moguće.« Ton glasa mu je ogrubio. »Nećeš me poniziti. Kad sad iziđemo pred
njih, bit ćemo zajedno i ti ćeš se smiješiti. Ovoga puta donijet ćeš ispravnu
odluku.«
»Da me zbilja poznaješ znao bi da je javna prosidba posljednja stvar koju bih
ikad željela. Ne vjerujem u bajke, Richarde, ali vjerujem da bi dvoje ljudi trebalo
biti zajedno zato što se vole, a ne zato što je to dobro za njihovu karijeru i ambicije
ili zato što je to dio njihova petogodišnjeg plana.« Vidjela je da je
zakoračio naprijed, ali je mirno stajala na mjestu, ne dopuštajući mu da je uplaši.
»Sad moraš otići. Ako se brineš da će te netko vidjeti, možeš izići na stražnji
izlaz.«
»Gotovo sam dio tvoje obitelji.« Glas mu je zvučao poput ružnog režanja.
»Tvoj otac me obožava.«
»Onda oženi mojeg oca. Nadam se da ćete biti jako sretni.« Bila je smirena,
trudila se ublažiti situaciju koja je prijetila eksplozijom, ali bilo je prekasno i
vidjela je trenutak kad je njegov bijes podivljao i puknuo.
Prije bi svaku zapaljivu situaciju rješavala brižno, ne dopuštajući da ikad dođe
do ove razine. Tješila je, smirivala i ponekad bi izišla iz prostorije, udaljivši se od
njega.
Ali sad je bilo prekasno za išta od toga.
Igla je bila izvučena iz granate.
Ramena su mu se pognula. Izraz lica bio mu je iskrivljen i ružan i u toj kratkoj
sekundi zapitala se kako je ikad mogla pomisliti da je zgodan. Izvana je bio
savršeno umotan, ali iznutra...
»Richarde, moraš se kontrolirati.« Glas joj je bio oštar. »Duboko diši.«
»Ti si razmažena kuja.«
Trgnula se kao da ju je udario, a onda je u trenutku zadržane nevjerice shvatila
da je i namjerava udariti. Ruka mu se podignula i Skylar je instinktivno stala u
stranu da izbjegne udarac. Petom je uhvatila rub kutije i teško pala, udarivši
glavom o rub stola. Lubanjom joj eksplodira bol. Vid joj se zamrači i u glavi
začuje udaljeno brujanje. Nešto toplo i mokro curilo joj je niz lice i ona nesigurno
otvori oči, pokušavajući vidjeti kroz bol.

22
 Stajao je nad njom, ruku podignutih da se obrani od optužbe za koju se očito
bojao da bi mogla izgovoriti. »Nisam te ni taknuo.« U glasu mu se osjećala panika.
»Nisam te ni taknuo.«
Nije se ni pomaknuo da joj pomogne.
Nije pokazao nimalo zabrinutosti za njezino stanje, samo za sebe.
Njezin osjećaj izdanosti još se produbio.
»Odlazi odavde ili ti neću uništiti samo karijeru, kunem ti se.« Glas joj je
zvučao čudno i daleko. Svijet oko nje imao je mutne rubove.
O, Bože, onesvijestit će se. Baš sad kad je trebala biti jaka i smlaviti ga, ona
će se onesvijestiti.
»To je bila nezgoda, Sky, glupa nezgoda jer nisi gledala kuda ideš. Znaš kako
si u oblacima...«
»Htio si dvije riječi? Imam dvije savršene riječi za tebe. Odjebi odavde.«
Skylar podigne prste prema glavi i osjeti da su ljepljivi. »Odlazi. Odmah.«
Sranje. Zaboravi kečap - sad će zakrvaviti novu haljinu.
»Vani su novinari.« Te je riječi gotovo zarežao, a oči su mu divlje sjale dok
je procjenjivao potencijalnu noćnu moru s PR-om. »Trebali su izvještavati o
našim zarukama. A ti im daješ ovo?! Prokleta bila, Skylar. Ti si ovo učinila, ti se
nosi s time. Možda će te udarac u glavu probuditi. Kad dođeš k sebi, nazovi me.
Razmislit ću jesi li ili nisi ono što stvarno želim.«
Ne okrenuvši se, izišao je na pokrajnji izlaz i otišao u noć, ostavivši Skylar da
leži u vlastitoj krvi.

KOG VRAGA RADE u toj sobi?

Alec se motao po izložbi ignorirajući ostale goste. Gomila se osipala, ljudi su
odlazili, neki su nagađali romantičnu scenu koja se odigravala iza zatvorenih
vrata.
Javne zaruke su ga iznenadile.
Brittany ga je opisala kao »dečka-štakora«, što mu nije zvučalo kao da je veza
na rubu »sretni do kraja života«.
Njemu je ta prosidba bila neugodna za gledati, ali sudeći prema svim »ooh« i
»aah« žena u publici, u tom je osjećaju bio usamljen. Zbog toga je vjerojatno bio
samac. Što je on znao o romansi? Prema njegovoj bivšoj ženi, ništa. Ona je željela
geste koje ostavljaju bez daha i stalna javna pokazivanja ljubavi.
Njezine nesigurnosti i beskrajni zahtjevi činili su da se osjeća kao da je osuđen
na doživotni zatvor za zločin koji nikad nije počinio.
Trudeći se izbrisati misli koje truju, zgrabi čašu pjenušca i počne računati
koliko će brzo moći pobjeći odavde.
Čim se ponovno pojave, izreći će im svoje čestitke i otići.

23
 Morao se podsjetiti da kaže ono što se od njega očekuje - Čestitam, tako mi je
drago zbog vas, nadam se da ćete biti sretni - a ne ono za što je osjetio poriv:
Jeste li vi ludi?
Zastao je jer mu je pogled privukao izloženi nakit, isprepleteno srebro
umjetnički položeno na svilu boje mediteranskog neba. Dizajn je bio privlačan i
originalan, a povjesničar u njemu prepoznao je da naginje oblicima i stilovima
koji su se koristili u Grčkoj u brončano doba.
Prišla mu je žena i uputila mu osmijeh, s neprikrivenom namjerom.
Alec se okrenuo, ne uzvrativši joj osmijeh.
Nije ga bilo briga ako pomisli da je bezobrazan. Bolje da bude bezobrazan
sada nego da se kasnije mora izvlačiti.
Još jedna ostavština iz propalog braka bila je njegova averzija prema
pretjerano našminkanim i iznimno zahtjevnim ženama. Njegova veza sa Selinom
bila je šest mjeseci seksa, nakon čega je slijedilo raskošno vjenčanje, pa dvije
godine ogorčenih svađa koje su kulminirale burnim razvodom.
Na njezino inzistiranje dvaput je otišao na bračno savjetovanje, tobože
»naučiti nešto o sebi«. Ono što je naučio bilo je da svoju ženu ne voli ništa više
nego što ona voli njega.
Naučio je i da mu je bolje samomu.
Bio je previše sebičan da bi se zavjetovao jednoj ženi.
Previše je volio svoj život da bi ga žrtvovao zbog veze.
Ponovno pogleda uokolo po galeriji. Vrata su i dalje bila zatvorena pa se
nastavio kretati. Bez sumnje, Skylar i njezin dečko provodili su romantične
trenutke i obećavali jedno drugom da će se voljeti zauvijek.
Imao je vremena pa se muvao po galeriji. Znao je da je Skylar radila s
različitim medijima, i tek sad kad je pobliže pogledao izložena djela, nevoljko je
počeo cijeniti veličinu i širinu njezina talenta.
Zastao je pokraj goleme slike, prepoznavši stjenovitu obalu otoka Puffina.
Nije bio stručnjak, ali čak je i on mogao vidjeti da je kompozicija dobra. Savršeno
je uhvatila osjećaj otoka, potez pješčanog zaljeva, pokret mora i prijetećeg
nagovještaja oluje na nebu. Gledajući sliku, mogao je osjetiti slani zrak na licu i
čuti žalobni zov galebova.
Osjeti bolnu čežnju za svojom kolibom na divljoj sjevernoj obali otoka
Puffina. Za nekoliko dana vratit će se tamo i ostat će mjesec dana. Dovoljno dugo,
nadao se, da završi svoju knjigu. Veselio se samoći.
Slika je imala crvenu naljepnicu, što je značilo da ju je netko kupio.
Dobar izbor, pomisli, a onda ugleda visoku, elegantnu posudu u blistavoj
nijansi tamnoplave boje, postavljenu ispod svjetla uz bijeli zid.
Istog trenutka vratio se u Grčku. Gotovo je osjetio vrućinu i miris divljeg
timijana i jasmina.

24
 Od svih izložaka u prostoriji, ovo je bilo djelo koje bi odabrao ponijeti kući.
Na prvi pogled je primijetio da joj je inspiracija bila kombinacija grčke mitologije
i rane minojske keramike. Umjetnički je kombinirala staro s novim i stvorila djelo
zapanjujuće ljepote.
Gomila se još malo prorijedila, no od Skylar nije bilo ni glasa.
Krajičkom oka uhvati pokret na ulici i ugleda visokoga tamnokosog muškarca
kako ulazi u automobil koji ga je čekao.
Prepoznavši ga, Alec se namršti. Zašto bi Richard Everson odlazio sam?
Čekao je da Skylar dotrči za njim, u onoj uskoj srebrnoj haljini i s
najblistavijim osmijehom, ali auto se odvezao samo s jednim putnikom.
Ne obazirući se na unutarnji glas koji mu je govorio kako to nije njegova stvar,
tiho se kretao galerijom prema vratima na koja je vidio da je ušla.
Lagano je pokucao, ali nitko mu nije odgovorio pa je otvorio vrata.
Prostorija je bila prazna.
To je, očito, bilo spremište. Na zid su bile naslonjene slike, na stolu naslagane
knjige i...
Tijelo.
Sranje.
»Skylar?« Bio je kraj nje u dva koraka. »Što se, dovraga, ovdje dogodilo?
Reci mi nešto. Jesi li...«
Nagnuo joj je lice i ruka mu se slijepila od njezine krvi.
Njezina prekrasna plava kosa bila je prošarana krvlju, usne blijede, a lice
gotovo bez boje.
Srce mu je lupalo. Što god da je očekivao ovdje, to sigurno nije bilo ovo.
»Sky? Otvori oči.« Pokušao ju je podignuti, a onda se naglo sagnuo jer je
zamahnula pesnicom prema njegovu licu.
»Takni me i kunem se da će sljedeće što ćeš osjetiti biti moja potpetica u
tvojim jajima.« Odfrfljala je te riječi, a Alec je opsovao ispod glasa i uhvatio je za
zapešće prije nego što ga zbilja povrijedi.
»Mogla bi poraditi na upadu, princezo.«
Zagledala se u njega i usredotočila pogled. Zbunjenost se pretvori u
prepoznavanje. »Što ti radiš ovdje? Došao si se naslađivati?«
»Vidio sam Richarda kako ulazi u auto pa sam došao pogledati što je s tobom.
Dobro da jesam. Vodim te u bolnicu.« U glavi su mu se rojila pitanja. Što se ovdje
dogodilo? I zašto je Richard Everson otišao i ostavio je ovakvu? Iz džepa je
iskopao mobitel. »Zovem hitnu. I policiju. Je li on to učinio?«
»Ne. Pala sam. I ne želim da ikoga zoveš.« Mučila se da sjedne, a njezini
pokušaji otkrili su mu pogled na duge noge i svileno donje rublje.

25
 Njezino je tijelo najveće umjetničko djelo u ovom prostoru, pomisli i odmakne
pogled.
Smetalo mu je što mu se sviđala.
»Dobila si gadan udarac u glavu. Moraš ostati gdje jesi.«
»Ljudi mi trebaju prestati govoriti što moram. Znam što moram. Sranje.«
Alec se okrene da je pogleda i primijeti da je zatvorila oči. »Što nije u redu?«
»Imaš blizanca? Vidim vas dvojicu.«
»To nije dobro.«
»Ma nemoj mi reći. I jedan Alec Hunter je previše. Dvojica su mi najgora
noćna mora.«
Pomislio je kako je dobar znak što ga je prepoznala. »Laknulo mi je što se još
uvijek možeš šaliti.«
»To nije šala.«
Tmurno se nasmije. »Znam da ti nisam prvi izbor pri spašavanju, ali nažalost,
ja sam sve što trenutačno imaš.«
»Onda je dobro što mi ne treba spašavanje.«
Pitao se ima li ona uopće pojma koliko je ozbiljno ozlijeđena. »Daj mi da ti
pogledam glavu prije nego što ustaneš.« Naslonivši je na nogu od stola, pažljivo
joj je zagladio kosu unatrag da bi mogao izbliza pogledati ozljedu. Bio je na
ekspedicijama u divljim dijelovima svijeta i njegove sposobnosti pružanja prve
pomoći bile su više nego dobre. »Ne trebaš šavove, ali imaš gadnu modricu
i mogući potres mozga. Odvest ću te u bolnicu.«
»Ne idem u bolnicu. Ne želim da me itko vidi ovakvu. Mogli bi me
fotografirati.«
Osjeti nalet nestrpljivosti. »Bez brige, još uvijek izgledaš prekrasno i pobrinut
ću se da te snime samo s dobre strane.«
Pogled koji mu je uputila lako ga je mogao spržiti. »Baš me briga kako
izgledam, glupane. Brinem se kakva bi pitanja novinari mogli postaviti. A još se
više brinem kakve će teorije iznijeti javnosti. No uvijek je dobro znati da sam
sretna korisnica tvojeg dobrog mišljenja. Sad možeš otići. Zahvalna sam ti što
si me došao pogledati. Nadam se da ćeš na odlasku slomiti nos.«
Alec duboko uzdahne. »To je bio glup komentar. Ispričavam se.«
Ona se slabašno nasmije. »Oho! Sad sam zbilja zabrinuta. Haluciniram ili
čujem glasove ili nešto, jer na trenutak sam pomislila da te čujem kako se
ispričavaš. Ne bi li to mogao učiniti još jedanput? Ovoga puta na koljenima?«
Slabašno se nasmije. »Samo se šalim. Idi, Alec. Završio si ovdje. Slobodan si.«
»Nikamo ne idem.«
»Zašto? Ti misliš da sam ja uzaludno traćenje prostora. Zašto bi te bilo briga
što će mi se dogoditi?« Ponovno je zatvorila oči. »Čuj novosti! Kad se djevojka

26
susretne s usranim dijelom života, oko sebe treba prijatelje, a ne nekoga zbog koga
će se osjećati još usranije.«
Nije se obazreo na to. »Je li ti zlo?«
»Da, ali proći će čim odeš. Nemoj to uzimati osobno. Jednostavno nisi moj
tip.«
Laknulo mu je što ga još uvijek može zadirkivati. »Dobro je znati. Hajde,
princezo, idemo odavde.«
»Princezo? Zbilja si me opet nazvao princezom?« Jedva otvori jedno oko.
»Pokušavaš me razbjesniti?«
»Da. Ako si užasno bijesna, barem znam da nemaš ozljedu mozga.«
»Ti i ne misliš da ja imam mozak. Kako mogu imati ozljedu mozga ako
nemam mozak?« Odgovor koji je promrmljala bio je tako tipičan za nju da mu je
briga malo popustila.
»Za slučaj da imaš mozak, moramo te odvesti na pregled. Ako ne želiš hitnu,
možemo otići taksijem.«
»Zašto mi pomažeš? Ti me mrziš. Zato me i zoveš princezom.«
»Ako se dobro sjećam, posljednji put kad smo se sreli nazvala si me šupkom,
što znači da ni ti nisi baš pristojna.«
»Seronja, ne šupak.«
»Mislim da je izraz koji si upotrijebila bio ‘profesor Seronja’.« Alec se
podigne na noge. »Ne miči se. Idem pozvati taksi na stražnji ulaz. Pobrinut ću se
da te nitko ne vidi.«
Pitao se koga zapravo štiti. Richarda Eversona ili nju?
Izišao je na ulicu punu snijega. Barem jedanput sreća je napokon bila na
njegovoj strani i dozvao je taksi gotovo odmah. Uputivši vozača da pričeka, vratio
se unutra kroz stražnji ulaz galerije i iznenadio se pronašavši Skylar kako stoji i
čvrsto se drži za stol kao potporu.
Nije mogao vjerovati da je na nogama. »Rekao sam ti da ostaneš gdje jesi.
Pomoći ću ti.«
»Ne trebam te da mi pomažeš. Ali haljina mi je natopljena krvlju. Uništena
je.« Drhtala je i Alec skine kaput i pokrije ju.
»Haljina ti je sad najmanji problem.«
»Nije istina. Mi princeze jako pazimo na to kako izgledamo. Nikad ne znamo
kad bi se mogao pojaviti zgodni princ.«
Zanemarujući podbadanje, promatrao je njezinu modricu. »Sada više izgledaš
kao junakinja iz Hitchcockova filma nego kao princeza.« Kosa joj je bila poput
bijelog zlata s karipske plaže koje blista na suncu. Čak i s tragovima krvi, to je
bila njezina najupečatljivija posebnost.

27
 »Zastrašujuće izgledam?« Slabašno se nasmiješi i pusti se od stola. Zaljuljala
se i Alec je podigne u naručje a da je nije ni pitao za dopuštenje, i odnese do
taksija koji je čekao. »Ma, za Bo... Spusti me! Mogu hodati.«
»Past ćeš i to će onda privući još više pažnje.« Trudio se ne obazirati na njezin
miris i osjećaj dodira njezinih vitkih oblina.
»Kako god. Ako ti to pojačava osjećaj muževnosti, samo naprijed, nosi me,
ali ako se posklizneš na ledu i slomiš kralježnicu, nemoj kriviti mene.« Ali
prestala se otimati. »Ovo je trenutak kad mi kažeš da uopće nisam teška.«
Alec pričeka trenutak. »Da moram pogađati, rekao bih da si teška kao mali
nilski konj.«
»Nemaš pojma koliko te mrzim.«
»O, točno znam koliko me mrziš.« Nježno ju je spustio na sjedalo u taksiju.
»Čekaj ovdje.«
Ona se namjesti u udobniji položaj. »Kamo ideš? Naći kiropraktičara?«
Nije se ni trudio nasmiješiti. »Idem reći nekoliko laži o tome gdje si.«
Alec se odlučno vratio u galeriju, pronašao vlasnicu, izmislio nešto za što se
nadao da zvuči uvjerljivo, pokupio Skylarin kaput i torbu i pridružio joj se u
taksiju.
Vozač ga je pogledao u iščekivanju. »Kamo, kompa?«
To je bilo pitanje na koje dosad nije pomislio.
Alec pogleda Sky. Njezine su oči bile zatvorene, a ljubičasta modrica
naočigled je tamnila.
»Sky?«
Nije se pomaknula.
Instinkt mu je govorio da zamoli vozača da ih odveze u najbližu hitnu pomoć,
ali ona ga je preklinjala da to ne učini, i sad je shvaćao zašto, nije htjela riskirati
publicitet.
Nije čak znao ni gdje je odsjela. Je li bila prijavljena u nekom hotelu s
Richardom Eversonom?
»Sky.« Malo ju je gurnuo i ona otvori oči, polako, kao da su joj na kapke
prikačeni olovni utezi.
»Odlazi. Sad ću spavati, vjerojatno sto godina, a ako me poljubiš da se
probudim, ubit ću te.«
Oči joj se ponovno zatvore i Alec nasloni glavu na naslon sjedala, pitajući se
što je učinio da mu se ovo događa. Bio je ljubazan prema starim gospođama i
trudio se nikad ne zaboraviti majčin rođendan, ali bilo je očito da netko ipak misli
kako je zaslužio biti kažnjen.
Ne mogavši pronaći izvedivu alternativu, nevoljko kaže adresu hotela u
kojem je odsjeo.

28
 Vozač taksija naglo skrene i Skylarina glava padne na Alecovo rame. Pokušao
ju je pomaknuti, ali tijelo joj se namjestilo uz njegovo kao da je bilo izrađeno da
mu savršeno odgovara.
Jedini način da zaustavi njezino klizanje sa sjedala bilo je da stavi ruku oko
nje, pa je to učinio jednako ushićen kao kad je ispunjavao obrazac za povrat
poreza.
Kaput koji joj je posudio otvorio se s prednje strane i vidio je da se srebrna
tkanina njezine fantastične haljine priljubila uz njezine obline poput najlonke.
Savršeno umotan božićni dar.
Imala je lice i tijelo modela Victoria’s Secreta.
Zamislio je kako poteže zatvarač te haljine i otkriva divne obline pa je brzo
skrenuo pogled.
Nema šanse.
Ne samo da je bila ozlijeđena i u vezi s drugim muškarcem, nego je njihov
odnos bio na granici neprijateljskoga.
Koga on to pokušava prevariti? Pa nisu ni imali odnos.
Pa zašto ju je onda odjednom poželio skinuti do gola i ševiti je do sljedećeg
tjedna?
Koji vrag nije u redu s njim?
S obzirom na okolnosti, njegova reakcija graničila je s pokvarenošću, ali bez
obzira na to, ništa se nije promijenilo. Tijelo mu je bilo bolno od napetosti i
ponovno se pokušao odmaknuti od nje, ali ona se samo ugnijezdila bliže. Istog
trenutka omamio ga je svijetao, svjež cvjetni miris.
Ponovno vime prema dolje, na njezine sjajne nokte i na ručno izrađenu
srebrnu narukvicu na njezinu uskom zapešću, a koja je očito bila njezin osobni
dizajn, i prisili se priznati istinu - uzbudila ga je žena koja je pokretala svaki alarm
za uzbunu u njegovu tijelu. Tip iznimno zahtjevne žene kakve je svim silama želio
izbjeći.
I sad ju je vodio u svoju hotelsku sobu.
Kad je posljednji put pomogao ženi u nevolji, to je loše završilo.
Nadao se da je minibar dobro opskrbljen jer će mu trebati svaka bočica iz tog
hladnjaka kako bi izdržao sljedećih nekoliko sati.
Sretan Božić, Alec.

29
 Drugo poglavlje

kao da joj tisuće vilenjaka iz radionice

U SKYLARINOJ GLAVI JE BUBNJALO,
Djeda Mraza čekićima udara po lubanji. Osjećala je škakljanje na licu, ali
oči je držala zatvorene, stalno padajući u san i ponovno se budeći. Brujanje motora
uspavljivalo ju je, kao i tiho mrmljanje muških glasova.
Alecov glas. Glas Aleca Huntera.
Ležala mu je na ramenu, a snaga njegove ruke čvrsto ju je držala na prsima
koja su bila čisti mišić.
Bio je akademik. Muškarac koji je barem pola godine provodio držeći
predavanja i proučavajući radove. Kako je onda, zaboga, mogao imati tijelo borca.
Znala je da bi se trebala odmaknuti, ali nije imala energije. Da je bila u boljem
stanju, sad bi se nasmijala.
Od svih ljudi koji su je osuđivali, uključujući roditelje i Richarda, Alec Hunter
bio je na prvom mjestu. Nije se trudio sakriti kako misli da je plitka i površna.
Princeza.
Bilo je okrutno ironično što je upravo on bio kraj nje u najtežim trenucima.
U jednom trenutku vožnje osjetila je da se pomaknuo. Pretpostavila je da ju
je namjeravao gurnuti na njezinu stranu sjedala, ali onda je osjetila kako joj je
stavio meki jastučić ispod glave i shvatila da je onaj osjećaj škakljanja dolazio od
krvi koja joj je curila iz rane.
Dao joj je svoj kaput, sjećala se toga, što je značilo da joj se glava trlja o čistu
bjelinu njegove košulje. Više nije bila čisto bijela.
Čak ni ta spoznaja nije ju potaknula da se pomakne.
Bila bi sretna da može ostati u taksiju zauvijek, sa svim problemima daleko
od sebe.
Na kraju su se ipak zaustavili.
Alec ju je polako odmaknuo od sebe i sklonio joj kosu s lica.
»Sky? Stigli smo.«
Iznenadilo ju je kako su mu prsti nježni.
Otvorila je usta da ga upita »gdje« su stigli, ali on se već naginjao prema
naprijed, plaćajući vozaču, a onda se začuo zvuk otvaranja vrata i unutra je
nahrupio hladan zrak koji joj je presjekao dah.

30
 Htjela mu je reći da može ići pješice, ali podignuo ju je bez pitanja i odnio je
u zgradu koja je očito bila hotel.
Zaslijepila su je blještava svjetla pa okrene oči od svjetlosti, ne prvi put
pomislivši kako Alec Hunter u sebi ima nešto od pećinskog čovjeka.
Otvorio joj se pogled izbliza na njegovu pomalo obraslu vilicu.
Mirisao je tako dobro da joj se zavrtjelo u glavi; mješavina limuna, zimske
šume i privlačnog muškarca.
Nije se zaustavio na recepciji, ni s kim nije razgovarao, nego je jednostavno
koračao mramorno popločenim predvorjem, prema dizalu. Činio je to s istim
čvrstim autoritetom koji je pokazivao u svemu što je radio.
»Ne mogu vjerovati da te nisu ništa pitali«, promrmlja ona. »Lako bi me
drogirao ili oteo zbog svojeg zadovoljstva.«
»Vjerojatno im je jedan pogled na tebe bio dovoljan da zaključe kako te
nijedan normalan muškarac ne bi iskoristio.« Zaustavi se ispred vrata, malo je
premjesti u naručju kako bi gurnuo karticu u bravu i unese je u sobu.
»Kako se varaš u vezi sa mnom.« Želudac joj se grozno okretao. »Preslatka
sam kad me jedanput upoznaš.«
»Nemam te namjeru upoznavati.«
»Tvoj gubitak.«
Ispustivši nestrpljivi zvuk, pažljivo je spusti na krevet i poravna joj povez na
glavi. »Opet krvari. Podsjeti me zašto te nisam odvezao u bolnicu?«
»Zato što sam te to zamolila i ti si me poslušao.« Osjećala je kao da joj se u
glavi sudaraju munje i gromovi. »Imaš li neke tablete protiv bolova?«
Izgubio se u kupaonici pa se za par trenutaka vratio noseći tablete.
»Paracetamol.« Umjesto da joj ih pruži, spustio ih je pokraj kreveta. »Pogledaj
preko mojeg ramena.« Izvadi telefon iz džepa i prebaci na funkciju svjetiljke.
Svijetlio joj je iznad očiju, provjeravajući joj zjenice. »Koliko me ima?«
»Jedan. No, to je i više nego dovoljno, pa se u bliskoj budućnosti nemoj
klonirati.«
Nije se nasmiješio. »Jesi li izgubila svijest?«
»Mislim da nisam.« Trznula se kad ju je snimio. »Što, sad ćeš to staviti na
Instagram?«
»Neću to nikamo staviti. Zadržat ću sliku za slučaj da nam zatreba kao
dokaz.«
»Dokaz za što? Da izgledam fantastično s masnicom na oku?«
»Dokaz protiv tvojeg dečka.« Ton mu je bio čvrst. »Sjećaš se svega što se
dogodilo?«
Njoj zavri u želucu.

31
 Pomisli na Richarda. O tome što je rekao i kakav mu je bio izraz lica dok je
to govorio. »Da, nažalost. Sad bih bila sretna da imam amneziju.«
Osjećala se poniženo i nevjerojatno ranjivo.
Istina je bila da je bila potpuno zavedena.
Njezin kreativni mozak u tom je slučaju radio protiv nje.
Alec je oklijevao. »Želiš razgovarati o tome?«
Očito se nadao da će ona reći ne i dirnulo ju je što je uopće postavio pitanje.
»Ne.« Odlučila je da ga neće gnjaviti. »Želim se oprati i nakratko zatvoriti
oči. Žao mi je što sam ti smetala.«
»Nisi mi smetala.«
»Lažeš.«
Zasvijetli prema njezinoj glavi. »Ta modrica ne izgleda dobro. Znaš li tko si?
Koji je dan?«
»Ja sam nerazmetna kći, a danas je dan u kojem sam uništila najdražu haljinu,
shvatila da sam u vezi s kretenom i završila u hotelskoj sobi s muškarcem koji me
mrzi. Govorim si da sad stvari mogu samo postati bolje.«
Zatim prasne u histeričan smijeh. Sad je makar znala da to nije ljubav. Tu više
nije bilo sumnje.
Alec joj pruži tablete. »Ako ti pozli, želim znati.«
Unatoč njihovoj ne tako sjajnoj prošlosti, bilo joj ga je gotovo žao.
Znala je kakav je Richard bio s bilo kime kome bi pozlilo. Umjesto da
suosjeća, on je odmah pomislio na cijepljenje i karantenu. »U redu je. Idi se
smjestiti u drugu sobu. Ja ću platiti.«
»Koja je svrha toga? Doveo sam te ovamo da te mogu paziti.«
»Ali htio si da ti kažem ako mi pozli.«
»Zato što je to loš znak kod ozljeda glave«, reče on strpljivo, »i ako se to
dogodi, odvest ću te u bolnicu.«
»Oh. Ja sam pomislila...« Nije mu rekla što je pomislila. Počela se pitati je li
vrijeme koje je provela s Richardom izmijenilo njezin pogled na svijet. »Ne
trebam ići u bolnicu, ali hvala ti.« Podignula je dlan prema ustima, ali ruka joj se
tresla i jedna tableta sklizne na pod i nestane pod krevetom. »Oprosti.«
Nije ništa rekao. Jednostavno je na trenutak nestao, a onda se vratio i pogledao
je u oči. Ovoga puta stavio je novu tabletu na njezin dlan i usmjerio joj je ruku do
usta. Onda joj je dao vode. »Što se dogodilo, Sky? Zašto te tako ostavio ondje?«
»Zato što je gad. Zato što ga je više briga za medije i vlastiti imidž u javnosti
nego za mene. Zato što nisam učinila i rekla ono što je on htio da učinim i kažem.
Zato što je zaljubljen u mojeg oca.« Sve je to bilo tako glupavo da se počela
smijati.
Alec je izgledao zbunjeno. »U tvojeg oca?«

32
 »Nema veze. Komplicirano je. Nemaš pojma koliko komplicirano.« Čak ni
ona nije mogla razjasniti što je stvarno, a što nije. Koliko je samo njihovih
razgovora bilo lažno? Ako je njihova veza bila film, trebala bi ga ponovno gledati,
ali s titlovima, tako da vidi što je propustila. »Moramo li razgovarati o tome?«
»Ne. Budi tu. Očistit ću ti to na glavi.«
Sky zatvori oči, začuje zvuk vode iz slavine u kupaonici, a onda se Alec vrati
s krpicom za pranje i ručnikom.
»Trudit ću se da te ne povrijedim.«
Nije mu rekla da najveću bol osjeća iznutra. Trudeći se da se ne tržne, mimo
je sjedila dok joj je on nježno čistio čelo. »Kladim se da dobro izgledam. Crna i
crvena su moje boje, a i plava.«
Nasmiješio se. »Inače, skalp je izuzetno prokrvljen. Uvijek proizvodi više
krvi nego što treba i zato to onda izgleda gore nego što jest.«
Bila je rijetkost vidjeti ga kako se smiješi i bilo joj je teško odvratiti pogled.
Kao da hvata zraku sunca u mračnom, olujnom danu.
»Trebao bi se više smijati. Kad se nasmiješiš, ne djeluješ tako zastrašujuće.«
Njegov osmijeh nestane. »Imaš osušene krvi u kosi, ali tu ne mogu ništa
učiniti. Ako probamo isprati, voda će otvoriti ranu.«
Nelagoda se vratila.
Sky se htjela istuširati, ali nije bila sigurna može li to učiniti bez pomoći, a
nije bilo šanse da se skine do gola pred Alecom Hunterom. Ovo je bilo i više nego
dovoljno poniženja za jedan dan. »Imaš li moju torbicu? Nazvat ću taksi i maknuti
ti se s puta.«
»Kamo ideš?«
»Natrag u svoju finu hotelsku sobu. Tamo me čeka boca pjenušca. Bila bi
šteta da propadne.«
»Pjenušca?« Glas mu je postao oštriji. »On će biti s tobom?«
»Takav je bio plan, ali pretpostavljam da ću taj pjenušac popiti sama.« Pomisli
na svoj plan o potpunom uživanju u božićnom Londonu. Klizanje - sama. London
Eye - sama. Jupi. Kakva je zabava očekuje.
»Ne možeš se vratiti u svoju sobu. Postoji šansa da se on pojavi, a ako se ne
pojavi, znači da ćeš biti sama, a sama sad ne možeš biti. Ne nakon ozljede glave.
Netko mora biti s tobom.« Alec skine kravatu i otkopča nekoliko gumba na
košulji.
Skylar primijeti naznake tamnih dlaka na prsima kroz otvor na košulji i brzo
skrene pogled.
Nije joj trebalo da o Alecu Hunteru zna više nego što je već znala.
»Opusti se. Taj ‘netko’ nećeš biti ti pa ne moraš zbog mene mijenjati
planove.«

33
 »Nemam nikakve planove.«
»Imao si kravatu. Pretpostavljam da imaš spoj.«
»Danas sam imao predavanje.«
Podsjetnik na njegov položaj u akademskom svijetu nije učinio ništa da
podigne njezino jadno raspoloženje.
Jer, evo još nekoga s »pravim poslom«.
Ona je bila joker u špilu.
Osjećajući se zbilja grozno, Skylar ponovno padne na krevet i pokrije oči
podlakticom. Bol u glavi i umor uništavali su je. Znala je da bi morala otići, ali
nije se mogla prisiliti da se pomakne. »Čim tablete protiv bolova počnu djelovati,
vraćam se u svoj hotel.«
Negdje u daljini čula je kako zvoni telefon, a onda zvuk dubokog muškog
glasa - Alecova.
Bez obzira na njegove mane, nije se moglo poreći da mu je glas gotovo
hipnotički seksi.
Ležala je, zatvorenih očiju, razmišljajući kako ne bi imala ništa protiv da
zauvijek sluša britanski naglasak.
»Da, stigao sam... Ne, zapravo ne. Došlo je do nekih komplikacija.« Onda
stanka. »Da. Eto, bila si u pravu.« Opet stanka. »Sad je sa mnom... U mojoj
hotelskoj sobi... Ne, sad spava.« Opet stanka. »Ne, ne moraš to... Znam koliko ste
bliske, ali ne moraš dolaziti. Mogu ja to... Da, obećavam da je neću ostaviti samu.
Nazvat ću te, Brittany.« Onda mu se glas udaljio i shvatila je da je otišao u
kupaonicu da joj ne smeta.
A sad je i znala s kim je razgovarao.
Brittany i Emily su, bez sumnje, zvale da vide kako je prošla njezina izložba.
Sudeći prema polovici razgovora što ga je čula, htjele su doletjeti k njoj, što bi i
ona učinila da je jedna od njih u nevolji. Samo što to ovoga puta nije bilo nužno.
Mogu ja to.
Kako te ljudi mogu iznenaditi.
Posljednja osoba od koje bi očekivala da će je spasiti iz nevolje bio je Alec
Hunter.
S tom mišlju u glavi pala je u san, a probudio ju je glasan zvuk kiše.
Trebalo joj je par sekundi da shvati kako je to tuš, a ne kiša, a još par sekundi
da shvati kako joj se želudac okreće. Povraćat će.
Nadajući se da Alec nije zaključao vrata, otetura iz kreveta, ošamućena i s
vrtoglavicom.
Oslobodivši se kaputa koji je omotao oko nje, uleti u kupaonicu baš u trenutku
kad je on izlazio iz tuša, predivno gol.

34
 »O, jebemti.« Na trenutak je zurila, smetena njegovom čvrstom, mišićavom
građom i sjenom dlaka na prsima. Kroz omaglicu boli primijeti kako je istina da
je Alec Hunter možda teški cinik, ali da ima zbilja privlačno tijelo. Pogled joj je
slijedio tamni trag prema dolje i oči joj se rašire. Imao je punu,
impresivnu erekciju. Čula je kako je opsovao ispod glasa, a onda posegnuo
za ručnikom, baš u trenutku kad ju je vlastito tijelo podsjetilo koga mora slušati.
Uspjela je doći do zahoda i povratila je, potpuno ponižena.
Ako je ikad doživjela gori dan u svojem životu, nije ga se mogla sjetiti.

UZRUJAN i ZABRINUT, Alec čvrsto zaveže ručnik oko struka i čučne kraj nje. Trudio
se zaboraviti onih nekoliko pulsirajućih sekundi kad se njezin zamagljeni pogled
zaustavio na njegovu licu, a onda krenuo niže, na druge, intimnije dijelove
njegove anatomije. Dijelove koji su rado i bez njegove volje pokazivali koliko mu
je Sky privlačna.
»Sky?« I dalje nježnog glasa i ruku, makne joj kosu s lica i promrmlja riječi
za koje se nadao da su utješne. »Pozvat ću doktora.«
Skylar odmahne glavom, a onda zastenje i ponovno povrati. »Samo idi.
Molim te, otiđi. Samo me pusti.«
U životu nije vidio jadniji prizor.
Čovjek nije trebao biti genij da shvati koliko je mrzila biti bolesna pred njim.
Ali što je bila alternativa? Nije ju mogao ostaviti samu u takvom stanju.
Gladio ju je po leđima, držao je, a onda, kad se napokon činilo da joj više ništa
nije ostalo u želucu, ustao je i izišao iz kupaonice samo da uzme vodu sa stolića
kraj kreveta.
U tih nekoliko sekundi ona se podignula uza popločeni zid kupaonice. Sad je
sjedila, zatvorenih očiju, savijenih koljena, a srebrna kosa padala joj je preko
srebrne haljine umrljane krvlju.
Alec namoči krpicu za pranje i čučne pokraj nje.
»Evo ti.« Pruži joj bočicu s vodom i stavi joj hladnu krpicu na čelo.
Polako je pila, a onda podignula ruku i uzela mu krpicu.
»Prestani biti dobar. Mrzim te, a teško je sjetiti se da te mrzim kad si ovako
dobar.«
»Bez brige, stalno ću te podsjećati. Moraš se vratiti u krevet. Osjećat ćeš se
bolje.« Ustane na noge i ispruži ruku, ali ona ju je ignorirala.
»Mogu sama.« Skylar ispravi svoje duge noge i nesigurno zatetura na njima,
poput novorođenog ždrebeta koje pokušava shvatiti kako se stoji. »Sigurna sam
da je ovo najbolji spoj koji si imao u zadnje vrijeme. Brineš se za polusvjesnu
ženu koja povraća - e, to ti je sigurno na vrhu popisa najdražih načina
kako provesti petak navečer.« Unatoč njezinu bezbrižnom tonu, glava joj je i dalje
bila pognuta, te joj Alec klizne prstima pod bradu i prisili je da ga pogleda.
35
 »Znam da ne želiš ići u bolnicu, ali nazvat ću jednog svojeg prijatelja. Doktor
je. Radi u hitnoj službi u blizini.«
»Ne trebam doktora.«
»E, pa, to ti je izbor, Sky. Ili će te pregledati moj prijatelj ili te vozim u
bolnicu.«
»Nasilnice.«
Alec je pogleda, sad odjevenu samo u usku srebrnu haljinu. Noge su joj bile
bose, kosa raspuštena po ramenima.
S modricom koja je već mijenjala sve dugine boje i kosom prošaranom
skorenom krvlju nije trebala izgledati dobro, ali je izgledala.
Skylar mu presiječe pogled. »Kladim se da sad ne izgledam baš kao princeza
iz bajke, je li, Brodolome Hunteru?«
»Izgledaš kao jedan od sedam patuljaka.«
U očima joj zasja iskrica. »Koji?«
»Onaj zbilja ružni.«
Slabašno se nasmije. »Mogu se istuširati prije nego što se vratim u svoj hotel?
Ne želim privlačiti pažnju na sebe.«
Sumnjao je da je uopće moguće da Sky krene bilo kamo i ne privuče pažnju
na sebe. Čak i s modricama, bila je najljepša žena koju je ikad vidio. I to je,
podsjeti samog sebe, bio još jedan razlog zašto na nju neće nikad staviti ni prst.
Prema njegovu iskustvu, s prekrasnim ženama uvijek je bilo teško. »Nikamo ne
ideš. I nisi u stanju sad se tuširati. Mogla bi se onesvijestiti.«
»Neću, ali ako me ne čuješ da pjevam, možeš ući i spasiti me.«
Bila bi gola i mokra.
A on bi se vjerojatno utopio. »Sky...«
»Već sam te vidjela golog. Usput, imaš lijepo tijelo.« Uspjela se nasmiješiti.
»Nije loše za zakržljalog akademika. Pretpostavljam da je to zbog hrvanja s
aligatorima ili što već radiš da bi impresionirao klub svojih obožavateljica. Reci
da sam gnjavatorica, ali mrzim imati punu kosu krvi. Oboje znamo da ti i ja ionako
nemamo ništa zajedničko, ti me prezireš, pa znači da smo potpuno sigurni ako
i budeš morao upasti da me spasiš.«
Pretpostavio je kako je njihov nedavni susret potvrdio da je neki njegovi
dijelovi nikako ne preziru.
»Dobro onda. Istuširaj se. Ja sam vani.« Ostavivši vrata otvorena, maknuo se
iz kupaonice, trudeći se da ne misli na nju, golu i mokru.
Odjene traperice i majicu i nazove prijatelja.
Uvijek je namjeravao nazvati ga, samo ne pod ovakvim okolnostima.
Kad je odložio telefon, začuje Skylarin glas.
»Alec?« Riječi su joj bile prigušene. »Zapela sam.«

36
 Opsovavši ispod glasa, Alec se vrati u kupaonicu i pronađe je s rukama u
zraku i haljinom koja joj je pokrivala glavu, dok je ostatak tijela bio otkriven, osim
komadića srebrne svile što joj je pokrivala najranjiviji dio.
Alec odvrati pogled. »Što to radiš?«
»Pokušavam skinuti haljinu kao što si mi rekao.« Kobeljala se, mičući
bokovima. »Ruke su mi zapele i ne vidim što radim. Vrti mi se u glavi, a ne želim
povratiti u haljinu. Već je dovoljno kažnjena.«
»Budi mirna.« Stisnutih zuba, Alec posegne prema haljini, pokretom kojim je
dodirnuo toplu, golu kožu. Mirisala je kao ruže i ljetna kiša. »Zar ovo nema
zatvarač?«
»Ne, to je rastezljiva haljina. Navlači se i svlači.«
Osjećao je kao da se živ kuha. »Trebala si je povući prema dolje, a ne prema
gore.«
»Sada to znam, ali prvi put sam je nosila, a kad sam je isprobavala, nisam
imala ozljedu glave.«
Cijela situacija bila bi smiješna da nije bila tako napeta.
Alec uhvati haljinu, nježno povuče prema gore i tkanina joj klizne preko
glave. Što bi inače bio razlog za slavlje, samo što ona nije nosila grudnjak.
Prizor pred njegovim očima bile su bujne, svijetle grudi s ružičastim vršcima,
a onda je zgrabila ručnik i pokrila se.
»Sad smo kvit.«
Alec se povuče, opekavši se na grijani držač za ručnike. »Moj prijatelj je na
putu ovamo. Cista sreća je što mu je upravo završila smjena.« A što prije stigne,
to bolje. Nije htio biti sam sa Skylar ni sekundu dulje nego što je trebalo. »Dat ću
ti malo privatnosti.«
Krene prema vratima, okrenut joj leđima.
»Dobro. Vrlo pažljivo od tebe.« Tuš zašišti, a ona vrisne. »Au! Sranje, ovo
boli. Kako se ovo zatvara? Alec, moraš mi pomoći. Utapam se.«
Pitajući se što je, dovraga, učinio da ga stigne ovakva kazna, Alec se zaustavi
na vratima i okrene.
Bila je gola pod tušem, s rukama nad glavom da je zaštiti. »Alec?«
»Da, tu sam.« Glas mu je zvučao kao da je zaradio tešku gripu.
»Zvučiš čudno.«
»To je zato što imaš vodu u ušima. Mirno stoj. Ne želim namočiti odjeću.
Devedeset posto prtljage na ovom putu su mi božićni darovi. Zatvori oči.« Uzeo
je šampon, smanjio pritisak na slavini i nasapunao joj kosu što je brže mogao.
»Sama si kriva što imaš kosu princeze iz bajke. Trebala si je obojiti u drugu boju i
ošišati je na kratko.«
»Ja nikad ne bojim kosu.«

37
 Alec joj ispere kosu, pažljivo da joj zaštiti ranu, promatrajući kako joj se voda
slijeva niz tijelo. Tekla je preko obline njezinih bokova prema sjeni i svjetlu što
su se ugnijezdili u tajnim mjestima među njezinim bedrima. Kratak pogled bio je
dovoljan da potvrdi kako je zaista prirodna plavuša.
Osjeti nalet vrućine na koži. Borio se s porivom da spusti usta na njezin vrat
i da je udahne. Želio je jezikom slijediti svaku nježnu oblinu, okusiti svaki njezin
milimetar.
»Alec?« Oči su joj bile zatvorene, a trepavice poprskane kapljicama vode.
»Još si tu?«
Stajao je, pokušavajući si objasniti zašto mu se vrti u glavi kad nije on taj koji
je dobio udarac.
»Aha.« Glas mu je uspio izići iz suhog grla, grub i promukao. »Tu sam.«
I to ga je ubijalo.
»Možeš mi dodati ručnik?«
Preplavljen strahovitom željom, Alec napipa slavinu tuša, a onda i ručnike
koje je ostavio pokraj vrata tuš-kabine. Skylar uzme jedan i sveže ga oko sebe
poput saronga. On upotrijebi drugi da bi joj osušio kosu, izbjegavajući ranu na
glavi.
»Često sam se pitala bi li me ljudi ozbiljnije shvaćali da obojim kosu u crno.«
Glas joj je bio prigušen zbog ručnika. »Postoje istraživanja o tome, znaš.«
»Nemoj obojiti kosu u crno.«
»Čudno je što moja braća imaju tamnu kosu. Kad sam bila mala, zaključila
sam da me zla vještica vjerojatno otela od moje prave obitelji i slučajno me
spustila u pogrešnu kuću. Pretpostavljala sam da bi me roditelji vratili da su znali
adresu. Oni misle da mi život beskorisno prolazi jer se bavim umjetnošću. To
misli i Richard. Što ti misliš?«
Njemu je mozak prestao raditi u trenutku kad je ušao u kupaonicu, ali kad bi
bio u stanju racionalno razmišljati, mislio bi da ne želi znati više o njoj.
Što se njega ticalo, što je njegovo znanje bilo površnije, to bolje.
»Što ja mislim?« Osuši joj vrhove kose, a onda iziđe iz opasne zone. »Mislim
da su ti cijene smiješne.«
»Zbilja?«
Ne, ne zbilja, ali dok ga je tako gledala, blistavim plavim očima, sjetnima i
ranjivima, samo je učvrstio svoju odluku.
»Da, zbilja.« Objesi ručnik preko sušila. S mukom je tražio riječi zbog kojih
bi ona sigurno i dalje mislila kako je on velik i strašan vuk. To je za oboje bilo
sigurnije. Sigurnije ako ne bude slijedio svoje instinkte, koji su mu govorili da je
odnese natrag u krevet i ovoga joj se puta pridruži u njemu. »Tvoje
naginjanje prema grčkoj mitologiji može biti privlačno nekome tko nema mnogo
znanja, ali to ne mijenja činjenicu da tu postoje značajne netočnosti.« Na obrazu

38
su joj se zadržale kapljice vode. Ne razmišljajući, Alec podigne ruku i obriše ih
palcem. Koža joj je bila meka i glatka poput latica ruže i osjetio je kako se smirila
pod njegovim dodirom.
»Uzeo si vremena i razgledao moju izložbu.«
Alec pusti da mu ruka padne. »Ubijao sam vrijeme do trenutka kad ću moći
razgovarati s tobom.«
»Ma svakako. Planirao si otići čim budeš mogao.« Obrazi su joj se zajapurili.
»Neka ti ne bude neugodno. Nadala sam se da ćeš brzo otići. Sad mi je drago što
nisi.«
Nije bio siguran kako da se osjeća zbog toga.
Na trenutak su zurili jedno u drugo, a onda je začuo lupkanje na vratima pa se
odmaknuo od nje, odahnuvši što ima razlog da ode.
»To je sigurno Michael.« Alec zgrabi ogrtač sa stražnje strane vrata, baci ga
prema njoj i pobjegne iz zaparene kupaonice.
Rukavi na košulji bili su mu mokri od tuša i on ih zavrne hodajući prema
vratima. S još nekim u sobi barem će biti manje vjerojatno da učini nešto grozno
i nepristojno.
Unatoč okolnostima, bio je iskreno veseo kad je ugledao prijatelja, pa su
nekoliko trenutaka brbljali, izvlačeći najvažnije trenutke koji su im se dogodili u
životu, prije nego što je Michael otišao do kreveta pogledati Skylar.
Alec je želio biti negdje drugdje. Cijela ova situacija bila je toliko pogrešna.
Bila je previše intimna, previše osobna.
On i Skylar jedva su se poznavali.
Što ako joj Michael postavi pitanje koje Alec ne bude želio čuti?
Što se njega ticalo, ljestvica za »previše informacija« bila je postavljena
prilično nisko.
Povukao se do prozora i stajao tamo okrenut sobi leđima, dok je njegov
prijatelj pregledavao Skylar. Vidio je odraz njezina tijela u staklu pa je pritisnuo
čelo o prozor i usredotočio se na ulicu ispod njih.
Snijeg je i dalje padao, i ljudi i auti dolje micali su se polako.
Čuo je Michaela kako pita Skylar što se dogodilo i čuo je kako je rekla da je
to bila samo glupa nezgoda.
Je li to bila istina? Možda, ali nešto mu je govorilo da je Richard Everson
odigrao ulogu u toj »nezgodi«.
A čak i ako nije, jedna neosporna činjenica, koja se isticala među svim
ostalim, bila je da tip nije ostao da joj pomogne.
»Povraćali ste samo jednom?« Michael ustane i izvadi list papira iz svoje
torbe. »Alec?«
Pripremivši se, Alec se okrene. »Da?«

39
 Michael mu pruži papir. »Upute za pacijente s ozljedama glave. Ti to
vjerojatno sve znaš, ali ipak pročitaj. Ako se zabrineš, sljedeći korak je da je
dovezeš na odjel na rentgen. Ja sam sutra dežuran pa me možeš nazvati na mobitel
i sredit ću to.«
»Hvala.« Alec je zurio u papir u svojoj ruci.
Sutra je trebao putovati daleko u unutrašnjost engleskog seoskog kraja, nešto
ranije proslaviti Božić s obitelji. Bilo mu je logično kombinirati put s ostalim
obvezama jer se morao vratiti u Maine zbog roka koji ga je čekao.
Njegov prijatelj glasno zatvori torbu. »Ona ne smije ostati sama, naravno, ali
s obzirom na to da ima tebe, to nije problem.«
Alec shvati da je Michael pogrešno razumio njegov i Skylarin odnos. Otvorio
je usta da mu to objasni, ali njegov prijatelj već je išao prema vratima.
»Moram letjeti. Trebao bih na kasnu večeru sa ženinim roditeljima. May će
me ubiti ako ne dođem. Kad sljedeći put budeš ovdje, pošalji mi e-mail, moraš
doći na večeru. Dovedi Skylar.« Zatim je otvorio vrata i snizio glas. »Ne mogu ti
reći koliko sam odahnuo što si ponovno u vezi. Bojali smo se da nakon onoga što
se dogodilo sa Selinom nećeš više riskirati. A sad vidim zašto si se napokon
usudio ponovno ući u zastrašujući svijet ljubavnih veza. Skylar je prekrasna. Ima
lijep osmijeh. Vodiš je doma za Božić?«
Alec se namršti. »Ne! Ja...«
»Sljedeći put se javi prije nego što dođeš. Otići ćemo na pivo. Pozdravi
obitelj. May i ja idemo tamo na proslavu Nove godine. Veselim se jelima što
skuha tvoja mama - mogla bi mojoj dati nekoliko uputa.« Michael pljesne Aleca
po ramenu i ode prije nego što je Alec dospio ispraviti pogrešne zaključke koji su
se samo množili.
Stajao je na dovratku, probavljajući činjenicu da njegovi prijatelji i obitelj još
uvijek nagađaju o njegovu razvodu i ljubavnom životu.
Pažljivo je odredio pravila u vezi s tim.
Što se njega ticalo, stvar je bila završena i krenuo je dalje.
Trudio se provoditi što je moguće manje vremena razmišljajući o svojem
braku. I nikako nije želio da drugi razmišljaju o tome.
Spazivši da je u sobi tišina, Alec zaključa vrata i vrati se unutra.
Skylar je zaspala.
Njezina kosa, ponovno čista, spuštala joj se oko ramena, kao da je netko izlio
staklenku svijetložutog meda.
Alec je zurio u nju i osjetio ubod zabrinutosti.
Poželio je da se probudi i ponovno bude ona ista brbljava i energična osoba.
Biti sa Skylar bilo je kao kad si vani bez sunčanih naočala, a sunce je malo previše
sjajno. Obično je htio smanjiti voltažu, ali možda je to bilo zato što je njegov svijet
posljednjih nekoliko godina bio mračan i siv.

40
 Uspavana ljepotica, pomisli i pažljivo je prekrije pokrivačem.
Nije dolazilo u obzir da se ona sad vraća u svoj hotel, barem ne još noćas.
Alec priguši svjetla, razmišljajući što da učini u vezi svojega obiteljskog
okupljanja.
Majka mu je radila na Božić, a on se želio vratiti na otok Puffin, pa mu je
ovakav njihov »rani Božić« bio u kalendaru već mjesecima.
To je bio jedini put u godini kad su se svi potrudili da budu zajedno.
Nije bilo šanse da otkaže.
I tu je dolazilo do problema - što da radi sa Skylar.
Kroz prozor je vidio kako pada snijeg, sloj po sloj, ostavljajući na ulicama sve
deblji pokrivač.
Ako uskoro ne prestane, njegov put kući sljedeći dan bit će opasan.
Svladavanje engleskih seoskih cesta usred snježne oluje nije bio posao za one sa
slabim srcem.
Otvori svoje prijenosno računalo, preleti po vijestima i pronađe fotografiju
Richarda Eversona. U opisu je pisalo kako je bio u Londonu na izložbi svoje
djevojke, dizajnerice nakita Skylar Tempest. Nije pisalo ništa o prosidbi.
Alec zatvori računalo i ode do kreveta ponovno pogledati Skylar.
Spavala je, disanje joj je bilo ujednačeno, modrica na glavi tamna u odnosu
na gustu svijetlu kosu.
Krevet je bio golem, dovoljno velik da dvoje ljudi na njemu provede noć a da
se ne dodirnu, ali on podigne torbe s kauča i stavi ih na pod. Spavao je već na
mjestima gdje se mnogi to ne bi usudili pa ga pomisao da noć provede na kauču
nije smetala.
Ono što ga jest smetalo bila je žena koja je ležala u krevetu.

41
 Treće poglavlje

i shvatila da joj u glavi još uvijek bubnja. Ovoga puta

S KYLAR SE PROBUDILA
osjećaj je bio poput eksplozije vatrometa usred lubanje.
U sobi je još uvijek bilo mračno i trebalo joj je neko vrijeme da se sjeti što se
dogodilo.
Njezina veza s Richardom bila je završena.
Završena, završena, završena.
Iznova je proživljavala prošlu večer, ubrzanim tempom, od trenutka kad je
Richard uzeo mikrofon do trenutka kad je morala brzo otrčati u zahod.
Bila je bolesna, i to pred Alecom Hunterom. Od svih ljudi, pred njim.
Zašto, Bože, zašto nije izgubila pamćenje?
Okrenula se i zakopala lice u jastuk da sakrije stenjanje, a onda joj padne na
pamet grozna misao pa podigne glavu i provjeri je li tko pokraj nje u krevetu.
Nije bilo nikoga.
Eto, makar nešto na čemu je mogla biti zahvalna. Možda je upala u pogrešan
krevet, ali barem nije spavala s neprijateljem.
Osjećajući se klimavo i potpuno iznervirano samom sobom, Skylar sklizne iz
kreveta i ugleda Aleca kako spava na kauču. Bio je previsok i preširok za taj kauč
i pretpostavila je da je imao jako neudobnu noć. Pramenovi tamne kose ležali su
mu na lijepom licu, pokazujući strukturu kostiju zbog koje je umjetnica u
njoj poželjela posegnuti za olovkom.
San je omekšao njegove čvrste linije i izgledao je prisnije.
A naravno da je prošle večeri vidjela njegovu drugu stranu.
Bio je staložen, sposoban i... ljubazan.
Povezan Aleca s ljubaznošću bilo je zadnje što bi očekivala.
Za razliku od muškarca s kojim je bila u vezi, a koji se ponio kao
beskičmenjak i štakor, Alec je odbio napustiti je. Doveo ju je ovamo, obrisao joj
krv i držao joj glavu dok je povraćala.
U njezinoj glavi to je bio čin koji mu je donio dovoljno bodova da odsad može
učiniti gotovo sve a da ga ona više nikad ne kritizira.
Znala je da će joj kasnije ići na živce, ali zasad je bila zahvalna.
Uzevši torbu, odvuče se u kupaonicu i ustukne pred svojim odrazom.
42
 Nije čudo da ju je htio odvesti u bolnicu.
Mogla je glumiti u predstavi A Christmas Carol u ulozi jednog od duhova.
Podigavši kosu, proučavala si je lice. O rub stola udarila se iznad oka,
razderavši kožu, ali ne toliko da bi trebala ići na šivanje. Puno je gora bila
modrica. Povuče kosu prema naprijed tražeći način da pokrije ozljedu.
Preplavi je još jedan val vrtoglavice i Skylar zatvori oči.
Kad ih je opet otvorila, ugleda svoju srebrnu haljinu ispranu i složenu na
ručniku zajedno s njegovom bijelom košuljom.
Samo je jedna osoba to mogla učiniti.
Alec.
Ispiranje će uništiti haljinu, ali ionako je bila uništena, i nju je dirnulo što je
uopće to učinio.
Možda zaista ima ozbiljnu ozljedu glave. Jer, počele su joj navirati nježne
misli o muškarcu koji je mislio da je ona samo smetnja u svijetu.
Vratit će se u svoj hotel i još malo leći. To će je izliječiti.
Hoće li i Richard biti tamo ili je već odletio doma?
Zurila je u svoj odraz u ogledalu, a pitanje koje je ignorirala vrtjelo joj se po
glavi.
Da nije napravila korak unatrag, bi li je udario?
Pitanje joj se stalno iznova pojavljivalo u glavi dok je hladnom vodom
umivala lice.
Onda se na prstima vratila u sobu s namjerom da pronađe svoje cipele.
Umjesto toga, naletjela je ravno na čvrsti zid mišića imenom Alec Hunter.
Uhvatio ju je za ruke, a na licu mu se pojavio strog izraz. »Kamo ti to ideš?«
»Natrag u svoj hotel. Hvala ti na gostoprimstvu.«
Njegov stisak nije popuštao. »Ne možeš biti sama.«
»Dobro sam. Više mi nije bilo zlo, a kanim uzeti one upute koje je ostavio
tvoj prijatelj doktor. Ako mi bude loše, zvat ću taksi da me odveze u bolnicu.«
»Prosinac je i pada snijeg. Nije lako dobiti taksi.«
»Ja ću ga dobiti.« Prošlu večer bilo joj je previše zlo da bi osjećala išta osim
uznemirenosti i srama, ali sad, na danjem svjetlu, cijeli događaj joj se zgadio.
»Gle, zbilja sam ti zahvalna za sve što si učinio. Dužna sam ti, a dio vraćanja
duga je i moj odlazak odavde. Maknut ću ti se s puta. Ti imaš svoj život, Alec.
Čula sam te kad si rekao prijatelju da ideš doma k svojoj obitelji.« Zastala je,
prebacivši pažnju na gomilu darova pokraj vrata. »Ima li nešto u tim darovima?«
»Naravno. Misliš da sam zamotao prazne kutije?« Pogled mu je bio
znatiželjan i Skylar osjeti kako joj se obrazi polako počinju crvenjeti.
Vjerojatno se pitao je li njezino čudno pitanje posljedica ozljede glave.
»Ne obaziri se na mene. Izgleda da te čeka nekoliko zabavnih dana.«
43
 Običan Božić.
Onakav kakav nikad nije doživjela.
»To je uranjeni obiteljski Božić. Tako radimo svake godine.« Alec odmahne
rukom. »Ne možeš ostati sama, Sky.«
»Zaboravljaš da imam bocu pjenušca koja me čeka u hotelu. Vozit ću se na
London Eyeu u noći i otići na klizanje u Somerset House. Ili možda odem na
klizalište u Natural History Museum. Što ti misliš?«
»Ja mislim«, reče on polako, »da si se dovoljno ozlijedila za jedan vikend.«
»Moraš znati da sam vrlo sposobna klizačica. Ne moraš se brinuti za mene.«
»Znači, otići ćeš na klizanje posve sama, a onda piti pjenušac, opet posve
sama. To mi zvuči kao prilično usamljen način za provesti vikend.«
»Možda naručim tonu kolača i pojedem ih za utjehu, dok budem gledala
blagdanske filmove, jedan za drugim. Bit ću dobro, Alec. Idi i radi ono što si
planirao raditi prije nego što si me sinoć morao pokupiti s poda.«
»Hoće li i on biti tamo?«
»U mojem hotelu? Sumnjam, ali ako bude, onda ćemo sigurno imati par stvari
reći jedno drugome.«
»Ne ostavljam te samu s njim.«
Sky preplavi val emocija. Razdražljivost, frustriranost što se sve to dogodilo,
ali i još nešto. Nešto blaže i opasnije. Bila je dirnuta. Zbilja dirnuta što joj je
pomogao i što joj još pomaže.
»Ne moraš se tako zaštitnički ponašati prema meni.«
Stojeći mu tako blizu, mogla je vidjeti muževne crte njegova lica i dvodnevnu
bradu koja mu je zasjenila vilicu. Bio je izuzetno zgodan, a sada je znala da je i
snažan i pristojan. Iz nekog razloga bilo joj je lakše dok sve to nije znala. »Mogu
se nositi s Richardom.«
»Onako kako si to mogla sinoć?«
»Mogla sam sasvim dobro sve dok nisam pala.«
»A da nisi pala?« Govorio je tiho. »Što bi onda bilo?«
Znala je da je to pita zato što si je i sama postavljala isto pitanje. »Ne znam«,
reče napokon. »A sad i nije važno. Cijenim tvoju brigu, ali ovo je moj problem i
ja ću ga riješiti.«
»Nisi u dovoljno dobrom stanju da bi mogla išta rješavati. Da on sad uđe u
ovu sobu, što bi napravila? Nemaš dovoljno snage da se braniš, od ikoga. Ranjiva
si.«
A opet, nije li bila tisuću puta ranjivija noć prije, s Alecom?
Vidio ju je svučenu, golu, i doslovno i figurativno.
A i ona je vidjela njega.
Kratak pogled na njegovo moćno tijelo urezao joj se u pamćenje.

44
 Osjeti da je preplavljuje vrućina i pokuša se našaliti.
»Mogla bih povratiti na njega. Od toga bi pobjegao, vjeruj mi.«
Nije se nasmiješio. Umjesto toga otišao je na drugi kraj sobe, uzeo njezinu
torbu i pronašao telefon. »Provjeri poruke. Želim znati je li zvao.«
»Zaboravila sam ga uključiti. To mi je grozna navika.« Drhtavim rukama
uzme telefon. »Sigurno nije zvao. Mislim da ne poznaješ dobro Richarda.
Povrijedila sam mu ego.« Ali to joj je bio najmanji problem. Skylar uključi telefon
i ugleda četiri propuštena poziva. »Dva poziva od Brittany, jedan od Emily i
jedna poruka od moje majke.« Iako je mogla pogoditi kakva je poruka, slabašna
iskra nade potakne je da pritisne gumb i posluša. Prsti su joj bili drhtavi i nije bila
koncentrirana pa stavi poruku na zvučnik.
»Skylar? Richard je sletio na JFK prije nekoliko sati i nazvao je da nam kaže
novosti, što je bilo lijepo od njega, s obzirom na okolnosti. Nadala sam se da je
došlo vrijeme kad ću moći prestati izmišljati opravdanja za tebe. Da si ovaj jedan
jedini put donijela ispravnu odluku. Ali izgleda da nije tako. Priznajem da je, od
svih teških razgovora koje sam vodila u životu, ovaj bio najneugodniji i vrlo
ponižavajući. Bolje ti je da ga nazoveš, i to brzo, i da se nadaš da će se
predomisliti.«
Neugodno i ponižavajuće bilo je staviti ovo na zvučnik.
Ne gledajući Aleca, prekine poziv, probavljajući činjenicu da je, dok je ona
krvarila i povraćala u Alecovoj kupaonici, Richard letio prvim razredom preko
Atlantika.
Puna energije poput strvine na cesti, Sky potone na kauč gdje je nedavno
sjedio Alec.
»Eto, sad imaš odgovor na svoje pitanje. Nitko me ne traži pa me mirno možeš
ostaviti bez nadzora.«
I samu.
Potpuno samu.
London joj se više nije činio uzbudljivim i punim mogućnosti. Činio joj se
velikim i bezličnim.
»To je bila tvoja majka?«
Osjetivši poluskriveni šok u njegovu glasu, Sky je oborila glavu i poslala
Brittany kratku poruku.
»Da, uvijek je prilično službena na telefonu. Naravno, ne pomaže to što je
vjerojatno potpuno poludjela zbog svega ovog s Richardom.« Ne objašnjavajući
dalje, spustila je mobitel u torbu. »Zamolila bih te za još jednu uslugu. Mogu li
posuditi košulju? Vratit ću ti je kad te sljedeći put vidim.«
»Ne ostavljam te samu u bezličnoj hotelskoj sobi sad kad si ranjiva. Ideš k
meni doma.«

45
 To je bilo posljednje što je očekivala da će reći i pogledala ga je u šoku. »Šališ
se. Alec, mi čak nismo ni prijatelji.«
»Moraš prestati biti takva kraljica drame. Još je rano jutro.« Smiješak mu
dotakne kutove usana, zbunivši je.
Obično je bila previše razdražena da bi primijetila detalje na njegovu licu, ali
iz ovakve blizine mogla je vidjeti da su mu trepavice guste i tamne. Nije se obrijao
pa mu je linija obraza i vilice bila malo obrasla.
U tom kratkom trenutku bilo joj je jasno zašto ima gomilu obožavateljica.
Alec Hunter možda je bio grozno iritantan, ali je bio i strahovito privlačan.
A sad je znala i što skriva ispod tih strogih odijela i otrcane odjeće za van.
Uznemirena, skrenula je pogled. Možda i jest bila ranjiva. Nešto je moralo
objasniti način na koji joj je radio mozak.
»Obično me optužuješ da sam princeza iz bajke.« Pokušala je razvedriti
atmosferu. »Pokušavam shvatiti je li kraljica drame promaknuće ili ne.«
»To je sporedni potez. Gdje si odsjek? Moramo otići po tvoje stvari i platiti
račun.«
»Alec, ne možeš samo...«
»Ili ćeš razočarati moju obitelj time što ću ostati ovdje s tobom ili ideš sa
mnom. Izbor je tvoj.«
Skylar se ukočeno nasmije. »Čuo si moju mamu - ne znam dobro odabrati.«
»Hoćeš reći, ne odabireš onako kako to drugi traže od tebe«, reče Alec suho.
»Ako se zbilja želiš prejesti kolača, to možeš i kod mene doma. Moja majka
obožava peći. Bit će oduševljena ako joj dođe netko s tvojim apetitom. Bit će
dovoljno ugljikohidrata i šećera da se nahrani cijelo sestrinstvo.«
»Ti si Britanac. Što ti znaš o sestrinstvima?«
»Moj otac je Amerikanac.«
»Nisam to znala.« Počela je shvaćati da ima mnogo toga što ne zna o njemu,
uključujući činjenicu da briga za bolesnu ženu nije ni najmanje naškodila njegovu
smirenom držanju.
I bio je pristojan.
Mušičav, iritantan, strahovito privlačan, ali pristojan.
Mogao je izmisliti kakvu ispriku i ostaviti je samu. Ali ne, on je ostao s njom.
»Dakle, što ćemo, Sky? Hoćemo li nekoliko sljedećih dana provesti u
hotelskoj sobi ili s mojom obitelji?«
»Pa, ne mogu se samo pojaviti u kući tvoje obitelji i pridružiti se privatnom
skupu.« Ali alternativa je bila provesti tjedan sama u hotelskoj sobi, bijesna na
Richarda, a to je bilo privlačno i lijepo poput čupanja vlasi s glave. Zajedno s
korijenom. »Tvoja majka me neće htjeti. Pokvarit ću broj za catering i pomrsiti
plan sjedenja.«

46
 »Plan sjedenja?« Alec podigne obrve. »Ljudi sjede tamo gdje ima mjesta. Ako
nam nedostaje stolica, uzmemo klavirsku stolicu. Moja obitelj je vrlo opuštena, a
moja majka zapravo nikad ne zna tko sve točno dolazi dok se ne pojavi. A što se
tiče cateringa, ona uvijek skuha dovoljno da nahrani pola sela.«
Skylar se trudila ne uspoređivati to s vlastitim iskustvom obiteljskih
događanja. Od gostiju se očekivala potvrda dolaska. Na dodatne, koji su htjeli
doći u posljednji čas, gledalo se vrlo neljubazno. »To je tvoje posebno vrijeme s
obitelji, a ti i ja i nismo baš previše bliski.«
Oči mu zasjaje. »Vidjela si me golog i ja sam tebe vidio golu. Mnogo smo
bliskiji nego u ovo vrijeme jučer. Moraš li se možda vratiti u galeriju?« Kretao se
po sobi s praktičnom učinkovitošću, pakirajući stvari u jedan mali kovčeg.
»Ne. Mogu nazvati Judy.« Odlučila je ignorirati njegov komentar o tome da
ju je vidio golu. Zbilja nije željela razmišljati kako je došlo do toga da bude gola
u tuš-kabini s muškarcem koji joj se, do jučer, nikako nije sviđao. »Prošla večer
bila je važna. Srećom, gotovo je završila kad se ono dogodilo. Sigurno se pita što
se dogodilo sa mnom.«
»Ne pita se. Razgovarao sam s njom prije nego što smo otišli. Ona je bila ta
koja mi je dala tvoju torbu i kaput.«
»Što si joj rekao?«
»Da se ne osjećaš dobro. Očito ni ona baš ne voli javne prosidbe pa te itekako
razumjela. Rekla mi je da ti kažem kako je izložba bila izuzetno uspješna i neka
je nazoveš kad budeš spremna.« Pogledao ju je i dulje zadržao pogled. »Blijeda
si. Još ti nije dobro?«
»Ne.« Pazila je da ne miče glavu. »Ali dobro bi mi došlo još nekoliko onih
tableta koje si mi prije dao.«
Alec ode u kupaonicu i vrati se s kutijicom i čašom vode. »Uzmi dvije.«
Skylar ih proguta i popije vode. »Što se tiče prošle noći...«
»Zaboravi to.«
»Neću zaboraviti, Alec. Žao mi je što si morao spavati na kauču. Izgleda
grozno neudobno. Sad te sve boli, je l’ da?«
»Ne boli me, a ti se moraš prestati ispričavati. To me počinje nervirati.
Navikao sam da se svađaš sa mnom.«
Preplavi je još jedan val vrtoglavice pa zatvori oči. »Počet ću se svađati s
tobom čim ove tablete počnu djelovati.«
»Ove godine nećeš baš najbolje izgledati na božićnim fotografijama.«
Alec podigne ruku i zagladi joj kosu unatrag, pogledavši joj glavu iz blizine.
Od laganog dodira njegovih prstiju Skylar osjeti trnce i vrućinu na koži.
»Moja obitelj se ne fotografira. Božić je vrlo službena prilika. Sve je
izrežirano i isplanirano.« Pri pomisli na Božić poželi se sklupčati pod pokrivač na
krevetu i nikad više ne izići van.

