Glorij@

Page | 1
Knjigoteka
 Glorij@

Božić u
SNIJEGU

KAREN SWAN

S engleskoga prevele
Jelena Pataki
i
Vlasta Lončarić

Page | 2
Knjigoteka
 Glorij@

Za Williama
skijaškog asa. Medvjeda.

Page | 3
Knjigoteka
 Glorij@

Prolog

21. siječnja 1951.

Svjetlo svijeće treptalo je na vjetru koji se probijao kroz rupe u drvenim zidovima, a sve
je ostalo bilo nepomično - slama na tlu, njezina raspuštena kosa - dok su njezine oči
netremice zurile u vrata i tanki pravokutnik svjetla koji ih je okruživao.
Previše je vremena prošlo otkad je stigla ovamo. Nitko se nije usuđivao napustiti svoj
dom, a obilan je snijeg danas bio njezin jedini prijatelj, skrivajući tragove koji bi otkrili da se
nalazi ovdje.
Osjećala se poput voštane figure dok se otopljeni snijeg lagano cijedio s nje i oblikovao
kružnicu na drvenome podu. Lagano se ljuljala u stolcu kako bi održala cirkulaciju, znajući
da neće moći još dugo ostati.
U rukama je držala maleno kravlje zvono, nalik na srebrno srce, spremna zazvoniti
njime u odgovor. Zvono je bilo toplo od njezina dodira te ga je nježno stiskala između
dlanova, a crvena joj je kožna vezica lagano visjela s blijedog zapešća.
Izvana je dopro nekakav zvuk pa se posve umirila, napinjući se i snažnije zureći u snop
svjetla koji je okruživao vrata. Svjetlo više nije bilo jarko. Postalo je tamno, a udaljeno
pucanje koje je netom čula zamijenila je potmula tutnjava pomicanja planina dok su
zbacivale ogromne nakupine snijega poput neželjenog krznenog kaputa. Odrasla je uz taj
zvuk, poput djedova hrkanja koje je vječno čula u pozadini dok se zabavljala svojim
igračkama. Ali ovo je bilo drukčije. Tlo joj je zadrhtalo pod nogama, a kada je ponovno
podigla pogled, svijetlog okvira vrata nestalo je u potpunosti, kao da se sunce urušilo s neba.
Prošle su tek dvije sekunde, ali nije imala vremena vrisnuti, pa čak ni naglo udahnuti. U
sljedećem trenutku, snijeg je preplavio sve.

Page | 4
Knjigoteka
 Glorij@

Prvo poglavlje

Allegra je gledala za Isobel nakon što je ova otrčala naprijed, posramljeno odmahujući
glavom zbog prizora pred sobom - njezina sestra vrtjela se u mjestu zabacivši glavu i
ispruživši ruke pokušavajući uloviti povijene tamnosmeđe listove koji su padali sa stabala,
smijući se dok su joj neki izmicali praveći piruete u zraku i plješćući zbog drugih koji su
polagano lelujali prema svojim prijateljima što su otprije ležali na tlu. Allegra je bila
uvjerena kako isključivo činjenica da Isobel gura dječja kolica sprječava ostale prolaznike da
pozovu policiju.
Isobel se sada nalazila stotinjak metara dalje i Allegra je odlučila iskoristiti priliku.
Jurnula je iza najbližeg stabla divljeg kestena i izvukla svoj BlackBerry. Vibrirao joj je u
džepu tijekom gotovo cijele šetnje na koju su pošle kako je Isobel naglasila, s ciljem
“uživanja u miru i svježem zraku” - pa je osjetila kako joj otkucaji srca usporavaju dok je
provjeravala poruke i čitala o svim stvarima koje su zahtijevale njezino žurno djelovanje.
“Kog vraga radiš?”
Allegra je podigla pogled. Isobel je stajala pokraj nje naslonivši ruke na bokove s
ogorčenim izrazom na licu. “Daj mi to.” Ispružila je ruku dlana okrenuta gore, kao da je
Allegra neposlušno dijete umjesto desetomjesečnog dječaka u kolicima, čije je lice vječno
bilo umrljano pireom od mrkve i koji je imao osobitu sklonost guranju prstiju psima u oči.
“Samo sam...”
“Smjesta.”
Allegra je predala mobitel sestri. Ona možda i jest bila starija po rođenju, ali prema
svim je drugim kriterijima Isobel bila prava odrasla osoba: udana majka djeteta koja živi u
jednoj od kuća u nizu u predgrađu, redovito organizira večere i posjeduje automobil.
“Hvala”, nasmiješeno je rekla Isobel gotovo se smjesta smirivši. “A zauzvrat dobiješ...”
Jednom je rukom spremila BiackBerry u svoj džep, a drugom sestri pružila list divljeg
kestena boje tamnog sirupa koji joj je prekrivao gotovo cio dlan.
“A, ne, ne mogu ga uzeti, zbilja”, ironično je odvratila Allegra. “Prekrasan je. Sigurno je
najljepši koji si dosad pronašla.”
“To nije list.”
Allegra je podigla obrvu i stala okretati list držeći ga za stapku.
“Danas je dan za hvatanje sreće i ti to vrlo dobro znaš. Ulovila sam ga za tebe.” Ubrzani
ritam Isobelina disanja kao da je potvrđivao njezine riječi.
Nastupio je trenutak tišine u kojem Allegra nije mogla povjerovati u to što je upravo
čula. “Još uvijek to činiš?”
“Naravno!” Isobel je nabrala Čelo na kojem su neprospavane noći počele ostavljati sve
više tragova.
“A ja sam mislila da samo pokušavaš nasmijati Ferdyja”, našalila se Allegra, lecnuvši se
kad je čula svoj BiackBerry kako je ponovno zavibrirao u džepu širokog i toplog sestrina
kaputa.

Page | 5
Knjigoteka
 Glorij@

Allegra je zadrhtala u vlastitom kaputu - kratkom strukiranom Burberry kaputiću

maslinastozelene boje, visoka ovratnika i s prekrasnim faltama oko struka. Sjajno se slagao
s njezinim uskim trapericama, ali nije bio nimalo prikladan za trenutačnu temperaturu. Na
vremenskoj su prognozi za vikend bili najavili snijeg.
“Hajde, idemo popiti kavu”, rekla je Isobel zrelo se oglušivši na primjedbu i
promatrajući sestrine rumene obraze. Bilo je jasno da Allegra u tim čizmama ne namjerava
trčati i loviti lišće. “To će ti pomoći da se ugriješ.”
“Imamo li vremena za to? Čovjek bi pomislio da ne želiš ići vidjeti mamu.”
“Naravno da želim”, smjesta je odvratila Isobel. “Ali imamo cio dan za to, a i znam kakva
si kad se smrzneš.”
Allegra se nasmiješila. “Dobro. Ali nećemo dugo.” Kofein joj je svakako bio draži od
svježega zraka, a osim toga, uvijek je postojala mogućnost da će Isobel nestati kako bi
Ferdyju promijenila pelenu i ostaviti Allegru samu s njezinim dragim BlackBerryjem.
“Pa, reci mi nešto o svojoj novoj kući”, rekla je Isobel ovivši jednu ruku oko sestrina
ramena, a drugom spretno upravljajući aerodinamičnim kolicima dok su prolazile
veličanstvenim parkom zajedno s drugim obiteljima, zaljubljenim parovima i šetačima pasa
za koje je sve ovo uistinu predstavljalo subotnji ritual. Iza ograde s njihove lijeve strane
jurcala je visoka Temza, visoka i užurbana u svome koritu, s nekoliko industrijskih teglenica
privezanih za bokobrane, a sa suprotne strane nasipa brujali su crni taksiji.
“Pa, vidjela si je koliko i ja. Još nisam bila ondje.”
Isobel je coknula jezikom. “Ne mogu vjerovati da si kupila kuću a da nisi ni bila u njoj.”
“Ništa strašno. Moj ju je savjetnik za nekretnine pregledao, a ja sam skinula PDF.
Zadovoljila je sve moje uvjete.”
“Samo ti imaš savjetnika za nekretnine “, progunđala je Isobel.
“Dobro, lovac na nekretnine, kako god ga želiš zvati.”
“Znači, muško je? Je li zgodan?”
Allegra je zakolutala očima. “O, Bože dragi. Sad mi pokušavaš namjestiti tipa kojeg ni ne
poznaješ?”
“Moram. Sam Bog zna da nisi nikoga ulovila na poslu, a tamo si okružena hrpom
muškaraca.”
“Da, ali postoji problemčić u vezi s time: radim s njima. Dužnost mi je nadgledati rad
većine njih, a oni ostali nadgledaju moj.”
Isobel je slegnula ramenima kao da u tome ne vidi nikakav problem. Vjerojatno ga i nije
vidjela. Seks i uredska politika nisu predstavljali pitanja života i smrti u njezinu svijetu.
“Dobro, ali je li zgodan?” Isobel se nacerila, vječno ustrajna.
Allegra se nasmiješila. “Izgleda sasvim u redu.”
“Sasvim u redu? Ajme! To znači da je pravi frajer”, nasmijala se Isobel privukavši
zadivljeni pogled prolaznika na koturaljkama s velikim narančastim slušalicama na glavi.
“Trebala bi ga pozvati na intimnu večeru u svojoj novoj vili. I nema na čemu.”
“Ta je kuća samo obično ulaganje. Riješit ću se svega unutra i dovesti arhitekta da
ponovno dizajnira sve osim fasade, a potom je ponovno prodati.”

Page | 6
Knjigoteka
 Glorij@

“Gdje se nalazi?”
“U Islingtonu.”
“Legs! Zašto si morala baš ondje kupiti kuću? Vrlo si lako mogla naći nešto u
Wandsworthu. Barem bi imala veći vrt. I bile bismo bliže jedna drugoj.”
“Upravo sam ti rekla. Neću živjeti ondje, to je samo ulaganje. I dalje ću živjeti u svom
stanu.”
“Dobro, ali kod tebe je traženje parkirnog mjesta prava noćna mora. Nitko nema
automobil tamo gdje ti živiš.”
“Zato što nikome i nije potreban. Možemo pješke kamo god želimo.”
Isobel je suspregnula navalu smijeha.
“Što je?”
“Ti? Da ideš pješke? Slušaj, ako ćemo iskreno, stalno te nekamo voze. Prevelika si faca i
previše zaposlena da bi bilo kamo išla pješke.”
Allegra je sestri dobacila prijekoran pogled, ali nije joj mogla proturječiti - doista je bila
nevjerojatno zaposlena.
“Pa, svejedno mislim da bi trebala živjeti u toj kući kad si je već kupila. Ne čini mi se
ispravnim pustiti je da stoji prazna dok ne dođu graditelji.”
“Ne mora bas svaka kuća biti dom, Iz.”
“Tebi ni jedna kuća nije dom, kako mi se čini. Ako ne računaš svoj ured. Što vjerojatno
činiš.”
Allegra je zanemarila sestrino bockanje. “Nema smisla da sama živim u 802 kvadratna
metra.”
“Približno.”
“Da.” Allegra se nasmiješila, a pogled joj je pao na tamni obris Canary Wharfa u daljini,
poslovne četvrti u kojoj se nalazila njezina tvrtka i najviša zgrada na obzoru. Zaškiljila je,
prilično sigurna da svjetlo koje je vidjela dopire s njezina kata. Izdaleka je prekorila onoga
tko se nalazio ondje.
Dan je bio prekrasan, čega je Allegra bila slabo svjesna. Zrakom se pronosio ledeni
vjetar s dalekog Arktika koji će kulminirati vatreno crvenim zalaskom sunca. Napravila je
mentalnu bilješku da ga kasnije promotri kroz prozor svoga ureda.
Zaustavile su se pred kafićem uz čija su vrata bila nagurana dječja kolica okružena
užurbanim golubovima u potrazi za mrvicama, a za metalnim stolovima zimzelene boje koji
su proteklih tjedana bili pusti sada se skutrilo mnoštvo gostiju, ispijajući toplu čokoladu i
upijajući toplinu električnih grijalica.
“Idem nam po piće”, hitro je rekla promatrajući Isobel dok je ova vadila Ferdyja iz
kolica i spremala se dati ga Allegri u ruke. “Kava s mlijekom, zar ne?” Ni u ludilu nije
namjeravala držati dijete sklono bljuckanju u tome kaputiću.
“Da, ali donesi mi neki keks ili kolačić... bilo što s čokoladom. Potreban mi je Šećer”,
dometnula je Isobel smještajući Ferdyja na svoj kuk i prebirući po torbi koja je visjela s
kolica. “I mogu li te zamoliti za šalicu vruće vode? Moram ovo ugrijati”, uzdahnula je
podigavši bočicu mlijeka. “Nemoj im dopustiti da ti prodaju priče na račun sigurnosti.

Page | 7
Knjigoteka
 Glorij@

Potpisat ću izjavu o tome da sam svjesna kako je kipuća voda vruća, što god. Samo im reci
da ne žele slušati ovog malca nakon što popije hladno mlijeko. Kao ni njihovi gosti.”
“Dobro”, Allegra je kimnula uzmičući prema redu za Šankom.
Četiri minute kasnije vratila se za stol sa šalicom kipuće vode, velikom kriškom torte
zvane Čokoladna smrt, kavom s mlijekom i duplim espresom. Nije samo Isobel spavala tek
četiri sata prošle noći.
Lice joj se razvedrilo kada je na stolu ugledala svoj BlackBerry koji je treptao poput
svjetionika. Isobel je oštro rekla: “Ne diraj ga. Razgovarat ćeš sa mnom, za promjenu. Stavila
sam ga tu samo zato što sam se osjećala poput prokletog kiborga s time u džepu”. Potom je
prezirno coknula jezikom. “Vječito vibrira i zvoni. Postoje igračke za seks koje nisu toliko
uporne kao to čudo.”
Allegra je iznenađeno prasnula u smijeh. “Pa, ja to ne bih znala.”
Isobel ju je prijekorno pogledala stavivši bočicu s mlijekom u šalicu kipuće vode.
“Naravno da ne bi. Kad si se zadnji put poševila?”
“Molim?” Allegra se zagrcnula, užasnuto primijetivši kako je par za susjednim stolom
pogledao u njihovu smjeru.
“Godinama nisi bila u vezi. Imaš trideset i jednu godinu, Allegra”, ozbiljnim je tonom
izjavila Isobel, kao da prenosi Allegri nešto za što ova prvi put čuje.
“Daj, nemoj opet o tome”, odvratila je Allegra skinuvši osmijeh s lica. “Imam toliko posla
da se jedva stignem istuširati.”
“Posao te neće grijati tijekom hladnih zimskih noći.”
“Pa, zapravo hoće”, ravnodušno je rekla Allegra prisjetivši se luksuzne sobe u hotelu
Four Seasons u kojoj je provela protekle dvije noći jer je radila gotovo do zore kako bi
natjerala tvrtku da uskladi svoje poslovanje s pravilima EU-a.
“Što se dogodilo s onim Philipom? Činio se dragim.”
Coknuvši jezikom, Allegra je stala lupkati kratkim manikiranim noktima po stolu.
“Previše je osjetljiv. Nemam vremena izigravati ničiju dadilju.” Pogled joj je pao na Ferdyja
koji je sjedio u visokome drvenom stolcu na koji su bile zakačene tri plastične loptice koje
su, za sada, držale njegovu pozornost.
“Gotovo...”
Isobel se zavalila u svoj stolac i uzdahnula: “O, Bože, što si sad učinila? Samo mi reci.”
“Ja nisam učinila ništa.”
Isobel nije odgovorila, nego joj je samo uputila sumnjičav pogled.
“Bila sam u procesu nagodbe. On je navaljivao govoreći da me želi vidjeti i neprestano
ponavljao: Idemo na piće. Samo te želim vidjeti i čuti što ima novo kod tebe.” Allegra je
lagano frknula. “Stoga sam poslala Kirsty. I to je bilo sve.”
Tišina.
“Kirsty, svoju osobnu pomoćnicu?”
Allegra je kimnula. “Želio je znati što ima novo kod mene. Kirsty mu je prenijela što ima
novo kod mene.” Slegnula je ramenima.
Isobel je širom otvorila usta. “Poslala si pomoćnicu na spoj sa svojim dečkom.”

Page | 8
Knjigoteka
 Glorij@

“Bivšim dečkom.”
“I onda se pitamo zašto je bivši. Nevjerojatno.” Isobelin je glas bio pun sarkazma dok je
vadila bočicu mlijeka iz vruće vode štrcnuvši potom nekoliko kapljica na unutarnju stranu
svog zapešća kako bi provjerila temperaturu. “Je li bar bilo vrijedno toga?” Njezin ton
upućivao je na to da misli kako ništa nije vrijedno prekida veze.
“Svakako. Taj nam je posao osigurao dobru proviziju. Dvadeset sedam milijuna funti u
naknadama za uspješnost, plus upravljanje.” Allegra je opušteno pijuckala kavu, nesvjesna
činjenice da njezina sestra nema pojma što predstavlja model provizije na kojoj se temelji
njen posao. “Zahvaljujući samo tome, sljedeća sam na redu za promociju. To će mi priskrbiti
mjesto u izvršnom odboru. Znaš da ću biti jedina izvršna direktorica u tvrtki, zar ne?”
Zbunjena ili jednostavno neupućena, Isobel je samo odmahnula glavom. “Nije ni čudo
što se mama toliko brine za tebe.”
Allegra ju je oštro pogledala i Isobel je smjesta spustila glavu, posramivši se. Obje su
dobro znale da se majka sada tek povremeno brine zbog nje. “Oprosti, to je bilo bezobrazno
od mene”, promrmljala je Isobel posežući za Ferdyjem, vadeći ga iz njegova stolca i
smještajući ga u krilo.
Allegra se zavalila u svoj stolac nastojeći im oboma dati prostora kada je Isobel počela
hraniti Ferdyja. Polagano je ispijala kavu, osjećajući se čudno u tome kafiću gdje su svi
opušteno jeli i razgovarali, kao da ne moraju biti nigdje drugdje i nemaju nikakvoga važnijeg
posla. Zurila je u svoj BiackBerry na stolu koji je treperio poput satelitskog prijemnika i
zamišljala kako se poruke na koje je hitno morala odgovoriti roje poput zrakoplova na nebu.
Skočio joj je krvni tlak. Kao na znak, BiackBerry je počeo zvoniti. Sestre su razmijenile
pogled - jedna pun panike, druga zadovoljstva - a Allegra ga je uspjela dohvatiti prva. Isobel
nikako nije mogla do telefona a da pritom ne ispusti Ferdyja. Coknula je jezikom i skrenula
pogled.
“Fisher ovdje”, promrsila je Allegra promatrajući sestru dok je ova tepala Ferdyju i
pitajući se kako mogu biti toliko različite. Onaj tko ih nije poznavao posve je jasno mogao
vidjeti da su sestre: obje su bile visoke, gotovo metar i osamdeset, vitke, sportski građenih
tijela, ali dok je Allegra triatlonima ispunjavala svoje nevoljko uzete dana odmora, Isobel je
jednostavno uživala u činjenici da su joj oni omogućili da se na zavist svih kolegica s tečaja
za trudnice tako brzo nakon poroda vrati u svoj prijašnji broj traperica. Dijelilo ih je samo
godinu i pol i sedam bodova na IQ testu - nijedna nije bila ispodprosječna, ali ni zvjezdani
član Mense - no dok je Allegra morala biti najbolja u svemu čega bi se latila, Isobel je uvijek
odabirala lakši put, zadovoljna činjenicom što su je smatrali lijepom, sretnom ili
povlaštenom.
Allegra je to pripisivala njihovu odgoju. Isobel je bila očeva mezimica - što je Allegra
prihvatila kao činjenično stanje i bez ikakva ogorčenja - i ljepša u licu, naslijedivši njegove
rumene obraze, plave oči i svijetlu kosu. Allegra je, s druge strane, imala nešto grublje lice,
koje je izgledalo odviše znalački da bi bilo dječje, upečatljivih bademastih očiju boje tamne
čokolade koje su vješto skrivale njezine osjećaje i visokih pravilnih jagodica.
Jedino je rupica između njezina prva dva zuba - zbog toga što njihova majka nije imala
novca da joj priušti privatnog ortodonta, a taj problem zdravstveno osiguranje nije
pokrivalo - narušavala dojam njezine krajnje profinjenosti.

Page | 9
Knjigoteka
 Glorij@

Svi su joj govorili kako je to “slatko” ili “simpatično”, ali obje su joj riječi zvučale poput
prokletstva jer se potajno ponosila svojim nadimkom Ubojica s ružem, no rupica je bila
zamjetna isključivo kada se smijesila, a u poslovnome svijetu smješkanje je značilo da nisi
dovoljno ozbiljan, značilo je da te nitko neće ni doživljavati ozbiljnim. Stoga se nije
pretjerano smiješila.
Kosa je zapravo predstavljala najveću razliku između njib dviju. Isobela je imala dugu
kosu koja je graciozno lebdjela kada bi se kretala, kao u Kim Sears na Wimbledonu ili Kate
Middleton: svjetlucava griva u vječnom pokretu koja je išla ruku pod ruku s otmjenom
kućom i dizajnerskom torbicom. Allegrina je bila kratka i ozbiljna, poput nje same. Duga tek
toliko da bi se mogla nazvati bob frizurom, kovrčala joj se tik ispod ušnih resica i otkrivala
njezin dug vrat na koji se nikada nije u potpunosti naviknula i čeljust kakvu su imali svi s
mnoštvom stresnih sastanaka iza sebe i noćima provedenim u škrgutanju zubima u snu.
Naglo je ustala. “Iz, jako mi je žao, ali moram ići.”
“Naravno da moraš”, progunđala je Isobel i zakolutala očima.
“Trenutačno radimo na jako vrijednom ugovoru. Bob nije izišao iz ureda od srijede, a
njegova žena zahtijeva da dođe kući na ručak.” Coknula je jezikom nakratko uperivši pogled
gore. “Ne shvaća da još nismo gotovi sa svim pripremama, a sastanak se održava u utorak u
Zürichu.”
“Kako je samo sebična”, suho je odvratila Isobel.
Allegra je izvila obrvu. “Moram se vratiti u ured.”
“Ali i ti imaš obiteljskih obveza! Što je ovo, upravo sada?” Isobel je izvukla bočicu iz
Ferdyjevih usta i pokazala na zagušljivi, mračni kafić krcat strancima u vunenim
džemperima i zimskim čizmama. Ferdy je smjesta počeo plakati pa mu je hitro vratila
bočicu u usta. “A i trebale bismo zajedno sređivati kuću. Obećala si mi!”
“Jesam, ali preostao nam je još samo tavan, zar ne?”
“Samo tavan? Samo tavan? Ondje se uvijek nalaze najbolje stvari, ondje ljudi spremaju
sve stvari od kojih se ne mogu rastati. Sam Bog zna što ćemo ondje pronaći. Satima ćemo se
zadržati gore.”
“Super.”
“Hajde, Legs. Znaš da ne mogu sama. Neću se moći natjerati išta baciti pa ću sve
zadržati, poput ljudi hrčaka s mnoštvom kutija i plastičnih vrećica krcatih odjećom po svim
prostorijama u kuću, a onda će me Lloyd ostaviti...”
“Kad smo već kod toga, gdje je Lloyd?”
“Još se uvijek oporavlja od leta iz Dubaija.”
Allegra se pokušala suosjećajno nasmiješiti. Za nju je let do Dubaija i natrag bio mačji
kašalj. “Slušaj, Iz, uživala sam u ovome. Zbilja jesam”, rekla je Allegra položivši dlanove na
stol i nagnuvši se naprijed kao što je to činila tijekom poslovnih sastanaka kada je nastojala
biti uvjerljiva. “Ne mogu ti ni opisati koliko me šetnja opustila.” Pljesnula se dlanom preko
srca. “I bilo mi je jednostavno prekrasno vidjeti malog Ferdyja.”
“Nisi ga uopće ni držala.” Pogled u Isobelinim očima ukazivao je na to da je Allegra nije
zavarala svojim sladunjavim govorom. Obično se izražavala isključivo u natuknicama i
rabila poslovni rječnik.

Page | 10
Knjigoteka
 Glorij@

“Samo zato što je spavao, a sada ga hraniš i ja moram ići.” Posegnula je za svojom
torbicom koja je visjela s naslona stolca - jednostavnom Saint Laurent torbicom tamnoplave
boje u kojoj su se nalazili bočica korektora Touche Eclat, njezina putovnica i vitamini, za
razliku od Isobeline svijetle ručkarice Orla Kiely krcate pelenama, lutkicama, igračkama i
rezervnom odjećom. “Vidimo se sutra, može? Sigurna sam da ćemo to zajedno srediti za
nekoliko sati.” Sagnuvši se, Allegra je utisnula lagan poljubac u Ferdyjevo tjeme. Imao je
slatkast miris, poput pastrnjaka, i osjetila je kako impresivnom snagom sisa sadržaj bočice.
Poljubivši Isobel u obraz, namirisala je Pond kremu za tijelo, sada kad si ova više nije mogla
priuštiti parfem Estée Lauder. Djeca su velik trošak i znala je da je Lloyd već u brizi zbog
školarine. “U koliko sati?”
“Deset ujutro.”
Allegra je oklijevala. “Dva popodne.” Isobel je suzila oči. “Dvanaest.”
“Dogovoreno.” Allegra je namignula. “Uh”, progunđala je Isobel shvativši da ju je
preveslala. “Ne zaboravi svoj sretni list.”
“Svoj što?”
Isobel je trznula bradom prema voštano smeđem listu divljeg kestena koji je stajao na
stolu između njih. “Spremi ga u torbicu. Rekla si da te čeka važan posao - trebat će ti malo
sreće.”
Allegra je zaustila nešto kazati - da se podsmjehne sestrinoj nostalgičnosti i pretjeranoj
sentimentalnosti - ali predomislila se. “Da, imaš pravo. Trebat će mi sva sreća koju mogu
dobiti. Hvala.” Otvorila je svoj veliki novčanik crn poput kavijara i gurnula list u pretinac s
bilješkama otraga. Savršeno se uklopio.
Nasmiješila se, pitajući se čita li njezina sestra još uvijek i horoskop. “Vidimo se onda
kod mame sutra u dva sata”, rekla je, okrenula se i stala marširati van iz kafića pokraj svih
gostiju koji su običavali dolaziti subotom ujutro, ispijati kapučino i ažurirati svoje Facebook
statuse na osobnim iPhoneima. Prije nego što je uopće stigla do vrata, već je prislonila
mobitel na uho. Kada je Isobel vratila Ferdyja u kolica i napisala joj poruku da su se
dogovorile u dvanaest sati, Allegra je već u taksiju prolazila Čuveni londonski Tower Bridge,
a pet minuta nakon toga prošla je pustim mramornim hodnikom, pokazala čuvaru
propusnicu i s osmijehom pritisnula dugme koje će je odvesti na dvadeseti kat, na kojem se
nalazio njezin ured. Ponovno je bila kod kuće.

Page | 11
Knjigoteka
 Glorij@

Drugo poglavlje

Prvi dan: Majka i dijete

“O, moj Bože, Legs, ovo je mjesto prava smrtonosna zamka”, povikala je Isobel stišćući
svjetiljku u rukama dok se pomicala korak po korak poput hodača po užetu i prolazila gredu
kako bi došla do mjesta na kojem je Allegra sjedila na malenom komadu šperploče.
Pahuljasti oblačići krovne izolacije zalepršali su joj oko gležnjeva skrivajući gredu, a ona je
zabrinuto zacviljela. “Propast ću kroz strop, znam da hoću.”
“Nećeš. Još malo pa si stigla”, hrabrila ju je Allegra dok je Isobel napredovala puževim
korakom, glave nagnute pod čudnim kutom dok je nastojala ne zapeti o žarulju, prvi put u
životu zažalivši zbog svoje visine.
Isobelina su stopala pronašla relativnu sigurnost šperploče pa je spustila ruke s grede i
položila ih na podivljalo srce u svojim prsima. “Uh, strašno nešto.”
“Kukavice.” Allegra je strpljivo sjedila dok je Isobel savijala noge i gurala ih pod sebe
kao da slaže kakvu konstrukciju origamija, a njezini su dugi, vitki udovi stršili u suprotnim
smjerovima dok se namještala na otočiću u moru ružičastih pahuljica.
Isobel je kažiprstom protrljala nos. “Uh. Od ovih me stvari uvijek sve svrbi i tjera na
kihanje. Tebe ne?”
“Pa baš i ne.”
“Kladim se da je za to kriva moja peludna groznica.”
“Možda. Samo nastoji ne dolaziti u doticaj s prašinom.”
“Da, ali to je jednostavno... U zraku, zar ne?” rekla je Isobel snažnije trljajući nos.
Allegra je odsutno razgledavala tavan. Jedna jedina užarena žarulja koja je visjela s
grede povrh mjesta na kojem su sjedile kupala ih je jarkim svjetlom, ali nije bila dovoljno
snažna kako bi osvijetlila i udaljene kutove prostorije pa je Allegra morala naprezati oči
kako bi razabrala obrise predmeta u tami.
“Dakle, ovo je kraj”, rekla je Isobel mjerkajući malenu, uredno složenu hrpu
oblijepljenih kutija i prenatrpani kovčeg iz 1980-ih iz kojeg je provirivao komad čipke.
“Samo da to pregledamo i gotove smo.”
Allegra je kimnula s olakšanjem. Vjerovala je da će završiti s time za najviše devedeset
minuta, nakon čega će se moći vratiti u ured. “To je to.”
Isobel ju je naglo uhvatila za ruku. “Tako mi je drago što to radimo zajedno, Legs. Ovo je
kraj jednog razdoblja, zar ne?”
Allegra je spustila pogled na njihove blijede ruke, osjećajući navalu emocija u grlu nalik
na plimu. Nijemo je kimnula. Mije to bio samo kraj jednog razdoblja. Bio je to pravi kraj -
njihove obitelji, djetinjstva i života u kome su pripadale isključivo jedna drugoj.
Čak je i sam boravak na ovome mjestu označavao novi početak. U djetinjstvu im nikada
nije bilo dopušteno penjati se na tavan jer se njihova majka panično brinula da će propasti u

Page | 12
Knjigoteka
 Glorij@

spavaću sobu kroz izolaciju i gipsane ploče nad njom. Ali više nisu bile malene djevojčice.
Sve se promijenilo, preokrenulo, i sada su postale odrasle osobe.
Frknuvši, Allegra je ispružila ruke i podigla se na koljena, privlačeći jednu visoku kutiju
prema sebi i noktom na palcu parajući žutu ljepljivu traku. “E, to ja zovem dobrim
početkom”, nasmiješeno je rekla Allegra. “Ovo sve možemo baciti. To su samo stare školske
bilježnice.”
“Nema šanse!” uzbuđeno je rekla Isobel kada ju je svladao njezin sakupljački instinkt te
je gurnula ruku u kutiju. Izvukla je svežanj radnih bilježnica i izvješća s ocjenama, pružajući
Allegri one ispisane njezinim rukopisom i spuštajući vlastite u krilo.
Allegra je vidjela da na njima stoji njezino staro ime - Allegra Johnson - i osjetila kako je
steže u prsima. Sada joj je zvučalo tako neobično. Pitala se bi li joj zvučalo jednako neobično
kada bi ga izgovorila naglas, ali nije se usuđivala ni pisnuti. Ionako su se nalazile na
opasnom području, kopajući po prošlosti. Bile su ovdje jer su gubile svoju majku; posljednje
što je željela jest podsjetiti Isobel na vrijeme kada su još uvijek imale oca. Stala je žustro
listati bilježnicu. Bila je to njezina bilježnica iz prvog razreda osnovne škole, ispunjena
mnoštvom pastelnih prikaza duge i blijedoružičastih čovječuljaka raštrkane kose i stopala
okrenutih u suprotnim smjerovima, u stilu Mary Poppins. Tijekom druge godine bila je
naizgled poludjela za svinjama - svaka je stranica bila ispunjena svinjskim profilima s
ekstravagantno uvijenim repovima, a čak joj je i prijateljica Codi darovala vlastite crteže
svinja.
“Ha! Slušaj ovo...” Isobel se nasmijala čitajući vlastito izvješće s ocjenama iz prvog
srednje: “Isobel je simpatična nevaljalica.”
“Zvuči kao da su te dobro procijenili”, Allegra se nacerila. “Tko te tako nazvao?”
“Profesor Telfer.”
“O, Bože, smrdljivi Telfer! Jadan on s tobom!” Allegra se sada već gušila od smijeha.
“Stacey Watkins vječito je nosila čipkasti ljubičasti grudnjak ispod bijele majice, i to
namjerno, kako bi se on zacrvenio svaki put kada bi je opominjao zbog toga, stoga samo Bog
zna kako se cijelu godinu nosio s tobom.”
Isobel je utihnula i namrštila se. “Pa, nisam sigurna da mu je to uspjelo. Nije li uskoro
nakon toga otišao u mirovinu?”
Slegnuvši ramenima, Allegra se prebacila na druge radne bilježnice i odsutnim
pogledom ocjenjivala svoj akademski napredak i visoka, zavojita slova koja su od stranice
do stranice sezala preko obiju crta, kada je konačno prestala pisati “d” kao “b” i spustila
repić slova “j” ispod crte. Tamne paukove mreže iscrtane grafitnom olovkom protezale su se
po rubovima bilježnice - što je protumačila kao znak da je uvijek uspješno završavala sa
zadacima prije ostatka razreda, iako su tragovi crvene olovke njezine učiteljice govorili
nešto potpuno drukčije. Žurno je prelistavala bilježnicu koja joj se učinila poput starinskoga
filma, promatrajući svoje napore da nauči pravilno pisati broj “3”, što se ponovno
poremetilo kada je dospjela do tablice dijeljenja i množenja... A kroz cijelu su se bilježnicu
protezali i komentari napisani crvenom olovkom, većinom o “lutanju njezine pažnje”,
“gledanju kroz prozor”, “smijuljenju s prijateljicom u klupi”, “može bolje”, “više truda”, “budi
ponosna na svoj rad”...
“Ajme meni”, progunđala je Isobel, kolutajući očima dok je pokazivala Allegri test iz
povijesti iz četvrtog razreda.
Page | 13
Knjigoteka
 Glorij@

“Jedanaest posto?” u nevjerici je upitala Allegra. “Iz, to je stvarno očajno.”

“Da, zato što jedno dijete obvezno mora znati za opoziv Zakona o kukuruzu”,
sarkastično je odvratila Isobel prije negoli je zatvorila bilježnicu i nemarno je bacila iza
svojih leđa.
“Iskreno, neću biti takva prema Ferdyju. Neću ga gnjaviti ako ne bude znao... Ne znam,
sprezati nepravilne glagole ili računati razlomke. Mislim, za polovicu stvari koje te tjeraju
da naučiš, nikada više ni ne čuješ.”
Allegra je zastala. “Pa, iskreno, Iz, razlomci se koriste u svakodnevnom životu, a i znanje
francuskog jezika često mi je dobro došlo.”
“Da, ali ti ne spadaš među obične ljude, Legs. Posao kojim zarađuješ za život, pa... To baš
i nije svakodnevni primjer, zar ne?”
Allegra je uzdahnula, ali nije odgovorila. Priviknula se na to da je njezina mlađa sestra
uvijek smatra iznimkom od pravila - profesionalni uspjeh značio je da ona nikad nije
doživljavala neuspjeh, bila očajna, razočarana i imala slomljeno srce. Navodno.
Nastavila je ovlaš listati bilježnice, napola zainteresirano prateći svoj napredak i
pokušavajući se sjetiti vremena kada je ispisala sve te stranice. Ali živopisne duge i svinje
koje je u višim razredima osnovne škole zamijenila strelicama probodena srca i krasopisom
ispisanim imenima dječaka nisu joj bila poznata. Nije se mogla sjetiti vremena u kojem je
sve to bilo dio nje. Nije se sjećala te bezbrižnosti o kojoj su svjedočile tjedne provjere na
kojima je u prosjeku ostvarivala 45 posto.
Tek kada je dospjela do knjiga iz srednje škole, tek se tada počela prisjećati. Sjetila se
kako je rasturala geometriju. A zamijetila je i kako joj je rukopis postao znamo kompaktniji:
nije bilo više paukovih mreža na rubovima ni duga, a tjedni joj je prosjek porastao s 45 na
90 posto.
“O, moj Bože, već sam i zaboravila na ovo. Gledaj.” Isobel je okrenula bilježnicu prema
sestri kako bi joj pokazala križaljku iz kućne radinosti u potpunosti sastavljenu od psovki.
“Dobila sam dvostruku kaznu zbog toga - sjećaš se?”
“Ne, ali ne čudi me.”
Isobel joj je isplazila jezik. “To samo tako kažeš. Nemaš pojma koliko sam se namučila
dok sam sve to smislila. Kad ti kažem, potrudila sam se oko toga više nego itko drugi.”
Allegra je coknula jezikom, vadeći stare školske fotografije koje njihova majka nikada
nije stigla uramiti.
Kada joj je dosadilo čitati o svojim akademskim podbačajima, Isobel je posegnula za
sljedećom kutijom. Sadržavala je nešto teško Što je zveckalo dok ju je privlačila k sebi, a
potom je u nekoliko dugih poteza uklonila ljepljivu traku s nje. Otvorila je kutiju i zagunđala
vadeći slagalicu od tisuću dijelova koja je prikazivala kolibu uz potok; takva se slika obično
mogla zateći na kutijama s čokoladom u dobrotvornim trgovinama i bolničkim darovnim
dućanima. “Ne vjerujem. Jasno sam i glasno rekla da je nikada više ne želim vidjeti.”
“Pa, to je razlog zašto je stajala ovdje u zatvorenoj kutiji”, promrmljala je Allegra, zureći
u fotografiju sebe i Isobel iz osnovne škole, s jednakim plavim školskim uniformama, glava
nagnutih jedna prema drugoj. Allegra je jednom rukom grlila Isobel, a objema im je
nedostajalo po nekoliko prednjih zuba. Tada su imale, koliko - sedam i osam godina? Ili
možda osam i devet?

Page | 14
Knjigoteka
 Glorij@

Ne računajući zube, nije mislila da su se previše promijenile. Isobelina svijetla kosa tada
je više nalikovala sivkasto-plavoj, i naravno da su joj pjegice prekrivale cijelo lice jer je
fotografija načinjena ljeti, a Allegrina je kosa sada bila prekratka da bi je mogla splesti u
pletenice. No obje su sestre i dalje imale upečatljive guste obrve koje su tada bile pravi
modni hit i poprilično velika usta, koja su, kad bi se smijale, prijetile kako će im dotaknuti
uši. Malene djevojčice koje su nekoć bile još su uvijek živjele u njima, ali ipak...
“Zašto je mama sve to sačuvala? To su bili najgori praznici u povijesti. Ne želim da me
išta podsjeća na njih. Mislim, ono, kiša je padala dan i noć.”
Allegra je suosjećajno pogledala u sestru i žmirnula. Isobel nije željela zaboraviti te
praznike zbog kiše, iako se i sama jasno sjećala tog dvotjednog kampiranja u Walesu, kada
je kišilo toliko snažno da su se čak i ovce nastojale progurati u njihov Šator kako bi se
sklonile od nevremena. Mogle su tek čitati i zabavljati se slagalicom, a Allegra je pomislila
kako još uvijek osjeća bockanje “šatorskog tepiha”, tartana s najlonskom podlogom koji je
prekrivao pod. Satima su sjedile na njemu, prekriženih nogu kao i sada, mažući maslac na
slatki kruh rukama u rukavicama i ispijajući čaj iz plastičnih čašica dok su kiša i grad
bubnjali po šatorskom platnu poput gumenih metaka, a njihova majka plakala u vreći za
spavanje s druge strane platnenoga zida.
“Princeza Luna!” Isobel je pronašla velikog tirkiznog konja ljubičaste grive pa ga
podigla kako bi provjerila je li oštećen. “Mislila sam da je se mama odavno riješila.”
“Očigledno nije”, nacerila se Allegra, zabavljeno podigavši obrve zbog sestrine vječne
oduševljenosti igračkom iz kolekcije Moj mali poni. Spustila je pogled na sljedeću fotografiju
- na ovoj su također stajale jedna uz drugu dok je Allegra grlila Isobel, ali dok je Allegrina
kosa i dalje bila u pletenicama, a njezina košulja zakopčana do vrata, Isobelina je kosa imala
ružičast odsjaj, a njezine plave oči okruživala je obilno nanesena olovka. Dotada se to već
dogodilo.
Naglo je svrnula pogled, hitrim pokretom gurnuvši fotografije natrag u kutiju. Vidjela je
sasvim dovoljno. Isobel je i dalje veselo prebirala po njihovim starim, omiljenim igračkama i
otvorila metalne kopče s crnog kovčega marke Samsonite, izdanje “Christmas in the Snow”. 1
Unutra se nalazila pažljivo složena dječja odjeća, većinom ručno pletena i šivena, s
iznenađujuće malenim udjelom ružičastih odjevnih predmeta. Budući da su s majčine strane
bile peta generacija djevojčica bez ijednoga brata, svaka je sklonost ružičastoj boji do tada
oslabjela, a mantra “potječete iz duge linije majki” usađivala se u njihove glave od najranije
dobi. I majka i baka naučile su ih kako da zamijene žarulju, upale roštilj, podlože vatru,
ispuste zrak iz radijatora... Poruka je bila jasna i glasna, dečki im nisu bili potrebni.
Allegra je iz kovčega izvadila crveni, ručno pleten prsluk. “Iz, pogledaj ovo. Sjajno bi
pristajao Ferdyju.”
Isobel je podigla pogled i uzbuđeno uzdahnula ugledavši prsluk, istog trena ispustivši
Princezu Lunu iz ruku. “Sjećam se toga. A ti?”
“Mislim da se sjećam. Baka ga je isplela, zar ne?”
“Baka je sigurno isplela i sašila većinu ovih stvari”, uzbuđeno je rekla Isobel, prebirući
po kariranim dječjim opravicama, pletenim džemperima, uštirkanim haljinicama i
košuljicama s uzorkom i šireći oči od nostalgije. Uzela je žutu pamučnu haljinu s faltama na

1
Eng. Božić u snijegu; posebno blagdansko izdanje kovčega s božićnim motivima (nap. prev.).

Page | 15
Knjigoteka
 Glorij@

prednjem dijelu i svijetloplavim porubom. “Pogledaj ti tu kvalitetu. Bolje je od bilo čega što
danas možeš naći u Dioru.”
Allegra je znala da Iz nikada nije ni kročila u Diorovu trgovinu, a koliko se sjećala,
uvijek su nosile odjeću s etiketom na kojoj je stajalo BHS.
Promatrala je sestru kako uživa u uspomenama iz davnih vremena, pitajući se zašto i
sama nije u stanju osjećati jednako uzbuđenje. U njezinim su očima svi ti predmeti bili
pomalo tužni, prikazujući tek dio njihove stvarnosti - djelići djetinjstva koji su se odnosili na
njihovu misnu odjeću, ali ne i onu koju su poderale igrajući se u parku i djetinjaste prikaze
duge, a ne mračne, bijesne crteže u crvenoj i crnoj boji koji su uslijedili, te slagalicu koja im
je predstavljala jedinu zabavu na hladnom, vlažnom velškom polju.
Nadala se da će ovdje moći pronaći neke odgovore, ali njihova je majka naizgled
kirurški odstranila određene dijelove njihove prošlosti i dotjerala je kako bi izgledala ljepše
nego što je uistinu bila, svevši je na nekolicinu školskih bilježnica, dječje odjeće i igračaka -
uobičajenu ostavštinu koja je predstavljala neosporiv dokaz da su ipak bile jednake kao i
sva druga djeca. Ništa što se ovdje nalazilo nije ukazivalo na to ili, još važnije, objašnjavalo
zašto je njihovo djetinjstvo bilo naglo prekinuto, poput automobilske vožnje pri udaru u
stablo.
A sada je bilo prekasno. Vrijeme je isteklo. Glumci su napustili pozornicu i sada je svaki
pokušaj za dobivanjem odgovora bio poput razaznavanja sjena na noćnom nebu.
Osvrnula se po praznome prostoru ružičasta poda, posljednjim neosvojenim područjem
svoga obiteljskog doma. Ovo je bio prvi i posljednji put da se nalazila tu; nakon današnjeg se
dana nikada više neće vratiti ovamo. Novi će vlasnici sutra doći po ključeve i ovi će zidovi
upiti povijest neke druge obitelji.
Namrštivši se, spustila je pogled na nešto veliko i nakrivljeno među raspršenom
izolacijom. Posegnuvši za telefonom koji je nosila u stražnjem džepu svojih traperica,
upalila je bljeskalicu.
Što se to nalazilo u kutu na suprotnoj strani prostorije? Snop svjetla otkrio je kutiju,
napola zaglavljenu između greda.
“Ondje se nešto nalazi.”
“Molim?” Isobel se prestala diviti paru crnih dječjih cipelica. “E pa, ako misliš da ću
preskakati kovčeg kako bih došla onamo, razmisli još jednom”, Iz je napravila grimasu
promatrajući more pahuljica koje ju je dijelilo od nepoznatog predmeta.
“Ne moraš... idem ja”, rekla je Allegra, zasukavši rukave džempera.
“Stvarno? Misliš da je vrijedno truda? Vjerojatno je samo riječ o kutiji punoj kabela,
žarulja ili nečega sličnog.”
“Pa, provjerit ću kako bih bila sigurna, s obzirom na to da se više nećemo vraćati.”
Iz nije odgovorila, a Allegra ju je, zamijetivši sestrin potišteni izraz lica, potapšala po
koljenu. “Ti slobodno nastavi pregledavati odjeću.”
Oprezno ustavši, podignula je ruke iznad glave kako bi se zaštitila od niskog stropa pa
hitro i samouvjereno poput mačke prešla gredu i našla se na suprotnoj strani tavana.
“Što je unutra?” upitala je Isobel kada je Allegra stigla do kutije i - oprezno čučnuvši
nalik na balerinu - povirila unutra.

Page | 16
Knjigoteka
 Glorij@

Allegra je glasno uzdahnula kada je mobitelom osvijetlila unutrašnjost mračne,

prašnjave kutije. “O, Iz! Mislim da je to... Mislim da je to zidni sat s kukavicom!”
“Molim? Daj da vidim! Daj da vidim!” Isobel se u jednoj sekundi našla na nogama, ali, na
svoju nesreću, jer je zaboravila na niske grede, već je druge sekunde ponovno bila na
koljenima, držeći se za glavu . “Jaoooo! Sranje! Sranjesranjesranje.”
“Iz! Jesi li dobro?”
“Ne!” zacviljela je Isobel, nakratko udarajući šakom po šperploči. Allegra je pričekala da
se smiri.
“Jesi li dobro?” upitala je trenutak kasnije.
“Nisam”, ozlojeđeno je odvratila Isobel, ali barem više nije tukla pod pred sobom.
“Ostani tamo. Vratit ću se.”
“Ponesi sat!” rekla je Isobel, naglo podigavši glavu. Allegra je oklijevala - ako izgubi
ravnotežu na ovome mjestu, doista će propasti kroz strop spavaće sobe - ali nekako je
uspjela podići kutiju na svoj kuk. Bila je puno teža nego što je očekivala te ju je jedva držala
pod rukom dok se oprezno vraćala na mjesto.
“Daj mi da vidim”, rekla je Allegra nježno spustivši kutiju na tlo i stala prebirati po
sestrinoj kosi u potrazi za ozljedom. “Sve izgleda dobro, nema krvi. Jesi li dobro?”
“Da”, Isobel se nacerila, a Allegra je zagunđala: “Uvijek dramatiziraš.”
“Znam!” Iz se zahihotala. “A sad mi pokaži taj sat.”
Allegra ga je pažljivo izvukla iz kutije. Bio je težak, s raskošnim prikazom Švicarske
kolibice s ukrasnim vrtom, upotpunjeno pravim kamenčićima u kamenjaru.
“Prekrasan je!” Isobel je dramatično uzdahnula gotovo ga prisvajajući tim činom.
Ispružila je ruke, na što joj ga je Allegra predala, virkajući kroz mnogobrojne prozorčiće i
vrata koji su trenutačno bili zatvoreni. “Misliš li da je ispravan?”
“Otkud ja znam?”
“Legs, ti znaš sve.”
“Ne znam ja sve.”
“Pa, znaš sve što bih ja trebala znati.”
Allegra se predala. “Sigurna sam da postoje stručnjaci koji bi ga mogli popraviti ako ne
radi. Prekrasan je”, rekla je, lagano prelazeći prstom preko crjepova na malenome krovu.
“Znam. Pitam se što radi ovdje na tavanu. Zašto ga mama nikada nije donijela dolje?”
“Zacijelo je zaboravila na njega. Nalazio se na najnepristupačnijem mjestu u kući, a
osim toga, nije se mogao vidjeti s ljestava.”
“A možda je pripadao tati?” upitala je Isobel, zvučeći kao i uvijek kada bi govorila o
njemu.
“Možda.”
Obje su pošutjele na trenutak.
“Ti ga uzmi”, rekla je Isobel, gurajući sat prema sestri. “Zašto ja?” Allegra se namrštila.
“Tebi se očito jako sviđa.”
“Da, ali ja uvijek dobijem sve.”

Page | 17
Knjigoteka
 Glorij@

“Zato što ti imaš prekrasnu obitelj i kuću u kojoj ti dobro dođu takve stvari. A, ruku na
srce, teško da će ga itko cijeniti u mome stanu.” To je bila istina. Smješten u stambenoj
četvrti Poplar i kupljen nakon njezine prve povišice, Allegrin stan nikada nije bio kandidat
za nagradu za najbolje uređeni interijer, ali nalazio se na dvanaest minuta hoda od ureda i -
iako to nikada ne bi priznala Isobel - ured joj je ionako predstavljao pravi dom. Sve u svemu,
u njemu nije bilo mjesta za zidni sat s kukavicom.
“Ali upravo si kupila onu kuću u Islingtonu. Ondje bi savršeno pristajao.”
“A ja sam ti jučer rekla da je to samo ulaganje. Ne namjeravam tamo živjeti.”
Isobel joj je dobacila prijekoran pogled. Za nju, cigle i žbuka teško da su predstavljali
novčana sredstva. “Ne razumijem. Zaradila si svu tu lovu i kupila kuću, a nastavit ćeš živjeti
u onom skučenom stanu. Pa ja sam živjela na boljim mjestima dok sam išla na fakultet!”
Istina, stan je bio malen, imao je samo jednu spavaću sobu i nikada se nije potrudila
urediti ga, zbog toga što je rijetko obitavala u njemu proteklih deset godina otkad ga je
kupila - do te mjere da su susjedi smatrali kako u njemu nitko zapravo i ne živi. Ali Allegri se
upravo takav sviđao. Otplaćen putem trajnog naloga, bio je pravi primjer pouzdane
nekretnine. Nije iziskivao nikakav trud ni brigu. Jedino što je rekla bilo je: “Blizu je uredu.”
“Život se ne sastoji isključivo od praktičnih stvari, znaš. Što je s ljepotom i kvalitetom
života?” Isobel je pogledala sestrine podignute obrve i uzdahnula. “Ne znam zašto se uopće
trudim. Dobro! Vrati ga u kutiju pa ću ga ponijeti.”
Allegra je pogurnula kutiju prema Isobel, ali kutija je i dalje bila teška pa je ponovno
pogledala unutra. “Čekaj. Još je nešto unutra.”
Izvukla je uski ormarić visok petnaestak centimetara, boje zelene jabuke, s po četiri
sitne ladice u Šest redova od kojih je svaka bila označena brojem.
“Ajme!” Isobel je ponovno dramatično uzdahnula.
Allegra se pripremala otvoriti prvu ladicu, ali Isobel ju je spriječila položivši joj dlan na
zapešće. “Ne! To je nesreća!”
“Što to?”
“Otvarati ladice prije prvog prosinca.” Prijeteće je zamahnula kažiprstom i napućila
usne. “Strpljenje je vrlina, Allegra - ti bi to trebala znati.”
“O čemu ti to govoriš? Prvi je.”
“Je li?”
Allegra je coknula jezikom. Sestrino praćenje datuma sada se svodilo na satove masaže
za bebe i depilaclju nogu te je provodila dane daleko od dnevnika, znajući tek što će raditi
“sljedećeg utorka” ili “u četvrtak za tjedan dana”. Svima je strahovito laknulo kada su čekovi
bili ispali iz mode pa Isobel više nije morala škiljiti u prodavače kako bi joj rekli koji je dan,
mjesec i godina.
“Uostalom, zar je to uopće više važno?”
Došao je red na Isobel da se svisoka obrati sestri. “To je adventski kalendar, ludice.”
Allegra ju je sumnjičavo pogledala. “Zbilja? Kako znaš?”
“Pa, dobro jutro! Ima dvadeset četiri ladice - što bi drugo mogao biti?”
“Ormarić koji sasvim slučajno ima dvadeset četiri ladice?”

Page | 18
Knjigoteka
 Glorij@

Ne mogavši si pomoći, Isobel se nasmijala.

“Što? što se tebe i mene tiče, adventski kalendar potječe iz Cadburvja i sadržava
čokoladne crvendaće”, promrmljala je Allegra ponovno posežući za prvom ladicom.
“Otvori samo prvu i nijednu više. Na ostale moraš čekati.”
Lišće koje donosi sreću. Iščekivanje adventa. Njezina je sestra bila pravo dijete u duši.
“Da, mama”, rekla je Allegra, otvarajući prvu ladicu i svesrdno se nadajući da u njoj neće
zateći ništa, ili barem samo hrđave čavle i jastučiće Patafixa.
Umjesto toga, Allegra je pronašla sićušnu plastičnu figuricu Bogorodice s djetetom u
rukama.
Marijina je halja na mjestima bila pomalo oguljena, a Isusovo stopalo napuklo, ali sve je
ostalo dobro izgledalo. Allegra se mrštila promatrajući figuricu između svoga kažiprsta i
palca. “Je li mama bila katolkinja? Nikada nije govorila o tome.”
Isobel je uzela figuricu iz Allegrine ruke i postavila je na dlan. “Ne, znam. Vjerujem da bi
nas redovito tjerala na ispovijed da jest. Ruku na srce, imale smo mnogo toga za ispovjediti.”
“Govori u svoje ime”, rekla je Allegra podbovši Isobel laktom u rebra.
“Ali ako jest, to objašnjava puno toga. Sjećaš se kako nas je ubijala u pojam kada nismo
bacale otpatke hrane u kompost?”
Allegra se nasmiješila. “Da. I te kako je vješto čovjeku znala nabiti osjećaj krivnje.”
“Šteta što je tako malena”, frknula je Isobel vraćajući figuricu Allegri. “Bila bi noćna
mora odnijeti je u moju kuću. Ferdy bi se totalno mogao ugušiti njome.”
Allegra je podigla obrvu. Njezina je mlađa sestra neurotične majčinske instinkte podigla
na sasvim novu razinu; čak je i zahodska daska u njezinoj kući imala sigurnosnu bravicu.
“Želiš li ti to meni na suptilan način poručiti da bi radije uzela sat?”
“Što?” prepredeno je upitala Isobel. “Ne, ja...”
Allegra je potapšala sestru po ramenu. “Uzmi sat, Iz. Izgledat će sjajno u tvom hodniku,
a kladim se i da će Ferdyju promatranje kukavice biti uživancija.”
“Pa, to je istina. Vjerujem da će mu se svidjeti”, iskreno je odvratila Isobel. “Sigurno si
zadovoljna adventskim kalendarom? Mislim, ti uopće ni ne slaviš Božić,”
Allegra je spustila pogled na sićušnu figuricu na svome dlanu. “Šališ se? Novo
iznenađenje svaki dan?” odvratila je bezizražajnim glasom. “Tko to ne bi želio? Konačno
imam razlog ujutro ustati iz kreveta!”

Page | 19
Knjigoteka
 Glorij@

Treće poglavlje

Drugi dan: Božikovina

Tihi umirujući glas žene koja je govorila preko razglasa bio je u skladu sa svime ostalim
u elegantnom salonu za putnike poslovne klase, ali Allegra je svejedno podigla glavu i
poslušala. Nakon zakašnjenja od devedeset minuta, putnici su konačno mogli u zrakoplov.
Tutnuvši ružičaste stranice dnevnog lista Financial Times u svoju torbicu - tiskovine je čitala
isključivo u čekaonicama zračnih luka - ustala je i zaputila se prema šalteru dok je meki
tepih gutao odjeke njezinih potpetica.
“Gospođo Fisher”, službenica se nasmiješila Allegri, smjesta je prepoznavši kada joj je
ova pružila putovnicu i zrakoplovnu kartu. “Drago mi je što vas ponovno vidim.”
“I meni je drago vidjeti vas, Jackie”, Allegra je kimnula, pitajući se kad se to iz gospođice
pretvorila u gospođu.
Pričekala je dok je Jackie utipkavala podatke hitrim prstima poput sudskog zapisničara
te joj vratila isprave. “Uživajte u letu.”
“Hvala.” Allegra se uputila prolazom koji je poznavala jednako dobro kao i hodnik u
vlastitome stanu, razmišljajući o brojkama koje je upravo pročitala. Pradina je prodaja
porasla, i to na određenim žarišnim točkama u Latinskoj Americi...
Nije morala ni provjeriti što piše na njezinoj karti kako bi znala da je, kao i uvijek,
dobila sjedalo 213. Kirsty je znala sve što je bilo moguće znati o Allegri i brinula se za to da
joj put protječe glatko na svakome koraku, tako da ne dođe do nepotrebnih prekida u
njezinome radnom rasporedu tijekom leta: sjedalo do prolaza, isključivo bezalkoholna pića,
pokrivač od kašmira, slušalice koje idu na uho, svježa i organska hrana, krema za ruke Jo
Malone...
Odloživši svoju ručnu prtljagu i skinuvši kaput, Allegra se smjestila u sjedalo i vratila
stranicama Časopisa o financijama koji je čitala prije samo nekoliko trenutaka. Naslovi
članaka većinom su se odnosili na ponovljene špekulacije o stvaranju nekretninskog balona
u Londonu u svjetlu vladine sheme nazvane “Pomoć pri kupnji”, ali zahvaljujući nedavnom
porastu kamatnih stopa, povjerenje potrošača bit će neizbježno poljuljano na ulaznoj razini
tržišta luksuznih nekretnina.
Suzila je oči, na trenutak zureći u crni ekran svoga BlackBerryja, a potom otipkala i
poslala e-poruku Bobu, svojoj desnoj ruci, naredivši mu da prouči porast tržišta u danom
sektoru s naglaskom na Južnu Ameriku. Brazilska elita trenutačno je ubirala ogroman
uspjeh s obzirom na Svjetsko nogometno prvenstvo i nadolazeće Olimpijske igre.
Pritisnula je tipku “pošalji” i, djelomično se opustivši, zgrabila svoj iPad pa se ugodnije
smjestila u sjedalu puštajući otkucaje srca da se umire dok je čekala da se ostatak putnika
ukrca u zrakoplov. Nezainteresirano se osvrtala po kabini i dalje razmišljajući o
elektroničkoj pošti koju je upravo poslala, odsutno kimajući nekolicini poznatih lica. Let na
relaciji London - Zürich predstavljao je uobičajenu rutu svih djelatnika financijskoga

Page | 20
Knjigoteka
 Glorij@

sektora te je često iznova viđala iste ljude - točnije, muškarce. Neki su u početku iskazali
interes za time da je bolje upoznaju, ali njezino ledeno držanje uskoro ih je odvratilo od te
namjere.
No, jedno joj je lice, bolje rečeno jedan profil, bio nepoznat: u sjedalu 1C nalazio se
muškarac u srednjim tridesetima, tamnoplave kose i preplanulog tena kao da se upravo
vratio s kakvoga egzotičnog odredišta. Njegov izgled zaintrigirao je Allegru. Nitko u ovo
doba godine nije bio preplanuo, čak ni Pierre, njezin šef, koji je na godišnji odmor mogao
otići na Mjesec da je poželio: također je bilo odviše rano za pustolovine na Karibima ili blizu
Indijskoga oceana (zbog sezone uragana), a u Alpama nije palo dovoljno snijega za zimske
pustolovine - žičare se u Verbieru prema rasporedu otvaraju tek sljedeći tjedan. Sjedio je sa
suprotne strane prolaza, jedan red ispred nje, a dok se obraćao stjuardesi, Allegra je
odmjerila njegovo sivo odijelo krojeno po mjeri i ručno prošivene cipele Lobb istom
brzinom kojom je bila upila brojke s ljestvice Dow Jones indeksa. Upravo se spremala
odvratiti pogled u trenutku kada se muškarac okrenuo i sreo njezin pogled.
Allegra je oklijevala, zatečena njegovim jednako očitim odmjeravanjem. Bio je čak i
zgodniji nego što je dao naslutiti njegov profil - prodorno plavih očiju i snažne, uglate
čeljusti koji su odražavali tvrdoglavost i ponos - te se na vlastiti užas zatekla kako zaglađuje
nevidljive nabore na svojim uskim hlačama tamnoplave boje. Raširila je dlanove i čvrsto ih
pritisnula o bedra, tjerajući samu sebe da se prestane vrpoljiti pod njegovim pogledom te je
naglo, ne nasmiješivši se, skrenula pogled i zagledala se ravno pred sebe u isključen TV. Nije
se ni pomaknula sve dok, krajičkom oka, nije vidjela kako se muškarac okrenuo od nje te je
spustila glavu na naslon, pitajući se koji ju je vrag upravo spopao. Viđala je muškarce - i to
neke vrlo zgodne, poput ovoga - na svakom svom poslovnom koraku; zašto ju je njegov
pogled natjerao da se osjeća poput balavice?
Kada se zrakoplov stao kretati prema pisti, svi su putnici zakopčali svoje sigurnosne
pojaseve i u tišini slušali brujanje motora. Allegra je pogledala kroz prozor, ali dosad je već
toliko puta vidjela Heathrow na putu prema visinama da joj taj prizor nije ni najmanje držao
pažnju, pa je stala žurno prelaziti pogledom luksuzne modne novine na internetskoj stranici
Net-a-Porter.com. Ali pogled joj je neprestano bježao u smjeru sjedala 1C. Zamijetila je kako
je protegnuo vrat i olabavio kravatu, kako ne pije običnu, nego mineralnu vodu, da je
dešnjak i da ima najnoviji iPhone...
Ovoga je puta na vrijeme uspjela skrenuti pogled kada se on ponovno okrenuo. Bilo da
je osjetio njezin pogled na sebi ili ne, Allegra je primijetila kako se lagano oslonio na desni
naslon za ruke i gotovo neprimjetno pomaknuo glavu prije negoli se okrenuo kako bi je
izravno pogledao. Stoga se odlučno zagledala u svoj iPad i naredila rukama da ostanu
potpuno mirne. Osjećala je njegov pogled na sebi, ali nije se vrpoljila, hineći da joj je
pozornost u potpunosti zaokupila nova majica marke Givenchy od osamsto funta - zbilja,
osamsto funta za običnu majicu? Čak je i za njezine standarde ta cijena bila suluda - svjesno
se trudeći da ne trepće prebrzo i da ne grize usne, a kada joj je kosa pala preko lica i skrila
ga od njegova pogleda, nije podigla ruku i sklonila je iza uha. Barem nije odmah.
Stala je brojiti do deset.
Vrlo polagano.
Na ruskome.

Page | 21
Knjigoteka
 Glorij@

Tada je podigla pogled, ležerno se osvrćući po kabini dok je micala kosu iza uha i - oh!
On je i dalje zurio.
Pogledi su im se sreli, a osmijeh mu je zatitrao na licu, ublažavajući njegove oštre crte.
Allegra se nasmiješila kratko i formalno, gotovo se pitajući: Što? Nije imao što vidjeti... Ali
njegove su joj oči rekle kako je svjestan njezine igre pa se njezin pristojan smiješak
pretvorio u posramljen cerek. Prozreo ju je i oboje su to vrlo dobro znali. Njegov se osmijeh
proširio, kopirajući njezin i zabljesnuvši je, na što joj se učinilo da joj je nešto prostrujalo
tijelom, kao da su joj žilama pojurile sićušne strelice.
Kada je lagano rastvorio usta kao da joj se sprema nešto reći, pogled joj je pao na
njegove usne. Zapitala se kako bi bilo dodirnuti ih palcem, poljubiti ih... Allegra je zatečeno
udahnula. Izravno je zurila u strančeva usta, i to dok je on promatra! Hitro je skrenula
pogled i nastojala se usredotočiti na novu McQueenovu kolekciju, ovoga puta namjerno
puštajući kosi da padne i zakrili joj lice. Nije ju maknula sve dok se kotači zrakoplova nisu
spustili na tlo u Zürichu, nakon čega je uporno zurila kroz prozor dok su se kretali pistom,
ne usuđujući se nastaviti očijukati s tim strancem koji ju je već ionako prozreo.

Na tlu ih je dočekao snijeg. Švicarska u prosincu? Naravno da pada snijeg. Trebala je

znati - Kirsty ju je trebala podsjetiti - ali svi su bili toliko zauzeti završetkom pregovora,
nosova priljubljenih uz stabla, da nisu bili u stanju vidjeti šumu. Hranila se isključivo
naručenim sušijem, pila samo crnu kavu, a posljednji je put udahnula svjež zrak kada je
jednom prigodom ulovila Boba kako potajno puši cigaretu pokraj otvorenog prozora.
Gdje je automobil? Allegra se nestrpljivo osvrtala oko sebe, lagano cupkajući u mjestu
kako se ne bi smrznula. Vani je bilo ledeno. Njezin tamnoplavi kožni kaput Céline - bez
ovratnika i sa zašivenim džepovima - sjajno se slagao s poslovnim odijelom koje je nosila, ali
nije imao ovratnik koji bi mogla navući kako bi joj štitio goli vrat, a njezina vozača nije bilo
na uobičajenom mjestu ispred zračne luke.
Nazvala je Kirsty.
“Kirsty, nema mi auta.”
“Jako mi je žao, gospođice Fisher. Upravo sam primila poziv i htjela vam poslati poruku.
Dogodila se nesreća na cesti A11 pa je policija zatvorila ceste koje vode u tom smjeru. Vozač
nije mogao proći. Morat ćete ići taksijem.”
“Taksijem?” smireno je ponovila Allegra, iako zvučeći kao da joj je Kirsty upravo rekla
kako će morati ići trokolicom.
“Žao mi je. Nitko ne može proći tom cestom.”
“Dobro. U redu.” Prekinula je poziv, živčana i lagano promrzla. Odavde je mogla vidjeti
red za taksi, a barem je četrdeset ljudi bilo ispred nje.
Lagano šutnuvši svoj kovčeg tako da se nagnuo na stranu s kotačićima, krenula je
prema redu dok su joj se snježne pahuljice napadno spuštale na ramena.
Gotovo je stigla onamo kada je čula kako ju je netko zazvao. “Fisherova?”
Okrenula se, “Gospodine Crivelli.”
Zdepast muškarac u kasnim pedesetima odjeven u sivi zimski kaput krenuo je prema
njoj iz crne limuzine sa zatamnjenim staklima, skidajući crnu kožnu rukavicu s desne ruke.
Bio je to šef financija u tvrtki u kojoj je radila i koji se nije posve slagao s prijedlogom za
Page | 22
Knjigoteka
 Glorij@

njezino unaprjeđenje, što je možda, a možda i nije, bilo povezano s činjenicom da je odlučno
odbila njegovu velikodušnu ponudu da mu popuši kada je tek dobila posao, prešavši kod
njih sa svoga mjesta pri trgovanju na vlastiti račun u banci Barclays Capital. Oboje su se
ponašali kao da do te ponude nikada nije ni došlo, ali premda su otad sudjelovah na
stotinama zajedničkih sastanaka te je Allegra bila uvjerena kako je u međuvremenu morao
prepoznati njezin neosporiv talent, u određenim je trenucima ta činjenica lebdjela između
njih poput sablasti.
Zaustavio se pred Allegrom, očiju skrivenih iza naočala u čijim je staklima vidjela odsjaj
terminala za svojim leđima. “Kamo si pošla? To je red za taksi.”
“Znam. Ali cesta A11 zatvorena je zbog nesreće. Moj vozač nije mogao proći.”
“U kojem hotelu odsjedaš?”
“Park Hyatt.”
“Dobro, i sam idem onamo. Možeš poći sa mnom.”
“Hvala vam”, Allegra je kimnula, pomislivši kako bi donekle radije ostala smrzavati se
na temperaturi ispod ništice nego boravila u skučenom prostoru s tim čovjekom, iako je bila
svjesna očigledne prednosti u tome da provede dvadeset minuta nasamo s njime, s obzirom
na to da je došla ovamo kako bi ugovorila novi posao samo nekoliko tjedana prije
unaprjeđenja.
Spojila je ruke pred sobom čekajući da joj pokaže put, ali on je ostao stajati
pogledavajući prema terminalu, naizgled nesvjestan činjenice da je njezina odjevna
kombinacija prikladnija za jesen u Parizu nego za švicarsku zimu.
Allegra je shvatila da nekoga Čeka. “Koga čekate?” upitala je, trudeći se ne drhtati. Zašto
barem nije ponijela šal?
“Tipa iz ureda na Manhattanu... Sama Kempa. Poznaješ ga?”
“Znam ga po imenu. On radi za Besakovitcha, zar ne?”
Crivelli ju je oštro pogledao. “Radio je, očito. Ali on se sada povlači, zbog čega je Kemp
izgubio angažman, a mi ga ne želimo izgubiti. Vjerujem da znaš koliko je zaradio?”
Allegra je kimnula. Vrtoglavih 64 posto o kojima ju je osobno obavijestio Pierre, na
njezino veliko nezadovoljstvo. Ona je bila njihova zvijezda s ove strane Atlantskoga oceana i
njezine brojke nisu bile mnogo manje.
“Pa, Pierre vjeruje da je dobio ponudu iz Minotaura, stoga mi je naredio da ga dovedem
ovamo i nagovorim da nam se pridruži.” Na trenutak je odmjerio Allegru. “Jesi li ikad
razmišljala o tome da se preseliš u Zürich?”
Ona je slegnula ramenima. “Razmislila bih o tome kada bi mi se pružila prava prilika.”
“Siguran sam u to”, Crivelli je kimnuo, okrenuvši se prema terminalu sa smiješkom na
licu. Iz nekog je razloga njezinu ambiciju smatrao neobičnom, dok od Sama Kempa
očigledno nije očekivao ništa manje. “Evo ga! Potrudimo se da bude zadovoljan.”
“Naravno”, odgovorila je Allegra, pogledavši prema muškarcu koji im se približavao
slijedeći Crivellijeva vozača, odjeven u sivi ogrtač, s crno-sivim prugastim šalom i kožnatim
rukavicama.

Page | 23
Knjigoteka
 Glorij@

Tek kada im se približio na nekoliko metara, Allegra je shvatila da je riječ o istom onom
muškarcu koji joj se smješkao u zrakoplovu. Prepoznala je trenutak u kome je i sam došao
do te spoznaje.
O, Bože. Te oči. Te usne.
“Same, Same, tako mi je drago što te vidim”, ulizivao se Crivelli srdačno mu pružajući
ruku. Stranac ga je nadvisivao za dobrih dvanaest centimetara, a nju za deset.
“Vjerujem da je let prošao ugodno?”
“Odlično, hvala”, odvratio je muškarac, dobacivši joj upitan pogled.
Allegra se, iznenađena njegovim američkim naglaskom i usplahirena od pomisli na
neizbježno rukovanje, uspravila do pune visine i spustila ramena. Morali su ponovno
uspostaviti poslovnu granicu. Ako je mislio da će se njihov “trenutak” iz zrakoplova
nastaviti...
“Same, ovo je Allegra Fisher iz londonskog ureda. Povest će se s nama do grada. Njezin
vozač nije mogao doći.”
Sam ju je pogledao i prvi ispružio ruku. “Allegra Fisher? Šefica kaputa, dragog kamenja,
čokolade i satova, 2 je li tako?”
Hitro je kimnula prihvativši njegovu ruku, odlučna ne odati maleni drhtaj koji je osjetila
kada su im se ruke spojile ni nasmiješiti se njegovoj uporabi nadimka uobičajenog za
djelatnike tržišta luksuznih dobara. Sve stvari kojima je trgovala - od Rolexa preko De
Beersa pa do Burberryja - punile su stranice Voguea i Isobel zadavale srčane udare na licu
mjesta, ali za nju su te stvari predstavljale robu koju je gledala sa stajališta profita, a ne liste
čekanja.
“Jedina predsjednica u tvrtki i prijašnja voditeljica trgovanja na vlastiti račun u
BarCapu, s dvostrukom pohvalom s Oksfordskog sveučilišta. Magdalen, ne?”
“Tako je”, odvratila je Allegra, poželjevši da joj pusti ruku i zajedljivo primijetivši kako
je ispravno izgovorio “Magdalen”- što je obično razdvajalo studente engleskih sveučilišta od
onih koji to nisu bili, posebno kada je riječ o Amerikancima. “Drago mi je.” Blago rečeno!
“I meni.”
Oštro je povukla ruku, nadajući se da je uspjela uspostaviti službenu distancu.
Vozač je otvorio vrata. Crivelli je ušao u vozilo, a Sam je ostao stajati pokazujući Allegri
da uđe prije njega - bila je to kavalirska gesta koja nikada nije padala na pamet Crivelliju ili
bilo kojem drugom muškarcu s kojim je poslovala, a što joj je savršeno odgovaralo. Nije
željela da je tretiraju kao damu, kao ženu, a posebno ne on, pa je nevoljko ušla bez zahvale
ili smiješka. Od sada pa nadalje nema više smješkanja.
Kada su krenuli, motor je zapreo poput mačića, a Crivelli je stao bombardirati Sama
pitanjima o poslovnom duhu ureda na Manhattanu i tome je li Leo Besakovitch rekao išta o
tome gdje će uložiti svoj novac te zašto zapravo odlazi.
Allegra je krišom otrla pahuljice snijega sa svojih ramena na pod prije negoli su se
stigle otopiti i smočiti joj kaput. Osjećala je kako joj je koža poprimila modru nijansu od
hladnoće pa je primaknula noge ventilacijskome otvoru ispod sjedala koliko god je mogla.
Bila se nadala da će moći razgovarati s Bobom kada stigne u automobil, ali sada će se morati

2
Igra riječi koja u izvorniku glasi: “Head of frocks, rocks, chocs and clocks’ (nap. prev.).

Page | 24
Knjigoteka
 Glorij@

zadovoljiti porukama. On će sletjeti tek ujutro, a željela je čuti potankosti analize o

Moncleru.
Nakon nekoliko trenutaka ponovno se uključila u razgovor. Obojica muškaraca sjedila
su raširenih nogu, a njihove uglancane cipele zasjale bi pri svakom prolasku pokraj stupova
ulične rasvjete. Crivelli je spomenuo “noćni život”, nakon čega se nasmijao na način od koga
se Allegra naježila. Prekrižila je noge, ah je lagano odmaknula laktove od tijela, svjesna
činjenice da, iako je visoka, zauzima tek četrdeset posto prostora koji su zauzimali muškarci
i nastojeći izgledati krupnije.
“Dakle, razmišljate o preseljenju u Europu?” upitao ju je Sam, naizgled prepoznavši
trenutak u kome je ponovno počela pratiti razgovor i skrenuvši ga s Crivellijeve “muške”
putanje.
“Ne. Vraćam se sutra poslijepodne. Došla sam na sutrašnji sastanak.”
“Jesu li potvrdili sastanak?” upitao je Crivelli. Allegra je odmahnula glavom. “Ne, i ne
očekujemo potvrdu prije devet ujutro.”
“Kinezi?” upitao je Sam, očigledno upoznat sa standardom pri poslovanju s Kinezima
gdje se sastanak uvijek potvrđivao u zadnji čas.
Allegra je kimnula. Poželjela je da taj muškarac, sa svim svojim šarmom i dobrim
izgledom, nije tu gdje jest. Ovo je mogla biti savršena prilika za ulizivanje Crivelliju, a ne
njemu.
“Često dolazite ovamo?”
“Nekoliko puta mjesečno”, odvratila je, zamijetivši njegov pogled na svojoj ruci na kojoj
se nije nalazio prsten. Nametljivo je prekrila lijevi dlan desnim, a on ju je ponovno pogledao
u oči. “Zašto napuštate New York? Zürich vam je daleko od doma.”
“Pa, New York zapravo i nije moj dom. Ja sam Kanađanin, iz Montreala.”
“Doista? U tom vam je slučaju put još duži.”
“To mi odgovara.”
Allegra je upitno spojila obrve.
“Leo odlazi i... Pa, upravo sam se razveo i volio bih okrenuti novi list”, rekao je nakon
nekoliko trenutaka.
“Oh.” To nije očekivala. Allegra je bila svjesna da bi vjerojatno trebala reći kako joj je
žao. To bi većina ljudi rekla u tim okolnostima - Isobel bi se već bacila na lamentacije zbog
njegova bračnoga kraha - ali Allegri nije bilo žao. Sve što je znala o tom muškarcu bilo je to
da ima seksi osmijeh, apsolutno je nije bilo briga za to što mu je brak propao. “Nezgodna
situacija.”
Pogledala je kroz prozor i vidjela da prolaze kroz stari dio grada gdje su ulice već bile
okićene, izlozi trgovina ukrašeni svjećicama, jaslicama i kolačićima od đumbira, a božićna su
drvca stajala na gotovo svakom snijegom prekrivenom trgu. Stali su na semaforu pa je
pokraj njih projurio žuti tramvaj, osvijetljen i ispunjen stolovima za kojima su ljudi ispijali
kuhano vino i umakali kruh u topli fondue od sira iza lagano zamagljenih prozora.
Allegra im je zavidjela na toplini i društvenoj opuštenosti - dok su oni uživali u večeri s
prijateljima, ona je poput sardine sjedila u limuzini s dvojicom poslovnjaka i dovoljno jakim
strujama koje su u stanju potopiti i morskoga psa. Nije mogla dočekati da stigne u hotel,

Page | 25
Knjigoteka
 Glorij@

sakrije se u svoju sobu i skine krutu, hladnu odjeću sa sebe. Već je dogovorila vježbanje s
osobnim trenerom u dvadeset sati, nakon čega će uslijediti masaža - tandem koji će je
osposobiti da narednih nekoliko sati provede u krevetu čitajući financijska izvješća.
Nije bilo prometnih gužvi kao inače, stoga su se za kratko vrijeme zaustavili pred
divovskom staklenom kockom koja je predstavljala hotel Park Hyatt, nakon čega je vozač
iskočio i obišao vozilo kako bi im otvorio vrata. Crivelli je iskočio prvi. Sam je ponovno
pričekao da Allegra izađe prije njega.
Trojac je potom prošao ispod osvijetljene nadstrešnice i ušao u prostrano predvorje,
krećući se sinkroniziranim koracima. (Pa, barem su to Allegra i Sam činili; Crivelli je za
svaki njihov korak morao napraviti dva.) Unutra ih je dočekala simfonija boja - karamel i
čokolada - vatra u velikom granitnom kaminu i imućni gosti koji su ispijali pića ili čitali
novine u salonu sa svijetlim i tamnim stolcima smeđe boje.
Allegra je prišla recepciji gdje su je odmah prepoznali.
“Dobra večer, gospođice Fisher. Drago nam je da ponovno odsjedate kod nas. Vaša je
soba spremna.”
“Hvala, Evolene.” Kimnuvši, Allegra je začula riječ “apartman” iz usta susjedne
recepcionarke koja je posluživala Sama Kempa.
Apartman? Pierre se zbilja vraški trudio.
Oštro je pogledala postrance prema Samu koji se prijavljivao pokraj nje, naslonivši se
jednom rukom na pult dok je drugom provjeravao poruke na svom BlackBerryju. Crivelli je
stajao nedaleko od njih i razgovarao telefonom.
“Dali smo vam sobu u kojoj obično odsjedate, gospođice Fisher”, rekla je Evolene,
pružajući joj ključ.
“Što? Oh, hvala vam”, rekla je Allegra, okrenuvši se i uzimajući ključ.
“Želite li da vam nosač pomogne sa stvarima?”
“Ne treba, hvala. Mogu sama”, sa smiješkom je odgovorila Allegra, uhvativši ručku
svoga kovčega i ponovno ga lagano pogurnuvši nogom.
Okrenula se prema Samu. Crivelli je i dalje telefonirao. “Nadam se da ćete uživati ovdje,
gospodine Kemp. Zürich je fascinantan grad,”
Njegovo se čelo lagano nabralo dok je spremao BlackBerry u džep i okretao se prema
njoj. “Želite reći da ne izlazite s nama večeras?”
“Bojim se da ne izlazim. Moram se pripremiti za sutrašnji sastanak.”
“Ali čuo sam da imamo rezervaciju u restoranu Kronenhalle”, rekao je s laganim
osmijehom na licu, kao da je nastoji primamiti.
“Pa, onda svakako znam što propuštam. Dobar vam tek.” Njezin osmijeh, za razliku od
prijašnjega, sada je bio očigledno usiljen, znak neminovnog povratka službenom držanju
nakon one pretjerane ležernosti u zrakoplovu. Potom se okrenula i udaljila odlučnim
korakom dok su joj potpetice glasno odjekivale na ulaštenim pločicama.
Dva sata poslije, njezina je agresivnost splasnula. Četrdeset minuta boksanja s
trenerom isisalo je svu negativnu energiju
(koja je vječito bila na najvišoj razini prije važnih sastanaka), a popratna masaža - i to
dubinska masaža tkiva, koja je za većinu ljudi graničila s boli - osvježila ju je i opustila.

Page | 26
Knjigoteka
 Glorij@

Stegnuvši pojas na bijelom hotelskom ogrtaču od pliša oko svoga tankog struka, Allegra je
prošla kroz bakrena vrata dizala i pritisnula tipku za svoj kat, nadajući se da u predvorju, s
obzirom na kasne sate, neće biti nikoga i da će iz salona do svoje sobe uspjeti doći bez
zaustavljanja. Nije bila te sreće.
Tipka koja je označavala prizemlje zasvijetlila je, na što se Allegra povukla u stražnji kut
dizala, zagledavši se u strop prije negoli su se vrata uopće otvorila. Stajanje pred strancima
isključivo u kućnom ogrtaču nikad joj nije prešlo u naviku, iako je bila riječ o
općeprihvaćenom hotelskom običaju.
Vrata su se otvorila, ali nitko nije ušao u dizalo, stoga je spustila pogled sa stropa - i
skamenila se.
Sam Kemp zurio je u nju, i dalje odjeven u sivo odijelo koje je imao u zrakoplovu, ali
kravata mu se sada nalazila u ruci, a najgornje dugme njegove košulje bilo je otkopčano.
Polako je zakoračio unutra, jednako iznenađen.
“Pozdrav još jednom.” Allegra je naglo uvukla zrak, našavši se u neugodnom položaju.
“Kako je prošla večera?” odsječno je upitala.
“Dobro.”
“Samo dobro?”
On ju je pogledao. “Pa, vi niste bili ondje, tako da...”
“Hm.” Allegra je slegnula ramenima, ignorirajući njegovu primjedbu.
Pritisnuo je tipku svoga apartmana, kat povrh njezina. Vrata su se zatvorila pa su se bez
riječi lagano počeli uspinjati.
Allegra je premjestila težinu na drugu nogu, poželjevši da ne nosi te glupe hotelske
papuče. U ovom su trenutku na neki način djelovale ponižavajuće. Nedostajali su joj još
samo vikleri u glavi i čaša džin-tonika u ruci. I komadići müslija na licu. I jorkširski terijer
pod rukom.
Pogledala je prema njemu. On je djelomično stajao ispred nje i zurio ravno pred sebe -
još se uvijek oporavljajući od njezine košarice od maloprije? Allegra je promatrala njegova
široka ramena koja su se pomicala pri svakom udisaju i izdisaju, zamijetivši liniju njegova
preplanula vrata tik ispod završetka kose...
Naizgled osjetivši njezin pogled na sebi, on se pomaknuo, lagano okrenuvši glavu u
njezinu smjeru, ali ne izravno prema njoj. Potom ju je vratio u prijašnji položaj, kao da se
predomislio.
Allegra je zurila u ventilacijsku rešetku na stropu. Je li ona uopće radila? Imala je
osjećaj kao da u dizalu nema nimalo zraka - kao da je nekako skučenije, sada kad se on
nalazio unutra. Poželjela je da joj nešto kaže. Bilo što. Tišina joj obično nije predstavljala
problem. Nije bila poput ostalih žena koje su svim silama nastojale razbiti neugodnu tišinu.
A ipak...
“Imate sutra koji sastanak?” upitala je.
On je premjestio težinu s jedne noge na drugu. “Bezbroj. Strahuju da ću otići.”
“Aha.” Allegra je nastojala ne zakolutati očima. Da mu je vidjeti paniku koja bi nastupila
kada bi ona zaprijetila odlaskom. Bili bi prisiljeni izdati upozorenje. “Jeste li dobili ponudu?”
“Naravno.” Lagano je slegnuo ramenima.

Page | 27
Knjigoteka
 Glorij@

“Crivelli vas neće samo tako pustiti.”

Lagano joj se nacerio. “Primijetio sam.”
Stigli su do njezina kata i vrata dizala otvorila su se, a ona je poželjela da ne mora proći
ispred njega u toj smiješnoj odjeći. “Pa, doviđenja još jednom.”
Kimnuo je, pomaknuvši se tek toliko da ona može proći, gledajući u stranu kao da
shvaća svu neugodnost situacije u kojoj europska šefica trgovine luksuznim dobrima prolazi
pokraj američkog šefa robne burze u kućnom ogrtaču i papučama.
Allegra se zaputila hodnikom, naprežući uši da čuje zvuk koji bi označio da se dizalo
nastavilo penjati i da je na sigurnome. Začula ga je tek kada je došla do svojih vrata i
drhtavim prstima stala petljati po kartici za otključavanje.
Bila je pod tušem kada je za nekoliko minuta čula kako je netko pokucao na vrata.
“Nezgodna situacija?”
Allegra je progutala knedlu. Sam je stajao naslonjen na dovratak, jedne ruke iznad
glave, a pogled u njegovim plavim očima bio je pomalo živčan. Ona je - po uobičajenom
gomilanju događaja na skali od lošega prema još gorem - stajala omotana ručnikom,
gutajući knedlu na spomen svoga ranijeg komentara na vijest o njegovu razvodu. Isobel ju je
neprestano gnjavila da se mora barem pretvarati kako joj je stalo do tuđih života.
“Kad bolje razmislim, to nije bio posebno obziran izbor riječi s moje strane.”
“Cijelu prokletu večer nisam mogao razmišljati ni o čemu drugom.”
Ponovno je progutala knedlu. “Ispričavam se zbog toga”, promrsila je, zamijetivši kako
je pogledom prošao putanju od njezina golog ramena sve do vrata, prije negoli ju je
ponovno pogledao u oči. Cijelim joj je tijelom prostrujao drhtaj.
Sedam mjeseci i trinaest dana. To je bio odgovor na Isobelino pitanje koje joj je bila
postavila dok su sjedile u kafiću. Namjerno joj ga nije dala jer je bilo odviše ponižavajuće
izgovoriti ga naglas. Ali nije namjeravala dočekati četrnaesti dan. Oboje su vrlo dobro znali
da je postojao samo jedan razlog zašto se nalazio upravo tu gdje jest.
“Rado ću vam se iskupiti zbog toga”, rekla je, zakoračivši natrag u svoju spavaću sobu i
pustivši ručnik da padne na pod.

Page | 28
Knjigoteka
 Glorij@

Četvrto poglavlje

Treći dan: Anđeo Gabrijel

Allegra se posljednji put osvrnula po sobi za sastanke. Gospodin Yong i njegova pratnja
samo što nisu stigli i bilo je iznimno važno da sve bude u najboljem redu. Pokraj nje, Bob je
žurno pregledavao najnovije Dow Jones indekse, a Derek iz pravnog odjela podešavao je
svoj telefon na vibraciju. Osim njih, tu se nalazilo još osmero ljudi iz ciriškoga tima, iako su
bili prisutni poglavito s ciljem da ukažu poštovanje, kineskome timu. Jedino su joj Bob,
Derek i prevoditeljica Jo bili uistinu potrebni, s time da je prevoditeljici unaprijed rečeno
kako za izvješće ne priprema poslovni sadržaj sastanka - Yongov sin školovao se na
Harvardu, stoga je barem on izvrsno govorio engleski jezik - nego privatne komentare koje
će Kinezi razmijeniti među sobom.
Allegra je lagano prstima povukla rukave svoje svilene košulje, jedini vidljiv komad
odjeće ispod Armanijeva poslovnog odijela visoka ovratnika. Bilo je to najčednije odijelo
koje je posjedovala.
“Molim vas, svi na svoja mjesta”, rekla je Allegra kada se začulo tiho zujanje, a crveno
svjetlo bljesnulo u kutu. Bio je to znak njezine osobne pomoćnice da su gosti upravo izišli iz
dizala i da će se za nekoliko trenutaka naći pred vratima.
Vrata su se otvorila. “Gospodine Yong, dobro došli”, rekla je Allegra na mandarinskome
(nije ga govorila tečno, ali radila je na tome i znala ga je u dovoljnoj mjeri kako bi im ukazala
poštovanje), pognuvši glavu i službeno se naklonivši čovjeku koji je stajao pred njom, a
potom ga pogledala ravno u oči. Kirsty ju je bila obavijestila da je bio visok gotovo sto
osamdeset centimetara, odnosno njezine visine, stoga je za ovaj sastanak namjerno
odabrala ravne cipele.
“Gospođice Fisher”, odvratio je gospodin Yong, također se naklonivši prije negoli joj je
pružio ruku. Po godinama je bio blizak njezinoj majci, u kasnim šezdesetima, iako je kao
čelnik konglomerata rudarstva dragocjenih ruda u provinciji Guangdong svoju dob nosio
poput Čovjeka koji je proživio pet života.
“Dopustite mi da vam predstavim Roberta Wagstaffa, našega glavnog analitičara, i
Dereka Halla, našega glavnog pravnog savjetnika.”
Muškarci su se rukovali s gospodinom Yongom dok je Allegra predstavljala ostatak
tima, a potom je gospodin Yong predstavio svoju pratnju - Allegra je ukazala poštovanje
njegovu sinu i nasljedniku, Zhouu Yongu - prije nego što su dva tabora sjela sučelice jedan
drugome za okruglim konferencijskim stolom, pri čemu je stolac gospodina Yonga, kao
tradicionalno počasno mjesto, gledao na vrata.
Soba za sastanke više je nalikovala svečanoj dvorani nego poslovnoj prostoriji
zahvaljujući tamnim, elegantnim panelima na zidovima, golemom ručno izrađenom tepihu
od svile pod njihovim nogama te ugodnom osvjetljenju ugrađenom u strop čije su svjetiljke
bile smještene točno povrh svakoga kožnog stolca.

Page | 29
Knjigoteka
 Glorij@

Ovalni stol s otmjenim šarama bio je golem i okružen kožnim stolcima s visokim
naslonima, a na njemu je stajao Allegrin osobni favorit među ukrasima, nabavljen posebno
za ovaj sastanak, sto osam godina staro bonsai drvce okruženo kamenčićima koje je uspjela
uz tešku muku nabaviti od privatnog kolekcionara. Vidjela je kako ga je gospodin Yong
pogledao i lagano podigao krajeve usana u nešto nalik na smiješak. Pomislila je na darove
koje im je spremila, nalivpera Mont Blanc, i ograničeno zlatno izdanje za gospodina Yonga,
koje će mu predati po završetku sastanka. Sva su pravila bontona bila ispunjena i sastanak
je konačno započeo.
Allegra je pročistila grlo. Najteži je dio prošao. Sada je samo morala odraditi svoj posao.

Dva sata kasnije, ustala je iz stolca i gospodinu Yongu pružila svoju posjetnicu -
ispisanu na mandarinskome - naličjem okrenutim gore i držeći je objema rukama.
Pročitavši posjetnicu, on je kimnuo i pružio joj svoju na identičan način. Snimljena je
zajednička fotografija predvodnika timova i predani darovi, a Allegra je zadovoljno
primijetila kako gospodin Yong ovoga puta nije ništa spremio za njih - što je, prema
kodeksu časti, značilo sigurno održavanje još jednog sastanka.
Vrata su se otvorila i gospodin Yong poveo je svoga sina i ostatak tima van, a svi su se
međusobno rukovali dok su se gosti kretali prema dizalu.
Bilo je gotovo. Riješeno. Prva prepreka svladana je posve glatko.
Osjetila je umor nakon što je navala adrenalina koja ju je držala tijekom sastanka
počela splašnjavati. Poželjela je zaključati vrata i ispružiti se na stolu. Bila je prilično sigurna
kako bi se mogla dobro naspavati na njemu. Na trenutak se prisjetila događaja od prošle
noći: Sam je bio upravo onakav ljubavnik kakvog je očekivala i dopustila mu je da ostane
mrvicu duže nego što je prvotno namjeravala - on je brzo otkrio način kako da je nagovori
da se predomisli. Ali ni on nije imao moć nagnati je da mu dopusti da ostane cijelu noć jer je
morala raditi pa se natjerala otjerati ga natrag u njegov apartman nakon što su bila prošla
tri sata.
Umorno je uzdahnula. Sada nije moglo biti ni govora o stanci. Ostatak tima žurno se
udaljavao kako bi omogućio njoj, Bobu, Dereku i prevoditeljici da kratko ponovno prođu
sadržaj cijeloga sastanka prije negoli budu morali krenuti prema zračnoj luci. Nikakav
dogovor nije bio postignut u vezi s Yongovim potencijalnim ulaganjem, ali to je bila
standardna praksa s Kinezima - pregovori s bilo kojom tvrtkom koja pripada Pacifičkome
prstenu uvijek su bili delikatan, složen i dugotrajan proces.
“Hvala vam svima. Ovo je bilo vrlo produktivno. Fabiane, možeš li mi donijeti podatke o
De Beersu prije nego što krenem, molim te?”
Fabian, mladi član analitičkoga tima, kimnuo je i lagano potrčao.
Upravo se spremala zatvoriti vrata za njime kada je ugledala Crivellija kako izlazi iz
manje sobe za sastanke u dnu hodnika. Ona nije bila nimalo nalik na sobu koju je sama
rezervirala, ali opet, prisjetila se kada je ugledala Sama kako izlazi za njime - njegovi su
sastanci ionako bili isključivo interni.
Ugledavši Sama, Allegra je progutala knedlu. On nju nije zamijetio pa je ostala potajno
ga promatrati dok su on i Crivelli koračali prema dizalu i dok mu je Crivelli nešto govorio
tihim, užurbanim glasom, a Sam ozbiljno kimao suzdržana izraza lica. Izgledao je

Page | 30
Knjigoteka
 Glorij@

bezobrazno zgodno u tamnoplavom odijelu sa svijetloplavom kravatom, a ako je u odjeći

izgledao dobro, bez odjeće je izgledao još bolje. Pitala se je li i on neprestano mislio na
prošlu noć ili su takve stvari bile uobičajene za njega. Jer za nju nisu. Iako nije imala
vremena za vezu, imala je svoje potrebe, ali da iste večeri u krevet odvede stranca koga je
tek upoznala u zrakoplovu? Bila je praktična, ali obično ne tako brza.
Šteta što ne ostaje još jedan dan, pomislila je Allegra, zureći u Samova leđa dok su se on
i Crivelli približavali dizalima u kojima se smjestila svita gospodina Yonga, spremna za
odlazak. Vrata dizala otvorila su se i dvojac je polako ušao, Allegra je zakoračila unatrag,
spremna zatvoriti vrata i proći izvješće o sastanku sa svojim timom, ali na njezino
posvemašnje iznenađenje i nevjericu Sam se - sastavši se s Kinezima - odjednom stao
gromoglasno smijati i, prišavši Zhouu Youngu, počeo prijateljski udarati sina njezina
klijenta u rame. Da je Allegra bila u stanju progovoriti, užasnuto bi vrisnula, ali vrata dizala
počela su se zatvarati i sljedećeg trenutka i Kinezi i Sam nestali su iz vidika.
Allegra je oblikovala usta u užasnuto “o” - svi njezini napori i mukotrpne pripreme da
ukaže dužno poštovanje Kinezima i slijedi njihov poslovni bonton propali su u jednom
jedinom trenutku zbog Samove nepromišljenosti. Što je to učinio?
Smeteno je zurila u zatvorena vrata dizala, pitajući se koji se vrag ondje dogodio i
koliko je milijuna dolara upravo otišlo u vjetar samo zato što on nije imao pojma o
pristojnom ponašanju. Glasno uzdahnuvši, otrčala je do šaltera s razglasom, naginjući se
preko ramena zbunjene službenice i očajnički pogledom prelazila po crno-bijelim
snimkama nadzornih kamera. Vidjela ih je - iz četiri različita kuta - kako izlaze iz dizala u
prizemlju i koračaju predvorjem; Sam je jednom rukom grlio Zhoua Yonga, a drugu ležerno
držao u džepu. Na svakoj su snimci prijateljski razgovarali i... smješkali se! U sljedećem su
trenutku izišli iz zgrade pa ih više nije mogla vidjeti.
Allegra se uspravila dok joj je srce snažno udaralo u prsima. Smješkali su se? To ne
mora ništa značiti. Zhou Young možda je naizgled djelovao zadovoljno, ali poznata je stvar
da Kinezi strahovito puno pažnje polažu pristojnosti. Čak i da Sam odnekud poznaje
Yongova sina, posve je sigurno prešao granicu pristojna ponašanja takvim napadnim
iskazivanjem srdačnosti.
Podigla je pogled kada je prevoditeljica izišla iz sobe za sastanke držeći ispisane
bilješke u ruci. Šutke ih je predala Allegri koja ih je pregledala uobičajenom brzinom i
učinkovitošću, unatoč tomu što joj je u glavi vladao potpuni kaos, pitajući se kako da smanji
štetu koju je Sam upravo prouzročio. Ali drugi put u dvije minute njezina su usta oblikovala
začuđeno “o”. Podigla je pogled prema prevoditeljici.
“To je rekao?”