47
 Alec joj uzme čašu iz ruke. »Moram nazvati majku i upozoriti je da će doći
još jedna osoba tako da može pripremiti slobodnu sobu. Onda ću ti pronaći neku
odjeću. Imam donji dio trenirke koji će ti možda poslužiti dok nešto ne nabavimo.
Možeš podvrnuti nogavice i staviti remen oko struka.«
Bila mu je zahvalna što nije inzistirao na razgovoru o Božiću.
»Odlično. Ako moji jedinstveni trikovi zavođenja, poput krvarenja i
povraćanja po tebi, nisu upalili, nadam se da će vrećasta odjeća srediti stvar.«
Nastala je kratka tišina i Sky ugleda kratki bljesak osmijeha na njegovim
usnama.
»Ti bi u bilo čemu izgledala dobro.« Nakon te iznenađujuće primjedbe Alec
ode do telefona na krevetu. »Trebam doručak prije nego što krenemo.«
Zurila je u njega, zrak joj je zastao u plućima, a u želucu joj se sve okretalo.
Nikad joj nije uputio kompliment. Nikad. Sasvim suprotno, itekako se trudio
pokazati joj da nije njegov tip.
Istina, dogodio se onaj trenutak u kupaonici, ali on je muškarac, zar ne? To
nije ništa značilo. Zdrav, potentan, seksualno aktivan, zgodan muškarac naleti na
golu djevojku u kupaonici. To je bio trenutak koji je već zaboravila - dobro,
možda ne baš zaboravila, ali svakako tome nije pridavala pozornost.
Pola sata kasnije stigao je pladanj, pun svježeg voća, organskog jogurta,
peciva i vruće kave.
Jeli su i promatrali izlazak sunca u ledenom zimskom jutru.
Skylar primijeti gomilu papira i njegovo računalo na stolu. »Noćas si radio?«
»Neko vrijeme. Želio sam paziti na tebe.«
Ostao je budan zbog nje? Otrgnula je komadić kroasana. Topio joj se pod
prstima, kremast i topao. »Ovo mi je tek drugo putovanje u London. Nadala sam
se da ću vidjeti neke znamenitosti prije nego što odem.«
»Kad imaš let? Možda ćeš imati vremena za to.«
»U nedjelju, sljedeći tjedan. Onda se vraćam u New York na par tjedana, prije
Božića.«
Kroasan je bio prejak za njezin želudac pa ostavi dio i uzme nekoliko bobica.
Primijetila je da Alec pije puno kave.
Bio je čudan osjećaj doručkovati s njim u njegovoj hotelskoj sobi, nositi
njegovu košulju ispod hotelskog ogrtača. Bilo je - intimno. Da je spremačica sad
ušla, pretpostavila bi da su ljubavnici.
»Kako ćemo stići do kuće tvojih roditelja? Imaš auto ovdje?«
»Unajmim auto kad sam u Londonu.«
»Koliko nam treba da stignemo do tvojeg doma?«
»Oko dva sata, ovisno o vremenskim prilikama.«
»Vi, Britanci, opsjednuti ste vremenom.«

48
 »Kad vidiš ceste oko kolibe Honeysuckle, razumjet ćeš zašto.«
Alec spremi računalo dok se ona odijevala, onda uzme torbe i darove i ostatak
svoje prtljage, pa otvori vrata njihove sobe.
»Koliba Honeysuckle? Kako slatko ime.« Sky prođe pokraj njega, pazeći da
se ne očeše o njega. »Usput, ja nisam kraljica drame.«
Oči su mu zasjajile. »Princeza iz bajke u kombinaciji s kraljicom drame.«
»Što sam onda? Kraljica iz bajke ili princeza drame?«
»Ne znam. Javit ću ti nakon što provedemo nekoliko dana zajedno.«
Nekoliko dana.
Jučer se spremala na svoju izložbu, a sad je ovdje, s ozlijeđenom glavom i
ozlijeđenim srcem, i ide kući s muškarcem s kojim je uvijek imala težak odnos.
Što je bio samo još jedan dokaz da kada očekuješ sretan kraj, život ti zajamči
gnjavažu.

49
 Četvrto poglavlje

ZMILJELI SU IZ LONDONA, i postupno se gužva smanjila, a ceste se otvorile. Još

I je uvijek jako sniježilo i Alec je znao da će biti teško upravljati vozilom po
seoskim cestama do kuće njegovih roditelja.
Na sjedalu do njega Skylar je spavala, a kosa joj je poput srebrno-zlatne
aureole okruživala lice, blijedo gotovo poput snijega.
Zabrinut zbog tišine kod nekoga tko inače govori dovoljno za šestero ljudi,
Alec bi svako malo bacio pogled na nju. Na danjem svjetlu modrica je izgledala
još gore, a njezina ga je pospanost zabrinjavala. Pomišljao je na to da opet nazove
Michaela, ali primirio se sjetivši se da je prošle noći imala isprekidan san i da je
vjerojatno umorna.
Možda je njezino bljedilo samo posljedica stresa.
Nije znao što ga je više šokiralo - nedostatak svakog postojanja brige kod
Richarda Eversona ili hladna, bezosjećajna poruka njezine majke.
Nije mogao ne uspoređivati ih s onim mjesecima nakon propasti njegova
braka, kad je obitelj bez prestanka bila s njim u kontaktu. U to vrijeme bio je
nervozan jer su odbili pustiti ga na miru, ali sad je osjećao zahvalnost što im je
bilo dovoljno stalo da to učine.
Skylar je imala bliske prijatelje, ali oni su bili daleko, na otoku Puffinu.
Ovdje je bila sama.
Sama, osim što je ovdje bio on, a znao je i bez njezina isticanja da je zadnja
osoba koju bi odabrala da s njom provede najgore trenutke.
Alec skrene s glavne ceste, vozeći kroz nedirnuti okoliš, pokraj šuma i polja
prekrivenih debelim slojem snijega.
Što se više približavao domu to se nervoznije osjećao.
Što je, dovraga, učinio?
Jedina žena koju je ikad doveo doma bila je njegova bivša žena, a sjećanje na
to kako je sve ispalo bilo mu je zauvijek urezano u pamćenje.
Oblije ga hladan znoj.
Nije želio biti zarobljen sa Sky. Nije želio biti zarobljen ni s jednom ženom
koja je emocionalno ranjiva.
Nisu ga zavarale njezine stalne igre riječima i vedar humor.

50
 Patila je, a on nije htio biti ni u krugu od milijun milja od žene koja pati.
Vozio je u tišini, zamišljajući vikend pred sobom.
Nekako je morao pronaći način da se drži podalje.
Napokon, dok se približavao sajmišnom selu blizu kuće svojih roditelja, ona
se probudila.
Meškoljila se i okretala glavu, upijajući okolinu. Svjetalca su blistala u
izlozima, osvjetljavajući kamen boje meda. Sjajni zeleni vjenčići puni crvenih
bobica ukrašavali su vrata, a golemo božićno drvce dominiralo je seoskim trgom.
»Ovo je najljepše mjesto koje sam ikad vidjela.« Sky priguši zijevanje. »Gdje
smo?«
»The Costwolds. Udaljeni smo oko dva sata od Londona. Ovo je selo
Brockburn-on-the-Water. Moji roditelji žive oko pet minuta daleko odavde, iako
će se možda činiti kao milijun milja, ako nisu očistili cestu.«
Očekivao je da će Skylar izvaditi ogledalce i početi stavljati šminku na lice,
ali ona se samo premjestila na svojem sjedalu i s punom pažnjom zagledala se u
njega.
»Ispričaj mi o svojoj obitelji. Što radi tvoj otac?«
»Liječnik je. Obiteljski doktor. Došao je u Englesku odmah nakon završenog
medicinskog fakulteta, upoznao je moju majku i nikad se nije vratio. On je stariji
partner u seoskoj ambulanti. Moja majka radi u bolnici, na odjelu za nefrologiju.«
»Ti si jedinac?«
»Imam dvije sestre. Jedna je starija, udana je i ima blizance, a druga je mlađa
od mene. Olivia, ima šesnaest godina.«
»Šesnaest? To je velika razlika u godinama. Kladim se da si poludio kad si
otkrio da ti je mama trudna.«
»Zašto to misliš?«
Jer, zbilja je skroz poludio.
Njezina pronicljivost bila je zastrašujuća.
»Jer, kad se rodila, bilo ti je - koliko? Šesnaest? Sedamnaest? Nijedan
tinejdžer ne želi se suočiti s očitim dokazom da mu se roditelji još uvijek seksaju.
Znači, ujak si i stariji brat. I ja imam stariju braću. Cijelo vrijeme ne rade ništa
drugo nego mi govore što moram raditi. Jesi li i ti takav?«
»Ne bi imalo smisla jer me Liv ne bi slušala.« Vozio je cestom prema kući
svojih roditelja, pokraj drveća prepunog mekanog snijega i polja s tragovima
životinja koje su prolazile. Zimsko sunce bilo je nisko na nebu, blistavo
osvjetljavajući zabijeljena polja.
»Znači, tvoji roditelji bave se medicinom. Ti nisi htio biti doktor?«
»Ne. Kad mi je bilo pet godina, želio sam biti istraživač Arktika. Ujak mi je
za Božić poklonio istraživački komplet, pribor, i sjećam se da sam ga uzeo sa

51
sobom u vrt i kampirao u štaglju. Trebalo im je dva sata da me pronađu, a dotad
sam skoro umro od smrzavanja.« Svjestan zaleđene površine, polako je skrenuo
na posljednjem zavoju, pa onda na kolni prilaz svojih roditelja. »Tu smo. To je
to.«
Koliba Honeysuckle stajala je kao i prije nekoliko stoljeća, a njezini kameni
zidovi na suncu su sjajili nježnom zlatnom bojom. Golemi crnogorični vijenac
visio je na sredini vrata, a dva velika lovora postavljena sa svake strane kamenih
stepenica blistala su sitnim svjetlima.
»Ovo je tvoj dom?« Sky je zurila u kuću. »Ovo je najidiličnija koliba što sam
je ikad vidjela, osim Brittanyne. Podsjeća me na kuću iz filma The Holiday.
Vjerojatno ga nisi gledao.«
»Gledao sam ga. Liv me mučila njime prije pet godina. Još uvijek imam
ožiljke. Moja osveta njoj bila je da mora odgledati iscrpni dokumentarne o
Napoleonu.«
Skylar se nasmije. »Jedan od tvojih?«
»Trudim se da moji ne budu tako dosadni.« Prije nego što je stigao ugasiti
motor auta, ulazna vrata su se otvorila i Alec ugleda svoju obitelj kako se gužva
u hodniku da bi ih dočekali. Njegova majka skinula je pregaču preko glave, što je
bio dokaz da je bila u kuhinji kad je čula auto. Iza nje je bio njegov otac s
telefonom u ruci, a pokraj njega njegov ujak, sa svjetlećim jelenjim rogovima na
glavi. Aleca preplavi ljubav prema njima, a onda se sjeti Sky. Mogao je zamisliti
što ona misli. »Vjerojatno sam te trebao upozoriti da moja obitelj obožava Božić.
Ostatak godine su relativno normalni, ali ima nešto u ovom dijelu godine što
ih potpuno izbezumi. Čak i mojeg oca, iako se kod njega vjerojatno radi i o
utjecaju kuhanog vina.« Alec klizne iz auta, napet, znajući da ovo mjesto neće
odgovarati blještavoj Skylar.
Njegova bivša žena mrzila je rustikalni seoski život kakvim su živjeli njegovi
roditelji. Poziv da im se pridruži na kvizu u seoskoj gostionici dočekala je s
prezirom i ledenim odbijanjem, kao i sve aktivnosti koje su zahtijevale nošenje
debelih čizama. Sve je bilo pogrešno. Voda je bila previše hladna, ljudi su
preglasno govorili i stalno se dodirivali, u hrani je bilo previše ugljikohidrata i
masti. Zadnja kap bile su životinje. Pri njihovu zadnjem posjetu, Alec je bio
prisiljen zatvoriti pse izvan kuće i osjećao je takvu krivnju gledajući njihova tužna
lica, pa je izmislio ispriku i otišli su ranije. On i Selina rastali su se samo nekoliko
dana kasnije, nakon incidenta koji se trudio zaboraviti.
Kao i uvijek, razmišljanje o njoj podignulo mu je razinu stresa.
Nije nimalo pomagalo to što je, opet, bio u društvu žene koja je izgledala kao
da je sišla sa stranica nekoga blistavog časopisa. Cak i s ozlijeđenim licem i bez
šminke, Skylar je bila prekrasna.
Što je, zaboga, mislio?

52
 Nije ju smio dovesti ovamo. Njegova obitelj ne zaslužuje još jedan Božić kao
onaj od prije tri godine. Morao je pronaći neki drugi način.
Alec zalupi vratima od auta, a raspoloženje mu je svake sekunde postajalo
mračnije.
Nije bilo šanse da ovoga puta zatvori pse. Ako ih bude htjela izbjeći, neka
ostane u svojoj sobi. Njezino opiranje da zablati noge, ili da joj se prsti smrznu od
snijega, dalo bi mu priliku da sam provede vrijeme sa svojom obitelji.
Još uvijek je razmišljao kako da sve to najbolje izvede, kad njegova sestra
izleti kroz vrata, a njezine noge u čizmama ostavljale su tragove u snijegu.
Na sebi je imala preveliki pulover s bliještećom zvijezdom na sredini, a kosa
joj se u čokoladnim smeđim valovima rasula po ramenima. »Alec!«
Ne obazirući se na Skylar, Alec joj krene u susret i podigne je u zagrljaj. »Je
li to božićni pulover?«
»Da, baka je vidjela sliku u Cosmu i napravila mi je isti takav. Sve prijateljice
mi zavide. Karen je dobila jedan sa zbilja groznim jelenom. Nosi ga naopačke.«
Povukla se unatrag i oči su joj se raširile pri pogledu na Skylar. »Oh, čovječe...
Tko...? Ona je... Oh, Alec. Kako je štreber poput tebe upoznao nekoga tako
prekrasnog?«
Svjestan da je šapat njegove sestre glasniji od uobičajenog razgovornog tona
većine ljudi, Alec stisne vilicu. »Možeš govoriti još malo glasnije? Sramotiti me
još malo više?«
Cereći se, podignula se na prste i poljubila ga u obraz. »Vjerojatno bih mogla.
Sramotiti tebe mi je najdraža razonoda.«
»Skylar, ovo je moja sestra Olivia.« Što god je još htio dodati prekinulo je
lajanje, jer psi su čuli njegov glas i uzbuđeno su nahrupili iz kuće.
Prvi je bio Nelson, čija je sjajna crna dlaka bila snažan kontrast bjelini snijega,
ali odmah za petama bio mu je Churchill, koji je mrzio biti u drugom planu.
Promrmljavši psovku, Alec krene prema njima, ali oni su skočili prema
Skylar, mašući repovima.
Zašto su se psi uvijek kretali ravno prema osobi kojoj su bili najmanje
zanimljivi?
Čekao je da Skylar odskoči i povuče se u auto, no umjesto toga ona je čučnula
i zagrlila oba psa, smijući se dok su je lizali i skakali po njoj s nespretnim
uzbuđenjem i mašući repovima.
To nije bila reakcija koju je očekivao. »Uništit će ti kaput.«
Činilo se da ga ona ne sluša. Ruke su joj bile na psima, a Nelsona je češala
iza uha dok nije zacvilio od uzbuđenja i prevrnuo se u snijeg.
»Kad sam te pitala da mi kažeš o svojoj obitelji, nisi spomenuo ove prekrasne,
prekrasne pse.«

53
 »Ali ja se nadam da je spomenuo svoju prekrasnu, prekrasnu sestru«, reče Liv
veselo, pustivši Aleca i pridruživši se Sky. »Crni labrador je Alecov. Zove se
Nelson. Sad je već prilično star, ali je mlad u srcu.«
Začuvši svoje ime, Nelson se prevrne i uspravi, strese se i zapraši Sky sa
snijegom.
»Hvala ti, ovo mi je trebalo.« Smijući se, obrisala je snijeg iz očiju. »A tko je
ovaj prekrasni čokoladni labrador?«
»On je moj. Zove se Churchill, ali zovemo ga Church. Ima tek dvije godine.
Nadali smo se da će biti pametan, poput državnika, ali zasad se ne čini da je baš
tako. Pokušavam ga dresirati, ali nijedno od nas nije baš disciplinirano, pa se ni
to nije pokazalo dobrim.« Olivia odvuče psa od Skylar, a onda ugleda štetu.
Osmijeh joj se pretvori u paniku. »Užasno su ti uprljali taj prekrasni kaput. Tako
mi je žao. Dat ću ga na čišćenje.«
Alec se ukoči, shvativši što stoji iza te promucane isprike. Selina je sklepala
plesnu pjesmicu o tome kako joj se treba očistiti odjeća nakon što su psi skočili
na nju, a Liv je primila najteži udarac njezina nezadovoljstva.
»Nije mi važan kaput.« Sky poljubi Nelsona u glavu i ustane. »Bilo je glupo
kupiti kaput u toj boji, ali bila sam u lošem raspoloženju i htjela sam se malo
počastiti.«
Alec se pitao zašto je bila u lošem raspoloženju. Jer, sigurno je kaput kupila
prije nego što je njezina veza pukla na ovako gadan način, zar ne?
Livy ga je čežnjivo promatrala. »Uvijek sam željela bijeli kaput.«
Sky sjetno pogleda pse. »Ja sam uvijek željela pse.« Kosu je splela u laganu
pletenicu koja joj je opušteno pala preko jednog ramena. Zraka sunca osvijedila
je pramenove boje pšenice i blijedog zlata koji su gotovo blistali u mraku. Da Alec
nedavno nije svojim očima vidio suprotno, pretpostavio bi da ta boja ne može biti
prirodna.
Prisjećajući se kako je točno saznao da je prirodna plavuša, osjeti vrućinu u
tijelu. Razdražen, namrštio se. »Ne izgledaš kao osoba koja voli pse.«
Sestra ga radoznalo pogleda, a Sky se nasmiješi.
»A kako to izgleda osoba koja voli pse? Ima li kakve veze s osobom poput
princeze?« U očima joj je bila vatrena iskra, što mu je govorilo da je, bez obzira
na to koliko bila izmučena događajima od posljednja dvadeset četiri sata, još
uvijek u stanju nositi se s njim. »Prešlo ti je u naviku da misliš kako me
potpuno poznaješ. Ljudi plave kose u bijelom kaputu ne mogu imati pse, je f da?«
Liv zafrkče od smijeha. »To je moj brat. Misli da sve najbolje zna o drugima.
Kako to može razbjesniti. Mene izluđuje.« Sky se okrene želeći joj nešto reći, a
Liv dahne od zaprepaštenja. »Što ti se dogodilo s glavom?«
»Pala je«, reče Alec kratko, »i vjerojatno bi trebala sjesti pa je bolje da uđemo
unutra.«

54
 »Dobra ideja.« Nepopravljivo ljubazna, Liv uhvati Sky pod ruku. »Uđi samo.
Moraš upoznati mamu, tatu i ujaka Harryja. A i baka je ovdje. Jedva čeka da te
upozna.«
Alec je promatrao kako Skylar preplavljuje ljubav njegove drage obitelji,
pune života. Psi su lajali, svi su govorili uglas, a njega su ostavili da sam unese
prtljagu.
Nelson ga lagano gurne u nogu, a on zagunđa.
»Danas je tvoj sretan dan, stari. Ona voli pse. Izgleda da ovaj vikend ipak
nećeš provesti zatvoren u vrtu.«
Kad je završio s unošenjem stvari u hodnik, svi su već bili u kuhinji, a Skylar
je stajala pokraj štednjaka držeći u ruci čašu kuhanog vina i izgledajući pomalo
zbunjeno.
»Nikad još nisam pila kuhano vino.«
»To je crno vino, začini, nekoliko komadića limuna. Izvrsno. Mislim da može
zamijeniti pet potrebnih dnevnih porcija, ali Simon se ne slaže.« Njegova majka
otvori pećnicu i izvadi protvan pun zlatno-smeđih peciva. »Uzmi stalak za
hlađenje, molim te, Liv.«
»I mrvica rakije. Ne zaboravite rakiju.« Ujak Harry namigne, a onda prijeđe
preko sobe i zagrli Aleca. »Lutalica se vratio. Ubili smo ugojeno tele za tebe.«
»To je purica. Telad nema krila, ujače Harry.« Liv izvuče žičani stalak iz
ormarića i stavi ga na sredinu stola. »I jest ćemo je sutra. Ja sam pomagala u
pripremanju. Meso se mariniralo u vinu dva dana. Mama je upotrijebila jednu od
tatinih dragocjenih boca pa je on pobjesnio, i zato ti je bolje da kažeš kako
je ukusna.«
Alec zbaci kaput sa sebe. »Gdje je tata?«
»Na telefonu, kao obično. Zapravo ni ne bi trebao raditi ovaj vikend, ali
ambulanta je desetkovana zbog gripe. Znaš kako je u ovo doba godine.« Njegova
majka stavi peciva na stalak, dok je Skylar pijuckala vino i zatvorila oči.
»Ne znam što sam očekivala, ali ovo nisam. Ovo je...«
»Vjerojatno ni ne bi trebala piti vino.« Alec je prekine prije nego što bi
dospjela izgovoriti zajedljivu primjedbu koja bi možda uzrujala njegovu majku.
»Ostavi ga, pronaći ću ti nešto drugo.«
Skylar otvori oči. »Nema šanse. Previše je fino. Htjela sam reći da ima okus
Božića.« Zatim prijeđe jezikom po usnama. »Božić u čaši.«
»I ja to uvijek mislim.« Alecova majka pruži joj tanjur i pokaže na stalak s
pecivima koja su se hladila. »S ove strane su s gljivama, češnjakom i kestenima.
Dolje na kraju su s feta sirom i špinatom. Moraš se opustiti, Alec. Jako si napet.«
Naravno da je bio jako napet.
Doveo je nepoznatu ženu u svoj dom u doba godine koje je bilo rezervirano
za obitelj, iako se dosad nije mogao požaliti na njezino ponašanje.

55
 »Trebala bi sjesti«, reče on Skylar hrapavim glasom.
Njegova majka kimne. »Da, trebala bi. Ta modrica na glavi ti je gadna, dušo,
i izgledaš jako blijedo.«
»Uvijek izgledam blijedo bez šminke.« Skylar je oblizala prste. »Ovo je tako
ukusno. Jedino što ja znam napraviti u kuhinji je juha. Vi ste divna kuharica.«
Alec je vidio kako se majka topi poput sladoleda ostavljenog na suncu.
»Smjesti se tamo i odmori se«, reče ona. »Simon će ti pregledati glavu čim
završi telefonski razgovor. Možda bismo ti trebali dati nešto bezalkoholno. Na
kraju krajeva trebaš se čuvati za pjenušac kasnije. Ne želimo da zaspiš usred
proslave.« Podignula je pogled kad je Alecov otac ušao u sobu. »I?«
»Zvala je Mary iz sela. Samo sam je trebao malo umiriti, to je sve.«
»Znači, ne moraš izići? Baš dobro.«
»Proslave?« Alec se posluži pecivom. »Što slavimo?«
»Zbilja moraš pitati?« Njegovi roditelji razmijene poglede. »Prošle su tri
godine otkad si nekoga doveo doma, Alec. Gotovo smo odustali, a evo, sad si
ovdje sa Skylar. Znam da ne želiš govoriti o tome, ali - eto, jednostavno smo sretni
zbog vas.«

56
 Peto poglavlje

u zaprepaštenoj tišini. »Vi ste... Što? Mama,

A LEC JE ZURIO U SVOJU MAJKU
Skylar i ja nismo par.«
Ni na trenutak nije pomislio da bi njegova obitelj mogla pogrešno shvatiti
njegovu vezu sa Sky.
»Ne moraš se pretvarati, dušo. Liv je dovoljno stara. Pola djevojaka iz njezina
razreda spava sa svojim dečkima, iako, iskreno, ja baš i nisam...«
»Mama!« Alecov ton bio je oštar kao da je prerezao kroz nju. »Skylar i ja
nismo zajedno. Ne tako. Zašto to mislite?«
»Pa, zato što me sinoć nazvala Maggie Poynter.« Njegova majka obriše ruke
o pregaču, s iznenađenim izrazom na licu. »Michael ju je nazvao istog trenutka
kad je izišao iz tvoje hotelske sobe. Mislio je da bismo željeli znati. Umirivao nas
je. Svi smo bili zabrinuti za tebe otkad... otkad...« Glas joj utihne kad je krajičkom
oka uhvatila mužev pogled. Nakašljala se i promrmljala nešto nerazgovjetno.
»Oprosti. Znam da to ne bih trebala spominjati.«
Alec zatvori oči.
Mogao je znati da će Michael nazvati. Njihove obitelji bile su bliske.
»Što je točno rekao?«
»Da se napokon možemo opustiti jer si s najljepšom ženom koju je ikad
vidio...« Pogledala je Sky. »I da si bio nježan i brižan prema njoj i da si bio onaj
stari nakon dugo vremena, još od... No, eto, znaš već«
Rastrgan između ljutnje i nervoze, Alec pritisne prste na korijen nosa, a onda
začuje prigušeno hihotanje s kraja stola. Pusti da mu ruka padne i ugleda Skylar
kako se smije dlanom pokrivenih usta.
»Oprosti.« Uputila mu je pogled tihog ispričavanja. »Već to što je on pomislio
kako smo Alec i ja zajedno na taj način je presmiješno. Većinu vremena on i ja...«
Sky zastane, a Alec pomisli kako je gotovo rekla ne možemo podnijeti jedno
drugo, ali umjesto toga slabašno se nasmiješila. »Ne slažemo se u baš puno toga.
Pomalo izluđujemo jedno drugo.« Ako je pomislila da će to priznanje učvrstiti
njezino poticanje, bila je u krivu.
Alec ugleda kako se mamin izraz lica mijenja. Zasjala je.
»I to je upravo ono što on treba! Nekoga tko će mu poticati um. Alec je vrlo
pametan. Njegov profesor na Cambridgeu rekao je da je on najbistriji student

57
kojega je ikad imao. Ali ja kažem da mu treba izazov, a ne život sasvim po
njegovu.«
»Sramotiš ga, mama...« Liv zagrize u hrskavo pecivo. »Što je totalno
genijalno, usput rečeno. Vrijeme je da izvadiš njegove gole slike kad je bio beba.«
Svjestan da je Sky vidjela noviju sliku njega gologa, Alec duboko udahne.
»Dosta.« Govorio je kroz zube. »Ta je tema zatvorena.«
»Naravno da jest, ako tako želiš. Ali, Skylar, ti si prva žena koju je doveo
doma nakon razvoda, i tako si jako dobrodošla, dušo.«
To je bila informacija koju nikad ne bi želio podijeliti. »Sky i ja smo prijatelji.
I to je sve.«
»Naravno da jeste. Sad sjedni pokraj Skylar, Alec, a Liv ti može sjesti
zdesna.« Uputivši Alecu umirujući pogled, majka skine pregaču i počne stavljati
pladnjeve s hranom na stol. »Nismo znali kad čete točno doći zbog prometa pa je
ručak jednostavan. Šunka pečena u medu, nešto krasnog sira s Baxterove farme i
štruca koju je tvoj otac jutros napravio. Nisam sigurna da nam je kupovina
tog pekača za kruh bila baš dobra ideja. A u pećnici se peče krumpir. Liv, uzmi
chutney iz ormarića, a onda idi reci baki da je ručak gotov i da je ovdje Alec sa
svojom novom djevojkom. Prijateljicom«, reče brzo. »Htjela sam reći,
prijateljicom. Sama pravim chutney, s jabukama iz našeg vrta, Sky. Tad se svi
žale da sve smrdi po octu, ali kad dođe Božić, svi su sretni što ga mogu jesti.«
Prekine misao jer je zazvonio telefon. »Ne mogu vjerovati. Ovo je već četvrti put
u sat vremena.«
»Ja ću se javiti.« Liv prijeđe preko sobe i uzme slušalicu. »Iz ambulante je,
za tatu.«
Njegova majka podigne pogled prema Alecovu ocu. »Simone, tvoj sin je
doma prvi put nakon nekoliko mjeseci. Osim ako nekoga boli u prsima ili su mu
otpale ruka ili noga, nema ničega što ne bi moglo pričekati dok ne pojedemo. Ako
se moraš igrati doktora, možeš pregledati Skylnu glavu. Ta modrica izgleda
gadno. Ako moraš leći, samo reci, draga. Alec, sjedni. Smetaš.«
Skliznuvši na stolicu pokraj Skylar, Alec pomisli da je on taj koji bi morao
leći.
Zašto je uopće mislio da je ovo dobra ideja?

ONA JE PRVA žena koju je doveo doma nakon razvoda?

Sky je tiho sjedila za stolom, probavljajući tu informaciju, puštajući da
razgovor teče oko nje. Nije joj palo na pamet da bi Alecova obitelj mogla pomisliti
da su oni par, i tek nakon što je vidjela njihove drage, nespretne pokušaje da
izvuku informacije, ne prestajući poštovati granice, shvatila je kako je taj
razvod sigurno bio bolan.

58
 Nespretni ih ne, bilo je očito da su zabrinuti za njega i jednako očito po
njegovu nervoznom ponašanju da mu je njihova zabrinutost dobrodošla poput
računalnog virusa.
Dakle, nije bila jedina kojoj se obitelj miješala u ljubavni život, pomisli.
Alec je sjedio pokraj nje i mogla je osjetiti kako napetost isijava iz njegova
snažnog tijela.
S toliko ljudi za stolom, nije bilo mnogo mjesta i svako malo noga bi joj
dodirnula čvrstu moć njegove noge.
Vrućina joj jurne tijelom, oduzevši joj dah.
Nije odvajala oči od tanjura i pitala se nije li udarac u glavu učinio više štete
nego što je isprva mislila.
Još jučer bila je u vezi s Richardom. Danas ju je već ludo privlačio muškarac
koji joj se, do sinoćnjih događaja, uopće nije sviđao.
I evo je sada, vidi ga u najranjivijem stanju, jer nijedna situacija, kako je znala
iz vlastitog iskustva, ne otkriva čovjekovu ranjivost više nego kad je sa svojom
obitelji.
Ovo je bilo tisuću puta neugodnije nego trenutak kad ga je vidjela golog.
Pretpostavljala je da bi on radije umro nego s njom podijelio detalje o svojem
uništenom braku. Bez sumnje, već je duboko žalio što je reagirao impulzivno i
pozvao je da im se pridruži.
Dio nje želio je otići iz prostorije, ali drugi dio, onaj radoznali, želio je znati
više.
Željela je znati što se dogodilo.
U posljednja dvadeset četiri sata vidjela je djeliće sasvim druge osobe. Osobe
kakva je Alec bio prije nego što ga je razvod usisao i ispljunuo.
Pomisli kako veze nose odgovornost za mnogo toga.
Bol u glavi pretvorila se u tupo kuckanje, a mučnina je prestala. No osjećala
je da joj je sve natučeno, a zatomljeni bijes koji je kiptio ispod boli bio je zbog
svjesnosti da je njezina veza cijelo vrijeme bila lažna.
Pa ipak, njezini su se roditelji još uvijek nadali da će ona pronaći način da je
popravi.
Dok je slušala razgovor ljudi oko sebe, bilo joj je nemoguće ne uspoređivati.
Dok je miješanje Alecovih roditelja očito bilo potaknuto ljubavlju i brigom za
njega, njezini su roditelji mislili da je ona rođena pogreška.
Ni jedan jedini put nisu je pitali kako je.
A nije ni Richard.
Skylar zabode vilicu u komadić šunke.
Željela se pretvarati da je njihova veza nešto značila, ali bilo je teško
pretvarati se kad ti je hladna, gruba istina bačena u lice.

59
 Bilo joj je olakšanje biti ovdje, daleko od svega.
Alecova sestra sjela je na mjesto pokraj njega, a njegovi roditelji, ujak i baka
sjedili su nasuprot.
Ispitivali su ga u detalje, želeći znati što je sve radio otkad su ga posljednji
put vidjeli.
»Moj ugled na ulici skočio je do neba otkad je tvoja serija bila na Amazonu.
Moji prijatelji su je gledali.« Liv proturi hranu psima ispod stola. »Gloria misli da
si vruć. Trebala bih vas upoznati.«
»Pa, naravno da mu je vruće.« Alecova baka govorila je glasno. »Amazona je
džungla, a u džunglama je vruće.«
Liv se naceri i stavi grumen maslaca u sredinu svojega pečenog krumpira.
»Ne vruć u tom smislu, bako. Nego seksi vruć. One misle da naš Alec ima seksi
tijelo.«
Skylar je samo gledala u svoj tanjur.
Još uvijek joj je u glavi bila jasna slika tog tijela, po kojemu curi voda, s
moćnom erekcijom.
Pokraj nje, Alec je šutio.
Nelson je lagano gurne njuškom po koljenu, i ona spusti ruku na njegovu
svilenu glavu, no shvati da je Alecova ruka već tamo. Nekoliko pulsirajućih
sekundi držali su je dugački, snažni prsti, a onda je naglo povukla ruku, srušivši
vilicu na pod zajedno s komadom šunke.
Nelson je proguta u trenu i onda sjedne, netremice je gledajući i čekajući još.
»Čovjek bi pomislio da umire od gladi.« Uopće ne primjećujući napetost,
Alecova majka ustane i donese Sky čistu vilicu. Onda pokuša namamiti pse iz
kuhinje. »To si ti kriva, Olivia. Koliko ti puta moram reći da ne hraniš pse za
stolom? Nikad nas neće ostaviti na miru.«
»Ni ne želimo da nas ostave na miru. Oni su dio obitelji. Trebali bi biti dio
proslave. Večeras ću Nelsonu staviti ogrlicu sa šljokicama, a njegovu čarapu
objesila sam iznad kamina.«
Njezina majka odustane od uspostavljanja kontrole i ponovno sjedne. »U
sljedećih nekoliko dana barem se pretvarajmo da smo normalna obitelj, inače nas
Sky više nikad neće htjeti posjetiti.«
Alec spusti vilicu. »Mama...«
»Samo sam bila pristojna, Alec, to je sve. Dakle, Skylar, Alec nam je rekao
da si vrlo talentirana.«
On je to rekao?
Sjetivši se kako je jako pazio da ne kaže nijednu riječ kojom bi je pohvalio,
Skylar okrene glavu da ga pogleda, ali bio je zauzet pokušavajući zaustaviti vrlo
nadmenu mačku da ne počne mučiti pretjerano uzbuđene pse.

60
 »Morate je ostaviti na miru.« Alec povuče Church natrag. »Isturit će pandže
i ogrepsti vas.«
Skylar se upita je li to bilo ono što je učinila njegova bivša žena.
Nešto mora biti razlog tome što mu je obrana tako čvrsta, a sumnjala je da je
stvar u njegovu odgoju. Obitelj mu je bila iskrena i otvorena.
Alecov otac uzme još šunke. »Pričaj nam o tome što radiš, Skylar.«
Znala je da su samo pristojni pa je u nekoliko kratkih rečenica opisala što radi.
»Dakle, napravila si karijeru iz svoje strasti?«
»Očito je da to nije baš tradicionalan put, i...«
»Ja mislim da je to divno. Hrabro, uzbudljivo - slijedila si svoj san.« Otac
stavi još malo kruha na svoj tanjur. »Da sam barem ja bio tako hrabar.«
»O čemu to govoriš?« Suzanne ga pogleda iskosa. »Ti si divan doktor. I voliš
to.«
»Uživam u svojem poslu i smatram ga vrijednim, ali istina je da sam odabrao
medicinu jer je to bio logičan, razuman korak, a uvijek sam imao dobre ocjene iz
kemije i biologije. To mi nikad nije bila strast. Nikad se nisam probudio usred
noći i pomislio, ‘Bože, daj mi da budem doktor’. Zapravo, kad se tako
probudim, češće pomislim, ‘Bože, zašto sam odabrao biti doktor?’« On posegne
za čašom.
To nije bila reakcija koju je očekivala. »Stvarno?«
»Naravno. Većini nas nije darovan talent da radimo to što ti radiš. Ti koristiš
svoj dar. No to je na početku sigurno bilo teško. Jesu li ti roditelji pomogli?«
»Ne. Htjeli su da radim nešto konvencionalnije. Poput prava.« Usta su joj se
osušila. »Htjeli su da budem odvjetnica.«
»A eto, kao roditelj, mogu to razumjeti. Vjerojatno su se brinuli o sigurnosti
posla i o tvojoj budućnosti. Pretpostavljam da su željeli sigurnu opciju za tebe. No
postoje milijuni ljudi koji imaju ono što je potrebno da budu odvjetnici, a samo je
malo onih koji imaju talent raditi ono što ti radiš i uspjeti u tome. Sigurno je bilo
naporno stići do ovoga gdje si danas.«
Sky pomisli na duge sate rada u studiju.
»Da, bilo je. Moji roditelji mislili su da gubim vrijeme.«
I to je bilo naporno, a ne njezin rad. Pokušaji da im pokaže kako je to ono što
želi, pokušaji da im udovolji, istodobno očajnički želeći slijediti svoj san.
»Sad su sigurno strahovito ponosni na tebe. Pričaj nam o izložbi.«
Ponosni? Njezini roditelji nisu bili ponosni. Bili su bijesni.
Alec je šutio i ona se pitala misli li sad na onu poruku koju je poslala njezina
majka. Sjetivši se toga groznog trenutka, osjeti se krhkom i ranjivom.
Možda Alec jest želio da ona zna što manje o njemu, ali on je znao jednako
toliko o njoj.

61
 Bio je čudan osjećaj, pomisli, znati da su tvoje tajne u rukama nekoga kome
nikad prije nisi imao razloga vjerovati.
No nije mogla osporiti da joj je, bez obzira na to što je o njemu mislila u
prošlosti, Alec u posljednja dvadeset četiri sata bio dobar prijatelj.
»Bilo bi mi drago da sam mogao stići u London na tvoju izložbu, ali klinika
je preplavljena gripom pa neću moći uzeti slobodne dane.« Alecov otac nasloni
se u stolici. »I ja malo slikam. Najviše akvarele, iako povremeno znam brljati i s
uljanim bojama. U selu imamo slikarsku skupinu. Sljedeći put kad te Alec dovede
doma, morat ćemo uskladiti tvoj posjet s jednim od naših sastanaka da nam se
možeš pridružiti. Sastajemo se u crkvenoj dvorani, što baš i nije posebno
uzbudljivo sastajalište - nije Knightsbridge - ali prijateljski smo nastrojeni i
volimo umjetnost.«
Govorili su o njezinu »sljedećem posjetu« kao da je to već gotova stvar. Bila
bi dirnuta kad se Alec ne bi tako mračno držao.
»To se neće dogoditi, tata.« Govorio je kroz zube. »Rekao sam ti...«
»Slikate?« Bilo joj je žao njegovih roditelja i Skylar ga je prekinula. Ni za što
od ovoga oni nisu bili krivi. Ako je tko bio kriv, bila je to ona. »Rado bih vidjela
vaše radove.«
»Njegove slike su posvuda po kući.« Suzanne gurne prema njoj pladanj sa
sirom. »Ponekad im mijenjamo mjesto, a povremeno, naravno, i proda koju.
Nema zarade od toga. Uramljivanje je skupo. Pretpostavljam da ti puno prodaješ.«
»Prodaja mi raste, ali uvijek je tu prisutna nervoza.«
»Samo je skromna. Prodala je sve sa svoje izložbe već prvu večer.« Alecov
ton bio je grub i Skylar se iznenađeno okrene prema njemu.
»Kako ti to znaš?«
»Vidio sam crvene naljepnice.« Posegnuo je za pićem. »I zaslužila si sve
prodati.«
»Rekao si da su mi radovi precijenjeni.«
»Ako si imala izložbu u Knightsbridgeu, onda ne mislim da je cijena problem.
Jesu li bili i novinari? Hoće li biti osvrta u nekim novinama?« Simon baci pogled
na zidni sat. »Moram izvesti pse van. Mogao bih proći pored seoske trgovine i
uzeti The Times.«
Skylar shvati da uopće nije pomislila na osvrte. Niti je provjerila e-mail.
Njezina izložba ostala je u drugom planu nakon svega što joj se događalo u
životu.
»Nisam baš sigurna da želim pogledati.« Što ako su u osvrtima spomenuli
Richarda?
»Mogu ja pogledati online.« Liv izvadi telefon iz džepa i počne tražiti. »Kako
pišeš svoje prezime? Oh, našla sam te! Slušaj ovo... Uzbudljiv novi talent, Skylar
Tempest... Oho, ti si uzbudljiv talent. A evo ga, još nešto, Bla, bla...

62
inovativna, kreativna i zapanjujuće originalna. Obožavaju te. A u ovoj je i
fotografija i izgledaš kao model ili nešto slično. Ta srebrna haljina koju si nosila
zbilja je nevjerojatna. Ovo je tako cool. Sad poznajem dvoje slavnih ljudi.«
»To je sve?« Skylarin glas zazvuči napuklo. »Nisu ništa drugo rekli?«
Alecova sestra odmahivala je glavom dok je tražila još rezultata.
»Ovo je zbilja uzbudljivo. Nismo imali pojma.« Suzanne je izgledala
impresionirano. »Da je netko platio nešto što sam ja napravila, hvalila bih se time
vičući u rog. Simone, moraš pronaći te novine pa ih Sky može spremiti za svoje
roditelje kao suvenir. Oni će to htjeti vidjeti.«
Skylar je znala da oni to neće htjeti i na svoj užas osjetila je kako joj se grlo
steže. »To je ljubazno od vas.«
O, Bože, rasplakat će se.
Jecat će nad tanjurom hrane i napraviti budalu od sebe pred svim ovim dragim
ljudima.
Pod stolom, zabila je nokte u dlan, a onda osjetila toplu, snažnu ruku kako
prekriva njezinu.
»Imao sam zanimljiv sastanak s BBC-jem.« Alec je mirno preuzeo razgovor,
dok je desnom rukom gotovo nagovarao njezinu šaku da se opusti. »Ispitivali su
me o snimanju na Antarktici. O dokumentarnu o Shackletonu. Netko ih je
iznevjerio.«
Njegov ujak progunđa. »Antarktika ti je na vrhu popisa želja već dugo. Učini
to.«
»Hoću, ako budem mogao. Čekam njihov odgovor.« Alecov palac nježno je
milovao Skylarine prste. »Možda se ne dogodi. Neću trčati pred rudo.«
»Božić je,« reče Liv, »vjerojatno bi trebao trčati pred džip.«
»Kako je brodica?« Harryjeve oči su sjale. »Jesi li u zadnje vrijeme jedrio?«
»U spremištu je. Što je jedini način da takva brodica bude sigurna tijekom
zime u Maineu. A i nemam vremena za jedrenje dok ne završim knjigu.«
Njegov otac spusti nož i vilicu. »Kako ti to ide?«
»Polako. Planiram se osamiti i raditi na njoj preko Božića.«
»Oh, Alec,« promrmlja njegova majka, »ne mogu podnijeti pomisao da budeš
sam na tom snježnom otoku, a jedino društvo ti je more...« Ušutjela je kad ju je
muž pogledao. »Što je?«
»On je odrastao muškarac, Suz.«
»Znam ja to. Samo želim da zna kako je dobrodošao doma, to je sve.«
»Pa, naravno da zna da je dobrodošao doma,« reče Alecova baka, »zato se to
i zove dom.«
»Sad sam doma«, reče Alec blago, »pa bismo možda trebali uživati u tome.
A na otoku inače žive ljudi, a zimi dolazi i dosta turista. Nisam ja pustinjak.«

63
 Skylar je sjedila, slušajući kako razgovor teče oko nje, usredotočivši se na
čvrst stisak na svojoj ruci.
Postupno je poriv za plakanjem nestajao, a neočekivana navala osjećaja
povlačila se poput oseke.
Znala je da bi trebala maknuti ruku, ali nije željela.
U ovom trenutku osjećala je da je Alec jedina čvrsta točka u njezinu životu.
A on je to možda i znao, jer iz kojega bi razloga inače tako čvrsto držao svoju
ruku preko njezine?
Kako muškarac koji se uvijek ponašao potpuno neosjetljivo odjednom može
biti ovako osjetljiv? Ili možda samo nije htio ispasti budala pred roditeljima.
Njegova majka još se uvijek brinula. »Što ako nestane struje, kao prošle
godine?«
»Imam generator.«
Skylar je s tihim divljenjem promatrala kako se on ponaša prema njihovoj
brizi. Pokazivao je ljubav i poštovanje, ali nijednom nije odstupio od svojih
odluka ili pravio kompromise zbog toga što je htio učiniti.
Prije ju je odbijalo to što nije pokušavao zadovoljiti nikoga osim sebe, ali sad
mu se počela diviti zbog toga.
Kontrolirao je razgovor, govorio je rječito i tečno o svojim trenutačnim
projektima.
Malo se opustila i napokon osjetila kako je povukao ruku.
Htjela ju je primiti natrag, što je, naravno, bilo smiješno.
Iako se i njemu obitelj miješala u život, pomislila je kako nikad u životu nije
upoznala dražu i topliju skupinu ljudi. Čak i kad su se svađali, obitelj Hunter bila
je zajednica, kotači istog vozila koji su se kretali u istom smjeru. Promatrala je
njihovu interakciju i u njoj se pojačao osjećaj izoliranosti i samoće, što je bio dio
nje otkad je Richard otišao dan prije.
Nakon što su pojeli glavno jelo i uživali u desertu, domaćoj Pavlovoj torti sa
šlagom i jagodama, osjetila je da joj se bubnjanje u glavi pojačalo.
Suzanne ustane, zaškripivši stolicom po podu.
»Sky, dušo, izgledaš jako blijedo. Trebala bi leći na par sati. Ova obitelj
je mnogo toga, ali nikako nije mirna.« Donijela je čašu vode. »Tvoja soba je
spremna, Alec. Čiste plahte i svježe oprani ručnici. Na policama je gomila knjiga,
Sky, pa ti neće nedostajati materijala za čitanje. Ako trebaš još nešto, samo mi
reci. Neka ti Alec pokaže kamo trebaš ići.«
Alec spusti čašu na stol. »Stavili ste je u moju sobu?«
Njegova majka uzdahne.
»Poštujem tvoju želju da ne govoriš o svojim vezama, ali ne mislim prolaziti
kroz farsu gdje vas dvoje spavate u odvojenim sobama. Za početak, nemamo

64
mjesta, jer ujak Harry nije trebao doći još ovaj tjedan, a ne vidim nikakav smisao
u tome da stavljam ljude u poziciju da se usred noći moraju šuljati van iz svojih
soba. Nepotrebno je i, iskreno, u tvojoj dobi smiješno. Odgojila sam te da donosiš
vlastite odluke i uvijek dobro odlučuješ. Tvoja je stvar s kim spavaš.«
»E, sad je zbilja dosta.« Alecov autoritativni ton presiječe razgovor i svi
ušutješe. »Sky i ja nismo zajedno.«
»Znamo«, smireno će majka. »Niste u vezi, jasno nam je. Samo ste... Kako
ono kažu za to, Olivia? Prijatelji s još nečim.«
»S povlasticama.« Liv pruži Nelsonu zadnji komadić šunke. »S povlasticama,
mama.«
»Tako je. Prijatelji s povlasticama.«
Skylar se nije usuđivala pogledati Aleca.
Bio je tako dobar prema njoj, a ona ga je dovela u grozno neugodan položaj
prema njegovoj obitelji.
Prije prošle noći nikad ne bi opisala njih dvoje kao prijatelje, a mogla se
kladiti da on u ovim trenucima ne vidi nijednu pozitivnu stvar u tome što joj je
pomogao.
Prijatelji bez povlastica.

65
 Šesto poglavlje

uza stubište i pokazao joj prema vratima u

A LEC JE NOSIO SKYLARIN KOVČEG
kutu.
»Tamo.« Trudio se zvučati kao dobar domaćin, ali znao je da mu nikako ne
uspijeva.
Ona nije bila kriva ni za što od ovoga.
On je bio taj koji ju je pozvao ovamo i, učinivši to, nesvjesno je svojoj obitelji
dao najbolji božićni dar na svijetu.
Mislili su da je u ozbiljnoj vezi s ovom ženom.
I sad je to morao razriješiti.
Skylar zastane na trenutak na dovratku, a onda se okrene prema njemu.
Njezina uobičajena živahnost potpuno je nestala. Izgledala je blijedo i iscrpljeno.
»Hvala ti.«
»Na čemu?«
»Na tome što si učinio u kuhinji. Da nisi... osjećala sam se...«
»Znam što si osjećala.« Osjetio je da njezina muka postaje sve veća i da se
bori zadržati navalu osjećaja dok su joj njegovi roditelji nevino pružali iskrenu
podršku i ohrabrenje, koje od svojih roditelja nije dobila.
Protiv svoje volje bio je svjedokom poruke njezine majke pa mu nije bilo
teško shvatiti zašto se Skylar uzrujala. Kakav li je bio njezin život kad je odrastala
u tako hladnom, pustom, sterilnom okruženju?
Odbaci to pitanje. Već je ionako znao daleko više o njezinu životu nego što
je to želio. Nije trebao znati još.
»Stalno mi pomažeš. Zašto?« Oči su joj bile ogromne i on se ukočio,
instinktivno se povukavši od nečega što je, makar i izdaleka, podsjećalo na
ranjivost.
Nije želio da se ona oslanja na njega.
»Jer sam mislio da je zadnje što ti treba, nakon svega što ti se dogodilo, da se
slomiš pred gomilom nepoznatih ljudi. To je sve.«
Nije on nekakav princ na bijelom konju i bilo je važno da ona to zna.
Alec otvori vrata i uvede je u sobu, nadajući se da nije ništa vidjela u njegovu
ponašanju.

66
 Spriječio je potencijalno emocionalnu situaciju, ništa više.
A sad je morao rješavati još jednu situaciju - činjenicu da ih je majka stavila
zajedno u sobu.
Vatra u kaminu je pucketala i plamsala, a vatrene pruge bile su omotane oko
drvenih zraka, dajući sobi topli, svečani sjaj.
Pokraj prozora u kutu bilo je malo božićno drvce, zajedno sa zvijezdom koju
je Liv napravila za njega dok je još bila u vrtiću. Majka ju je spremila i svake bi
se godine iznova pojavila, malo više pohabana nego godinu prije.
Do njegova braka ova je soba bila mjesto gdje se uvijek mogao opustiti.
Sada se s mirisom drveta i borovih iglica miješao cvjetni miris Skylarina
parfema.
Promatrao je, sav napet, dok je koračala prema golemim prozorima koji su
gledali na polja i farmu.
»Ovo je tvoja soba?« Glas joj je zvučao sjetno. »Kakav predivan pogled. Tako
smirujući.«
Usamljen i pust, govorila je njegova bivša žena prije nego što bi potonuli u
još jednu od dugih, neugodnih tišina kojima im je brak obilovao.
»Ja ću spavati na kauču. Ti možeš spavati u krevetu.« Znao je da zvuči
odsječno, ali nije si mogao pomoći.
Zašto mu nije palo na pamet da bi njegova obitelj mogla pomisliti kako u
njihovu odnosu postoji nešto više? Tako su ga očajnički ponovno željeli vidjeti s
nekim, i nije ih bilo briga o kome se radi. Očito je bilo koja žena, čak i strana, bila
bolja nego da ga gledaju samog, iako je biti sam bio njegov draži izbor.
Zabilježi si u glavi da sljedeći put kad se sretnu ubije Michaela.
»Ako se zbog moje obitelji osjećaš neugodno, ispričavam se.«
Skylar se vedro nasmije i obgrli se rukama oko struka. »Oboje znamo da bih
u natjecanju za najneugodniju obitelj ja svakako pobijedila, Alec. Ne moraš se
ispričavati. Tvoja obitelj je divna. Obožavaju te.«
»Miješaju se.«
»Ali im ti ne dopuštaš. Cijene tvoje mišljenje.«
»Povremeno. Kad im odgovara. Kupaonica je s desne strane.« Alec baci
njezin kovčeg na pod i ona se okrene, podignutih obrva. Istog časa osjetio se
neuljudnim, a dodatna krivnja nije mu nimalo popravila raspoloženje. »Osjećaj se
kao doma.«
Skylar se polako odmaknula od prozora. »Ljut si jer misle da smo par. Za sve
sam ja kriva. Planirao si prekrasan obiteljski vikend, a ja sam ga upropastila.
Nisam trebala doći. Zbilja mi je žao zbog svega.«
Njezina dražesna isprika presiječe ga u koljenima. Bilo mu je draže svađati se
s njom i biti nervozan nego se osjećati ovako kao što se osjeća sada. Bio je navikao
da ona bude hrabra i borbena. Čak i malo peckava.
67
 Ova njezina verzija učinila je da se on osjeća neugodno.
Osjećao je...
Da je mora štititi.
Povukavši ruku po zatiljku, pokuša zadržati neutralan ton.
»Nisi ti ona koja izvodi pogrešne zaključke. Nije to tvoja krivnja.«
»Ali jest. Doveo si me doma, a očito je velika stvar da ti dovedeš ženu doma.
Bili su zabrinuti za tebe. Pretpostavljam da te zato žele vidjeti s nekim.«
»A ti znaš kakav je to osjećaj. Čini se da su moji roditelji poput tvojih.«
»Oboje znamo da tvoji roditelji nisu nimalo slični mojima.« Skylar se
slabašno osmjehne. »Kasnije ću razgovarati s tvojom majkom i reći joj istinu.
Trebala sam to učiniti za ručkom, ali činilo se da su svi tako sretni i nisam znala
kako bih se nosila s tim.« Blijeda kao tek napadali snijeg, Skylar potone na rub
kreveta. Alec se namršti.
»Osjećaš se grozno. K vragu, zašto nisi otišla prije od stola?«
»Osjećam se dobro. Ali leći ću nakratko pa ćeš imati prilike biti sam s njima.«
Zbacila je cipele s nogu, uvukla se u krevet i sklupčala kao ranjeno mače.
Zabrinut, Alec učini korak prema njoj, a onda se zaustavi. Što god rekla, znao
je da je ranjiva. Posljednje što mu je trebalo bilo je da u njemu vidi nekakvog
spasitelja ili junaka.
Već je znao kako to završava.
»Trebaš li još tableta? Trebala si reći da se osjećaš loše.«
»Ne osjećam se loše.«
»Sigurno ti je sve ovo bio stres. Pitanja. Razgovori.«
»Zavist«, promrmlja ona, a oči joj se počnu zatvarati. »Bila sam zavidna.«
Stajao je, u glavi se boreći s instinktom i zdravim razumom, pokušavajući
odlučiti što da učini.
A onda shvati da ne treba donositi nikakvu odluku jer je ona već spavala.
Čekao je trenutak, a kad se nije pomaknula, prišao joj je, posegnuo za
debelom tamnozelenom dekom s dna kreveta i pokrio je nježno, pazeći da je ne
probudi.
Kad se nije pomaknula, nagnuo se nad nju i pažljivo joj odmaknuo kosu,
proučavajući ljubičastu modricu na njezinoj glavi.
Ponovno pomisli na onu sterilnu, bezosjećajnu poruku njezine majke.
Vjerojatno nije znala za Školarinu ozljedu, ali znala je za prekid veze i nijednom
nije upitala kćer kako se osjeća.
Prijatelji su joj bili tisuće kilometara daleko.
Imala je samo njega.
Osjeti led u venama.
Nije želio tu odgovornost.
68
 Otvore se vrata i Nelson dotapka u sobu. Ne gledajući Aleca, spusti se pokraj
kamina.
Alec uzdahne. »Ne bi trebao biti ovdje.«
Nelson zijevne i protegne se. Potpuno ga je ignorirao.
Alec baci pogled na krevet, a onda opet na psa. Zašto ne? »Čuvat ćeš je. Ako
se pomakne, dođi po mene.«
Nelson spusti glavu na prednje šape, a Alec ode potražiti obitelj, s namjerom
da postavi neka pravila.
A kad već budu razgovarali, pomisli, mora ih nekoliko postaviti i samome
sebi.

SKY SE PROBUDILA i nije se mogla pomaknuti. Nešto teško i vruće pritiskalo joj je
noge.
Sanjivo je otvorila oči. Jedino svjetlo u sobi dolazilo je od kamina. Vani nije
bilo ničega osim mraka.
Pitajući se koliko je sati, pokušala je ustati pa shvati da je ona težina na
njezinim nogama zapravo pas.
On progunđa, ali se ne pomakne, pa je već htjela ponovno leći i spavati, kad
začuje kucanje na vratima. U sobu uđe Alecova majka noseći pladanj.
»Nisam htjela da predugo spavaš kako te to ne bi spriječilo da zaspiš navečer.
Vjerojatno te muči jet-lag. Alec je isto takav prvih par dana kad dođe doma.
Donijela sam ti čaj i bakine pogačice. To je jedino što pravi otkad joj je oslabio
vid, a može ih praviti a da i ne gleda.« Spustila je pladanj i upalila
svjetlo, nasmiješivši se kad je ugledala Nelsona. »A tu si ti! Znaš valjda da to u
krevetu nije Alec? Hajde, pomakni se. Sky te ne želi ovdje.«
»Da, želim ga.« Skylar privuče psa bliže. »Sviđa mi se. Kao da imam topli
pokrivač.«
»Obožava ovu sobu. Kad smo ga doveli ovamo kao štenca, nije se micao od
Aleca. Spavao je kraj njegova kreveta i tulio svaku noć, cijeli tjedan. Alec se nije
požalio na njega ni jedan jedini put. Ustao bi, utješio ga, vratio se u krevet. Nisam
mogla vjerovati kako se brinuo za tog psa.«
Isto je učinio i s njom, pomisli Skylar. Brinuo se za nju kad joj je trebala
pomoć.
I zbog njegove velikodušnosti njegova je obitelj sad mislila da su oni zajedno.
A na njoj je bilo da to sredi.
S osmijehom zahvalnosti uzme čaj koji joj je ponudila Suzanne. Nije imala
pojma što su pogačice, ali izgledale su i mirisale predivno. »Što se tiče Aleca...«
»Samo ti je prijatelj. Znam. Ispričao nam je sve dok si spavala.« Suzanne
sjedne na rub kreveta. »Ispričavam se ako smo ti stvorili neugodnost. Radi se o
tome da nismo mislili da će ikad više dovesti ženu ovamo. Njegova veza sa
69
Selinom bila je takva katastrofa. Mislim da ne postoji dvoje ljudi koji se slažu
gore od njih dvoje.«
»Rekla bih da smo to nas dvoje.« Skylar otpije malo čaja, odlučivši u sebi da
je iskrenost jedini način da ih uvjeri u istinu.
»Alec i ja nekako uvijek razdražujemo jedno drugo. Ja njega nerviram, a on
meni strašno ide na živce. Nadam se da vas nisam uvrijedila.«
»Nimalo. Alec redovito uspije svakome od nas itekako ići na živce«, reče
Suzanne smireno. »On je moj jedini sin i obožavam ga, ali zna biti vrlo tvrdoglav,
a jedna od najvećih mana mu je da misli kako je uvijek u pravu. Simon je isti
takav. Kad se njih dvojica svađaju, to je kao da dva jelena ukrste rogove.
Alecu često treba neko vrijeme da siđe s tvrdoglavog mjesta na kojem uporno
stoji, ali s vremenom i to dođe na svoje.«
»Došao je na moju izložbu jer su ga naši prijatelji prisilili. Nas dvoje smo se
jedva poznavali, a onda - eto, neke stvari su se dogodile - ne znam zašto mi je
pomogao.«
To je bilo pitanje koje si je postavljala stalno iznova.
Mogao je jednostavno otići i ona ne bi ni pomišljala na to. Ništa joj nije
dugovao.
»Ako ne znaš odgovor na to, onda ti vjerujem kad kažeš da ga ne poznaješ.
Nije ti mogao ne pomoći. Alec nikad ne bi samo prošao pokraj čovjeka u nevolji.
Tako je, zapravo, upoznao Selinu. Bila je u nevolji i on joj je priskočio u pomoć.
Ono što nije znao bilo je da je ona zapravo uvijek u nevolji. Na takav je način
živjela svoj život. Imala je vrlo nestabilno djetinjstvo, jadnica, i nije mogla živjeti
bez stalne pažnje.« Suzanne je izgledala umorno. »Iskorištavala je njegovu
dobrotu, isisavala njezinu zadnju kapljicu, dok na kraju nije bio tako prazan i
ogorčen da je bilo dana kad sam jedva prepoznavala vlastitog sina. Postao je tvrd,
a moj Alec nikad nije bio takav. A ja sam sad rekla i previše.« Uputila joj je
žalobni osmijeh, a Skvlar se namrštila.
Ako je prije imala pitanja, sad ili je bilo milijun više.
»Spasio ju je?«
»Nije ti rekao kako su se upoznali?«
»Ništa mi nije rekao. Jedva se poznajemo.«
Suzanne je zamišljeno pogleda. »Pa, ipak, doveo te ovamo, i jako je
zaštitnički nastrojen prema tebi. Ustrajao je na tome da nitko ne dolazi ovamo i
budi te.«
Sky osjeti čudno treperenje u grudima. »Pa, kako ste mi i sami rekli, on je
takav. Nije ništa osobno.« Ni na jedan trenutak nije se željela pretvarati da jest. A
nije ni htjela da bude. Imala je dovoljno zbrke u životu. »Alec misli da sam
plavuša bez mozga. Kad me želi razljutiti, što je cesto, zove me princeza,
Alecova majka se nasmije. »Predivno.«

70
 »Je li? Priznajem da to nisam smatrala komplimentom.«
»Očito mu se sviđaš više nego što bi htio priznati, čak i sebi samom.« Suzanne
uzme svoj čaj i sjedne na kauč. »A sigurno je da ne misli kako nemaš mozga.
Kako bi i mogao? Vrlo si inteligentna, a on nikad nije tajio da se izuzetno divi
tvojem radu.«
»Do danas nijednom nisam čula da mi se divi. Uglavnom je prilično
neprijateljski raspoložen prema meni. Povremeno smo u istom društvu, jer imamo
zajedničke prijatelje, ali ne poznajemo jedno drugo. Nismo... prisni.«
Osim što smo jedno drugo vidjeli gole i znamo sve neugodne detalje o našim
obiteljima.
»Došao je na moju izložbu samo zato što ga je naša prijateljica Brittany
zamolila. A onda sam se ja našla u nevolji i on mi je pomogao.«
I onda je jednostavno poželjela sve ispričati, jer to je dugovala Alecu, pa je
njegovoj majci rekla cijelu istinu, uključujući detalje o prosidbi i o padu.
Suzanne je slušala bez upadica. »Dakle, tom je Richardu bilo dovoljno stalo
da te zaprosi, a onda je jednostavno otišao? To je šokantno. Jadna ti. Ne samo da
imaš modricu na glavi, nego i na srcu.« Suzanne posegne prema njoj i svojim
rukama prekrije njezine. »Kako se osjećaš u vezi sa svim tim?«
To je bilo ono pitanje koje ju njezina vlastita majka nikad nije pitala.
Ona je pitala zašto je Skylar prekinula s muškarcem koji je bio savršen za nju,
kad će napokon početi praviti dobre odabire i u koje će vrijeme doći doma na
Božić.
Nikad nije pitala kako se njezina kći osjeća.
Skylar pogleda u Suzanne. Nije ni poznavala tu ženu, ali nešto u nježnoj
toplini njezina pogleda otključalo joj je nutrinu. »Ne znam. Dio mene je bijesan
na njega, ali još sam ljuća na sebe. Stalno se u mislima vraćam na vrijeme koje
smo proveli zajedno, pokušavajući shvatiti je li išta od toga bilo stvarno.
Vjerojatno bih trebala imati slomljeno srce, ali umjesto toga osjećam se...«
»Izdanom?«
»Da.« Pomagalo je što ona razumije. »I tako glupavo što nisam shvatila.
Mislila sam da smo bliski, a pokazalo se da ga uopće ne poznajem.«
»Poznavati nekoga nije samo pitanje provođenja vremena s tom osobom.
Moraju ti dopustiti da uđeš u njih. Sigurno je teško otvoriti se nekome tko misli
da njegova karijera ovisi o tome kakvu sliku stvara za druge.«
»Nisam ga zanimala prava ja.«
»Onda je on pogrešan muškarac za tebe.« Suzanne poravna pokrivače. »Život
je velika, uzbudljiva, ponekad zastrašujuća pustolovina, i jako pažljivo moraš
odabrati osobu s kojom ćeš krenuti u tu pustolovinu. Trebaš nekoga tko će te
bodriti kad uspiješ i tko će te podignuti kad padneš. Bi li on sve to učinio?«

71
 Skylar je zurila u svoj čaj. Nije se ni trudila piti. Znala je da ne bi mogla
progutati tekućinu preko knedle u grlu. »Ne. A ja jesam pala. Doslovno. I, iskreno,
ne znam bi li me udario ili ne da se nisam pomaknula. Nadam se da ne bi. Ali nije
ostao ni toliko da pogleda jesam li dobro.«
»Ti nisi moja kći, ali da jesi, ne bih ti rekla da odeš, nego da bježiš od
muškarca koji te prekoračio kad si bila ozlijeđena, bez obzira na to je li bio ih nije
bio odgovoran za tvoju ozljedu.«
Suzanne posegne i uzme šalicu od nje. »Nemoj sad misliti o tome, dušo. Samo
se odmori, oporavi se, a kasnije ćeš vidjeti kako se osjećaš.«
Ovo je bio razgovor kakav je čeznula voditi sa svojom majkom.
»Ne znam što bi se dogodilo da Alec nije došao pogledati me. Bio je...«
Zastala je. »Bio je tako smiren. Krvarila sam na njega i bilo mi je užasno zlo, ali
on se nije maknuo od mene. Jedini razlog zašto me doveo ovamo bio je taj što me
nije htio ostaviti samu u Londonu.«
»Drago mi je što te doveo. Jer to mi pokazuje da je negdje duboko u sebi moj
Alec još uvijek ovdje. Brinula sam se da se možda zauvijek promijenio nakon
toga što se dogodilo, ali sad vidim da je tu svoju stranu samo zakopao na neko
vrijeme. Pretpostavljam da ga nitko ne može kriviti zbog toga.« Suzanne joj pruži
pogačicu. »Probaj. Izvrsna je.«
Skylar gricne okrajak pogačice. Bila je topla i mekana i topila joj se u ustima.
»Dobra je.«
»Nadam se da ti nisam stvorila neugodnost stavivši te u ovu sobu. To je bio
nesporazum. Michael je stari prijatelj naše obitelji i nazvao je svoju majku, a ona
je nazvala mene i... eto, Alec je bijesan, naravno, ali trenutačno nemamo mjesta
pa ti ne mogu dati vlastitu sobu, čak i da želim. Alec može spavati na
kauču. Savršeno je udoban.«
Zbog nje je jednu noć već proveo na kauču tvrdom kao kamen.
»Mogla bih spavati u dnevnoj sobi, ili biti s Olivijom...«
»U dnevnoj će sobi biti bučno jer ljudi stalno dolaze i odlaze, a Liv ima malu
sobu u potkrovlju. Uz to, mjesečari. A tebi treba odmor, kao i Alecu. Oboma će
vam biti dobro ovdje.« Podignula je pladanj. »Siđi kad budeš spremna. Otvorit
ćemo pjenušac.«
»Pjenušac? Ali sad kad znate da Alec i ja...«
»Imamo mnogo drugih stvari za proslaviti. Za početak, to što je Alec doma, a
i tvoj uspjeh!«
»Moj?«
»Da, tvoju izložbu. Simon je donio gomilu novina i u većini su te spomenuli.
Znam da su u tebi sad pomiješani osjećaji u vezi sa svime, ali to te ne smije
spriječiti da se osjećaš ponosno ili da uživaš u svojem trenutku. Važno je ne
propustiti trenutak za slavlje. Sigurna sam da i tvoja obitelj osjeća isto.«

72
 Ne, pomisli Sky. Ne, ne osjećaju.
Alecova obitelj pružila joj je veću podršku u samo nekoliko sati nego vlastiti
roditelji cijeli život.
»Večeras vam dolazi mnogo gostiju?«
»Ne dolaze gosti, samo obitelj, a ti si ih već sve upoznala. Bit će vrlo
opušteno.« Suzanne iziđe iz sobe, a Skylar se ponovno baci na jastuke i zagleda u
pucketavu vatru.
»Ne gosti, samo obitelj«, promrmlja ona ispod glasa. »Opušteno. Ne mogu ni
zamisliti kako to izgleda.«
»Obično izgleda prilično neuredno. Zašto? Što se događa u tvojoj kući?«
Alecov glas dolazio je s dovratka i ona se uspravi, zatečena.
»Nisam te vidjela.«
»Znam. Jer si razgovarala sama sa sobom.«
Zatvorio je vrata i sjeo na rub kreveta. »Kako ti je glava?«
Osjećaj je bio neobično intiman, biti sama s njim u sobi.
Sjetivši se što je njegova majka rekla o njemu, kako mu je nemoguće proći
pokraj nekoga tko je u nevolji, vedro se nasmiješila. »Izvrsno. San mi je zbilja
pomogao.« U glavi joj je bubnjalo, ali ni u kojem slučaju nije htjela da se Alec
osjeća odgovornim za nju. Ionako je već učinio i više nego dovoljno.
»Je li te moja majka probudila?«
»Ne. Bila sam budna i bilo je sjajno razgovarati s njom.«
Alec joj uputi dugačak pogled. »Reci mi, kako izgleda Božić u tvojoj kući.«
Nelson zacvili i ona se nagne naprijed i pogladi ga po glavi. Nije bilo
nikakvog razloga da mu ne kaže. »Moji roditelji često priređuju zabave pa je na
Božić uvijek gužva. Ručak na Badnjak je intimno okupljanje četrdesetero ljudi.«
»To je velika obitelj.«
»Nije to obitelj. To su uglavnom očevi kolege, nekoliko majčinih, pa ljudi
koje smatraju korisnima i zanimljivima. Oni koji pokreću stvari. Vole upoznavati
ljude s drugim ljudima. Umrežavanje je njihova opsesija.« Gladila je Nelsonove
mekane uši pitajući se koliko da mu kaže. »Kad sam bila mala, morala
sam zapamtiti podatke o svima koji dolaze i majka bi me ispitivala.«
Alec podigne obrve. »Misliš, ispitivala te koliko znaš?«
»Da, rekla bi, ‘John Brighton Junior’ - i ja bih morala ukratko reći što radi i
koji su mu interesi. Onda se od mene očekivalo da napravim istraživanje kako bih
bila sigurna da, kad budemo razgovarali, mogu biti na razini.«
»To si radila za četrdeset ljudi?«
»Četrdeset je samo ručak. Navečer imaju veću zabavu, a broj ljudi je blizu
osamdeset. Tom pozivu se nadaju svi na Manhattanu.«
»I morala si naučiti podatke o osamdeset gostiju?«

73
 »Uglavnom da. Majka je podijelila popis na A i B. Svi smo morali znati sve
na popisu A, ali braći i meni bilo je dopušteno podijeliti popis B među sobom.«
»Jer su ti ljudi bili manje važni?«
»Točno.« Božić je bio nešto o čemu nije željela misliti. Sreća da je do tada
bilo još nekoliko tjedana. »Što si radio dok sam spavala?«
»Čistio snijeg. Pomogao sam tati da očisti put i kolni prilaz ispred garaže.«
Rukavi na njegovu debelom crnom puloveru bili su zavrnuti, otkrivajući
snažne podlaktice. Nježne tamne dlake na rukama podsjetile su je na trenutak kad
ga je vidjela golog.
Mirisao je na van, na svjež, oštar zrak, s nijansom dimljenog drveta, na limun
i začine i na muškarca.
Nešto se u njoj uskomeša.
Mogla bih ga takvog nacrtati, pomisli, kako stoji sa svjetlom iza sebe, i
izgleda zamišljeno i opasno.
»Rekla sam tvojoj mami istinu o nama.«
Alec ustane. »Je li te pažljivo slušala?«
»Mislim da jest. Mislim, rekla sam joj da me Richard sinoć zaprosio, a to je
prilično dobar dokaz da između tebe i mene ne postoji ništa ozbiljno.«
»Ne nužno.« Stajao je okrenut joj leđima, a njegova široka ramena zaklanjala
su joj vidik na prozor. »Ne čekaju svi na završetak veze da bi započeli drugu.«
Pitala se govori li to iz iskustva, ali u sebi odluči da je se ne tiče.
»Ja čekam. Veze su dovoljno teške i bez da bi čovjek istodobno bio u dvije.
Za današnju večeru - što da odjenem?«
»Bilo što. Bit će samo obitelj. Sutra nam se pridružuje i moja starija sestra
Cathy sa svojim mužem i blizancima, Rosie i Tomom. Žive u susjednom selu.«
»Ujak Alec.« Skliznula je s kreveta, osjetivši olakšanje što joj je glava malo
bolje. »Sigurna sam da si dobar u tome. Grudanje i snjegovići?«
Oči su mu zasjale. »Povremeno.«
»Onda je pošteno da te upozorim - iziđi van i vježbaj. Da postoji sport s
nazivom grudanje, osvojila bih zlatnu medalju.«
»Ne bih pomislio da si tip žene koja uživa kad joj je hladno i kad se smoči.«
»Ma da, više volim ostati unutra i uređivati nokte.« Trudila se da joj glas
ostane vedar, ali osjetila se nijansa frustriranosti. »Mislila sam da smo to prošli, a
ti me još uvijek tretiraš kao krhku princezu iz bajke, Alec.«
»Znam da nisi krhka.« Pogled mu se s modrice na njezinoj glavi spusti na
njezina usta i ostane tamo. »U posljednja dvadeset četiri sata bilo ti je teško.«
Srce joj je malo jače zakucalo. »Bilo je i tebi jer si zaglavio sa mnom.«
Nije ništa rekao na to. »Misliš da ćete opet biti zajedno?«
»Richard i ja? Ne.«
74
 »Zaprosio te.«
»Ali kad sam ga trebala, samo me prekoračio.« To je i dalje bilo ono što ju je
najviše šokiralo i složila se sa Suzanne: od takvog muškarca se bježi. »Tko to
učini? Ja ne bih prekoračila nepoznatog čovjeka da je ozlijeđen i da mu treba
pomoć, a učiniti to nekome koga navodno toliko voliš da ga zaprosiš...«
»I tvoji roditelji željeli su da se udaš za tog čovjeka?«
»Oni su nas upoznali. Nadali su se...« Slegnula je ramenima. »Recimo samo
da su imali ambicije za mene.«
»Može li se to? Imati ambicije za vezu?«
»Nisam uspjela s ambicijama u karijeri«, reče ona, »pa su ambicije za vezu
bile sve što im je preostalo.«
»Siguran sam da samo žele da budeš sretna.«
»Ne. Takvi su tvoji roditelji, ne moji. Nemojmo se pretvarati da nisi čuo
poruku na telefonu. Ako nas naše obitelji već moraju ponižavati, najmanje što
možemo učiniti jest - smijati se tome.« Prišla je prozorima i zagledala se preko
polja. Snijeg je blistao, ogrnuvši pejzaž u nebesku bjelinu. »Obitelji nam
se miješaju u život, ali razlika je u tome što moji to rade jer za mene imaju
ambicije koje ja odbijam ispuniti. Njih nije briga jesam li sretna sve dok mogu
biti ponosni na mene. To je jedino što ih zanima. Sve se svodi na postignuća. U
godini najmanje volim Božić, jer tad na mene najjače pritišću.« Deprimiralo ju je
misliti o tome.
»Onda nemoj ići doma.«
»Moram. Oni su mi obitelj. To je tradicija.« Teško je progutala.
»Pretpostavljam da nisam jedina koja se užasava toga. Mnogi ljudi smatraju Božić
stresnim. Ako išta, ovoga puta sam gotovo sretna što ću ga provesti s gomilom
stranaca. Moji roditelji htjet će razgovarati o Richardu. Ne znam što ću im reći.«
»Možeš početi s ‘on me plaši’. To bi trebalo biti jedino objašnjenje koje
trebaju.«
Skylar se umiri. Iz nekog razloga nije shvatila da su joj se oči napunile
suzama. »Da, to bi trebalo biti dosta.« O, Bože, pa rasplakat će se. »Ispričavam
se.« Okrenula se, želeći poći prema kupaonici, ali Alec iskorači pred nju i svojim
je rukama uhvati za njezine.
»Čekaj.« Ton mu je bio čvrst. »Uzrujana si.«
Njegova prsa bila su pred njom, široka i moćna, i dobila je luđački poriv da
nasloni glavu na te snažne mišiće. Sranje, pretvarala se u tip žene koje je inače
uvijek htjela zadaviti. Možda je taj udarac u glavu bio gori nego što je mislila.
Stajala je mirno, boreći se protiv impulsa. Njegova majka je bila u pravu. Nije
bio čovjek koji bi mogao proći pokraj nekoga u nevolji, čak i da to želi. A ona
nije htjela da njihov odnos bude takav. Nije htjela da joj on stalno baca pojas za
spašavanje. »Zapravo, mislim da ću večeras ostati ovdje s Nelsonom.«

75
 »Ne ostavljam te ovdje samu.«
»Alec...«
»To se neće dogoditi, zaboravi.«
»Nemoj biti tako dobar prema meni.« Mogla je osjetiti snagu njegovih ruku,
koje su je čvrsto držale. Osjetila je da se nešto između njih promijenilo i nije bila
sigurna da je to dobro. »Bilo mi je lakše kad sam te mrzila.«
»Ako će ti pomoći, potrudit ću se biti... kako si me ono nazvala? Supak.«
Ukočeno se nasmijala. »Seronja. Glupan.« Bojeći se da bi mogla zaurlati,
odmakne se od njega. »Dobro, sići ću dolje ako je to zbilja ono što želiš, ali bolje
ti je da brzo učiniš nešto glupo ili ću početi misliti da si dobar. A gdje smo onda?«
Alec joj uputi dugačak, zabrinut pogled. »Onda smo u nevolji.«

76
 Sedmo poglavlje

ISI LI MALO PRESTARA da bi prčkala po darovima?« Alec je promatrao svoju

N sestru kako se zavukla pod božićno drvce, sva prekrivena borovim iglicama,
i kako trese i bocka lijepo umotane darove pod borom.
Majka je ostavila razgrnute zavjese i snijeg je klizio po prozoru poput srebrnih
suza, topeći se na staklu. Vatra je pucketala u kaminu, a košara s cjepanicama
stajala je pokraj, spremna da pojača vatru.
Skylar je još uvijek bila gore, pod tušem. Nadao se da nije uzrujana. Zbog te
pomisli nelagodno se premjesti na stolici. Bilo je očito da je odlučna u namjeri da
se ne oslanja na njega i zbog toga bi trebao osjećati olakšanje.
I osjećao ga je.
»Nikad nisi prestar da prčkaš po darovima.« Liv podigne jedan do nosa i
ponjuši ga. »Fino miriši. Što si kupio Skylar?«
»Nisam joj ništa kupio. Zašto bih? Već sam ti više puta rekao...«
»Da niste zajedno. Znam, ali željela bih da jeste. Milijun puta je ljubaznija od
ijedne koju si znao dovesti doma. I tako je jaaako lijepa, Alec. Kosa bi joj mogla
biti u reklami za šampon.«
Pomislio je na svileni slap Skylarine kose i osjećaj koji mu je izazvala u
rukama. »Nisam primijetio.«
Liv ponovno zaveže vrpcu što se olabavila na jednom daru. »Za dvoje ljudi
koji se navodno ne sviđaju jedno drugome, vas dvoje ste kao neki pokus u
laboratoriju. Mislim, nije da sam luda za znanošću, ali rekla bih da ste vas dvoje
samo iskricu udaljeni od ozbiljne kemijske eksplozije.«
»Privida ti se.«
»Ne tretiraj me kao idiota, Alec.«
»Ti si moja mlađa sestra i nećemo voditi ovaj razgovor.«
»Ja sam tinejdžerica. Puno razmišljam o dečkima, nisi to shvatio? Dovoljno
sam stara da prepoznam seksualnu napetost.«
»Očito nisi. Skvlar i ja imamo zajedničke prijatelje. Ona je bila u nevolji, ali
pomogao bih joj da je bilo tko.«
»Doveo si je doma, Alec. Nisi doveo ženu doma već tri godine.«

77
 Zapitao se postoji li negdje u kući kalendar na kojem označavaju sve uspone
i padove njegova ljubavnog života.
»Doveo sam Skylar doma jer ima potres mozga i nisam je htio ostaviti samu
u Londonu.«
»Znači, spašavao si damu u nevolji? Ne vjerujem. Nema šanse. Ne nakon...«
Olivia zastane, s osjećajem krivnje. »Oprosti, Al. Previše pričam.«
I imaš veliko srce.
Alec odluči ignorirati izraz »dama u nevolji«.
»Ništa se ne događa. Ona nije moj tip. Čak ni ne mislim da je zgodna...« Riječi
mu zapnu u grlu kad je žena o kojoj je govorio ušla u prostoriju.
Crvena haljina obavijala je oblinu njezina uskog struka i završavala na sredini
bedara. Uskladila ju je s crnim tajicama i crnim čizmama, koje su naglašavale
njezine noge, dugačke toliko da bi joj gazela bila zavidna. Kosa joj je sjala kao
blijedo zlato, a dva zupčasta zavijutka od srebra, poput munja, visjela su joj na
ušima.
Izgledom je bila toliko daleko od dame u nevolji koliko je samo mogla biti.
Ona bliskost između njih, onaj trenutak ranjivosti kojemu je svjedočio iz prve
ruke, možda se nikad nije dogodio.
»Uopće nije zgodna«, promrmlja njegova sestra ispod glasa. »Zatvori usta,
Alec. Nepristojno je buljiti.« Sva krivnja koju je osjećala očito je bila
zaboravljena, i ona skoči na noge. »Sky, ta haljina je nevjerojatna.«
I bila je nevjerojatna.
A takva ja bila i njezina moć oporavljanja. Ili njezina snaga volje. Nije mogao
razabrati što je od toga razlog činjenici da je ona na nogama i da izgleda bolje
nego većina ljudi nakon tjedan dana u toplicama.
Pogleda pobliže i spazi nijansu rumenila na njezinu licu.
Ispod toga, bila je blijeda.
Što je značilo da je na nogama drži snaga volje.
Snaga volje i te sjajne čizme od crne kože.
Nije bilo važno što je imala na sebi, jer stalno ju je iznova vidio golu. Svaki
put kad bi je pogledao.
Bila je gola.
Kao kad internet nestane usred filma.
Slika je bila zaleđena i nije ništa mogao učiniti da je izbriše iz glave.
Gola, gola, gola.
Alec ju je mogao zamisliti, nasmijanih plavih očiju, kako raširenih nogu sjeda
pred nekog sretnika.
Sudeći prema pogledu kojim ga je ošinula, on sigurno neće biti taj muškarac
i činilo se da je sam sebe ponovno poslao u kategoriju »seronje«.

78
 Što je vjerojatno bilo najbolje za oboje.
Ne obazirući se na njega, Skylar uputi blistavi osmijeh njegovoj sestri. »Hvala
ti.«
Alec prijeđe rukom po potiljku tražeći ispravne riječi. Znao je da bi joj trebao
uputiti kompliment, ali nije želio ići na taj teren. »Gle, ja...« Riječi su mu obično
lako dolazile, ali danas se činilo da su mu se sudarale u mozgu. »Ti si... ja sam...«
U gabuli, pomisli. U ogromnoj gabuli.
»Ne obaziri se na njega«, posavjetuje ju Liv. »To je najbolje. Izgledaš zbilja
predivno.«
Zbilja i jest izgledala predivno, pomisli Alec. A još bolje je izgledala gola.
Za kog vraga joj je otišao pomoći u taj tuš?
Da joj nije otišao pomoći, sad ne bi bio u ovakvom položaju.
Zadnje što mu je u životu trebalo bila je žena poput Skylar, ali u utrci između
intelekta i libida, libido je jurio prema cilju na prvom mjestu.
Srećom, sva je njezina pažnja bila usmjerena na njegovu sestru. »I ti izgledaš
predivno! Sjajno mi je to što si učinila s kosom, a haljina ti je super lijepa.«
Alec je promatrao kako mu je sestra porumenjela od zadovoljstva.
»Sviđa ti se? Nova je.« Bilo je očito da joj je Skylarino mišljenje važno i činilo
se da Sky to zna.
»Izvrstan izbor. Znaš li što bi je činilo savršenom? Ovo.« Skinula je elegantno
uvijenu srebrnu narukvicu sa zapešća i pružila je Oliviji. »Sretan Božić.«
»Ne!« Oliviji su skoro oči ispale. »Ne možeš mi to posuditi... tvoje je.«
»Ne posuđujem ti, nego dajem. Ako ti se sviđa.«
Alec je vidio cijene koje su ljudi spremni platiti za Skylarin nakit pa je znao
da ovo nije mali dar. »Ne možeš to.«
»Ja sam je napravila. Mogu s njom što želim.«
»Predivna je.« Liv je prstima gladila narukvicu, zadivljena. »Nikad još nisam
imala nešto ovako predivno.«
»Drago mi je što ti se sviđa! Uvijek želim da moj nakit ode u sretan dom i živi
zabavan život.« Zastala je. »Zabavan, uzbudljiv, neustrašiv, frivolan život,
dostojan princeze.« Gledala je u Liv, ali on je znao da su te riječi bile upućene
njemu.
»Hvala ti! Moram pokazati mami.« Liv izleti iz sobe, spotakne se o Nelsona,
koji je iskoristio otvorena vrata da prouči kakva je to gužva. Zatim nestane u
smjeru kuhinje, ostavivši Aleca samog sa Skylar.
Alec se pripremi na komentar o svojoj nepristojnosti. Znao je da to zaslužuje.
No umjesto toga Sky mu se nasmiješi.
»Sestra ti je predraga. Baš si sretan.«
»Velikodušno je od tebe što si joj dala narukvicu.« Duboko udahne. »Gle...«

79
 »U redu je, Alec. Ne moraš baš ništa reći.«
»Dugujem ti ispriku. Bio sam bezobrazan i...«
»Zahvalna sam ti na tome jer si me podsjetio zašto te devedeset posto vremena
ne mogu podnijeti.«
Nešto u načinu na koji je to rekla natjera ga da se nasmiješi. »Samo da znaš,
mislim da ti je haljina prekrasna.« I više nego prekrasna. Gledajući je, imao je
osjećaj kao da ga golog vuku kroz rastaljenu lavu vulkana.
»Zbilja me nije briga sviđa li ti se moja haljina ili ne, Alec. Nisam se obukla
za tebe, nego za sebe. Ne moraš mi govoriti da izgledam dobro.«
Zurio je u nju. Selina je to uvijek trebala čuti. Trebalo joj je da to čuje na
tisuću različitih načina, tisuću puta dnevno, i nije bilo važno što je rekao ili kako
je to rekao, nikad nije bilo dovoljno. Njezina nesigurnost iscrpljivala ga je više od
svega u njihovu braku.
Skylarin pogled susretne se s njegovim i Alec primijeti nešto u njezinim
očima što je izgledalo kao suosjećanje, ali nije rekla ništa. Umjesto toga, samo je
otišla do božićnog drvca.
»Uvijek sam željela sestru.«
Uhvatio se za njezinu promjenu teme poput utopljenika koji se hvata za
plutajuću granu. »Imaš braću?«
»Da. Svi su odvjetnici. To nam je u DNK-u, iako je mene nekako preskočilo.
Ručkovi su poput dana u sudnici. Dok sam odrastala, ako nisam htjela jesti
povrće, govorila sam ‘prigovor’. Naravno, moja majka bi rekla ‘odbija se’ i
svejedno bi mi ga stavila na tanjur.« Proučavala je ukrase. »Ovakvo drvce je dio
mojeg Božića iz snova.«
Alec otvori usta da je upita o njezinu Božiću iz snova, ali ih ponovno zatvori.
Informacije, pogotovo osobne, bile su uvod u intimnost, a to nije bila riječ koju je
želio u blizini svojeg odnosa sa Skylar. Okolnosti su ih spojile, ali to nije značilo
da je zainteresiran za dublje upoznavanje. Ionako je već znao i više nego dovoljno.
»Moja majka inzistira na pravom drvcu.«
»Moja majka ne može podnijeti činjenicu da ne kontrolira ponašanje svake
iglice posebno. Odakle je ovo drvce?«
»S lokalne farme. Odabiranje božićnog drvca dio je naše obiteljske tradicije.«
Što je više otkrivala o svojoj obitelji, Alec se više pitao kako su uspjeli iznjedriti
nekoga tako kreativnog i ispunjenog slobodnim duhom poput Skylar. Netko drugi
bio bi slomljen, ili bi barem krenuo linijom manjeg otpora.
Detaljno je proučavala ukrase, a onda posegnula i dodirnula nejednakog
snjegovića. »Tko je ovo napravio? Zgodno je.«
»Ja. Majka odbija baciti ga. Eto, saznala si još jedan neugodni detalj o meni.«
»Ne želi ga baciti jer ima svoje značenje. Meni je to divno.« Pregledavala je
svaki ukras, postavljala pitanja. »Cijela je povijest tvoje obitelji na ovom drvcu.«

80
 »Ukrasi koje si ti radila u djetinjstvu sigurno su elegantni i savršeni.«
»Moji roditelji uvijek bi angažirali dizajnera interijera da ukrasi kuću za
blagdane.«
Alec pogleda neuglednog snjegovića kojeg je njegova majka svake godine
stavljala na bor, inzistirala je na tome. »Nikad nisi sama pravila ukrase?«
»O, napravila sam ih par puta, ali uvijek su završili u smeću.«
»Zašto?«
Skylar prijeđe prstom po blistavom anđelu. »Što god sam napravila, nije
dobro izgledalo na drvcu.«
Ton joj je bio činjeničan, no prošaran tonovima sjetne tuge. To ga je pogodilo,
povlačeći ga u smjeru u kojem nije želio ići.
Mogao joj je vidjeti samo profil, ali bio je svjestan cijele nje svim svojim
osjetilima. Osim ljubičaste modrice na sljepoočnici, koža joj je bila kremasto
bijela, a kosa joj je poput slapa padala preko jednog ramena. Poželio je podignuti
tu kosu i otkriti kožu pod njom. Želio je zavesti njezina usta i izmamiti joj
osmijeh.
Skylar okrene glavu da ga pogleda i Alec se zapita nije li vrućina u njegovu
pogledu potaknula njezin unutarnji alarmni sustav. Možda je imala ugrađene
senzore za vrućinu.
Pogledi su im se susreli i ostali tako.
Jedini zvuk u sobi bilo je pucketanje vatre.
Mogao je čuti prigušen zvuk smijeha i zveket posuđa iz kuhinje, ali ovdje su
bili potpuno sami.
Polako je odmahnula glavom. »Nevjerojatno.«
»Što je nevjerojatno?«
»Ja ti opet ispričam intimne stvari o sebi, a ti sve to primiš kao muškarac,
umjesto da mi kažeš da zašutim.« Govorila je malo brže nego inače. »Ponašaš se
prema meni kao da sam od stakla, Alec. Reci što ti je na umu. Mrvica dobrog
starog Hunterova sarkazma vjerojatno bi nam sad oboma dobro došla.«
Nije morao odgovoriti jer je u tom trenutku Liv ušla u sobu, a ostatak obitelji
gurao se iza nje.
Njegov otac imao je nekoliko različitih novina skupljenih pod rukom i nosio
je pladanj s čašama. Njegova majka nosila je dvije boce pjenušca i Alec ustane da
joj pomogne.
»Dvije?«
»Jedna je tebi za dobrodošlicu kući, a jedna za čestitke Skylar. Moraš pročitati
što o njoj piše u novinama. Nismo imali pojma da je to tako velika stvar! Sad nam
je kao da imamo u kući nekoga iz kraljevske obitelji.«
Liv se sklupča na kauču.

81
 »Bilo bi grozno imati doma nekoga iz kraljevske obitelji. Vani bi bile kamere
i bilo bi nemoguće natjerati Churcha da se pokloni. Nikad ne čini ono što mu
se kaže.«
Alec primijeti da mu se sestra nije prestala igrati s narukvicom na zapešću.
»Kupio sam dva primjerka svakih novina.« Otac spusti pladanj i pruži Skylar
novine. »Jedne za tebe, jedne za tvoje roditelje.«
Alec se tržne iznutra, ali Skyln je osmijeh ostao postojan.
»Baš ljubazno od vas. Hvala vam.« Uzela je novine i stavila ih na stol pokraj
sebe.
»Članak je pred kraj u svim novinama. Nećeš pogledati?«
»Pogledat ću kasnije.«
Alec odvrati pažnju s novina i reče: »Ta narukvica koju si dala Liv baš je
lijepa. Koliko dugo ti treba da napraviš nešto takvo?«
»Baš ovaj komad?« Govorila je malo o procesu stvaranja i Alec shvati da je
daleko od sanjalice; bila je britka i koncentrirana. Iznenadio se otkrivši da su svi
njezini radovi sada rađeni po narudžbi. Pitao se zašto njezini roditelji ne pokazuju
više podrške. Ono malo što je vidio, Skylar je svoju bujnu maštu uspijevala
usmjeriti u unosan posao.
Liv je bila fascinirana. »Znači, netko ti kaže što želi i ti to napraviš? Cool.
Koristiš li dijamante?«
»Da, ali koristim i drugo drago kamenje - smaragde, rubine i safire - i oni
mogu biti rijetki i skupi. A jako volim raditi sa srebrom.«
Liv dodirne narukvicu na zapešću. »Kako praviš različite oblike?«
»Udaranjem čekićem, lemljenjem...«
»Lemljenjem?« Alec je zurio u nju. »Ti lemiš?«
»Za spajanje zagrijavanjem, iako se to tehnički zove lemljenje srebra. Spajaš
metale koristeći leguru koja se zagrijava do točke topljenja. Rastaljeni lem reagira
s metalom i kad se ohladi, imaš nevidljivi spoj. To su osnove fizike.«
»Spajanje zagrijavanjem nije ograničeno samo na nakit«, promrmlja Liv, a
Alec sestri uputi pogled koji bi je zalemio na stolicu bez korištenja lemilice.
»Znači, ljudi ti dođu i zatraže nešto sasvim posebno?« Njegova majka
podigne pladanj s kanapeima. »Sigurno je veliko zadovoljstvo praviti nešto tako
osobno.«
»I malo zastrašujuće. Sve što imam je kratak opis osobe koja kupuje. Uvijek
se bojim da im se neće svidjeti krajnji rezultat.«
»Je li se to ikad dogodilo?«
»Nije«, prizna. »Ali zbog toga se ne bojim manje, jer mislim da bi se moglo
dogoditi. Radim sve što mogu da to izbjegnem. Da dobijem što je moguće više
informacija o osobi. Što voli i što ne voli. Kako nosi svoj nakit.«

82
 Alec podigne obrve. »Postoji način kako se nosi nakit?« To mu je bila novost.
»Naravno.« Uzela je čašu pjenušca od njegova oca, zahvalivši osmijehom.
»Neki ljudi drže nakit u ladici i vade ga samo za posebne prilike. Drugi vole nešto
što mogu nositi stalno. A nakit može i pobuditi različite osjećaje, ovisno o prilici
u kojoj je bio darovan. Može te potaknuti da se osjećaš toplo i voljeno, može te
nasmiješiti, možeš se osjećati glamurozno. Kako god, ja ga izrađujem tako da
bude osoban. Nikad dvaput ne napravim isti komad.«
Liv dodirne svoju narukvicu s poštovanjem. »Znači, ne postoji ovakva više
nigdje na svijetu?«
»Zapravo, ta je iznimka. Još je jedna potpuno ista gore u mojem kovčegu. To
je par. Svaka za jedno zapešće.«
»Dakle, svaka od nas ima jednu. Divno. Nisi to valjda napravila za nekoga
posebnog?«
»Prvotna namjera bila mi je staviti ih kao dio kolekcije na izložbi u Londonu,
ali svidjele su mi se pa sam ih zadržala.«
»Sad barem imaš jedan dar, Liv,« razvuče Alec, »za slučaj da je Djed Mraz
čuo glasine da si bila zločesta i ne pojavi se na Badnjak.«
»Ne bi mi to učinio.« Liv se široko nasmiješi tati. »Je l’ da, tata?«
»Nema viceva o Djedu Mrazu kad sutra dođu blizanci.« Majka je svima
dijelila kanapee na pladnju. »Oni još vjeruju da postoji.«
»I ja vjerujem.« Liv proturi Nelsonu malo šunke. »A Boris se nada spoju na
slijepo s jednom srnom pa ga idem očetkati i uljepšati.«
Skylar je pogleda. »Tko je Boris?«
»Naš magarac. Živi u polju iza kuće. Susjedi imaju konje i on im pravi društvo
da ne budu usamljeni i preskoče ogradu polja. Ako želiš, odvest ću te sutra da ga
vidiš. Možemo ti posuditi čizme i topli kaput.«
Alec se trudio ne gledati Skylarine beskrajno dugačke noge. »Ona će
vjerojatno radije ostati unutra.«
»Unutra? Nema šanse. Idem praviti snjegovića čim svane. Tada možemo i
Borisa ići vidjeti.«
»Blizanci stvarno još uvijek vjeruju da postoji Djed Mraz?« Alecov otac je
izgledao zbunjeno. »Nisu li to već prerasli?«
»Imaju tek četiri godine! I to obično nije nešto što prerasteš«, reče Liv. »Sve
ovisi o tome tko ti priopći te loše vijesti. Ja sam ih čula na radiju kad je mama
došla po mene u školu. Bila je emisija s otvorenim telefonom i pitanjem kad biste
to trebali reći djeci. Bila sam u šoku tjedan dana.«
Suzanne suosjećajno zamrmlja. »Nikad nisi ništa rekla. Sve te godine i dalje
smo ostavljali slatkiše za njega i stavljali prašne tragove stopala na kaminu.«

83
 »Zbog toga i nisam ništa rekla. Tragovi stopala bili su zgodni, a slatkiše sam
uvijek pojela.« Liv pogladi Nelsona. »S koliko si godina ti prestala vjerovati u
Djeda Mraza, bako?«
»S osam. Tvoj pradjed spotaknuo se o rub mojeg kreveta dok se šuljao uokolo
u mraku pokušavajući napuniti moju čarapu. Vrisnula sam, a on je završio u
bolnici sa slomljenim gležnjem.«
Liv se nasmijala. »A ti, Sky?«
»Ja nikad nisam vjerovala u njega.« Skylar otpije mali gutljaj pjenušca. »Moji
roditelji vjerovali su u istinu, samo istinu i ništa osim istine. Makar su mi tako
govorili.« Urotnički je namignula Liv. »Pretpostavljala sam da je to zato što bi
moj otac izgledao grozno u kostimu Djeda Mraza.«
Liv je izgledala zaprepašteno. »Znači, nije bilo ni Zubić vile?«
»Ni Zubić vile ni uskrsnog zeca, niti ikakvih krznenih prijatelja. Bila sam
odgajana u atmosferi necenzurirane stvarnosti. Nije bilo dopušteno sanjati.«
Podignula je čašu i nasmiješila se. »Za moć mašte!«
Bila je to potvrda njezine otpornosti koju je njezina kreativnost nadživjela.
Kao da posadite suncokret u pustinji i očekujete da uspijeva.
Alec popije pjenušac, podsjetivši se da ga se njezina priča ne tiče. Ponudio joj
je krov nad glavom. Nije joj morao pružiti psihološku podršku, a svakako nije
imao u planu produbljivati njihov odnos.
»Blizancima ćeš se sigurno svidjeti«, reče njegova majka, natočivši si do ruba.
»Nama ostalima nedostaje mašte kad se radi o pravljenju ogrlica od tjestenine. S
rigatonima mogu napraviti jednu ili dvije.«
Skylar se široko nasmiješi. »Ogrlice od tjestenine su mi specijalnost. Već se
veselim tome. A i nije ih potrebno lemiti.«
»Kako si dobra.« Alecova baka posegne prema njoj i potapša je po ruci. »Baš
si draga djevojka. Tako sam sretna što te Alec pronašao.«
»Sky mu nije cura, mama. Već sam to objasnila.« Suzanne im oboma uputi
pogled isprike, a njegova baka namjesti naočale kako bi ga bolje pogledala.
»Doveo ju je na obiteljsko okupljanje. Ako Skylar nije Alecova cura, tko je
ona onda?«
Alec pomisli kako bi bilo dobro da pjenušac zamijeni dobrim viskijem. »Ona
je prijateljica.«
Prije dvadeset četiri sata ne bi je opisao čak ni kao prijateljicu, ali u tom
kratkom vremenu mnogo se toga dogodilo.
»Ali doveo si je doma na Božić. Prošle su godine otkad si posljednji put
nekoga doveo kući. A ona spava u tvojoj sobi. U moje vrijeme to je nešto značilo.«
»A eto, danas znači samo to da nemamo dovoljno mjesta«, reče njegova
majka brzo. »Kod nas ste odsjeli i ti i Harry, a pretpostavljam da ne želiš biti u
sobi s njim. Alecova soba je velika. I to je sve. On trenutačno nije u vezi, mama.«
84
 »E, pa, trebao bi biti. Vrijeme je da pronađe ženu.«
Alecu otac namigne i napuni si čašu. »Sretan Božić«, promrmlja ispod glasa,
a Alec se napola nasmije.
»Nisam zainteresiran pronaći si ženu. Ne želim ženu.«
Baka se okrene k majci, zbunjeno je gledajući. »Što je rekao?«
Suzanne izgovori glasnije i jasnije. »Rekao je da ne želi ženu.«
»I mislila sam da je to rekao, ali nema mi smisla. Zašto ne bi želio ženu? Hoće
reći da je gej? Izišao je iz ormara?«
»Nije gej, mama.«
»Sigurna si? Jer Skylar je prekrasna djevojka. Jedini razlog zašto zdrav,
potentan, slobodan muškarac ne bi bio zainteresiran za nju bio bi taj da je gej. I to
bi bilo u redu. Želim da zna da ga volimo bez obzira što je.«
Alec stisne vilicu. »Nisam gej.« Bio je svjestan Skylar, koja je sjedila
nasuprot. Glava joj je bila nagnuta nad Nelsona pa nije vidio izraz njezina lica, ali
je bio prilično siguran da se smije.
Liv se svakako smijala. »Nemoj staviti na Twitter ništa o tome da si gej,
slomit ćeš stotine tisuća ženskih srdaca.«
»Ako nije gej, zašto ni s kim nije u vezi?«
»Ne žuri se nikamo, trenutačno ne želi vezu«, kratko će njegova majka. »A
mi smo dovoljno razgovarali o Alecovu privatnom životu. Znaš da ne voli o tome
razgovarati s ljudima.«
»Mi nismo ljudi, mi smo obitelj. Obitelj se brine za takve stvari. A ako se radi
o razvodu, pa, eto, već je nekoliko godina prošlo od Seline, i ako jednom krivo
odabereš, ne znači da će tako biti i drugi put. Samo zato što zagrizeš u trulu
jabuku, ne znači da moraš srušiti cijelo drvo. Mora se vratiti natrag u sedlo.«
Liv uputi Alecu pogled bratske solidarnosti. »Miješaš metafore, bako.«
»Trebao bi ponovno ići na spojeve. Skylar je slobodna i psi je vole. Oni su
izvrsni u procjeni karaktera.«
Alec se pitao što bi se trebalo dogoditi da prestanu razgovarati o njegovu
ljubavnom životu. »Zahvalan sam vam na brizi, ali mogu se sam nositi sa svojim
ljubavnim životom. Ako i kad odlučim ući u vezu s nekim, moći ću to i bez
pomoći obitelji. A time mislim i na pse.«
»Nelson i Church mogli bi osnovati agenciju za sklapanje veza«, ponudi Liv
pomoć. »Ja imam savršeni slogan. Ne dopustite da vaša veza spadne na pse.«
Njegova majka popije svoje piće i ustane. »Mama, dođi mi pomoći u kuhinji«,
reče odlučno. »Moram se pozabaviti hranom. Za večeru je složenac od divljači.«
»Spremljen s bocom mojeg najboljeg burgundca«, promrmlja otac ustajući,
pogledavši Aleca suosjećajno preko ruba naočala. »Nadajmo se da nije sav
alkohol ispario. Imam osjećaj da će nam trebati. Usput, jesam vam rekao da je
Lydia Taylor trudna?«
85
 Pažnja se preusmjeri s Aleca i njegovi roditelji i baka zajedno uđu u kuhinju,
raspravljajući o novostima iz sela. Church iskoristi otvorena vrata i jurne u sobu.
Od njegova vijugajućeg repa svi ukrasi polete u zrak.
Liv ga uhvati. »Moraš se početi pristojno ponašati sad kad si vlasnik agencije
za poznanstva i veze. Ti si glavni i izvršni direktor.« Povukla ga je i izišla s njim
iz sobe, ostavivši Aleca sa Skylar.
Alec je bio taj koji je razbio tišinu. »Ispričavam se zbog moje bake. Nadam
se da te nije stavila u neugodnu situaciju.«
»Uopće nije. Ali pretpostavljam da je tebe stavila u grozno neugodnu
situaciju.« Oči su joj bile pune smijeha. »Oh, Alec...« Skylar odustane od
suzdržavanja smijeha, smijući se tako jako da su joj suze curile niz obraze.
»Obožavam tvoju baku. Divna je, neprocjenjiva, draga osoba. Želim je uzeti i
odvesti sa sobom doma.«
U tom trenutku ne bi je spriječio.
Koliko god je volio svoju baku, spakirao bi joj kovčege i sam je otpravio na
avion. »Ona ne poznaje značenje riječi takt.«
»Ali to i jest savršeno. Iskrena je. Govori iz srca. Stalo joj je do tebe.« Brišući
oči, Skylar uspravno sjedne. »Oprosti. Ne želim se smijati, ali tvoja obitelj je
tako... tako...«
»Neugodna? Miješaju se u sve? Previše otvorena?«
»Posebna. Da sam književnica, a ne umjetnica, od ove bih večeri napisala
scenarij.« Od njezina osmijeha Alec osjeti nalet želje. Ništa nije skrivala. Kad je
bila ljuta, pokazala je to. Kad joj je bilo zabavno, smijala se. Svoje osjećaje nosila
je na površini, bez isprike ili suzdržavanja. Sa Skylar nije trebalo pogađati. Ono
što je osjećala svi su mogli vidjeti. Živjela je život bez kočnica.
Pitao se je li tako otvorena i nesuzdržana i u krevetu.
Dlanovi su mu bridjeli od želje da posegne za njom i privuče je k sebi. Želio
je strgnuti joj svu odjeću i poševiti je ovdje na kauču. To je bio poriv kojem se
kanio odupirati pod svaku cijenu, bez obzira na to koliko bi to oduševilo njegovu
baku.
»Kako bi nazvala svoj film? Dvanaest božićnih poniženja!«
Njezin osmijeh nestane. »Zbilja si uzrujan. Žao mi je.«
»Zašto? Nisi ti ta koja pokušava manipulirati mojim ljubavnim životom.«
»Ali znam kakav je to osjećaj. I žao mi je zato što je, iako znam da mrziš
govoriti o svojem braku u bilo kojim okolnostima, pravi razlog tvoje uzrujanosti
taj što je tvoja baka govorila o njemu preda mnom. Ne samo da sam vam ja gotovo
stranac, nego ti se ni ne sviđam. Otkrivati osjećaje nekome koga ne poznaješ
je neugodno iskustvo. Osjećaš se ranjivo. Znam to jer sam se tako osjećala jučer.«
Jedini zvuk u sobi bilo je pucketanje vatre u kaminu.
»Nisi djelovala ranjivo.«

86
 »Šališ se? Najprije sam krvarila po tebi, a onda sam povraćala pred tobom.
To je, vjeruj mi, najniža točka za svakoga, i zato mi nemoj govoriti da si bio
emocionalno ranjiv, jer kad si ti u pitanju, bila sam gola u svakom mogućem
smislu te riječi. Vrlo se jasno sjećam da sam pomislila odmah me ubij’ nekoliko
puta sinoć.« Skylar se nasmiješi iskosa, što mu je pokazalo da, bez obzira kako
vedro izgledala, u posljednja dvadeset četiri sata nije bila povrijeđena samo
njezina glava.
»I od svega toga, najgori dio bilo je povraćanje?«
»Ne. Najgori dio od svih«, reče ona polako, »bio je što sam uopće trebala
tvoju pomoć. Da sam napravila popis svih muškaraca na svijetu za koje ne bih
htjela da me vide u najgorim trenucima, ti bi bio na samom vrhu. Ljetos si jasno
pokazao da misliš kako sam beznadna, a ja sam zapravo uživala u trenucima naše
bitke bez oružja, gdje sam ti dokazala suprotno, a onda odjednom bum, nađem se
u situaciji gdje ti dokažem da si u pravu.« Njezino iznenađujuće iskreno priznanje
otključalo je nešto u njemu.
»Ja te tako ne vidim.«
»Znam točno kako me vidiš, Alec. Za tebe, ja sam samo glupava, beskorisna,
plava princeza koja ni obrok ne može pojesti a da je se ne drži za ruku, a ono što
mi zbilja ide na živce je da ti sada ni ne mogu dokazati suprotno.« U njezinu glasu
nije bilo oštrine. Prstima je trljala čelo i bespomoćno slegnula ramenima. »Ne
obaziri se. Nije to natjecanje.«
»Ja te tako ne vidim«, ponovi on. »Znam da sam zadnja osoba koju bi
odabrala da bude s tobom kroza sve što si prošla, pa ipak, unatoč svemu, unatoč
tomu što ti se život raspao pred nekim koga mrziš, bila si hrabra, dostojanstvena,
a u svemu si čak i humor pronašla.«
Skylar je osjetila knedlu u grlu i zagledala se u vatru. »Ne mrzim ja tebe. A
ovo što si rekao je vjerojatno nešto najljepše što si mi ikad rekao.«
»Vjerojatno jedino lijepo što sam ti ikad rekao.« I Alec osjeti nalet krivnje jer
je znao da razlog za to nema nikakve veze s njom. »Mislim da si najjača žena koju
sam ikad upoznao, ali imaš pravo kad kažeš da nisam dobar u otkrivanju osobnih
detalja pred ljudima. Pred bilo kim. Onda se osjećam...«
»Gol? Alec, ja sam i bila gola pred tobom. Doslovno. Pa mislim da sam
pobijedila u bitki osobnog poniženja.«
Poželio je da to nije spomenula.
»Mrzim kad moja obitelj govori o meni. To je kao da uđeš u trgovinu i otkriješ
da si zaboravio obući hlače.«
»To ti se često događa?«
»Nikad. Ali to je bila noćna mora koja se stalno ponavljala kad sam imao
osam godina. I prati me.«
Njezin osmijeh se vratio, topao i velikodušan. »Moja je bila otkriće da nosim
nejednake cipele.«
87
 »To je dobro ispalo za Pepeljugu.«
»E, ali to je bila jedna cipela, a ne rasparene cipele. Mislim da je njezin princ
iz bajke ne bi ni pogledao da je nosila jednu crvenu Pradu i jednu srebrnu Jimmy
Choo cipelu.« Skylar počne pospremati čaše. »Zašto mrziš govoriti o svojem
braku?«
»Nisam dobar u priznavanju pogreške.«
»Je li to pogreška ili život?«
»Osjećaj je svakako kao da je pogreška. Trudio sam se da uspije, ali nisam
mogao dati Selini ono što je željela.« Zašto joj, dovraga, to sad govori?
»Povrijedio sam je. Jako.«
Skylar mu uputi dugačak pogled. »I ona je povrijedila tebe.«
»Za većinu toga nije bila kriva.«
»Zbilja u to vjeruješ? Zato ne želiš izlaziti? Jer misliš da si loš muškarac koji
će uvijek povrijediti žene? To su gluposti, Alec.«
»Ne poznaješ me.«
»Od jučer sam ipak saznala neke stvari. Ljetos to ne bih pretpostavila, ali
pokazalo se da je ispod te frajerske, ćudljive vanjštine pravi kavalir. Znam to jer
te ništa osim kavalirštine ne bi nagnalo da me odvedeš u svoju hotelsku sobu, a
onda me dovedeš ovamo. I pretpostavljam da je to ono što te sprečava da krivnju
za svoj razvod staviš na mjesto koje joj pripada. Na ramena svoje bivše žene.«
Otišla je do vrata i zastala dok ih je otvarala. »Mislim da je tvoja baka u pravu.
Trebao bi ponovno početi izlaziti, Alec.«
Stisnuo je vilicu, pomislivši da se sad osjeća više gol nego onda kad je izišao
ispod tuša. Ako se vikend ovako nastavi, do njegova kraja više neće imati tajne
jedno pred drugim. »To se neće dogoditi.«
»Trebalo bi. Istina je da si na granici arogancije, a tvoja komunikacija često
preteže prema sarkazmu, ali imaš krasne mišiće, i postoji mnogo žena kojima
ćudljivost i cinizam izgledaju privlačno. Ako ne budeš puno govorio, sigurna sam
da ćeš mnoge privući.« Uputivši mu blistav osmijeh, Skylar prođe kraj njega,
ostavivši ga kao drogiranog laganim oblakom parfema i smrtnom dozom želje.

88
 Osmo poglavlje

O JE BILA najljepša večer u Skylarinu životu. Večera je bila više nego ukusna,
T razgovor živahan, a nakon večere svi su se okupili u dnevnoj sobi. S
blistavom vatrom s otvorenog kamina bilo je toplo i ugodno.
Posvuda su bile knjige, primijetila je Sky. Ne samo nagurane na policama od
poda do stropa, nego na hrpama na stolovima, s označivačima stranica unutra.
Knjige nisu bile samo za pokazivanje, nego za čitanje i razgovor o njima. Dio
života, ne samo umjetnička dekoracija.
Suzanne je očito uživala što joj je kuća puna ljudi. »Jesi li za pantomimu,
Sky?«
Ona se okrene. »Naravno. Volim pantomimu.«
Podijelili su se u ekipe. Ona, Liv i Alecova majka bile su u ekipi protiv Aleca,
njegova oca i ujaka. Sasvim se uživjela, glumila je, oponašala i uživala u svojoj
dramatičnoj strani.
Lako su pobijedile, ali ne prije nego što se Skylar toliko smijala da nije mogla
disati.
Zašto to nikad nisu igrali kod kuće?
Istog trenutka odbaci tu pomisao. Čak ni nakon nekoliko čaša pjenušca nije
mogla zamisliti svoje roditelje, čak ni svoju braću, kako skidaju dostojanstvene
maske i igraju pantomime.
Alec se izvalio pred kaminom, duge noge bile su mu raširene, i promatrao ju
je ispod gustih, tamnih trepavica.
Zbog njegova promatranja osjećala se neugodno.
Bila je vrlo svjesna da se njihov odnos promijenio, na suptilan način. Bili su
uhvaćeni u nepoznatoj, nedefiniranoj bliskosti, a istodobno su bili virtualni
stranci.
U prošlosti, nakon svakog njihova susreta, ostajala je poput mačke kojoj je
netko gladio krzno u pogrešnom smjeru. Osjećala je njegovo prosuđivanje i to mu
je zamjerala, no znala je da je i ona kriva jer prosuđuje njega. Odbacila bi ga kao
krutog cinika, ali nakon dvadeset četiri sata u njegovu društvu, znala je da
nije takav.
Imala je više pitanja nego odgovora.

89
 Bez sumnje, Alecu je razvod bio gorak i jedak, i to iskustvo još je pooštrilo
njegovu ciničnost.
Mnogo obiteljskih fotografija bilo je postavljeno posvuda po toploj, ugodnoj
dnevnoj sobi, no nije bilo nijedne s Alecovom bivšom ženom. Osim njegove bake,
cijela obitelj je na prstima hodala oko te teme, kao da imaju posla s bombom čija
je igla izvučena.
Bacivši pogled na fotografiju iznad kamina, vidjela je dječaka od dvanaestak
godina s odlučnim izrazom lica za koje se trudio da izgleda čvrsto poput kamena.
»To je snimljeno u Wengenu, u Švicarskoj, blizu Eigera.« Presrevši njezin
pogled, Alecov otac uzme sliku s police. »Sjećaš se tog putovanja, Alec?«
»Naravno. Nije lako zaboraviti putovanje na kojem smo obojica gotovo
poginula. To mi je bila jedna od prvih lekcija o preživljavanju.«
Suzanne stavi ruke na uši. »Ne slušam. Bolje mi je da ne znam.«
»Vrijeme se promijenilo«, promrmlja Simon. »Morao sam donijeti odluku je
li bolje da se spustimo ili da prenoćimo u kampu. Odlučio sam da bi bilo sigurnije
ostati tamo do jutra.«
Alec ispruži ruku da uzme fotografiju. »Snijega je bilo toliko da smo sljedeće
jutro morali kopati da bismo izišli iz šatora.«
»A vani je bilo savršeno plavo nebo.« Simon mu pruži fotografiju. »Odlazili
smo na planinarske ekspedicije svako ljeto sve dok te Harry nije okrenuo na
mračnu stranu.«
Skylar je gledala čas jednog čas drugog. »Mračnu stranu?«
»More.« Suzanne natoči kavu i svima podijeli šalice. »Harry je bio marinac.
Kad god bi došao doma na dopust, vodio bi Aleca na jedrenje i ronjenje. Čovjek
bi pomislio da ću se tako manje brinuti, ali umjesto da se veru po planinama za
snježnih mećava, oni su istraživali potonule brodove u dubokom mračnom
oceanu.«
Harry se naceri, bez kajanja. »Preuzimam potpunu odgovornost za Alecov
odabir karijere. Zaboravite Oxford i Harvard - priroda je najbolja učionica na
svijetu.«
Bilo je to kao gledanje timskog sporta.
Obiteljski život.
Dodavali su loptu i radili zajedno.
Slikali su sliku dječaka koji je bio hrabar i pustolovan. Nije bio povučen,
pomisli ona, bio je sam sebi dovoljan. Naučio je kako se brinuti za sebe.
Preživljavač do dna.
Bio je odgajan u obitelji koja ga je ohrabrivala da istražuje i da samog sebe
gura do svojih granica.
Skylar pomisli na vlastito djetinjstvo, uštogljeno i sa strogim rasporedom. Išla
je na satove klavira, na satove francuskog, na satove plesa, svaki trenutak u danu
90
bio joj je isplaniran. Njezini roditelji vjerovali su u što više učenja i u stalnu
zauzetost nečim. Ponekad je sve za čim je čeznula bilo samo ležanje u polju i
gledanje u nebo, no na neaktivnost se u njezinoj obitelji gledalo vrlo negativno.
Nije bilo vremena za opuštanje i puštanje mašti da slobodno radi.
Sjedila je, ugniježđena na velikom kauču ispred kamina, želeći zaustaviti
vrijeme. Ovdje, u ovoj kolibi, vanjski svijet prestao je postojati. Ovdje, na
trenutak, mogla je zaboraviti na Richarda, svoje roditelje i na sve teške odluke
koje će morati donijeti.
Odgađala je trenutak odlaska u krevet, ali na kraju su se svi složili da im za
sutrašnji dolazak dvoje aktivnih četverogodišnjaka treba dobar odmor.
Skylar nije gledala Aleca. Nije morala. Napetost je isijavala iz njega u
valovima i bilo je očito da je dijeljenje sobe s njom još jednu noć još jedna
intimnost koje bi rado bio pošteđen.
U sobu je otišla prva i stajala je promatrajući snježne pahuljice kako padaju
na smrznuto polje. Krajolik je na mjesečini blistao nebeski blijedo. Instinktivno
je posegnula za blokom i nacrtala nekoliko brzih skica. Mjesec, zvijezde, snježne
pahuljice - igrala se različitim oblicima i idejama, znajući da će ih većina ostati
upravo u njezinu bloku.
Ali neke od njih...
Zurila je u skice. Neke od njih mogle bi postati nešto.
Možda... možda...
Ideja joj je plutala nadohvat ruke, ali prije nego što ju je dospjela uhvatiti, iza
nje su se otvorila vrata.
Brzo je zatvorila blok, a Alec je ušao u sobu.
»Ti možeš spavati u krevetu. Ja ću biti na kauču.« Ton mu je bio grub dok je
čvrsto zatvarao vrata koja su dijelila njih i ostatak kuće.
Iako mu je obitelj bila s druge strane vrata, ovdje su bili sami.
Kontrast između njegovih ukočenih ramena i intimnosti sobe nije joj
promakao.
»Ovo je čudno, a ti si ljut na mene.«
»Nisam ljut na tebe.« Alec otkopča nekoliko gumba na košulji, a onda stane,
kao da pokušava uskladiti stvarnost njihova odnosa s trenutačnom situacijom.
»Misliš da me tvoja mama ovamo stavila namjerno?«
»Vjerojatno. Nada se da ćemo podleći iskušenju.« Zavrnuo je rukave na
košulji i spustio se pored vatre.
»Poznajemo jedno drugo bolje nego što smo ikad mislili da ćemo se
poznavati, to je sigurno.«
A zbilja je otežavalo što joj se, što ga je više poznavala, više sviđao.

91
 Alec ubaci još jedno drvo u vatru. Onda ustane, a njegovo snažno tijelo gotovo
je zaklonilo titrajuću svjetlost. Činilo se kao da će nešto reći, ali u tom trenutku
Skylar zazvoni telefon, ona ga uzme i zaledi se.
Zvao je njezin otac.
Nije bilo važno koliko je godina prošlo, osjećala se isto kao kad joj je bilo
osam i kad joj je rekao da je želi vidjeti u svojem uredu.
»Ja... moram se javiti.«
Alec joj kratko kinine i krene prema vratima, dok je Skvlar stisnula zube i
okrenula se, javivši se na telefon.
»Bok...«
Zvao ju je možda dvaput godišnje, i to nikad nije bilo samo zbog razgovora.
Slušala ga je dok je, koristeći grube izraze, govorio što misli o njezinu
odbijanju udaje za Richarda. To nije moglo biti udaljenije od suosjećajnog
razgovora koji je vodila sa Suzanne.
»Ne volim ga...« Nije joj bilo dopušteno ni završiti rečenicu, i negdje u pola
toga teškog udaranja grubim riječima, ona shvati da Alec nije izišao iz sobe.
Mirno je stajao, s jednom rukom na kvaki, i jasno se vidjelo da nije siguran bi li
izišao ili ne.
Kao da igraju emocionalni poker na svlačenje, pomisli.
Još je jedan sloj bio skinut. Još jedan sloj otkriven.
Riječi njezina oca udarale su u nju poput kamenčića uhvaćenih plimom.
Sebična. Razočaranje. Sanjalica.
Čekala je dok nije završio, dodala nešto pristojno i neodređeno i spustila
telefon na krevet.
Alec se namrštio. »Tko je to, dovraga, bio?«
Skylar proguta. »Sudac.«
»Sudac?«
»Moj otac.«
»Svojeg oca zoveš Sudac?«
»Da, jer se uvijek osjećaš kao da si na suđenju. Čak ga i moja braća tako zovu.
On posluša dokaze, a onda donese svoju presudu, koja nikad nije u moju korist.«
Trudila se govoriti vedro. »Zaboravi Dobru ženu, ja bih mogla napisati scenarij
za Lošu kćer.«
Alec pusti kvaku na vratima i dođe do nje. »Uzrujana si. Još si više uzrujana
nego nakon onoga s Richardom.«
»Richard je bio pogreška. Sudac je... obitelj. Nikad nije lako razići se s
obitelji.«
»Znala si da će reći sve to što je rekao?« Alecov ton bio je strog i ona kimne,
pitajući se koliko je toga čuo.

92
 »Gotovo da sam mogla napisati od riječi do riječi.«
»K vragu, pa zašto si se onda javila na telefon?«
»Jer da nisam to bi samo odgodilo neizbježan razgovor za kasnije. Radije sam
odabrala riješiti to.«
»Ali to njemu daje kontrolu.«
»On i jest taj koji kontrolira.«
»Tvoj život?« Alec ponovno dođe do nje, a ona odmahne glavom.
»Ne kontrolira moje odluke, ali kontrolira mišljenje javnosti i raspoloženje u
kući. Ja ću biti kriva ako za Božić bude snježna oluja.«
»Pretpostavljam da ne govoriš o vremenu.«
Neveselo se nasmijala. »Kad smo bili mali, braća i ja znali smo jedni drugima
govoriti upozorenja o vremenu kao opis njegova raspoloženja. ‘Danas je oluja ili
oblačno s mogućnošću za sunce’. Iako baš i nije bilo puno sunca. Moj otac je vrlo
ozbiljan čovjek.«
»Zašto mu nisi rekla istinu o Richardu?«
»Koji dio da mu kažem? Da zapravo ni ne znam tko je Richard? Da bi me
vjerojatno udario da se nisam pomaknula? Kakva je to priča? Moj otac takve
dokaze čuje svaki dan. Optužio bi me da dramatiziram. Da sam žrtva vlastitog
kreativnog mozga.« Na neki je način to i bila, jer zamišljala je da bi s
vremenom veza s Richardom mogla uspjeti.
»Sljedeći put se nemoj javiti na telefon.«
»To bi značilo da će sljedeći razgovor, kad do njega dođe, biti dvostruko
življi.«
Stajao je pred njom, raširenih nogu, ruku skupljenih na prsima. Čvrst. Snažan.
»Znači, oni baš i ne podržavaju neovisno razmišljanje i donošenje odluka. Što
bi se dogodilo da mu se suprotstaviš?«
»Jesam. Nisam se udala za Richarda, zar ne? A oni podržavaju neovisno
razmišljanje sve dok su ta razmišljanja i odluke potpuno u skladu s njihovima.
Ako nisu,« slegne ramenima, »imaju različite metode na raspolaganju kako bi
osigurali rezultat kakav žele.«
»Ali ti si na fakultetu studirala umjetnost, dakle, sigurno je bilo trenutaka u
tvojem životu kad si slijedila snove.«
»To je bio jedan od njih.« Okrenuvši se od njega, Skylar nasloni obraz na
hladan prozor i zagleda se u zimsko nebo. »Roditelji su mi bili tako bijesni da su
odbili voziti me na predavanja. Slali su me s vozačem. Trebalo mi je neko vrijeme
da to proživim s Brittany i Emily. One su me smatrale razmaženom princezom.«
Sjetila se da je i on tako mislio o njoj pa se kratko nasmijala. »Pretpostavljam da
to možeš razumjeti. Ti misliš isto.«
»Više ne mislim.« Nešto u njegovu glasu natjera je da se okrene.

93
 Oči im se susretnu, a pogled koji su razmijenili bio je prepun neobične, guste
bliskosti.
Uhvaćena u vatru njegovih tamnih očiju, Skylar osjeti da joj se ritam srca
ubrzao. »Pokazalo se da smo oboje bili u krivu u mnogim stvarima.«
Najviše od svega, u ovome. U dubokoj, opasnoj privlačnosti koja je izbijala
iz njezine kože, šaljući joj tijelom veličanstvene valove uzbuđenosti.
Uvijek je priznavala da je zgodan. Bila je umjetnica, i cijenila je savršenu
strukturu kostiju i snažnu muževnu vilicu, kao i svaka žena.
Ipak, kad god su bili zajedno, kipuća ljutnja spalila bi svako iskušenje koje je
mogla osjetiti da bi ga smatrala privlačnim.
Ali sada...
Nešto se promijenilo. Možda zbog brojnih prilika u kojima joj je priskočio u
pomoć u posljednja dvadeset četiri sata, ili zbog ljubaznosti koju joj je pokazao,
ali sve na što je mogla misliti bilo je kako bi se osjećala s njim u krevetu. Kako bi
joj bilo da klizne dlanovima po tim moćnim ramenima i pritisne usne na njegovu
kožu.
Imao je u sebi više seksualne privlačnosti nego što bi muškarcu trebalo biti
dopušteno.
Trenutak kad je gol izišao ispod tuša, urezao joj se u pamćenje. Kao da joj se
mozak pretvorio u ploču na Pinterestu, prepunu Alecovih slika. Usta su joj bila
suha. Jedino mjesto na koje ga je htjela pritisnuti bio je krevet.
Potresena snagom svojih osjećaja, Skylar prekine povezanost, pokupi svoju
torbu i odmaršira u kupaonicu.
»Hvala ti na slušanju, Alec.«
Dok je otvarala vrata, shvatila je da nije važno gdje će provesti noć. Nakon
pogleda koji su razmijenili ocijenila je da su joj šanse za spavanje ravne nuli.

ALEC JE USTAO U SEDAM, nakon noći bez sna.

Razmišljao je o hladnom tušu i odlučio da ne želi biti u istoj sobi sa Skylar
dulje nego što je bilo nužno.
Držeći oči okrenute od zamršene plave kose, dugačkih nogu i posteljine
raširene na njegovu krevetu, brzo se odjenuo i sišao u prizemlje.
Nije pomoglo što je i ona imala nemirnu noć.
Pitao se je li se zbog razgovora s ocem okretala u krevetu do ranog jutra. Taj
razgovor vrtio mu se po glavi, dodavši još jedan djelić slici koju je stvarao o njoj.
Slici koja nimalo nije sličila onoj koju je o njoj imao prije.
Bilo mu je lakše dok nije znao ništa o njoj.
Lakše je bilo staviti je u kutiju koja je u njegovoj glavi na sebi imala etiketu s
riječima »Ne diraj«.

94
 Ostali u kući još su spavali i Alec uđe u kuhinju i blijedo se zagleda u aparat
za kavu. Dobra kava bila je jedna od vječnih strasti njegova oca, a stari dobri
aparat zamijenio je novi, fini talijanski aparat koji je izgledao kao da ga su ga
dizajnirali isti ljudi koji su to napravili za Ferrari.
»Sve što želim je jedna obična šalica kave,« promrmlja Alec zureći u poluge
i sjajni krom.
»Mogu pomoći? Tečno govorim jezik aparata za kavu.« Skplarin glas dolazio
mu je straga i njezin malo promukao, jutarnji ton potaknuo je još jedan nalet istih
onih hormona koji su ga držali budnim gotovo cijelu noć.
Proveo je besane sate nabrajajući sve razloge zašto bi bila loša ideja pridružiti
joj se u krevetu, i bio je u lošem raspoloženju.
Računao je na to da će provesti par mirnih sati da se vrati u ravnotežu.
Mislio je da je sam u kuhinji.
Nikako nije bio spreman biti pristojan i društven.
Selina se rijetko pojavljivala prije ručka, što mu je davalo pola dana mira.
Skylar, činilo se, nije bila spremna pružiti mu istu ljubaznost.
Bila je sasvim budna i odjevena, i iako je znao da nije ni za što kriva, osjeti
nalet negodovanja. »Nisam očekivao da si ti ranoranilica.«
»Da, jutarnji sam tip.« Oprezno ga je promatrala. »Što ti, očito, nisi.«
»Volim jutra.« Samo ne baš ovo jutro. Alec posegne za očevim dragocjenim
zrncima kave i bijesno pogleda aparat.
»Mislim da ti zurenje u njega neće pomoći«, reče ona blago. »Uključiti ga,
možda bi moglo.«
Alec stavi ruke na radnu površinu i zatvori oči. Nije želio misliti o tome da je
uzbuđen. Bio je tako prokleto uzbuđen da nije bio siguran može li prijeći preko
kuhinje.
»Možda je bolje da budem sam dok se ne probudim kako treba.«
Nije ga shvatila. »Nisam sigurna da ćeš se probuditi ako ne popiješ kavu.
Hajde, pusti mene.« Lagano ga je gurnula u stranu i posegnula za kavom.
»Siguran si da si jutarnji tip? Jer s ove pozicije baš mi i ne izgleda tako.«
Stajala mu je previše blizu.
Puno previše blizu.
Od njezina laganog, ženstvenog mirisa osjeti vrtoglavicu. Borio se protiv
poriva da je zgrabi i da ih oboje probudi na najprimitivniji način poznat ljudima.
Umjesto toga, uhvatio se za granitni pult tako čvrsto da su mu zglobovi
pobijeljeli, osjetivši nalet frustriranosti jer ne može kontrolirati osjećaje.
»Živahna si za nekoga s ozljedom glave i jet lagom.«
»Volim jutra. Svaki novi dan počne s puno mogućnosti. Nikad ne znaš što se
može dogoditi.«

95
 Alec je točno znao što se može dogoditi i trudio se iz petnih žila da to spriječi.
»Zvučiš poput onih citata što ih stavljaju na postere.«
»Sudeći po režanju u tvojem glasu, taj poster sigurno ne bi objesio na svoj zid
na fakultetu.« Ton joj je bio vedar. Okrenula se prema njemu i pogledala ga. »Ako
si zbilja jutarnji tip, onda nešto drugo ne štima. Jesam li što učinila? Nešto rekla?«
To što je znao da je sasvim nerazuman nije mu pomoglo u poboljšanju
raspoloženja. »Nije stvar u tebi. U meni je.«
»Alec, govoriš kroz zube.«
»Umoran sam. Nisam imao dobru noć.«
»Nisam ni ja.« Nastane kratka stanka dok je nešto radila na aparatu za kavu.
»Ležala sam i razmišljala bismo li se trebali svući do gola i iskoristiti trenutak
najbolje što možemo na tom lijepom velikom krevetu. Je li tebe mučio isti
problem?«
Alec polako okrene glavu. Još je uvijek stajala blizu njega, a usta su joj bila
iskrivljena u nestašan osmijeh. Polako podigne pogled i ugleda smijeh u njezinim
vragolastim plavim očima.
Libido mu udari u intelekt i onesvijesti ga.
Bio je gotov.
»Ne.« Glas mu je zvučao poput robota. »Nisam.«
Skylar mu uputi dugačak, ispitivački pogled, a onda se ponovno okrene prema
aparatu za kavu. »Svakako. Moja greška. Dobro da onda nisam skočila na tebe.
Vjerojatno bi vrištao i borio se, a to bi strašno šokiralo tvoju baku.«
Dio njega bio je u iskušenju da prizna kako nije bilo pogreške. Ona nije
pogriješila. Ali to bi značilo napraviti prvi korak na putu kojim nije imao namjeru
hodati.
Od Seline, svoje je veze održavao jednostavnima. Neki bi to nazvali i
površnima.
I namjeravao ih je takvima i zadržati.
Krv mu je jurnula tijelom, dokazujući da su neki dijelovi budniji od drugih.
Barem nije sišao u kuhinju u pidžami. Bio je zahvalan na tome.
»Jet lag.« Usta su mu bila suha. »Razlog zašto nisam mogao spavati je jet lag.
Kako ti je glava?«
»Boja se promijenila, ali mislim da mi pristaje. Što ti misliš?« Podignula je
kosu da mu pokaže modricu na sljepoočnici. »Vrlo impresionistički. Poput
Monetovih lopoča. Obično čovjek mora biti pažljiv s nijansama plave i žute, ali
ovo je dobro.«
Na njoj je sve bilo dobro.
Pitao se je li uopće moguće da ona ikad izgleda loše.

96
 »Znači, misliš da možeš uvjeriti ovu stvar da proizvede šalicu kave? Nov je.
Moj otac je entuzijast.«
»Vidim. Ovo je sjajan aparat. Todd ima isti takav.«
»Tko je Todd?« Progovorio je bez razmišljanja i vidio da su joj se obrve
podignule. »Ne obaziri se na mene. Ne tiče me se.«
»Todd je prijatelj«, reče ona blago. »Umjetnik koji radi sa staklom. Dijelimo
prostor u studiju.« Ponovno se okrenula prema kavi dok ju je on promatrao.
»Pretpostavljam jaka i crna.«
»Dobro pretpostavljaš.«
Kralježnica joj je bila ravna, pokreti malo manje blagi i opušteni nego trenutak
ranije.
Znao je da joj je dužan ispriku, ali pomisli da je sigurnije da joj bude odbojan.
Sigurnije za njega, a svakako sigurnije i za nju.
Ako je svojom nepristojnošću bude držao na udaljenosti, onda će im oboma
učiniti uslugu.
Bio je grozan u vezama, a nakon ovoga što je ona upravo prošla, nije joj
trebalo još boli.
Disao je duboko, shvaćajući da tu strategiju nije odabrao samo iz nesebičnih
razloga.
Ni njemu nije trebala bol. Ni bol, ni krivnja, ni trajni osjećaj pogrešnosti koji
je prljao sve što je dolazilo poslije.
Radilo se o samozaštiti. Samoodržanju.
Aparat za kavu preo je pod njezinim stručnim dodirom i par trenutaka kasnije
stavila mu je šalicu u ruke.
»Evo. Nadam se da će ti pomoći.«
Tome se i sam nadao.
Nakon neprospavane noći, noći u kojoj mu je libido bio sasvim budan i
zabavljao se sa samim sobom, trebao mu je kofein. Seksualno uzbuđenje mu je,
čini se, spržilo mozak.
Prva šalica jedva mu je dotaknula grlo, no Skylar mu je napravila drugu a da
je nije ni tražio.
»Dakle, uz to što si umjetnica, ti si i praktična.«
»Čvrsto vjerujem da je i spravljanje zaista izvrsne kave umjetnost.« Opet se
okrenula prema aparatu i ponovila cijeli proces za sebe.
Kušavši što je napravila, nije mogao ne složiti se s njom.
Kad je popio drugu šalicu, osjećao se ljudskije.
Sve što je sada trebao bila je žustra šetnja na hladnom zraku, tako da, nadao
se, može nekako pregurati dan.
»Trebala bi se vratiti u krevet. Malo se opuštati. Ja se vraćam za sat vremena.«
97
 »Kamo ideš?«
Pokušati zalediti hormone. »Psima treba šetnja.«
»Mogu i ja s tobom?« Sklopila je ruke oko šalice, udišući miris svježe kave.
»Obećavam da neću govoriti ili biti - kako si to nazvao? ‘Živahna’. Ali rado bih
u šetnju.«
»Ne bi ti se svidjelo. Jesi li pogledala kroz prozor? Snijeg pada cijelu noć.
Ledeno je. Sklisko pod nogama. Ledeni vjetar je...«
»Alec, u redu je.« Skylar popije kavu i spusti šalicu. »Shvaćam. Radije bi išao
sam. Nema problema. Ne moraš me zabavljati. Ostat ću ovdje i možda kasnije
odem malo istraživati. Uživaj.« Okrenula se da pođe, ali on je uhvati za ruku.
Znao je da bi je trebao pustiti. Za kog vraga je ne pušta? »Koliko ti treba da
se obučeš?«
»Obučena sam.« Pogledala se, kao da provjerava nije li zaboravila nešto.
»Samo trebam čarape.«
I Alec spusti pogled. Noge su joj bile bose i on uhvati sjaj ružičastog laka na
njezinim noktima. I taj kratki pogled bio je dovoljan da je ponovno ugleda golu.
Trgne ruku od nje kao da je radioaktivna.
»Traperice ti ništa ne znače na snijegu. Ako se posklizneš, smočit će se i
zalediti na tebi.«
Gledala ga je kao da je poludio. »Onda ću se presvući u nešto drugo.«
»Krećem za pet minuta. Želim se vratiti da pomognem u kuhinji prije nego
što stigne Cathy.« Napola se nadao da će mu reći kako nema šanse da se spremi
tako brzo, ali ona je jednostavno stavila svoju šalicu u perilicu posuđa i krenula
prema stubištu.
»Bit ću spremna za četiri.«
Držala se svoje riječi i prije nego što je dospio obući kaput i obuti čizme,
stajala je kraj njega, odjevena u slojeve vune i blistavi osmijeh.
Alec uzdahne.
Barem nije bilo traga jučerašnjoj ranjivosti.
»Trebaš čizme.«
»Prije par sekundi naletjela sam na tvoju mamu i rekla mi je da mogu posuditi
njezine. Nosimo isti broj.«
Alec pronađe čizme i pozdravi Churcha i Nelsona, koji su bili izvan sebe od
očekivanja, i bez kontrole su mahali repovima dok je Skylar zakapčala
vodootpornu jaknu.
Nije komentirao, ali bio je iznenađen što je spakirala nešto tako praktično.
»Što se dogodilo s bijelim kaputom?«
»To je bilo za pokazivanje. Ovo je za toplinu.«
»Očekivao sam da će ti trebati sto godina da se našminkaš.«

98
 »Misliš da će Nelsonu i Churchu biti problem kako izgledam?«
Nikom na svijetu ne bi mogao biti problem kako ona izgleda.
Isijavala je toliko topline i energije da je doslovno sjala. Bilo mu je kao da
stoji pod zrakom sunca. A njegova sestra bila je u pravu. Skylar je zbilja mogla
reklamirati šampon za kosu. Kosa joj je padala po ramenima u dugim, svijetlim
pramenovima boje meda.
»Pretpostavio sam...«
»Aha, to često radiš.« Potapšala ga je po ruci. »Nemoj da ti bude krivo. Samo
da znaš, obično ne nosim puno šminke. Jedino kad idem na neki blistavi event ili
se trudim privući muškarca. A budući da smo utvrdili da bi se ti radije seksao s
dvoglavim gušterom nego došao meni u krevet, onda nema smisla. Idemo?«
Alec se premjesti od nelagode. »Sky...«
»Što je? Ne moraš se neugodno osjećati, Alec. Nisam žena koja misli da se
mora sviđati svakom muškarcu na planetu. Iz nekog razloga stalno ti stajem na
žulj. Jako se trudim da to ne radim, ali čini se da te nervira već i to što sam živa.
Zašto da ne počnemo iznova? Nije da ti se baš sviđam. Nema problema. Moj ego
to može podnijeti.«
Nelson dotrči do nje i ona se sagne da ga poljubi, dok je Alec razmišljao o
tome kako bi je, da mu se samo još malo više sviđa, imao golu pod sobom na
najbližoj ravnoj površini.
»Ne nerviraš me.« To je bilo najviše što je mogao reći u ovim okolnostima.
Kao da još malo jače podbodeš konja koji juri i nadaš se da će se možda zaustaviti.
»To je dobro znati. Tko je predivan dečko? Ne izluđujem te valjda?« Tepala
mu je, gladila ga i tetošila, a Nelson se bacio na pod i prevrnuo na leđa, u potpunoj
ekstazi.
Činilo se da se ona Nelsonu jako sviđa.
Alec preokrene očima. »Nelsone, daj se malo kontroliraj.«
Skylar podigne pogled prema njemu, a u tim nevjerojatno plavim očima
mogao je pročitati porugu.
»Kontrola može biti precijenjena. Hajdemo, profesore.« Podigne ovratnik na
jakni. »U koliko sati ti dolazi sestra?«
»Tijekom jutra. Imamo rutinu - obično prvo otvorimo darove, onda ručamo,
a onda idemo u šetnju.«
»Zvuči zabavno.«
Alec otvori vrata i zapuhne ih nalet ledenog zraka.
Pitao se hoće li je ledena hladnoća možda natjerati da se predomisli, no
navukla je rukavice i izišla kroz vrata.
Krajolik se protezao pred njima, blagi valoviti bregovi prošarani živicama i
šumskim područjima, prekriveni debelim slojem zimske bjeline.

99
 Zrak je bio miran, zvukovi prigušeni snijegom, a oni su se probijali kroz meki
snijeg i zaglušujuću tišinu, prolazili kraj zaleđenih stabala i srebrnog sjaja ledenih
tragova. Psi su trčali ispred, mašući repovima, uzbuđeni što su vani.
Sunce je blistavo sjalo, kao da želi nadoknaditi svu ledenu hladnoću zime.
Skylar je koračala, sigurnog i samouvjerenog koraka, a čizme su joj ostavljale
tragove u nedirnutom snijegu. »Kamo idemo?«
»Staza ide kroz polja skroz do bukove šume na dnu brda, ali ne moramo ići
tako daleko.«
Zaškiljila je prema suncu. »Ne izgleda baš tako daleko.«
»Hladno je danas. Možda se predomisliš kad budemo vani kojih pet minuta.«
Zviždeći za psima, hodali su putem, pokraj koliba sa zidovima od toplog
medenog kalcita.
Pred jednom, Skylar zastane. »Divna kuća. Izgleda kao božićna čestitka.«
»To je originalna kurija, izgrađena u isto vrijeme kad i župna crkva.«
»Divne su boje na njoj. Medeni kalcit viri kroz snježni puzavac. Nijanse
bijele. Neko vrijeme već tražim temu za svoju sljedeću kolekciju. Da sam barem
ponijela fotoaparat.« Izvadila je telefon i snimila fotografiju njime.
»Uvijek imaš temu?«
»Da. Prva kolekcija zvala se Mediteransko nebo, a zadnja Oceanski plava, no
sljedeći put želim se maknuti od plaže i napraviti nešto malo drukčije. Razmišljam
o zimi.« Snimi još nekoliko fotografija, a onda mu se nasmiješi, ispričavajući se.
»Oprosti.«
»Zbog čega?«
»Jer moraš čekati dok fotografiram. To mi je iritantna navika. Nemoj me
čekati.«
Alec poželi da mu to bude iritantno.
Poželi da mu bilo što u vezi s njom bude iritantno.
Prijeđu cestu i on se zaustavi kraj ograde. »Ova ograda se ne otvara. Možeš
se popeti?«
Pogledavši ga podcjenjivački, gotovo je preskočila ogradu. »Alec, moraš me
prestati tretirati kao da nikad u životu nisam hodala po snijegu. Najbolja
prijateljica mi živi u Maineu. To je isto kao da prođeš intenzivan tečaj snalaženja
u zimskim uvjetima. Zime u Maineu su brutalne.« Zastala je, a dah joj je
pravio oblačiće pare dok je proučavala božikovinu koja je rasla na rubu polja.
»Bobice. Zašto se toga ranije nisam sjetila?«
Alec se tada popne preko ograde i pridruži joj se. »Sjetila se čega?«
»Božikovine. Imele. Zimskih boja za nakit, crvene, zelene. Možda biseri. Sjaj
bisera na srebru.« Govorila je samoj sebi, sasvim u svojim mislima. »Puno srebra.