Page | 31
Knjigoteka
 Glorij@

Peto poglavlje

Četvrti dan: Pernata krila anđela

Nakon što je Kirsty otvorila vrata, Cinzia je uvezla stalak s odjećom u Allegrin ured, na
što je ova maknula ruke s tipkovnice i podigla pogled od stola.
“Bok, Cinzia. Hvala ti što si se odazvala tako brzo. Hvala ti, Kirsty. Možeš li nam donijeti
kavu, molim te?”
Kimnuvši, Kirsty je tiho zatvorila vrata za sobom, a Allegra je ustala i prišla Cinziji dok
je ova smještala stalak u udaljeni kut Allegrina ureda, iza sivog dvosjeda s uzorkom riblje
kosti. Lepršave satenske haljine ukrašene šljokicama i sličnim detaljima silno su odudarale
od strogog okruženja u kojem su se nalazile, sivih zidova optočenih ozbiljnim FSA
certifikatima.
“Bila si vrijedna”, rekla je Allegra, promatrajući niz haljina - crnih, sedefastih i boje
antracita. Čak i samo izložene na stalku, predstavljale su fantastičan izbor.
“Mislim da će vam ova posebno dobro pristajati”, rekla je Cinzia, znajući da je njezin
posao pojednostaviti i urediti, skidajući crnu haljinu sa sredine stalka i cupkajući lepršavo
perje marabua na donjem dijelu haljine.
Allegra je sumnjičavo suzila oči.
“Znam. Znam. Ne nosite perje, ali ovo je odmjereno. Gornji dio haljine posve je
jednostavan zahvaljujući visokom ovratniku i dugim rukavima. Mislim da biste je trebali
isprobati. Jako je jednostavna i istodobno šik, a vi imate elegantna leđa. Sve dok ne budete
plesali, neće vam biti prevruće. Osim toga, izrez oko vraga pristajat će vam uz frizuru. Doista
je profinjena.”
Poslušavši ocjenu haljine i kimnuvši, Allegra ju je uzela i nestala u svome privatnom
zahodu pa skinula poslovno odijelo. Netom nakon toga izišla je kako bi joj Cinzia pomogla s
patentnim zatvaračem na leđima.
Cinzia je okrenula stalak s haljinama kako bi se Allegra pogledala u velikome ogledalu
koje se nalazilo sa strane. Promatrajući svoj odraz, Allegra se uspravila: izgledala je
elegantno, vrlo visoko i prikladno odjeveno u toj haljini. Savršeno joj je pristajala i ništa nije
otkrivala - dekolte, noge, leđa - a opet je bila ženstvena zahvaljujući perju.
“Dobro, uzet ću je”, kimnula je, okrećući se prema Cinziji kako bi joj ova otkopčala
haljinu.
“Trebate li i cipele?” Cinzia je otvorila policu na vrhu stalka i otkrila pet pari večernjih
cipela - sve su bile crne boje i njezine veličine - poslagane jedne do drugih.
“Ove”, rekla je Allegra, uprijevši prstom u crne otvorene sandale.
“Da, te će biti dobre. Potpetica do osam centimetara ugodnija je za večernje zabave
kada sve vrijeme morate provesti na nogama.”

Page | 32
Knjigoteka
 Glorij@

“Da.” U njima će također doseći i više od sto osamdeset centimetara. Samo je ovdje
morala moći gledati muškarce ravno u oči.
“A gdje se održava večerašnja zabava?” upitala je dok je spremala cipele u kutiju.
“Muzej V&A.”
Allegra je nestala u zahod i ponovno odjenula svoje odijelo, zakopčavajući dugmad do
kraja dok se vraćala za svoj radni stol i provjeravala pristiglu elektroničku poštu. Tijekom
petominutne stanke pristigle su čak trideset dvije nove poruke.
Kirsty se vratila s kavom i poslužila je, a Cinzia je sjela na kauč pa zabilježila haljinu i
cipele, nakon Čega je vratila haljinu u zaštitnu vreću za odjeću. “Nastojite ne smočiti je. Zbog
baršuna i perja.” Odmahnula je glavom. “Izgleda jednostavno, ali što se tiče održavanja,
zahtjevna je do boli.”
“Zar nismo svi mi?” Allegra se nasmiješila, podigavši pogled s tipkovnice.
“Stavit ću je na vaš račun. Treba li vam još što prije Božića? Je li se pojavilo nešto novo
na rasporedu?”
“Hm, mislim da je rujanska dostava pokrila većinu toga.” Allegra je uzela svoj planer sa
stola i žurno ga prelistala. Kirsty je još uvijek točila mlijeko u Cinzijinu kavu. “Kirsty, je li
dobrotvorna božićna zabava potvrđena?”
“Da, gospođice Fisher, za dvanaesti. Sjedite s gospodom Lafauvreom, Crivellijem,
Henleyjem i njihovim suprugama.”
“I to je sve? Ni s kim više?”
“Ne, gospođice Fisher. Samo članovi izvršnog odbora.”
Allegra si je dopustila lagan smiješak. Sjedit će sa šefom za glavnim stolom? Sve se
slagalo upravo onako kako je i željela.
“Dobro. U tom će mi slučaju biti potrebna neka malo svečanija haljina. Hm, definitivno
crne boje, možda pomalo otvorena, iako ništa pretjerano, jasno.”
“Duga?” upitala je Cinzia.
“Može, da. S višom potpeticom. Deset centimetara.”
“Dobro”, Cinzia je kimnula, ostavivši svoju kavu netaknutu na stolu. “Sljedeći ću vam
tjedan donijeti nekoliko modela pa ćete moći izabrati.”
“Odlično. Čut ćeš se s Kirsty u vezi s terminom?”
“Naravno.”
Kirsty je također kimnula, naginjući se kako bi nešto postavila na Allegrin stol. “Evo
fotografije koju ste tražili da uramim”, tiho je rekla, pružajući fotografiju koja je prikazivala
Allegru, Boba, Jo i Dereka s gospodinom Yongom i njegovim timom, sada uramljenu crnim
okvirom marke Linley.
Ugledavši fotografiju, Allegra je nabrala čelo. Nije dobila povratnu informaciju od
Kineza nakon jučerašnjeg incidenta sa Samom u Zürichu pa je, nakon neprospavane noći,
odlučila kako se neće miješati, smatrajući da njegovo neumjesno ponašanje nema nikakve
veze s njom. Strogo govoreći, nije se dogodilo pod njezinim “nadzorom” i premda je i dalje
potajno bjesnjela zbog toga, mislila je da je odsustvo vijesti samo po sebi dobra vijest.

Page | 33
Knjigoteka
 Glorij@

“Dobro. Pošalji je u Zürich noćnim letom. Ja ću ih sutra nazvati. U redu, hvala vam
objema.” Potom je spustila pogled na zaslon svoga monitora: šezdeset šest nepročitanih
elektroničkih poruka. Broj se neprestano povećavao.

Dvoranom Muzeja V&A odjekivao je razdragani žamor dok se Allegra približavala

prostoru gdje su posluživali pića. U središtu goleme prostorije stajalo je veliko božićno
drvce ukrašeno umjetnim snijegom, plave svjećice osvjetljavale su zasvođeni strop, a visoke
ukrasne biljke obilovale su crvenim bobicama. Za glasovirom u udaljenom kutu pijanist je
izgledao sitno, gotovo neprimjetno u veličanstvenome salonu.
Allegra je zastala i nakratko se osvrnula, očima upijajući snažan DNK svakoga stola s
uzvanicima i konobara koji su se kretali između njih poput klizača na zaleđenom jezeru.
London je večeras bio odjeven u crno i bijelo, žene su blistale, a muškarci izgledali
dostojanstveno u uštirkanim odijelima, pa je usprkos snažnom mirisu kolonjskih vodica
gotovo mogla na mirisati njihov novac.
Perje na njezinoj haljini zalepršalo je kada je Allegra stala koračati. Kretala se lagano ali
brzo dok se približavala prvom stolu; jedan čovjek, Peter Butler, predstavljao je njezina
dvojnika u tvrtki Red Shore, njihovom najvećem suparniku, s razlikom od 70 milijuna funti
u portfeljima.
“Petere”, nasmiješila se i poljubila ga u oba obraza, ne dodirnuvši ga uistinu usnama.
“Belinda”, nasmiješila se i njegovoj supruzi, ponavljajući gestu i upuštajući se u čavrljanje o
prednosti pasmine cockapoo, mješanca koker španijela i pudla, pred labradorima u
Londonu i novom modelu automobila Discovery 4, prije negoli se udaljila i sa smiješkom
krenula prema sljedećem stolu.
Bila je prošla četiri stola kada se konačno približila svojoj meti, Pierreu Lafauvreu,
osnivaču i predsjedniku tvrtke te središnjoj točki oko koje se okretao cijeli njezin svijet.
Svaka neprospavana noć, svaki dan proveden daleko od sunčeva svjetla i svaki liječnički
pregled koji je upozoravao na alarmantno visok krvni tlak bili su rezultat Allegrine želje za
njegovom pohvalom. Pedesetdvogodišnjak koji je izgledao kao da mu je deset godina manje,
prosijede kose, širokih ramena i nevjerojatno smirena držanja, očarao ju je davno prije nego
što su se uopće upoznali; za njegov poslovni ugled gotovo mitskih razmjera doznala je
tijekom doktorskog studija na London School of Economicsu, kada je bio velika zvjerka u
tvrtki Credit Suisse, prije negoli se silno posvadio s nadređenima oko troškova - a do
današnjeg je dana čuvao bocu Petrusa vrijednu 68 500 funta koja je predstavljala završni
udarac pri sklapanju ugovora koji im je donio dobit vrijednosti 486 milijuna dolara - i
osnovao vlastitu ulagačku tvrtku, PLF, nekoliko mjeseci nakon toga. Između njih nije
postojalo nikakve romantične privlačnosti, iako je Allegra znala kako uredom kolaju glasine
na tu temu. Pierre joj je predstavljao poslovnog uzora i mentora - i to je bilo sve; nikad joj se
nije upucavao, ali ponekad se pitala je li upoznat s motivima Crivellijeva neprijateljskog
raspoloženja prema njoj, s obzirom na to da je često izigravao tampon-zonu između njih
dvoje, svojevrsnog zaštitnika.
Supruga mu je, sasvim jasno, izgledala poput manekenke: dvadesettrogodišnjakinja
slavenskog podrijetla i Allegrine visine. Nekome se možda Bobu? - činilo da je nekoć bila
jedna od Victorijinih anđelica, ali to Allegri nije bilo ni od kakve pomoći. Razgovor s njom
oduvijek joj je predstavljalo gnjavažu. Pasha je dobro govorila engleski, ali njezine

Page | 34
Knjigoteka
 Glorij@

komunikacijske vještine nisu bile na istoj razini; očigledno je smatrala da ih je Allegrina

nadležnost u odnosu na luksuzna dobra povezivala na nekoj dubljoj razini, zbog čega je
Allegra bila osuđena na bezbrojne rasprave o Diorovoj novoj kolekciji torbica i zaklete
androginije Saint Laurenta.
“Pasha, tako mi je drago što te vidim. Haljina ti je prekrasna”, Allegra joj se nasmiješila,
promatrajući svijetloružičastu haljinu bez leđa optočenu kristalima i - na Allegrino
zaprepaštenje - perjem marabua.
“Hvala ti. Nova kolekcija Elie Saab”, odvratila je Pasha, zakrećući svoje uske bokove
kako bi pokazala blistave kristale i lepršavo perje. “Meni se baš sviđa tvoja. I ti si se odlučila
za perje, ha?”
Allegra se nastavila smješkati, a djelo joj se ukočilo. Ona nije namjeravala zanjihati
bokovima kako bi perje na njezinoj haljini stalo lepršati. Haljine im nimalo nisu nalikovale
jedna na drugu. Nimalo. Allegra se nije nalazila u ovoj sobi zbog svojih kosih očiju i
isturenog dekoltea. Nalazila se ovdje zato što to zaslužuje, zato što je jednako nadarena,
ustrajna i disciplinirana kao i svi muškarci koji ih okružuju. Svi su oni nalikovali jedan
drugome u gotovo identičnim večernjim odijelima, koji su se razlikovali samo po različitoj
boji podstave ili dugmima, dok se ona isticala u svojoj crnoj haljini, ali svejedno im je bila
sličnija nego što je to bila Pasha - bez obzir na to nosile obje perje ili ne.
“Pierre.” Allegra se nasmiješila i djelomično opustila susrevši njegov pogled, izgarajući
od želje da mu kaže za svoj nadasve uspješan sastanak s Yongom. Ništa na svijetu nije se
činilo stvarnim dok njezin Šef ne dozna za to.
“Allegra”, kimnuo je, držeći čašu šampanjca za postolje. “Čuo sam da stvari nisu išle po
planu u Zürichu.”
Allegra je oklijevala, zaleđena smiješka na licu. “Kako to misliš?” O, Bože. Sam Kemp.
Ipak je upropastio sve za što se toliko trudila. Odsustvo vijesti zapravo je predstavljalo loše
vijesti. Odsustvo vijesti predstavljalo je podbačaj.
Premjestila je težinu s jedne noge na drugu, zatomljujući napadaj panike. “Koliko ja
znam, sve je u najboljem redu. Yongu se svidio naš prijedlog, rado je primio naše darove i
zahvalio nam, danas poslijepodne proslijedila sam mu fotografiju sa sastanka, a sutra
planiram nazvati njegov ured i ugovoriti drugi sastanak. Što se mene tiče, za tjedan bi dana
sve trebalo biti riješeno.”
Znala je kako je budalasto govoriti s tolikim uvjerenjem. Postojala je sto jedna stvar
koja bi u međuvremenu mogla poći po zlu. Kinezi su bili zloglasni po tome da je s njima
teško sklopiti sporazum, i zavaravala se ako je mislila da Red Shore i svi njihovi suparnici
nisu jednako uporno kružili oko njih. Ali nije si mogla pomoći. Ovo je bila njezina velika
prilika.
“Oduvijek sam se divio tvojoj hrabrosti, Allegra”, rekao je Pierre, “ali ne vidim kako ćeš
se moći izvući iz ovoga. A ja želim sklopiti taj ugovor jer će tada Leo Besakovitch moći uzeti
svoj jebeni novac i odjebati daleko odavde.”
Allegra je pošutjela na trenutak. Besakovitchev novac - obiteljski fond vrijedan 28
milijardi dolara utemeljen na proizvodima za obradu vode koji su se prodavali diljem
zemalja Trećega svijeta - predstavljao je početni kapital Pierreove tvrtke te su se dvojica
muškaraca nastavila uzajamno bogatiti gotovo cijelo desetljeće. Ali nekoć blisko
prijateljstvo rasplinulo se, pa je Besakovitch namjeravao povući svoja sredstva nekoliko
Page | 35
Knjigoteka
 Glorij@

dana prije Božića. Allegra nije bila sigurna u to je li Pierrea u većoj mjeri razbjesnila
emocionalna ili financijska strana prevrata, ali u njegovoj je glavi uspjeh predstavljao
najbolju osvetu, pa ih je sve gazio još više otkad je Besakovitch najavio svoj odlazak prije tri
mjeseca. To je polučilo rezultate - prosjek povrata njihovih ulaganja povećao se s jedanaest
na četrnaest posto - ali Pierre je želio više od dobrih rezultata. Želio je novog, velikog
ulagača koji bi zaliječio njegov povrijeđeni ponos i vratio PLF na čelo ulagačkih tvrtki, a
oboje su znali kako je Yong pravi čovjek za to.
Uskoro će svi zaboraviti na Besakovitcha. Gubitak Sama Kempa bit će njezin uspjeh,
ružno, ali istinito. Preko vlastitog je kontakta - fakultetskog kolege podrijetlom iz Kine -
doznala kako Yong prvi put u povijesti želi proširiti svoj kapital izvan granica Kine. Potom je
provela tjedne nastojeći ugovoriti sastanak i konačno uspjela, i to na ničijoj zemlji, u
Zürichu, proučavajući njihovo poslovanje dvadeset četiri sata na dan I radeći na
investicijskoj strategiji koja bi Yongu osigurala povrat koji bi ga nagnao da uloži svoj novac
kod njih i, najvažnije od svega, povećao povrat PLF-a s osnovne pristojbe za upravljanje
sredstvima od 2 posto na 20 posto prihoda.
“Oprosti, ali ja ne vidim u čemu je problem.”
Pierre ju je kratko odmjerio - pogled mu je na djelić sekunde zastao na perju njezine
haljine - kao da ga je ono što se spremao reći Čudilo jednako kao i nju. “Ti si žena, Allegra.”
“Da.”
“U prevoditeljičinu izvješću jasno stoji kako je Yong izjavio da mu nije ugodno
pregovarati sa ženom.”
Allegra je otvorila usta, ali iz njih nije izašao nikakav zvuk. Nije znala odakle početi. Nije
bila u stanju povjerovati u to što je upravo čula. Bilo je dovoljno nezgodno pročitati to u
izvješću, znajući da je Yong to uistinu rekao, ali da to njezin šef istakne kao problem - to je
značilo neminovnu tužbu na račun diskriminacije i on je toga bio svjestan.
Ponovno je zatvorila usta i suzila oči. Pierre nije bio glup čovjek; ne bi spomenuo takav
problem a da prije toga nije smislio kakvo rješenje.
“Pa, što predlažeš da učinimo u vezi s time, Pierre?”
On je uputio pogled preko Allegrina ramena i lagano trznuo bradom. “Dakako, dat ćemo
gospodinu Yongu ono što želi.”
Allegra je malčice okrenula glavu, tek krajičkom oka pogledavajući u smjeru u kojem je
Pierre pokazao, izazivajući ga da to izgovori naglas. Oboje su znali u kakvom će se pravnom
položaju naći ako to doista učini. Zakon bi nepobitno bio na njezinoj strani.
Osjetila je nekoga za svojim leđima. “Vjerujem da ste se ti i gospodin Kemp upoznali u
Zürichu. Imala si nekakvih problema s automobilom, zar ne?”
Allegra ga više nije slušala. Nepomično je zurila ravno u plave oči koje je posljednji put
vidjela na svome jastuku u ciriškom hotelu. Što? Otkud on ovdje? Nije očekivala da će ga
ikada više vidjeti, a pogotovo ne ovdje, pokraj svoga šefa.
On se nasmiješio, na što su Allegru obasula sjećanja. Otrgnula je pogled od njega,
uvjerena da će trenutak njihove intimnosti biti očit svima prisutnima. Nije mogla razmišljati
o tome u ovome trenutku, ne uza sve što se trenutačno događa...
Nekom je ispala kovanica i zazvečala na podu.

Page | 36
Knjigoteka
 Glorij@

Allegra je smeteno pogledala Pierrea. “Nadam se da ne govoriš ono što mislim.”

Nasmiješila se i natjerala samu sebe otpiti gutljaj šampanjca kako bi suspregnula bijes od
kojeg su joj se ruke počinjale tresti.
Pierre ju je promatrao smirena izraza lica. “Vjerojatno si upoznata s činjenicom da je
Sam bio Leova glavna ruka, ali s obzirom na to da taj prokleti gad odlazi. Sam se odlučio
pridružiti nama u Londonu. Na svu sreću, on i Yongov sin, Zhou, studirali su zajedno na
Harvardu.” Obratio se Samu: “Bili ste cimeri, zar ne?”
“Tako je”, ovaj je kimnuo ne skidajući pogled s Allegre. “Baš sam ga sreo neki dan na
izlazu iz zgrade.”
“Zbilja?” odvratila je Allegra, praveći se naivnom i ignorirajući Samov pogled. Vratila je
pogled na Pierrea. “Dakle, predlažeš da Sam preuzme ugovor s Yongom i da ja jednostavno...
ostanem stajati po strani?” Glas joj je zazvučao prijeteće.
“Upravo suprotno, Allegra.” Nasmiješio se, vješto nadjačavajući njezin oštar ton.
“Predlažem da ti i Sam zajedno radite na tom ugovoru. Ti ćeš voditi pisane pregovore,
odlučivati o strategiji ulaganja i upravljati timom, a Sam će preuzeti sastanke s klijentima.”
“Kako zgodno”, Allegra se obratila Samu. “Vodit ćeš bivšeg cimera na ručak na račun
tvrtke? Moći ćete nadoknaditi puno toga.”
Sam je promijenio izraz lica.
Allegru nije bilo briga. Odlučno je zurila u Pierrea dok ju je ispunjavao poražavajući
osjećaj da ju je izdao, nešto što nikada, baš nikada nije osjetila. Hitro je ispila cio sadržaj
svoje čaše i pružila je konobaru koji je upravo prolazio pokraj njihova stola. “E pa, u tome
slučaju, ja moram ići.”
“Moraš negdje biti?” upitala je Pasha, posve nesvjesna neprijateljske struje u pozadini
razgovora.
Allegra joj je podarila blistav osmijeh koji je u tolikoj mjeri zračio neprijateljstvom da
ga čak ni rupica između njezinih zuba nije uspijevala ublažiti. “Zapravo, moram. Imam
ugovoren sat boksa. Vrijeme je da nešto pošteno isprašim.”
Izrekavši to, okrenula se na peti i odmarširala, bijesno svjesna perja na svojoj haljini
koje je veselo lepršalo sa svakim njezinim odlučnim korakom.
“Stvarno mi se sviđa njezina haljina”, čula je kako je Pasha uzdahnula dok su je
muškarci šutke promatrali kako odlazi.
Stigla je do vrha stubišta kada ju je Sam sustigao.
“Allegra, čekaj!” zazvao ju je, čvrsto je uhvativši za lakat i s lakoćom je okrenuvši prema
sebi. “Slušaj, nisam to planirao.”
“Nisi?”
Bijes u njezinu glasu postao je opipljiv, na što je Sam, ostavši zatečen, prošao
slobodnom rukom kroz svoju kosu. “Ne. Hoću reći, priznajem da sam te želio ponovno
vidjeti. Preseljenje u London učinilo mi se... privlačnim nakon one noći.”
Allegra je istrgnula ruku iz njegova stiska i glasno se nasmijala. “Došao si u London
zbog mene?” Prijezir u njezinu glasu bio je oštar.
“Ne samo zbog tebe. London je mnogo bliže New Yorku u odnosu na Zürich...” Utihnuo
je. Bio je to bijedan izgovor i oboje su bili svjesni toga.

Page | 37
Knjigoteka
 Glorij@

Allegra je zurila u njega: izgledao je sjajno u klasičnom crnom odijelu pa su se druge

žene osvrtale za njime dok su ih obilazile na stubištu. Zašto, zašto je to morao biti baš on?
“Misliš da će se nešto dogoditi između nas dvoje, Same?” upitala je tihim i drhtavim
glasom. “Jer odmah ću ti reći. To je trebao biti prvi i posljednji put da se vidimo. Takav je bio
dogovor. Ona noć bila je tek...” Slegnula je ramenima, sumnjajući u to hoće li ovo moći
izvesti kako treba. “Obična vježba, dobar način za opuštanje prije važnog sastanka.”
Zamijetila je kako je Sam stegnuo čeljust i shvatila da ga je pogodila u živac.
“Što? Iskreno, zar si očekivao kakav drugi ishod? Zar si zbilja mislio da mi neće smetati
to Što si došao ovamo i uzeo mi sve ono na što sam mjesecima mukotrpno radila?
Uspostavila sam kontakt, dogovorila sastanak, razradila strategiju. Ali ti, samo zato što si
muškarac i jer si njegov prijatelj, imaš pravo pojaviti se iz vedra neba i oduzeti mi sve to? A
ja bih, povrh svega toga, trebala biti počašćena zbog toga što si došao za mnom?”
Ponovno se nasmijala - hladnim, oštrim smijehom koji je odjeknuo prostorom poput
razbijenoga stakla - lagano odmahujući glavom. “Upravo si napravio najveću pogrešku u
svojoj karijeri, Same Kempe.”
Oboje su to učinili.
“Allegra...”
“Za tebe sam Fisherova”, obrecnula se, prijeteći uperivši kažiprst prema njemu, svjesna
da pomalo pretjeruje u pokušaju da ga izbaci iz svog života - u kome nije bilo mjesta za
njega. Ali on ju je zgrabio za zapešće i cio svijet sveo se na prostor između njih dvoje na
tome stubištu, njegovu goruću ruku na njezinoj koži i njegov parajući pogled. “Moramo moći
surađivati”, smireno je rekao Sam, ali u glasu mu se osjećala napetost.
Allegra je progutala knedlu. “Ne. Ne moramo. Ono što ti moraš jest nestati iz mog
života. Nestati iz ove tvrtke. Nestati iz ove zemlje. A ja neću stati dok se to ne dogodi.”
Sam je ostao dugo zuriti u nju, a lice mu je poprimilo krut izraz. “Zbilja se tako želiš
postaviti prema svemu ovomu?”
“Već smo se tako postavili.” Grubo povukavši ruku prema sebi, oslobodila se njegova
stiska i potrčala niz stube, ispruživši ruku kako bi dozvala taksi.

Page | 38
Knjigoteka
 Glorij@

Šesto poglavlje

Peti dan: Češer zlatna vrha

Sagovi s cvjetnim uzorkom - 3000 funta na mjesec, a nisu mogli nabaviti normalne
sagove? Pogledavajući ih, Allegra je pridržavala vrata bolničarki u plavoj tunici koja je
gurala starijeg gospodina u invalidskim kolicima. Nosio je sako od tvida i svilenu kravatu, a
drveni štap za hodanje bio mu je položen na koljenima pod bijelim i natečenim prstima.
“Hvala”, nasmiješio se i dostojanstveno kimnuo kada su prošli pokraj nje.
“Nema na čemu”, promrmljala je Allegra, ulazeći za njima u predvorje i pitajući se kamo
da pođe. Majku nije zatekla u sobi, a u Barryjevoj poruci (kada ga je pitala) stajalo je da ih
potraži u dnevnom boravku, ali nije se bila posve upoznala s rasporedom niskih nastambi
od crvene cigle - jedino da se odjel sa sobom u kojoj je boravila njezina majka nalazio
nasuprot fontani i da je imao narančasta vrata.
Ovo je, međutim, bio salon i vidjela je znak koji je pokazivao put prema praonici rublja.
Dnevni je boravak morao biti negdje u blizini. Na određenoj je udaljenosti slijedila
gospodina i bolničarku dok su glasovi postajali sve bliži. Zašla je za ugao i zaustavila se pred
vratima velike osmerokutne sobe, nekoliko puta duboko udahnuvši dok je promatrala
aktivnosti koje su se odvijale unutra. Živahna atmosfera vladala je u skupinama od po dva i
četiri naslonjača, od kojih su oni pokraj kamina sve do jednoga bili zauzeti. Neki su sjedili
sami i čitali novine, drugi su igrali društvene igre, treći razgovarali...
Pogledom je potražila Barryja koji se obično isticao - njegovi rumeni obrazi i sjajna
smeđa brada bili su u oštrom kontrastu naspram obilja blijedih lica i ćelavih glava - ali
pronašla je svoju majku kako sjedi u udaljenom kutu, čija je nekoć tamna kosa, a sada posve
sijeda i tanka, sjala pod svjetlom lustera.
Polako se približavala večer i magla se hvatala na prozore, pomalo zamućujući pogled
na krajolik s druge strane, te je Allegra znala da kroz prozor posve sigurno dopire hladnoća
na mjesto gdje je sjedila njezina majka. U prolazu je uzela kariranu vunenu deku iz jednog
praznog naslonjača.
Zaustavila se pred majčinim naslonjačem i progutala knedlu dok joj je srce bubnjalo u
prsima. “Bok, mama.”
Njezina je majka podigla pogled - Allegra je na njezinu licu mogla vidjeti sebe za
trideset pet godina - lagano povijene kose prebačene preko jednog ramena i znatiželjnog
pogleda u tamnim očima.
“Allegra.”
Nasmiješila joj se, prepoznala je... Allegra se djelomično opustila. “Kako si, mama?”
široko se osmjehnula spuštajući se u obližnji naslonjač i rastvarajući deku kako bi pokrila
majčine noge. “Gdje je Barry? Zar ti nije hladno sjediti tako blizu prozora?”
“Otišao je po moj prsluk. Previše se brineš”, odvratila je majka, ali pogled u njezinim
očima bio je blag dok ju je Allegra pokrivala dekom.

Page | 39
Knjigoteka
 Glorij@

“Pa, trebala bi sjediti bliže vatri. Sinoć je bilo vrlo hladno.”

“Upravo onako kako mi odgovara. Znaš da sam oduvijek voljela hladnije vrijeme.”
“I te kako! Još uvijek ti nisam oprostila što si čekala osamnaest godina da nam uvedeš
centralno grijanje!”
Osmjehnuvši se, njezina je majka posegnula za Allegrinom rukom i stisnula je između
svojih dlanova. “Blijeda si, dušo.”
“Samo trebam uhvatiti malo svježeg zraka i to je sve. Mislim da ovog tjedna vani nisam
provela ni dvadeset minuta.” Odbila je razmišljati o posljednjih nekoliko minuta - onima
koje je prošle noći provela na stubama Muzeja V&A sa Samom.
“Nemoj mi reći - opet previše radiš.” Julia ju je potapšala po dlanu. “Brinem se zbog
tebe.”
“Znam”, Allegra je kimnula. “Ali nemoj, molim te. Sretna sam, mama. Volim svoj posao.”
Oči njezine majke pretraživale su Allegrino lice s mješavinom tuge i ponosa. “No, čime
si se bavila u posljednje vrijeme?”
“Pa, početkom tjedna bila sam u Švicarskoj”, vedro je odvratila Allegra. “U Zürichu.
Samo sam prenoćila ondje, ali...”
Slegnula je ramenima i utihnula. Je li moguće da su bas sve ceste vodile k Samu? “Jezero
je izgledalo prekrasno pod svim tim svjetlima. Jednom ću ostati ondje dovoljno dugo kako
bih se provozala čamcem po njemu.”
“Zar ne ideš uskoro na skijanje? Zbunjuju me tvoji odlasci i dolasci. Barry mi sve
zapisuje, ali teško mi je pratiti kada neprestano nekamo letiš.”
“Da, za Novu godinu idem u Verbier.”
“S prijateljima?” Majka je zvučala zainteresirano.
“S klijentima.” Allegra je uvidjela kako se majčino lice snuždilo. “S kojima se sjajno
slažem. Vrlo su dragi. Gotovo smo prijatelji.” Progutala je knedlu. “Bit će zabavno.”
“Kada si posljednji put vidjela sestru?”
“Zapravo, prošloga tjedna. Zajedno smo provele cijelo subotnje prijepodne - izvele smo
Ferdyja u šetnju parkom.” Nije željela priznati majci kako su provele nedjelju - zadnji put
boraveći u svom obiteljskome domu, rješavajući se i posljednjih tragova da su nekoć ondje
boravile.
“Isobel.” Majčin glas zvučao je tužno. “Nisam je vidjela u posljednje vrijeme.”
“Doista? Rekla mi je da će te posjetiti danas ujutro.”
Julia je odmahnula glavom. “Ali divno je to što si ti ovdje. Znam koliko si zauzeta. Što
planiraš za večeras?”
Allegra je iskrivila lice, unaprijed znajući kakav će odgovor dobiti. “Moram se vratiti u
ured. Imam posla.”
“Allegra! Devetnaest je sati. Trebala bi se opuštati. Ionako previše radiš.”
“Znam, ali...” Nije imalo smisla objašnjavati joj. “Vjerojatno si u pravu. Mogla bih otići u
teretanu.”
Julia se namrštila. “Jesi li ti to smršavjela, dušo?”
Allegra je spustila pogled na svoja tanašna bedra. “Ne, ne bih rekla.”

Page | 40
Knjigoteka
 Glorij@

“Izgledaš mršavo.”
“Samo sam umorna.” Allegra joj je stisnula ruku, dirnuta majčinskom brigom koja je u
posljednje vrijeme rijetko kad imala priliku izbiti na površinu.
“Moraš više jesti. Mije dobro biti tako mršav zimi. Što u slučaju da zapneš negdje vani?”
Allegra se nasmiješila. “Uvjeravam te da svuda nosim svoju torbicu. Ključevi su uvijek
kod mene.”
“U stajama nikada nije dovoljno toplo, bez obzira na to koliko sijena ima unutra.”
Zbunjena, Allegra je ostala šutjeti, “Pa... Nastojat ću to zapamtiti”, rekla je. Koliko je
danas prošlo vremena prije nego što se majka izgubila? Četiri minute, ako i toliko? Duboko
je udahnula, pokušavajući nagnati majku da se usredotoči prije negoli posve odluta. “Čuj,
zašto me ne bi provela ovuda da malo razgledam? Nisam još ni vidjela sve kako treba. Isobel
je rekla da imate i malu prodavaonicu. Možda bismo mogle kupiti nekolicinu stvari i skuhati
večeru u tvome stanu.”
Julia joj je uputila oštar, neprijateljski pogled, a oči joj je zastrla sjena kakvu Allegra
dosad nije vidjela. “Ne možete u moj stan”, prijeteće je protisnula. “Zašto bih ikamo išla s
vama? Ja vas uopće ne poznajem.”
“Da, imate pravo. Oprostite.” Allegra je stišala glas.
“Zašto ste to rekli? Zašto želite da po ovakvome vremenu izlazim van?”
“Ne želim. Žao mi je. Nisam željela...”
“Tko ste vi? Kako ste ušli ovamo?” Julijin je glas postajao sve oštriji te je šakama
grčevito stiskala naslon za ruke.
“Ja sam Allegra”, rekla je Allegra tiho, zamijetivši kako su se glave stale okretah prema
njima, a tihi se žamor pronosio među odijelima od tvida.
Krajičkom oka ugledala je Barryja kako hita prema njima s Julijinim omiljenim
prslukom svijetloljubičaste boje prevješenim preko jedne krupne ruke dok su mu se krupni
mišići karakteristični za igrače ragbija napinjali pod platnom traperica. Allegra i on
razmijenili su nijemi pogled i ona je ustala iz naslonjača kada joj je namignuo i obišao je,
čučnuvši pred Juliju s blagim izrazom na licu.
“Hajde, Julia. Idemo se odmoriti. Možete li ustati?” Zbog svoga velškog naglaska, Barry
je zvučao gotovo kao da pjeva.
“Tko ste vi?” oštro je upitala Julia usmjerivši svoj bijes i agresiju na njega.
“Ja sam Barry, znate to”, odvratio je samouvjereno i nasmiješio se tako da su mu se
rupice vidjele na oba obraza, na što se Julijino smrknuto lice pomalo razvedrilo.
“Ja vas poznajem?”
“O, da”, kimnuo je Barry, smjesta počevši pjevati početne stihove pjesme Delilah dok je
gurao ruku pod Julijino rame i s lakoćom je podizao iz naslonjača. Nije majčino tijelo bilo to
Što je oslabjelo. “Samo sam otišao po vaš prsluk. Bilo vam je hladno. Vidite? Ovo je vaš
omiljeni prsluk. Zamolili ste me da vam ga donesem kako biste lijepo izgledali kada vam kći
dođe u posjet.”
“Ali ja nemam kćer”, odvratila je Julia i okrenula se prema njemu zbunjena izraza lica
dok joj je Barry pomagao odjenuti prsluk.

Page | 41
Knjigoteka
 Glorij@

“O, u tom sam vas slučaju zacijelo pogrešno čuo - ispričavam se”, odvratio je Barry s
osmijehom na licu, spuštajući majčine rukave i dobacivši pogled isprike Allegri koja je ostala
stajati na svome mjestu. Polagano je počeo usmjeravati njezinu majku prema vratima i
ponovno zapjevao.
“Zašto me ona tako gleda? Tko je ona?” oštro je upitala Julia ne skidajući pogled s
Allegre dok ju je Barry odvodio.
“Hajde, Julia, pjevajte sa mnom”, veselo je rekao Barry, a glasovi su im postajali sve tiši
dok su se udaljavali.
Allegra je u tišini promatrala majku kako se pridružuje Barryjevoj pjesmi i nestaje iz
njezina vidokruga. Vratni su joj se mišići napeli u nastojanju da ostane pribrana kada je
zamijetila kako su oči svih u prostoriji uperene u nju. Isturila je bradu dok je posezala za
svojom torbicom i hitro napustila prostoriju. Znala je cio postupak - iz iskustva je naučila da
je najbolje ostati miran i ništa ne govoriti. Ništa ne bi pomoglo. Nije se mogla nagnuti i
poljubiti majku u obraz u znak pozdrava ni utješno je zagrliti. Julia bi na to stala vrištati.
Vrištala bi kao da je netko pokušava ubiti, pa bi Barry morao skloniti Allegru od nje kao da
je kakva zločinka, jer njezina majka više nije bila ono što je bila nekoć, a Allegra više nije bila
njezina kći. Pretvorile su se u strankinje i obje su bile usamljene.
“Moraš ovo potpisati.” Allegra je spustila dokumente na stol dok se Isobel nastojala
izgubiti u ledenim kockicama pirea od tikvice. “Neću otići odavde dok to ne učiniš.”
Isobel se okrenula sa srebrnom žlicom u jednoj ruci i pozelenjelom tavom u drugoj. “Ne
razumijem čemu takva žurba.”
“Nije riječ ni o kakvoj žurbi.” To nije bilo posve istinito. Allegra je dojurila ovamo
odmah nakon posjeta majci, konačno dobivši dokumente na kojima je njihov odvjetnik
počeo raditi još prije nekoliko mjeseci. “Predugo smo zabijale glavu u pijesak. Prošle su
gotovo tri godine otkad joj je bolest dijagnosticirana, šest otkad su se počeli javljati
simptomi, a situacija se svakim danom naglo pogoršava - i to dobro znaš. Mama je danas pri
svijesti bila četiri minute, u vrh glave! I nije se uopće sjećala da si jutros došla posjetiti je.”
Uzdahnuvši, Isobel je spustila žlicu u tavu. “Ali zar nam to što smo je stavile u dom i
povjerile Barryju na cjelodnevnu skrb nije trebalo pomoći da ovo izbjegnemo... barem još
neko vrijeme.”
“Iz, nema izbjegavanja. Barry je sjajan bolničar i imamo sreće što smo ga pronašle...”
“Prije bih rekla da imamo sreće što ga imamo čime plaćati.”
Allegra je pošutjela na trenutak. To je bila istina. Posljednjih je deset godina iznimno
dobro zarađivala, a novac je trošila tek na poslovnu odjeću i svoj stan u stambenoj četvrti
Poplar. Kuću u Islingtonu kupila je gotovo iz srama jer nije imala na što drugo potrošiti
novac. Iscrpljujuće radno vrijeme sprječavalo ju je da ostvari bogat društveni život ili
posjeti kakvo egzotično odredište, a skupe igračke poput automobila i jahti nisu je zanimale.
Tužna istina bila je činjenica da je to što je plaćala bolničara kako bi se skrbio za njihovu
majku bio njezin jedini trošak. Znala je da Isobel osjeća grižnju savjesti što ne može na takav
način pridonijeti skrbi za majku. “To nije važno. Važno je samo to da Barry zna kako pomoći
mami da se opusti i da se osjeća sigurnom. Zna je nasmijati kao nitko drugi i sam je shvatio
kako je pjevanje smiruje kada se uznemiri. On je sjajan, a mama je sretnija nego što je to već
dugo bila. Ali čak i uza sve to, nema više vraćanja na staro. Mamino će se stanje nastaviti
pogoršavati, a već sada nije u stanju donositi važne odluke - bile one pravne, zdravstvene ili
Page | 42
Knjigoteka
 Glorij@

novčane prirode - ključne za njezinu sigurnost i zaštitu. Mi je moramo zastupati u tim

stvarima.”
“Znam, znam. Samo što...” Isobel je ponovno uzdahnula, vraćajući tavu na plamenik i
brišući ruke o svoju pregaču prije negoli se približila Allegri i spustila na stolac sučelice
sestri. “Pa, zašto moramo dijeliti punomoć?”
“Odnosno, zašto ja to sve ne učinim sama?” ispalila je Allegra.
“Ne! Željela sam pitati zar nije bolje da se ista osoba skrbi za njezinu imovinu i što se
tiče zdravlja? Zar podjela neće samo zakomplicirati stvari?”
Iz dnevne sobe začuo se Lloydov oduševljeni povik kada je Chelsea zabio gol Arsenalu.
Navodno je trebao provoditi vrijeme s Ferdyjem, koji je - otkrivši moć slobode koja je
dolazila s puzanjem - kružio oko kauča u dnevnoj sobi.
“Gledaj, ja svakoga tjedna nekamo putujem. Radim od nula do dvadeset četiri. Ponekad
subotom odem u ured u odijelu zato što zaboravim da je neradni dan. Da se mama razboli i
da netko hitno mora donijeti odluku, možeš li zamisliti kako bi grozno bilo da se ja nađem
na putu izvan zemlje? Ili da me ne mogu dobiti na telefon? Znaš da provodim više vremena
u zrakoplovu nego ti u kafićima. Ali ti si blizu. Tamo si za sat vremena u slučaju da se nešto
dogodi i da liječnici hitno moraju djelovati. Što se tiče imovine i novčanih pitanja, za to
postoji radno vrijeme. Ja se mogu bez ikakvih problema pobrinuti za to. Pravno gledano, s
obzirom na trajnu punomoć, mama i ja moramo imati odvojene račune, stoga sam već
otvorila trajni nalog na njezinom računu koji će... pokriti i više od njezinih troškova, recimo
to tako.”
Isobel je spustila pogled na formular potištena lica. Pražnjenje i prodaja kuće dovoljno
su joj teško pali - takve su se stvari obično događale nakon nečije smrti, a sada se upravo
tako osjećala, brišući povijest svoje obitelji iz njihova doma. Ali da na sebe preuzmu
odlučivanje o životu njihove majke... Osjećala se kao da su one postale njezini roditelji i
činilo joj se da iz dana u dan ponovno gubi majku.
“Kucnuo je čas, Iz. To je najbolji način da zaštitimo mamu.” Pobrinula se zvučati
smireno. “Ona se neće vratiti.”
Allegrine su riječi rastužile Isobel, ali i poslužile svrsi, pa je ova hitro kimnula, uzela
kemijsku olovku i žurno ispisala svoje ime na praznu crtu.
Allegra je uzela formular i puhnula u tintu kako bi se što brže osušila, a Isobel je ustala i
pojurila prema hladnjaku, vadeći bocu vina - njezin omiljen način nošenja s teškim
situacijama. “Kad ćeš je ponovno posjetiti?”
“Vjerojatno sutra.” Isobel je slegnula ramenima, nemarno točeći vino u dvije velike čaše.
“Danas je bilo katastrofalno, pa ću pokušati ponovno.”
Allegra je kimnula. “Pa, možeš li ponijeti ove ugovore sa sobom i nagovoriti mamu da ih
potpiše? Trebat će ti svjedok, i to službena osoba. Znači, liječnik, računovođa, nastavnik...”
Isobel je na trenutak ostala šutjeti, a potom vratila Čep na bocu vina. “Moja prijateljica
Sara liječnica je obiteljske medicine.”
“Izvrsno. Možeš li je zamoliti da pođe s tobom?”
Isobel se zamislila. “Kraljevsko hortikulturno društvo Wisley nalazi se u blizini mamina
doma. Mogla bih je poslije onamo odvesti na ručak.”
“Sjajno.”
Page | 43
Knjigoteka
 Glorij@

Kimnuvši, Isobel je donijela čaše za stol i otpila veliki gutljaj vina. Obje su znale da je
cijela ta situacija sve samo ne sjajna.
Isobel je sjedila pogrbljena na svome stolcu, a pramenovi kose razbježali su se iz
njezina konjskog repa koji je brzinski napravila kada ju je Ferdy jutros probudio, što je
zacijelo bilo jako rano. Bila je blijeda, a široke traperice pristajale su joj znatno komotnije
nego što su trebale.
Allegra je promotrila svoju mlađu sestru. Danas je bio tek četvrtak, ali njezina
bezbrižnost s kraja prethodnoga tjedna bila je odavno isparila. “Čuj, što kažeš na to da ti i
Lloyd večeras odete nekamo? Na brzinsku večeru negdje na Northcote Roadu.”
Isobel je podigla obrvu u nevjerici. “Šališ se, zar ne? Imaš li pojma koliko je teško naći
nekoga da ti pričuva dijete u ovako kratkom vremenu?”
Allegra je slegnula ramenima. “Ja sam slobodna.”
Isobel se namrštila. “Ti bi čuvala Ferdyja?”
“Naravno. Zašto ne? Izgledaš kao da bi ti dobro došlo malo zabave, a ja nemam ništa
drugo u planu.” Nosila je laptop u torbi. Mogla bi raditi na Isobelinu kauču jednako kao što
to čini na svome.
“Ali zar i sama ne želiš nekamo izaći? Zar nije u tome čar života slobodne osobe? Možeš
izaći u grad kad god poželiš.”
“Nema veze. Sinoć sam bila vani.”
“Nemoj mi reći, na nekom glamuroznom mjestu kao i obično. Pila si u Monacu, a
večerala u Parizu?”
Allegra je slegnula ramenima. “Bila sam na koktel-zabavi u Muzeju V&A.” Isobel je
razrogačila oči, ali Allegra nije bila zainteresirana za prepričavanje sinoćnjih događaja.
Pierreova i Samova izdaja ionako su joj se cio dan vrtjele po glavi pa je jedva zaspala, nimalo
utješena Pierreovim riječima. Znala je da Sam neće biti samo maskota prigodom sklapanja
ugovora. Ako Yong u ovome trenutku ne želi surađivati sa ženom, posve sigurno to neće
željeti ni nakon što uloži svoj novac. A Sam je bio - s obzirom na Besakovitchev odlazak -
fond menadžer bez fonda na raspolaganju. Ne, znala je kako će se točno cijela ta situacija
odviti. Sam će preuzeti glavnu ulogu u svemu i dobiti posao koji joj pripada, a ona će sve to
vrijeme biti prisiljena ostati po strani. No, odbijala je prihvatiti tu činjenicu i neprestano se
pitala što bi mogla učiniti kako bi nešto promijenila.
Natjerala se na smiješak. “Hajde. Idemo reći Romeu da te večeras vodi van prije nego
što se predomislim.”
“Legs, najbolja si!” Isobel je zaskvičala i oduševljeno zagrlila sestru. “Lloyde!” povikala
je, pojurivši u dnevnu sobu u kojoj je Ferdy upravo posezao za grumenom suhog ugljena, na
što Lloyd uopće nije obraćao pozornost, gotovo poskočivši s kauča kada je jedan od igrača
izveo slobodan udarac. Isobel je u posljednjem trenutku stigla do Ferdyja i sklonila ga od
kante s ugljenom pa ga ponovno spustila na pod na suprotnoj strani prostorije. “Idemo van.
Allegra će paziti na Ferdyja.”
Šok, panika i nevjerica preletjeli su Lloyd ovim licem u mozaiku emocija koji je natjerao
Allegru da se zapita brine li se on više zbog toga što će im ona čuvati dijete ili zbog toga što
će propustiti kraj utakmice.

Page | 44
Knjigoteka
 Glorij@

“Sve je u redu”, Allegra se nasmiješila, oslonivši se na naslon kauča. “Ako se mogu snaći
s portfeljem vrijednim osamsto sedamdeset pet milijuna, mislim da sam sposobna i
pričuvati desetomjesečnu bebu”, sarkastično je izjavila.
“Priredit ću mu sve za kupanje!” povikala je Isobel jureći uza stubište.
“To je stvarno lijepo od tebe, Allegra”, rekao je Lloyd, ne skidajući oči s TV ekrana.
“To je najmanje što mogu učiniti. Čini mi se da je Iz iscrpljena”, oštro je rekla Allegra.
“Izlazak s tobom trebao bi je osvježiti. Dobro će joj doći da se malo sredi i ponovno osjeti
posebnom.”
“Aha, da... Upravo tako. I sam sam razmišljao o nečemu takvom. Nečemu... posebnom.”
Utihnuo je kada su igrači ušli u šesnaesterac.
Allegra je zakolutala očima. Nikada nije shvatila što njezina sestra vidi u Lloydu. Bio je
zgodan na tipično engleski način, poput Nicka Clegga: svijetle puti, simetričnih crta lica,
smeđe kose. Sve na njemu bilo je uredno, kao da je odrasla verzija dječaka koji je običavao
pjevati u dječjem zboru. Ništa na njegovu licu nije se osobito isticalo na negativan način -
imao je pravilan nos i uši - ali ni na pretjerano pozitivan. Ali nije to pobudilo njezinu
sumnjičavost - to je učinila njegova lijenost kojom je zračio - vječito je bio “iscrpljen” (čak i
prije nego što su dobili Ferdyja) ili “umoran od leta”, dok se jadna Iz uspijevala nositi sa
svim neprospavanim noćima i danonoćnom brigom za dijete povrh kupovine, čišćenja,
glačanja, kuhanja... Zar je zaboravio kako je njezina sestra posebna? Zar nije shvaćao koliko
je imao sreće što ju je uopće uspio osvojiti?
Allegra je pogledala u televizor. Igrač u plavome dresu valjao se po terenu i držao za
koljeno. Skrenula je pogled smjesta osjetivši dosadu. Dovoljno je slušala o sportu od svojih
radnih kolega tijekom tjedna.
Isobel je uletjela u sobu, a promjena na njezinu licu već je bila zamjetna. “Gdje je moj
čovječuljak?” vedro je upitala, još jednom sprječavajući Ferdyja da se domogne ugljena.
“Tatica vodi mamicu na večeru, je U tako? Jest, jest, tako je...”, tepala je, a glas joj je postajao
sve tiši dok ga je odnosila na kat.
Allegra je promatrala Lloyda kako se vrpolji i tiho psuje sudcu, očigledno snagom uma
tjerajući utakmicu da što brže prođe. Ali do kraja je preostalo još više od četrdeset minuta, a
Isobel će okupati Ferdyja i spremiti se za najviše dvadeset.
U tišini je prijekorno promatrala šurjaka dok je Isobel bučila na katu, zatvarajući
ormare i jureći za Ferdyjem koji je nesumnjivo bez pelene krenuo puzati po tepihu boje
bijele čokolade. Dakle, ovako je izgledao sretni završetak iz bajke koji su nam nastojali
podvaliti: prekrasna kuća u predgrađu Londona, gugutavo djetešce i zgodan suprug
dječačkih crta lica. Čak su i crno-bijele fotografije na policama išle u prilog mitu o obiteljskoj
sreći i ispunjenju. Ali nikada nisu govorile o tome da je televizor predstavljao zamjenu za
razgovor, o zgužvanoj posteljini u gostinjskoj sobi gdje je Lloyd sada spavao kako bi bio
“odmoran za posao”, o smjenama u kojima su spavali vikendima i natjecanju o tome tko je
od njih više iscrpljen...
Da, bio je to pravi scenarij iz snova.
Nije ni čudo što je nikada nije privlačio.

Page | 45
Knjigoteka
 Glorij@

Sedmo poglavlje

Šesti dan: Čovječuljak od đumbira

“Bobe, kakvo je stanje što se tiče Demontignaca?”

Bob je podigao svežanj papira i stavio prst na sredinu stranice. “Od petka je skočio za
četiri dolara pa smo sada na sedamdeset osam. Sve izgleda dobro. Kupili smo po cijeni od
trideset šest dolara, a analitičari su...” Prestao je govoriti kada je zamijetio kako je Allegra
suzila oči. Znao je što znači taj pogled. “Ne?” upitao je.
“Neprestano proučavam njihov pristup poslovanju. Ne sviđa mi se što miču svoja
sredstva iz bilance. To nije održivo.”
“Analitičari predviđaju da će njihove dionice dosegnuti sto dolara.”
“S obzirom na ukupan rast tržišta i nižu osnovnu cijenu obojenih dijamanata. Ali mene
zabrinjava sama tvrtka. Čini mi se da ne mare za to koliko će novca potrošiti na
infrastrukturnu imovinu koju kupuju kroz prikazana i neprikazana sredstva. Po mome
mišljenju, platili su znatno višu cijenu negoli je bilo potrebno za pogon za preradu u
Zimbabveu. Mislim da posluju na imanentno nestabilnoj platformi.”
“Dakle, mislite da bismo se trebali povući?”
Kimnula je. “Tako je.”
Bob je oklijevao na trenutak prije nego što je i sam kimnuo. “U redu.” Otvorila su se
vrata, ali Allegra nije podigla pogled. Posluga je obično donosila doručak u sedam sati. “A
zabrinjava me i...”
“Nadam se da vas ne prekidam”, začuo se odlučan glas, dakako, prekidajući ih.
Allegra je razdraženo uspravila glavu dok je Sam ulazio u malenu sobu za sastanke.
“Nisam dobio podsjetnik da sastanak počinje u sedam sati.” Zvučao je odrješito i
neraspoloženo; nisu se vidjeli sve od onog sukoba na stubištu koji se dogodio u srijedu, a
Kirsty joj je bila prenijela kako je cio jučerašnji dan proveo s Pierreom. Allegru je
uznemiravala činjenica da mu Pierre tako očigledno podilazi u vezi s novim ugovorom.
“Zapravo, počeo je u šest i trideset”, obrecnula se Allegra. “I nema nikakvih podsjetnika.
Tvoj je posao da se brineš za dolazak na sastanke.”
Sam joj je dobacio hladan pogled dok se spuštao na prazan stolac između nje i Boba - na
šefovsko mjesto. Je li im time namjerno želio pokazati kako smatra da je on ovdje glavni?
“Pa, bojim se da ćete me morati uputiti u ono što sam propustio.”
Allegra nije odgovorila - to nije bila njezina dužnost - stoga je Bob to učinio umjesto nje.
“Prodajemo Demontignac.”
“Zašto? Postali su jako uspješni, posebno nakon što je ona glumica otišla na dodjelu
Emmyja noseći njihovu ogrlicu. Kako se ono zvala?”

Page | 46
Knjigoteka
 Glorij@

Allegra je pogledala Sama kao da je skrenuo s pameti. On je nju ispitivao za ime neke
glumice? “Nestabilni su”, odvratila je oglušivši se na njegove riječi i lagano mahnuvši
kažiprstom prema Bobu kako bi ovaj nastavio.
Ali Sam to nije namjeravao dopustiti. Nalaktio se na stol. “Bila si među prvima koji su
kupili. I to kad su dionice bile, koliko... trideset i nešto?”
“Trideset šest dolara”, Bob je odgovorio umjesto nje.
“A sada su na sedamdeset osam dolara”, rekao je Sam netremice gledajući Allegru. “Već
si udvostručila zaradu, a svi se slažu kako će njihova vrijednost nastaviti rasti. Nisu još ni
blizu svojoj maksimalnoj vrijednosti.”
“Ja mislim da će znatno opasti”, smireno je odvratila Allegra. “Poslovni im je model
manjkav. Povlačimo se. Njihovo tržište možda doista raste, ali njihov način poslovanja nije
održiv. Kao što si rekao, već smo dobili natrag dvostruku vrijednost od one koju smo uložili.
Vrijeme je da krenemo dalje.”
“Ali...”
“Odluka je donesena, Kempe. Rasprava je završena. Ako želiš sudjelovati, drugi put dođi
na vrijeme.” Dobacila mu je hladan pogled. “Bobe?”
“Hm...” Bob je očima prelazio preko papira, uznemireno gurkajući naočale prema
korijenu nosa. “Renton.”
“O, da, njihov proboj u Kinu.” Ponovno je odmahnula glavom. “Mislim da to nije njihova
stvarna vrijednost. Ako Prada i Gucci slabe...”
“Zastupaš medvjeđi pristup tržištu?” Sam je izgledao gotovo kao da se zabavlja te se
zavalio u svoj stolac.
Allegra mu je uputila pogled koji je odavao ljutnju zbog toga što ju je neprestano
prekidao dok je govorila. “Ti nisi? Upravo su podbacili u isplati obveznica. Imaju najveću
rasprodaju valute unatra nekoliko godina, pad na tržištu kapitala i sve slabije prognoze
rasta.” Zvučala je kao da smatra kako je potpuno poblesavio ako ne dijeli njezino mišljenje.
“Ali cijena robe skočila je. Željezna ruda odavno stoji više od sto pedeset dolara po
toni.”
“Zbog trenutačne panike”, smireno je ustvrdila Allegra. “Ali čim se cikloni povuku i
dođe do obnove lokalnih zaliha, doći će do gomilanja pa će cijena pasti ispod stotice.”
Sam ju je na trenutak promotrio. “Nimalo se ne slažem s tobom. Držim da je Rentonovo
proširenje u Aziju klasičan primjer uspješnosti - imaju visoke profitne marže, niske
troškove i planove za utrostručenje proizvodnje u narednoj godini. A i čuo sam da i LVMH
kruži oko njih.”
Allegra je posegnula za čašom vode i polako otpila gutljaj. Ako je to istina, to joj je prvi
glas. Krajičkom oka zamijetila je kako se Bob ukočio u svome stolcu. Oboje su vrlo dobro
znali kako je njezin posao da prva dozna takve stvari. “Kina je gotova. Tržište je prošle
godine opalo za petnaest posto - djelomično zbog zasićenja, a djelomično zahvaljujući
antikorupcijskom režimu nove vlade, koja se neće maknuti s vlasti u skorašnje vrijeme. Ove
godine rade isključivo na stabilizaciji i ravnomjernim cijenama, što znači da će ponovno
imati nimalo spektakularan prihod.”
“Ali Kina je i dalje odgovorna za više od četvrtine prihoda Louisa Vuittona.”

Page | 47
Knjigoteka
 Glorij@

“Da, samo što Kinezi ne kupuju u Kini. Više od šezdeset posto njihovih luksuznih dobara
kupuje se na međunarodnoj razini. Idu u New York, Pariz, London...”
Odmahnuvši glavom, Sam se zavalio u svoj stolac i isprepleo prste pred sobom.
“Katastrofično gledaš na stvari, Fisherova. Otkad sam ušao prije nekoliko minuta proglasila
si propast već dviju tvrtki koje iznimno uspješno posluju.”
Allegra nije reagirala, iako se zbog toga što ju je zazvao prezimenom zamalo lecnula.
Zvučalo je neprirodno iz njegovih usta, iako mu je sama bila naredila da joj se tako obraća.
Željela je da se ponaša prema njoj jednako kao i prema ostalima, usprkos tomu što je on bio
jedini u cijeloj zgradi s kime je ikada imala nešto na privatnoj razini. Zbog te se činjenice
osjećala posramljeno. Da je znala da će on samo kročiti nogom u ovu zgradu, nikada si to ne
bi dopustila, ali u tom joj se trenutku Zürich učinio dovoljno dalekim, a njegov odlazak iz
tvrtke gotovo posve sigurnim.
“Ne gledam na stvari katastrofično, nego realistično. Tržište se mijenja. Luksuzno se
tržište raslojava, a glavni se razvoj sada odvija na američkom kontinentu. On je i dalje broj
jedan u svijetu kada je riječ o tržištu luksuznih dobara, osobito u odnosu na dostupna
luksuzna dobra. Osim toga, Bobov tim prati proces pojave novih tržišta. Južna je Amerika
postala nova žarišna točka - osobito Meksiko - i ako ćemo se već zadržati u Aziji, onda bi to
trebalo biti u Tajlandu i Vijetnamu, a čak je i Indija bolji izbor u odnosu na Kinu.”
“Također ćemo pripaziti i na Afriku”, ubacio se Bob. “Iako je riječ o skromnom tržištu,
naši su analitičari utvrdili da Nigerija zauzima četvrto mjesto na ljestvici najvećih potrošača
luksuznih dobara u Ujedinjenom Kraljevstvu, a Zegna, Boss i MAC nedavno su otvorili svoje
podružnice u Lagosu.” Ustao je od stola i ispružio ruku prema Samu, “Usput, ja sam Bob
Wagstaff. Nismo imali priliku upoznati se.”
Sam se kratko rukovao s njime, nimalo impresioniran njihovim ujedinjenim napadom, i
smjesta vratio pogled na Allegru. “Kukavice”, rekao je, na što se Allegri povukla sva krv iz
lica.
Uznemireno je pogledala prema Bobu. Je li Sam to govorio njima? “Molim?”
“Brineš se o gravitaciji tržišta dok se loptica još uvijek penje u zrak.”
“To mi je posao. Moja briga silno koristi našim ulagačima, a Renton je prilično riskantno
ulaganje na fiksni rast u Kini.” Nervozno je klikala kemijskom olovkom u ruci.
“A ja ti kažem da Pierre smatra kako je još uvijek prerano da se povučemo.” Lagano je
slegnuo ramenima, puštajući je da promisli o insinuaciji kako Pierre ima više povjerenja u
njega. “Čega se toliko bojiš? Sigurno ti je uspjeh s dionicama tvrtke Lindover Watches
pokazao da na tržištu uvijek ima prostora za zaradu.”
“Lindover?” obrecnula se Allegra. “O čemu ti to govoriš? Nismo uložili u njih.”
“Jesi li sigurna? Razmisli još jednom.” Izvio je obrvu i ostao samodopadno zuriti u nju.
Što on umišlja, da može samo tako upasti na sastanak, prozvati je i potkopati njezine odluke
utemeljene na desetljeću uspješnog poslovanja?
Allegra se namrštila. “Nema potrebe za time.”
“Možda si zaboravila.”
“Ja nikad ne zaboravljam.”
Sam je ostao zuriti u nju svojim plavim očima, pa se zapitala sjeća li se i on one
nezaboravne noći. “Ipak, podaci u glavnoj knjizi govore drukčije.”
Page | 48
Knjigoteka
 Glorij@

U glavnoj knjizi? Allegra je naglo udahnula shvativši kako ju je provjeravao i proučavao

njezine prethodno sklopljene poslove nastojeći prozreti njezine metode. Izvila je usne u
lagan smiješak. Sam je dobro proučio svoju konkurenciju, što je značilo da se osjeća
ugroženijim s njezine strane nego što je dao naslutiti. Možda ona nije jedina koja zbog toga
provodi besane noći. Bio je svjestan da se neće moći osloniti isključivo na svoja poznanstva
kako bi zadržao ovaj posao.
“A ja se vrlo jasno sjećam kako smo raspravljali o tome i da sam odbila prijedlog o
ulaganju. Predlažem ti da se, ako ćeš već ovako upadati na moje sastanke i razbacivati se
takvim stvarima, pobrineš da barem znaš što govoriš.”
Samove su oči bljesnule na njezin oštri prijekor pa su dugo ostali zuriti jedno u drugo, s
Bobom koji je nelagodno sjedio između njih.
“Dobro”, naposljetku je rekao Sam gledajući na svoj ručni sat, “morat ćemo ovo
nastaviti kasnije.”
Baš zgodno, pomislila je Allegra, sjedeći u svome stolcu i promatrajući ga. Upravo u
trenutku kada je ona ponovno preuzela glavnu riječ. “A zašto?”
Sam je ustao i spustio rukave svoje košulje do zapešća. “Imam dogovoren rani ručak s
Zhouom i njegovim ocem. Žurim na let.”
“Molim? Kamo?”
“Pariz.”
Allegra je naglo ustala. “Nećeš se naći s njima bez mene.”
Kemp joj je dobacio hladan pogled. “Pierre je bio jasan, Fisherova. Ti se brini za
ulaganja, a ja ću se pobrinuti za klijenta.”
Okrenuo se i izišao kroz vrata, a Allegra je ostala nijemo stajati širom otvorenih usta za
njegovim leđima.
“Pa, baš je pravi uobraženi kreten”, rekao je Bob, spremajući svoj iPad.
Allegra je razvukla usne u osmijeh i lagano se nasmijala. Bob, njezin najbliži saveznik,
oduvijek je znao reći pravu stvar u pravome trenutku. “Baš jest, zar ne?” upitala je Allegra,
prekriživši ruke na prsima. Zamišljeno je suzila oči dok su joj prsti tapkali po nadlanicama.
“O čemu razmišljate?” upitao je Bob, prepoznavši joj po izrazu lica da nešto smišlja.
Allegra se okrenula i pogledala ga u oči. “Čini li se tebi da mi je dao glavnu riječ u vezi sa
strategijom ulaganja na ovome sastanku?” upitala je ne skidajući pogled s praznog dovratka.
Bob je odmahnuo glavom.
“Ne, ni meni.” Nasmiješila se, a oči su joj divlje bljesnule. “I zašto bih ja onda njemu
prepustila klijenta? Yong mi duguje taj drugi sastanak, ne smije me odbiti. To je pitanje
časti.”
“Tako je”, nasmiješio se Bob.
Allegra je pritisnula dugme pod stolom, a trenutak kasnije Kirsty je promolila glavu
kroz vrata. “Kirsty, nazovi osobnu pomoćnicu Sama Kempa. Želim znati gdje se nalazi sa
Zhouom na ručku i u koje vrijeme. I rezerviraj mi sljedeći let za Pariz, ali pobrini se da ne
bude isti kojim ide on. Ako Sam polijeće s Heathrowa, ja ću na Stansted ili City, stoga mi
pripremi i vozača.”
“Da, gospođice Fisher.”

Page | 49
Knjigoteka
 Glorij@

Allegra je uprla prstom u Boba. “Želim najnovije podatke o svemu o čemu smo
raspravljali na ovome sastanku, uključujući kompletan izvještaj o Meksiku. Proslijedi sve to
u pariški ured. Neka pošalju kurira na biciklu da mi ih dostavi u restoran. Pošalji ga na moje
ime, ali stavi Kempa u kopiju e-maila, jer će rezervacija glasiti na njegovo ime.”
“Da, šefice.”
Allegra je zastala na trenutak. “I donesi mi glavne knjige u kojima stoje podaci o
njegovim poslovima za Besakovitcha.” Bob se namrštio. “Što će vam to?”
“Čuo si ga. Proučavao je moj rad. Bilo bi lijepo uzvratiti kompliment, zar ne? Da vidimo
kako funkcionira njegov mozak.”
Bob je kimnuo i odjurio sa smiješkom na licu.
“Zašto se smješkaš?” upitala ga je dok je on prebirao po papirima u rukama.
Bob je zastao i okrenuo se, ponovno gurajući naočale uz nos. “Sjajni ste kad se
naljutite.”
Allegra nije zastala ni trenutak otkad je ušla u taksi pa sve do ulaznih vrata restorana.
Stigla je onamo u deset sati i pedeset četiri minute, nadajući se da će Yongovi zakasniti koju
minutu.
Srećom pa je vozač poznavao taj restoran. Izvana nije bilo nikakvog očiglednog znaka
koji bi ukazivao na to da se nalazi ondje, pa je mogla proći pokraj njega pedeset puta a da ga
uopće ne zamijeti. Fasada je naizgled bila namjerno neuočljiva - bijele zidove sa
Štukaturom, pa čak i prozore, zastirala je raskošna glicinija, a široka vrata u obliku luka više
su nalikovala ulazu u kućicu na plažu ili vinski podrum umjesto restorana.
“Monsieur Kemp, onze heures”, 3 obratila se konsijeržu sa savršenim francuskim
naglaskom, pogleda uperena na tamno staklo zrcala s pozlaćenim okvirom za njegovim
leđima, u nastojanju da na vrijeme uoči dolazak gostiju. Prostrana unutrašnjost restorana
bila je opasana mahovinom obraslim zidovima i obogaćena širokim prolazom između
stolova. Očito je nekoć predstavljala dvorišni prostor koji je sada bio zasvođen stropom s
koga su na lancima visjele modernističke bijele žarulje, poput bisera na dugačkim
ogrlicama. Stolci su bili presvučeni baršunom zagasitoružičaste boje u stilu sofe
Chesterfield, a stolovi okrugli.
Lagano se pomaknula udesno., gledajući pokraj velike kamene vaze s crnim ružama, i s
lakoćom uočila Samovu svijetlu kosu. Sjedio je okrenut leđima, i dalje sam, a po položaju
njegovih ramena Allegra je zaključila kako proučava nešto na svom BlackBerryju.
“Ah oui, Kemp. Trois personnes”, 4 odvratio je konsijerž čitajući iz knjige s rezervacijama.
“Non, quatre.” 5 Allegra se nije pretjerano smješkala kako bi ga nagnala da što prije
odjurio po još jedan stolac i pribor za jelo.
Konsijerž se nije bunio. Ako je došlo do pogreške, krivica je bila njihova. “Mais Men sûr.
Voulez-vous me suivre à la table?” 6 “Non, je préfere attendre Monsieur Zhou ici, merci.” 7
“Je vous en prie.” 8
3
Gospodin Kemp ima rezervaciju za jedanaest sati (franc).
4
Da, Kemp. Za tri osobe.
5
Ne, četiri.
6
U redu, želite li da vas otpratim do vašega stola?
7
Ne, hvala, radije ću ovdje pričekati gospodina Zhoua.

Page | 50
Knjigoteka
 Glorij@

Konsijerž je kimnuo glavom i pohitao obavijestiti konobare o dolasku još jednoga gosta.
Allegra se okrenula prema ulazu, ali nastavila je promatrati razvoj događaja u zrcalu. Vidjela
je kako je Sam naglo podigao glavu kada se konobar pojavio s dodatnim priborom za jelo i
kompletom Čaša. Krenuo je zaustaviti konobara, ali ovaj se nagnuo i nešto mu tiho priopćio,
a potom se Sam okrenuo i pogledom prešao prostorijom u potrazi za tajanstvenom osobom
koja im se namjeravala pridružiti. Hoće li shvatiti da je riječ o njoj? Sa svog je mjesta nije
mogao vidjeti, a zrcalo je bilo odviše tamno i udaljeno kako bi u njemu vidio Allegrin odraz.
Također, vratila se na svoje prijašnje mjesto tako da ju je bilo nemoguće vidjeti iza vaze s
ružama. Mogao bi je vidjeti tek ako ustane od stola i priđe joj.
Zvuk koji je dopro izvana prenuo je Allegru i ona se okrenula prema ulaznim vratima.
Ugledala je gospodina Yonga kako izlazi iz limuzine i u pratnji sina korača prema restoranu
ne podižući glavu.
Allegra se uspravila i prišla vratima kako bi je pridošlice zamijetili na vrijeme. Bit će
barem toliko pristojna.
“Gospodine Yong, gospodine Zhou Yong. Drago mi je što vas ponovno vidim”,
nasmiješila se, spuštajući glavu i tjerajući ih da učine isto što i ona.
Rukovali su se, sve se vrijeme ljubazno smješkajući, a bonton je spriječio muškarce da
je pitaju što radi ovdje.
“Gospodin Kemp i ja počašćeni smo vašom odlukom da se ponovno sastanemo u tako
kratkom roku. Moji kolege i ja mislimo da je sastanak u Zürichu bio jednako zanimljiv za
obje strane. Vjerujem da je vaš ured primio fotografiju sa sastanka kao znak naše
zahvalnosti?”
“Tako je”, odvratio je gospodin Yong, iznenađen što vidi Allegru i što, ponovno, nema
nikakav dar kojim bi joj mogao uzvratiti. Ta je činjenica neizmjerno razveselila Allegru: što
u većoj mjeri bude osjećao dužnost prema njoj, to bolje. “Čast nam je ponovno vas sresti.”
“Hoćemo li? Gospodin Kemp očekuje nas.” Nasmiješivši se, Allegra je povela muškarce
prema njihovu stolu.
Namjerno je izbjegavala Samov pogled dok je predvodila goste - nije mu željela pružiti
zadovoljstvo da je prostrijeli bijesnim pogledom. Umjesto toga, skinula je sjajni crni kaput
od konjske dlake, pružajući ga batleru, pa povukla nadolje rub svojega crnog peplum topa u
kombinaciji s uskim crnim hlačama do gležnjeva (rezervnu odjevnu kombinaciju koja je
visjela na vratima njezina ureda, namijenjenu kasnim smjenama nakon kojih nije stizala
otići u stan presvući se).
Bila je to ženstvenija odjevna kombinacija nego što bi je u drukčijim okolnostima
odabrala za sastanak s Yongom. Prije bi se odlučila za konvencionalne krojeve kojima je
nastojala sakriti svoje ženske atribute ili ih barem maskirati u onolikoj mjeri koliko je to
bilo moguće - visok ovratnik, sako zakopčan do grla, tamne boje, kratka kosa, torba nalik na
aktovku, pa čak i ravne cipele - ali što je time postigla? Održala je najbolji poslovni sastanak
u životu i izložila strategiju ulaganja i povrata novca od koje bi se većini klijenata zavrtjelo u
glavi, ali sve to nije vrijedilo ni pišljiva boba samo zato što je bila pogrešnog spola. Po svemu
sudeći, njezin će posao biti da čami u svome uredu i brine se za tehničke detalje ugovora
dok Kemp i njegovi kompanjoni nabijaju troškovni račun.

8
Nema na čemu.

Page | 51
Knjigoteka
 Glorij@

E pa, danas se to neće dogoditi. Čast i bonton danas će ih natjerati da ručaju s njom,
gledajući je u oči i podnoseći njezinu ženstvenost koja im je naizgled toliko nepodnošljiva da
onemogućuje buduću suradnju.
Također se znatno češće smješkala, nimalo ne mareći za djetinju rupicu između svojih
zuba - smiješila se dok joj je konobar pridržavao stolac, smiješila se kada joj je donio
jelovnik, kao i sve vrijeme dok je naručivala.
Zbunjenost je bila očigledna na Samovu licu dok je promatrao ovu drukčiju, opuštenu
Allegru, toliko različitu od one s kojom je prije nekoliko sati boravio u sobi za sastanke u
Londonu, pa ju je neprestano pogledavao, iako ona njemu nije uputila ni jedan jedini pogled
otkad je sjela za stol.
Zamijetila je sjajnu kacigu dostavljača na biciklu pred ulazom te se nasmiješila još
vedrije. “Sretni smo što ste se odlučili tako brzo sastati s nama. Uzbuđeni smo zbog toga što
se Sam pridružio našem timu i znam da on jedva čeka prenijeti vam ključnu promjenu oko
koje smo se složili.” Konačno ga je pogledala, i to s blještavim osmijehom, a u očima joj je
zasjalo samozadovoljstvo. “Hoćeš li ih ti obavijestiti, Same, ili ću ja?”
Sam je bijesno zurio u nju. Znao je kako ona vrlo dobro zna da on nema nikakve
dokumente, izvješća ili brojke koje bi im predstavio, ali nije joj mogao proturječiti pred
klijentima. To bi narušilo ugled PLF-ova tima - ispast će neorganizirani i aljkavi te će
pogurnuti klijente u smjeru svojih suparnika.
“Zašto ti to ne bi učinila, Allegra, s obzirom na to da si vodila i pregovore u švicarskoj”,
odvratio je ispruživši jednu ruku na stolu, a povremeno lupkanje srednjim prstom bio je
jedini znak koji je ukazivao na njegovu razdraženost.
Sumnjičavo je suzio oči kada je konsijerž prišao njihovu stolu s velikom smeđom
omotnicom i predao je Allegri kimnuvši glavom.
Allegra ju je preuzela sa zasljepljujućim osmijehom na licu. “U redu”, zadovoljno je
odvratila, osjećajući toplinu netom ispisanih papira, i stala dijeliti izvješća svima za stolom.
“Sam je shvatio da je ovo bolji pristup poslovanju čim smo prionuli na malo detaljniju
analizu Rentonovih računa. Vidite,,.”
Sat kasnije stajali su na pločniku i mahali Yongovima koji su sjedili iza zatamnjenih
stakala svoje limuzine.
“Svaka čast”, promrsio je Sam kada je automobil krenuo zauzimajući gotovo cijelu cestu
u uskoj sivoj uličici prije nego što je skrenuo iza ugla i nestao iz vidika. “Bila je to prava
predstava, nema što.”
Čim su se rastali s klijentima, Allegra se prestala smiješiti. Nije bilo potrebe da svoju
energiju i dobro raspoloženje troši na Sama. Držanje joj je bilo nemilosrdno i ponosno. Ako
uspiju dogovoriti posao, bit će to zahvaljujući njezinoj strategiji, a ne Samovoj - bez obzira
na to hoće li ona voditi sastanke - i ta joj je činjenica osiguravala sve potrebno za
unaprjeđenje. “Bi li ti postupio drukčije?” upitala je, zakopčavajući kaput.
Sam ju je mirno promatrao. Vani je sniježilo, ali on se činio otpornim na ledeni zrak. “Ne
bih.”
Allegra je lagano slegnula ramenima, kao da želi reći: “Eto, to je onda to”, i pogledala niz
ulicu u potrazi za taksijem. Njezin iznenadni put nije pružio Kirsty dovoljno vremena da joj

Page | 52
Knjigoteka
 Glorij@

osigura vozača. Samov je vozač pak stajao pred njegovim vozilom i čekao ga malo niže uz
cestu.
“Ali nećeš moći sabotirati svaki moj sastanak s njima. Sada ti je možda uspjelo, ali ako
misliš da ću ti dopustiti da mi ponovno prirediš ovakvu psinu...”
“Što? Što ćeš učiniti?” upitala je, odvažno podigavši obrvu.
Sam je ponovno utihnuo. “Ne slažem se s tvojim mišljenjem da se trebamo povući iz
Kine, ali moramo biti jednoglasni pred klijentima. Zhou mi je rekao da je njegov otac pristao
na sastanak s Red Shoreom.”
“Molim? Sranje!” Allegra je srdito coknula jezikom, lagano udarivši nogom o tlo te se
zagledala u daljinu.
“Morat ćemo još nešto smisliti.”
Allegra ga je ponovno pogledala. “Što još možemo ponuditi? Jamčimo mu povrat od
trideset šest posto!”
“A Red Shore će im ponuditi nešto slično. Možda čak i bolje od toga. Snažniji su od nas.”
“Nema boljeg od onoga što im ja predlažem”, obrecnula se. “Sagledala sam to iz svih
mogućih kutova.”
“Potrebno nam je nešto veće, nešto čega se nitko drugi nije dosjetio”, rekao je Sam,
promatrajući Allegrinu kosu koja se vijorila na vjetru dok se ova uznemireno premještala s
noge na nogu.
“E pa, sretno s time.”
Nakratko su šutjeli. “Načuo sam nešto o tome kako će se Garrard udružiti s Harryjem
Winstonom”, tiho je dometnuo Sam.
Allegra se naglo okrenula. “Udružiti?” To su bila dva najveća imena u trgovini
skupocjenim nakitom: Garrard posjeduje britanski pedigre i kraljevski nalog, a Harry
Winston miljenik je klijentele s Beverly Hillsa koja je gotovo jednako prestižna, osobito u
današnje vrijeme. “Zašto ja ne znam ništa o tome?”
Sam je ravnodušno slegnuo ramenima.
“Gdje si to čuo?” upitala je, približavajući mu se i proučavajući njegovo lice. To je bilo
njezino područje, njezino tržište. Osobno je poznavala svakog zaposlenika u američkoj
tvrtki privatnim kapitalom koja je kupila Garrarda. Vječno su joj se obraćali za savjet i
pomoć. Nije moguće da je ta informacija već izašla u javnost, a da ona nije načula nešto o
tome.
Sam ju je pogledao kroz trepavice. “Poznajem nekoga tko poznaje nekoga.”
Allegra je podigla obrvu. Šali li se on to? Zbunjeno je zurila u njega. Kakvu on to igru
igra? Koja je pravila prekršio? Je li na taj način ostvarivao vrhunsku zaradit? “Sigurna sam
da ti ne trebam govoriti kako je to što činiš protuzakonito”, promrsila je, uvjerivši se da je
nitko ne može čuti.
“Bilo bi, kada bih iskoristio tu informaciju.”
“Ni ja je ne mogu iskoristiti!” bijesno je prosiktala. “Upravo si priznao da je povjerljiva!”
Sam je slegnuo ramenima, “To bi nam moglo dati prednost pred drugima. Zar ne želiš
sklopiti taj ugovor?”

Page | 53
Knjigoteka
 Glorij@

“Naravno da želim! Ali ne... Ne, na takav način.”

Okrenula se od njega, ali on joj je prišao otraga.
“Što drugo možeš učiniti?” upitao je, a Allegra je, osjetivši njegov dah na svome uhu,
morala suspregnuti drhtaj.
“Smislit ću nešto.”
Ugledala je taksi koji se upravo pojavio iza ugla i ispružila ruku. Vozilo je krenulo
prema njoj.
“Kamo ideš?” upitao je Sam.
Allegra ga je ponovno pogledala. “Zašto?”
Slegnuo je ramenima. “Mogu te povesti u ured ako želiš. I sam idem onamo. Mislio sam
da bi bilo dobro upoznati se s pariškim timom kad sam već ovdje.”
Još ulizivanja. “Ne treba. Idem u kupovinu.” To joj nije bila namjera, ali neće biti loše
potaknuti ga da je podcijeni. Nakon onoga što je upravo čula, bilo je ključno što prije dobiti
izvješće od Boba. U najmanju se ruku moglo reći da je Sam imao fleksibilan pristup u
odnosu na vladajuća pravila industrije.
“Pa, što kažeš na to da se nađemo kasnije? U duhu”, lagano je uzdahnuo, “pomirenja? Da
raščistimo zrak, zakopamo ratnu sjekiru. Mogli bismo otići na večeru.”
Taksi se zaustavio točno pred Allegrom i ona je ostala zuriti u njega nekoliko trenutaka,
žaleći što je uopće sjela u onaj prokleti zrakoplov. “Dobro.”
“Izvrsno. Doći ću po tebe u hotel.”
“Ne, sastat ćemo se ondje.”
“Gdje?”
“U Ritzu. Rezerviraj stol za dvadeset sati.”
“Dobro.” Počastio ju je osmijehom kakve je obično viđala u reklamama za dijetalnu
kolu, a koji mu je odbila uzvratiti. Sjela je u taksi i zatvorila vrata za sobom.
“Où?” 9 preko ramena je upitao vozač. “L’aéroport Charles de Gaulle, tout de suite.” 10

9
Kamo?
10
Ravno do zračne luke Charfesa de Gaullea.

Page | 54
Knjigoteka
 Glorij@

Osmo poglavlje

Deseti dan: Mirisna vrećica s lavandom

“Možete ući.”
Allegra je promotrila osobnu pomoćnicu svoga šefa, crvenokosu ženu koja je
diplomirala izvrsnim uspjehom na studiju modernih jezika na Sveučilištu u Bristolu i vječno
povijala kosu u savršen konjski rep, posljednju crtu obrane pred Pierreovim utočištem.
Ustavši, u odrješitoj je tišini prišla vratima. Nikakvi zvukovi iz vanjskoga svijeta nisu
dopirali u ured izvršnog direktora - zidovi su bili zvučno izolirani, prozori od neprobojnog
stakla, a sav namještaj izrađen od neuništivog materijala, kako je Allegra smatrala, s
namjerom da poveća tvoj osjećaj ljudske slabosti i ranjivosti zbog činjenice da smo
sastavljeni od krvi i mesa, da se osjećate poput Danijela kada je ulazio u lavlju jazbinu.
Žurno je povukla rub svoga sakoa Saint Laurent nadolje - jedino oružje u njezinu
arsenalu osim izvanredne sposobnosti tumačenja brojeva - prije nego što je odlučno
pokucala na vrata i ušla.
Pierre je sjedio za svojim radnim stolom na suprotnom kraju prostorije. Nije podigao
pogled kada je ušla, nego je nesmetano nastavio pisati, ali Allegru to nije obeshrabrilo. Već
su mnogo puta vodili ovakve razgovore i bili su poput dvaju ratnih konja koji bijesno kruže
jedan oko drugoga prije nego što se konačno sukobe.
“Pierre”, rekla je umjesto pozdrava, koračajući parketom boje višnje koji je bio toliko
ulašten da se zapitala je li uz pomoć njega zurio svojoj osobnoj pomoćnici pod suknju.
“Allegra”, odvratio je Pierre i dalje pišući. “Bi li željela nešto popiti?”
“Ne, hvala.” Zaustavila se pokraj stolca koji je stajao sučelice Pierreu, čekajući na njegov
poziv da sjedne i diveći se njegovoj usredotočenosti na pisanje.
Nakon nekoliko trenutaka, on je bacio - doslovce bacio - olovku na stol pred sobom i
podigao pogled. U njegovu osmijehu nije bilo uobičajene topline. Allegrino je srce poskočilo.
“Mislim da će nam trebati piće”, rekao je, ustajući i poslužujući im po čašu brendija,
iako je bilo tek četiri popodne. Pružio joj je čašu. “Sjedni.”
Allegra je poslušala, promatrajući ga dok je koračao prema visokim prozorima koji su
pružali izniman pogled na Wharf, ali i ostatak grada. Njegova je silueta bila načinjena od
oštrih crta poput londonske panorame. Poput nje, i Pierre je bio ljubitelj triatlona, a njegov
je osobni rekord bio bolji od njezina tek za 18 minuta - čak su nekoliko puta i trčali zajedno
- te su često provodili večeri u njegovu uredu, nakon što bi svi ostali odavno otišli kući,
raspravljajući o biciklima od karbonskih vlakana i biciklističkoj odjeći.
Ali Allegra ga nije poštovala zbog njegove tjelesne spreme ili zadivljujuće ustrajnosti.
Poštovala ga je zbog njegova intelekta - mirnog, staloženog mozga čije je odluke bila u
stanju predvidjeti i razumjeti i koji je znao kako učinkovito stati nakraj hvalisavcima.
Priskrbio mu je osobno bogatstvo od 7 milijarda funta, nekretnine na gotovo svim svjetskim
kontinentima (kada bi poželio skijašku kolibu na Antarktici i nju bi mogao imati), suprugu

Page | 55
Knjigoteka
 Glorij@

manekenku (treću po redu) te, bolje od svega toga zajedno, ugled poslovnog Golijata na čiju
su pojavu čak i izvršni direktori Londonske burze reagirali ustajanjem.
Allegra je sjedila u tišini kada se Pierre ponovno okrenuo prema njoj i nakratko je
proučio pogledom prije negoli se vratio za svoj radni stol. Ona ga je slijedila očima kao da ga
drži na nišanu, ne trepćući i ne pomičući se kao da bi ga u suprotnome mogla izgubiti iz
vida. Odjednom je imala osjećaj kao da je zahladilo.
Posljednji ga je put vidjela one večeri kada je bijesno napustila Muzej V&A, no Pierre
nije bio osjetljiv Što se tiče iskazivanja temperamenta. U stvari, aktivno je poticao svoje
zaposlenike da iskazuju osjećaje. Ali bila mu je obećala da će sklopiti ugovor s Yongom prije
završetka tjedna, a njezin jučerašnji i današnji poziv u Yongov ured rezultirao je glatkim
odbijanjem uz ispriku da je gospodin Yong iznenadno otputovao.
Nije mogla ništa pitati ni Sama Kempa - sumnjala je da bi joj išta rekao čak i da zna. Ne
nakon psine koju mu je bila priredila...
Iz Pariza je odletio ravno u New York, navodno kako bi sredio još neke poslove i
službeno predao vlast u ruke svome nasljedniku, ali Kirsty nije bila uspjela doznati vrijeme
njegova povratka, a Allegra nije ustrajala na tome - nije se željela ni na koji način ni iz bilo
kojeg razloga oslanjati na njega.
Netko je snažno pokucao na vrata i otvorio ih.
“Pierre.”
Allegra se ukočila. Kriste, baš kad je pomislila... “Uđi, Kempe. Čekali smo te.”
Nije se ni pomaknula dok je slušala Sama kako korača parketom, ali kad se zaustavio s
njezine lijeve strane vidjela ga je krajičkom oka: bio je odjeven u mornarsko plavo odijelo te
nosio mornarsko plavu kravatu i sjajne crne cipele... Odbila je dopustiti da je obuzme
pomisao na to kako sjedi sam za stolom u Ritzu. Odbila je pitati se koliko je dugo čekao prije
nego što je shvatio da ona neće doći.
Pierre mu je natočio piće i pružio čašu. “Čini se da vas dvoje nemate previše uspjeha u
dogovaranju posla s Yongom.”
“Nisam znala da uopće imam pravo dogovarati posao s Yongom”, hitro je odvratila
Allegra, odlučna prva doći do riječi. “Zar ne bih trebala biti u svome uredu i baviti se
tehničkim podacima ugovora?”
“Nije zvučalo kao da si u svome uredu i baviš se tehničkim podacima ugovora kada si
otišla u Pariz”, odvratio je Pierre s hladnim, znalačkim pogledom u očima.
Allegra se uspravila u svome stolcu. Dakle, čuo je za njezinu “kradu”.
“Kineski bonton nalagao je potrebu za uzvratnim sastankom i donošenjem darova.
Stoga sam ga svojim nenajavljenim dolaskom pokušavala natjerati na djelovanje”,
jednostavno je odvratila.
“E pa, to baš i nije urodilo plodom, zar ne?” odvratio je Pierre, nimalo impresioniran.
“Daleko od toga. U stvari, čini mi se da si ga umjesto toga pogurnula u smjeru naših
suparnika. Zahvaljujući Kempovu prijateljstvu s Yongovim sinom doznali smo da je Yong
sinoć večerao u Berlinu s Peterom Butlerom i njegovim jebenim kompanjonima iz Red
Shorea.”
“Oni nemaju šanse s obzirom na našu strategiju”, s uvjerenjem je odvratila Allegra,
odlučna ne dopustiti im da je zastraše. “Osigurana je na uspjeh.”
Page | 56
Knjigoteka
 Glorij@

“Doista? Zato što ne dijele svi jednako mišljenje u vezi s Kinom. Dionice Demontignaca
skočile su na devedeset jedan dolar. Upravo smo izgubili Četrdeset dva milijuna funta zbog
tvoga paničarenja.”
Allegra je isturila bradu. “Nisam paničarila. Propast će. Njihov poslovni model nije...”
“Stabilan? Hvala, pročitao sam tvoje izvješće”, nezainteresirano je rekao Pierre i
pogledao prema Samu. “Slažeš li se s njezinom odlukom?”
“Ne. Fisherova je sama donijela tu odluku. Doznao sam za to tek kada se ubacila na moj
sastanak u Parizu.” Glas mu je bio hladan i bezosjećajan, a čaša brendija mirno je stajala u
njegovoj opuštenoj ruci nasuprot Allegrinu gotovo vojničkom držanju. “Sumnjam da ćemo
ostvariti i približno slične iznose ako se uključimo na američko tržište, ali sada tu ne
možemo učiniti gotovo ništa. Ne smijemo se ponovno predomisliti. Mislit će da nemamo
blage veze što činimo. Ako zagrizu, tek tada ćemo moći mijenjati svoju strategiju ulaganja.
Neće mariti za naš preokret jednom kada vide računicu dobiti i gubitka.”
Allegra ga je jedva čula zbog šuma vlastite krvi u ušima. Počela ju je obuzimati panika.
“Što ti je rekao sin?”
“Zhou?” Sam je slegnuo ramenima. “Nastoji okrenuti oca u našu korist, ali kaže da će
Yong donijeti odluku tek osamnaestog prosinca.”
“Što?” Pierre je zagrmio tako glasno da je Allegra od iznenađenja zamalo razbila čašu u
svojoj ruci. “Ali Besakovitch odlazi devetnaestog. Osamnaesti je strahovito rizičan.”
“Znam, ali Yongu su savjetovali kako je taj datum najpovoljniji dan za odluku”, smireno
je odvratio Sam. “Znate kakvi su Kinezi.”
“Zajebi najpovoljniji dan!” proderao se Pierre. “Želim njegovih osamsto devedeset
milijuna funta.”
“Znam i poduzimam sve što je u mojoj moći. Jučer sam se našao sa Zhouom u New
Yorku. Na našoj je strani.”
Allegra se ukočila na spomen sastanka koji se odvio bez njezine prisutnosti, pa čak i bez
njezina znanja. Tko je još prisustvovao sastanku Sama i njegova bivšeg cimera i prepredeno
šutio o tome?
“Na našoj je strani ili nas vuče za nos?”
“Pridobit ćemo ga, obećavam ti.”
“Obećanja ne vrijede ni pišljiva boba. Ona mi je to obećala prošlog tjedna i evo gdje smo
sada. Nismo se pomaknuli ni koraka!” Pierre je iskapio svoj brendi i spustio čašu na stol uz
tresak. Allegra se trudila ostati mirna, nastojeći ne skrenuti ničiju pozornost na činjenicu da
je riječ o njoj, a ne - što je očito bilo ključno - o njemu.
Nije to bio prvi put u životu da je podbacila što se toga ticalo, a navala bijesa pomogla
joj je da povrati dar govora - i to jasan i glasan. “Pierre, ponovno ću pogledati ponudu.
Možda smo odviše pristrani na dugoročnom planu. Možda imaš pravo u vezi s Kinom. Još
jednom ću razmotriti cijelu tu situaciju. Tržišta su trenutačno stabilna, s tendencijom
rasta...” Slegnula je ramenima, ne vjerujući ni u jednu riječ koju je upravo izgovorila, ali
spremna reći bilo što samo kako bi dobila na vremenu. “Možda sam zauzela odviše
neutralan pristup prema tržištu. Možda Red Shore smišlja nešto riskantnije, možda Yong to
traži i od nas? Možemo to učiniti. Samo reci. Upotrijebit ću sva sredstva koja su mi
dostupna.”
Page | 57
Knjigoteka
 Glorij@

Sam joj je dobacio pogled koji joj je govorio kako i on razmišlja o protuzakonitoj
informaciji koju je podijelio s njom u Parizu.
Pierre joj je dobacio hladan pogled, a potom ga usmjerio prema Samu. “Pa, jedno od vas
dvoje morat će nešto učiniti. Možeš li iskoristiti svoje kontakte, Kempe? Fisherova, možeš li
se ti pretvoriti u jebenog tipa? Jer ako Yong potpiše ugovor s Red Shoreom samo zato što...”
Progunđao je. “Kriste, ako potpiše za njega zato što crvena boja navodno donosi sreću!”
Gotovo je vikao.
“To se neće dogoditi, Pierre.” S druge strane, Allegrin je glas bio miran. Svidjelo joj se
kada je Pierre počeo poput razdražena djeteta bacati igračke iz kolica. U usporedbi s njime,
izgledala je mirnije i prisebnije.
“I bolje vam je da se ne dogodi. Nagrade su sjajne - to ću vam odmah reći.” Naizmjence
je pogledavao Allegru i Sama. “Tko god od vas uspije ugovoriti taj posao, sljedećeg će dana
dobiti ured pokraj moga. Ali ako vam to ne uspije i ako nas Yong zajebe”, prezirno je frknuo,
“neću vas nositi na svojoj grbači.”
“Razumijem”, rekla je Allegra, vješto ustavši i spustivši netaknutu čašu brendija na stol.
Pierre je zurio u nju. “Nisi žedna, Fisherova?” upitao je. Žmirnuvši, Allegra je uzela čašu
i naiskap ispila sadržaj, ignorirajući žarenje u grlu. Sam je ustao, odavno ispivši svoje piće, i
ukočeno kimnuo u Pierreovu smjeru.
Oboje su se zaputili prema vratima i utočištu koje im je sada pružao prostor s njihove
suprotne strane.
Tek što su zatvorili vrata za sobom, Sam se okrenuo i unio joj se u lice. “Odrekao sam se
karijere i života u New Yorku, i to zbog ovakvih sranja? Prošlog mi je tjedna Minotaur nudio
mjesto šefa financija u Americi, a pogledaj me sada, nisu prošla dva sata kako sam izišao iz
zrakoplova i već mi prijete otkazom. I to sve zbog tebe!”
“Nije to zbog mene”, prosiktala je Allegra. “Nisam ja tražila da dođeš ovamo. Ako nisi u
stanju ugovoriti posao, sam si kriv za to. Zapravo, zar nisi ti taj koji je trebao spriječiti
Besakovitcha da se uopće povuče? Ti si upravljao njegovim sredstvima. Što se dogodilo?
Stvari ti baš i ne idu od ruke, a imaš sve moguće prednosti na raspolaganju - držiš tatinog
sina u šaci, u dosluhu si s...” Naglo je utihnula. Nije smjela na glas izgovoriti tu optužbu.
Sam je prijezirno otpuhnuo. “Nadam se da si ažurirala svoju stranicu na Linkedlnu,
Fisherova. Trebat će ti kontakti.”
“O tvojim je kontaktima bila riječ”, obrecnula se. “Čini se da su ti oni jedini preostali as
u rukavu.”
“Gospođice Fisher?”
Allegra se iznenađeno okrenula, nije bila svjesna nikoga drugog osim njih dvoje, a
posebno svoje osobne pomoćnice koja je već nekoliko trenutaka s nelagodom stajala iza
njezinih leđa. “Oprostite što vas ometam, ali moram vam hitno prenijeti poruku.”
Allegra je problijedjela. “Je li riječ o mojoj majci?”
“Nije.”
“U tom slučaju, zar ne vidiš da sam zauzeta?” prasnula je Allegra.

Page | 58
Knjigoteka
 Glorij@

“Žao mi je, ali vrlo je važno. Primili ste poziv od narednika Švicarske policije.” Kirsty je
pogledala Sama koji ju je napeto slušao i čije su oči i dalje bijesno plamtjele, a čeljust se
trzala. “Kaže da je riječ o nečem osobnom, gospođice Fisher.”
“Sumnjam. Švicarska me policija nema razloga zvati - osim ako nisu pronašli moj
skijaški štap koga sam prošle godine izgubila u Verbieru.” Dopustila si je prepreden
smiješak.
Kirsty nije ni trepnula. Bila je dobro plaćena za ovakve situacije. “Prilično je siguran da
traži baš vas. Potvrdio je sve vaše osobne podatke. Zahtijeva da ga smjesta nazovete.”
“Je li rekao o čemu je riječ?”
Kirsty je izgledala kao da joj je neugodno što to mora reći. “O identifikaciji posmrtnih
ostataka, gospođice Fisher.”
“Posmrtnih ostataka?” Allegra se namrštila.
“Vaše bake. Bojim se da ga nisam najbolje razumjela: veza je bila loša. Spominjao je
nekakvu snijegom zatrpanu kolibu i ljudske kosti. Je li to moguće?”
“Ne. To nema smisla.” Allegra je odlučno odmahnula glavom. “Majka moga oca živa je i
zdrava i živi u Bristolu, a baka s majčine strane umrla je 2001. godine. Nazovi ga i reci mu da
je zacijelo došlo do nekakve pogreške.”
“Ne mogu to učiniti, gospođice Fisher. Narednik Annen kaže da želi razgovarati
isključivo s vama jer vi imate punomoć. Ostavila sam njegov broj na vašem radnom stolu.”
Što? Allegra je promatrala svoju pomoćnicu dok se ova udaljavala. Trajna punomoć?
Ovo je, dakle, imalo nekakve veze s njezinom majkom?
“Pa”, rekao je Sam, promatrajući zbunjenost na njezinu licu i lagano se udaljavajući.
“Zvuči kao da ćeš neko vrijeme biti zauzeta.”
Zmirnuvši, Allegra se ponovno usredotočila na Sama i zagledala se u njegova leđa u
skupocjenom sakou. “Ovo je nekakav nesporazum, Kempe. I on ne mijenja ništa.”
“Aha. Sretno s time”, promrsio je, zašavši daleko od njezinih očiju, ali nikad, kako se
činilo, i od njezina srca.