100
Snježne pahuljice, veći komplet nakita poput imele. Naušnice i ogrlica. Snježna
kraljica. Divno!« Skylar posegne u džep, izvadi blok i nacrta nekoliko skica.
Olovka joj je letjela po papiru, oblikujući i nijansirajući. Alec je stajao kraj
nje. Znao je da je zaboravila da je on uopće tu.
Hladnoća joj je malo zarumenila obraze, a oči su joj bile bljesak boje u svijetu
koji je bio bijel.
Aleca je preplavio val požude, toliko jak i silovit da je podignuo ruku prema
njoj.
Bio je trenutak daleko od toga da joj provuče prste kroz kosu, ali naglo je
dotrčao Church, žestoko lajući i prekinuvši čaroliju.
Alec spusti ruku sekundu prije nego što je Skylar podignula pogled i
nasmiješila se.
»Netko je uzbuđen.«
Da, pomisli. Netko jest.
Psi su otrčali naprijed, ostavljajući tragove u snijegu.
»Zašto nakit? Što u tome tako voliš?« Nije namjeravao postaviti to pitanje.
Nije namjeravao učiniti ništa što bi produbilo njegovo znanje o njoj, ali nije si
mogao pomoći.
Spustila je blok natrag u džep i umotala se čvršće kaputom. »Plitka sam i
volim blistave stvari.«
Trebao se uhvatiti za taj neozbiljni odgovor i iskoristiti ga da pojača uvjerenje
kako je ona ista kao Selina.
Ali znao je da nije nimalo slična Selini.
I to je bio njegov problem.
Bio je zahvalan psima što su se stalno motali između njih, inače bi vjerojatno
bio u iskušenju da je pritisne na najbliže snježno drvo.
»Koji je bio prvi komad nakita koji si napravila?«
»Osim ogrlice od tjestenine za mamu?« Skylar se sagne da počeše Nelsona
koji joj je kružio oko nogu. »Vjenčani prsten. To mi je bila prva narudžba.«
»Koliko narudžbi uzmeš u godini dana?«
»Ovisi koliko su velike. Za neke mi treba više vremena nego za druge. Trudim
se ne prihvatiti narudžbe previše unaprijed. To mi stvara zbrku u glavi i koči
kreativnost. Neke narudžbe su kompliciranije od drugih, ovisi o svrsi.« Primijeti
njegov radoznali pogled i nasmiješi se. »Nakit može biti očitovanje,
poput vjenčanog prstena. Može imati značenje, može biti mito, zahvala, izraz
ljubavi, ili jednostavno može biti lijep. Korištenje nakita kao ukrasa datira još iz
prethistorijskog doba. Zlato je bilo statusni simbol starih Egipćana, a mrtve su
zakapali s nakitom da ide s njima na drugi svijet. U brončano doba, Grci su ga
koristili kao simbol moći, za slavljenje bogova i za zaštitu od zla. Ali ti
to, naravno, sve znaš.«
101
 »To nije moje područje.« Ali očito je bilo njezino. I što je više vremena
provodio s njom, bolje je shvaćao kako ju je grozno pogrešno procijenio.
Frustriralo ga je što nema jasnu sliku osobe kakva ona jest. Bilo mu je kao da
gleda kroz leću na fotoaparatu i stalno mora izoštravati sliku.
»Govoreći o znanju, ti si na redu. Ispričaj mi o sebi, Brodolome Hunteru.«
»Što želiš znati?«
Gurnula je ruke u džepove, a dah joj je zamagljivao ledeni zrak. »Je li Selina
bik ljubav tvojeg života?«
Alec se ukoči.
Većina ljudi tapkala je oko ove teme, postupajući oprezno, no naglo je
otkrivao da Skylar nije nimalo poput drugih ljudi.
»Zašto me to pitaš?«
Slabašno se nasmiješila. »Pa, mislim, kad smo već jedno drugo vidjeli gole,
pretpostavila sam da onda možemo ići do kraja. Ovo je psihološki ekvivalent
druge baze. Dakle, je li bila ljubav tvojeg života?«
»Postoji li to?«
»O, da.« Malo se nasmiješila. »Mislim da postoji. Nadam se da postoji.«
»To tvoja romantična strana zavarava racionalni mozak.«
»Napredujemo - prije par dana mislio si da uopće nemam mozak.«
»Ti zbilja vjeruješ u pravu ljubav i sve to, i nakon Richarda?«
»Ono što sam imala s Richardom nije bila ljubav. Ja sam željela da to bude
ljubav i neko vrijeme pitala sam se je li to to, ali nije bilo.«
»Kako znaš?« Pitao se zašto uopće razgovara o tome s njom kad su mu svi
instinkti vrištali da prestane.
»Jer ljubav je iskrena i nesebična. I nije zahtjevna.« Govorila je tiho, a njezine
su riječi bile jedini zvuk u tišini zimskog dana. »To je šalica čaja u krevetu kad je
vani hladan dan, masaža stopala nakon sati hodanja, uho koje zna slušati i
ohrabrujuća riječ. Ohrabrujuća je, prihvaća, tolerira, ne pokušava te mijenjati. To
je davanje, ne uzimanje. Djelovanje, ne riječi.«
Napetost mu je u valovima prelazila po ramenima.
Ne voliš ti mene, Alec. Znam da me ne voliš. Reci mi. Izgovori to.
»Hoćeš reći da ne želiš čuti te riječi?«
»Naravno, svaka žena to želi, ali radije bih da mi muškarac pokaže da me voli
nego da mi to kaže, jer riječi same po sebi ništa ne znače.«
Stigli su do bukove šume, a drveće se gusto skupilo, poput snježnih stražara
koji čuvaju unutarnje svetište.
»Kako znaš?« Alec zastane na rubu šume. »Kako ikad saznaš je li u pitanju
ljubav?«
Nastala je duga tišina.

102
 »To sam pitanje postavila Lily neku večer. Rekla je da osjeća da joj je srce
preveliko za prsni koš.«
»Trebala bi posjetiti kardiologa.«
Sky se nasmije. »Možda, ali pretpostavljam da, ako ne znaš da je to ljubav,
onda nije.«
Psi su veselo kružili, sretni što su vani.
»Zašto si onda ostala s Richardom, ako to nije bila ljubav?«
»Uvjeravala sam samu sebe da možda jest.« Ponovno duga tišina. »Veza s
Richardom bila je prvo što sam ikad napravila da bih udovoljila roditeljima.
Napokon sam dobila odobrenje od njih i to je bio dobar osjećaj. Znam da je ludo
da jedna neovisna žena treba, ili uopće želi, odobrenje svojih roditelja, ali ja
jesam. Još uvijek želim.«
»To mi zvuči kao normalna ljudska reakcija. A možda je i moglo uspjeti
između vas.«
»Bili bismo jadni.« Skylar se namršti. »Trebala sam to shvatiti prije, ali veze
baš i nisu jasne, zar ne? Nije to kao kad kupuješ hranu u kutiji na kojoj piše popis
sastojaka, pa možeš provjeriti, za slučaj da je unutra nešto na što si alergičan.
Ljudi su komplicirani. A Richard je bio sklon pokazivati samo sastojke za koje je
znao da ih ljudi žele.«
»Hoćeš reći da se pretvorio u organsku tortu od crvenog baršuna da bi
zadovoljio tvoje nepce?«
Sky se nasmije. »Za mene bi to trebali biti čokoladni kolači.« Osmijeh joj
nestane s lica. »Iskreno? Nije se radilo samo o tome da želim zadovoljiti roditelje.
Željela sam biti zaljubljena. Zbilja zaljubljena. Svima kažem da vjerujem u to, ali
istina je da to nikad nisam stvarno osjetila. Nikad nisam bila zaljubljena. Nije se
radilo o ljubavi kakvu želim.«
Sada bi mogao otići. Mogao bi komentirati nešto o tome kako bi se sad morali
vratiti. Ali nešto, neka nevidljiva nit, držala mu je noge kao zavarene za snježno
tlo.
»Kakvu ljubav želiš?«
»Želim se osjećati kao Lily, kao da mi je srce preveliko za prsni koš. Moji
osjećaji prema Richardu - i njegovi prema meni - bili su kao da smo na dijeti s
malo ugljikohidrata. Stalno sam bila gladna i čeznula sam za nečim raskošnijim,
bogatijim. Kad se radi o ljubavi, želim gozbu. A ti? Misliš da ćeš se ikad
više zaljubiti?«
»Nadam se da neću. Namjeravam učiniti sve što je u mojoj moći da to
izbjegnem.«
Njezine se oči rašire. »U budućnosti ne želiš ljubav?«
»Ne. I previše uživam u životu kakav imam da bih odustao od njega zbog
ljubavi.«

103
 »Zašto bi morao odustati?« Zbunjeno je pitala. »Zvuči kao da moraš birati
između tog dvoje.«
Alec ponovno pomisli na zatvor svojeg braka. »Moj stil života nije
kompatibilan s ljubavnom vezom.«
»Oh, pa to sigurno ovisi o samoj vezi.«
»Ne. Veze zahtijevaju kompromise. Dvoje ljudi s različitim ciljevima muče
se da pronađu neka zajednička područja. U praksi, to znači odustati od stvari koje
voliš ili ih raditi samo ponekad.« Opravdavati se za svaku minutu svojeg vremena.
Ne ispunjavati očekivanja. Ne uspjeti.
»Oh, profesore, kad tako kažeš, to zvuči zabavno kao kad ti zubar brusi zub.
Nastavi tako govoriti, mogao bi čak i mene odgovoriti od romanse. Zvuči sebično
i kao strahovito puno posla. Zašto bi to itko želio?«
On nije. Nije to želio. »Vjerojatno vidiš mnogo različitih verzija ljubavi.
Muškarci ti vjerojatno dolaze za Božić, rođendane i Valentinovo, kupiti blistavi
nakit koji će im spasiti veze.«
»Sav blistavi nakit na svijetu ne može spasiti vezu koja ne uspijeva. Najbolje
što mogu jest dizajnirati nešto što je trajni izraz emocije koju jedan od partnera
osjeća.«
»Što bi dizajnirala da pobudiš ozlojeđenost?«
Sky se nasmije. »O tome moram razmisliti pa ću ti javiti. Obično je nakit
pozitivna stvar. Dosad još nisam napravila kolekciju bušenje zuba. Mislim da se
ne bi baš dobro prodavala.«
»Ali ti vjeruješ u bajke. To je ono što želiš.« Bilo je olakšanje otkriti da je
makar u nečemu o njoj bio u pravu. »Golemi dijamant, vjenčanje u bijelom, dvoje
djece, pas i kuća u Hamptonu.«
»Ne mislim ja da je ljubav bajka. I ne vjerujem da je ljubav dijamant,
vjenčanje u bijelom, dvoje djece, pas i kuća u Hamptonu. To je stil života, a ne
ljubav. To sve možeš imati i bez ljubavi, a možeš voljeti i bez svih tih stvari. Udati
se nije među mojim ambicijama.« Bacila je pogled na njega, zabavljajući se.
»Ne vjeruješ mi, je F da? Misliš da sam od onih žena koje kažu ‘Ne želim se
udati’, dok potajno biraju haljine na internetu. Iskreno, to nisam ja. Ako se brak
dogodi, super. Ali nije brak ono što želim, nego ljubav. Odrasla sam u stabilnom
domu, s roditeljima koji su se legalno zavjetovali jedno drugome. Ali ljubav
nisam vidjela. Ja sam željela ljubav.«
»Naravno. Ti si umjetnica. Vjerojatno ležiš na leđima u polju suncokreta i
sanjaš o tome.«
Njezin smijeh je bio zarazan i Alec shvati da se i sam smiješi. U njoj je bilo
nečega što je podizalo raspoloženje u svakoj prostoriji u koju bi ušla.
»San mi je pronaći nekoga tko me voli. Pravu mene. Ne neku drukčiju,
poboljšanu verziju, nego onu koja stoji pred njim, sa svim svojim manama.
Nekoga pred kim se nikad ne moram pretvarati, pred kim nikad ne moram
104
glumiti.« Glas joj je bio ozbiljan i svaki trag smijeha je nestao. »Nekoga tko misli
da su moji snovi izvrsni i mogući, a ne smiješni, glupavi i nemogući. Iskrenu i
jednostavnu ljubav.«
Njemu to nije zvučalo jednostavno. Zvučalo je poput statističke mogućnosti
dobitka na lutriji.
»Što ako netko misli da zna tko si, a ti znaš da nije u pravu?« Usta su mu bila
suha. »Što ako cijelo vrijeme pokušavaš živjeti prema nečijim standardima, a znaš
da nikako ne možeš uspjeti?«
»Onda to nije ljubav.« Na čelu joj se napravi bora. »A u ljubavi ne možeš ne
uspjeti, Alec. To nije ispit, to je osjećaj. Ili ga imaš ili nemaš, a ako nemaš, to je
možda tužno, ali nije neuspjeh.«
Njemu se to činilo poput neuspjeha.
Stalna, bolna svjesnost da ne uspijeva ispuniti nijedno očekivanje.
Nelson se zaleti među drveće, onda se okrene i zalaje.
Skylar jače zamota bradu šalom pa pođu za njim u šumu. Snijeg se držao za
drveće i stvorio tepih na tlu. Psi su pojurili naprijed, podižući bijelu prašinu svaki
put kad bi zastali i istraživali. »Kad sam bila s Richardom, uvijek sam imala loše
mišljenje o sebi. Nije to bilo ništa veliko, samo stalna kritiziranja, ali rezultat je
bila polagana erozija svega što si kao osoba, kao da nekome brusiš rubove želeći
mu promijeniti oblik. Budi više ovakva, a manje onakva. S njim sam pokušavala
biti manje ja.«
Alec se neveselo nasmije. »Dok sam ja odbijao biti išta drugo osim sebe. A
oboje smo završili na istom mjestu. Kako si ga upoznala?«
»Moji roditelji su nas upoznali i odmah smo se složili. Bio je zabavan, zgodan
- voljeli smo iste stvari. Ili sam barem tako mislila.« Sky otrese snijeg s rukava.
»Razgovarali smo cijelu noć. Oboje smo voljeli impresioniste i rekao mi je da je
odlazak u Pariz da vidi Monetovu kolekciju na vrhu njegova popisa želja. Želio
je posjetiti Firencu i jesti talijanski sladoled. Želio je putovati po grčkim otocima.
Nisam mogla vjerovati da sam upoznala nekoga poput sebe. To je bila
najromantičnija večer u mojem životu i mislila sam da je to to. Već sam nas
vidjela u predivnoj budućnosti.«
»Ovo je kao da čitam knjigu kojoj već znam kraj.«
Na trenutak je šutjela. »Još uvijek nisam sredila taj kraj u glavi. Ne mogu
prihvatiti da zapravo nikad nije želio ništa od nabrojenih stvari, iako mi je dokaz
bio pred očima. U godini dana, koliko smo bili zajedno, nismo otišli u Pariz vidjeti
Moneta i nikad nismo otputovali u Firencu. Kupila sam karte za koncerte na koje
nije otišao jer je bio previše zauzet, a u galerije sam išla sama. Otišla sam u Grčku,
ali to je bilo da posjetim Brittany i Lily. Opravdavala sam ga, kao što to ljudi često
čine kad jednostavno znaju da stvari ne valjaju, ali ne žele od njih odustati.
Govorila sam si da smo oboje zauzeti, da je noćna mora uskladiti naše rasporede,
da će biti bolje. Nije bilo bolje.«

105
 »Znači, sve što ti je rekao...«
»Laži.« Podignula je češer i stavila ga u džep. »Richard je besprijekorni
političar. Zna točno što reći da dobije što želi. Proučavao me, na isti način na koji
su mene roditelji tjerali da proučavam sve one ljude koji su nam dolazili i odlazili
iz kuće.«
»Ali kako je uopće mogao unaprijed znati sve o tebi?«
Skylar se sagne da bi uzela granu što je puknula pod težinom snijega, a kosa
joj sklizne naprijed, poput sjajne zavjese. »Jer su mu rekli moji roditelji.«
»Oni...« Bio je šokiran. Njegovi se roditelji jesu miješali i stalno brinuli, ali...
»Hoćeš reći da su sve unaprijed režirali?«
»Sve do finala. Richard je najprije s njima razgovarao o zarukama.«
Alec prijeđe rukom preko usta. »Počinjem shvaćati zašto si mi one noći
prijetila da ćeš me ubosti u određeni dio tijela.«
»Bila sam ljuta. Uglavnom na sebe. Trebala sam to vidjeti. Sve je bilo
kampanja. Kampanja da me osvoji jer je mislio, i moja je obitelj mislila, da ću biti
dobra supruga. Još jedan poslovni ugovor. Bila sam njegov cilj, osim što sam
imala vlastite ciljeve koji nisu bili u skladu s njegovima. Shvatila sam to onu
večer kad je otkrio neke stvari koje vjerojatno nije namjeravao.« Skylar okrene
granu u svojim rukama. »Sviđa mi se ovaj oblik. To bi bio divan ukras na stolu.«
Alec je promatrao iskrivljen, izobličen komad drveta i odlučio da je ovo jedna
od onih situacija u kojoj je bolje ništa ne komentirati. »Sigurno si bijesna na
roditelje što su se umiješali.«
»Jesam. To je čista manipulacija, zar ne? Kontroliranje. I uvredljivo je
pomisliti da misle kako nisam sposobna sama donositi takve odluke. To je dokaz
da i dalje ne prihvaćaju mene kao osobu i stalno me iznova pokušavaju oblikovati
u kćer kakvu bi željeli imati.« Izvukla je kapu iz džepa i stavila je na
glavu. »Mrzim što sam bila tako zavedena. Osjećam se kao budala.«
To otvoreno, iskreno priznanje dotaknulo mu je srce.
Promatrao ju je dok je skupljala još neke grane i grančice zelenila pitajući se
što će s njima.
»Nazvat ćeš ga?«
»Ne. Nemamo što reći jedno drugome. Idem dalje.« Ogledala se oko sebe u
potrazi za snijegom pokrivenim živicama. »Imate li u vrtu imelu?«
Alec se ukoči, pitajući se što točno misli kad kaže »idem dalje«. »Zašto?«
Uputila mu je dugačak pogled i suosjećajno se nasmiješila. »Oh. Zbilja te
sredila, je l’ da?«
»Kako to misliš?«
»Znaš ti dobro kako mislim. A taj pogled i korištenje tog hladnog tona kojim
inače ušutkaš obitelj - to ti neće proći kod mene. Ne mislim hodati po jajima kad

106
sam s prijateljima. Prijatelji su uvijek iskreni jedni prema drugima. Tako to ide.
Zato me nemoj tako gledati.«
»Prijatelji smo?«
»A eto, vidjeli smo jedno drugo gole.« U očima joj zaiskri humor. »I gladio
si me po leđima kad mi je bilo zlo. Svaka osoba koja to učini je prijatelj. Znaš
gomilu neugodnih detalja o mojim roditeljima, a i ja znam o tvojima. Upravo sam
s tobom podijelila strahovito mnogo stvari, što inače ne radim, a pretpostavljam
da si i ti takav. Zato, reci mi istinu. Jesi li izlazio s kim nakon razvoda? Divlje se
seksao s nekim?«
Alec oštro uvuče zrak. »Sky...«
»Ma daj, Alec. Ti si seksi, tjelesan muškarac. Milijuni žena bi rado bili s
tobom. Hoćeš reći da ta čelična samokontrola nijednom nije bila u iskušenju?«
Pitao se što bi rekla da joj prizna kako mu je najveće iskušenje bila upravo
ona. »Nisam puno izlazio. Ne želim komplikacije.«
Podignula je obrve. »Seks nije kompliciran.«
»Seks nikad nije samo seks. Uvijek postoji nekakav plan.«
»Misliš?« Pogled joj sklizne na njegova usta i zaustavi se tamo jedan dugi
trenutak. Onda učini korak naprijed i stavi mu ruku na potiljak. Prije nego što je
uspio reagirati, podignula se na prste, povukla mu glavu prema sebi i poljubila ga.
Snažan val vrućine jurne kroz njega.
Usne su joj bile tople i slatke, usta su joj se pomicala po njegovima polagano,
temeljito istražujući, kao da odgovaraju na pitanje za koje se nije sjećao da ga je
uopće postavio.
Stajao je mirno, ruku stisnutih uz tijelo, sa srcem što je bubnjalo, a želja ga je
preuzimala u strahovitim valovima.
Njezina ruka pomaknula mu se s potiljka na obraz i osjetio je toplinu njezina
dlana kad mu je obgrlila lice. Otvorio je usta da je upita što ona misli i kog vraga
radi i onda je osjetio vrh njezina jezika kako mu prelazi donjom usnom kao da
klizi, poput mekane svile od koje mu se vrti u glavi.
Trebao ju je odmaknuti od sebe, ali nije. Umjesto toga, obuhvatio joj je usta
svojima, dopustivši si da samo jednom proba to što je nudila. Taj kratki, intimni
dodir bio je dovoljan. Preplavljen divljom, seksualnom željom, povukao ju je k
sebi i prekrio usta svojima kao da je njezin poljubac jedino što mu treba da
bi preživio.
Svuda oko njih bila je snježna tišina i surova zimska hladnoća, ali njegov cijeli
svijet bila su njezina usta, ludi ritam njegova srca i polagano, neumorno pulsiranje
krvi.
Nekoliko prolaznih veza koje je imao nakon što se rastao od žene, nije u
njegovoj emocionalnoj obrani ostavilo ni najmanji trag, ali ako je išta naučio u
posljednjih nekoliko dana, bilo je da je prije strašno podcjenjivao Skylar. Ili je

107
možda uvijek osjećao da mu je ona prijetnja pa je to bio razlog zašto ju je držao
na udaljenosti. U svakom slučaju, znao je da ona ima moć slomiti svaku prepreku
što ju je ikad izgradio.
Šake su mu se opustile i gotovo ju je gurnuo od sebe, no tada je ona popustila
i odmaknula se od njega.
Njezin osmijeh dovršio je posao koji su joj usta započela.
Alecu se vrtjelo u glavi. Osjećao je kao da se udario o nisku gredu, ili popio
cijelu bocu viskija odjednom.
Pokušao je pronaći neki smisao, ali nije uspio. »Što je ovo bilo?«
»To je, Alec, bio poljubac bez plana. Nema na čemu.« Smiješeći se, sagnula
se pokupiti grane koje je skupila na tlu, a onda je pošla natrag prema kolibi.

108
 Deveto poglavlje

OBRO, OVO MOŽDA nije bilo baš točno onako kako je planirala, priznala si je
D Skylar pokušavajući smiriti poludjeli ritam svojeg srca. Namjera joj je bila
malo se zabaviti, dokazati nešto, olabaviti napetost koju je osjećala u njemu i
udovoljiti nemirnom, neopreznom dijelu sebe koji je samo želio uništiti sav
oprez. Umjesto toga osjetila je kao da je upalila fitilj pod otkucavajućom seks-
bombom. Bilo je kao da se svaki od njezinih receptora savršeno spojio sa svakim
njegovim. A on joj čak nije uzvratio poljubac, ne stvarno. Samo kratak dodir
njegovih usta, nagovještaj nečega suzdržanog, trag nečega mračnog i erotičnog
što ju je preplavilo vrućinom od glave do pete.
Možda je bila pogreška poljubiti ga, priznala je, ne samo zato što nije mogla
hodati a da se ne usredotoči, nego i zato što sad nije razgovarao s njom. Daleko
od toga da ga je otvorila i opustila, na njega je to imalo potpuno suprotan efekt.
Zatvorio se, kao da je u njemu potaknula alarm za zaštitu od nepoželjnih
gostiju.
Nakon neočekivanog, povjerljivog razgovora pomislila je da je njihov odnos
dovoljno opušten da bi se mogli malo zabaviti. Bio je tako ogorčen i povrijeđen
nakon razvoda da je pomislila kako ga je potrebno podsjetiti da poljubac može
biti lijep, zabavan i zavodljiv, a njegov izraz lica kad je izgovorila riječ imela,
natjerao ju je da pomisli sjeća li se on još uopće što znači zabavljati se.
No zabavnost i zavodljivost brzo su se prometnule u nešto drugo.
Odlučivši da će biti mudar potez dati mu prostora, zbog sebe i zbog njega,
ušla je u kuću ispred njega.
Primamljiv miris pečene purice ispunjavao je hodnik. I dalje spuštene glave,
Skylar pohvalno i zadovoljno uzdahne, izuvši čizme.
»Prešla bih kontinent zbog kuhinje tvoje majke.« I tvojeg poljupca, ali
nemojmo sad razgovarati o tome.
»Tvoja majka ne kuha?«
Uhvatila se za tu rečenicu kao nešto dobro jer je ipak razgovarao s njom. »Ona
ne kuha topla, fina obiteljska jela, gdje se svatko ubacuje i razgovara o tome kakav
mu je bio dan.« Gledala je kako otvara zatvarač svoje jakne, na sigurnoj
udaljenosti od nje. »Alec...«
»Uzet ću tvoj kaput.«

109
 Pogled mu nakratko susretne njezin, ali dovoljno dugo da ona primijeti čistu
želju u njegovim očima, samo na djelić sekunde prije nego što ju je sakrio.
Nutrina joj se rastapala.
Što je to oslobodila u njemu?
I zar je zbilja mislio da će to nestati ako ne budu razgovarali o tome?
Razmišljala je o tome dok su ulazili u kuhinju. Liv je još uvijek bila u pidžami,
a noge su joj bile ugurane u papuče koje su izgledale poput medvjeđih šapa.
»Ja sam tinejdžerica. Ne bih se trebala buditi u ovo doba«, gunđala je. »To je
neljudski.«
»Blizanci stižu uskoro i želim završiti s doručkom.« Suzanne Hunter trčkarala
je po kuhinji. »Hvala ti što si izveo pse van, Alec. Jeste li vas dvoje uživali u
šetnji?«
Alec je majci bio okrenut leđima jer se bavio psima pa je Skylar morala
odgovoriti.
»Bilo je prekrasno. Uzela sam nekoliko stvarčica da napravim ukras za stol.«
I poljubila sam vašeg sina.
Osjećala se kao da joj je dokaz za to ispisan na čelu.
Liv je zurila kroz vrata u gomilu zelenila na kamenim pločama hodnika. »S
tim ćeš nešto napraviti?«
»Bit će lijepo. Htjela sam upotrijebiti božikovinu i imelu, ali onda sam
pomislila da možda ne biste željeli bobice kad blizanci budu tu.« A i nije više bila
sigurna da je sasvim sigurno imati imelu u Alecovoj blizini. Sky se zahvalno
nasmiješila kad je Suzanne ispred nje stavila šalicu kave. »Improvizirat ću i
umjesto bobica upotrijebiti vrpcu.«
Poslije doručka i brzog presvlačenja raširila je zelenilo po oribanom
kuhinjskom stolu. Onda uzela iskrivljeni komad drveta što ga je pronašla i
upotrijebila ga kao središnji element, odabirući različite komade lišća,
rezuckajući, savijajući, namotavajući i koristeći vrpcu, dok su Suzanne i Liv
započele s pripremom ručka.
Kao i obično, kreativni proces bio je nešto što joj je odvuklo pažnju.
Od Aleca nije bilo ni traga i pitala se izbjegava li je namjerno ili samo nešto
radi s ocem.
Upravo je završila sa središnjim ukrasom kad joj je zazvonio telefon.
Ovoga puta bila je Brittany pa se Skylar ispričala i otišla razgovarati u dnevnu
sobu.
»Što se događa, Sky? Gdje si ti?«
Zurila je kroz prozor u snježnobijeli krajolik, a onda ponovno vratila pogled
na božićno drvce. Imalo je malo nejednake grane, bilo je rjeđe s jedne strane i
lagano se naginjalo udesno. Ova nesavršenost ugrije joj srce. Mogla bi ovdje
zauvijek ostati i biti sretna. »U Alecovoj kući u Costwoldsu.«
110
 »Alec ima kuću u Costwoldsu?«
»To je kuća njegovih roditelja. Obiteljski dom.«
»Čekaj malo - hoćeš reći da te Alec poveo doma sa sobom?«
»Nije me htio ostaviti samu u hotelskoj sobi jer imam ozljedu glave. Baš je
kavalir.« A bio je i još mnogo toga.
O tome se nije ni usuđivala razmišljati.
»Alec? Govorimo o istom Alecu? Brodolomu Hunteru, dokazu-da-je-
moguće-biti-pametan-i-seksi, o tom Alecu? Gospodinu Mračnom, Namrgođenom
i Tihom Alecu?«
»Da.«
»Poveo te doma sa sobom. E, pa, to je...« Brittany se nakašlje. »Lijepo od
njega. Znači, sad si s njegovom obitelji? Kakvi su?«
»Predragi. Znaš onaj san o obiteljskom Božiću koji sam oduvijek sanjala? To
je upravo ovo.« Bacila je pogled na drvce pod kojim su bili nasumce naslagani
darovi. »Tako su normalni.«
»Gdje spavaš?«
»Njegova baka i ujak su ovdje pa baš i nema mjesta.« Skylar je oklijevala.
»Spavam u njegovoj sobi.«
»A on je dolje u prizemlju, na kauču, je l’ da?«
»Ne. I on je u svojoj sobi.«
»Jebote.«
»Aha. Jest da je malo napeto, posebno zato što je njegova obitelj pretpostavila
da smo nas dvoje u vezi.«
»Vas dvoje?« Brittany se smijala. »Oprosti, ali pomisao na vas dvoje...«
»Ma, znam. Ludo.« Osim što joj se to posljednjih par dana više nije činilo
ludim. A takvo svakako nije bilo kad ga je poljubila. »Jesi gotova sa smijanjem?«
»Ni blizu. Sto, grijete se međusobno noću?«
»Ne. I ako se barem ne možeš pretvarati da slušaš, ovo je zadnji put da te
zovem.«
»Ja sam tebe nazvala.« Brittany se cerekala, a onda se nakašlje. »OK,
kontrolirat ću se. Ti znaš da bih te rado vidjela da se oporavljaš nakon veze, samo
mi Alec nije pao na pamet kad sam pravila popis odgovarajućih kandidata.«
Ni ona sama nije pomislila na Aleca, ali od onog trenutka kad je izišao ispod
tuša, nije mislila ni na što drugo.
»Ne bi on bio zainteresiran. Jako je suzdržan.«
»A gle, koliko ja mogu shvatiti, razvod mu baš nije bio radostan. Ryan je
jedini koji zna detalje.«
Nisi trebala detalje, pomisli Sky, trebala si samo vidjeti rezultat.
»A kako ste ti i Zach?«
111
 »Dobro. Kako je tvoja sirota glava? Kad se vraćaš kući?«
Brittanyn izbor riječi zagrije joj srce. Bila je istina da je otok Puffin bio mjesto
gdje se najviše osjećala kao doma. »Ne znam. Sljedeće nedjelje letim u New
York. Pokušat ću ugurati izlet na otok prije Božića.« Nije razmišljala tako daleko
unaprijed.
Znala je da ima stvari o kojima mora razmisliti, odluka koje mora donijeti, ali
one su mogle čekati.
»Ne bi trebala biti sama u gradu. Dođi ravno ovamo. Možeš ostati s nama u
vikendici Castaway, ili u Harbor Houseu s Em i Ryanom, ako ti je tako draže.«
To je bilo primamljivo. »Ne želim vam se miješati u planove.«
»Ma, molim te - pravit ću se da ovo nisi rekla.«
Sky se nasmiješi. »Dobra si prijateljica, Brittany Forrest. Čak i kad mi se
smiješ.«
»Ne smijem se. Dođi na otok Puffin. Nedostaješ nam.«
Osjećajući se stoput bolje, Sky završi razgovor. Još se uvijek smiješila dok je
ulazila u kuhinju.
Njezin ukras za stol bio je gdje ga je ostavila. Promatrajući ga kritičkim okom,
vidjela je da treba biti još malo viši pa je dodala nekoliko listova i češera, ovivši
ih zajedno cvjećarskom žicom i poprskavši ih vodom.
»Ovo je zbilja prekrasno.« Suzanne ju je zadivljeno promatrala. »Postoji li
išta što ne znaš napraviti?«
»Mnogo toga.«
Liv je nestala iz sobe i vratila se s velikim fotoalbumom pod rukom. »Gdje je
Alec?« upita mamu.
»Razgovara s ocem i Harryjem, zašto?«
»Jer sam ovo htjela pokazati Skylar, a želim biti živa da mogu jesti puricu.«
Cereći se, Liv otvori album.
»Oh, pogledaj ovo...« Suzanne spusti nož kojim je gulila prokulice i počne
proučavati fotografiju. »Ovo je njegov prvi i zadnji dan u izviđačkom kampu.
Trebala sam znati da to neće biti za njega. Mrzio je biti pod strogim režimom. Što
god je radio, htio je napraviti sam.«
Liv okrene stranicu. »Ova je najbolja. Glumio je stražnji dio deve u školskoj
produkciji predstave Josip i čudesne boje njegovih snova. Kad god ga vidim na
televiziji, gdje izgleda autoritativno i pomalo zastrašujuće, izvadim ovu sliku.«
Kontrast između ozbiljnog odraslog Aleca i mladog Aleca navede je da se
nasmiješi. »Znači, bio je devina guzica. To ću zapamtiti.«
Liv je listala album, pokazujući na fotografije, a onda je jedna iskliznula sa
stražnje strane i pala na pod.
Skylar se sagne da je podigne i u grlu joj zastane dah.

112
 Na slici je bio Alec, izgledao je kao James Bond u večernjem odijelu. Držeći
mu se pod ruku, poput biljke puzavice, stajala je najnježnija, najkrhkija djevojka
koju je Sky ikad vidjela. Izgledala je kao da je jači povjetarac dovoljan da je
prelomi napola.
»Tko je ovo?«
Suzanne baci pogled na fotografiju i iz grla joj iziđe čudan zvuk. »Kako je
ovo dospjelo ovamo? Mislila sam da smo ih se svih riješili. Za Boga miloga,
nemojte da Alec to vidi.« Uznemirena, uzela je fotografiju od Skylar. »Sve ostale
su na sigurnom, zaključane u ladici u Simonovu uredu. Ne znam kako je ova
spuznula iz mreže.«
»Ovo je«, reče Liv polako, »razlog zašto Alec godinama nije doma doveo
ženu.«
Skylar je zurila u fotografiju. »To mu je žena?«
»Bivša žena.« Suzanne snizi glas i pogleda prema vratima. »Vjerojatno misliš
da smo smiješni što tako tapkamo oko toga, ali to je bilo grozno razdoblje, a on u
zadnje vrijeme djeluje više kao onaj stari pa nitko od nas ne želi riskirati i ponovno
otvarati tu ranu. Ne želimo reći nešto pogrešno. Ona nije bila prava žena za
njega.«
»Bila je poremećena«, reče Liv. »Stalno ga je pratila. Zvala bi ovamo,
ponekad i dvadeset puta dnevno. Bilo mi je drago što nemamo zečeve, inače
bismo ih pronašli u loncu. Srećom, magarac Boris, je prevelik da bi stao u lonac.«
»Nije baš bila sretna, sirota«, reče Suzanne tiho. »Roditelji su joj se razveli
kad je bila mala i očajnički je željela pronaći osjećaj sigurnosti.«
Skylar je shvaćala što netko takav može vidjeti u Alecu, posebno ako je
uskočio i spasio je. »Privukla ju je njegova snaga.«
»I njegov javni profil.« Liv je nasula brusnice u posudu s umakom. »Htjela je
da je se poziva na premijere i mnoge blistave događaje. Ali Alec sve to mrzi. On
bi radije bio sam u mračnom kutu prašnjave knjižnice ili bi drhturio u šatoru na
Arktiku i jeo kitov mjehur.«
Suzanne s osjećajem krivnje baci pogled prema vratima. »Ne bismo smjeli
govoriti o tome. Ali dobro je zbog tebe da shvatiš zašto je takav kakav jest. Selina
nije bila baš najlakša osoba.«
»Bila je gadura.«
»Liv!«
»Žao mi je, ali to je istina. Povrijedila ga je«, reče Liv otvoreno. »U redu je
kad ga ja povrijedim, to je moja uloga kao sestre, ali nitko izvan obitelji to ne
smije.«
»Ne možeš se miješati u tuđi brale. Dodaj malo svježeg soka od naranče tim
brusnicama. A onda pogledaj van. Čula sam auto. Tvoja sestra i blizanci sigurno
su stigli. Za Boga miloga, makni te noževe iz vidokruga.«

113
 »Smijem se miješati ako mi uništava brata.« Liv posegne preko stola i uzme
naranču iz košare s voćem na sredini stola. »A pokušala je ubiti Nelsona jer mu
je dala pileću kost.«
»Sigurna sam da je to bio nesretan slučaj. Ona samo nije razumjela pse.«
»Nije razumjela ni Aleca.« Liv jurne prema vratima pozdraviti sestru, a
Suzanne uzdahne.
»Moram se složiti s tim.«
Skylar je napravila nekoliko završnih poteza na svojem stolnom ukrasu,
prstima koji nisu bili baš mirni.
Često se pitala što li je učinila da se Alec prema njoj tako neprijateljski
ponaša.
Sad je znala.
Nije učinila ništa, osim što je nevjerojatno sličila njegovoj bivšoj ženi.

POLJUBAC NIJE NIŠTA ZNAČIO, ali za kog vraga onda nije mogao ni na što drugo
misliti cijeli dan?
Osjećao se kao da je spojen na generator, a kroz njega teče struja.
»Danas mi je bilo tako zabavno.« Skylar klizne u sobu ispred njega. »Tom će
kasnije zbilja lomiti srca. Ima tek četiri godine, ali te trepavice...« Zastane i
primijeti Aleca kako stoji na vratima. »Što nije u redu?«
»Ništa.« Ništa, osim što nije mogao vjerovati samom sebi dok je sam s njom
u sobi.
»Alec, tako si napet da bih te mogla prepoloviti.«
A ona je bila razlog tome. »Obiteljska okupljanja su stresna.«
»Neka obiteljska okupljanja.« Uputila mu je dug pogled. »Ne tvoja. Tvoja su
zabavna, topla, puna podrške, povremeno malo nametljiva, ali sve u svemu
prijateljska i puna ljubavi. Nema stresa. Ako je itko pod stresom, to su oni, jer
moraju hodati na prstima oko tebe i truditi se da ne spomenu onu-čije-se-ime-ne-
spominje.«
Alec oštro udahne. »Dosta.« Ali ton koji je koristio i koji je sa svima
funkcionirao poput znaka stop nije funkcionirao s njom.
»E, da, znaš što? Baš jest dosta. Razveden si. Dogodilo se i gotovo je. Ne
moraš govoriti o tome ako ne želiš, ali moraš živjeti svoj život. Zar ćeš to zbilja
moći ako se budeš osvrtao?«
Pitao se što bi rekla da joj prizna da u ovom trenutku uopće ne razmišlja o
svojem razvodu. »Kako ja živim svoj život tebe se ne tiče.«
»Želim da me se tiče. Činim ti uslugu, Alec. Ti si pomogao meni, sad ja
pomažem tebi.«

114
 Bila je od onih žena koja bi udvostručila svaku nevolju u kojoj se muškarac
nalazi.
»Ne želim tvoju pomoć. Ono što želim«, reče polako, »jest da se okaniš
ovoga.«
»Siguran si?« Kliznula je prema njemu, s palcima uguranim u džepove
traperica, blistavih očiju. »Jer sam mislila napraviti drukčiji pristup. Više kao
dodirom.«
Pri pomisli na to kako bi se osjećao s njezinim rukama na sebi tijelom mu
jurne vrela, okrutna bol.
»Mislim da to nije dobra ideja.«
»Onda možda moraš promijeniti mišljenje. Primi malu pomoć svoje
prijateljice.«
Alec primijeti da su joj oči tamnije plave na svjetlosti vatre nego na sunčevoj
svjetlosti te da joj se kosa malo nakovrčala kad je došla izvana.
»Nudiš mi prijateljstvo?«
»Nudim ti malo više od toga.« Nasmiješi se polako, vragolasto. »Prijateljstvo
s povlasticama.«
»Nekako se sjećam da si me sinoć nazvala namrgođenim, ciničnim,
sarkastičnim i arogantnim.«
Njezin osmijeh se raširi. »Mislim da sam možda spomenula i tvoje bicepse.«
Podignula je ruku i prstima zakačila prednju stranu njegove košulje. »S tijelom
poput tvojeg, voljna sam ignorirati mane tvoje osobnosti. Možda ti je promaklo
pažnji, Brodolome Hunteru, ali mislim da si vrlo seksi.«
Krv mu je bubnjala. Atmosfera u sobi topila se od teške vrućine.
»Možda ti nisi moj tip.«
Njezin osmijeh nestane, ali prsti su joj i dalje čvrsto držali njegovu košulju.
»Vidjela sam fotografiju, Alec«, reče tiho. »Sličim joj. Ona je nježnija, naravno,
mršavija, ali sve u svemu sličnost je velika. Zato si uvijek tako ljut u mojoj blizini,
je F da? Gledaš mene, a vidiš nju.«
U ovom trenutku nije ni na što mislio. Stajala mu je tako blizu da mu se mozak
isključio.
»Netko ti je pokazao Selininu fotografiju?«
»Ne. Ispala je iz albuma koji sam listala. Slična sam joj.«
»Nisi joj nimalo slična.« A to je, pomisli, najopasniji dio tvoje privlačnosti.
»Misliš, zato što ti ona nikad nije prijetila da će ti zabiti štiklu u jaja?«
»Ona ne bi bila tako izravna.«
»Jesi li zato tako oprezan?« Promatrala ga je pažljivo, ukošene glave,
otvorenim pogledom. »Nikad nisi znao kakve će točno zahtjeve imati, je li tako?«

115
 Alec uzdahne. »Na koliko ti različitih načina moram reći da ne želim govoriti
o njoj?«
Činilo se da ga nije čula. »Zato si izrekao onaj komentar o tome da si se
osjećao kao da ne možeš ispuniti njezina očekivanja.
Bila je puna zahtjeva kojima nisi bio dorastao. Nisi je mogao zadovoljiti, zar
ne?«
»Jesi gotova?«
»Ne.« Pustila je košulju i počela koračati po sobi. Kad se vratila k njemu, lice
joj je bilo namrgođeno. »Veza s njom potpuno te odbila od svih veza i, što je još
gore, sad više ništa ne smatraš iskrenim. Poljubac ne može biti samo poljubac.
Uvijek tražiš skriveno značenje.«
Lupkala je prstom po ustima, razmišljajući. »Izokrenula te sasvim, natjerala
da plešeš kroz obruče. Poremetila ti je ravnotežu. S njom nikad nije bilo
umirujuće, ni zabavno, bilo je kao da kormilariš kroz bojno polje. Uvijek su
negdje bile prepreke, zadaci koje moraš izvršiti.«
Njezina pronicljivost bila je uznemirujuća. »Pusti to.«
»Hoćeš mi odgovoriti na jedno pitanje? Jesi li još zaljubljen u nju?«
Usta su mu bila suha. Osjećao se više gol nego ikad bez odjeće na sebi. »Nikad
nisam bio zaljubljen u nju.«
Zavladala je duga, pulsirajuća tišina.
»I to te ždere, je l’ da?« Govorila je polako. »Osjećaš se krivim zbog toga, jer
si dobar čovjek, a nikako joj nisi mogao dati ono što je željela. Biti što je željela.
Ali nitko to ne bi mogao, Alec. Spetljao si se sa ženom-mikserom.«
»Ženom-mikserom?«
»Da - isiječe te, vrti uokolo, napravi potpuni kaos od tebe, dok ne iziđeš van
potpuno promijenjen, drukčiji od čovjeka kakav si bio kad si se upustio u vezu. I
zbog toga, kad sada upoznaš ženu koja ti je privlačna, prvo što se pitaš jest - je li
vrijedna rizika. Što ako joj daš svoj broj, a ona ga iskoristi da te zove stoput
dnevno? Možda se radi samo o seksu, ali što ako nije, i kad spavate zajedno, ona
počne s nerealnim očekivanjima? Počneš tako misliti i uskoro su svi ti ‘što ako’
poput kontracepcije. Nije vrijedno.«
»Imaš pravo. Nije vrijedno.«
»Ne moraju sve veze biti zamršene, Alec. Ponekad mogu biti zabavne.
Ponekad ljudi jesu onakvi kako izgledaju i žele ono što kažu da žele. Nisu sve
žene kao Selina, kao što ni svi muškarci nisu kao Richard. Zar ćeš zbilja živjeti
život s jednim okom stalno na prošlosti? Jer ja mislim da ti nisi takav čovjek.«
»To se zove učenje iz vlastitih pogrešaka.«
»To se zove biti bedak.« Ali smiješila se i taj osmijeh prelomi nešto u njemu.
Nije se više mogao sjetiti zašto se suzdržava i prešao je sobu u dva koraka i
povukao je k sebi. Vidio je kako joj se oči šire i postaju sve veće, a onda je uvukao
116
ruke u njezinu veličanstvenu kosu i spustio usta na njezina u strastvenom
poljupcu. Ona se stopila s njim i osjetio je kako su joj se ruke ovile oko
njegova vrata, privlačeći ga bliže. Usta su joj se otvorila pod silovitom snagom
njegovih usta i osjetio je njezin predivan, sladak okus, strahovito sjedinjenje
slatkoće i vrućine, toplinu njezina daha i erotičnog klizanja jezika. Zelja je jurnula
kroz njega, a ona je prela u dubini grla.
»Tako mi je drago što se slažeš sa mnom.«
»Ne slažem se s tobom.« Ne podižući usta s njezinih, izvuče joj košulju iz
traperica i otkopča dugmad. Nije se mogao sjetiti da je ikad u životu nekoga želio
tako snažno kao što je želio nju. Rekao je samom sebi da je to zato što si nije
dopustio pokleknuti pred osjećajima, ali duboko u sebi znao je da je to više od
toga.
Bilo je nečega u njoj...
Nečega...
»Ako se ne slažeš, zašto me onda ljubiš?« Bila je bez daha, bez ravnoteže,
ruka joj je snažno zgrabila njegov mišić da se umiri, dok joj je on skidao košulju
s ramena, otkrivajući kožu boje šlaga i udubljenja i obline napola skrivene
čipkastim grudnjakom.
»To je jedini način da te zaustavim u pričanju.« Jedan jedini pokret njegovih
prstiju odbacio je grudnjak na isto mjesto kamo i košulju, i čuo je da se duboko
disanje pretvorilo u stenjanje dok joj je ljubio grlo, rame, a onda i dojku.
Zadržavao se, draškao, a onda obuhvatio vršak njezine dojke svojim vrelim
ustima. Bradavica joj se ukrutila pod polaganim pokretima njegova jezika i osjetio
je da su mu se njezini prsti zapleli u kosu.
»Alec...«
Prešao je ustima na drugu dojku, dok je prstima otvarao zatvarač njezinih
traperica. Polako ih je spuštao preko glatke kože i blagih oblina, osjećajući kako
drhti pod polaganim milovanjem njegovih ruku. Guma na njezinim gaćicama nije
bila prepreka i skinuo je i njih. Zelja da se zakopa duboko u to savršeno tijelo bila
je ublažena shvaćanjem da bi bio zločin požurivati nešto tako savršeno. Sad kad
ju je imao golu pod rukama, želio je uživati u svakom okusu i svakom dodiru.
»Svaki put kad te pogledam, vidim te golu. Nije važno jesi li u haljini ili u
kaputu, ja te vidim golu. Ona noć pod tušem ostavila mi je ožiljak.«
»Ožiljak?« Dah joj je bio isprekidan i kratak. »Ožiljci su loši.«
»Ožiljci su trajni. Ne mogu tu sliku izbaciti iz glave. Možda trebam
operaciju.«
Šaptali su, a riječi su im bile intimne, kao i svaki dodir i svaki poljubac što su
ih krali.
Obuhvativši joj lice dlanovima, ponovno je spustio svoja usta na njezina, ali
ovoga puta poljubac je bio polagan i nježan. Upijao ju je, otpijao gutljaje,

117
zahtijevao još više, produbljujući povezanost dok mu sva osjetila nisu počela
vrištati.
Njegova ruka bila joj je na dojci i osjećao je blaga podrhtavanja što su
prelazila na svaki milimetar njezina prekrasnog tijela.
Ona zajeca, a on je utiša svojim ustima.
»Ššš.« Govorio je tiho u njezine usne i zagladio joj kosu unatrag, tako da može
prići vratu i grlu. Ljubio joj je vilicu pa krenuo niže, osjećajući njezino srce u
svojem dlanu.
Njegovo poludjelo lupanje podsjeti ga da mora biti pažljiv.
»Ne želim te povrijediti.«
»Nećeš me povrijediti. Tvoja je zadaća da mi pružiš orgazam koji nikad neću
zaboraviti. To je to. Tu sve završava.«
Pokušao joj je odgovoriti, ali njezine riječi pokidale su sve veze u njegovu
mozgu.
Bio je tako usredotočen na nju da je zaboravio kako je još uvijek potpuno
odjeven, dok nije osjetio njezine ruke kako mu petljaju s gumbima na košulji,
bjesomučno se trudeći da uspiju. Ponovno je spustio usta na njezina, poljubivši je
duboko, dok joj je prekrio ruke svojima i pomogao joj da završi posao.
A onda je i on bio gol, kao što je one noći bio pod tušem, samo što ovoga puta
između njih nije bilo razmaka. Pomaknula se bliže, pritisnuvši se na čvrstoću
njegove erekcije, klizeći bedrom po njegovu bedru.
»Prekrasna si.« Gurkao ju je natrag prema krevetu dok nije izgubila
ravnotežu, i pala bi da je nije pridržavao.
Alec ju je nježno spustio, prekrivajući je svojim tijelom, stegnuvši mišiće kad
se pomaknuo da je zaštiti od svoje pune težine.
Zastenjala je i on ponovno stavi usta na njezina, utišavši je poljupcem.
»Ne smiješ ispustiti ni glasa. Ako nas čuju moji roditelji, rezervirat će crkvu.«
Osjeti da su mu se njezini nokti zabili u ramena.
»Ja...«
»Tihi seks. Možeš li tako?« Nije bio siguran da i sam to može, ali ona ga je
pogledala, očiju ogromnih i malo neusredotočenih. Onda je kimnula.
»Da.« Promrmljala je tu riječ uz njegova usta. »Da. Bilo što. Alec, želim...
želim da ti...«
»Ne još. Ako već ovo radimo, radit ćemo to na moj način.« Kliznuo je rukom
po njezinu tijelu, između bedara, i osjetio je kako se podignula i gurnula prema
njegovim prstima, preklinjući ga. Bila je svilena i meka i sad se on mučio da ne
ispusti nijedan zvuk. Kliznuvši prstima duboko, osjetio je kako se sklopila
nad njim i prigušio vlastito stenjanje u njezinu vratu.
Onda je kliznuo niže, ljubeći je po tijelu, i čuo je kako joj disanje postaje sve
pliće kad ju je razdvojio i ustima istraživao njezinu intimnost, dok je ona drhtala.
118
Gladio je, lizao, draškao i zaustavljao se, držeći je rukama dok je uzimao ono što
je želio.
Migoljila se u njegovu čvrstom stisku, ali ipak nije ispustila ni glasa, čak ni
kad ju je doveo blizu vrhunca. Znao je da je blizu, mogao je osjetiti one izdajničke
drhtaje svojim ustima i prstima, i držao ju je tamo, spremnu da se raspadne,
uskraćujući joj olakšanje koje je željela.
Kobeljala se i izvijala u stisku slatke agonije. »Alec...« Prošaptala mu je ime
tiho, u polumraku. »Alec...«
»Da, znam.« Glas mu je zvučao izvantjelesno u mraku i pustio joj je tijelo,
posegnuo na noćni ormarić i pronašao što je želio.
Ovila je noge oko njega, pozivajući ga, i on je ušao u nju s nekoliko polaganih,
ritmičnih uboda od kojih su joj usne zajecale.
Prigušio je njezin jecaj svojim dlanom, onda usnama. Usta su im se spojila
dok je ulazio još dublje. Bio je okružen njome, obuzet, i umirio se, preplavljen
osjećajima, nesposoban pomaknuti se ili misliti.
Bila je meka, uska, i gusti valovi sirupastog zadovoljstva preplavili su ga,
potopili.
Um mu se zamutio.
»Alec?« Odmaknula je usne od njegovih i prošaptala njegovo ime, s dlanom
na njegovu licu, prelazeći mu preko vilice, kao da ga otkriva prvi put.
»Alec...«
Izvukao se s ruba zaborava i začuo kako je tiho dahnula dok je ulazio duboko
u nju.
»Boli te?«
»Ne.« Ovila je noge oko njega i liznula mu usne. »Nemoj prestati.«
Bokovima ga je poticala da se miče i on se načas povuče, pa opet zarine u nju,
ispustivši zrak iz pluća.
Ako mu je u seksu ikad bilo ovako, nije se toga sjećao.
Zatvorila je oči i on zastane, iako s mukom.
»Pogledaj me.«
Njezine se oči otvore, zurila je u njega bez usredotočenosti. »Alec...«
»Možda je ovo samo seks - možda jednostavnost zaista postoji...« Ispuštao je
dahom riječi u njezina usta. »Ali želim da znaš s kim si.«
»Znam s kim sam.« Pogled joj je sad bio usredotočen, oči moćnog sjaja. »Zar
zbilja misliš da ne znam?«
Ne prekidajući povezanost, Alec prodre u nju i osjeti kako joj se disanje
promijenilo.
Prigušeno je začuo zvuk koraka ispred vrata i naglo joj dlanom poklopio usta
i umirio se, dok mu je tijelo i dalje bilo duboko u njezinu.

119
 Oči su joj bile raširene, tijelo je drhtalo od želje i on svoj dlan zamijeni ustima,
mumljajući svaki dah i svaki uzdah. Upotrijebio je svu svoju kontrolu, ali i dalje
mu je ritam bio polagan i smiren, premda nije bilo ničega polaganog i smirenog u
osjećajima koji su ga obuzimali. Rezali su ga, kidali mu meso i kontrolu. Osjećao
je njezino tijelo kako se miče pod njegovim i znao je da i ona to osjeća.
I dalje su bili povezani. Gledali se oči u oči. Spajali usta. Spajali se na svaki
mogući način.
Zadovoljstvo je raslo, povećavalo se i osjećao je da joj se disanje mijenja kad
je napokon došla do vrhunca. Ovoga puta nije učinio ništa da prekine to
zadovoljstvo. Osjetio je njezine valove oko sebe, senzualne kucaje njezina tijela
koje ga obuhvaća i šalje ga prema vrhuncu. Ljubili su se bez prestanka, kroz svaki
pulsirajući val, svaki klizavi ubod, spojeni, tako da je osjećao svaki njezin
dio, iskusio svaki djelić onoga što je iskusila i ona. A davala mu je sve. Ništa nije
suzdržavala, usisavala ga je usnama, rukama, tijelom.
Izronivši iz zasljepljujućeg, najžešćeg vrhunca u svojem životu, znao je da što
god da je ovo bilo, ni u kojem slučaju nije bio jednostavan seks.

120
 Deseto poglavlje

Skylar se nagnula naprijed i čvrsto

H VALA VAM NA PREKRASNOM VIKENDU.«
zagrlila Suzanne, razmišljajući zašto joj odlazak tako teško pada kad je
Alecovu obitelj upoznala samo nekoliko dana prije. »Ne sjećam se da mi je ikad
bilo ljepše.« Osjetila je da joj je Suzanne uzvratila zagrljaj, osjetila je snagu
njezinih ruku i udahnula miris pečenja. Zaboljela ju je spoznaja da vjerojatno
nikad više neće vidjeti Suzanne i ostatak obitelji.
»Uskoro nas dođi opet posjetiti.« Suzanne se nakašlje i odmakne se korak.
»Alec, moraš je dovesti - uvijek volimo vidjeti tvoje prijatelje.«
Znajući da su šanse da je Alec ikad više dovede u svoj dom otprilike kao da
na Karibima bude bijeli Božić, Skylar iskorači i zagrli Oliviju.
»Dođi me posjetiti u New Yorku.«
»Ozbiljno?« Liv je izgledala kao da je istodobno dobila i božićni i
rođendanski dar. »Kad?«
Alec uzdahne. »Liv...«
»Dobrodošla si u svako vrijeme.« Ona i Alec pozdravili su se sa svima,
pomazili pse posljednji put i ušli u auto da se odvezu natrag u London.
Vrata su se zatvorila i njegova se ruka očešala o njezinu.
Po koži joj jurne vrućina i ona na tren ostane bez daha.
To je bilo dovoljno.
Jedan običan dodir.
Ruka mu se očešala o njezinu.
Kad su se iz Londona vozili ovamo, osjećala je da je auto udoban i prostran,
ali sad joj je bio premalen.
A nije trebalo tako biti. Obećala mu je noć jednostavnog seksa. Bez
komplikacija. Bez skrivenih misli.
Sad se ne bi trebala osjećati drukčije.
Ovo se nije trebalo dogoditi.
Ali iz nekog razloga prošla je noć donijela osjećaj dublje intimnosti, teške
svjesnosti što je zgušnjavala zrak i mijenjala energiju između njih.
I odjednom, nije željela da se ovaj posjet završi.

121
 Željela je ostati ovdje s njim. Željela je ići na duge šetnje s psima, razgovarati
i voditi ljubav ispred kamina, i osjetila je nalet panike jer nije trebala osjećati ništa
od toga.
Alec baci pogled prema njoj. »Hoćemo li razgovarati o tome?« Njegov dubok,
muževan glas još se više zgusnuo od riječi koje nisu bile izgovorene.
»Ne. Prošla noć bila je samo akcija, bez riječi.«
Nije bilo ničega što bi mogla reći a da ga ne prestraši.
Zurila je ravno pred sebe, pokušavajući srediti misli, govoreći samoj sebi da
su njezini osjećaji prirodni. Alec joj je pomogao kad joj je bilo najteže u životu.
U posljednjih nekoliko dana pobjegla je iz stvarnog svijeta, uzela je odmor, a sad
će se morati opet suočiti sa svime. S Richardom, roditeljima...
Nije bilo nimalo iznenađujuće što se ovako osjećala.
To nije ništa značilo.
Nisu imali ništa zajedničkog, osim seksualne privlačnosti, a i ta kemija će
ionako brzo splasnuti.
»Znam da smo tako rekli.« Glas mu je bio smiren. Strpljiv. Ljubazan. »Ali,
jesi li sigurna da si dobro?«
Osjećala je da će joj srce iskočiti iz grudi.
Bila je sto posto sigurna da je posljednje o čemu on želi razgovarati ono što
se dogodilo, ali Alec je bio takav, ipak bi pitao.
A nije bilo šanse da ona to iskoristi.
Bilo je važno, ne, krucijalno, da on ne zna kako se ona osjeća.
»Umorna sam. Pitam se je li tvoja majka zbrojila dva i dva i dobila šezdeset
devet.« Sala joj je došla sama od sebe i vidjela ga je kako odmahuje glavom.
»Besramna si. Kako to da to nisam znao o tebi?« Ali smiješio se, a smiješila
se i ona, jer tako se dobro osjećala s njim, iako nije trebala.
Bili su povezani bliskošću kakve prije nije bilo između njih.
Možda to čovjeku napravi seks s drugim u mnogo različitih položaja.
»Tvoja mama strašno želi za tebe ono ‘sretni do kraja života’. Ne želim ti
otežati stvari dajući joj lažnu nadu. Ne želim joj slomiti srce govoreći joj da
njezina malog dečka koristim samo za seks.«
To je bilo sve, podsjeti samu sebe. Seks. Ona se oporavljala od loše veze, a
na neki način, i on. Dvije ranjene duše tražile su utjehu.
»Malog dečka?«
Sky se nasloni u sjedalu, smiješeći se. »Hvala ti, Alec.«
»Nema na čemu. Premda se nekako sjećam da je to bila tvoja ideja.«
Grleno se nasmijala. »Ne to. Nisam ti zahvalila na seksu.«
»Na čemu onda?«

122
 »Na svemu. Što me nisi ostavio samu u Londonu, što si ostao sa mnom kad
sam bila ranjiva, što si me doveo ovamo. Bio si tu za mene kad mi je bilo najteže
i nikad to neću zaboraviti.« Zastane, a njezina vragolasta strana ispliva na
površinu. »A hvala ti i na najboljem seksu koji sam u životu imala. Ni to
nikad neću zaboraviti.« Uhvati se za sjedalo jer se auto zanio na cesti. Srećom,
bili su sami na cesti. »Poledica?«
»Ne...« Zubi su mu bili stisnuti. »Nego ti, na prednjem sjedalu, govoriš
prostote.«
»Zapravo, baš i nisam govorila prostote. Samo sam ti htjela reći da je to bio
najbolji seks koji sam ikad imala.«
»E, pa, nemoj.«
Skylar baci pogled na Alecov profil i primijeti da mu je vilica stegnuta. »Jako
si napet. Jesi li ti dobro?«
»Bio sam dobro dok nismo počeli govoriti o seksu.«
»A ne smijemo govoriti o seksu? To je, kao, neki britanski štos? Možemo to
raditi, ali ne smijemo o tome govoriti?«
»Ne, to je ono: uzbuđen-sam-i-ako-ne-želiš-da-napravim-sudar-bolje-zašuti.«
»Uzbuđen si?« Čula je njegov oštro uvučen dah.
»Sky...«
»Koliko uzbuđen?«
»Dovoljno da te u svakom trenutku izbacim van na snijeg.«
»Samu, ili i ti ideš sa mnom?«
Alec prestigne traktor, ruku čvrsto stegnutih oko upravljača. »Tebi je to
zabavno, je l’ da?«
»Malo, ali više sam počašćena.«
»Počašćena si što te želim izbaciti na snijeg?«
»Počašćena sam jer me želiš, a ne želiš me željeti. Uznemirila sam te. A
potrebno je puno da se tebe uznemiri jer si uvijek jako pod kontrolom, Brodolome
Hunteru.« Impulzivno se nagne prema njemu i poljubi ga u obraz, osjetivši
njegovu trodnevnu bradu. »Hvala ti na komplimentu.«
»To nije bio...«
»Da, bio je. Nemoj kvariti. A sad šuti i vozi.« Smiješeći se, ona se nasloni u
svojem sjedalu. »Vraćam se na otok Puffin u neko doba u sljedećih par tjedana.
Ako budeš osjetio želju da ugodiš svojem seksualnom apetitu u još jednoj goloj
vježbi-bez-obaveza, javi mi. Ja sam tvoja žena. Trenutačno, naravno.«
Daj, zasuti, Sky!
Trebala je samo pustiti. Dopustiti da to bude njihova tajna, nešto što nikad
više neće spominjati. Sad će Alec misliti da ona potiče na nešto više.
»Dolaziš na otok Puffin?«

123
 »Naravno. Tamo mi žive prijatelji, sjećaš se? Posjećujem ih stalno. Ovoga
puta ću, mislim, odsjesti kod Brittany. Opusti se. Obećavam da ti neću slati
zaljubljene poglede ili im svima reći da smo potrošili cijelu kutiju kondoma za
jednu noć.«
»Reći ćeš im. Vi si sve govorite, ali možda bi trebala preskočiti ovaj dio s
kondomima.«
»Zašto? Ne želiš da znaju da si apsolutni pobjednik kad se radi o
izdržljivosti?«
Alec opsuje ispod glasa. »Sky...«
»Smiri se, Alec. Zezam te. I ne znam hoću li im, i što, reći, no to je ionako
nevažno jer će one to vidjeti na meni dvije minute nakon što me dočekaju na
aerodromu.«
»Planiraš si na čelu urezati ‘Seksala sam se s Alecom u mnogim pozama’?«
»Poveo si me k sebi doma. Ako misliš da će sama ta gesta proći bez
komentara, onda ih ne poznaješ. Bez brige, ako dođe do toga, reći ću im najvažnije
informacije, ali neću im govoriti o zbilja intimnim stvarima.«
»Pa, to je dobro znati.« Zbog njegova suhog tona morala se nasmiješiti.
»Ne bih spominjala... znaš već...«
»Ne znam.«
»Ma, znaš. Ono što radiš... ono što me nagnalo da...«
Alec uzdahne. »Nekad sam mislio da želim iskrenost, ali sad više baš i nisam
siguran.«
Njezin je osmijeh nestao kad je vidjela da su mu ramena napeta. »Žališ zbog
toga što smo napravili?«
»Ne, ali radije bih da detalji našeg susreta ne postanu glavna tema razgovora
u lučkoj trgovini.«
Skylar se nasmije. »Već zamišljam Hildu kako govori, ‘Čini se da je naš stalni
profesor proučavao više od samo prašnjavih knjiga. A Zach i Ryan će te zafrkavati
na onaj slatki dječački način.«
»A taj slatki dječački način završi tako da im obojici napravim masnice i
bacim ih s pristaništa?«
»Da, baš tako.« Još se više zavalila u sjedalo. »Baš volim tu mušku ljubav.«
»Mušku ljubav?«
»Da, mušku povezanost. Richard to ni s kim nije imao. I to mi je već trebalo
biti upozorenje. Volim kad je ljudima stalo do njihovih prijatelja. Ti, Zach i Ryan
ste sjajno povezani.«
Alec preokrene očima. »Nismo mi ništa povezani.«
»Evo, i to je dio toga, to pretvaranje da niste povezani. Pretvaranje da vam
nije nimalo stalo jednom do drugoga. Slatko.«

124
 »Nije to slatko, to je muževno.« Ali u glasu mu se osjetio smiješak pa se i ona
nasmiješi.
»Dobro, kad se vratimo u London, ostavit ćeš me u hotelu... i što tada?«
»Ja se vraćam u svoj hotel.« Oči su mu bile usredotočene na cestu, ali vidjela
je da su mu se ruke stegnule oko upravljača.
Srce joj malo jače zalupa. »Znači, svatko od nas ide odvojeno u krevet.«
»Tako je zamišljeno.«
»Bit ću gola. I sama. Nadam se da se neću prehladiti.«
»Pa, mislim...« Alec skrene i zaustavi se na odvojku pokraj polja i povuče
ručnu kočnicu. Onda joj stavi ruku iza glave i povuče njezina usta na svoja.
Što god da je očekivala, ovo sigurno nije bilo to.
Ništa je nije pripremilo na ovu naglu vrelinu njegova poljupca, a ni na njezin
moćni odaziv.
»O, Bože, Alec...«
Dosad su je već ljubili na različite načine i pretpostavljala je da je tijekom
godina iskusila sve moguće vrste - od zaigranih do strastvenih. Ali ovo je bilo
nešto drugo, i znala je da je ono što su podijelili rastrgalo neke od slojeva što ih
je držao na sebi kao zaštitu od svijeta. Od žena,
Alec bez granica, pomislila je i stopila se s njim.
Lizao ju je duboko u ustima, a erotično milovanje njegova jezika stvaralo je
uzbudljiv, opojan nalet osjećaja koji su je preplavljivali u valovima. Ljubio ju je
dok joj udovi nisu oslabili i znala je da bi, kad bi sada stajala, sigurno pala.
Bez ravnoteže, stegnula je ruku oko njegova bicepsa i osjetila čvrstoću mišića
ispod mekane vunene odjeće.
Tako ga je očajnički željela dotaknuti da je drugom rukom kliznula pod
njegov pulover, izvukavši mu košulju iz traperica. Onda joj je ruka krenula po
glatkoj koži njegova trbuha, i osjetila je valovite mišiće i tetive na svojem vrelom
dlanu, prije nego što je spustila ruku na veliku izbočinu što je pritiskala tkaninu.
Kad ga je obuhvatila rukom, zastenjao je i odmaknuo usta od njezinih.
»Ne bismo trebali ovo raditi.«
Sva smetena, pokušala se usredotočiti. »Sto?«
»Rekla si, jedna noć.« Promuklo je izgovorio te riječi, s pogledom na njezinim
ustima. »Ovo se ne bi smjelo događati.«
»Nije se dogodilo. Još uvijek je samo jedanput. Ili pet puta. Šest, ako
računaš...«
»Šuti.« Pustio ju je i oštro je pogledao. »Ako ne prestaneš govoriti, ja ću...«
»Što ćeš ti?«
»Učinit ću nešto zbog čega će nas oboje uhititi. Želiš provesti Božić u
policijskoj ćeliji?«

125
 »Ovisi.« Obožavala je razgovarati s njim, podbadati ga, zezati se. To je bilo
nešto što nikad nije mogla raditi s Richardom. »I ti ćeš biti tamo? Natjerat će nas
da budemo odjeveni?«
Oči su mu sjale i ovio je uvojak njezine kose rukom i povukao joj lice k sebi.
»Hoćeš li uskoro prestati govoriti?«
»Mogu probati, ali ne želim obećavati nešto što možda neću moći ispuniti.
Govoriti mi je nešto najdraže na svijetu. Bolje ti je da me odbaciš do mojeg hotela
i ostaviš me tamo u sobi. Onda mogu razgovarati sama sa sobom i pjevati dok
budem gola pod tušem i nikome neću smetati.«
»Želiš da zamijenimo mjesta pa da ti voziš u London?«
»Da sjedim na pogrešnoj strani u autu i vozim na pogrešnoj strani ceste, po
snijegu? Nema šanse.«
»Onda sjedi mimo, gledaj naprijed i drži ruke u krilu, nemoj govoriti ili na
bilo koji način biti u interakciji sa mnom, pa ću se potruditi odvesti nas tamo bez
incidenata.« Alec se odmakne od nje i lagano protrese glavom.
Njegova samodisciplina ju je fascinirala. »Definiraj ‘interakciju’...«
»Upravo to sada radiš.«
»Oprosti.« Shvatila je da joj »interakcija« s Alecom vrlo lako može postati
jedna od omiljenih razbibriga. »Jako si napet.«
»To se zna dogoditi kad me žena pokušava zavesti dok vozim po snijegu i
ledu.«
»Hm... ti si bio taj koji je skrenuo s ceste i poljubio me. Ja sam gledala svoja
posla...«
»Govorila si mi da ćeš biti gola.«
»Pa već si me ionako vidio golu, Alec, gotovo iz svih kutova, pa to zbilja ne
bi trebalo predstavljati rizik da ti pukne guma i da onda moraš zvati pomoć na
cesti.«
»Rekao sam bez razgovora.«
»Tiho sam. Bez riječi. Zavjetujem se na šutnju dok ne stignemo u London.«
»Dobro. Možeš početi čim otkažeš svoju sobu u hotelu.«
Trebao joj je trenutak da joj te riječi sjednu, a kad jesu, pretpostavila je da ga
je krivo čula. »Molim?«
»Čula si me.«
»Gdje ću spavati?«
»Nećeš spavati. Bit ćeš u stanju aktivne budnosti. Nazovi.«
Osjetila je da joj se prsa stežu i disanje joj je bilo plitko.
Postojalo je tisuću razloga zašto je to što je on predlagao bila loša ideja.
Ignorirajući ih sve, Skylar je izvadila telefon. Drhtavih ruku, otkazala je
hotelsku sobu koju je rezervirala za noć. Bila ga je bolno svjesna, svjesna te tvrde

126
izbočine njegovih bedara tako blizu njezinima, snage njegovih ruku dok je držao
upravljač i vodio ih natrag na cestu.
Intimnost je čudna stvar, pomisli.
U svem vremenu što ga je provela s Richardom, nijednom mu se nije osjećala
tako blizu kao što je to bilo sada s Alecom.
»Znači, krećemo u još jednu noć.« Trudila se zvučati opušteno. »Sve dok si
svjestan da je to samo seks. Ne želiš se zaljubiti u mene jer sam lomiteljica srca,
ako slučajno nisi čuo. I što god budeš radio, nemoj me probati zaprositi, jer bi
lako mogao završiti sa štiklom u jajima, a to zbilja ne želiš.«
Riskirala je i bacila pogled na njega i vidjela je da su mu kutovi usana zaigrali,
dok se trudio ne nasmijati.
Pitala se kako je ikad mogla pomisliti da nema smisla za humor.
»Oboje znamo da nisi lomiteljica srca. Ti vjeruješ u jednu pravu ljubav i u
sretan kraj. Ti si moja noćna mora.«
»Ne, nisam, jer dok čekam da se ta ljubav pojavi, vjerujem u vreli seks.«
Pogledala ga je blistavim očima. »I to puno seksa. Što me, zapravo, čini tvojim
snom, a ne noćnom morom.«
Vilica mu se stisnula. »Sad bi trebala prestati govoriti.«
»Ne misliš valjda da bih se zaljubila u mušičavog, strogog tipa poput tebe,
ha? Daj, molim te. Nemoj me baš toliko podcjenjivati. Čitala sam o Heathcliffu,
ali ne moram gledati njegovo namrgođeno lice dok ujutro jedem žitne pahuljice.
Sad idem spavati kako bih sačuvala energiju, tako da kad staneš kupiti kondome,
pobrini se da to bude industrijsko pakiranje. Ako ćemo imati još samo jednu
zajedničku noć, moramo u nju ugurati što je moguće više seksa.«
Seksa, podsjeti samu sebe.
Samo o tome se ovdje radi.
O jednostavnom, iskrenom, vrelom seksu.
Što bi, za ime svijeta, moglo poći krivo?