“Molit ću vas narednika Annena.” Trljajući lice dlanovima, Allegra je okrenula svoj
stolac prema prozoru kako bi promatrala London odjeven u svoje noćno ruho. Ovo je bio
iznimno naporan dan - provela ga je škiljeći u zaslon monitora i pisana izvješća sve dok joj
brojevi nisu počeli plesati pred očima, zbog čega je bila posve zaboravila na tu neugodnost;
spriječili su je Bob i sastanak s novim izvršnim direktorom u Burberryju upravo u trenutku
kad se spremala vratiti na svoj kat.
Skinuvši cipele, podigla je noge na prozorsku dasku. Zadnja loža bila joj je posve
ukočena od višesatnog sjedenja pa je osjećala poriv izići i obaviti svoj uobičajeni trening.
Obožavala je noću trčati kroz London, kretati se nasipom od jednog snopa svjetla do drugog,
uskladiti kretnje svojih ruku i nogu s umom - barem nekad - te mu dopustiti da nesputano
odluta u smjeru beznačajnih misli.
Željela je osjetiti oštri noćni zrak u svojim plućima, upregnuti i svoje tijelo, a ne samo
um, ali nije mogla. Morala je iznova proći cijelu ponudu; noćas će, bez sumnje, prespavati u

Page | 59
Knjigoteka
 Glorij@

hotelu Four Seasons i morat će zamoliti Kirsty da za sljedeći utorak odgodi tjedno izvješće
namijenjeno izvrsnom odboru kako bi stigla pripremiti novu ponudu.
Lampica na njezinu mobitelu zasvijetlila je plavim svjetlom - što je značilo da je dobila
tekstualnu poruku - pa ga je bez razmišljanja uzela u ruku i namrštila se kada je pročitala da
zapravo ima šesnaest poruka. I to sve do jedne od Barryja.
“Annen pri telefonu.”
Naglo se uspravila kada se sjetila drugog telefona koji je držala u ruci.
“Oh, da, hm... Naredniče Annene? Ovdje Allegra Fisher iz Londona. Bili ste zvali moj
ured.”
“Gospođice Fisher. Da, tako je. Cijelo poslijepodne čekam vaš poziv.” Čak i uz slab
naglasak, razdraženost u njegovu glasu bila je jasna i glasna.
“Bila sam vrlo zauzeta, narednice. Kako vam mogu pomoći?”
“Pokušavamo stupiti u kontakt s vašom majkom, Julijom Fisher. Rečeno mi je da ste vi
njezina opunomoćenica.”
Pogled joj je pao na zaslon njezina mobitela i Barryjeve brojne poruke. Annenovo se
ime spominjalo u svakoj od njih. O čemu je tu riječ? “Točno. Imam trajnu punomoć što se
tiče svih poslovnih i pravnih pitanja, a moja sestra zastupa je u vezi sa zdravstvenim
pitanjima i skrbi. Trebate li baš mene?” Osjetila je žalac srama što je nastojala prebaciti
odgovornost na svoju sestru, ali tko je mogao reći da je Isobel imala lošiji dan od njezina?
“Onda moram razgovarati s vama.”
Allegra je uzdahnula. “Recite.”
“Nažalost, moram vas obavijestiti kako vjerujemo da smo pronašli posmrtne ostatke
vaše bake, Valentine Fischer.”
“U redu, dopustite da vas odmah zaustavim”, hitro je rekla, sretna što joj se pružila
prilika da taj problem sasiječe u korijenu. “Došlo je do pogreške. U mojoj obitelji nema
nikakve Valentine. Majka moga oca još uvijek je živa, zove se Patricia Johnson, a baka s
majčine strane zvala se Anya.”
Nastupila je tišina i Allegra je začula šuškanje papira s druge strane telefonske linije. “U
zapisniku o rođenima stoji da je Anya bila Valentinina sestra. Valentina Fisher, rođena u
rujnu 1930. godine. Sestra Anye Fisher, rođene 1934. i preminule 2001. godine. Njezin
najbliži rod jest Julia Fisher, rođena 23. veljače 1948. godine, koja trenutačno prebiva u
Buttersmereu, u Hampshireu, u Ujedinjenom Kraljevstvu.”
Allegra je ostala šutjeti. Datum rođenja njezine majke. Ime njezine bake. “Ali, kao što
sam rekla, moja se baka zvala Anya Fisher. Nikada nisam čula za njezinu sestru Valentinu.”
“Vjerujemo da je poginula u lavini u siječnju 1951. godine.”
“Moja majka tada još nije imala ni tri godine, stoga to objašnjava činjenicu da ne zna za
tetu koja je poginula u... Gdje ste ono rekli da se to dogodilo?”
“Nisam vam rekao. To se zbilo u Zermattu.”
“Pa, ne znam što bi itko od mojih rođaka tražio ondje 1950-ih godina. To mi nema
smisla.”

Page | 60
Knjigoteka
 Glorij@

“Trenutačno to nikome nema smisla, gospođice Fisher. Zato nam je potreban DNK
uzorak vaše majke. Ako je vjerovati zapisima, ona je najbliži živući srodnik Valentine
Fisher.”
“Ne, žao mi je. Moja majka nije dovoljno zdrava kako bi vam pomogla u vezi s time. Vrlo
je osjetljiva. Ima Alzheimerovu bolest.”
Ta je rečenica u sebi nosila težinu za koju je Allegra iz iskustva znala da ima moć
spriječiti daljnji tijek mnogih razgovora. I doista, narednik je zastao na trenutak. “Žao mi je
što to čujem. Ali riječ je o bezbolnoj proceduri - bris usne šupljine, nekoliko vlasi kose i koji
odrezani nokat.”
“Nemoguće. Ona neće biti u stanju razumjeti što se događa. Žao mi je, ali morat ću vas
odbiti.”
“Gospođice Fisher, molim vas da shvatite da ne možemo zatvoriti slučaj bez njezina
DNK uzorka. Riječ je o policijskoj istrazi koja se prenosi u medijima, a sve dok se posmrtni
ostaci službeno ne identificiraju, neće biti pokopa. Slučaj će ostati otvoren, za čime nema
potrebe, jer svi podaci ukazuju na to da je ta žena bila vaša pokojna baka.”
“A ja sam vam već rekla da se moja baka zvala Anya Fisher. Pokopali smo je kada mi je
bilo osamnaest godina.”
“Onda ćete se složiti sa mnom kako u svemu tome postoji određena proturječnost, a
također imamo i dodatna pitanja na koja je potrebno odgovoriti, koja nismo bili u
mogućnosti predvidjeti. Ako nam već vaša majka ne može pomoći, onda za to, kao njezinu
kćer i opunomoćenicu, moram zamoliti vas.”
“Želite moj DNK uzorak?”
“Vi ste njezin najbliži živući srodnik. Vaš će uzorak poslužiti.”
Allegra je razdraženo uzdahnula. Ako to znači da će ostaviti njezinu majku na miru...
“Što trebam učiniti?” oštro je upitala.
“Mogu vam poslati svu potrebnu papirologiju kako biste već sutra u lokalnoj policijskoj
postaji mogli dati svoj DNK uzorak. Postupak traje tek nekoliko minuta.”
Ma sjajno. “U redu. Imate li adresu moje elektroničke pošte?”
“Da, vaša mi ju je tajnica dala. Poslat ću vam sve za jedan sat.”
Veza se prekinula, a Allegra je ostala nijemo zuriti u vrata svoga ureda na kojima je, kao
i obično, visjela njezina večernja odjevna kombinacija potrebna u slučaju nužde i donesena
s kemijskog čišćenja. Papiri i izvješća pod njezinim dlanovima već su se bili ohladili. Bilo je
vrijeme da se vrati svome poslu.
Umjesto toga, uzela je telefon i utipkala broj.
“Hej, ja sam. Imaš malo vremena?”
“O, da, ovo mi je najbolji dio dana. Ferdy spava, a Lloyd je na večeri s klijentima.” Isobel
je zvučala smireno i Allegra je vjerovala da je već popila jednu čašu vina kako bi se opustila.
“Što se događa?”
“Upravo sam primila poziv od policajca iz Švicarske.”
“Ha? Švicarske?”
“Aha. Jesi li ikad čula za maminu tetu po imenu Valentina?”

Page | 61
Knjigoteka
 Glorij@

Nastupila je kratka stanka. Allegra je pomislila kako Isobel razmišlja, ali tada je začula
mljackanje i shvatila kako je Isobel otpijala gutljaj vina. “Ne, nikad. Zašto?”
“Njezini su ostaci navodno pronađeni u Zermattu.”
“Fuj! Kako to misliš ostaci?”
“Nisam posve sigurna. Kosti? Navodno ju je 1951. usmrtila lavina.”
“Grozno.”
“Da.” Allegra je na trenutak zašutjela. “Moramo im dati DNK uzorak kako bi mogli
utvrditi njezin identitet,”
“Aha. E, pa, ja nemam pojma da je baka imala sestru. Znam da je mama rekla kako je
baka bila jedinica, a takve stvari čovjek teško može pogrešno shvatiti.”
Allegra je zurila u svoje kratke, četvrtasto oblikovane nokte obojene lakom boje kože.
“Kako ti je bilo s mamom kad si je posjetila?”
Isobelin je glas izgubio svoju uobičajenu vedrinu. “Pa... tako-tako. Jučer je bilo prilično
dobro. Imala sam dovoljno vremena kako bih je barem nagovorila da potpiše
dokumentaciju za punomoć.”
Allegra je zakolutala očima. Kako je znala! Tek što je potpisala, već ju je zahvatio
birokratski fijasko.
“Čekaj, samo malo... Ne misliš valjda pitati mamu nešto o tome, zar ne?” uspaničeno je
upitala Isobel. “Jer to joj nikako ne ide na ruku. Davno umrli rođaci pronađeni negdje u
šumi.
“Snijegu.”
“Što god.”
“Ne. Imaš pravo. Nema je smisla zamarati time. Barem ne još. Vidjet ćemo što će
rezultati pokazati. Sigurno je posrijedi nekakva pogreška. Jedno pogrešno slovo i odmah
dižu krive ljude na noge.”
“Aha.” Allegra je oduvijek imala moć smirivanja svoje sestre.
Razgovor je prešao na lakše teme.
“Jesi li još uvijek u uredu?” upitala je Isobel, nakon što je Allegra ostala šutjeti. Mogla je
čuti televiziju u pozadini, ali i Ferdyja kako guguće preko dječjeg monitora.
“Naravno.”
“Možeš doći na večeru ako želiš. Lloyd će se kasno vratiti, a ja imam i više nego
dovoljno dinstanog povrća za dvije osobe.”
Allegra se nasmiješila, zamišljajući Isobel u njezinoj blago osvijetljenoj kuhinji s
otvorenom bocom crvenoga vina na stolu. Podigla je pogled prema gotovo fluorescentnim
svjetlima na stropu svoga ureda čija je zadaća bila spriječiti zaposlenike da zaspu za svojim
radnim stolovima. “Hvala, ali imam još posla. Imamo problema s jednom klijentom.”
“Naravno.” Smirenost u Isobelinu glasu ukazivala je na to da nije ni očekivala drukčiji
odgovor.
“Hej, čujemo se uskoro, može?”
“Aha.”

Page | 62
Knjigoteka
 Glorij@

Spustivši slušalicu, Allegra se okrenula u svome stolcu, ustala i naslonila čelo na hladno
prozorsko staklo. Njezin ured nalazio se odviše visoko kako bi mogla razaznati ljude na
tamnim ulicama pod sobom, ali osjećala je gravitacijsku silu kako je vuče prema njima,
moru uredskih radnika koji su jurili prema svojim domovima na odmor od nekoliko sati
prije nego što sutra ujutro opet krenu ispočetka. Kamo bi otišla, čak i da može? U praznu i
mračnu kuću u Islingtonu koja glasi na njezino ime, poput napuštenog psa bez ogrlice koja
bi značila da nekome pripada? Ili da sjedi pokraj majke, same među mnoštvom stranaca, ali
u društvu svojih uspomena i raspjevanoga Velšana, igrača ragbija? Da nazove prijatelje s
kojima se odavno nije čula? Da krene u potragu za muškarcem kojega još nije upoznala?
Znala je da neće učiniti ništa od toga. Ovaj život koji vodi predstavljao je jedini život
kakav je ikad poznavala - jedini dom i jedinog ljubavnika kojeg je ikada imala. Okrenula je
leđa prozoru i ostatku svijeta pa se vratila za svoj radni stol.

Page | 63
Knjigoteka
 Glorij@

Deveto poglavlje

Jedanaesti dan: Metalni obruč

Allegra je lagano pokucala na narančasta vrata, shvativši da je sve vrijeme zadržavala

dah tek u trenutku kada je s druge strane začula približavanje koraka. Spustila je pogled na
raskošni eukaliptusov vijenac koji je nosila u rukama i tamnocrvene bobice ugniježđene
među njegovim listovima. Zapitala se hoće li odudarati od narančaste boje na vratima pa je
podigla vijenac u zrak kako bi provjerila, a uto je Barry otvorio vrata pa je Allegri izgledao
poput razdraganog Cezara s lovorovim vijencem na glavi.
“Ho-ho-ho”, veselo je povikao, spuštajući ruke na bokove i oponašajući Djeda
Božićnjaka.
“Mislila sam da bi mogao lijepo izgledati na vratima”, rekla je Allegra, pružajući mu
vijenac i pogledavajući jednu jedinu, pomalo otrcanu lametu pričvršćenu Patafixom na
zajednički hodnik.
“Sjajno”, odvratio je Barry sa širokim osmijehom i svojim specifičnim naglaskom te se
sklonio kako bi Allegra mogla ući. “Mi se prepuštamo blagdanskom raspoloženju. Jutros
smo počeli izrađivati božićne čestitke”, rekao je ulazeći u skučenu kuhinju i vadeći čekić i
čavao iz ladice.
U zraku je ostalo visjeti jedno ali.
“Ali?” upitala je Allegra, uznemireno pogledavajući niz mali hodnik. Iz prostorije u
njegovu dnu nisu dopirali nikakvi zvukovi. Gdje joj je majka? Spava li?
“Pa, danas baš i nije dobar dan, stoga sam je bio poslao da malo odrijema, a otada
neprestano slušamo božićne pjesme i pjevamo. Sutra ćemo pokušati ponovno.”
“Oh.” Allegra ga je pogledala istodobno zahvalno i zbunjeno. Nije mogla pojmiti količinu
nesebičnosti potrebnu za brigu o drugom ljuskom biću koje ti nije nitko i ništa. Koliko ga je
puta njezina majka probudila u pokušaju da sakrije novac iz Monopolyja pod madrac?
Koliko ga je puta samo napala - verbalno, ako ne i tjelesno? Iako je Allegra vjerovala kako
majčini slabašni zamasi rukama ne predstavljaju nikakvu prijetnju njegovoj ragbijaškoj
figuri. Što ga je nagnalo da posveti svoje dragocjeno vrijeme brizi za nekoga tko ga se pola
vremena uopće ne sjeća, tko ponekad bez ikakva valjana razloga odbija jesti ono što on
skuha i tko ne osjeća nikakvu obvezu da se na lijep način odnosi prema njemu?
“Gdje je sada?” Govorila je posve tiho, kao da se boji da bi je netko mogao čuti.
“U dnevnom boravku. Slobodno idite onamo. Ja ću ovo staviti na vrata, a potom ću
skočiti do Judy u susjedni stan.”
“Judy?”
“Da, ona živi na broju osamnaest.” Zastao je, nabravši nos. “Dogovorili smo čaj i partiju
karata za popodne, ali s obzirom na okolnosti, odgodit ću to za sutra.”

Page | 64
Knjigoteka
 Glorij@

“Dobro.” Allegra je promatrala kako Barry tiho zatvara vrata za sobom i čula lagano
kuckanje s druge strane. Polaganim je korakom prošla hodnik i ušla u dnevni boravak.
Prostorija nije bila velika niti je imala visok strop, ali bila je topla i svijetla, s tapetama na
kojima su se nalazili tulipani, sagom boje pijeska te bež dvosjedom i naslonjačem u istoj
nijansi. Maleno plastično božićno drvce stajalo je na stoliću u kutu, ukrašeno svjećicama
raznih boja, zlatnom zvijezdom na vrhu i crvenim papirnatim stolnjakom omotanim oko
postolja. Allegra je zamijetila tri kartonska anđela na električnome kaminu i nekoliko
čestitki na kojima su bili naslikani crvendaći i pjevači božićnih pjesama u viktorijanskome
stilu.
Pomalo se razveselila ugledavši sve to, jer je to značilo da majka ima još nekoga osim
nje - Iz i Barryja.
Naravno, bile su tu i fotografije koje su prikazivale njezinu majku i Barryja - tijekom
šetnje, na plaži, na pikniku u parku - nadasve važni dokazi o tome kako ga njezina majka
poznaje te da mu može vjerovati, u trenucima kada joj misli odlutaju.
Nije odmah uočila majku. U posljednje se vrijeme činilo kako njezina majka zauzima sve
manje prostora pa ju je bilo pomalo teško zamijetiti kako sjedi u svome naslonjaču, pogleda
uperena u okrugli sag i misli očigledno izgubljenih u nekom davno izgubljenom vremenu.
“Bok, mama.”
Njezina je majka podigla pogled, zatečena Allegrinom prisutnošću. “Tko ste vi?” Zvučala
je oprezno, ali smireno.
Allegra je progutala knedlu. O, Bože. “Ja sam Allegra. Barry... Barry me poslao...”
Nasmiješila se, a njezine su oči, kao i obično, savršeno odigrale svoju ulogu u skrivanju
njezinih pravih osjećaja. “Mogu li sjesti?” Uprla je prstom u kauč.
Nakon nekoliko trenutaka, Julia je slegnula ramenima. “Kako ste ono rekli da se
zovete?” upitala je, zamjetno se odmičući od nje.
“Allegra.”
“Sviđa mi se vaše ime. Ja sam Juha Fisher.” Ispružila je drhtavu ruku.
Allegra je na trenutak ostala zuriti u nju - ruku koja joj je svake večeri milovala kosu
kada bi odlazila na počinak, ruku koja je držala njezinu kada je prvi put pošla u školu, ruku
koja joj je s ponosom pomilovala obraz kada je dobila obavijest s Oxforda - prije nego što ju
je primila, susprežući poriv da je snažno stisne i palcem protrlja meku kožu.
Kontakt je bio bolno kratak.
“Jeste li čuli da u središnjoj Engleskoj već sniježi?” upitala je Julia, okrećući glavu prema
prozoru i promatrajući skladno uređen vrt. Večer se počela spuštati i svjetlost je imala
gotovo ljubičast odsjaj, posljednji dašak boje pri sudaru dana i noći prije nego što konačno
zavlada noć.
“Zbilja? Nisam pratila vremensku prognozu posljednjih dana.”
“Danas sam djevojčice morala poslati u školu u termo čarapama. Jako su se bunile.”
Julia je ozbiljno odmahnula glavom.
“Doista?” pristojno je upitala Allegra, prisjećajući se kako bi njezina sestra po dolasku u
školu smjesta odjurila u zahod i skinula ih. “Vjerujem da se Isobel strašno protivila tomu što
mora nositi dvoje čarape.”

Page | 65
Knjigoteka
 Glorij@

Julia je coknula jezikom, ali smiješak joj je zasjao u očima. “O, da, ta je mala prava dama.
Uvijek se trudi izgledati najbolje što može. Nema veze što će se smrznuti, važno joj je samo
da dobro izgleda.”
“Da”, Allegra je kimnula, i sama se živopisno prisjećajući jutarnjih prepirki.
Julia je vratila pogled na nju. “Jeste li upoznali moju kćer?”
Allegra je žmirnula. Što je rekla? “Da, zapravo sam upoznala obje.”
“Kada?”
Allegra je oklijevala, nastojeći se snaći u svojoj laži. “Znam ih iz škole. Predajem ondje.”
“Jeste li zato došli?” Julijino se lice smračilo. “Je li se nešto dogodilo?”
“Ne, ne”, smjesta je odvratila Allegra. “Sve je u redu. Ja... svratila sam samo da vam
kažem kako su sjajne u školi. Pomislila sam da biste to voljeli znati.”
Julia se ponovno opustila, a ponosni joj je osmijeh obasjao lice. “O, da. Jako su bistre.
Allegra je tako ustrajna. Uvijek daje sve od sebe. Bojim se da misli...” Julia je utihnula.
“Ma...” Spriječila se na vrijeme. “Gospođo Fisher?”
Kada se okrenula prema njoj, Julijin je pogled bio zastrt osjećajima koje nije mogla
shvatiti i uspomenama koje nije mogla svrstati na prikladno mjesto. “Nije ona kriva.
Neprestano joj to ponavljam, ali ne vjeruje mi.”
“Vjeruje. Sigurna sam da vam vjeruje”, odvratila je Allegra, posežući naprijed i stišćući
majčin dlan. “I ona je dobro. Doista vas mnogo voli. Želi da budete ponosni na nju.”
“Neprestano mi se vraća slika njezina lica te noći. Crkva je bila puna svijeća. Izgledala je
tako prekrasno. Puno nade. Mislila je da može... da može to spriječiti.”
Allegra je tjeskobno promatrala kako usne njezine majke podrhtavaju i suze koje su joj
se jedna za drugom slijevale niz venama prošarane obraze. “Gospođo Fisher, došla sam vam
reći kako je Allegra vrlo sretna. Danas mi je to rekla pod stankom. Jako je uspješna i silno
vas voli. Sve što čini, čini zbog vas.”
Julia se okrenula prema Allegri i stala joj pogledom pretraživati lice te se na trenutak,
samo na trenutak, Allegri učinilo kako ju je prepoznala. Ali sjaj u majčinim očima nestao je
poput sunca koje se za vjetrovita dana brzinski skrije za oblake.
“Hvala vam, gospođice... Oprostite, ne znam kako se zovete.” Uistinu je imala loš dan.
Nije se sjećala ni toga da su se upoznale.
“Zovite me Valentina.” Allegra nije znala zašto je to rekla. Nije bila uopće svjesna kada
je izgovarala tu riječ. Možda je samo željela provjeriti hoće li dobiti kakvu instinktivnu
reakciju, s obzirom na to da je njezina majka danas bila izgubljena u svojoj dalekoj prošlosti.
Ali nije dobila ništa. Nikakav znak koji bi ukazivao na neko davno sjećanje, ni najmanji
tračak spoznaje.
“Valentina... To je lijepo ime.”
“Hvala.” Allegra je razočarano progutala knedlu.
Začula je zatvaranje vrata u hodniku i približavanje koraka, po čemu je znala da će se
iza ugla uskoro pojaviti Barry, poput staroga engleskog ovčara, odviše krupan i neuredan za
ovo mjesto, za koje je bio potreban minimalan trud kako bi se pošteno očistilo.

Page | 66
Knjigoteka
 Glorij@

I doista, melodija božićne pjesme dolebdjela je do njih, a trenutak kasnije za njima i

Barry, čije su oči boje lješnjaka zasjale kada je ispružio tanjur s domaćim božićnim
torticama punjenim suhim voćem. “Judy nam ih je poslala”, rekao je. “Da pristavim čajnik pa
da se malo počastimo?” Lagano slijeganje njegovih ramena ukazivalo je na činjenicu da ga ta
pomisao veseli više od svih ostalih.
“Nažalost, ja moram ići”, rekla je Allegra slabašnim glasom.
Barry je smjesta uvidio njezino potišteno držanje.
“Morate ići svojoj djeci?” upitala je Julia. Allegra je kimnula. “Da, tako je.”
“Uživajte s njima. Tako brzo odrastu. Ne mogu vjerovati kako su moje djevojčice brzo
narasle. Uskoro će me prerasti.”
“Da”, Allegra je kimnula, nastojeći se nasmiješiti dok je stajala pokraj svoje majke. Bila
ju je prerasla za više od deset centimetara još kada je imala trinaest godina.
“Ispratit ću vas”, rekla je Julia i krenula prema vratima. “Baš lijepo od vas što ste došli.”
“Bilo mi je drago”, snuždeno je rekla Allegra.
Julia ju je provela kroz maleno predvorje prema ulaznim vratima. Vijenac na njima
izgledao je ogromno, poput debelog baršunastog jastučića, na neki način zakrilivši skromna
narančasta vrata koja je trebao ukrašavati, s obzirom na to da je bio namijenjen širokim
viktorijanskim ulaznim vratima na otmjenim londonskim kućama i pomalo skrivao
mesingani broj “16”. Namrštivši se, Allegra je prstom stala lagano gurkati listove nadolje.
Hoće li se njezina majka zbuniti ako ne bude mogla jasno vidjeti broj? Je li trebala donijeti
manji vijenac?
“Pa, zbogom.” Julia je ponovno ispružila ruku i Allegra ju je primila, a stisak joj je ovoga
puta bio slabiji od majčina.
“Zbogom.” Vidjela je kako Barry za Julijinim leđima mahnito maše rukama, usnama
oblikujući riječi: “Nazvat ću vas”.
Allegra je stala žustro koračati prilazom, zamijetivši kako nije čula zvuk zatvaranja
vrata i pitajući se promatra li je njezina majka te hoće li shvatiti...
“Allegra! Isobel!” majka je povikala.
Allegra se hitro okrenula, ali trenutak nade ispario je jednako brzo kao što se i pojavio
kada ju je ugledala kako stoji na narančastim stubama i izvikuje u prazno: “Djevojke! Večera
je na stolu!”
Allegra je naglo prislonila ruku na usta, a suze kojima nije dopustila da izbiju na
površinu sada su se stale prkosno slijevati niz njezine obraze dok je promatrala majku kako
iščekuje duhove prošlosti. Brzo se okrenula i pogurnula vratašca koja su vodila u vrt, a od
snažnih su joj se jecaja stala tresti ramena dok je trčala prema parkiralištu. Drhtavim je
dlanom petljala po džepu u potrazi za ključevima, očajnički poželjevši izgubiti se u tami
parkirališta.
“Allegra?”
Barryjev glas, iako melodiozan, iznenadio ju je poput hladnog tuša, šokirao je i
osvijestio, zbog čega je automatski podigla ruke i otrla suze iz očiju. “Bok, B-Barry.”
“O, dušo”, rekao je, naginjući glavu u stranu kada je uvidio u kakvom se stanju nalazi.

Page | 67
Knjigoteka
 Glorij@

“O-o-ona me se ne sjeća”, promrsila je između jecaja kada ju je zagrlio pa ponovno

briznula u plač. Otpor je bio uzaludan kada je riječ o Barryjevim zagrljajima, stoga je
naslonila glavu na njegova prsa, upijajući njegov Axe dezodorans i osjećajući pouzdan ritam
njegova velikoga srca.
Prošlo je nekoliko trenutaka prije negoli se dovoljno oporavila kako bi se odmaknula,
progutala suze i nasmiješila se, srameći se zbog toga što je Barry morao, osim za njezinu
majku, biti snažan i za nju.
“Oprosti, oprosti”, štucnula je. “Danas je očito loš dan za sve žene iz obitelji Fisher.”
“Imaš potpuno pravo imati loš dan. Ovo je užasna situacija.”
Allegra je kimnula, zureći u tlo i otirući suze nadlanicom.
Barry ju je potapšao po ramenu. “Samo sam želio provjeriti jesi li se Čula s onim
policajcem koji te je zvao? Iz Švicarske?”
Šmrcnuvši, Allegra je podigla pogled prema njemu. “Misliš na narednika Annena?”
“Da, da. Znam da si zauzeta, ali bio je nevjerojatno uporan i nisam mu mogao dopustiti
da neprestano gnjavi tvoju majku. Više je štetilo nego koristilo to što je neprestano
ponavljao priču o ženi čije su ostatke pronašli.”
“Želiš reći da je zapravo razgovarao s mamom o tome?” Prisjetila se kako njezina majka
uopće nije reagirala na spomen Valentinina imena.
“Ne. Nisam joj predao slušalicu, ali on je svako malo nazivao pa sam se uplašio da bi se
mogla javiti dok mene nema.” Barry je uznemireno mahao prstima. “Znam da si tek
potpisala dokumente za trajnu punomoć i sve, ali...”
“Ne, ne. U redu je, Barry. Svakako je bolje da se ja pobrinem za to.”
“To sam i mislio.” Ponovno ju je potapšao po ramenu. “Moram se vratiti inače će pojesti
sve božićne tortice pa ćemo se posvađati.” Našalivši se, okrenuo se kako bi otišao.
“Naravno.”
Tada je zamijetio plastičnu vrećicu u Allegrinoj ruci. “Je li to nešto za nju?”
Allegra je povirila u Šaroliku skupinu ukrasa koje je izvadila iz ladica adventskog
kalendara koje je dosad otvorila: figuricu Bogorodice i djeteta, grančicu osušene božikovine
ukrašene vrpcom, izrezbarenu drvenu figuricu anđela Gabrijela, češer zlatnoga vrha,
pernata krila anđela i čovječuljka od đumbira.
Pružila mu je vrećicu. “To su samo božićni ukrasi koje smo Iz i ja pronašle kada smo
čistile kuću. Prilično su stari, ali mislim da bi mami dobro došli... znaš, da se ovdje osjeća kao
kod kuće.”
“To je sjajna ideja. Stavit ću ih u njezinu spavaću sobu tako da ih vidi kada pođe spavati
i čim se probudi”, s osmijehom je odvratio Barry. “Ali jesi li sigurna da ih ne želiš zadržati?”
Allegra je smjesta odmahnula glavom. “Ne. Ja ne slavim Božić.”
“Molim? Nemaš čak ni božićno drvce?”
Žmirnula je kada su suze ponovno zaprijetile. “Uvijek imam jako puno posla oko
Božića.”

Page | 68
Knjigoteka
 Glorij@

“Naravno”, kimnuo je Barry, a Allegra je pomislila kako izgleda potišteno. “Slušaj,

moram ići ili ću ostati bez kolača, a ne želim se ponovno hrvati s tvojom mamom.”
Namignuvši, otrčao je kroz vrt čvrsto stišćući vrećicu s ukrasima u ruci.
Allegra ga je promatrala kako izlazi.
Bolničar Barry nije bio nimalo nalik junaku, ali bio je najbolji koga su mogle zamisliti.

Page | 69
Knjigoteka
 Glorij@

Deseto poglavlje

Dvanaesti dan: Limena truba

Cinzia je već sjedila pred Allegrinim uredom kada je ova stigla, a Kirsty je hitro uzela
njezin kaput i predala joj pregršt poruka zapisanih na papirićima. DNK analiza sama po sebi
nije dugo trajala, ali čak je i jednosatno izbivanje bilo pogubno za Allegrin raspored.
“Bok, Cinzia. Oprosti što si čekala.” Zadovoljno je podigla obrvu kada je vidjela kako je
većinu poruka napisao Sam Kemp. Nije on jedini koji ima pravo na tajne sastanke, Allegra je
provela većinu dana zatvorena u uredu u Mayfairu s Bobom, ponovno prolazeći kroz
strategiju ulaganja i dorađujući je kako bi Kinezima ponudili nešto znatno odvažnije.
Garrarda nisu ni spomenuli tijekom sastanka. Nije se namjeravala spustiti na Samovu
razinu.
“A ovo su izvješća koja ste tražili”, tiho je rekla Kirsty, pružajući joj debeo fascikl.
Allegra je spustila pogled na njega: bili su to zapisi o Kempovu poslovanju za Lea
Besakovitcha.
“Odlično, hvala. Donesi nam još samo kavu, molim te, i onda si slobodna.”
Kirsty je zahvalno kimnula. Bilo je tek 18 i 30, ali božićni je domjenak bio iznimno
važan događaj, pa su svi - čak i odmjerene, razumne djevojke poput njezine osobne
pomoćnice - voljeli imati dovoljno vremena za spremanje. “I da, moram vam reći da je
gospodin Kemp bio vrlo uporan kada vas je tražio danas poslijepodne, gospođice Fisher.”
Allegra je srela pogled svoje vječno smirene osobne pomoćnice; odviše je dobro znala
da Kirstyn blagi izraz znači da je Sam zapravo podivljao. “U redu”, promrsila je sa
smiješkom na usnama i zaputila se u ured, bacajući usput papiriće s porukama u koš. “Uđi,
Cinzia”, rekla je, pomalo uznemireno zamijetivši kako djevojka zaposlena kao njezin osobni
kupac u rukama nosi tek jednu vreću za odjeću.
Prišla je svome radnom stolu, spuštajući fascikl s podacima o Samovu poslovanju i
žurno raspoređujući podatke s Dow Jones ljestvice, FTSE indekse i pretinac svoje
elektroničke pošte na tri velika zaslona računala, iako je bila odgovorila na e-poruke kada je
sjela u taksi u Duke Streetu.
Podigla je glavu i pristojno se nasmiješila. “Pa, što si mi donijela?”
Cinzia je otvorila vreću s odjećom. “Nemoj je olako odbaciti.” Allegra se uspravila u
svome stolcu, unaprijed oprezna. Svaka haljina koja dolazi s upozorenjem...
Cinzia je izvukla dugu crnu haljinu bez naramenica od trakaste čipke. Allegra je
skrenula pogled s haljine i uputila ga Cinziji. “A dalje?...”
“Žao mi je, ali to je sve što imam. Kraljevska obitelj iz Katara neočekivano nam je došla
u posjet i ispraznila naše zalihe. Morala sam je sakriti kako ne bi uzeli i nju. Sve što mi je
preostalo u tvojoj veličini bile su čipkaste tajice zlatne boje.”
Allegra je užasnuto ustala i prišla kauču. Ispružila je ruku kako bi dodirnula platno.

Page | 70
Knjigoteka
 Glorij@

“Žao mi je, Allegra. Znam da misliš kako čipka nije prikladna za posao, ali duga je i
prilično čedna. Osim toga, mislim da će ti sjajno pristajati s obzirom na tvoju figuru.”
Kirsty je ušla noseći pladanj sa šalicama kave, a oči su joj se raširile kada je ugledala
haljinu u Cinzijinim rukama. “Hm”, rekla je Allegra, izgovarajući naglas ono što je Kirsty
mislila. “Vidimo se kasnije.”
“Vjerujte mi. Isprobajte je.”
Allegra je otpila gutljaj kave, osjećajući kako su joj se ramena lagano spustila kada joj je
toplina stala kružiti umornim tijelom. “Pa, čini se da mi nema druge”, odvratila je i uputila se
prema privatnome zahodu.
Zatvorila je vrata za sobom i na trenutak se naslonila na njih, ogorčeno poželjevši da
može otići kući i sklupčati se na svome kauču, prvi put u životu. Zbog sinoćnjeg groznog
posjeta majci, cijelu noć nije ni oka sklopila, a nakon cjelodnevnog tupljenja po brojevima -
uz činjenicu da i dalje nije uspjela stupiti u kontakt s Yongom - pomisao na to da večer mora
provesti u visokim potpeticama bila joj je gotovo nepodnošljiva.
Skinula je poslovno odijelo i navukla haljinu. Gotovo je sama stajala zahvaljujući žicama
u korzetu, pa ju je morala polako povlačiti nagore preko svojih uskih kukova. Navukla ju je
preko grudi i zadivljeno nakrivila glavu kada je vidjela kako joj izrez lijepo pristaje; na neki
joj se način uspijevao tijesno privijati uz kožu bez pretjeranog isticanja grudi. Bio je
obrubljen svilom boje šampanjca, zbog čega se činilo da uopće nema poruba - Allegri bi se
više svidio crni, ali opet, barem nije bio crvene boje.
Lagano je prstima prošla kroz kosu i namjestila je, razdražena što je dopustila da joj
dan iscuri kroz prste, ali nije imala vremena za frizuru - zabava počinje za jedan sat, a još se
nije ni našminkala. Otvorila je vrata i izišla u ured.
Oduševljen osmijeh zablistao je na Cinzijinu licu kada je ugledala svoju klijenticu.
“Znala sam!”
“Pa, barem mi pristaje. Jedva. Možeš li mi pomoći sa zatvaračem?”
Savivši laktove unatrag, prstima je pridržavala haljinu na leđima dok je Cinzia kružila
oko nje i provjeravala kako joj pristaje.
“Sjajno izgledaš”, rekla je i prihvatila se zatvarača.
“Ne znam baš.” Allegra se ugrizla za usnu, zureći u zidni sat i pitajući se ima li dovoljno
vremena da se vrati u stan, obuče nešto ugodnije i na vrijeme stigne na zabavu. Što je imala
u ormaru, a da joj može poslužiti za večeras? “Nekako mi je... previše svečana za poslovni
događaj.” U takvim su haljinama manekenke obično pozirale na crvenome tepihu. Kako li će
u njoj proći zabava za financijski odjel?
“Samo zato što radite u muškome svijetu ne znači da morate izgledati kao...”
Vrata su se naglo otvorila i obje su žene zatečeno podigle pogled.
Sam Kemp stajao je nasred prostorije, a oči su mu bijesno plamtjele. “Gdje si, dovraga,
bi...” Njegov bijesni ispad naglo se prekinuo poput pregorjele žarulje kada ju je ugledao
onako napola odjevenu kako stoji pokraj kauča. “Kirsty nije na svom radnom mjestu”, rekao
je, kao da time želi objasniti zašto se prije toga nije najavio.
Allegra je podigla bradu, posramljena što ju je zatekao u takvom stanju - kao da se
“dotjeruje” poput svih ostalih žena koje su u skupinama jurile u toalet kad god bi uhvatile
priliku. “Što želiš?” Nisu se vidjeli odonda kada su se bili porječkali pred Pierreovim uredom
Page | 71
Knjigoteka
 Glorij@

i kada ih je on nahuškao jedno protiv drugoga na najizravniji mogući način, pa je pogledom

pretraživala njegovo lice u potrazi za nekakvim znakom da ju je pretekao, da je pronašao
kakav kontakt, kako mu je Pierre i savjetovao, koji mu je omogućio da stavi svoj potpis na
istočkanu crtu. Jer ako je tako...
“Zašto nisi došla na sastanak Izvršnog odbora?”
“Molim?” Allegra se skamenila. “O čemu ti to govoriš? Odgodila sam ga. Prebačen je na
utorak poslijepodne.”
“Nije. Upravo je održan. A ja sam sve vrijeme sjedio ondje i trpio Pierreovo i Crivellijevo
rešetanje bez ikakvih podataka na koje bih se pozvao. Što si time željela postići? Našaliti se?
Preteći me?”
“Ne budi smiješan.”
“Ja smiješan? Trebali bismo surađivati, a ti mene lijepo ostavljaš na cjedilu, ne šalješ mi
izvješća, a ne mogu te naći ni u uredu jer si otišla na neki jebeni sastanak za koji uopće
nisam znao.”
“Ha! Ti si se našao meni prigovarati zbog sastanaka održanih bez tvoga znanja? A što s
onim kada si se našao sa Zhouom u New Yorku? Sam Bog zna koliko si to puta već učinio.
Nemoj misliti da ne znam kako si mu ti rekao da se ogluši moje pozive.”
Sam je zurio u nju zgroženo odmahujući glavom. “Nikada pred tobom nisam zatajio
svoje prijateljstvo sa Zhouom, Pierre mi je sam naredio da ga iskoristim. Ali ti... igraš se miša
i mačke i tako me bacaš među vukove...”
“Nisam to učinila”, srdito je odvratila Allegra odmičući se od Cinzije, koja joj nije stigla
zakopčati haljinu, pa ju je morala pritisnuti uz tijelo i na struku dok je koračala prema
radnom stolu. Sam je došao za njom nakon što je utipkala lozinku i otvorila svoj elektronički
rokovnik. “Vidiš? Očito sam...” Naglo je utihnula. Očito nije. Bila je toliko usredotočena na
novu strategiju ulaganja, na potrebu za novim proširenjem tržišta tijekom dugih radnih sati,
da je posve zaboravila uistinu obavijestiti Kirsty da odgodi sastanak na kome je trebala
izlagati. “O, sranje.”
Razrogačenih je očiju pogledala Sama kada je shvatila posljedice svoje pogreške.
On se prijezirno nasmijao. “Misliš da ću popušiti tu foru? Da me možeš uvjeriti da je sve
čista slučajnost? Mi se uopće ne moramo sviđati jedno drugome, Fisherova, iako ja nemam
blage veze u čemu je problem, ali ako želiš rat, dobit ćeš ga. Nije me briga ako te izbace na
ulicu, ali ako nastaviš sa svojim igricama, oboje ćemo dobiti nogu. Pierre je bijesan kao ris.
Želi tvoju glavu na pladnju, a nakon ove psine koju si danas izvela, sam ću mu je prokleto
donijeti.” Bijesno je odmarširao prema vratima, pomalo je odmjeravajući. “I nemoj misliti da
će te ta haljina spasiti.”
Allegra je ostala zuriti u vrata nakon što ih je on bijesno zalupio za sobom, osjećajući
kako joj se počinje vrtjeti u glavi. Nekoliko je trenutaka provela u tišini prije nego što se
sjetila da je Cinzia i dalje u prostoriji, neprimjerna poput sluškinje. Slabašno se nasmiješila.
“Oprosti, Cinzia... Ovo je bio naporan dan.”
“Vidim”, tiho je odvratila Cinzia, zabrinuto je promatrajući. “Jesi li sigurna da doista
moraš ići na tu zabavu?”

Page | 72
Knjigoteka
 Glorij@

Odmahnuvši glavom, Allegra se zagledala u strop kako bi otjerala prve suze koje su je
zapekle ispod kapaka. “Vjeruj mi... da mislim da postoji ikakva šansa kako bih se mogla
izvući...”
“Bio je baš grub prema tebi.”
Allegra je slegnula ramenima. “Dovela sam ga u jako neugodan položaj pred Izvršnim
odborom. I ja bih pobješnjela da se to meni dogodilo.”
“Ali svatko može pogriješiti.”
“Ne ja. Ne u vezi s time. Neprestano moram biti na oprezu. Nema mjesta za pogreške.”
“Misliš, zato što si žena?”
Pogledi su im se sreli. “Tako je kako je. Prati se svaki moj korak.”
Cinzia je spustila pogled na haljinu i namrštila se promatrajući njezinu dramatičnu
siluetu. “Jako mi je žao. Nisam shvaćala. Iznevjerila sam te.”
“Kako?”
“Pa, ta haljina...” Cinzia je teatralno zamahnula rukom. “Kao da dolazi s vlastitim
reflektorom.”
Tvrtka se te večeri zbilja iskazala, iznajmivši penthouse u Krastavcu, 11 te je vidjela
ružičasto svjetlo kako dopire kroz mrežasto staklo zgrade još dok je taksijem prolazila kroz
Whitechapel. Izišavši iz vozila, zapitala se je li trebala ponijeti putovnicu - ili barem deblji
kaput: more ukrasnoga snijega i krdo sobova sa saonicama krasili su ulaz.
Stigavši u garderobu, nije željela skinuti crni baršunasti kaput pod kojim je sve do tog
trenutka skrivala svoju upečatljivu haljinu poput strogo čuvane tajne, pa ga je nosila čak i
dok je popravljala šminku, ali više to nije mogla činiti. Lagano je zadrhtala kad je hladan
zrak zapuhnuo njezinu golu kožu, zatomljujući napadaj panike koja joj je prostrujala tijelom
kada je odmjerila svoj istaknuti struk i bokove - čar čvrstog, ali udobnog korzeta - i blijedu
kožu u kontrastu s teškom crnom čipkom. Ali nije imala drugog izbora već skinuti kaput i
pridružiti se ostalima.
Zabacivši glavu, prišla je mnoštvu i na trenutak se zapitala, dok joj se činilo kako se
stapa s mnoštvom, je li možda pretjerala sa svojim crnim mislima. Zašto bi je itko uopće
zamijetio? Haljine na drugim ženama bile su iznimno kratke, njihova poprsja istaknuta, koža
preplanula, a oči pojedinih muškaraca samo što nisu napustile njihove očne duplje;
bezbrižnost i sklonost očijukanju ispunjavale su prostoriju obećavajući mnogo više do kraja
večeri. Prošlogodišnja je zabava urodila jednom trudnoćom, dugotrajnom, prilično
nediskretnom aferom i razvodom. (Ona je ostvarila promaknuće zahvaljujući tomu što je za
večerom impresionirala Pierrea svojim stavovima o čelnicima monetarne politike u
eurozoni i njihovom položaju u odnosu na krivulju deflacije.) Ledena skulptura s votkom -
ove godine u obliku alpskog spusta - zlokobno se presijavala na šanku. Kao glavni uzrok
svih nevaljalih pothvata, imala je mnogo toga za objasniti.
Polagano se krećući kroz mnoštvo, Allegra je zamijetila kako se veći broj ljudi skupio
oko visokog muškarca u kicoškom odijelu s frizurom nalik na lorda Byrona koji je spretno
baratao škarama. Allegra je sporim korakom prošla pokraj njih, nezainteresirano

11
Eng. the Gherkin, zgrada na adresi 30 St Mary Axe, neslužbeno poznata kao Krastavac (nap.
prev.).

Page | 73
Knjigoteka
 Glorij@

promatrajući muškarca kako žurno sjecka list crnog papira u svojim rukama pogleda
uperena u Vicky iz računovodstva, prateći njezin profil - lice i kosu - i oblikujući ga u
savršenu minijaturnu siluetu.
Prišla je šanku i naručila martini s krastavcem. Nikada se nije libila sama doći na
zabave - učinila je to više od stotinu puta i odbijala je vjerovati da spas leži u pratnji. Ali
zbog te haljine... Osjećala je kako ljudi zure u nju, iako nikoga nije uhvatila na djelu. A nije
bilo ni potrebno. Bila je nadređena svakome muškarcu u prostoriju osim petorice - Pierrea,
glavnog financijskog direktora, glavnog izvršnog direktora, uskoro umirovljenog
operativnog direktora i Sama Kempa - te je znala da nitko drugi među preostalih
osamdesetak muškaraca neće pribjeći budalastom razmišljanju o božićnoj zabavi kao
savršenoj prilici da joj se upucavaju.
Konobar ju je poslužio pićem - savršeno izmiješanim martinijem - pa je prišla prozoru
kroz koji su dopirala blještava svjetla grada. London je izgledao kao da je optočen
dijamantima, a Temza se poput svilene vrpce protezala podnožjima zgrada. Pritisnula je
dlan o hladno staklo i zagledala se u anonimne prolaznike, kao što je to često činila u svome
uredu. Isti pogled, drukčiji kut. Ista žena, drukčija haljina.
Jagodicama prstiju prešla je preko svoga palca prije nego što je poravnala haljinu na
svome kuku, zaglađujući nepostojeće nabore, pa je shvatila da joj je - prvi put u životu -
neugodno što je došla sama. Nije se osjećala nepobjedivo kao obično. Iscrpljivao ju je
opetovani gubitak majke, a zbog današnje je omaške, kojoj su svi posvjedočili, osjećala
potrebu da je netko zaštiti. Požalila je što nije nekoga povela sa sobom. Nikada se nije
trudila nalaziti pratnju sve od one večeri otprije nekoliko godina kada ju je Philip omeo,
želeći razgovarah o izletu na Mauricijus, umjesto da je pusti da razgovara s tadašnjim
voditeljem praćenja trendova potrošnje i tehnološkog razvoja. Upravo je zbog takvih
pratilaca, koji su smatrali da je riječ o spoju, radije odlazila sama. Ali Iz bi je oraspoložila i
ohrabrila, kao što je to uvijek činila. A opet, pomisao na to da izloži sestru brutalnosti
industrije u kojoj je radila... Odmahnula je glavom i otpila gutljaj martinija.
Tek je nakon nekoliko trenutaka osjetila nečiju prisutnost i začula tihe, hitre poteze
škarama dok su sićušni komadići crnog papira u obliku trokuta lepršali oko njezinih nogu
nalik na crne leptire.
Okrenula je glavu, ali umjetnik ju je zaustavio lagano odmahnuvši glavom. Nije smjela
mijenjati pozu.
“Ne želim svoju siluetu, hvala”, tiho je rekla, iako se iz pristojnosti nije maknula s
mjesta.
“još samo časak”, odvratio je umjetnik ne skidajući pogled s nje i odlučno radeći poteze
škarama. Tako ju je intenzivno pratio pogledom da se osjećala kao da ju je polegao na platno
i flomasterom joj iscrtao obrise tijela. Skretao je pažnju na nju iz posve krivih razloga, pa je
Allegra usplahireno pogledala prema ljudima koji su je promatrali, zaintrigirani njezinim
golim ramenima i ženstvenom figurom u haljini s krojem pješčanoga sata... Umjetnik sa
škarama nije mogao znati da je ona najviše rangirana žena u prostoriji i da ju je samo jedan
ugovor dijelio od mjesta u Izvršnom odboru. Njemu je predstavljala samo još jednu ženu u
lijepoj haljini, a to ju je silno živciralo. Njegov ju je nesvjesni čin natjerao da se osjeća
izgubljenom i obespravljenom. Bez ikakve je nelagode bila u stanju izlagati pred pet stotina

Page | 74
Knjigoteka
 Glorij@

izvršnih direktora, ali stajati tu, pred svojim podređenima, i znati da oni ocjenjuju njezinu
ženstvenost...
“Bilo bi dosta”, rekla je, naglo udahnuvši u istom trenutku kada je muškarac rekao:
“Gotovo.”
Nasmiješio se i pružio joj minijaturno umjetničko djelo - uistinu je izgledalo izvanredno
- desetocentimetarski profil njezina lica i tijela, pa je krišom vidjela kako je uočio malenu
grbu na njezinu nosu, zalutali pramen njezine kose koji je ukazivao na to da je uistinu
trebala otići frizerki i koščate zglobove koje je naslijedila od oca. Ni jedna mu sitnica nije
promaknuta te se, hitro mu zahvalivši, zapitala što je još uočio na njoj.
Vratila se među mnoštvo, svjesna da mora s nekim započeti bilo kakav razgovor, ali
takve je stvari nikada nisu zanimale jer cilj ovakvih zabava nije bilo stvaranje novih
kontakata ili ugovaranje poslova. Druženje i povezivanje na nekoj intimnoj razini nikada joj
nije išlo od ruke, iako joj nije bio potreban psihoanalitičar koji bi joj razjasnio zbog čega je
to tako.
Na suprotnoj je strani prostorije ugledala Pierrea kako razgovara s timom zaduženim
za kolateralni menadžment, jedne ruke oko Pashina struka.
Allegra se okrenula, znajući da će joj zaštitu za večeras pružiti upravo to mnoštvo
kojega se uporno nastojala kloniti - barem dok ne posluže večeru; tada neće imati kamo
pobjeći. Srela je pogled Kevina Lama, kvantitativnog analitičara, i uvidjela kako mu je lice
zasjalo kada je shvatio da ima priliku impresionirati je.
Zamijetivši praznu čašu u njezinim rukama, konobar se zaustavio pokraj nje. “Još jedan
martini, gospođice Fisher?”
Kimnula je. “I bacite ovo, molim vas”, dometnula je spustivši svoju minijaturnu siluetu
na pladanj u trenutku kada je krajičkom oka zamijetila približavanje Lamovih ulaštenih
cipela.
“Naravno.”
Konobar se uputio prema šanku dok se Allegra pripremala za Lamov napad. Bila je
navikla na tipove iz područja kvantitativne analize koji su je nastojali očarati svojim
matematičkim sposobnostima, ali zapravo su joj najviše od svega smetali trivijalni razgovori
koji su obično išli uz to. Nije zamijetila kako je konobar zastao pokraj dvojice muškaraca u
prostoriji u skupocjenim večernjim odijelima i nagnuo glavu dok mu se jedan od njih
obraćao niti je vidjela kada je ispružio ruku i diskretno uzeo siluetu s pladnja pa je krišom
spremio u unutarnji džep svoga sakoa kao da je riječ o poslovnoj posjetnici koju namjerava
zadržati.

Page | 75
Knjigoteka
 Glorij@

Jedanaesto poglavlje

Voditelj svečanosti najavio je početak večere i većina se gostiju okupila oko stolova,
pridržavajući se za naslone stolaca dok su i dalje sudjelovali u živahnim razgovorima koji su
obično prethodili potpunom prepuštanju učinku alkohola. Allegra se posljednjih sat
vremena nije ni pomaknula iz svoga skrivenog kutka pokraj šanka. Ona i Lam smjestili su se
onamo jednoglasno se složivši da im konobari ne donose nova pića dovoljno žurno, iako je
zapravo pravi razlog bio to što se ondje osjećala sigurnije. Jedina osoba u zgradi - nešto
najbliže osobnom poznaniku - s kojim je uistinu željela razgovarati, Bob, za njezin je ukus
stajao odviše blizu plesnom podiju, na kojem su već blještali ružičasti, crveni i plavi
kvadrati. Nekoliko je puta uočila Pierrea kako pogledom pretražuje prostoriju, i premda
sama po sebi nije bila sigurna što on zapravo traži, Kempove riječi ostavile su gorak okus u
njezinim ustima koji nije mogla isprati Čak ni uz pomoć pet martinija.
“Čini se da bismo trebali na svoja mjesta”, nevoljko je rekao Lam, zamijetivši kako je
većina gostiju sjela i znajući da će Pierre uskoro ustati kako bi održao svoju tradicionalnu
božićnu zdravicu. “Želite li da vas otpratim do vašega stola?”
“Zašto ne?” odvratila je Allegra, shvaćajući njegovu kavalirsku gestu kao ono što je i bila
- vrijeme provedeno oči u oči s članicom više uprave - i diveći mu se zbog toga.
Ambicioznost većine muškaraca s kojima se susretala nije imala nikakve veze s kavalirskim
ponašanjem. Ovo večeras bio je rijedak slučaj.
U tišini su prošli plesni podij, a Allegra je zatekla samu sebe kako joj sve manje smetaju
znatiželjni pogledi, koji su sada postali još odvažniji. Lam se nije usudio položiti ruku na
njezina leđa, pa je umjesto toga ukočeno hodao pokraj nje poput lutke na navijanje. Imala je
prorez na haljini, koji joj je barem omogućivao normalan korak, umjesto da se gega poput
goluba, iako je to istodobno značilo da je cijelu tvrtku počastila pogledom na svoje noge.
“Pasha, tako se zove Pierreova supruga, zar ne?” uznemireno je upitao Lam.
“Da. Ali savjetujem ti da joj se obraćaš s gđo Lafauvre.”
“Da, naravno”, kimnuo je, a Allegra se zapitala znoje li mu se dlanovi. “A plavuša pokraj
nje?”
Allegra se namrštila. Nije imala pojma o kome je riječ, iako je mogla vidjeti tek ženinu
sjajnu kosu, pomno isfeniranu tako da joj je padala niz leđa u očaravajućim valovima.
Allegra je hitro pogledom prošla cio stol, pitajući se Čija je to supruga. Posve sigurno ne
Crivellijeva. Nije ni Pasha, kao ni Bernadette Henley, brbljava supruga glavnog operativnog
direktora, jedna od rijetkih žena koja je i dalje vjerovala u eleganciju srebrnoplave boje
kose.
Prišli su stolu, a Allegra je lagano položila ruku na naslon stolca. “Dobra večer svima.”
Pierre, koji je sjedio sučelice stolcu za kojim je stajala, zavalio se u svoj stolac i prekrižio
ruke na prsima ugledavši je. Uputio joj je hladan i nemilosrdan pogled. “Allegra! Baš sam se
pitao gdje si.” Njegova je dobrodošlica obilovala sarkazmom, lišena svakog prijateljskog
tona.

Page | 76
Knjigoteka
 Glorij@

Allegra se nasmiješila, a pet ispijenih martinija uspješno je maskiralo mučninu koju je

osjećala. “Razgovarala sam s Kevinom Lamom, jednim od naših kvantitativnih analitičara.”
“Baš neobično za tebe, Allegra, da se družiš s ljudima koji ti ne mogu osigurati nikakav
napredak u karijeri.” Temperatura oko stola u tom se trenutku stropoštala ispod ništice.
“Zar božićne zabave ne služe upravo tomu? Kako bismo se svi mogli međusobno družiti
i razgovarati?” nasmiješila se, prvi put ponosno pokazujući rupicu između svojih zuba.
“Osim toga, mislim da mi Lam ipak može pomoći. Dobro bi mi došao tijekom sastanaka.
Zaintrigiralo me njegovo mišljenje o Appleovu iWatchu. Vrlo, vrlo zanimljivo. Ne smijemo
dopustiti da nam zbriše”, nasmiješila se i lagano potapšala Lama po ramenu hineći da Pierre
dijeli njezino mišljenje.
Lam je kimnuo kao da se našao oči u oči s carem. “Drago mi je, gospodine Lafauvre.”
Pierre je nezainteresirano kimnuo Lamu, nimalo zavaran Allegrinom predstavom, pa
vratio pogled na nju i hitro je odmjerio od glave do pete. Allegra se pretvarala da to nije
zamijetila i hitro je upoznala Lama s preostalim članovima izvršnoga odbora i njihovim
suprugama. Stigla je do plavuše.
“Nismo imale priliku upoznati se. Ja sam Allegra Fisher, predsjednica luksuznih dobara,
a ovo je Kevin Lam, jedan od naših zvjezdanih analitičara.”
“Tilly Bathurst. Ja sam Samova pratilja.”
“Samova? Sama Kempa?” On će sjediti za tim stolom? Allegra je žurno pobrojala
prisutne članove i prazne stolce. Tri su mjesta ostala slobodna - njezino, dakako, ali i još
dva. Dva? Ponovno je prionula računici, ali rezultat je bio jednak. Ako je Sam doveo Tilly, za
koga je rezervirano preostalo mjesto?
“Tako je.” Plava boja Tillynih krupnih očiju isticala se zahvaljujući profesionalno
nanesenom sivom sjenilu na njezinim kapcima. Besprijekorna šminka činila se lakšom nego
Što je zapravo bila, a njezina elegantna, ali prikladna haljina sjajno je pristajala njezinoj
savršenoj figuri. Prvi put u životu, Allegra je osjećala kao da je pretjerala sa svojim izgledom
- poput Jessice Rabbit ili Zlatokose - pa je poželjela da je popila upola manji broj martinija.
Osjećala se pomalo... napadno. Sve druge žene u prostoriji željele su biti Tilly, iako se
predstavila tek kao nečija pratilja, pa je Allegra mogla vidjeti - i bez Samove prisutnosti -
kako zacijelo prekrasno izgledaju zajedno.
Ali Allegra nije marila za to, odnosno, odbijala je mariti. To nije spadalo u njezin opisa
posla. Spustila je glavu i zatekla vlastite dlanove kako grčevito stišću naslon stolca dok joj je
um zaokupljala jedna jedina misao: otkud Samu mjesto za tim stolom? Kirsty joj je prije
manje od dvadeset četiri sata potvrdila raspored sjedenja. Zacijelo se to dogodilo ovog
poslijepodneva, nakon sastanka.
Nakratko je srela Pierreov pogled, ne iznenadivši se kada je shvatila da ga on sve
vrijeme nije sklonio s nje. Izgledao je poput mačka koji drži miša za rep promatrajući
njegovo bespomoćno koprcanje i posve je jasno shvatila što to znači: kraljica je mrtva, živio
kralj.
“A gdje je Sam?” obratila se Tilly naglo skrećući pogled, odbivši pokazati svoju
povrijeđenost i strah, iako se njezin svijet počinjao rušiti iz temelja.
“Negdje u blizini”, sa smiješkom je odvratila Tilly, a njezine su lijepe oči stale napeto
pretraživati prostoriju u potrazi za svojim pratiteljem. “Morao se javiti na telefon.”

Page | 77
Knjigoteka
 Glorij@

Lam je pročistio grlo, na što ga je Allegra pogledala. Diskretno je pokazao prema

praznom stolcu, a Allegra je shvatila kako joj je učinio ogromnu uslugu što joj se pridružio.
Tilly se uzbuđeno uspravila u ramenima. “Ah, evo ga!”
Allegra se također uspravila, ali nije se željela okrenuti; Samov dolazak u njoj nije
pobuđivao jednako veselje kao u Tilly. Zapravo je imao posve suprotan učinak.
Tillyn se stolac uz škripu odmaknuo od stola i Allegra je čula Kempa kako govori: “A
ovo je Tilly Bathurst, moja pratilja.”
“Tvoja djevojka?” začuo se drugi glas. Allegra je naglo podigla glavu. Taj naglasak,
američki naglasak s nečim krućim, bio joj je poznat otprije. “Moja... hm...” Sam je oklijevao.
Allegra se okrenula.
Zhou Yong - koji je bio toliko nedostupan i odsutan po međunarodnim poslovima -
upravo se nalazio na pola metra od nje. I to zajedno sa Samom, čija je ruka posesivno
počivala na ramenu njegova prijatelja.
Allegra je smjesta pogledala Pierrea, koji je upravo ustajao sa svoga stolca i na čijem se
licu sve jasnije očitavala spoznaja. Uočila je kako su mu oči zablistale poput užarena ugljena
dok je obilazio stol kako bi se rukovao s njima u znak osobne dobrodošlice jednog velikog
igrača drugome, a Sama je za nagradu srdačno potapšao po leđima. Postao je dio tima.
Prošlo je nekoliko minuta prije negoli je Allegra konačno stigla na red. Pridošlice su se
najprije rukovah s ostalim članovima Izvršnog odbora pa s njihovim suprugama, a tek onda
s njom.
“Drago mi je što vas ponovno vidim, gospodine Zhou Yong.” Spustila je glavu - premda
ne u onolikoj mjeri kao što je to dosad činila - prije negoli mu je pružila ruku.
“Gospođice Fisher! Jedva sam vas prepoznao.”
Nakratko je oklijevala prije nego što je kimnula, nesigurna je li joj zapravo uputio
uvredu ili kompliment. Ta haljina, dakako, ni na koji način nije skrivala njezin spol, za
razliku od Armanijevih poslovnih odijela.
“Dvočlana pratnja, Same?” promrmljala je ispod daha dok su se Pierre i Zhou
pozdravljali. “Bio si vrijedan, nema što.”
“Pa, rečeno mi je da mogu biti siguran kako ćeš ti doći sama”, odvratio je Sam jednako
neprijateljskim tonom prije nego što mu je Tilly prišla bliže, uhvatila ga za ruku i ispreplela
svoje tanke prste nalik na bršljanove grane s njegovima.
Allegra je skrenula pogled. Svuda oko njih gosti su već otvarali slastice u rolama
ukrasnog papira, a mnogi su stiskali krune od papira na svojim glavama. Lama nije bilo
nigdje na vidiku. Zhouov je dolazak očigledno bio previše Čak i za ambicije njegova kalibra.
“Hoćemo li sjesti? Večera je spremna”, rekao je Pierre, pozivajući sve da se vrate na
svoja mjesta. Allegra je obišla stol u potrazi za svojim imenom, nadajući se da neće morati
sjediti pokraj Pierrea, nego pokraj Zhoua Yonga.
Barem joj se jedna želja ispunila - okružena Crivellijem slijeva i Henleyjem zdesna -
našla se na ničijoj zemlji, ugniježdena između čovjeka koji samo što nije otišao u mirovinu i
čovjeka koji godinama navija za njezin otkaz... Pogrbila se u svome stolcu dok su stariji
muškarci rastvarali ubruse i postavljali ih na krila, a Tilly razdragano povela razgovor o
svjetlima u Ulici Regent.

Page | 78
Knjigoteka
 Glorij@

Konobarica ju je gotovo istog trenutka poslužila specijalitetom od sirove skuše, pa se

Allegra okrenula kako bi joj šapnula na uho:
“Na povratku mi donesite jedan martini, molim vas.” Zašto ne? Pierreova poruka bila je
suptilna, ali dovoljno jasna. Izgubila je. Kemp je izvukao tanji kraj. To što je na jutrošnjem
sastanku ispao budala nije bilo nimalo važno (a čak je i to bilo bolje od toga da nije uopće
bio prisutan): ulovio je nagradu i donio mu je. Kontakti su, a ne brojevi, presudili u ovome
slučaju.
Nakrivila je glavu, nastojeći izgledati zainteresirano kada se Pasha pridružila raspravi
(Jeste li ikada vidjeli Crveni trg tijekom blagdana? Čaroban je! Jednostavno čaroban!), iako
je morala u potpunosti upregnuti snagu volje kako bi zadržala bezizražajan izraz lica. Ispala
je iz igre. Njezin se svijet rušio dok su se svi oko nje smijali i zabavljali, pa je imala osjećaj
kako je isključivo žice u haljini sprječavaju da se ne raspadne u komadiće.
Konobarica se za nekoliko minuta vratila s martinijem koji je bila naručila. Potom je
uzela vilicu i zagledala se u tanjur, pitajući se hoće li se moći nagnati nešto pojesti. Grlo joj
se posve stisnulo, a haljina joj je snažno pritiskala rebra, zbog čega joj se činilo kao da ne
može disati... Umjesto toga, otpila je gutljaj martinija ni ne trudeći se čavrljati s muškarcima
koji su sjedili pokraj nje. Nije bilo svrhe, osjećala se istrošenom.
Tilly je sjala poput kristala, tek ovlaš kušajući svoju skušu dok se natjecala za Samovu
pozornost.
“Zürich je izgledao prekrasno, zar ne?”
Allegrinu pozornost nije privuklo pitanje, nego tišina koja je uslijedila nakon njega, pa
je tek nakon nekoliko trenutaka shvatila kako su sve oči uprte u nju.
“Oprostite, što ste rekli?”
Zhou joj se nasmiješio. “Vjerujem da je to zbog odsjaja svjetala na vodi.”
Zapitala se je li propustila još koji dio razgovora, ali svejedno se slabašno nasmiješila.
“Hm, da. Tako je... to je zbog vode.”
“Svi kažu da je Pariz idealna destinacija za božićne blagdane, valjda zbog svih tih
mostova, ali ja bih uvijek radije odabrao Alpske čari. Najviše me oduševljava njihova
prirodnost i netaknutost. Vjerojatno zato što mi u Pekingu baš i nemamo previše čistog
zraka.”
Allegra se nastojala izvući iz tamnice vlastitih misli. “Da, naravno. Netko mi je rekao da
sada emitirate virtualne zalaske sunca.”
“Da, nažalost.”
Utihnula je, ali on joj se nastavio smiješiti, stoga se osjećala primoranom nastaviti
razgovor. “A vi... provodite mnogo vremena u Pekingu?”
“Prije sam puno više putovao”, sa smiješkom je odvratio Zhou. “Donedavno sam živio u
SAD-u, ali otac mi je sve stariji, stoga me počeo pripremati za preuzimanje vodstva nad
njegovim poslovima. Primoran sam ondje provoditi sve više i više vremena.”
“Zbog čega rijetko viđaš svoje stare prijatelje”, rekao je Sam, prijateljski potapšavši
Zhoua po ramenu sa smiješkom na usnama, istodobno upućujući Allegri pogled upozorenja.
Zhou je večeras pripadao samo jednoj osobi.

Page | 79
Knjigoteka
 Glorij@

Allegra je ponovno utihnula. Što je drugo mogla? Zhou je bio Kempov ljubimac i Pierre
je to znao.
“Pa, Zürich je prekrasan, to vam mogu reći”, rekla je Bernadette Henley, očigledno
sretna što je dobila priliku uključiti se u razgovor. “I Pariz, dakako, ali što se božićne raskoši
tiče, tu svakako prednjači Beč.”
“Ne, Frankfurt! Čovjek jednostavno mora vidjeti te trgovine da bi povjerovao!” dodala
je Crivellijeva žena. “Ondje uvijek obavljam božićnu kupovinu.”
“Da, ali Crveni trg, Zhou”, glasno je i neotesano izjavila Pasha pa se nagnula prema
počasnome gostu s očaravajućim osmijehom na licu. Je li Pierre nagovorio svoju ženu da
očijuka s njihovim klijentom? To se činilo malo vjerojatnim. Izgledao je jednako iznenađeno
kao i svi ostali što je Zhou došao na zabavu za zaposlenike. “Hoću reći, vjerujem da si bio
ondje, nije li tako?”
Zhou, koji je sve vrijeme zagonetno promatrao Allegru, pristojno se okrenuo prema
Pashi, koja je sjedila s njegove desne strane. “Naravno. Tko nije?”
Bio je to znak da se svi trebaju vratiti razgovoru s osobama pokraj sebe kako bi mogli
nastaviti s večerom.
“Ponovno vodiš tim iz Richemonta u Verbier za novogodišnje praznike?” upitao ju je
Henley, napadno režući rajčicu na svome tanjuru.
“Takav je plan.” Allegra je izbjegavala Pierreov pogled, u slučaju da prisluškuje njihov
razgovor. Nije željela da je ukori pogledom ili pred svima ustvrdi kako više neće imati
vremena i sredstava za zimske praznike na račun tvrtke. Ne sada.
“Pa, moram reći da je divno od tebe što se opetovano odričeš vlastitih planova za
proslavu Nove godine. I to iz godine u godinu.”
Allegra je slegnula ramenima. “To mi odgovara. Volim skijati.”
“Ali zar ne želiš dočekati Novu godinu sa svojim bližnjima?”
“Nisam pretjerano sentimentalna. Gledam na to kao na svaku drugu noć.”
“Valjda imaš pravo. Hoću reći, Nova godina nije isto što i Božić, zar ne?”
“Iskreno, ne bi mi smetalo da i jest.”
Crivellijeva ih je žena prekinula, očigledno šokirana. “Molim? Pa kako to?”
Allegra je ponovno slegnula ramenima. Nije osjećala nikakvu potrebu objašnjavati toj
ženi svoje običaje, a ako će već iskreno, reakciju gospođe Crivelli smatrala je pretjeranom i
prilično snobovskom.
“Pa, draga moja, sve što ti mogu reći jest da griješiš!” nasmijala se, a njezin je smijeh
zazvučao kao da je netko zamahnuo zvoncem.
“Jesam li dobro čuo da volite skijati?” Zhou joj se ponovno obratio preko stola.
Allegra je podigla glavu, iznenađena njegovim pitanjem. “Oprostite, što ste rekli?”
“Skijanje?”
“Hm... da.”
“I ja.”
“Oh.” Kimnula je, pitajući se otkud to iznenadno zanimanje za nju. Odgovor na njezine
pozive u ured njegova oca očito je primio Sam, a ne ona. Sjedio joj je sučelice na sastancima

Page | 80
Knjigoteka
 Glorij@

u Zürichu i Parizu kada je pred njime i njegovim ocem dala sve od sebe i uzvratio joj tek
običnom kurtoazijom. A večerašnjim dolaskom na zabavu na mjestu Samova gosta potpisao
je nalog za izvršenje njezine smrtne kazne. Zašto se onda trudio uključiti je u razgovor o
božićnim svjetlima i skijanju?
“Sam mi je rekao da Montreal izgleda predivno u ovo doba godine”, rekla je Tilly. “Je li
itko drugi bio ondje za Božić? Ja bih rado išla.”
Allegra se mogla kladiti da je tako! S mržnjom je pogledala prema Samu i iznenadila se
kada je shvatila da on otprije zuri u nju.
Naglo je skrenuo pogled.
“Mi smo oduvijek provodili božićne praznike u svojoj kolibi u Zermattu”, nastavio je
Zhou ne sklanjajući pogled s Allegre i zanemarujući Tillyno pitanje. “Jeste li bili ondje?”
Nastupila je tišina dok su ostali pristojno čekali da mu Allegra odgovori. Nitko nije
mogao ni naslutiti njezinu moguću poveznicu s tim mjestom.
“Ne. Obično idem u Verbier.”
“Prekrasno je. Morate to vidjeti.”
“Pa”, odvratila je ukočena smiješka, “jednom ću to zasigurno učiniti.”
Nastala je kraća stanka dok je Zhou isprepletao prste na stolu pred sobom, upirući
kažiprste jedan u drugi nalik na toranj. Izgledao je zamišljeno, što je Allegru činilo iznimno
nervoznom.
“Naravno, mogli bismo se pobrinuti da to doista i učinite.” Allegra je žmimula. Što?
“Pa, upravo ste rekli kako uvijek provodite novogodišnje praznike s klijentima u
Verbieru. Stoga biste sljedeći tjedan mogli poći s nama u Zermatt.”
S nama?
“Moji roditelji stižu tek osamnaestoga pa ćemo se barem do tada moći zabaviti.”
Nasmijao se, a ostali su mu se pridružili - svi osim Sama. I osim nje, jer je sve o čemu je
bila u stanju razmišljati bila isključivo njegova definicija “zabave”.
Zhou se nagnuo u svome stolcu. “Slušajte, ja odlazim onamo u subotu”, gorljivo je
ustvrdio sa sjajem u očima. U odsustvu svoga oca izgledao je mnogo mlađe i opuštenije. “I
uvijek priređujem božićnu zabavu. Volio bih kada biste mogli doći onamo sljedeći tjedan. I
te kako sam svjestan dužnosti svoje obitelji prema vama.”
Allegra je naglo udahnula i naslonila se u svome stolcu. Znači, u tome je bila kvaka -
otud njegovo iznenadno zanimanje za nju. Razočarana i srdita, u nevjerici je ostala zuriti u
njega zbog toga što je smatrao da joj se može odužiti na takav način. Željela je njegov potpis
na ugovoru, a ne pozivnicu za zabavu! Je li doista mislio da će je tako lako potkupiti samo
zato što je žena?
“To je ljubazno od vas, ali uvjeravam vas da mi vaša obitelj ništa ne duguje”, protisnula
je.
Laž. Laž. Laž. Oboje su to znali. Dlan koji je bila položila na stol sada se čvrsto stisnuo u
šaku.
“Već sam pozvao Sama, tako da će i on biti ondje”, rekao je Zhou, pogrešno
protumačivši njezino oklijevanje. “Bit će to turneja PLF-ova tima!”

Page | 81
Knjigoteka
 Glorij@

Bila je to još jedna šala, ali Allegra je jednostavno slegnula ramenima suzdržana izraza
lica. Nije mu namjeravala dopustiti da je potkupi prokletom pozivnicom za zabavu, iako je
uočila kako se Pierre promeškoljio u svome stolcu kada se sreća ponovno počela okretati u
njezinu korist, dok je Sam naizmjence zurio u nju i svoga prijatelja, blago uspaničena lica.
“Ja obožavam skijanje”, nasmiješila se Pasha, Čija je skuša na tanjuru ostala gotovo
netaknuta. “Ali Pierre me vječno zadirkuje jer se bojim sidara.”
Većina je ostala začuđena njezinom primjedbom. “Pa”, Crivellijeva je supruga
diplomatski pročistila grlo, “mnogi ih ljudi ne vole.”
“Bilo bi mi iznimno drago kada biste odsjeli u našoj kolibi kao počasni gost”, nastavio je
Zhou posve ignorirajući Pashu i tumačeći Allegrinu tišinu kao pregovaračku taktiku u
nastojanju da umjesto poziva na zabavu dobije mjesto u njegovoj kući.
Allegru nije zadovoljila njegova nekonvencionalna ponuda. I dalje nije bila dovoljno
dobra. Ono što je uistinu željela bio je potpisan ugovor i nije se namjeravala zadovoljiti
ničim drugim. “To je zbilja nevjerojatno ljubazno od vas, gospodine Yong, ali držim da to ne
bi bilo prikladno s obzirom na okolnosti”, zaključila je.
Zhou je na trenutak oklijevao prije negoli se predao, ali iz izraza njegova lica jasno se
dalo iščitati da ga je uvrijedila. Vidjela je kako je to i Pierre uočio, pa je naglo promijenio
izraz lica i stao bijesno zuriti u nju s druge strane stola.
“Naravno. Shvaćam”, odsječno je kimnuo Zhou.
Upravo je oštro odbila njihovu zlatnu koku i skamenjeno promatrala kako se Sam
naginje prema Pierreu i šapće mu nešto na uho, na što ju je Pierre još odlučnije pogledao,
hladno odmjerivši njezina gola ramena i dekolte.
Dok mu je uzvraćala pogled, Allegra je osjetila navalu mučnine. Ne samo da je odbila
njihovog novog klijenta nego ga je i uvrijedila, ali nije namjeravala prihvatiti njegovu
ponudu. Poziv na zabavu nije mogao nadomjestiti sav trud koji je uložila kako bi njegovoj
obitelji dala zadovoljavajuću ponudu - ili će zasluženo pobijediti ili izgubiti. Nije se upuštala
u sivu zonu očijukanja s klijentima, a potkupljivanje uz pomoć povlastica nije dolazilo u
obzir.
Ostali su ponovno stali tiho čavrljati, žene su raspravljale o svojim planovima za Božić,
a Allegra se nastojala posvetiti svome jelu. Mobitel joj je lagano zavibrirao u torbi pa ga je
izvadila i diskretno pročitala poruku.
Idi s njime. Spavaj s njime. Učini što god jebeno treba da ih pridobijemo.
Allegra je šokirano otvorila usta čitajući poruku prvi, a potom i drugi put, pa je polako
podigla glavu kako bi pogledala Pierrea u oči. On se pretvarao da sluša nešto što mu Henley
govori - barem je tako dao naslutiti njegov položaj tijela - ali tada je lagano skrenuo pogled
kako bi sreo njezin. Allegra je ostala zatečena od pomisli da je njezin šef i mentor bio u
stanju doslovce je prodati. Upravo je on znao razlog iza Crivellijevih predrasuda o njoj, on je
pomagao njezin uspon na ljestvici karijere dok je izdržavala večeri za slabo osvijetljenim
stolovima za kojima su se djevojke u tangama trljale o međunožja njezinih kolega, on je
shvaćao koliko se trudi i radi, samo da bi bila na istoj razini s muškarcima. I da bi joj nakon
svega toga sada naredio takvo što... Da bi to uopće napisao. Već mu je bila zaprijetila tužbom
zbog diskriminacije, ali on očigledno uopće nije mario za to. U tolikoj je mjeri želio taj
ugovor? Bio je spreman okrenuti joj leđa i tek tako uništiti odnos koji su gradili šest godina?

Page | 82
Knjigoteka
 Glorij@

Suze su je zapekle pod kapcima, pa se morala ugristi za usnu kako bi ih spriječila da joj
skliznu niz obraze.
“Allegra večeras izgleda prekrasno, zar ne?” iznenada je upitao Sam, na što su ostali za
stolom - a posebno žene - utihnuli. “Zbilja prekrasno. Slažeš li se, Zhou?”
Zhoua je naizgled iznenadila Samova izjava. “Apsolutno”, pristojno je odvratio.
“Vjerujem da ti je neobično vidjeti je ovakvu... ne znam, ženstvenu, zavodljivu. Hoću
reći, za prethodnih je sastanaka bila odjevena prilično slično kao i ja.”
Za stolom se začuo hihot.
Zhou ju je pogledao. “Valjda, da.”
“Ali, znaš, Allegra je vrlo suzdržana osoba. Pretpostavljam da mora biti takva, s obzirom
na to da radi sa životinjama poput mene i... svih ostalih.” Kao na znak, svi su se posprdno
nasmijali na vlastiti račun kada je pokazao prema ostatku gostiju, koji su već započeli s
ispijanjem votke i stvorili podulji red za šankom. “Stoga mislim da joj je ponekad teško
opustiti se. Mislim da joj nije bila namjera tako... odrješito odbiti tvoju ponudu. Očito je
navikla da je ona ta čija je uloga zabavljati klijente i vjerujem da nije navikla na to da se
netko trudi razonoditi nju. Nije li tako, Allegra? Ali ja najbolje od svih znam koliko je truda
uložila u taj ugovor i odmor u Zermattu najmanje je što zaslužuje.”
Allegra je srela njegov pogled. Gad. Gad! Točno je znao što čini.
“U krajnjem slučaju, Čak je i povučena Allegra Fisher poznata po tome da povremeno
napravi iznimku i pomiješa posao sa zadovoljstvom.”
Vilica joj je ispala iz ruke i glasno zazvečala na tanjuru. Nije mogla vjerovati što je
upravo rekao. Vidjela je kako su se krajevi usana svih muškaraca za stolom podrugljivo
izvili zbog te posve jasne insinuacije, na što joj se utroba stisnula u čvor. Tako je poniziti...
Pogledala je ostatak društva za stolom. Polovicu njih viđala je češće nego vlastitu obitelj, a
svejedno joj nitko od njih nije predstavljao prijatelja - pa čak ni saveznika - i to je u ovome
trenutku uvidjela jasnije nego ikada prije.
Vratila je pogled na Pierrea, čija je naredba i dalje stajala na zaslonu njezina mobitela, a
bol zbog njegove izdaje i dalje je plamtjela u njezinu umu, pa je shvatila da on nikada nije
mario za nju i njezinu karijeru. Služila mu je samo dok mu je bila u stanju donijeti novac.
Skrenula je pogled, svjesna činjenice da su sve oči uprte u nju, trudeći se zadržati
dostojanstvo.
Pierre se lagano nakašljao. “Znaš, Allegra, Sam ima pravo. U posljednje vrijeme jako
mnogo radiš. Previše. Uzmi nekoliko dana odmora i pridruži se njemu i gospodinu Yongu”,
rekao je Pierre, ležerno odmahujući rukom i naslanjajući se u svome stolcu. “Na moj račun.”
“Nažalost, u mome dnevniku nema mjesta za to... Božićna gužva i to.” Slegnula je
ramenima.
Trenutak tišine.
“Allegra, osobno ću se pobrinuti da rasteretim tvoj raspored.” Njegov leden pogled
jasno je govorio: poslušaj me ili spremaj svoje stvari.
Još jedan trenutak tišine.

Page | 83
Knjigoteka
 Glorij@

“Ne.” U jednom se trenutku ovo pretvorilo u sukob volja, a njezine riječi kao da su
otpjevali sami anđeli - u toj su mjeri svi zapanjeno zurili u njih. Čak je pala i Zhouova
neprobojna maska. “Imam druge obveze.”
“Na primjer?”
Spustila je pogled na ubrus u svome krilu i zamijetila kako ga grčevito stišće u rukama.
Sum vlastite krvi koji joj je odzvanjao u ušima zaglušio je glazbu u pozadini, pa je vidjela
samo jedan moguć izlaz iz ove situacije.
“Allegra?” ustrajao je Pierre, a njegov je glas ovoga puta poprimio znatno oštriji ton.
“Što bi drugo mogla raditi?”
Allegra je srela njegov pogled. “Tražiti novi posao, Pierre.”
Poput domino pločica u pokretu, gosti za stolom redom su razjapili usta na njezine
riječi.
“Molim?”
Nasmiješila se i polako ustala od stola. Zadržala je svoj ponos. Oduzela mu je
zadovoljstvo da je otpusti, nije mu dopustila da je ponizi. To bi se svakako dogodilo: već je
bila na putu prema vratima. Postala je toga svjesna istog trenutka kada je Sam postao dio
tima, kada je dobio mjesto za njihovim stolom, znala je to čim joj se večeras obratio. Nije to
mogla spriječiti, samo odgoditi, i to joj je u ovom trenutku postalo sasvim jasno.
Pogledala je Sama - glavnoga negativca u svemu tome - ali njega je iznenada snažno
zainteresirala vlastita čaša vina. Nije ni podigao pogled kada je odgurnula svoj stolac i
ustala, iako joj je Tilly dobacila suosjećajan pogled i nervozno se nasmiješila, naizgled
osjećajući obvezu da joj uputi ispriku u njegovo ime.
Bez riječi je prošla plesni podij, ponosno podižući ramena i bradu dok su je pratili
znatiželjni pogledi cijele prostorije. Njezina ponosna, stupajuća sjena na četiri se mjesta
ukazala na plesnome podiju zahvaljujući sjajnim kuglama i njihovim blještavim svjetlima, na
što se Allegra gotovo nasmijala prisjetivši se Cinzijinih riječi. Više nisu zvučale kao isprika,
nego kao proročanstvo: ta haljina kao da je uistinu dolazila s vlastitim reflektorima.

Page | 84
Knjigoteka
 Glorij@

Dvanaesto poglavlje

Trinaesti dan: Kitica suhog cvijeća

Allegra je imala namjeru spavati sve do podneva, ali to nije bilo moguće uz gotovo
neprestano zvrndanje glasovnih poruka na njezinu mobitelu dok su ljudi - Bob? Kirsty?
kadrovska? financijski novinar? - pokušavali stupiti u kontakt s njom. Osim toga, koga je ona
nastojala zavarati? Nikada nije mogla dugo spavati, čak ni kada je bila studentica. U stvari,
to je bila jedna od stavki na popisu stvari koje mora učiniti prije nego što umre koji joj je
jednom prilikom izradila Isobel - naučiti prespavati podne, kao i sve riječi pjesme I Will
Survive Glorie Gaynor, odigrati barem jednu partiju igrice Candy Crush te barem jednom
provesti cio dan gledajući televiziju.
Ali danas nije taj dan. Opuštajući je učinak pet i pol ispijenih martinija preko noći
ustupio mjesto tjeskobi pa se, kao i obično, probudila točno u pet, prevrćući se s jedne
strane na drugu i lamatajući nogama dok joj je srce bubnjalo u prsima. Čak i nakon što se
uspravila u krevetu i dvadeset minuta zurila u zid, nije mogla povjerovati da je doista
učinila ono što se pribojavala da je učinila, sve dok nije upalila laptop i pokušala se prijaviti
na elektronički račun tvrtke.
Lozinka odbijena.
Tek je tada shvatila kako se sve to uistinu dogodilo. Dala je otkaz, odustala od zvjezdane
karijere koja se nalazila na samome rubu da poprimi epske razmjere, okrenula je leđa
svemu što je ikada željela i što joj je bilo na dohvat ruke, ali nažalost, neuhvatljivo.
Iako je on posve nijemo ležao pokraj nje, lampica na njezinu mobitelu neprestano je
bljeskala ukazujući na bezbroj primljenih glasovnih poruka koje nije imala snage poslušati -
nije željela ničije suosjećanje ni žaljenje. Nije napravila ništa krivo. Jednostavno je skočila
prije negoli su je uspjeli gurnuti: bio je to spektakularni spoj Zhouovih igrica, Samovih
ambicija, Pierreove pohlepe i njezine haljine, a ovo je bio tek ishod cijele te situacije.
U naletu bijesa nogom je zbacila pokrivač s kreveta. Ako je već ostala bez posla, barem
će dobro unovčiti svoju situaciju. Pierreova poruka poslužit će joj kako bi ga natjerala da joj
isplati masnu odštetu. Neće ona biti jedina koja se ovog jutra probudila s gorkim okusom u
ustima. Bogme neće! Čak će i uspjeh zbog sklopljenog ugovora s ulagačem poput Zhoua biti
zanemariv u odnosu na kaos koji je namjeravala priuštiti PLF-ovu ugledu.
Tjeskobno je koračala uzduž i poprijeko svoga malenog stana, neprestano pristavljajući
čajnik, ali uvijek zaboravljajući naliti kipuću vodu u šalicu zbog odlutalih misli i uništene
koncentracije dok je iznova u glavi vrtjela sinoćnje događaje. Osjećala se poput štakora
stjeranog u kut, zbog čega su se u njezinim žilama naizmjence miješali plamteći bijes i
čelična odlučnost. Nikako se nije uspijevala smiriti i opustiti. Nije znala što učiniti. Bez
ureda u koji bi mogla otići, njezin dan nije imao smisao, a njezin život nikakvu svrhu. Sve što
je znala i u što je vjerovala nestalo je, istrgnuto ispod njezinih nogu poput starog saga punog
prašine, a sinoćnji nalet hrabrosti potaknut alkoholom u potpunosti se povukao i za sobom
ostavio tek duboko razočaranje.

Page | 85
Knjigoteka
 Glorij@

Gadno su je zeznuli.
Mogla bi zahtijevati da je prime natrag na posao. Zaprijetiti da će izaći u javnost s tom
porukom. Ako Financial Times objavi sadržaj te poruke na svojoj naslovnici, dionice
Pierreove tvrtke progutat će noć.
Ali...
Ali...
Ucjena joj je bila ispod časti.
A i datumi joj ne bi išli u korist kada bi ga tužila zbog diskriminacije. Uništila bi
Pierreov ugled, ali istodobno i narušila svoj. Tako to funkcionira. Nitko ne voli cinkaroše.
Nikada više ne bi mogla pronaći posao na burzi.
Mora postojati drugi način...
Tragala je za odgovorom trčeći pločnicima na ledenome zraku, a pluća su joj vrištala
dok je jurila ususret zakukuljenim uredskim radnicima. Prošla je katedralu sv. Pavla,
rastjeravši golubove mahnitim udaranjem svojih stopala o tlo, stišćući šake i mašući rukama
poput klipova na stroju, gonjena bijesom i očajem dok su joj se prizori sa sinoćnje zabave
smjenjivali pred očima - Pierreov prijeteći pogled, Crivellijev podrugljiv osmijeh, Samov
prijezir, Tillyna savršena šminka...
Našla se pred Isobelinom kućom prije negoli je uopće shvatila kamo ide - noge su je
same odvele sestri, jedinoj osobi na svijetu koja je bila u stanju shvatiti značenje i posljedice
njezinih postupaka - te činjenicu da osim svoje karijere nema ništa, da je bez svoje karijere
nitko i ništa.
Spremila se pokucati na vrata i podigla ruku kada su se ona naglo otvorila, a Lloyd
poskočio unatrag od iznenađenja s druge strane praga.
“Isuse, Legs! Kog ti vraga radiš ovdje?” povikao je, ispustivši aktovku i naglo prislonivši
ruku na srce, a njegove je riječi prigušio crveni šal od kašmira omotan oko njegova vrata i
usta kako bi ga zaštitio od hladnoće. Ovratnik njegova sivog kaputa bio je navučen visoko uz
vrat, ruke skrivene u rukavicama od ovčje kože, a nosio je i smiješnu šubaru na putu do
podzemne željeznice. “Tek je šest i trideset.”
“Danas ne radim”, smjesta se snašla i prodahtala ruku na koljenima, “pa sam se došla
družiti s Iz i Ferdyjem.”
“Ti? Da ne radiš? Zezaš!” našalio se, žurno skidajući rukavice i gurajući ih u džepove
kaputa.
“Istina je. Zbog, hm...” Nije znala što da mu kaže. Što ljudi obično rade kada izbivaju s
posla? “Zbog božićne kupovine, da.”
“Oh.” Lloyd je napravio grimasu. Pomislio je kako to vrijedi čak i za nju. “Pa, oni još
uvijek spavaju.”
Allegra je zakolutala očima. “Da, ali znaš mene - nikad ne mogu dugo spavati. Skuhat ću
si šalicu čaja i pričekati da se probude, može?” rekla je pozivajući samu sebe unutra, trljajući
dlanove jedan o drugi i otpuhujući bijele oblačiće u zrak. Tek je sada shvatila koliko je vani
zapravo hladno.

Page | 86
Knjigoteka
 Glorij@

“Bolje se skloni s hladnoće”, rekao je Lloyd, mršteći se pri pogledu na njezinu tanku,
iako termo odjeću, i gole listove ispod tri četvrt tajica za trčanje koje je nosila ispod kratkih
hlačica.
“Hvala”, rekla je, proguravši se pokraj njega u topao hodnik. Sada je on stajao na
ulaznom stubištu, a ona u kući. Nasmiješivši se, podigla je njegovu aktovku i pružila mu je, a
ta neobična zamjena uloga dodatno je zbunila Lloyda.
“Hm, pa... Vidimo se onda kasnije”, nesigurno je odvratio kao da se pita bi li je trebao
poljubiti u obraz u znak pozdrava na odlasku.
Ali ona je odlučila umjesto njega. “Aha. Ugodan ti dan želim”, hitro je rekla i zatvorila
mu vrata pred nosom. Potom je izula tenisice i u tišini otapkala niz zavojiti hodnik u
sestrinu kuhinju, smjesta osjetivši mir.
Kuća njezine sestre prema svim je pravilima odgovarala tipičnim kućama u južnome
dijelu Londona - granitne površine, cio niz mirisnih svijeća Jo Mahne, prljavosiva paleta boja
i crno-bijeli obiteljski portreti na svakome koraku - premda nikada nije nalikovala onima iz
kataloga. Za početak, nikada nije bila uredna - kuharice su se pod opasnim kutovima krivile
na prepunim policama, hrpa je papira obitavala na pultu poput vječno prisutnih gljivica, a
kuhinjske su krpe na sebi vječno imale mrlje, čak i nakon iskuhavanja. A opet, upravo je zato
Allegra voljela boraviti u njoj. Gotovo je sa sigurnošću znala da će uvijek zateći pakiranje
humusa i narančastu zdjelu sa špagetima bolonjez u hladnjaku, vrećicu čokoladnih keksa
zatvorenu elastičnom vezicom u zdjeli s voćem i napola ispijenu bocu španjolskoga
pjenušavog vina sa žlicom na vrhu.
Upravo je zahvaljujući tim nesavršenostima ovo mjesto bilo savršeno i predstavljalo
nešto najbliže domu što je imala.
Skuhala si je čaj - zatvorivši kuhinjska vrata kako bi spriječila pištanje čajnika da
probudi Ferdyja - te se smjestila na crno-sivi kauč u kutu uključujući televiziju i smjesta
prebacujući na vijesti.
Popustio ju je prvi nalet bijesa, a stali su je obuzimati emocionalni i tjelesni umor. Kada
je Isobel sišla s kata sat kasnije, s Ferdyjem na svome kuku i zijevajući, Allegra je čvrsto
spavala sklupčana na kauču s mobitelom u ruci.

“Tu si!” progunđala je Isobel dok je Allegra spremala mobitel u džep i probijala se kroz
mnoštvo do mjesta na kojem je stajala njezina sestra i s ozbiljnim izrazom na licu prebirala
po košari s dječjom odjećom na rasprodaji. Ferdy, kojeg je Isobel bila smjestila u klokanicu,
uživao je u pogledu na gužvu oko sebe i Čupao za kosu žene koje bi mu se previše približile.
“Želim da mi kažeš što misliš o ovome.”
Isobel je podigla svilenu mornarsku opravicu u svijetloplavoj i boji bjelokosti,
upotpunjenu kragnom koja je na stražnjoj strani više sličila minijaturnom plaštu.
“Ne bih rekla”, odvratila je Allegra.
Isobel je dramatično uzdahnula. “Nije smiješno. Moram naći nešto u što ću obući
Ferdyja na Božić.”
“Poznaješ li ti uopće svoga sina? Razmislimo malo o tome. To dijete jede kao krava,
barem jednom ispljune svaki zalogaj prije negoli ga konačno odluči progutati.”
Isobel je prasnula u smijeh. “Nije on tako loš.”

Page | 87
Knjigoteka
 Glorij@

“Iz, ti si zaslijepljena ljubavlju, ali govorim ti, ni jedan mornar na ovom svijetu ne može
učiniti tome odijelu što će mu Ferdy učiniti. Tamnoplava. Tamnoplavu boju tražiš. Uzmi
nešto u tamnoplavoj boji.”
“Ali ovo je na popustu od sedamdeset posto.” Isobel je iskrivila lice.
“Što bi ti trebalo govoriti da je i većina drugih ljudi shvatila kako je to loša ideja.”
Potapšala je sestru po ruci.
Isobel je coknula jezikom. “Mrzim ići u kupovinu s tobom. To je kao da idem s Lloydom.
Sve mora biti praktično. Što ima loše u tome što želim proslaviti svoga divnog dječačića?
Jednog će dana odrasti i ja mu više neću moći birati što da odjene pa će neprestano nositi
poderane traperice i majice s kapuljačom.” Potom je ponovno pogledala Allegru i vratila
uštirkano odijelce u košaru s odjećom.
“Dobar pokušaj, mali”, Allegra se obratila svome nećaku, pomilovavši ga po obrazu, na
što joj je on odgovorio žustrim lamatanjem nogu.
“Danas si neuobičajeno zajedljiva.”
“Hvala.”
Isobel je sumnjičavo promotrila sestru. “A zašto si ti zapravo ovdje? Obično moram
slušati izvješće o Kirstynu razvodu prije negoli je uspijem namoliti da mi ugovori sastanak s
tobom.”
Allegra je izgledala zatečeno. “Kirsty je bila udana?”
Isobel je zagunđala. “O, Bože! Pa kako ne znaš za to? Radi za tebe skoro pet godina!”
Nastupila je kratka tišina. “Pa... ured baš i nije mjesto na kojem ljudi raspravljaju o
privatnim stvarima”, naposljetku je promrmljala Allegra.
Isobel je zakolutala očima pa su se odmaknule od košara s odjećom na rasprodaji,
polagano obilazeći krcatu prodavaonicu. Brže od toga nisu mogle. Bilo je vrijeme ručka te su
službenici iz obližnjih ureda napustili svoje zgrade i trudili se obaviti svu potrebnu božićnu
kupovinu prije kraja tjedna, stoga je uskoro postalo teško kretati se među mnoštvom.
Božićne su pjesme svirale na svakome koraku, a kraj svakih su pokretnih stuba bili
postavljeni štandovi sa svježe pečenim kolačićima s đumbirom i kuhanim vinom. Isobel se
vješto uklonila s puta dvostrukim kolicima u kojima je žena gurala usnule blizance.
“To nije za dječake, Iz”, rekla je Allegra, otimajući preslatke prugaste tajice sestri iz
ruku.
“Ne znam zašto si se danas tako obrušila na moj ukus”, rekla je Isobel, dok ju je Allegra
potiho odvlačila od baršunastih ogrtača. “Puno ti bolje stoji moja odjeća. Puno bolje nego
tvoja.”
“Hvala.” Allegra je spustila pogled na stvari koje joj je Isobel posudila za danas: vrećaste
traperice koje su joj ležerno pristajale na bokovima, karirane vansice, široki sako od tvida te
sivi džemper s aplikacijom u obliku šljokičastih usana. Isobel joj je rekla da izgleda “trendi”,
ali samoj je sebi prije sličila na studenticu zahvaćenu besparicom, pa je bila uočila kako joj
je zaštitar na ulasku dobacio pomalo sumnjičav pogled.
“Ponavljam, to nije kompliment.”

Page | 88
Knjigoteka
 Glorij@

Žena koja je jurila prema odjelu s cipelama torbom je ošinula Allegru po ruci, ali nije
zastala i ispričala se, Čak se nije ni okrenula, već se kroz desetak sekundi ponovno izgubila u
masi.
Ferdy je stao udarati nogama i koprcati se u nosiljci - bio se zasitio ograničene
mogućnosti kretanja pa se njegovo bucmasto lišće počelo prijeteće rumenjeti. Isobel se nato
stala lagano njihati u mjestu pokušavajući ga umiriti, posve nesvjesna činjenice kako
smiješno izgleda “cupkajući” nasred modne kuće Selfridges. “Samo želim reći da bi trebala
malo više poštivati moje mišljenje. Znam da si matematički genij koji doista zna što
predstavlja derivacija, ali kada je riječ o odijevanju, zbilja znam što ti govorim: u mojoj
odjeći izgledaš pet godina mlađe, a u svojoj dvadeset godina starije.”
Allegra je suspregnula poriv da zakoluta očima - nije imalo smisla objašnjavati joj da su
prostorije uprave jedno od posljednjih mjesta na kojem su žene željele izgledati mlađe nego
što uistinu jesu.
Još jedna žena - također u polutrku - nagazila je Alegrino stopalo, ali barem je imala
dovoljno pristojnosti da se osvrne preko ramena i ispriča joj se. Allegri je prekipjelo. I ona bi
mogla upotrijebiti laktove kao oružje, ali danas nije imala snage pretvoriti trgovinu u ratnu
zonu. Ugledala je blještav znak i uhvatila Isobel pod ruku. “Idemo. Ovuda.”
“Što? Kamo idemo?”
“Ne mogu ja to. Ferdy postaje nervozan, a i život je odviše kratak da bi nas stranci na
svakome koraku udarali i gazili.”
“Ali nisam još ništa kupila za mamu”, požalila se Isobel, i dalje neobično cupkajući kako
bi umirila Ferdyja koji je usprkos tomu počeo plakati, dok je Allegra pritiskala tipku za
otvaranje dizala. “A i Lloydu očajnički treba jakna. Moram otići na muški odjel”, protestirala
je dok ju je Allegra gurala u dizalo. “Što to radiš?”
Deset sekundi kasnije vrata su se otvorila otkrivajući namirisanu prostoriju brončanih
zidova, parketa u bojama tulipana i svilenih sagova. Na policama su stajale skupine knjiga
složenih po bojama, a blijedoružičasti buketići cvijeća krasili su vaze na niskim stolićima. S
jedne strane nalazio se pult, s druge knjižnica, a svuda oko sestara mnoštvo zrcalnih
površina.
Isobel je iznenađeno otvorila usta, a čak je i Ferdy - smeten iznenadnom tišinom -
prestao plakati. Barem na trenutak. “Gdje smo mi uopće? Je li ovo nečija kuća?” prošaptala
je Isobel, u slučaju da jest.
Allegra je odmahnula glavom dok su napuštale dizalo. Zaboravila je da je prva postaja
sestrina ukusa oduvijek bila Zara. Žena u uskom crnom odijelu, cipelama sa zakovicama i s
kričavo narančastom ogrlicom krenula je prema njima. Smješkala se, ali njezino je držanje
bilo suzdržano. Je li to bilo zbog načina na koji su bile odjevene ili zbog uplakana djeteta?
“Dobar dan. Mogu li vam kako pomoći?”
“Nadam se, ali nemamo zakazan termin, nažalost”, hitro je odvratila Allegra, gurajući
ruke u džepove u potrazi za kreditnom karticom koju se, na svu sreću, bila sjetila tutnuti u
hlačice za trčanje prije negoli je jutros pobjegla iz stana. Glas joj je bio tih i apatičan, pa je
znala da zvuči pomalo drsko.
“Ah, žao mi je...”

Page | 89
Knjigoteka
 Glorij@

Allegra joj je bez riječi pružila svoju crnu Amex karticu uz znalački pogled. Bez obzira
na to odnosilo se ono “žao mi je” na njihovu odjeću ili uplakano dijete, ili na oboje,
poznavala je ovdašnju valutu. “Moramo obaviti božićnu kupovinu, ali vidite, moj je maleni
nećak jako gladan. Treba mu...” Okrenula se Isobel. “Što mu treba?”
“Hm, možda neki maleni sendvič ili banana?” slabašnim je glasom odvratila Isobel,
zastrašena elegantnim dekorom i mislima o vrtoglavim minusima na karticama. Maleni je, u
konačnici, oduvijek jeo kao da ima dva želudca. Diskretno se stala ljuljati na prstima što je
diskretnije mogla u nastojanju da umiri Ferdyja, čije je lice ponovno počelo gorjeti.
“Možete li nam pomoći?” upitala je Allegra i ponovno se okrenula savjetnici, prekriživši
ruke pred sobom na odrješit, ali istodobno ležeran način.
“Niste mogli odabrati bolji trenutak”, odvratila je žena. “Danas smo popunjeni, ali jedan
nam je kupac upravo otkazao. Izvolite sjesti, a ja ću vam otići naručiti nešto da se
okrijepite.”
“Hvala vam.”
Allegra je obišla staklenu policu i uputila se prema salonu s tirkiznim svjetiljkama i
širokim dvosjedima ukrašenima baršunastim jastucima nalik na drago kamenje. Cio je
prostor nalikovao filmskom setu iz pedesetih, poput Afere za pamćenje, ili bilo kojeg filma u
kojem su glumili Doris Day i Rock Hudson.
Isobel se zahvalno spustila na jedan od kauča, smjesta poskočivši u zrak kada joj je sin
ponovno zaurlao na uho. Raširila je noge i bacila se na mahnito izvođenje čučnjeva.
“Hoćemo ga pustiti?” upitala je Allegra, zamišljajući savjetničin preneraženi izraz lica
kada je bude ugledala. Bože, je li njezina sestra uopće svjesna?
“Molim? Ovdje? Jesi li poludjela?” prosiktala je Isobel, spuštajući se u iznimno nizak
čučanj. “Jesi li vidjela sve ove staklene površine? Čak i da ništa ne razbije, zamisli samo te
mrlje.”
Allegra je iskrivila lice. “Ah, da. Mrlje.”
Savjetnica se vratila. “Riješeno”, rekla je, a potom naglo utihnula ugledavši Isobel kako
se spušta i podiže u odlučnome ritmu. Pribravši se, prestala ie zuriti u nju i otmjeno se
spustila na kauč sučelice Allegri. “Zovem se Tanya”, nasmiješila se i zalepršala rukama nad
svojim prsima kao da time nastoji dati težinu svojim riječima.
“Mi smo Allegra Fisher, Isobel Watson i Ferdy”, odvratila je Allegra.
“Želite li možda poći na odjel s kabinama za isprobavanje odjeće? Tamo ćete imati više
privatnosti, a osim toga, moći ćete i smjesta isprobati odjeću koju želite.”
“Ne kupujemo za sebe, stoga ne moramo ništa isprobavati”, rekla je Allegra. “I iskreno,
nisam sigurna da bi se itko od nas volio zateći s njime u zatvorenom prostoru dok je
gladan.”
“Da, jasno.” Tanya je uplašeno pogledala prema Ferdyju prije nego što je upalila svoj
iPad i hitro utipkala Allegrine osobne podatke kako bi pristupila njezinu računu. “Dakle, što
biste danas željele kupiti?” upitala je Tanya obraćajući se Allegri kao vlasnici prestižne
kartice.
“Moja bi sestra željela pronaći jaknu za svoga supruga.”

Page | 90
Knjigoteka
 Glorij@

“Nešto kaki boje, znate, u vojničkome stilu, ali ništa pretjerano... napadno”, rekla je
Isobel, započevši s iskoracima u stranu. Ferdyju su bočni pokreti naizgled više godili -
možda zato što su ga dovodili u neposrednu blizinu svjetiljki. “Bez bedževa. I bez kapuljače.”
“Točno znam što tražite”, samouvjereno je izjavila Tanya, naizmjence pogledavajući
jednu pa drugu.
“I mora imati puno džepova... dovoljno velikih da u njih može stati pelena.”
“Hm, pa...”
Isobel ju je pogledala s očajem u očima, shvativši da je izgubila savjetničinu naklonost.
“Imate li vi djece?” Tanya je odmahnula glavom.
“Ne”, Isobel je uzdahnula, osjećajući se budalasto i neshvaćeno.
“Hm, a koju veličinu nosi vaš suprug?”
“Srednju.”
“Imate li možda njegovu fotografiju?”
“Naravno”, rekla je Isobel, prestavši s iskoracima i smjesta se posvetivši potrazi
najbolje Lloydove fotografije na svome mobitelu. Prema Allegrinu mišljenju, Lloyd nije bio
pretjerano fotogeničan, ali je bio iznimno nadaren u detektiranju točnog trenutka
pritiskanja okidača kako bi trepnuo. Ferdy se ponovno počeo buniti, stoga se Isobel smjesta
vratila razgibavanju.
Molim te, samo se nemoj početi bacati u zrak, pomislila je Allegra, prekriživši ruke i noge
pred sobom. “Dok Isobel traži sliku mi bismo mogle potražiti nešto za našu majku. Mislile
smo da bi možda...” Allegra se bez razmišljanja pogledom obratila Isobel za pomoć - ona je
većinom kupovala darove za cijelu obitelj - ali ova je bila odviše udubljena u fotografije s
odmora u Turskoj i potragu za nekom na kojoj Lloydov trbuh nije izgledao golemo. “Pa,
prilično je zimogrozna, stoga bi joj možda dobro došlo nešto od kašmira ili ovčje kože.”
“Voli li šetati? Ili možda uređivati vrt?”
“Obožava šetati u vrtu”, tišim je glasom odvratila Allegra, svjesna da zbog njezinih riječi
majka ispada poput prave viktorijanske dame.
“Koliko joj je godina?”
“Šezdeset šest.” Bila je odviše mlada da bude tamo gdje jest.
“U redu. A boja kose, građa?”
“Sijeda kosa, tamnosmeđe oči, srednje visine, vitka. Voli klasične stvari - komplete
dolčevita i prsluka u pastelnim bojama. I nosi veličinu 42.”
“Dobro. Pada mi na pamet nekoliko stvari koje bi vam se mogle svidjeti.”
“Našla sam!” uskliknula je Isobel, uzbuđeno poskočivši prema kauču na kome je sjedila
Tanya. Fotografija je prikazivala Lloyda kako se golih prsa uspinje po nekom kamenju, a iz
tog mu je kuta čovjek zapravo mogao vidjeti samo ruke i ramena (zacijelo je bio uvukao
trbuh), no vidjelo se i da ima lijepe oči.
“Oh, baš je zgodan!” rekla je Tanya, zbližavajući se s Isobel, manje strašnom sestrom.
“Imam upravo nešto za njega.” Ponovno je pogledala Allegru. “Trebate li još nešto?”
Allegra se okrenula sestri. “Treba li ti nešto za staviti u ukrasnu čarapicu?”
“Legs!” zacviljela je Isobel, hitro bacajući ruke iza sebe i nastojeći pokriti Ferdyjeve uši.”

Page | 91
Knjigoteka
 Glorij@

“Iz, tek mu je deset mjeseci. Sumnjam da je razotkrio pravu istinu o Djedu Božićnjaku.”
Tanya se prijateljski nasmijala i ustala. “Strogo uzevši, ne držimo ni dječju odjeću ni
igračke, ali vidjet ću što mogu učiniti u vezi s time. Hrana i piće koje sam vam naručila stižu
svaki čas. Moja kolegica Mary nalazi se u susjednom salonu, pa ako vam bilo što zatreba dok
se ne vratim, slobodno pokucajte. Plavi salon, upravo ovdje.”
Uprla je prstom u zatvorena vrata na kojima je stajao broj osam. “A imate i mnoštvo
časopisa na raspolaganju. Na iPadima možete pogledati kolekcije naših dizajnera, ako vas
zanimaju.”
“Ooo, da”, oduševljeno je odvratila Isobel, naginjući se kako bi dohvatila jedan iPad sa
stolića, zbog čega je Ferdy zamalo naglavce ispao iz svoje nosiljke.
“Hej!” viknula je Allegra, pojurivši naprijed kako bi ga spriječila dok ih je Tanya
užasnuto promatrala otvorenih usta. “Stani malo, klinac.” Namjestila ga je u nosiljci dok je
njegov plač svakim trenutkom postajao sve glasniji - i gotovo odskočila zamijetivši kako je
malenome potrebno obrisati nos. “Hm... Iz, njegov... Njegov nos”, iskrivila je lice. “Odvratno.”
“U redu, ja ću onda...” Tanya je nastojala nadglasati buku pokazujući prema dizalu,
očigledno se pitajući je li pametno ostaviti trojac bez nadzora.
“Odlično. Jednostavno sjajno”, promrsila je Isobel, izvlačeći papirnati rupčić iz džepa
traperica i nastojeći uhvatiti Ferdyjevu glavu iza vlastite, ali njegovo se zavijanje podiglo na
sasvim novu razinu. “Dovraga, nećemo moći dočekati ručak. Možeš li pogledati u moju
torbu? Unutra se nalaze maleni tetrapak s mlijekom i bočica.”
Zbog Ferdyjeva sve glasnijeg plača Allegru je počela obuzimati panika pa su joj se ruke
stale tresti dok je Isobel pružala stvari koje je zatražila.
Ova je vješto ulila mlijeko u bočicu i snažno je protresla kao da je riječ o otmjenom
koktelu. Potom se spustila na najbliži kauč. “Brzo! Vadi ga iz toga. Izbacit će nas ako nastavi
ovako.”
Imala je pravo - izbacit će ih. Čak je i neograničena količina novca dolazila s određenim
uvjetima. Ako su svi drugi saloni zauzeti...
Allegra se prihvatila kopči i oslobodila uznemireno dijete, trudeći se spriječiti njegove
noge da dođu u kontakt s Isobelinom glavom. “Pusti, ja ću ga nahraniti. Sigurno te bole uši
od njegova vrištanja.”
Allegra se naslonila, uzela bočicu i polegla Ferdyja u svoje naručje, a njegove su ručice
stale ritmično tapšati bočicu čim je počeo piti. Zatvorio je oči, a sestre su odahnule uživajući
u novopronađenom, opipljivom spokoju. Uto su se vrata - vrata broj osam - otvorila i kroz
njih je izašla žena stroga lica.
“Tanya?” procijedila je kroz čvrsto stisnute usne.
Isobel je prestala listati američki Vogue i okrenula se kako bi je pogledala. “Tanya je
otišla po nešto”, veselo je odvratila. “Rekla je da će se brzo vratiti.”
Žena je izgledala začuđeno što joj je Isobel odgovorila, a potom je spazila Ferdyja kako
halapljivo ispija svoje mlijeko. Bilo je očigledno da je upravo on - bio - razlog njezina
nezadovoljstva. “U redu. Hvala.” Potom je ponovno nestala u sobi broj osam.
Isobel se okrenula i razvukla lice u grimasu. “Ups. Izgledala je ljutito.”

Page | 92
Knjigoteka
 Glorij@

“Možda ovo i nije bilo najpametnije”, promrmljala je Allegra spuštajući pogled na

Ferdyja, koji se pak drznuo - čista lica i posve tih - izgledati poput anđela. “Pokušavaju
prodati odjeću vrijednu na tisuće funti, a Ferdy je napravio cijelu uzbunu.”
“Sad će biti miran”, rekla je Isobel, nakratko zaljubljeno promatrajući svoga sinčića
prije negoli se ponovno primila iPada. “Pitam se imaju li ovdje što od Isabel Marant.”
Negdje u hodniku začulo se otvaranje protupožarnih vrata, a nedugo nakon toga odjek
koraka na parketu. Allegra je podigla glavu kada su ih dvije konobarice poslužile
pladnjevima - jednim ispunjenim gomilom mekih mini sendviča, komadićima voća, sokom i
mousseom od jagoda te drugim s maslinama, prženim krumpirićima i dvjema čašama
šampanjca.
Obje su sestre pohlepno pogledale šampanjac. Ako je postojao način zaslužiti besplatno
piće, kupovina u modnoj kući Selfridges dva tjedna prije Božića u društvu gladnog djeteta
kojem izbijaju prvi zubići definitivno je predstavljao jedan od njih.
“Živjela!” široko se osmjehnula Isobel pružajući Allegri njezinu čašu, pa su obje otpile
gutljaj, ali Allegri piće i nije najbolje sjelo. Tijelo joj nije bilo u stanju tako brzo prihvatiti
alkohol nakon svih onih martinija, a osim toga, nije imala nikakav razlog za slavlje.
Misli su joj ponovno odlutale u prošlu noć pa se ukočila kada joj je mobitel stao nijemo,
ali uporno vibrirati u džepu. S nelagodom se promeškoljila na kauču, nastojeći ga izvući iz
džepa traperica, ali Ferdyju to nije smetalo. Njegov se trbuščić lagano punio i dok ga god
ništa nije ometalo u ispijanju mlijeka, mir je bio zajamčen. Dotaknula je zaslon i, pročitavši
ime pozivatelja, smjesta vratila mobitel u džep, mrka lica. U tome su se trenutku vrata sobe
broj osam ponovno otvorila i na njima se ponovno pojavila mrzovoljna žena koja je malo
ranije bila tražila Tanyu. Prošla je pokraj Isobel i Allegre kao da ih uopće ne vidi, iako se
Isobel - koja je upravo bila zagrizla sendvič - pristojno okrenula prema njoj. Allegra je
pogledom slijedila ženu dok je ova odlučno marširala prostorijom - s crno-crvenim
skijaškim odijelom u rukama - prema blagajni.
Položivši odjeću na obližnji stolac, stala je tipkati, mršteći se dok je zurila u zaslon
računala i sve vrijeme izgledajući užasno samodopadno.
Iz sobe broj osam izišao je muškarac zakopčavajući sako i pogledao prema njima dok se
hitrim korakom kretao prema prodavačici. Naglo se zaustavio.
“Fisherova? Kog ti vraga radiš ovdje?”
Isobeline su se oči raširile kada je začula kako se obratio njezinoj sestri.
Allegra nije odmah odgovorila. “Zar nije očito?” odvratila je, lagano podižući Ferdyja u
svome naručju. Ponekad je vlastitom sposobnošću da sakrije šok znala zapanjiti i samu
sebe.
Sam je odmjerio gozbu na stolu, razbacane časopise, Allegrinu neobičnu odjevnu
kombinaciju i dijete u njezmim rukama te se namrštio. “Pa baš i nije.”
Allegra nije odgovorila, nego je jednostavno spustila pogled na Ferdyja, ne vjerujući
vlastitome glasu da će uspjeti iskazati nezainteresiranost koju zapravo nije osjećala.
Okrutnost sinoćnjih događaja sručila se na nju s obnovljenom snagom pa je osjetila navalu
adrenalina. Sve je to, u konačhici, započelo s njime - onim što je šapnuo Pierreu i onim što je
rekao Zhouu. Da nije doveo Zhoua na tu prokletu zabavu... Da se nikada nije preselio u
London... Da nije bio u onome zrakoplovu... u onome dizalu...

Page | 93
Knjigoteka
 Glorij@

“Zvao sam te cijelu noć!” rekao je, približivši se i oprezno pogledavši Isobel prije negoli
je ponovno uperio pogled u Allegru.
“Vidi čuda, spavala sam.”
“Sumnjam.”
Allegra ga je oštro pogledala i smjesta skrenula pogled. “Mogla si me barem nazvati.”
“Jesam li? Zašto? Što ti ja to točno dugujem?” Sada je zvučala znatno oštrije, otrov je
doslovno prštao iz njezinih riječi. “Dobio si što si htio.”
Sam je nekoliko trenutaka ostao šutjeti pa se Allegra zagledala u Ferdyjeve tamnoplave
oči koje su bile širom otvorene i uperene u nju kao da predstavlja samo središte njegova
svijeta.
“Treba mi tvoj posljednji izvještaj, onaj na kome ste ti i Bob radili ovoga tjedna. Trebat
će nam za novu ponudu.”
Što? Ponovno je naglo podigla glavu i pogledala ga. To ga je brinulo?
“Jebi. Se”, odvratila je opasno tihim glasom.
Isobel je šokirano otvorila usta. Nije voljela psovke u Ferdyjevoj prisutnosti, ali nešto
joj je - nazovimo to instinktom za preživljavanje - govorilo da nije pravi trenutak da
upozorava sestru na to.
Allegra je za svojim leđima Čula zvuk otvaranja dizala, a Sam je podigao pogled dok im
je Tanya prilazila.
“Uživaj u skijanju”, sarkastično je rekla. “Barem ćeš dobro izgledati.” Bacila je letimičan
pogled prema blagajnici koja je za pultom otkucavala njegovu odjeću, a iza ugla se pojavila
Tanya gurajući malena kolica natrpana impresivnom količinom zimske odjeće, na što je
Allegra pomislila kako je zacijelo projurila dizajnerskim katom kao da je riječ o
supermarkets
“Dame...”, rekla je Tanya, najprije se pristojno nasmiješivši Samu, a potom raširivši
osmijeh kad ga je malo bolje pogledala. Ali Sam to nije zamijetio. Bio je odviše zauzet
zurenjem u Allegru, koju je zauzvrat ponovno zaokupio Ferdy.
“U redu je”, Allegra se nasmiješila, podižući pogled prema Tanyi. “On je upravo na
odlasku.”
Tanya se uozbiljila kada se Sam udaljio, a položaj njegovih ramena posve je jasno dao
naslutiti njegovu napetost. Pribravši se, stala je gurati stalak s odjećom prema sestrama, ali
Isobel više nije zanimala potraga za novom Lloydovom jaknom.
“Tko ti je taj?” prosiktala je, ustajući i bacajući se na kauč pokraj Allegre.
“Jedan kreten s kojim sam radila.”
“Nazvao te Fisherova.”
Allegra je pogledala sestru i lagano odmahnula glavom. Ako ju je to šokiralo... “Da.”
Spustila je pogled na nećaka koji je spokojno ispijao svoju bočicu u njezinu naručju. Činilo se
da mu se od mlijeka počelo spavati.
Isobel je nastavila zuriti u nju. “Pa, možda i jest kreten, ali je bogme prekrasan kreten.
Svjesna si toga, zar ne?”
Allegra se nije ni trudila odgovoriti.

Page | 94
Knjigoteka
 Glorij@

“Jesi li sigurna da ne možeš zanemariti... taj dio s kretenizmom?”

“Sigurno se šališ!” prasnula je Allegra. “Zar nisi bila ovdje sve vrijeme? Koji ti je dio
uzajamnog prijezira promaknuo?”
Isobel se zagonetno namrštila, zavalivši se na jastuke tako da je gotovo zauzela
horizontalan položaj. No imala je dovoljno soli u glavi da zna kako joj je bolje šutjeti.

Page | 95
Knjigoteka
 Glorij@

Trinaesto poglavlje

Promet u Ulici Park Lane bio je gust zahvaljujući radovima oko Grosvenora, a vozač
taksija nije se Činio nimalo blagdanski raspoloženim sudeći prema bujici psovki koju je
upućivao svakome motoristu i biciklistu koji su se nastojali progurah pokraj njega. Isobel to
nije zamjećivala. Bila je odviše zauzeta virenjem u brojne vrećice pred svojim i Allegrinim
nogama, neprestano se iznova diveći mnoštvu darova koje je Allegra kupila a da prije toga
uopće nije provjerila cijene.
Uspješan završetak božićne kupovine i usnuli Ferdy trebali su imati opuštajući učinak
na Allegru, ali ona je umjesto toga čvrsto stiskala dlanove tako da su joj se nokti urezali u
meso i jedva pobjeđivala u borbi sa suzama. Ponovno osjetivši vibraciju mobitela, izvukla ga
je iz džepa i namrštila se.
“Zar se nećeš javiti?” upitala je Isobel, promatrajući sestrino smrknuto lice.
Allegra je podigla pogled. “Ne.”
“Mobitel ti zvoni cijeli dan.”
“Moj mobitel zvoni cijeli dan svaki dan”, promrmljala je Allegra, izbjegavajući
započinjati razgovor o tome. Koliko god se trudila pokazati da je iznenadni susret sa Samom
u modnoj kući nije šokirao, zapravo je i te kako potkopao njezinu odlučnost da ostane
pribrana i bilo joj je sve teže pretvarati se da je sve u redu.
Nije sve u redu.
“Da, ali Čak je i po tvojim mjerilima to...”, rekla je Isobel, uspravivši se u svome sjedalu i
bolje promotrivši sestru, tek u tom trenutku zamjećujući koliko je ova zapravo blijeda. “Što
se događa? Zašto ne odgovaraš na pozive? Zašto si ovdje sa mnom u taksiju, i to u petak
poslijepodne?”
Ali Allegra se oglušila na njezina pitanja, gurajući mobitel natrag u džep i usmjeravajući
pogled kroz prozor. Zaustavili su se pred izložbom Porschea te je vidjela kako čovjek u
tamnome odijelu s druge strane stakla lagano prelazi rukom po bočnoj strani modela 911 S.
Shvativši poruku, Isobel je uzela primjerak dnevnih novina Evening Standard koji je
prethodni putnik ostavio na sjedalu i bacila se na listanje. Allegra nije nimalo sumnjala da će
traži stranice s horoskopom.
Skupina japanskih turista prelazila je cestu od Dorchestera prema Hyde Parku, a taksi
je ponovno dosegnuo zvjezdane visine treće brzine kada se promet pokrenuo, obišavši
radove.
“Ovo je baš zanimljivo”, promrmljala je Isobel nakon nekoliko trenutaka. “Navodno će
određena osoba pokušavati pridobiti moju pozornost. Hm, baš se pitam tko bi to mogao
biti?” sarkastično je dobacila, bacivši pogled na svoje usnulo dijete prije negoli je nastavila
čitati. “Ali problem je u ovomu: Promjena okolnosti pomrsila je dosadašnje planove. Drugi
nisu sigurni kako se postaviti. Nadaju se da ću im ja znati reći što da učine, ali previše se
srame pitati. Baš! Ne poznajem ni jednu sramežljivu osobu.”
“Ne mogu vjerovati da još uvijek čitaš te gluposti. Što je s tobom? Listovi za sreću,
horoskop... Samo mi još reci da vjeruješ u duhove.”

Page | 96
Knjigoteka
 Glorij@

“Želiš reći da ti ne vjeruješ?” dahnula je Isobel, prije nego što joj se s usana oteo
prepreden smiješak.
Allegra se zagledala niz Ulicu Piccadilly dok su kružili oko Hyde Parka. Ritz je blještao
poput rođendanske torbe u blijedoružičastom sutonu, a pod golemim zvijezdama koje su
osvjetljavale cestu s obiju strana jurcali su crveni autobusi na kat. Promrzli pješaci na
pločnicima gorljivo su mahali rukama u rukavicama natječući se tko će prije dozvati taksi.
“A sada ti... Jarac”, nastavila je Isobel. “Ah, ti... Pa, Obično je mudro planirati unaprijed. I
premda je određene stvari potrebno riješiti, primorani ste odlučiti se na fleksibilniji pristup.
Na taj način nećete imati nikakvih problema s prilagodbom na iznenadne, ali pozitivne
promjene koje će potaknuti Jupiterov moćni aspekt u Plutonu.” Isobel je pogledala prema
sestri. “O, da, oduvijek to tvrdim - nikada nije pametno igrati se s Jupiterovim aspektom u
Plutonu.”
Allegra je podigla obrvu. “Iskreno, očajavam”, dobacila je kada joj je mobitel ponovno
zazvonio. Izvukla ga je iz džepa. Promijenila je izraz lica pogledavši u zaslon te se javila.
“Halo. Molim? Ali kako?... Shvaćam”, promrmljala je, pogledavajući prema Isobel. “Da,
shvaćam... Hm, ne znam još. Moram razmisliti o tome. Mogu vas nazvati malo kasnije?...
Shvaćam. Da... Ne, uopće... U redu, hvala vam... Da, doviđenja.” Prekinuvši vezu, zagrizla je
usnicu zamišljena lica.
“Tko je to bio?” odsutno je upitala Isobel prelistavajući sportske vijesti. Chelseajev
uspjeh utjecat će na to kakav će biti njezin vikend.
“Švicarska policija. Dobili su rezultate DNK analize.”
Isobeline su se oči raširile. “Baš su brzi!”
Allegra je slegnula ramenima. “Elektroničko doba.”
“Što su rekli?”
“Pozitivni su. Valentina je definitivno bila naša baka. Mamina mama.”
“Molim?” Isobel se dublje zavalila u kožno sjedalo. “Ali kako?”
Allegra je znala da Isobel doista ne traži odgovor od nje, pa su obje nakratko pošutjele,
puštajući da im se slegne zapanjujuća vijest.
“Pa, moramo li reći mami?”
Allegra je slegnula ramenima. “Ne znam. Trebale bismo pitati Barryja i vidjeti što će on
reći.”
“Da, to je dobra ideja. Dobra ideja.” Isobel je zamišljeno kimnula, ali tjeskoban je izraz
zasjenio njezino netom vedro lice.
Taksi se ponovno počeo kretati, a vozač je naglo skrenuo u drugu traku, gotovo srušivši
motorista koji se probijao kroz more vozila u unutarnjoj traci. “Također me pitao što želimo
učiniti s posmrtnim ostacima. Znaš, želimo li ih prenijeti ovamo ili...”
“Prenijeti ovamo? Kako se uopće prenosi leš? O, Bože, zlo mi je.”
Allegra ju je lagano potapšala po ruci. “Ne šizi. Ja ću se pobrinuti za to.”
“Znam, ah...” Duboko je udahnula. “Gdje se nalazi?”
“Još je uvijek u Zermattu.”
“Ah, sjajno. Baš blizu”, progunđala je Isobel. “I, što si mu rekla?”

Page | 97
Knjigoteka
 Glorij@

“Rekla sam da ću ga nazvati malo kasnije. Sve će biti u redu.”

“Kako će sve biti u redu kad je baka cijeloga života lagala mami i pretvarala se da joj je
prava majka?”
“Sigurna sam... Sigurna sam da je imala dobar razlog. Baka je voljela mamu. I nas.
Sigurno postoji neki razlog za to.”
Isobel se vratila novinama koje je bila spustila u krilo, ah čeljust joj se stala uznemireno
trzati. Upravo su prolazile Albertov most i Allegra je podigla pogled prema svjetlima koja su
visjela sa željezne konstrukcije mosta i koja su joj oduvijek nalikovala žicama na harfi. “O,
moj Bože!”
Iznenadio ju sestrin povik pa se uplašeno okrenula prema njoj. “Što je?”
“Dobila si otkaz?” u nevjerici je povikala Isobel i nastavila čitati.
“Što?” ponovila je Allegra, otimajući joj novine iz ruku.
Našla se oči u oči s vlastitom fotografijom s - prisjetila se - prošlogodišnje konferencije
u Singapuru kada se s ostatkom uglednih govornika slikala na stubištu ispred zgrade. Bila je
jedina žena među njima, dakako, a crno Armanijevo odijelo i kratko podšišana kosa spremo
su odvraćali pozornost od te činjenice.
Hitro je pogledom prešla tekst u potrazi za bilo kakvom klevetom. Ako su izjavili kako
su oni nju najurili, mogla bi ih tužiti i za to, povrh tužbe zbog diskriminacije. Ali u tekstu nije
bilo ničega. Samo iznenadni odlazak... unutarnje nezadovoljstvo... uzbudljiva nova faza... Sam
Kemp...
Drhtavim je rukama spustila novine i pogledala sestru koja je u tišini iščekivala
odgovor.
“Nisu me otpustili”, rekla je naposljetku. “Sama sam dala otkaz.”
“Zašto? Kada?”
Allegra je progutala knedlu. “Sinoć. Iz razloga koji su odviše dosadni da bismo o njima
raspravljale.”
“Malo sutra! Da si mi odmah rekla.”
“Iskreno, to je sve samo politika. Riješit će se. Unajmit ću odvjetnika kako bih to sredila.
Vrlo jednostavno.”
Kao da se nastoji uvjeriti da je doista tako, uzela je mobitel i letimičnim pogledom
prošla kroz poruke. Pierreov prostački - i protuzakoniti - zahtjev stajao je pred njom crno
na bijelo. Hitro je vratila mobitel u džep, ne želeći ga ponovno pročitati.
“Dakle, zato si jutros došla”, promrsila je Isobel, pružajući ruku i lagano stišćući
Allegrinu.
Allegra je hitro okrenula glavu prema prozoru. “Nisam baš najbolje spavala. Izišla sam
trčati i...” Slegnula je ramenima, a glas joj je bio na rubu pucanja. “Pa, nisam uopće bila
svjesna da sam došla pred tvoju kuću.”
“Sirotice.”
Allegra ju je oštro pogledala. Nije željela ničije žaljenje ni suosjećanje - to bi značilo da
je ona na gubitku. “Dobro sam. Samo je glupo.”

Page | 98
Knjigoteka
 Glorij@

Ali Isobel se ovoga puta nije dala smesti. “Nije glupo. Uznemiravajuće je, stresno i
zastrašujuće. Posao predstavlja cio tvoj svijet.”
“Naći ću nešto drugo.” Ali laž je ovoga puta bila preteška; glas joj je zapeo u grlu pa ga je
iznenada zamijenio jecaj, na što je Allegra pritisnula prste na korijen nosa kako bi spriječila
prijeteću navalu suza. Nekoliko je puta duboko udahnula.
Isobel je ostala šutjeti, a briga joj se sve snažnije očitavala na licu. “Ima li to kakve veze
s onim tipom kojega smo vidjele u trgovini?” tiho je upitala.
“Da.”
“I mislila sam.” Isobel ju je suosjećajno pogladila po ruci.
Taksi je skrenuo prema parku Clapham Common iznad čijeg je zaleđenog tla magla
okruživala zakukuljene trkače koji su završavali dan na isti način na koji ga je ona bila
započela.
“Ostat ćeš na večeri, zar ne?” upitala je Isobel.
“Hvala”, Allegra je kimnula. “To bi bilo lijepo.” Hrana joj je trenutačno bila zadnja stvar
na pameti, što da kuha ili na koji način. Ipak, više joj je smetala pomisao na samoću. Prvi put
u životu nije željela biti sama.
Taksi se za nekoliko minuta zaustavio pred Isobelinom kućom, pa su izvukle teške
vrećice iz vozila, a ledeni zrak naizgled je ošamario Ferdyja u lice prenuvši ga iz sna. Allegra
je platila ne trudeći se pričekati račun i trojac se nagurao u usku, primamljivu viktorijansku
kuću u nizu.
“Znaš, imam ideju”, rekla je Isobel, ulazeći u kuhinju i vadeći dvije čaše za vino iz
kuhinjskog ormarića, postupak koji joj je bio prirodan poput udaha i izdaha. “Lloydovi
roditelji stižu sutra i ostaju ovdje tjedan dana. Za Božić će biti kod njegove sestre pa prije
toga žele provesti malo vremena s Ferdyjem.”
“To će biti lijepo”, bezizražajno je rekla Allegra.
Kolutajući očima, Isobel je izvadila otvorenu bocu španjolskog pjenušavog vina Cava iz
hladnjaka, sa žlicom na vrhu. “Možda za Ferdyja. Diane mi još uvijek nije oprostila što
kupaonicu nisam opremila pločicama po njezinu ukusu.”
“Oh.”
Isobel je duboko udahnula i natočila svakoj po čašu vina. “Što kažeš na to da odemo u
Zermatt, samo nas dvije? Mnogo ćemo brže riješiti stvar s tom našom tajanstvenom bakom
ako se osobno sastanemo s policijom.” Allegra ju je prostrijelila pogledom.
“Što?” Isobel je nevino podigla ruke u zrak. “A i dobit ćeš priliku maknuti se od svega
toga. Treba ti malo odmora, uvijek je lakše sagledati situaciju kada nisi u žarištu događaja.”
“A što s Lloydom?”
Isobel je slegnula ramenima, “Ništa mu neće biti, ionako ne provodi dovoljno vremena
ni s roditeljima ni sa sinom. Dobro će mu doći da malo uzme uzde u svoje ruke, samo na tri-
četiri dana.” Ugrizla se za usnu dok je pružala čašu Allegri. “A i ne bi mi smetalo ako bismo
usput uhvatile malo vremena za skijanje.”
Allegra nije mogla suspregnuti osmijeh. Kada je riječ o skijanju, Isobel je bila pravo
čudovište. “Mogu misliti.”
“Znači li to da pristaješ?” upitala je Isobel podižući svoju čašu kao da nazdravlja.

Page | 99
Knjigoteka
 Glorij@

Allegra je oklijevala. Morala je razgovarati sa svojim odvjetnikom i srediti situaciju,

prihvatiti se telefona i stupiti u kontakt s agentima za zapošljavanje te pokušati vratiti svoju
karijeru na pravi put. Nisu mogle odabrati nepovoljniji trenutak za odlazak na skijanje. A da
i ne spominje kako će njoj trenutačno dvije najmrskije osobe također biti ondje. Koliko je
Zermatt uopće velik? Hoće li ih moći s lakoćom izbjeći? Potom se prisjetila fakultetskog
izleta kada je s prijateljima skijala u Val d’ Isereu te ih, usprkos činjenici da je sa sigurnošću
znala kako izgledaju njihova skijaška odijela, nije mogla uočiti na jednoj jedinoj planini. U
Zermattu - prisjetila se kratkog pretraživanja na Internetu nakon poziva narednika Annena
- postoje tri. To će zacijelo biti dovoljno da se sakrije od njih. Uostalom, nije znala kakva će
odijela Zhou i Sam nositi na padinama, a pod kacigama i naočalama svi ionako izgledaju
slično. Mogla bi skijati pokraj Rihanne i ne prepoznati je.
Osim toga, Isobel je imala pravo. Bio je to najbolji mogući način da se riješi cijela ta
užasna situacija jer je, za promjenu, napokon imala slobodnog vremena. Tamo će biti u
mogućnosti telefonirati, a otkriće nove bake, kao što je Isobel bila rekla, pobudilo je
mnoštvo pitanja na koje im DNK analiza nije mogla odgovor. Ako uopće i pomišljaju na to da
majci prenesu vijesti, moraju doznati sve činjenice.
Srela je sestrin pogled pun nade i nazdravila joj. “Da. Da, tako je. Zašto ne?”

Page | 100
Knjigoteka
 Glorij@

Četrnaesto poglavlje

Četrnaesti dan: Babuške

Zermatt je bio spreman za njih. Sve njih. Stotine skijaša i daskaša izmiljele su iz
zupčaste lokomotive s polazištem iz Vispa i rasule se trgom jureći poznatim prečacima
prema skupini električnih vozila, koja su bila neznatno veća od konzervi tune te emisiju
plinova zamjenjivala cviležom. Uz njih su stajale, izgledajući pomalo staromodno i
glomazno, kraljevske kočije hotela Mont Cervin Palace čiji su predvodnici sjajne dlake
strpljivo čekali, tek povremeno kopitom grebući po tlu, dok su vozači u toplim ogrtačima
smještali putničke torbe i kovčege na krovove kočija.
Isobel, koja se trudila preuzeti stvari u svoje ruke kako bi se Allegra “odmorila”,
ustrajala je na tome da ona predvodi put, pa je trenutačno stajala nasred trga prebirući po
svojoj ručnoj torbi u potrazi za kartom grada, a Allegra je stajala pokraj snježnog božićnog
drvca i osvrtala se oko sebe upijajući svaki detalj. Uz preostalih jedanaest dana do Božića
započeo je prvi tjedan udarne zimske sezone - staze su bile netaknute, restorani i butici u
potpunosti opremljeni za blagdansku navalu - a zrak ispunjen užurbanim snježnim
pahuljicama na putu do tla pucketao je od napetog iščekivanja i nesputane energije.
Upravo kada je Allegra uočila kako se gusjeničari - s čvrsto pričvršćenim skijama na
krovovima - lagano uspinju strmim brežuljcima, Isobel je konačno pronašla kartu, i to u
džepu svoje jakne. Začula se ugodna melodija zvončića na konjskim uzdama, čija je zadaća
bila na najpristojniji mogući način upozoriti pješake da im se sklone s puta, kada je Isobel
napokon ispravno okrenula kartu i zagledala se u nju s usredotočenim, ah zbunjenim
izrazom na licu. “Mislim da trebamo ići ovuda”, rekla je naposljetku, pokazujući lijevo.
“Daj, pođi za mnom”, uzdahnula je Allegra, izgubivši strpljenje i krenuvši nadesno.
“Ali...”, pobunila se Isobel, boreći se s ručkom svoga kovčega na kotačiće.
“Na južnoj je strani, šesto križanje niz Banhofstrasse, glavnu ulicu.”
“Oh.” Snalaženje u prostoru nikada nije bilo Isobelina jača strana. “To je zato što
umirem od gladi. Znaš da nisam u stanju razmišljati na prazan želudac.”
“Samo ćemo ostaviti stvari i presvući se, pa odmah idemo na ručak.” Allegra joj je
uputila smiješak kako bi ublažila svoj zapovjednički nastup shvativši da je preuzela vlast
nad njihovim rasporedom i osijetila Isobeline majčinske namjere. Osim toga, glad nije bila
pravi krivac za Isobelinu zbunjenost; bio je to umor. Allegra nije imala nikakvih problema s
brzinskim spremanjem stvari - čak je u stanu imala spremnu torbu sa svom skijaškom
opremom - pa je zahvaljujući svojim učestalim putovanjima mogla doći do karte u poslovnoj
klasi za nekoliko minuta. Ali dok je ona, s čašom vina u ruci, na internetu tražila smještaj,
Isobel se najprije morala popeti u potkrovlje kako bi iskopala svoju skijašku opremu koja je
dobrih osam godina stajala u kutiji, a potom napisati detaljne upute za Loyda i njegove
roditelje o Ferdyjevim obrocima, rasporedu spavanja, izrazitoj sklonosti ugljenu i njegovu
živopisnom društvenom dnevniku. Zbog toga je probdjela pola noći i Allegra je shvatila

Page | 101
Knjigoteka
 Glorij@

kako nikada nije dovoljno cijenila sestrinu sposobnost upravljanja složenom logistikom
Ferdyjeva života.
Koračale su glavnom ulicom vukući za sobom krcate kovčege sa skijaškom opremom,
osvrćući se lijevo-desno, Isobel u nastojanju da uoči najpovoljniju ljekarnu i cijene odjeće
marke Moncler, a Allegra u potrazi za mjestom na kojem trebaju skrenuti.
Zermatt je izgledao upravo onako kako je i mislila da će izgledati. Ne mogavši se
oduprijeti uobičajenoj navici pretraživanja, istraživanja i utvrđivanja, napamet je upamtila
staze i gradsku kartu tijekom leta i uopće nije morala provjeravati kako bi bila sigurna da će
po sljedećem skretanju ulijevo zateći rijeku duž koje će se spustiti do stare gradske jezgre,
te da se heliodrom nalazi iza njihovih leđa s desne strane...
Sporim su korakom prolazile pokraj izloga u kojima su stajali dizajnerski satovi vrijedni
20 000 švicarskih franaka zajedno s minijaturnim replikama planine Matterhorn
izrađenima od čokolade, a plišani svisci sjedili su uz mnoštvo ekstravagantnih džempera od
kašmira. Božićne su svjećice ukrašavale ulice, krupne (i prazne) posude za cvijeće visjele su
sa svake prozorske daske, snježni krovovi izgledali su kao da su posuti sljezom, a
blagdanski se duh pronosio zrakom poput parfema.
Ulica je vrvjela ljudima dok su se skijaši gegali po pločnicima na prepoznatljiv način,
čizama okupanih snijegom s posljednjeg spusta i skija prebačenih preko leđa nalik na
lovačke puške. Ugledala je skupinu mamurnih daskaša - prilično spuštenih hlača i s jelenjim
rogovima na kacigama - kako naručuju ručak popraćen vrućom čokoladom i palačinkama na
putu do padina; pogledavala je prema kafićima prepunima gostiju koji su pod nogama
stiskali vrećice iz kupovine, a u rukama čaše kuhanoga vina. Bože, kako obožava boraviti u
planinama! Ponekad je imala osjećaj da one predstavljaju jedino mjesto na kojem se doista
može opustiti.
Skrenuvši udesno nasuprot hotelu Mont Cervin Palace - pri čemu je bilo nemoguće
pogriješiti zahvaljujući šest etaža hotela okupanih svjetlom s unutarnje strane balkona -
zatekle su se u skučenome prolazu među kamenim zgradama te se Isobel iskupila za svoje
nesnalaženje u prostoru time što je prva uočila apartman koji su bile rezervirale. Promrzlim
je prstima utipkala kombinaciju brojeva koju su dobile od vlasnika, uzele ključ iz
poštanskoga sandučića te se nagurale u predsoblje kako bi pobjegle od hladnoće, noseći
svoje kovčege uza usko spiralno stubište.
“Znala sam!” dahnula je Isobel kada je otključala vrata apartmana koji su bile pronašle
tijekom sinoćnje mahnite potrage za mjestom na kojem bi mogle odsjesti. Zbog početka
blagdanske sezone i obilnih, preuranjenih količina snijega, sav je smještaj bio rezerviran, a
čak su i ovo imale na raspolaganju samo do četvrtka, kada će ih zamijeniti drugi turisti.
Allegra je obišla apartman procjenjujući ga odmjerenim pogledom: drveni paneli
prošarani sivim tonovima, škripavi drveni pod, kožni crveni dvosjed, sagovi od kravlje kože,
ulašteni kuhinjski ormarići zagasitonarančaste boje, čvrste žaluzine od hrastovine sa
srcolikim rupama, starinski kreveti za spavanje. Bio je to moderan spoj tradicionalnog
ručnog rada i urbanog dizajna koji je Isobel bacao na koljena. Čista suprotnost
Wandsworthu.
“Predivno je! Predivno, predivno i želim živjeti ovdje”, cičala je, vrteći se u mjestu i
prelazeći rukom po nepravilnoj površini drvenih zidova.

Page | 102
Knjigoteka
 Glorij@

“I možeš - nakratko!” viknula je Allegra iz pozadine noseći svoju prtljagu. “Gdje želiš
spavati?”
“Ti biraj”, ustrajala je Isobel, dotrčavši za njom. “Ovo je tvoj odmor.”
“Iz, ti si ta koja imaš malo dijete i nisi spavala gotovo godinu dana.”
“Dobro sam. Tebi treba predah.”
“I ja sam dobro”, odvratila je Allegra. “Došle smo ovamo kako bismo riješile stvari radi
mame, a ne da bismo se odmarale.”
“To onda znači da smo obje dobro.”
“Izgleda.”
“Dobro.” Isobel je položila ruke na kukove i zagledala se u sestru raširivši oči.
Allegra je uzdahnula. “Neću se prepirati s tobom”, rekla je, uzimajući svoju torbu i
odnoseći je u manju sobu. “Ja ću spavati u ovoj sobi. Baš je lijepa i mračna.”
Isobel se nasmijala, smatrajući to svojom pobjedom, i odnijela svoje stvari u drugu
sobu.
Allegra je spustila torbu na krevet i otvorila je. Odjeća je iskočila iz nje poput igračke s
oprugom pa je u potpunosti ispraznila torbu i pažljivo složila odjeću u ormar. Prema
zvukovima koji su dopirali sa suprotne strane malenog hodnika zaključila je kako Isobel čini
istu stvar, iako je zvučalo kao da izbacuje odjeću iz katapulta.
S dna torbe izvadila je drveni adventski kalendar koji je bila pažljivo umotala u
pidžamu kako se ne bi oštetio tijekom putovanja. Usprkos zajedljivosti kojom je onog dana
na tavanu njihove obiteljske kuće bilo protkano njezino mišljenje o iznenađenjima, začudila
se u kolikoj ju je mjeri - i kako brzo - oduševio svakodnevni ritual otvaranja sićušnih ladica.
Bila je to jedina stvar po kojoj su se razlikovah njezini dani, zajedno s izborom donjeg rublja,
ali i jedini blagdanski ukrasi - ma koliko sitni bili - koje si je priuštila izložiti na svome
toaletnom stoliću. U krajnjem slučaju, od kakve je koristi bio božićni vijenac na vratima
kada je gledao na neugledni smeđi otirač u zajedničkome hodniku? Grančica božikovine
obješena na dovratak dnevne sobe samo bi uznemirila njezinu čistačicu, a da se u kojem
slučaju odluči dovući božićno drvce uza stube, zacijelo bi do trećeg kata ono ostalo bez svih
svojih iglica. Ali ovo... Toga su jutra vrlo rano krenule u zračnu luku, zbog čega se nije bila ni
sjetila otvoriti današnju ladicu, pa se smjestila na krevet, pitajući se što će pronaći unutra.
Otvorila je ladicu i unutra zatekla babušku, samo što nije bila obojena u tradicionalnom
ruskom stilu, nego u švicarskom - kose skupljene u pletenice, s pregačom i kratkim
prslučićem. Najveća lutka nije bila velika ni u kojem smislu, s lakoćom joj je stala na dlan, pa
se Allegra nasmiješila kad ju je okrenula i unutra pronašla manju lutku, unutar nje još
manju, a potom još manju... Najmanja lutkica bila je veličine psećeg zuba i Allegra je
zaškiljila dok je s divljenjem promatrala njezine delikatne šare. Pet lutkica savršeno su se
uklapale jedna u drugu, baš poput njezine obitelji. Duga linija majki...
“Presvučemo se i odmah idemo van, je li tako?” oglasila se Isobel pet minuta kasnije,
nakon što je na mobitelu “razgovarala” s Ferdyjem i Lloydom.
“Da”, odvratila je Allegra, vraćajući svaku lutku na svoje mjesto i spremajući ih natrag u
ladicu s brojem četrnaest. Položila je kalendar na noćni ormarić, razodjenula se i navukla
svoje crne hlače široka struka i termo čarape.

Page | 103
Knjigoteka
 Glorij@

Prišla je prozoru stežući remen na svojoj jakni marke Moncler boje slonove kosti, a
pogled joj je pao na mračne planine koje su opasavale grad poput zidova amfiteatra i
prostor između njih ispunjen oblacima nalik na umjetni strop. Osjećala se neobično ovdje u
Zermattu, znajući da je na tome mjestu umrla njezina prava baka. Zbog toga se osjećala
čudno. Nikada prije nije bila u tome gradu, a već ga je napamet poznavala. Bila je strankinja,
a opet se navodno nalazila kod kuće.
Zaboravile su otići jesti. Visoko iznad oblaka, zrak je bio svjež i čist, a alpski vrhovi
stršali su poput oštrih komada stakla kao da prijete probušiti ružičasto nebo, pa su ostale
satima skijati, neprestano se vraćajući na vrh žičarom kako bi se spustile “samo još jednom”
prije negoli padne mrak.
Skijati su naučile još u djetinjstvu, bodreći jedna drugu tijekom škole skijanja, a potom,
za tinejdžerskih godina, pazeći jedna na drugu dok su istraživale čarobni krajolik i svijet
onkraj utabanih staza. Isobel je oduvijek bila spretnija na skijama. Hupseri i led nikada joj
nisu smetali, pa je vječito zadirkivala Allegru kada se ova jednom prilikom spustila
izdajnički crvene stražnjice. Ali stvari su se otada promijenile - Allegra je odavno naučila da
strah nije nešto najgore što postoji - te su sada skijale ujednačenim, zrcalnim pokretima
nalik na blizanke, u poetskoj tišini vijugajući lijevo-desno.
“Onda, gdje ćemo klopati: restoran Chez Vrony ili Findlerhof?” upitala je Isobel, rumenih
obraza i zacakljenih očiju od žustrog tjelesnog napora i osjećaja potpune slobode. Zaustavila
se pokraj istrošenog drvenog stupa s kojeg su se strelice pružale u raznim smjerovima, a
prepoznatljivi joj je znak prekriženih noža i vilice iznenada postao omiljeni simbol.
“O, Bože, bilo gdje. Bedra mi gore. Protekloga sata trošila sam isključivo zalihe
glikogena.”
“Zašto jednostavno ne možeš reći da umireš od gladi, kao i svi normalni ljudi?”
nasmijala se Isobel, zabijajući svoje štapove u tlo i polagano se krećući uskom stazom koja je
vodila prema restoranu.
Zaustavile su se nakon nekoliko stotina metara, gdje je popularno odmorište krasila
rijeka skija i skijaških štapova, pridružujući joj vlastite štapove i zabijajući ih u snijeg, te se
pažljivo uputile zaleđenom stazom koju su ulaštili mnogobrojni parovi nogu.
Ugledale su skupinu sjenovitih, gotovo mračnih kolibica, a kada su došle pred jednu,
zaustavile su se u mjestu te im je širok osmijeh zablistao na licima. Mnoštvo europskih
jezika, u jednakoj mjeri kozmopolitsko kao i sastanak međunarodnih veleposlanika, lelujalo
je blijedom terasom gdje su se daskaši u fluorescentnim skijaškim odijelima družili s
europskim princezama u zimskim kapama Bogner i St Barts s krznenim porubom. Svi su
uživali u blagodatima noćnog života skijaškog odmorišta nakon zatvaranja staza. (Povratak
u grad bio je moguć samo prelaskom poprilične udaljenosti natrag do uspinjača.) Tko im je
mogao zamjeriti što nisu željeli otići? Ovčja i sobovska koža krasile su drvene stolce, a
prostrane klupe nalik na saonice bile su poslagane duž ograde terase s pogledom na duboku
nizinu, ukrašene brojnim prekrivačima i sagovima tako da su djelovale poput ležaljki. S
mjesta na kojem su stajale, Allegra je vidjela kako se iz njih pružaju noge u Čizmama, ruke
koje drže čaše s pjenastim pivom i vrhove glava čije su frizure bile izobličene zahvaljujući
skijaškim kacigama.
“Hm... malo su puni”, primijetila je Isobel. Svi su stolovi bili zauzeti, a more se ljudi
okupilo na jednoj strani terase kada se oglasila glazba.

Page | 104
Knjigoteka
 Glorij@

“Unutra će sigurno biti manje ljudi. Uđimo i pokušajmo pronaći stol”, predložila je
Allegra.
Prešle su terasu, a Isobel se pritom Široko osmjehnula na svaki znatiželjni pogled
upućen u njezinu smjeru. “Još uvijek privlačim poglede”, oduševljeno je šapnula sestri, koju
je mnogo više zanimalo hoće li uspjeti pronaći slobodno mjesto.
Unutra nije bilo ništa bolje. Kvragu.
Lijepa djevojka u crnim skijaškim hlačama s jelovnicima u rukama presrela ih je na
ulazu. “Želite nešto popiti, je li tako?” upitala je, iako je njezino pitanje prije zvučalo kao
naredba.
“Ne, željele bismo jesti, ako je moguće”, odvratila je Allegra, pogledom i dalje
pretražujući mračne zakutke lokala. Izgleda li barem netko kao da se sprema otići?
Konobarica je uvukla zrak kroz zube. “Nažalost, puni smo...”
“Ali nismo stigle ručati”, hitro je dobacila Isobel, kao da će ta činjenica nagnati
konobaricu da im pronađe stol.
“Žao mi je. Kuhinja je otvorena još nekih pet minuta, ali nemamo mjesta. Svi su stolovi
zauzeti.”
Allegra je ozlojeđeno uzdahnula. Čini se da će morati podnijeti još malo vatre u bedrima
prije nego što se vrate u grad.
“Mogu sjesti s nama!”
Tri su žene začuđeno okrenule glavu ulijevo. Tip - u srednjim dvadesetima - koji je
sjedio na jednoj od klupa na rubu terase naginjao se prema njima Široko se osmjehujući. I
dalje je na glavi nosio kacigu, s otkopčanim remenčićem ispod brade i visoko podignutim
naočalama. Naglasak u njegovu govoru ukazivao je na to da je riječ o Švicarcu ili Francuzu.
“Za našim stolom ima mjesta za još dvije osobe.”
Konobarica je pogledala sestre i slegnula ramenima. “To je vjerojatno jedini način da
dođete do večere.”
Allegra nije bila posve uvjerena u to.
“Sjajno!” uskliknula je Isobel i smjesta skinula kacigu, oslobađajući svoju bujnu kosu, te
se uputila prema stolu.
“Hm...” Allegra je pogledala prema konobarici. “Pa...”
Konobarica joj je pružila dva jelovnika. “Želite li pogledati ponudu?”
Uzdahnuvši, Allegra je odmahnula glavom. “Ne, obje ćemo uzeti specijalitet dana, bocu
najboljeg vina sauvignon blanc koji imate i još jednu rundu pića za sve njih.”
“U redu.”
Allegra se polako približila stolu, skidajući vlastitu kacigu i rukavice. Isobel se već bila
smjestila, uguravši se između dvojice daskaša, pa se činilo kako je jedino preostalo mjesto
ono sučelice njoj, također u sredini. Dočekali su je razdragani osmijesi. “Bok”, svi su
jednoglasno kimnuli.
“Bok.” Grlo joj se osušilo i osjećala je nelagodu. Nije željela sjediti s hrpom stranaca za
večerom.

Page | 105
Knjigoteka
 Glorij@

“Sjedni”, rekao je tip koji ih je bio pozvao za stol, pokazujući na prazno mjesto pokraj
sebe. Imao je tamnosmeđe oči i prilično lijep osmijeh koji je naizgled dodatno isticala gusta
trodnevna bradica koja ga je okruživala.
Allegra je oklijevala. “Vrlo ste ljubazni što ste nam ponudili mjesto za stolom, ali ne
želimo vam smetati. Rado ćemo sjesti na rub stola.”
“Ti se šališ?” upitao je zavodljivo se nasmiješivši. “Upravo ste nas učinile
najpopularnijim tipovima u lokalu. Najmanje što možemo učiniti za vas jest prepustiti vam
najbolja mjesta.”
Primivši kompliment, Allegra je izvila obrve, nastojeći sresti pogled svoje sestre koja je,
ne osjećajući nikakvu zadršku prema druženju s potpunim strancima, posve namjerno
izbjegavala njezin pogled. Allegra se ugrizla za usnu, osjećajući kako njezino samopouzdanje
blijedi, a nesposobnost snalaženja u društvu jača. Kad ne razgovara o poslu, malo je toga
mogla reći - bila je to loša strana svakodnevnog devetnaestosatnog rada u uredu.
“Kako se zoveš?” upitao je tip kada je oprezno prekoračila klupu i sjela. “Ja sam Maxime.
Max.”
“Allegra.”
“Allegra”, razdragano su ponovili momci, prožimajući riječ melodioznim tonom
karakterističnim za kontinentalne jezike i odsutnim u engleskome jeziku.
“Iiiiz-o-bel i Aaaa-leg-raa”, ponovio je Max kao da ih nastoji zapamtiti zauvijek. “Ovo je
Brice” - tip crvenkasto-smeđe kose i zelenih očiju koji je sjedio zdesna Isobel nacerio se -
“Fabien” - tip je maslinaste puti u narančastoj jakni koji je sjedio slijeva Isobel kimnuo - “i
Jacques.” Muškarac koji je sjedio s Allegrine lijeve strane, obraza rumenih od oštra vjetra,
nasmiješio joj se.
“Ovdje je prava ludnica, zar ne?” rekao je Jacques upravo u trenutku kada je konobarica
donijela novu rundu pića.
Muškarci su izgledali zbunjeno dok ih je posluživala pivom.
“U znak zahvale”, hitio je dobacila Allegra, nalijevajući vino u čaše i pružajući jednu
Isobel.
“Čovječe!” nasmijao se Fabien, pompozno podižući svoju čašu. “U ime novog
prijateljstva, ha?”
Isobel je konačno srela Allegrin pogled kada su svi zdušno podignuli čaše, a Allegra joj
je uzvratila prijekornim pogledom. Već je jednom vidjela takav pogled na sestrinu licu, prije
mnogo godina.
“I, kakav vam je bio današnji snijeg?” Brice je upitao Isobel.
Ona je odvratila: “Bijel i mekan”, na što su se svi nasmijali.
“Prvi si put u Zermattu?” upitao ju je Fabien, naginjući se prema stolu i tjerajući Isobel
da se okrene prema njemu.
“Tako je. Zapravo, ovo nam je tek prvi dan. Stigle smo poslijepodne.”
Allegra je s uvježbanim strpljenjem promatrala prizor pred sobom. Muškarci su se
oduvijek natjecali za Isobelinu pažnju. Pitala se u kom će trenutku Isobel ustvrditi da je
udana i da ima dijete, ali uočila je kako njezina sestra nije skinula svoje svilenkaste rukavice

Page | 106
Knjigoteka
 Glorij@

- skrivajući tako prstenje - i shvatila da se to neće dogoditi još neko vrijeme. Isobel se
jednostavno hranila muškom pažnjom.
“Odakle ste?” obratio joj se Max.
“Ovaj... iz Londona.”
On je kimnuo kao da je unaprijed znao što će mu reći. “Ti?” upitala je i otpila gutljaj
vina. “Iz Lyona.”
“Nikada nisam bila ondje.”
“To je ogromna stvar. Legs je bila svugdje”, ubacila se Isobel dok je konobarica spuštala
košaricu sa svježim kruhom na stol. “Putuje u Švicarsku dvaput tjedno i, ono, ruča u Rimu,
večera u Parizu...”
“Moja sestra pretjeruje”, hitro je dometnula Allegra.
“Jesi li ti džetseterica?” upitao je Max, odmjeravajući njezinu skupocjenu odjeću i
diskretne, ali besprijekorne dijamantne naušnice.
“Ni najmanje. Putujem zbog posla. To me silno zamara.”
“A što si onda?”
Isobel se zahihotala zbog njegove nespretne rečenične konstrukcije i prelomila pecivo.
“Ona ti je menadžerica hedge fondova.”
Francuz je izgledao zbunjeno. “Menadžerica hedge fondova?”
“Nešto poput bankarice. Samo bogatija.”
“Iz!” prasnula je Allegra. Okrenula se Maxu i natjerala se na smiješak. “Radim u
financijskom sektoru.”
Max je kimnuo prinoseći pivo ustima i netremice je promatrajući svojim tamnim očima.
“A ti?” upitala je Allegra, odlučivši da neće jesti kruh.
“Ja sam... kako vi to kažete...?” Zatvorio je oči u potrazi za pravom riječi, a Allegra je
zamijetila kako su mu se trepavice raširile po obrazima, kao u malog djeteta. Zaključila je
kako mu može biti najviše dvadeset četiri ili dvadeset pet godina. On je ponovno otvorio oči
uhvativši je kako zuri u njega. “Uređujem vrtove.”
“Oh, ti si hortikulturni arhitekt?” pojasnila je. “Znači, provodiš dane pokušavajući
ukrotiti sve ovo?”
“To se ne da ukrotiti”, rekao je, naslonivši se i ispruživši jednu ruku na ogradu terase za
njihovim leđima pa se zagledao u krajolik. “Shvatim to svaki put kada skijam.”
Allegra je tek tada zamijetila pogled za njihovim leđima - po dolasku je bila odviše
usredotočena na pronalaženja slobodnog stola i hrane - pa se i ona okrenula u mjestu.
“Ajme”, promrmljala je, promatrajući podnožje strmih padina. Zermatt je bio skriven od
pogleda zahvaljujući mnoštvu oblaka koji su sipali snijeg na tamošnje ulice, a krošnje
stabala povijale su se pod težinom bijeloga praha. Podigla je pogled i ugledala planinu, koja
joj se sada učinila bližom, a njezin oštri vrh poznatijim nego ikada prije. Gotovo je imala
osjećaj da može ispružiti ruku i dotaknuti ga. Kako je moguće da to nije ranije zamijetila?
“Prekrasno, zar ne?”
Kimnula je. Je li Isobel zamijetila? Spremila se ukazati joj na to.
“Poput tebe.”

Page | 107
Knjigoteka
 Glorij@

Allegra je smjesta pogledala Maxa, nesigurna u to je li ga dobro čula. Glas mu je bio tih,
kao da ne želi da ga itko drugi čuje, kao da je jedva želio da ga i ona čuje.
“Što? To je činjenica”, lagano se nasmijao, ugledavši njezin izraz lica. “Sigurno si svjesna
toga, zar ne?”
Allegra je ponovno zatvorila usta, ne znajući što da odgovori, a obrazi su joj stali gorjeti.
Ipak se prihvatila komadića kruha i stala ga napadno lomiti.
Max ju je promatrao.
Konobarica je stigla s večerom i spustila tanjure pred njih, a potom uzela prazne. “Želite
li još što?” Dečki su pogledali sestre.
“Što kažete? Dužni smo vam piće”, Brice se nasmiješio Isobel.
“Ne, zbilja, u re...”, usprotivila se Allegra. “Fab!” 12 povikala je Isobel i prenula Fabiena iz
misli. “Da?” upitao je. “Ne, mislila sam...”
Jacques, Max i Isobel prasnuli su u smijeh. Brice se nacerio konobarici. “Molim vas,
donesite nam još piva.”

12
Neprevodiva igra riječi: Fab ovdje označava kraticu od riječi fabulous (eng. fantastično,
izvrsno, sjajno), kao i početak imena Fabien (nap. prev.).

Page | 108
Knjigoteka
 Glorij@

Petnaesto poglavlje

Mrak se bio već odavno spustio prije negoli su se vratile u grad - koristeći se
mobitelima kako bi osvijetlile put - zaključivši kako Zermatt izgleda još ljepše u svome
noćnom ruhu. Krovovi drvenih koliba u savojskome stilu isticah su se zahvaljujući
čarobnom osvjetljenju i stvarajući minijaturnu alpsku repliku panorame Manhattana, a
ulične su svjetiljke snijegu na tlu davale zlatan odsjaj. Napadalo je još nekoliko centimetara
snijega dok su boravile u planinama i on je postajao sve gušći, prekrivajući otiske stopala
koji su se protezali između planinskih koliba i barova.
Momci su bili unajmili spremište za skije u blizini postaje za Sunneggu te su unutra
zajedno sa svojima zaključali Isobeline i Allegrine kako bi ondje sigurno prenoćile. Allegra je
načula nešto o uzbudljivim planovima za sutrašnje zajedničko skijanje, ali potankosti su joj
promaknule. Protekla je dva sata provela u intimnom razgovoru s Maxom - lice u lice, čaša
za čašom - te je odavno prestala brojiti koliko su čaša piva popiti.
Naslonivši se na zid, promatrala je ostatak društva kako izuva svoje skijaške čizme.
“Trebale bismo ići, Iz”, uzdahnula je, polagano osjećajući kako je krevet doziva. Na nogama
su bile od pet i trideset ujutro.
“Što? Ne!” povikali su Fabien, Jacques i Brice. “Morate ići plesati s nama. Ne možete doći
u Zermatt i ne otići u Broken Bar.”
Allegra je željela odgovoriti da zapravo mogu. Više im nisu bile dvadeset četiri godine.
Jedna od njih bila je sretno udana majka djeteta, a druga je većinom običavala provoditi
vrijeme s ćelavim muškarcima u skupocjenim odijelima, a ne se divlje izvijati u ritmu glazbe
među znojnom gomilom s nekolicinom zgodnih, umišljenih francuskih daskaša. Ali glas je
nije slušao, a i bilo joj je zbilja ugodno glave naslonjene na zid.
Prišavši joj, Maxime je također naslonio glavu, tek nekoliko centimetara dalje od
njezina lica. “Moraš plesati sa mnom, Allegra.”
Ona je otvorila oči i pogledala ga. Osjetila je začudnu intimnost u tom položaju, s
obzirom na to da su oboje stajali, posve odjeveni i bez tjelesnog kontakta. “A kako ću to
učiniti u skijaškim čizmama, Maxe?” upitala je, zabavljeno podižući jednu obrvu i pitajući se
kakav bi bio osjećaj poljubiti ga.
“Nećeš. Vidjet ćeš “, nasmiješio se.
Allegra se zbunjeno namrštila. “Ali nemam snage ni hodati u tim čizmama. Iscrpljena
sam”, napućila je usne.
“I ne moraš”, samouvjereno je odvratio Max.
Ostatak im se društva pridružio, a Isobel i Brice držali su se za ruke.
“Jeste li spremni?” Fabien je upitao.
“Jesi li im rekla da si udana?” upitala je Allegra sestru. Ova je barem bila skinula
rukavice, ali svi su već bili odviše pijani da bi zamijetili njezino prstenje ili jednostavno nisu
ni marili za to.
Isobel je bijesno zakolutala očima. “O, za Boga miloga, Legs! To nije tajna! Ne radim
ništa loše. Samo se zabavljamo. Zabava! Sjećaš se što znači ta riječ?”

Page | 109
Knjigoteka
 Glorij@

Umjesto odgovora, Allegra joj je isplazila jezik, što je nasmijalo dečke.

“Hajde. Idemo u Broken Bar”, rekao je Fabien, krećući se prema mostu koji je vodio do
glavne ulice. “Jesi li spremna?” upitao ju je Max.
Allegra je oklijevala promatrajući Isobel i Bricea kako se udaljavaju. Ma koliko
simpatični bili, nije baš mogla pustiti sestru da ode sama s njima. Slegnula je ramenima, a
potom vrisnula jer ju je u sljedećem trenutku Maxime podigao u naručje i počeo nositi za
ostalima.
“Max!” uzviknula je napola se buneći, a napola smijući kada je on ubrzao korak.
“Plesat ćeš sa mnom”, rekao je spustivši pogled prema njoj. “Tek ću te tada pustiti.”
Nosio ju je cijelim putem - na pola je puta prebacivši na leđa - pa su se progurali u Hotel
Post dok mu je ona naslanjala glavu na rame, a njezine skijaške čizme grubo ribale o vanjsku
stranu njegovih bedara, na što se ni jednom nije požalio.
“Vidiš?” uskliknuo je, polagano je spuštajući na tlo. “Nikakav problem.”
“Gdje su ostali?” upitala je Allegra, osvrćući se oko sebe. Nalazili su se u slabo
osvijetljenom predvorju, vrata pivnice bila su im zdesna, a ispred njih nalazilo se stubište
koje je vodilo u podrum pred sobom. Udubine u tamnosmeđim zidovima krasile su
cjepanice dok je s druge strane stakla nečujno poskakivala vatra. Ništa drugo nije bilo
nečujno. Allegra je pod svojim nogama mogla čuti - i osjetiti - prigušenu glazbu.
“Dođi”, rekao je Max, hvatajući je za ruku i vodeći je niza stube. Svakom stubom glazba
je postajala sve glasnija, a temperatura viša, pa je ugledala raznobojna svjetla kako plešu po
zidovima i prije negoli su skrenuli za ugao.
“Dobro došla u Broken Bari” zaderao se Max, pružajući ruku i predstavljajući joj...
uzbibanu, znojnu gomilu. Bar se nalazio u prostoru katakombe, s niskim nadsvođenim
stropom i debelim potpornim stupovima koji su naizgled i mnogim gostima služili kao
potpora. Kamo god je pogledala, dvadesetogodišnje su sponzoruše ispijale žestice, plesale
ruku u zraku i ludo se zabavljale. Na suprotnom se kraju prostorije nalazila malena
pozornica na kojoj je plesao par.
Allegra je prasnula u smijeh. “Nije ovo za mene!” uzviknula je, nastojeći nadglasati
glazbu.
“Zašto ne?” Maxime se nagnuo prema njoj, nastojeći je čuti.
“Prestara sam!” ponovno se proderala u trenutku kada im je Jacques mahnuo i krenuo
prema njima s pićem u rukama.
“Allegra, koliko imaš godina?”
“Previše za tebe, Maxime!” Naglo je uzdahnula i prekrila usta dlanom, širom otvorivši
oči. Nije to namjeravala reći naglas.
“Ja imam dvadeset tri godine.”
“O, Bože!” napola je vrisnula, a napola se nasmijala, dodatno se posramivši. Bilo je još i
gore nego što je mislila!
“Godine ne predstavljaju broj, već osjećaj”, rekao je Max. stišćući joj dlan.
“Samo Francuz može reći takvo što i izvući se”, uzdahnula je upravo u trenutku kada im
se Jacques približio i oboma im pružio čaše jarkonarančasta sadržaja.

Page | 110
Knjigoteka
 Glorij@

“Tamo smo”, rekao je, upirući prstom, a Allegra je ugledala sestru, Bricea i Fabiena
okupljene oko stola kako zure u nešto na Isobelinu mobitelu. Allegra je potajno odahnula.
Ma koliko pijana Isobel bila, nesumnjivo im je upravo pokazivala Ferdyjeve slike, i to od
njegova rođenja. Ako je Brice namjeravao ostvariti kakav intimniji kontakt s njezinom
sestrom, to će ga zacijelo u potpunosti ohladiti.
Otpila je gutljaj pića. “Što je to?” upitala je, otpivši još jedan, malo veći gutljaj. Piće je
bilo osvježavajuće nakon sveg onog piva i bila je svjesna kako joj se dah osjeti po pivu.
“Aperol, Prosecco i sok. Jesi li to već pila?” upitao je Jacques.
“Ne”, slegnula je ramenima, ispijajući još jedan gutljaj. “Ali sviđa mi se.”
Približili su se ostalima. Maxime je sada bez zadrški držao ruku na njezinim leđima, a
ona nije osjećala potrebu sklonih je. Ispostavilo se da im Isobel ipak nije pokazivala
Ferdyjeve slike; hvalila se pred dečkima pokazujući im svoju statistiku iz MyTracks
aplikacije koju su koristile za praćenje udaljenosti, brzine i visine vožnji na kojima su bile
toga dana, ali Allegra nije marila za to. Prvi put nije ju bilo briga ni za što i taj joj se osjećaj
sviđao.
Brzo su ispijali svoja pića i svatko je častio po rundu, stoga je Allegra za pola sata
zaboravila da i dalje nosi skijaške čizme na nogama i pokušala zaplesati. Zapravo je bilo
iznimno korisno imati ih na nogama, pa se cerekala zajedno s Isobel dok su se njihale desno,
lijevo i naprijed pod zabrinjavajućim kutovima, a da pri tome uopće nisu podizale stopala s
poda.
“Bože dragi, pa ovo je savršena obuća za ples u pijanom stanju”, uzviknula je Isobel,
naginjući se naprijed tako da je Briceu gotovo ispala čaša dok ju je nastojao uloviti, iako su
njezine noge ostale čvrsto stajati na podu kao da su zabetonirane.
No Allegra je željela plesati kako Bog zapovijeda. Alkohol joj je proključao u krvi,
otjeravši umor i pospanost koje je osjećala nakon ispijanja piva, pa je poželjela uistinu
plesati. Uživala je u glazbi, plesu i svom pijanstvu.
Sav bijes i frustracija koje je toliko učinkovito skrivala, čak i od svoj sestre - posebno od
svoje sestre, njezine najbolje prijateljice na cijelome svijetu - izbili su na površinu dok je
tresla glavom poput obožavateljice thrash metala u tinejdžerskim godinama, snažno mašući
rukama i glasno izvikujući riječi pjesama. Zašto nikada prije nije shvatila koliko je dobar
osjećaj opustiti se i posve izgubiti kontrolu? Nakon godina i godina skrivanja osjećaja pod
neprobojnom maskom profesionalizma, bilo je sjajno ne mariti ni za što. Nitko odavde nije
znao tko je ona, a nikoga nije ni bilo briga.
Posegnula je prema svojim Čizmama kako bi ih otkopčala. Željela je malo otpustiti
kopče kako bi joj gležnjevi bili barem mrvicu pokretniji, ali Maxime se sagnuo i učinio to
umjesto nje. I ne samo to - osjetila je kako je povukao jezik naprijed i nježno joj pogurnuo
koljeno kako bi ga savila.
“Ne mogu plesati u čarapama”, pobunila se dižući nogu. “Netko će mi stati na stopalo i
slomiti prste!”
“Vjeruj mi”, nacerio joj se.
Neuobičajeno opuštena, poslušala je. Max joj je skinuo čizme te, kao što je to učinio i sat
prije, ponovno je podigao u naručje - iako znatno nesigurnijim pokretom: i on je mnogo
popio.

Page | 111
Knjigoteka
 Glorij@

“Max!” smijala se Allegra dok se on probijao kroz gomilu noseći je u rukama. “Spusti
me. Svi zure u nas!”
Ali on joj je jednostavno uzvratio smiješkom, iznenadivši je tako što ih je nekoliko puta
zavrtio, na sto su ljudi oduševljeno povikali, prije negoli ju je posjeo na ogromnu bačvu.
Shvatila je da se nalazi na malenoj pozornici koju je bila spazila po ulasku i na trenutak se
oslonila rukama o nju, čekajući da joj se prestane vrtjeti u glavi.
“A sada se uspni gore i pleši”, rekao je Max.
“Što? Nema šanse!” nasmijala se Allegra, posramljeno dlanom pokrivajući obraz.
On se nagnuo prema njoj i položio dlan na njezin. “Jedino ćeš me se tako riješiti”, rekao
je, a oči su mu zaplesale. “Ne sjećaš se?”
Uslijedio je trenutak koji se spremao cijelu večer.
“A... što ako te se ne želim riješiti?” odvratila je Allegra zadovoljivo se smješkajući.
Maxime joj je prišao bliže, razdvajajući joj koljena i penjući joj se rukom uz bedra.
Budući da je sjedila na bačvi, bili su iste visine, pa je jednostavno zatvorila oči dok se on
naginjao prema njoj i spuštao usne na njezine s neobičnom nježnošću u odnosu na trešteću
glazbu i razjarenu gomilu. Nastavili su se ljubiti sve do završetka pjesme, a Allegra je lagano
prelazila rukama po njegovim ramenima, ne mareći za to što ih netko možda gleda.
Začula se Beyonce i Max se odmaknuo, uputivši joj odlučan pogled.
“A sada pleši za mene.”
Allegra je trepnula. Skupivši noge, polagano je ustala osjećajući pulsiranje basa pod
svojim nogama, zatvorila oči i stala se kretati u ritmu glazbe. Max je imao pravo. Godine su
predstavljale samo osjećaj. Imala je trideset jednu godinu i većinu vremena ponašala se kao
da ima pedeset. Ali ne i sada, ne ovdje. Bila je pijana, da, ali prvi se put u životu osjećala
onako kako se vjerojatno i trebala osjećati: seksi, poželjno, potrebno, oslobođeno, divlje,
mlado, slobodno. “Gospođice Fisher?”
Naglo je otvorila oči, a panika joj je poput metka prostrujala tijelom dok je pogledom
pretraživala gomilu u potrazi za izvorom glasa. Tko? Tko? Nije morala dugo tražiti.
Zhou Yong stajao je na manje od pet metara od nje s pićem u rukama.
“Nisam očekivao da ću vas zateći ovdje.”
Allegra nije bila u stanju odgovoriti. Kako je to moguće? Koje su bile šanse da ga sretne
upravo ovdje? Njega, baš od svih ljudi na svijetu! Dala bi sve što je imala da je to bio bilo tko
osim njega.
“Nismo bili sigurni jeste li to vi.”
Nismo?
Podigla je pogled i krajičkom oka zamijetila poznat obris koji je vječno prebivao u
njezinu umu. Sam je zurio u nju ozbiljna lica.
Ispravak. Gotovo bilo tko osim njega.

Page | 112
Knjigoteka
 Glorij@

Šesnaesto poglavlje

Petnaesti dan: Plišani medvjedić

“Uh.”
Naslijepo je zamahnula rukom, nastojeći stati na kraj zvuku koji ju je prenuo iz duboke
nesvijesti. Zvuk je utihnuo. Ponovno je spustila ruku tako da je ostala mlitavo visjeti, teška i
bolna.
Ali to je bilo dovoljno.
Što? Gdje?
Um joj se lagano budio, nastojeći uspostaviti opće činjenice tog polusvjesnog trenutka.
Gdje se nalazi? Učinilo joj se kako svjetlo dopire s krive strane kreveta. Uvijek se budi na
lijevome boku, što bi značilo da se sunce treba nalaziti za njezinim leđima, a ne sjati joj
ravno u lice. Ali ležala je na lijevome boku. Zar ne? Lijevi bok. Suprotno od desnog boka. I
ruke kojom piše. Čekaj, gdje se ona nalazi?
Moždana joj se aktivnost vraćala u svoje uobičajeno stanje. Obično je spavala pod
pokrivačem, ali... Rukom je potapšala krevet... Pokrivača nije bilo. Samo... Nastavila je tapšati
po krevetu, ali odsustvo bilo čega osim madraca nagnalo ju je da se namršti i otvori jedno
oko.
Nije dobro. Naglo ga je zatvorila kao da ju je zaboljele Svjetlo ju je zapeklo, pa je podigla
ruku do lica kako bi ga zaštitila. Privukavši noge na prsa, skupila se poput pupoljka.
No, koji je danas dan? Sastanak? Svaki dan... u šest i trideset. Bob...
Potom joj se sve vratilo, sinoćnji su događaji nagrnuli u njezinu svijest poput bujice,
zasipajući je odabranim prizorima u živopisnim bojama: ona pleše na bačvi, ljubi se s
Maxom, Sam i Zhou je gledaju...
Naglo je otvorila oči i uspravila se brzim, nepromišljenim pokretom, a vid joj se
povratio nakon jedne sekunde dok je tapšala svoje tijelo u potrazi za dokazom o... Namrštila
se. Bila je sama i potpuno odjevena. Još je uvijek na sebi imala svoje skijaško odijelo.
Spavala je u skijaškom odijelu? Unezvijereno je otvorila usta ugledavši svoje hlače,
zguljene do gležnjeva, i jaknu, otkopčanu, ali i dalje navučenu. Nije ni čudo što joj nije
nedostajao pokrivač.
Zagunđavši, spustila je glavu u ruke dok joj je tijelo s naporom svladavalo sjedeći
položaj, zajedno s disanjem i susprezanjem vala mučnine... Ipak, tijelo joj je bilo blago
izmučeno u usporedbi s umom dok je nastojala utvrditi činjenično stanje. Što se dogodilo s
Maxom? Kako li se uspjela vratiti kući? Je li je on dopratio? Je li došla u svojim skijaškim
čizmama? Je li ih ostavila ondje? Je li je Max donio kući? Zašto nije ostao? Ili jest, ali je onda
otišao?
Ali ne, da je ostao, ona sasvim sigurno ne bi bila odjevena...

Page | 113
Knjigoteka
 Glorij@

Uzela je mobitel koji je ležao pokraj nje na krevetu i uvidjela kako je Pierreova
kontroverzna poruka bila posljednje što je otvorila na njemu. Namrštila se. Zašto je čitala tu
poruku?
Obuzela ju je užasna misao pa je nespretnim pokretima prstiju provjerila pretinac
odlazne pošte. Nije valjda, nije valjda... Što ako je bila toliko uništena da se usudila prijeći i
tu granicu? Moći će otpisati svoju tužbu protiv Pierrea na račun diskriminacije ako mu je
odgovorila...
Ali u odlaznoj pošti nije bilo ničega.
Srušila se natrag na jastuke. Vjerojatno joj prsti sinoć nisu bili dovoljno sposobni
poslati poruku.
Ponovno je zagunđala. O, Bože, koliko je uopće popila?
“Iz?” promuklo je zazvala lagano podižući glavu, ali vrata su bila zatvorena, a ona nije
imala dovoljno snage vikati.
Ponovno je spustila glavu, osjećajući kao da se cio svijet urotio protiv nje. Nakon
nekoliko trenutaka zbacila je noge s kreveta i ustala, nakratko se pridržavajući za uzglavlje
prije negoli je prišla vratima i otvorila ih. Isobelina su vrata bila zatvorena i Allegra je
zastala na trenutak kada su se sestrine sinoćnje ludorije probile u njezino maglovito
sjećanje. Brice?
Pokucavši na vrata, otvorila ih je. Isobel je ležala potrbuške na krevetu kose preko
glave, također u svom skijaškom odijelu. Ali bila je sama. To je bilo ključno.
“Iz? Jesi li dobro?” upitala je Allegra, podižući jednu ruku prema sljepoočnici kao da joj
vlastiti promukli glas nanosi bol.
Isobel je zastenjala umjesto odgovora, ali barem je bila živa.
Allegra je ponovno zatvorila vrata i vratila se u svoju sobu - putem se pridržavajući za
zid - kako bi se istuširala. Stajala je pod vrućom vodom sve dok ona nije postala hladna,
puštajući je da istuče njezine ukočene mišiće, a para otvori krvne žile i potjera toksine van iz
njezina tijela.
To joj je donekle pomoglo, ali morala je nešto pojesti, a ona i Isobel još nisu bile u
kupovini.
Ignorirajući svoje skijaško odijelo koje je ležalo na sramotnoj hrpi na podu njezine
spavaće sobe - morala je napraviti oštar rez između jučerašnjeg i današnjeg dana - navukla
je crne traperice, crveni džemper s nordijskim motivima i zimske čizme marke Sorel, te
ostavila poruku za Isobel na stolu u kuhinji. Lagano zatvorivši vrata za sobom, spustila se
niz škripave stube, drhtavim rukama navlačeći kapu i rukavice, stežući remen jakne.
Hladan zrak, koji ju je po izlasku stao štipati za obraze, djelovao je poput sredstva za
ublažavanje žgaravice, pa je duboko udahnula i nakratko se naslonila na zid. Bila je čista,
osvježena i još uvijek nije povraćala. Išlo joj je prilično dobro. Nije toliko popila još od...
Zapravo, nikad u životu nije toliko popila. Ni kada je napunila osamnaest godina, ni tijekom
fakulteta, ni dok je ugošćivala klijente... Bila je poznata po tome da nikada nije pila više od
dva martinija.
Tijekom noći napadao je dubok snijeg, pa su njezini koraci prvi narušili bijeli pokrivač;
njezini i Isobelini tragovi od prošle noći bili su potpuno izbrisani. Polagano se kretala
uskom uličicom, zastavši kada je izbila na Bahnhofstrasse. Bilo je gotovo deset sati ujutro i

Page | 114
Knjigoteka
 Glorij@

većina je ljudi već otišla skijati - Max i Brice također? - ali ulice su bile pune mještana i
turista koji su uživali u idiličnom okruženju kakvo se obično moglo vidjeti na kutijama s
božićnim slatkišima.
Zaustavila se pred butikom Bogner i promotrila snimke dinamičnog, ekstremnog
skijanja koje su se neprestano vrtjele na televizijskim zaslonima u izlozima. One danas neće
skijati. Duboko je sumnjala da će Isobel danas uopće biti u stanju ustati iz kreveta.
Nastavivši koračati, zaustavila se pred otvorenom palačinkarnicom te se za koju
minutu naslanjala na kamenu prozorsku klupicu gutajući veliki, hrskavi komad vafla i
papirnatim ubrusom brišući javorov sirup sa svoje brade.
Tijelo joj se oporavljalo puževim korakom, ali um su joj još opsjedale slijepe pjege
prošle noći, a Zhouovo i Samovo lice neprestano su joj uskrsavali pred očima. Zhouovo
zapanjeno lice i Samovo ispunjeno prijezirom...
Glava joj je ponovno klonula. Što je to učinila? U samo nekoliko trenutaka uništila je
poslovni ugled koji je gradila proteklo desetljeće. Možda i nije poslala pijanu poruku
Pierreu, ali Kempu je pružila dovoljnu količinu oružja da potkopa njezin ugled i uništi je.
Ona je možda i otišla iz PLF-a i on je možda potpisao ugovor s Yongom, ali zacijelo ga je
zabrinjavalo to Što će sada raditi jedno protiv drugoga. A to je bio samo još jedan razlog više
da pribjegne prljavoj igri.
Žmirnula je i nastavila se kretati, nastojeći se osloboditi tih misli. Poricanje. To je bila
njezina dosadašnja strategija: tri dana okretanja leđa činjenicama - provedena u kupovini,
skijanju i pijančevanju - u pokušaju da nadvlada šok. Ali nije više smjela tratiti vrijeme.
Znala je kako Pierre funkcionira, sasvim je sigurno medijima već prenio vijest o njezinu
odlasku, a kada mu Kemp javi za sinoćnji susret... Morala se vratiti u igru.
Nije bila poslušala ni jednu glasovnu poruku na svome telefonu, a pretinac joj je bio pun
već dvadeset četiri sata. U hodu ga je prislonila na uho, a donja joj je usna zadrhtala kada je
shvatila kako su Bob i Kirsty udružili snage u pokušaju da stupe u kontakt s njom. Kirstyno
je odmjereno držanje popustilo kada je na kraju poručila: “Stvarno se nadam da ste dobro.”
Mnoštvo joj je poslovnih suradnika - uključujući Kevina Lama - pružilo podršku i riječi
utjehe, ukazujući joj povjerenje u slučaju da odluči nekoga povesti sa sobom. U konačnici,
poslovni duh u PLF-u u posljednje vrijeme i nije bio najbolji.
Zastala je kao ukopana kada je začula i Kempov glas. “Fisherova? Kemp je. Moramo
razgovarati. Nazovi me.”
Prisjetila se njegovih riječi u modnoj kući Selfridges, kada je zahtijevao da mu proslijedi
konačnu ponudu, na Što su joj tijelom prostrujali bijes i prijezir, otrovniji od sveg alkohola
koji je sinoć popila. Osjetila je kako joj je tlo stalo lagano izmicati pod nogama pa je ispružila
ruke kako bi održala ravnotežu, ah nalazila se nasred ulice i bez ičega za što bi se mogla
uhvatiti, pa je posrnula. Pred sobom je ugledala crkvu s niskim. Širokim ulaznim stubištem i
prišla joj, jecajući i skrivajući lice rukama dok se spuštala na stube, iznova se pitajući kako je
moguće da je njezin život tako spektakularno implodirao. I na tako nepošten način.
S tornja su se oglasila zvona, na što su se dvokrilna hrastova vrata otvorila i kroz njih se
promolila polagana povorka ljudi, zakopčavajući kapute i navlačeći rukavice po izlasku na
temperaturu ispod ništice, umova i duša čistih za narednih tjedan dana.
Allegra je ostala sjediti na stubama sve dok joj stražnjica nije utrnula - traperice su
predstavljale slabu zaštitu od hladnoće - pitajući se je li Isobel možda ustala.
Page | 115
Knjigoteka
 Glorij@

Dok se podizala na noge, vlastito joj se tijelo učinilo ukočenim i starim, pa se

posramljeno nasmiješila čovjeku u mantiji koji je izišao kroz vrata i zatvorio ih, puštajući
tračak mirisa tamjana da odlebdi na ulicu. Na Božić će biti točno osamnaest godina kako je
posljednji put kročila u crkvu. Zapravo, na Badnjak.
Okrenula se i spremila otići, a upravo u tome trenutku teška su se vrata ponovno
otvorila i kroz njih je provirila svećenikova glava.
“Möchten Sie kommen?” nasmiješio se.
“Oprostite, ne razumijem vas.”
“Govorite engleski?”
Kimnula je.
“Pitao sam želite li ući?”
“O, ne, ne”, uzmičući je odvratila Allegra. “U redu je, hvala.”
Svećenik je izišao. “Jeste li sigurni? Izgledate kao da vam je hladno... i kao da bi vam
dobro došao razgovor.”
Allegra je trepnula susprežući suze. Zbog mamurluka se osjećala ogoljenijom nego
ikada prije, stoga nije bila sigurna da će imati snage vješto skrivati svoje osjećaje kao i
obično. “Ja nisam... katolkinja.”
On je blago slegnuo ramenima. “Nema potrebe za čitanjem sitnih slova.”
Allegra je ponovno odmahnula glavom, izbjegavajući pogledati ga u oči.
“Dakako, odluka je na vama. Ja odoh skuhati kavu. Slobodno uđite ako želite šalicu.”
Ljubazno se nasmiješivši, vratio se unutra, a Allegra je ostala zuriti u drvena vrata kada
ih je svećenik zatvorio za sobom. Zgrada nije posjedovala nikakve raskošne ukrase kakve je
obično povezivala s Katoličkom crkvom - bila je to obična građevina strma krova s
polukružnim nadsvođenim trijemom - premda je pretpostavljala da je na ovim visinama
misao vodilja pri gradnji bila izdržljivost, a ne ljepota. Osim toga, kako se ikakav ručni rad
mogao uspoređivati s granitnim katedralama na planinama koje su ovo mjesto okruživale
sa svih strana?
Ne shvaćajući pravi razlog iza svojih postupaka - možda ju je na to namamila vruća
kava? - uhvatila je kvaku i provirila unutra, iznenadivši se kada je ugledala veličanstvenu
unutrašnjost: vrtoglavi strop s udubinama, raskošni pozlaćeni oltar i pastelne freske u
kontrastu s asketski bijelim zidovima te svjetlo koje dopire s visokih prozora i kupa crkveni
brod.
Laganim se koracima uputila prolazom između klupa, a potplati njezinih čizama bili su
gotovo nečujni na drevnome kamenom podu, pogledavajući prema sjenovitim zakutcima
kao da očekuje da će je svakoga trenutka netko zaskočiti. Svećenika nije bilo na vidiku, ali
čula je zviždanje čajnika iz prostorije po strani, pa se spustila na jednu drvenu klupu,
pogleda uperena u obojeno staklo koje je prikazivalo Mariju i malenog Isusa.
Lagano je pogledom prelazila po prostoriji, promatrajući raskošno raspelo optočeno
zlatom i pozlaćeno platno, stoga nije odmah spazila svećenika koji joj se približavao noseći
dvije šalice iz kojih se uzdizala vruća para.
Izgledao je sretno što je vidi unutra.

Page | 116
Knjigoteka
 Glorij@

“Je li ovdje dopušteno piti?” upitala je Allegra zabrinuta lica kada joj je svećenik pružio
šalicu i spustio se na klupu pokraj nje.
“Pa, zapravo, ja sam ovdje šef, stoga...”, nasmiješio se.
Allegra mu je odgovorila zahvalnim osmijehom i gotovo ispustila uzdah zadovoljstva
kada je primila vruću šalicu promrzlim rukama. Upravo joj je to trebalo.
“Vrlo dobro govorite engleski”, rekla je nakon kratke tišine.
“Hvala vam. Studirao sam sedam godina u Cambridgeu.”
“Oh.”
Pošutjeli su, a svećenik se zagledao u raskošno obojeno staklo smirena i zamišljena
izraza lica. Allegra ga je krišom pogledala: bio je visok i mršav, nosio je naočale metalnih
okvira, pa je zaključila da mu je moglo biti četrdesetak godina.
Spustila je pogled na svoju kavu, pitajući se zašto je uopće ušla. Nije imala običaj
razgovarati. Za cijele svoje odrasle dobi uvježbavala je vještinu šutnje. Ono u što je vjerovala
bila su djela. Djelima se može postići puno više nego riječima.
“Usput, ja sam otac Merete”, rekao je svećenik promatrajući je.
“Allegra. Allegra Fisher.”
“Fisher?”
Način na koji je izgovorio njezino prezime - kao da je na neki način posebno ili
neobično - nagnao je Allegru da se okrene prema njemu. “Da.”
Svećenik je oklijevao. “Pretpostavljam da nemate nikakve veze s Valentinom Fisher?”
Allegra je razjapila usta. “Otkud to pobogu znate?”
“Sve su novine pisale o ženi koju su pronašli u planinama. Mjesna senzacija.”
“Zbilja?”
Kimnuo je, očigledno pretpostavljajući da ona zna puno više o tome nego on.
“To mi je navodno bila baka”, rekla je Allegra nakon nekoliko trenutaka s ogorčenjem u
glasu.
“Moja sućut.” Svećenikov je glas odavao iskrenost, ali Allegra je potom pomislila da
njegov posao uključuje često izgovaranje tih riječi.
“Hvala vam, ali nisam je poznavala, stoga...” Utihnula je. Osjećala se čudno primajući
sućut zbog nekoga za koga prije tjedan dana nije ni znala da postoji, a kamoli je osobno
poznavala.
“Svejedno. To je tragičan gubitak žene koja je, po svemu sudeći, predstavljala vrlo važan
dio zajednice. Koliko sam shvatio, imala je samo dvadeset devet godina kada je umrla, a
mnogi se je mještani i dalje sjećaju, čak i nakon svih ovih godina.”
Allegra je pogledom pretraživala svećenikovo lice. “Znate li možda što se dogodilo?”
“Znam samo ono Što piše u novinama, iako su neki stariji župljani proteklih tjedana
dolazili ovamo kako bi zapalili svijeće za nju - oni su je osobno poznavali.”
“Znaju li oni pozadinsku priču onoga što se dogodilo?”
Otac Merete odmahnuo je glavom. “Djeluju jednako zbunjeno kao što su bili u ono
vrijeme. Nitko ne shvaća što je radila u kolibi za snježne oluje i tako loših vremenskih
uvjeta.”
Page | 117
Knjigoteka
 Glorij@

“Kakva je to koliba bila? Pastirska?”

Njezino neznanje zateklo je oca Meretea. “Ne znate povijest svoje obitelji?”
Allegra je odmahnula glavom. “Sve do prošlog tjedna vjerovala sam kako moja obitelj
potječe iz Sheena u Londonu. Nikada nisam ništa čula o rođacima u Švicarskoj.”
Čim su joj riječi napustile usne, prisjetila se sata s kukavicom koji su ona i Isobel
pronašle na tavanu svoje obiteljske kuće. Taj je sat među najpoznatijim švicarskim izvoznim
proizvodima i čak je prikazivao tipičnu švicarsku kolibu. Je li to bila tek slučajnost?
“Pa, možda nije na meni da vam to govorim”, oklijevao je otac Merete, uvidjevši sukob
na njezinu licu.
“Ali ne znam nikoga drugog tko bi to mogao. Svi su rođaci s majčine strane obitelji
umrli, a majka je bila jedinica. Molim vas, oče. Bit ću vam zahvalna ako mi kažete bilo što.
Ako policija govori istinu, ispada da znam manje o vlastitoj povijesti nego svi ostali. Moram
odnekud započeti kako bih mogla povezati konce.”
Svećenik je kimnuo. “Pa, ako sam dobro shvatio, vaša je obitelj - Engelbergovi -
posjedovala jednu od najvećih mliječnih farmi u ovoj dolini.”
“Mliječnih? Mislite na krave?”
“Ne, koze. Davno prije negoli je Zermatt postao turističko odredište, stočarstvo je bilo
snažno razvijeno, a vaša je obitelj posjedovala najveće i najbolje pašnjake u mjestu. Vaši su
preci provodili i do osam mjeseci živeći na padinama dok su životinje pasle, a planinske su
im kolibe predstavljale dom tijekom ljetnih mjeseci. Ali nitko nije boravio u njima kada bi
počeo padati snijeg. Bile su suviše podložne lavinama, a temperature su u njima znale biti
opasno niske. A Valentina je, s obzirom na to da se rodila i odrasla na ovome području, to
zacijelo znala.”
Allegra se namrštila. “I ne postoji nikakvo objašnjenje o tome što je ondje radila?”
“Prema riječima njezina supruga, te su večeri zajedno objedovali, nakon čega je on
otišao pogledati životinje prije odlaska na počinak, a kada se vratio, nje više nije bilo.
Nestala je.”
“Samo tako?”
Otac Merete slegnuo je ramenima. “Čini se.”
“Ah ljudi ne nestaju iz svojih domova tek tako”, usprotivila se Allegra. “Zacijelo policija
nije stala na tome. Zar nisu istražili mogućnost zločina?”
Svećenik se nasmiješio. “Morate shvatiti da su tada bila drukčija vremena. Nisu
postojala sredstva kakvima raspolažemo danas, a uvjeti u kojima je Valentina preminula
smatraju se fenomenom koji se javlja jednom u sto godina. Siječanj 1951. godine pamti se
po jednoj od najvećih katastrofa u švicarskoj povijesti - u tri dana sručilo se više od tisuću
lavina. Kada je nisu pronašli u gradu, preostalo im je jedino da zaključe kako je otišla u
planine, a svi su znali kako ne postoji ni najmanja mogućnost da je preživjela.”
Allegra je kimnula, ponovno se zagledavši u raskošne vitraje. Pogled joj je pao na kip
Djevice.
“Kolika je vjerojatnost da je bila katolkinja?”
Ali već je znala odgovor na to pitanje. Uz sat s kukavicom pronašle su i adventski
kalendar. A figurica Bogorodice s djetetom nalazila se u jednoj od prvih ladica.

Page | 118
Knjigoteka
 Glorij@

“Gotovo stopostotna. Čak je i sada više od osamdeset posto mještana katoličke

vjeroispovijesti.”
Kimnula je, osjećajući kako se šalica u njezinim rukama naglo hladi.
Otac Merete lagano se zakrenuo prema njoj. “Jeste li već razmišljali o pokopu?”
Allegra ga je pogledala. “U tome je problem. Nema tijela koje bismo mogli pokopati.
Samo...”
Svećenik se nagnuo prema njoj, spašavajući je od dovršetka rečenice. “Shvaćam. Često
nam donose kosti ljudi koji su preminuli u planinama.”
Ponovno su utihnuli.
“Je li kremiranje? Je li to prihvatljivo? Hoću reći, za katolike.”
“Katolička se crkva ne protivi kremiranju, a slažem se da bi to bilo najbolje rješenje u
danoj situaciji.”
Allegra je spustila pogled na svoje dlanove. “Teško je znati kako postupiti... hoću reći,
ispravno. Sestra i ja došle smo ovamo kako bismo odnijele ostatke sa sobom u Englesku, ali
sada kad sam vidjela... ovdašnji način života, ljepotu i veličinu planina...” Ponovno je
progutala knedlu, žaleći što se zbog kaosa u glavi ne može prisjetiti dovoljnog broja riječi
kojima bi izrazila svoje osjećaje. “Valentina je poznavala samo ovakav život. Ne čini mi se
ispravnim odnijeti njezine kosti u London. Osim toga, planine su njezino posljednje
počivalište. Počinjem misliti kako je ne bismo trebale odvesti odavde.”
Svećenik je ostao šutjeti na trenutak. “To vam je majčina majka, zar ne?”
“Da, ali ja sam došla u majčino ime. Ona nije dovoljno zdrava kako bi to sama učinila. Ja
sam njezina zastupnica pred zakonom.”
“Dakle, vaša se majka nalazi u Engleskoj?”
“Da.”
“A što ona misli o tome? Možda će njoj pomoći spoznaja da joj se majčini ostaci nalaze u
Engleskoj, posebno nakon što se za nju nije znalo svih ovih godina.”
Allegra je srela svećenikov pogled. “Ona ne zna za to.”
“Ne zna da su pronašli tijelo njezine majke?”
Allegra je duboko udahnula. “Moja majka boluje od uznapredovale Alzheimerove
bolesti, oče. Lako se zbuni i uzruja. Vrlo često misli da je dijete i da joj je majka još živa.”
On je pristojno pošutio nekoliko trenutaka. “Jako mi je žao. To je vrlo tužna situacija s
kojom se često susrećem. Smatraju li liječnici da joj ne treba reći?”
“Da je problem samo u Alzheimerovoj bolesti, tada bi još i postojala mogućnost da joj
kažemo; ponekad se Čini posve zdravom.” Uzdahnula je. “Ali to nije sve. Davno prije nego
što se razboljela, moja je majka pokopala svoju majku. Prije trinaest godina, i to u Londonu.”
Otac se Merete uspravio. “Ne razumijem.”
Allegra je duboko udahnula, pitajući se odakle da počne kada ni sama nije znala
odgovore na sva pitanja. “Pa, prema riječima policije, žena koja ju je odgojila nije joj bila
prava majka, nego teta, Anya. Valentina je bila Anyina sestra.”
Uočila je kako se otac Merete snažnije namrštio.