ALEC JE NAZVAO i povukao neke veze, govoreći samom sebi da njegova odluka
ima više veze s praktičnošću nego sa željom da ispuni jednu od Skylarinih želja.
Ako bi ostali u hotelskoj sobi, postojala je velika šansa da će ih oboje morati
odvesti na hitnu zbog iscrpljenosti, a na dužnosti bi bez sumnje bio Michael
i našao bi način da sretnu vijest prenese njegovoj obitelji.
»Kamo idemo?«
»Saznat ćeš kad stignemo tamo.«
»Je li iznenađenje? Svidjet će mi se? Obožavam iznenađenja. Mislim, ne
iznenađenja tipa javnih prosidbi, no sve drugo mi odgovara.« Skylar se
ugnijezdila na stražnjem sjedalu taksija koji su pozvali, a obrazi su joj se sjajili.
»Moraš mi zavezati oči ili tako nešto?«
127
 Alec odgurne slike koje su mu njezine riječi stvarale u glavi. »Ne moram ti
vezati oči, a da ti kažem kamo idemo, onda to ne bi bilo iznenađenje.«
»Moram zatvoriti oči? Hoće li zbog toga biti uzbudljivije?« Smijala se,
zafrkavajući ga, a njezina prštavost i vedrina pojačale su mu sva osjetila.
»Imaj otvorene oči.«
»Reci mi makar nešto. Je li to mjesto gdje sam već bila? Nešto što sam
spominjala?«
»Možda.«
»London Eye?« Nagnula se naprijed, izvijajući vrat da pogleda uvis, dok je
taksi skretao bliže rijeci. »Oh. To si učinio za mene?«
Vidjevši oduševljenje na njezinu licu, Alec se upita je li učinio pogrešnu stvar.
Je li to bila malo pretjerana gesta? Kakav bi noćni izlazak bio primjeren za
dvoje ljudi između kojih postoji samo jednostavan seks?
Sky se nagne i spontano ga zagrli. »Hvala, Alec. Kad se ne ponašaš kao
seronja, najbolji si.«
»Upravo ti je uspjelo uvrijediti me i pohvaliti u istoj rečenici.«
»To mi je već dugo na popisu želja. Slušao si, obratio pažnju i organizirao
nešto za što si znao da će mi se svidjeti, to je vrlo pažljivo od tebe.«
»Za jednog seronju. Morali smo nešto raditi pa sam pomislio da bi to moglo
biti baš ovo.« Trudio se zvučati opušteno, nagnuo se naprijed i platio vozaču, a
onda ju je uzeo za ruku i nije se obazirao na ljude koji su čekali u redu.
»Idemo preko reda?«
»Poznajem nekoga.« A i platio je pravo malo bogatstvo, no to joj nije rekao.
Adi isplatilo se vidjeti njezino lice kad je otkrila da imaju kapsulu samo za sebe.
»Samo mi? I pjenušac?« Vrata su se zatvorila i Sky se okrene da ga pogleda,
s čudnim izrazom na licu. »Alec Hunter, ti si kralj iznenađenja. Ovo mi je vrlo
vjerojatno najbolji Božić u životu.«
Alec joj pruži čašu pjenušca. »A tehnički gledano, još ni nije Božić.«
»Pretvaram se da jest, jer pravi Božić će biti potpuna govnarija.« Šetala se
kapsulom. »Kamo da stanem za najbolji pogled?«
»Nije važno. Pogled je drukčiji iz svakog kuta. Eksperimentiraj.«
»Sama?« Okrenula je glavu i uputila mu osmijeh. »Hoćeš eksperimentirati sa
mnom? Je li se netko ikad poseksao u jednoj od ovih kapsula?«
»Samo ti možeš postaviti takvo pitanje.« Pitao se što je to u njoj da on uopće
počne razmišljati o nečemu zbog čega bi, bez sumnje, oboje bili uhićeni. »Ne
znam. I nemoj to sad smatrati izazovom.«
Sky podigne čašu. »Sretni blagdani. Nemaš pojma koliko sam ti zavidna što
ćeš provesti Božić na otoku Puffinu sa svojim prijateljima. Pomisli i na mene dok
budem čavrljala s gornjim domom njujorškog društva.«

128
 »Možeš odbiti i ne otići.«
Zurila je u čašu gledajući mjehuriće kako se dižu. »Ne mogu čak ni zamisliti
kako bi to izgledalo. Moji roditelji vjerojatno više nikad ne bi razgovarali sa
mnom. Oni su mi obitelj. I nisu savršeni, ali...« Slegne ramenima i otpije malo
pjenušca. »Na svoj vrlo kontrolirajući način oni me vole. Znam da to sigurno
nije prva pomisao na savršen Božić, ali takav imam, pa je najbolje ne razmišljati
o tome. Pretrpi, to si govorim. A sad, zaboravimo to. Želim uživati u ovom
trenutku, a ne se brinuti o sljedećem.«
Alec nije želio zaboraviti. »Kakva je tvoja zamisao savršenog Božića?«
Skylar okrene glavu i zagleda se kroz čašu u tepih svjetala ispod njih. »Božić
gdje ja mogu biti ja, okružena ljudima koje poznajem i volim. Želim smijeh i
razgovor, ne ozbiljna lica i uljudno čavrljanje. Želim...« Zabaci glavu i nasmiješi
se. »Želim iznenađenja, pustolovine, sitne, pažljive geste, bez planova,
bez razloga za okupljanjem osim da uživamo u društvu jedni drugih. Želim Božić
gdje dužnosti u prostoriji nisu dopuštene, i da, želim darove, a ne prazne kutije.
Ne skupe, ali pažljive. Savršene darove koji pokazuju da je netko razmišljao o
tome tko sam i što volim.«
Nastane stanka.
»Znači, ne želiš mnogo.«
Skylar se nasmije, kao što je znao da će učiniti, i usredotoči se na pogled.
»Ovo je nevjerojatno.«
»To je golemi Ferrisov kotač.«
»To je kao da kažeš da su Havaji samo skupina otoka.«
»Havaji i jesu skupina otoka.«
Sve vrijeme dok su razgovarali, Alec ju je zamišljao okruženu savršeno
umotanim praznim kutijama kako čavrlja u gomili ljudi koje ne poznaje.
Užasavala se toga, pa ipak joj je na licu bio osmijeh.
Bila je najotpornija osoba koju je ikad upoznao.
Odveo ju je do prednje strane kapsule i stao iza nje, zaklonivši je dok je zurila
kroz staklo u grad ispod njih. »Ovo mi je najdraži pogled. Je li ti dovoljno toplo?«
»Zapravo i nije, ali to je zato što sam odabrala svilu i čipku, a ne termorublje.
Ali ti to, naravno, već znaš. Jer si skidao donje rublje s mene prije nekoliko sati.«
»Sjećam se donjeg rublja.« Ali više od svega sjećao se žene. Privio ju je k
sebi i ovio u tkaninu svojeg kaputa.
»Ne moraš me maziti. To nam je dio dogovora.«
»Štitim svoju investiciju. Nemam ništa protiv pustolovina u krevetu, ali
odbijam seksati se sa smrznutim objektom.«
»Kad budem uhvaćena u čavrljanje s nekim dosadnim bankarom s
Manhattana, sjećat ću se ove večeri.«

129
 Bio je prilično siguran da bankaru ne bi bilo dosadno i ta mu pomisao još
malo pojača napetost. »Jer je ovo noć u kojoj ćeš zaraditi ozebline?« Osjetio je
njezine obline kako prianjaju uz njega dok mu se približavala.
»Vrijedi zaraditi ozebline ako imaš ovakav pogled.« Povukla je nabore
njegova kaputa oko sebe, još se bliže ugnijezdivši. »Obožavam ovaj tvoj kaput.
Nosio si ga u noći moje izložbe. Kad si ušao, pomislila sam da izgledaš kao
drumski razbojnik.«
Upitao se što bi rekla da joj prizna kako je upravo razmišljao o tome da je
ukrade od bankara i svih ostalih muškaraca koje bi njezini roditelji smatrali
prikladnom zamjenom za Richarda.
»Zapravo, kažeš da izgledam kao kriminalac.«
»Kažem da izgledaš seksi i frajerski u svemu tom crnom.« Gledala je preko
cijelog grada. Ispod njih je bila rijeka Temza koja je vijugala poput lijene zmije
kroz desetljeća povijesti, skrivajući tisuće tajni u svojim mračnim dubinama.
»Ovo je sjajno. Osjećam se kao Aladin na čarobnom tepihu.«
Alec je duboko disao i lagano se odmaknuo od nje. »Sve dok znaš da ono što
trljaš nije svjetiljka. Ti uvijek okreneš stvarnost u maštu?«
»Tko kaže da je to mašta? Možda je samo drukčiji način gledanja na stvari.«
Naslonila je glavu na prozor. »Neki bi možda, gledajući kroz ovaj prozor, vidjeli
grad u noći, ali hajde zatvori oči napola i reci mi što vidiš, Alec.«
U ovom trenutku nije mogao vidjeti ništa kroz crvenu izmaglicu čiste pohote.
Mogao je osjetiti njezin miris i vitku figuru utisnutu u njega. »Vidim zgrade.
Svjetla koja se ljudi nisu potrudili ugasiti. Vidim ekološku noćnu moru i oazu
globalnog zatopljenja.«
Sky se grleno nasmije. »Ne, sad mi govoriš o onome za što znaš da je tamo.
Pogledaj ponovno i reci mi što vidiš.«
Njezin smijeh bio je kao i sve ostalo na njoj. Iskren i bez ograda.
Prisilivši se da makne pogled s njezine kose, pogleda kroz mrak i treperava
svjetla.
»Vidim tisuće godina povijesti. Rimljane, Vikinge, Vilima Osvajača. Vidim
silovanje, pljačku i grabež.«
»Uh. Baš si izvitoperen.« Sky se strese. »Pokvariš lijep pogled strašnim
činjenicama.«
Alec nasloni bradu na njezino tjeme. »Sad si ti na redu. Reci mi što vidiš. Ti
si umjetnica.«
»Vidim dijamante i bisere, oniks i opsidijan. Vidim tajne i strastvene afere,
prekrasnu ženu kako pleše na balu pod maskama...«
»Pretpostavljam, ne sa svojim mužem.«
»Zašto ne s mužem?«

130
 »Zato što se zamaskirala. Da pleše s mužem, ne bi nosila masku. Ne želi da
je se prepozna.«
»Ili možda dodaje malo uzbuđenja u njihov život. Vjerna je, voli ga, ali
pretvaraju se da su stranci.« Predstavila je alternativni scenarij, a onda okrenula
glavu i pogledala u drugom smjeru. »Ovo mi je predivno. Tako mi je drago što si
me doveo... da nisam ovo propustila...«
Nije želio biti očaran, ali je bio, i podigavši pogled, shvati da je očarana bila
i skupina muškaraca u odijelima u kapsuli iznad njih, a činilo se da ih više zanima
Skylar nego London.
Namrštivši se, Alec promijeni položaj tako da im zakloni pogled.
Zarazno oduševljenje u kombinaciji s njezinom zapanjujućom ljepotom činilo
ju je objektom pažnje svakog slobodnog muškarca koji bi prošao pokraj njezina
blistavog osmijeha.
Činilo se da ona to ne primjećuje. »Hvala ti, Alec.« I uputi taj blistavi osmijeh
baš njemu. »Ovo je bila sjajna ideja.«
Alec je privuče k sebi. »Vrati se sa mnom.« Nije planirao to reći. Nije čak ni
bio svjestan da o tome razmišlja. Bila je to luda
»U hotel? Naravno. Nemam gdje odsjesti jer si me natjerao da otkažem sobu.«
»Ne u hotel. Na otok Puffin. Zaboravi New York.«
Odmaknula se od njega. »Dolazim na otok Puffin. Već sam ti rekla...«
»Ne sljedeći tjedan, sutra. Rezervirat ću ti kartu na svojem letu za Boston.
Putovat ćemo zajedno.«
»Brittany me ne očekuje do sljedećeg tjedna.«
»Nećeš odsjesti kod Brittany.«
Njezine prekrasne oči se rašire. »Samo da bude jasno, ti predlažeš...«
»Da.«
Nastala je duga, pulsirajuća tišina i ona sklupča ruku na prednjicu njegova
kaputa. »Pozivaš me da ostanem kod tebe? To je... velika stvar. Nikad još nisam
bila u tvojoj kući na otoku. Nikad me prije nisi pozvao.«
Nije pozvao nikoga osim svojeg prijatelja Ryana. To je bio siguran, zaštićen
prostor gdje je mogao nesmetano raditi.
»Pozivam te sada.« Prošao joj je prstima po kosi. Fascinirala ga je, u
nijansama platine i bijelog zlata, poput dragocjenih metala što ih je koristila da
napravi svoj nakit. »Mogu li te ponovno namamiti u svoj brlog?«
U očima mu je bila svjetlost, sjaj koji prije tamo nije vidjela. »Zašto?«
Pitanje ga je smrznulo.
»Jer mislim da se ne bi trebala vraćati u New York sama. Što ako se pojavi
Richard?«

131
 »Znači, ovo radiš da bi me zaštitio od Richarda?« Glas joj je bio nježan, obrve
upitno podignute. »Hvala ti, ali ne moraš se tako žrtvovati. Mogu ja srediti
Richarda.«
»Sky...«
»Ako postoji drugi razlog zašto želiš da se vratim s tobom, recimo, seks, ili
zato što te nasmijavam, onda bih očito razmislila o tome, ali neću ići s tobom
samo zato što me želiš zaštititi.«
»Seks je još jedan razlog.« Usta su mu bila suha. »To je glavni razlog. A i
nasmijavaš me.«
Otkad je to njemu bilo teško govoriti? Govorio je tečno pred kamerama, i to
redovito, ali kad su Skylarine plave oči bile usredotočene na njegove, nije bio
siguran da može izgovoriti vlastito ime iz prvog pokušaja.
»Onda... Richard nije razlog, seks je razlog?«
»Da. Želim još jednostavnog, neobaveznog seksa. Ne želim ništa drugo. A
ako to zvuči sebično, to je zato što jesam sebičan. Neću se promijeniti. Želim biti
jasan u vezi toga. Mogao bih ti slomiti srce.«
»Ili bih ja mogla slomiti tvoje.« Pogledala ga je i nasmiješila se. »Druga
mogućnost je da se možemo rastati tjelesno iscrpljeni, ali potpuno netaknuti. Ne
moraš nizati posebne uvjete, ali želiš da znam kako razmišljaš svojim penisom?«
Alec osjeti kako mu vrućina preplavljuje kožu, ali i olakšanje što je sredio da
imaju kapsulu samo za sebe. »Moguće. Vjerojatno.«
»To je dobro. Tvoj penis donosi dobre, iskrene odluke. Glasat ću za njega na
sljedećim izborima.«
Smiješeći se, spusti glavu tako da su mu usta bila kraj njezina uha. »Kog to
vraga radimo, Sky?«
Na trenutak nije odgovorila, a onda se podigne na prste, okrene glavu i poljubi
ga nježno u usta. »Mislim da se to zove zabavljati se. Sretan Božić, Alec.«

132
 Jedanaesto poglavlje

N AKON NEKOLIKO DUGIH LETOVA Alec i Skylar sletjeli su na aerodrom Logan,

a onda su privatnim avionom odletjeli na otok Puffin.
Pilot je bio Zachary Flynn. Oprezno ih je promatrao dok su hodali stazom,
kao da ne može vjerovati da ih vidi zajedno. Ni Skylar nije mogla vjerovati.
Stalno je očekivala da će joj Alec reći kako se predomislio. »Požurite,«
progunđa Zach, »dolazi gadno nevrijeme. Ako ne želite ostati zarobljeni na drugoj
strani vode, moramo odmah krenuti.«
»Uvijek je loše vrijeme. Ovo je Maine u prosincu. A ti možeš letjeti u gotovo
bilo čemu, zato prestani biti gnjavator. Lijepo te je vidjeti.« Sky se nagne i poljubi
ga u obraz. »Hvala ti što si došao po nas, Zach. Najbolji si.«
Uzeo joj je lice u svoje ruke i okretao ga, proučavajući modricu. Pogled mu
se smrači. »Ako ga ikad sretnem...«
»Nije to on učinio, ja sam,« reče ona brzo, »i dobro sam, hvala. Zbilja dobro.«
Na njezino iznenađenje, Zach je demonstrativno privuče u snažan zagrljaj.
»Nikad ne bih glasao za njega. Bila si u pravu što si napucala tu budalu.« To joj
je promrmljao u uho i ona mu se nasmiješila u rame i polako odmaknula.
Obožavala je svoje prijatelje. »Mislim da jesam.«
Zach kimne prema Alecu. »Čujem da sije spasio. Baš dobro.«
Sky podigne torbu na rame. »Ispričavam se, nije me on spasio, spasila sam...«
»Spasila se sama.« Alec završi njezinu rečenicu i unese njihovu prtljagu u
avion. »Ja sam bio samo rezerva. Krenimo sad, prije nego što završimo u ledenom
oceanu.«
Vezali su se i krenuli na kratak let preko zaljeva do otoka Puffina.
Zaljev, uvijek prepun brodica tijekom ljetnih mjeseci, sada je bio gotovo
prazan. Znala je da zimi samo najtvrdokorniji ribolovci postavljaju svoje mreže
za jastoge. Ispred nje, protezao se ocean, odlazeći u beskraj horizonta.
Dom, pomisli. Osjećala se kao doma. Toliko njezinih najdražih uspomena bilo
je vezano uz ovaj otok. Dugi, sretni dani na plaži, gdje traži stakalca koja donosi
more, opuštene, ugodne večeri dok razgovaraju oko kuhinjskog stola, dok
Brittanyna baka kuha za štednjakom.
Ispod sebe ugledala je šumu, sad bijelu od snijega, vidjela je male zatone i
stjenovite obale.
133
 Otok Puffin.
Zach je izveo savršeno slijetanje i nekoliko trenutaka kasnije Sky je stajala na
pisti, drhteći na oštrom vjetru.
»Jebote, ovdje je toliko hladnije nego u Londonu.«
Zach pruži Alecu svežanj ključeva. »Auto ti je na parkiralištu, dovezen kako
si i zatražio. Odvest ćeš Sky do kolibe ili želiš da je ja odvezem? Brittany je vani,
bira boju s Emily, ali neće dugo. Sređuju staru trgovinu Douga Mitchella na
Glavnoj ulici tako da Emily može unutra urediti svoju.«
Alec podigne obrve. »Kladim se da joj naplaćuje pravo malo bogatstvo za
najam.«
»Nemoj vjerovati u to.« Sky zamahne torbom i stavi je na rame.
»Emily djeluje slatko, ali pregovara tako oštro da si sretan ako ne izgubiš
slojeve kože na leđima, zajedno s odjećom. Ostavit će Douga u krvi. I hvala ti na
ponudi, Zach, ali neću odsjesti u kolibi. Poslije ću nazvati Brit. Ako misle raditi
na uređivanju, želim biti tamo.«
A ovoga puta nije se morala brinuti o tome da će je Richard zvati i nametnuti
joj osjećaj krivnje što je uopće tamo.
Zachove se oči suziše. »Pretpostavljao sam da ćeš odsjesti kod nas.«
»Ovoga puta ne.«
Alec uzme svoj kovčeg. »Odsjest će sa mnom.«
»Svakako.« Zach je to upijao bez komentara. »U tom slučaju, oboje nam se
možete pridružiti na večeri. Naravno, ako su dovoljno očistili ceste da možete stići
do nas a da ne završite u jarku.«
Skylar je voljela čuti riječ »nas«. Zach je toliko dugo živio sam i sada kad ga
je čula da tako prirodno koristi tu riječ, zagrijala joj je srce. »Večera zvuči dobro.
Hvala ti.«
Razišli su se i Alec je skrenuo na obalnu cestu koja je vijugala duž zapadne
strane otoka.
»To je sasvim drukčiji kraj zimi. Svaki djelić mu je predivan, ali drukčiji.«
Sky se šćućurila na sjedalu i promatrala krajolik. Poznato je sad izgledalo
nepoznato, snijeg je promijenio oblike i zamaglio rubove, omekšavši oštrine, i
obrisao nagibe i zavoje. Poznata mjesta su nestala, kao da zima igra razrađenu
igru skrivača. »Je li ti kuća topla?«
»Da, ali siguran sam da ćemo pronaći načine da zadržimo toplinu, ne brini
se.«
Osjetila je da ju je koža zasvrbjela od želje. »Možda ti smeta što idemo na
večeru kod Brittany? Trebala sam te prvo pitati.«
»Misliš zato što će te odvući u stranu i zahtijevati da čuje svaki detalj? To je
tvoj problem.« Usporio je dok su se približavali zavoju. »Nisam ja taj koji
odgovara na pitanja.«
134
 »Misliš da ćemo se čudno osjećati jer smo svi već tako dugo prijatelji?« Osim
nje i Aleca. I u tome je bila ironija. Od njih šestero, njihova je veza bila
najproblematičnija. »Ne bih htjela to uništiti.«
»Neće biti čudno.«
Cesta se penjala, a iza sebe u daljini mogla je vidjeti poznati zavoj zaljeva
Shell, i vikendicu Castaway koja se ugnijezdila odmah iza plaže.
Zima, ljeto, proljeće ili jesen, to je mjesto uvijek bilo posebno.
Umjesto da se nastavi spuštati, Alec skrene u oštar zavoj nalijevo. Cesta se
suzila i postala strmija, a na rtu je mogla vidjeti svjetionik koji je ovaj dio otoka
čuvao već stoljećima. S njegove desne strane, zaklonjene nagibom obale, stajale
su dvije ribarske kolibe koje su podnosile divlje vrijeme Atlantskog oceana.
»Kako fantastičan položaj. Kako si pronašao ovo mjesto?«
»Vlasnici su se vratili na kopno, a Brittany mi je spomenula da je prazno.
Znala je da tražim nešto u blizini.«
»Udaljeno je.«
»U tome i jest stvar.« Alec joj uputi značajan pogled. »Hoće li to biti
problem?«
»Ne. S malo sreće, zatrpat će nas snijeg. Morat ćemo ostati u krevetu i trljati
se golim tijelima da se zagrijemo.« Skylar se nagnula naprijed i pogledala kolibu,
zaintrigirana. »Ti si je preoblikovao?«
»Napravio sam nešto malo, ali ne sve.« Alec se zaustavi. »Drago mi je što su
očistili snijeg, inače bi nas čekalo nekoliko sati teškog posla prije nego što bismo
uopće došli do ulaznih vrata.«
Gledala je gomile snijega i strmu usku cestu iza njih. »Ovo mjesto je savršeno
za spuštanje, kao po toboganu.«
Alec ugasi motor. »Nikad mi to nije palo na pamet.«
»Stvarno? Okružen si obroncima i ne poželiš se odmah spustiti po njima? Sad
znam što ću ti kupiti za Božić.«
»Imam skije za cross-country i motorne sanjke.«
»Nikad se nisam vozila na motornim sanjkama. Idemo se voziti. Ali prvo
moram kupiti deblju jaknu.« Skliznula je iz auta, a zubi su joj cvokotali od
hladnoće. »Bolje ti je da brzo otključaš vrata, Hunteru, ili će ti biti kao da se seksaš
sa sigom.«
Alec izvuče njihove kovčege iz auta i zastane pogledati poštanski sandučić.
»Misliš li ti na išta drugo osim na seks?«
»Hej, pa zato si me doveo ovamo, sjećaš se? Samo se držim opisa posla.
Razmišljaj o meni kao o ekološki prihvatljivom izvoru topline.«
Stavio je gomilu koverti pod ruku i blijedo se nasmiješio. »Nekako se nadam
da ćemo ostati zatrpani snijegom.«

135
 »Da, i ja. Trebali smo svratiti u lučku trgovinu i nagomilati zalihe za prvu
pomoć.«
»Uvijek imam gomilu zaliha, auto mi je pun goriva, a imam i zimske gume.«
Odnese kovčege u kolibu, a onda potraži ključeve u džepu. »Imam i rezervni izvor
napajanja, i barem jedan mobitel na punjenju. Isplati se biti spreman. Tu sam
lekciju naučio nakon svoje prve zime ovdje.«
»A što je s kondomima?«
Alecu ključevi padnu u snijeg. »Oprosti?«
»Imaš li rezervne zalihe kondoma? Ako budemo zatrpani nekoliko dana,
potražnja će biti velika.« Sa širokim osmijehom promatrala ga je dok nije
pronašao ključeve. »Nadam se da nećemo uznemiravati tvoje susjede.«
»Najbliža susjeda je udaljena tri kilometra.« Alec otvori vrata. »Ima
osamdeset godina.«
»Znači, više ne moramo biti tihi dok se seksamo?« Skylar zakorači na pod od
pješčanika pokraj ulaza i zaustavi se. »Ovo nisu dvije kolibe, samo je jedna.«
»Bile su dvije. Prijašnji stanar spojio ih je u jednu. Ja sam napravio nekoliko
izmjena da unutra bude više svjetla.«
Hodala je uokolo, očarana. »Prekrasno je, Alec. Originalno i divno, a
pogled...« Istraživala je, nepozvana, i gotovo je slinila kad je ušla u vrtnu sobu.
Prozori od poda do stropa kupali su sobu u svjetlosti, a iza prozora nije bilo ničega
osim mora i neba. »Sjeverna svjetlost. Ovo je sjeverna svjetlost, prirodna
svjetlost. Možda nikad ne odem odavde.« Izgovorila je to bez razmišljanja i onda
se trgnula, poželjevši da nije istrčala pred rudo. »Savršeno je za slikanje. Nemoj
se uplašiti. Zaljubljena sam u tvoju kuću, ne u tebe.«
Zar je bio uplašen? Bilo je nemoguće reći, jer njegovo lijepo lice nije ništa
otkrivalo.
»Većina ljudi misli da je previše izolirana.«
»Pod ‘većinom ljudi’ misliš na svoju bivšu ženu?«
»Ne. Ona nikad nije došla ovamo. Kupio sam kuću poslije razvoda.«
Da pobjegne od svijeta. »I jest izolirana. Ali to je dio njezina šarma. Jedva
čekam da počnem istraživati okolinu. Hoćemo li to odmah, prije nego što se
raspakiramo? Bilo bi zabavno! Možeš mi pokazati čega sve ima. Možemo
napraviti snjegovića. Možda tobogan...«
»Ako kasnije budemo išli u vikendicu Castaway, vjerojatno bi bilo bolje da
se prvo raspakiramo.« Alec se vratio u kuhinju i odložio poštu na pult. »Spavaća
soba je gore. I kupaonica. Osjećaj se kao kod kuće.«
Gledala ga je kako je bacio kaput preko naslona stolice i odsutno pomislila
kako Richard to nikad ne bi napravio.
On bi uzeo vješalicu da sačuva oblik kaputa. Ironija je bila u tome
što Richard, koji je poklanjao toliko pažnje onom što će odjenuti i utjecaju svojeg

136
izgleda na ljude oko sebe, nije bio ni blizu Alecovoj tjelesnoj pojavi ili karizmi.
Jako se trudio oko nečega što je Alecu bilo prirodno.
Skylar uzme svoju torbu i odnese je gore uskim stubištem. Prva vrata koja je
otvorila vodila su u radnu sobu. Tri zida bila su od poda do stropa prekrivena
policama za knjige, s gomilama knjiga svih oblika i veličina. Biografije debele
poput njezine ruke, romani s iskrzanim hrptovima, vodiči za putovanja, knjige o
povijesti i arheologiji. Na podu su bile one koje nisu stale na police, do visine
bokova. Sve u svemu, pretpostavila je da je ovdje dovoljno knjiga da popuni malu
knjižnicu.
Ispod prozora, okrenut prema moru, bio je stol s gomilom papira, još knjiga i
olovaka. Jedne naočale ležale su ostavljene na debelom svežnju papira.
Ovdje, u ovom prostoru, sjetila se kako je Alec pametan i osjetila je ubod
nesigurnosti.
Bio je ozbiljno akademski obrazovan, poput njezinih roditelja.
Alec uđe u sobu iza nje. »Trebao sam te upozoriti da ne ulaziš ovamo. Strašan
je nered. Kad radim na knjizi ili seminaru, ništa ne bacam dok nije gotovo.«
»Ja sam isto takva. Volim zadržati svoje ideje, čak i one grozne, dok konačni
dizajn ne bude odobren. Onda napravim ritual bacanja stvari.«
Na trenutak je zurio u nju. »Vrtna soba je tvoja dok si kod mene. Rijetko
ulazim tamo.«
U njemu je bila neka napetost koje ranije nije bilo pa se zapitala je li nešto
pogrešno rekla.
Alecu zazvoni telefon i ona se nasmiješi.
»Javi se. Ja ću pronjuškati okolo.« Pomaknula se prema prozom, trudeći se ne
slušati, iako je ubrzo postalo jasno da razgovara sa svojom majkom.
»Htio sam te nazvati... Da, sretno sam stigao. Evo, baš sad. Imamo struju, iako
sumnjam da će dugo trajati, s obzirom na prognozu vremena...« Zastane, slušajući.
»Da, siguran sam da je i ona sretno putovala... Uskoro se čujemo.«
Spustila je biografiju koju je uzela. »Nisi im rekao da dolazim ovamo s
tobom?«
»Ne. Da sam im rekao da si ovdje, majčine nade strelovito bi jurnule u
stratosferu, a onda se sručile na zemlju kad bi shvatila da ovo nikamo ne vodi. Ja
to zovem selektivnom razmjenom informacija.«
»Moram to probati.« Ali osjećala se malo čudno što nije svojoj majci
spomenuo da je ona ovdje. To joj je bio podsjetnik da je ovo vrlo privremeno.
»Jesu li ovo tvoje naočale?«
»Nosim ih kad radim.«
»Stavi ih.«
Alec podigne obrvu. »Zašto?«

137
 Smiješeći se, ona ih uzme i dođe do njega. »Jer želim da možeš vidjeti ono
što ćeš mi uskoro raditi.«

»O ČEMU ŽENE RAZGOVARAJU kad zatvore vrata?« Ryan je slagao tanjure u perilicu
posuđa. »Stavi uho na ključanicu, Alec. Želim znati.«
»Ja ne želim. Ono što želim znati je kako to da sad nas dvojica pospremamo
kuhinju.« Alec se raširi na kuhinjskom stolu. »Ne bi li trebao isprati hranu s
tanjura prije nego što ih staviš u perilicu?«
»Ako misliš da ti možeš bolje, dođi i učini to.« Ryan gurne posljednji tanjur
u perilicu. »I gdje je ‘mi’ u ovome? Ne vidim da ti išta pospremaš.«
»Ja ne moram trampiti kućne poslove za seks.«
»Molim?« Ryan zatvori perilicu uz tresak. »Misliš da je jedini način da
dobijem seks taj da operem posuđe?«
»Dokazana je činjenica da su žene prijemčivije u krevetu kad im muškarci
pomažu u kuhinji«, razvuče Alec, a Ryan ga mračno pogleda.
»Onda digni guzicu i pomogni mi.«
»Zašto? Ne želim se seksati s tobom. Nisi moj tip.«
»Eto. A ja sam se veselio što se vračaš na otok.« Mrmljajući ispod glasa, Ryan
nastavi pospremati. »Tek da znaš, potrebno je svega pet minuta moje magnetične
prisutnosti da se žena želi skinuti do gola.«
»Poštedi nas detalja.« Alec ustane i završi pospremanje stola, pokušavajući
ne misliti na Skylar u susjednoj sobi.
Nisi trebao biti genije da pogodiš temu njihova razgovora.
Večera je bila zabavna, razgovor opušten, i bilo je mnogo smijeha, najviše od
Sky. Imala je bezočan smisao za humor, nije se suzdržavala, a smijala se isto kao
što je radila i sve drugo, sa svime u sebi.
Nije bilo napetosti, ali on se ipak osjećao napetim.
Ryan baci pogled na njega dok je Alec pospremao prazne boce vina.
»Znači, Sky se uselila k tebi. Nisam mislio da će doći do toga.«
Te riječi su ga prestravile. »Nije se uselila k meni.«
Zach podigne obrve. »Siguran si? Jer ono je bio prilično velik kovčeg što sam
ga iz aviona vukao u auto.«
Napetost se raširi Alecu po ramenima i niz kralježnicu. »Ostat će neko
vrijeme, to je sve.«
I već je počeo žaliti zbog impulsa koji ga je nagnao da je pozove k sebi.
Kako je mogao kontrolirati koliko će trajati to »neko vrijeme«?
Kad je počeo vezu sa Selinom, ona je svoje stvari preselila u njegov stan u
Londonu a da nije ni pitala.

138
 Jedan dan živio je svoj život, a već sljedeći dijelio ga je s drugom osobom.
Postupno, sve se osulo. Prostor, sloboda, sreća.
Ryan mu uputi dugačak pogled. »Neko vrijeme, dok jedno drugo ne iscrpite.«
»Tako nešto, da.« Kako je mogao pomisliti da bi ovo moglo biti jednostavno?
Seks je bio spektakularan, ali što će raditi kad ne budu u krevetu? Stvari koje je
volio na otoku Puffinu bile su mir i izoliranost. Bio je naviknut raditi do kasno u
noć, ustati kad mu se htjelo i provoditi vrijeme vani. Ne opravdavati se nikom. Ne
ispričavati se nikom.
Sad će mu Skylar biti smetnja, željet će znati što će raditi, očekivat će od njega
redovit raspored, trebat će je zabavljati...
Čim su stupili unutra, počela je predlagati što bi sve mogli raditi zajedno.
Praviti snjegovića, probati se spuštati kao po toboganu...
Kog je vraga uopće mislio?
Jedna od prednosti života u snježnom Maineu bila je ta što su često biti
isključeni. On je želio biti isključen. Trebalo mu je to. Imao je rok. Nije mu trebalo
društvo.
Osjeti vrućinu na koži.
Samo se mogao nadati da će ona željeti provoditi vrijeme sa svojim
prijateljima.
»Zašto koriste toliko tava kad kuhaju?« progunđa Zach dok je gomilao tave u
sudoper. »Zašto ne bi koristile jednu za sve? I zar ovo ne može u perilicu?«
»Puna je.« Ryan uzme pregaču koja je visjela na vratima. »Je li ovo tvoje?
Brittany te ovoga puta zbilja ukrotila. Nikad nisam mislio da ću te vidjeti da
izgledaš ovako, baš kao pravi domaćin.«
Zach opsuje ispod glasa i baci pregaču preko stolice.
»Nije moja. I ako ne želiš da ti potopim glavu u sudoper pun masne vode,
bolje prekini.«
»Prekinut ću ako skuhaš kavu.« Ryan otvori tri različita ormarića tražeći
šalice. »Kad je preko ljeta Emily bila ovdje, snalazio sam se u kuhinji. Sve ste
premjestili.«
»Brittany je pospremala kad smo zadnji put ostali odsječeni zbog snijega.«
»Izluđuje te to?« Alecu su usta bila suha. »To što ste cijelo vrijeme jedno nad
drugim?«
Zach podigne obrve. »Pitaš me koja nam je najdraža poza u seksu?«
»Ne!« Alec prijeđe rukom po potiljku. »Pitam imate li osjećaj klaustrofobije
zatvoreni ovdje tijekom zimskih mjeseci?«
Ryan se namršti. »Jesi li u avionu imao sjedalo za loše raspoloženje ili je to
došlo s prtljagom?«
Alec osjeti nalet krivnje. »Oprosti, Pritisak zbog posla.«

139
 Ryan ga pogleda. »A da? Siguran si da tvoj ‘pritisak zbog posla nema dugu
plavu kosu, glasan smijeh i fantastičan par nogu?«
Alec škripne zubima. »Siguran sam.«
»Jer mi je itekako jasno kako bi te tako nešto moglo ometati u poslu.« Ryan
otvori zadnji ormarić. »Aleluja. Šalice.« Izvadio je šalice dok je Alec gledao,
svake sekunde sve nervozniji.
»Neće me ometati.«
Neće dopustiti da ga omete.
»E, PA, SRANJE, to je trebala biti tvoja velika večer, a taj gad Richard ju je uništio.«
Britanny se skvrčila na kauču, s čašom vina u ruci. Njezina smeđa kosa bila je
svezana u običan rep. Sa sportskim tijelom u uskim trapericama i crnom puloveru
izgledala je spremno za bilo što što joj priroda baci u krilo. »Bilo bi bolje da se
uopće nije pojavio.«
»Ne, ne bi, jer sam napokon vidjela stvari onakvima kakve jesu.« Skylar je
sjedila na podu ispred vatre koja je pucketala, uživajući u toplini vikendice
Castaway. Koliko su puta ona, Brittany i Emily sjedile ovdje, razgovarajući o
svojim problemima? Ova koliba bila je svjedok većini njihovih životnih pobjeda
i poraza. »Trebala sam prekinuti još prije.«
»Da...« Brittany je strogo pogleda. »Trebala si. Bio je pogrešan za tebe.«
»Ne bi trebala iznositi svoje mišljenje.« Emily je bila tiša, manje empatična.
Ljeto joj je donijelo ogromne promjene u život, ali u dubini je i dalje bila ista
odmjerena osoba kakva je uvijek bila. »Što ako se pomire?«
»Udario ju je«, reče Brit otvoreno, a Skylar joj prstima protrlja lice.
»Nije me udario. Ali nećemo se pomiriti.« Pomislila je na Aleca i pitala se što
sad radi.
Bio je tih kad su se vozili ovamo.
»Barem ti modrica zacjeljuje.« Brittany je dalje govorila. »Ali ako se
pomirite, bit ćemo prisiljene intervenirati. Već jednom gotovo i jesmo, još ljetos
kad te natjerao da ranije kreneš doma s plaže.«
Emily uzdahne. »Brit...«
»Sto? Istina je. I ti si se zabrinula!«
»Znam, ali...«
»Nema tu ‘ali’. Pokušao ju je stisnuti. Učiniti je manjom osobom nego što ona
zapravo jest. Kako to može biti dobro? Osoba s kojom si u vezi trebala bi
podržavati tvoje snove, a ne ih ubijati.« Ponovno se okrenula prema Skylar, a rep
joj se zanjihao. »Donijela si čokoladu? Jer, ako jesi, sad bi bio dobar trenutak da
nam je daš. Znaš da volim britansku čokoladu, a ako ikad dobijemo kavu...«
Okrenula se i pogledala zatvorena vrata. »Što oni uopće tamo rade? Koliko dugo
treba da se napuni perilica posuđa?«
Osoba s kojom si u vezi trebala bi podržavati tvoje snove, a ne ih ubijati.
140
 Sky je zurila u prijateljicu. »Ako si to osjećala, zašto nisi ništa rekla?«
»Rekla sam. Napisala sam ti poruku. Rekla sam ‘Donesi čokoladu. Hitno’.«
»Mislila sam zašto nisi ništa rekla za Richarda?« Uvijek je bilo isto kad su
bile zajedno. Paralelni razgovori. Utješena poznatošću ovakve razmjene, Skylar
otvori torbu i izvadi čokoladu koju je kupila na aerodromu.
»Mljac, hvala ti.« Brittany posegne za njom, a prsten na njezinoj ruci bljesne
na svjetlu vatre. »Tvoj ljubavni život nije bio moja stvar.«
Emily podigne obrvu. »Otkad si ti to razvila granice?«
»Komentiram njezinu odluku retrospektivno. Drukčije je. Hej - postoje neke
odluke koje moraš donijeti sama. Jedna od njih je i s kim ćeš se skinuti do gola.
Sky je hodala s njim, ne ja.« Poderala je omot jednog dijela čokolade. »I iako veza
izvana može izgledati prilično nezdravo, nitko nikad ne može znati kako izgleda
iznutra. Što se mene tiče, možda je imao čarobni štapić ili nešto.«
Skylar zarokće. »Nije imao čarobni štapić.«
»Onda nije bilo razloga ostati s njim toliko dugo koliko si ti ostala. Jedino
zbilja fantastičan seks može opravdati ostanak sa šefovskim govnom poput
Richarda. Kava bi sjajno išla uz ovu čokoladu. A i probudila bi me. Zbilja, što oni
rade tamo u kuhinji?«
Emily trepne. »Ti si zbilja sad rekla ‘čarobni štapić’?«
»Jesam. A ti ne moraš glumiti čistunku, s obzirom na to da ste ti i Ryan trgali
odjeću jedno s drugoga čitavo ljeto.«
Emily porumeni. »Ima trenutaka kad se pitam kako smo ti i ja uopće postale
prijateljice.«
»A onda zahvališ svojoj sretnoj zvijezdi. Bez mene nikad ne bi upoznala
Ryana. A nemoj mi reći da on nije najbolje što ti se ikad dogodilo, jer znam da
jest. Hodaš uokolo i blistaš.« Brittany se naceri. »A kad već govorimo o seksu,
hajde, Sky, progovori. Između tebe i Aleca puno je ljutitog seksa, je F da?«
»Zašto bi bilo ljutitog seksa?«
»Jer ste preko ljeta napadali jedno drugo kao dva bijesna psa. Bio je grozan
prema tebi. Bezobrazan. Rekla bih da ćete vas dvoje biti vrela gomila katastrofe.«
»Prije par minuta njezin ljubavni život nije bio tvoja stvar«, promrmlja Emily,
a Brittany pojede još komadić čokolade.
»To je bio njezin prošli ljubavni život. Sadašnji ljubavni život je svakako moja
stvar.«
»Alec je prolazio težak razvod. Ryan nam je to rekao.« I tom detalju prije nije
pridavala pažnju, ali sad je o tome stalno mislila.
Htjela je znati zašto je na sebe preuzimao toliko krivnje za raspad svojeg
braka.

141
 Brittany obliže prste. »Prilično je uništen. Ne želim te i drugi put vidjeti
povrijeđenu. Mislim, ja ga volim i svakako je seksi, ali nisam sigurna da je
ćudljivi Alec najbolja osoba koja će ti pomoći da ti rana zacijeli.«
Skylar je o tome mislila u zadnjih nekoliko dana. »Nije on uvijek ćudljiv.«
Emily pospremi omot od čokolade. »Pomogao joj je kad je bila u nevolji. To
se računa. Pa što ako je u prošlosti imao lošu vezu?« Branila ga je. »Nije prvi koji
je napravio pogrešku.«
»A ti to sigurno znaš, jer prije Ryana tu je bio dosadni Neil.« Brittany je
prostrijeli pogledom, a onda se okrene prema Sky. »Ono što želim znati je kako
si od prekida s Richardom i pada od kojeg si izgubila svijest došla do odlaska u
krevet s Alecom. S ove točke ne zvuči baš kao neka romantična situacija.«
»Nije bilo romantično. Najprije sam krvarila po njemu, a onda sam
povraćala.«
Brittany se smijala. »Što ne bih dala da sam to vidjela. Kladim se da je
pobjegao glavom bez obzira.«
»Nije.« Skylar je zurila u svoju čašu. »Sjedio je sa mnom.«
Uslijedila je tišina.
Emily razmijeni pogled s Brittany.
»Jebote. Sjedio je s tobom dok ti nije bilo dobro?« Brittany je zurila u nju.
»Šališ se.«
»Ne šalim se.«
»Misliš, sjedio je na rubu kade i gledao te iz suprotnog kuta prostorije?«
»Ne, nego je sjedio kraj mene i držao me.«
»OK, to nije samo seks.« Čokolada joj je zaboravljena ležala u krilu. »Svakog
muškarca koji ne pobjegne i sakrije se kad si bolesna treba zadržati.«
Skylar uzdahne. »Njega ne treba, ali je istina da je bio zbilja dobar.«
»I odveo te doma svojoj obitelji.«
»Jer me nije htio ostaviti samu u Londonu. Imala sam ozljedu glave.«
»Pa te odveo doma svojoj obitelji i... onda?«
»Mislili su da smo zajedno. Bilo je...« Sky uzdahne. »Čudno. Zašto se
smiješ?«
»Jer onda ste i bili zajedno, što je pomalo ironično, ne misliš li tako?«
»Oni to ne znaju. Nije bilo... Njegova obitelj želi da on ponovno ima ozbiljnu
vezu, a to se s nama ne događa.« Slegnula je ramenima. »Samo se zabavljamo, to
je sve.«
Osim što je bila prilično sigurna da se u jednom trenutku, negdje između
otvaranja vrata Ribarske kolibe i penjanja stubištem, nešto promijenilo.
»Željela si ogromnu, preplavljujuću strast.«

142
 »Još uvijek to želim, ali ne mislim sjediti doma sama dok čekam da netko
naiđe.«
»Pametno.« Brittany otkine još jedan komadić čokolade. »Moraš napraviti
audiciju.«
»Samo da se ne zaljubi u Aleca.« Emily je krenula prema vratima. »Moram
im reći da mi naprave kavu bez kofeina, inače ću cijelu noć biti budna. Još netko?
Brit?«
»Ja neću bez kofeina. Zapravo, treba mi dupla kava. I naravno da se ona neće
zaljubiti u Aleca. Njih dvoje su toliko različiti da ne mogu vjerovati kako su uopće
stigli do spavaće sobe.«
»Zašto trebaš duplu kavu? Zar ne spavaš? Nešto nije u redu?« upita Emily.
»Budnom je drži Zach sa svojim čarobnim štapićem.« Skylar se nagne
naprijed i uzme malo čokolade. Nije proturječila Brittany. Zašto i bi? Ona je bila
u pravu. Nije bilo šanse da se zaljubi u Aleca. »Idi ih potražiti, Em.«
O čemu su razgovarali u kuhinji?
Jesu li Zach i Ryan zafrkavali Aleca? Ne, Zacha ne bi zanimali detalji, ali
Ryan je imao gotovo patološku potrebu da otkriva činjenice.
Brittany skvrči noge ispod sebe. »Još uvijek nam nisi rekla kako ste vas dvoje
iz ljutite vertikale prešli u strastvenu horizontalu.«
Emily zastane s rukom na kvaki. »Možda ne želi govoriti o tome.«
»E, pa, govorit će o tome. Obećale smo si to, sjećate se? Tu smo jedna za
drugu, bez obzira na sve. To znači da moram čuti sočne detalje.«
»Seksali smo se, to je sve.«
»I onda te on pozvao ovamo. Znači, ili je seks zbilja jako dobar«, reče Brittany
polako, »ili se zbilja jako sviđaš Brodolomu Hunteru.«
Skylar pomisli kako je ranije bio povučen i dalek. »Ili me možda pozvao
impulzivno...«
»Razmišljajući svojim čarobnim...«
»Da, to.«
I pitala se jesu li se zaletjeli. »Ako ovo ne bude išlo... ako nešto pođe krivo,
mogu li odsjesti kod vas?«
»Ne moraš ni pitati.« Brittany se namršti. »Naravno da možeš ostati kod nas.
Nije to velika stvar. A kad već govorimo o velikim stvarima...«
Emily preokrene očima i ode iz sobe.

143
 Dvanaesto poglavlje

A LEC SE PROBUDIO okupan zimskim suncem.

Nije morao provjeravati sat da bi znao kako je već kasno. To je bila cijena
njegova rada do kasno u noć.
Čekao je dok Skylar nije zaspala, onda se pažljivo iskobeljao iz pramenova
njezine kose koji su se ovili oko njega poput svilenih niti, te se povukao u radnu
sobu, gdje je radio do četiri ujutro. Nije napredovao koliko se nadao da hoće, i sve
što je želio bio je cijeli dan na računalu, bez smetnji, bez ikakvog društva osim
ogromne boce jake kave.
Nažalost, za to nije bilo šanse.
Skylar je nesumnjivo bila budna već satima i vjerojatno joj je bilo strahovito
dosadno.
Na brzinu se istuširao, navukao odjeću na sebe i otišao je potražiti, pritisnut
osjećajem obaveze.
Ono što mu se u Londonu činilo kao dobra ideja, sad je izgledalo kao najgora
ideja koja mu je ikad pala na pamet.
Osim braka.
To je bilo na vrhu popisa i uvijek će biti.
Pogled kroz prozor pokazao mu je prijeteće sivo nebo i more što je udaralo i
plesalo na ledenom vjetru, poput lutka kojim upravlja neka viša sila.
Obično je vrijeme bilo jedini poticaj koji mu je trebao da uroni u dug radni
dan, ali danas to nije mogao odabrati.
Danas, zahvaljujući sudaru impulsa i pretjeranog libida, on neće raditi.
Skylar će htjeti napraviti snjegovića, istraživati šumu ili probati spuštati se
kao po toboganu niz padinu iza kuće.
Pozvavši je ovamo, žrtvovao je svoju slobodu.
Najbolje što je mogao bilo je kockati se s vremenom. Ako budu nešto radili
ujutro, onda popodne možda bude mogao raditi nekoliko sati.
Rok mu je kucao na vrata, ali bilo je malo nade da će se njime danas
pozabaviti.
Zahvaljujući naletu hormona, sad je imao nešto što nikad prije nije imao u
ovoj kolibi...

144
 Gošću.
To je bilo ono, pomislio je natmureno, zbog čega je odabrao ne ulaziti u novu
vezu.
To i činjenica da neki njegovi dijelovi još uvijek nisu zacijelili od rana prošle
veze.
Najprije je mislio da je otišla jer mu se koliba činila praznom, ali onda ju je
ugledao kroz kuhinjski prozor kako sjedi na snijegom pokrivenoj verandi,
omotana njegovom jaknom. Jakna ju je gotovo progutala, ali činilo se da to ne
primjećuje. Očistila je snijeg s jedne od stolica i sad je crtala.
Alec zgrabi rezervnu jaknu, uvuče se u čizme i pridruži joj se vani. »Što radiš
ovdje? Smrznut ćeš se.«
»Dobro sam umotana i ostat ću samo par minuta. Predivno je. Nevjerojatno
mirno. Oštra hladnoća i zimsko sunce. Savršena kombinacija.« Pogledala je u
nebo. »Ako nas uskoro zatrpa snijeg, želim iskoristiti užitak vani koliko god je
moguće.«
Obično ga pomisao na to da će ga zatrpati snijeg nije smetala. Snijeg mu je
bio izgovor za rad.
Znajući da mu sad rad nije na rasporedu, osjetio je da mu se stres pojačao.
»Napravit ću nam doručak, a onda možemo razgovarati o tome što danas želiš
raditi.« Što prije počnu, prije će završiti.
»Već sam pojela doručak, ali mogu uzeti još kave, ako već nudiš.«
»Hoćeš da te odvezem do Harbor Housea da vidiš Emily? Ili u Ocean Club?«
Znao je da se ponaša nestrpljivo, ali nije si mogao pomoći. »Trebamo napraviti
plan.«
»Zašto? Moramo li napraviti plan? Ja sam zadovoljna i samim time što sjedim
ovdje.«
Njemu je trebao plan.
Morao si je rezervirati vrijeme za rad.
»Napravit ću još kave.«
Ignorirajući pitanje u njezinim očima, topćući uđe unutra i napravi kavu.
Nije ju smio pozvati ovamo.
Nije ju smio...
Osjetio je nalet hladnog zraka kad je Skylar otvorila vrata i ušla u kuhinju.
»Prsti su mi tako hladni da ne mogu držati olovku.« Smijala se dok je
zatvarala vrata i njezin osmijeh mu je zbog nečega pojačao nervozu.
Izgledala je opušteno i sretno, dok je sve što je on mogao misliti bio posao i
činjenica da ga neće moći završiti.
»Crna ih bijela?« Izvukao je šalice iz ormarića i s treskom ga zatvorio.
»Crna.« Osmijeh joj je nestao. »Što nije u redu?«

145
 »Ništa.« Znao je da je preosjetljiv i iracionalan, ali nije si mogao pomoći.
Natočio je kavu i pružio joj šalicu. »Ovdje baš nema mnogo toga za zabavu, kao
što vidiš, pa...«
»Pitat ću te ponovno, Alec. Što nije u redu?« Ovila je ruke oko šalice da ih
ugrije. »Je li te moja kosa davila noćas? Ostavila sam mokar ručnik na podu?
Mjesečarila sam? Ponekad mjesečarim.«
»Ne.« Nije želio misliti na svilenost njezine kose dok mu klizi po koži. Kako
ju je dodirnuti ili mirisati. »Ništa takvo.«
»Pa, nešto te izbezumilo. Jesam li te zaprosila u snu? Ponekad i govorim u
snu.«
»Nije stvar u tebi.«
Skylar se ogleda oko sebe. »Pa, osim ako nekoga ne skrivaš na tavanu, ja sam
jedina osoba ovdje.«
»Ti si moja gošća. Pokušavam biti dobar domaćin i saznati što želiš raditi, to
je sve.«
I kad god bi je pogledao, na pameti mu je bila samo jedna stvar.
Čak i ovako, odjevena u trenirku i slojeve vune, izgledala je predivno.
Obrazi su joj bili ružičasti od hladnoće, a oči su bile još dublje plave boje
nego obično. »Što bi radio da ja sad nisam ovdje?«
»To nije važno, zato što jesi ovdje.«
»I osjećam da želiš da nisam. Predomislio si se u vezi ovoga.« Stavila je kavu
na stol. »U redu je, Alec. Nismo se ni na što obvezali. Bez obećanja, samo istina,
sjećaš se? Dopušteno ti je predomisliti se.« Krene prema kuhinjskim vratima.
»Kamo ideš?«
»Idem se spakirati. Ostat ću kod Em nekoliko dana. Nema problema. Možemo
se naći u Ocean Clubu na piću jedan dan.«
»Ne!« Prije nekoliko trenutaka bio je voljan platiti joj da to učini, ali sad je
otkrio da ne želi da ode. »Ne želim da odeš.«
»Ali prije par trenutaka...«
»Ne želim da odeš.«
»Ne razumijem.«
Ni on nije razumio. Znao je da se ponaša kao kreten. »Imam rok, to je sve.
Moram raditi.«
»Pa zašto onda razgovaraš sa mnom? Idi raditi.«
»Ne mogu.«
»Zašto?« Odmahnula je glavom, zbunjena. »Imaš blokadu? Zbog jet laga?«
»Moram te zabavljati.«
Skylar podigne obrvu. »O tome se radi? Alec, ja nemam šest godina i nisam
se došla igrati. Ti nisi klaun zabavljač i ne trebam nikoga da me zabavlja. Mogu
146
se sama zabaviti. Ako moraš raditi, radi. Vidjet ćemo se kad završiš, kad god to
bude.«
Usta su mu bila suha. Nemoguće da je bilo ovako lako. »Ne želim da ti bude
dosadno.«
»Zezaš me? Meni nikad nije dosadno.« Zastala je. »Zapravo, ovo nema veze
sa mnom, je l’ da? Radi se o tvojoj bivšoj ženi. Stojiš ovdje i pitaš se što si učinio
kad si pozvao nekoga u svoj prostor. Pa, imam novosti, Alec - meni neće biti
dosadno. Ne trebam nikoga da me zabavlja, dakle, ti samo idi raditi što god
već moraš, a mi se vidimo na vrelom seksu kasnije. Ili ne.«
Ako to riječi nisu učinile, njezin pogled jest.
Bio je preplavljen željom, vrtjelo mu se u glavi. »Što ćeš ti raditi?«
Znao je što on sad želi raditi, a to nije imalo nikakve veze s knjigama koje su
ga čekale gore u njegovoj radnoj sobi.
»Ne znam. Možda i sama napravim nešto svojeg posla - imam narudžbu od
Ferrara i moram napraviti neke dizajne. Ili ću možda čitati ili otići u šetnju. Još
nisam odlučila, ali ti ne moraš biti dio toga.« Prijeđe preko kuhinje, podigne se na
prste i poljubi ga u obraz. »Mrzovoljan si jer misliš da imam skrivenih misli -
nemam. A i zato što si radio pola noći. Popij još kave.«
Zurio je u nju. »Znala si da radim?«
»Nisi bio u krevetu. Brinula sam se da si zbog moje kose otišao spavati u
drugu sobu ili nešto. Došla sam te potražiti i vidjela te u radnoj sobi, spuštene
glave.«
»Zašto bih zbog tvoje kose otišao u drugu sobu?«
Skylar se snuždeno nasmiješi i podigne vrhove prstima. »Jer se petlja u sve.
To je loša strana duge kose.« Slegne ramenima kao da se opravdava. »Richard je
htio da je odrežem.«
»Počinjem misliti da je Richard imao nekih neuroloških problema. Nisam
znao da si došla u radnu sobu. Nisam te čuo.«
»Radio si. Nisam ti htjela remetiti koncentraciju.« Odmaknula je kosu s lica.
»Čezneš za tim da se baciš na posao, i zato idi, a mi ćemo se vidjeti kasnije.
Nadam se da će ti riječi samo teći.«
Ponudila mu je upravo ono što je želio. Prostor.
Zašto se onda osjećao kao da zaključava vrata, a ona je unutra?

SKYLAR JE RADILA u vrtnoj sobi nekoliko sati, onda je posudila Alecovu jaknu,
koja je bila toplija od njezine, prebacila svoj Nikon preko ramena i otišla u šetnju,
smatrajući da, ako nije u kući, on neće osjećati potrebu da je zabavlja.
Sad je barem shvaćala razlog promjene u njemu.
Pitala se shvaća li on koliko je njegova reakcija otkrila o vezi s njegovom
bivšom ženom.
147
 Bilo je jasno da je Selina očekivala da će je cijelo vrijeme zabavljati, a za
nekoga poput Aleca, pustolovnog, neovisnog i samosvjesnog, to je sigurno
stvorilo gotovo nemogući pritisak.
Zašto je krivio sebe za nešto što je, u najgorem slučaju, bilo tek pedeset posto
njegova krivnja?
Kao i uvijek, imala je više pitanja nego odgovora i razmišljala je o njima dok
se penjala cestom koja je vijugala oko zapadne obale otoka, pa se spuštala do luke,
zaustavljajući se usput da snimi nekoliko fotografija.
Bio je savršen zimski dan.
Ceste su bile očišćene pa je slijedila glavnu koja je vodila u grad, znajući da
će, ako skrene na prečicu, završiti u dubokom snijegu.
Dok se namještala u Alecovoj jakni i osjećala kako joj obrazi bride od
hladnoće, shvatila je da se osjeća slobodnije nego što se osjećala već godinama.
Prošle dolaske na otok pratila je stalna, potisnuta količina stresa koju je
pobuđivala Richardova neskrivena nestrpljivost jer je ona odlučila provesti
slobodno vrijeme »usred ničega«. Nije dopuštala da je njegovi stavovi spriječe
u dolascima, ali lagala bi samoj sebi da se pretvarala kako joj njegovo
neodobravanja ne kvari radost.
Neodobravanje.
Probao ju je kontrolirati neodobravanjem, kao i njezini roditelji.
Zašto to nije vidjela?
Obuzeo ju je osjećaj uzaludnosti dok je postavljala pitanja na koja joj nitko
osim nje same nije odgovarao. Nikom se nije morala žuriti. Nitko se nije žalio što
se nije javljala na telefon nakon dva zvonjenja. Napokon nije morala Richardove
potrebe usklađivati sa svojima.
Je li se Alec tako osjećao u svojem braku? Je li to bilo konstantno povlačenje
konopa između onoga što je trebala Selina i onoga što je on želio?
Hladan zrak razbistrio joj je mozak i podignuo duh i kad je stigla do Ocean
Cluba, smiješila se.
Čula je trubljenje sirene dok je trajekt odlazio na kopno i zastala je na tren,
uspoređujući zimu i ljeto.
Glavna ulica, ljeti prepuna turista, bila je sasvim drukčija prekrivena snijegom
i ukrasima. Svjetla su treperila na prozorima, a zeleni vjenčići ukrašavali su vrata.
Prolazila je pokraj lučke trgovine, čiji su izlozi bili puni blagdanske hrane i
ideja za darove, i impulzivno je ušla unutra.
Izišla je nekoliko trenutaka kasnije, s osmijehom na licu i vrećicom punom
neophodnih stvari.
Još uvijek se smijući razgovoru s Mel, koja je radila na blagajni, zastane pred
Summer Scoopom, sladoledarnicom. Lisa, vlasnica, bila je zauzeta posluživanjem

148
kave i vruće čokolade smrznutim stanovnicima grada i entuzijastima zimskih
sportova.
Sjetivši se kako je Lisa bila blizu zatvaranja trgovine prije nego što joj je
Emily priskočila u pomoć, Skylar je bila zadovoljna vidjevši kako je unutra sve
puno.
Mural koji je Sky naslikala još ljetos pretvorio je prostor iz jednoličnog i
dosadnog u vedar i svijetao.
Lisa je preko pulta pružila dvije vruće čokolade sa šlagom i mrvicama
čokolade, a onda je primijetila Sky i mahnula joj.
Skylar joj je odmahnula i nastavila hodati dok nije stigla na svoj cilj.
Trgovina vani nije imala nikakav znak, a na izlozima nije bilo ukrasa.
Unutra je vidjela Emily kako umače četku u posudu s bojom. Jedan zid prazne
trgovine bio je prekriven nasumičnim potezima boje.
Gurnula je vrata i otvorila ih, s olakšanjem se sklonivši od hladnoće. »Bok,
znate li gdje mogu naći novu trgovinu Something Seashore?« Spustila je vrećicu
na pod, pazeći da joj sadržaj ostane skriven.
»Sky!« Lizzy, Emilyna šestogodišnja nećakinja, preleti preko prostorije i
Skylar je podigne u naručje.
»Kako si, mala moja prijateljice, s kojom jedem kokice? Imaš li ti to novu
tijaru na glavi?« Čvrsto ju je zagrlila. »A ova ogrlica ti je divna. Ti si je
napravila?«
»Napravila sam je prošli tjedan s Rachel.«
»Za tebe je ona gospođica Cooper.« Emily spusti četku koju je držala u ruci.
Kosa joj je bila svezana u rep, a ona je izgledala uznemireno. »Mrzim ovaj dio.
Ukrašavanje. Samo želim da bude gotovo.«
»Ukrašavanje je zabavan dio.«
»Ne, posao će biti zabavan dio. Gdje si uzela tu jaknu? Prevelika ti je.«
»Alecova je. Posudila sam je.« Skylar nježno spusti Lizzy. »Trebaš pomoć?«
»Zbilja moraš pitati? Povukla sam četkom petnaest linija po zidu i nijedna mi
se ne sviđa. Sve mi izgledaju pogrešno.«
»To je zato što i jesu pogrešne.« Sky zaškilji na boje. »Sive i kremaste. Opet
ideš na sigurno, Em.«
»Roba će biti važnija od boje zidova.«
»Slažem se, ali želiš da boja zidova istakne robu na najbolji način. Trgovina
se zove Something Seashore, a ne Something Boring1 Ovo mjesto trebaš učiniti
takvim da izgleda kao put na plažu.« Skinula je Alecovu jaknu i stavila je preko
naslona stolice. »Je li to sva boja koju imaš?«

1
Something Seashore - Nešto na obali mora; Something Boring - Nešto dosadno, (nap. ur.)

149
 »Imam cijelu vrećicu s uzorcima. Samo izvoli.«
Skylar je prekopavala po vrećici. »Mislila sam da si razgovarala s nekim o
tome da ti dizajnira interijer.«
»Nisam si ih mogla priuštiti. Ryan ima nekoga tko će mi pomoći da sredim
ovo mjesto, ali najprije trebam sve obojiti.«
»Moraš mi reći novosti. Nisam u toku.«
»Bila si zauzeta svojom izložbom.«
Skylar osjeti ubod krivnje. »Eto, sad nisam zauzeta.« Izvadi sve nijanse plave
pred sebe. »Imaš nekakvu posudu, kao zdjelu?«
»Za što?«
»Hoću pomiješati ove boje.«
»Ne možeš iskoristiti ove što su već pomiješane?«
»Ne, jer nijedna nije ona prava.« Zasukala je rukave pulovera i svezak kosu
na potiljku. »Kad ljudi uđu ovamo sljedećeg ljeta, znat će da su na plaži.«
»Slikat ćemo mural? Kao što smo radili u Summer Scoopu?« Lizzy je
poskakivala od uzbuđenja. »Mogu i ja pomoći?«
»Računam na to. Ali prvo želim nešto probati.« Lijevala je, miješala i
eksperimentirala dok nije dobila nijansu koju je htjela. Onda je četkom povukla
liniju na zidu pokraj ostalih.
Emily uzdahne. »Dva dana sam vukla linije četkom, a onda ti uđeš ovamo i
jednim potezom dobiješ savršenu boju. Mrzila bih te da ti nisam ovako zahvalna.
Sjajna si.«
»Nisam gotova. Napravit ćemo efekt bojom.«
»Zbilja?«
»Da, jer su blok boje preteške. Trebamo nešto što vijuga, da dobijemo osjećaj
kao da smo pod vodom.«
»Utapamo se? Jer to ne bi bilo primjereno.«
Skylar se nasmiješi. »Ne utapamo se. Razmišljaj o meni kao o svojoj životnoj
restauratorici.« Eksperimentirala je pa ju je Emily pustila da radi i počela je
raspakiravati kutije.
Poslijepodne je brzo prošlo jer su radile i nadoknađivale najnovije tračeve.
»Gdje je Alec?«
»Radi.« Skylar prijeđe vlažnom krpom preko boje, razmazujući je. »Gdje je
Ryan?«
»Radi u Ocean Clubu. Zimskih gostiju je sve više. A Zach je odletio s Brittany
na kopno. Ona mora razgovarati s nekim na fakultetu. Lizzy, nemoj stavljati prste
u kosu, dušo. Idi ih oprati.«
Skylar je promatrala Lizzy koja je odskakutala u kupaonicu u stražnjem dijelu
trgovine. »Kako je ona?«

150
 »Dobro je.« Emily je brisala boju koju je Lizzy poprskala po podu. »Bolje
nego što sam se mogla nadati. Obožava školu, ali to je uglavnom zbog Rachel,
naravno. A ona i Lisini blizanci su nerazdvojni.«
»Dobro je imati dvoje bliskih prijatelja - uvijek imaš jednog za rezervu.«
Skylar pogleda Emily i primijeti kako umorno izgleda. »Nešto nije u redu?«
»Ne! Nije ništa.«
»Hej, razgovaraš sa mnom.« Zabrinuta, spustila je četku na pod. »Je li ti
teško? Ovi posljednji mjeseci za tebe su bili poput vihora, a biti odgovoran za
dijete je ogromna stvar.« Barem za njezinu prijateljicu koja nije odabrala taj život.
»Umorna sam.« Emily je prčkala po razmazanoj boji na dlanu. »I ponekad se
bojim da nisam dovoljno dobra mama.«
»Najbolja si.« Skylar čvrsto zagrli prijateljicu. »Nitko ne bi bio bolji od tebe.«
»Jesam li?« Emilyn glas bio je prigušen na njezinu ramenu. »Što ako to radim
pogrešno?«
»Ne radiš pogrešno. Sjeti se kad si dovela Lizzy ovamo na početku ljeta? Bila
je blijeda, tiha djevojčica koja nije puštala onog medvjedića... Alaistara...«
»Zvao se Andrew.«
»Da. Andrew. Vidiš? Ti znaš ime medvjedića, a ja ne znam. Ona izgleda
dobro, Em.«
»Još uvijek ima Andrewa. I šest plišanih tupika koje joj je Ryan donio.«
»Šest?«
»Jednog i pet rezervnih.«
Sky se široko nasmiješi. »Preslatko.«
»Ležim budna noću i pitam se kako je Lizzy došla živjeti sa mnom.«
»Ima sreće što živi s tobom.« Skylar pomisli na svoje roditelje i na način na
koji su je odgojili, a onda pomisli na Alecovu obitelj i kako je Suzanne sjedila i
razgovarala s njom. »Ne postoji jedan način za biti roditelj. Samo budi onakva
kako ti se čini da je najbolje.«
»Zastrašujuće je.«
»Naravno, ali nisi sama u tome. Imaš nas. I Ryana.«
»Da. Hvala Bogu na Ryanu. Onda, što se događa s tobom i Alecom?«
»Ništa se ne događa.«
»Bio je tu za tebe kad si bila u nevolji. To je prilično moćno, Sky. Ali
zabrinuta sam. Mislim da Alec nije sposoban za sreću-do-kraja-života.«
»Ne želim sreću-do-kraja-života s Alecom. Opusti se.«
»Razvod ga je gadno pogodio. Što ako te povrijedi?«
»Neće me povrijediti...« Zašutjela je jer se Lizzy trčeći vratila u prostoriju.
Djevojčica se naglo zaustavi kad ih je vidjela. »Zašto se grlite?«

151
 »Zato što prijatelji to rade.« Skylar pusti Emily, koja se odmakne i zagladi
kosu.
Lizzy se zasmijulji. »Sky ima plavu boju na kosi.«
»Izgleda dobro? Reci mi da mi paše.« Skylar uzme četku za boju i zamahne
prema Lizzy. »Mislim da i ti trebaš plavu boju na kosi.«
Lizzy uzbuđeno zacvili, potrči prema ulaznim vratima i zaleti se u Aleca.
»Opa!« Uhvatio ju je prije nego što je stigla pasti, podigavši je jednim
pokretom. »Kamo se žuriš?«
»Sky mi je htjela obojiti kosu u plavo!«
Nije se obrijao, a vodootporna jakna trljala mu se o tamnu vilicu. Ramena su
mu izgledala još šire nego obično ispod tog obimnog materijala.
»Ma stvarno?« Lice mu je bilo ozbiljno dok je slušao. »Hoćeš da je držim na
podu da ti nju možeš obojiti u plavo?«
»Ona već jest plava.«
Alec baci pogled na Skylarinu kosu. »Zbilja jest.« Pogledi im se susretnu i
Sky osjeti kako joj se nutrina prevrće, pada i kotrlja.
Gospodin Prirodnjak, pomislila je, i osjetila kako je val prošao kroz nju.
»Zašto ne radiš?«
»Došao sam te potražiti.« Njegov ton u kombinaciji s prodornim pogledom
natjerao ju je da se osjeti kao da ju je podignula i odbacila nadolazeća plima.
Bili su u javnosti, ali zbog načina na koji ju je gledao osjećala se kao da su
sami.
Je li je Richard ikad gledao s istom usredotočenošću? Kao da je ona jedina
osoba u prostoriji?
Došao ju je potražiti.
»Aha. Pa, eto, to je...« Romantično, pomislila je, a divan šapat seksualnog
naboja zaškaklja joj kožu. »Sjajno.«
»Napola sam očekivao da ću te morati iskopavati iz snježnog nanosa.« Alec
pažljivo spusti Lizzy, a Skylar se namršti.
Pa i ne tako romantično.
Nije ju došao potražiti jer mu je nedostajala, nego zato što je pretpostavio da
je zeznula stvar i pala u snježni nanos.
Zbog svoje pogrešne pretpostavke osjeti nervozu. I nelagodu. Njezin odnos s
Alecom nije imao veze s ljubavlju. On je bio neobavezna zabava i puno tjelesne
privlačnosti.
»Ako si bio zabrinut, mogao si jednostavno nazvati. Nisi se morao vući
ovamo autom.«
»Zvao sam. Telefon ti je isključen.«
Njezin telefon?