Page | 119
Knjigoteka
 Glorij@

“Sve smo to doznale jer sam dala policiji svoj DNK uzorak na analizu kako bi potvrdili
identitet pokojnice. A kada se ispostavilo da je Valentina naša prava baka, shvatile smo da je
majka cio svoj život proživjela u laži.”
Otac Merete ostao je šutjeti nekoliko trenutaka, duboko se zamislivši. “Rekli ste da su
vam svi rođaci s majčine strane umrli, ali što je s vašim djedom? Možda vam on može
pomoći?”
Allegra je slegnula ramenima. “Umro je kada je moja majka bila dijete.” Uočila je njegov
izraz lica. “Što?”
“Jeste li sigurni u to?”
“Pa da, naravno... Tako mi je rečeno. Mama je to oduvijek govorila, a ona je očigledno
ponavljala samo ono što joj je baka rekla. Nikada nismo imale razloga...” Progutala je knedlu.
Ne. Nikada nisu imale razloga propitkivati priče o obitelji svoje majke. Laži su uvijek
pripadale očevoj strani, ali DNK analiza i narednikov poziv sve su promijenili, rušeći pritom
temelje njezina svijeta i razotkrivajući lažljivce među ljudima koje je voljela najviše od svih.
Pogledala ga je s iznenadnim osjećajem tjeskobe. “On nije umro?”
“Nešto ću vam pokazati.”
Svećenik je ustao, a Allegra je pošla za njime u predsoblje gdje je trpezarijski stol od
hrastovine stajao nasred prostorije, ukrašen ljubičastim i zlatnim platnom te raskošnim
zlatnim križem.
Uzeo je ogromnu crnu knjigu s kuhinjskog ormarića i donio je na stol.
“Naši župni zapisi”, rekao je, položivši dlan na knjigu.
Kožne su korice bile napukle i istočkane, a zlatna slova - kojima je pisalo nešto što
Allegra nije razumjela - gotovo izblijedjela. “Ovdje je zapisano svako rođenje, krštenje i
vjenčanje unatrag dvjesto godina.
“Doista?” iznenađeno je upitala Allegra.
Kimnuvši, svećenik je pažljivo otvorio knjigu i položio korice na stol. “Znamo da je
Valentina umrla u siječnju 1951. godine, dakle...” Lagano je gurnuo prste među stranice u
posljednjoj trećini knjige te povirio unutra.
“Ovo je 1894.”, mrmljao je, sklanjajući prste i pomičući se za koji centimetar nadolje. “I...
1943. Tako je, da.” Otvorio je stranice i objema rukama pridržavao prve dvije trećine knjige.
“Dobro...”
Allegra je promatrala svećenika dok je pogledom proučavao krasopis i prstom lagano
prelazio stranicom, neprestano šapćući Valentinino ime.
“Ah, da”, rekao je nakon nekog vremena. “Valentina Engelberg i Lars Fischer, vjenčani 3.
listopada 1946.”
“Lars Fischer”, Allegra je polagano ponovila, smjesta zamijetivši razliku u njihovim
prezimenima. Zastao joj je dah. Je li to to? Slovo viška kojem su se ona i Isobel nadale?
Dokaz da je ta žena, Valentina, ipak pripadala nekoj dragoj obitelji koja je u svome
prezimenu imala slovo “c”, a ne njezinoj? DNK analiza govorila je drukčije, ali uvijek postoji
mogućnost pogreške - kompromitiran, neispravan uzorak... A i nikada nije bila čula da je
baka Anya spomenula nekog Larsa. Nijednom.

Page | 120
Knjigoteka
 Glorij@

“A sada ako pogledamo ovamo..” Zatvorio je knjigu i donio drugu, gotovo identičnu.
“Ova sadržava zapise o smrti i pokopima”, rekao je otac Merete, pažljivo rastvarajući korice
knjige. “Rekli ste da je vašoj majci rečeno kako joj je otac umro kada je bila dijete?”
“Da. Mislim da je rekla da su joj tada bile tri godine.”
“A vaša je majka rođena koje godine?”
“23. veljače 1948.” Mozak joj je automatski - po navici - prionuo na brojeve. Ako su
riječi narednika Annena, DNK analiza i ovi zapisi točni, ako je obitelj njezine bake doista
posjedovala ovdašnje pašnjake, ako je njezina baka umrla ovdje 1951. godine, tada se po
svemu sudeći i njezina majka, koja je rođena tri godine prije toga, rodila ovdje. Zar je doista
trebala povjerovati da joj je majka bila Švicarka i da to cio svoj život nije ni jednom
spomenula?
“Dakle, ako su joj tada bile tri godine, to znači da je njezin otac također umro 1951.
godine.” Otac Merete pronašao je zapise iz 1951. i rastvorio stranice, lagano se mičući u
stranu kako bi Allegra i sama mogla proučiti imena.
“Lars Fischer”, neprestano je ponavljao ispod glasa, prstom povlačeći nevidljivu crtu
prema dnu stranice dok je očima prelazio sva imena, ali ne i njegovo. “Nema ga ovdje”,
rekao je naposljetku, mršteći se.
“Možda se odselio i umro izvan Zermatta? Zacijelo je želio započeti novi život nakon
smrti svoje supruge.”
“Moguće”, kimnuo je otac Merete. “A možda uopće nije umro.”
“Ali...” Allegra je otvorila usta, premda iz njih nije izašlo ništa. Nije željela naglas
izgovoriti riječi koje bi okaljale uspomenu na njezinu baku koja joj je predstavljala cijeli
svijet. I koja joj je pomogla sve to prebroditi.
“Trebali biste znati da postoji jedan Lars Fischer u mojoj župi.
Allegra je trepnula, a njezin je mozak automatski odbio tu pomisao, tjerajući je da
odmahne glavom.
“Ima blizu devedeset godina. Obično svakog tjedna dolazi na misu.”
Obično? Allegra je pogledala svećenika. “Ali ne i u posljednje vrijeme?”
Otac Merete podigao je obrve. “Već nekoliko tjedana nije bio u crkvi. Sve otkad se
proširila vijest o tome da su pronašli Valentinu.”
Allegra je zurila u svećenika, i dalje odbijajući prihvatiti ono što joj govori: da je njihov
djed još živ, i ne samo to, nego da živi ovdje. U prilog joj je išlo jedno slovo viška i nije se
namjeravala predati bez borbe. Još uvijek postoji šansa da ospori svećenikove riječi, i
policajčeve, i znanstvenikove, te da nastavi vjerovati u bakine. Anyine. “Voljela bih još samo
nešto vidjeti”, rekla je, maskirajući svoj prkos osmijehom, znajući točno kako će im svima
dokazati da je riječ o drugoj obitelji. Ona se preživala Fisher, bez “c”. I točka.

Page | 121
Knjigoteka
 Glorij@

Sedamnaesto poglavlje

“Ustala si!” zapanjeno je izjavila Allegra po povratku u apartman.

Ustala je bio relativan pojam. Isobel je zapravo ležala izvaljena na crvenom kožnom
dvosjedu, prevjesivši noge preko jedne ruke, i dalje odjevena u svoje skijaško odijelo.
“Jao! Ne viči!” lecnula se Isobel, zureći u sestru natečenim očima. “Gdje si bila?” upitala
je, pokušavajući se uspraviti prije nego što je dospjela na pola puta i ponovno se srušila na
jastuke. “Bože, ne mogu vjerovati da si otišla van bez mene.”
“Bila si u komi.”
“Pa?”
“Učinila sam ti uslugu i pustila te da odspavaš. Mislila sam da ćeš rado ostati duže
spavati.”
Nastupila je kratka tišina. “Pretpostavljam da nemamo mlijeka, zar ne?”
“Baš bih dopustila da prođe više od dvanaest sati a da ti ne popiješ čaj”, rekla je Allegra,
kolutajući očima i spuštajući plavu vrećicu za kupovinu na kuhinjski stol, pa ponosno
izvukla kutiju čaja, mlijeko, kekse, kruh i džem. “Pretpostavljam da ti treba i malo hranjivih
tvari, nije li tako?” upitala je, otvarajući kutiju keksa McVitie’s, hitro nabacivši malo maslaca
i džema na dva keksa, prije nego što ih je spojila.
“O, Bože, godinama to nisam jela!” Isobel je uskliknula, zgrabivši jastuke i nesigurno se
oslanjajući na njih dok joj je Allegra pružala tanjur. “Mama nam je to uvijek pravila kad smo
bile bolesne.”
Allegra je Šutjela dok je nalijevala vodu u čajnik. Isobel je ovih dana jela kompletne,
kuhane obroke, a Allegra - ako nije išla u restoran i bila sama u stanu? Često joj je upravo to
bila večera.
“Mmm!” oduševljeno je rekla Isobel zagrizavši keks, pritom rasipajući mrvice svuda po
sebi i otresajući ih na pod.
“Ne mogu vjerovati da sam spavala u odjeći”, promrmljala je. “Godinama to nisam
učinila.”
Allegra nije odgovorila. Ona to nikada nije učinila.
“Iako, dobro smo se provele, zar ne?” nacerila se Isobel, vragolasto pogledavajući
sestru. “Ti i Max, baš ste se lijepo slagali.”
“Drag je”, promrsila je Allegra, vadeći šalice za čaj. “Dobro se ljubi?”
“Ne sjećam se baš najbolje”, slagala je Allegra, pretvarajući se da traži žličice,
“Ni ja”, zbunjeno je odvratila Isobel.
“Molim?” Allegra se naglo okrenula prema sestri. “Poljubila si jednoga od njih? Iz! Ti
si...”
“Daj, smiri se! Ne budi krava! Isuse. Samo sam htjela reći da se ni ja ne sjećam mnogo
toga od sinoć. Očito ovih dana ne podnosim alkohol baš najbolje.”
“Oh.”

Page | 122
Knjigoteka
 Glorij@

Voda je u čajniku proključala i Allegra ju je nalila u šalice za Čaj.

“Živcira me to što izgledaš tako poletno i učinkovito obavljaš stvari kao i obično”,
gunđala je Isobel, promatrajući sestru dok je ova spuštala šalice čaja na stolić pred
dvosjedom. “Ja se jedva mičem.”
Allegra je suosjećajno podigla obrvu. “Pa, ja sam budna već nekoliko sati. I jela sam.
Hajde, popij malo čaja.” Pogurnula je šalicu prema njoj.
Isobel je uzdahnula i zbacila noge na pod. Odgurujući se rukama, uspravila se, a glava
joj se zaljuljala kao u lutke. “Uh. Umirem.”
“Preživjet ćeš”, nacerila se Allegra, gurajući stopala pod svoju stražnjicu i pomno
promatrajući sestru, pitajući se je li trenutačno dovoljno snažna da podnese vijesti koje joj
je morala prenijeti.
Isobel je nekoliko minuta srkala čaj poput labradora, pa ju je konačno pogledala
postrance skrušena izraza lica. “Trebale bismo otići skijati.”
“Ne možemo”, odvratila je Allegra, odmahujući glavom tako da joj se kosa raširila po
jastuku. “Tijela nam danas ne funkcioniraju. Pokvarile smo ih.”
“Legs, moramo skijati... Rekla sam da ćemo ići.”
“Kome? Kome si to rekla?” sumnjičavo je upitala Allegra.
“Bri...”
“Ne! Ne! Stani malo”, oštro je rekla Allegra, podižući dlan i zatvarajući oči. “Mislim da su
prouzročili dovoljno štete za jedno zimovanje, slažeš se?” upitala je, pokazujući na njihova
izmoždena tijela, iako najveći dio štete nije bio vidljiv oku. Njezin se mamurluk - ma koliko
brutalan bio - nikako nije mogao mjeriti s uništenjem vlastitog poslovnog ugleda. Novi nalet
gorčine u kombinaciji s prošlotjednim bolnim događajima djelovao joj je poput cijeđenja
soka na porezotinu od papira, pa je naglo podigla ruku prema licu, štipajući se za vrh nosa.
Trenutačno se morala nositi s previše toga. Polagano je udahnula.
“Pa... na neki način, moramo. Moj je mobitel kod njega”, tiho je rekla Isobel.
Allegra je naglo sklonila ruku s lica. “Molim?”
“Dala sam mu ga sinoć kao jamstvo da ćemo danas sudjelovati na utrci Infinity.”
Utrka Infinity? Lagano zujanje u pozadini Allegrina uma pretvorilo se u bubnjanje.
Prisjetila se kako je sinoć bilo riječi o tome - nejasni uzbudljivi planovi i razmijenjeni
pozivi...
“Zašto si to učinila?” upitala je Allegra, podižući glas za tri oktave više nego obično.
“Zato što me želio ponovno vidjeti i zato što sam do tada bila popila cijelu bačvu piva.”
“Ali ti si udana i imaš dijete. On to zna! Što vas dvoje pokušavate?”
Isobel je coknula jezikom i zakolutala očima. “Legs, nisam učinila ništa loše. Imam
pravo razgovarati s drugim muškarcima, znaš. To što sam nečija žena ne znači da sam
postala časna sestra, a to što sam majka ne znači da sam prestala biti žena. To je samo
bezazlena zabava.”
“Zamagljuješ granice i dobro to znaš”, ustrajala je Allegra, upirući prstom u sestru. “Ne
treba ti njihova potvrda. Zašto uvijek vapiš za muškom pažnjom?”
Istoga je trena požalila zbog svoga pitanja. Obje su znale zašto je tako.

Page | 123
Knjigoteka
 Glorij@

“Ni ti se sinoć nisi ponašala poput anđela”, prkosno je odvratila Isobel.

“Ja sam slobodna. Mogu činiti što god želim.”
Isobel je ogorčeno zurila u nju, ali nije se dalje bunila.
Nastupila je kratka tišina nakon koje je Isobel lagano lupnula prstima o dvosjed. “Pa,
svejedno moram otići po mobitel.”
Povrh oblaka, dan je bio prekrasan. Allegra je oduvijek vjerovala kako je to najbolji dio
zanimanja pilota. Bez obzira na sve što se događa na čvrstome tlu, sunce vječno sja iznad
oblaka. Zatvorila je oči i stala upijati sunčeve zrake, nastojeći pridodati malo boje svojoj
blijedoj puti.
Redovi za gondole bili su ogromni, a sestre su se lagano pomicale naprijed, ponekad i
samo nekoliko centimetara, među gomilom skijaških entuzijasta, pa im je trebalo više od
sata da se uspnu do vrha Malog Matterhorna i početne točke utrke, gdje su navodno trebale
sresti Bricea, Maxa i ostale.
To je moglo potrajati i duže, znala je Allegra. Mogla je bezuspješno tražiti svoje skijaške
čizme koje je bila šutnula pod krevet (i koje je sada od pogleda skrivao zbačeni pokrivač), a
Isobel je mogla zaboraviti broj ormarića u koga je Brice spremio njihove skije, kacige i
štapove. Ali barem su im neke stvari išle od ruke.
“Uh, umirem od gladi”, dramatično je zacviljela Isobel, žaleći zbog nedostatka kafića na
vrhu uspona i oslanjajući se rukama o koljena.
“Pravo je čudo što nemaš sto kilograma”, našalila se Allegra, vadeći razlijepljenu
karamelu koju je nosila u džepu jakne “za slučaj nužde”.
“Žao mi je, to je sve što imam”, slegnula je ramenima.
“Sjajno!” odvratila je Isobel raširivši oči i stala tako mahnito žvakati da je gombica na
njezinoj kapi poskakivala dok se osvrtala uokolo u potrazi za Francuzima. Allegra je stala
gurkati snijeg vrhom čizme, izbjegavajući poglede. Nije željela ponovno vidjeti Maxa.
Ponudila je Isobel kupiti novi mobitel kako bi to izbjegla, ali Isobel je smjesta počela
nabrajati sve neponovljive slike Ferdyja koje su se nalazile na njezinoj SIM kartici...
“Vidim ih”, rekla je Isobel, pružajući joj skije i nestajući u masi.
Pa, ako su oni tamo... Pomislila je Allegra, okrećući se u suprotnome smjeru. Stotinu se
ljudi gužvalo uokolo i svi su bili označeni natjecateljskim brojevima dok su ih ljudi s
podlošcima za pisanje nastojali podijeliti u skupine. Činilo se da skijaši uključuju sve dobne
skupine: od obitelji s malom djecom, čija su lica još uvijek nosila tragove doručka, preko
studenata na skijaškome izletu, pa sve do preplanulih umirovljenika.
Allegra je uočila dječaka i djevojčicu koji su se zabavljali borbom palčeva.
Podsmjehnula se kada ju je obišao skakutavi daskaš - zbog daske koja mu je i dalje bila
pričvršćena za stopalo - odjeven u jednodijelni kombinezon s pijetlovom krijestom na glavi.
Uočila je i dva skijaša izvan staze koji su se uspeli na žičaru i bez riječi obišli okupljenu
masu, nestajući preko granice s Italijom. “Bok.”
Podigla je pogled. Max je stajao pokraj nje ruku na skijaškoj dasci, koju je bio zabio u
snijeg poput uporišta. “Bok.” Kvragu.
Danas joj je izgledao mlađe, rumenih obraza pod gustom bradicom i zacakljenih očiju
od cjelojutarnjih vožnji - kako je to moguće? Ona i Isobel bile su neupotrebljive cijelo jutro,
zbog čega se zapitala izgleda li ona možda još starije na danjem svjetlu.
Page | 124
Knjigoteka
 Glorij@

“Kako si?” Opušteno je razvukao usne u osmijeh, a da upravo zbog toga nije upala u
nevolju, bila bi mu uzvratila vlastitim osmijehom. Ah nije. Njegov je osmijeh dolazio s
visokom cijenom. I bile su mu samo dvadeset tri godine.
“Dobro.” Prisjetila se njegovih usana na svojima i sada se osjećala budalasto zbog toga.
“Ti?”
On je samo kimnuo, prepuštajući svojim očima da govore umjesto njega. Preko njegova
je ramena Allegra ugledala Isobelinu žutu i tamnoplavu kapu s gombicom kako poskakuje
kao da se nalazi na štapu, dok je ova čavrljala s ostatkom društva, očito otporna na sve
psihološke kočnice koje su mučile njezinu stariju sestru.
“Onaj tip od sinoć...”, počeo je Max upitno je pogledavši.
“To mi je klijent”, smjesta je odvratila.
Max se nasmiješio, kao da joj nije posve povjerovao. “Pa, Šteta”, odvratio je. “Bila si vrlo
sretna dok se nije pojavio.”
“Oh.” Nije bila sigurna što da kaže. “Pa, moj je posao... izolirajući.”
“Izolirajući”, ponovio je, a Allegra se zapitala razumije li on što ta riječ znači.
“Osamljenički.”
Sada ju je razumio. “Mlada si nego što misliš, Legs.” Zvuk njezina nadimka, prožeta
njegovim naglaskom, natjerao ju je da se zarumeni, iako joj se tako obraćao cijele prethodne
večeri. Toliko se barem sjećala. “Slobodnija si nego što se osjećaš. I definitivno seksepilnija
nego što si svjesna.”
Njegov je dlan pronašao njezin, ali nije mogla izdržati njegov pogled. Ovdašnje je svjetlo
bilo presnažno da bi se mogla skriti, ono što se činilo mogućim u mračnome baru ovdje nije
imalo nikakve šanse.
Muškarac u pratnji malenog dječaka zaustavio se pokraj njih i nešto pitao Maxa, a
Allegra se odmaknula, nesigurno sklanjajući kosu iza ušiju.
Max se okrenuo prema njoj, zamijetivši koliko se udaljila. Otvorio je usta kao da nešto
namjerava reći, ali oglasio se zvižduk, a djelatnici skijališta užurbano su poveli posljednje
zalutale natjecatelje na označena mjesta.
“Vrijeme je za polazak. Odakle krećete?” upitao je, bacajući dasku na snijeg i saginjući se
kako bi pričvrstio čizmu na nju.
“Ne utrkujemo se. Došle smo samo kako bi Iz uzela telefon.”
Max se uspravio i dobacio joj upitan pogled.
Allegra je ugledala Isobel kako trči prema njoj sa širokim osmijehom na licu - visina kao
da je čarolijom izliječila njezin mamurluk - upravo u trenutku kada se Max nagnuo prema
njoj. Iznenađeno se okrenula i zatekla tek koji centimetar od njegova lica.
Pogledi su im se sreli, a on se nasmiješio. “Sretan Božić, Legs. Bilo mi je lijepo”, rekao je
i poljubio je u sam rub usana.
“Bok.” Allegra ga je promatrala dok je napola skakutao, napola hodao prema ostalima
na početku gomile, samouvjereno kližući po snijegu.
“Privlačnost od sinoć nije isparila, zar ne?” smješkala se Isobel, pružajući joj
natjecateljski broj.

Page | 125
Knjigoteka
 Glorij@

“Ne budi smiješna. Dvadeset tri su mu godine.” Pogledala je broj u svojoj ruci. “Što je
ovo? Nadam se da ne misliš kako ćemo se utrkivati?”
“Naravno da ćemo se utrkivati! Rekla sam ti to. Brice nas je sinoć sve prijavio.”
“Ne!” zacviljela je Allegra. “Rekla si da idemo samo po tvoj telefon.”
“Ma daj, znala si da to nije istina. Znam to”, rekla je Isobel, vješto pričvrščujući skije na
svoje čizme. “Slušaj, postoji samo jedan način kako da isprašimo tur ovome mamurluku, a to
je da se spustimo dvije tisuće i dvjesto metara nadmorske visine.” Isobel se nacerila. “Tko
zna, možda ćeš me danas konačno uspjeti pobijediti.”
“Ha-ha”, sarkastično je rekla Allegra podbadajući je laktom.
Zalijepila je natjecateljski broj na svoja prsa i slijedila Isobel. Što je drugo mogla?
“Čekaj, zar ne bismo trebale stati otraga?” upitala je Allegra dok su se svi pripremali na
startu.
“Ne, otraga su ljudi koji se utrkuju čisto radi zabave”, odvratila je Isobel, namještajući
svoje naočale.
Čisto radi zabave? Allegra je pogledala sestru. “A čemu onda služi sredina?”
Isobel je zastala na trenutak i razmislila. “Valjda za ljude koji nastoje poboljšati svoj
osobni rekord.”
“A ovo gore?” polako je upitala.
Isobel se nasmiješila, namještajući vezice štapova oko zapešća. “Za utrku do pobjede.”
Namignuvši joj, usredotočila se na muškarca sa zviždaljkom i oslonila svu težinu na svoje
skijaške štapove.
Allegra je u prvome redu uočila Francuze, čija je pomalo vrećasta odjeća bila sušta
suprotnost nekolicini zaguljenih tipova u iznimno uskim skijaškim odijelima koji su prsima
doticali vrpcu. Svi su se smijali nečemu što je Jacques rekao, izgledajući silno mlado.
Mješavina prizora iz protekle noći ponovno joj se stala smjenjivati u glavi, ali oni očito nisu
imali takvih problema, nisu izgledali kao da i zbog čega žale. Prošla je noć za njih danas
predstavljala lanjski snijeg. Svanuo je novi dan, popraćen odlaskom na novu planinu, u novi
bar... i pronalaskom nove djevojke.
Oglasio se zvižduk, vrpca je zavijorila, a oni su krenuli. Allegra je osjetila klizanje tla
pod svojim skijama i sve snažniji vjetar na licu kada je povećala brzinu. Dok je naginjala
kukove, režući skijama kroz snijeg i hvatajući ritam, osjetila je kako joj se misli lagano
počinju bistriti. Raniji su skijaši oblikovali hupsere na stazi, ali njezino ih je tijelo, koje je
cijeloga jutra bilo posve drveno i ukočeno, svladalo s lakoćom, pa ih je za nekoliko trenutaka
obišla i prionula na brze i odsječne, ritmične pokrete na glatkoj i strmoj padini.
Isobel se nalazila nekih stotinu metara ispred nje, u predvodničkom čoporu. Njezini su
skijaški pokreti, nalik na baletne, uključivali gotovo nesmotrenu sklonost brzini, pa je bila
nadomak Francuzima, koji su cijelim putem niz planinu ispuštali uzbuđene povike,
ostavljajući prštave lukove snijega sa svoje lijeve i desne strane, poput fontana, dok su s
iznimnom spretnošću izvijali svoja tijela.
Allegra je bila brza, ali nije mogla održavati korak s njima pa se, kada su prilično
odmaknuli, zatekla kako zaboravlja na sve - prošlu noć, Valentinu, svoju majku, posao koji je
izgubila - i u potpunosti se usredotočuje na neposrednih pedeset metara snijega pred

Page | 126
Knjigoteka
 Glorij@

sobom, pogledom prateći prirodu staze koja se mijenjala iz sekunde u sekundu i nesputano
jureći spustom.
Toliko se izgubila u vlastitim mislima, u vlastitome trenutku, na vlastitoj planini, da je,
kada ju je jedan skijaš pretekao agresivno se ubacivši ispred nje i izbjegavši vrhove njezinih
skija tek za koji centimetar, gotovo pala. To je poremetilo njezin ritam, zbog Čega joj je srce
počelo divlje udarati dok joj se tijelo oporavljalo od šoka, pa je zamalo izgubila ravnotežu,
visoko podižući jednu nogu u zrak i mašući štapovima kao u crtanome filmu.
Oporavila se, jedva, ali navalu adrenalina uskoro je zamijenio bijes dok je proučavala
skijaše pred sobom, nastojeći utvrditi tko je to bio. Bilo je gotovo nemoguće sa sigurnošću
znati. Svi su jurili pognutih tijela, s kacigama i naočalama na glavi, a vidljivost je dodatno
smanjivao pršteći snijeg koji je svatko od njih ostavljao za sobom.
Ali nešto joj je pomoglo. Jedan od njih nosio je crveno-crno skijaškog odijelo koga se
sjećala dok je na sebi još imalo etiketu s cijenom.
Sagnuvši se na skijama i zagledavši se u njega poput snajperista, produbila je svoje
pokrete, bokovima se približavajući tlu koliko god je mogla a da pri tome ne završi u
snijegu. Sustigavši ga, projurila je pokraj njega s prkosnim “ha!” i ostavila ga za sobom.
Nije se usudila osvrnuti. Nikada se nije bojala brzine, ali nikada nije ovako brzo vozila.
Osjećala se poput žice violončela - ako samo malo pretjera, slomit će se, a ako malo uspori,
zaostat će. Već je prošla polovicu staze, zašavši na predio koji nije poznavala i kojim nikada
prije nije skijala, i premda je očima netremice promatrala snijeg pred sobom, iz misli nije
mogla otjerati skijaša iza sebe. Zbog sunca koje je sjalo za njihovim leđima, sjene su im se
neprestano presijecale, kao da se bore jedna protiv druge, zaboravljajući na sve ostalo.
Stigavši među stabla, priroda se svjetla promijenila, a vjetar je oslabio. Um joj se
razbistrio i ponovno je začula taj zvuk - odsječne rezove udaljene tek nekoliko metara, činilo
se, preblizu. Nije si mogla pomoći - morala je vidjeti koliko je točno prostora između njih, pa
je lagano okrenula glavu pri sljedećem skretanju, napinjući mišiće kada je uočila skijaša
kako se nijemo kreće tek koji metar iza nje, pogleda uprta ne u snijeg pred sobom, nego u
nju.
Neoprez ju je koštao. Taj letimični osvrt bio je dovoljan da je uspori, zbog čega ju je on u
sljedećem trenutku pretekao, pa je nejasno vidjela njegov samodopadni smiješak dok ju je
pretjecao s lakoćom zahvaljujući većoj tjelesnoj težini.
Ubrzala je i skratila pokrete najviše što je mogla a da se do kraja ne spusti pravocrtno,
ali nije bilo koristi od toga. Sposobnost, ambicioznost i ustrajnost ovdje joj nisu mogle
pomoći. O pobjedniku će u ovom slučaju presuditi čista fizika. Udaljenost između njih
postajala je sve veća pa joj je on stao uzmicati, iako ga je slijedila u stopu. Izgubila je osjećaj
za sve drugo dok je nastojala smanjiti udaljenost između njih s vatrom u bedrima i dahom
plićim i isprekidanijim nego tijekom svih satova boksa.
Stigavši do kraja spusta, skrenuli su na stazu koja je vodila natrag u grad i posljednju
dionicu utrke. Nagib je bio prilično nizak, ali staza je bila uska i zaleđena, što je značilo da su
gotovo letjeli kao na toboganu, oboje čvrsto stisnutih tijela dok su nastojali umanjiti otpor
vjetra u samoj završnici utrke. Upravo bi ga ovdje mogla prestići...
Nalazili su se u ravnini s krovovima koliba, pa se dodatno skupila. Može ona to, još
uvijek ga može pobijediti. Znala je to. Kada bi samo mogla...

Page | 127
Knjigoteka
 Glorij@

Ponestalo im je staze. Planina nije bila dovoljno velika za oboje. Put se suzio, zbog čega
se gotovo zabila u njega dok se naglo zaustavljala, nalik na pokret prilikom podizanja ručne
kočnice. To što ga je pritom zasula snijegom bila je slaba utjeha, a on se drznuo stati ondje
podignutih naočala i skidajući skije, kao da je satima ranije stigao na cilj.
Prijezirno je zurio u nju, a ona ga je zadihano promatrala, osjećajući kako joj suze
počinju peći kapke pod naočalama, koje trenutačno nije namjeravala skinuti ni pod kojim
okolnostima.
“Hej, Legs!” povikala je Isobel, mašući štapom kako bi skrenula njezinu pozornost.
“Ovdje sam!”
Allegra je pogledala prema sestri i to je bilo dovoljno. Kada se osvrnula, Sam joj je već
bio okrenut leđima i udaljavao se.

Page | 128
Knjigoteka
 Glorij@

Osamnaesto poglavlje

“Nedostaje mi moj sinčić”, Isobel je tiho zacviljela promatrajući mališana na saonicama

kojega je otac vukao kroz snijeg. Spremivši skije u ormariće, koračale su kroz grad, a Isobel
je ustrajala na obavljanju božićne kupovine. Utrka Infinity bila je izvanredna, ali kada su
uzbuđenje i adrenalin isparili, sestre su se osjećale iscrpljenije nego prije, pa su se još
nekoliko puta lagano spustile prije nego što su odustale.
“Naravno da ti nedostaje”, odvratila je Allegra, čvrsto uhvativši sestru pod ruku. “To je
normalno. Ali, sjeti se, Čuvaju ga djed i baka, a i Lloyd je ondje svaku večer. Kladim se da ga
tetoše. Vjerojatno jede sladoled i čokoladu za doručak, ručak i večeru.”
“O, Bože, nemoj mi to govoriti. Užasno se namučim dok mu operem zube. Sigurno će mu
trebati plombe prije nego što uopće napuni dvije godine.”
Allegra se nasmijala. Kako je toliko brigu mogla osjećati ista žena koja je upravo - ako je
za vjerovati njezinoj aplikaciji za skijanje - dosegla brzinu od 103 kilometra na sat jureći niz
padinu? “Iz, bit će on dobro.”
Pretekla ih je kočija čiji su konji visoko podizali kopita iz snijega, a vozačevo lice bilo je
gotovo zakriljeno debelim sivim ogrtačem njegova kaputa, dok su zvončići odzvanjali poput
onih u božićnim pjesmama.
Grad je ponovno živnuo. Vrijeme u planinama pogoršalo se tijekom poslijepodneva pa
su se mnoge staze zatvorile, stoga su i oni okorjeli skijaši morali sići.
“Hajde, idemo na toplu čokoladu. Nos ti je posve crven od hladnoće.”
“Nije istina!” dahnula je Isobel, smjesta ga pokrivši rukom u rukavici.
Allegra se nasmijala. Njezina je sestra bila vrlo tašta. “Osim toga, moram ti nešto reći”,
rekla je, uputivši se prema kafiću na suprotnome uglu.
Iščekivala je da je Isobel neizbježno počne gnjaviti zahvaljujući svojoj znatiželji i
potrebi da sve dozna istog trenutka. Strpljivost joj nikada nije bila jača strana.
Ali to se nije dogodilo.
Okrenuvši se, shvatila je da je Isobel ostala zuriti u suvenirnicu ruku oko lica u
pokušaju da bolje vidi što se nalazi unutra.
“Što to gledaš?” povikala je stigavši pred ulazna vrata kafića.
“Imaju prekrasne jaslice, Legs. Dođi ih vidjeti.”
“Ne želim ih vidjeti. Želim ući u kafić i odmrznuti se.”
“Ali zbilja ih želim kupiti za Ferdyja.”
“Zašto?”
“Kako to misliš, zašto? Pa to su božićne jaslice.”
“Aha. Zato što su ti one bile prve na pameti kada si me na božićna jutra tijekom
petnaest godina budila u zoru.”
Isobel joj je isplazila jezik. “Ti možda i mrziš Božić, ali nama su potrebne jaslice sada
kada imamo malo dijete. Nemati ih bilo bi poput nedostatka božićnog drvca, purice ili...”

Page | 129
Knjigoteka
 Glorij@

Allegra je uzdahnula. Njezina sestra nije imala ni trunku religioznosti u sebi, a svejedno
je željela rekonstruirati biblijski prizor u svome dnevnom boravku? “Dobro! Ti uđi i kupi ih.
Ja ću nam naručiti piće unutra.”
Isobel je oduševljeno zacičala i jurnula u prodavaonicu, poput djeteta kome je majka
upravo dopustila da pođe kupiti slatkiše u obližnju prodavaonicu.
Allegra je naručila dvije šalice tople čokolade sa šlagom i jednu štrudlu koju će podijeliti
sa sestrom pa se smjestila pokraj zamagljena prozora. Kafić je bio pun; očigledno je vladao
happy hour dok su turisti umorni od skijanja i kupovine hrlili na zaslužen odmor.
Odsutno je obrisala prozor dlanom i pogledala na ulicu kao da proviruje kroz procjep
između oblaka. Nijema ju je borba s Kempom potresla. Nije se sjećala ničega od prošle noći
nakon što ga je uočila kako stoji za Zhouovim leđima, ali sjećala se njegova neprijateljskog
stava - sinoćnjeg,, ali i današnjeg - što ju je zatekao ovdje u Zermattu i to ju je duboko
uznemirilo.
Zašto se toliko ljutio? Na kraju krajeva, ona je izgubila rat!
Isobel joj se pridružila za nekoliko minuta noseći ogromnu kutiju u naručju.
“O, Bože dragi!” Allegra je prasnula u smijeh. “To je to? Gotovo su prirodne veličine, to
je sigurno.”
“Pre-kras-ne su!” Isobel se široko osmjehnula, a oči su joj zasjale. “Moraš vidjeti što sam
sve dobila unutra. Svi su ukrasi i figurice ručno izrađeni od drva. Djevojka mi je rekla da
njezin djed i otac do današnjeg dana sve izrađuju ručno.”
“Sigurno. Kažu to kako bi opravdali trideset posto veću cijenu. Kladim se da ćeš na dnu
pronaći naljepnicu na kojoj piše Proizvedeno u Kini.”
“Užasno si cinična. Iskreno, žalim te. Žalim te”, ponovila je Isobel s pokroviteljskim
smiješkom na usnama.
“Vjerujem da si uračunala i putne troškove. Komotno možeš kupiti još jednu kartu
koliko će ti naplatiti za tu kutiju.”
Isobel se prestala smiješiti i uspaničeno usnama oblikovala slovo o. “Lloyd će me libiti.”
“Ma, u redu je. Šalila sam se!” Allegra se nasmiješila, kolutajući očima i tapšući sestru po
dlanu. “Ja ću platiti.”
“Ne, ali...”
“Nema ali. Ne brini se za to. Bolje mi pokaži što se sve nalazi unutra. Pretpostavljam da
uza sve to magarac ide besplatno?”
Isobel se nacerila, spuštajući kutiju na pod i izvlačeći stolac kako bi sjela. “Pokazat ću ti
kad se vratimo u stan. Svaki je dio posebno umotan pa je sve pomalo natrpano. Osim toga,
želim čuti tvoju vijest”, rekla je, otpivši tako velik gutljaj tople čokolade da su joj ostali
brkovi.
“Dakle, ipak si me čula... Da... dobro.”
“To ne zvuči nimalo dobro”, rekla je Isobel namrštivši se.
“Ma ne. Uopće nije tako...” Allegra je pročistila grlo. “Na neki je način to zapravo dobra
vijest.”
Isobel se snažnije namrštila. “Sad si me zbilja zabrinula. Pljuni.”

Page | 130
Knjigoteka
 Glorij@

Allegra je duboko udahnula. “Jutros sam doznala da je... Valentinin suprug, a time i naš,
ovaj, djed... Živ.” Ponovno je pročistila grlo.
“Što si rekla?” promrmljala je Isobel nakon duže stanke.
“Živ je. Bio je živ sve ovo vrijeme.”
Isobel je žmirnula. “A kako si to doznala?”
“Jutros sam posjetila... pomalo slučajno... lokalnu crkvu. Pokazalo se da svećenik zna
prilično mnogo stvari o njoj. Navodno su mjesne novine pisale o njezinu slučaju. Ljudi su
dolazili i palili svijeće za njezinu dušu. Čak mi je učinio uslugu i provjerio župne zapise pa
mi pokazao zapis o njihovu vjenčanju. I maminu rođenju.” Nastojala je to poricati dok god je
mogla, ali zapis o tome da se njihova majka rodila upravo ovdje, u Zermattu, bio je konačan
dokaz o tome da je Annen obavijestio pravu obitelj, potvrdivši jednom zauvijek činjenicu da
je Valentina bila njihova baka i da im je Anya lagala.
Isobel je razrogačila oči. “Mama je rođena ovdje?”
“Aha. A naša obitelj - Engelbergovi - bili su vlasnici jedne od najvećih farmi koza u
dolini.”
“Isuse, pa ne mogu vjerovati. Ipak potječemo od stočara. Lloyd me nikada neće pustiti
na miru kada to dozna.” Dramatično je spustila glavu na ruke.
Allegra je stisnula sestrinu ruku. “Nije u tome stvar, Iz. Za razliku od onoga što nam je
baka rekla, mamin tata nije umro kada je mama bila dijete. On i dalje živi ovdje.”
“Ovdje?” ispalila je Isobel.
Allegra je kimnula, vadeći komadić papira koji je dobila od svećenika. “Ovo je njegova
adresa. Živi otprilike šest minuta odavde.”
Ustuknuvši, Isobel se zavalila u svoj stolac i počela lagano odmahivati glavom,
tvrdoglava u jednakoj mjeri kao i njezina sestra. “Kako znaš da govori istinu? On je običan
stranac. Otkud bi on mogao znati više o našoj obitelji nego mi?”
“Zato što je svećenik, Iz. I zato što sam na svoje oči vidjela te zapise.” Posegnula je preko
stola i uhvatila sestrin dlan. “Hej, imamo djeda. To je dobra stvar.” Snažnije se nasmiješila,
nadajući se da izgleda sretno zbog toga. “Kvragu, to je sjajna stvar! Jadni je Ferdy jedini
dječak u posljednjih pet generacija. Iskreno, dobro bi mu došlo malo muškog društva!”
Čuvši to, Isobel nije mogla suspregnuti osmijeh i tijelo joj se pomalo opustilo. “Valjda”,
tiho je dometnula. Allegra je znala da razmišlja o njihovoj baki, pitajući se o čemu je sve
lagala i zbog čega. Što li se dogodilo da ga je samo tako otpisala i u potpunosti izbrisala iz
njihove obiteljske povijesti? Gotovo se činilo kao da njegova smrt ne bi bila dovoljna. “I, što
ćemo sada?”
“Mislim da bismo ga trebale posjetiti. Bilo bi glupo da to ne učinimo, kad smo već ovdje
i... ipak je to mamin tata! Dužne smo barem razgovarati s njime i obavijestiti ga da ima
živuće rođake.”
“Ali nije mi jasno kako je moguće da on to ne zna.” Isobel se namrštila. “Hoću reći, ako je
on mamin otac, što je mislio da joj se dogodilo? Misliš da mu je baka rekla kako je mama
umrla? To nema smisla. Kako je mogao ostati bez kćeri i ne pitati se što joj se dogodilo? Kog
je vraga baka učinila?”

Page | 131
Knjigoteka
 Glorij@

Allegra je teško uzdahnula. I njoj su se glavom vrzmala ista pitanja. “Nemam pojma.
Pretpostavljam da možemo doznati jedino tako da ga odemo pitati.”
“Misliš odmah?”
“Ne, ne odmah. Mislim da nam objema treba malo vremena da nam se te vijesti
jednostavno... slegnu. Osim toga, prvo bismo trebale otići u policijsku postaju. Moramo
pokupiti Valentine osobne stvari, a također moramo i potpisati dokumente za prijenos
njezinih posmrtnih ostataka.” Iskrivila je lice. “Da, i još se nešto jutros dogodilo.”
“Molim? Što još? Isuse, mislila sam da si otišla po mlijeko!”
“I jesam...” Allegra je ponovno duboko udahnula. Imala je pravo što to nije učinila dok
su još bile mamurne. “Mislim da bismo ovdje trebale organizirati kremiranje i posljednji
ispraćaj za Valentinu.”
Isobel je na trenutak ostala zuriti u nju. “Ali što s mamom? Zar nismo došle ovamo
upravo zbog toga da vratimo Valentinu sa sobom i dobijemo na vremenu za odluku o tome
hoćemo li reći mami.”
Allegra je odmahnula glavom. “Znam, ali... Što više razmišljam o tome, to mi se sve više
čini pogrešnim odvesti je s jedinog mjesta koje je ikad poznavala. Ovdašnji je se ljudi još
uvijek sjećaju. Svećenik je rekao da su dolazili u crkvu i...”
“Palili svijeće za njezinu dušu. Da, da, rekla si to”, odsutno je kazala Isobel zureći u svoje
nokte.
“Također mi je dao podatke o uglednom krematoriju i rekao da može održati misu
zadušnicu za nju u četvrtak, prije nego što odemo. Bit ćemo tijesne s vremenom, ali bolje od
toga ne može.”
Srela je Isobelin pogled. “Naravno, ako se ti slažeš.”
“Da, baš. Kao da bih ja ikada mogla dobiti raspravu s tobom”, uzdahnula je Isobel.
“Moramo biti složne što se toga tiče, Iz. Mama bi sigurno željela da učinimo ono što je
najbolje. Ona nikada neće upoznati svoju majku, možda nikada neće ni doznati za nju, ali zar
ne misliš da bi, nakon svili ovih godina u planini, majka željela da počiva na jedinome
mjestu koje je zvala svojim domom;
“Valjda, da.”
Obje su šutjele nekoliko trenutaka, izgubljene u vlastitim mislima, dok su živahni
razgovori ispunjavali kafić.
“Hajde, idemo odmah u policijsku postaju pa da to riješimo jednom zauvijek. Potom se
možemo vratiti u apartman i dići sve četiri u zrak”, rekla je Allegra, nastojeći ohrabriti i
sestru i samu sebe.
Ustale su i navukle kapute.
“Što bi željela večerati?” upitala je Isobel, uzimajući kutiju u ruke, nesvjesna da
zahvaljujući čokoladnim brčićima izgleda poput Poirota.
“Ti biraj. Ja ću rado kuhati”, rekla je Allegra, pridržavajući vrata kako bi Isobel mogla
izići.
“Ti bi kuhala? Ista osoba koja je, kada sam jednom kod tebe poželjela jesti prepečenac,
nazvala San Lorenzo i naručila da nam ga dostave?”

Page | 132
Knjigoteka
 Glorij@

Allegra se pokunjila. Jednom je to učinila. Samo jednom. I to samo zato što u stanu nije
imala kruh. Ni toster.
“Bolje izađimo negdje na večeru. Osjećat ću se puno ugodnije zbog toga.”
Allegra se namrštila kada je zamijetila tračak osmijeha na sestrinu licu. “Hej!”
Njegov glas nije bio u skladu s njegovim likom. Preko telefona, narednik je Annen
zvučao kao stokilaš koji je u stanju pojesti vepra za doručak, pa se Allegra prilično
iznenadila kada su nju i njezinu sestru uveli u ured čovjeka koji je izgledao kao da se još
uvijek nije počeo brijati. Imao je velike okrugle oči koje su bile pomalo buljave - možda zbog
ubrzanog rada štitnjače? - oštru, ravnu kosu koja mu je padala natrag na čelo kada bi je
sklonio i prilično živahne pokrete.
“Gospođice Fisher?” rekao je, približavajući im se, nesiguran kojoj bi od njih trebao
pružiti ruku.
“Narednice Annen”, odvratila je Allegra i ispružila ruku. “Ovo je moja sestra, Isobel
Watson.”
“Gospođo Watson”, rekao je Annen, rukujući se i s njom. “Hvala vam što ste došle.
Izvolite sjesti.”
“Hvala vam.”
Allegra se lagano osvrnula po uredu. Nekoliko je plakata - zabranjeno pušenje,
kampanja protiv droge - bilo Patafixom pričvršćeno za zid, a nekoliko uramljenih fotografija
prikazivalo je policajce poredane u vrstu nalik na školske fotografije, blago izblijedjelih od
godina provedenih na sunčanoj strani.
“Nadam se da vam ne smeta što sam tražio da dođete ovamo. Želio sam vam osobno
zahvaliti za suradnju. Svaku neobjašnjenu smrt tretiramo s jednakom pozornošću i
poštovanjem, bez obzira na to je li osoba pokojna tek jedan dan ili...” Slegnuo je ramenima.
“Pa, više od šezdeset godina.”
“To je lijepo čuti”, odvratila je Allegra, prekriživši noge, uspravivši se u leđima i lagano
ispreplevši prste u svome krilu. Krajičkom oka zamijetila je kako je i Isobel učinila isto. “A je
li smrt naše bake konačno objašnjena?”
Annen je oklijevao. “Ne u potpunosti.”
Allegra se namrštila.
“Iako je, zahvaljujući vašoj pomoći, identitet pokojnice utvrđen, i dalje postoje
određena pitanja na koja nemamo odgovore.”
“Poput toga zašto je otišla u kolibu tijekom oluje, to želite reći?”
Narednik je kimnuo. “Tako je. Bojim se da još uvijek nismo isključili mogućnost
zločina.”
Isobel je naglo okrenula glavu prema Allegri, ali Allegra se nagnala ostati pribrana.
“Sumnjate u ono što vam je rekao njezin suprug?”
“Pa, ne možemo osporiti njegov iskaz o tome što se dogodilo te noći, a i nismo imali
razloga sumnjati u to da nam ne govori istinu.”
“U koga onda sumnjate?”
Annen je žmirnuo. “Jedan smjer naše istrage ispituje motive i postupke žrtvine sestre.”

Page | 133
Knjigoteka
 Glorij@

“Bakine?” ispalila je Isobel. “Niste valjda ozbiljni. Ona je bila... Ona je bila najnježnija,
najljubaznija i najbrižnija žena na cijelom svijetu. Nema šanse da je... Nema šanse da bi baka
povrijedila vlastitu sestru.”
Annen je naizmjenično pogledavao jednu pa drugu sestru.
“Ako sam dobro shvatio, nikada nije spomenula činjenicu da ima sestru? Ni pred vama
ni pred vašom majkom?”
Allegra je odmahnula glavom, odlučna u tome da ostane pribrana, iako joj se zbog
tjeskobe počelo lagano vrtjeti u glavi. “Ne.”
“A je li ikada spomenula svoga supruga?”
“On je umro od upale pluća kada su mami bile tri godine”, odlučno je rekla Isobel.
“Anyin suprug?” pojasnio je Annen, poprimivši ozbiljniji izraz lica.
“Tako je.”
“Pa, žao mi je što vam to moram reći, ali to je bila laž. Njezin suprug, Lars Fischer, još
uvijek živi u ovome gradu. Čak je nekoliko godina bio i gradonačelnik.”
“Oprostite, samo malo”, rekla je Allegra, naginjući se naprijed. “To je pogreška. Lars
Fischer bio je Valentinin suprug, ne bakin. Odnosno, Anyin.”
Annen je oklijevao. “U gradskom registru stoji da je bio oženjen objema, gospođice
Fisher.”
Vrijeme je stalo za Allegru. “Molim?”
Annen je uzeo olovku i stao je odsutno premetati u rukama. “Valentina je umrla u
siječnju 1951. godine. Lars, njezin udovac, oženio je Anyu Engelberg u ožujku 1952. godine.”
“Ali...” Ostatak rečenice nije uslijedio, jednostavno nije bila u stanju artikulirati misli.
Baka se udala za supruga vlastite sestre?
Polako se okrenula i pogledala Isobel, koja je potpuno posivjela u licu i širom otvorila
usta.
“Nadalje”, nastavio je Annen s natruhom isprike u glasu, “Anya je 1953. napustila
supruga. Nestala je, povevši svoju nećakinju i pokćerku - vašu majku - sa sobom. Nitko u
gradu nije znao kamo je otišla.”
Allegra je skrenula pogled poželjevši pokriti uši rukama, ustati iz tog stolca, napustiti
prostoriju i zaboraviti svaku pojedinost ovoga razgovora. Poricanje. Poricanje.
“Želite reći da je baka odvela našu mamu od njezina pravoga oca i napustila zemlju?”
upitala je Isobel, nastojeći zvučati sarkastično, kako bi cijela misao zvučala suludo,
nevjerojatno. Ali glas joj je bio drhtav i pomalo uspaničen.
Annen joj je uputio suosjećajan pogled i kimnuo. “Lars Fischer nikada joj nije mogao ući
u trag.”
Zato što je napustila zemlju.
Sobom je zavladala tišina dok ih je narednik puštao da procesuiraju tu spoznaju.
“Zna li itko zašto je ostavila supruga?” upitala je Allegra skupivši snage. “Je li on... Ne
znam, je li bio pijanac, kockar, ženskar? Je li je tukao? Jer baka nije... Kao što je rekla moja
sestra, bila je vrlo blaga i ljubazna žena, u potpunosti posvećena našoj majci. Ovo što nam
govorite nije u skladu sa ženom koju smo poznavale.”

Page | 134
Knjigoteka
 Glorij@

“Siguran sam da je tako. Ali uza sve dužno poštovanje, upoznale ste je kao djeca... i
nakon što je sve prošio.” Lagano se nakašljao. “A glasine koje su se širile gradom u vrijeme
kada je Valentina umrla navodno potvrđuju da je Anya godinama bila potajno zaljubljena u
svoga šurjaka.”
“Glasine? Na temelju toga je osuđujete?” grubo je upitala Allegra.
“To nisu činjenice, znam to, ali kao što vjerujem da znate, na raspolaganju imamo
mizernu količinu papirologije, a ona nam pomaže da rekonstruiramo motive. Budući da su
dva glavna aktera mrtva, još je teže doći do istine, ali nitko od nas ne može osporiti
činjenicu da vam je svima lagala.”
Allegra je skrenula pogled, zgrožena onim što čuje. Nije znala koga da sluša, kome da
vjeruje. Baka je predstavljala njezin oslonac, jedinu osobu koja ju je hrabrila dok je ona na
okupu držala vlastitu obitelj kada se njihov život tako spektakularno raspao osamnaest
godina ranije.
Ponovno se usredotočila na narednika, a njezin je mozak hitro registrirao
proturječnost. “A zašto bi ga napustila ako je godinama bila potajno zaljubljena u njega?
Udala se za njega, za Boga miloga. Dobila ga je.”
“Ljubomora je težak životni suputnik, gospođice Fisher. A Valentina je bila prekrasna,
zahtjevna uspomena.”
Allegra je pogledala Isobel - koja je rukom podupirala svoju bradu, lica nalik na voštanu
lutku - i poželjela da je ovamo došla sama. Nije ju trebala uplesti u sve ovo. Isobel nije bila
poznata po dobrom podnošenju uznemirujućih vijesti.
“Trebamo li još o nečemu raspraviti ili možemo ići?” upitala je Allegra, uhvativši sestru
za ruku i čvrsto je stisnuvši.
Annena je zatekla njezina nagla promjena tona. “Ne. Samo sam vas želio obavijestiti o
istrazi koja je u tijeku.” Ustao je iz svog stolca. “Ostajete li dugo u Zermattu?”
“Još nekoliko dana”, rekla je Allegra, također ustajući. Isobel je slijedila njezine kretnje
poput djeteta. “Organiziramo privatni posljednji ispraćaj za Valentinu potkraj tjedna,
stoga...”
Annen je kimnuo. “Je li postupak za skrbništvo nad posmrtnim ostacima završen?”
Allegra se lecnula zbog terminologije. “Da. Zato smo došle. Upravo smo potpisale svu
potrebnu papirologiju.”
“Dobro.”
“Gdje možemo preuzeti njezine osobne stvari koje su pronađene zajedno s kostima?”
upitala je Allegra, pridržavajući Isobel za lakat jer je ova izgledala kao da će se onesvijestiti.
“Policajac na šalteru rekao nam je da nisu ovdje.”
“Tako je. Nalaze se u SLF-u”, odvratio je Annen, žurno ispisujući ime na komadić papira.
“Reći ću Connoru da ćete doći.”
“Što je SLF?” upitala je Allegra, letimično ga pogledavši prije negoli ga je spremila u
džep.
“Švicarski institut za istraživanje snijega i lavina. Poznatiji kao Švicarska agencija za
suzbijanje lavina.”
“Oh.”

Page | 135
Knjigoteka
 Glorij@

Annen je ispružio ruku. “Žao mi je što vam donosim tako loše vijesti. Znam da vam je
zacijelo teško prihvatiti te činjenice.”
Nije imao pojma. Nije mogao pojmiti kako njegovo otkriće ne samo da im nije donijelo
baku nego ju je odnijelo.
Allegra je slegnula ramenima, iznimno čvrsto stisnuvši njegovu ruku. “Ništa me više ne
može iznenaditi, naredniče”, hitro je odvratila. “Sestra i ja dovoljno smo pametne da znamo
kako se ne možemo pouzdati ni u koga osim jedna u drugu.”
Provukavši Isobelinu ruku kroz svoju, povela je sestru iz policijske postaje i daleko od
narednika, koji je ostao promatrati ih s rastućim sažaljenjem u očima.

Page | 136
Knjigoteka
 Glorij@

Devetnaesto poglavlje

“Najviše mi se sviđa anđeo Gabrijel. Pogledaj ga samo - ima iste obraze kao Barry.”
Isobel je podigla drvenog anđela pripito se cerekajući. “Anđeo Barry.”
Allegra ga je uzela, blago se smješkajući. Jaslice koje je Isobel gotovo zgrabila iz izloga
trgovine sada su stajale izložene na stoliću pred njima. Velika drvena staja s izrezbarenim
švicarskim motivima i drvene figurice. Maleni je Isus ležao u jaslicama s pravom slamom i s
prekrivačem od meke kože. Figure kraljeva bile su odjevene u predivne baršunaste
plašteve, a ovce su imale pravu vunu... Neosporiva kvaliteta i umješnost izrade. Još je
jedanput pažljivije pregledala anđela, sigurna da ga je već negdje ranije vidjela.
“Dobro da si ih uzela. Predivne su. Zauvijek ću ih čuvati.”
“Da”, Isobela je uskliknula i ispružila se na kauču. “Sve će biti u redu osim što ćemo
gladovati do ožujka i što ću morati sakriti račun od muža.”
Allegra je podigla pogled. “Slušaj, bih li ih mogla darovati Ferdyju za Božić?”
“A-a. Ne.” Isobel je odlučno odmahnula glavom.
“Zašto ne? Nisam mu još kupila nikakav poklon i učinila bi mi ogromnu uslugu. Da ne
moram više misliti na to.”
“Legs”, Isobel je odgovorila strogo, “znam točno što smjeraš.”
“Ma što? Trebam dar za Ferdyja, a ti si ga upravo kupila. Daj ga meni, a ti kupi nešto
drugo.”
Sestre su se još neko vrijeme mjerkale sve dok Isobel nije skočila s kauča i uzela Allegru
u naručje. “Ne znam što bih bez tebe”, promrmljala joj je u kosu. “Najbolja si.”
“Ne, samo živim u strahu od tebe”, Allegra je odgovorila. “Nikada neću zaboraviti izraz
tvoga lica kada sam mu dala onog medvjedića. Još uvijek se ponekad budim noću oblivena
znojem.”
Isobel ju je oštro pogledala. “Legs, etikete koje je imao zakačene za uho su opasne,
mogao ih je progutati.”
“Iz, to su kolekcionarski medvjedići. Steiff ih proizvodi već stotinu godina. Mislim da
znaju što rade.”
Isobel se vratila na kauč smijući se. “Pa, ne riskiram kada je u pitanju moj momčić”,
izjavila je, ponovno se bacila na kauč, lijeno se protegnula i posegnula za čašom bordeauxa.
Ponovno su utihnule, čuo se samo zvuk sapunice na televiziji. Isobel je počela mijenjati
kanale, dok je Allegra prešla na čitanje novina.
“Znaš, ne vjerujem ti ni riječi”, Isobel je promrmljala nakon pet minuta i ispila čašu do
kraja.
“Naravno da ne vjeruješ”, Allegra je odvratila, odložila iPad na koljena i pogledala
sestru koja je otvarala drugu bocu. “Nema šanse da je baka to učinila. Na kraju ćemo sigurno
doznati da je riječ o tragičnoj nesreći.”
“Da”, Isobel se složila, ali Allegra je znala da će ponovno započeti tu temu nakon
nekoliko trenutaka. Neprestano se vrte u krug otkad su izašle iz policijske postaje. Isobel

Page | 137
Knjigoteka
 Glorij@

odbija prihvatiti optužbe protiv njihove bake, potom popije čašu vina pa se ponovno vrati
na negiranje optužbi...
Isobel je ispružila ruku i počela mahati televizijskim upravljačem tražeći željeni kanal.
“Bože, mora postojati nešto na engleskom”, promrmljala je i nakratko zastala na nekoj
emisiji sa smiješnim kućnim snimkama. “Kunem se da sam to vidjela na Smjestili su vam.”
Allegra je ponovno podigla pogled, upravo na vrijeme da vidi muškarca u kupaćima
kako skače u zaleđeni bazen. “Puštaju iste snimke u više zemalja. To im je najjeftinije.”
Ponovno se usredotočila na svoj iPad, a Isobel je promijenila još nekoliko kanala prije
nego što je spustila ruku i naglo se okrenula prema Allegri. “Hoću reći, sama ta zamisao u
potpunosti je suluda! Ono što govore o baki jednako je suludo kao da, primjerice, ja umrem,
ti se udaš za Lloyda i odgajaš Ferdyja kao svoje dijete!”
Allegra je ponovno spustila iPad. “Upravo tako. U potpunosti je nevjerojatno. I zbog
toga sam sigurna da će sve biti u redu, Iz. Zasigurno su pogriješili oko neke ključne
činjenice.” Znala je da nije riječ o tipfeleru jer je svojim očima vidjela Larsov i Anyin
vjenčani list. Obitelj Fischer s “c” njezina je obitelj. “Dovoljna je jedna malena pogreška da
promijeni potpuno uobičajeni događaj u katastrofu. Moramo se prisjetiti da dobro
poznajemo baku i da znamo kako ne bi bila sposobna učiniti takvo što.”
“Da, upravo tako”, Isobel je rekla, kimajući glavom silovito, zureći u Allegru.
Allegra se pokušala nasmiješiti da je smiri. Nadala se da dovoljno dobro skriva sumnju
koja joj se nadvila nad mislima kao crni oblak. Kako objasniti da se baka udala za sestrina
supruga? Ta je neosporiva činjenica zabilježena u župnim zapisima i matičnoj knjizi
vjenčanih. Koje je opravdanje imala odvesti dijete od njegova oca? Ako je cijela ta situacija
toliko bezazlena, zašto ju je toliko dugo skrivala od njihove majke?
Nasmiješila se Isobel, a ona se - smirena, barem sljedećih nekoliko minuta - ponovno
smjestila na kauč. Allegra je ispila još jedan gutljaj vina i ponovno se usredotočila na listanje
virtualnih stranica Financial Timesa. Smirivalo ju je praćenje poslovanja velikih kompanija.
U brojkama postoji neka sigurnost na koju se uvijek može osloniti - znala je prepoznati prve
znakove panike, početne naznake uspjeha - i ti su je ritmovi burze smirivali. Dobro je
poznavala pravila te igre.
Došla je do stranica o trenutačnom poslovanju. “Razina nezaposlenih u SAD-u na 6,7%”;
“Financijski direktor Tesca dao ostavku nekoliko sati prije objave rezultata”; “Pripajanje
farmaceutskih divova vrijedno 40 milijarda dolara”; “Fond Hedge ostvario profit od 6
milijarda funta u četvrtom kvartalu”...
Prestala je okretati stranice i dvostruko kliknula na posljednji naslov. Ruka joj je
poletjela prema ustima čim je ugledala Pierreovu fotografiju. Približila je koljena na prsa i
usredotočila se na tekst. U članku je bila riječ o Pierreovu ponovnom povratku na vodeći
položaj - PLF je sada zauzeo treće mjesto na tržištu i službeno je postao jednake veličine kao
najveća svjetska banka, Industrijska i komercijalna banka Kine, s prihodima od blizu 40
milijarda dolara. Kemp se učestalo spominjao u članku, ali to je nije toliko iznenadilo koliko
trenutak kada se pojavio ovaj članak.
Profit od 6 milijarda dolara u jednom kvartalu nije mala stvar i zasigurno je veći od
onoga što je očekivala - iako je znala da su im povrati za prva tri kvartala financijske godine
daleko veći od prosjeka industrije - ali četvrti je kvartal gotov tek za dva tjedna, a prema

Page | 138
Knjigoteka
 Glorij@

pravilima Komisije za vrijednosne papire, trebaju predati svoju F13 evidenciju četrdeset pet
dana nakon toga. Zašto je onda sada dao izjavu, šest tjedana prije?
Zurila je u fotografiju čovjeka koji ju je nekoć blagonaklono gledao, s divljenjem, i
pomislila da može pretpostaviti zašto. Predao je izvješće prije nego što Besakovitch povuče
svoj novac. Sljedeći će tjedan taj iznos biti upola manji, ali neće morati službeno dati
izvješće o tome do svibnja sljedeće godine, što mu omogućuje dovoljno vremena da
pridobije Yonga u svoju tvrtku. Ovo je bio poziv kineskom biznismenu. Pierre bi tada imao
novi tim i uspješnog voditelja fondova da upravlja njihovim sredstvima. Neće ostati
ravnodušan na ove iznose.
Nitko neće ostati ravnodušan. Ovo je, osim toga, bila poruka i njoj i Leu Besakovitchu da
ih više ne treba. Pierre im nije samo zalupio vrata iza leđa, nego ih je i zaključao.
“Legs?”
“Ha?” Pogledala je sestru. Isobela je ju promatrala naglavačke, izokrenute glave. “Jesi li
dobro?”
“Da, naravno. U redu sam. Zašto pitaš?”
“Dok si čitala rukama si prekrila usta kao da ćeš početi vrištati.”
Allegra je tek tada shvatila da i dalje drži ruke na ustima, nakon čega ih je spustila.
“Dobro sam, ali... zaokupio me posao, kao i uvijek.”
“Ali ne radiš trenutačno.”
“To ti se samo čini. Već sam primila šest poziva s ponudama na koje nisam još
odgovorila.”
“Zašto im se ne javiš?”
“Zato što se želim odmoriti prije nego što se vrati natrag”, rekla je. Bila je to tek
djelomična laž. Osjećala se poput lavice koju je napao vlastiti ponos, koja se povukla zbog
vlastite sigurnosti. Imala je još nedovršenog posla, morala se uhvatiti u koštac s optužbom.
Primala je pozive s ponudama za posao, ali još uvijek nije učinila ništa u vezi svega toga.
Stajala je na mjestu, što nije bilo nimalo nalik na nju.
Njezina je strategija neprestano biti u pokretu - nikada nije ostala dovoljno dugo na
jednome mjestu iz straha da se tamo ne zadrži. Uvijek skače s jednog projekta na drugi, iz
jednog tima u drugi, poput žabe koja skače po lopočima da ne somoči noge - jer ako joj se
noge smoče, počet će tonuti.
Svaki dan koji je provodila daleko od posla sve se više udaljavala od svoga starog
života, poput prekooceanske krstarice koja se polako, snažno, pravocrtno udaljava od obale,
bez ikakve nade da će se okrenuti. Postojala je samo jedna osoba koja je može vratiti natrag
i za njega su vrata uvijek bila otvorena - jer će se vratiti po nju. Bila je sigurna u to.
Njih dvoje bili su tim. Znala ga je bolje od ikoga - čak i od njegove žene. Ona je ta kojoj bi
dolazio kasno u noć u njezin ured, s bocom viskija i dvije čaše. Pričao bi joj o svojim
brigama, a ona bi šutjela i suosjećala. Isto je tako znala da to nije bio njezin Pierre te večeri.
Nije bio nalik sebi, nego pod utjecajem Kempa i očajničke razmetljivosti pred Zhouom.
Povrijedio ga je odlazak njegova najbolja prijatelja Lea, pa je pokušavao sačuvati barem
malo ponosa. Sve je to dobro znala. Dakako da je. Mogla bi mu čak i oprostiti, jer je znala da
će mu biti žao, tako da je nastavila čekati, barem još malo...
Nije krivila njega.
Page | 139
Knjigoteka
 Glorij@

Namrštila se, izgubljena u mislima.

Ustala je s kauča i otišla u kuhinju promiješati juhu koja se krčkala na štednjaku.
“Trebaš li nešto?” povikala je.
“Imamo li još čipsa?”
Allegra je istresla sadržaj vrećice u zdjelu.
“Ja u ljubav vjerujem je na televiziji. Hoćemo ga gledati?” upitala je Isobel. “Znam da smo
ga gledale već milijun puta, ali”, slegnula je ramenima, “na CNN-u je.”
“Je li na engleskom? Mislim da ne bih mogla podnijeti Hugha Granta sinkroniziranog na
njemački.”
Isobel se nasmijala. “Ha! Gotovo se nadam da jest. To bi bilo toliko smiješno!”
“Samo ti počni bez mene. Doći ću za minutu”, rekla je i odjurila u spavaću sobu.
Pronašla je u kovčegu Bobov dopis o Kempovim aktivnostima vezanim uz Besakovitchev
fond. Kako je mogla zaboraviti na to? Vratila se u dnevnu sobu držeći dopis iza leđa, a
potom se sakrila iza jastuka da je Isobel ne vidi, pa počela čitati i shvaćati neke stvari.

Page | 140
Knjigoteka
 Glorij@

Dvadeseto poglavlje

Šesnaesti dan: Malena kolijevka s pokrivačem od kože

“Jesi li sigurna da smo na pravom putu?” Isobel je upitala, držeći se za zid dok se klizala
zaleđenom ulicom. Prolazile su uskim ulicama Staroga grada koje, iako su bile udaljene
samo dvije ulice od Bahnhofstrasse, nisu kitile raskošne trgovine i hoteli, nego stare drvene
kućice, pocrnjele od tristo godina švicarskih zima. Neke od kućica sastojale su se od samo
jedne sobe, a većina je bila odignuta od poda kamenim stupovima. Lijepi, izrezbareni
balkoni stršili su iz kamenih zidova, a prozore su ukrašavali crni kapci.
Allegra se namrštila i kimnula glavom. Nemoguće da su na dobrom putu. Izvukla je
papirić iz džepa na kojem su pisale Annenove bilješke: Connor Mayhem, SLF, Schweinestall,
Hinterdorfstrasse. Pogledala je oko sebe u nevjerici. Činilo se nevjerojatnim da se ogranak
Instituta za istraživanje snijega i lavina u Zermattu - čije je sjedište bila moderna zgrada u
Davosu, vidjela je sinoć na Googleu - nalazi ovdje negdje. Ali, bile su u pravoj ulici...
“Pa, sudeći po ovome jesmo”, uzdahnula je i ponovno spremila papirić u džep. “Idemo
naprijed.”
Nastavile su hodati dalje, umorne od jutarnjeg skijanja na Gornergratu, gdje su obje
pokušale doseći brzinu od stotinu kilometara na sat (Isobel je uspjela, Allegra “nije”, najveća
brzina bila joj je devedeset sedam kilometara na sat). Bile su umorne od hodanja sitnim
koracima u glomaznim čizmama. Taksiji su utabali kolotrage u čvrstome snijegu, pa su se
morale držati za zidove kako ne bi pale, navirujući se na svaka vrata u potrazi za imenom ili
brojem.
Čak i kada je Isobel pronašla točnu adresu, nisu mogle vjerovati svojim očima. Stube
urezbarene u drvu vodile su do kolibe koja nije nimalo nalikovala na ured nekog instituta.
Kućica je bila široka oko tri metra i prema ulici nije imala ni jedan prozor. Ispred vrata
nalazila se kamena izbočina koja je bila neka vrsta predvorja.
“Zezaš me? Vidjela sam staje koje su izgledale službenije”, Isobel je sumnjičavo dobacila.
Allegra je zastala na dnu stuba i pogledala gore. Jasno je vidjela da na drvenoj ploči piše
“Schweinestall”. Nema sumnje - ovo je adresa koju im je Annen dao.
Allegra se oprezno popela stubama. Kamena izbočina ispred ulaznih vrata bila je široka
oko pola metra. Pokucala je dva puta i naslonila se na vrata.
“Pazi!” rekla je Isobel, radno-zdravstveni i sigurnosni službenik njihove obitelji.
Nakon nekoliko minuta vrata su se otvorila.
“Ja?” Našla se licem u lice s namrštenim muškarcem. Allegra je odmah spustila ruke,
boreći se s nagonom da odstupi nekoliko koraka, što je bilo nemoguće jer je stajala na rubu
litice.
“Connor Mayhew? Allegra Fisher.”
Tišina.

Page | 141
Knjigoteka
 Glorij@

“Narednik Annen dao mi je vaše podatke. Rekao je da će nas najaviti da znate da

dolazimo.”
Mayhew se i dalje mrštio. Njegov uobičajeni izraz lica, pretpostavila je. Nije bio nimalo
drag i umiljat. Izgledao je kao da je godinama živio s vukovima, iako mu je taman ten isticao
oči, a sijeda kosa također mu je dobro pristajala. Bio je u kasnim tridesetima, imao je dugo,
pravokutno lice, čvrsto stisnute usnice, vretenaste mišiće i sijedu trodnevnu bradu. Osim
toga, bio je neuobičajeno visok, čak i za nju, a na sebi je imao odjeću koja je očito odabrana
zbog funkcionalnosti, a ne zbog lijepa izgleda - narančasta jakna, žute skijaške hlače
istrošene na koljenima i termo pulover. Ovo je, dakle, čovjek koji je pronašao njezinu baku
na planini.
“Valentina Fischer?” pokušala je ponovno i uspjela, napokon je prepoznao bakino ime.
Nadala se da mogu nastaviti razgovor unutra.
“Oh! Da.” Zastao je na trenutak i krenuo nazad sobu. “Uđite.”
“Moja je sestra sa mnom. Isobel Watson”, Allegra je pokazala prema njoj, a Connor je
mahnuo da obje uđu. Isobel je slegnula ramenima - nije navikla da netko ne obraća
pozornost na nju - i popela se stubama.
Koliba je imala niske stropove i spiralne stube na zaleđu, a uza zid bile su naslagane
police s gomilom kutija. Sestre su polako koračale, promatrajući svaki kutak kolibe,
ispitujući pod, ali sve je bilo čvrsto. I toplo. Connor je otišao u najdalji kutak prostorije i
kleknuo pokraj malene peći u koju je ubacio kladu da razgori vatri. Plamenovi su se odmah
razbuktali, poput Hadovih pasa. Zatvorio je vratašca na peći i oštro ih odmjerio. “Imate li što
na osnovu čega bih vas mogao identificirati?”
“Identificirati?” Isobel je ponovila.
“Moram se uvjeriti da ste doista te za koje se predstavljate.”
“Oh, da.” Obje su posegnule u džepove na jaknama i izvadile putovnice.
Connor ih je promotrio, uspoređujući fotografije sa ženama koje su stajale pred njim. “U
redu.” Vratio im je putovnice i nastavio blažim tonom. “Morao sam pitati. Svakakvi nam ljudi
dolaze ovdje i tvrde koješta. Lovci na trofeje.”
“Doista?” Allegra se namrštila. Tko bi želio uzeti osobne stvari ljudi koji su nestali u
planini?
Prišao je malenom, četvrtastom, drvenom stoliću u kutu i počeo listati stranice
prastarog zapisnika. “Je li vam ona bila baka?” upitao je preko ramena. Prstom je prelazio
stranicom dok nije pronašao ono što je tražio. “GXC41220”, promrmljao je i otišao do kutija
koje su bile poslagane uz desni zid.
Isobel je slegnula ramenima. “Čini se”, dobacila je ogorčeno. Allegra je znala da Isobel
mrzi ovu ženu, čija je iznenadna pojava dovela u pitanje ljubav koju su osjećale prema baki,
sjećanja koja su imale.
Allegra je još jedanput pogledala oko sebe. Kućica je bila tako neobična, kao da su
otputovale natrag kroz vrijeme. Na peći u kojoj je treperila vatra nalazio se crni čajnik.
Ispred peći stajala je stolica za ljuljanje, s vunenom dekicom prebačenom preko naslona. U
suprotnom kutu, iza stuba, nalazio se stolić i nekoliko stolaca. Uz knjigu, na njemu su bili
naslagani i papiri, ruksak i termos boca te paketići zamotani u aluminijsku foliju za koju je
pretpostavila da su sendviči. Uljanice su visjele sa stropnih greda.

Page | 142
Knjigoteka
 Glorij@

“Jesu li ljudi doista nekoć živjeli u ovim kućicama?” upitala je, pokušavajući vidjeti što
se nalazi na katu. Što je gore?
“Neki od nas još uvijek ovako žive”, Connor je hladno odgovorio i prostrijelio je
pogledom.
“Žao mi je, nisam htjela... Šarmantna je. Ali nije ono što sam očekivala”, Allegra je
dometnula, a Isobel joj je zabila prst u rebra.
“Davos je naše sjedište. Ovo je samo regionalna podružnica. U timu smo samo ja i još
dvojica, a naš ured - ako ga želite tako nazvati - nalazi se gore u planinama. U gradu nam nije
potrebno više od ove kolibe. Osim toga, u Zermattu nema baš puno uredskog prostora, kao
što ste vjerojatno i same uvidjele. Gradsko vijeće potiče izgradnju samo modernih
građevina.”
“Što radite tamo gore? U planini.”
“Proučavamo dinamiku lavina na ispitnom poligonu. Radimo na sustavu detekcije
lavina koji bi upozoravao sigurnosna tijela o predstojećim naletima. To uključuje aktiviranje
kontroliranih eksplozija i proučavanje kako i gdje se kreće snijeg.”
“Vi ste, dakle, stručnjak za lavine”, Allegra je rekla nezainteresirano.
“Da”, odgovorio je sa zadrškom. Pretpostavila je da je i on shvatio ironiju situacije zbog
koje su se upoznali. “Ah, evo ga”, promrmljao je, skinuo kutiju i provjerio brojeve sa strane.
Nekoliko je trenutaka zurio u sadržaj kutije, okrenut leđima. Allegra je osjetila da mu se
raspoloženje nekako promijenilo.
Okrenuo se. “To je to. Kutija sa stvarima vaše bake”, rekao je i pružio im je. Allegra je
začuđeno pogledala Isobel. Bila je malena, deset puta deset centimetara.
Allegra ju je uzela: ona sadržava dokaz o potresnim promjenama u njihovu obiteljskom
stablu, ona će razvezati čvrsti čvor koji sačinjavaju njihova sjećanja i priče, koje su ih
ispreplele i vezale. Napokon su pronašle dokaz, koji se sada nalazio u kartonskoj kutijici na
njezinu dlanu.
Isobel je šapnula: “To je to?”
Allegra se ubacila, u strahu da čovjek doista ne pomisli da su lovci na trofeje. “Sve ove
kutije sadržavaju... ono što su ti ljudi imali kod sebe?” tiho je upitala, očiju uprtih u police iza
njega.
Zastao je na trenutak. “Da. Većinom je riječ o predmetima poput kamera ili starih
čizama koje su izgubili planinari, ali sve arhiviramo u slučaju da se počnu voditi kao nestale
osobe. Sezonsko kretanje snijega i topljenje leda dovodi do toga da poneki predmeti dokližu
niz planinu, puno dalje od mjesta gdje ih je netko izgubio.”
“Ima li puno nestalih osoba?”
“Službena je brojka 280 osoba u regiji Valais od 1926.”
“Sada je spala na dvjesto sedamdeset devet. Koliko često pronađete... tijelo?”
“Danas sve češće. Ledenjaci se povlače nevjerojatnom brzinom. Ober Gabelhorn,
ledenjak nasuprot dolini gdje smo pronašli vašu baku, otopio se za gotovo tristo metara
prošle godine.” Odmahnuo je glavom. “Planine dugo čuvaju mnoge tajne. Ali ne i zauvijek.
Na koncu uvijek sve doznamo.”

Page | 143
Knjigoteka
 Glorij@

Allegra je kimnula glavom i vratila pogled na kutijicu na sestrinu dlanu. Razmišljala je o

tome kako nisu samo planine te koje čuvaju tajne - njezina je obitelj također to činila.
Isobel je i dalje piljila u kutijicu. “Ne znam zašto sam očekivala da će biti veća”,
promrmljala je. “Mislila sam da će biti nešto... dramatično. Nešto konkretno što bi sve
razjasnilo, znaš?” Pogledala je u Allegru.
“Znam. I ja”, Allegra je kimnula i blago ga pogladila.
Connor je promatrao kako im razočarenje raste. “Morate potpisati obrazac za
otpuštanje.”
Izvukao je papir iz kutije na polici, donio kemijsku olovku i zapisao broj predmeta i
Valentinino ime. Uputio je Allegru da se potpiše na praznu crtu i time je njihova suradnja
završena. Kratka razmjena, jedan potpis i predmeti nestale strankinje bili su njihovi. Žena za
koju nikada nisu čuli, a kamoli je upoznali, postala je njihova odgovornost.
“U redu”, rekao je, zaklopio kemijsku olovku i pokazao na kutiju. “Vaša je.”
Allegra se jedva obuzdala da mu sarkastično ne odbrusi. “Doista? Sve to?” Umjesto toga
dodala je: “Mogu li vas nešto pitati?”
Connor ju je ponovno pogledao.
“Pronašli ste je, zar ne?”
Oklijevao je na trenutak. “Da.”
Progutala je slinu. “Kako je izgledala, ta koliba?”
Pokazao je na prostoriju u kojoj su stajali. “Nije bila puno drukčija od ove, ali imala je
samo jednu sobu i jedan prozor. Bila je znatno manja.”
“Manja”, ponovila je, zamišljajući da su zidovi još uži, strop još niži. Manje prostora,
manje sigurnosti, zvuk planine koja se obrušava... “Sigurno je uništena u udaru.”
Zastao je. “Začudo, nije. Barem ne kako možda zamišljate. Lavina je gurnula kolibu u
pukotinu, tako da se jedan zid u potpunosti smrskao, a ostali su se savili, ali su i dalje ostali
stajati. Mislimo da je koliba klizila po snijegu i da se zato očuvala.”
“Klizila?”
“Poput ove, koliba je bila postavljena na kamene stupove kako bi se zaštitila od snijega i
štetnika. Mislimo da se našla u posljednjim zanosima lavine, kada ona gubi na volumenu i
snazi, ali ipak ima dovoljno sile da podigne kolibu i odnese je niz padinu.”
Pokušala je zamisliti kolibicu koju lavina spušta niz planinu, u njoj zatočenu mladu
ženu. Pokušala je zamisliti Valentinin užas dok je koliba klizila zajedno s njom. Nije znala
kamo ide niti je mogla predvidjeti što slijedi... Osjećaj padanja kada je koliba skliznula s
litice, iznenadno zaustavljanje i tišina. Jesu li to bili posljednji trenuci njezine bake?
“Zašto... zašto vam je trebalo tako dugo da je pronađete? Sigurno su je ljudi tražili?
Cijele ekipe za potragu? Netko je morao vidjeti da je koliba nestala.”
“Jesu. Ali tri dana nakon njezina nestanka, nastalo je više od tisuću lavina. Stotine je
ljudi nestalo, mnogi nikada nisu pronađeni. Nije bilo moguće poslati ekipu za potragu
odmah nakon lavine - uvjeti su jednostavno bili previše nestabilni i preopasni. A nakon toga
bilo je toliko razaranja, puno dubokog snijega...” Bespomoćno je ispružio ruku. “A kada je
došlo proljeće i kada se snijeg počeo topiti, koliba više nije bila na mjestu gdje je nekoć

Page | 144
Knjigoteka
 Glorij@

stajala. Nismo nikako mogli pretpostaviti u kojem je smjeru nestala, većina je mislila da je
uništena u naletu lavine.”
Skrenula je pogled i kimnula. Tragična smrt njezine bake postajala je sve stvarnija i
stravičnija svakom riječju. “Kako je onda umrla ako je koliba ostala čitava?”
“Mislimo da se ugušila. Lijeva joj je potkoljenica bila slomljena, osim toga koliba je
završila u pukotini koju je u potpunosti prekrio snijeg. Lavina koja ju je udarila bila je teška
kao beton. Nije mogla preživjeti. Snijeg koji je prekrio kolibu bio je tako nabijen da se nije
otopio ni za ljetnih mjeseci. Zato je nismo pronašli.”
Allegra je odmah uočila anomaliju u njegovu odgovoru. “Kako ste je onda otkrili ako se
snijeg nije otopio?”
Connor je uzdahnuo i Allegra je shvatila da ga ispituje kao detektiv, kao da ga pokušava
navesti da pogriješi. Rešetala ga je pitanjima na koja mu je bilo jednako teško odgovoriti kao
i njoj slušati. “Kao što sam rekao, ledenjak se povlači, što znači da sve više vode teče niz
pukotine i topi snijeg. Spazio sam vrh krova kolibe kada sam prolazio obližnjim putićem.”
“Kada je to bilo?”
“U rujnu, blizu ledenjaka Ober Gabelhorn.”
Isobel više nije mogla slušati. “Hajde, Legs, idemo.”
Ali Allegra je odmahnula glavom. Morala je doznati sve, morala je razumjeti - čak i ako
otkrije da joj je baka bešćutno čudovište. Istina je, koliko god grozna, uvijek bolja od laži.
“Još jedno pitanje. Što ste točno našli u kolibi, hoću reći...” Progutala je slinu.
Shvatio je što je željela reći. “Našli smo kostur.”
Isobel se stresla, a Allegra je obavila tijelo rukama. Isobel je bila u pravu. Vrijeme je da
idu.
Ali...
“Kostur? Kostur?” Isobel je ponovila oštro, na rubu plača. “Kako ste onda povezali
gomilu kostiju s našom obitelji? Nitko od nas nikada nije čuo za nju. Nije bilo nikakvih
dokaza da smo u rodu dok Legs nije napravila DNK analizu. Otkud vam pravo da nas
uvučete u sve ovo? Već smo imali baku - najbolju!”
Krokodilske suze slijevale su joj se niz obraze, ali oči su joj plamtjele. Connor je
posramljeno pogledao u pod.
“Zbog ovoga”, rekao je i izvadio fotografiju na kojoj se nalazilo maleno zvono za krave s
crvenim kožnim remenom. Na remenu je bilo izrezbareno “Valentina”. “Zvono joj je bilo
pričvršćeno za zapešće. Kada smo provjerili popis nestalih, otkrili smo da je Valentina
Fischer nestala u siječnju 1951.”
Nije imalo smisla odgurivati Valentinu od sebe. Što god rekli, koliko god tvrdili da im je
baka nevina, svi dokazi, sve činjenice upućuju na to da im je Valentina prava baka. Allegra je
zagrlila sestru i izašle su na ulicu. Kutijicu je spremila u džep kako bi se mogle spustiti.
Desetak minuta nakon toga, sjedile su u kafiću, ispijale toplu čokoladu i gledale u
malenu kutiju na stolu. Bilo je relativno tiho, za razliku od jučer. Obje su šutjele. Nisu mogle
ne suosjećati s Valentinom kada su doznale kako je umrla, ali s druge strane, svako
prihvaćanje Valentine značilo je udaljavanje od Anye. Nalazile su se između dviju sestara...
dviju priča koje su opovrgavale jedna drugu. Koliko god voljele i poznavale svoju baku, nisu

Page | 145
Knjigoteka
 Glorij@

mogle zanemariti novootkrivene činjenice o ženi koja je umrla tragičnom smrću, premlada
da ostavi iza sebe dijete - njihovu majku?
“Moramo je otvoriti kad-tad”, Allegra je prokomentirala i pokazala na kutijicu.
“Valjda”, Isobel je odgovorila i nastavila zuriti kroz prozor, čime je dala više nego jasnu
poruku da to neće biti ona.
Allegra je uzela nož za maslac, prerezala traku i otvorila kutiju. Iz nje je izvadila malenu
crvenu svijeću s koje se slijevao stvrdnut vosak. Stavila ju je na stol u tišini i pokunjeno
pogledala u Isobel, čije su oči plamtjele. Uz nju je izvadila maleno zvonce za krave s crvenom
kožnom trakom koja je omogućila policiji da je identificiraju. Traka je bila stara, koža je
popucala, ali izbušene rupice i dalje su ispisivale riječ “Valentina”.
Allegra je ponovno pogledala u kutijicu i namrštila se. Izvadila je dva prstena. Jedan je
bio zlatni s tri draga kamena, drugi je bio običan, od tamna metala, bez kamena i ukrasa.
Izgledao je kao pečatnjak, ali na njemu nije bilo nikakve oznake ni grba.
“To je sve”, Allegra je promrmljala i stavila ih pokraj zvonca i svijeće.
“Ovaj je moj”, Isobel je promrmljala, uzela zlatni prsten i zločesto se nasmiješila Allegri.
Allegra se nacerila, zahvalna zbog šale. “Nije baš nešto, zar ne?” rekla je i uzela tamni
prsten. Stavila ga je na prstenjak. Savršeno joj je odgovarao. “Svijeća, zvono i dva prstena.”
“Možda su ostale stvari istrunule u snijegu. Odjeća i drugi predmeti.”
“Da.”
“I tako ne bismo pronašli tko zna što u pastirskoj kolibi.”
“Da, u pravu si”, Allegra se složila. “Mora da je nosila ovo prstenje tijekom nesreće.”
Podigla je prst i pokazala na onaj u Isobel.
“Valjda. Connor je rekao da joj je i zvonce bilo zavezano za zapešće. Zvoni li još uvijek?”
Podigla je zvonce sa stola i protresla ga. Ništa se nije dogodilo pa ga je okrenula
naopačke. “Cijelo je zahrđalo, zato ne zvoni.”
“Vjerojatno možemo ukloniti hrđu nekim sredstvom. Baš je lijepo.”
Ali Isobel je već prestala razmišljati o zvonu.
“Doista su različiti, zar ne?” rekla je i pokazala na prstenje.
“Hmmm?”
Podigla je prsten s kamenom. “Ovaj je baš napadan. Nisi li rekla da su se bavili uzgojem
koza? Teško bi si farmer mogao priuštiti ovakav prsten.”
Allegra se zamislila na trenutak. “Ne, ali otac Merete rekao je da je njihova farma bila
jedna od najvećih u dolini. Mora da su bili imućni.” Slegnula je ramenima. “A možda postoji i
obiteljsko nasljeđe koje se prenosi već generacijama.”
“Što je onda s tvojim prstenom? Taj je dijametralno suprotan ovome.”
Allegra se nasmiješila. “Dakle! Već smo odlučile kako ćemo podijeliti blago?”
Isobel je izgledala zgroženo. “Ma ne, nisam tako mislila...”
“Iz, samo se šalim.” Otpila je gutljaj tople čokolade. “Probaj ga. Odgovara li ti veličina?”
“Trebamo ga dobro očistiti”, Isobel je rekla i stavila zlatni prsten na desni prstenjak.
“Kao saliven. Mora da smo bile slične građe.”

Page | 146
Knjigoteka
 Glorij@

“Ne mora značiti. Mama je visoka tek metar i šezdeset.”

“Pa, ni tata nije baš neki div.”
“Metar i osamdeset sasvim je pristojna visina”, Allegra je dometnula, iako sa zadrškom
jer je shvatila da je nakon dugo vremena stala na njegovu stranu.
Isobel je slegnula ramenima. “Možda je preskočilo jednu generaciju, to sam htjela reći.”
“Pa, uvijek ga možemo pitati.” Allegra je pogledala Isobel ravno u oči. “Što misliš kada
bismo se trebale predstaviti... znaš, njezinu suprugu?”
“Moramo li?” Isobel se izvalila u stolac i prekrižila ruke na prsima. “Nismo li već
dovoljno čule? Što ćemo sljedeće doznati? Da je mama imala sedmero braće i sestara i da su
svi umrli od kuge ili da su ih ubile koze? Hoću reći, nije li dovoljno što smo doznale da je
baka imala sestru i da ćemo je pokopati u njezinu gradu?” rekla je, mašući rukama u svim
smjerovima.
Allegra je uhvatila Isobel za ruke. “Znaš da nije - pogotovo ako je bakina sestra zapravo
mamina majka. I ne sada kada znamo da je mamin otac još uvijek živ. Moramo doznati što se
doista dogodilo - zbog mame.”
Isobel je spustila glavu. “Znam. Samo...”
“Jasno mi je. Ali čim prije ovo završimo, to bolje. Istina je uvijek bolja od scenarija koje
vrtimo u glavi.”
Isobel je privukla stolac. “To je zato što nemaš razvijenu maštu, Legs. Vjeruj mi, ono što
se događa ovdje?” Kucnula je prstom po sljepoočnici. “Nalikuje Noći vještica u bavarskim
hlačama.”
“Doista?” Allegra se nasmiješila, ustala od stola i ostavila napojnicu. “Moram ti priznati
da imaš poprilično bujnu maštu.”
“Eh, da.” Isobel se nacerila i uhvatila Allegru pod ruku. “Zašto da budemo smirene, kada
možemo bih u dramama.”

Page | 147
Knjigoteka
 Glorij@

Dvadeset prvo poglavlje

Bilo je čudno hodati prema kući djeda za kojeg su cio život mislile da je mrtav. Kada su
se približile ulici u koju ih je uputio svećenik, obje su nervozno utihnule.
Allegri se toliko pitanja vrtjelo kroz glavu. Kako da mu objasni tko su? Stariji je čovjek -
hoće li se moći nositi s time da su one kćeri djeteta koje je izgubio prije šezdeset i više
godina? Što da mu sve kažu o njihovoj majci? Hoće li se previše uzrujati ako dozna za
njezinu bolest?
Nečujno su koračale pokraj starih, pocrnjelih, povišenih kolibica, koje su im prije samo
nekoliko sati bile toliko nevjerojatne. Sada su barem iz prve ruke znale za njihovu
rustikalnu jednostavnost, sobice bez prozora koje su pretrpjele najgore alpske zime. Možda
jesu priproste, da, ali postojalo je nešto u njihovu integritetu zbog čega su ih cijenile. Ovako
se živi u izoliranim seoskim zajednicama, isto kao i prije šezdeset godina. Neće se osramotiti
svojim komentarima kao pred Connorom. Ovo je život koji su njezini djed i baka poznavali,
u kojem se rodila njezina majka, i zbog toga je dio njezina nasljeđa jednako koliko i dvojna
kuća u Sheenu u kojoj je odrasla.
Znala je što očekivati: Connorov ured dao joj je uvid u to koliko će skučen biti dom
njihovog djeda - prisjetila se lampiona koji vise s greda (nema struje), crnog čajnika na
štednjaku (nema centralnog grijanja), ljestvi koje vode na potkrovlje i kreveta koji je
zasigurno - s obzirom na oblik krova - samo madrac na podu (nema kupaonice)...
Konačno su stigle. Na natpisu na visokim drvenim vratima, toliko visokom da nisu
vidjele preko njega, pisalo je “Chalet Gundersbach”.
“Oh”, Allegra je uzbuđeno uskliknula, zureći u interkom, kao da ga nikada prije nije
vidjela.
Isobel je pritisnula dugme. Nakon dugo vremena netko se javio:
“Ja?” Bio je to glas mlade žene. “D-dobar dan.” Uslijedila je stanka. “Da?”
“Trebale bismo Larsa Fischera.”
“Imate li dogovoren sastanak?”
Isobel se okrenula, pogledala u Allegru i namrštila se. Sastanak? “Nemamo, nažalost.”
“Nažalost, previše je zauzet. Doviđ...”
“Čekajte!... Uh...” Isobel je pročistila grlo. “Jako je važno. Ovdje smo zbog Valentine.”
Uslijedila je još jedna duga stanka, toliko duga da je Allegra mislila da je žena otišla,
“Halo?” Isobel je ponovila.
Odjednom su čule zvuk otključavanja vrata. Allegra je ušla, očekujući da će se naći u
malom vrtu - primijetila je da ih neka veća imanja imaju. Ali ovo nije bio vrt, nego put - jako
dugačak put načinjen od cjepanica poslaganih uza zid slijeva. S desne strane, na svakih pet
metara nalazili su se metar visoki stakleni lampioni.
“Što je ovo?” Isobel je procijedila. “Izgleda poput dizajnerskog hotela.”

Page | 148
Knjigoteka
 Glorij@

Brzo su koračale, ponovno se namrštivši kada su spazile voćke koje su rasle uza zid -
trenutačno bez lišća. Isobel se iznenadila ugledavši srebrni žig na lampionima. Put se
penjao, a potom naglo skrenuo lijevo, pa su se našle pred još jednim vratima.
Vrata koja su vodila u dizalo.
“Ovo je jako čudno”, Isobel je promrmljala i pritisnula tipku za gore.
Žena je zvučala službeno i Allegra je shvatila. “Mora da je ovo starački dom.”
“Da? U tom slučaju, mogu li i ja doći živjeti ovdje, molim te?”
Allegra se nasmiješila, ali bila je iznenađena jednako kao i Isobel. Koliko je velika
morala biti ta farma da si ovo priušte?
“Oh! Kako ćemo mu se obraćati?” Isobel je odjednom upitala, upravo kada je dizalo
stiglo na pravi kat i kada su se vrata otvorila. Dočekala ih je ozbiljna žena u pedesetima,
kratke plave kose, u uskim trapericama.
“Što ste rekli, kako vam je ime?” upitala je.
Allegra se uspravila do pune visine - bila je barem desetak centimetara viša od žene.
Majka joj je usadila mržnju prema lošim manirama. “Nismo. Ja sam Allerga, a ovo je Isobel.”
Pogledala je prvo u jednu, a potom u drugu sestru. Glas joj je postao nešto blaži.
“Allegra i Isobel?”
Žena je htjela da im kažu prezime, ali ako to učine otkrit će tko su prije nego što se
uopće nađu u istoj sobi s djedom. “Zar je bitno?” upitala je. “Možete li mu samo reći da je
riječ o...”
“Valentini.”
Začuo se muški glas, koji je drhtao od starosti, ali Allegra je ispod njega jasno čula
gromki bas koji je nekada ispunjavao sobe, utišavao neprijatelje, osvajao žene. Čovjek u
kolicima, sijede kose, s bradom, sada je bio slab tijelom, ali ne i duhom. Čim ga je spazila s
druge strane hodnika, odmah je shvatila da ovo nije nikakav starački dom. Pred njima je
bogat i moćan čovjek - njegov Rolex i ručno rađene cipele jasno su ukazivale na to.
“Prepoznao bih te bilo gdje”, rekao je dok ju je promatrao kao da je slika - ili duh. “Ista
si ona. Tvoja kosa, visina... nos također. Oči...”, zastao je, kao da je ostao bez daha.
Plavuša je došetala do njega. Njegovateljica, možda? “Larse?”
Lijevom je rukom pomaknuo upravljač za invalidska kolica i otišao naprijed. “Bettina,
posluži piće u salonu”, pristojno je zamolio. “Dame, molim vas, pođite sa mnom.”
Allegra i Isobel pogledale su u njegovateljicu, koja je izgledala kao da ju je netko
ošamario. Prošla je pokraj njih ne pogledavši ih i promucala: “Možete objesiti jakne na
vješalice pokraj vrata.”
“Šarmantna dama”, Isobel je promrmljala dok su vješale jakne, a nakon toga je
promotrila veliku dvoranu. Bila je u kombinaciji stare borovine i suvremene zelene hraste
vine, vrlo raskošna prostorija s antiknim sagovima, skijama i klizaljkama obješenim na zidu.
U sobi se nalazio samo jedan stolić, nasuprot mjestu na kojem su stajale, s dvjema zlatno-
crveno-bijelim japanskim lampama i uramljenim crno-bijelim fotografijama. Međutim, ono
što je zaokupilo pozornost sestara bio je uljani portret žene koji je visio iznad stolića.
“Pogledaj ovo!” Isobel je šapnula, gledajući malo u portret, malo u svoju sestru:
neustrašive plave oči koje prkosno gledaju u slikara, duga crna kosa do ramena s upletenim

Page | 149
Knjigoteka
 Glorij@

ružičastim i crvenim cvjetićima, blago razmaknute usne boje trešnje zbog kojih se činila kao
da će se svaki trenutak nasmiješiti, isceriti, grditi... “Ovo je jezivo! Izgleda isto kao ti osim
očiju. Ti u raskošnoj haljini.”
Allegra ju je hladno prostrijelila pogledom. Bila je previše u šoku zbog sličnosti da
prihvati šalu na svoj račun. Sve joj je ovo bilo previše. Ova kuća, njihov djed... Valentinin
portret... Ali morala se složiti sa sestrom - osim očiju, izgledale su identično.
“Dođi”, rekla je nakon što je još jednom nervozno pogledala sliku. Prošle su kroz velika
vrata s lukom i ušle u raskošnu sobu s obloženim zidovima i golemim kaminom u kojoj su se
nalazili kauči od tamnocrvenog i zelenog baršuna s resicama i ukrasnim jastucima, a na zidu
je tiho kucao sat s kukavicom. Lars se premještao u fotelju pokraj kamina, držeći se za
naslone zbog ravnoteže.
Obje su žene zastale iza kauča, dvojeći trebaju li mu pomoći ili ne, paralizirane na
mjestu od straha i nervoze.
“Vi ste moje unuke”, prostenjao je od napora i stavio izrezbaren štap za hodanje,
pomoću kojeg se pomaknuo s kolica na fotelju, na stolić pokraj sebe.
“Da.”
Pogledao ih je nestrpljivo, iznenađen što su još uvijek na drugom kraju sobe. “Dođite,
dođite”, pokazao je rukom da priđu. “Gluh sam ko top i slijep kao šišmiš.”
Allegra se nasmiješila, zahvalna na njegovoj duhovitosti. Njegov je vid posve u redu, što
je bilo očito iz njihova prvog susreta u hodniku. Njezin vid, s druge strane... tek ga je sada,
nakon što su mu prišle bliže, uspjela pomnije promotriti. Sok tijekom prvog susreta bio je
prevelik da uhvati sve detalje. Tek je sada vidjela njegove nateknute ruke, vjerojatno zbog
artritisa, žilice na njegovim rumenim obrazima - mora da je veliki obožavatelj finih vina -
potom kukast nos kakav nije imala ni ona ni Isobel ni majka - nasljeđe s njegove strane
obitelji, dakle. Tražila je sebe u njemu, ali bilo joj je preteško s obzirom na okolnosti u
kojima su se nalazili. Možda su imali istu kosu, prije nego što je njegova posijedjela.
Prišle su mu malim koracima, poput nervozne djece, i smjestile se na lijevi kauč koji je
gledao prema kaminu. Nije skidao oči s njih. “Kako se zovete?”
“Ja sam Allegra, a ovo je Isobel.”
“Ti si starija sestra?”
Kimnula je glavom. “Da. Ja imam trideset jednu godinu, Isobel dvadeset devet, skoro
trideset.”
“Ti si zaštitnica, snažnija sestra.” Allegra je pogledala Isobel.
“Ne, ne. Ne bih rekla. Iz je nevjerojatno snažna i uporna. Većinu se vremena ona brine
za mene i svoga sina.”
Lars je pogledao u Isobel, ruku toliko stegnutih od artritisa da je izgledao kao da steže
naslon fotelje. “Imaš vlastitu obitelj?”
Kimnula je glavom. “Jednog dječačića. Zove se Ferdy. Napunit će godinu dana u veljači.”
Lars je otvorio usta nešto kazati, ali ništa nije uspio izustiti, samo ih je intenzivno
promatrao, plavih očiju punih suza.
Isobel se nelagodno nasmiješila pod njegovim intenzivnim pogledom.

Page | 150
Knjigoteka
 Glorij@

Premještala se s noge na nogu. Allegra je znala da se njezina sestra bori s nagonom da

pobjegne.
Kao da je osjetio njezinu nelagodu, Lars je skrenuo pogled i sklopio oči. “Žao mi je što
zurim u vas. U šoku sam, nadam se da razumijete.”
“Naravno.”
Plavokosa je žena ušla u sobu, bez riječi, i donijela kavu i kolačiće. Svi su utihnuli dok ih
je stavljala na stolić pokraj njih. Promatrali su je dok je ulijevala kavu u šalice. Jednu je
stavila pokraj Larsa, a drugu ponudila Allegri, držeći je za dršku. Allegra ju je mrko
pogledala jer ju je vrela šalica opekla prije nego što ju je uspjela okrenuti.
Njegovateljica je žaračem raspirila vatru i ubacila još jednu cjepanicu. Allegra je
pokušavala smisliti što kazati, a Lars je šutio dok je njegovateljica bila u sobi.
Isobel je prekinula tišinu. “Jako dobro govorite engleski”, rekla je, pomalo sumnjičavo.
Lars se nasmiješio. “Da, u ovome je gradu to nužno. Internacionalizirali smo se.”
“Imate prekrasan dom”, Allegra je rekla prije Isobel.
“Hvala. Sam sam sagradio ovu kuću 1954. godine. Svi misle da sam prestar živjeti ovdje,
ali to je moj dom i ovdje planiram umrijeti.” Zurio je u plavokosu njegovateljicu - kao da ona
predstavlja te “sve” - žena je spremila žarač i izašla iz sobe.
“Pa, ne mogu vas okriviti što se tako osjećate”, Allegra je promrmljala. “Mislim da bih se
i ja jednako osjećala. A ti, Iz?”
Isobel je slegnula ramenima. Sjećanje na otpor njihove majke dok su je otpremah iz
njihova obiteljskog doma - njezine suze i preklinjanja - i dalje su im bili previše svježi.
“Volite li svoj dom?” pogledao je Allegru.
Allegra je kimnula glavom iz pristojnosti, iako ni sama nije bila sigurna gdje joj je dom -
zasigurno nije stan u Poplaru, koji je i dalje smatrala studentskim stančićem, ni kuća u
Islingtonu, koja je samo bila financijsko ulaganje i ništa više, ni stan s narančastim vratima u
kojem je bila njezina majka. Možda Isobelin stan - kada je Lloyd na poslu ili vani s dečkima i
kada su ona, Iz i Ferdy sami.
Nagnuo je glavu na stranu i promatrao je s nečitkim izrazom na licu. Nije bila sigurna
vidi li nju ili Valentinu. “Pričajte mi o svojoj majci.”
Allegra se uspravila. Nije joj bilo lako izgovarati te riječi, pekla ju je savjest jednako kao
i onda. “Bila je najbolja majka koju smo mogli poželjeti. Puna ljubavi i pažnje. Uvijek je činila
ono što je najbolje za nas.”
Lars se ukočio. Odmah je primijetio uporabu prošlog vremena, um mu je još uvijek vrlo
britak. “Mrtva je?” Glas mu je drhtao.
“Ne! Ne, žao mi je. Nisam htjela da to pomislite.”
“Znači, ovdje je?” Odmah je nastavio. “Došla je pokopati svoju majku?”
Allegra je odmahnula glavom. “Ne zna ni za što od ovoga. Ima Alzheimerovu bolest...”
Oklijevala je. Je li je razumio? Znala je da je nakon što je vidjela promjenu u njegovu izrazu
lica. Utihnula je jer je znala koliki učinak imaju njezine riječi. Maloprije mu je pobudila nadu
da će ponovno sresti svoju kćer, a već mu je sljedećega trenutka to oduzela, poput kakva
okrutnoga trika.
Skupio je oči. “Što? Kada je to započelo?”

Page | 151
Knjigoteka
 Glorij@

“Prije šest godina. Rano se razboljela.” Allegra je stisnula usnice kada su joj počela
navirati sjećanja - majčin iznenadni bijes kada nije mogla pronaći pekmez u hladnjaku, da bi
ga na kraju pronašla u perilici za sude, njezina nespretnost, čaše koje bi završavale na podu
jer bi promašila stol, nepovezane priče o događajima iz prošlosti... “Ostavili smo je kod kuće
dokle god smo mogli. Neko sam se vrijeme ponovno uselila k njoj, ali često putujem i puno
radim, tako da nisam mogla provoditi dovoljno vremena s njom. Pokušali smo je smjestiti u
dom, ali ondje je bila jako nesretna.” Allegra je izdahnula u pokušaju da se smiri. Ponovno se
prisjetila kako je majka jedanput pobjegla iz doma te ju je policija pronašla na autocesti.
“Sada se za nju brine njegovatelj.”
Lars je dugo u tišini promatrao vatru. “Nije u redu da netko tako mlad...”, zastao je i
čvrsto stegnuo naslone za ruke.
“Molim vas, nemojte se uzrujavati. Sretna je, na neki svoj način. Ima odličnog
njegovatelja, a većinu vremena ni sama nije svjesna što se događa oko nje. Iz i ja smo te...”
Nakašljala se. “... Koje se moraju prilagoditi. Često nas ne prepoznaje i mi... ma znate,
moramo prihvatiti da je to dio njezine bolesti. Ali barem nije uplašena. To bi bilo puno
gore.”
“Premlade ste da izgubite majku na taj način.”
Nekoliko je trenutaka šutjela i gledala u ruke. “Nikada nije pravo vrijeme, zar ne?”
Shvatila je da su sve troje rano ostali bez nekoga bližnjega - Isobel, Allegra i Lars.
“Što je s njezinim suprugom?”
“Molim?” Pitanje je bilo kao metak koji nije očekivala. Pogledala je u Isobel, koja je
također ostala u šoku. “Njezin suprug”, Lars je upitao i sumnjičavo suzio oči kada je vidio
njihovu reakciju. “Vaš otac.”
“On... on nas je davno napustio.” Allegra je toliko čvrsto stisnula ruke da su joj zapešća
pobijeljela.
Smrknuo se. “Nakon što se vaša majka razboljela?”
“Prije toga”, rekla je odrješito. Odjednom je postala službena i distancirana. “Ima novu
obitelj.”
“Vas dvije niste u kontaktu s njim”, Lars je izjavio, odgovor mu je bio jasan iz Isobeline i
Allegrine reakcije.
“Tako je.” Podigla je bradu, navika iz djetinjstva kada je mislila da će na taj način
gravitacija zaustaviti njezine suze.
Ponovno se okrenuo prema vatri, kao da je svjestan koliko je osjetljivo ovo pitanje.
“Moja je kći previše patila.”
“Ne”, Allegra je brzo dometnula, možda prebrzo. “Bile smo sretne. Mi jesmo sretne. Ne
trebamo ga. Imale smo jedna drugu - Iz, mama i ja.” Uhvatila je Isobel za ruku i ispreplela
prste s njezinima. “Zar ne, Iz?”
Isobel je pogledala u nju i Allegra je shvatila koliko su isprazne njezine laži. Da, imale su
jedna drugu, ali ih je silno pogodio očev odlazak, kao drvo posječeno u korijenu - i dalje je
živo, ali ne može rasti.
“A i baka je bila uz nas”, Isobel je odbrusila hladno i odlučno.
Lars je problijedio kao krpa. “Tko?”

Page | 152
Knjigoteka
 Glorij@

“Baka”, ponovila je prkosno.

Allegra je nastavila opreznije. “Misli na Anyu. Odrasli smo vjerujući da nam je ona
baka.”
“Anya vam je rekla da je ona... vaša baka?” Od svake je izgovorene riječi sve više klonuo.
Allegra je kimnula glavom. Pozorno ga je promatrala. Sada će doznati istinu. “Mama ne
zna da je Valentina njezina majka. Isobel i ja otkrile smo to prošloga tjedna u Engleskoj,
kada nas je policija kontaktirala.”
“Engleska.” Lars je promrmljao. Lice mu je poprimilo izraz koji bi izgledao zastrašujuće
na mlađemu muškarcu.
“Niste znali da je otišla onamo?” Allegra je upitala, prateći svaki njegov pokret.
Lars je odmahnuo glavom.
“Tijekom tog telefonskog poziva prvi smo puta čule za Valentinu. Nitko je nikada prije
nije spomenuo...”
“A ni vas”, Isobel ju je ponovno prekinula, a svaka je njezina riječ bila otpor protiv istine
koja bi značila da je jedina baka koju su poznavale i voljele lažov. “Rekli su nam da ste umrli
kad je mama bila malena djevojčica.”
Ponovno je pogledao u nju u nevjerici. “Anya je to rekla?”
Isobel je zastala jer joj je bilo žao zbog toga što je rekla. Allegra je osjećala isto što i ona,
ali ovo su bili događaji koji su se dogodili davno prije njihova rođenja.
Allegra je svrnula pogled na starca, koji je izgledao kao da vene od svake njihove riječi,
spoznaje da je zaboravljen, umoren, nevažan... “Da smo znale da ste živi...”, počela je, ali je
ostala bez teksta, nije znala što kazati - jer što su mogle učiniti? Posjetiti ga? Ostati s
čovjekom kojeg je Anya napustila? Ponovno sjediniti oca s odraslim djetetom?
Promatrala ga je dok je podigao glavu i istegnuo vrat, koža mu se ponovno napela
preko mišića lica. Je li i on, isto kao i ona, susprezao suze? Je li to nešto što im je zajedničko?
Neki genetski nasljedni tik, koji im je zajednički bez obzira na šezdeset godina
razdvojenosti?
“Zašto je otišla odavde?” oprezno je upitala.
“Odavde”, ne “od vas”. Bez optužbi, bez osuđivanja...
Riječi su koračale kroz prostor između njih, u pokušaju da izgrade most koji bi
prevladao sve te godine, koji bi ih ponovno spojio. Samo su odgovori mogli umanjiti jaz, a
preostalo im je tako malo vremena.
Lars se nježno njihao u stolici. Oči su mu bile prazne, um negdje daleko. Dugo je
vremena šutio.
“Bila je ljubomorna”, konačno je rekao. “Valentina je bila ljubav moga života, bez
sumnje. Nisam mogao odoljeti! Ona je bila tip žene koji uništava muškarce svojom ljepotom,
svojom strašću. Bila je snažna, daleko ispred svoga vremena, za nju nije bio život na selu. Svi
su je muškarci željeli: bogati, snažni, oženjeni...” Oči su mu plamtjele. “Zašto je odabrala
mene?... Bila je predivna. Nijedna haljina nije bila lijepa dok je ona nije obukla, nijedna šala
nije bila smiješna dok joj se ona nije nasmijala.” Pogledao je Allegru očima mladića. “Jesi li i
ti toliko voljena?”
Progutala je slinu. Koliko ljudi ima tu sreću? “Nisam.”

Page | 153
Knjigoteka
 Glorij@

“To me čudi. Lijepa si kao i ona, a koliko vidim i jednako oštroumna.”

Slabašno se nasmiješila. Nije znala što da mu odgovori, bilo joj je neugodno što je u
središtu pozornosti. Je li i Isobel shvaćala da u njoj vidi duhove?
“Žene kao ti ne znaju kakvu moć imaju nad muškarcima. Ja sam bio... kako da to
kažem?... energičan muškarac u mladosti. Zgodan, snažan, ambiciozan. Znao sam da moram
uspjeti zbog nje, biti i više nego za što sam predodređen rođenjem. Pokušao sam. Htio sam
biti muškarac kakvog zaslužuje. Ali kada je umrla, moj se svijet urušio, a srce raspuknulo na
pola.” Odmahnuo je glavom. Prsti su mu pobijeljeli koliko je čvrsto stiskao rukohvate,
“jadna, draga Giulia. Nisam bio dobar otac. Nisam mogao hraniti samoga sebe, nisam mogao
jesti... tako da, kada se Anya uselila da nam pomogne...” Stisnuo je usnice. “Nakon nekoga mi
se vremena činilo logičnim da bismo se trebali oženiti. Ona i Giulia bile su jako bliske, a...
Valentina me uvijek zadirkivala jer je Anya bila zaljubljena u mene... Nisam je mogao voljeti
kao što sam volio Valentinu, ali mislio sam da ćemo moći biti sretni skupa.” Ponovno je
bespomoćno slegnuo ramenima. “Bio sam u krivu. Nije željela živjeti kao Valentinina
zamjena.”
“Zbog toga je uzela vašu kćer?” Isobel ga je optužila, kao da je on kriv za to.
Pogledao je u nju. “Da.”
Isobel je razjapila usta. Nije očekivala da će se pokunjiti. “Kako ste mogli to dopustiti?”
“Zato što je to bilo najbolje za Giuliju.”
“Da odrasta u laži?” Počela je sve glasnije govoriti, znak da bi uskoro mogla izgubiti
kontrolu.
“Da je odgaja žena koja je voli. Farmerski je život težak. Većinu sam godine provodio
izvan sela, na pašnjacima s blagom. Kako sam mogao nastaviti živjeti tako s djetetom? Bio je
to jedini način na koji sam mogao priskrbiti dovoljno novca da preživimo.”
“Ali kako ste mogli živjeti s gubitkom žene koju ste voljeli i svoga djeteta?”
Nije ništa odgovorio, samo je drhtavim rukama uzeo šalicu kave. Allegra je diskretno
stavila ruku na Isobelinu - molba da se smiri.
Međutim, bilo je bezuspješno.
“Očito više niste farmer”, Isobel je hladno rekla i pokazala na raskošnu kuću.
“Da, to je istina. Kada je turizam počeo cvasti, prodao sam farmu i kupio nekoliko
posjeda. Neko sam vrijeme bio i gradonačelnik.” Pročistio je grlo. “Znam što mislite - ali
kada sam stekao dovoljno novca, bilo je prekasno. Čak i da sam znao gdje Anya i Giulia žive,
nisam znao je li se Anya ponovno udala, ima li još djece... bio bih stranac vlastitom djetetu.
Jedino što sam znao bilo je da je Giulia sigurna s njom. Anya ju je voljela kao što svaka majka
voli svoje dijete.”
Zavladao je muk, čulo se samo pucketanje vatre.
“Nije se ponovno udavala”, Allegra je tiho rekla, u pokušaju da ublaži sestrinu prodiku.
Isobel ga je napadala u namjeri da obrani svoju baku. Nije li mogla vidjeti da je već dovoljno
propatio? Čovjek je bio u rasulu zbog njihovih vijesti. “I voljela je našu majku, silno ju je
voljela. Bile su vrlo bliske.”

Page | 154
Knjigoteka
 Glorij@

Žar je poletio iz vatre i pao na granitno ložište, gdje se ugasio. Allegra nije mogla skinuti
pogled s Larsa: siromašni mladić koji se obogatio, voljeni čovjek kojeg su zaboravili, otac
koji je ostao sam. Kako je baka mogla to učiniti?
Uspravila se i uzela šalicu. “Razgovarala sam s ocem Meretom. Održat će privatnu
sahranu za Valentinu u četvrtak.” Isobel je oštro udahnula, ali je Allegra držala oči uperene
u njega. “Hoćete li doći?”
“Što to radiš?” Isobel je šapnula bijesno.
“On je Valentinin udovac. Treba biti ondje.”
Allegra je govorila što je tiše mogla.
“Bakin, također, ili si zaboravila? Obje su bile udane za nje-
“Čula si što je rekao. Pokušao je omogućiti mami novi život.”
Isobel je zakolutala očima i bijesno se uspravila, jasno dajući do znanja što misli o tome.
Allegra se okrenula prema Larsu posramljeno se smješkajući.
“Molim vas.”
Uzvratio joj je suznim, ali zahvalnim pogledom. “To je posljednji pozdrav kojeg sam se
bojao i koji sam priželjkivao... Hvala, doći ću na sprovod.”
Allegra se nasmiješila i osjetila kako nešto unutar nje postaje još snažnije. Doći ovamo
bila je dobra odluka - Isobel će to shvatiti nakon što se smiri. “Moramo poći”, promrmljala
je, spustila šalicu na pladanj i poravnala nabore na hlačama.
Isobel ju je nestrpljivo slijedila.
“Čekajte.” Pozvao je Allegru bliže k sebi i položio ruku na njezinu - dodir mu je bio
topao i hladan u isto vrijeme - pa je pogledao očima punim nade. “Hoćete li me posjetiti i
sutra? Možemo još razgovarati. Toliko vam toga još moram ispričati. Star sam i usamljen.
Želim upoznati svoju obitelj prije nego što umrem.”
“Naravno da ćemo doći”, nasmijala se, uključujući i Isobel u odgovor. “Isto vrijeme
sutra?”
Pustio joj je ruku zahvalno uzdahnuvši, a potom je ponovno utonuo u fotelju, kao da mu
je netko iznenada maknuo jastuk na kojem je sjedio.
Njegovateljica je stajala pokraj vrata. Je li prisluškivala? Trenutak u kojem se pojavila
bio je previše pogodan da bi bio slučajnost.
Allegra i Isobel izašle su kroz prednja vrata, uzele jakne s vješalica i u tišini se obukle,
dok je Bertina držala vrata širom otvorena. Prije nego što je izašla, prateći Isobel, još se
jedanput okrenula prema hodniku s novootkrivenom radošću. Gledala je kako se vrata
zatvaraju i ponovno skrivaju portret žene koja je, čini se, pomogla Allegri da dozna više o
samoj sebi. Allegra je uvijek bila crna ovca u obitelji - previše mračna, previše tvrdoglava,
previše ponosna, previše nespretna, u usporedbi s majčinom i sestrinom osjetljivošću i
ljubaznošću. Društvene vještine nikada joj nisu bile jača strana, za razliku od Isobel, kojoj su
bile urođene. Nikada nije znala nasmijavati ljude ni držati ih očaranima dok pripovijeda
priču. Allegru je zanimala samo logika, crno-bijele činjenice, matematičko rasuđivanje,
apstraktni koncepti i pravila. Za Allegru, nešto je bilo ili dobro ili loše, pravo ili krivo, čak je i
kao trinaestogodišnja djevojčica znala da otac ne bi trebao ići na piknik s drugom obitelji.

Page | 155
Knjigoteka
 Glorij@

Uvijek se pitala bi li situacija bila drukčija da se Isobel, a ne ona, našla u parku taj dan,
kada ih je vidjela skupa i shvatila istinu. Bi li ga Isobel uspjela zadržati? Vjerovala je da bi.
Odabrao je krivu kćer da spasi njihovu obitelj. Ali sada je konačno pronašla svoje ljude. Ako
je bila ista baka, postat će djedov učenik. Toliko su toga imali zajedničkoga: kao i ona, Lars je
bio vrlo uspješan poslovni čovjek; poput nje, Lars je preživio teški osobni gubitak; poput
nje, Lars je trebao novu obitelj. Isobel je imala svoga muža i sina, njezina je majka imala
svoju prošlost, ali Allegra je bila jednako usamljena kao i ovaj starčić u dvorcu, čovjek koji je
bio izbačen iz njihove povijesti zbog slomljena srca.
Izašle su na snijeg i ponovno promotrile raskošni ulaz. Farmer? Starački dom? Ha!
Isobel je bila bijesna, ali Allegra se morala obuzdati da se ne nasmije na sav glas dok su
hodale prema ulici. Konačno je razumjela vlastite ambicije. Prvi je put njezin život dobio
smisao.

Page | 156
Knjigoteka
 Glorij@

Dvadeset drugo poglavlje

“Idemo nešto popiti”, Allegra je rekla nakon što je sustigla Isobel. Hodala je nekoliko
koraka ispred Allegre cijelu ulicu. “Ne. Samo želim ići doma.”
“Dodatan razlog zašto bismo trebale na piće. Dođi. Tamo se nalazi jedna pivnica”,
pokazala je na Smeđu kravu i zgrabila Isobel za ruku.
Padao je mrak. Cijelo im je prijepodne prošlo u “sastancima”. Snijeg je sada sjao
plavkastim sjajem, a nebo se presijavalo u ljubičastim nijansama. Allegra je naručila dva
génépyja, a Isobel je zauzela kauč pokraj prozora koji je gledao na ulicu.
“Pa... uzdravlje”, Allegra je rekla i podigla času.
Isobel ju je pogledala nezainteresirano. “Nemamo što slaviti.”
“Pa ni ne slavimo. Samo smo zastale popiti piće. Ne rade li to svi normalni ljudi?”
Allegra je rekla i ispila gutljaj.
Isobel se nacerila. “Ti zasigurno slaviš.’’
Allegra je uzdahnula. “Pa, nije baš da svaki dan upoznaješ svoga djeda. Ne možeš reći da
nije... uzbudljivo.”
“Oh, mogu to i te kako reći!” Isobel je frknula. “Kako se samo usuđuje pričati takve
stvari o baki, koja nije ovdje da se brani!”
“Nije rekao ništa loše o njoj. Zapravo, mislim da je bio vrlo blag. Meni se čini da je bio u
rasulu nakon Valentinine smrti i da je doista vjerovao kako je mami bolje s njom - bez
obzira na to kakve je posljedice to ostavilo na njemu.”
“Ma daj, Legs! Doista mu vjeruješ?”
“Zašto ne?” Allegra se pobunila. “Iz, činjenica je da je baka pobjegla s djetetom svoje
sestre i da je čuvala tu tajnu cio život. Znam da je voljela mamu, ali kako god okreneš, ne ide
joj u prilog to što je šutjela. Mislim da je Larsov pristup bio vrlo... plemenit, kada uzmeš u
obzir sve okolnosti.”
“Ma samo likuješ zato što si mu se ti više svidjela. Sličiš na Valentinu, a ja izgledam kao
baka, i ako mene pitaš, čini mi se da je prenio svoje emocije na nas.”
“To nije istina. Samo pokušavam izvući nešto pozitivno iz svega ovoga. Ne možemo
promijeniti ono što se dogodilo, to nema nikakve veze s nama. Ali, Iz”, okrenula se u fotelji
tako da su sada bile okrenute jedna prema drugoj, “upoznale smo maminog tatu! Zamisli da
joj ispričamo to. Zamisli kako će reagirati kada joj kažemo da je još uvijek živ.”
“Da”, Isobel je nastavila u mračnom tonu. “Zamisli da joj to ispričamo. Barry će dobiti
srčani udar dok je ne smiri.”
“Nisi pravedna.”
“Ne. Ništa od ovoga nije pravedno. Cijelo nas je popodne netko rešetao činjenicama,
osjećam se kao da me netko pretukao.” Još je više utonula u kauč. “Znala sam da je ovo loša
zamisao.”
Allegra je spustila glavu na naslon, njezina je privremena euforija postupno jenjavala.
Pokušaj da ostane pozitivna previše ju je iscrpio. Osim toga, Isobel je u pravu - reći mami za

Page | 157
Knjigoteka
 Glorij@

Larsa može imati još gore posljedice nego da joj kažu za Valentinu. Stavila je ruku na čelo i
zaklopila oči. Poželjela je da nisu ni došle ovamo, da su ostale u apartmanu i da si je
pripremila toplu, opuštajuću kupku.
Isobel je pogledala Allegru ispod oka, nervozno grickajući usnicu. “Žao mi je, Legs!
Molim te, zanemari moje ponašanje. Baš sam odvratna!” Isobel je zadrhtala i položila glavu
na sestrino rame. “Nisam tako snažna kao ti. Nikada se nisam znala dobro nositi s
promjenama.”
“Ne, u pravu si”, Allegra je uzdahnula nakon nekoliko trenutaka. “Ja se uvijek zanesem
scenarijima koji se nikada neće ostvariti. Očajnički žudim da barem jedanput sve pode kako
treba... proteklih je nekoliko tjedana bilo baš gadno.”
Isobel je naslonila bradu na Allegrino rame i pogledala u nju očima punim krivnje.
“Dođi, idemo popiti još nešto. Trebale bismo se napiti.”
Allegra je pogledala sestru krajičkom oka. “To je uvijek tvoj odgovor.”
“Znam - zato što djeluje”, Isobel je rekla i namignula, ustala i otišla do šanka.
Allegra ju je gledala kako odlazi, nadajući se da je istinita ona uzrečica da se klin klinom
izbija. Nikada to nije iskušala - obično se nije uopće napijala, a nikada dvije noći za redom -
ali imala je trideset jednu godinu i ovo će joj biti novo iskustvo.
Čula je neku pomutnju vani i okrenula glavu pogledati kroz prozor. Gomila ljudi -
većinom djeca, odjevena u skijašku odjeću sa skijama prebačenim preko ramena - pratili su
muškarca odjevenog u Djeda Božićnjaka, s jastucima zavezanim oko sebe kako bi izgledao
deblje, skijama prebačenim preko jednog ramena i punom vrećom preko drugoga ramena.
Pogledala je na sat. Sedam i trideset. Posljednje uspinjače zatvorile su se prije tri sata.
Raskolačila je oči. “Iz! Stani!”
Isobel je prekinula razgovor s barmenom i okrenula se, dok se Allegra probijala kroz
ljude s njihovim jaknama u ruci.
“Iz, imaju noćno skijanje na Malom Matterhornu”, Allegra je uskliknula, gurnula ruke
kroz rukave na jakni i dobacila Isobel njezinu. “Dođi! Djed Božićnjak vodi grupu onamo. Već
smo stotinu puta rekle da ćemo to napraviti, ali nikada nismo.”
“Ali...” Isobel je pogledala u barmena s bocom u ruci. “Ne brini se, vratit ćemo se
poslije!”
Dvije su sestre pojurile kroz vrata uz ciku.
Plavi snijeg, ljubičaste sjene, nebo ispresijecano srebrnkastim svjetlom koje kao da je
dolazilo iz nekoga dalekog svijeta. Gradska su svjetla nestajala iza njih. Negdje u tami, sove
su nečujno lovile. Sjena gondole prelazila je preko nedirnutog djevičanskog snijega, borovi
su izgledali kao da ga je netko posipao šećerom, njihove iglice visjele su poput brkova.
Na samome vrhu nije više bilo netaknute prirode. Bilo je barem stotinu ljudi, polovica
su bila djeca mlađa od deset godina koja su pojurila slikati se s Djedom Božićnjakom, dok su
im roditelji uživali u čašici glüweina prije otvaranja skijališta. Bernardinski pas ležao je na
sagu, njuške položene na podu, dok su se djeca igrala s bačvicom piva za njegovim vratom.
Allegra i Isobel zaobišle su gomilu ljudi i stale sa strane. Isobel se počela istezati kako bi
se zagrijala.

Page | 158
Knjigoteka
 Glorij@

Prvi su put išle polako, opušteno presijecajući hladan zrak kako bi procijenile težinu
spusta. Ali drugi i treći put počele su ubrzavati. Isobel je nasmijavala Allegru trikovima koje
je naučila još kao dijete - skijanje u čučnju, unatraške, skokovi, stavljanje štapova na glavu
da izgledaju kao rogovi...
Allegra se ponovno osjećala slobodno - oslobođena sukoba njihove stare obitelji s
novom, koji su počeli razdvajati nju i Iz, oslobođena nervoze što će Pierre sljedeće učiniti.
“Mislim da ćemo se moći spustiti još dva puta prije nego što zatvore gondole. Puno si
brža nego što si bila!” Isobel je uskliknula dok su se vozile nas vrh skijališta.
“Puno ti hvala. Stvarno divan kompliment.” Allegra je zakolutala očima. Vratašca su se
otvorila pa su uzele skije s nosača. “Je li ti ikada palo na pamet da bih te mogla pobijediti?
Više nismo djeca. Skijala sam više puta nego što si ti pripravila Ferdyju topao obrok.”
“To mi baš i ne govori puno”, Isobel se nasmiješila. “Prestala sam ga dojiti tek prije
nekoliko mjeseci.”
Allegra se nasmijala, namjestila skije i spustila skijaške naočale s glave.
Bilo je puno tiše sada kad je Djed Božićnjak poveo djecu na spust, čak je i bernardinac
bio spreman za povratak u grad. Temperature su dodatno pale i snijeg se počeo lediti.
“Hajde, onda. Vrijeme je za utrku.” Allegra je pogledala sestru i podigla obrve.
“Da?”
“Zašto ne? Vidljivost je dobra, a gotovo da više nema skijaša. Sad ili nikad.”
“Govoriš to samo zato što si malo popila”, Isobel se nacerila. “Hajde onda. Želiš li
krenuti prva?”
“Glupačo”, Allegra se smijala dok su se pripremale. “Jesi li spremna?”
“Rođena spremna.”
Od gurnule su se, obje pune natjecateljskog duha. Jurile su dugačkim zavojima, nijedna
od njih nije htjela izgubiti vrijeme u njima, usporiti tempo. Isobel se nagnula naprijed kako
bi bila brža, težište je držala nisko, štapove vodoravno, ali Allegra je bila u pravu - godine
redovitog skijanja gotovo su je izjednačile s njezinom talentiranom sestrom. Kutovi zavoja
postajali su sve oštriji pa je bila brža.
Uzbuđena zbog nadolazeće pobjede, sve je više odmicala od sestre. Nikada je nije
pobijedila u skijanju. Nikada. Ni u natjecanjima skijaške škole kada su se uvijek borile za
prvo mjesto, ni kada joj se Isobel pridružila na sveučilišnom skijaškom izletu i zaokupila
pozornost svih muškaraca svojim pletenicama nalik na Heidi i trikovima, koje čak ni oni
nisu mogli izvesti.
Sada je bila daleko ispred nje, nije ju više ni čula iza sebe. “Hej, Iz! Nagutaj se moga
snijega!” uskliknula je, podigla štap u zrak kako bi proslavila i polako ušla u nekoliko manjih
zavoja, praveći se važna.
Nije čula nikakav odgovor.
“Iz?!” ponovno je povikala.
Ništa.
Odmah se zaustavila i pogledala iza sebe, uzdišući od napora. “Hej...” Riječi su joj zastale
u grlu kada je iza sebe ugledala samo bijeli snijeg i tragove svojih skija.

Page | 159
Knjigoteka
 Glorij@

“Iz? Iz!” Okretala se u svim smjerovima, tražeći sestru u drveću pokraj staze, ali svjetla
na stazi nisu mogla osvijetliti gusto raslinje. Sve je bilo tiho. Počela je ubrzano disati od
panike.
Razmišljaj, Allegra, rekla je sama sebi, suzdržavajući se da ne počne vrištati. Sestra joj
nije na stazi - to je jasno. Mora da je zašla među drveće. Mora da je pronašla brži put dolje.
Izvrsna je skijašica. Može skijati kroz drveće brže nego što se Allegra može spustiti stazom.
Vjerojatno je već na dnu!
Allegra je pogledala dolje. Trebalo joj je još oko šest minuta do podnožja.
S druge strane...
Ponovno je pogledala gore. Što ako je pala?
Pogledala je na sat i vidjela da će za četiri minute zatvoriti sve gondole. Ako ostane na
stazi, možda će je uspjeti pronaći.
Polako se počela penjati uz stazu. Bila je strma - oko petnaest stupnjeva, procijenila je -
ah ako bude uspjela pronaći kada su im se razdvojili tragovi, znat će gdje se sestra spustila.
Kretala se najbrže što je mogla, ali još je uvijek sporo napredovala. Zaleđeni je snijeg
bio sklizak, pa bi otklizala dolje pet metara za svakih deset metara kojih bi se uspela.
“Iz!” vikala je, boreći se za dah. Odjednom je vidjela nekoliko ljudi kako se spuštaju niz
stazu.
“Stanite!” povikala je, mašući štapovima da je primijete. Oboje su je vidjeli, ali je nisu
dobro razumjeli, prvi ju je skijaš počeo zaobilaziti. “Ne! Ostanite ovdje! Stanite!” povikala je
jače i stavila ruke ispred sebe da ih zaustavi. “Ostanite ovdje.”
Skijaš bliže njoj također je podigao ruke pokazujući prijatelju da stane. Drugi je skijaš
naglo zakočio i izbacio gomilu snijega prema drveću.
“Hvala vam što ste stali!” povikala je i naslonila se na štapove. Bedra su joj gorjela.
“Moja sestra. Ona...”
“Allegra?” Skijaš je spustio naočale i našla se licem u lice s iznenađenim Zhouom
Yongom.
Prvi joj je put bilo drago što ga vidi. “Oh, hvala Bogu!”
Zabrinuto je ispružio ruku. “Što se dogodilo?”
“Moja... moja sestra. Nestala je. Utrkivale smo se, ja sam pojurila naprijed, ali kada sam
je dozvala, nije mi odgovorila. Okrenula sam se i... nestala je.”
“Ima li mobitel uza se?”
“Mobitel!” uzdahnula je. Nije se toga ni sjetila. Nespretno je prekopala džepove,
pronašla mobitel i nazvala njezin broj. Zvonio je... i zvonio. “Ne javlja se”, rekla je
prestravljeno.
“U redu je. Razmislimo na trenutak. Možda je otišla izvan staze, zar ne?”
“To sam i ja pomislila. Odlično skija i sigurno je zašla među drveće, sve samo da me
pobijedi.”
“Ne znaš kojom je stranom skijala?” Allegra je odmahnula glavom.
“U redu. Sve će biti u redu”, Zhou je polako rekao, pokušavajući je smiriti.
“Što se događa?” drugi je skijaš povikao.

Page | 160
Knjigoteka
 Glorij@

Allegra je čula naglasak i odmah je znala tko je, iako bi i sama to zaključila metodom
eliminacije.
Zhou je izvadio mobitel i nazvao Sama da ne mora vikati. “Allegrina sestra... da. Misli da
je možda skrenula sa staze, ali ne javlja se na mobitel... Da, u redu.”
Prekinuo je poziv. “Sam će ići lijevom padinom. Kaže da se spaja sa stazom oko sto
metara niže. Mi ćemo sići i provjeriti da se nije već spustila.”
“Ako jest, ubit ću je”, Allegra je procijedila. Glas joj je drhtao.
“Ako nije tamo i ako je Sam ne pronađe, prijavit ćemo nestanak pa će je tražiti
motornim sanjkama. Bit će sve u redu. Pronaći ćemo je.”
“U redu”, kimnula je glavom, zahvalna što netko drugi preuzima inicijativu. Sama je bila
previše uplašena za Iz.
“Dođi, idemo se spustiti.”
“Sigurno je već dolje. Znam da jest”, Allegra je promrmljala i ponovno uzela štapove u
ruke. “Neće joj biti jasno zašto sam se toliko uplašila. Uvijek je zovem našim obiteljskim
radno-zdravstvenim i sigurnosnim službenikom. Ne voli taj nadimak, ali kada jako pazi na
svoga sina... Zadirkivat će me danima...”
Znala je da blebeće, ali nije mogla prestati i Zhou je nije prekidao. Polako su se spuštali,
usput pregledavajući šumu pokraj staze. Allegra je krivila samu sebe što je uopće predložila
da se utrkuju. Što joj je bilo? Zašto je htjela pobijediti sestru u jedinoj stvari u kojoj je bila
bolja od nje?
Dolje je bilo uznemirujuće tiho, gotovo nitko nije ostao - poluprazan autobus čekao je
posljednje skijaše da ih vrati u grad. Isobel nije bila u autobusu - Allegra je osobno
provjerila - i još se uvijek nije javljala na telefon.
“Je li ti se javio Sam?” upitala je Zhoua, hodajući natrag prema njemu. Ponovno je
postala jako zabrinuta.
“Ne javlja se - ali to je dobar znak”, brzo je dodao. “Znači da skija i da ne čuje telefon. Ne
brini se, sestra ti je negdje gore. Sam će je pronaći, jako je dobar skijaš.”
“Možda bismo trebali prijaviti njezin nestanak. Vučnice su prestale raditi, uskoro će svi
otići kući, a ona će ostati tamo gore...” Glas joj je pukao.
Zhou je posegnuo u džep i izvadio pljosku. “Uzmi gutljaj viskija. U šoku si, pomoći će ti.”
Allegra ga je poslušala. Otpila je tri velika gutljaja.
“Za koju će minutu sići ili će nazvati”, Zhou je rekao, zureći u drveće. “Moramo još malo
sačekati.”
“U redu”, Allegra je promrmljala, lupajući nogama o pod da se zagrije, očajnički zureći u
stazu.
Minute su prolazile. Allegra je sve češće pogledavala u Zhoua.
“Gdje je Sam? Već se trebao vratiti.”
“Vratit će se”, odgovorio joj je, ali je situacija svakim trenom postajala sve gora.
“Pogledaj!” uzdahnula je i pokazala prstom na nekoliko skijaša koji su se spuštali niz
stazu. Bilo ih je previše - četvero ili petero.
“Mislim da se to spušta ostatak osoblja”, Zhou je rekao, sada već i on očajnim glasom.

Page | 161
Knjigoteka
 Glorij@

“Da, tako je!” Allegra je odgovorila. “Odmah ću prijaviti njezin nestanak. Moja je sestra
još uvijek gore, a svi idu kući...”
Trenutak nakon toga ugledala je svjetla motornih sanjki koja su sjala niz padinu,
osvjetljavala skijaše i sustizala ih.
“Bože mili, pronašli su je!” šapnula je i položila oba dlana na srce.
Skijaši su se brzo kretali prema njima. “Ozlijeđena je.”
“Vidim Sama”, Zhou je rekao s olakšanjem kada ga je prepoznao.
Allegra je pojurila prema muškarcu u crno-crvenom skijaškom odijelu. Sam je zastao i
otkopčao skije. “Gdje je bila? Što se dogodilo?” zahtijevala je.
Sam je podignuo naočale na glavu i pogledao Allegru.
“Dobro je. Samo je izvrnula koljeno. Bila si u pravu, pala je u šumi. Uspio sam je
prenijeti na stazu upravo kad su naišli zaposlenici.”
“Ona je...”
“Bože dragi, Iz!” Allegra je poletjela prema motornim sanjkama. “Prestravila si me!”
“Oprosti”, Iz je blesavo promucala.
“Ma ne, samo mi je drago što si dobro”, Allegra ju je zagrlila. Nakon nekoliko trenutaka
pustila ju je i obratila se vozaču: “Puno vam hvala što ste je spustili.”
Slegnuo je ramenima, očito ne toliko oduševljen kao Allegra.
“Nismo je mogli ostaviti gore, zar ne, iako je bilo doista budalasto od nje što je sišla sa
staze po mraku.”
Prijekorno je pogledao Isobel i Allegra je pretpostavila da je već dobila jezikovu juhu.
“Koliko sam vam dužna? Kako možemo ovo riješiti?”
Vozač je otvorio usta da progovori, ali ga je Zhou prekinuo. “Allegra, sada je najvažnije
da odvedemo tvoju sestru na toplo i da joj liječnik pregleda koljeno. Moj je vozač u blizini.
Sam će joj pomoći da uđe. Pusti mene da riješim ovo.” Nježno je položio ruku na njezinu.
“Ali...”
“Bez ali. Idi pomoći Samu.”
Allegra je poslušno kimnula glavom, zahvalna što je Zhou tako pribran. Uzela je
Isobeline skije i štapove i pojurila za njima. Isobel je držala ruku preko Samova ramena,
stenjala od bolova i poskakivala prema Yongovoj “limuzini” - jednom od gradskih taksija s
gusjenicom i zatamnjenim staklima.
“Ludo!” Isobel je uskliknula čim ga je vidjela.

“Dome, slatki dome.”

Allegra je poprijeko pogledala Zhoua kada ju je pustio da prva izađe iz taksija. Očito je
imao smisla za humor. Planinska je kuća bila puno toga - ogromna, preskupa - samo nikako
slatka. Čekala je da uđe za njom. Krov su obasjavale bijele lampice, suvišne jer je cijelo
pročelje kuće bilo od stakla. Građevina je blistala zlatnim sjajem.
Za razliku od mnogih planinskih kuća kojima se pristupalo odozgor, ova je imala dizalo
skriveno iza pojačanih vrata. Isobel je namignula Allegri dok joj je Sam pomagao da uđe u
dizalo. Očito se od bogatih ne očekuje da se penju stubama.
Page | 162
Knjigoteka
 Glorij@

“Kako se osjećaš?” Zhou je upitao Isobel. Sam i Zhou smjestili su je na klupicu,

pobrinuvši se za skije i štapove.
“Bolje sam”, Isobel je kimnula glavom. Svakim je trenom izgledala sve bolje. “Hvala ti
što si mi pomogao, Same. Ne znam što bih da me nisi našao.” Isobel ga je pogledala Allegri
dobro poznatim, srnećim pogledom.
“Pa, Allegra me...”
“Znam”, Isobel je uzdahnula radosno. “Divna je. Tako brižna.”
Na trenutak su se Samu i Allegri oči srele, ali oboje su brzo skrenuli pogled. Pitala se je
li se i on sjetio što se dogodilo kada su se posljednji puta našli skupa u dizalu. Činilo se tako
davno, ali bilo je to tek neki dan...
Vrata dizala otvorila su se i oni su ušli u hodnik od hrastovine boje karamela, zlatne,
sive i pepeljaste, koja je presijecala parket poput valova. Iznad njih nalazile su se grede od
hrastovine, više nalik na ukrasne rešetke nego na potporanj. Svjetlo diskretno postavljenih
halogenih svjetiljki igralo se na zidovima, gotovo lijepo kao remek-djela koja su
osvjetljavala. Crno-brončana skulptura snježnog leoparda u stvarnoj veličini stajala je na
postolju i Allegra nije mogla odoljeti da je ne dodirne u prolazu.
“Allegra, Isobel, ovo je Martin, kuhar, i njegova supruga Estelle, naša domaćica. Imate li
bilo kakav problem, obratite se njoj.”
“Bok!” Isobel je uskliknula i odskakutala dalje, držeći se za Sama. Allegra je kimnula
glavom nasmijanom paru u crnim odorama, koji je stajao na ulazu u kuhinju. Pratili su
Zhoua u dnevnu sobu.
Strop je bio dvostruko viši, sa staklenim krovom - neka nebo dođe k njima! - i zidovima.
U sobi su se nalazila tri ogromna kauča od bjelokosti s bijelim krznenim prekrivačima i
ogroman sag od ovčje kože. Scena je izgledala kao rekreirani snježni nanos. S greda su
visjela tri kristalna lustera i bacala prigušeno svjetlo. Na crvenim stolićima, artefaktima iz
Carske Kine, nalazile su se obiteljske fotografije: gospodin Yong ispred rudnika, gospodin i
gospođa Yong pokraj indijskog tajkuna Lakshmija Mittala i njegove supruge Ushe u svečanoj
haljini, Zhou odjeven u boje Sveučilišta Harward, u istoj pozi kao njegov otac - vojnički, ruku
prijubljenih uz bedra - dok su se ljudi u pozadini slike rukovali i tapšali po leđima.
Vatra je već gorjela iza staklene pregrade kamina. Ugledala je ležaljke od tikovine sa
sobovim kožama na verandi. Otišla je do prozora. Pogled na Zermatt bio je predivan -
siluetu Matterhorna gotovo su savršeno uokvirivala prozorska okna. Vrh planine dosezao je
gornji rub stakla, a Zermatt se smjestio između dva vrha, razbacan ispred i ispod njega
poput nebeskoga zviježđa. Dakle, ovako žive bogataši.
“Dođi i legni”, Zhou je rekao i namjestio jastuke, dok je Sam pomogao Isobel leći na
kauč. “Je li ti udobno?”
“Jest”, nasmiješila se. Oči su joj gotovo ispale kada je vidjela raskošnu kuću.
“Liječnik je na putu”, Zhou je rekao. Stajao je ispred kauča, nervozno razmišljajući kako
joj još može pomoći. “Ponudio bih ti piće, ali mislim da bismo trebali pričekati liječnika...”
“Oh, naravno. Slušaj... ovaj pogled... Ovaj pogled sam će me po sebi izliječiti. Noga mi je
već upola bolje.”
Zhou se nasmijao, gotovo sramežljivo. Allegra ga je pogledala kao da ga prvi put doista
vidi. Uvijek ga je promatrala samo kao klijenta, tatina sina, jednog od potpisnika fonda koji

Page | 163
Knjigoteka
 Glorij@

će joj omogućiti da ulaže, trguje, analizira i igra sve one igrice koje su joj činile
svakodnevicu. Bio je samo čovjek u odijelu koji je predstavljao očevu tvrtku (iako, nije li i
ona uvijek bila samo to?). Sada je, međutim, uvidjela da je drag, obziran, velikodušan i
brižan. Skroman je i jednostavan - ništa na njemu, od njegove odjeće do ponašanja, nije
odavalo koliko je imućan - a čini se da ima i dobar smisao za humor. Osim toga, poprilično je
naočit - ima besprijekoran ten, skladno je građen, sa snažnom čeljusti i istaknutim
jagodičnim kostima. Nije skidao osmijeh s lica.
Sam je skinuo jaknu i paradirao pokraj prozora u skijaškim hlačama i uskoj majici koja
mu je ocrtavala snažne mišiće.
Isobel je presrela Allegrin pogled i okrenula palac gore dok je bio okrenut leđima, pa
šapnula: “Kakav frajer! Vau!”
Allegra je brzo skrenula pogled na Zhoua, nadajući se da nije čuo sestrin komentar. Čim
ga je vidjela kako se cereka, znala je da je čuo.
Zakolutala je očima, nadajući se da ne misli kako dijeli sestrino mišljene, ali Zhou se
samo još više nasmiješio. “Gdje ste smještene?”
“U Mont Cervinu, u jednoj od sporednih ulica.”
“U jednom divnom apartmanu”, Isobel je dometnula. “Ništa nalik ovome, ali...”
Allegra je prostrijelila sestru pogledom u nadi da će se prestati diviti Yongovoj kući.
“Čudno mi je vidjeti vas ovdje. Rekli ste da nikada niste bile u Zermattu, a evo vas...”
Zhou se trudio izgledati kao da mu je žao, očito se sjetio njihove svađe.
“Pa, evo nas, da.”
“Mogu li vas pitati zašto ste ovdje...”
“Nešto osobno”, Allegra je brzo odgovorila. Sam je prestao hodati i sada je slušao njihov
razgovor. Je li se prisjetio kada je Kirsty prenijela poruku narednika Annena ispred
Pierreova ureda.
“Shvaćam”, Zhou je odgovorio, odviše diskretan da bi je dalje ispitivao. Nije ni
namjeravala podrobnije objašnjavati o čemu je riječ. Nisu morali znati sve detalje.
“Doznali smo da nam baka potječe odavde”, Isobel se javila s kauča. “Ali je preminula!”
“Iz!”
“Allegra?” Isobel je uzvratila nevinim pogledom, iako je jako dobro znala da je prevršila
svaku mjeru.
“Što? Pa nije neka tajna. Sve piše u dokumentima.”
“Ah!” Allegra je podigla ruke u zrak i počela hodati lijevo-desno. Zar njezina sestra
stvarno ne zna kada treba držati jezik za zubima?
Sam se ubacio u razgovor. Naravno da jest.
“Što se dogodilo?” upitao je i sjeo na rukohvat kauča.
“Nestala je u snježnoj oluji prije šezdeset godina. Njezina je tragedija postala legenda u
ovim krajevima. Umrla je u naletu lavine i tek su nedavno pronašli njezino tijelo u malenoj
planinskoj kolibi.”
“Oh...” Sam i Zhou pogledavali su u Allegru, koja se okrenula prema prozoru
pretvarajući se da gleda van.

Page | 164
Knjigoteka
 Glorij@

“Gospodine Yong, liječnik je stigao”, začuo se nepoznat ženski glas.

“Hvala ti, Estelle”, Zhou je odgovorio. Allegra se okrenula i vidjela kako se rukuje sa
sijedim muškarcem u dugačkom sivom kaputu. “Doktore Badene, ovo je moja prijateljica
Isobel.”
Isobel se uspravila.
“Ozlijedila je koljeno na skijanju večeras.”
“Vidim. Pa, sada ćemo ga pogledati.”
“Ostavit ćemo vas nasamo”, Zhou je rekao i pozvao Allegru i Sama da podu za njim.
“Ah...”
“Bit će ona dobro”, Zhou se nasmiješio, pokazujući Allegri da se makne od kauča.
“Idemo popiti nešto dok čekamo. Barem skini jaknu, ja ću se osjećati opuštenije.”
Još joj se jednom šarmantno osmjehnuo. Allegra je pogledala u pod. Nije bila ni svjesna
da još uvijek na sebi ima jaknu. Pa, nije ni da su se planirali dugo zadržavati.
“Idem se istuširati i presvući”, Sam je promrmljao i otišao. Dobro je poznavao raspored
prostorija u kući.
Zhou je poveo Allegru u manju prostoriju u stražnjem dijelu kuće - radnu sobu. Na zidu
su se nalazili svileni paneli u kineskom stilu. Vatra je već pucketala, kao da čeka njihov
dolazak.
“Izvoli”, rekao je i ponudio joj čašu brendija.
Namrštila se kada se sjetila čaše génépyja u pivnici i glüweina na skijalištu, viskija u
pljoski...
“Žao mi je zbog vaše bake”, rekao je i sjeo na radni stol, dok je ona polako koračala
prostorijom.
“Hvala”, promrmljala je.
“Hoćete li dugo ostati u Zermattu?”
“Do pokopa u četvrtak.”
“Shvaćam.” Uslijedila je tišina. “Jesi li uspjela skijati?”
“Malo. Morali smo se sastati s puno ljudi da sredimo svu papirologiju.”
“Da. Mogu misliti.” Ponovno tišina. “Slušaj, ja...”, započeo je.
“Doista nema potrebe”, brzo ga je prekinula jer je već znala što će reći.
“Molim te. Želim se ispričati. Stvari nisu kao što...” Pročistio je grlo. Izgledao je kao da
mu je neugodno. “Izvađene su iz konteksta. Nisam htio da misliš da...”
“Doista, u redu je. Ja sam žena u muškom svijetu, nije se dogodilo prvi puta i sigurno
neće biti zadnji put.”
“Da, siguran sam da neće’’, rekao je nakon nekoliko trenutaka. “Znam da nije lako biti u
manjini, posebno u našim krugovima.”
Ošinula ga je pogledom. Što on zna o tome? Sin milijardera, školovan na Harvardu, što
on zna o diskriminaciji s kojom se svakodnevno susreće, ne samo kao žena u muškom
svijetu nego kao žena na vrhu muškoga svijeta? Zhou se nasmiješio i podigao čašu.
“Ali budući da si sada ovdje, znači da ipak možeš doći na zabavu. Planirana je za sutra
navečer.”
Page | 165
Knjigoteka
 Glorij@

Allegra je uzdahnula. Doista? Zar nije vidio kako nema smisla da dođe na zabavu jer
više nije zaposlena u PLF-u? Dug njegove obitelji prema njoj sada je postao nevažan. Nije ga
mogla iskoristiti za osobni napredak. Osim toga, sigurno će sklopiti ugovor s PLF-om, ako
već nisu. To što Zhouov otac čeka do osamnaestog samo je formalnost.
“Gospodine Yong...”
“Zhou.”
Osjećala se blesavo što mu se tako službeno obratila, pa tek je nekoliko godina stariji od
nje. “Zhou, vrlo si ljubazan, ali ovo doista nije vrijeme za zabavu. Moja sestra i ja moramo
poraditi na našoj obiteljskoj situaciji.” Barem ga je pristojnije odbila nego na božićnoj
zabavi.
“Naravno, razumijem”, složio se, pa su oboje utonuli u tišinu i gledali u čaše. “Gledaj, da
budem iskren, htio sam ti pružiti priliku da još jedanput pokušaš utjecati na moga oca dok
ne donese odluku.”
Trepnula je. “Oprosti, što?”
“Moj će otac doći ovamo sutra navečer, a službenu će izjavu dati osamnaestog. Mislim
da bi trebala biti tamo. Ti si nas spojila s PLF-om i ako moj otac potpiše ugovor s njima, ti bi
trebala preuzeti sve zasluge.”
Allegra se ukočila. “U redu, samo da kažem dvije stvari: pod broj jedan, dala sam otkaz,
tako da PLF više nije moj problem niti sam dio njihova tima; pod broj dva, tvoj mi je otac
jasno dao do znanja što misli o poslovanju sa ženama. Sam je novi predstavnik tvrtke.”
“Sam je dobar očev prijatelj i ne može ga objektivno procijeniti. Ne ide baš u korist PLF-
u što ih on predstavlja. Možda Pierre nije toga svjestan?”
Ona je žena, a Sam mu je preblizak? “Tvoj je otac vrlo kompliciran čovjek, Zhou”,
odgovorila je odrješito.
“On je stara škola, da. Ponekad ga je teško uvjeriti da prihvati nešto novo, posebno kada
poslujemo sa Zapadom, ali uspijevalo mi je već prije i uspjet će mi opet. Allegra, tvoja je
ponuda bila uvjerljivo najbolja.”
“Ali ne vraćam se u PLF.” Usnice su joj zadrhtale kada se sjetila Pierreovih riječi. Kako
joj je mogao reći takvo što?
“Onda dobij taj ugovor za svoje nove poslovođe”, pojasnio je. “Sigurno već pregovaraš s
nekim.”
Nije mu odgovorila. Red Shore ostavio joj je šest poruka u govornoj pošti. Najveći su na
tržištu i trebala bi im se javiti...
“Sam mi je rekao da imaš novi prijedlog koji nikada nisi iznijela odboru i koji mu ne
želiš reći.”
“Tako je”, dodala je prkosno. “Zašto bih mu ga rekla? Već dovoljno profitira od moga
uspjeha. Ništa im ne dugujem.”
“U potpunosti se slažem. Ako si sastavila još bolju ponudu od one prije, mogla bi osobno
dobiti ugovor. Mogla bi zatražiti mjesto u odboru... ili pokrenuti nešto sama poput tvog
mentora... oboje znamo da bi pod pravim vodstvom ovo mogao biti jako dobar projekt. Moj
bi otac mogao uvidjeti to.”

Page | 166
Knjigoteka
 Glorij@

Šokirano ga je promatrala - osjećala se kao u najluđima snovima. “Zašto radiš ovo? Sam
ti je prijatelj. Vjeruje ti.”
“Ovo je posao, Allegra. Govorimo o osamsto devedeset milijuna funta. Samo je pitanje
tko je najbolji za taj posao.”
Zurila je u njega. Ruke su joj se počele tresti od naleta adrenalina. Sve joj je ovo bilo
previše - ponuda ne samo da je ponovno u igri nego je još bolja nego prije. Da otvori vlastitu
tvrtku...
“Otac će ti biti ovdje sutra navečer?”
“Da, doletjet će avionom na zabavu.” Zhou je skupio oči i prošaptao: “Hajde, Allegra.
Oboje znamo da ne voliš gubiti. Ispred tebe je svijetla budućnost.”
Netko je pokucao na vrata pa su se oboje okrenuli.
“Gospodine Yong, doktor Baden je na odlasku”, rekla je Estella.
“Uredu”, Zhou je odgovorio i pokazao joj prema vratima. “Poprilično teško istegnuće
koljena”, liječnik ih je izvijestio u hodniku. “Možda je oštećen prednji križni ligament, ah ne
mogu biti siguran dok oteklina ne splasne. Morat će doći na snimanje. U međuvremenu sam
joj učvrstio koljeno i stavio led. Ne bi se smjela micati sljedećih četrdeset osam sah i noga joj
neprestano treba biti u povišenom položaju. Napisao sam joj recept za snažan lijek protiv
bolova.”
“Najljepša vam hvala, doktore Badene”, Allegra je rekla i rukovala se s njim. “Dat ću
vam svoje podatke da mi možete poslati račun.”
“Ne, Allegra, to je već riješeno”, Zhou je šapnuo i potapšao je po ramenu kada je prošao
pokraj nje. “Doktor Baden naš je obiteljski liječnik. Sve je već pokriveno.”
“Oh.” Ovo je bio već drugi put te večeri da je platio za nju. Malo-pomalo i otplatit će sve
što joj duguje njegova obitelj.
Liječnik i Zhou nekoliko su trenutaka tiho razgovarali pred vratima dok je ovaj oblačio
kaput. Allegra se vratila u dnevnu sobu, gdje je Isobel ležala noge podignute na gomilu
jastuka i fotografirala prostoriju mobitelom.
“Iz! Što to radiš?” Allegra je prosiktala i pojurila do nje, otela joj mobitel iz ruke i
obrisala snimke.
“Hej! Htjela sam pokazati Lloydu. Nazvala sam ga i ispričala mu što se dogodio. Rekao je
da bi volio vidjeti kako izgleda kuća.”
“Iz, ovo je njihov privatni dom, ne možeš ga slikati i pokazivati uokolo ljudima.”
Isobel se namrštila. “Lloyd nije neki ljudi.”
“Znam to, ali što ako ga on pokaže nekome na poslu, a taj netko proslijedi negdje dalje?”
To joj se činilo kao nešto što bi Lloyd mogao učiniti.
Isobel je uzdahnula, ali nije se dalje bunila.
“Kako se osjećaš?” Allegra je upitala i sjela na rub kauča.
“Da ti budem iskrena, kao budala.”
“Prestravila si me.”
“Žao mi je. Stvarno mi je žao. Samo... nisam mogla vjerovati da ćeš me pobijediti.”

Page | 167
Knjigoteka
 Glorij@

Allegra se nasmiješila. “Ne bih te pobijedila. Obje to znamo! Samo sam neko vrijeme
vodila.”
Isobel su oči zasjale kada je ugledala nekoga iza Allegre. “Moj junak!” šapnula je Allegri.
“Bože, predivan je. Jesi li ti možda slijepa?”
Allegra je ustala i zurila u Sama, skrivajući svoj prijezir. Presvukao se u traperice i krem
džemper s nordijskim uzorkom. Kosa mu je i dalje bila mokra. Nažalost, doista je bio
predivan. Ali nije ju bilo briga za to. Zahvalnost koju je osjećala jer je spasio Iz zamijenio je
prijezir - nikada mu neće oprostiti zbog toga kako je nahuškao Pierrea, a Zhou joj je upravo
dao savršenu priliku za osvetu...
Zhou se vratio u sobu. “Dakle, znamo što nam je činiti.”
“Što?”
“Doktor Baden naredio je da ne mičemo Isobel, tako da vam Estelle priprema gostinjske
sobe.”
“Molim? Ne!” Allegra je povikala, u isto vrijeme kada je Isobel oduševljeno uskliknula:
“Odlično!”
“Nema nikakvih problema. Osim toga, da vam budem iskren, dobro će nam doći malo
ženskog društva. Previše je muškaraca u ovoj kući, nisam siguran koliko mi se više da
obarati ruke.”
Allegra je panično promatrala Zhoua dok je prilazio polici i izvlačio bocu šampanjca iz
kante s ledom.
“Zhou, ne bismo ti željele smetati više nego što već jesmo”, rekla je. “Naš je apartman
udaljen desetak minuta. Isobel se ondje može odmarati. Nazvat ćemo taksi da nas pokupi.
Neće smetati ako joj noga ne bude na povišenom nekoliko minuta.”
Zhou ju je pogledao. “Upravo suprotno, doktor Baden naglasio je da joj noga mora biti
neprestano na povišenom.”
“Ova je situacija jako glupa.” Blesavo se nasmiješila, upravo kada je Zhou otvorio bocu i
počeo ulijevati šampanjac u čaše.
Mlada djevojka, odjevena u crno kao i Estelle, prišla je Allegri. “Mogu li vam uzeti kaput,
gospođice Fisher?”
“Legs, najvažnije je da poslušamo doktorov savjet”, Isobel je dobacila. Doktor je rekao
da je ovo ključna faza za izlječenje i mislim kako bi bilo bolje da budemo dosljedni, barem
prvih nekoliko dana.
Allegra je strogo pogledala Isobel, znajući jako dobro da joj sestra želi ostati.
“Zhou”, Sam je pokušao protestirati, ali mu je Zhou već pružao čašu šampanjca.
Pogledala je Sama i prepoznala isto neodobravanje koje je i ona osjećala. Nije bilo dovoljno
mjesta za oboje na planini, a trebali bi boraviti ovdje skupa?
“Samo nekoliko dana, Allegra”, Zhou je slegnuo ramenima. Sjetila se da mu otac dolazi
sutra. “Postoji li kakav problem?”
Ona i Sam Kemp zajedno, pod istim krovom? Znala je da je situacija tempirana bomba,
ali na koncu se predala i skinula jaknu.

Page | 168
Knjigoteka
 Glorij@

Dvadeset treće poglavlje

Smjestili su je u ogromnu spavaću sobu: tamnoplavi zidovi, krevet od bjelokosti i

kašmira, sedefni namještaj. Isobelina soba preko puta bila je ukrašena svijetloplavim
baršunom s koraljnim detaljima. Allegra je bila zabrinuta da će joj sestra htjeti ostati
zauvijek.
Pristojno se smješkala dok joj je Zhou pokazivao kuću. Sam i Isobel razgovarali su na
katu. Naježila se na tu pomisao. O čemu razgovaraju? Znala je da neće samo čavrljati - Sam
će je propitivati o svemu, a Iz će pokušati doznati sve o njegovom ljubavnom životu.
“Moja soba i sobe članova moje obitelji nalaze se na katu, ali Kempova je soba pokraj
tvoje. Massi je smješten s druge strane, a...”
“Čekaj”, rekla je. “Tko je Massi?”
Zhou se ponovno nasmiješio. Izgledao je deset godina mlađe. “Ništa poslovno - ne brini
se. Još jedan prijatelj s Harvarda. Imao je poslovni sastanak večeras, ali trebao bi se vratiti
svake minute. Svidjet će ti se. Ovaj se tjedan zabavljamo prije nego što mi se roditelji vrate.”
Allegra ga je pogledala iznenađeno. Za nekoga toliko suzdržanog kao on, komentar je
bio nevjerojatno intiman, ali su nastavili s razgledavanjem kao da se ništa nije dogodilo.
Zbunilo ju je isprepletanje poslovnog i privatnog u njihovu odnosu.
“Ovdje se nalazi soba za masažu”, rekao je i odškrinuo vrata da joj pokaže mramornu
sobu s klupicama za masažu uza zid, s polukružnim stropom. “Novi kupaći kostimi s
etiketama nalaze se u kabinetu s lijeve strane. Heidi Klein kolekcija, mislim”, rekao je,
predosjećajući koje će biti njezino sljedeće pitanje.
“A ovdje preko puta”, rekao je, “nalaze se bazen i dvorana.” Otvorio je hrastova vrata pa
su ušli u sobu s tirkiznim bazenom iznad kojeg je visio luster. S desne strane nalazio se
ogromni televizor koji je ispunjavao cio zid. “Možeš gledati što god želiš...”, promrmljao je.
“Dobro”, polako je odgovorila, iako su oboje znali da neće ležati na madracu i gledati
Big Brother. Ušli su u dizalo i nakon nekoliko su se trenutaka ponovno našli u dnevnoj sobi.
“Hoću li biti zadovoljna svime, seko?” Zhou se nasmiješio zbog njezina tona.
“Mogli bismo to reći”, Allegra je odgovorila sarkastično. U isto je vrijeme iz Kempova
govora tijela pokušala dokučiti jesu li razgovarali o njoj. Sjedio je nasuprot Isobel,
prekriženih nogu, ruku prebačenih preko naslona. Nije ništa mogla zaključiti.
Zašutjeli su kada je Allegra ušla u prostoriju. Isobel i Zhou pogledavali su malo u nju,
malo u Sama. Nije očekivala ništa bolje od svoje sestre, ali Zhou... je li mu Sam ispričao što se
dogodilo između njih?
Obje su poskočile čuvši nečiji smijeh. Allegra je pretpostavila da je muškarac koji je
ušao u sobu Massi. Zastao je na vratima kada je ugledao sestre, još uvijek odjevene u
skijaška odjela. Estelle je poslala jednu od sluškinja u njihov apartman da im spakira stvari i
donese ih u kuću.
“Massi, čekali smo te”, Zhou je rekao. “Upoznaj Allegru i Isobel Fisher. Allegra i Isobel,
ovo je Massimo Bianchi.”

Page | 169
Knjigoteka
 Glorij@

Allegra je ustala rukovati se s njim što Isobel očito nije mogla učiniti - ali je Massi
preletio sobu u tri skoka, stavio ruke na Allegrine kukove i oduševljeno uskliknuo. “Moj
Bože!” rekao je s talijanskim naglaskom. “Tako je lijepa!”
Zhou je uzdahnuo i slegnuo ramenima. “Ima strastven temperament.”
“Uh... uh... drago mi je... oh!” Allegra je promucala, pokušavajući se rukovati s njime, ali
ju je Massimo počeo okretati da je bolje promotri.
“Ljepotica... klasična ljepotica”, izjavio je. “Građa, visina... čak i držanje”, Massi je izjavio.
“I ja bih ustala”, Isobel je protestirala s kauča, “ali mi je doktor naredio da ne smijem.”
Massi je poljubio Allegrinu ruku i okrenuo se prema Isobel. “Ah, ako je tvoja sestra
Snjeguljica, ti mora da si Trnoružica.”
Isobel je blistala od sreće. “Drago mi je, Massi. Ali bojim se da me Zhou krivo
predstavio, ja sam Isobel Watson. Udana sam, ali Allegra nije.”
“Ti si udana? To mogu razumjeti”, Massi je nastavio. “Ali ona da nema nikoga? To ne
mogu.”
“Znam! I ja sam u šoku. Stotine je muškaraca obožava, ali ona ih ignorira. Ne želi sići sa
svoga pijedestala.”
“Ne?!” Massi je uzdahnuo i vratio pogled na Allegru. “Na pijedestalu si?”
“Legs je definitivno na pijedestalu.”
Allegra je zatvorila oči iz očaja. Je li moguće da ju je sestra upravo nazvala njezinim
nadimkom pred bivšim kolegom i klijentom?
Otvorila je oči i prostrijelila sestru pogledom. “Zapravo, ja obožavam svoj pijedestal.
Volim provoditi vrijeme na njemu. To mi je najdraže mjesto”, Allegra se zaprijetila Isobel.
Kako je mogla započeti temu Allegrina bračnog statusa u prve pola minute razgovora?
“Vjerujete li joj?” Isobel je upitala i pogledala u Sama.
“Da”, Sam je odgovorio mrtav ozbiljan.
Isobel je znatiželjno podigla jednu obrvu. Allegra je odmah znala da želi nastaviti
propitivati ga, ali ju je Massi spasio. Bar donekle.
“Vas dvije ste manekenke, zar ne?” Massi je upitao, a Isobel je nato oduševljeno
cijuknula.
Massi se zadovoljno nasmiješio kada je vidio Isobelino uzbuđenje. Njegova duga kosa
padala je u loknama koje su poskakivale dok je pričao, a u uhu je nosio zlatnu naušnicu.
Meke crte lica naglašavale su njegov dječački izgled, a dok je pričao nije skidao osmjeh s lica.
“Jesi li zaključao vrata?” pravio se da šapće Zhouu. “Brzo... zaključaj ih. Ja ću ih za to
vrijeme zabavljati. Ne smiju otići nikamo.”
“Ma ti si lud”, Isobel se nasmijala. “Kao da planiram ići nekamo!”
O, Bože, Allegra je prostenjala u sebi. Isti su.
“K vragu, tako je slatka”, Massi se nasmijao, rastežući posljednju riječ. Okrenuo se
prema Allegri, koja se ukipila kada su se svjetla pozornice ponovno usmjerila na nju. “Hvala
Bogu što ste ovdje.”
Allegra je pogledala u Sama i Zhoua, a potom ponovno u Massima. “Zašto?”

Page | 170
Knjigoteka
 Glorij@

“Obojica su grozno društvo. On...”, pokazao je u Sama, “loše je raspoložen otkad je

došao, a on je”, pokazao je na Zhoua, “nesretan što mu se roditelji vraćaju sutra.”
Allegra se nasmijala na komentar o Zhouu, ali joj nije bilo jasno zašto je Sam loše
raspoložen. Pa bio je nova zvijezda tvrtke. Oduzeo joj je sve za što je radila. Nije li mu to bilo
dovoljno?
Pokušala je zamisliti njegov izraz lica nakon sljedeća dva dana, kada dozna da mu je
preotela ponudu.
“Pa, neću biti nesretan sutra navečer na zabavi”, Zhou je uskliknuo i sjeo na naslonjač,
upravo kada su sluškinje donijele pladnjeve s predjelom. “Clarice, možeš li reći Martinu da
ćemo večerati u krilu, da pravimo Isobel društvo.”
Allegri je zazvonio telefon. Izvukla ga je iz džepa i smrknula se vidjevši Barryjev broj.
Pogledala je u Isobel i šapnula njegovo ime. “Uh, žao mi je, moram se javih. Ispričajte me...”,
promrmljala je i izjurila iz sobe.
“Barry?” nadala se da ima dobar signal u hodniku s obzirom na debljinu zidova. Linija
se prekidala pa je pojurila na terasu spavaće sobe. “Halo?... sada je bolje! Je li sve u redu?”
“Bok, Legs. Ne brini se, sve je u redu, samo zovem da čujem kako ste.”
Uzdahnula je. “Pa, sve je bilo u redu do prije sat vremena. Iz je ozlijedila koljeno tako da
će morati ležati sljedećih nekoliko dana.”
“Ne!”
“Da, ah nije ništa ozbiljno. Dobro je raspoložena, u svakom slučaju.” Blago rečeno.
“Dobro onda. Kako su vam prošli sastanci?”
“Tako-tako.”
“To i ne zvuči baš najbolje.”
“Doznajemo puno toga. Samo što su to većinom stvari koje radije ne bismo htjele znati.”
“Oh, Allegra.”
Čula je smijeh iz dnevne sobe. Pogledala je gore i vidjela Massimovu siluetu na prozoru.
“Upoznale smo maminog tatu danas.”
Uslijedila je kratka tišina. “Mislio sam da je preminuo”, rekao je zbunjeno. “I mi smo.”
“Oh! Kakav je?”
“Divan, doista. Jako star, ali još uvijek britka uma... i poslovno je vrlo uspješan. Ispitivao
nas je o mami i o nama. Ponovno ćemo se vidjeti sutra.”
“Pa, to je lijepo”, Barry ju je pokušao utješiti. “Drago mi je što je sve proteklo u redu.”
“I meni. Bila sam u nedoumici trebamo li ga posjetiti, ali mislim da smo ispravno
odlučile. Progutala je knedlu i postavila pitanje koje joj se sve vrijeme motalo glavom.
“Misliš li da bismo trebali reći mami?”
Trenutak tišine. “Pa, da si me pitala prošli tjedan, rekao bih ti da nema šanse. Selidba ju
je uznemirila, ali spava puno bolje otkad si joj stavila one božićne ukrase u sobu.”
“Božićne ukrase?” Allegra je upitala.
“Da, ma znaš,.. onoga malog drvenog anđela, Mariju s Isusom i ostale.”
“Ah, te ukrase! Potječu iz adventskog kalendara koji smo pronašle na potkrovlju. Mislila
sam da bi joj mogli malo uljepšati sobu.”
Page | 171
Knjigoteka
 Glorij@

“Obožava kipić Marije. Ljubi ga svaku noć prije spavanja.”

“Doista?” rekla je iznenađeno.
Barry se nasmijao. “Govori mi da anđeo nalikuje na mene. Ne znam je li to kompliment
ili bih se trebao uvrijediti. Trebaš vidjeti kakve obraze ima.”
Allegra se nasmijala, bila mu je zahvalna što unosi vedrinu u razgovor. Zar ona i Isobel
nisu pomisle isto za anđela kojeg su nedavno kupile?
“Kaže da ga se sjeća iz djetinjstva. Moram ti reći da joj je doista važan. Otada
neprestano govori o djetinjstvu.”
“Što ti je ispričala?” Allegri je srce počelo ubrzano kucati. “Sjeća li se ičega iz vremena
kada je živjela ovdje?”
“Tko zna, većinom priča nepovezane isječke i sjećanja iz djetinjstva. Neke detalje,
primjerice, kako joj je mama promijenila boju kose iz tamne u plavu. Jutros mi je govorila o
plavoj haljini s izvezenim tratinčicama koju je smjela nositi samo subotom. Kaže da joj je
bila najdraža. Sjećaš li se vremena kada su svi čuvali najbolju odjeću za nedjelju? Nitko to
više ne radi.”
Allegra ga je prestala slušati. Mama je imala oko četiri godine kada se preselila iz
Švicarske u Englesku, premlada da se sjeća detalja poput nedjeljne haljine. Mora da je to
sjećanje iz nešto starije dobi, kada je već živjela u Engleskoj, pomislila je razočarano.
“Je li ti ispričala išta što bismo mogli povezati s njezinim životom ovdje?”
Allegra se nasmijala na komentar o Zhouu, ali joj nije bilo jasno zašto je Sam loše
raspoložen. Pa bio je nova zvijezda tvrtke. Oduzeo joj je sve za što je radila. Nije li mu to bilo
dovoljno?
Pokušala je zamisliti njegov izraz lica nakon sljedeća dva dana, kada dozna da mu je
preotela ponudu.
“Pa, neću biti nesretan sutra navečer na zabavi”, Zhou je uskliknuo i sjeo na naslonjač,
upravo kada su sluškinje donijele pladnjeve s predjelom. “Clarice, možeš li reći Martinu da
ćemo večerati u krilu, da pravimo Isobel društvo.”
Allegri je zazvonio telefon. Izvukla ga je iz džepa i smrknula se vidjevši Barryjev broj.
Pogledala je u Isobel i šapnula njegovo ime. “Uh, žao mi je, moram se javih. Ispričajte me...”,
promrmljala je i izjurila iz sobe.
“Barry?” nadala se da ima dobar signal u hodniku s obzirom na debljinu zidova. Linija
se prekidala pa je pojurila na terasu spavaće sobe. “Halo?... sada je bolje! Je li sve u redu?”
“Bok, Legs. Ne brini se, sve je u redu, samo zovem da čujem kako ste.”
Uzdahnula je. “Pa, sve je bilo u redu do prije sat vremena. Iz je ozlijedila koljeno tako da
će morati ležati sljedećih nekoliko dana.”
“Ne!”
“Da, ali nije ništa ozbiljno. Dobro je raspoložena, u svakom slučaju.” Blago rečeno.
“Dobro onda. Kako su vam prošli sastanci?”
“Tako-tako.”
“To i ne zvuči baš najbolje.”
“Doznajemo puno toga. Samo što su to većinom stvari koje radije ne bismo htjele znati.”

Page | 172
Knjigoteka
 Glorij@

“Oh, Allegra.”
Čula je smijeh iz dnevne sobe. Pogledala je gore i vidjela Massimovu siluetu na prozoru.
“Upoznale smo maminog tatu danas.”
Uslijedila je kratka tišina. “Mislio sam da je preminuo”, rekao je zbunjeno. “I mi smo.”
“Oh! Kakav je?”
“Divan, doista. Jako star, ali još uvijek britka uma... i poslovno je vrlo uspješan. Ispitivao
nas je o mami i o nama. Ponovno ćemo se vidjeti sutra.”
“Pa, to je lijepo”, Barry ju je pokušao utješiti. “Drago mi je što je sve proteklo u redu.”
“I meni. Bila sam u nedoumici trebamo li ga posjetiti, ali mislim da smo ispravno
odlučile. Progutala je knedlu i postavila pitanje koje joj se sve vrijeme motalo glavom.
“Misliš li da bismo trebali reći mami?”
Trenutak tišine. “Pa, da si me pitala prošli tjedan, rekao bih ti da nema šanse. Selidba ju
je uznemirila, ah spava puno bolje otkad si joj stavila one božićne ukrase u sobu.”
“Božićne ukrase?” Allegra je upitala.
“Da, ma znaš... onoga malog drvenog anđela, Mariju s Isusom i ostale.”
“Ah, te ukrase! Potječu iz adventskog kalendara koji smo pronašle na potkrovlju. Mislila
sam da bi joj mogli malo uljepšati sobu.”
“Obožava kipić Marije. Ljubi ga svaku noć prije spavanja.”
“Doista?” rekla je iznenađeno.
Barry se nasmijao. “Govori mi da anđeo nalikuje na mene. Ne znam je li to kompliment
ili bih se trebao uvrijediti. Trebaš vidjeti kakve obraze ima.”
Allegra se nasmijala, bila mu je zahvalna što unosi vedrinu u razgovor. Zar ona i Isobel
nisu pomisle isto za anđela kojeg su nedavno kupile?
“Kaže da ga se sjeća iz djetinjstva. Moram ti reći da joj je doista važan. Otada
neprestano govori o djetinjstvu.”
“Što ti je ispričala?” Allegri je srce počelo ubrzano kucati. “Sjeća li se ičega iz vremena
kada je živjela ovdje?”
“Tko zna, većinom priča nepovezane isječke i sjećanja iz djetinjstva. Neke detalje,
primjerice, kako joj je mama promijenila boju kose iz tamne u plavu. Jutros mi je govorila o
plavoj haljini s izvezenim tratinčicama koju je smijela nositi samo subotom. Kaže da joj je
bila najdraža. Sjećaš si se vremena kada su svi čuvali najbolju odjeću za nedjelju? Nitko to
više ne radi.”
Allegra ga je prestala slušati. Mama je imala oko četiri godine kada se preselila iz
Švicarske u Englesku, premlada da se sjeća detalja poput nedjeljne haljine. Mora da je to
sjećanje iz nešto starije dobi, kada je već živjela u Engleskoj, pomislila je razočarano.
“Je li ti ispričala išta što bismo mogli povezati s njezinim životom ovdje?”
“Na primjer?”
“Ne znam, možda... sjeća li se neke planinske kolibe ili...” Barry se nasmijao. “Zašto bi se
sjećala planinske kolibe?”
“Obitelj joj se bavila uzgojem koza. Bili su vlasnici puno zemlje u dolini.”
“Oh! Neki je dan pričala o kozama”, Barry je uskliknuo. Allegri je zastao dah. “I?...”

Page | 173
Knjigoteka
 Glorij@

Barry se mučio jer joj je htio dati odgovore koje tako žarko želi čuti. “Pojela joj je
ručak.”
Allegra se nasmijala i nestala je sva nervoza. Neće od majke dobiti nikakve odgovore,
bila je premlada kada su otišli i...
“Oh, rekla je da se sjeća sata s kukavicom ispred kojeg je sjedila i čekala da otkuca,
nakon čega bi se uvijek rasplakala, iako je znala da će kukavica izaći.” Zastao je. “Allegra?
Jesi li ovdje?”
“Da, ja...”, jedva je promucala. Upravo je shvatila nešto. Kako joj je mama promijenila
boju kose iz tamne u plavu. Valentina je imala kosu crnu kao noć, a Anya je imala
crvenkastoplavu kosu. Suze su joj navrle na oči. “Sjetila se svoje majke!”
“Oh, čekaj”, Barry je rekao i čula ga je kako razgovara s njezinom mamom u pozadini.
“Moram ići. Sakrio sam ti slatkiše od mame. Natjerala me da to učinim, rekla je da se previše
udebljala.”
“Da, naravno”, Allegra se nasmiješila i obrisala oči. “Poljubi je za nas, hoćeš li?”
“Naravno. Bok!” rekao je i prekinuo vezu. Allegra se nagnula preko terase i promatrala
noć s novim poletom. Ovakvi su je trenuci motivirali za dalje. Čvrsto je odlučila da će
doznati sve o Valentininoj prošlosti i zašto je Anya otišla.
Zadrhtala je od naleta hladnog vjetra. Iz sobe se ponovno čuo smijeh pa je pogledala
gore. Da joj je netko jutros rekao da će prenoćiti u Yongovoj kući...
Zanimalo ju je zna li Pierre da je tamo. Je li mu Sam javio? Možda će ga to ponukati da je
nazove. Sigurno je samo pitanje vremena.
Ustala je i pojurila u spavaću sobu.
Allegra je gotovo počela vrištati kada je ugledala Sama kako stoji na vratima. Pokušala
je ne odati svoj strah.
“Kako će ovo funkcionirati?” Sam je upitao.
“Uvijek možeš otići ako ti je previše”, odgovorila je s lažnom smirenošću. Nije se usudila
zakoračiti ni korak bliže.
“Što ti to pokušavaš izvesti?” procijedio je kroz stisnute zube i krenuo prema njoj.
“Zašto si ovdje?” Nije skidao oči s njezinih.
“Rekla sam ti zašto: obiteljski problemi”, odbrusila je i htjela proći pokraj njega, ali ju je
uhvatio za ruku.
“Gluposti!” Čvrsto ju je stisnuo. Izgledao je silno uzrujano. “Gdje god se okrenem, ti si
tamo. Pokušala si sabotirati moju karijeru i sebi osigurati promaknuće, a evo te sada opet,
još se uvijek pokušavaš ubaciti u moju poslovnu priliku. Trebaš otići odavde.”
“Ili što?”
Nije odgovorio, njegove su prijetnje očito bile isprazne. Pogledala je u mjesto gdje ju je
držao za ruku. “Jesi li završio?”
Pustio ju je i zakoračio unatrag, ali ju je još uvijek promatrao, pokušavajući dokučiti što
smjera.
“Želiš li samo pobijediti?” upitao ju je kada je došla do vrata. “Ili me želiš poraziti?”

Page | 174
Knjigoteka
 Glorij@

Nije mu željela skratiti muke. Umjesto toga zamaknula je iza ugla i pojurila stubama,
dok joj je srce divljački udaralo. Neka se zapita. Neka i dalje razbija glavu.

Page | 175
Knjigoteka
 Glorij@

Dvadeset četvrto poglavlje

Sedamnaesti dan: Crvena svijeća

Lars ju je čekao u istoj fotelji kao i prethodnoga dana. Oči su mu zasjale kad ju je
ugledao. Sjela je pokraj njega i položila ruke na njegove.
“Toliko sličiš na svoju baku da pomislim kako sam ponovno mladić kad te vidim.”
Allegra se nasmiješila. “Žao mi je što kasnim. Isobel je ozlijedila nogu jučer na skijanju,
tako da sam joj cijelo jutro morala pomagati.”
“Nadam se da nije ništa ozbiljno?”
“Mislim da nije, osim toga previše uživa u tome da je svi dvore.”
Lars se nasmijao. “Ima duha.”
“Baš tako”, Allegra se složila.
Danas je izgledao bolje. Dobio je boje u licu, očito se malo smirio nakon jučerašnjeg
šoka i počeo razmišljati o pozitivnim stvarima: kći mu je živa, a njezina je obitelj ovdje.
Okrenula je glavu kada je čula da odzvanja pun sat.
“Moj Bože!” nasmijala se i poskočila bolje promotriti sat s kukavicom. Vratašca su se
otvorila, izašli su lik muškarca i žene, vrtjeli su se u krug, poljubili, a potom ponovno nestali
u kućici, do sljedećega sata. “Nisam nikada vidjela takav sat uživo! Iz i ja pronašle smo jedan
sličan na tavanu. Iz ga je odnijela na popravak. Ferdyju će se zasigurno svidjeti.”
“Imate sat s kukavicom?” Nagnuo se prema njoj. “Možeš li ga opisati? Možda mi je
poznat.”
Poznat? Allegra ga je pogledala. “Je li bio tvoj?” začuđeno je uskliknula.
“Mogao bi biti. Ovaj na mome zidu kopija je sata koji sam izgubio, iako ga nikada nisam
toliko volio kao original. Giulia bi sjedila pred njime satima, čekajući da kukavica izađe, iako
bi se uvijek rasplakala kada bi se na koncu to dogodilo. Svaki puta.” Nasmijao se i tužno
kimnuo glavom. “Na kraju je Valentina ustrajala da ga maknemo sa zida. Šteta.”
Allegra je trepnula i sjela ponovno pokraj njega. Je li njezina baka ukrala i sat? “Žao mi
je. Nismo znale...”
“Ne, naravno da niste”, nasmijao se i potapšao je po ruci. “Osim toga, to je samo sat.
Drago mi je što je sada kod mojih unuka. Tako i treba biti.”
Allegra je kimnula glavom.
“Imaš li koju sliku moga praunuka? Volio bih ga vidjeti. Možda je zgodan kao što sam ja
nekoć bio.” Smijao se dok je Allegra tražila fotografiju na mobitelu. “Da, da. Sliči na majku,
vidim.” Ponovno je pogledao Allegru. “Ti i sestra vrlo ste bliske?”
“Da. Najbolje smo prijateljice.”
“A njezin suprug? Zaslužuje li je?”
“Hm...” Nije očekivala to pitanje.
“Ne?”

Page | 176
Knjigoteka
 Glorij@

“Nije to”, brzo je dodala. “Lloyd ima dobre namjere i jako je... naočit.” Znala je da je
izrekla tu riječ kao psovku, ali nije si mogla pomoću. “Iako mislim da je uzima zdravo za
gotovo. Hoću reći, vidio si je. Prekrasna je i zabavna, ali Lloyd samo... sjedi na kauču, pije
pivo i zanovijeta kao kakav tinejdžer.”
“Misliš da je mogla naći nekog boljeg”, Lars je upitao.
“Ne, ne”, osmjehnula se. “Pa, možda.” Slegnula je ramenima, a Lars je podigao obrvu.
“Vjerojatno... u redu, da. Da. Pa, pristala je na manje nego što zaslužuje.”
“Ali ti nećeš?”
“Neću uopće”
“Ne vjeruješ u sretne završetke?”
“Samo ću reći da ne vjerujem u to da će se pojaviti vitez na bijelom konju. Ja sam svoj
vlastiti vitez.”
Potapšao ju je po ruci sa smiješkom. “Ti si moderna mlada žena. Tvoja bi baka bila
ponosna na tebe.”
Zastala je na trenutak kada je shvatila da misli na Valentinu, a ne na Anyu, ali opet,
dobro se sjećala sjaja u bakinim očima kada je popravila ocjene, kada je proglašena
najboljom u razredu, kada je dobila prvi posao... “Doista to misliš?”
“Naravno. Kada te gledam i slušam, osjećam se kao da si ti ona, kao da mi se vratila.”
“Pa, i jesmo ti se vratile.”
Nasmijao se upravo kada se njegovateljica vratila s kavom i kolačima. Allegra ju je
pogledala, ali Lars ju je ignorirao. Vidio je samo Allegru. “Dakako, nismo još razgovarali o
jednoj stvari.”
Allegra je trepnula. “O čemu?”
“Kako ćete me zvati?”
“Oh.” Razjapila je usta. “I same smo se... pitale... što bi bilo prikladno.”
Gledao ju je pogledom iza kojeg se krio britki um. Shvaćao je zašto oklijeva da odmah
postane bliska s njim. “Naravno, znam da ne možemo žuriti pred rudo.”
Sramežljivo se nasmiješila, zahvalna što je razumije.
“Iako, imam osamdeset osam godina. Nadam se da ćeš mi oprostiti što nemam baš puno
vremena za čekati.”
Oči su mu zabljesnule i Allegra se morala nasmijati. “Tako je!”
“Znaš, riječ koju koriste lokalna djeca je opa.”
“Opa?” ponovila je, iskušavajući kako zvuči kada je izgovori. Nije se činila toliko...
intimna, kao djed ili dida. Oba izraza za nju su podrazumijevala bliskost koju nije još
osjećala, ali za nju strana riječ poput opa bila je samo niz zvukova, bez ikakva značenja.
“Sviđa mi se”, nasmiješila se. “Imaš li išta protiv ako prvo provjerim s Isobel.”
“Naravno. Sutra ćeš mi reći što ste odlučile.”
“Hoću.” Bilo joj je drago što ju je ponovno pozvao u posjet.
Otpila je gutljaj kave i znatiželjno promotrila sobu. U sobi se nalazilo nekoliko starih
fotografija, većinom iz 1970-ih i 1980-ih. Pogled joj je ponovno poletio prema satu. “Znaš,

Page | 177
Knjigoteka
 Glorij@

sat koji smo pronašli doista je sličan ovome. Sjećam se da ispred ima isti ovakav vrt, a ukrasi
na balkonu gotovo su jednaki.”
“Ne mogu se točno sjetiti.”
“Mora da si bio sretan što si pronašao nekoga tko ti je izradio kopiju.”
Lars je slegnuo ramenima. “Izradio ju je seoski stolar. Mislim da ih i dalje radi.”
Nekoliko su trenutaka sjedili u tišini. “Mogu li te pitati nešto?” Kimnuo je glavom.
“Je li te policija ispitivala kada su pronašli Valentinino tijelo?”
“Nije.”
“Zašto?”
“Jer više nisam s njom u rodu. Izgubio sam to pravo kada sam se ponovno oženio.”
Allegra se namrštila, odnosili su se prema njemu kao prema strancu nakon što su
pronašli tijelo njegove supruge. “To je užasno!”
“Oh, bilo je i gore.” Tužno se nasmiješio. “Ionako je to samo papirologija. Osim toga, ako
oduzmeš turiste, ovo je i dalje gradić. Vijesti su dovoljno brzo došle do mene.”
“Otac Merete rekao je da nisi bio u crkvi otkad su je pronašli.”
Izraz lica odjednom mu se promijenio. “Ne...” Gledao je negdje u daljinu, izgubljen u
mislima. “Mnoge starije obitelji iz grada sjećaju se nestanka tvoje bake. Bila je to jedna od
najvećih tragedija koja je zadesila naše mjesto. Nitko nije zaboravio na nju sve ove godine, a
sada kada se ponovno pojavila, nastalo je veliko uzbuđenje među ljudima.” Pogledao je
Allegri u oči. “Nisam još spreman za to. Ne mogu slaviti što su je pronašli.”
Allegra je ostala bez riječi vidjevši koliko je snažna njegova ljubav, šezdeset godina
nakon njezina nestanka... Nije znao što se dogodilo s njom, ali ju je i dalje jednako volio kao
dok je bio mlad. Nije ni čudo što je baka pobjegla... tko bi se mogao natjecati s takvom
ljubavlju?
“Sada će barem konačno počivati u miru”, tiho je dometnula.
“Da. Možemo bih zahvalni na tome.”
Ponovno su utihnuli, ali ta tišina nije bila neugodna, nego su se pomalo zbližili. Gledala
ga je dok je promatrao vatru. Opa!
“Što misliš, zašto je te noći otišla u kolibu.”
Oči su im se ponovno srele, pa je vidjela koliko mu je teško odgovoriti na to pitanje,
koliko je i njega mučilo sve ove godine.
“Jesi li bio s njom te noći kad je nestala?”
Kimnuo je glavom. “Objedovali smo i ja sam otišao provjeriti stado. Snijeg je padao već
dva dana, a očekivalo se da će nastaviti padati i tu noć. Bio je toliko gust da smo okupili
stado u torove. Kada sam se vratio nakon nekih četrdeset minuta, nestala je.” Slegnuo je
ramenima. “Nije se osjećala dobro i mislio sam da je otišla u krevet.”
Prestao je govoriti i Allegra je prepoznala izraz lica koji je često viđala na majci - u
mislima je otišao u neko drugo vrijeme, na neko drugo mjesto.
“Neću zaboraviti trenutak kada sam se popeo na kat i ugledao prazan krevet. Srce mi se
sledilo od straha.” Odmahnuo je glavom nekoliko puta. “Odmah sam znao da je otišla, iako
nije bilo razloga da ode.”

Page | 178
Knjigoteka
 Glorij@

“Koliko je vremena bilo prošlo dok nisi shvatio da je nema?”

“Sat vremena? Malo više od toga.”
Do tada je već prošlo dva sata otkad je otišla - a dva sata gustog snijega prikrio je
njezine tragove... “Je li je vidio itko iz grada?”
“Nije te večeri. Čak ni Timo, kojem sam vjerovao, iako mnogi nisu.”
“Tko je Timo?”
“Momak s kojim je bila zaručena prije mene. Mnogi su me mrzili jer sam uzeo najljepšu
djevojku iz sela, on najviše od svih. U to su vrijeme svi bili uzrujani zbog toga.”
Ova ju je informacija iznenadila. “Nisi rođen u ovom selu?”
“Ne. Dolazim iz Berna. Bio sam gradski momak. Moja je obitelj držala uspješnu tiskaru.”
Cio Allegrin život, priče o precima bile su obavijene velom tajni. Allegri su oči zasuzile
jer konačno ima priliku doznati nešto o svojoj prabaki i pradjedu. “Zašto si došao u
Zermatt?”
“Misliš, osim lijepih djevojaka?” nasmijao se. “Došao sam skijati s prijateljima prije nego
što počnem raditi u obiteljskoj tiskari. Možeš li zamisliti reakciju moga oca kada sam mu
rekao da ostajem ovdje i ženim se pastirovom kćeri.”
“Bože dragi!”
Namrštio se. “Ljudi su čudni. Njezin se otac više protivio braku od moga. Nisam donio
veliko bogatstvo sa sobom, ali imao sam pristojan miraz, koji je bio znatno bolji od onoga
što su nudili Timo i ostali momci. Rekao sam mu da ću pružiti Valentini bolji život od svih
drugih, ali on nije htio da mu kći pođe za ‘stranca’, kako me nazivao.” Gorko je odmahnuo
glavom. “Čak i sada, nakon toliko godina, volio bih da vidi što sam joj mogao pružiti, da sam
održao obećanje.”
Oboje su pogledom preletjeti prostoriju u kojoj su se nalazi. Allegra je znala, iz vlastitih
posjeta Alpama, da vrijedi barem 7 milijuna švicarskih franaka.
“Kako kažu kod nas: ljudi su čudna bića”, rekla je.
Lars ju je znatiželjno pogledao, mora da je nije razumio. Njegovateljica je ušla u sobu
pokupiti šalice i tanjuriće. Bila je jednako smrknuta kao i jučer. Tresnula je šalicom o
pladanj tako da se prevrnula.
Allegra ju je uzrujano promatrala kako odlazi. “Imaš li puno problema s osobljem?”
glasno je upitala - dovoljno glasno da njegovateljica čuje i zastane na vratima. Znala je još od
jučer da žena nije odobravala ove sastanke.
Lars se nasmijao i potapšao je po ruci. “Doista imam, Allegra. Doista imam.”
“Ovdje ste”, rekla je, skinula rukavice i sramežljivo se nasmiješila trojici muškaraca.
Zhou, Sam i Massi sjedili su za stolom zatvorenih očiju i sunčali se. Ispred njih nalazile su se
poluprazne krigle piva, tako da je pretpostavila da su već neko vrijeme ovdje.
Zum See jedan je od najpoznatijih restorana, ne samo u Zermattu nego općenito u
Alpama, pa ga je lako pronašla. Privukao ju je miris i zvuk gostiju. “Dodaj kruh”, i: “Još vina?”
čulo se na svim europskim jezicima: francuskom, njemačkom, talijanskom, španjolskom,
engleskom, portugalskom...
Sunce je provirivalo iznad oblaka, očito su svi željeli iskoristiti lijepo vrijeme. Svi su
stolovi bili zauzeti, a ljudi su se gurali i po kutovima. Terasa se sastojala od stolova

Page | 179
Knjigoteka
 Glorij@

razbacanih po neravnim obroncima oko restorana. Bila je to zanimljiva scena - bogati

klijenti u dizajnerskoj odjeći uživali su u rustikalnom ugođaju. Jako joj se svidjelo jer je i
sama pripadala obama svjetovima.
Skinula je kacigu i zakačila je pokraj ostalih na špagu koja je bila razapeta između dvaju
klinova na zidu.
“Naša ptičica”, Massi je oduševljeno uskliknuo. “Znao sam da ćeš doletjeti natrag k
nama.”
“Jesi li obavila što si trebala?” Zhou ju je upitao, ustajući pozvati konobaricu.
“Jesam, hvala na pitanju”, veselo je odgovorila. I dalje je bila dobro raspoložena što je
ponovno vidjela Larsa, bez obzira na Samovo mrko lice. “Molila bih vas vin chaud”, rekla je
konobarici. Ponovno se obratila Zhou. “Jeste li već objedovali?”
Kimnuo je glavom. “Nismo bili sigurni dolaziš li ili ne.”
“U redu je.” Ponovno se obratila konobarici. “Nešto brzo... tjestenina?” slegnula je
ramenima.
“Ravioli s limunom?” konobarica je upitala. “Izvrsno.”
Sjela je na klupu nasuprot Zhouu i Massiju koji su se nalaktili na stol. Sam je ponovno
zatvorio oči, poput djeteta koji se pravi da ne postoji.
Dečki su joj uzeli skijaško odijelo. Prije restorana vratila se do kuće vidjeti sestru.
“Kako je tvoja lijepa sestra?” Massi je upitao i ulio joj kuhano vino iz vrča, ne čekajući da
njezino stigne.
“Mislim da je početno oduševljenje splasnulo”, nacerila se. “Sada kada je ostala sama
dok mi skijamo. Sigurna sam da će ponovno živnuti kada se vratimo.”
Zhou i Massi nasmijali su se.
“Hoće li doista ostati na zabavi?” Zhou je pitao.
“Hoće li ostati? Pazi što ti kažem, bit će zvijezda večeri. Čak i s kauča.”
“Obožavam je”, Massi je uskliknuo.
“Znam”, Allegra se nasmiješila. Spazila je košaru s kruhom i uzela komad. “Kako ste
proveli jutro. Kakav je snijeg?”
“Pre-di-van”, Massi je odgovorio. “Snijeg do nosa.”
“Hoćeš reći koljena”, Zhou je zakolutao očima. “Opa! Gdje ste išli?” upitala je.
“Preko granice u Cerviniju”, Zhou je pojasnio. “Tamo ima manje ljudi, osim toga više
volimo skijati na sjevernim padinama.”
“Zvuči dobro. Žao mi je što sam to propustila.”
“Hoćeš h ići s nama poslije ručka?”
“Naravno, ako me primate.”
“Htjeli bismo skijati na Triftu. Glečer Oberon Gabelhorn nalazi se na vrhu, nema čak ni
označenih staza ni uspinjača. Nikada nisam nikoga vidio ondje, tako da ćemo moći biti
sami.”
Nije li Connor rekao da su ondje pronašli Valentinu?