152
 Prtljala je po džepu, izvadila telefon i shvatila da je u pravu. Zaboravila ga je
uključiti. To je bila jedna od mnogih stvari koja je Richarda izluđivala. »Oprosti.«
Promucala je tu riječ, gotovo instinktivno se ispričavajući. »Nisam razmišljala.
Mislim, jesam razmišljala, ali nisam mislila na telefon. U tome je stvar.
Sanjarila sam i bila sam kilometrima daleko i...« Bujica njezinih isprika prekine
se kad je primijetila da oboje zure u nju. »Što je? Rekla sam da mi je žao.«
Emily joj nježno dodirne ruku. »Sky...«
»Stalno to radim.« Alecov glas je bio miran i smiren. »Zadnje što želiš kad
razmišljaš je da te tehnologija ometa u tome. Ne moraš se ispričavati.«
»Ali to iritira, razumijem. Trebala bih više pažnje posvećivati stvarnom
svijetu i...« Duboko je uzdahnula kad ju je Emily zagrlila. »Stoje?«
»Nemoj. Nemoj«, reče ona naglo. »Nikad se nemoj ispričavati zbog toga što
jesi.«
Je li to bilo ono što je činila?
Skylar zatvori oči, preplavljena nelagodom. »Znam da je naporno kad nekoga
ne možeš dobiti na telefon, to je sve.« Jedva ih je mogla pogledati. »Nisi me
morao doći tražiti, Alec. Dolazim na ovaj otok od osamnaeste godine. Razumna
sam i teško da bih pala u neku rupu usred bijelog dana.«
Nastala je stanka.
»Mrak je, Sky.« Glas mu je bio taman i utješan poput fine čokolade.
»Mrak?« S njegovih suosjećajnih očiju prebacila je pogled na prozor i shvatila
da je u nekom trenutku između njezina razgovora s Emily i igranja s Lizzy sunce
zašlo. Ispusti dah i odgurne kosu s lica. »Izgubila sam osjećaj za vrijeme. Nisam
shvatila da je već tako kasno. Ali nisi se trebao brinuti. Em bi me odvezla doma.«
Sranje, njegovu kuću je nazvala »dom«. »Mislim, do tvoje kuće. Naravno da to
nije moj dom, to je tvoj dom. Gdje sam odsjela. Na kratko.« Zašuti već jednom,
Sky.
Uhvaćena u Emilyn zapanjeni pogled, skrenula je svoj, a u istom trenutku
začuo se Lizzyn nevin glasić.
»Ti ne bi povrijedio Sky, je l’ da, Alec?«
Skylar se smrzne.
I Alec. Ramena su mu se ukočila, a pogled mu se zaustavio na njoj poput
lasera. »Zašto misliš da bih je povrijedio?«
»Ne znam, ali Emily je rekla kako se boji da bi mogao.«
Emily ispusti glas u grlu, negdje između nevjerice i teške nelagode. »Lizzy...«
»Rekla si da nije sposoban za sreću-do-kraja-života. Ne razumijem to.«
Skylar i Emily obje su šutjele, a Alec se spustio na koljena pred malu
djevojčicu.
»Emily je vrlo mudra«, reče on tiho.

153
 »Ali zašto nisi sposoban za sreću-do-kraja-života?«
»Jer je sreća-do-kraja-života za bajke, a ne za stvarni život.«
Lizzy ga pogleda u oči. »Ti nisi sretan?«
»Jesam,« dahne Alec, »sretan sam. Ali nitko ne može biti sretan ‘do kraja
života’. Svašta se dogodi. Život se dogodi. Stvari se mijenjaju.«
»Znam. Moja mama je umrla i sad živim ovdje s tetom Emily. Je li se nešto
tužno i tebi dogodilo?«
Alec ju je gledao. »Jedanput sam nekoga povrijedio. Tvoja teta Emily brine
se da bih to mogao opet učiniti.«
Lizzy je zurila u njega. »Je li ti bio žao?«
»Jako žao.«
»Znači, ne želiš povrijediti Sky?«
Alec je oklijevao stotinku sekunde. »Ne«, reče grubo. »Ne želim povrijediti
Sky.«
»Znala sam da ti to ne bi.« Ovila je ruke oko njega i stisnula ga. »Dođi vidjeti
moju sliku. Naslikala sam Kapetana Kuku.«
Alec joj je uzvratio zagrljaj, a kad je ponovno ustao, na licu mu se ništa nije
moglo pročitati.
»Pokaži mi svoju sliku.«
Skylar se nikad u životu nije osjećala čudnije i nelagodnije zbog nečega.
»Alec...« Emilyn glas bio je prigušen, no on joj se kratko osmjehne.
»U redu je, Emily. Brinula si se za prijateljicu, a to je opravdana briga.« Ton
glasa bio mu je neutralan i pošao je za Lizzy u dio prostorije gdje je slikala.
Emily je usnama oblikovala riječi Tako mi je žao prema Skylar, koja samo
bespomoćno slegne ramenima.
Nije znala što je gore - činjenica što Alec zna da su razgovarale o njemu,
ljubavi i sreći-do-kraja-života ili činjenica što je bio svjedokom njezina
emocionalnog sloma.
Da je mogla odabrati trenutak kad će otok Puffin potonuti natrag u more, to
bi bilo sada.
Alec je pažljivo proučavao djevojčičin rad, dajući joj puno pohvala i nekoliko
korisnih savjeta.
Emilyn izraz lica je omekšao i ona ponovno pogleda prema Skylar, ovoga
puta s dlanom pritisnutim na srce.
Sky preokrene očima i ode oprati četke i učiniti što se može da ispere plavu
boju s kose.
Emily je možda mislila da je sve u redu, ali ona je sada morala objašnjavanjem
isplivati iz neugodne situacije.
Kad se oprala, Alec je već bio na vratima.
154
 »Vidimo se kasnije.« Skylar se nagne da poljubi Lizzy, odgađajući trenutak
odlaska što je dulje mogla. Onda uzme svoju torbu i pođe za Alecom prema autu.
Ledeni zrak je preplavi i uvuče se dublje u toplinu Alecove jakne, užasavajući
se neizbježnog razgovora.
»Možda ću pješice otići doma.«
»Ulazi u auto, Sky.«
Da nije bilo tako hladno, sigurno bi se pobunila.
»U redu, ali samo da se zna, ne vidim nas kako plešemo na zalasku sunca
držeći se za ruke, tako da se zbilja ne moraš brinuti za mene.«
Alec joj otvori vrata, s nedokučivim izrazom na licu. »Uđi unutra. Razgovarat
ćemo negdje gdje je manje šanse da dobijemo ozebline.«
Srce joj je potonulo. Nije željela razgovarati. Željela je sve zaboraviti. »To
zvuči kao nešto što bi rekla moja majka. Moramo razgovarati, Skylar. A zbilja ne
moramo. Emily se brine, to je sve.«
»Ima pravo što se brine. Ulazi.«
Skylar pogleda njegovo lice, strogu liniju njegove vilice, i klizne u auto bez
pogovora. »Nećeš me povrijediti, Alec. Samo se zabavljam, to je sve.«
»Jutros sam bio mrzovoljan i bezobrazan. Kako to može biti zabavno?«
»Uhvatila te panika zbog roka. To mi je jasno. A ja sam provela krasan,
sanjarski dan. Toliko sanjarski da sam zaboravila uključiti telefon. Već sam se
ispričala zbog tog propusta.«
»A nisi trebala.« Glas mu je bio nježan, ali čvrst. »Nemoj se nikad ispričavati
zbog toga što jesi.«
Ne dajući joj vremena da odgovori, zatvori vrata i trenutak kasnije sjedne na
vozačko mjesto.
Sky je samo sjedila, okamenjena.
Nemoj se nikad ispričavati zbog toga što jesi.
Kad joj je itko, osim prijatelja, to ikad rekao?
Odgovor je bio nikad.
Osjećajući se smiješno emotivno, pitala se kako reagirati kad od podigne ruku
i stavi joj dlan na obraz. Prsti su mu bili topli, a polagano milovanje palca divno
sugestivno.
Način na koji je nagnuo glavu značio je da su mu usta opasno blizu njezinih.
Njezina potreba da ga poljubi i da on poljubi nju bila je gotovo bolna.
Željela je potonuti u njegovu moćnu snagu, kliznuti prstima u njegovu svilenu
kosu i pritisnuti usta na njegova.
Pitala se je li moguće biti ovisan o načinu na koji se netko ljubi.
»Nismo trebali početi s ovim.« Glas mu je bio grub. »Nikad nismo trebali
započeti s ovim.«
155
 »Zašto?«
»Jer ti želiš ljubav, a ja ti to ne mogu dati. Čak i tvoji prijatelji to znaju.«
»Ja ne želim ljubav od tebe. Sve što želim od tebe je ono što mi već daješ.«
Pogled joj se sa savršenih linija njegovih usta spusti na oštre ravnine njegove
vilice. Tamna sjena pokazala joj je da je bio uronjen u posao cijeli dan. »Nisi se
obrijao.«
»Zaboravio sam.«
»Sviđa mi se. Baš je seksi.«
Njegove su se oči smračile. »Mogla bi noćas ostati kod Emily umjesto da se
vraćaš u kolibu. Bila bi sigurnija.«
»I seksualno frustrirana.« Trudila se govoriti vedrim tonom. Ni na sekundu
ne bi otkrila koliko su joj osjećaji bili pomiješani. Što su joj značile njegove riječi.
»Ne želim biti sigurna. Zabavan, uzbudljiv, pustolovan život nikad nije siguran.
Ne moraš se brinuti za mene, Alec. Ja sam velika cura.«
»Emily se ne bi složila.«
»Ona je uvijek zabrinuta, to joj je u prirodi.«
Na njegovoj vilici zaigra mišić. »Ignorirat ćeš upozorenje svoje prijateljice?«
»Da, hoću. Kao što i ti trebaš ignorirati onaj glasić u svojoj glavi koji ti stalno
govori kako si kriv za sve pogrešno što se dogodilo u tvojem braku. Možda je
tvoja bivša žena time bila povrijeđena, ali povrijede: i si bio i sam. Uništila je
tvoju sposobnost da se povežeš s drugim ženama na normalan način a da ne tražiš
neki skriveni motiv ili podtekst. Ispod te grube vanjštine, ti si dobar, drag,
pristojan dečko, i zato prestani s tim sranjem da ćeš me povrijediti.« Pokušala je
promijeniti temu. »Kad sam bila u lučkoj trgovini, čula sam da je izdano
upozorenje za oluju. Moramo li uzeti neku hranu ili nešto? Možda ćemo biti
zarobljeni danima.«
Na trenutak je šutio, a onda mu je ruka pala. »Imamo sve što nam je
potrebno.«
Skylar zakopča sigurnosni pojas. »Ti znaš da je najbolji način za zagrijavanje
skinuti se do gola, je l’ da? Koža na koži.«
Alec joj uputi pogled koji joj je gotovo skinuo meso s kostiju. »Predlažeš da
to učinimo u Glavnoj ulici?«
Nacerila se. »Možda bolje da pričekamo dok ne stignemo u tvoju kuću.«
»Ne idemo sad tamo. Vodim te u Ocean Club.« Jedva odmakne pogled od
njezinih usta i usmjeri ga na cestu, skrenuvši na snježnu ulicu.
»Moraš se vidjeti s Ryanom?«
»Ne, izvodim te van.«
»Oh.« To je bilo zadnje što je očekivala da će joj reći. »Zašto?«
»Jer veza mora biti više od beskrajnog seksa.«

156
 Osim ako joj je svrha beskrajni seks. Skylar osjeti ubod zbunjenosti.
»Naša veza temelji se na orgazmima. Ničemu više.«
»Večeras se ne temelji na orgazmima. Vodim te na večeru. Sjedit ćemo jedno
nasuprot drugome, kao normalni ljudi, i razgovarat ćemo.«
»Znači, to je...« Puhnula je na svoje smrznute prste. »Spoj?«
Na trenutak je trajala tišina. »Možeš to tako nazvati.«
»Radiš li ovo zbog onoga što je Emily rekla?«
»Ne. Radim to jer te želim upoznati. Pravu tebe. A kad smo goli, ne
razgovaramo baš puno.«
Nagli nalet dobrog raspoloženja iznenadio ju je. Alec je vodi u Ocean Club,
to je sve. Ocean Club, gdje je bila već tisuću puta. Ne bi se trebala osjećati
posebno. Ali jest. I to ju je zbunjivalo. »Nadam se da ne očekuješ da spavam s
tobom samo zato što ćeš mi kupiti čokoladni shake. Nisam ja takva cura.« Salom
je sakrila svoje zbunjene osjećaje, a rubovi njegovih usana podignuli su se u
osmijeh.
»Hvala ti na upozorenju. I trebala si mi reći da danas želiš otići do grada.
Odveo bih te.«
»Radio si, a meni je bilo lijepo hodati. Uživala sam u svježem zraku. Prvi dio
jutra provela sam igrajući se dizajnima za Laurel Ferraru.«
»Vidio sam ih kad sam te tražio.«
Pomisao na to da Alec prelistava njezine dizajne ostavila ju je ranjivom i bez
daha. »Obično nikom ne pokazujem svoje prve skice.«
»Bile su po čitavom podu u vrtnoj sobi.«
Navika da ostavi svoje radove raširene posvuda bila je još jedna stvar koja je
izluđivala Richarda. I u samo jednoj sekundi krivnja i tjeskoba su se vratile.
»Oprosti. Pospremit ću čim uđemo kroz vrata. Nećeš ni znati da sam bila tamo.«
Parkirao je pokraj Ocean Cluba i ugasio motor. »Hajdemo nešto raščistiti - ja
nisam Richard.« U glasu mu je bila oštrina koju prije nije primijetila.
»Znam.«
»Onda se prestani ispričavati što živiš život kakav doista želiš živjeti.«
»To i ti radiš. Upozoravaš me da ćeš me povrijediti. Ako ti možeš unijeti
prtljagu u vezu, mogu i ja.« Sve u vezi s njim uznemiravalo ju je. Njegove riječi,
njegov dodir i način na koji ju je gledao. »Trebali bismo imati jednako dopuštenje
za prtljagu. Predlažem jedan veliki kovčeg i ruksak.«
Nasmiješio se. »Samo da znaš najviše mi se svidio dizajn sa školjkama.
Mislim da bi taj trebala poslati.«
»Nisam bila sigurna je li malo previše kičast. Laurel voli jednostavne stvari.«
»Mislim da je maštovit i originalan. Bi li ga bilo teško napraviti?«

157
 Richard nikad nije raspravljao s njom o njezinu poslu. Pitala se je li Alec samo
pristojan.
»Možda neke dijelove.« Malo je to objasnila dok su ulazili u Ocean Club, a
Kirsti, upraviteljica restorana, pronašla im je stol pokraj prozora.
»Lijepo je što ste vas dvoje ponovno na otoku.« Pružila im je jelovnike,
blistavo im se nasmiješila i onda se povukla.
Skylar je napamet znala jelovnik i nije se ni trudila otvoriti ga. »I, kako ti je
prošao dan? Ispričaj mi više o tome što sad radiš.« Prisjetila se onoga što je već
znala. Naučila je pamtiti detalje i poslužiti se njima kad su joj trebali. Napokon,
učila je od najboljih. »Napreduješ li s knjigom?«
»Pomalo. Ali govorili smo o tebi.«
»Mislila sam da smo završili s razgovorom o meni. Pišeš o pomorskoj
povijesti u vrijeme Američke revolucije, zar ne? Priznajem da o tome ne znam
ništa pa ćeš me morati prosvijetliti.«
Na trenutak je šutio proučavajući je. »Dakle, tako to funkcionira?«
»Kako što funkcionira?«
»Igra kontroverznog tenisa koji te majka naučila. Zaboraviš sebe i usredotočiš
se na nešto za što znaš da zanima mene.«
Uznemirena, Skylar je osjetila kako joj vrućina navire u obraze. »Mislila sam
da si me doveo ovamo da razgovaramo.«
»Jesam,« reče on polako, »ali da taj razgovor bude iskren. Onaj u kojem
otkrivamo stvari jedno o drugome, a koje nemaju veze sa seksualnim
uzbuđenjem.«
»Ovo jest pravi razgovor, Alec. Postavila sam ti pitanje. Sad je red na tebi. Ti
sad trebaš odgovoriti.«
»Ja nisam modul koji se proučava. Nećeš ovdje proći ili pasti, kao na ispitu.
Ako te nešto zanima, pitaj. Ako ne, nemoj.«
Iz njegovih usta to je zvučalo tako jednostavno.
»Zanima me.« Podignula je pogled kad se Kirsti vratila do njihova stola
noseći piće. »Ja ću uzeti gurmanski burger i krumpiriće s koricom. Hvala.«
Alec vrati jelovnike a da ih nije ni pogledao. »Ja ću isto. S dodatnim
krumpirićima. Je li Ryan ovdje?«
»Na telefonu je s nekim bogatim tipom koji želi ovdje parkirati jahtu preko
zime.« Kirsti stavi jelovnike pod ruku. »Reći ću mu da ste ovdje.«
Skylar upitno pogleda Aleca. »I ti si preskočio ručak? Naručio si dodatne
krumpiriće.«
»Za tebe. Da prestaneš krasti moje.«
Povirila je prema njemu i primijetila smiješak na rubovima njegovih seksi
usta. »Pametnjaković.«

158
 »Princeza.«
Prije tjedan dana taj bi je izraz grozno nervirao. Sad se samo nasmiješila. Ili
se nasmiješila zbog načina na koji ga je izgovorio. »Kako si dobio nadimak
Brodolom Hunter?«
»Prva televizijska serija koju sam ikad vodio bila je o brodolomima. Pozvali
su me da im budem savjetnik, ali završio sam pred kamerama. I tako je krenulo.«
»Ali zašto brodolomi? Je li tvoj ujak bio kriv za to?«
»Djelomično. Znao mi je pričati priče zbog kojih sam noću ostajao budan.
Siguran sam da je pretjerivao i objašnjavao naveliko da mi potakne maštu. I
uspjelo mu je.« Posegnuo je za pivom. »Ima nešto tajanstveno u vezi s
brodolomima - često su povezani s neodgovorenim pitanjima. Neki brodovi
izgube se u magli, drugi skrenu s kursa po lošem vremenu i podlegnu
pod nepredviđenim valovima ili skrivenim pješčanim sprudovima. Ovo je
najopasniji dio kopna na cijeloj Istočnoj obali. Upravo ta obala i brodolomi bili
su prvo što me privuklo ovamo.« Od njegovih dubokih, tamnih tonova uzdrhtala
je.
Mogla ga je zamisliti kako stoji na palubi broda upijajući uzdizanje i spuštanje
vode. »Zamišljam drske gusare koji izgledaju kao Johnny Depp.«
»Nije bilo puno gusarstva na obali Mainea, možda nešto malo. Ali bilo je
mnogo brodoloma. Mladom, krvožednom klincu to je bilo uzbudljivo. Navukao
sam se. Preklinjao sam Harryja da me vodi na ronjenje pa smo napokon i otišli.
Počeli smo s nekoliko ronjenja na britanskoj obali. Ta su mi iskustva
mračna, muljevita. Onda mi je pri jednom posjetu pričao o brodu HMS
Albany, koji je naletio na grebene Sjevernog trokuta, usred zimske oluje, a to
se dogodilo 1782., baš na kraju Američke revolucije.«
»To je bio američki brod?«
»Britanski. Neprijateljski.« Oči su mu blistale. »Kapetan mu je bio Henry
Mowat, koji je najveći dio svoje četrdesetogodišnje karijere proveo patrolirajući
sjevernoameričkom obalom. Isprva mu je namjena bila obrana od ekspedicije
Penobscot, ali prenamijenili su ga u brod-zatvor kad je potonuo. Na tom potezu
obale postoje stotine potonulih brodova.«
»Znači, ti si studirao... što? Pomorsku povijest?«
»Pomorsku arheologiju. Pomorska povijest je došla kasnije. Želio sam roniti.
Brodolom je vremenska kapsula puna skrivenih tajni. Za mene je to bila velika
pustolovina.«
Uživala je u njegovu entuzijazmu. »Jesi li kad pronašao kakvo blago?«
»Jako je malo brodova prenosilo blago. Galije koje su plovile iz Novog svijeta
u Španjolsku prenosile su zlatne poluge i dukate, a Indijci su vršili robnu razmjenu
plemenitih metala za začine na Dalekom istoku, ali generalno, vrijednost većine
povijesnih potopljenih brodova ne može se mjeriti u monetarnim terminima.«

159
 »Zvučiš poput Brittany.« Skylar posegne za pićem. »A sad... Američka
revolucija. Kako odlučuješ o čemu ćeš pisati?«
Pogled mu je bio prikovan za njezin. »Kako ti odlučuješ što ćeš slikati?«
»Slikam ono što me zanima.«
»A ja pišem o onome što mene zanima.«
»Nisam ni znala da je u vrijeme Američke revolucije postojala mornarica.«
»Moć na moru igrala je važnu ulogu u američkoj neovisnosti. Trinaest
kolonija mučilo bi se bez pomoći s mora. Dosađujem ti?«
»Ne. A kad dođemo doma, želim da mi to sve ponovno ispričaš, ali s
naočalama.« U školi nikad nije posebno uživala u povijesti, ali nekako, kad je
Alec govorio o tome, mogla ga je slušati zauvijek.
Kutovi usana mu zatitraju. »Naočale te uzbuđuju?«
»Mislim da bi mogle.« Gledala je njegov osmijeh i pitala se zašto ga je ikad
smatrala hladnim i zastrašujućim. Rezerviranim, to da. Pametnim, svakako. Ali
nikako hladnim. »Govorio si mi o mornarici. Nastavi. Govori mi prostote.«
»Kontinentalna mornarica službeno je osnovana 1775. Njezina glavna uloga
bila je poremetiti britanske pomorske pokušaje presretanjem zaliha namirnica i
oružja. Nažalost, mnogi od prvotnih izvora su izgubljeni.«
»Zato si prošli tjedan bio u Londonu?«
»To je dio razloga.«
»British Library?«
»The Caird Library i National Archives.«
Kirsti im je donijela hranu, no nijedno je nije zapazilo i ona se samo povukla,
s osmijehom na licu.
»Imala sam toliko galerija i muzeja na svojem popisu.« Skylar osjeti nalet
razočaranja. »Imala sam cijeli plan putovanja za svoj londonski posjet, a jedva da
sam išta doživjela. No ipak, išla sam na London Eye zahvaljujući tebi.«
»Ići ćeš u još posjeta.«
Pretpostavila je da je to neodređeni komentar, a ne poziv. »Željela sam
posjetiti Tate Modern. Bio si?«
»Da. Meni je draži National Gallery.«
»Voliš umjetničke galerije?«
»Ta mi je jedna od najdražih. Ona je dom Turnerove slike The Fighting
Temeraire.«
»Poznaješ tu sliku?«
»Naravno. Turner je poznat po svojim slikama pomorskih tema. Temeraire je
bio bojni brod. Odigrao je važnu ulogu u Nelsonovoj pobjedi u Bitki kod
Trafalgara 1805. Nelson je bio sjajan strateg. Uništio je Napoleonovu pomorsku
strategiju i izbrisao najveću prijetnju britanskoj sigurnosti u dvjesto godina.«

160
 Zurila je u njega. Bilo je to kao da otkrivaš da druga osoba tečno govori tvoj
materinski jezik. »Turner je bio u šezdesetima kad je naslikao tu sliku i koristio
je prekrasne lagane, opuštene poteze. Ono što najviše volim na njoj je osvjetljenje.
Naravno, sunce na slici zalazi na pogrešnoj strani, ali koga briga.«
Hrana na stolu između njih se ohladila dok su razgovarali.
»Želio je slikanjem naglasiti prolazak jedne ere«, nastavi on. »Jedra nasuprot
pari i čeliku.«
Skylar je slušala, fascinirana kako je slici pridodavao povijesni kontekst, dok
joj se ona divila na tehničkoj osnovi. »Tu je sliku toliko volio da je nije želio
prodati.«
»Je li to ono što se dogodilo s narukvicom koju si dala mojoj sestri? Toliko si
je voljela da je nisi htjela prodati?«
»Ako pitaš mogu li se moje umjetničke sposobnosti usporediti s Turnerovima,
odgovor je ne, ali ako me pitaš jesam li ikad neko djelo toliko voljela da se nisam
mogla rastati od njega, odgovor je da. Jesam.«
Richardove oči lutale su uokolo kad je govorila o umjetnosti. Alec nije bio
samo zainteresiran, nego je imao i znanje, ali nije bio od onih muškaraca koji
govore samo da bi se razmetali onim što znaju. Imao je bistar, radoznao um i
uživao je popunjavati praznine u svojem znanju. Žustro ju je ispitivao o svim
aspektima umjetnosti, a ona je odgovarala, zanesena, uzbuđena, sve dok
se vrijeme i njihova okolina nisu stopili u pozadinu, a ona bila usredotočena samo
na njega.
Nije se mogla sjetiti je li ikad ovako uživala u večeri.
Nastavila bi govoriti da joj nije zakrulio želudac. »Umirem od gladi. Pitam se
gdje...« Oči su joj se raširile kad je napokon primijetila hranu. »Jesi li ti vidio kad
je Kirsti ovo donijela?«
»Ne.« Namrštio se. »Sigurno smo razgovarali.«
Sky se malo trgne. Ovo je bilo prvi put u životu da je zaboravila pojesti svoje
jelo.
Zurila je u burgere, a onda u Aleca, zatečena neugodnim shvaćanjem da je
izgubila osjećaj za vrijeme s muškarcem kojega na početku ljeta nije mogla
smisliti. Zbog toga se osjećala uznemirenom.
Nije joj palo na pamet da imaju išta zajedničko osim želje da bacaju iskre
jedno na drugo.
Iznenadio ju je, a iznenadila je i samu sebe.
Nije imalo smisla da je dio nje još uvijek želio smatrati ga nesnosnim.
Ili možda jest.
Govorila si je da je to samo seks. Da nemaju ništa zajedničko. Ali bilo je teško
pretvarati se da se veza temelji samo na seksu kad ste oboje odjeveni, a ti si upravo
doživjela najbolju večer u životu.

161
 »Zašto ne jedeš? Bolesna si?« Gurnuo je svoju zdjelicu s dodatnim
krumpirićima prema njoj i ona se prisili uzeti jedan, jer siguran način koji ga je
upozoravao da nešto nije u redu bio je - ne jesti.
»Umirem od gladi.« Posegnula je za burgerom. »Dok jedemo, ispričaj mi više
o svojim omiljenim slikama.«

»MRZIM ŠTO TI MORAM REĆI rekla sam ti, ali rekla sam ti.« Kirsti se ušuljala u
Ryanov ured. »Ja sam genijalna. Ne samo da pravim najbolji kapučino na otoku,
nego mogu proreci i buduću vezu među ljudima. Osnovat ću agenciju za spojeve.«
»Na otoku nema dovoljno slobodnih ljudi da bi ti posao išao. Da sam na
tvojem mjestu, nastavio bih praviti taj fantastični kapučino.« Ryan podigne
pogled s papira. »U čemu si imala pravo?«
»Alec i Skylar. Još ljetos sam ti rekla da bi bili savršeni zajedno. A ti si
odmahnuo rukom.«
Ryan spusti olovku na stol. »Oni nisu u ozbiljnoj vezi.«
»Možda nisu još, ali bit će.«
»Žao mi je što ti to moram reći, ali radi se samo o seksu, Kirsti.«
»A da? Jer nije ih seks spriječio u tome da me primijete kad sam im donijela
hranu prije par minuta. Razmišljala sam da bih mogla imitirati sirenu za maglu da
im privučem pozornost, a onda sam odlučila da hrana može pričekati.«
Pomirivši se da neće ništa napraviti dok ne završi razgovor na Kirstino
zadovoljstvo, Ryan se naslonio u stolici. »Dakle, bili su previše zaokupljeni jedno
drugim da bi te primijetili? To ne znači ništa, osim da im treba soba.«
»Ne shvaćaš. Oni su razgovarali.«
»Događa se.«
»Zbilja razgovarali, o...« Zamucala je. »Ne znam, nekoj slici ili nečemu za što
nikad nisam čula. Pomorska umjetnost. A mislim da to nije imalo nikakve veze s
piercingom strateških mjesta na tijelu.« Mudro je kimnula. »Nisam ni znala da to
postoji, ali njih dvoje su bili toliko zaokupljeni razgovorom da je sam Napoleon
mogao proći kraj njih, gol s Josephinom, a oni ih ne bi primijetili. Onda, što se
događa, Ryane? Kako su u samo par tjedana došli s ničega na nešto nestašno?«
»Naletjeli su jedno na drugo u Londonu i proveli neko vrijeme zajedno, to je
sve. Ne znam detalje.«
»Onda pitaj!«
»To nije moja stvar.«
»Naravno da je tvoja stvar. Alec ti je prijatelj, i mrštio se ovdje poput
upozorenja za oluju cijelo ljeto. I ljeto prije toga, kad bolje razmislim. Zapravo,
otkad ga znam. Osim ako razvod nije razlog za osmijeh, rekla bih da Sky ima
pozitivan utjecaj na njega. Izgledao je sretno, Ryane.«

162
 »Naravno da je sretan. Seksa se bez obveza s prekrasnom plavušom. Muškarci
su jednostavna stvorenja.«
»Tako možda izgleda.« Kirsti uzdahne. »Jer, za vrlo pametnog dečka, ti zbilja
nemaš pojma.«

163
 Trinaesto poglavlje

A LEC JE UPALIO PEĆ NA DRVA dok je vani vjetar zavijao i fijukao oko kolibe.
Nacionalna meteorološka služba izdala je upozorenje o oluji koje je cijeli
otok stavilo u pripravnost.
On se nije brinuo. Za slučaj da nestane struje imao je sve potrebno, a čak mu
ni izgledi da će svoj prostor dijeliti s drugom osobom nisu smetali.
Pod uvjetom da je ta osoba Skylar.
Bili su na otoku već tjedan dana i pokazalo se da je ona vrlo ugodno i
nenametljivo društvo.
Radila je marljivo kao i on, pazila je da nikad ne ulazi u njegov prostor i nije
mu smetala dok je bio u radnoj sobi.
Činjenica da se ipak nije mogao usredotočiti nije bila njezina krivnja.
Odredio si je radne sate, ali većinu ih je provodio zureći kroz prozor,
pokušavajući razmišljati o Američkoj revoluciji, a ne o načinu na koji je Skylarino
lice zablistalo kad je govorio ili o tome kako njezine vitke obline savršeno
odgovaraju njegovu tijelu.
Najdraže mjesto bila joj je vrtna soba i učinila ju je svojom, posvuda raširivši
slike i prekrivši pod svojim radovima.
Kad bi je ponekad otišao potražiti, našao bi je sasvim unesenu u crtanje, da bi
je drugi put pronašao kako zuri van, u more, sa stolice kraj prozora.
Kreativno zurenje kroz prozor, tako je to nazivala, poklanjajući mu taj svoj
prepoznatljivi osmijeh, koji je, brzo je to otkrio, imao otapajuću moć ljetnog
sunca.
Ljuljao se na petama i okrenuo se kad je čuo da je ušla u sobu.
»Crni pinot ili bijeli savignon?« Ispružila je dvije boce vina pred njega. Bila
je odjevena u traperice, koje je uvukla u visoke papuče, a kosa joj je padala po
tamnocrvenom puloveru.
Crvena za opasnost, pomisli Alec. »Kupila si vino?«
»Naravno. Ideja je bila da te tjelesno iscrpim, a ne financijski. Uostalom, uz
upozorenje o oluji važno je napraviti zalihe osnovnih namirnica. Pretpostavila
sam da su time mislili na vino i kondome.« Njezin vragolasti, seksi osmijeh
odmah mu je poslao libido u nebeske visine.

164
 »Kupila si kondome?«
»Cijelu prikolicu.«
»U lučkoj trgovini?«
»Da. Otišla sam tamo onaj dan kad si došao po mene kod Emily. Bilo je
urnebesno. Uzela sam par dodatnih pakiranja samo zato što sam htjela vidjeti
Melino lice. Da si barem bio ondje.« Počela se smijati ne mogavši se suzdržati.
»Stavila sam kondome na pult, a Meline oči narasle su do veličine tanjura. Pitala
me jesam li zbilja namjeravala kupiti tako puno pa sam joj zahvalila i rekla da bih
vjerojatno trebala kupiti još, za svaki slučaj.« Toliko se jako smijala da je
nasmijala i njega.
»To si učinila?«
»Da. Dodala sam još tri pakiranja i istaknula da najavljuju veliku oluju i da
će nestati struje.«
»Besramna si.« Alec odmahne glavom. »Sad više nikad neću moći kupovati
u lučkoj trgovini.«
»Hej, pomažem ti oko reputacije, Brodolome Hunter. Zahvaljujući meni, sad
si otočki pastuh. Nema na čemu.« Stavila je vino na stol pokraj police za knjige,
još se uvijek smijući.
Njezin osmijeh brzo je postao jedna od najdražih mu njezinih osobina,
zajedno s načinom na koji je slušala i izravnim odgovorima na sve.
Bila je najmanje komplicirana žena koju je ikad upoznao.
Ali to nije ništa promijenilo, što se njega ticalo.
Samo je olakšalo stvari, jer ona od ovoga nije htjela ništa više nego on.
Što se njega ticalo, to je bilo najbliže savršenoj vezi koliko je bilo moguće.
Seks je bio nevjerojatan, bili su prijatelji i uživali su u međusobnom društvu, ali
nije išlo dublje od toga.
Nije mu postavljala nikakve zahtjeve, a onaj osjećaj zarobljenosti koji je imao
prvi dan na otoku Puffinu nikad se više nije pojavio.
»Otočani će pričati o nama. To ti ne smeta?«
»Zašto bi mi smetalo što oni misle?«
»Brine te što tvoji roditelji misle.«
»To je drukčije. Oni su mi roditelji. A mi smo odrasli ljudi, bez obaveza,
imamo pravo odabrati i pronalazimo opravdani način da nam prođe vrijeme za
vrijeme zimske oluje u Maineu.« Pokazala je na boce. »Odaberi jednu.«
Jedva se mogao usredotočiti na naljepnice.
Sve što je želio bilo je zavući joj ruke u kosu i odvesti je ravno u krevet.
»Pinot.«
»Dobar izbor. Dobro će ići uz varivo koje pripremam.«
»Mislio sam da ne voliš kuhati.«

165
 »Znam skuhati varivo. Moji specijaliteti su leća i dimljena slanina, poriluk i
krumpir, i, naravno, piletina. Pravim još i sjajan minestrone, zahvaljujući uputama
koje sam dobila od jednog Talijana kad mi je bilo osamnaest.« Uzevši vino, vratila
se u kuhinju, a on ju je slijedio.
»Mislio sam da ti je Italija na popisu zemalja koje želiš posjetiti.«
»Nikad nisam bila u Firenci. A zbilja želim.« Glasna buka izvana natjerala ju
je da poskoči. »Što je to bilo?«
»Snijeg je pao s krova.« Alec uzme vino od nje prije nego što ga je dospjela
ispustiti i stavi ga na pult. »Bojiš se oluja?«
»Ne. Volim oluje. Što više huči, tuca i razbija, to bolje.« Oči su joj zasjale.
»Posebno ovaj dio s tucanjem.«
Stavio je bijelo vino u hladnjak i otvorio bocu crnog. »Potrudit ću se da bude
puno tucanja.«
»Dobro. Moram ponovno otići u lučku trgovinu i reći Mel da smo sve
potrošili. To bi bilo zabavno.«
»Imaš zločest smisao za humor.«
Skylar posegne u ormarić i izvadi iz njega dvije čaše. »Sjećam se kako sam
jednom ostala s Brittany dok je vani bila grozna oluja. Trebala su nam tri dana da
se iskopamo iz snijega. Kathleen se sigurno brinula, ali nama je to bila
pustolovina.«
»Nikad nisam upoznao Brittanynu baku. Da sam barem imao priliku.«
»Bila je od onih ljudi koji sve prežive. Pionirka.« Stavila je čašu pred njega.
»Cijelo ljeto spremala je voće u staklenke za zimu pa smo u siječnju jele kolač od
borovnice, a pravila je i predivan kolač od jabuka s preljevom od đumbira. Ljetos
je Brittany pronašla njezine dnevnike. Izdavač iz New Yorka zainteresiran je za
njih. Nadam se da neće zbog toga ovamo dolaziti gomile ljudi. Znam da nam je
potrebna čvrsta turistička industrija, ali ne bih željela da se karakter ovog otoka
promijeni.«
Alec natoči vino. »Čudim se da ti ne nedostaje New York.«
»Volim New York, ali volim i ovo mjesto. U neko doba morat ću se vratiti u
grad i raditi neko vrijeme u studiju, ali sada sam zauzeta razmišljanjem.« Izvadila
je povrće iz hladnjaka i stavila ga na pult. »Poslala sam one prve dizajne Laurel.«
»Koliko ideja si joj poslala?«
»Za početak sam joj dala tri. Ne previše. Vidjet ću što misli pa ćemo onda
krenuti dalje.«
»Barem znaš da, s obzirom na ime Ferrara, neće puno pregovarati oko novca.«
Alec stavi vino na pult pokraj nje.
»Da. Čudno je to.« Isprala je povrće i uzela nož. »Znam da su u poslu ti momci
- i Christiano i Nik - bespoštedni pregovarači, ali kad se radi o kupovini nečega
posebnog za žene koje vole, mekani su poput sljeza.«

166
 »Zavidiš na tome?«
»Na bankovnom računu bez dna? Ne. Na dubini ljubavi - da. Na tome im
zavidim.« Glas joj je omekšao i zurila je kroz prozor u snijeg koji je i dalje padao.
Pogleda na povrće. »Ovako nikad neću skuhati varivo.«
»Kako si upoznala Lily?«
»Brittany nas je upoznala. Ona je stručnjakinja za keramiku.« Počela je rezati
mrkvu na kockice. »Moja kolekcija inspirirana je mediteranskim temama, a ona
mi je dala neke sjajne ideje. Provela sam nekoliko tjedana u Grčkoj s njom i
Brittany.«
»Kako ste ti, Emily i Brittany postale prijateljice?«
Vjetar je urlao oko kuće, srdito šibajući snijeg, ali unutra u kuhinji bilo im je
ugodno i toplo.
»Upoznale smo se prvi dan na fakultetu. Spojile su nas naše katastrofe.
Brittany je tad upravo izišla iz očajne veze sa Zachom, Emily nije imala nikoga i
bila je tako zatvorena da nam je bilo kao da moramo provaliti u sef. A tu sam bila
i ja...« Zastane da otpije gutljaj vina. »Bila sam usred najveće životne bitke s
roditeljima, koji su htjeli da idem studirati pravo, a ne umjetnost. To mi je toliko
dugo bio san.«
»Svatko može biti odvjetnik, ali ne može svatko proizvoditi kvalitetne i
originalne komade koje si imala na izložbi.« Pomisli kako bi ograničiti Skylar na
studiranje prava bilo kao neku egzotičnu pticu zatvoriti u kavez. Njegovo
divljenje njoj raslo je i on podigne čašu. »Za snove.«
Skylar spusti nož i podigne čašu. »Za snove.«
»Jesi li ikad bila u iskušenju da napraviš to što su oni htjeli i studiraš pravo?«
»Niti jednom. Znala sam što želim. To me i držalo, tjeralo naprijed. Da sam
sumnjala, možda bi bilo drukčije, ali ja sam znala. I ti si bio takav. Slušao si sve
one priče koje ti je pričao ujak Harry i želio si biti dio toga.« Zazvonio joj je
telefon pa je posegnula u džep. »Vjerojatno je Brit.« Bacila je pogled na ekran i
shvatila čiji je to broj. Osmijeh joj je nestao poput sunca iza oblaka. »Moja majka
je.«
Zbog izraza na njezinu licu Alec osjeti čvor u želucu. »Ostavi.«
»Ako ostavim, zvat će ponovno. Očekujem ovaj poziv već tjedan dana pa je
možda bolje da to napokon riješim.«
»Ne moraš se javiti, Sky.«
»Moram.« Uznemirena, ona zastane, a onda spusti telefon kao da je nekakav
otrovni kukac. »Imaš pravo. Ne moram. Ne moram se javiti.« Stajala je na
trenutak s rukama u zraku, a onda ih stavila na leđa kao da je to jedini način da
spriječi samu sebe u dodirivanju telefona.
Zurila je u telefon dok zvonjava nije prestala i poziv bio preusmjeren na
govornu poštu.

167
 »Tako. Eto, pa i nije bilo tako teško.« Ispustila je drhtavi dah, a napetost se
mogla opipati. »Zapravo, bilo je teško. Osjećam se krivom što sam bila ovdje, a
nisam se javila. To je baš grozno!«
Ono što je bilo grozno bila je činjenica da su njezini roditelji pokušavali
kontrolirati njezin ljubavni život, a još gora, daleko gora po njegovu mišljenju,
bila je činjenica da su tako grubo gazili po njezinim snovima. Slabija osoba već
bi odustala, ali Skylar se trudila svom snagom i zarađivala za život radeći nešto
što voli.
Alec se polako odmakne od pulta pitajući se kako da joj pomogne da se bolje
osjeća u vezi s nečim što je bilo očito nerazumno. »Ne može se od tebe uvijek
očekivati da ćeš se javiti na telefon.«
»Ali svejedno moram poslušati poruku, što znači da je ovo što sam napravila
samo otklanjanje dijela gdje se moram suočiti s njom. S druge strane, to zbilja
cijelu stvar čini manje stresnom.« Uzela je telefon i počela slušati poruku prije
nego što joj je uspio predložiti da prokletu stvar jednostavno isključi do sutra.
Pretpostavio je da je poruka bila uobičajena. Kako je sebična. Kako je Richard
savršen za nju. Ali onda je vidio kako joj lice blijedi i znao je da je u pitanju još
nešto.
»Sky?«
Izbrisala je poruku i na trenutak stajala zureći u prazno.
Alec osjeti ubod nemira. »Sky?«
»Oprosti zbog ovoga.« Glas joj je bio vedar i ona posegne za vinom.
Promatrao ju je dok je pila. »Nemoj to raditi.«
»Sto? Piti? Zašto ne?«
»Nisam govorio o pijenju, govorio sam o prijetvornom glasu. Pretvaraj se sa
svojom mamom ako želiš, ali nemoj sa mnom. Dogovorili smo se da ćemo biti
iskreni. Pričaj mi.« Pitao se zašto toliko inzistira na tome da govori o svojim
osjećajima kad je to inače bilo nešto što je izbjegavao. »Što je rekla u poruci?«
»Podnio si dovoljno mojih sranja, Alec.« Uzela je nož i nastavila sjeckati
povrće, svaki put zarežavši dublje u dasku. Mrkva. Poriluk. Luk. Sve je bilo
razrezano na najmanje moguće kockice.
Promatrao je, zabrinut za njezine prste, dok je oštrica blistala na svjetlu.
»Sky, možda bi trebala...«
»Jedeš leću?«
»Da, jedem leću, ali...«
»Dobro.« Posegne za krumpirom, sjeckajući ga odlučnim potezima sječiva.
»Ovo će biti nešto najbolje što si ikad okusio. Savršeno zimsko varivo za utjehu.«
Glas joj je bio promukao i sirov i Alec snažno udahne kad je primijetio vlažno
blistanje na njezinim trepavicama.

168
 Tijekom svih događaja u prošlih nekoliko tjedana, prekida, nesreće, nijednom
nije vidio da je pustila suzu.
Vidio je Selinu kako plače tisuću puta. Bio je suosjećajan, govorio je i činio
sve što se od njega očekivalo, ali njezine ga suze nikad nisu dirnule. Na samom
kraju već su ga nervirale. Pretpostavio je da mu u dubini nešto nedostaje.
Ali gledajući kako se Skylar bori s tom jednom kapljicom, osjetio je kako se
polako rastvara. »Sky...«
»Treba mi trenutak, to je sve. Bit ću dobro.«
Pružio je ruku prema njoj, a onda je povukao, osjetivši se bespomoćnim. U
grudima mu se stezalo. Pokušao je vidjeti joj lice, ali držala je glavu pognutu, i
dalje sjeckajući. I sjeckajući.
Dvije minute nakon početka njezine katarzične misije bjesomučnog
sjeckanja, zaslijepljena velom tuge, promaši krumpir i zasiječe prst.
»Sranje. Alec, ja...«
»Da, znam.« Psujući sam sebe što nije prije nešto učinio, zgrabi ručnik i ovije
joj ga oko prsta.
»Nož mi se poskliznuo.«
»Nisi mogla vidjeti što režeš. Ubuduće nemoj koristiti nož kad si uzrujana.«
No ozljeda ga nije uznemiravala koliko njezine suze.
»Imaš pravo.« Glas joj je bio sav zgusnut. »Trebala sam ostaviti nož i raditi
nešto drugo da se smirim. Možda odem u šetnju. Ili počnem odmetati snijeg.«
»Vani je oluja. Ostat ćeš unutra.« Ignorirajući njezin miris i osjećaje prema
njoj, odmota joj prst i stavi ga pod hladnu vodu. »Nije strašno. Mogu to srediti.«
Skylar šmrcne. »Stalno me sređuješ.«
Alec zatvori vodu i posuši joj prst. »Jako stisni i drži tako. Moram naći kutiju
za prvu pomoć.«
Tražio je po ormariću i pronašao kutiju sasvim otraga. Već dugo nije bila
otvarana. Nadao se da je u njoj još uvijek ono što mu treba, iako je bio prilično
siguran da unutra nema ničega što bi moglo srediti probleme koje je Skylar imala
s roditeljima.
Stajala je i zurila kroz prozor. »Sad ćeš reći ‘Rekao sam ti’?«
Alec otvori kutiju s prvom pomoći i počne prekapati zavoje i flastere.
»Zašto bih to učinio?«
»Jer si mi rekao da se ne javim na telefon.«
»Pa nisi se javila na telefon.« Zatvorio je ranu flasterom. »Pustila si da se
preusmjeri na govornu poštu.«
»I onda sam odmah poslušala poruku. Misliš da mi je potrebna intervencija?«

169
 »Ne. Mislio je da bi joj dobro došli novi roditelji, ili barem da postojeće nešto
dobro prodrma. »Ostavili su ti poruku. Naravno da ćeš je poslušati. Učinila si ono
što si osjetila kao ispravno.«
»Osjećam se usrano.« Trgnula se kad joj je pritisnuo prst. »Uništila sam
varivo.«
»Ne, nisi.« Alec stavi sterilnu gazu preko njezina prsta i učvrsti je ljepljivom
vrpcom. »Ali možda bolje da preskočimo krumpir.«
Skylar se zasmijulji. »Bez obzira u kakvoj sam nevolji, uvijek me uspiješ
nasmijati.«
»To je zato što se ti smiješ svemu na svijetu.«
»Ili se smijem ili plačem. Ti si uvijek tako miran. Postoji li ijedna situacija u
kojoj se ne možeš snaći?«
»Postoji ih mnogo.« Bilo mu je teško nositi se s njezinim plakanjem. Bilo mu
je teško vidjeti je uzrujanu ili ranjenu. »Za početak, ne bih bio u stanju snalaziti
se u ovome u čemu se ti snalaziš.«
»Na što misliš?«
»Bolje se nosiš sa svojom obitelji nego što bih ja mogao.«
»Nemam izbora. Ako ih želim zadržati u svojem životu, moram raditi što
mogu da održim mir. Ali sada...« Disala je. »Moja majka misli da sam idealistica
i romantičarka.«
Alec odluči da je ovo jedna od onih prilika kad je bolje slušati nego
komentirati.
Učvrsti zavoj i pusti joj ruku.
Glava joj je bila gotovo na njegovu ramenu, a njezina kosa dodirivala mu je
vilicu.
»A ti?« Govorila je tako tiho da ju je jedva čuo.
»Što ja?«
»Misliš da sam nerealna. Želim tu ogromnu strast, a moja majka misli da to
ne postoji.«
Alec je mirno stajao, udišući njezin miris, zaslijepljen koliko ju je želio. Nije
shvaćao kako možeš nešto tako jako željeti, a već je ionako tvoje. »Ne znam«,
reče napokon. »Ne znam je li to nerealno.«
»Ne očekujem život bez uspona i padova, ali želim osjetiti nešto cijelim
svojim srcem. Ne vezu koja dobro izgleda na papiru, ili djeluje logično. Želim
emocionalnu povezanost. Želim nekoga tko želi mene. Ne neku verziju mene,
nego stvarnu mene. Želim biti voljena i prihvaćena zbog toga što jesam. Ljubav
bez ustezanja. Je li to pogrešno?«
»Ne.« Glas mu je zvučao grubo. »Nije pogrešno.«
»Ali tražim mnogo.«

170
 »Nisam ja stručnjak.« Sve što je znao bilo je to da sam nikad nije osjetio ništa
od toga što je upravo opisala.
»Nikad nisam očekivao da mi ljubav sama od sebe dođe na vrata. Zato idem
na spojeve i izlazim van i zabavljam se. Ne možeš nekoga upoznati ako ne ideš
nikamo.« Naslonila je glavu na njegova prsa, a on je oklijevao, zbunjen.
Uvjeravao je samog sebe da njihova veza ne sadrži emocionalni element, ali
ona sad nije ušla u njegov zagrljaj zbog seksa, nego zbog utjehe.
Vjerojatno ju je trebao odmaknuti, ali umjesto toga, ovio je ruke oko nje,
čvrsto je zagrlivši.
Vjerojatno se nadala riječima ohrabrenja, ali on joj ih nije mogao ponuditi.
Sve što je znao bilo je da joj želi pomoći da se osjeća bolje.
Podignuvši ruku, zagladio joj je kosu. Želio je zavući prste u svilene
pramenove i ljubiti je sve dok više ne bude znala kako izgovoriti Richardovo ime.
Ali to je bio seks, a ne utjeha, zato je uzeo taj poriv i duboko ga zakopao.
Jedva je disao, trudeći se koliko je najbolje mogao da im kontakt bude površan
i pod kontrolom, ali onda se ona stisnula još bliže k njemu.
Udisao je njezin miris, osjećao mekoću i obline što su se spajale s čvrstim
linijama njegova tijela, i umirio se.
Duboko udahnuvši, pokušao se odmaknuti od nje, ali ona se još više stisnula
uz njega.
»Poljubi me.«
»Sky...«
Ruke su joj bile oko njegova vrata. »Želim da me poljubiš.«
Trebao ju je pustiti. Ništa, znao je to, nije imalo veću moć da poremeti
delikatnu ravnotežu seksualne veze poput snažnih emocija, ali te snažne emocije
bile su razlog zašto je nije mogao pustiti.
Kliznuo joj je rukom niz leđa, povukavši je na sebe, a ona se podignula na
prste i poljubila ga, onako kao što je to učinila one večeri na London Eyeu.
Usne su joj bile mekane i istraživale su i on ih je otvorio svojim ustima i čuo
ju je kako prede od zadovoljstva dok mu je jezik klizio uz njezin.
Taj intimni kontakt promijenio je sve. Poljubac je od utješnog postao strastven
u jednom vrelom dahu. Krv mu je pumpala kroz vene dok čista vrelina želje nije
zaprijetila da će ih oboje spaliti.
»Alec...« Ruke su joj se ovile oko njegova vrata i on ju je naslonio na
hladnjak.
Mozak mu je vrištao da prestane. Seks s emocijama bio je nešto što nijedno
od njih nije htjelo, ali ona ga je sad poticala, s prstima u njegovoj kosi. »Ne želim
te povrijediti.« Ali nije ju mogao prestati ljubiti, nije mogao prestati tražiti njezin
okus. Bila je meka i slatka i vražje seksi i sve ga je bliže pritiskala, a njezina
vrelina maknula mu je svaku misao iz mozga.
171
 »Ne povređuješ me. Zbog tebe je sve bolje.« Ruke su joj prešle na prednju
stranu njegove košulje, a prsti su otkopčavali dugmad dok se košulja nije otvorila
i on je osjetio njezine ruke kako mu klize po koži, milujući i istražujući s
grozničavom željom. A onda su joj prsti bili na zatvaraču njegovih traperica
i mozak mu je prestao funkcionirati.
Bio je tako tvrd da se mučila osloboditi ga pa je svojom rukom pokrio njezinu
i pomogao joj, s ustima na njezinima dok ju je pohlepno ljubio.
Njezina se odjeća pokazala lakšom za skidanje, ili je on samo bio očajniji, jer
su hlače pale pod njegovim nestrpljivim rukama i ona je odjednom bila gola od
struka nadolje.
Ne prekidajući poljubac, podignuo ju je i posjeo na pult.
Ovila je noge oko njega i osjetio je kako su joj se prsti snažno zabili u njegova
ramena.
Još je uvijek ljubeći, premjestio se i ušao duboko u nju.
Oko njega se zatvorila toplina i um mu se ispraznio.
»Alec...« Disala je njegovo ime po njegovim usnama i svaki njegov ubod
dočekivala nježnim pokretima.
Iza njih, vjetar je šibao po prozoru, ali nisu ga primijetili, a čak i da jesu, ne
bi ih bilo briga.
Za njih nije postojalo ništa osim ovoga.
Odgovarala mu je poljubac za poljupcem, tijelo joj se pomicalo u erotičnom
ritmu, prsti su joj bili čvrsto ukopani u njegova ramena dok ga je poticala. Njegove
su se misli spojile u jednu, sve dok mu um nije prestao funkcionirati i sve njegove
reakcije postale tjelesne.
Osjetio je prve kontrakcije oko svoje alatke i zamumljao, pokušavši se
suzdržati, pokušavši umiriti migoljenje njezinih bokova, ali ona nije mogla biti
mirna i svaki mali pokret skidao je još jedan sloj njegove samokontrole, sve dok
se više nije mogao suzdržati. Svršili su zajedno u zamagljenom, vrtoglavom
klimaksu koji je zaustavio vrijeme i misli.
Kad mu se um napokon razbistrio, shvatio je da je njezino disanje nejednako
i da joj se nokti zabadaju u njegova leđa.
Zasmetalo ga je što je bio toliko izvan kontrole da nekoliko trenutaka nije
znao gdje je. Mogao je biti nasred Glavne ulice, koliko je malo pažnje obraćao na
svoju okolinu.
Potresen intenzitetom doživljaja, polako se odmakne od nje, a ona malo zajeca
i čvrsto se uhvati za njega. »Hvala ti.«
Nije znao bi li se nasmijao ili je ponovno poljubio. »Ti mi zbilja zahvaljuješ?«
»Aha.« Glas joj je bio promukao. »Nisam mislila da bi išta moglo učiniti da
se osjećam bolje, ali ti si uspio.«
Stegnulo ga je u prsima.
172
 Tijekom čitavog braka osjećao se neodgovarajućim. Nije mu uspjelo
zadovoljiti gotovo nijedan zahtjev koji je bio postavljen pred njega, nije ispunio
gotovo nijedno očekivanje, sve dok samog sebe nije uvjerio kako nije sposoban
nijednu ženu učiniti sretnom.
A onda je došla Skylar i osjetio je da je potreban poput sunčeve svjetlosti.
»Seks ima nevjerojatno iscjeljujuće odlike.« Još je uvijek bila čvrsto pripijena
uz njega i osjetio je lagani val napetosti, promjenu u njoj za koju je znao da je
vjerojatno ne bi trebao propitivati.
»Da«, rekla je. »Ima.«
Grlio ju je, udisao njezin miris, osjećao kontrast mekog uz tvrdo, ne
otkrivajući nijednu svoju misao.
Obećali su si iskrenost, ali u ovom trenutku znao je da nijedno od njih nije
iskreno. Možda seks jest imao iscjeljujuće odlike, ali ovo što su upravo iskusili,
ta nova opasna intimnost, bila je daleko od »samo seksa«.

NEKOLIKO SATI KASNIJE, nakon što je varivo napokon bilo skuhano i pojedeno,
Skylar je ležala u mraku u Alecovoj sobi slušajući zvuk vjetra.
Iza prozora padao je snijeg i presijavajuće zimsko svjetlo bacalo je srebrni
sjaj po njihovim golim tijelima.
Osjećala je kao da su joj se kosti stopile s krevetom.
»Jesam li ti rekla da si dobar u seksu?« To ni izdaleka nije opisivalo njezine
osjećaje, ali bilo je jedini način na koji se mogla izraziti. Znala je da on ne bi želio
čuti ništa drugo.
Alec se pomakne i povuče je bliže. »I ti si.«
»Dobri smo zajedno.« Shvatila je kako je to zazvučalo i osjetila nalet panike
zbog straha da njezine nesmotrene riječi ne unište tu novu intimnost. »Nisam
mislila...«
»Znam što si mislila.«
»Kad sam poslušala onu poruku od svoje majke, mislila sam da mi neće biti
moguće uživati u ovoj večeri, ali jesam. U posljednje vrijeme ti si nekako uvijek
uz mene u najgorim trenucima.«
»Reci mi više o toj poruci. Želim znati što te uzrujalo.«
Oklijevala je, ali nakon svega što su podijelili, izgledalo je smiješno ne
podijeliti i to. »Rezervirala je crkvu.« Osjetila je da se podignuo na lakat.
»Tko?«
»Moja majka. Rezervirala je mjesto za vjenčanje u lipnju. Možeš li vjerovati?
Stvarno je negdje rezervirala mjesto.« Skylar i sama još uvijek nije mogla
vjerovati. U njoj je buktjela frustriranost, odbijajući se ugasiti.
»A tebe nije ni pitala?«

173
 »Nije ni pitala ni rekla. Rekla je da su dobra mjesta često rezervirana
godinama unaprijed, i bojala se da do trenutka kad se ja odlučim učiniti razumnu
stvar, ništa neće biti slobodno.« Skylar se ukočeno nasmije. »Rezervirala je već
prve noći kad sam upoznala Richarda, jer se činilo da se tako dobro
slažemo. Naravno da jesmo, zato što je ona složila da tako bude. A sad se suočila
s plaćanjem otkazivanja. Po njezinu mišljenju, i za to sam ja kriva. I sad, naravno,
moram donijeti odluku hoće li doći do pomirbe. Dobro da mi to nije rekla uživo.
Gle što se dogodilo s krumpirom!«
Nije se nasmijao. Umjesto toga, privukao ju je još bliže i grlio ju je, a ona je
ostala tako, na njegovim prsima, upijajući toplinu i snagu. Tekle su kroz nju,
popunjavajući sva prazna mjesta u njoj.
Pitala se kako je ikad mogao pomisliti da nije u stanju nekoga učiniti sretnim.
Osjetila je kako je gladi po kosi, polako i nježno, i zatvorila je oči. »Zavidim
tvojoj obitelji.«
»Daleko su od savršenosti.«
»Meni izgledaju prilično savršeno.«
»I moji bi rezervirali vjenčanje za mene, samo da im dopustim.«
Da im dopustim.
Bilo joj je kao da ju je netko polio hladnom vodom.
»Ja sam kriva, je P da?«
»Rezervirali su vjenčanje koje nisi htjela. Kako ti možeš biti kriva za to?«
»Dopustila sam da se to dogodi. Nikad nisam postavljala granice. Ti obožavaš
svoju obitelj, ali imaš granice i jasno ih postavljaš. Voliš ih, ali ti si taj koji
upravlja svojim životom. Ja sam svojima dopustila da se umiješaju. Dopustila sam
im da imaju utjecaj.« Oslobodila se njegova zagrljaja i sjela uspravno, prisilivši se
da otvoreno i čvrsto pogleda istini u oči. A istina nije bila lijepa. »Odabir da
studiram umjetnost, a ne pravo, bio je moj, i znala sam koliko su bili razočarani
pa sam ih očajnički željela zadovoljiti na svaki drugi način, da to nadoknadim.«
»Zašto moraš nadoknađivati išta zbog odluke koja je za tebe bila ispravna?«
»Jer nisam bila ono što su željeli od mene.« Prisjeti se majčina hladnog
neslaganja i očeve ljutnje. Tog stalnog osjećaja da je odobrenje nešto što mora
zaraditi teškim trudom, poput dobrih ocjena.
»A što je s onim što si ti željela za sebe?«
»To nije bilo relevantno. Unatoč svemu, ja ih volim, i znam da oni vole mene,
ali ne osjećam da me poznaju. Imaju viziju o tome kakva bih trebala biti, a ja se
nikako ne uklapam u nju. Zbilja ti se divim.« Riječi su samo izlazile iz nje. »Imaš
divan odnos sa svojom obitelji, ali kad pretjeraju, uspije ti zauzdati ih. Slušaju te
i poštuju. Moji mene ignoriraju.«
Povuče je natrag na sebe. »Onda možda moraš pronaći drukčiji način da im
preneseš poruku.«

174
 »Kako? Ne želim se razići s njima, zbilja ne želim. To je tako jadno.« I mrzila
je osjećati se ovako. »Osjećam se kao tinejdžerica, a ne odrasla žena.«
»To je zato što ti ne dopuštaju da budeš odrasla. Boje se da radiš pogrešku i
pokušavaju to zaustaviti, umjesto da prihvate da su ovo tvoj život i tvoj izbor, sa
svim pogreškama.«
»Imaš pravo. A odabrati hoću li se javiti na telefon ili ne - to nije dovoljno.«
Ležala je, ovijena snagom i toplinom. »Provest ću Božić ovdje, na otoku Puffinu.«
Alec se pomakne. »Sigurna si?«
»Da. Barem jedanput želim biti sa svojim prijateljima umjesto s gomilom
stranaca. Reći ću roditeljima kako se osjećam. Alec?« Osjetila je njegovu ruku u
svojoj kosi dok joj je nježno masirao tjeme i znala je da će mu jastuk ujutro biti
pun duge plave kose.
»Molim?« Glas mu je bio promukao od pospanosti i ona se ugnijezdi bliže.
»Želim da ovo bude savršen Božić. Kad oluja prođe, možemo li otići po
drvce?«
Osjetila je da su mu se prsti umirili.
»Nemam puno ukrasa.«
»Idem do Emily za par dana. Napravit ću ih s Lizzy. Dotad ću švrljati vani i
tražiti inspiraciju.« Oči su joj se sklapale. »Želim otići u šumu, da izaberemo
drvce zajedno. Možemo li to?«
Pitala se nije li to previše. Nije li njezina molba previše osobna. Možda je bilo
previše, kao da se useljava u njegovu kolibu, označava svoj teritorij.
»Da.« Glas mu je bio nježan. »Možemo to.«

175
 Četrnaesto poglavlje

LUJA JE TRAJALA DVA DANA, a onda otvorila put čistom plavom nebu i oštroj
O hladnoći.
Alec je na sebe stavio debele slojeve odjeće i izišao van odmetati snijeg dok
je još mekan i praškast.
Promatrajući ga s prozora, Skylar zaključi kako mu oprema za van baš
odgovara. Izgledao je poput čovjeka koji jednom rukom može pobijediti prirodu.
Uživala je nekoliko trenutaka diveći se čistoj moći mišića i muževnoj snazi, a
onda je posudila njegovu rezervnu jaknu i pridružila mu se.
Izgledao je iznenađeno. »Sigurna si da želiš ovo raditi?«
»Šališ se? Odmetati snijeg je bolje nego trčati na stazi za trčanje. Uostalom,
baš sam zvala roditelje i rekla im da ću Božić provesti ovdje.«
Alec se uspravi. »I, kako je to prošlo?«
»Recimo to ovako... mislim da bi mi malo odmetanja snijega moglo sniziti
tlak.«
Suosjećajno joj se nasmiješio. »Tako loše?«
»Još gore. Ali bio je dobar osjećaj za promjenu im reći ono što želim. Rekli
su mi da loše odabirem, a ja sam naglasila da su oni, zapravo, moj izbor. I osjećala
sam se...« Uzdahne. »Snažnom.
S više kontrole. Bio je to dobar razgovor.«
A znala je da je on razlog što je pronašla hrabrost da taj razgovor i ostvari.
Odmetanje snijega, otkrila je, bio je savršen način da radom odgurne loše
raspoloženje. Radili su zajedno, dah im je stvarao oblačiće pare na ledenom zraku.
Alec joj uputi dug radoznali pogled. »Trebao bih zahvaliti tvojoj majci što mi
je pomogla odmetati snijeg.«
Skylar se uspravi, trgnuvši se. »Bole me leđa. To je posljedica iskaljivanja
frustracija na nanosima snijega.«
»Dobro došla u zimu u Maineu. Ovoga puta smo dobro prošli. Još uvijek
imamo struje, a ralica je došla ranije pa je barem cesta raščišćena.« Alec malo
spusti zatvarač na jakni. »Možemo nastaviti pa kasnije otići po božićno drvce, ali
prvo moram otići do Lovačke uvale provjeriti kako je Meg. Neću dugo.«

176
 Pitala se kad će se on naviknuti na činjenicu da je ne treba zabavljati. »Možeš
ostati koliko god trebaš i raditi što moraš. Ali tko je Meg?«
»Moja prva susjeda. Oduvijek živi na otoku. Žilava, kakvi otočani već jesu,
nikad ne traži pomoć, ali prošle zime je slomila kuk i nije toliko pokretna koliko
bi željela biti.«
»Ima obitelj na otoku?«
»Ima sina i kćer, ali ne na otoku. Žive u Bar Harboru.«
»To nije tako daleko.«
»Zaokupljeni su svojim životima, a ona im ne želi smetati.«
»Pa onda ti paziš na nju?« Oni je nisu posjećivali pa je to činio on. Shvativši
to, osjeti nešto u nutrini. I znala je da to nije samo zato što je činio pravu stvar,
nego zato što je to činio u tišini, bez skrivenih misli ili očekivanja usluge zauzvrat.
Prikazivao se kao sebičnjak, a opet, uvijek je činio baš ono što treba, čak i kad mu
se to nije uklapalo u život. Isto je učinio i s njom. Srce joj je tuklo u grudima.
»Idem s tobom; stavit ću malo variva u posudu i odnijeti joj.«
»Ne moraš. Staza baš i nije najugodnija. Na dijelovima je snijeg jako dubok,
a vjerojatno će biti i slomljenih grana na putu.«
»Dubok snijeg je dobar. Imat ću više da ti ga naguram u jaknu kad budeš
najmanje očekivao. Zaboravljaš da imam zlatnu medalju u grudanju.«
Alec se napola nasmiješi. »Ne bi me trebala podsjećati. Sad ću biti spreman.«
»A ne, nećeš. Lukava sam ja.« Od napora joj je bilo toplo pa i ona malo spusti
zatvarač na jakni. »Čekat ću dok budeš nespreman, a onda ću te napasti.«
»Volim kad me napadaš.« Posegne prema njoj i povuče je na sebe, a ona to
nije očekivala pa izgubi ravnotežu i uhvati mu se rukama za prsa da se umiri na
mjestu.
»Skoro sam pala na dupe. Ti uvijek samo tako zgrabiš ono što želiš?«
»Ponekad. Kad je vrijedno da se zgrabi.« Usta mu se spuste na njezina, a
poljubac mu je bio topao i umješan i ona se stopi s njim, čvrsto stišćući ta široka
ramena. Osjeti težinu u nogama, a dah joj se produbi. Gotovo čitava dva dana
provela je s njim u krevetu, većinom budna, i još ga se uvijek nije mogla zasititi.
»Ti ne moraš raditi?«
Odvojio je usne od njezinih tek toliko da bi mogao odgovoriti. »Vjerojatno.
Ali ti mi odvlačiš pažnju.«
»Nemoj mene koristiti kao ispriku. Idi raditi.« Gurnula ga je u prsa. »Imaš
rok.«
Alec joj se nasmije u usta. »Obožavam kad mi govoriš prostote.«
»Samo naglašavam da smo unutra već dva dana i nismo napravili ništa osim
razgovarali i seksali se. Nijedno od nas nije radilo svoj posao.«
Alec se umiri, a onda polako podigne glavu, namrštenog lica. »Dva dana?«

177
 »Da, Alec. Dva dana.« Zbog činjenice da nije registrirao kako su prošla dva
dana Skylar osjeti toplinu u tijelu. »Moramo se vratiti u kuću i ugrijati se prije
nego što krenemo tvojoj susjedi.«
»Zvuči kao dobar plan.«
Prošlo je više od sata dok nisu bili spremni ponovno izići iz kuće, a Alec nije
radio. Umjesto toga dobro je iskoristio taj sat, skinuo ju je do gola na danjem
svjetlu i proučavao svaku oblinu polagano istražujući. Znao je točno kako je
dodirnuti, gdje je dodirnuti, i koristio je to znanje, oklijevajući je divotom.
Mogla je ostati tako cijeli dan, ali znala je da se Alec brine za Meg pa je
odjenula slojeve najtoplije odjeće i otišla u kuhinju.
Nalila je varivo u posudu i stavila je u ruksak, zajedno sa štrucom hrskavog
kruha i nešto kolača što ih je napravila Emily. »Misliš da će trebati još nešto?
Hranu u konzervi?«
Alec odmahne glavom. »Ako to treba, može nam dati popis pa ćemo joj kupiti
zalihe u trgovini. Ali trebala bi biti u redu. Zach je bio kod nje i provjerio prošli
tjedan.«
»To je jedna od mnogih stvari zašto volim ovaj otok.« Skylar zaveže ruksak.
»Znaju li otočki tračeri da zločesti dečko Zach pomaže staricama?«
»Nisam siguran.« Povuče zatvarač prema gore. »Ne obraćam pozornost na
otočke tračeve.« Alec otvori vrata, a Skylar naglo uzdahne od hladnoće koja ju je
obuhvatila.
»Zapravo, smiješno je odabrati živjeti na mjestu gdje je tako hladno da te od
hladnoće boli lice.«
»Ti to nisi odabrala. Ti si moja gošća. Možeš otići kad ti postane previše.«
Srce joj malo preskoči. »Tražiš od mene da odem?«
Alec se okrene, namrštivši se. »Ne.«
»Jer ako ti seks odvlači pažnju od posla...«
»Odvlači.« Uputio joj je seksi polusmiješak i srce joj je zatreperilo u grudima.
Pokušala se sjetiti je li se ovako osjećala prije nekoliko dana, ali nije se mogla
sjetiti.
»Ne brini se. Uskoro ćemo dosaditi jedno drugome.«
Smireno ju je promatrao. »A kako je s tobom? Odvlači li tebi pažnju od
posla?«
»Ne. Morat ću se vratiti u studio u neko doba, ali sada radim na idejama za
svoju sljedeću kolekciju, a to mogu raditi bilo gdje.« Još nije bila spremna vratiti
se u New York. Kao da je taj dio njezina života nekako povezan s Richardom, a
dok je bila ovdje, on se nije smio miješati.
Želeći da to uopće nije spomenula, pogledala je preko mora. »Maine ima
nevjerojatne promjene svjetlosti. Spektakularne. Živjela bih ovdje da mogu.«

178
 »Za stalno?«
Počeli su hodati probijajući se kroz snijeg prema cesti.
»Možda.« Nije bila točno sigurna kad joj je to palo na pamet. Jedino je znala
da joj se život uvijek činio boljim kad je bila na otoku. »Ovo mjesto uvijek mi je
bilo posebno. To je utočište, mjesto kamo se može pobjeći. Kad god dođem
ovamo, sve nevolje ostavim na kopnu.«
»Prije nikad nisi pomislila na to da se preseliš ovamo?«
»Ne. Nakon diplome sam ostala u gradu. Tamo mi je studio. A onda sam
počela vezu s muškarcem kojemu je put ovamo bio jednak putu u svemir.«
»Richard nikad nije došao s tobom?«
»Ne.« A kad god bi to spomenula, pojavila bi se ista napetost. Isti hladan izraz
lica koji je odmah trebao ubiti svaki daljnji razgovor. »Za početak, o tome uopće
nisam razmišljala. Pretpostavila sam da je to zato što je zauzet, a do ovog mjesta
baš i nije jednostavno doći, posebno ako je vrijeme loše. Pronalazila sam sva
moguća opravdanja. Jedino na što nisam bila pomislila jest da je razlog njegovih
nedolazaka ležao u tome što nije volio moje prijatelje. Nekim ljudima to možda
ne bi bilo važno, ali za mene je to nešto oko čega se lome koplja. Ni zbog koga
ne odustajem od svojih prijatelja. Oni su mi poput obitelji, samo što su bolji jer
me prihvaćaju onakvu kakva jesam.« Zastala je jer joj je ptica preletjela iznad
glave. »Što je to?«
»To je tamnooki junko. Uvijek lijeću oko hranilica za ptice u ovo doba
godine.«
Impresioniralo ju je što on to zna, što je pticu mogao imenovati na isti način
kao što je mogao i svako drvo i svaku biljku. Obraćao je pažnju na svoju okolinu,
uzimao si je vremena da udiše zrak i uživa u prirodi umjesto da žurno prolazi kraj
nje na putu prema drugom cilju.
»Nedostaju mi tupici. Uvijek se veselim proljeću kad se vraćaju. Nikad se ne
mogu odlučiti koje mi je godišnje doba najdraže na otoku. Drago mi je što ću
sljedeće godine moći ovdje provesti mnogo više vremena.«
I pitala se što on misli o tome.
Bi li bilo čudno?
Odlučivši da su za jedan razgovor bili i više nego dovoljno ozbiljni, Skylar
zgrabi punu šaku snijega i napadne ga. »Bojiš se, Brodolome Hunteru?«
Kao odgovor, svojom je nogom zakvačio njezinu i bacio je u snježni nanos.
Vrisnula je, a onda naglo dahnula dok se snijeg stuštio na nju, klizeći joj niz
vrat u ledenim potočićima.
»Jebote, ledeno je.« Pokušala je ustati, ali zbog dubine snijega to je bilo
nemoguće. »Ako umrem ovdje, vratit ću se i proganjati te, Hunteru. Pojavit ću se
svaki put kad budeš morao raditi. Boj se!«

179
 »Umirem od straha.« Ispružio je ruku da joj pomogne ustati i ona je prihvati,
odabere trenutak i izbaci ga iz ravnoteže.
Psujući, Alec padne u snijeg pokraj nje. »Podsjeti me zašto sam te doveo
ovamo?«
»Da mi pružiš orgazme.« Široko se osmjehujući, gurne mu punu šaku
mekanog snijega u lice.