Page | 180
Knjigoteka
 Glorij@

“Sjajno.” Posegnula je u džep i izvadila Chanelov balzam za usne s UV zaštitom pa ga

počela nanositi na usne. Pitala se hoće li je Sam ignorirati sve vrijeme.
“Dakle”, rekla je i spremila balzam. Odlučila je nastaviti normalno se ponašati. “Zhou mi
je rekao da ste se upoznali na Harvardu. Čime se sada baviš, Massi?”
“Pravim kolače.”
“Molim?” uskliknula je u nevjerici. “Oprosti. Ali... kolače... išao si na Harvard da poslije
praviš kolače?”
Massi se nasmijao. “Znam! Ludo je. Trebala si vidjeti izraz lica moga oca kada sam
diplomirao i pokazao mu svoj poslovni plan.”
“Doista mu ga nisi trebao pokazati”, Zhou je namršteno odmahivao glavom. “Njegov je
otac gotovo tradicionalan kao moj.”
Massi je zakolutao očima, odjednom postavši mrtav ozbiljan. “Si. Mafija. Vole oružje, ne
kolače.”
Allegra se odmah prestala smijati. “Stvarno?”
Massi se ponovno iscerio. “Ne! Ali rekao sam mu, prva stvar koju te nauče na Harvardu
jest da se osamdeset četiri posto poslovnih odluka zasniva na emocijama, a ne na razumu.
Sto posto moga posla s kolačima zasniva se na emocijama. Oni donose ljudima sreću. Zbog
toga danas imam sedamnaest podružnica diljem SAD-a, koje donose profit od trideset četiri
milijuna dolara.”
Allegri je smiješak nestao s lica. “Oprosti, koliko?”
“Upravo je to rekao i moj otac kada sam mu pokazao bilancu!”
“To i dalje nije ništa naspram moga bogatstva, naravno”, Zhou se ubacio.
“Bogatstva tvoga oca”, Massi je dometnuo, “Kineska politika jednog djeteta ide ti u
prilog. Barem ne postoji nitko drugi tko ga može naslijediti.”
Allegra ih je promatrala kako se smiju, dva multimilijunaša zadirkivali su jedan
drugoga poput tinejdžera. Njih trojica dugo su se poznavali, ali nije ni slutila da su toliko
bliski. Bi li Zhou uistinu nagovarao svoga oca da odabere nju, a ne Sama?
“Dakle, sjedište posla ti je u Americi, Massi?” upitala ga je i uzela u ruku vruću šalicu.
“U Bostonu.”
Kimnula je glavom. Nije joj bilo posve jasno kako mu je engleski i dalje toliko loš. “Jako
ste bliski. Viđate li se često?”
“Ovaj mi je čovjek poput brata”, Massi je rekao i zgrabio Sama koji se trgnuo. “Viđali
smo se gotovo svaki tjedan, iako je Samovo preseljenje u London poremetilo tu rutinu. Svaki
smo tjedan igrali tenis ili skvoš.” Posegnuo je i potapšao ga rukom. “Nadam se da se
isplatilo, prijatelju.”
Sam je bio prisiljen ponovno se uključiti u razgovor. Slegnuo je ramenima. “Moraš ići za
poslom.”
“Ili onamo gdje nema bivše, zar ne? Amy me nazvala...”
Sam se ponovno nagnuo unatrag. “Prestani!”
Amy? Tako mu se zove bivša supruga? Pogledala je prvo u Zhoua, a potom u Sama.
“Ali samo je htjela...”, Massi je nastavio.

Page | 181
Knjigoteka
 Glorij@

“Zamolio sam te da prestaneš.”

Allegra ga je gledala kako ispija pivo, podiže ruku i naručuje još jednu rundu. Što je to
Amy toliko skrivila da ne želi ni čuti za nju?
Pogledala je Zhoua koji ju je već promatrao. “Također se svađamo kao prava braća.”
“Vidim. Tko je glavni?” Sva trojica su alfa-mužjaci.
Massi se brzo oporavio nakon Samove prijetnje. “Pa”, rekao je i nagnuo se bliže stolu,
“ova dvojica su šaljivdžije. Ja sam... ja sam...”
“Podlac?” Zhou je dobacio i podignuo obrvu.
“Ne. Ja sam as.”
“Molim?” Zhou se namrštio, zbunjen i zabrinut zbog Massijeva posezanja za
metaforama. “Znaš - mogu biti visok ili nizak.”
“Kao da to i sami ne znamo!” Zhou je uskliknuo. Massi je uvrijeđeno pogledao prijatelja.
“Čovječe, ja sam most.”
“Moram...”, pogledao je u nebo u potrazi za riječima, “... pregovarati između njih
dvojice.” Pokazao je na Sama i Zhoua. “Kao za taoce.”
Svi su ga zbunjeno gledali.
“Doista?” Allegra se nasmiješila, praveći se da razumije što time želi reći.
“O, da.” Massi je spustio glavu i dodao šapatom: “Strašno su ljubomorni jedan na
drugoga: Sam na Zhoua jer je bogat, Zhou na Sama jer je zgodan.”
“O, Bože”, Sam je prostenjao. Nije mu bilo nimalo zabavno.
“Molim? Misliš da to nije istina?” Massi je uskliknuo. “Bi li mu bio prijatelj da nije toliko
bogat. Hoću reći, što ti se drugo može svidjeti kod njega?”
“Massi!” Allegra je umirala od smijeha.
“Kao što si i sam rekao, to je novac njegova oca”, Sam ga je ispravio.
“Jao!” Zhou je jauknuo na ovaj dvostruki udarac.
“Dakle, ipak nas slušaš”, Massi se iscerio, protegnuo i legao na ruku. “Pa, u isto vrijeme i
voliš i mrziš što je toliko bogat”, izazivao je i dalje.
“Doista?” Sam je dobacio, kuckajući prstima po stolu.
“Allegra, misliš li da ima još nešto vrijedno u vezi sa Zhouom osim njegova novca?”
“Naravno!”
“Hvala ti”, Zhou je rekao smiješeći se. “A u vezi sa Samom?” Massi je nastavio. Namrštila
se, nije joj bilo jasno na što cilja. “Što u vezi s njim?”
“Je li on samo zgodan ili ima i nešto više od toga?”
Allegra se namrštila. “Pa, da budem iskrena, nikada nisam ni rekla da mi je zgodan.”
Massiju je čeljust pala do poda. Snažno je udario Sama po bedrima. “Ne mogu vjerovati!
Nisam mislio da ću ikada to doživjeti. Žena koja je imuna na tvoj šarm!”
“Reci mi onda, Allegra”, Massi joj se ponovno obratio, “ako ti Sam nije zgodan, kakav ti
je onda?”
“Nisam rekla ni da nije zgodan”, odgovorila je. “Osim toga, razgovaramo o vama trojici,
ne o meni.”

Page | 182
Knjigoteka
 Glorij@

“Ali za razgovor je potrebno dvoje. Opisi Sama u pet riječi.”

Massi i Zhou intenzivno su je promatrali. Sam je zurio u pod, ali je znala po njegovu
govoru tijela da sluša. “Iz Kanade je, rastavljen”, rekla je očite činjenice. Zgodan, smiješan,
dobar u krevetu, moderan, uspješan...
“To je dva”, Massi ju je poticao da nastavi. Liječi slomljeno srce...
“Ambiciozan, beskrupulozan.”
“Četiri. Mislio sam da ti bolje ide matematika, Allegra”, Zhou ju je zadirkivao.
Domišljat, uporan... “Lopov.”
“Oh! Ovo je... ovo je...”, glasno je izdahnuo. “Same, ovo je velika optužba. Što imaš reći na
to?”
Konobarica im je donijela piće i Allegra je bila sigurna da se ne bi složila s njezinim
opisom zbog načina na koji je promatrala Sama. “Što je? Zar očekujete da se spustim na tu
razinu?”
Massi je sklopio ruke kao u molitvi. “U redu. Kako bi ti onda opisao Allegru u pet riječi.”
“Vrlo jednostavno: sama, lijepa, uspješna, usamljena, ogorčena.” Odgovorio je bez
oklijevanja, bez stanke, kao da već danima razmišlja o tome.
Brzo je skrenula pogled, pokušavajući smisliti neki odgovor, ali je ostala bez riječi. Srce
joj je zastalo, pa se prisilila otpiti još jedan gutljaj pića. Tišina ih je obavila poput željeznoga
ogrtača.
“Oh, ne! Ne, ne!” Massi je brzo rekao, pojurivši joj u spas poput labradora čija je
vjernost dovedena u pitanje.
“Ne mogu to dopustiti. Nije nimalo kavalirski.”
Hrana im je stigla pa su se svi, čak i Massi, usredotočili na papar koji su im majstorski
posipali po jelu. Tražili su dodatnog parmezana, vode - bilo što samo da zaborave na šalu
koja je započela urnebesno, a na kraju je svima ostavila gorak okus u ustima.

Page | 183
Knjigoteka
 Glorij@

Dvadeset peto poglavlje

“Što tražiš dolje?” Zhou je povikao, ali jedva ga se čulo uz buku motora. “Ništa!”
“Ne izgleda tako!”
Pogledala ga je i vidjela odraz svojih očiju na njegovoj kacigi. Izgledao je opasno i
atletski u crnom skijaškom odijelu - za razliku od Massija, koji je zbog zelenkastožutog
odijela nalikovao velikom gumenom medvjediću.
“Možda ćeš naslijediti rudarsku tvrtku, Zhou, ali pogledaj dolje, tamo će jednoga dana
biti rudnik!” nasmijala se.
Zhou se počeo glasno smijati, iako njezina šala i nije bila toliko neostvariva. Stari
pašnjaci njezine obitelji tamo su negdje, ispod snijega, i da ih nisu prodali prije šezdeset
godina, danas bi možda bila vlasnica dijela planine.
Ali nije bilo važno. Čak i bez vlasničkih papira, osjećala je neku povezanost s ovim
mjestom, kao balon zavezan za kamen.
Pritisnula je lice na prozor, dah joj je zamaglio stakla. Snijegom prekrivene kolibice
jedva su se nazirale iz zraka. Bile su raštrkane po obroncima, a iz helikoptera bi samo na
trenutke zabljesnuli njihovi crni zidovi.
“Dobar odabir, zar ne?” Massi je viknuo cerekajući se. Ispod kacige vidjeli su mu se
samo bijeli zubi, a kovrčava kosa virila je iz kacige i uokvirivala mu lice. Sam je iza njih
provjeravao zatvarače.
Obronci s ove strane odmarališta bili su netaknuti i puni snijega. Okruživali su maleni
plato poput vrtloga. Helikopter se polako spustio, dižući snijeg kao pijesak u prašini,
udarajući o prozore helikoptera. Zhou je otvorio vrata i spremio se za skok.
Gledala ga je kako skače, raširenih ruku, štapova ispruženih poput orlovih krila... potom
je došao red na Massija. Skočio je a da nije ni pogledao dolje, poput kamikaze, što je i bilo za
očekivati od njega.
Došao je red na nju. Duboko je udahnula. Već se vozila helikopterom, ali nikada nije
iskakala iz njega.
“Poslije tebe!” Sam je povikao. Pokušavala se okrenuti da vidi hoće li je gurnuti. Odmah
je skočila, za svaki slučaj, a za njom je doletio i Sam. Zhou se već spuštao, Massi mu je jurio
za petama, obojica su htjeli biti prvi u podnožju. Nije se ni okrenula vidjeti gdje je Sam.
Znala je da joj puše za vratom i čeka priliku da je prestigne. Massi je uskliknuo pa je
pretpostavila da je zauzeo vodeće mjesto.
Helikopter je ritmično udarao iza njih, i zatim se ponovno vinuo u zrak. Snijeg je
blještao na suncu i zasljepljivao ih čak i kroz skijaške naočale. Pratila je Massijeve i Zhouove
tragove, ali je Sam još uvijek nije prestigao. Počela je usporavati, lagano ulaziti u blage
zavoje, gotovo ga prisiljavajući da je prestigne, ali je i dalje zaostajao iza nje.
K vragu! Htjela je zastati i pogledati iza sebe, zanimalo ju je gdje se nalazi. Negdje u ovoj
dolini, ispod glečera, nalazila se pukotina, a u njoj koliba koja je krila Valentinu sve ove
godine. Gledala je oko sebe u nadi da će je spaziti - barem neki znak, štapove koji označavaju
put, ali dubok, gladak snijeg protezao se kilometrima. Kamenje je bilo duboko zatrpano
ispod, a grane drveća visjele su od težine snijega. Bili su sami.

Page | 184
Knjigoteka
 Glorij@

Dodatno je usporila.
“Što to radiš?” čula je iza sebe.
Mahnula je štapom, pokazujući mu da je prestigne, ali nažalost usporio je i počeo pratiti
njezine tragove, kao djeca kad prate tragove instruktora u školi skijanja.
“Idi naprijed. Stići ću vas!” povikala je i još više usporila.
“Jesi li luda? Ostali su već daleko odmaknuli!” povikao je.
“Pa stigni ih onda!” uzvratila je, polagano kližući kroz zavoje, prateći siluete koje su se
sve više udaljavale.
Spustio se u koljenima i ubrzao, pa je pomislila da će je poslušati. Umjesto toga,
prestigao ju je u desnom zavoju i prepriječio joj put.
“Kretenu!” povikala je jer se gotovo zabila u njega. Snažno je zakočila, a on ju je uzeo za
ruku da je zaustavi. “Zašto si to učinio?” ljutito je zarežala i zabila štapove u snijeg.
“Ne smijemo se razdvajati. Ovdje nema patrole, snijeg nije utaban.” Slegnuo je
ramenima. “Ostali su već predaleko odmaknuli. Morat ćemo se držati skupa.”
“Isuse”, ljutito je promrmljala i skrenula pogled. Samo je htjela ostati na trenutak
nasamo na planini. Ponovno je pogledala oko sebe. Connor je rekao da je vidio kolibu sa
staze, ali ovdje se nije nalazilo ništa nalik tome. Bili su predaleko od ruba doline, to je bio
problem. Helikopter ih je ostavio na ravnoj padini, koju će morati prijeći kako bi pronašla
pukotinu.
“Što to tražiš?”
“Ništa.”
“Ništa?” Nije mu vidjela oči kroz masku - kao ni on njezine - ali znala je da joj ne vjeruje.
“Zar doista misliš da ću ti povjerovati kako ne tražiš kolibu u kojoj su ti pronašli baku?”
odbrusio je.
Razjapila je usta od šoka. “Ne znam o čemu govoriš”, promucala je.
“Ne? Samo je slučajnost što pretražuješ dolinu u kojoj su je pronašli?”
Allegra se smrknula. Što mu je sve Isobel ispričala? “Što se to tebe tiče?”
“Ne tiče me se”, slegnuo je ramenima. “Ali ako me zamoliš, pomoći ću ti.”
“Ti?” frknula je. “Pomoći? Meni? Ne budi smiješan.”
Zazvonio joj je telefon. Izvadila ga je iz džepa, nadajući se da nije Barry.
Nije bio on. Raskolačila je oči kada je vidjela tko je zove. Skrenula je s puta da ima malo
privatnosti i javila se.
“Bobe”, tiho je rekla. “Hvala ti na porukama. Zahvalna sam ti na potpori. Prošlih je
nekoliko dana bilo burno, ali planirala sam te nazvati.” Uspravila se. “Oh!” namrštila se. “Oh,
jasno mi je. Da, ovdje je.” Pružila je telefon Samu. “Za tebe je.”
“Za mene?” Sam je doskijao do nje, skinuo rukavice i javio se. “Kemp.”
Gledao je u nju dok je razgovarao s Bobom. Allegra je izvukla štapove, uzela ih u ruke i
odskijala nekoliko zavoja niz padinu. Međutim, vjetar je donio Samov glas do nje.
“U redu... Što si pronašao?... Dobro, hvala ti što si mi javio... Da, ako ti nije problem.
Vraćamo se prekosutra.”

Page | 185
Knjigoteka
 Glorij@

Nakon što je završio razgovor spustio se do nje i donio joj telefon. “Hvala ti. Mobitel mi
je ostao bez baterije, to je bio jedini način da dođe do mene.”
Htjela je znati zašto ga je Bob nazvao, iako je već znala odgovor: preživljavanje. Budući
da nije više u tvrtki, morao je pronaći nekog novog. “Kako je znao da sam s tobom?” upitala
je Sama. S obzirom na to da je izgledao posramljeno, jedna joj je stvar postala jasna: rekao je
Pierreu da je Yongova gošća. Budući da je ovdje, mora da je pretpostavio kako je i dalje u
igri. Iako je još nije nazvao.
“Što god”, rekla je prije nego što je uspio odgovoriti. “Idemo.”
Ljutila se na samu sebe jer se toliko uzrujala što će Bob i Sam sada raditi skupa. Sjetila
se koliko je Bob bio ravnodušan kad ju je Sam pokušao prisvojiti pred njezinim timom,
prozvao ga je “uobraženim kretenom”. To je bilo prije manje od dva tjedna. Eto kako su se
njihovi svjetovi - i odanost - brzo promijenili.
“Allegra...”
Brzo se počela spuštati, rezala je snijeg u urednim, kratkim zavojima, snažno se krećući
dok nije uspostavila ritam. Sam je ostao iza nje - namjerno, čini se - ali nije ju bilo briga.
Samo je željela što brže doći do podnožja, dalje od njega, natrag k ostalima.
Nije vidjela rub kamena koji joj je skija zahvatila. Samo je poletjela u zrak poput
astronauta i pala licem u snijeg.
“Allegra! Isuse, jesi li dobro?” Sam je kleknuo pokraj nje i zabrinuto je upitao.
Ležala je nepomično, užasnuta, provjeravajući je li i dalje živa. Postala je svjesna da leži
na trbuhu pa je podignula glavu i ispljunula snijeg iz usta.
Skijaška maska spala joj je s lica i ostala stajati zakačena za kacigu, a desna joj je skija
spala s noge. “Dobro sam”, jedva je promucala smrznutim jezikom.
Sam se ukipio na mjestu. “Jesi li sigurna? Priberi se na trenutak, gadno si pala.”
“Rekla sam da sam dobro”, odvratila je i ispljunula još snijega. Koliko ga je samo uspjela
progutati? Pokušala je sjesti, ali je snijeg bio previše mekan pa je ponovno pala na lice -
potom opet, i opet.
“Bože dragi!” povikala je i nekako se uspjela okrenuti na leđa. Skija koja joj je ostala na
nozi stršila je vodoravno iz snijega. “Joj!” Nije mogla otkačiti skiju u položaju u kojem se
nalazila, ali nije dolazilo u obzir da zamoli Sama za pomoć. Nekoliko je puta pokušala ustati,
ustrajući u tome da može sama. Nije mogla ustati jer je morala rasporediti cijelu težinu tijela
na skije, a ruke i štapovi propadali su joj kroz snijeg. Sam ju je promatrao sa strane,
gledajući kako iznova pada. Nekoliko joj se puta učinilo da joj se smije, ali je bio ozbiljan
svaki put kada bi pogledala u njega. Nije mogla vjerovati u kakvoj se situaciji našla. Koprcala
se kao prevrnuta kornjača jedne noge u zraku.
“Dobro, bilo bi dosta”, Sam je konačno rekao kada se strovalila na snijeg uz očajnički
krik. Otišao je do njezinih nogu. “Spustit ću ti skiju.”
“Dobro”, bila je preumorna buniti se. Povukao je skiju naprijed i očistio je od snijega.
Odjednom je osjetila kako se skija oslobodila. Sam ju je oprezno namještao kako je ne bi
ozlijedilo.
“Uhvati se za ovo”, pružio joj je svoje štapove i povukao je u sjedeći položaj.

Page | 186
Knjigoteka
 Glorij@

“Hvala ti”, rekla je s oklijevanjem. Ponovno je pogledala dolje i stresla snijeg s ramena i
leđa. Zapao joj je niz vrat pa je povukla majicu kako bi ga izbacila van.
“U redu, idem ti po skiju”, Sam je rekao i pogledao oko sebe. “Gdje ti je spala?”
“Nisam baš pratila dok sam letjela kroz zrak”, promrmljala je, izvlačeći iz kose grudice
snijega. “Ti si gledao kako padam.”
Sam se počeo penjati uz padinu, ali je snijeg bio toliko dubok i mekan da bi svaki puta
propao do koljena. Nije dolazilo u obzir da skine skije - onda bi se našli u istom položaju.
Zaklonio je sunce rukom i tražio nestalu skiju. “Nigdje je ne vidim.”
“Mora biti ovdje negdje, nije mogla daleko odletjeti, zar ne?” rekla je.
Sam se pokušao još više uspeti. Pratio je trag njezinih skija i mjesto gdje je nestao. “Ne,
doista - nema je. Nije ovdje gore.”
“Mora biti”, rekla je i izvijala se vidjeti. “Gdje je mogla nestati?”
Sam je ponovno pogledao niz padinu. “Pa, ako je pala vodoravno...” Oči su im se srele.
Allegra ga je užasnuto pogledala prije nego što se počela smijati. Skija se sama spustila
niz padinu? “Nema šanse!” povikala je. “Nema šanse da se to dogodilo!”
Slegnuo je ramenima. “Nije ovdje gore.”
Prestala se smijati. I dalje su se nalazili na samom vrhu planine, tek su se počeli
spuštati. Nije valjda da je ostala bez skije nasred planine?
“Nazvat ću ostale da im javim da smo u redu”, Sam je ponovno došao do nje. “Posudi mi
svoj telefon.”
“Baš mi je ovo sada trebalo”, Allegra je promrmljala i gurnula mu mobitel u ruku. Više
joj nije bilo nimalo smiješno, osramotit će se pred Zhouom i Massijem. Prvi puta skijaju
skupa, a ona je izgubila skiju! Nakon Isobeline nezgode sinoć...
“Hej, ja sam”, Sam je rekao u slušalicu. “Znam, meni je iscurila baterija... Da, dobro je, ali
Allegra je izgubila skiju... Ne, i dalje je tražimo... Naći ćemo se dolje... Budite uz mobitel...
Nisam siguran hoćete li moći. Gledaj gore... Da... U redu je. Riješit ćemo to... U redu. Bok.”
Vratio joj je mobitel i skinuo ruksak s leđa. “Pa, postoji samo jedan način da riješimo ovaj
problem.”
“A to je?” upitala je.
“Spustit ćeš se na mojim skijama.”
“A ti?”
“Ja ću skijati na jednoj - nije mi to nikakav problem”, rekao je i kopao u ruksaku.
“Ne”, čvrsto je odgovorila. “I ja mogu skijati na jednoj ski-
“Uopće ne sumnjam u to”, dogovorio je mirno, poput oca koji pojašnjava nešto zločestom
djetetu. “Ali spust je jako dugačak. Noga će te boljeti nakon samo stotinu metara, a imamo
još, pa...” Nije morao dovršiti rečenicu, znala je i sama jako dobro koliko još imaju do
podnožja. Oboje su sudjelovali u Infinity utrci, gdje je spust bio jako dug. Ova planina nije
toliko visoka, ali je jednako zahtjevna jer snijeg nije utaban.
“Pomozi mi da ustanem”, rekla je i pružila mu ruku. Ni u kojem slučaju nije željela
glumiti damu u nevolji.
Sam je uzeo ruksak i stao pokraj nje. “Allegra, pusti mene.”

Page | 187
Knjigoteka
 Glorij@

“Ne. Tvoje su čizme puno veće od mojih, a i teži si... čak i s alatima ne bi uspio namjestiti
skije. Nikako ne možemo isprobati kopče - snijeg je previše mekan. Bit ću dobro. U
najgorem ću slučaju stalno mijenjati noge.”
Odmahnuo je glavom, jasno joj dajući do znanja da se ne slaže s njom, ah ju je uhvatio
za laktove i povukao gore. Bilo je teže balansirati na jednoj nozi nego što je očekivala -
skijaške su čizme jako teške i jedva je držala drugu nogu u zraku.
Pogledala je niz kilometarski dugu padinu. “Prvo dame, bit ću odmah iza tebe”, Sam je
rekao, pažljivo je promatrajući.
Kimnula je glavom, spustila masku i namjestila štapove. Odlično je skijala, ali nikada
nije pokušala ovako nešto. Zatvorila je oči i duboko udahnula.
Krenula je polako, u dugim laganim zavojima. Kraći zavoji bili bi brži, ali teži za izvesti
jer ne može rezati ovako dubok snijeg. Morat će skijati polako i elegantno.
“Jesi li dobro?” Sam je povikao nakon nekog vremena, a ona je podigla jedan štap u znak
potvrde. Međutim, bio je u pravu: spuštanje samo stotinu metara trajalo je čitavu vječnost,
počela joj se nakupljati mliječna kiselina u mišićima jer nije mogla ispružiti nogu.
“Morat ću zamijeniti noge”, rekla je zadihana nakon šest-sedam minuta. Pogledala je
gore i iznenadila se koliko je sporo napredovala. “Bedra mi gore.”
Bilo je to lakše reći nego izvesti. Zbog duboka, mekana snijega nije mogla sama
zamijeniti skije. Sam je čučnuo pokraj nje, zamijenio joj skiju i ponovno je podigao.
Nije se htjela žaliti, ali nakon nekoliko zamjena, mišići su joj postali previše iscrpljeni i
počeli su se grčiti. Bilo joj je sve teže ostati pozitivnom.
“K vragu!” povikala je i srušila se u snijeg nakon što joj je lijeva noga propala. “Nismo
sišli ni jednu četvrtinu. Ne mogu... jednostavno ne mogu...”
Pokušala je masirati mišiće. Nije imala kod sebe nikakav brz izvor energije - Isobel joj je
jučer pojela posljednji bombon. Sam se zabrinuto namrštio.
“Nastavi dalje sam”, rekla mu je. “Nabavi još jedne skije, ponovno se popni
helikopterom do vrha i donesi mi ih. Neću nikamo otići, obećavam”, pokušala se našaliti.
“Ne mogu. Vrijeme postaje sve gore. Pogledaj tamo.” Pokazao je na Sunneggu, planinu s
druge strane, na kojoj su Isobel i ona skijale prvi dan. Ponovno je počeo padati snijeg, nebo
je bilo sive boje, a i kod njih se vrijeme počelo pogoršavati. Uskoro će mećava. “Dok siđem
dolje i nabavim skije, helikopter možda više neće moći uzletjeti.”
“Ne razumiješ. Ne mogu nastaviti dalje”, rekla je. “Noge mi se tresu. Nisam sigurna
mogu li uopće ustati. Ne pretvaram se da mi je slabo.”
Osmjehnuo se kao da se sjetio nečega. “Sumnjam da si ti ikada u životu bila slaba”,
rekao je i pogledao je bezizražajna lica. “Pa, pada mi na pamet samo jedno rješenje.”
“A to je?”
“Moraš ustati.”
“Uh, ne mogu”, protestirala je.
“Možeš. Ustani.” Pružio joj je štap i povukao je na noge. Pogurnuo se unatrag i raširio
noge. “Stani tamo”, rekao je i pokazao na mjesto gdje je maloprije stajao.
“Gdje, ovdje?” zbunjeno ga je poslušala, noge u zraku poput flaminga, balansirajući
štapovima.

Page | 188
Knjigoteka
 Glorij@

“Tako je”, rekao je i ponovno se odgurnuo naprijed, tako da je sada stajao iza nje i
ogradio je skijama. “Skijat ćemo skupa.”
“Oh, ne, nećemo”, pobunila se jer je shvatila da je planira spustiti između nogu, kao
instruktor skijanja dijete.
“Znao sam da ćeš se pobuniti”, promrmljao je. “Samo me pusti da vodim. Ja ću
upravljati, ali moraš se nagnuti kada i ja. Ako ti pomognem pri skretanju, moći ćeš samo
kliziti i štedjeti mišiće”, zastao je. Usne su mu bile pokraj njezina uha. “U redu?”
“Neće upaliti.” Počela je paničariti. “Hoće, ali moraš me poslušati. U redu?” Nije mu ništa
odgovarala. “U redu?” ponovio je. “U redu.”
Krenuo je, ali je ponovno zastao. “Moraš mi vjerovati, Allegra. Ovo neće upaliti ako
pokušaš voditi. Ako budeš sama htjela skrenuti, zapetljat ćeš se o moje skije i oboje ćemo
pasti. Jesi li razumjela?”
“Da”, tiho je rekla. Od svih loših ideja, ova je bila najgora. Kako je očekivao da mu
vjeruje, njemu, od svih ljudi na ovome svijetu? Radije bi ostala sama na planini. Iskopala bi
si rupu u snijegu...
“Daj mi svoje štapove. Ne možeš ih koristiti, spotaknut ćeš me.”
“Što da radim s rukama?” upitala je, poskakujući na jednoj nozi.
Ispružio je štapove oko nje kao rešetke. “Drži se za ovo.”
“Nisam baš sigurna da će ovo upaliti”, prestravljeno je rekla.
“Ja jesam. Vjeruj mi,” Njegov je glas bio smirujući, nježan. Prije nego što je uspjela reći
išta drugo, nagnuo se prema desnoj skiji pa su krenuli.
Iznenadilo ju je naglo kretanje i čudan položaj, pa je na trenutak izgubila balans i pala
na njegova prsa. Ponovno je stao, a prešli su tek šest metara.
“Oprosti”, promrmljala je i odvojila se od njega.
“Sve je u redu. Pokušaj držati težište prema naprijed. Malo više isturi guzu”, rekao je.
“Šališ se”, promucala je, iako je znala da je u pravu. Čula ga je kako se smije pa se
prisjetila one noći u hotelskoj sobi u Zürichu. Nije se htjela ni nasmiješiti.
Ponovno su se počeli polako spuštati niz padinu.
“Pripremi se za lijevi okret na hi”, rekao je. “Jedan... dva... tri!”
Zajedno su skrenuli. Samova težina prisiljavala je njezinu skiju da skrene, dok je Allegra
pratila njegov pokret. Bio je u pravu, mogla je samo pratiti njegove lukove, uspjet će se
spustiti.
Sigurno je bio iscrpljen jer je skijao za oboje, ali su polako napredovali, luk po luk.
Nakon njih nekoliko, nije više morao ni odbrojavati, sama je osjećala ritam kretanja. Sam je
usmjeravao štapove prema dolje na svakom skretanju i držao ravnotežu. Njegovo je tijelo
bilo poput zida oko nje.
Čula je samo šuštanje snijega ispod skija, graktanje vrana u granama, njihovo duboko
disanje. Nekoliko joj se puta skija okliznula, ali ju je Sam štitio svojim tijelom, poput zidova
luke koji štite brodove.

Page | 189
Knjigoteka
 Glorij@

Nije znala koliko je dugo trajalo - trideset, četrdeset minuta, možda čak i sat - ali su
konačno ugledali krovove kuća. Imala je dojam da se Zermatt kreće prema njima i skraćuje
im posljednju dionicu puta.
Odjednom, jednako brzo kao što je i započelo, spustili su se. Osjećala je ogromnu
zahvalnost prema Samu - novi osjećaj u njihovu odnosu - i bila je toliko sretna što više ne
mora stajati na jednoj nozi. Zhouu i Massiju laknulo je kada su ih spazili (iako je znala da će
uskoro uslijediti zadirkivanje). Nije mogla dočekati da nešto pojede, okupa svoje izmoreno
tijelo i ponovno se ugrije.
Ali postojalo je još nešto, nešto što ju je iznenadilo, začudilo, nešto krajnje nelogično...
Bez obzira na sve, shvatila je kako ne želi da ovome dođe kraj.

Page | 190
Knjigoteka
 Glorij@

Dvadeset šesto poglavlje

Odlučili su se vratiti kući. Allegra je morala kupiti nove skije, osim toga vrijeme se
pogoršavalo, a nitko nije htio skijati po mećavi. Svi su jako dobro znali - iako nitko nije ništa
komentirao - koliko je lako sve moglo krenuti po zlu. Počeli su ih zadirkivah gotovo odmah
čim su vidjeli da je Sam vodi kao dijete. Također je osjetila neku nervozu u zraku, spoj
adrenalina i olakšanja, i znala je da će se dečki zasigurno morati ispuhati na zabavi te večeri.
Massi joj je pravio društvo u gradu, a Sam i Zhou vratili su se u kuću. Hodali su ulicama
u skijaškim čizmama, pa zastali i pojeli kekse da povrate energiju. Sve vrijeme Massi ju je
zabavljao pričama o njegovu poslu s kolačima.
Ali Allegra - iako se zabavljala - u mislima je bila negdje daleko. Sam je nije ni pogledao
u oči nakon što su se spustili, iako mu je skijala u naručju nekoliko kilometara. Obeshrabrio
ju je ponovni povratak na stari odnos. I više nego obeshrabrio.
“Moj Bože, to je to!” Massi je odjednom uskliknuo. Allegra ga je pogledala. Zurio je u
haljinu u obližnjem izlogu. Tisuće zlatnih šljokica ušivenih u nježni materijal, nabran uz
kukove, s prorezima na rukavima i dubokim V-izrezom. Haljina je izgledala kao da je od
tekućeg zlata. Bila je to haljina za božicu.
Pogledala ga je. “Ne.”
Massi je bio u šoku. “Zašto ne?”
“Ne nosim zlato. Niti želim izgledati kao Feniks.”
“Ovo nije za tebe, nego za Zhoua. Njegov život nije toliko lagan kao što svi misle.”
Allegra ga je sumnjičavo pogledala. Privatni avioni? Vojska? Dobije sve što poželi?
“Massi, mnogo ljudi ima loše odnose s roditeljima. To ne znači da se ja moram obući kao
mrtva ptica.”
Massi je razjapio usne, potom ih zatvorio pa ponovno razjapio. Umjesto da je išta rekao,
zgrabio ju je za struk i poveo preko ceste.
Smijala se i negodovala, dok nije primijetila suvenirnicu pokraj trgovine prekrasno
ukrašena izloga.
“Čekaj malo”, stala je i uozbiljila se, rukama uokvirivši lice uz staklo da bolje vidi.
Listovi čempresa uokvirivali su scenu u čijoj su se sredini dan prije nalazile Isobeline jaslice,
a sada drveni adventski kalendar - veći od njezina, ali u potpunosti isti, sve do najsitnijih
detalja poput darova u otvorenim ladicama: je li to onaj isti anđeo Gabrijel?
“Ima obraze kao Barry”, Isobel je rekla, i bila je u pravu. Prepoznala bi ga bilo gdje. Bila
je to ista figurica kao ona u Isobelinim jaslicama.
Unutrašnjost trgovine bila je obojena crvenom bojom i puna ručno rađenih drvenih
igračaka, konjića za njihanje i prikaza planinskih vrhova. Pokraj blagajne nalazile su se
drvene košare pune obojeni drvenih lizalica i anđelčića, a na zidu iza njih bilo je obješeno
deset satova s kukavicom, čija su se njihala neujednačeno pomicala lijevo-desno.
“Ne. Andiamo”, Massi je rekao i povukao je prema butiku. Zvonca na vratima najavila su
njihov dolazak.
“Htjela sam pogledati onu trgovinicu!”

Page | 191
Knjigoteka
 Glorij@

“I hoćeš, nakon što probaš haljinu.”

“Ali ne želim je probati, već sam ti rekla.”
“Allegra, obećao sam tvojoj sestri da ću te skinuti s pijedestala”, izjavio je i stavio ruku
na srce.
“Zašto me to ne čudi?” Allegra je stavila ruke na kukove.
“Dođi. Isprobat ćemo je, izgledat ćeš divno, a ja ću ispuniti svoje obećanje.”
“Mi?” Allegra je vidjela da dvije prodavačice pokušavaju pridobiti njihovu pozornost.
Znatiželjno su promatrale njezinu pernatu jaku, skijaške hlače i čizme.
“Guten Tag.”
Massi je odgovorio na tečnom njemačkom, dok je Allegra šutke stajala pokraj njega.
Postajala je sve mrzovoljnija - Isobel će je čuti zbog ovoga. Jedna od trgovkinja otišla je u
stražnju prostoriju.
“Massi”, pokušala je ponovno, “neću nositi tu haljinu.”
“Muškarac sam i jako dobro mogu procijeniti što stoji kojoj ženi. Ti se, s druge strane,
previše zamaraš time što je pristojno, a što nije.”
Shvatila je što želi reći. “Ta haljina nije za mene.”
“Misliš li da si ti ta koja treba to odlučiti?” rekao je sumnjičavo i skupio obrve. “Da!”
Trgovkinja se vratila s velikom vrećom za spremanje odjeće. Nasmiješila se i pokazala
Allegri da je prati u svlačionicu.
“Neću je isprobati”, prekrižila je ruke i odmahivala glavom.
“Idi”, Massi je rekao i lagano je gurnuo u smjeru svlačionice. “Samo je probaj. Gdje je u
tome tlo?” slegnuo je ramenima. “Zlo, Massi! Gdje je u tome zlo?!”
“Upravo tako.”
Potjerao ju je u svlačionicu. Trgovkinja je izvadila haljinu i odložila je preko stolice.
“Danke”, Allegra je kimnula glavom. To je bila više-manje jedina riječ koju je znala na
njemačkom. Nakon što je trgovkinja izašla, nekoliko je minuta sumnjičavo promatrala
haljinu - izgledala je opušteno i bezlično, ništa nalik ljepoti koju je vidjela u izlogu.
Pogledala je svoj odraz u ogledalu. Odjeća joj je bila puna snijega, krajevi kose mokri i
zapetljani od pada. Obrazi su joj bili rumeni, a oči su joj neobično sjale.
Ruke su joj poletjele prema licu. Još je uvijek bila pod adrenalinom od drame koja se
dogodila na planini i Samove blizine. Njegovo tijelo obavilo ju je kao topla deka na hladan
dan.
Sok će proći, s vremenom.
Čula je kucanje. Massi.
“Princezo Allegra”, zapjevušio je svojim baršunastim glasom, “jesi li spremna?”
“Daj mi još minutu”, rekla je i brzo skinula jaknu i hlače. Haljina - teška zbog šljokica -
pristajala joj je kao salivena. Diskretna prozirna mrežica protezala se do poda u valovima.
Pogledala je svoj odraz u ogledalu. Izgledala je upravo onako kako se i pribojavala.
Otvorila je vrata i odmahnula glavom. “Eto, probala sam je. Idemo sada.”

Page | 192
Knjigoteka
 Glorij@

Massi nije bio pokraj ulaza u svlačionicu, nego je stajao u trgovini i razgovarao s
trgovkinjom. Raskolačio je oči kada ju je ugledao. “Fantastico!” povikao je i podigao ruke u
zrak. “Prodano!”
Dvije minute nakon toga izlazili su iz trgovine.
“Upravo si mi potratio novac. Neću je nositi”, rekla je i krenula prema suvenirnici.
Pokušala je otvoriti vrata, ali nije mogla. Nije bilo ni zvonca na vratima ni uslužnih
trgovkinja. Okrenula se prema Massiju. “Eto, sada su već zatvorili trgovinu!”
Ravnodušno je slegnuo ramenima. “Vratit ćemo se sutra.”
Htjela je vrištati od uzrujanosti. Ovo je bila trgovina koju je njezin djed spomenuo. Bila
je gotovo sigurna da je generacijama prije ovdje nastao i adventski kalendar.
Zakoračila je korak unatrag i još jednom pogledala u malenu crvenu trgovinu sa stotinu
satova. Usred tihe, snijegom prekrivene ulice, izgledala joj je kao maleno srce koje kuca.
Kondenzirana para spuštala se niz staklena vrata. Svjetla su se prelijevala iz plave u
ljubičastu i ružičastu, poput polarne svjetlosti. Gusta para s uljem lotosa kružila je sobom.
Allegra je svakog trena očekivala da će ući Kate Bush i zapjevati neki od svojih hitova.
Isobel je ležala na klupici preko puta. Ozlijeđena noga bila joj je podignuta na četiri
složena ručnika.
“Smijemo ih zadržati, zar ne?” upitala je i pokazala na bikini Heidi Klein koji je imala na
sebi. “Pretpostavljam, jer smo skinule etikete...”, smežurala je nos u znak gađenja.
“Da.”
“Odlično. Ako budem išle i sutra, uzmi još jedan”, namignula je.
“Nevjerojatna si.”
“Pa, neće ni primijetiti!” Isobel se nasmijala. “Ispričaj mi što se dogodilo danas. Što sam
propustila?”
“Oh, ništa posebno. Išli smo skijati, izgubila sam skiju i gotovo ostala na planini.”
“Ne!”
“Da.”
“To bi bilo prilično nezgodno. Kako si se spustila?”
“Sam mi je pomogao da skijam na jednoj nozi.”
“To je sve?”
Allegra je slegnula ramenima. “To je sve.”
“Zvuči puno dramatičnije kada Massi to priča.”
“Slušaj, sastav žitnih pahuljica zvuči dramatično kada ga Massi čita”, Allegra se našalila.
“Istina je, baš je vražićak.” Isobel se nasmiješila, a nakon toga nervozno dometnula:
“Misliš li da ćemo ostati u kontaktu... znaš? Kada odemo.”
“Pa, hvala Bogu što planiraš otići. Počela sam sumnjati u to.”
“Aaaaa, previše bi mi nedostajali moji dečki, iako bih se mogla naviknuti na ovakav
život...” Zatvorila je oči i udahnula mirisne pare, kao da želi naglasiti istinitost te tvrdnje.
“Misliš li da ćemo ostati u kontaktu.”
“To ovisi o vama dvoma. Zašto ne biste?”

Page | 193
Knjigoteka
 Glorij@

“Pa, znaš, on je... milijunaš, igrač, faca.”

Allegra se namrštila. “I dalje govorimo o Massiju, zar ne?”
“Da! Ne možeš opovrgnuti da je uspješan, Legs.”
“Ne opovrgavam, ali to ne znači da je egocentrični manijak koji voli biti okružen samo
ljudima sličnim sebi. Očito si mu se svidjela - vas ste dvoje poput dvojajčanih blizanaca.”
Allegru je zabrinuo sestrin manjak samopouzdanja. Kako je mogla pomisliti da nije dovoljno
dobra za nekoga? Svi su je obožavali.
“Da”, Isobel je uzdahnula, upravo kada su se vrata otvorila pa ih je zapuhnuo hladan
zrak. Allegra je zadrhtala.
“Oh!” Trebao je trenutak da se para raščisti, ali je čak i ta kratka riječ bila izgovorena s
teškim naglaskom. “Oprostite. Ja...”
“Hej, Sammy!” Isobel je povikala. “Pridruži nam se.”
Sammy? Sammy? Allegra je pogledala u sestru. Poželjela je udaviti je ručnikom. Jesu li
odjednom postali najbolji prijatelji?
Pogledala je u vrata i uhvatila Samov pogled - nisu se vidjeli otkad su se spustili s
planine. Nije znala treba li se nastaviti ponašati agresivno prema njemu.
“Ne, u redu je. Razgovarate. Prvo ću ići otplivati jedan krug”, brzo je odgovorio.
“Ali...”
“Doista. Vidimo se za koji trenutak”, rekao je i zatvorio vrata.
Isobel se okrenula prema Allegri razjapljenih usta.
“Znam. Neugodan je, zar ne?” Allegra je podigla jednu obrvu i pravila se da traži urasle
dlake na nozi.
“Što se to dovraga događa između vas dvoje?” Isobel je upitala.
Allegra se ukipila. “Kako to misliš?”
“Ma daj, Legs! Nemoj mi reći da se ništa ne događa između vas. Gotovo je doživio srčani
udar kada te vidio u bikiniju, a ti si se zacrvenjela kao paprika.”
Allegra je podigla ruke u zrak. “U prokletoj smo sauni, Iz. Naravno da sam crvena! Sada
znam kako se jastozi osjećaju.”
Isobel je odmahnula glavom. “Ne može, želim detalje. Odmah.”
“Ma nemam ti što ispričati. Znaš i sama da je zbog njega cio moj život u rasulu. On je
stjerao Pierrea u kut i zbog njega sam morala dati otkaz.”
“Stjerao je Pierrea u kut?” Isobel se nasmijala. “Nisam znala da je moguće da Pierrea
Lafauvrea netko stjera u kut. Osim gomile supermodela u jacuzziju.”
“Nije smiješno”, Allegra je odgovorila.
Nekoliko su trenutaka sjedile u tišine, Isobel je promatrala sestru kroz paru. “Oh, ne”,
uskliknula je. “Oh, ne, ne, ne, ne.”
“Što je?”
“Zaljubljena si u Pierrea.”
“Molim?” Allegra je zakriještala. “Ne budi budala! Doista, Iz, čak i za tebe to je...”
“Jesi. Piše ti na licu.”

Page | 194
Knjigoteka
 Glorij@

“Ne možeš mi ni vidjeti lice kroz ovu paru.”

“Misliš da će doći k sebi, razvesti se od svoje mlade žene, započeti novi život s tobom i
da ćete skupa osvajati financijsko tržište na tvom iPadu, u njegovu krevetu, na njegovoj
jahti, usred Indijskog oceana.”
Allegra je progutala slinu. “Ne mislim to. Ne želim to.”
Isobel ju je suosjećajno promatrala. “Oh, Legs. Sada mi se sve posložilo. Zašto mi nikada
nisi rekla?”
Allegrin jedini odgovor bio je jecaj. Naslonila se na zid i približila koljena na prsa. Glas
joj je pukao, odjednom se para činila premalo gusta. Podigla je daljinski i povećala
temperaturu za još jedan stupanj.
“Zar ne shvaćaš da neće biti ništa od toga? Radila si za njega šest godina. Primjećivao te,
bila si njegova zvijezda, ah da se nešto trebalo dogoditi, već bi se dogodilo.”
Allegra je zurila u koljena. Sjetila se Bobova telefonskog poziva od maloprije i da Pierre
zna da je tu. Ovo je bila njegova prilika da je vrati na svoju stranu.
Odjednom joj je pala na pamet jedna misao. Što ako je Bob nazvao zbog toga! Pierre je
htio provjeriti je li tamo, vjerojatno je mislio da mu neće uzvratiti pozive ni poruke, ali je
znao da će se javiti svom starom kolegi. Što ako?... Oh, Bože, što ako je htio provjeriti hoće li
biti tamo prije nego što dođe na zabavu? Bila bi to savršena prilika da razgovaraju licem u
lice, na neutralnom terenu...
Ustala je i pogledala u Isobel. “Nisi u pravu, Iz. Nikada nisam imala nikakve osjećaje
prema Pierreu.”
“Nisi? Dobro. A možeš li mi onda reći zašto je svima jasno kao dan da te naš plavooki
prijatelj neprestano promatra?”
Allegra je začuđeno pogledala sestru. “Nekada doista mislim da se drogiraš! Nemam
pojma o čemu pričaš.”
“Legs, sirotan ne zna bi li te prebacio preko koljena ili te bacio iza kauča i...”
“Iz! Dosta! Ne znaš cijelu priču, u redu? Doista ne znaš. Nema ništa između mene i
Kempa osim neprijateljstva. Mrzim ga, više nego što sam ikoga mrzila u životu.”
“Doista? Više nego ikoga?”
Allegra je odvratila pogled. Obje su znale na koga misli. Isobel je trepnula. “Zašto ste
onda pod istim krovom?”
“Što misliš, budalice?” Allegra je pokazala na Isobelinu nogu.
“Oh, ne.” Isobel je odmahnula glavom. “Znaš jako dobro da si nas mogla vratiti u
apartman da si htjela. Tebi nitko ne može stati na put.”
Allegra je uzdahnula. “Dobro. Čini se da se pojavila jedna poslovna prilika.”
“Kako to misliš?”
“I dalje sam u utrci za posao.”
“Protiv Sama?”
Allegra je kimnula glavom.
“Zna li on za to?”
Allegra je slegnula ramenima. “Ne znam i nije me briga.”

Page | 195
Knjigoteka
 Glorij@

Isobel je zazviždala i nekoliko trenutaka promatrala sestru. “Pa da... vjerojatno si u

pravu”, konačno je rekla. “Hoću reći, što se tiče vašeg odnosa. Od početka je bio
predodređen za neuspjeh.”
Kratka tišina. “Kako to misliš da je bio predodređen za neuspjeh?”
“Pa, on je tako zgodan...”
“Da”, Allegra ju je promatrala.
“Hoću reći, stvarno je zgodan...”
“Da!” nestrpljivo je uskliknula. “Shvatila sam.”
“Nije za tebe. Previše je druželjubiv i drag.”
“Ha! Nisi ga vidjela na sastancima, onda postane hladnokrvna morska psina.” Allegra se
sjetila njegova ponašanja u Pierreovu uredu kada im je oboma prijetio otkaz i njegova
ozbiljna lica za večerom kada joj se Zhou obratio. “Što još?”
“Pa, ima odličan smisao za humor. Jesi li vidjela kako oponaša premijera? Ti, s druge
strane, uopće nemaš smisao za humor. Ne voliš se ni smijati.”
“Točno.”
“Osim toga, ambiciozan je i uspješan.”
“Zašto je to loše?”
“Jer si i ti! Neprestano biste se nadmetali. Ne trebaš još jednog uspješnog muškarca u
životu, Legs. Vjeruj mi, bila bi nesretna jer bi stalno htjela biti bolja od njega. Ne, ti trebaš
nekog gubitnika.”
Allegra je zastenjala i naslonila glavu na zid. Upala je u još jednu sestrinu zamku.
“Nevjerojatna si!”
Isobel se od srca nasmijala. “U pravu sam. Vidjet ćeš.”
“Gluposti.”
“Super, sada se još i vrijeđamo. Hej, kamo ideš?”
“Dalje od tvojih teorija zavjere. Moram malo raditi prije zabave.” Gospodin i gospođa
Yong uskoro će doći. Zhou je jučer rekao da će biti na zabavi i mora im večeras predstaviti
svoju ponudu, prije nego što objave odluku.
“Ne mogu vjerovati da ću propustiti najbolju zabavu ikad”, Isobel je zastenjala.
Allegra se namrštila. “Zašto bi je propustila?”
“Pa, zbog noge, zar ne?” Isobel je pokazala oblog na koljenu.
“Naravno da ćeš ići! Bit ćeš poput Kleopatre i ležati na kauču. Znaš da će svi na koncu
doći do tebe.”
“Ne, neće. Što da razgovaram s gomilom milijardera?”
“Prestani više.”
“Osim toga, nemam ništa za obući i...”
“Pogledaj u ormar, Iz. Možda pronađeš neko iznenađenje.” Isobel je raskolačila oči i
podigla se na laktove. “U ormaru? Što? Reci mi!”
“Ne. Moraš sama pogledati”, Allegra joj je namignula. Osjećala se ugodnije u ulozi dobre
vile nego Pepeljuge.

Page | 196
Knjigoteka
 Glorij@

Dvadeset sedmo poglavlje

Sjedila je sama u sobi. Ispred sebe raširila je Bobovo izvješće. Zurila je u zid i
razmišljala o Isobelinim riječima. Nije bila u pravu u vezi Sama i Pierrea, sve troje samo je
zanimalo kako će zaraditi što više novca.
Ponovno se usredotočila na papire. Odlučila je ne dopustiti da joj misli lutaju. Ma što
Isobel zna? Allegra je živjela u potpuno drukčijem svijetu, koji je njezina sestra gledala samo
u filmovima. Isobel nije mogla razumjeti da su godišnja izvješća njezin oblik sretna
završetka.
Još je jedanput pregledala dijagrame. Kemp je vodio ured za nabavu robe u New Yorku.
Pregledavala je poslove koje je sklopio za Besakovitchev fond u protekle dvije godine i
shvatila da trguje dionicama koje imaju etički način poslovanja, poput fair trade
proizvođača kave u Nikaragvi ili uzgajivača organske zelene kave u Keniji. Nije ulagao u
uobičajene, “zle” dionice - cigarete, alkohol, kasina - koji obično daju visoki povrat, ali Kemp
je i dalje ostvarivao profit od 13 posto za Besakovitchev fond. Usto, imao je drugi račun na
koji su anonimno uplaćivali donacije za razne dobrotvorne organizacije: 500 000 dolara
ovdje, 750 000 dolara ondje, Médecins Sans Frontières, Udruga djece oboljele od raka, Mir u
Siriji, Voda za djecu iz Afrike... Ali to nije bio u potpunosti plemenit čin, bila je to
komplicirana shema za povrat poreza, koja je značila još veći povrat novca na uloženo.
Ponovno je pregledala glavna ulaganja. Sve je izgledalo... normalno. Besakovitch je bio
usmjeren na humanitarno djelovanje i etičke načine poslovanja, a usto je ostvarivao
iznadprosječan profit. Zašto onda odlazi? Mora postojati razlog zašto napušta uspješno
desetogodišnje partnerstvo i taj se razlog mora nalaziti u ovom izvješću.
Čula je kako u prizemlju Dj počinje puštati glazbu i shvatila da je vrijeme da se obuče.
Massi će je vjerojatno odvući u donjem rublju ako zakasni.
Stala je ispred ormara i uzdahnula. Zlatnu je haljinu već dala Isobeli - čula je ciku iz
njezine sobe - a sve što je njoj ostalo bile su uske skijaške hlače, crne traperice i crne hlače.
Od majica, imala je pulover s nordijskim uzorkom, šest polo-majica i crnu majicu kratkih
rukava. “Oh, Cinzia”, promrmljala je i izvadila traperice i majicu. “Dobro je da ne vidiš ovo.”
Na brzinu se našminkala - nanijela je malo jače sjenilo oko očiju da podigne
minimalističku odjevnu kombinaciju. Jedini ukras bile su njezine obline koje su se ocrtavale
na crnoj odjeći. Pogledala se u ogledalo i zaključila da izgleda previše obično. Namjestila je
kosu i nanijela tamnocrveno sjajilo, ali i dalje nije bila zadovoljna svojim izgledom. Poželjela
je da je ponijela barem nešto nakita. Obično putuje s nekoliko komada nakita, za svako
raspoloženje, ali ovoga ih je puta namjerno ostavila kod kuće. Skijati s dijamantima jako je
staromodno.
Trebala je nešto... ludo, nešto da postigne rokerski izgled. Pitala se je li Isobel ponijela
svoje kožne narukvice.
Koža... crvena narukvica zvonca za krave.
Ne, odmah je odbacila tu zamisao. Bila je previše neobična i odmah bi privukla
pozornost. Osim toga, nije htjela nositi nešto tako značajno kao nakit na zabavi.
Potom se sjetila prstenja.

Page | 197
Knjigoteka
 Glorij@

Pronašla ih je u maloj kartonskoj kutijici. Zaručnički prsten s tri dijamanta nije bio
prikladan za zabavu. Imao je povijest koja je zahtijevala više poštovanja nego da ga se nosi
kao modni dodatak.
Drugi, međutim... potamnjeli metal izgledao je nekako zanimljivo, a sam prsten nije
imao nikakav poseban značaj, barem koliko je ona znala.
Slegnula je ramenima i stavila ga na prst. Bolje išta nego ništa.
Prvo je spazila njega, iako je bio posljednji koga je željela vidjeti. Isticao se čak i u sobi
punoj ljudi. U avionu, na sastanku, u klubu, na zabavi, njezine bi ga oči svaki put pronašle.
Razgovarao je sa ženom koja je bila leđima okrenuta ostatku sobe. Smeđa kosa elegantno joj
se njihala dok je gestikulirala njegovanom rukom. Imala je na sebi tirkiznu haljinu duboka
izreza na leđima. Allegra se pitala je li Sam već uživao u pogledu na njezina gola leđa.
Nosio je crni baršunasti sako, bijelu košulju i uske crne hlače. Nije se obrijao, tako da
mu se trodnevna brada presijavala na svjetlu i davala mu muževnu crtu.
Tražila je Pierreovu sijedu kosu, jedva primjećujući koliko je divna prostorija u kojoj su
se nalazili. Ogromne kristalne vaze s bijelim orhidejama, prigušena svjetla, gomila svijeća.
Božićno drvce i svjetla Zermatta bili su u središtu sobe.
Gošće su bile jednako veličanstvene, u šljokicama i perju, baršunu i svili, sjajne
potamnjele kože, kose blistave kao nakit, kuckajući po drvenom podu visokim petama, u
kutu sobe koji je bio uređen kao plesni podij. Građani Zermatta imali su priliku vidjeti kako
se zabavljaju bogataši: cvijeće, svjetla i kratke haljinice.
Allegri je palo raspoloženje kad se sjetila kako je ona odjevena. Je li možda ipak trebala
zadržati haljinu?
Prostorijom se odjednom prosuo smijeh, pa je ugledala Massija i Isobel u njihovu
elementu, kako zabavljaju gomilu posjetitelja pokraj prozora. Isobel je doista izgledala kao
božica u toj haljini, sjedeći na visokom stolcu. Massi je zaštitnički stajao pokraj nje, poput
jednog od gradskih bernardinaca. Nosio je crno odijelo i svijetloružičastu košulju. Koliko mu
je odjeća bila uredna, toliko mu je kosa bila divlja i razbarušena. Svakim je osmijehom,
svakom šalom pokazivao red kristalno-bijelih zuba. Primijetila je da žene ne skidaju pogled
s njega, dodirivale su ga kao da je eksponat na izložbi. Ponovno se sjetila kolača i nasmijala
se. Bio je pun proturječnosti: ljubavnik, ovisnik o adrenalinu, pjesnik u duši.
Allegra je poželjela otići k njima, brzo su postajali središte zabave. Bez obzira na njezin
manjak samopouzdanja, Isobel je zabavljala ljude oko sebe - bez sumnje pričama strave i
užasa o dojenju. Njih dvoje bili su tako zgodan par. Jesu li svjesni koliko dobro izgledaju
zajedno? Isobelina svijetla kosa, pjegice i krhki izgled, uz Massijevu krupnu mediteransku
gradu. Da barem Iz nije pristala na prvog tipa koji je zatražio njezinu ruku.
Ali Allegra se još nije mogla opustiti, možda uopće neće ni moći. Svi u sobi došli su se
zabavljati, ali ona je došla poslovno. Tražila je Yongove roditelje - bilo bi dobro da
razgovaraju prije nego što dođe Pierre - ali pronašla je samo Zhoua pokraj božićnoga drvca.
“Hej!” povikao je. “Legs! Gdje si bila?” Zhou je blistao. Poljubio ju je u oba obraza. Legs?
Obratio joj se s Legs? Njihov se odnos u posljednja dva dana promijenilo iz poslovnog u
prijateljski, ali ovo je bio još jedan novi korak. Kada je spazila sjaj u njegovim očima, shvatila
je da je riječ o nečemu više od običnog naleta adrenalina.

Page | 198
Knjigoteka
 Glorij@

Stajao je pokraj riđokose žene koja ga je pokušavala uhvatiti ispod ruke. Allegra je
pretpostavila da neće biti ni prva ni zadnja koja će pokušati prenoćiti u Zhouovoj kući.
Nagnula se i šapnula mu u uho: “Jesu li ti roditelji stigli?”
Odmaknuo se tužna izraza lica. “Legs, žao mi je. Nazvali su prije pola sata i javili da neće
stići. Doći će sutra ujutro.” Lagano joj je stisnuo ruku.
“Oh”, rekla je razočarano. Već se pripremila za sastanak i bilo joj je teško odjednom
prestati razmišljati o tome.
“Hej! Ma to je dobra stvar! Možemo se zabavljati još sljedećih dvanaest sati!”
Nasmijala se i kimnula glavom. Postalo joj je jasno zašto je toliko veseo. Znala je da bi
bio suzdržaniji u društvu svojih roditelja, iako ih je teško bilo zamisliti na bilo kakvoj zabavi,
bez obzira na njegovo ponašanje.
“Dolazi li Pierre možda?” pokušala je zvučati što ležernije.
“Pierre?” Zhou se podsmjehnuo. “Zašto bi on dolazio?”
Srce joj se spustilo u pete. “Ne znam”, rekla je. “Mislila sam, znaš, budući da si pozvao
mene, možda si pozvao i njega...” Neka joj je težina pritiskala srce.
Zhou se oslobodio brinete i zagrlio je. Sigurno je konzumirao nešto. “Legs, večeras se
trebamo dobro zabaviti, a ne raditi! Ludovat ćemo i opustiti se.” Približio je lice njezinu.
“Posebno ti. Je li ti jasno?”
Kimnula je glavom, suzdržavajući suze. Napetost je odjednom dosegnula vrhunac.
Nema ni Pierrea ni Yongovih. Zaustavio je konobara i pružio joj je votku. Duplu votku, s
obzirom na jačinu.
“Odlično! Gdje je Sam?”
“Sam? On... razgovara s nekim.”
“Idemo ga pronaći.”
“Ne! Ne! On... izgledao je kao da ne želi da ga se ometa.”
Zhou se iscerio. “Vjeruj mi, upravo to želi.”
“Čekaj! Zašto... zašto me ne bi upoznao sa svojim prijateljima?” Prije nego što je stigao
išta reći, okrenula se i započela razgovor s muškarcima iza sebe. “Bok. Allegra Fisher”, rekla
je i nasmiješila se svojim najblistavijim osmijehom.
Zhou je glasno uzdahnuo. “Allegra, ovo je Anatoly Greshnev.”
“Drago mi je.” Rukovali su se. Allegra je prepoznala njegovo ime, ruska naftna
kompanija.
“A ovo je Jae Won. Upravo je prodao svoju aplikaciju Googleu za pola milijarde.”
“Čestitam!” povikala je. Je li joj se činilo ili je glazba postala glasnija nego prije? “Dakle,
nazdravljamo tvome uspjehu.”
“Ovo je Frank Kopitsch.” Prepoznala je i njegovo ime. Alpski rock and roll arhitekt koji
je vjerojatno projektirao i ovu planinsku kuću.
Smješkala se dok su se rukovali. Toliko bogatih u jednoj prostoriji... ovo je bila savršena
prigoda da proširi svoju mrežu poznanstava. Pogledala je Zhoua i sjetila se njegova
prijedloga da otvori vlastitu tvrtku. Bez obzira na to što on misli, ona večeras planira raditi.

Page | 199
Knjigoteka
 Glorij@

Anatoly je pričao o novoj jahti na Azorskim otocima, ali mu je pozornost uskoro prešla
na nekolicinu žena koje su također “radile” te večeri. Pitala se je li ona žena koja je
razgovarala sa Samom također ovdje poslovno.
Brineta u haljini bez leđa nasmijala se na nešto što je rekao - možda je oponašao
premijera? Žena se pomaknula udesno propustiti konobara, a za njom i Allegra koja je
slučajno nagazila Frankovu nogu.
“Joj, oprosti!” povikala je i zakoračila unatrag.
Frank je imao dugu sijedu kosu s plavim pramenovima u stilu rokera iz osamdesetih.
Uhvatio ju je za lakat kao da je izgubila ravnotežu. Imao je na sebi crnu majicu i kožne hlače.
I on je, bez sumnje, došao sklopiti nova poznanstva. Pogled mu je odlutao prema plavuši u
Louboutin cipelama i haljinici, koja se pokušala provući kroz gužvu ruku podignutih iznad
glave.
“Jesi li ti sagradio ovu planinsku kuću, Frank?” nagnula se prema njemu kako bi je bolje
čula.
“Jesam!” veselo je uskliknuo, očito razdragan što zna tko je. “Sviđa li ti se?”
“Predivna je. Nikada nisam vidjela tako fenomenalan bazen.”
“Svaka je pločica ručno ukrašena”, ponosno je dodao.
“Doista?” kimnula je glavom, ni najmanje zainteresirana. “A stakleni zidovi i krov su...
jednostavno nevjerojatni.” Popila je gutljaj pića. Pierre neće doći.
“Kada bih ti samo počeo pričati o toplinskim ograničenjima, izračunima najveće
dopuštene težine snijega na staklu...” Zakolutao je očima. “Svaki put kada krenem u ovakav
projekt kažem si: Frank, ovo je zadnji put da to radiš. Zahtjevi su nehumani. A opet...”
Ispružio je ruku. “Uvijek popustim. Meni je moj posao kao ljubavnica.”
Nije joj se posebno svidjela njegova usporedba. Nagnula je glavu u stranu. “Na čemu
trenutačno radiš?”
“Kuću s osamnaest soba u Winkelmattenu. Kino, snježna soba, konferencijska soba,
privatni noćni klub...”
“Znam li klijenta?”
“O, da.” Odsvirao je nekoliko akorda na zamišljenoj gitari, a potom se pravio da puši
džoint. Kao da će joj to otkriti tko je klijent, ovo se moglo odnositi na cijelu glazbenu
industriju.
“Allegra!” Massi se provlačio kroz gomilu do nje.
“Što je ovo?” upitao je i razočarano pokazao na njezinu odjevnu kombinaciju.
“Pa, dala sam haljinu Iz, zar nisi primijetio?”
Massi je bio u šoku. “Ali ti si večeras trebala biti zlatna djevojka”, objasnio je. “Tako smo
se dogovorili. Ovo je tvoja veee-lika večer!”
“Massi, ne idem na audiciju za X Factor”, nasmijala se, pokušavajući ga smiriti.
“Ali izgledaš kao... dio posoblja”, prosiktao je očajnički.
Frank je skupio oči, očito ga nije razumio.
“Htio je reći osoblja”, Allegra je pojasnila i popila još jedan gutljaj pića. Odjednom joj se
počelo piti. Pierre ne dolazi, ni Yongovi, a ona je puna adrenalina koji mora negdje ispucati.

Page | 200
Knjigoteka
 Glorij@

Svirala je “Fairytale of New York”. Kristalno jasan glas Kirsty MacColl vrijeđao je ljubavnika
čak i dok ju je ljubio.
“Ali izgledala si tako seksi u njoj.” Počeo je cviliti. “Htio sam da se istakneš u gomili. Svi
bi te muškarci promatrali.”
“Jesi li možda pomislio da ne želim da me svi promatraju?” rekla i je stavila mu ruku na
rame. “Osim toga, ima dovoljno žena ovdje koje se bore za tu titulu.” Upravo u tom trenutku
pokraj njih je prošla platinasta plavuša s punđom i ogromnim dekolteom. Frank je i nju
otpratio pogledom.
“Ali ovako si se izgubila u gomili”, Massi ju je prekorio.
“To i želim”, iskreno je odgovorila. Samo se htjela sakriti među ljudima, biti vidljiva tek
dvojici muškaraca koji joj nešto znače u životu. Ni jedan od njih nije se pojavio pa je ostala
stajati kao usamljena sjena na svjetlu.
“Hej! Allegra?”
Još jedan glas ubacio se u razgovor. Polako se okrenula.
Našla se licem u lice s Maxom. Držao je piće u ruci i okrznuo joj rub usnice poljupcem,
baš kao i prošli put - dvosmisleno, kao i njihov odnos. Postoji privlačnost, ali nisu još završili
skupa.
Odskakao je od gomile zbog svoje jednostavne odjevne kombinacije, isto kao i ona, iako
je i dalje izgledao više nego dobro u crveno-plavoj majici s prugama i trapericama. Pitala se
gdje je pronašao pivo - koliko je vidjela, šampanjac i votka bili su tema ove Božićne zabave.
“Što radiš ovdje?” iznenađeno je uskliknula i pogledom pretražila gomilu da vidi jesu li
došli i ostali.
“Jacques se druži s djevojkom koja je pozvana. Rekla je da smo i mi dobrodošli.”
Slegnuo je ramenima. “Mislio sam da nisi više u Zermattu, rekla si da ćete ostati samo
nekoliko dana.”
Nije znala što da mu odgovori. “Iznenadna promjena plana.”
“Zbog?...”
Nije joj padalo na pamet u detalje mu objašnjavati bakin nadolazeći sprovod. “Neki
nedovršeni obiteljski poslovi.”
“Nedovršeni poslovi?” nasmiješio joj se, zavodeći je. “Pa, doista mi je drago što te vidim.
Gdje ste odsjele? Isto mjesto kao i prije?”
“Pa, ne... ovdje smo, zapravo.”
“Ovdje?” Pogledao je raskošnu prostoriju i odjednom izgledao deset godina mlađe. Ovo
je bio svijet koji nikada neće iskusiti niti ga želi iskusiti.
Kimnula je glavom i odjednom se sjetila Franka i Massija koji su stajali pokraj njih i sve
promatrali. “Jao, žao mi je, baš sam nepristojna. Frank, Massi, ovo je Max.”
Obojica su strogo kimnuli glavom, sumnjičavi prema mladiću koji je privlačio pozornost
mnogih žena, ali je imao oči samo za Allegru.
Massi mu se približio. “Već smo se upoznali”, promrmljao je.
“Da?” Sve u vezi s njim - duža kosa, vrećasta odjeća, smiješak koji nije skidao s lica,
opušteno držanje - činilo ga je drukčijim od muškaraca u odijelima kojih je bila puna

Page | 201
Knjigoteka
 Glorij@

prostorija. “Jeste li skijali danas?” Max je upitao, ah mu se pogled neprestano vraćao na

Allegru, poput kompasa koji stalno traži sjever.
Frank se ispričao i otišao po novo piće, iako je Allegra pretpostavila da pokušava
pronaći žensko društvo.
“Pa, hoćeš li mu ti reći ili ću ja?” Massi ju je pitao mrko i ozbiljno.
Uzdahnula je. Nije razumjela zašto se Massiju ne sviđa Max. “Išli smo skijati i ja sam
izgubila skiju na vrhu planine.”
Maxov izraz lica jasno je govorio da je svjestan koliko je loše to moglo završiti. “Ali
kako? Odlično skijaš.”
“Zahvatila sam rub”, uzdahnula je i pokušala izbaciti iz glave Bobov telefonski poziv,
“Kako si se spustila?” Pogledao je Massija. “Ostao si s njom, zar ne?”
Bilo je očito da se mjerkaju. “Već sam odmakao od nje”, Massi se isprsio. “Nisam znao
što se dogodilo dok nas Sam nije nazvao. On je bio s njom.”
Allegra je pogledala Massija. Je li namjerno naglasio te riječi ili je to bilo zbog njegova
lošeg engleskog?
Maxu također nije promaknuo njegov čudan izgovor. “Tko je Sam?”
“Sam, sjećaš ga se. Tamo je”, Massi je stavio ruku preko Maxova ramena i pokazao na
Sama. “Vidiš li ga?”
Nije ga bilo teško primijetiti, zurio je u njih sve vrijeme.
Allegri se okrenuo želudac kada je Massi pokazao rukom da im priđe. Max je pogledao u
Allegru i još joj je više pozlilo.
“Hej. Što je bilo?”
Sam je došao do njih s pićem u ruci. Njegov mračan izgled bio je poput zida koji je
odbijao sve od njega, odnosno zadržavao sve unutar njega. Nije ju ni pogledao. Vratili su se
na uobičajenu igru mačke i miša.
“Sam, ovo je Allegrin prijatelj Max”, Massi je rekao neprirodno blagim tonom.
“Sjećam se. Upoznali smo se neku večer”, Max je rekao i podigao bocu u znak pozdrava.
Napetost u zraku mogla se rezati nožem, svi su je osjećali.
“I ja se sjećam.”
“Vidiš, i Sam se sjeća”, Massi je ponovno pogledao Maxa. Nije bilo ni traga prijašnje
vedrine na njegovu licu. “Sjeća se svega što se dogodilo u Broken Baru, zar ne, Sam?”
“Tako je.”
Max je promatrao dvojicu muškaraca, nimalo uplašen njihovim tonom, za razliku od
Allegre. “Što se događa?” upitala je.
“Hej, ljudi, nisam napravio ništa loše, samo smo se malo zabavljali”, Max je slegnuo
ramenima.
“Da? E pa, meni se nije činilo da ti je nedostajao njezin pristanak”, Sam je procijedio
kroz zube.
“Je li ti izgledala kao da se nije zabavlj...”
Nije stigao ni dovršiti rečenicu, Sam se zaletio u njega i pribio ga uza zid.

Page | 202
Knjigoteka
 Glorij@

“Moj Bože! Massi, učini nešto!” povikala je kada je vidjela kako Sam podiže stisnutu
pesnicu i sprema se za udarac. Rulja oko njih odmah se razdvojila, znatiželjno promatrajući
kako Sam drži Maxa za ovratnik iznad zemlje tako da su mu noge jedva dodirivale pod. Bilo
je previše bučno u prostoriji da i ostali gosti primijete.
Massi se ubacio. “Hej, hej! Ostavi ga meni, prijatelju. Mogu ga izbaciti u snijeg dalje nego
ti. Ostavi ga.”
Massi je stavio ruku na Samovu šaku i potapšao ga po ramenu, nakon čega je pustio
Maxa.
“Hej, u čemu je tvoj problem?” Max se zakašljao i gledao znatiželjne promatrače.
“Znaš ti jako dobro”, Sam je procijedio kroz stisnute zube.
“Samo si ljubomoran što sam ja došao prije te...”
Sam je ponovno poletio prema njemu, ali ovoga puta Massi ga je preduhitrio, zgrabio
Maxa i počeo ga vući kroz rulju kao kakvo zločesto dijete.
Allegra ih je promatrala usta razjapljenih od šoka.
“Koji ti je vrag?” dobacila je Samu. “Ne možeš se tako odnositi prema njemu? Što je
učinio da ga tako ponižavaš?”
“Problem je ono što je tebi učinio.”
Allegra je upitno podigla obrvu. “O tome je riječ? Ponašaš se kao ljubomorno dijete jer
me poljubio? Daj odrasti više!”
“Allegra...”
“Ne! Jebi se!” bijesno je povikala, okrenula se i projurila kroz gomilu, pokraj Zhoua i
Jaea Wona - koji su i dalje bili udubljeni u razgovor - pokraj ruskih eskort dama koje su
plesale na podiju, konobara koji su nosili srebrne pladnjeve u ruci, pa uletjela u dizalo. Čula
je kako netko izvikuje njezino ime upravo kada su se vrata zatvorila.
Srce joj je udaralo dok se dizalo polako spuštalo. Željela je što prije sići. Zašto nije
krenula stubama?
Vrata su se otvorila u prizemlju i ona je izletjela iz dizala, ali bilo je prekasno: Sam je
već čekao dolje. Pojurio je prema njoj. “Čekaj!” prepriječio joj je put.
“Neću!” povikala je i pokušala se progurati pokraj njega.
Uhvatio ju je za lakat. “Ne znaš cijelu priču.”
“Znam dovoljno”, rekla je otresito i pokušala osloboditi ruku. “Pusti me da prođem!”
povikala je. Tresla se od bijesa, nije ga više mogla podnijeti. Ni njega ni ovu situaciju. Od
njegove joj blizine ponestane zraka i dlanovi joj se počnu znojiti. Sve je naopako: dobrota je
samo trik, intimnost okrutna šala. Agresivnost i neprijateljstvo jedine su emocije koje
dobiva od njega i koje truju njihovu međusobnu privlačnost.
“Stavio ti je drogu u piće, Allegra.”
Prestala se boriti. Pustio joj je lakat i zakoračio unatrag.
“Molim?” promucala je, piljeći ravno u Samove oči.
“Riječ je o novoj legalnoj drogi koja se zove sparkles. Stavlja se u piće i čini te... sretnim,
slobodnim...”

Page | 203
Knjigoteka
 Glorij@

Gledala je kako mu se usnice pomiču, ali nije čula ni riječi. Odmah se sjetila mamurluka
koji je imala nakon te večeri... i rupa u sjećanju.
“Njegovi su ti prijatelji stavili to u piće. Massi ih je vidio i prijavio upraviteljima, a nakon
toga obavijestio i nas. Dečkima je zabranjen ulaz u pola klubova u gradu.”
Počela je paničariti. “Jesam li?... Kako sam došla kući? Što sam?...”
“Mi smo te odveli.”
“Vi?” glupavo je zurila u njega. Nije se mogla sjetiti da su nju i Iz otpratili do apartmana.
Bože! Prekrila je lice rukama. Mislila je da je loše što ju je Zhou vidio pijanu! Ali drogiranu?
“Hej”, stavio joj je ruku na rame. “U redu je. Ništa se nije dogodilo. Nisu te ni taknuli.”
Pogledala ga je, odmahujući glavom. “Ne znam.”
“Ja znam... Nisam bio siguran trebam li ti reći. Mislio sam da ćeš pomisliti da se miješam
ili da te pokušavam uplašiti.” Slegnuo je ramenima. “Pa sam odlučio da je bolje šutjeti. Rekao
sam sam sebi da ga sigurno nećeš više sresti, ali sljedeće jutro, prije utrke...”
Pogledala ga je.
“Kada te poljubio, ja...” Pogledao je u pod. “Mislio sam da će ponovno pokušati nešto pa
sam ga progonio niz planinu. Zamalo sam te ozlijedio!” Slegnuo je ramenima.
Zatreptala je. Nije to učinio namjerno?
“Dok sam došao do podnožja, Massi im je već očitavao bukvicu. Rekao im je da nestanu
iz grada. Kada su se pojavili večeras...”
Ostala je bez riječi. Kako je mogla sve krivo protumačiti? “Ne može li policija išta
učiniti?”
“Ne. Znaju za njih i obavijestili su vlasnike barova i klubova, ali droga se još uvijek može
legalno kupiti. Nitko ih nije prijavio. Barem ne zasada.”
“Ne znam što reći”, promrmljala je, skrenula pogled, a potom ga ponovo pogledala.
“Nisi ti kriva. Samo si se htjela malo zabaviti... Nitko te ne može kriviti zbog toga.”
Pomicao se s noge na nogu. Bilo mu je neugodno i znala je da su prešli na novu razinu
odnosa. Oni.
“Moram ići”, šapnula je i okrenula se. “Čekaj”, rekao je i približio joj se. “Molim te.
Možemo li nakratko... razgovarati?”
“Nemam ti što reći, Same.”
“Ja imam.”
Pogledala ga je. “Hoće li razgovor promijeniti to što si učinio? Hoće li promijeniti to što
si rekao Pierreu? Što je on rekao meni?”
Sam je bio zatečen. “Allegra, ja...”
Zurila je u njega, čekajući objašnjenje koje je znala da ne postoji, iako su mu oči govorile
drukčiju priču. “Morao sam to učiniti.”
“Morao?” Gotovo se počela smijati. Što god je započelo one noći u Zurichu, nije moglo
preživjeti njegove poslovne ambicije u Londonu. “Posao je na prvome mjestu, zar ne?”
Zurio je u nju. Preplavio ga je niz različitih emocija i nije znao što dalje reći. “Znam da
me razumiješ. Isti smo, Allegra.”
“Ne, nismo. Nikada ne bi nekoga toliko uništila kao ti mene.”
Page | 204
Knjigoteka
 Glorij@

“Ne? Reci mi onda - bi li me mrzila da se poslije toga nisam pojavio u Londonu? Bi li bilo
nešto između nas da sam ostao u Zurichu ili se vratio u New York - daleko od tvoje poslovne
prilike?”
Skrenula je pogled, nije htjela da razgovor krene tim putem. Što je očekivao da će mu
reći nakon što je priznao da ju je bacio pod vlak kako bi spasio sebe?
“Odgovori mi.” Približio joj se još više.
“Naravno da ne bi. U tome i jest stvar! Nije postojalo ništa između nas osim viška
slobodnog vremena koje je trebalo ispuniti. Bilo je lako jer ništa nije značilo.”
“Ništa? I dalje ćeš se praviti da nije postojalo ništa među
“Tko se pravi?”
Prošao je rukom kroz kosu, izgledao je kao da je sažalijeva. “Allegra, ti se stalno
pretvaraš. Praviš se da nisi usamljena, da ne osjećaš ništa osim mržnje prema meni. Ali
znam da je to laž. Sjećanje na Zürich govori mi da je to laž.” Glas mu je postao dublji i srce joj
je počelo brže kucati, pripremati je za bijeg. “Zašto to radimo jedno drugome? Ti si
najpametnija, najprivlačnija, najzamamnija žena koju znam.”
“Ne zanima me što ti misliš.” Zakoračila je unatrag, ali on joj se ponovno približio.
Progutala je slinu, mrzila je što je prati. Pokušala je ostati na mjestu, ali nije mogla podnijeti
da joj je tako blizu. Jedva se obuzdavala da ne podigne ruke ispred sebe.
“Ne vjerujem ti.”
“U redu. Živi u zabludi.”
Okrenula se kako bi otišla od njega, ali on ju je uhvatio oko struka i uzeo u naručje.
Poljubio ju je tako strastveno da joj je svaka misao nestala, a ostao je samo instinkt, instinkt
koji joj je govorio da mu uzvrati poljubac.
Odmaknuo se, duboko dišući, očiju uprtih ravno u njezine. Mogla je čuti otkucaje
njegova srca. “Ja živim u zabludi? Doista?”
Htjela je početi se smijati, plakati, ali se ukipila na mjestu pod njegovim omamljujućim
pogledom. Ostala je bez isprika, bez argumenata. Ponovno je približio usnice njezinima,
ovoga puta polako, a ona je obavila ruke oko njegova vrata i učinila nešto što nikada nije.
Prepustila se.

Page | 205
Knjigoteka
 Glorij@

Dvadeset osmo poglavlje

Osamnaesti dan: Zvonce za krave

Ležala je u njegovu naručju i slušala otkucaje njegova srca Već je zapamtila njihov
ritam, mogla ga je odsvirati na bubnju, udaralo je nježno pod njezinim obrazom, poput
ritanja djeteta u majčinu trbuhu. Mogla je ostati ovdje zauvijek, u njegovim rukama,
pripijena uz njegovu meku i toplu kožu.
Ali sve je to bila samo iluzija kojoj se približavao kraj. Yongovi će uskoro doći i ovo su
bili njihovi posljednji zajednički trenuci. U tišini je promatrala vrhove Matterhorna i zoru
koja je svitala. Imali su samo tu noć, a sunce se već toliko podiglo na horizontu da ga više ni
planina nije mogla sakriti. Ustat će kada se prve sjene pojave na sjevernoj padini. Nema
smisla odugovlačiti. Suze su gubljenje vremena, prošlost. Uskoro će i ovo postati samo
prošlost, kao i sve ostalo.
Zataknula je iza uha pramen kose koji joj je pao preko lica.
Ispružila je ruku u zrak i vidjela da i dalje na ruci ima prsten.
Zaboravila ga je skinuti sinoć, njezin pokušaj da se istakne.
Je li bio od kositra? Jednostavan je i skroman poput obične šivaće igle.
Okrenula ga je, razmišljajući koliko je drukčiji od zaručničkog prstena s tri draga
kamena. Potom je spazila nešto što joj je privuklo pozornost. Ne mjestu gdje je prsten
stajao, vidjela je maleno urezano srce.
Allegra je skinula prsten i ugledala, sa stražnje strane najšireg dijela, gdje se obično
graviraju pečati ili grbovi, srce. Skriveno, poput tajne.
Sam se pomaknuo i savio nogu tako da je njezina noga pala preko njega. Privukao ju je
još bliže k sebi. Ponovno je stavila prsten, spustila ruku i zatvorila oči, udišući njegov miris.
Tiho je stenjao u snu. Nasmiješila se i nastavila drijemati.
“Dobro jutro.”
Otvorila je oči. Sam je sjedio mokre kose na rubu kreveta, ručnika omotana oko struka i
sa šalicom u ruci.
“Pretpostavio sam da želiš čaj. Jesam li u pravu?”
Kimnula je glavom, zureći u njega u nevjerici. Što se dogodilo? Zašto je on ovdje? Zašto
je ona još uvijek ovdje?
Matterhorn je bio okupan suncem, kao da joj se ruga, iza njega nebesko plavetnilo.
Stavio je čaj pokraj nje i nagnuo se poljubiti je.
“Kako si spavala?”
Ponovno je kimnula glavom, pokušavajući ne razmišljati o tome koliko privlačno
izgleda, pokušavajući ne paničariti. Opet je zaspala. Zaspala je u njegovu naručju i sada je
bilo prekasno da diskretno nestane i dade mu do znanja kako je njihovoj vezi kraj.

Page | 206
Knjigoteka
 Glorij@

Polako ju je promatrao, upijao, kao da ima sve vrijeme ovoga svijeta. Pogledi su im se
ponovno sreli. “Nisam te htio probuditi, ali Yongovi će uskoro doći, a pretpostavio sam da ih
ne želiš dočekati u pidžami. Ili... dok si sa mnom.”
Nacerio se, osmijeh mu se razvukao od uha do uha. Kako je mogla žudjeti za njim i
mrziti ga u isto vrijeme?
“Hvala ti”, šapnula je, a on ju je ponovno poljubio. Ostali su sami na svijetu.
Ne. Stavila je ruke na njegova ramena i odgurnula ga. Okrenuo se i položio glavu na
ruku, ne skidajući osmijeh s lica.
“Moram ići”, rekla je.
“Možeš pokušati”, ponovno se nagnuo i poljubio je, a njezino je tijelo odmah reagiralo
na njegove usne.
Bože dragi, Bože dragi... morala se pribrati i ponovno ga udaljiti od sebe, ali srce joj je
tako ludo udaralo da ga nije mogla obuzdati. Osjećaji su joj počeli izvirati na površinu. Kako
je mogla ponovno zaspati? Svaka minuta provedena s njim otežavala joj je rastanak.
“Zabava je bila dobra”, promrmljala je dok joj je Sam micao pramen kosa s lica. Možda
se posvađaju ako počnu razgovarati...
“Ne nije, bila je grozna. Previše neukusna. Kasnila si četrdeset minuta, a nakon toga se
pojavio on. Mislim da nisam bio na goroj zabavi.”
“Četrdeset minuta?” trepnula je. “Kako znaš?”
“Što misliš zašto sam stajao tamo? Imao sam pogled na sve što se događa. Vidio sam da
me pokušavaš izbjeći”, nasmijao se. “Ali ne bih ti to dopustio.”
Oslobodila se njegova naručja i pokušala iskočiti iz kreveta, ali Sam je ležao na
prekrivaču, pa je zgrabila najbližu stvar na podu. Njegovu? Njegovu majicu.
“Odjednom si postala stidljiva?” gledao ju je kako oblači košulju i kopča je drhtavim
rukama. Morala je pobjeći odavde, daleko od njegovih riječi, od njegovih očiju, nije došla
ovamo zbog njega. Privlačnost između njih dvoje bila je neupitna, da, mora to priznati, ali
nije došla ovdje spavati s njim. Ovdje je zbog Yongova obećanja, zbog naslova u nedjeljnim
novinama, izvješća u njezinoj sobi...
Nije smjela to zaboraviti. Pokupila je gaćice i grudnjak s poda. Hlače su joj ležale pokraj
vrata. Što prije ode odavde, to bolje - njegove su je riječi vodile putem kojim nije željela
kročiti. Za nju je postojao samo jedan put.
Ali on je imao druge zamisli. Skočio je s kreveta i stao pred nju. Počeo ju je škakljati po
struku, pa je pala u njegovo naručje.
“Dobar pokušaj”, rekao je i ponovno je spustio na krevet. “Ali bezuspješan.”
Dogovorili su se da će prvo ona otići na doručak, a nakon pet minuta Sam. Bez obzira na
njihov plan, svi su ih pogledali kada su ušli, kao da znaju što se dogodilo. Ili je to bila samo
njezina mašta?
“Jesi li dobro spavao?” Massi je upitao Sama, smješkajući se, dok je Sam posegnuo za
grožđem.
“Da, Ti?” odgovorio je ležerno, ali je nogom ispod stola pronašao Allegrin gležanj i
počeo ga gladiti. Isobel je i dalje doručkovala u sobi, iako je Allegra pretpostavila da je
početno oduševljenje splasnulo nakon večerašnje zabave i mamurluka.

Page | 207
Knjigoteka
 Glorij@

“Znaš mene - spavam ko top”, Massi je rekao, prerezao pecivo i namazao debeo sloj
maslaca.
“Ne, ne spavaš. Topovi su tiši od tebe. Hrčeš kao životinja”, Zhou je dometnuo. “Čuo sam
te do svoje sobe.”
Massi se počeo smijati, a potom je bacio pecivo na Zhoua, koji se vješto izmaknuo da ga
ne pogodi.
“Zabava je bila sjajna, Zhou”, Allegra je rekla i otpila gutljaj čaja, prateći hoće li domaćin
dobaciti kakav komentar, ali činilo se da ga i dalje drži uzbuđenje od sinoć. “Toliko ljudi.
Imaš stvarno puno prijatelja.”
“Oh, mislim da svi znamo da mi nisu prijatelji”, Zhou je rekao smješkajući se. “Ali
slažem se, odlična zabava,”
Nastavio je kimati glavom, kao da razmišlja o nečemu na što je ponosan. Allegra se
pitala što su ostali radili nakon što su ona i Sam nestali. Zhou je poprilično riskirao
organizirajući tako razuzdanu zabavu tek nekoliko sati prije povratka svojih roditelja.
Okrenula se vidjeti je li išta oštećeno u kući. Ona i Sam bili su budni do tri ujutro, a
glazba je nastavila svirah i nakon toga. Međutim, izgledalo je kao da se ništa nije dogodilo:
nije bilo mrlja od crvenog vina na kaučima, otkačenih zavjesa, rupa u sagovima, stolaca bez
nogu... čini se da su Estelle i ostatak osoblja radili od rane zore da sve urede do doručka.
“Ne sjećam se da sam te vidio nakon što sam izbacio van malog Francuza”, Massi je
rekao, mažući džem na pecivo.
Allegra je zahvalno pogledala Massija. Njezin anđeo zaštitnik. “Ne? Oh, bio sam tu.
Družio se, znaš već.” Grickala je jagodu, a Sam joj je uhvatio gležanj nogom.
“Družio se”, Massi je ponovio, pažljivo ga promatrajući.
“Naučio si novu riječ, Mass?” Sam je dometnuo. “Kada ti roditelji dolaze?” upitao je
Zhoua.
Zhou je duboko udahnuo i uspravio se u stolici. “Avion im slijeće u Ženevi za sat
vremena. Nakon toga treba im četrdeset minuta da helikopterom dođu do nas.”
“Želiš li da ih dočekamo s tobom ili da se izgubimo?”
“Trebali biste otići prije nego što dođu. Sigurno će se htjeti odmoriti nakon putovanja
i...”, pročistio je grlo. “Htio bih razgovarati s njima o nekim stvarima.”
“U redu.” Sam je znatiželjno podigao obrvu, a Allegri se želudac okrenuo. Zbog toga je
trebala zbrisati iz Samove sobe. Zbog toga se trebala vratiti u svoju sobu. Ne može raditi
svoj posao ako joj emocije stoje na putu.
Odvojila je nogu od Samove i stavila je ispod stolice.
“To bi nam trebalo ostaviti dovoljno vremena za malo skijanja, ako ste za?” Sam je
upitao, tražeći njezinu nogu pod stolom.
“Gornergrat?” Massi je slegnuo ramenima dok je žvakao pecivo. “Mogli bismo zastati u
snježnom parku i skakati.”
“Allegra, kako ti to zvuči?” Sam ju je upitao. Rekao je to ležernim tonom, ali pitala se
hoće li ih otkriti to što joj se uopće obraća, jer je bio jako tih u njezinu društvu u posljednje
vrijeme.
“Moram obaviti nešto u gradu. Naći ćemo se poslije”, rekla je i popila gutljaj čaja.

Page | 208
Knjigoteka
 Glorij@

“Naravno”, Sam je rekao nakon kratke stanke i nastavio žvakati pecivo, iako je vidjela
po njegovu izrazu lica da mu ništa nije jasno.
“Nadam se da se ne nalaziš s još nekim dečkom, Allegra”, Massi je zločesto dometnuo.
“Danas nećeš morati nikoga istući zbog mene”, odgovorila je i nasmiješila se, dajući mu
do znanja da je zahvalna zbog toga što je učinio za nju i Iz.
“Odlično”, Massi je namignuo. “Iako mislim da nitko nije toliko dabar kao onaj mali
Francuz.”
“Hrabar, Massi! Nevjerojatan si”, nasmiješila se.
Zhou se grohotom nasmijao i bacio mu rupčić u glavu.
Sam se nije nasmijao. Desetak minuta nakon toga presreo ju je dok se spuštala
stubama.
“Što je to bilo?” zaustavio ju je pokraj vrata spavaće sobe.
“Što?”
“Bježanje od mene, nisi me htjela ni pogledati...” Stavio joj je ruke na kukove i privukao
je k sebi. Poljubio ju je prije nego što ga je stigla zaustaviti, kao da je znao da su riječi njezina
najbolja obrana.
“Nisam htjela da nešto posumnjaju”, rekla je kada je poljubac završio. Nije ga mogla
pogledati u oči.
Nježno ju je uhvatio za bradu i prisilio da ga pogleda.
“Zašto bismo se morali skrivati? Zašto moram ući u prostoriju pet minuta nakon tebe?
Njih dvojica moji su najbolji prijatelji. Mislim da ne mogu ništa sakriti od njih. Sigurno si
primijetila da nas pokušavaju spojiti.”
Smrknula se. “Ne.”
“Legs, zato te Zhou pozvao da ostaneš u njegovoj kući.” Slegnuo je ramenima. Srce ju je
zaboljelo kada se sjetila razloga zašto je ona ovdje. “Rekao mi je nakon sastanka u Parizu
kako zna da je bilo nešto između nas dvoje.”
“Što? Kako?”
“Rekao je da mora postojati nešto ispod tolike međusobne mržnje.”
Utihnula je. Znala je da je ovo pravi trenutak da mu kaže zašto je ovdje. Bila je njegova
suparnica i ljubavnica. Ta dva odnosa mogla su postojati neovisno jedan o drugome, ali nije
se mogla prisiliti da to izgovori. Nije dovoljno vjerovala u njih, nekoliko sati nakon ovoga
njihova će se veza raspuknuti na tisuću komadića.
“Osim toga, što radiš danas da ne možeš skijati s nama?” Približio joj se, uhvatio je za
vrat i nagnuo joj glavu. “Želim te u svome krevetu i nigdje drugdje.”
Oči su im se srele i osjetila je njihovu magnetičnu privlačnost. ]e li to ista emocija koju
je Lars osjećao prema Valentini? Je li to ljubav koja će joj srušiti cio svijet ako je izgubi?
Ljubili su se i svađali diljem Europe - u Zürichu, Parizu, Londonu i Zermattu. Nije mu mogla
pobjeći niti je mogla riješiti ga se.
Čuli su korake na stubama i razdvojili se, ali ne dovoljno brzo, pa ih je Massi vidio kako
stoje jedno nasuprot drugome.
“Vas dvoje jako ste mi sumnjivi”, Massi se oduševljeno nasmijao i raskolačio oči.

Page | 209
Knjigoteka
 Glorij@

“Dogovaramo se gdje ćemo se naći za ručak”, Sam je odgovorio i naslonio se na okvir

vrata. “Mislio sam Findlerhof, možda?”
“Ne”, Massi je uzdahnuo, a osmijeh mu je nestao s lica. “Moramo ručati ovdje i družiti se
sa Zhouvim roditeljima.”
Sam se nasmijao. “U redu”, promrmljao je i uspravio se.
“U tom slučaju trebamo u potpunosti iskoristit jutro”, Allegra je brzo dometnula i otišla
u sobu. “Vidimo se kasnije, dečki.”
“U redu, nađemo se gore za deset minuta”, Massi je dobacio Samu koji je krenuo prema
svojoj sobi.
“Naravno”, Sam je odgovorio, ne skidajući oči s Allegre. “Deset minuta bit će dovoljno
da...”, promrmljao je.
Nisu još ni zatvorili vrata za sobom, a već ju je ljubio po vratu i ramenima. Zatvorila je
oči i predala se užitku. Razum joj je govorio da mora prestati, da ne dopusti da se ovo
razvije u nešto više, ali što je mogla učiniti? Dvije noći provedene s njim i već je izgubila
glavu. Dvije noći s njim i već je znala da je pronašla nekoga kome može vjerovati. Dvije noći
s njim i već je mislila da bi ovo moglo biti vrednije od kakve poslovne prilike.

Page | 210
Knjigoteka
 Glorij@

Dvadeset deveto poglavlje

Čizme joj nisu bile dovoljno visoke za snijeg koji je napadao tijekom noći. Čarape i hlače
bile su joj mokre, ali nije to ni primjećivala. Bila je previše zauzeta mahanjem Samu i
Massiju u uspinjači koja je vozila prema vrhu Zermatta.
Massi se glupirao i zabavljao je. Iako mu se smijala, nije skidala oči sa Sama. Pratila je
uspinjaču dok god nije nestala među krošnjama drveća. Nije mogla izbaciti iz glave sjećanja
na njihove zajedničke trenutke.
Bio je u pravu, neće se moći još dugo skrivati. Bila je toliko rastresena da se na trenutak
nije mogla sjetiti zašto nije otišla s njima na skijanje. Nije se mogla prestati smijati dok se
probijala kroz gomilu ljudi na ulici. Znala je da ne bi trebala biti sretna, ali nije si mogla
pomoći.
Koračala je ulicama ukrašenim lampicama i konačno stigla do suvenirnice. Otvorili su
ladicu broj osamnaest na adventskom kalendaru, iz koje je izvirila zvijezda od žice s bijelim
i crvenim staklenim perlicama. Spazila je drvenog anđela u ladici broj pet.
Allegra je ušla u trgovinu. Bilo je toplo, crveni sag ostavljao je ružičasti odsjaj na zidu
punom polica s drvenim figurama, glazbenim kutijama, kućicama za lutke, životinjama i
lutkama koje su visjele sa stropa. Satovi s kukavicom bili su obješeni iza blagajne, a svaki je
pokazivao drugačije vrijeme.
Mlada djevojka od osamnaest ili devetnaest godina nasmiješila joj se. Kosa joj je bila
duga i zavezana u pletenicu, a na sebi je imala tradicionalnu opravu s crvenom vestom i
širokom suknjom. “Guten Tag.”
“Guten Tag”, Allegra je kimnula i nasmiješila se. Spazila je gomilu drvenih anđela u
košari i uzela jedan.
“Jeste li iz Engleske?” djevojka je upitala.
Allegra je kimnula glavom.
“Mogu li vam kako pomoći ili samo gledate?”
“Uzela bih ovo, molim vas.” Predala je anđela djevojci, koja ga je počela zamatati.
“Šesnaest franaka, molim vas.”
Allegra joj je dala dvadeset i pogledala satove iza nje. Bili su jedan od razloga zašto je
došla. “Možete li mi reći nešto više o satovima?”
Djevojka se okrenula. “Ovo su posebni komadi. Sve su ručno izradili moj otac i djed.
Pogledajte krov”, pokazala je na sat najbliže sebi. “Izrađen je od jednog komada drva, bez
čavlića. Kamenčići su iz našeg vrta. U svakom satu nalazi se više od šesto pedeset dijelova.”
“Opa!”
“Da”, djevojka je zasjala od sreće. “Izrađuje li ih vaš djed još uvijek?”
Slegnula je ramenima. “Da, ali sporije, vid mu više nije što je nekad bio.”
“Oh.”
Djevojka je dala Allegri ostatak novca i anđelčića Barryja u malenoj papirnatoj vrećici.