POSJETILI su MEG i proveli sat vremena uživajući za kuhinjskim stolom, pili

kremastu vruću čokoladu i slušali Megine priče o odrastanju na otoku.
Skylar je bila fascinirana, a bilo je očito da je i Meg uživala u tome što je s
njom netko s kim može razgovarati.
Na putu kući pronašli su savršeno drvce u šumi i odvukli ga u kolibu.
Alec ju je ostavio da se bavi drvcem dok se on vratio na posao.
Uronio je u svijet Američke revolucije i do trenutka kad je izronio, slabašno
zimsko sunce stopilo se s metalno sivim morem.
Jedina svjetlost u njegovoj radnoj sobi dolazila je s računalnog ekrana pa je
zatreptao i upalio stolnu svjetiljku.
Provjerivši vrijeme, shvati da je radio šest sati bez prestanka.
Leđa su ga boljela, bolio ga je vrat i bio je žedan, no napravio je zbilja puno
posla.
Svjestan da je Skylar bila sama veći dio dana, spremio je posao i ustao,
trznuvši se dok je protezao ramena.
Siđe na donji kat i pronađe kolibu sasvim promijenjenu.
Stubište je bilo omotano vrpcama blistavog srebra, prošarano sitnim
mašnicama i sjajnim svjetlima.
Ušavši u dnevnu sobu, udahnuo je miris cimeta, klinčića i naranče. Svjetlost
je dolazila od titrajućih plamenčića vatre, a drvce je bilo, sad bez snijega na sebi
i s puno ukusa ukrašeno sitnim svjetlima, koje je Sky odnekud iskopala,
isprepleteno srebrnim vrpcama oblikovanim u mašne.
Skylar je bila na koljenima, napola pod drvcem, dok se gnjavila s obrubom
koji je trebao predstavljati snijeg. Krajevima kose mela je pod dok se naginjala
naprijed, petljajući sve dok nije bila zadovoljna.
Promatrao ju je nekoliko minuta. »Dobro izgledaš na koljenima s guzom u
zraku.«
Zacviljela je od nelagode i pokušala se iskobeljati ispod drvca, ali kosa joj se
zaplela u granu pa se trznula.
»Au!«
Alec se smiješio, zabavljajući se. »Čini se da si se uhvatila.«

180
 »A ti, čini se, samo stojiš i gledaš umjesto da mi pomogneš.« Vukla je i
psovala ispod glasa. »Sad će ti u drvcu biti kose. Mislim, ja volim raditi s
prirodnim materijalima, ali moja kosa nije trebala biti dio dekoracije.« Ponovno
povuče, a onda okrene oči prema njemu i progovori najšuštavijim glasom. »Spasi
me, prinče Alec, spasi me.«
Skupio je ruke na prsima. »Rado bih, ali konj mi je zapeo u snježnom
nanosu.« Odmahujući glavom, promatrao ju je dok je pokušavala otplesti kosu od
drvca, samo pogoršavajući stvar.
»Dosta je bilo. Ošišat ću kosu na kratko.«
»Nemoj.« Alec se spusti na koljena. »Budi mirna.«
Skylar se umirila i on joj nježno, metodično odmrsi kosu od grane.
»Oprosti. Mota se po svemu.«
To je bila istina, njezina kosa imala je običaj motati se po svemu. Po njegovim
prsima dok su vodili ljubav, klizeći mu po licu, dodajući sloj svile na njegov jastuk
nakon što bi zaspala.
Alec je pusti da mu klizne po ruci. »Predivna je.«
Njezin pogled bio je sumnjičav. »Misliš da je predivna?«
»Svaki živi muškarac sigurno će tvoju kosu smatrati predivnom, Sky. To je
kosa iz mašte.«
»Čak i kad ti zasmeta pod tušem?«
»Čak i tada, a posebno ako si i ti s njom pod tušem.« Omotao ju je oko svojeg
dlana i povukao joj glavu prema sebi. Onda ju je poljubio, zadržavši usta na
njezinima prije nego što ju je pustio i ustao. Bilo je previše ugodno biti s njom.
Previše lako. »Slobodna si, princezo.«
Posegne prema njoj da izvadi fine borove iglice koje su se zaplele u mekane
pramenove. »Danas si bila zaposlena. Koliba mi izgleda kao božićna špilja.«
Osmijeh joj se raširi. »Zabavljala sam se. Gotovo sve što sam trebala pronašla
sam u šumi.«
»Dobro.« Promatrao je uokolo, sve promijenjeno njezinim urođenim
talentom. Svojom kreativnošću znala je iskoristiti sve što joj je okolina nudila,
nije ga prestajala zapanjivati. No najveća promjena bila je ona sama. Prvi se put
nije ispričavala što je radila nešto što voli. »Obično ne ukrašavam. Sad se pitam
zašto. Izgleda spektakularno. Ako ikad odlučim prodati kolibu, angažirat ću tebe
da vodiš ljude u razgledanje.«
»Nikad ti ovo ne bi prodao.« Odmaknula se od njega. »Loša vijest je da sam
bila toliko zaposlena špricanjem čitave kuće srebrom da sam nam zaboravila
napraviti nešto za jelo. Možemo jesti ostatke variva?«
»Imam bolju ideju. The Galleon večeras ima živu glazbu. Počinje otočki
božićni festival. Vodim te na ples.«
Njezino lice se ozari. »Ti plešeš?«
181
 »Ne. Mrzim plesati, ali sam siguran da ti voliš.«
»Kako znaš?«
»Jer izgledaš kao tip osobe koja voli plesati. A sad ćeš me optužiti da te opet
stavljam u ladice.«
Ona se naceri. »Neću. Ja jesam ta osoba. Obožavam plesati. A sada prihvaćam
svako opravdanje samo da mogu obući nešto što nisu termočarape. Daj mi
petnaest minuta da se sredim i past ćeš na koljena.« Proletjela je kroz sobu, a on
ju je promatrao, pomislivši da bi njezina energija bila savršen izvor
obnovljive energije.
»Sky?«
Zastane kad je stigla do stubišta. »Molim?«
»Ostavi kosu raspuštenu.«

OSOBLJE U THE GALLEONU jako je marljivo radilo, zabavljajući se božićnim i

pomorskim temama. Unutra su bila sitna svjetla ovijena oko mreža za jastoge i
vijenci ukrašeni školjkama. Središte restorana pretvorili su u plesni podij, okružen
stolovima koji su blistali srebrom i kristalom.
Na otoku Puffinu sve djelatnosti naučile su biti fleksibilne i udovoljavati
potrebama lokalnog stanovništva, a Sallyanne Fisher, glavna kuharica u The
Galleonu, znala je kako mušterijama pružiti ugodno vrijeme i istodobno ostati
vjerna svojem cilju - pripremanju izvanredne lokalne hrane.
U čast njihovu trećem božićnom festivalu, pripremila je gozbu.
Tijekom ljeta restoran su mjesecima unaprijed rezervirali ljudi sa svih strana
svijeta, ali večerašnja proslava bila je samo za domaće. Sav prikupljeni novac
koristit će za kupovinu opreme za spašavanje za vatrogasnu postrojbu.
Alec je rezervirao stol za dvoje, no istog trenutka kad su ušli u restoran, otkrili
su da su i Zach i Brittany kupili karte, pa su njih četvero na kraju sjedili zajedno.
Brittany je izgledala vitko i lijepo u kratkoj plavoj haljini koja je isticala
njezine duge noge.
Skylar klizne na sjedalo pored nje. »Izgledaš sjajno!«
»To je jedina haljina koju imam. A Zach će me morati nositi kroz snijeg jer
ne mogu hodati u ovim petama.« Proučavala je svoju prijateljicu. »Ti izgledaš
nevjerojatno lijepo, ali tako uvijek izgledaš. No, nešto je drukčije, a ne mogu
shvatiti što. Nije haljina...« Namrštila se, a onda joj se izraz lica promijenio.
»Imaš raspuštenu kosu.« Nasmiješila se s razumijevanjem i podignula čašu. »Za
nošenje kose na bilo koji način na svijetu koji želimo. I za seks nakon loše veze,
koji ti očito čini dobro.«
Skylar kucne svojom čašom o njezinu.
Je li to bio seks nakon loše veze?

182
 Gotovo je poželjela da su same i da joj može priznati svoje promijenjene
osjećaje prema Alecu. »Gdje je Em? Ranije sam je probala nazvati pa se
nije javila.«
»Ne osjeća se najbolje. Ryan kaže da ima neki zimski virus. Zlo joj je i sve u
svemu posrano.«
»O, ne. Nazvat ću je sutra. Trebale bismo se naći, samo nas tri.« Sky spusti
čašu na stol dok se Alec približavao. Mislila je da najbolje izgleda u svojoj seksi
opremi za van, ali sad je odlučila da je možda bila u krivu. Izgledao je zgodno i
sofisticirano u šivanom odijelu, od materijala koji mu je lebdio nad ramenima
koja su bila široka i moćna.
Imao je nedefiniranu snagu i držanje koje ga je odvajalo od većine muškaraca
u prostoriji.
Pitala se je li to jedna od stvari koja je Selinu privukla k njemu. Snaga je bila
privlačna osobina nekome tko je nesiguran i ranjiv.
»Plešeš?« Ispružio je ruku, a Skylar je osjetila da joj je srce zabrzalo kao
tinejdžerici.
Ustala je i s očekivanjem pogledala svoju prijateljicu.
Brittany se nasmije. »Zezaš se? Sob će preletjeli preko neba prije nego što mi
se Zachary Flynn pridruži na plesnom podiju.« No u glasu joj je osjetila sjetu i
primijetila da se Zach malo namrštio.
Ostavivši ih da to riješe sami, prihvatila je Alecovu ruku i ushićeno krenula
prema plesnom podiju baš kad je počinjala glazba.
Plesali su sve. Jive, salsu, tango - bend je, očito motiviran entuzijazmom
plesača, stalno mijenjao tempo sve dok Sky i Alec nisu bili jedini par koji je
plesao, a svi ostali su promatrali.
Nastavili su do njezina ne tako savršenog pokušaja plesanja argentinskog
tanga, koji je gotovo završio neugodnim susretom njezine visoke potpetice i
određenog osjetljivog dijela njegove anatomije.
S uzbunom u pogledu, Alec ju je podignuo i odnio s plesnog podija.
»Sad smo završili,« promrmljao je, »dok još uvijek mogu hodati. Kad si mi
zaprijetila da ćeš mi zabiti potpeticu tamo gdje ne treba, nisam mislio da to
namjeravaš napraviti u javnosti.«
Činilo se da je od te grozne noći prošao cijeli jedan život.
Bez daha i smijući se, ona mu ovije ruke oko vrata. »Ovo je bilo tako zabavno.
Mislila sam da si rekao da ne znaš plesati.«
»Rekao sam da ne volim plesati. Nisam rekao da ne znam. Majka me slala na
satove plesa, zajedno sa sestrom, kad sam bio tinejdžer. U to vrijeme mrzio sam
je zbog toga, sve dok nisam otkrio da mi ples daje prednost pred većinom ostalih
dečki.« Nježno ju je spustio, a ona primijeti kako Brittany i Zach plešu sentiš u
kutu.

183
 Zachova ruka počivala joj je na glavi i nešto joj je tiho govorio na uho, i to ju
je nasmijalo.
Skylar osjeti kako joj se srce steže. Zach je mrzio plesanje, ali činio je to zbog
Brittany.
To je bila ljubav, zar ne?
Raditi nešto što ne želiš samo zato što znaš da će tvojeg partnera učiniti
sretnim.
Alec joj pruži piće. »Žedna?«
»Da. I vruće mi je.« Otpila je i prstima odmaknula kosu s lica. »Smrznut ćemo
se ako na nekoliko minuta iziđemo na terasu?«
»Vjerojatno, ali ipak bismo to trebali učiniti. Čekaj ovdje.«
Vratio se nakon par trenutaka noseći kapute i stavio joj njezin na ramena.
Ostavivši buku i smijeh iza sebe, iziđu na terasu.
Snijeg je bio očišćen, ali zrak je bio leden, i u par sekundi ohladio joj je vrelu
kožu.
Alec je stajao iza nje, obgrlio ju je rakama i stavio svoju bradu na njezinu
glavu.
Zurila je u mrak, slušala zvuk oceana, potresena shvaćanjem da već dugo nije
bila ovako sretna.
A to je bilo zbog Aleca. Ne samo njegova tijela, ili njegove obitelji, nego
njega. Muškarca.
Naslonivši se na njega, osjećala se sigurno i toplo.
Alec Hunter bio je muškarac koji se mogao nositi sa svime što je život bacio
na njega.
Sa svime, pomislila je, osim s ozbiljnom vezom.
Nije bio spreman ponovno se nositi s time.
»Kakva savršena noć. Osjećam se baš božićno. Vrijeme je da napravimo
planove i zaželimo nešto za sljedeću godinu.« Stavila je svoje ruke na njegove.
»Ispričaj mi o svojoj sljedećoj velikoj pustolovini, Brodolome Hunteru.«
»Antarktika u siječnju.«
Skylar naglo dahne i napola se okrene. »Antarktika? Dogodilo se?« Sjetila se
razgovora koji je vodio sa svojim ocem. Koliko je to želio. »Nisi bio siguran. O,
Alec, oduševljena sam zbog tebe.«
»Jesi li?« reče on oprezno. »Zašto?«
»Zato što je to nešto što si želio više od svega.« Okrene se tako da ga je gledala
u lice. »Kad si saznao?«
»Jučer sam dobio e-mail.«
»I nisi to podijelio sa mnom? Moramo otvoriti pjenušac. Učinit ćemo to kad
dođemo doma. Imam u hladnjaku spremnu bocu.«
184
 »Spremnu za što?«
Skvlar skupi dlan i stavi ga na prednju stranu njegova kaputa. »Za ovakve
prilike. Slučajno se slažem s tvojom majkom da bismo trebali proslavljati male
trenutke. U međuvremenu... nazdravit ćemo bez alkohola.« Podignula je ruku
pred njegovo lice. »Za snove koji se ostvaruju.«
Promatrao ju je jedan dugi trenutak i imala je osjećaj da ga je na neki način
iznenadila, no prije nego što ga je dospjela upitati, obuhvatio joj je lice rukama i
spustio poljubac na usta.
»Za snove.«
Kad su mu usta dotaknula njezina, osjetila je udarac tjelesne privlačnosti, ali
i nešto drugo. Nešto nedefinirano, no jednako moćno.
Odmotalo se u njoj, grijući sve hladne dijelove njezina tijela.
Srce joj je naraslo u grudima, a tijelo je osjećalo kao da je dobila injekciju
adrenalina ravno u venu.
Nije znala što to znači, ali osjećala je da nije dobro.
Svaki osjećaj koji je bio iznad prizemnog nije bio dobar.
Alec je jasno rekao da ovo što je između njih neće ići dublje, a ona to nije
samo razumjela, nego se s time i složila.
Brittany i Zach izišli su na terasu reći im da odlaze, a uskoro su otišli i Sky i
Alec.
Kako ne bi mislila na intimnost u kratkoj vožnji autom, pitala ga je još o putu
na Antarktiku.
»BBC radi dokumentarne o Ernestu Shackletonu, polarnom istraživaču. On
je planirao prijeći Antarktiku preko Južnog pola, od Weddellova do Rossova
mora. Njegov brod, Endurance, zarobio je led i nisu ga mogli osloboditi. Deset
mjeseci kasnije potonuo je.«
»Deset mjeseci? Trebalo mu je deset mjeseci da potone? Znači, nije uspio?«
»Nije uspio prijeći Antarktiku, ali doveo je svoju posadu doma. To je
nevjerojatna priča. Nisu mogli vući čamce i zalihe pa su kampirali na ledu i plovili
na njemu sve dok se nije počeo lomiti.«
»Zvuči opasno i neizvjesno.«
»Krenuli su s brodicama i uspjeli stići na pusti otok. Shackleton je znao da im
je jedina šansa za spas stići do kitolovne postaje na otoku South Georgia, koji je
bio udaljen stotine milja, no to je značilo da moraju prijeći preko jednog od
najopasnijih mora svijeta, i sve to u antarktičkoj zimi.«
Nije znala što je više umirujuće i zavodljivije, tiho predenje auta ili duboka
boja Alecova glasa. Zaključila je da bi on mogao naglas čitati i telefonski imenik,
a publika bi i dalje bila očarana.
»Pretpostavljam da ovo nema sretan završetak.«

185
 »Iznenađujuće, ali ima. Krenuo je jednim od brodskih čamaca, imenom James
Caird, i šačicom muškaraca. Znali su da će se suočiti s olujnim vjetrovima i
visokim morem pa su osigurali čamac, učinili su što su mogli.«
»Uspjeli su?«
»Da, a onda su spasili i muškarce koji su ostali. Shacldeton je pokazao
nevjerojatno, sjajno vodstvo.«
»Govorit ćeš o njemu?«
»Govorit ću o brodicama Endurance i James Caird.«
»Znači ti si onaj kojemu se mogu obratiti u vezi brodova.«
Alec se nasmiješi. »Pretpostavljam da jesam.«
I bio je dobar u tome.
Nije mu rekla da se dan prije, dok je on radio, išuljala i otišla na internet i
gledala ga na YouTubeu. Trebalo joj je manje od pet minuta da shvati zašto su ga
pratile tolike žene. Gledala je sve, ponekad i dvaput, i bilo je jasno zašto je toliko
tražen kao voditelj. »Zavidim ti.«
Usporio je kad su stigli do zavoja prema kolibi. »Zašto? Ne mogu zamisliti
da bi ti se posebno svidjela Antarktika. Gruba je, negostoljubiva, temperature su
takve da ti se zima u Maineu čini blagom...«
»To bi bila pustolovina. A ne postoji loše vrijeme, postoji samo loša odjeća.
A pomisli samo na svjetlost, sjene, svjetlosni efekt niskog sunca na ledu...«
Na trenutak je šutio, a onda ugasi motor i zagleda se u more. »Iznenađujuća
si osoba, Skylar Tempest.«
Govorila je sebi da iznenađujuće može biti dobro. Pa, je li to značilo da joj je
upravo uputio kompliment?
Smetalo joj je koliko se tome nadala.
Bila ga je tjelesno svjesna. Moći njegovih bedara toliko blizu njezinima, snage
njegovih ruku i širine njegovih ramena.
Otići će na Antarktiku, odletjeti u svoju sljedeću pustolovinu, i onda... što?
Vratit će se ovamo i živjeti u svojoj kolibi na stijenama, zadubljen u knjige.
»Hoćeš li mi nešto obećati?« Osjetila je kako je kroz njega prošla napetost i
zato je brzo nastavila. »Nemoj se osamiti kad se vratiš s Antarktike. Idi van.
Pametan si, zanimljiv, fantastičan tip, i trebao bi biti s nekim jednako
fantastičnim.«
Trebao mu je trenutak prije nego što je odgovorio. »Preuzimaš ulogu majke?«
»Ne, preuzimam ulogu prijateljice. Ne bi trebao koristiti ono što se dogodilo
s tvojom bivšom ženom kao razlog da izbjegavaš veze.«
»Ne izbjegavam veze, samo određenu vrstu veza.«
Skylar se nasmije. »Onakve u kojima se od tebe zahtijeva da napraviš rane
rezervacije ako želiš Plažu u lipnju.«

186
 »Upravo takve.«
Njezin smijeh nestane i ona mu stavi ruku na bedro. »Trebao bi ponovno
izlaziti, Alec. Trebao bi zakopati svoj cinizam nekamo u zaljev, zajedno s ostalim
potopljenim brodovima, i trebao bi krenuti dalje.«
Zavladala je duga tišina, a onda on okrene glavu prema njoj. »Zašto?«
Jer nije mogla podnijeti misao na njega samog, na usamljenika koji vjeruje da
nije sposoban usrećiti nekoga.
Srce joj je udaralo u grudima. »Jer zaslužuješ biti s nekim. Zaslužuješ biti
sretan.«
I onda je počela petljati po vratima i gotovo je pala iz auta koliko je žurila
pobjeći prije nego što joj postavi pitanje koje se nije usuđivala postaviti samoj
sebi.

187
 Petnaesto poglavlje

S NIJEG IM JE POSTAO IGRALIŠTE.

Zamotali su se u slojeve vodootporne odjeće i istraživali očišćene putove
kroz šumu, ponekad na Alecovim motornim saonicama, a ponekad na skijama za
cross-country.
Ponekad bi naišli na okorjele šetače, ali inače su cijeli prostor imali samo za
sebe.
Što je bilo dobro, pomislila je, kad je pala na leđa pokušavajući balansirati na
skijama dok je fotografirala.
Bilo je manje ljudi pred kojima bi se osramotila.
Još je gore bilo to što je Alec bio toliko sposoban u svemu što je sadržavalo
tjelesni element. Bila je uvjerena da bi ga mogli spustiti bilo gdje na svijetu, samo
s ruksakom, i on bi preživio.
»Očajna sam u ovome«, reče Skylar dok se mučila sa skijama. »Bolja sam
kod spuštanja.« Ali morala je priznati da je bilo zabavno i smijala se dok se
ponovno podizala na noge. »A kako to da ti skijaš? Ti si Britanac. Vi čak ni
nemate planine.«
»Bio sam u skijaškoj ekipi na faksu.«
»Naravno da jesi.« Nespretno je ustala na noge, otresajući snijeg sa sebe.
»Postoji li išta u čemu nisi dobar, Brodolome Hunteru?«
»Postoji. Brak.« Alec joj podigne skijaški štap. »Bio sam izuzetno loš u
braku.«
Suma je bila mirna i tiha, jedini zvuk bio je povremeni šušanj snijega koji je
padao s drveća na još više snijega.
Uzela je štap od njega. »Znači, kad si u nečemu loš, onda od toga odustaneš?
To je luda logika.«
»Ali štiti nedužne.«
Koliko je ona čula, njegova bivša žena djelovala je više manipulativno nego
nedužno, ali Skylar odluči da to neće glasno izgovoriti. »A eto, znaš kako kažu,
kad si u nečemu loš... moraš više vježbati.« Zanjihala se na skijama pa je
munjevito ispružio ruku da je umiri, prikrivajući smiješale na licu.
»Moraš skije usmjeriti u trake, onda nećeš izgubiti ravnotežu.«

188
 »Nećeš vjerovati, baš sam to pokušavala. Vjerojatno misliš da bi mi pomoglo
da prestanem fotografirati.«
»Zašto bi to učinila? Za tebe su fotografije važan dio, a ne skijanje.« Ostavio
je dlan na njezinoj ruci čvrsto je držeći. »Jesi li snimila nešto što možeš
iskoristiti?«
Skylar se još uvijek nije naviknula na činjenicu da njemu ne smeta što ona
svaki čas zastaje da bi fotografirala. »Vjerojatno. Snimila sam par fotografija
sunčeva svjetla kroz granje. Trebala sam ponijeti svoj Nikon, ali ne mogu skijati
s time oko vrata.« Uspije se nekako ugurati na trake. »Vrlo si strpljiv.«
»Nisam strpljiv.«
»Jesi. Nikad se ne žališ kad stanem da bih fotografirala.«
»Zašto bih se žalio?« Oči su mu izgledale tamnije nego ikad na nedirnutoj
bjelini šume i ona se okrene pokušavajući se usredotočiti na mjesta gdje je
stavljala noge. Znala je da će pasti ako ga i dalje bude gledala.
»Zbog mene moraš puno čekati.«
»Nema smisla biti vani ako ne zastaneš udahnuti svježi zrak i uživati u
pogledu.«
Tako se razlikovao od Richarda.
»Ja sam velika sanjalica i nisam usredotočena.«
»Ja mislim da je tvoja usredotočenost sjajna. Svatko tko svoj kreativni talent
može pretvoriti u posao posjeduje usredotočenost. Ti si ostvarila svoj san.
Tempest Designs.«
»To je još u nastajanju. I nije moj potpuni san.« Izdahne, otpuhnuvši oblačiće
u ledeni zrak.
»Ti želiš ljubav. Znam. Želiš veliku ljubav zbog koje ćeš se osjećati kao da će
ti se srce rasprsnuti.«
Skvlar se nasmije. »Ne, nego ljubav od koje mi je srce preveliko za grudni
koš. Ne takvu od koje se srce rasprsne, hvala lijepa.«
»To je olakšanje.« Alec posegne prema njoj i podigne joj zatvarač jakne do
vrata da spriječi hladan zrak. »Jer ta bi opcija mogla napraviti nered. Imaš veliko
srce, Skylar Tempest. Ne bili želio biti prisutan kad se rasprsne.«
»Već si mi sredio ozlijeđenu glavu i porezani prst. Za srce ću se pobrinuti
sama.«
Njegova ruka stajala joj je na boku, a lice mu je bilo blizu njezina. »Ti«, reče
on tiho, »zaslužuješ upoznati nekoga nevjerojatnog.«
Uzme joj lice u svoje dlanove i poljubi je. Kontrast između topline njegovih
usta i ledenog štipanja zimskog zraka pojačao je svaki osjećaj.
Bio je dovoljan samo jedan polagani poljubac da joj se zavrti u glavi i da joj
koljena postanu teška.

189
 Osjetila je njegovu ruku kako joj se polako spušta niz leđa, privlačeći je. Kroz
slojeve odjeće osjećala je njegovo tijelo, čvrsto i snažno, a onda je produbio
poljubac, tražeći i istražujući, sve dok nije osjetila da je preplavljuju vrtoglavi
valovi zadovoljstva. Zelja je zarila zube u nju i ona se pritisnula uz njega,
frustrirana zbog slojeva odjeće.
»Nitko ne ljubi kao ti.« Promrmljala mu je te riječi sasvim blizu usana. »Ako
se ovdje skinemo do gola, hoće li nas uhvatiti?«
»Ne, ali riskiramo s ozeblinama na određenim vitalnim dijelovima anatomije.
Tad bi potpetica u mojim jajima izgledala poput nježne opcije.« Uvijek mu je
uspijevalo nasmiješiti je.
»Vjerojatno se nećemo vidjeti nakon Božića pa bismo se možda trebali
dogovoriti za spoj na hamburgeru kad dođe ljeto.« Nije namjeravala to reći, ali
pobjeglo joj je, kao da joj se podsvijest opire odustajanju od nečega što je bilo
tako dobro. »Ovo je pogrešno ispalo. Nemoj poludjeti.«
»Sky...« Stavio joj je ruke na ramena. »Ne želim da ikad moraš paziti što ćeš
reći kad si sa mnom. Ne postoji ‘pogrešna stvar’ između nas, nikad. A ja se
zabavljam. Već je prošlo puno vremena otkad sam se ovako zabavljao.« Zadržao
je pogled na njezinim očima, promatrajući je tako intenzivno da joj je srce počelo
lupati u grudima, a dlanovi su joj se ovlažili.
Umjesto da situacija postane lakša, postala je još zamršenija.
»Svakako. Mislim... dobro. Dobro je što smo to raščistili.« Zaškiljila je prema
njemu. »Tebe je teško pročitati. Imaš ozbiljno lice. Pretpostavljam da ne bi bilo u
redu govoriti pred kamerom o nekoj ozbiljnoj povijesnoj temi i onda odjednom
umrijeti od smijeha.«
»Događa se.«
»Stvarno? Ne mogu te zamisliti da izgubiš kontrolu. Kad god te vidim na
ekranu, uvijek si uglađen i fin.«
»Gledala si me?«
To nije bilo nešto što je namjeravala priznati. Sad se osjećala poput školarke
koja ima simpatiju. »Možda sam virnula u onu epizodu gdje si skinuo košulju...
samo iz istraživačkih razloga. Jasno mi je zašto je imala toliko pregleda i zašto te
Livina prijateljica želi upoznati.«
Njegove se oči zatamne. »Vidjela si me i više od toga u posljednjih nekoliko
tjedana.«
Mnogo više. I još uvijek nije bilo dovoljno.
Želudac joj poskoči. »Ne bih imala ništa protiv da te opet vidim, zato bolje
krenimo odavde prije nego što slomim nešto važno. Možeš mi ispričati sve o
svojim neugodnim snimanjima dok budemo jeli vruće varivo i pili fino vino.«
»Idi ispred mene.«
»Zašto? Želiš mi gledati guzu?«

190
 »Ne, želim biti spreman uhvatiti te kad padneš.« Oči su mu sjale. »Ali ne
mogu obećati da ti u isto vrijeme neću gledati u guzu.«
Uvijek ju je nasmijavao.
»To bi bio savršen alternativni bračni zavjet, zajedno sa svečano obećavam
da ću uvijek maknuti pramenove kose iz tuša ili svečano obećavam da ću se truditi
ne ozlijediti dijelove svojeg tijela dok pripremam varivo.« Vidjela je kako mu se
izraz lica promijenio. Izgubio je opušteni, bezbrižni osmijeh i ona postiđeno
odmahne glavom. »Ups.«
»I ja bih vjerojatno mogao izmisliti vlastite zavjete.« Ton glasa mu je bio
ravan. »Svečano obećavam da ću smjesta nestati i provesti tjedne negdje bez
telefonskog signala, i tako te ostaviti u kiptećem bijesu.«
Pitala se je li to rekao da bi se ona osjećala bolje zbog svoje impulzivne
primjedbe. »To je izluđivalo Selinu?«
»Sve što sam radio nju je izluđivalo. Ili bolje da kažem, sve što nisam radio.
Kad god bi mi ponudili novi projekt, ona bi potonula u tugu i jad sve dok se već
nisam užasavao pomisli da joj moram reći da odlazim. Da sam joj rekao da idem
na Antarktiku, njoj bi to bio znak da je ne volim i da moram otputovati
u nedokučive daljine samo da bih pobjegao od nje.«
»Meni to ne zvuči kao ljubav. Kad si zaljubljen u nekoga, onda si mu najveći
obožavatelj. Slaviš svaki njegov mali uspjeh, i osjećaš ponos zbog svega što
postigne. Ohrabruješ ga i potičeš.«
»Već smo utvrdili da ti imaš visoka očekivanja.«
»Ne mislim tako. Ne ako ste zbilja pravi partneri.«
»Ti vjeruješ u pristup ‘dvije polovice koje čine cjelinu.«
»Ne, ne mislim to. Mislim da su obje strane cjelina za sebe.« Razmišljala je i
pokušala objasniti. »Vjerujem da je ljubav putovanje, pustolovina na koju idete
zajedno.«
»Pustolovina?«
»Naravno. Želim nekoga koga mogu podržavati i ohrabrivati, a tko će
zauzvrat podržavati i ohrabrivati mene. Trebam nekoga tko razumije da će biti
trenutaka kad ću zuriti u prazno i onda odjednom izvaditi crtaći blok ili fotoaparat.
Da će biti trenutaka kad je putovanje teško i moramo pomoći jedno drugome
da ustanemo. Želim nekoga s kim se mogu smijati, i s kim mogu razgovarati usred
noći. Želim mu se diviti i poštovati ga. Najviše od svega, želim nekoga tko me
shvaća. Ne mogu krenuti na putovanje života s nekim tko me ne shvaća.«
Jedini zvuk bio je usamljeni zov ptice negdje u šumi.
Stajala je tamo, u ledenoj mirnoći, shvativši da je jedina osoba s kojom bi
krenula na to putovanje upravo on.
Razmišljala je o tome kako je bio tu za nju na svakom koraku u posljednjih
nekoliko tjedana. O tome kako su se smijali zajedno i razgovarali o svemu. O

191
tome kako je sretan kad je u tišini i kako uživa biti vani dok ona fotografira u
beskraj, i kako se nikad nije žalio na to kako ona izgleda, niti joj je govorio da
požuri.
Jer, nije se trudila impresionirati ga niti mu udovoljiti, nijednom nije pokušala
biti netko drugi, a ne ona. A to je, pomisli, istinska intimnost. Otkriti sebe potpuno,
iskreno živjeti život s nekim... to je intimnost.
Ostajala je s Richardom nadajući se da će se zaljubiti u njega, nekad se čak
pitajući je li zaljubljena, ali sad je znala da biti zaljubljen nije imalo veze s time
koliko vremena provedeš s nekim, nego kako se osjećaš kad si s njim.
A kad je bila s Alecom, osjećala se dobro.
Dlanom joj je dodirnuo lice, upitno je pogledavši. »Što nije u redu?«
Bilo je tipično za njega da primijeti promjenu u njezinu raspoloženju i tipično
da će postaviti pitanje.
Bilo je toliko toga što mu je htjela reći, a nije mogla reći ništa.
Obećala mu je, zar ne, na samom početku da se neće zaljubiti.
Da se ovo neće dogoditi.
Osjećala je da joj je srce preveliko za grudni koš. Toliko veliko da to gotovo
nije mogla podnijeti.
To je bilo to. To je bio taj osjećaj.
Sad je znala.
A znala je i da ne može ništa učiniti u vezi s tim.
»Nije ništa.« Istisnula je te riječi iz usta, kroz suhe usne, znajući da bi on bio
zgrožen kad bi joj mogao pročitati misli. »Trebali bismo se vratiti.«

ALEC SE RAŠIRIO u stolici u svojem uredu.

Računalo je zurilo u njega kao da ga optužuje, dokument u njemu nedirnut.
Kog je vraga radio?
Nikad nije trebao dovesti Skylar ovamo. Oprezno je izbjegavao sva
romantična povezivanja i trudio se da mu veze budu jednostavne, pa ipak, ova
»jednostavna« veza nekako se pretvorila u nešto drugo.
U njoj nije bilo ničega jednostavnog.
Umjesto da radi, razmišljao je o njoj cijelo vrijeme.
Kao sada.
Tiho opsovavši, pritisne tipku i pokuša se usredotočiti na ekran, ali umjesto
da vidi svoj rad, vidio je njezino lice. Njezin osmijeh.
Trebalo se raditi samo o seksu, ali u jednom trenutku to se pretvorilo u zabavu
i seks, a nakon toga prešlo je u zabavu i seks i prijateljstvo. I tijekom tog vremena
saznao je mnogo o njoj. Saznao je da, iako je bila prekrasna, nije bila usredotočena
samo na svoj izgled. Da je bila jednako sretna u prevelikoj jakni kao i u onoj
192
nevjerojatnoj srebrnoj haljini one večeri na svojoj izložbi. Da je izuzetno
kreativna, ali da joj nedostaje osnovna nesigurnost koja je mučila tolike kreativne
ljude.
Znao je da je sretna u gomili ljudi, ali jednako sretna kad je sama i, poput
njega, lako može izgubiti osjećaj za vrijeme kad radi na nekom projektu. Obično
je, kad je bio s nekim, trebao i vlastiti prostor, ali sa Skylar se nikad nije osjećao
zarobljenim.
Govorila je, ponekad bez ustezanja, ali bila je i dobar slušač.
Shvatio je da je s njom podijelio više toga nego ikad s ijednom ženom.
I bilo je vrijeme da se suoči s istinom.
Imala je osjećaje prema njemu.
Znao je dovoljno o ženama da bi bio siguran da ima osjećaje prema njemu.
Odustavši od posla, pošao ju je potražiti, a pronašao ju je na njezinu
omiljenom mjestu - klupici kraj prozora u vrtnoj sobi.
»Što radiš tu? Mračno je.«
»Probala sam raditi, ali nisam se mogla usredotočiti pa sam pomislila da ću
na neko vrijeme sjesti ovdje.« Pomaknula je noge tako da i on može sjesti.
»Produktivan rad?«
Alec primijeti da ga nije pogledala u oči. »Ne. Ni ja se nisam mogao
usredotočiti.«
Pitao se bi li mu rekla kako se osjeća.
Sjedio je kraj nje na klupici pored prozora, a bedro mu je dodirivalo njezino.
To je bila situacija koju nikad nije zamišljao, da bude ovdje sa ženom.
Posebno ne s nekom koja je u njemu budila ovako snažne osjećaje.
»Pretpostavljam da si previše uzbuđen zbog Božića.« Lagano ga gurne, šaleći
se. »Bez brige, rekla sam Djedu Mrazu da si bio jako dobar dečko pa sam sigurna
da ćeš dobiti sve što ti je na popisu želja.«
Nije se nasmiješio. Više nije znao kako izgleda njegov popis želja.
Pitao se zna li ona.
Čemu se ona nadala?
Osjetio je prazninu u želucu, jer nije htio biti sljedeća osoba koja će joj uništiti
snove. To je već učinilo dovoljno ljudi. Neće to sad učiniti i on.
Znao je da mu ne može povjeriti svoje srce.
»Što je na tvojem popisu želja?« upitao ju je.
»Ništa.«
»Čak ni nova tijara ili vilinska krila? Čuo sam od Ryana da je to na Lizzynu
popisu.«
Nasmiješila se i spustila glavu na njegovo rame. »Za mene to nikad nije bila
tijara ili vilinska krila. Kad sam imala šest godina, željela sam biti balerina, ali to
193
je bilo samo zato što su me roditelji odveli u Met i zaljubila sam se u Degasovu
sliku Sat plesa. Željela sam boje. Svake godine tražila sam boje.«
»Mislio sam da ti roditelji nisu dopuštali da vjeruješ u Djeda Mraza.«
»I nisu, pa sam izravno tražila.«
»I to nije djelovalo?«
»Ne. Na kraju mi je teta kupila boje. Raširila sam ih u kuhinji na Božić i
probudila majčin gnjev jer nam je na večeru dolazilo pedeset ljudi.«
»Pedeset? To je onda bilo puno učenja. Je li ti se ikad dogodilo da pomiješaš
ljude?«
»O, da.« Uspravila se i odmaknula svoju plavu kosu s njegova ramena. »Na
jednoj večeri na Badnjak pitala sam izvršnog direktora jedne banke kako mu je
novorođena beba.«
»Nije imao novorođenu bebu?«
»Ne, ali nedavno je posudio ženu nekoga drugog. To je bio veliki skandal.
Moja majka posebno nas je uputila da ni u kojem slučaju ne spominjemo njegov
društveni život. Trebali smo razgovor držati na njegovu dobrotvornom radu.«
Zamislio ju je kako se zabunila, kako se vadi iz neugodnog trenutka kad je
odjednom shvatila da je pogriješila.
»A da sad pišeš Djedu Mrazu što bi mu rekla?«
»Da pazi da se ne zaglavi u dimnjaku.«
Alec se nasmije. »To je sve?«
»Djed Mraz ne donosi stvari koje su u životu zbilja važne.«
»Kao što?«
»Prijateljstvo. Ljubav.«
To što je još uvijek to htjela bila je potvrda njezine otpornosti. »To bi bilo na
vrhu tvojeg popisa? Nakon svega što se dogodilo s Richardom?«
»Ono što sam imala s Richardom nije bila ljubav, ali čak i da jest, i da je moje
srce slomljeno na milijune komadića, i dalje ne bih odustala od ljubavi. Previše je
važna. Na kraju, ljubav je jedino što vrijedi.«
Alec je zurio u njezine prste, koji su sad bili isprepleteni s njegovima. »Čak i
kad uzrokuje bol?«
»Tako osjećaš samo zato što si imao loše iskustvo, ali ono što ste vas dvoje
imali nije bila ljubav. Nisi bio zaljubljen u Selinu, a ne vjerujem ni da je ona bila
zaljubljena u tebe. Nije ljubav ako osjećaš da nekoga moraš zavezati za sebe. I
nije ljubav ako želiš da se osoba promijeni, ili da bude drukčija, ili da se odrekne
svega što voli. Zaljubiš se u kompletnu osobu, zašto bi onda to mijenjao? Uzmimo
tebe kao primjer...« Jače mu je stegnula prste. »Tvoja priroda je pustolovna, ali si
i akademik, pa je jasno da ćeš željeti provoditi vrijeme radeći to. To si ti. Oduzmi
to i bit ćeš jednako jadan kao što sam i ja kad ne mogu raditi ono što volim.«

194
 Bila je u pravu kad je rekla da je bio jadan.
»Jedno drugo smo činili jadnima.« Oklijevao je, želeći podijeliti koliko je
mogao a da ga ona razumije. Trebalo mu je da ga razumije. Trebalo mu je da
razumije kako je ovo nešto u čemu se ne snalazi najbolje. »Njezini roditelji razveli
su se kad je bila mala i zbog toga je patila od kronične nesigurnosti. Kad nisam
bio s njom, htjela je znati gdje sam i s kim sam - što nije jednostavno u poslu koji
radim, jer mogu tjednima biti negdje na filmskom setu. Htjela je da budemo
zajedno u svakom trenutku u danu, no i kad smo bili zajedno, nismo bili sretni.«
»Nikad mi nisi ispričao kako si je upoznao.«
»Bili smo na nekom dobrotvornom događaju i slučajno smo otišli u isto
vrijeme. Gotovo sam ušao u taksi kad je nju netko srušio i ukrao joj torbicu.«
»Znači, bio si sav sređen i u fraku, izgledao privlačno i seksi, i onda si je
spasio. Njega si uhvatio? Naravno da jesi.« Nije čekala da joj odgovori. »OK,
spasio si je i onda je odveo doma, i ona je htjela da dođeš gore da ti može zahvaliti
kako treba, ali odbio si jer nisi želio iskoristiti nekoga tko je bio ranjiv. I to je njoj
bilo dovoljno.«
»Kako znaš sve to?«
»Samo sam pogodila.« Podignula je ruku i dodirnula mu obraz. »Spasio si je.
Bio si kavalir.«
»Učinio sam ono što bi svatko učinio.«
»Ne. Učinio si ono što bi ti učinio. I kladim se da je uživala u tome što je se
spašava, je l’ da? I to je postavilo uzorak vaše veze. Nije čudo da nije išlo, Alec.
Kako bi i moglo? Niste bili jedno za drugo.«
»Nemoj to raditi.« U ustima je osjetio gorčinu. Bilo je tako primamljivo
pustiti je da tako razmišlja, na trenutak se baškariti na toplini njezina odobravanja.
Ali onda... što? To nije bilo iskreno, zar ne? »Nemoj me pretvoriti u nekakvog
junaka jer je ona to radila, a nije joj dugo trebalo da sazna koliko je u krivu, i
još se uvijek bori s tim razočaranjem. Ne želim da naša veza bude takva.«
»I nije takva. Ja ne mislim da si ti junak. Ono što mislim jest da si pristojan i
dobar muškarac, unatoč pokušajima da me uvjeriš u suprotno. Zašto je mrzila što
si odlazio? Bojala se da ćeš je prevariti?«
»Da, ali na kraju je ona bila ta koja je to učinila.«
To je bilo nešto što nikad ni s kim nije raspravljao, iako je njegova majka
pretpostavljala što se dogodilo. Kad Skylar nije komentirala, pogledao ju je. »Ne
djeluješ iznenađeno.«
»Kad smo bili kod tvojih roditelja, rekao si nešto o tome kako ne čekaju svi
da jedna veza završi da bi započeli drugu. Ti nju ne bi prevario pa sam
pretpostavila da je to bila ona.«

195
 »Ja sam ih našao. Ona je to tako izrežirala. Htjela me napraviti ljubomornim.«
Pomislio je na tu noć. Na emocije koje su letjele kroz njega. »Zašto si tako sigurna
da ja ne bih prevario?«
»Jer to nije tvoj stil. Otvoren si i iskren. A i odrastao si muškarac. Ako za tebe
veza više ne bi bila kako treba, rekao bi to. Dovoljno si jak da to kažeš i učiniš
poštenu stvar.«
»Bio sam teška osoba u braku.«
»Svatko bi bio težak da je oženjen za pogrešnu osobu. Nije samo ona bila
povrijeđena. I ti si bio povrijeđen.«
Na trenutak je sjedio, ne govoreći, i znao je da je važno da ona zna istinu.
»Nisam bio povrijeđen, Sky, nego sam osjetio olakšanje. Kad sam je vidio s njim,
osjetio sam olakšanje. To je bio trenutak u kojem sam znao da je gotovo, a to je
znala i ona.«
»Bio si povrijeđen, Alec. Možda ne tim činom, ali prije toga jesi, i to svim
malim stvarima koje je činila... ili ih nije činila. Nekako joj je uspjelo uvjeriti te
da nikoga ne možeš učiniti sretnim. Da ti je bolje samome.«
»I jest. Ja sam sebičan. Previše sebičan da bih se mogao obvezati na taj način.
Ne želim biti odgovoran za sreću druge osobe.
Želim imati mogućnost da odem istog trenutka i da putujem kad god poželim.
Želim imati mogućnost provesti cijeli tjedan s nosom u knjizi i ne ispričavati se
zbog toga. Želim raditi cijelu noć ako mi s knjigom dobro ide, i želim govoriti o
putovanjima, povijesti, pisanju - stvarima koje mene zanimaju, a ne o zabavama i
poznatim osobama i o tome tko s kim izlazi. To me ne zanima.« Glas mu je bio
grub. Brutalan, dok je sve to govorio. »Zbilja mi je bolje samom.«
Izrekao je upozorenje i nadao se da ga je slušala.
»Da si sebičan ne bi me one noći u Londonu došao potražiti. Nastavio bi sa
svojim životom, kao što je to učinio Richard. Došao si na moju izložbu samo da
zadovoljiš Brit. Čak ti se nisam ni sviđala, ali odbio si ostaviti me. Ostao si sa
mnom, a onda si odbio ostaviti me samu, i to si učinio premda si se itekako
sjećao što se dogodilo kad si zadnji put pomogao ženi u nevolji.«
»Ti nisi poput moje bivše žene.« Sad kad je poznavao Skylar, nije mogao ni
zamisliti da je nekad to mislio.
»Dopuštaš joj da utječe na način na koji živiš svoj život, Alec. A to je sranje.
Ako te uhvati oluja kad ploviš, ideš li nakon toga ponovno na plovidbu?« Lagano
ga gurne laktom. »Dakle, što misliš, Brodolome Hunteru? Možda bi tvoja
novogodišnja odluka trebala biti da se poševiš u što je moguće više različitih poza
sa što je moguće više prekrasnih žena, u nadi da ćeš upoznati neku zanimljivu.«
Iz nekog razloga to nije zazvučalo nimalo privlačno.
»Mislim da ne bih.«

196
 »Kirsti i ja ćemo ih procijeniti za tebe. Samo žene koje vole biti u prirodi i
znaju se hrvati s divljim veprovima, i to golim rukama.« Skylar zastane. »Obećaj
mi da ćeš početi izlaziti. Ne želim da život proživiš sam.«
»A što je s tobom? Koja je tvoja novogodišnja odluka?«
Nastala je kratka tišina, a onda mu je uputila svoj tipični blistavi osmijeh.
»Živjet ću život hrabro i biti svoja. I nadam se da ću negdje usput upoznati
muškarca koji misli da postoje i gori načini za umrijeti od toga da se udavi u snu
mojom kosom.«
Alec shvati da se nada da ona tog muškarca neće uskoro upoznati.
Želio je da bude sretna, ali nije želio misliti o tome kako se smiješi i smije s
drugim muškarcem.
I što je to govorilo o njemu?
Da je upravo ono što je njegova bivša žena govorila za njega.
Sebičan.

HARBOR HOUSE JE BLISTAO svjetlima i svečanim zelenilom, a Emily je bila sasvim

zaokupljena pripremama za Božić.
Kuhinja je mirisala na pečenje i bila je prepuna zdjela, lopatica i pladnjeva s
kolačima koji su se hladili. Na stolu su bili rašireni papiri, a Lizzy je slikala,
potpuno usredotočena, istresajući šljokice na papir.
»Ovo mi je super.« Skylar pobliže pogleda. »To je otok. A ovdje je Captain
Hook, skroz okićen za blagdane. A ovo je Alecova kuća?« Pokaže na naherenu
kuću pored koje je bio galeb. »Trebaš pomoć kod završavanja?«
Lizzy posegne za ružičastim šljokicama. »Uskoro ću ostati bez šljokica.«
»Možda ti mogu pomoći s tim.« Posegnula je u svoju torbu. »Šljokice. U
različitim bojama.«
Lizzyno lice zasja. »Ti si najbolja!«
Emily zatvori oči. »Jesam li ti u posljednje vrijeme rekla koliko te mrzim?
Zadnje šljokice koje si joj dala završile su u tušu. Ryan se sjajio svaki put kad je
odlazio na posao.«
Lizzy se usredotočila na papir, a jezik joj se ispružio između zuba dok je
pažljivo crtala.
»Ali ona uživa.« Skylar raširi tubice sa šljokicama po stolu i spusti svoju
torbu. »A kreativnost se nikad ne smije sputavati. Osjećaš se bolje, Em?«
Očajnički je željela razgovarati s prijateljicom, ali znala je da za to nema šanse
dok je Lizzy s njima.
»Uglavnom.« Emily je spustila glavu pomažući Lizzy, a Skylar posegne za
zdjelom brusnica sa stola.
»Lijepe su. Kao dragulji.«

197
 »Imaš li kakve ideje za novu kolekciju?«
»Nekoliko. Ništa još nije gotovo.«
Sljedeći korak bio je vratiti se u studio u New Yorku i početi raditi.
Ali to je značilo napustiti otok Puffin.
I Aleca.
A to nije željela učiniti do posljednje minute.
Željela je do kraja iskoristiti svaki trenutak.
Sjela je za stol zureći u Alecovu kolibu na crtežu.
Napustiti je bilo bi bolno, ali ni blizu bolno koliko napustiti njega.
Razgovor od prošle večeri bio je težak jer sve dosad nije morala skrivati svoje
osjećaje od njega. Njihova iskrenost bila je jedna od stvari koju je u njihovoj vezi
najviše voljela.
Što ako je pogodio? Što ako nije mogla sakriti što osjeća?
Nešto mu je obećala. Rekla mu je da se ovo neće dogoditi.
A znala je i da se Alec neće predomisliti.
Na to ju je podsjetio prošle večeri.
Njegove su riječi bile upozorenje.
Očajnički je željela razgovarati s prijateljicom, ali Lizzy je bila između njih,
pa je radije potražila drugu temu za razgovor.
»Prvi put sam upoznala Meg Ferguson. Ti je poznaješ?«
»Malo. Ona je Agnesina prijateljica. Bila je dio ženske grupe kojoj je nekad
pripadala i Kathleen. Sjećam se da nam je Brit pričala kako su znale odlaziti na
kazališna putovanja na kopno.« Emily spasi četku za bojenje koju je Lizzy vrtjela
po zraku. »Kako si je upoznala?«
»Alec je odlazi posjetiti kad je doma. Svako ljeto ponašao se kao da je
nedruštveni pustinjak, ali kad je na otoku, svaki tjedan je posjećuje i to radi otkad
je umro njezin muž. To je cijela godina, Em.«
»Nisam imala pojma. Nikad nije ništa rekao.«
»On to ne radi. To nije njegov način. Richard je činio stvari zato što su bile
vidljive publici, ali Alec ih čini jer su ispravne.«
Emily gurne poklopac na tubicu sa šljokicama.
»To je dobro. Znači da nije tako ciničan i ogorčen kako izgleda na prvu.«
»Nije ogorčen.« Skylar skoči u njegovu obranu. »Mislim da okrivljuje sebe i
zbog toga je nepovjerljiv.«
»Što znači ogorčen?« Lizzy podigne glavu sa svoje slike, a Sky shvati da
moraju biti oprezne dok razgovaraju.
Emily joj pruži objašnjenje, dok je Skylar zurila u zdjelu s brusnicama.
»Voli umjetnost.«

198
 »Tko?«
»Alec. Nisam to očekivala. Još nikad nisam imala nekoga s kim bih o tome
mogla razgovarati.«
»To je dobro. Drago mi je što nisi uzrujana zbog Richarda.« Emily pošalje
Lizzy oprati ruke.
»Zapravo, sretnija sam nego što se mogu sjetiti da sam uopće bila. Zabavljam
se.« I zaljubljena sam, i totalno izvan sebe. I moram razgovarati s tobom.
Emilyna glava bila je blizu Lizzyne dok je ispirala boju s djevojčičinih prstiju.
Skylar proguta. Zbilja je morala razgovarati.
Možda bi mogla predložiti da se nađu, samo cure. Samo ona, Emily i Brittany.
Mogle bi otvoriti par boca vina i razgovarati.
»Jesi li slobodna sutra navečer?«
Emily osuši Lizzyne ruke i spusti je sa stolice. »Žao mi je, nisam. Imamo
dobrotvorni koncert u školi. Dobrodošla si, možeš nam se pridružiti. Bit će
zabavno.«
Ali neće biti prilike za razgovor. Skylar odmahne glavom. »A večer nakon
toga?«
»Pomažemo Agnes urediti stan. Spremila sam složenac, Lizzy je napravila
ukrase, a sljedeća nam je na popisu čokoladna torta. To sad radimo.«
Emily pospremi materijale za slikanje, a onda izvadi jaja i maslac iz hladnjaka
i stavi ih na stol, dok je Lizzy donijela zdjelu i drvenu žlicu.
To je očito bila dobro uvježbana rutina i Skylar pomisli na to koliko se njezina
prijateljica promijenila od početka ljeta. Bila je toliko opuštenija.
»Sretna si«, reče ona tiho, a Emily se nasmiješi dok je vagala i mjerila.
»Da, jesam. Tko bi rekao.«
Lizzy uzme jaje i oprezno njime lupne o rub zdjele. Pola se razlije u zdjelu, a
druga polovica sklizne i razlije se po stolu. »Ups.«
Sky je promatrala kako je njezina prijateljica sve obrisala i pokazala djevojčici
kako se to treba napraviti.
Bila je strpljiva i blaga i Skylar osjeti kako se nešto u njoj razvezalo.
Najljepše na svijetu bilo je vidjeti Emily s obitelji.
Nije se samo Emily promijenila, shvati ona sjetno.
Svi njihovi životi su se promijenili.
»Predivna si. Volim te.«
Emily je iznenađeno pogleda. »I ja tebe volim.« Pomogla je Lizzy miješati
mješavinu, a onda je žlicom staviti u kalupe za muffine. »Je li ti se Richard javio?«
»Nije. I to mi je olakšanje. Nemamo što reći jedno drugome.« I nikad,
zapravo, nisu ni imali. Uznemiravala ju je pomisao na to da nikad s Richardom
nije osjetila takvu intimnost kakvu je iskusila s Alecom. »Alec je neku večer rekao
199
kako misli da Richard možda ima narcistički poremećaj ličnosti. Očito ga
imaju mnogi političari. To ide jedno s drugim.«
I onda shvati da je, otkad je ušla kroz vrata, govorila samo o Alecu.
Ako nije mogla biti s njim, sve što je željela bilo je govoriti o njemu, kao da
ga razgovor nekako približava.
Još nikad nije tako osjećala prema nikome.
Spustila je zdjelu, a ruke su joj se tresle.
Morala ga je maknuti iz misli. Morala je.
Ovo je trebala biti bezbrižna zabava, da ne misli na Richarda. Nikad nije
trebalo postati ozbiljno.
Činilo se da Emily nije primijetila da nešto nije u redu. Skuhala je kavu i
stavila šalicu pred Skylar. »Što je s tvojim roditeljima? Još su uzrujani?«
»Naravno.« Ispričala je Emily o poruci od njezine majke i njezina se
prijateljica užasnula.
»Ne mogu vjerovati da je rezervirala mjesto. To je izvan pameti.«
»Moja majka bi mislila da je to samo dobra organizacija. Vjerojatno će mi
poslati račun za otkazivanje rezervacije.«
»Ne razumijem tvoje roditelje. Kao da ih nije briga što ti želiš.« Emily je
izgledala zbunjeno. »Ne poštuju tebe kao osobu.«
»To je zato što nisam onakva kakvom me oni žele.«
Lizzy je lizala žlicu i svečano ju je pogledala. »Emily kaže da možeš biti što
god želiš biti.«
Skylar se nasmiješi, prisjetivši se vremena kad je i sama vjerovala u to. »I u
pravu je.« Jedino ne možeš ako imaš roditelje poput mojih, pomisli. Onda možeš
biti ono što želiš biti, ali to je imalo svoju cijenu, a cijena je bila mučno
neodobravanje.
Emily obriše ruke. »Tako mi je drago što ćemo Božić provesti svi zajedno.
Brittany je pozvala i Agnes. Bit će zabavno.«
»Bit će, da.« Ali nekako se više nije veselila tome.
Što ako se više ne bude mogla pretvarati pred Alecom? Što ako on pogodi što
ona osjeća?
Kad su stavile kolač u pećnicu, Lizzy se otišla igrati s Cocoom, njihovom
koker španijelkom.
Istog trenutka kad je izašla iz sobe, obje su progovorile u isto vrijeme.
»Moram ti nešto reći...«
Zurile su jedna u drugu, a onda se nasmijale, sjetivši se koliko im se puta ista
stvar dogodila u prošlosti.
»Ti prva.« Skylar se osjećala krivom što je cijelo vrijeme otkad je stigla
govorila samo o Alecu. »Nešto o Something Seashoreu? Kako sve to ide?«

200
 »Dobro. Spremni smo za otvaranje za Uskrs... ali ne, moje novosti nemaju
veze s tim.«
»Što je onda? Što nije u redu?« Sky uzme šalicu, prvi put primijetivši tamne
podočnjake ispod prijateljičinih očiju. »Izgledaš zbilja umorno. Još uvijek imaš
onaj virus? Bila si kod doktora?« Nagne se naprijed, zabrinuta. »Reci mi. Radi se
o Ryanu?«
»Ne! On je divan. Obožavam ga. Ja... on je najbolje što mi se ikad dogodilo.«
»Radi se o Lizzy?« Ozbiljno zabrinuta, Skylar nabroji sve mogućnosti, ali
Emily je samo odmahivala glavom i odjednom joj se u očima pojave suze. »Sad
me već plašiš.« Zaboravivši na vlastite probleme, Sky skoči na noge i u dva
koraka napravi krug oko stola. »Što god da jest, riješit ćemo to zajedno. Hoćeš
da nazovem Brit?«
»Ne.« Emily obriše lice dlanom baš kad je Ryan ušao u sobu.
Njegova promrmljana isprika utihne čim je ugledao njezine suze. »Em?« Glas
mu je bio suh. »Dušo, bolesna si? Što nije u redu?« Blago odgurne Skylar i uzme
Emily u naručje.
Sky se odmakne, osjećajući se kao višak.
Tako je sada bilo.
I njihovo prijateljstvo se mijenjalo. Stvari su bile drukčije.
Brittany i Zach, Emily i Ryan, a ona je imala...
Nikoga.
Bilo bi glupo pretvarati se da će Alec dugo biti u njezinu životu.
Njezine su se prijateljice zaljubile u prave muškarce, dok se ona - proguta -
zaljubila u muškarca koji nije želio imati ništa s ljubavlju.
Možda je njezina majka bila u pravu. Njezini izbori bili su usrani.
Osim što ljubav nije bila izbor.
Emily nasloni glavu na Ryanova prsa. »Samo sam blesava. Zbilja sam
osjetljiva. Kao da si ne mogu pomoći, žao mi je.«
»Proći će, dušo.« Ryan je gladio Emilynu kosu. »Ja sam ovdje. Uvijek ću biti
ovdje.«
Osjećajući se kao da prisluškuje, Skylar se upita što će to proći, a onda shvati.
»Jebote... zar si...?«
Emily se odmakne od Ryana provjerivši da Lizzy nije u sobi. »Trudna sam.
To sam ti htjela reći. Nisam još ništa mislila govoriti jer je jako rano, ali s obzirom
na to da ovih dana cijelo vrijeme ili spavam ili povraćam, neće biti lako sakriti to
od ljudi koji su mi bliski.«
»Zašto bi uopće željela sakriti nešto tako divno? Emily...« Skylar osjeti suze
u očima i pritisne prsa dlanom. »Oh!«

201
 Ryan se vragolasto nasmiješi. »Hej, nije to sama napravila. I ja sam odigrao
ulogu.«
»Da, vjerujem da jesi.« Sky ga bočne u ruku. »Makni se odavde. Ovo je ženski
trenutak. Ne saznajem svaki dan da ću biti teta. I nemoj me tako gledati. Možda
mi nije sestra po krvi, ali mi je sestra po srcu, a to je jednako moćno.« Na
trenutak, njezinu vlastitu zbunjenost zaklonilo je oduševljenje zbog prijateljice.
Suze su potekle i ona ih obriše dlanom. »Sranje. Daj me pogledaj. Sva sam u
neredu. Zna li Brittany?«
»Sad znam.« Glasom jednako punim suza, Brittany uđe u prostoriju i zagrli
Emily, ignorirajući Ryana. »Trebali biste zaključavati ulazna vrata ako ne želite
prisluškivače.«
»Ovo je otok Puffin. Nitko ne zaključava ulazna vrata.«
»Nitko ni ne treba zaključavati vrata.« Zach je ušao u sobu za njom. »Ima
toliko snijega da nitko ionako ne može do vrata. Čestitam.«
»Naša prva beba.« Brittany šmrcne. »Koliko dugo znaš?«
»Tjedan ili dva.« Emily je pocrvenjela. »Htjela sam vam reći.«
Ali nije, pomisli Skylar. Jer sad ima Ryana.
»Ni ne dijeliš s drugima ono što nisi spremna podijeliti«, reče Brittany blago.
»Ne želiš da ljudi znaju?«
»Ne još. Naravno, reći ćemo Alecu, ali inače ćemo to zadržati za sebe do iza
Božića.«
»Neću reći ni riječ. Ali ovo je otok Puffin. Postoji velika šansa da će svi na
otoku i prije tebe znati kojeg je beba spola.«
»Sjedni.« Ryan žurno posjedne Emily na stolicu i čučne pokraj nje. »Što da ti
donesem, dušo?«
Vidjevši ga tako zaštitnički raspoloženog, Skylar se prisjeti Aleca i kako ju je
one noći podignuo, kad je bila u najgorem stanju, i odnio je u taksi. Na to kako
joj je držao glavu dok je povraćala, i tješio je dok je plakala. Pomisli na njegovu
obitelj i Churcha i Nelsona.
Vjerojatno ih više nikad neće vidjeti.
A njezini prijatelji, koji su joj tako dugo bili bliskiji od obitelji, ulazili su u
novo životno poglavlje. Bit će mjesta za nju, naravno, ali više neće biti isto.
Bilo je jadno što se osjećala tako plačljivo, ali srećom, imala je Emily kao
opravdanje.
A vidjela je i da je sada Emily i Ryan ne trebaju.
Riješit će svoj problem sama.
Sabravši se, uzela je torbu i krenula prema vratima. »Ostavit ću vas same.
Ako išta trebate, zovite me.«
Brittany baci pogled na nju.

202
 »Kako si ti došla ovamo? Posudila si Alecov auto?«
»Ne, došla sam pješice.«
»Opet pada snijeg. Odvest ću te do Ribarske kolibe.«
»A Zach?«
»On je došao svojim autom. Ide do uzletišta, ima let, mora odvesti jedan par
u Bar Harbor. Ja ću te povesti.«
»Hvala.« Raspoloženje joj se popravi. Mogla bi razgovarati s Brittany.
Povjeriti joj se.
»Čekaj.« Emily se odmakne od Ryana. »Nisi li htjela o nečemu razgovarati,
Sky?«
Da, o činjenici da sam zaljubljena u Aleca i da je divno i uzbudljivo i mučno
jer on nije zaljubljen u mene.
Skylar se vedro nasmiješi i odmahne glavom. »Ma, nije bilo ništa.«

»TRUDNA! Oho! Možeš li vjerovati?« Brittany je pažljivo vozila po snijegu.

»Kakva strma krivulja učenja. Em se pokazala kao okomita stijena.«
»Ali ima Ryana.«
»Da.« Brittanyn glas je bio promukao. »Njih dvoje su baš slatki zajedno. A ja
preuzimam potpunu odgovornost. Da ga nisam poslala da pazi na nju...«
»Divno mi je vidjeti je tako sretnu. I tebe sa Zachom.«
»Ti si sljedeća. Sad kad si se napokon riješila Richarda Štakora, možeš si naći
nekog ludo privlačnog, tko će te cijeniti.«
Već je našla nekoga.
A on nije želio nju. Barem ne na taj način.
»To se neće dogoditi.«
»Hej, znam da se trenutačno osjećaš ranjeno, ali daj si malo vremena. Tako
mi je drago što se seksaš s Alecom. Upravo je taj seks nakon prekida ono što
trebaš.« Brittany je usporila približivši se zavoju na cesti. »Samo zabava, bez
opasnosti od osjećaja. Sranje, ceste su baš skliske.«
S njezine strane bilo je puno osjećaja. Više nego što ih je ikad u životu osjetila.
Srce joj je bilo ispunjeno njima i nije imala pojma što će učiniti.
Bilo je okrutno ironično da je pronašla jedino što je ikad željela s muškarcem
koji joj to nije mogao dati.
Za Aleca, veza je bila kavez. Nešto što ga je sputavalo i sprečavalo ga da živi
životom kakav je želio.
Nije imalo koristi što si je govorila da ona nije takva, jer na kraju je jedino što
je bilo važno bilo to što on osjeća.
Osjećaji su je davili u grlu. »Brit...«

203
 »Znam da vas dvoje nemate mnogo zajedničkog izvan spavaće sobe, ali nije
baš da ćete se viđati kad blagdani završe. On odlazi na Antarktiku ili tako nešto,
je l’ da?«
»Da.« I bila je uzbuđena zbog njega, ali ujedno i tužna, i malo zavidna.
Odgurne to u stranu. »Misliš da je Emily u redu što se tiče trudnoće?«
»Misliš zato što to nikad nije željela? Da, mislim da jest. Nije baš da to nije
željela, nego se bojala.«
»Moramo naći vremena za razgovor s njom. Dati joj priliku da nam kaže kako
se zbilja osjeća.« A možda tako i ona dobije priliku da kaže što je muči. »Nismo
bile same već sto godina.«
»Ona ima Ryana. Jesi ga vidjela kakav je s njom? Bilo je preslatko. Nije nas
ni primijetio. Ništa me ne raznježuje toliko kao kad je velik i snažan muškarac
ljubazan i nježan.«
»Mnogo toga se promijenilo od početka ljeta.« Sky je zurila u svoje ruke.
»Jesi li primijetila?«
»Da. Naša je prijateljica imala presađivanje životnog stila i osobnosti. Ja
živim sa svojim bivšim mužem, a ti se ludo seksaš s muškarcem kojeg si nekad
htjela ubiti. Nitko ne može reći da nam životi nisu zanimljivi.«
Skylar je okrenula glavu i zagledala se kroz prozor.
Otok je izgledao drukčije, prekriven snijegom, blizak, a opet dalek i stran.
Kao i njihovo prijateljstvo.
Sve se promijenilo, osim nje. Ona je ostala ista, nadajući se nečemu što se
nikad neće dogoditi. Trudila se živjeti svoj san, istodobno želeći zadovoljiti
roditelje.
Osim što više nije bila ista, zar ne?
Napokon je našla veliku ljubav kakvu je željela cijeli život.
Brittany skrene i zaustavi se na kraju ceste. »Možeš li pješice odavde? Ako
budem vozila dalje, ostat ću zarobljena u snijegu.«
»Hoćeš možda malo ući?« Riječi su joj same od sebe izišle iz usta. »Bilo bi
sjajno malo nadoknaditi razgovor.« Je li zazvučala očajno? O, Bože, nadala se da
nije.
»Privlačno zvuči, ali ne mogu.« Rastresena, Brit baci pogled na svoj telefon.
»Kad se Zach vrati s leta, idemo se naći s Philipom. Prošli tjedan je opet bio kod
doktora.«
»Oh.« Osjetivši se sebičnom, Skylar odgurne svoje nesigurnosti u stranu.
»Kako se osjeća?«
»Promijenili su mu lijekove. Zach se brine. Philip i Celia poslije Božića idu
na Floridu na nekoliko mjeseci, zbog boljeg vremena. Možda im se pridružimo.«
Pogledala je u kolibu i more iza nje. »Volim ovaj dio otoka. Savršeno, romantično
skrovište. A ti i Alec, pronalazite li teme za razgovor dok se ne seksate?«
204
 Nisu prestajali razgovarati, a razgovori su bili gotovo jednako uzbudljivi kao
i seks.
S Alecom se nikad nije morala ispričavati.
Prestala ga je stalo ispitivati izluđuje li ga njezina kosa.
Prestala je opravdavati što su njezini radovi bili rašireni po čitavoj vrtnoj sobi.
Prije nikad nije zastajala da bi izvadila fotoaparat iz džepa.
Napokon je osjećala da je pronašla nekoga kome se sviđa onakva kakva jest.
Htjela je sve to početi govoriti, ali onda je zabrujao Brittanyn telefon.
»To je moj dragi, podsjeća me da odem u šetnju s Jawsom. Na mene padnu
samo dobri poslovi.«
»Kako je Jaws?«
»S tjelesnim problemima, ali zdrav.« Brittany je čitala poruku. »On je jedna
uspješna priča.«
»Bilo je lijepo od vas dvoje što ste ga uzeli.«
»Zach je bio taj koji ga je uzeo, a njih dvojica su mi došla u paketu, no Jaws
nam je trenutačno dovoljna odgovornost. On je naša beba. Trebali bismo otići na
večeru jedan dan, svi šestero.«
Svi šestero.
»Voljela bih to. A možda bismo i mi mogle pronaći malo zajedničkog
vremena.«
Ali činilo se da je Brittany nije čula. Bila je zauzeta pišući poruku Zachu.
Podigne pogled kad je Sky otvorila vrata i pustila unutra nalet ledenog zraka.
»Hej, čekaj malo...«
Sky zastane, u nadi. »Da?«
»Pala mi je na pamet sjajna ideja za Zacha za Božić. Jesam ti ikad rekla da,
kad je bio mali, nikad nije smio jesti čokoladu s božićnog drvca?«
»Nisam to znala.«
»Vjerojatno to i ne bih trebala govoriti, ali Lizzy i ja ćemo ove godine na
drvce objesiti toliko čokolade da će imati gozbu cijeli tjedan.« Brittany se cerila,
oduševljena samom sobom, pa se i Sky nasmiješila, zadovoljna što vidi
prijateljicu tako sretnu.
»To je odlično. Sretan je što te ima.«
»Ja sam sretna što imam njega. Ti ćeš biti sljedeća.« To je bio usputni
komentar, i Skylar je gotovo nešto rekla, ali Brittany je spustila glavu i pisala
poruku Zachu.
Sky klizne iz auta. »Hvala ti na vožnji. Pazi kako voziš.«
Brittany se odveze i mahne joj, a Sky uzme svoju torbu i ode prema vratima,
osjećajući se osamljenije nego ikad u životu.

205
 ***
ALEC JE ZURIO U zatvorena vrata vrtne sobe.
Ako Skylar radi, nije joj htio smetati. S druge strane, vratila se nakon jutra
provedenog s Emily i nestala bez riječi, a to joj nije bilo nimalo slično.
Od trenutka kad ju je spasio - ubila bi ga da zna kako on to smatra
spašavanjem - od galerije u Londonu, ispunila mu je svijet živahnim razgovorima.
Imala je nevjerojatno puno misli i ideja.
Bilo mu je kao da živi s bocom pjenušca koju su tresli prije nego što je netko
otvorio čep. Gotovo je uvijek bila živahna i pozitivna, rijetko je cmizdrila i skoro
je u svemu vidjela i smiješnu stranu.
Naučio je da samo zato što je s njim u sobi ne znači da joj treba razgovor ili
da ga želi.
Često je bila u svojem svijetu, razmišljajući ili crtajući.
Njezini crteži bih su posvuda, ostavljeni na svakoj dostupnoj površini u kolibi.
Neki su prikazivali nakit, sa zamršenim detaljima, drugi su prikazivali pejzaže.
Opseg njezina talenta nije ga prestajao oduševljavati.
Zurio je u vrtnu sobu.
To je bilo prvi put da je uopće zatvorila vrata.
Jesu li zvali njezini roditelji? Richard?
Još uvijek nije mogao vjerovati da tip nijednom nije nazvao da provjeri kako
je ona. Ako ništa drugo, tako bi barem dobila priliku da mu spusti slušalicu.
Poštovao je to što je zatvorila vrata, ali dva sata nakon što je pao mrak, uzeo
je bocu vina i dvije čaše.
Otvorivši vrata, ugledao ju je sklupčanu na prozorskoj klupici kako zuri u
mrak. »Sky?«
»Bok.« Okrenula je glavu i ugledao je tamne podočnjake pod njezinim očima.
»Zašto sjediš u mraku?« Kvrcnuo je svjetiljku slobodnom rukom, a onda
spustio bocu i čaše. »Što nije u redu?«
»Zašto misliš da nešto nije u redu?«
»Jer si poput boce gaziranog soka ostavljene bez čepa. Izgubila si mjehuriće.«
Pomaknula se. »Nije ništa.«
Pitao se kako je moguće da nakon samo kratkog vremena provedenog zajedno
zna da ona ne govori istinu. »Mislio sam da smo se dogovorili da nećemo lagati
jedno drugome.«
»U redu, nešto jest, ali to nešto je glupo.«
»Reci mi.«
»Ne mogu.«
Nije mu trebalo smetati što mu ne želi reći, ali jest, smetalo mu je.

206
 »Radi se o tvojim roditeljima?«
»Ne.« Zračila je nečim bespomoćnim i krhkim. Zbog svoje energičnosti i
vedrine obično je djelovala većom nego što je bila, ali ovako sklupčana na prozoru
izgledala je samo ranjivo.
»Onda, što nije u redu?« Ulio je vino u čaše i pružio joj jednu. »Je li stvar u
tome što je Emily trudna?«
»Ti znaš za to?«
»Ryan mi je rekao. Ne bih to trebao spominjati, ali nije bilo šanse da ti Emily
neće reći pa sam pretpostavio da se ta uputa ne odnosi na tebe. Brineš se zbog
nje?«
»Malo.« Pijuckala je vino, a on je proučavao njezino lice tražeći odgovore.
»Da ih pozovemo ovamo? Tako ćete vas dvije moći razgovarati.«
»Ona ima Ryana. Stvari su drukčije.«
Nešto u njezinu tonu privuče mu pažnju. »Kako drukčije?«
Uputila mu je slabašan smiješak. »Sve se mijenja. A ja se osjećam... čudno.«
Odmahnula je glavom i pogledala kroz prozor. »Ne obaziri se na mene. Osjećam
gomilu gluposti. Sebičnih stvari. Idi raditi malo dulje. Naći ćemo se u kuhinji za
sat vremena pa možemo igrati igru tko-će-brže-do-hladnjaka.« Dala mu je priliku
da ode, ali umjesto da se okrene i iziđe, Alec sjedne pokraj nje.
»Hej, ja sam napisao priručnik o sebičnosti i mogu ti reći da se ne uklapaš u
njega. A osjećaji nikad nisu glupi, to su osjećaji.« Pažljivo joj je maknuo čašu iz
ruke. »Mrzim te vidjeti uzrujanu. Možda nisam tako dobar slušač kao Brittany ili
Emily, ali mogu probati. Reci mi što nije u redu.«
»Naša veza se temelji na seksu. Kršiš vlastita pravila.«
To je bila istina, a ipak se nije mogao natjerati da samo ode. Umjesto toga,
stavio je ruku oko nje. »Ispričaj mi.«
Okrenula se i pritisnula lice na njegova prsa. »Sranje. Pogledaj me. Luđakinja.
Odgurni me. Rasturi me. Što god, samo nemoj biti ljubazan prema meni. Ako si
ljubazan, rasplakat ću se i potopiti te u emocije tako brzo da nećeš imati vremena
pozvati spasioce.«
Nasmiješio se. »Dobar sam plivač. Mogu se nositi s dubokom vodom.«
Podignuo je ruku i pogladio je po kosi. »Što se mijenja, dušo?«
Osjetio je da se ukočila, a onda se odmaknula i jadno se zagledala u sredinu
njegovih prsa.
»Naše prijateljstvo. Tako dugo smo bile samo nas tri. Nas tri protiv svijeta.«
»Tri mušketirke.«
»Na faksu smo se znale šaliti da smo kao stolica s tri noge. Ako jedna ode,
druge će se razbiti na tlu. Uvijek smo pazile jedna na drugu.«
»Koliko vidim još uvijek pazite jedna na drugu.«

207
 »Ali Em ima Ryana, a Brittany ima Zacha. Drukčije je. I nije da nisam sretna
zbog njih, jer jesam, ali ako sam skroz, potpuno iskrena, malo mi je žao same
sebe. Nedostaju mi razgovori s njima.« Glas joj je zvučao zagušeno i Alec je
ponovno uzme u naručje.
»Zašto ne možeš razgovarati s njima?«
»Jer su im glave pune drugih stvari i ne trebaju slušati moje vapaje.«
»Da znaju da si uzrujana...«
»Tko kaže da sam uzrujana?« Šmrcne. »Nisam uzrujana.«
»O čemu želiš razgovarati s njima?« Nježno joj je trljao ruke i osjetio da se
smiruje.
»Ni o čemu.«
»Ne možeš reći ni o čemu, Sky. Nešto je sigurno dovelo do ovoga. Što god
da jest, ispričaj mi.«
»Ne.« Glas joj je bio prigušen. »Ne mogu. Previše je... osobno.«
»Dušo, davno smo prošli osobno. Nakon svega što smo podijelili u
posljednjih nekoliko tjedana, pomislio bih da mi možeš sve reći.« Zabavljajući se,
pokuša je odmaknuti od sebe, ali ona je zabila prste u prednju stranu njegove
košulje.
»To ne mogu.«
Alec se namršti pitajući se što je »to«.
»Hoćeš da ih nazovem? Pozovem ih na večeru?«
»Ne.« Odmaknula se i šmrcnula. »Ali hvala ti na ponudi. Ponašam se kao
budala. Znam da se vrijeme ne može zaustaviti. Znam da se život mora promijeniti
i drago mi je zbog njih, ali...«
»Promjena je uvijek uznemirujuća.«
»Tebi nije.« Njezin suzdržani dah bio je nemiran. »Ti si osoba koja na
promjenu stavi sedlo i jaše na njoj odlazeći u sumrak, vičući yee-haw.«
»Za mene strah znači biti na jednom mjestu. A u životu nisam viknuo yee-
haw.«
»Trebaš to staviti na svoj popis želja.« Skliznula je s prozora i stala uspravno.
»Nemoj im ništa reći. Ne želim da znaju. Moram to sama proraditi. Neizbježno je
da će se naše prijateljstvo promijeniti, i u tome svi moramo pronaći put. Čudno
je, jer kroz cijeli svoj odrasli život uvijek smo bile tu jedna za drugu. Kad moji
roditelji učine nešto iritantno, nazovem Em ili Brit. Kad me ostavi dečko,
nazovem njih.«
»Dečko te ostavio? Reci mi njegovo ime i ukrast ću mu novac za ručak.«
Sky se nasmiješi. »Ne možeš tu ništa učiniti. Moram prihvatiti da više nisam
prva osoba koju će one nazvati kad imaju problem.« Malo zastane. »I da neće

208
nužno imati vremena poslušati me kad ja imam problem. To ne znači da više
nismo bliske, samo da su se stvari promijenile.«
»Ja sam dostupan i ja te slušam. Reci mi problem.« Iznenadio se koliko je
jako želio da mu se povjeri.
Pitao se zašto neće.
A onda je odjednom shvatio.
On je bio problem. Željela je razgovarati sa svojim prijateljicama o njemu. I
to je bio razlog zašto nije mogla razgovarati s njim.
Skylar odmahne glavom. »Naša veza nije takva.«
Njegova su usta bila suha. »Postoji li definicija naše veze?«
»Da. Temelji se na tjelesnom. Zabavi. Bez osjećaja. Bez tjeskobe. Mi smo
dijetna verzija veze. Veza-lite. Non-fat. Nazovi to kako hoćeš.«
Nije imao pojma kako da je nazove.
Nije imao pojma što da učini u ovoj situaciji.
Samo je znao da je ne želi učiniti nesretnom, ali činilo se da mu to uspijeva a
da se ni ne trudi.
»Kako bi bilo da je nazovemo prijateljstvo?« reče tiho. »Možemo li je tako
nazvati?« Vidio je da je progutala i odmaknula pogled.
»Da.« Glas joj se jedva čuo. »Možemo je tako nazvati.«

KASNIJE, NAKON JELA što su ga zajedno pripremili i pojeli u kuhinji, ležali su na

tepihu i promatrali kako snijeg pada kraj prozora.
Skylar je naslonila glavu na Alecova prsa osjećajući kako mu se ruke stežu.
»Moram otići u vrtnu sobu i pospremiti je.«
»Zašto?«
»Posvuda je moj nered.«
»To nije nered, to su tvoji radovi.«
Jedino svjetlo dolazilo je od treperave vatre i dva blistava svjetalca na
božićnom drvcu.
»Jako si strpljiv.«
Alec se nasmije. »Jedina si koja tako misli. Ti si talentirana umjetnica. Jesi li
ikad pomislila da bi mogla raditi više toga, a manje nakita?«
»Volim to miješati. Volim različitost. Sljedeći put kad budem u Londonu,
otići ću u Nation Gallery i pogledati Turnera o kojem si pričao.«
»Ti živiš u New Yorku. Vi imate i više nego dovoljno vlastitih galerija. Ideš
li kad u Met?«
»Naravno. Stalno.«
»Omiljena slika?«

209
 Sky se nasmiješi. »To je lako. Portrait of Madame X.«
Alec kimne. »John Singer Sargent. Mislio je da je to njegov najbolji rad.«
»Ti to znaš?« I opet ju je iznenadio. »Već su postojali akti, ali ta slika je
napravila ogroman skandal.« Pridignula se na lakat tako da ga može gledati.
»Stvar je bila u haljini i njezinu držanju. Bila je seksi. Obožavam tu sliku.«
»Priznajem da sam je vidio samo na slikama.«
Skylar otvori usta gotovo rekavši da će ga ona odvesti, a onda shvati da je
takav poziv neprimjeren u njihovoj vezi pa se samo nasloni i privije mu se bliže.
»Ovo je savršeno. Ne bih se bunila da ostanemo zameteni snijegom cijeli mjesec.«
Željela je da ostanu, jer onda bi bila zarobljena s njim i imala bi više vremena.
»Propustila bi Božić sa svojim prijateljima.«
»Ostati ovdje za mene bi bio savršen Božić.«
Sranje. Nije to trebala reći.
Vjerojatno sada misli da je se nikad neće moći riješiti. Da je prekršila njihov
dogovor.
Poljubila ga je, očajnički ga pokušavajući spriječiti da govori.
Nije željela čuti kako je podsjeća da je ovo trebala biti bezbrižna zabava i
ništa više. Nije željela da je podsjeća da se poslije Božića vjerojatno neće vidjeti
nekoliko mjeseci, a kad se vide, neće biti ništa više od običnih prijatelja.
Klizne rukom po njegovim prsima i otkopča mu košulju.
Alec podigne obrvu, a oštre crte lice omekšaju mu od osmijeha. »Što radiš?«
»Zločesta sam. Samo se nadajmo da Djed Mraz ne gleda ili će me staviti na
popis zločestih.« Rastvori mu košulju i počne ga ljubiti sve niže po tijelu,
petljajući po zatvaraču njegovih traperica.
Oslobodila ga je i začula tihi šušanj njegova daha.
»Sky...«
»Ne mogu zamisliti ništa što bih radije pronašla pod božićnim drvcem. Sretan
Božić, Alec.« Klizne ustima preko njega, preko baršuna i čelika, osjeti čvrste ruke
kako su je uhvatile za ramena, a onda joj potonule u kosu.
Laganim pokretom okrenuo ju je na leđa, zarobivši je težinom svojeg tijela.
Na trenutak je zurio u nju, a onda je spustio glavu i sve što je mogla osjetiti
bio je njegov gladak i vreo jezik i čvrsta vrućina njegova tijela.
Lagano je stavio ruku pod njezine bokove, ne mičući usta s njezinih.
Bilo je kao da je uhvaćena u pjenu. Bila je odnesena, progutana, potopljena
snagom svojih osjećaja.
Osjetila je val mišića pod svojim prstima i nadimanje emocija u srcu.
Ošamućene, dezorijentirane riječi su isplivale na površinu.
Volim te.

210
 Volim te.
Potreba da to kaže naglas bila je ogromna pa je zabila lice u njegov biceps,
izgovarajući riječi u čvrstu napetost mišića.
Volim te.
Njegov ritam nije se promijenio i svakim umješnim pritiskom svojeg tijela
vodio ju je sve više, sve dok zadovoljstvo nije došlo do vrhunca u vrisku.
Uhvatio joj je lice rukama i gledao je, ljubio je, dijelio svaki dah, svaki drhtaj,
svaki treperavi val kontrakcije, otkrivajući sve njezine tajne. Osim jedne.
Ta je ostala u njoj. Samo.
Dok su se valovi zadovoljstva postupno smirivali, zatvorila je oči, potresena
koliko je blizu bila da te riječi izgovori naglas.
Pomisao na njegovu reakciju ošamuti je užasom.
Nikad više ne bi ga mogla pogledati u oči.
Što je najgore, on bi je žalio.
Što ako joj to jednom izleti?
Što ako je nešto primijetio u njezinim očima? Uvijek je bila nesposobna
sakriti osjećaje.
A čak i da joj nekako uspije, zar bi zbilja željela tako živjeti, obuzdavajući
sve?
Alec se okrene na leđa, povukavši je sebi. »O čemu razmišljaš?«
Mislila je o njemu.
Misli su joj se stalno vrtjele oko razloga zašto se ne bi smjela tako osjećati, i
uvijek se vraćala na jednu stvar.
Alec nije želio što i ona. I da je znao istinu, opet bi se loše osjećao sam sa
sobom. Krivio bi sebe. Osjećao bi se kao da je on za to odgovoran. Nije bilo šanse
da mu to učini.
»Ni o čemu«, reče ona. »Baš ni o čemu.«

211
 Šesnaesto poglavlje

KYLAR JE LEŽALA U KREVETU, zatvorenih očiju, praveći se da spava, sve dok

S nije osjetila da je Alec ustao i čula da je otišao u svoju radnu sobu.
Iskušenje da ostane u krevetu i nikad se više ne pomakne bilo je veliko, ali
znala je da ta opcija za nju ne postoji.
Prisilivši udove da se pomaknu iz kreveta, brzo se odjenula i gurnula odjeću
u svoj kovčeg. Ako to misli učiniti, mora to napraviti sada. Što dulje bude trajalo,
bit će teže.
Kako bi bila sigurna da se neće predomisliti, obavila je dva telefonska poziva.
Prvi je bio poziv njezinim roditeljima.
Drugi je bio Peteu, koji je vodio lokalnu taksi službu. Odnijela je svoj kovčeg
u prizemlje, a onda si natočila šalicu jake kave prije nego što će potražiti Aleca.
To je bilo prvi put da će ga smetati dok radi.
Koljena su joj se tresla. Dlanovi su joj se znojili. A zato što još nikad u životu
nije osjetila manju želju za osmijehom, nadoknadila je to dvostruko ga povećavši.
»Dobro jutro.« Odložila je šalicu kave na njegov stol. »Oprosti što te smetam,
ali htjela sam se pozdraviti prije nego što odem.«
»Ideš kod Emily?«
»Ne. Idem doma.«
»Doma? Doma svojim roditeljima?« Sok u njegovu glasu razrezao ju je.
»Da.« Slegnula je ramenima. »Božić je. Ako ne dođem doma, sve će biti još
gore nego što jest. A oni su mi i dalje obitelj, iako su daleko od savršenstva.«
»Ali donijela si odluku da ćeš ostati ovdje.« Spustio je olovku. »Uvijek si
željela provesti Božić sa svojim prijateljima.«
»Možda sljedeće godine. U ovom su trenutku Em i Brittany zaokupljene
svojim novim životima. Neću im nedostajati.«
Nastala je duga, teška tišina.
»Što ako kažem da ćeš meni nedostajati?«
Osjećala je kao da u grudima ima srce teško poput olova. »Ma daj, Alec.
Oboje znamo što je ovo bilo. Samo zabava, zar ne? Izvrstan seks, nešto smijeha i
bez obveza ili obećanja, s obje strane.«
Njegov pogled bio je uznemiren. »Znači, to je to?«

212
 Što je drugo postojalo?
Jednog će dana, možda, to biti pravo prijateljstvo, ali u ovom trenutku nije
bila sigurna da može podnijeti pola mjerice nečega što bi radije uzela i kao
pretjeranu dozu.
»Kad sljedeći put dođem na otok, poslat ću ti poruku, pa možemo otići na piće
ili nešto.« Svjesna da mora otići odavde, prišla mu je i poljubila ga u obraz.
»Hvala ti na svemu, Alec. Zbilja si pravi prijatelj. Dugujem ti.« Prije nego što se
uspjela odmaknuti, obujmio ju je oko struka i povukao k sebi.
»Čekaj.« Glas mu je bio gust. »Ovo je naglo.«
»Zapravo i nije.«
»Naglo je. I osjećaj nije dobar. Što mi nisi rekla? Jesu li tvoji roditelji opet
zvali? Rekli su ti nešto?«
»Da. I bilo je čudno.« Bolje da tako misli nego da zna istinu. »I zbilja moram
otići doma i raščistiti sve.«
»Letiš sa Zachom?«
»Ne. Ne želim da Emily i Brittany znaju jer će me htjeti odgovoriti. Idem
trajektom.«
»Odvest ću te do trajekta.«
I bila bi zarobljena s njim u autu, u tako bliskoj i skrivenoj intimnosti da bi
joj osjećaji postali još jači. »Nema potrebe. Pete je već na putu ovamo.«
»Zvala si Petea? Zašto?«
»Zato što imaš rok.«
»Odveo bih te.«
Skylar se odmakne od njega. »Vjerojatno se nećemo vidjeti prije nego što
odeš na Antarktiku, zato, sretan put. Stavi neke fotografije. Pratim te na Twitteru
i Instagramu, zajedno s pola ženske populacije.«
»Sky...«
»Čujem Petea.« Sa suzama u grlu, zgrabila je kovčeg i brzo otišla prema
vratima. »Vjerojatno bi trebao provesti Božić u Harbor Houseu jer prognoziraju
još jednu oluju, a ne želiš biti zatrpan u snijegu bez purice.«
Skylar otvori vrata i naglo dahne od ledenog zraka.
Nebo je bilo sivo i oblačno, najavljujući još snijega.
Zastala je, rastrgana između želje za posljednjim pogledom i bijegom. Toliko
dugo je željela ljubav. Nije imala pojma da će biti tako bolno.
»Sretan Božić, Alec.«

»KAKO TO MISLIŠ OTIŠLA JE? Kako je mogla otići?« Brittany je zurila u njega kad
je Alec sljedeći dan došao u Harbor House na ručak. »Kog vraga si joj napravio?«
Njezin bijes grebao je po njemu kao nokti po ploči i Alec zaškripi zubima.

213
 Nije bilo krivnje koju je mogla usmjeriti na njega, a koju već nije sam
usmjerio na sebe. »Nisam ništa napravio.«
»Trebala je prvi put slaviti Božić s nama.« Brittany je hodala oko njega
sijevajući očima. »Što se dogodilo?«
To je pitanje stalno iznova postavljao samom sebi. Sagledavao ga iz svakog
ugla. »Ništa se nije dogodilo.«
»Nešto se moralo dogoditi kad se tako predomislila.«
Zach se namršti. »Rekao ti je da se nije ništa dogodilo.«
»Ne vjerujem mu.« Brittany se postavila pred njega poput ratnika koji se
suočava s neprijateljem. »Znači, probudio si se i vidio da je otišla? Ostavila je
poruku?«
»Ne. Rekla mi je da odlazi.«
»I ti nas nisi nazvao?« Emilyn ton bio je optužujući. »Zašto nas nisi nazvao?
Da smo znale, možda smo mogle nešto učiniti. Je li izgledala uzrujano?«
I to si je pitanje postavljao. Stalno iznova, čitavo jutro, kao da se ponavlja
jedan te isti film u kojem traži nešto što je možda propustio.
»Ne. Nije mi palo na pamet da je uzrujana, tek nakon što je otišla.«
»A što se dogodilo nakon što je otišla?«
Alec uzdahne. »Našao sam njezine slike u svojoj vrtnoj sobi. Ostavila ih je
tamo. Baš sve.« Uključujući jednu na kojoj je on, gol, a koju je vjerojatno
naslikala u kući njegovih roditelja.
Sat vremena ju je promatrao pitajući se što je mislila kad ju je slikala.
Emily pritisne prsa rukom. »Nema šanse da bi otišla bez njih. Osim ako... je
li rekla da će se vratiti?«
»Ne. Rekla mi je da se dobro provedem na Antarktici.« I to je, pomisli, bio
najgori dio. Te su riječi ostavile prazninu u njemu, kao da je netko izvadio sve
njegove važne dijelove, ostavivši samo vanjštinu.
Brittany opsuje ispod glasa, izvadi telefon iz džepa i ponovno nazove Skylarin
broj. »Zovem i zovem i samo odlazi na govornu poštu. Zašto ne diže slušalicu?
Čak i da je uzrujana zbog tebe, trebala bi nazvati nas.« Kroz bijes i frustriranost
probijao se jad. »Alec, molim te. Moraš nam reći. Jeste li se posvađali? Reci
mi točno što se dogodilo kad ste zadnji put bili zajedno.«
Alec ju je gledao u oči. »Seksali smo se četiri puta u dnevnoj sobi i onda još
dvaput u spavaćoj. Je li ti to dovoljno detalja ili hoćeš još?«
Emily pocrveni, a Ryan se zagrcne od smijeha i krene prema kuhinji.
»Vrijeme za pivo ili njih deset.«
»Ne možeš ih deset popiti sam.« Zach je gotovo potrčao za njim.
Brittany se nije pomaknula, ali sav bijes nestao je iz njezinih očiju i sad je
izgledala duboko nesretna. »Žao mi je.« Pro mrmljala je te riječi, a onda kliznula

214
rukama oko Aleca i zagrlila ga. »Žao mi je što se ponašam kao vještica, ali
zabrinuta sam za nju i ne znam zašto nas nije nazvala. Razgovaramo stalno, o
svemu.«
»Zbilja?« Nije to namjeravao reći, ali osjećao se ranjivo kao i ona.
Brittany se odmakne korak i upitno ga pogleda. »Što bi to trebalo značiti?«
»Ništa.« Požalivši svoje riječi i shvativši da ništa neće postići ako frustriranost
bude liječio na njima, Alec krene za Ryanom i Zachom u kuhinju, ali Brittany mu
prepriječi put.
»Odmah da si stao, Brodolome Hunteru. Što si time mislio?«
Alec uzdahne. »Nisam ništa mislio. Ali ako stalno razgovarate, onda bi vas
dvije trebale znati zašto je otišla.«
»I razgovaramo stalno, iako u posljednje vrijeme i ne tako puno...« Brittany
je zurila u njega i počela se crvenjeti. Ugrize se za usnicu i baci pogled na Emily.
»Kad si ti zadnji put razgovarala sa Sky? Mislim, onako stvarno?«
»Stalno razgovaram s njom. Lizzy je često s nama, naravno, ali...« Emily
zastane. »A sad kad si to spomenula, rekla mi je da mi mora nešto red kad je neki
dan svratila do mene. Ali onda je saznala da sam trudna i nekako do tog razgovora
nije došlo.«
To je bio onaj dan kad je došla doma i zaključala se, pomisli Alec. »Nije ti
dala nikakve naznake?«
»Ne.«
Brit je i dalje zurila u Emily. »Nisi mi to rekla.«
»Promaknuto mi je. Pretpostavljam da nisam mislila da je važno. Nije mi se
činila nesretnom. A ti? Ti si je vozila doma. Je li ti tada nešto rekla?«
»Ne. Razgovarale smo o nevažnim stvarima...« Brittany se namršti.
»Djelovala je dobro. Možda malo odsutno. Pozvala me na kavu, ali morala sam
ići naći se sa Zachom.«
»Mene je pitala bismo li mogle na večeru, nas tri.« Emily je djelovala
uznemireno. »Pretpostavila sam da se samo želi družiti.«
»Sranje.« Brittany je zurila u nju, tjeskobnim pogledom. Onda je ponovno
izvadila telefon. »Možemo samo nastaviti zvati. Ostavile smo joj stotinu poruka.
To je najviše što možemo. Večerajmo i nadajmo se da će kasnije nazvati.«
»Trebao bi noćas ostati ovdje, Alec.«
»Tek je vrijeme ručka.«
»Znam, ali ako te nazove, želim biti ovdje da to čujem. Sklupčat ćemo se i
gledati božićne filmove.«
Ryanova glava proviri iz kuhinje. »Zach i ja planiramo pronaći alternativnu
zabavu. Pridruži nam se.«

215
 Mogao je ostati ili se vratiti i provesti noć sam u Ribarskoj kolibi, okružen
sjećanjima na Sky. Kuća je bila puna ukrasa koje je napravila. Njezin miris još je
uvijek bio na njegovu jastuku, a pronašao je i dvije plave vlasi na puloveru koji je
jutros navukao.
»Ostat ću.«

POSLIJE RUČICA BRITTANY se pridružila Emily u kuhinji i zatvorila vrata.

»Što ti misliš?«
»Nemam pojma.« Emily je slagala tanjure u perilicu posuđa, neusredotočena.
»Osjećam se grozno. Toliko sam bila zaokupljena samom sobom da joj nisam
postavila prava pitanja. Zvuči li grozno priznati da sam gotovo zaboravila da je
ona nedavno prekinula s Richardom? Djelovala je tako normalno i sasvim u redu
u vezi toga.«
»I jest djelovala u redu. Ti tanjuri su još puni hrane, Em. Moraš ih isprati.«
Emily je odsutno zurila u tanjure. »Ali što ako nije bila? Što ako je bila
slomljena, a nije nam rekla?«
Brittany odmahne glavom. »Vidjela si nju i Aleca neku večer... smijali su se
i zabavljali. Nije djelovala slomljeno. Izgledala je sretno.«
»Zašto je onda otišla? Prekid s Richardom svakako je imao utjecaj na njezin
odnos s roditeljima. Sigurno se brinula zbog toga. Sigurno je zato otišla doma
umjesto da dođe ovamo. Vjerojatno su vršili pritisak.«
Brittany se spusti na stolicu. »Da nam je barem rekla.«
»Da, da je barem.«
»Ako se do sutra ne javi, nazvat ću njezine roditelje. I to ne zato da im poželim
sretan Božić. Osjećam li da nešto gori? Moraš izvaditi što god ti je u pećnici.«
»Joj, zaboravila sam pitu.« Emily je baš vadila desert iz pećnice kad je
zazvonio telefon.
»To je moj.« Brittany zgrabi telefon. »Ona je! Sky? Jebote, brinule smo se za
tebe! Zašto nisi zvala?«
Emily spusti pitu. »I ja želim razgovarati s njom. Stavi na zvučnik.«
Brittany stavi telefon na kuhinjski stol tako da je obje mogu čuti.
»Dobro sam.« Skylarin glas je odzvanjao kuhinjom. »U kući sam svojih
roditelja.«
Brittany opsuje ispod glasa. »Sky...«
Emily stavi prst na usta i odmahne glavom da je utiša. »Zašto, dušo? Mislila
sam da ćeš Božić provesti ovdje, s nama.«
»To je bio plan, ali eto, stvari su se promijenile.«
»Što se promijenilo?«

216
 Nastala je tišina. »Bilo je stvari koje sam morala napraviti. Morala sam se
maknuti na neko vrijeme.«
Brittany se namršti. »Mislila sam da voliš otok zimi, a i imale smo toliko
planova za Božić. Svi kuhamo i pečemo, a ja sam ti čak napravila i čarapu i
napunila je darovima. Pravim darovima, ne praznima. To je trebao biti naš prvi
zajednički Božić. Koji se vrag događa? Što nam ne govoriš?«
»Ne radi se o otoku.« Glas joj je bio zakočen. »Moram razmisliti. Ima stvari
koje moram srediti.«
»Radi se o Richardu?« Brittany pogleda Emily kao poticaj. »Je li on tamo?«
»Da.«
Brittanyno lice se smrači. »Je li te uzrujao?«
»Ne. Zapravo, raščistili smo stvari. To je vjerojatno bio najbolji razgovor koji
smo imali. Gle, ne mogu sad baš razgovarati, ali ostavila si gomilu poruka i nisam
htjela da se brineš. Ubrzo ću te nazvati.«
»Sad smo i službeno zabrinute.« Ignorirajući Emily, Brittany privuče telefon
k sebi. »Nešto nije u redu. Zašto ne želiš razgovarati s nama? Otkad mi to ne
razgovaramo?«
Nastala je tišina. »Obje ste zauzete drugim stvarima.«
»Nikad nismo bile previše zauzete za naše prijateljstvo. Osim...« Brittany je
oklijevala. »Predložila si da odemo na kavu, a ja nisam shvatila... nisam znala da
želiš razgovarati.«
»Ne moraš se ispričavati. Sve se mijenja... naši životi se mijenjaju.«
»Ali i dalje smo tu jedna za drugu. Uvijek.« Emily je govorila tiho, a Brittany
se nakašljala.
»Sky, molim te. O čemu god si htjela s nama razgovarati, a mi smo bile
preglupe i obuzete samima sobom da bismo te slušale, reci nam sad.«
Nastala je tišina. »Čitav život željela sam biti zaljubljena. Zbilja zaljubljena.«
»Znamo.« Emily se ugrize za usnicu. »Teško ti je jer smo Brittany i ja sa
Zachom i Ryanom?«
»Ne! Sretna sam zbog vas.«
»Ali još ti je teže jer ti to ne osjećaš.«
»Osjećam. Zato sam i morala otići.«
Sad je bio red na njima da zašute.
Brittany baci pogled na Emily, koja samo zbunjeno slegne ramenima.
»Sky, ako nam sad kažeš da si se odjednom probudila i shvatila da si
zaljubljena u Richarda...«
»Ne.« Glas joj je bio jedva čujan. »Ne u Richarda.«
»Ali...« Brit makne pogled s Emily i zagleda se u telefon. »Hoćeš reći...?«

217
 »Ta velika ljubav koju sam željela pronaći? Pronašla sam je. Osim što nije
tako kako sam zamišljala, jer on mene ne voli.«
Emily privuče telefon natrag k sebi. »Zar plačeš?«
»Ne! Nisam tako jadna. Ali morala sam otići i srediti stvari u glavi, jer ne
želim da on zna, a nisam bila sigurna da to mogu sakriti.«
»Zašto bi to morala skrivati?« Brittany i Emily se pogledaju. »Govorimo li
mi to o Alecu?«
»Da. Ali ne želim da zna. Jako mi je važno da on ne zna.«
»Zašto?« Emily je trljala čelo prstima. »Možda i on osjeća isto.«
»Ne osjeća. Znaš da ne osjeća. Ti si bila ta koja me upozoravala da budem
oprezna. A ni ja se nisam brinula jer ni u snu nisam pomišljala da bi se to moglo
dogoditi. Samo smo se zabavljali, to je bilo sve. Tako smo se i dogovorili. Ja sam
ta koja je promijenila pravila.«
»Pravila?«
»Nikad nije trebalo biti ozbiljno. I znam da to nema smisla, i zato ne gubite
vrijeme govoreći mi to. Reći ćete da se oporavljam od veze, ili ćete istaknuti da
smo cijelo ljeto proveli koškajući se, ali ovih posljednjih nekoliko tjedana... pa, to
mi je bilo najljepše vrijeme u životu.«
»Vidjeli smo da se zabavljaš, ali...« Emily proguta. »Voliš ga?«
»Da. I znam da je to ludo, jer još ljetos bih ga ubila da me poljubio, ali sad...
nisam se trudila udovoljavati mu, bila sam svoja. Zbilja svoja, prvi put u životu. I
zabavljala sam se. Osjećala sam se slobodno. Volim ga zbog toliko razloga, ali
najviše zato što me čini sretnom.«
Zvuk na vratima potakne obje djevojke da se okrenu.
Tamo je stajao Alec, potpuno bijel u licu dok je zurio u telefon na stolu.
Brittany ga je htjela zgrabiti, ali on prijeđe sobu u dva koraka i čeličnom
rukom zaustavi njezinu ruku, odmahujući glavom.
Emily proguta. »Sky, trebale bismo o tome razgovarati drugi put...«
»Ne. Želim o tome razgovarati sada. Ne mogu reći njemu, ali ako ne kažem
nekom drugom, poludjet ću. Ludo je to što ga zbog svih stvari zbog kojih se
ispričava ja najviše volim. Divno mi je kad se tako unese u posao da zaboravi da
sam tamo. Ja sam potpuno ista. To je Richarda izluđivalo, jer ja bih dobila ideju
i odmah bih željela raditi na njoj, a on nije bio takav. Spontana sam osoba. A Alec
je kao i ja. On je spontan. Mrzi biti zarobljen, a to mrzim i ja. Tako sam se svih
ovih godina osjećala sa svojim roditeljima. Zarobljeno. Bila sam zarobljena jer
sam se trudila biti osoba kakvu su oni željeli, a ja jednostavno nisam ta osoba. I
više ne želim biti ta osoba.«
»To je sjajno«, reče Brittany ne skidajući pogled s Aleca. »Ali...«
»Nema ali. Možeš kontrolirati mnogo toga, Brit, ali ne možeš kontrolirati
svoje srce.« Glas joj se slomi. »To ne možeš kontrolirati. A moje srce pripada
218
njemu, iako ga on ne želi. Ta veza možda jest bila kratka, ali bila je najiskrenija,
najistinitija, najstvarnija veza koju sam ikad imala. S njim, nikad se
nisam osjećala kao da se moram truditi biti netko drugi.«
Emilyni obrazi su bili mokri. »Zašto i bi? Ti si divna.«
»Ali sa mnom nije lako živjeti. Ne mogu biti s njim, ali vrijeme provedeno s
njim pokazalo mi je da volim biti svoja. A možda više nikad neću pronaći osobu
koja me voli takvu kakva jesam, ali takva sad želim biti. Kao da sam oslobođena.
Kao da... kao da nosiš dvostruko donje rublje i onda ga odjednom skineš.«
Brittany se namršti. »Kad si ti to nosila dvostruko donje rublje?« Odmahne
glavom. »Nema veze. I, što će sad biti?« Gledala je Aleca dok je govorila, no
njegov pogled bio je usredotočen na telefon.
»Danas sam razgovarala s roditeljima. Imali smo pravi razgovor, u kojem su
oni napokon slušah. Promatranje Aleca s njegovim roditeljima ukazalo mi je na
to da nešto krivnje leži i na meni. Dopuštala sam im da mi se miješaju u život.
Rekla sam im kako se osjećam. I mogu iskreno reći da su to dobro primili, ali sad
je loptica na njihovu terenu. Ne znam što će se dogoditi, ali prihvatit će me ili
neće. Živeći s njima, osjećala sam se kao cvijet kojemu je uskraćena voda. Sutra
se vraćam na otok i provest ću Božić tamo gdje želim provesti Božić - s ljudima
koji me vole onakvu kakva jesam.«
Brittany je zurila u telefon. »Vraćaš se?«
»Da. Nisam namjeravala, jer nisam bila sigurna da mogu sakriti što osjećam
prema Alecu, ali onda sam shvatila da želim provesti Božić na otoku Puffinu sa
svima vama. Ako prestanem dolaziti na otok jer se bojim da ću naletjeti na njega,
onda vas nikad neću vidjeti, a to mi je prevelika cijena za platiti. Danas sam
sredila mnoge stvari i mislim da to mogu podnijeti. Nisam najbolja glumica na
svijetu, ali mogu ja to. Mogu se praviti da se ništa nije promijenilo i Alec nikad
neće saznati.«
Brittany pokrije lice rukama. »Ubij me odmah.«
»Brineš se da će biti čudno, ali obećavam ti da neće.«
»Dobro.« Brittany pusti da joj ruke padnu, s rezigniranim izrazom na licu.
»Vidimo se sutra. Jesi li naručila auto? Zach će doletjeti po tebe.«
»Hvala ti. Obećavaš da nećeš reći Alecu?«
Brittany i Alec se pogledaju. »Neću mu reći. Ali mislim da bi mogao znati.«
»Neće znati.« Skylarin glas je zvučao prigušeno. »Vježbala sam pred
ogledalom. Nema šanse da sazna. Samo me gledajte. Osmijeh će mi biti veći od
Aljaske.«
Emily prekine vezu i izmučeno pogleda Brittany i Aleca. »I što će sada biti?«
Brittany preokrene očima. »Najebali smo. Potpuno, do kraja najebali.« Zurila
je u Aleca. »To si sve ti kriv. Zašto si baš tad morao ući u kuhinju?«
»Nije on kriv«, reče Emily razumno. »Stavila si poziv na zvučnik.«

219
 »Zato što smo obje htjele razgovarati s njom! Nismo znale da ćemo imati
nepozvanog gosta. Otkad se to muškarci uopće pojavljuju dok se u kuhinji mora
raditi?« reče Brittany razdražljivo. »Bolje ti je da se pretvaraš da ne znaš ili ću te
ubiti golim rukama i zakopati ti tijelo tako duboko da ćeš se pretvoriti u naftu prije
nego što te pronađu. Ako Sky sazna da si čuo naš razgovor, bit će posramljena.«
Alec nije ništa rekao, samo je stezao stol dok mu zglobovi nisu pobijeljeli.
»Alec?« Emilyn glas je bio oprezan. »Reci nešto.«
»Rekla je da je ja činim sretnom.« Zvučao je kao robot i Emily ga je zabrinuto
gledala.
»Da, jest. Što ćeš učiniti, Alec?«
Zurio je u njih dugi trenutak.
Onda se, ne odgovorivši im, okrenuo i izišao iz kuhinje.
Trenutak kasnije čule su kako su se zalupila vrata.
»Sranje, sranje, usrano sranje.« Brittany spusti glavu na stol. »Kog vraga da
sad napravimo? Misliš da joj trebamo reći?«
»Ne! Ako joj kažeš, neće doći doma.« Emily ustane i počne koračati po
kuhinji. »Svi ćemo imati lijep prijateljski Božić prvi put u životu i ništa ga neće
pokvariti.«
»Hoće li se Alec uopće vratiti?«
»Nemam pojma. Ali ako, se i vrati...« Emily je pogleda, očajna. »Trebamo
čudo.«
Brittany bespomoćno slegne ramenima, očito neuvjerena. »Doba je godine za
čuda.«

220
 Sedamnaesto poglavlje

B OK. ALEC, super je ponovno te vidjeti.

Bi li ga trebala poljubiti ili ne?
Da, možda samo poljubac u obraz, kao što to prijatelji rade.
S druge strane, je li to bilo čudno s obzirom na sve što su radili zajedno u
prošlih nekoliko tjedana?
Trudila se ne osjećati razočaranje što joj se nije javio.
Prošlo je tek nekoliko dana. I nije imao razloga da je kontaktira.
Bok, Alec. Sretan Božić. Nadam se da će ti svi Božici biti bijeli.
Pa, naravno da će biti bijeli. Sve dok bude živio u Maineu, u to nije bilo
sumnje.
Srdita na samu sebe i iscrpljena od iskrivljavanja lica u različite sretne
osmijehe, Skylar je stigla na aerodrom u Bostonu, gdje ju je čekao Zach.
»Jutro je i Božić je. Ne bi trebao raditi ujutro na Božić.« Poljubila ga je i
iznenadila se kad joj je uzvratio zagrljaj.
»Idem samo po posebne pošiljke. Brit je sa mnom. U avionu je. I Emily bi
došla, ali ostala je kuhati.«
»Naravno da jest.« Dio nje bio je dirnut što je i Brit došla s njim, ali drugi dio
htio je iskoristiti vrijeme da još malo planira kako će pozdraviti Aleca.
Pripremala se da će to učiniti sama.
Je li bolje učiniti to pred prijateljima ili je još gore?
Živci su joj treperili u želucu poput naleta snježnih pahuljica što plešu na
vjetru.
Da ga poljubi? U obraz ili u usta? Što je bilo primjereno za dvoje ljudi koji su
bili intimni, ali nisu ni na koji način bili vezani? Što je bilo zabranjeno?
S torbom prebačenom preko ramena, koračala je za Zachom.
Previše je razmišljala o ovome. S njih šestero, Agnes, Lizzy i dva psa, bit će
ludnica, a to znači da će Alec vjerojatno manje zamjećivati sitne razlike u njezinu
ponašanju prema njemu. Ironično, pomislila je, da je ovo Božić o kakvom je tako
dugo sanjala, a sad je prijetio biti stresniji nego ijedan što ga je provela sa
svojom obitelji.

221
 Bilo je strahovito hladno i ona je išla za Zachom po stepenicama u avion, gdje
ju je Brittany odmah utoplila svojim zagrljajem.
»Sretan Božić.«
»Ti bi trebala biti doma i igrati se sa Jawsom pod božićnim drvcem. Nisi
trebala dolaziti.«
»Željela sam te vidjeti. Bila sam grozna prijateljica.«
»Ti nikad nisi grozna prijateljica.«
Izgledajući uznemireno, Zach nestane u kokpitu.
»Da, jesam.« Promuklog glasa, Brittany se odmakne. »Bila sam toliko
zaokupljena svojim svijetom, razmišljajući o kampu, Philipu, Zachu... nisam
obraćala pažnju. Opraštaš mi?«
»Nemam ti što oprostiti. Kako je Philip?«
»Dobro je, hvala, ali ne želim sad razgovarati o njemu. Jedina osoba o kojoj
želim razgovarati si ti. I službeno sam zabrinuta.«
»Ne moraš biti. A meni je drago što si zauzeta i sretna.« Skylar je stala na
trenutak, upijajući toplinu i prijateljstvo.
Drukčije, pomisli, ali ne manje iskreno.
Bila je blesava što je to pomislila. Što god je život bacao u njihovu smjeru,
uvijek su to prošle zajedno, pa će tako i ovo.
Let je bio kratak i nezanimljiv, a Zach je vozio i kratku relaciju od uzletišta
do Harbor Housea.
Otočke ceste bile su prazne, snijeg je obrubljivao obje strane. Prošli su pokraj
nekoliko kuća, svjetla su blistala na prozorima, a vrtovi su bili zagnjureni u gomile
snijega i leda.
Dok je Zach parkirao kraj Harbor Housea, Skylar se osjećala tako nervozno
da je bila sigurna da joj se ruke tresu.
Rekla je samoj sebi da će biti dobro čim onaj prvi nelagodni trenutak prođe.
A nije bio nelagodan za njega, naravno. Samo za nju.
Vrata su se otvorila prije nego što su se popeli stepenicama, i Emily ju je
zagrlila i povukla unutra. »Sretan Božić. Tako mi je drago što si stigla. Svima
nama!«
Cocoa se zavidala preko sobe i počela je lizati, dok je Jaws samo zurio sa
svojeg mjesta na dnu stubišta.
Sky je mazila Cocou i namjestila osmijeh koji je vježbala. Onaj koji je govorio
da je sve u redu.
»Donijela sam darove!« Zamahnula je vrećicama koje je nosila. »Prave, ne
prazne.«
»Dođi i stavi ih pod bor. Kasnije ćemo ih otvarati.«

222
 Koračala je prema dnevnoj sobi. Svijeće su treperile na visokim površinama,
a svjetla na božićnom drvcu blistala su poput sitnih krijesnica. Lizzy se zavukla
pod drvce, premještajući darove i dodajući one koje je donijela Skylar.
Golemi istureni prozor gledao je na strmi vrt, sad skriven pod debelim slojem
zimske bjeline. Po lijepom vremenu pogled je bio savršen, preko zaljeva na
kopno.
Djeca, psi i dobri prijatelji, pomislila je. Savršen Božić.
Ako se ne uzme u obzir činjenica da se osjećala kao da ju je zdrobio teški
predmet.
Nije mogla disati. Sve ju je boljelo. Možda ju je hvatala gripa.
Nije bilo ni traga Alecu.
Nadala se da se nije osamio zbog nje.
»Nemoj jesti čokoladu s božićnog drvca«, reče Lizzy svečano. »Za Zacha je.«
Zahvalna za odvraćanje pažnje, Skylar podigne obrve. »Sva?«
»On nikad nije jeo čokoladu s drvca kad je bio mali. Ovo je sve njegovo.
Brittany i ja smo to napravile za njega.«
Sky je vidjela kako je Zach problijedio, a onda pao na koljena pred Lizzy.
»To ste napravile za mene?«
Lizzy kimne. »Brittany i ja odabrale smo čokoladu zajedno. Možeš pojesti
sve ako želiš. Tvoje su.«
Zach pogleda u drvce, a onda u Brittany, i nešto je preletjelo između njih.
Intimna razmjena, bez riječi, koja je isključila sve ostale u prostoriji.
Onda se podignuo na noge. »To je puno čokolade. Mislim da će mi trebati
pomoć.«
»To je u redu.« Lizzy uvuče ruku između njegovih. »Ako si siguran.«
»Vrijeme je za pjenušac.« Ryan se izgubi u kuhinji i par trenutaka kasnije
pojavi se s dvije boce. Emily ga je slijedila s čašama i baš u tom trenutku u sobu
je ušao Alec.
Skylar osjeti kako joj je srce pojurilo poput trkaćeg konja sa startne pozicije.
Bilo joj je tako drago što ga vidi da je poželjela zavitlati se preko sobe kao
Cocoa, mahati repom i polizati ga. Umjesto toga uputila mu je osmijeh za koji se
nadala da je prirodan, a onda se okrenula Ryanu.
»Pjenušac! Sjajna ideja. Samo mi dodaj bocu i slamčicu«, reče i slabašno se
nasmiješi. »Samo se šalim.«
Emily je prostrijeli zabrinutim pogledom i ona shvati da joj obje prijateljice
djeluju nervoznije nego inače.
Vjerojatno su se brinule da će napraviti scenu s Alecom.
Je li bilo nepošteno što je bila tako iskrena s njima?

223
 »Za minutu.« Alecov pogled bio je prikovan za njezin. »Prvo želim
razgovarati nasamo sa Sky. Biste li nam mogli dati trenutak?«
»Ne, ne bismo.« Brittany sjedne na kauč uz odlučan tupi udarac. »Božić je,
Alec. Ne vidim što bi ti mogao reći Sky a da mi to ne smijemo čuti.«
Skylar se pitala zašto Brittany zuri u njega. »Jeste li se vas dvoje posvađali ili
što?«
»Ne.« Alec se okrene i pogleda je. Mišić mu je titrao na vilici, a oči su mu
bile tamne i ozbiljne. »Ako oni ne žele otići, mi ćemo otići. Dođi u kuhinju.«
Nije imala pojma zašto Alec želi biti sam s njom, ali znala je da ona ne želi
biti sama s njim.
Mnogo teže bi zapazio promjenu na njoj ako su okruženi ljudima.
»Zašto u kuhinju? Sviđa mi se ovdje, gdje je prelijepo drvce.«
Njegov je pogled bio postojan. »Moram razgovarati s tobom, Sky. I radije bih
to učinio nasamo.«
»Božić je«, reče Emily očajno. »To je obiteljsko vrijeme. Vrijeme za
prijatelje.« Zbunila se. »Što god joj trebaš reći, Alec, to može čekati.«
»Vrijeme je da se otvori pjenušac, Ryane«, reče Brittany vedro, ali Ryan se
nije pomaknuo.
»Ono što ti oni ne govore«, reče Alec polako, »jest da sam čuo vaš razgovor.«
Skylar se namršti, zbunjena. »Koji razgovor?« A onda shvati i koljena joj se
pretvore u žele. »Misliš na...«
»Da, taj razgovor. Onaj u kojem si im rekla da me voliš i da ne želiš da ja to
znam.«
Iz pozadine su nestali svi zvukovi.
Ako je ikad bila u strasnijoj, neugodnijoj situaciji, nije se toga mogla sjetiti.
Osjetila je kao da joj je obraze opeklo poniženje. »Ali kako...?«
»Stavila sam te na zvučnik«, promrmlja Brittany. »I Em je htjela slušati.
Nismo znale da nas sluša još jedan par ušiju. Možeš nas ubiti kad god želiš. Stavi
oglas za nove prijateljice. Ja ću ga osobno platiti.«
Skylar je zabila nokte u dlanove. »Čuo si?« Usta su joj bila suha. »Koliko?«
Alec nije micao pogled s nje. »Sve. Svaku riječ.«
Željela se uvući pod božićno drvce i sakriti među darovima. Osjećala se
ranjivije nego ikad u životu. »Aha.« Pokušavajući zadržati dostojanstvo,
napravila je nešto za što se nadala da bi moglo proći pod nemarno slijeganje
ramenima. »Ah, rekli smo da želimo iskren odnos, pa pretpostavljam da to i
imamo. Znaš kako se osjećam.« I znala je kako se on osjeća. »I sigurna sam da te
to što si čuo prestrašilo k’o sam vrag.«
»Zato si otišla doma? Jer si zaljubljena u mene i bojala si se da to ne možeš
sakriti?«

224
 »Za početak.« Ako je čuo razgovor, ionako je sve znao. Zaključila je da se
zbog još iskrenosti ne može osjećati gore. »Bojala sam se da ćeš pogoditi, a to
nije bilo fer prema tebi. No pet minuta s mojim roditeljima bilo je dovoljno da
shvatim da, ako te budem izbjegavala, to će značiti da ću izgubiti najvažnije ljude
u svojem životu. Nemoj se osjećati čudno, zbilja. U redu je.« Okrenula se prema
Ryanu očajnički želeći promijeniti temu. »Otvorimo sad taj pjenušac. Em ne smije
piti pa ću ja popiti i njezin.«
»Ne još.« Alec zakorači prema njoj. »Rekla si mi istinu, sad je red na meni.«
To je bila jedna stvar koju zbilja nije željela čuti.
Nekako je mogla podnijeti reći mu istinu o tome kako se ona osjeća, ali nije
mogla podnijeti glasno izrečenu istinu o tome kako se on osjeća. »Znam da sam
prekršila pravila«, reče. »Znam da sam rekla da se ovo neće dogoditi, a tada sam
to zbilja i vjerovala - nisam lagala. Ni za što od ovoga nisi ti kriv, i obećavam
da neće biti čudno. Nakon Božića moram se vratiti u New York, a ti odlaziš na
Antarktiku, pa se nećemo vidjeti mjesecima.«
Njegov odgovor na to bila je ruka ispružena prema Lizzy.
»Sada?« Šapnula je to glasno kao u kazalištu, a kad je on kimnuo, izvukla je
veliki paket ispod božićnog drvca. Svečano ga je predala Alecu, koji ga je onda
predao Skylar. »Sretan Božić.«
Emily je izgledala zbunjeno. »Mislila sam da ćemo si dati darove poslije
ručka?«
»Ovo nije božićni dar.« Alec je i dalje gledao Skylar. »Otvori ga.«
Pitajući se zašto joj dar daje sada, i zašto je Lizzy upletena u to, Sky klizne
prstom pod vrpcu i otvori dar. Bio je mekan i napuhnut i kad je papir pao s njega,
otkrio je toplu jaknu u prekrasnoj nijansi plave boje.
»Oh. Krasna je. Jako mi se sviđa. Hvala ti. Bit će mi korisna za zime u
Maineu, posebno ako ne mogu posuditi tvoju.«
»Nećeš je nositi u Maineu.« Govorio je samo njoj, kao da u prostoriji nema
nikog drugog. I nitko nije ništa govorio. Nitko se nije micao. »Rekla si da ne
postoji loše vrijeme, samo loša odjeća. Nadam se da ćeš i dalje tako misliti kad se
budeš smrzavala sa mnom u šatoru na Antarktici.«
Mozak joj je imao poteškoća u shvaćanju riječi koje je izgovorio. »Zašto bih
se smrzavala s tobom u šatoru?«
»Zato što ideš sa mnom. Barem se nadam da ideš. Rekla si da želiš
pustolovinu. Nudim ti pustolovinu. To je samo nekoliko tjedana, ali nakon toga
idem na Island s filmskom ekipom snimati dokumentarac o Vikinzima. Ako
odgovara tvojim planovima, nadam se da ćeš i tamo poći sa mnom. Nakit je
Vikinzima bio važan. Mislim da bi te moglo zanimati.«
Antarktika? Island?

225
 »Želiš da idem s tobom?« Glava joj je bila puna pitanja, ali bojala se ijedno
postaviti da se ne osramoti više nego što već jest. »Ali ti te stvari radiš sam. Ne
voliš se osjećati zarobljenim ili sputanim.«
»Nikad se ne osjećam sputanim s tobom, a ako ikad budem zarobljen, nadam
se da ćeš ti biti sa mnom. Zapravo, dodajem te na popis neophodnih stvari koje
moram imati sa sobom sljedeći put kad bude upozorenje za oluju.«
Na svoju totalnu neugodnost, osjetila je da joj se oči pune suzama. »Alec...«
»Rekla si da bi me, da čujem vaš telefonski razgovor, to užasno uplašilo. I
jest. Ali ne zato što sam čuo da me voliš. To sam već znao. Znao sam da me voliš,
ali nisam vjerovao sebi da te neću povrijediti. Nisam vjerovao sebi da ću te moći
učiniti sretnom. Nakon svega što ti se dogodilo s roditeljima, a onda i
s Richardom, nije ti trebala još jedna osoba koja će ti uništiti snove. A kad se radi
o ljubavi, imaš velike snove, Sky. Uvjerio sam sebe da je najbolji način da ti
pomognem da budeš sretna - jednostavno se maknuti. I onda, kad si rekla da me
napuštaš, nisam te zaustavljao, iako mi je gledati te kako odlaziš bila najbolnija
stvar koja mi se ikad dogodila.«
»Alec...«
»Tog dana dokazao sam sebi da nisam sebičan koliko sam mislio da jesam,
jer da jesam, zaustavio bih te. To što sam te pustio da odeš kroz ona vrata gotovo
me ubilo.« Duboko je udahnuo. »A onda sam čuo taj telefonski razgovor. Čuo
sam kako si rekla prijateljicama da ti je vrijeme provedeno sa mnom bilo najljepše
u životu. Čuo sam kako si im rekla da te činim sretnom i to su, bez sumnje, bile
najljepše riječi koje sam ikad čuo. Drugo najljepše bilo je čuti te da se vraćaš
ovamo na Božić.«
»Izletio si kao vjetar iz kuće«, promrmlja Brittany, a Alec kimne, još uvijek
pogleda prikovanog na Skylar.
»Jer su trgovine bile otvorene još samo kratko vrijeme. Trebao sam nešto da
te uvjerim kako nisi jedina s tako jakim osjećajima. Riječi nisu dovoljne, oboje to
znamo.«
Od njega, riječi bi bile dovoljne.
»Ti imaš jake osjećaje?« Nije se usudila vjerovati. Nije se usudila. »Koliko
jake?«
Alec dođe do nje, a njezine se oči rašire kad je vidjela njegov pogled.
»O, Alec...«
Poljubio ju je.
Usta su mu bila topla i sigurna i poljubio ju je kao da mu je to važno poput
disanja. Osjetila je njegovu snagu, čvrstu moć njegova tijela dok je ovio ruke oko
nje i privukao je k sebi.
Poljubili su se stotine puta u posljednjih nekoliko tjedana, ali ovaj poljubac je
bio drukčiji, a ona nije mogla shvatiti zašto. Mozak joj se trudio dešifrirati signale

226
kako bi razumjela, ali to je bilo kao da se isteže da bi dotaknula oblak. Nije bilo
ničega za što bi se mogla uhvatiti.
Kroz maglu u glavi čula je kako se Lizzy hihoće, a Brittany se nakašljala.
Napokon, Alec je polako odmakne od sebe.
»Obuci jaknu, dušo.« Glas mu je bio promukao, a ona je toliko drhtala da joj
je jakna dvaput pala iz ruku.
I dalje je željela znati zašto je ovaj poljubac bio drukčiji.
»Oprosti. Osjećam se kao žele.«
Smiješeći se, uzeo je jaknu od nje i uvukao joj ruke u rukave. »Stavi ruke u
džepove.«
Oči su mu bile toplina i tama i ona nije mogla maknuti pogled.
Pipala je po džepovima i izvukla nešto iz oba, kutijicu iz lijevog i omotnicu
iz drugog.
Čula je kako je Emily dahnula, a Brittany se grleno nasmijala.
»Naprijed, Alec. Ne obaziri se na omotnicu, Sky, otvori kutijicu.«
»U omotnici je karta za Antarktiku.« Alec uzme kutijicu iz njezine drhtave
ruke prije nego što bi je ispustila i otvori poklopac.
Skylar je zurila u golemi dijamant koji je blistao poput svjetala na božićnom
drvcu.
»Oh... oh, Alec...«
»Imaš li ti pojma koliko je zastrašujuće odabirati nakit za nekoga s toliko
talenta poput tebe?«
»Obožavam ga. Predivan je. Ali...«
»Nisam te htio zaprositi u javnosti,« reče on tiho, »ali s obzirom na to da naši
prijatelji ne žele otići iz sobe, nemam izbora. Nadam se da ćeš mi oprostiti.«
»T-ti me prosiš?«
»Zašto bih otišla?« naceri se Brittany. »Ovo je najbolje što sam u zadnje
vrijeme vidjela. I, Sky, ako ne kažeš da preda mnom, ja ti nikad neću oprostiti.«
Snimila je fotografiju svojim telefonom. »Ovo stavljam na Twitter, da vide stotine
tisuća tvojih pratitelja, Alec. Tvrdi, cinični Alec sad je Alec Hunter, mekan kao
sljez.«
Skylar primijeti kako mu se kutovi usana trzaju.
»Prisutna su djeca«, reče Emily užurbano te povede Lizzy prema kuhinji.
»Dođi miješati umak od brusnica. Bit ćemo u kuhinji kad završite. Brit, trebam
tvoju pomoć. Ryan, Zach...«
S uzdahom, Brittany ustane. »OK. Pretpostavljam da si u pravu. Ali kasnije
želim potpuni izvještaj. Da niste izostavili nijedan detalj.«
Njihovi prijatelji su polako otišli, i Alec i Sky napokon su bili sami, uz
treperenje vatre i miris božićnog drvca.

227
 Alec je uzme za ruku. »Kad smo otišli u šetnju onaj dan kod mojih roditelja,
rekla si mi da nakit ima značenje. Da on izražava emocije.« Stavio joj je prsten na
prst. »Ovaj ti govori da želim provesti život s tobom. Govori da te volim i da te
želim uz sebe u svakoj pustolovini koju će nam život ponuditi. Zauvijek.« Uzme
joj lice u svoje ruke i nježno je poljubi. »Reci nešto. Bilo što. Samo da nije ne.«
Osjećala je tešku, nepoznatu težinu prstena na prstu i navalu emocija u srcu.
»Zbilja me prosiš?«
»Kažem ti da želim provesti život s tobom i nije mi važno hoćemo li to
službeno ozakoniti ili ne. Želim tebe, a ne ceremoniju ili komad papira. Nije me
briga ni za jedno od toga. Bit ćemo zajedno zato što to želimo. Zato što ne postoji
nitko drugi s kim bismo radije pošli u tu pustolovinu.« Maknuo joj je kosu s lica,
s nježnošću u očima. »Naravno, da se udaš za mene, tvoji roditelji bi prestali
kovati planove za tvoju ljubavnu budućnost, a moji bi bili presretni, no svaka
odluka koju donesemo bit će zbog nas, a ne nekoga drugog.«
Nas.
Ako je ijedna riječ ikad zvučala bolje, ona se toga nije mogla sjetiti.
Osjećala je da joj je srce preveliko za prsni koš. »Volim zvuk riječi nas.«
»I ja. Obožavam.« Nasmiješi joj se na usta. »Volim te. I neće biti boljih od
nas.«
Dio nje, onaj koji je znao da život obično nije fantazija, još uvijek se nije
usudio vjerovati. »Nikad nisam očekivala da ću se zaljubiti u tebe, zabavljala sam
se, to je bilo sve, i onda odjednom, usred zabavljanja, i razgovora s tobom,
shvatila sam da želim to nastaviti raditi.«
»I ja.«
»Siguran si? Rekao si...«
»Znam što sam rekao. I tako sam se i osjećao na početku. Kad mi je Brit
poslala poruku i zamolila me da odem na tvoju izložbu, pokušao sam pronaći
razlog da ne idem.«
»Podsjećala sam te na Selinu.«
»Malo. Mislio sam da si vrlo zgodna, a tom osjećaju nisam vjerovao. Ljetos
sam bio bezobrazan prema tebi...«
»Držao si me na udaljenosti.« Sad je to razumjela. Razumjela je sve.
»Nekad sam mislio da biti u ozbiljnoj vezi znači žrtvu. Da te to prisiljava da
donosiš teške odluke. Onda sam proveo vrijeme s tobom i shvatio da se ne radi o
biranju jednog života, a zatiranju drugoga. Radi se o dijeljenju života s nekim
koga voliš. Ti si bila ta koja mi je pokazala da je to moguće. Želim da taj
netko budeš ti.«
Slušala ga je, još uvijek se plašeći da sanja. Da je ovo samo još jedan od onih
scenarija koje je neki kreativni mozak gurnuo u stvarnost. »Kad sam bila s tobom,
bila sam svoja. Nisam se trudila impresionirati te pa nisam osjećala potrebu da

228
budem bilo tko drugi. Nije me bilo briga osuđuješ li me, a pokazalo se da i nisi.
Naučio si me da prihvatim sebe. Naučio si me da je vrijedno imati strast i željeti
je ostvariti. Nikad nisi bio nestrpljiv u vezi toga što sam radila. Činio si me tako
sretnom.«
»Tako sam se bojao da te ne povrijedim.« Promumljao joj je te riječi na usne.
»Nikad te ne želim povrijediti.«
Ovila mu je ruke oko vrata. »Ja nisam ranjivi cvjetić, Alec. Neće me otpuhati
vjetar i neću uvenuti ako me ostaviš doma bez vode.«
»Znam. Otkrio sam to one noći kad si mi zaprijetila da ćeš mi zabiti potpeticu
u jaja.«
Skylar se naceri. »U tadašnjim okolnostima to je bilo vrlo bezobrazno i
nezahvalno od mene. Iznenađena sam što me nisi ostavio tamo.«
»Nikad to ne bih učinio.«
»Znam. Odbio si napustiti me.« Osjeti suze u grlu pri pomisli na to. »Ponio si
se kao pravi junak.«
»Nemoj me stavljati na tron.«
»Ne stavljam. Znam tko si, Alec.« Nježno mu dodirne lice. »Znam da si
ozbiljan i usredotočen kad se radi o tvojem poslu. Znam da si prepun entuzijazma
za to što radiš, i tada ti je svako nametanje iz vanjskog svijeta nepoželjno. Kad
radiš na projektu, to je sve o čemu misliš. Potpuno se daješ tome i sama pomisao
da bi ti tada nešto ili netko mogao zasmetati, čini te nervoznim. Znam da misliš
da je to sebično, ali ja mislim da to pokazuje usredotočenost i predanost i snagu
da napraviš najbolje što možeš, i ja to razumijem. Meni to ne smeta. Naprotiv, to
je jedna od mnogih stvari koju volim kod tebe i kojoj se divim.« Zastala je, trudeći
se objasniti. »Da sam one noći bila sama... eto, ne bi bilo dobro. Učinio si ono što
je trebalo učiniti, iako ti nije bilo ugodno. Ja mislim da je to junački. I bio si
ljubazan. Nisam ti se ni sviđala, a bio si ljubazan.«
Alec duboko udahne. »Sviđala si mi se. Zapravo, sviđala si mi se i malo
previše. Sviđala mi se tvoja vatrenost i energija i tvoja sposobnost da se svemu
smiješ, čak i samoj sebi.«
»Odveo si me svojoj kući iako je to vjerojatno bila zadnja stvar koju si želio
učiniti.« Progutala je. »Mislim da sam se zaljubila u tvoju obitelj prije nego što
sam se zaljubila u tebe.«
»Bilo je obostrano. I oni su tebe zavoljeli. Sad će te voljeti još više.«
»Hajdemo ih nazvati. Želim im reći. A nakon toga nazvat ćemo moje
roditelje.«
Odmaknuo se od nje upitno je gledajući. »Reći ćeš im da ne otkazuju Plažu
za lipanj?«
»Ne. Nećemo se vjenčati u Plazi. Vjenčat ćemo se na plaži. Peći će se jastog,
posluživat će Ocean Club, a sladoled će biti iz Summer Scoopa. Svi naši prijatelji

229
i ljudi koje volimo. Gosti mogu doći na Captain Hooku, a Johna ćemo zamoliti
da ga ukrasi.« Oklijevala je, pitajući se nije li ga pogrešno shvatila. »Osim
ako radije ne bi da to bude u Plazi?«
»Vjenčanje na plaži zvuči mi savršeno.« Spustio je glavu i poljubio je. »Ti
si«, reče polako, »najvelikodušnija, najnesebičnija, najdivnija osoba koju sam
ikad upoznao.«
Iza njih se začuo zvuk i oni se okrenu.
Njihovih četvero prijatelja visjelo je na dovratku.
Emilyni obrazi bili su mokri, Brittany je ubrzano treptala, a Ryan mu se cerio.
Alec preokrene očima. »Je li išta ovdje ikad privatno?«
»Ne baš puno.« Zach se pomakne u stranu jer se Lizzy provukla između.
»Možemo sad otvoriti darove? Ona gomila tamo je za tebe, Sky.«
Još uvijek ošamućena od svega što se dogodilo, Skylar pogleda prema drvcu.
»Svi ste mi kupili darove? Oh!« Bila je silno dirnuta, ali onda ugleda Brittany
kako odmahuje glavom.
»Ta gomila je od Aleca. Svi darovi.«
»Malo pretjerano, ako mene pitate«, promrmlja Ryan. »Stvara pritisak nama
ostalima.«
Emily provuče ruku kroz njegovu. »Je li to tvoj način da mi kažeš kako si mi
zaboravio kupiti dar?«
»Možda sam ti kupio nekoliko stvari. Znakove pažnje. Ali ništa poput ovog
Mount Everesta darova što ih je donio Alec, zato se ne nadaj previše.« Ali Ryan
se cerio, a Lizzy je plesala na mjestu poput buhe.
»Kupio ti je tonu darova. Neke smo odabrali zajedno. Jedva čekam da ih
otvoriš, mama.« Riječ joj je prirodno izletjela iz usta, i Skylar pogleda Brittany, a
onda Emily.
Njezine oči su sjale i zastala je da zagrli Lizzy. »U tom slučaju, mislim da
bismo ih trebali otvoriti sada. Ne želim čekati ni trenutak dulje. Želim vidjeti što
si odabrala.«
Još jedna promjena, pomisli Skylar. Još jedan pomak u njihovoj vezi. I to
dobar.
Znala je koliko je ta riječ značila njezinoj prijateljici.
Kad se Lizzy izvila iz zagrljaja i uvukla pod drvce da počne otvarati darove,
Brittany je prišla Skylar i Alecu i oboje ih zagrlila. »Prsten je predivan. Tako sam
sretna zbog vas. Možete li to vjerovati? Nekad smo bile nas tri protiv svijeta, a
sad nas je šestero.«
»Sedmero,« zakriči Lizzy, napola prekrivena omotima darova, »devet ako
računamo pse.«
Emily razmijeni pogled s Ryanom i Sky je znala što misle.

230
 Uskoro će ih biti desetero.
Brittany se blago nasmiješi. »Naš mali krug je narastao.«
Naš krug.
Skylar osjeti kako joj koža treperi. Prijateljstva su se promijenila, ali to nije
značilo da su manje značajna ili manje iskrena. Samo drukčija.
Baci pogled na Aleca i ugleda ga kako se smiješi s razumijevanjem.
Privukao ju je k sebi i spustio usne na njezine, nježno je poljubivši. I ovoga
puta kad je osjetila da je drukčije, shvatila je zašto. Poljubio ju je toliko puta, u
prijateljstvu, u strasti i za utjehu, ali nikad je nije poljubio s ljubavlju.
Sve do sada.
Preplavilo ju je, kliznulo u svaki njezin dio, grijući svaki kutak njezina tijela,
i znala je da je to osjećaj na koji je čekala cijeli život.
Srce joj je bilo preveliko za prsni koš.
Bila je napola svjesna smijeha i trganja omota s darova kad su se njezini
prijatelji skupili oko drvca, te se odmaknula tek toliko da može nešto reći, šapćući
riječi samo njemu.
»Uvijek sam se pitala kakav je osjećaj ljubav.«
Njegov pogled bio je samo za nju. »I, kakav je osjećaj?«
»Osjećaj je predivan. Kao kad se probudiš u savršenom zimskom danu, s
plavim nebom i čistim bijelim snijegom.« Nasmiješila se, jer sad je znala istinu.
»Osjećaj je kao Božić, zauvijek.«

231
 Zahvale

ahvalna sam svim svojim čitateljima. Toliko vas ima koji mi šaljete e-mailove
Z ili razgovarate sa mnom na Facebooku, i vaši ljubazni komentari i poruke
potpore uvijek mi uljepšaju dan. Razgovarajte sa mnom i dalje!
Vidjeti da se moje knjige prodaju širom svijeta moj je ostvareni san, čijem su
ostvarenju pomogli ljudi iz ekipe u Harlequinu. Hvala Loriani Sacilotto, Dianne
Moggy, Margaret Marbury i Susan Swinwood za njihovo ohrabrenje i potporu, i
globalnom uredničkom timu koji je prigrlio moju karijeru od samo jednog
naslova. Timu u Velikoj Britaniji koji se potrudio da moje knjige dostavi najširoj
mogućoj publici. Zaista sam zahvalna. Sve je počelo s vama!
Imam sreću što je moja urednica Flo Nicoll, i zahvalna sam na viziji, strpljenju
i entuzijazmu koje ona odražava dok zajedno radimo na svakoj knjizi.
Zahvalna sam svojoj agentici Susan Ginsburg i timu u Writers Houseu na
svemu što rade.
Imam najbolju obitelj na svijetu i ne prestajem biti zahvalna na njihovoj
stalnoj podršci i na svim divnim obrocima koje spravljaju dok ja ganjam rokove.
Najbolji ste!

Scan i obrada:
Knjige.Club Books

232