Page | 211
Knjigoteka
 Glorij@

Allegra nije htjela još otići, imala je toliko pitanja, ali nije znala kako da ih sroči...
“Dakle, ovo je obiteljski posao?”
“Da. Moja obitelj ponosni su stolari već pet generacija.”
Allegra je kimnula. “Moji su preci bili stočari”, rekla je sramežljivo. Bilo joj je čudno prvi
puta izgovoriti te riječi, prihvatiti prošlost koju je tako slabo poznavala.
“Oh.” Djevojka je pristojno kimnula, a nakon nekoliko trenutaka dometnula: “Ovdje?”
“Da.” Allegra je slegnula ramenima. “Više se, nažalost, ne bave time. Nemamo nikakvu
tradiciju koja se nastavlja već pet generacija.” Pet generacija žena - duga linija majki,
obiteljska šala - ali sada nije bio prikladan trenutak da to kaže.
Nastupila je neugodna tišina, djevojka je sramežljivo slegnula ramenima.
“Baš sam se divila adventskom kalendaru u izlogu”, Allegra je nastavila.
“Da. Zapravo, premalen je za izlog, ali prodali smo posljednje jaslice i nismo imali što
staviti tamo. Pokušala sam ga ukrasiti lišćem.” Djevojka se nervozno nasmiješila. Iz ovoga
kuta, izlog je doista bio prevelik za kalendar.
“Predivan je”, Allegra ju je ohrabrila. “Doista mi je zapeo za oko... je li to lokalna...
izvedba? Nikada nisam vidjela takav adventski kalendar.”
“Da”, djevojka je rekla i kimnula glavom. “Postaju sve popularniji. Ljudi mogu odabrati
koje darove žele staviti u ladice. To ih čini doista posebnim jer je svaki unikatan.”
“Sigurna sam. Odlična ideja.”
“Mnogima se sviđa anđeo Gabrijel”, djevojka je kimnula prema Allegrinoj vrećici.
“Da... kladim se da je tako. Jako je sladak. Obrazi...”
Djevojka se nasmiješila i Allegra je zastala. Znala je da je vrijeme da ode, ali umjesto
toga, stavila je ruku na blagajnu. “Da budem iskrena, imamo jedan takav adventski kalendar
i mislim da bi mogao biti vaš.”
“Naš?”
“Da. Jako je star, ali ima jednog anđela koji je isti kao ovaj koji sam kupila. Pronašli smo
ga na tavanu.”
“U Engleskoj?”
“Da, ali majka nam je odavde i...” Zastala je, nije htjela zamarati djevojku obiteljskom
pričom. “Sat i kalendar izgledaju kao da su izrađeni ovdje.”
Djevojka je izgledala još više iznenađeno. “Imate i sat?”
“Da, ali nismo ga ponijele. Sat je u Engleskoj na popravku, ali kalendar je ovdje.”
Posramljeno je slegnula ramenima. “Naš je puno manji od ovoga u izlogu - ne bismo mogle
putovati s tako velikim kalendarom - ali svaki dan otvorim po jednu ladicu. Obično ne
slavim Božić.” Sjetila se da nije otvorila današnju ladicu, Sam ju je jutros previše omeo.
“Možete li ga donijeti? Moj bi ga otac sigurno volio vidjeti.”
“Doista? Mislite da bi ga zanimao?”
Djevojka je kimnula glavom. “Znam da bi.”
“U redu... kada da ga donesem?”
“Danas ima sastanak s dobavljačima, ah sutra će biti u trgovini. Najavit ću vas.”

Page | 212
Knjigoteka
 Glorij@

“Odlično”, Allegra je uskliknula. “Imamo dogovor.”

“Imamo”, djevojka je ponovila i nasmiješila se.
Allegra je izašla na ulicu. Još je jedan komadić povijesti sjeo na svoje mjesto. Sat dolazi
iz ove trgovine, možda su čak djevojčini baka i djed poznavati Valentinu. Allegra nikada
neće mami moći vratiti Valentinu, ali možda joj bude mogla prenijeti priče o njoj.
Otvorila su se vrata obližnjeg kafića i na ulicu je izašla skupina nasmijanih djevojaka u
skijaškim odijelima, s trakama za kosu u stilu sedamdesetih. S njima je izašao i miris keksa.
Allegra je odlučila ući i kupiti kolač Isobel. Bila je u pravu, sestrino je raspoloženje
klonulo - bilo joj je žao što propušta još jedan dan skijanja, lijekovi protiv bolova dodatno su
pogoršali mamurluk, osim toga nedostajali su joj Ferdy i Lloyd, tako da se danas Massi
morao jako truditi da je nasmijava. Jedina dobra stvar bila je što su je previše okupirale
vlastite brige da primijeti Allegrino neobično veselje.
Red je bio gotovo do vrata pa je uzela mobitel kako bi javila Lloydu da pošalje Iz
nekoliko sinovih fotografija. Prestala je primati pozive i poruke ohrabrenja od kolega jer
nikome nije odgovarala. Još uvijek nije znala kako protumačiti Pierreovu šutnju. Znao je da
je ovdje, znao je da je i dalje u igri...
Stegnulo ju je u prsima kada je shvatila koliko je zakomplicirala stvari sinoć. Sjetila se
što je Sam priznao za večerom prije nego što ju je poljubio.
Zatvorila je oči i udahnula. Ona je bila krajnje korektna prema njemu. Jedna je stvar bila
predati se strasti, a druga osveti. Jedini način na koji može uzvratiti Pierreu jest poraziti
Sama. On ne bi oklijevao ni trenutka da je u njezinoj situaciji.
“Gospođice Fisher?”
Otvorila je oči i spazila oca Meretea pokraj sebe s dvije kave u ruci. “Žao mi je, nadam se
da vas nisam prekinuo u molitvi.”
“Oh, ne... nisam...”, promrmljala je prije nego što je vidjela sjaj u njegovim očima. “Oh.”
Nasmiješio se. “Jeste li spremni za sutra?”
Kimnula je glavom. “Bili ste u pravu. Čim smo riješili papirologiju, pogrebnici su
preuzeli sve ostalo. Osjećam se kao da nisam dovoljno učinila.”
“To što ste ovdje i što radite sve ovo dovoljno je.”
Slegnula je ramenima, bilo joj je nelagodno preuzeti sve zasluge. Ovo je bila njezina
dužnost - barem je tako bilo u početku. “Usput, upoznala sam djeda. Nakon što smo
razgovarali s vama, moja sestra i ja otišle smo ga posjetiti.”
“I?” otac Merete zadovoljno je uskliknuo.
“Divan je čovjek. Posjetila sam ga i jučer, a nadam se da ću ponovno otići danas
popodne. Nevjerojatno je čuti price o prošlosti. Već sam toliko naučila o svojoj obitelji od
njega, a tek smo se upoznali.”
“Drago mi je što to čujem. Nadam se da ga je vaša nazočnost oraspoložila. Hoće li doći
na sahranu sutra?”
“Hoće.”
“To je dobro. Jako sam zabrinut za njega. Nekoliko sam ga puta otišao posjetiti, ali me
Bettina nije pustila unutra.” Namrštio se. “Rekla je da se odmara i kako ne želi da ga se
ometa.”

Page | 213
Knjigoteka
 Glorij@

“Da, nije se najbolje odnosila ni prema nama. Stroga je, zar ne?” Red se pomaknuo
naprijed, a s njim i Allegra.
Nasmijao se. “Pa, sigurno joj nije lako suočiti se s povratkom njegove predivne prve
supruge. Mislim da ni jedna žena ne želi biti na drugome mjestu.”
Allegra se sjetila da je upravo to Lars naveo kao razlog odlaska njihove bake. “Slažem
se, ali tko je ona da se upleće? Samo njegova njegovateljica. Kakve veze ima što...” Prekinuo
ju je izraz svećenikova lica. “Što je bilo?”
“Bettina je Larsova supruga, ne njegovateljica... barem nije službeno.”
Allegri se naježila kosa na glavi. “Oh?”
“Je li bitno?”
“Ne, nije. Samo... nisam znala.” Sjetila se kako je odbrusila Bettini kao da je dio osoblja, a
Lars se samo nasmijao.
Došla je na početak reda. Spazila je red kolača u vitrini.
Otac Merete podigao je šalice. “Pa, idem ih odnijeti pomoćniku dok se kava nije ohladila,
prije nego što prijeđe u anglikance. Navodno imaju odličnu kavu.”
Allegra se nasmiješila, zahvalna na pokušaju da je oraspoloži, ali nije uspio. Lars ni u
jednom trenutku nije predstavio Bettinu kao svoju suprugu, osim toga znatno je mlađa od
njega - barem trideset godina. S druge strane, zašto se ne bi ponovno ženio? Nije valjda
trebao živjeti kao samac do kraja života, osobito nakon što ga je baka napustila?
Anya.
Otac Merete krenuo je prema vratima. “Oče”, rekla je, “mogu li vas nešto upitati?”
“Naravno.”
“Budući da nisu pronašli Valentinino tijelo, sve se vrijeme vodila kao nestala osoba.”
“Tako je, iako se pretpostavljalo da je mrtva sedam godina nakon nestanka. Tada se
može izdati osmrtnica.”
“Kako je djed mogao oženiti moju tetku godinu nakon bakina nestanka? Službeno je još
uvijek bio u braku s Valentinom.”
Svećenik je spustio glavu, kao da pokušava smisliti što da kaže. Nekoliko je puta
pogledao oko sebe kako bi se uvjerio da ga nitko ne sluša. “Morate shvatiti da stvari onda
nisu bile kao danas. Život 1950-ih bio je puno drukčiji od današnjih modernih vremena.
Ovdje su se nalazila malena sela u kojima su se svi poznavali. Kada vam je baka nestala,
znali su da je nemoguće da je preživjela.” Zastao je. “Danas živimo prema određenim
pravilima, ali u ono je vrijeme osmrtnica bila samo komad papira, a svećenikova je uloga
bila da pomogne svojim mještanima da nastave živjeti... razumijete li što vam želim reći?”
Kimnula je glavom. Lars i Anya ilegalno su se vjenčali. “Ja?” upitala je trgovkinja da
pridobije Allegrinu pozornost.
Allegra je poskočila.
“Vidimo se sutra”, nasmijao se i krenuo prema izlazu. Allegra ga je nelagodno
promatrala. Ono što je rekao imalo je smisla, ali i dalje nije u potpunosti shvaćala.

Page | 214
Knjigoteka
 Glorij@

Trideseto poglavlje

“Hej, vidi tebe!” Allegra je uskliknuia čim je izašla iz dizala. Nadala se da će moći
šmugnuti u sobu - trebalo joj je vremena nasamo da pribere misli nakon svega - ali Isobel je
hodala uokolo na štakama.
“Odlično mi ide, zar ne? Pravila sam krugove proteklih nekoliko sati.”
“Je li ti doktor to dopustio?”
“Što misliš tko mi je dao štake, budalice? Jako je zadovoljan mojim napretkom”, Isobel
je ponosno uskliknuia.
“Ne bi bio tako ponosan da te vidio sinoć.”
“Zapravo, baš mi je to pomoglo pri ozdravljenju.”
Allegra se nasmijala. Njezina je sestra imala odgovor na sve.
Ušla je u sobu, a za njom i Isobel.
“Usput, dat ću haljinu na kemijsko čišćenje”, Isobel je rekla i s olakšanjem se bacila na
krevet. Allegri je bilo drago što je kasno i što su svi kreveti već pospremljeni, inače bi Isobel
primijetila da nije provela noć u svojoj sobi.
Allegra je spremila jaknu u ormar i obratila se Iz. “Ne budi blesava. To je tvoja haljina.”
“Ne mogu je zadržati! Mora da je koštala cijelo bogatstvo.”
Allegra se nasmiješila. “Massi ju je kupio. Osim toga, stvorena je za tebe.”
“Jesi li u potpunosti sigurna?” Isobel je upitala i nagnula se naprijed.
Allegra je uzdahnula. “Jesam.”
“Super”, Isobel se nasmiješila i ponovno legla u jastuke. “Pa, ako ikada poželiš posuditi
je...”
“Znam, hvala ti.” Allegra je sjela ispred ogledala i počela nanositi kremu za lice. Sam joj
je poremetio jutarnje rituale.
“Oooh, što se nalazi u današnjoj ladici?” Isobel je uskliknula promatrajući adventski
kalendar pokraj kreveta.
“Oh, nisam...” Allegra se okrenula. “Nisam je još otvorila.”
Isobel je podigla glavu, zamijetivši napetost u sestrinu glasu. “Idemo onda to učiniti”,
Isobel je rekla i pružila joj ruku.
“Ma, nema veze”, Allegra je nastavila. “Ti je otvori.”
“Legs.”
“Ma zbilja. Riječ je o običnom kalendaru, zar ne, o malo zabave?”
“Legs, dođi ovamo ili ću je stvarno otvoriti.”
“Pa, kad već ustraješ...”
Sjela je na krevet pokraj nje i otvorila dvadesetu ladicu. Sestre su zurile u predmet koji
se nalazio unutra: maleno zvonce za krave s crvenom vrpcom, jednako kao ono koje je
Valentina nosila kada je umrla, samo manje.

Page | 215
Knjigoteka
 Glorij@

“Kako je maleno!” Isobel je cijuknula i okrenula ga prema svijetlu. Zazvonilo je. “Ha!
Zvoni!” oduševljeno je uskliknula.
“Mogu li ga pogledati?” upitala je Allegra.
Isobel joj ga je dodala. “Je li ovo slovo G?”
“Gdje?”
Allegra je podigla traku tako da je svjetlo prolazilo kroz nju. Sjena slova G pojavila se
pokraj Allegrinih nogu.
“Da”, Isobel je odgovorila. “Čudno, zar ne. Baš me zanima što to znači?”
Allegra ga je položila na dlan. Bilo je tako maleno. Za razliku od Valentinina, ovo mora
da je služilo samo kao ukras.
“Jako mi se sviđa”, rekla je Isobel. “Sada mi je žao što si ti otvorila ladicu. Ja sam dobila
samo sat koji ne radi.”
“Da, ali sjeti se Ferdyja, Iz. Jadnik bi sve vrijeme bio u opasnosti od gušenja dok je
zvonce u kući.”
“Da”, Isobel je odgovorila, a onda shvatila da joj se ruga. “Ha-ha, jako smiješno.”
Allegra se nasmiješila. “Osim toga, popravit ćeš sat, pa ćemo onda vidjeti tko se zadnji
smije.”
“Već je popravljen, sutra ga trebaju donijeti!”
“Super... Usput, jesam li ti rekla da sam pronašla tko ih je izradio?”
“Njih?”
“Kalendar i sat.”
“Ne, nisi mi rekla!”
“Mislim da potječu iz iste trgovine gdje si kupila najskuplje jaslice na svijetu. Izložili su
kalendar nalik ovome, samo veći, a imaju i gomilu satova s kukavicom obješenih na zidu.
Jesi li ih primijetila?”
Isobel se namrštila. “Pa, baš i nisam. Mora da sam bila previše uzbuđena oko jaslica.”
“To nije nimalo nalik tebi! Sutra ću im odnijeti naš kalendar da ga vide. Lars ima sat
sličan tvome. Ispričao mi je da je dao izraditi repliku nakon što je izgubio original. Tvoj sat
mora da je original... Što je?”
“Nazvala si ga Lars. Mislila sam da smo se dogovorile da ćemo ga zvati Oval”
“Nisam rekla da moramo.”
Isobel je pogledala sestru.
“Hajde, reci mi što je bilo.” Isobel ju je predobro poznavala.
“Nemam ti što...”
“Legs!”
“U redu”, Allegra je uzdahnula.
“Bettina je zapravo njegova žena, ne njegovateljica.”
“Molim?” Isobel je povikala. “Tko ti je to rekao.”
“Svećenik.”
“Oh.” Zastala je. “Pa, on bi valjda trebao znati.”
Page | 216
Knjigoteka
 Glorij@

“Da.”
Obje su utihnule na trenutak.
“Ovo je grozno”, Isobel je promrmljala. “Trebali smo pronaći našeg...”, mahala je rukama
u potrazi za riječima, “... dragog djedicu, a ne nekog starog pervertita.”
“Nije stari pervertit ako je u braku s mlađom ženom, Iz.”
“Tek je dvadesetak godina starija od nas”, Isobel je nastavila.
“Pa, možda je...”, Allegra je razmišljala kako da nastavi, “... trebao i ženu i njegovateljicu
pa je odlučio... ubiti dvije muhe jednim udarcem?”
Isobel se još više smrknula. “To je još gore.”
Allegra je odustala. “Ne znam što da ti kažem osim da moramo biti na katu za dvadeset
pet minuta. Zhouovi roditelji čekaju nas u dnevnoj sobi.”
“K vragu!” Isobel je prosiktala. “Hoćeš reći da i ja moram ići s tobom?”
“Pa ne možeš se skrivati u njihovoj kući. Moraju te barem upoznati!” Allegra se
nasmijala.
“Ali oni su... hoću reći... stvarno su... znaš.”
“Ako hoćeš reći bezobrazno bogati, da. Ali to ne znači da su strašni. Zhouov je otac vrlo
simpatičan. Svidjet će ti se.” Isobel ju je pogledala paničnoga izraza lica. “Jesi li sigurna?”
“Obećavam ti. Idi se presvući dok se ja istuširam.”
“U redu.” Isobel je odšepala natrag u svoju sobu.
Allegra je zatvorila vrata sobe i gotovo pala na stražnjicu kada je vidjela Sama kako stoji
ispred vrata kupaonice u boksericama.
“Same! Što, dovraga, radiš ovdje?” bijesno je šapnula, držeći ruku na srcu od straha.
“Koliko si dugo bio unutra?”
“Žao mi je!” Nasmijao se, očito zabavljen njezinom reakcijom. “Čuo sam kako izlaziš iz
dizala i htio te iznenaditi, nisam znao da će i Isobel doći za tobom! Što sam mogao učiniti?
Nije mi padao na pamet ni jedan dobar razlog zašto stojim u tvome tušu.”
“Pa si se odlučio sakriti?” Nasmiješila se. “Nije h to previše ponižavajuće za tebe?”
“Naravno da jest.” Njegov je osmijeh jasno govorio koliko mu se sviđa.
“Kako si uopće ušao a da te Iz nije vidjela? Rekla je da hoda katom proteklih sat
vremena.”
Pokazao je glavom na balkon iza njih. “Popeo si se preko verande?”
“Kad to tako sročiš, zvuči impresivnije nego što je doista bilo. Ali, ako želiš vjerovati da
sam heroj, slobodno...” Počeo joj je polako prilaziti, a srce joj je brže zakucalo. “Mislim da
nema razloga da krijemo naš odnos. Isobel će vjerojatno sve biti jasno kada nas prvi puta
vidi skupa - osim ako joj Massi prethodno ne kaže. Nikoga nismo zavarali, rekao mi je da
smo jutros bili poput dvoje djece koja pokušavaju sakriti slatkiše pod jastuk.”
“Oh.”
Utihnula je. Znala je što želi - da javno objave svoju vezu. Htio je da ovo bude nešto više
od dvije burne noći, odnosa koji bi mogao uništiti njihove karijere.
“Iznijela sam vlastitu ponudu”, izlanula se. Nastupila je tišina koju je očajnički željela
ispuniti. “Imam novu ponudu za Yonga.”
Page | 217
Knjigoteka
 Glorij@

Ništa nije odgovorio.

“Sjećaš se kada sam zaboravila premjestiti sastanak?”
“Sjećam se samo tvoje haljine otvorenih leđa.” Oči su mu se zacaklile.
Šala ju je na tren izbacila iz takta. Zbunilo ju je što nije ljut. “Ti... nisi uzrujan?”
Slegnuo je ramenima. “Zašto bih bio?”
“Jer ću dobiti posao, Same. Moja je ponuda nevjerojatna. Nikada nisam smislila nešto
tako dobro. Nema šanse da me odbiju.”
Nasmiješio se. “Legs, nitko te ne bi mogao odbiti.”
Zurila je u njega. Nazvao ju je nadimkom? Misli da je ovo smiješno? “Ne razumijem
zašto nisi ljut?”
Blago se nasmiješio. “Slušaj, odmah sam znao da te Zhou namamio nekom poslovnom
prilikom da ostaneš. Nisam ni mislio da si htjela nastaviti naš odnos iz Züricha.”
Trepnula je, iznenađena. “Ti onda... nemaš problem s tim?”
Nasmijao se i zagrlio je. “Legs, neću se valjda duriti zato što gubim. Tvoja ambicioznost,
britak um i ustrajnost neke su od stvari koje najviše... cijenim kod tebe.”
Trepnula je. Oboje su znali što je zamalo rekao. Ponovno ju je poljubio i bilo joj je jasno
da situacija počinje izmicati kontroli.
Prvo je čula smijeh gospođe Yong, zvonak ženski glas, poput proljetnoga povjetarca.
Stajala je s Massijem i Samom ispred kamina, s čašom u ruci i osmijehom na licu.
Sam je nosio plavo odijelo bez kravate. Bio je svježe obrijan i istuširan. Kada bi samo
znali, pomislila je i osjetila leptiriće u trbuhu, što su radili prije dvadeset minuta u tušu.
Gospodin Yong i Zhou nisu bili u blizini. Massi ju je pogledao poput djeteta kome je
dosadno na zabavi odraslih. Sam ju je promatrao s obožavanjem, ne mareći za njezine
molbe da zadrže njihovu vezu tajnom - barem dok ne objave detalje oko poslovne suradnje.
Nije smjela dopustiti da joj išta odvuče pozornost. Konačno je došao taj trenutak.
Uspravila se i ušetala u sobu, svakim korakom promatrajući situaciju. Gospođa Yong bila je
viša nego što je očekivala - oko sto sedamdeset centimetara, vrlo mršava, crne kratke kose.
Nosila je biserne naušnice i ogrlicu te plavo Valentinovo odijelo sa satenskom mašnom.
Imala je lijepo lice, s tankim, izraženim kostima. Kada je prišla bliže, Allegra je vidjela od
koga je Zhou naslijedio osmijeh.
“Gospođice Fisher, čula sam puno toga o vama.” Imala je čvrst stisak ruke, a engleski joj
je bio bolji nego u većine Britanaca.
“Zadovoljstvo je moje, gospođo Yong. Čast mi je što ste me pozvali u svoj dom, posebno
u ovo doba godine. Mora da vam je drago što ste konačno ovdje.” Krajičkom oka vidjela je
Samovo šokirano lice kada je shvatio da nosi njegovu svijetloružičastu košulju. Već se
pridružio Yongovima kada ju je uzela iz njegove sobe, ponovno suočena s nedostatkom
vlastite odjeće.
“Jesmo. Dosadi živjeti po hotelima, a ovo nam je najdraži dom. Estelle ga održava
besprijekornim. Nije li grad predivan u ovo doba godine?”
“Čaroban je”, Allegra se nasmiješila. “Prvi sam puta ovdje, tako da neprestano
pronalazim nešto novo i divno.”

Page | 218
Knjigoteka
 Glorij@

“Sam i Massi pričali su mi da volite skijati. Kažu da je snijeg jako dobar ove sezone.”
“Imate sreće što je tako rano pao. Rijetko sam viđala bolji snijeg.”
“Razmišljaju o tome da prijeđu rutu Haute kasnije ove sezone. Jeste li čuli za nju?”
“Od Chamonixa do Zermatta? Osobno je nikada nisam prešla”, Allegra je odvratila.
“Skijate li vi?”
Gospođa Yong ponovno se nasmijala, njezin smijeh odjekivao je ulaštenim pokućstvom.
“Ako pitate moga sina, odgovorit će vam ne. Nisam zaluđena brzinom. Volim skijati...”,
razmislila je na trenutak, “precizno.”
“Precizno. Sviđa mi se”, Allegra se nasmiješila. “Morat ću imati to na umu. Odrasla sam
sa sestrom koja voli brzinu, tako da sam se uvijek trudila stići je, ne mareći previše za
tehniku.”
“Da, vaša sestra. Isobel, zar ne? Kako je?”
“Bolje, hvala. Trebala bi se popeti svake sekunde. Sporije se oblači zbog štaka.”
“Naravno. Sirotica. Baš je nesretno pala.”
“Mi o vuku.”
Estelle je ušla u sobu, pomičući stolac po stolac i sagove da Isobel može proći. Rumena i
zadihana, držala je nogu u gipsu ispruženu ispred sebe. Na sebi je imala zlatnu haljinu od
sinoć.
Svi su utihnuli i zurili u nju.
Moj Bože. Što je mislila s kime ručamo, s obitelji Kardashian?
Isobel se zamrznula na mjestu kada je primijetila kako su ostali odjeveni - hlače i
košulje, ležerna odjeća. Massi, Allegra i gospođa Yong poletjeli su prema njoj da ne padne.
Gospođa Yong prva je došla do nje.
“Vi ste sigurno Isobel”, gospođa Yong se nasmiješila, stavila ruku oko njezina struka i
povela je na kauč. “Ja sam Lucy Yong. Sjednite, molim vas.”
“Dobro sam, zbilja”, Isobel je promucala i pokušala se nasmiješiti, ali su joj usnice
zadrhtale. Bila je na rubu suza.
“Mora da ste jako umorni od hodanja na štakama”, Lucy Yong je nastavila. “Da vam
budem iskrena, i ja bih se voljela malo odmoriti. Noge me strašno bole.” Nasmiješila se, sjela
pokraj Iz i naredila Estelle da joj stave jastuk pod nogu. “Je li vam hladno?”
Isobel ju je tupo gledala prije nego što je shvatila da mora nešto odgovorih. Kimnula je
glavom.
“Estelle, biste li bili tako ljubazni da donesete moju kremastu vestu Loro Piana iz sobe.”
“Da, gospođo Yong.” Estelle je poletjela iz sobe.
Allegra, koja se vratila pokraj Sama, poželjela je zagrliti njihovu domaćicu i zaplakati od
zahvalnosti. Takve male geste puno znače...
Ponestalo im je vremena. Čula je glasove u hodniku, gospodin Yong i Zhou vjerojatno su
u radnoj sobi razgovarali o njezinu prijedlogu.
Usta su joj se osušila. Progutala je slinu i nervozno pogledala Sama, koji uopće nije
izgledao zabrinuto. Osjetila je kako joj nešto dodiruje ruku. Spustila je glavu i vidjela da je
miluje po ruci. Kada ga je pogledala, namignuo joj je.

Page | 219
Knjigoteka
 Glorij@

“Oh...”, gospođa Yong pogledala je Isobel, koja se pokušavala sakriti među jastucima.
“Ne brinite se, zaokupljen je vlastitim mislima u posljednje vrijeme”, rekla joj je upravo u
trenutku kada je gospodin Yong ušao u sobu.
“Ah, moj suprug”, gospođa Yong se nasmiješila, ustala s kauča i pružila mu ruku. “Ovdje
je poprilično hladno, pridruži nam se pokraj vatre.”
Prehodao je prostoriju vojničkim hodom. Pročitala mu je na licu da zna za njezinu
ponudu, ah nije mogla dokučiti što je odlučio.
“Gospođice Fisher, drago mi je što vas ponovno vidim”, rekao je službeno i naklonio se.
“Zadovoljstvo je moje, gospodine Yong”, odvratila je mirna glasa, pokušavajući se što
manje kretati. Oboje su razgovarali strogo poslovno, kao na sastanku u Zürichu, iako su se
nalazili u njegovu domu. “Zahvalna sam na pozivu da ostanem u vašem prekrasnom domu.
Sin vam je divan domaćin.”
“Ponosan sam na njega”, nastavili su s formalnostima.
Allegra je kimnula glavom. Nije se usudila pogledati Isobel. Nije mogla ni zamisliti kako
se osjeća.
Yong je pogledao Sama koji je stajao uspravnih leđa, jedne ruke u džepu i s čašom u
drugoj. “Same.”
“Gospodine Yong, sretan Božić.” Rukovali su se.
“Nadam se da vi i moj sin niste zadirkivah lokalno stanovništvo.”
Osmijeh je zaplesao na Samovim usnicama, usnicama koje je ljubila prije dvadesetak
minuta. “Naravno da nismo, gospodine. Prestari smo za takve akcije.”
Yong se nasmiješio, a strog izraz njegova lica malo se ublažio. “Izvrsno. Ne mogu stalno
potkupljivati gradonačelnika.”
Allegra je pogledala u svoje piće. Odnos Sama i gospodina Yonga bio je znatno
opušteniji od njezinog s njim. Je li Zhou pogriješio kada je rekao da će odabrati nju? Yong se
premjestio nasred sobe i ona je osjetila da je došao taj trenutak. Nakon tjedana čekanja,
konačno će im iznijeti svoju odluku.
Otvorio je usta da progovori, kada je Estelle ušetala u sobu s dragocjenom vestom i
predala je Isobel, koja se obukla brzinom svjetlosti.
Gospodin Yong iznenadio se kada je ugledao mladu ženu u zlatnoj haljini kako sjedi
sama na kauču.
Ali gospođa Yong ga je preduhitrila. “Sestra gospođice Fisher, Isobel, također je od sjela
kod nas, sjećaš se? Zhouova je draga prijateljica, a doktor Baden inzistira da se ne miče dok
joj se noga malo ne oporavi.”
Gospodin Yong zbunjeno je pogledao suprugu, ali se brzo pribrao. “Naravno. Naravno”,
rekao je i kimnuo glavom Isobel, koja mu je uzvratila gestu. Skrivala je dekolte vestom, a
velikim jastukom noge. “Nadam se da ste bolje.”
“Jesam, hvala.”
“Izvrsno, izvrsno.”
“Imate divnog doktora. Bio je jako drag prema meni - kao i sve vaše osoblje.”
“Drago mi je što to čujem.”

Page | 220
Knjigoteka
 Glorij@

Tišina. “I hvala vam što ste nam dopustili da ostanemo kod vas.”
“Bilo mi je zadovoljstvo.”
“Imate predivan dom.”
“Hvala.”
“Tapeta u mojoj sobi je...”
Bože dragi. Allegra je vidjela da nestaje početni strah njezine sestre. Nakašljala se.
Isobel nije mogla ni pojmiti koliko je ovo važan trenutak.
“Jesi li dobro?” Sam ju je potapšao po leđima.
Kimnula je glavom, a Sam je iskoristio priliku da je povuče za naramenicu grudnjaka.
Gospodin Yong udaljio se od Isobel i ponovno stao na sredinu sobe.
Isobel je pogledala Allegru, znajući jako dobro što je učinila. Kada je shvatila da je
sestra gleda, Isobel je pogledala u križ, nešto što su radile kao djeca kada bi ih otac izgrdio.
Ali ovoga puta Allegra se nije nasmiješila. Gospodin Yong uskoro će objaviti svoju odluku i
ovo nije vrijeme za dječje šale.
Gospodin Yong spustio je glavu u potrazi za riječima. Allegri je srce počelo ubrzano
kucati.
“Najprije bih volio reći da mi je drago što smo se svi okupili ovdje. Dugo sam čekao da
donesem ovu odluku”, pogledao je u Allegru i Sama, ali njegov pogled nije ništa otkrivao.
Pitala se osjeća li Sam isto što i ona - nalet adrenalina, treperenje ruku, leptiriće u trbuhu.
“Znam da vjerojatno mislite kako je... praznovjerno čekati određeni datum kako biste
nešto objavili, ali ondje odakle ja dolazim puno polažemo u tradiciju i mudrost svojih
predaka. Ja sam čovjek ovoga vremena, ali sam ujedno i pripadnik svoje zemlje. To je
jednostavno način na koji mi funkcioniramo.”
Zastao je na trenutak. Allegra je zadržala dah.
“Drago mi je što me Zhou zamolio da mu prijatelji budu prisutni u ovome velikom
trenutku. To je danas moderno i, vjerovali ili ne, pokušavam i to prihvatiti.”
Allegra je shvatila da se našalio i pristojno se nasmiješila. Zhou je ušao u sobu, a iza
njega malena Kineskinja od kojih devetnaest ili dvadeset godina, kratke kose s dugačkim
šiškama. Imala je široke obraze, šiljastu bradu i malene usne.
Sestra? Čula je da neki bogati Kinezi mogu novcem zaobići politiku jednog djeteta.
Yongovi su imah dovoljno novca, sigurno bi to učinili ako su poželjeli još jedno dijete.
Pogledala je Zhoua i stala pokraj oca. Nije nalikovao Zhouu sa zabave ili Zhouu koji se
jutros gađao komadima peciva. Stajao je vojnički mirno, ruku uz bedra, i gledao u neku
točku u daljini, bez ikakva izraza na licu.
Ponovno se usredotočila na njegova oca. Sve kroz što je prolazila proteklih nekoliko
tjedana bilo je posvećeno ovome trenutku. Ovo je čekala - pobjedu.
Slušala je Yongove riječi, iščekujući da čuje svoje ime. Čekala je da ispuni prostoriju,
odbacivši sve suvišne emocije.
“... ovo je odluka o kojoj sam mnogo razmišljao, moram očuvati povijesnu tradiciju
dinastije Yong i nastaviti je dalje. Nekoliko smo mjeseci razmatrali sve aspekte ovoga

Page | 221
Knjigoteka
 Glorij@

partnerstva i konačno je danas došao dan da iznesemo svoju odluku. Drago mi je što vas
mogu obavijestiti da...” Yongove su oči prešle publikom poput sjene.
Čekala je, ali iz podsvijesti joj se javila Massijeva šala od jučer. “Kineska politika jednog
djeteta ide ti u prilog...”
“... je naš jedini sin i nasljednik, Zhou Yong, zaručen s Min-Wae Hijan.”
Nastupila je tišina, djevojka se nije ni pomaknula. Allegra i Sam pogledali su Zhoua, svi
drugi ostali su ukipljeni na mjestu. Zhou i Massi.
Zhou je zaručen? To je velika vijest? Pogledala je u Sama. Je li znao? Sam je promatrao
Zhoua nedefinirana izraza lica.
Ništa nije razumjela. Zhou joj je rekao da dođe, da će njegov otac objaviti svoju odluku.
Je li prolazila tolike muke protekla dva dana zbog proslave zaruka?
Ponovno je vratila pogled na Zhoua, koji je i dalje gledao negdje u daljinu. Bio je jako
nesretan, promjena raspoloženja bila je očita. Koliko je samo vedar kada je s prijateljima,
koliko živahan kada nije u sjeni roditelja.
Možda ni Zhou nije znao? Nitko nije spominjao zaruke.
Pogledala je u zaručnike. Iz govora njihova tijela i međusobne udaljenosti na kojoj su
stajali jedno od drugoga bilo je očito da je riječ o dogovorenom braku. Pogledala je Massija u
nadi da će dobiti odgovor, ali i on se ukipio na mjestu od šoka. Njegova vedra osobnost
nestala je u nazočnosti Zhouovih roditelja. Allegri je počeo zujati u ušima. Sjetila se
određenih propusta...
Gospodin Yong nije pozdravio Massija kada je ušao u prostoriju. Pozdravio je nju i
Sama, čak i Isobel, kada ju je pronašao - ali Massija je u potpunosti ignorirao, kao da ne
postoji. Zhou i Massi prijatelji su s Harvarda, baš kao i Sam, osim toga Massi nije propalica
izgradio je vlastito carstvo - zašto se onda Zhouov otac tako odnosi prema njemu.
Konačno je shvatila kada su im se pogledi sreli.
Hrčeš kao životinja.
Zadirkivanje dvojice prijatelja ili... ljubavnika?

Page | 222
Knjigoteka
 Glorij@

Trideset prvo poglavlje

U kući je zavladao muk. Ručak je bio užasan, hrana je ostala netaknuta, jedva su
progovorili dvijetri riječi. Komunicirali su plahim i kratkim pogledima, nije ni nalikovalo
proslavi. Massi nije gledao Zhoua, Zhou nije gledao oca, otac nije gledao Min-Wae.
Zaručnici nisu progovorili ni riječi, pa su Sam, Allegra i Yongovi pokušavali ispuniti
golemu tišinu koja se nadvila nad njima. Znali su za njihovu vezu, osjetila je to u načinu na
koji je gospođa Yong razgovarala o najnovijoj modnoj reviji u Parizu koja je slijedila nakon
Božića - kako će ona i Min-Wae posjetiti gospodina Valentina i Lagerfelda u siječnju - a da
nije ni pogledala siroticu koju je prisiljavala na brak bez ljubavi. Osjetila je to u načinu na
koji je gospodin Yong pojašnjavao Samu nalazišta željezne rude u Australiji, Znali su, ali su
čvrsto odlučili. Morali su očuvati svoje bogatstvo i ime. Nitko neće raskinuti ovaj brak.
Kada su poslužili kavu, Massi je prvi prekinuo šutnju. Požalio se na glavobolju i Allegra
ga je promatrala kako odlazi od stola, teškim, sporim koracima. To je bio znak koji su čekali,
pa su svi nestali u roku od nekoliko minuta. Prije toga dogovorili su se da će popiti piće u
šest, uoči večere. Gospodin Yong dogovorio je da ih odvedu u privatnu jurtu na planini, gdje
će im kuhati slavni kuhar Michaele Lambretto.
Allegra je ležala na krevetu i razmišljala o novonastaloj situaciji, kada je Sam provirio u
njezinu sobu. Nakon ručka samo ju je tužno pogledao i otišao u Massijevu sobu, gdje su tiho
razgovarali.
Podigla se na lakat, sretna što ga ponovno vidi.
“Hej.” Nasmiješio se, iako mu je lice i dalje ostalo napeto. “Idem van s Massijem. Mora
se... ispuhati.”
“Naravno”, promrmljala je. Željela je pomoći, ali nije znala kako. Ovo je bilo između
obitelji i bliskih prijatelja, a ona nije bila ni jedno ni drugo. “Gdje je Zhou?”
“Na privatnom sastanku kod draguljara s roditeljima i Min-Wae.”
“Jadan Zhou. Neće se valjda oženiti, mora se pobuniti.”
Sam je sumnjičavo podigao obrvu. “Misliš?”
“Naravno! Roditelji ga ne smiju osuditi na tako bijedan život. Moraju doznati!”
“Ma znaju već, ali nije tako jednostavno. Zhou je nasljednik jedne od najvećih tvrtki u
Kini, a otac mu je toliko staromodan da je konzultirao zvijezde oko odabira datuma
vjenčanja.”
“Ali jedini im je sin, sigurno mare za njegovu sreću.”
“Tamo je drukčija situacija, Legs”, Sam je uzdahnuo. “U Kini se homoseksualnost
prestala tretirati kao mentalni poremećaj tek prije nekoliko godina.” Vidio je njezin izraz
lica. “Znam. Jadnik mora birati između Massija i svoje obitelji.”
Namrštila se. “Možemo li mu kako pomoći?”
Nježno ju je pogledao i ušao u sobu, nije više mogao izdržati njihovu razdvojenost.
“Budi ovdje kada se vratim”, rekao je i ljubio je dok nije ponovno pala na krevet. “Bože, loše
djeluješ na mene”, promrmljao je i teška srca maknuo ruku.

Page | 223
Knjigoteka
 Glorij@

Promatrala ga je dok je izlazio, gotovo posramljena što je toliko sretna dok se životi
drugih ljudi ruše.
Zatvorio je vrata za sobom pa je čula prigušene glasove iz hodnika. Massijev nekoć
vedar glas bio je tup od boli, a nakon toga čula je korake kako se udaljavaju.
Otišla je u Isobelinu sobu. “Hej.”
Isobel je ležala uplakana na krevetu. “Legs, užasno je”, rekla je i ponovno zarila lice u
jastuk.
“Oh, Iz, nemoj! Bila si predivna, samo si se malo iznenadila. Odlično si se snašla...”
“Ne plačem zbog haljine, nego zbog Massija!” naricala je. “Kako su mu mogli to učiniti?”
“Oh.” Allegra je legla na krevet pokraj nje. “Znam.”
“Zašto ne vide da je on najbolje što se dogodilo njihovu sinu? Skupa su osam godina,
zašto se prave kao da ne znaju.”
Osam godina? Iznenađeno je pogledala sestru.
“Znala si?”
“Nisam znala za zaruke, očito.”
“Ne, ali... znala si da su gej? Znala si da su skupa?”
Isobel je trepnula. “Naravno! Bilo je stvarno očito.”
Allegra je skrenula pogled i odmahnula glavom. Kirsty nije udana, nego razvedena?
Zhou i Massi su skupa? Životi drugih ljudi uvijek će joj ostati misterij. Ne voli tračeve i
povjeravanja.
“Bože dragi! Ne mogu vjerovati da nisi znala!” Isobel je uzdahnula, smijući se i plačući u
isto vrijeme. “Kako nisi primijetila?”
“Nisam toliko pronicljiva kao ti”, Allegra je promucala i izravnala nabor na hlačama.
“Doista nisi.”
Allegra se bacila na krevet pokraj sestre i stavila ruke iza glave.
Isobel je obrisala oči i pogledala u nju. “Dakle, ljubavnik je otišao?”
“Da - što? Ne! Hoću reći, tko?”
Isobel se počela smijati. “Nevjerojatna si! Kunem se da je najbolji dio gledati te kako se
mučiš smisliti laž.”
Allegra je zastenjala i stavila ruke preko lica. “Ostavi me na miru. Imala sam naporan
dan.”
“Vjerujem ti”, Isobel je zločesto uzvratila.
“Uh!”
“Ma daj, ispričaj mi sve. Znaš da ću te gnjaviti dok ne doznam svaki detalj.”
“Neću.”
“Legs!”
Allegra je ležala nekoliko trenutaka, a potom pogledala u sestru. Točno je znala što će je
oraspoložiti. “Jesi li za novi bikini?”
“Uuuh!”

Page | 224
Knjigoteka
 Glorij@

Nekoliko trenutaka nakon toga Allegra je otvorila vrata prostorije s bazenom. Svjetla iz
bazena osvjetljavala su strop poput tisuću treperećih kristala. Allegra je prošla pokraj Isobel
i duboko udahnula.
“Vidi ovo!” Isobel je uzdahnula i raskolačila oči. Domogla se prve ležaljke sa
svijetloplavim jastucima.
“Jesi li sigurna da smiješ plivati?” Allegra je skinula ogrtač i ušla u bazen.
“Da. Doktor Baden rekao je da je hidroterapija najbolja za oporavak. Dodaj mi madrac
na napuhavanje, molim te.”
Allegra joj je donijela madrac, iako joj nije baš bilo jasno računa li se plutanje na
madracu kao hidroterapija. Pomogla joj je da se popne na njega kada je ušla u vodu do pasa.
Isobel je cijuknula pronašavši daljinski za televizor u držaču na madracu. “Taman kada
pomisliš da ne može biti bolje...”
Allegra je nagnula glavu unatrag, opustila se i počela plutati na vodi. Doplutala je ispod
lustera, a potom desno do televizora. Dodirnula je rub vršcima prstiju i nježno se odgurnula
natrag. Razmišljala je o svemu što se dogodilo taj dan - o burnim emocijama pomiješanim sa
žalosnim otkrićima.
Plutala je deset dužina bazena, sve dok Isobel nije uspjela upaliti zvuk na televizoru i
prekinuti njezino opuštanje pjesmom Daft Punka.
“Možeš li malo stišati televizor?” Allegra je povikala.
“Što?” Isobel je stavila ruku na uho. Pomicala je ramena u ritmu glazbe.
“Stišaj malo!” ponovila je.
“Oh.”
Neznatno je stišala glazbu, a Daft Punk zamijenila je Miley Cyrus koja je mrdala guzom
na ekranu. Allegra je gotovo zaboravila da se Život i dalje normalno odvijao u ostatku
svijeta.
“Možeš li prebaciti na vijesti, molim te. Samo nekoliko minuta.”
Isobel se namrštila i prebacila kanal. “Legs, nekada si preozbiljna. Ovo je najbolji bazen
koji sam ikada vidjela, a ti želiš gledati vijesti.”
Ali Allegra je više nije slušala. Promatrala je reportera koji je izvještavao o napadima u
Siriji. Pratila je crvenu traku na dnu ekrana na kojoj su se prikazivale najvažnije vijesti dana.
Vratila je pogled na glavnu reportažu i spazila poznati logo.
“Pojačaj malo”, promrmljala je.
“Stišaj, pojačaj, daj se više odluči”, Isobel je dobacila sebi u bradu.
“... prije šest godina mnogi su vjerovali da će humanitarne udruge biti samo paravan za
krijumčarenje opasnih ekstremista iz Sirije. Komisija za humanitarne udruge istražuje je li
američki bombaš samoubojica bio dio konvoja PeaceSyria iz kolovoza 2014. godine...”
PeaceSyria. PeaceSyria. Allegra je zadržala dah.
“Legs, što se dogodilo?”
Allegra ju je pogledala. “Što je reporter rekao, kada je bio napad?”
“Mislim u kolovozu.”

Page | 225
Knjigoteka
 Glorij@

“To je bilo prije četiri mjeseca”, Allegra je nastavila. “Treba proći dvanaest tjedana da bi
se mogle povući investicije. Besakovitch povlači svoje danas.” Pogledala je sestru. “Sigurno
je znao. Sigurno je nekako doznao i zato odlazi.”
“Tko? Što?”
“Sam je podigao 750 000 dolara i uplatio ih preko Besakovitcheva fonda kao dio poreza
za PeaceSyria.”
“Tko je Besa-kako-već?”
“Glavni investitor PLF-a. Nakon deset godina uspješna poslovanja odlazi i nitko ne zna
zašto. Zbog ovoga. Sve se savršeno poklapa.”
“Možda je riječ o slučajnosti? Ljudi zasigurno stalo izvlače novac.”
Allegra je odmahnula glavom. Bila je sigurna da je u pravu. Veze i odnosi koji su
mnogima nevidljivi njoj sjaje kao zlatne niti. Odmah je uočila potencijalne komplikacije:
novac namijenjen etičkom poslovanju uplaćen je u humanitarnu udrugu kriminalaca?
Naravno da je bježao!
“Ne ovih razmjera. Ne nakon deset godina. Leo i Pierre stvorili su jedan drugoga.”
Pierre...
“Legs?” Isobel ju je pozorno promatrala, poput djeteta koje gleda oca kako plače.
Allegra je raskolačila oči, mozak joj je radio punom parom zamišljajući moguće ishode.
“Bože, moram reći Pierreu! Ovo bi... ovo bi ga moglo uništiti...”, šapnula je i stavila ruku na
čelo. “Ako posumnjaju da ima bilo kakve veze s teroristima, CIA će odmah započeti istragu.
Samo je pitanje vremena kada će otkriti da su donacije uplaćene u PLF.”
“Sigurno će im moći objasniti da nije znao”, Isobel je pokušala shvatiti.
“Ne razumiješ - tržište radi na međusobnom povjerenju. Ako povežu PLF s terorizmom,
svi će povući investicije. Nitko mu više neće prići.”
Pogledala je Isobel i sjetila se što bi mu mogla biti slamka spasa. “Kada se Zhou vraća?
Njegov otac mora prihvatiti ponudu PFL-a i potpisati je danas. Bit će vezan ugovorom za
njih tri mjeseca. To će mu kupiti nešto vremena.”
Isobel je izgledala uplašeno. “Legs, nije prihvatio ponudu.” Znam. Ali kasnije...”
“Ne, Legs”, Isobel ju je prekinula, izgledala je ozbiljno prvi put u životu. “Neće biti
nikakvog dogovora. Massi mi je rekao sinoć kada se napio.”
“Molim?”
“Rekao je da je Zhouov otac u Švicarskoj zbog pripojenja.”
Allegra je bijesno promatrala sestru. “Ne budi blesava!” pukla je. “Ovdje je zbog
ulaganja, a ne pripojenja.” Zar njezina sestra ne zna razliku? “Sastali smo se u Zürichu i
Parizu. Zhou me očajnički htio ovdje.”
“Pripojenja s Glen-nešto. Gleneagles? Ne...”
“Glencore?” Allegra je šapnula. Znala je da joj sestra nikada prije nije čula za to ime.
Nema šanse da zna za najveću rudarsku tvrtku na svijetu, koja se vodi na burzi u Hong
Kongu i čije je sjedište u Baaru.
“Massi je rekao da Zhoua peče savjest zbog toga što je učinio Samu,”
Allegra je nije upitala što mu je učinio. Nije mogla vjerovati.

Page | 226
Knjigoteka
 Glorij@

“Sam je htio otkazati vjenčanje s Amy. Zhou je bio kum i mislio je da ga je samo strah.
Nagovorio ga je da se ipak vjenča. Brak je trajao četiri mjeseca i još uvijek vuče repove.”
Slegnula je ramenima. “Kada je vidio koliko se sviđaš Samu, pokušao vas je spojiti.”
“Ali... to nema smisla. Zhou ne bi organizirao sastanke s njegovim ocem diljem Europe
samo da spoji nas dvoje... Nema šanse!” povikala je, a Isobel ju je samo tužno promatrala.
Allegri se vrtjelo u glavi od svih ovih informacija. Ne. Neće biti dogovora. “Massi je u
krivu, a reći ću ti zašto.” Vrtjela je prstom po zraku, mozak joj je radio sto na sat. “Bila sam
na putu za sastanak s Yongom kada sam upoznala Sama. Bio je u zrakoplovu, a ja sam već
otprije imala dogovor s Yongom. Posao je bio prvi, a nakon njega došao je Sam.”
Isobel je ponovno slegnula ramenima. “Ne znam, Legs. Samo ti prenosim što je Zhou
rekao Massiju.”
Gledale su se nekoliko trenutaka. Allegra nije mogla dokučiti što Yongovi planiraju, nije
znala kakve veze Sam ima sa svime time. Neće doznati dok se ne suoči s njima. U
međuvremenu, morala je ostati pribrana.
“Moram reći Pierreu”, Allegra je rekla i doplivala do ruba bazena. Nije uzela ni ručnik,
samo je pojurila prema vratima.
“Hej! A što je sa mnom?” Isobel je povikala i počela veslati prema rubu bazena. Ali
Allegra nije smjela više čekati. Otrčala je stubama, tiha kao sova u noćnom lovu, a jedini trag
da je prošla bile su kapljice vode na sagu.
Zgrabila je mobitel i nazvala Pierrea. Sav ponos, sva čežnja i mada da će on učiniti prvi
korak pali su u vodu. Morala ga je upozoriti.
Odmah se javio. “Fisher.”
Progutala je slinu kada je čula njegov samouvjereni glas. Znao je da će ga nazvati, samo
je bilo pitanje vremena. “Jesi li gledao vijesti?”
“Mnogo puta.” Osmjehnuo se, obožavao je igrati igrice.
“Udruga PeaceSyria. Znaš li što se događa?”
Zastao je. “Reci mi.”
“Istražuju njihovu povezanost s terorizmom u Siriji. Besakovitch je uplatio dva milijuna
dolara u donacijama protekle godine.”
Nastupila je tišina.
“Pierre, razumiješ li što ti govorim? Financirao ih je, a CIA će otkriti da je novac završio
kod tebe. Pretrest će te, a čak i ako nisi kriv, okaljat će ti ugled. Sumnja će biti dovoljna da
svi povuku svoje investicije.”
“Ne ako je Yong u odboru.” Rekao je staloženo. Zamislila ga je s brendijem u ruci,
London pod njegovim nogama. “Veći je od Lea. Med koji će privući ostale pčele.”
“Ne...”, glas joj je pukao. Koje riječi da odabere? “Sve je to samo igra, Pierre. Neće uložiti
ni u koga, nego se spajaju s Glencorom.”
Ovoga puta nastupila je napeta tišina, vibracija na telefonskoj liniji. “Pierre?”
“Čemu onda, dovraga, svi oni sastanci proteklih nekoliko tjedana?”

Page | 227
Knjigoteka
 Glorij@

Odmahnula je glavom i legla na krevet. “Ne znam. Možda blefiraju? Pokušavaju sve
zavarati dok ne objave svoju pravu odluku? Nisam još vidjela Sama niti imam sve podatke.
Samo ti govorim ono što znam.”
Počeo je duboko disati, koraci su mu odjekivali po podu.
“Prokleti gad. Nakon svega što sam učinio za njega... svega što sam učinio, on mi zabode
nož u leđa.” Mrmljao je bijesno sebi u bradu. Allegra se namrštila. O kome govori? “Sve sam
učinio da ispunim njegove zahtjeve. Rekao je da će držati jezik za zubima. Imali smo
dogovor!”
“Tko je imao dogovor?” upitala je.
“Što misliš? Ja i Sam jebeni Kemp! Čovjek koji je započeo sve ovo. On je taj koji je uložio
novac, a sada ja moram čistiti njegov nered!” Pierre je vikao, sipajući otrov na sve strane.
“Pierre, ne razumijem. Što se događa? Moraš mi reći.”
Nastupila je još jedna tišina, a nakon nje dubok uzdali. Pierre je nastavio mirnim
glasom. “Sam mi je došao reći da je pogriješio tijekom investiranja Leova novca u listopadu.
Glasine su već došle do nekih naših financijskih partnera... Rekao sam Kempu da izađe u
javnost s tim. Ako javno istupimo dokazat ćemo svoju nevinost, ali kao što si i sama rekla -
sama je sumnja dovoljna da nas uništi. Fond bi bio uništen. Rekao je da ima bolju ideju.”
Allegra je prekrila usta rukama, čekajući da nastavi. Upijala je svaku njegovu riječ.
“Rekao je kako ne može spriječiti Lea da povuče svoj novac, ali obećao mu je da će
šutjeti - tom je debelom gadu više stalo do vlastite reputacije nego nama do novca. Sam je
rekao da zna da Yongovi žele investirati negdje izvan Kine i da će ih pokušati nagovoriti da
investiraju u nas. Nagovorio me da nikome ništa ne govorim dok on ne sredi posao.” Boja
glasa mu se promijenila. “Morao sam igrati njegovu igru, Allegra. Nisam imao izbora. Nisam
ti mogao reći što se događa. Ugrozio bih te da sam ti rekao.” Zaustavio se. “Nisam mogao
riskirati ni da izgubim Sama. Ali ako stavim njega ispred tebe...”
Nije morao dovršiti rečenicu, Allegra je konačno sve razumjela. Sada je sve bilo tako
jasno. Da Sam nije dobio što je htio, napustio bi fond i iznio u javnost sve što zna. Nije bilo
važno jesu li krivi ili nisu - PLF bi bio taj koji bi pao.
Bojala se ispitivati ga dalje. Svako je pitanje otvaralo novu tajnu, laži su obavijale istinu
kao vrpce i skrivale nešto što je zapravo bilo vrlo jednostavno. “Ucjenjivao te.”
Držao je sve karte u svojoj ruci, Pierre je bio njegova igračka. A što je s njom? Našla mu
se na putu od prvog sastanaka, borila se s njim na svakom koraku, odbila ustuknuti. Je li
podcijenio njezinu ambicioznost, odlučnost da pobijedi, da nikada ne odustane? Je li mislio
da će se samo okrenuti i pobjeći glavom bez obzira?
Ili je bila i njegova marioneta? Shvatio je da nije slaba u glavi, nego u srcu?
Vratila se na početak, na sam početak - njegovo sjedalo u avionu bilo je odmah pokraj
njezina, osmijesi, kucanje na vrata sobe... Ne samo da je znao da ide na sastanak s
Yongovima nego im ju je on ponudio. Znao je njezinu biografiju, čitao je o njezinim
poslovnim pothvatima. Kako i sama nije shvatila da se sve predobro slagalo, da se prijatelj
Yongova sina odjednom pojavio u njezinu životu?
Čak i danas popodne... sjetila se koliko je bio smiren dok je Yong paradirao prostorijom
i sve ih pripremao za veliku objavu. Sam je znao da neće reći ništa u vezi s poslom. A kada
mu je rekla da ima ponudu za Yonga, nasmiješio se, gotovo joj je rekao da je voli.

Page | 228
Knjigoteka
 Glorij@

To je bilo najgore od svega. To ga čini najopasnijim. Ne samo zbog toga što je učinio
nego zbog toga što mu je gotovo povjerovala.

Page | 229
Knjigoteka
 Glorij@

Trideset drugo poglavlje

Devetnaesti dan: Prazan papir

Noć je trajala cijelu vječnost. Kada je sunce počelo izlaziti i obasjavati dolinu, Allegra je
bila zahvalna što ju je preživjela. Promatrala je kako se puste ulice ponovno bude - povici
dostavljača, podizanje metalnih rešetki na trgovinama, zvonca na konjskim uzdama -
promatrala je sve to s balkona snenim očima.
Tijelo joj je bilo ledeno. Bez obzira na zimske čizme na nogama, ogrtač je nije dovoljno
štitio od zimske hladnoće. Ušla je u hotelsku sobu i naručila doručak za koji je znala da će
ostati nepojeden.
Isobel je spavala u bračnom krevetu noge podignute na jastuk. Ovaj je apartman jedini
bio dostupan u tako kratkom roku. Sve ostalo u gradu već je bilo zauzeto zbog Božića.
Isobel je tiho skakutala iz jedne sobe u drugu, zabrinuto pogledavajući Allegru. Nakon
njihova razgovora na bazenu i Allegrinih suza dok se pakirala, nije ju htjela ništa pitati o
njihovu iznenadnom i nepristojnom odlasku. Također je shvatila zašto se ne smiju vratiti u
njihov prijašnji apartman - ondje će ih prvo potražiti kada shvate da su nestale. Allegra je
natjerala Isobel da se zakune Ferdyjem kako neće nazvati Massija i reći mu gdje su.
Allegra je namjestila jastuk na uzglavlju i ponovno se uvukla u krevet, pokušavajući se
ugrijati, osjetiti bilo što. To je bilo dovoljno da probudi Isobel. Nakon nekoliko je trenutaka
podigla glavu i pogledala sestru, koja je i dalje zurila u zid.
“Hej”, rekla je blago i namjestila jastuk. “Kako si spavala?”
Allegra ju je registrirala tek nakon desetak sekunda.
“Molim, što?” trepnula je i pogledala sestru.
Isobel je promotrila njezino umorno lice i podočnjake. “Nije važno”, rekla je i uspravila
se u krevetu.
Allegra je nije primjećivala, pa su sjedile u tišini sljedećih nekoliko minuta. “Jesi li
gladna?”
Allegra ju je blijedo pogledala. “Molim?”
“Jesi li gladna? Blijeda si. Nisi ništa jela od sinoć. Da naručim doručak?”
“Uh... već sam ga naručila”, promrmljala je. “Oh, u redu, izvrsno.”
Isobel je ispreplela prste, razmišljajući što reći. Plašila ju je sestrina distanciranost.
Vidjela ju je ovakvu samo jednom prije mnogo godina, a tada je njezino stanje označavalo
početak... pa, Allegre koju danas poznaje. Allegre dva. Ponovno rođene Allegre.
“Jesi li već otvorila ladicu?” Ovoga se puta pripremila na sestrino pitanje, pa je pokazala
na kalendar pokraj njezina kreveta.
“Oh... ne.” Allegra ga je podigla i predala Isobel.
To nije bio odgovor kojem se Isobel nadala. “Ne želiš je otvoriti?” upitala je i pružila joj
ga. Allegra je odmahnula glavom i nastavila zuriti u zid.
Page | 230
Knjigoteka
 Glorij@

Isobel je uzdahnula i otvorila ladicu. Unutra se nalazio maleni papirić omotan crvenom
vrpcom. Čvorić je bio čvrsto zavezan pa joj je trebalo nekoliko trenutaka da ga razveže.
“Molim?” Namrštila se.
Ovoga je puta pridobila Allegrinu pozornost. “Što je bilo?”
“Prazan je. Pogledaj. Koja je poenta praznog papirića?”
Pružila je papirić Allegri upravo u trenutku kada je zraka sunca prešla preko kreveta.
Isobel ga je ponovno uzela. “Samo malo...” Uspravila se i stavila papirić pod svjetlo.
Nasmiješila se. “Ne mogu vjerovati! Pogledaj!”
Allegra je podigla obrvu. Iz njezina kuta, papirić je i dalje bio prazan.
“Piše neka skrivena poruka.”
Allegra je frknula.
“Ma stvarno ti kažem! Drži ga na svjetlu.”
“Ne postoje skrivene poruk...” Isobel je stavila papir ispred nje i Allegra ju je konačno
vidjela. Jedva vidljiv rukopis, poput vodenoga žiga. “Ali... kako? Tko je imao nevidljivu tintu
u vrijeme kada je ovo napisano? Kalendar je star više od šezdeset godina.”
“Legs, način na koji su to uspjeli izvesti nije bitan, sjećaš li se da smo i same ispisivale
skrivene poruke i čitale ih uz pomoć baterije?”
Allegra je trepnula. Nije se sjećala puno toga u vezi njihova djetinjstva. Trudila se
potisnuti sva sjećanja.
“Limunov sok! Ne mogu vjerovati da se ne sjećaš”, Isobel je razočarano dometnula.
“Pitanje je zašto je netko napisao poruku nevidljivom tintom?” Pala joj je na pamet jedna
zamisao. “Možda je mama ovo napisala. Posebna poruka za Djeda Božićnjaka”, zaključila je.
“Ne vjeruju u Djeda Božićnjaka u ovim krajevima.”
Isobel je uzdahnula na sestrinu potrebu da sve objasni. “Da vidimo...”, promrmljala je i
uzela papir i olovku pokraj kreveta, polako ispisujući slova. “In einem Meer von Menschen,
meine Augen sehen immer für Sie”, pročitala je i namrštila se. “Znači li ti to išta?”
“Znaš da ne znam njemački. Ti si ta koja ga je učila na fakultetu.”
“Ne, nisam.”
“Onda u srednjoj školi.”
Isobel je mrko pogledala sestru. “Pala sam ispit i morala upisati drugi program.”
Allegra se namrštila. “Ne sjećam se toga.”
“Naravno da se ne sjećaš kada si bila previše zauzeta učenjem.”
Utihnule su kada su shvatile da su se već onda počele razdvajati - Allegra je pronašla
utjehu u perfekcionizmu i akademskom uspjehu, Isobel u zabavi sa zločestim dečkima.
“Prevedi je na iPadu”, Allegra je rekla. Posljednje što joj je trebalo bila je rasprava s
Isobel, već ima dovoljno briga za danas.
Isobel ju je poslušala. “Hm”, rekla je nakon nekoliko trenutaka. “U moru ljudi, od moje
samo tebe traže. Koja romantika.”
“Ovo sigurno nije poruka za Djeda Mraza”, Allegra je promrmljala. Mora da je poruka za
Valentinu. Sjetila se Larsa - Ove, i portreta njegove preminule supruge. Nitko ne može izaći
ili ući u kuću a da je ne vidi. I dalje upravlja njegovom kućom i njegovim životom.
Page | 231
Knjigoteka
 Glorij@

To je najveći problem u vezi s ljubavi. Shvatila je zašto se njezina majka srušila na

sahrani njihova oca, zašto su Larsu zasuzile oči kada je vidio nju, Valentininu dvojnicu.
Prava je ljubav neuništiva, vječna, prati te sve do groba. Nema povratka.
Suze su joj se počele kotrljati niz lice. Isobel joj je stavila ruku preko ramena i počela je
gladiti po leđima.
“Neću dugo. Jesi li siguma da ne trebaš ništa iz grada?”
“Ne, hvala ti”, Isobel je rekla i smjestila se na balkon doručkovati.
“Budi spremna kada se vratim. Moramo ići u crkvu za jedan sat.”
“Naravno, nema problema”, Isobel se nasmiješila i namignula.
Allegra je prošla hodnikom do dizala, gdje joj je mladi par zadržao vrata kako bi ušla.
Zurila je u strop dok su oni šaputali i smješkali se.
Izašla je u predvorje ukrašeno nijansama zelene, ružičaste i smeđe, kojim su šetale žene
u krznenim kaputićima. “Mogu li se kasnije odjaviti, molim vas”, rekla je recepcionarki.
“Trebam apartman do poslije ručka.”
“Naravno, gospođice Fisher”, recepcionarka je odgovorila i ispisala potvrdu s njezinim
zahtjevom. Spustila je bradu i diskretno dometnula: “Imali ste posjetitelje sinoć, gospođice
Fisher.”
Allegra se ukipila na mjestu.
“Rekli smo im da nitko pod vašim imenom nije odsjeo u hotelu, kako ste zatražili.”
“Hvala vam.”
“Mogu li vam još kako pomoći.”
“Ne. Hvala vam.”
“Hvala vama, gospođice Fisher.”
Allegra je stavila sunčane naočale i izašla na snježnu ulicu. Srce joj je treperilo. Iako joj
je hladnoća prodirala do kostiju, konačno se sve posložilo na svoje mjesto. Bijelo je bijelo, a
crno je crno. Nema više duginih boja, ponovno je progledala. Odlučno je koračala uz
Bahnhofstrasse, očiju uperenih u cilj. Ljudi su joj se micali s puta, ali nije im zahvaljivala. U
njoj više nije ostalo vedrine, samo hladnoća. Pobijedila je. Iz svih je laži barem proizišla
jedna dobra stvar. Neće sklopiti posao, ali nije ni važno jer je Pierre čeka u uredu. Skupa će
se boriti protiv Sama. Zajedno će prebroditi oluju. Dobila je ono što je htjela.
Ili?
Negdje u daljini čula je zvuk helikoptera i pitala se je li to možda Zhou ili neki drugi
milijarder. Ušla je u suvenirnicu gdje ju je tamnokosa djevojka dočekala s osmijehom.
Zatvorila je vrata za sobom, čula je samo otkucaje satova.
“Oh! Nisam vas očekivala tako rano”, djevojka je uskliknula iznenađeno, pogledavajući
u vrećicu koju je Allegra držala. Tek su otvorili radnju prije desetak minuta.
“Odlazim večeras, a kasnije ne mogu doći”, Allegra je brzo rekla, svjesna da je njezino
raspoloženje suprotno onome od jučer, ali nije bila ista osoba kao ona otprije dvadeset
četiri sata i nije si mogla pomoći. “Je li ti otac ovdje?”
Djevojka je oklijevala nekoliko trenutak. “U radionici je. Pozvat ću ga.”

Page | 232
Knjigoteka
 Glorij@

“Mogu i ja ići s tobom, što god je brže. Nemam puno vremena”, Allegra je nestrpljivo
dometnula.
“Oh... u redu”, djevojka je odgovorila. Otvorila je vrata iza blagajne koja su vodila u
hodnik. Pratila je djevojku kroz prolaz u kojem su se nalazile stube i zahod.
Djevojka je zastala i Allegra joj se gotovo zabila u leđa. “Opa!” Povikala je.
Prošle su kroz još jedna vrata - stropovi su bili jako niski - i sišli stubama u malenu
sobu iza radnje. Na jednom se zidu nalazio dugačak uzak prozor, a ispod njega klupe s
komadima drva. Na kukama su bili obješeni razni alati za obradu drva. Čovjek im je bio
okrenut leđima i držao je nešto u ruci. Iza njega nalazio se niz crno-bijelih fotografija, neke
su prikazivale planinu Matterhorn.
“Papa.” Čovjek se okrenuo kada mu se djevojka obratila na švicarskom njemačkom. Nije
skidao oči s Allegre. Imao je na sebi kožnu pregaču i bio je znatno stariji od Allegre,
pretpostavljala je da ima oko pedeset pet godina. Tamna, gusta kosa počela mu je sijedjeti
uz sljepoočnice, a oči su mu bile tamne. Kći je naslijedila njegovu isturenu čeljust.
Obrisao je ruke od piljevine i prišao joj. “Nikolaj”, rukovali su se. “Kći mi kaže da imate
jedan od naših prvih adventskih kalendara?”
“Tako barem mislim”, kimnula je glavom. “Smijem li?” pokazala je na klupu, a on je
kimnuo glavom i otresao piljevinu na pod. Djevojka se vratila nakon nekoliko trenutaka i
počela mesti pod.
Allegra je stavila vrećicu na klupu i izvukla malenu zelenu kutiju. Pozorno je
promatrala Nikolaj a dok ju je otvarao, proučavajući ne samo boju nego i šarke, rubove.
Okrenuo ga je i promotrio stražnji dio.
Pogledao je Allegra. “Da, sve ukazuje na to da je naš - izrada kutova, rezovi na prednjoj
strani, veličina ručica - iako se ne sjećam da je ikada itko izradio tako malen kalendar. Svi su
naši barem dvostruko veći.”
“ To sam ja pomislila kada sam vidjela kalendar u vašem izlogu, ali još uvijek izrađujete
neke od darova unutar moga kalendara, a imam i sat s kukavicom koji je nalik vašima.”
Pogledao je u praznu vrećicu. “Popravlja ga stručnjak u Engleskoj.”
“Šteta.” Odgovorio je. “Zašto mislite da je sat odavde? Jedini smo u Zermattu koji ih još
uvijek izrađuju, ali prije trideset, četrdeset godina... ako je star kao i kalendar.” Rukama je
pogladio drvo. “Postojalo je nekoliko obitelji koji su ih izrađivali.”
“Moj djed ima repliku našeg sata. Mislio je da ga je izgubio, pa je dao izraditi kopiju.”
“Kako se zove vaš djed?”
“Lars Fischer.”
Odjednom je čovjek u potpunosti promijenio izraz lica. “Onda vam sa sigurnošću mogu
reći da sat nije naš, a u tom slučaju ni ovo zasigurno nije nastalo u našoj radionici”, rekao je i
položio adventski kalendar na vrećicu.
“Ali...” Allegra ga je začuđeno pogledala, zbunjena iznenadnim prevratom. Otvorila je
petu ladicu i izvadila anđela Barryja. “Kupila sam istog ovakvog anđela kod vas u trgovini.”
Ni kolaj se namrštio, jednako zbunjen kao i ona. “Mora da je slučajnost. Riječ je o samo
jednom anđelu.”

Page | 233
Knjigoteka
 Glorij@

“Ne vjerujem u slučajnosti”, rekla je nakon stanke i spremila anđela u ladicu, a kalendar
u vrećicu. Nije znala što se događa, nije znala zašto se čovjek toliko naljutio kada je
spomenula Larsovo ime, ali ostat će na strani svoga djeda. Ionako nije važno jesu li sat i
kalendar nastali ovdje. To je samo detalj, nebitna činjenica, dio priče koji neće moći prenijeti
svojoj majci.
“Papi”, Nikolaj je rekao, gledajući u nekoga iza nje. Allegra se okrenula i ugledala
sijedog starčića sa štapom za hodanje, koji je zurio u adventski kalendar.
Polako se približio Allegri i dodirnuo malenu kutiju. Allegra je pogledala Nikolaja.
Nikolaj je također pozorno promatrao oca, kao da je zabrinut da bi se svakoga trena
mogao srušiti. “Ovo je moj otac, Timo”, rekao je Allegri.
“Timo?” Negdje je već čula to ime.
Njezin je glas prekinuo čaroliju te ju je pogledao. Šokirao se kao i Lars kada ju je prvi
puta ugledao.
“Poznavali ste moju baku”, polako je rekla, više sebi u bradu.
Kimnuo je glavom. Barem je znala da razumije engleski Znala je da u njoj vidi Valentinu,
ženu s kojom je bio zaručer prije Larsa.
Položila je ruku na kalendar. “Jeste li ga vi izradili?” Pogledao je njezinu ruku. “Jesam.”
Progutala je slinu. Postojala je neka težina u njegovim riječima, načinu na koji ih je
izgovorio, poput priznanja...
Pratila je njegov pogled koji je i dalje bio uperen u njezinu ruku. Nosila je kositreni
prsten koji je Valentina imala na ruci kada je umrla, onaj koji nikako nisu mogli spojiti sa
zlatnim prstenom. Skinula ga je i otkrila maleno srce koje joj se urezalo na koži. Zaboravila
je na taj otisak sve do sada.
Zlatne niti što su vodile putevima koje do sada nije ni razmatrala počele su se polako
otkrivati. Sjetila se ljubavne poruke koju su pronašle prije jednoga sata, skrivene od
znatiželjnih pogleda.
Tajna ljubav.
Starčić je otvorio dvanaestu ladicu i izvukao kositrenu narukvicu za bebu s ugraviranim
srcem. Odjednom je shvatila zašto njihova ljubav nije mogla ostati tajna. Pogledi su im se
sreli i Allegra je shvatila da ona i Timo imaju iste oči.

Page | 234
Knjigoteka
 Glorij@

Trideset treće poglavlje

Svi su počeli šuškati kada se pojavila Allegra, Valentinin duh. Došetala je do prvog reda
u crkvi i sjela pokraj Larsa. Sjedio je sam, bez Bettine, a kolica su mu bila sklopljena uz stup.
Oči su mu postale suzne dok ju je gledao kako prilazi.
“Mislio sam da se nešto dogodilo”, rekao je s olakšanjem kada su mu se ona i Isobel
pridružile na klupi. Znala je da misli na to što ga nije posjetila jučer. Bilo je pravo čudo što
nisu kasnile više od deset minuta, mogla je satima ostati i slušati Timove priče.
“Isobel ne može brzo hodati, zato kasnimo”, Allegra je odgovorila, praveći se da
namješta Isobeline štake.
Lars ju je znatiželjno pogledao - nije ga pozdravila stiskom ruke ni poljupcem u obraz -
ali upravo su u tom trenutku orgulje počele svirati himnu i svi su ustali.
Himna je bila na švicarskom njemačkom i Allegra i Isobel nisu je razumjele. Umjesto
toga, Allegra je suptilno pogledavala po crkvi. Iznenadila se kada je vidjela koliko je ljudi
došlo na sahranu. Mislila je da će doći samo ona, Isobel i Lars, ali sva su mjesta u crkvi bila
zauzeta, svećenik je morao čak donijeti dodatne stolce iz obližnjeg kafića.
Spazila je malenu skupinu na kraju crkve: Timo, Nikolaj, Leysa i Noemie. Nisu se
pridružili njoj i Isobel u prvim redovima rezerviranim za članove obitelji.
Allegra je pogledala Larsa. Zurio je u portret iz predvorja koji je donio u crkvu.
Allegra je također promotrila bakino usko lice, visoko čelo i snažnu čeljust, guste obrve
koje su trenutačno u modi (Allegru su nekoliko puta pitali kako održava obrve tako
gustima), tamnu kosu koju je držala vrpca ukrašena cvijećem, senzualne usne boje višnje.
Žena koja nije ostala samo ime, jedna u nizu u obiteljskoj lozi. Privukla je ljude k sebi čak
šezdeset godina nakon svoje smrti. Neće ostati zaboravljena.
Svi su sjeli i otac Merete započeo je propovijed. Sjetila se kada je Lars okrivio Tima za
Valentinin nestanak. Je li je testirao, je li htio vidjeti hoće li prepoznati njegovo ime, koliko
zna o svojoj baki? Pa... pogledala je njegove drhtave usne i suzne oči, ali ovoga je puta znala
da to nije tuga zbog neprežaljene ljubavi. Bila mu je na tragu, a ako je nešto dobro znala, to
je bilo prepoznati strah.

Kuću je ispunio smijeh, razgovor, razmjena sjećanja o ženi koja je bila mrtva tri puta
duže nego što je živjela. Cvijeće, sagovi i antikni namještaj bili su samo blijeda pozadina
pričama o njezinoj ljepoti i temperamentu. Lars je sjedio u fotelji u dnevnoj sobi, blistajući
od ponosa što je bila njegova. Pokraj njega nalazila se fotografija s njihova vjenčanja. Stajali
su ukipljeno, prema modi toga vremena, Valentina u kremastoj čipki, Lars u uskom crnom
odijelu s kravatom i šeširom.
Isobel je sjedila pokraj njega. Htjela je primati goste s Allegrom u predvorju, ali ju je
koljeno previše boljelo pa je nakon četrdeset minuta morala sjesti na kauč, gdje ju je Lars
pokazivao poput konja za utrke. Primijetila je da je ne gledaju blagonaklono kada vide da
sliči na Anyu. Isobel ju je čekala u predvorju hotela kada se vratila iz suvenirnice, ali već su

Page | 235
Knjigoteka
 Glorij@

previše kasnile na sahranu i Allegra joj nije još stigla ispričati najnovija događanja. Ono što
joj je htjela ispričati nije se moglo sažeti u jednu rečenicu, čak ni cio dan ne bi bio dovoljan.
Allegra je upućivala posjetitelje Larsu, ali tek kada bi ispunili njezin maleni zahtjev.
Upisivali su se u knjigu sjećanja koju je pripremio vratar prije kraja mise. Već je gotovo
cijela bila ispunjena. Svi građani koji su bih na sahrani i koji su došli na karmine rado su
zapisivali anegdote i sjećanja o Valentini i njezinoj malenoj Juliji, koja je imala četiri godine
kada je otišla iz Zermatta. Neki su čak umetnuli crno-bijele Valentinine fotografiji, koje će
Allegra zalijepiti kasnije. Nasmiješila se kada je vidjela kako su pisali ime njezine majke -
Giulia - sjetila se slova G na malenom zvoncu za krave. Nije isprva to primijetila, ali sada joj
je sve bilo jasno. Maleno zvonce bilo je dar oca njegovu djetetu.
“Gospodine Mayhew”, iznenađeno je uskliknula. “Hvala vam što ste došli.”
Kimnuo je glavom. “Morao sam joj dati posljednji pozdrav.”
Allegra je promatrala čovjeka koji je pronašao njezinu baku i započeo niz događaja. Bilo
joj je drago što je došao. “Mogu li vas ponuditi pićem?”
“Ne, hvala. Ja...”, pogledao je oko sebe, kao da traži nekoga. “Moram ići.”
“Oh. šteta. Reći ću djedu da ste bili ovdje.”
“Ne...”, rekao je i ukočeno se nasmiješio. “Molim vas, nemojte.”
Zastala je. “Zašto ne?”
“Ne bi mu bilo drago da zna da sam bio ovdje.”
“Zašto ne bi? Bio bi silno zahvalan što ste odvojili vrijeme da...”
Connor ju je pogledao kao da se pita je li namjerno ironična.
“Zasigurno znate da postoji sukob između vašeg djeda i SLF-a...”
“Ne. Kakav sukob?” upitala je, pozorno mu pretražujući lice u potrazi za odgovorima.
“Gospođice Fisher, mislim da sada nije pravo vri...”
“Dapače, upravo je sada pravo vrijeme za to, gospodine Mayhew.” Provirila je u sobu i
vidjela da Lars i dalje sjedi u naslonjaču pokraj vatre. Uhvatila je Mayhewa za ruku i
šapnula: “On nije moj djed.” Spriječila ga je da joj odgovori odmahivanjem glave. “Danas sam
doznala.”
“Onda je sve ovo...” Mislio je na njezino primanje gostiju.
“Sve samo predstava za goste.” Duboko je udahnula. “Došli su svi koji su je poznavali,
razgovarala sam sa svima. S obzirom na sve što sam danas doznala, mislim da je Lars
upleten u nestanak moje bake, ako znate išta što bi mi moglo pomoći... bilo što...”
Connor ju je gledao svojim plavim očima koje nisu ništa mogle sakriti.
“SLF vjeruje iako to ne može dokazati - da je vaš djed sudjelovao u dogovoru između
lokalnih zemljoposjednika i investitora da prodaju pašnjake prije nego što smo ih podijelili
na zone.”
Odmahnula je glavom. “Što su to zone?”
“To su područja niskoga, srednjega i visokoga rizika od lavina. Zone niskoga rizika
označavaju se žuto, srednjega plavo, a visokoga rizika crveno. Većina Zermatta bila bi
označena crvenom bojom, tako da ne bismo dopustili izgradnju industrijskih pogona. Ali

Page | 236
Knjigoteka
 Glorij@

obiteljska farma tvoga djeda i još nekolicine njih prodane su prije nego što smo uspjeli
dovršiti zoniranje.”
“Dakle, završili bi u crvenoj zoni i bili bi beskorisni?” upitala je.
“Fischer kaže da je učinio ono što bi i svaki poduzetnik. Vlada i SLF godinama su
pokušavali izraditi karte, bilo je mnogo stanki i zakonskih problema. Kada je nastupila zima
1951. bili su prisiljeni dovršiti, ali bilo je prekasno: radovi su već započeli i ljudi su se već
obogatili na prodaji zemlje.”
“Hoćete reći da je Lars znao da je Zermatt u crvenoj zoni, ali je stavio na kocku živote
tisuće ljudi kako bi se obogatio?”
Kimnuo je glavom. “Fischer je znao da ako SLF ne može spriječiti lavine, pronaći će
rješenje. Doista smo to i učinili. Uloženo je milijardu franaka u obranu od lavina: spremnici,
šume, razne fizičke zapreke. Znamo znatno više o lavinama nego 1950. i Zermatt je sada
siguran. Ali obični su građani morali uložiti svoje novce zbog njegove pohlepe.”
Lars je ugrozio svoje sugrađane zbog novca? Allegra je skrenula pogled, posramljena
što je pomislila da je kao on, što je pokazala suosjećanje prema starcu. “Koliko ljudi zna za
to?”
“Gotovo nitko. Neki od lokalnih stanovnika sumnjaju, ali nismo mogli potvrditi svoje
sumnje. Ne bi bilo politički korektno. Nastao bi ogroman skandal kada bi se doznalo da su
neki od najpoznatijih skijališta izgrađeni u crvenoj zoni. Pedeset posto Švicaraca u takvim
područjima živi od turizma.” Pozorno ju je promatrao dok je probavljala nove informacije.
“Nadam se da ćete zadržati te podatke za sebe.”
Kimnula je glavom. “Naravno.”
“U redu. Ne znam pomaže li vam to ikako...”
Slegnula je ramenima. “Daje mi jasniju predodžbu o njegovu karakteru.”
Duboko je udahnuo i pružio joj ruku, znak da je njihov razgovor došao kraju. “Drago mi
je što smo se ponovno sreli, gospođice Fisher”, rekao je glasnije. “Ako vam ikada bude
trebala moja pomoć...”
Nasmiješila mu se dok je ulazio u dizalo. Dok su se zatvarala vrata, promatrao je malo
nju, malo Valentinin portret iza nje.
Okrenula se i pogledala u sliku. Valentina je bila tako snažna, samostalna, strastvena,
mlada. Majka s dvadeset jednom godinom. Što je ponukalo takvu ženu da odjuri u mećavu?
Zašto je Valentinina sestra pobjegla s Julijom? Neće biti mirna dok ne dozna odgovore na ta
pitanja.
Druženje je bilo pri kraju i gosti su počeli odlaziti u skupinama. Vraćali su se u svoje
skromne domove, umorni od smijeha i priče.
Još se samo jedna osoba nije došla pozdraviti. Allegra je dala znak i vratila se u hodnik.
Prazne čaše vina na prozorskim oknima bile su jedino što je ostalo od gostiju. Iznenadila se
kada je vidjela prizor u dnevnoj sobi. Isobel je nešto veselo objašnjavala Larsu, na što su se
oboje nasmijali.
Allegri se stegnuo želudac. Predugo ih je ostavila same. Trebala joj je jutros sve reći,
prije nego što ju je Lars očarao, jer sada... sada će joj biti još gore.

Page | 237
Knjigoteka
 Glorij@

Lars je oduševljeno pljesnuo rukama na Isobelinu šalu. Pitala se je li u crkvi posumnjao

da nešto zna. Možda je to pročitao na njezinu licu - licu koje je predobro poznavao. Je li znao
da je promijenila stranu.
“Legs!” Isobel je uskliknula kada ju je vidjela pokraj vrata. “Uđi i sjedni pokraj nas. Mora
da si premorena! Boli li te lice od smješkanja?”
Allegra se nasmiješila, zaštitnički sjela pokraj sestre i predala joj knjigu punu
uspomena. “Za dane kada se mama bude dobro osjećala.”
Isobel je iznenađeno počela listati knjigu, ali se vrlo brzo namrštila. “Uh, seko - sve je na
njemačkom. Mislim da Barryjev njemački neće biti dovoljno dobar.” Nasmiješila se.
“Nema veze. Timo će je prevesti.”
“Tko je Timo?” Isobel je upitala ne podigavši glavu, proučavajući jednu od fotografija.
“Naš djed.”
Isobel je podigla glavu i pogledala sestru. Da joj je mogla priopćiti na bilo koji drugi
način, učinila bi to, ali morala je ovo brzo izvesti. Ne smije ostaviti Larsu prostora da se
počne izmotavati.
“Legs? Što se događa?” Isobel je nervozno upitala. U tom su trenutku u prostoriju ušli
Nikolaj i njegov otac. Dva su se starca međusobno mjerkala, očima punim mržnje.
Timo je pogledao u Isobel i izraz lica postao mu je nešto blaži.
Isobel je zurila u sestru. “Legs, reci mi što se događa. Odmah.”
“Lars je bio Valentinin suprug, ali nije mamin otac.”
“Hoćeš reći da je Valentina imala ljubavnika?” Isobel je zaprepašteno upitala, a Allegra
je znala koje se misli motaju sestri po glavi: jesu li ljudi onda radili takve stvari?
Isobel je suosjećajno pogledala Larsa. “Jesi li znao?”
“Nisam”, Lars je brzo odgovorio, ne skidajući oči s Tima. “Znao sam da je zaljubljen u
nju, kao i svi drugi. Ništa se drugo nije dogodilo. Htio je ono što nije mogao imati.”
“Kao i ti, starče”, Timo je mirno odgovorio.
“Ja sam je oženio.”
“Ne govorim o Valentini.”
Nastupila je još jedna tišina dok su svi čekali da Timo pojasni svoje optužbe, da se Lars
počne braniti. Bili su poput dvojice boksača koji su kružili ringom šaka podignutih ispred
lica, iščekujući prvi udarac.
“Zabava je bila predivna. Sigurno ne sumnjate koliko je volio prvu suprugu.” Timo je
ponovno gledao Isobel.
Odmahnula je glavom.
“Ne. Zašto bih? Njegova ljubav prema njoj svima je dobro poznata. Možete li zamisliti
koliko je teško bilo Anyi kada ju je zamijenila. A jadna Bertina, nije ni čudo što je neprestano
mrzovoljna?” odmahnuo je glavom.
“Što radite u mojoj kući?” Lars je zarežao. “Molim vas, otiđite.”
Timov se izraz lica naglo promijenio, izgledao je gotovo sretno što konačno razgovara s
Larsom. “Znam da nas hoćeš istjerati iz kuće, baš kao i Valentinu one večeri. Jako si dobro
znao da je šalješ u smrt kada si je poslao da se nađe sa mnom u onoj kolibi.”

Page | 238
Knjigoteka
 Glorij@

“Lažeš!”
“Ne. To je istina. Obojica to znamo, ali koja korist od toga kada ništa ne mogu dokazati”,
odmahnuo je glavom. “Uvijek smo se borili oko dokazivanja nečega, zar ne, Fischeru? Kada
je Valentina umrla, nisam imao dokaza da je Giulia moja. Pred zakonom si bio njezin otac.
Ali svaki puta kada bi joj pogledao u oči znao si da je to istina, iako ni sam nisi mogao to
dokazati. Šah-mat.”
Lars nije odgovorio. Čvrsto je stisnuo naslone za ruke i kipio od bijesa.
“Što si joj rekao?” Timo je nastavio. “Čak i da imam dokaza, slučaj je već otišao u zastaru
i ne bih te mogao optužiti za ubojstvo.”
“Budalo”, Lars je prosiktao.
“Ja sam budala koja već šezdeset godina razmišlja o tome. Pretpostavljam da si joj
rekao da me čeka u kolibi. Što je?” Rekao je nešto na njemačkom Nikolaju, koji je razmislio
na trenutak.
“Dvostruki blef?”
“Da. Dvostruki blef.” Timo je pogledao Larsa. “To je jedini razlog zašto bi sama otišla
onamo.”
“Zašto bih to učinio? Volio sam je.”
“Ali ona nije voljela tebe. Prezirala te. Zavarao si je pričama o svom bogatstvu,
obećanjima da će vidjeti svijet, postati dama, ali uskoro je shvatila da si preuveličao svoje
priče. A kada si započeo prodavati zemlju, znala je zašto si je oženio.” Mračna sjena prešla je
preko Timova lica. “Mislim da nije mogla sakriti mučninu. Nakon što ste tri dana bili
zatočeni u kući tijekom one zime, čak si i ti doznao da je trudna. Tada si shvatio da ti
ponestaje vremena. Jedno dijete koje sliči na mene...” Slegnuo je ramenima. “Možda bi još i
prošlo. Ali dva? Svi bi znali. Znao si da bi te onda ostavila i sa sobom odnijela svu svoju
zemlju.”
“Lažeš!” Lars je zaurlao, tako glasno da je Isobel poskočila. Raskolačio je oči kao kakav
groteskni kip.
“Ne brini se. Znam koliko je tvrdoglava. Vjeruj mi, godinama sam je pokušao nagovoriti
da ostavi farmu i započne novi život sa mnom i Giulijom. Ali ono obećanje na smrtnoj
postelji...” Žalosno je odmahnuo glavom. “Nikada si nije oprostila što je ispunila očevu
zamolbu i udala se za tebe. Mislila je da duguje to ocu, bez obzira na sve tvoje prijetnje i
udarce. Nije htjela otići sa mnom, muškarcem koji ju je volio, ali nije prihvatila ni tebe,
muškarca kojeg je mrzila - čak ni kada je Giulia počela sve više sličiti na mene.” Timov je
glas zadrhtao kada je izgovorio kćerino ime, ah je i dalje odlučno nastavio. “Valentina je bila
spremna umrijeti da ispuni svoje obećanje, a tako je na kraju i bilo.”
Allegra je slušala dok su riječi ispunjavale sobu. Znala je što Timo pokušava: kažnjava,
sramoti Larsa, navodi ga da prizna što je učinio. Bilo je to jedino što je imao, jer bez dokaza
sve njegove optužbe odlaze u vjetar.
“Nikada je nisam udario”, Lars je zarežao.
“Tako je naša veza ponovno započela, Lars”, Timo ga je nastavio izazivati. “Skrivala se u
kolibi praveći se da čuva stado, ali zapravo je čekala da masnice izblijede... svi su joj
povjerovali. Znali su da si nikakav farmer. ‘Lars ne zna razlikovati kravu od koze’, govorili
su, i bili su u pravu. Šest mjeseci nakon smrti njezina oca, gotovo si uništio farmu,

Page | 239
Knjigoteka
 Glorij@

prenapučio si pašnjake i započeo epidemiju bolesti. Smijali bismo se da nije bilo toliko
tužno.”
Dugo je šutio.
“Bila je to stvarno tragedija. Jedva sam je gledao kako pokušava održati farmu na životu
nakon niza tvojih loših odluka. Uvijek sam se pitao jesi li to namjerno činio. Jesi li to
namjerno činio zato da je mora prodati?” Kimnuo je glavom. “Možda. Možda je bilo tako.
Vjerojatno si pokušao sve - ali nakon što su započeli zoniranje i nakon što je drugo dijete
bilo na putu, nisi više mogao čekati. Nije htjela prodati farmu, a ti je nisi mogao natjerati da
to učini. Shvatio si da ti prilika klizi iz ruku.”
“Ne moram slušati ovo. Ako si toliko siguran da sam to učinio, zašto me ne prijaviš
policiji? Siguran sam da će rado poslušati naklapanja ogorčenog starca koji je izgubio ženu
koju je volio.”
Timu su zasjale oči. “Kada bih samo imao one papire, zar ne, starče.”
Lars je promijenio izraz lica.
“Njih si trebao, zar ne? To mi je Anya rekla.”
“Anya? Što ona ima sa svime ovime?”
“Sve, dakako. Zato si je i oženio. Svi su znali da te voljela, a ti si uspješno odglumio tugu
nakon Valentinine smrti. Iako su mnogi osuđivali što ste se vjenčali prebrzo nakon
Valentinine smrti, nisi htio gubiti vrijeme, zar ne? Ona je naslijedila farmu, a ne ti.”
Allegra se namrštila i ubacila u razgovor. “Čekaj, sigurno je prema zakonu farmu trebao
naslijediti suprug?”
“Obično je tako, da. Ali kako u tvojoj obitelji nekoliko generacija nije bilo sinova,
umetnuta je klauzula koja kaže da farmu nasljeđuje krvni srodnik - upravo zbog toga da bi
se spriječilo da farmu naslijedi bračni drug.”
“Pet generacija žena - duga linija majki”, Isobel je promrmljala i stavila ruku na
Allegrinu.
Timo je pažljivo promatrao Larsa. “Oženio si Anyu misleći da ćeš je moći nagovoriti da
proda farmu. Bila je nježnija od Valentine, učinila bi sve što ti želiš.” Glas mu se promijenio.
“Ali bila je sličnija sestri nego što si mislio. Podcijenio si je.’“ Timo je uperio prst u Larsa.
“Kada si digao ruku i na nju, počela je sumnjati da sestrina smrt nije bila slučajnost.”
Allegra ga je ponovno prekinula. “Jesu li postojali neki uvjeti u kojima bi Lars naslijedio
farmu?”
Timo ju je mrko pogledao. “Da, samo ako bi loza prestala postojati.”
“Prestala postojati. Hoćeš reći...”, pogledala ga je, “... ako Anya i Julia umru?”
Kimnuo je glavom. “Tek bi tada klauzula prestala vrijediti i sljedeći u rodbinskoj liniji
naslijedio bi farmu.”
Allegra i Isobel šokirano su zurile u Larsa. Konačno su doznale zašto je Anya pobjegla.
Bez dokaza da je Julia njegova, Timo je nije mogao zaštititi.
“Nešto mi samo nije jasno”, Isobel je podignula ruku kao učenica u razredu. “Baka nije
umrla do 2001. godine, a mama je i dalje živa.”
“Da.” Timo je kimnuo glavom.

Page | 240
Knjigoteka
 Glorij@

“Ako je farmu naslijedila mama, kako ju je uspio prodati.”

“Kad je Anya otišla, svi su pretpostavili da je mrtva. Nitko nije mogao opovrgnuti da je
farma Larsova, a oni koji su sumnjali... pa, Lars je bio darežljiv tamo gdje je trebao biti.
Mogao si je to priuštiti. Kada je prodao zemlju, zaradio je ogromno bogatstvo.”
Allegra je zurila u njega, mozak joj je radio sto na sat. “Gdje su sada vlasnički papiri?”
upitala je.
Timo je pogledao Larsa i skupio oči. “Kada bih barem znao. Nikada ih nisam vidio.”
“Zar ti Anya nije rekla gdje su?”
“Ni ona nije znala. Valentina ih je sakrila. Nije mogla riskirati da ih on pronađe. Ako bi
dopale u njegove ruke, možda bi je... kako se kaže? Možda bi je se riješio.”
Zavladao je muk. Allegra nije mogla pogledati Larsu u oči. Koja je bila poenta svega
ovoga? Sukobi koji su trajali tri generacije tutnjali su joj kroz glavu. Baš kada je pomislila da
se sve smirilo, ponovno se uzburkalo. Ništa se nije promijenilo, večeras nitko neće izaći kao
pobjednik. Dovoljno je čula, morale su ići u zračnu luku. Bilo joj je mučno od laži koje su
obilježile svaku generaciju njezine obitelji. Ustala je i pomogla Isobel. Nikolaj je također
ustao i stao ispred Tima poput tjelohranitelja, dok se starčić nije podigao na noge.
“Ne bismo li trebali?...” Isobel se pobunila, ali Allegra je samo odmahnula glavom.
“Idemo”, promrmljala je gledajući u pod. “Ovdje smo ćule puno toga, to će morati biti
dovoljno za sada.”
“Istina će izaći na vidjelo, starce”, Timo je dometnuo, premoren od bitke. Lars je
promatrao u tišini kako odlaze prema vratima. Ovo mu je bila jedina kazna - gledati obitelj
kako ga ponovno napušta. Je li mu uopće bilo stalo?
Kao što je Timo rekao na početku: bit će teško išta dokazati bez vlasničkih papira kao
motiva ili ako je nelegalno prodao farmu. Planine su i dalje krile mnoge tajne. Lars se
izvukao, barem zasada.

Page | 241
Knjigoteka
 Glorij@

Trideset četvrto poglavlje

Stigle su na Heathrow oko deset navečer. Isobel je uživala u ljubomornim pogledima

drugih putnika jer su ih vozili buggyjem zbog njezine noge. Allegra joj je pridržavala štake.
Bila je mrtva umorna, nije spavala gotovo trideset šest sati, a od uzbuđenja nije mogla
zaspati ni u zrakoplovu. Nije se još smjela odmoriti, Pierre ju je čekao u uredu. Rekao je da
će je čekati koliko god bude potrebno. Nikada joj se nije tako obratio.
Želudac joj se stegnuo. Poželjela je da ima vremena otići kući, istuširati se i presvući.
Ponijela je premalo odjeće na put, pa je većinu nosila već nekoliko puta. Da je znala što je
čeka, ne bi ni išla - utrke niz planinu, ples na bačvama i druženje s opasnim strancima, a to
je bio tek početak. Na ovome je putovanju upoznala anđele i demone, otkrila mnoge istine i
laži. Vratila se kući s novootkrivenom prošlošću i svijetlom budućnosti. Za jedan sat
konačno će biti kod kuće.
“Jesi li dobro?” Isobel ju je pitala i stavila joj ruku na koljeno.
“Naravno”, nasmiješila se, pokušavajući izbaciti Sama Kempa iz misli.
“Bila si nevjerojatna danas.”
“Ma nisam.”
“Jesi. Mama bi bila jako ponosna na tebe.” Allegra je oklijevala. “Žao mi je što nismo
mogle učiniti više.”
“Učinile smo najviše što smo mogle, Legs. Osim toga, pogledaj što imamo za mamu.”
Potapšala je knjigu u torbi. “Priče za dane kada se bude dobro osjećala, baš kao što si rekla.
To vrijedi više od osvete.”
Prolazile su hodnikom, a vozač je trubio i palio svjetla kako bi upozorio druge putnike
da se maknu. Stotine su ljudi prolazile zgradom - zaljubljeni parovi, vozači s imenima
ispisanim na pločicama...
“Moj Bože!” Isobel je cijuknula i stavila ruke preko usta kada je spazila Lloyda i sinčića
Ferdyja u tamnoplavom zimskom odijelcu s natpisom “Dobro došla kući, mamice!”
načinjenim od pet zalijepljenih papira formata A4 i ukrašen dugama i srcima. Izletjeli su
pred njihovo vozilo tako da je vozač morao naglo zakočiti.
“Oh, Iz”, Lloyd je nježno rekao kada je vidio njezinu protezu na koljenu. Poljubio ju je, a
Ferdy ju je zgrabio ručicom za kosu. Isobel je vješto zamijenila kosu za prst i poljubila ga u
nos.
“Boli li te?”
“Ne. Šampanjac pomaže.”
Nasmijao se i obratio se Allegri: “Hej, Legs, kako si?” Poljubio ju je u obraz dok je Isobel
grlila Ferdyja.
“Lijep uradak”, Allegra je odgovorila, pokazujući na natpis. “Mora da ti je dugo trebalo
da ga izradiš.”
Nasmiješio se. “Pa, da... Ferdy je pomogao.”
“Ne mogu vjerovati da si ga tako dugo držao budnim”, Isobel se rugala.

Page | 242
Knjigoteka
 Glorij@

“Spavanje nije dolazilo u obzir, očajnički te želio vidjeti, jednako kao i ja.”
Isobel je pogledala u njega i Lloyd ju je ponovno poljubio. Allegra je skrenula pogled u
tom intimnom trenutku. Možda je istina da se ljudi više požele kada se dugo ne vide.
“Budući da imate prijevoz, dat ću vam kolica koja koristimo na parkiralištu”, vozač je rekao
Allegri. “Vratite ih na recepciju.”
“Može, hvala lijepa”, nasmiješila se, izašla iz vozila i uzela štake.
“Kunem se da je narastao otkad sam ga prošli put vidjela”, Isobel je rekla dok se
premještala u kolica, promatrajući sina. “Doista? Ne čini mi se tako.”
“Ne, hoću reći...” Isobel je presrela Lloydov pogled i počela se smijati. Allegra je nosila
torbe dok je Lloyd gurao Isobel i Ferdyja u kolicima koja su pronašli na parkiralištu. London
je bio zaogrnut snježnim prekrivačem, puhao je hladan vjetar. Kolica su bila ukrašena
božićnim ukrasima, znak da je Božić pred vratima. Petnaest minuta nakon toga vozili su se
autocestom natrag u London u Lloydovu crvenom Golfu. Ferdy je spavao pokraj Allegre.
Lloyd je upalio grijanje na maksimum da im bude toplo. Isobelina je kosa letjela na sve
strane dok je pričala Loydu što se sve dogodilo u Zermattu. Izgledala je poput božice.
Čekaj dok je vidiš u zlatnoj haljini, Allegra je pomislila dok je listala kopiju Timesa. Ako
uzme taksi od Isobeline kuće do ureda, možda se uspije istuširati. Isobel sigurno ima neki
lijepi komplet koji može posuditi. Možda kostim koji je nosila na sahrani? Pogledala je
kositreni prsten koji je nosila na ruci. “... nije bio običan adventski kalendar, nego kabinet
uspomena”, Isobel je pojasnila. “Primjerice, u jednoj ladici nalazila se narukvica ukrašena
božikovinom koju su napravili kada se mama rodila.”
“Božikovina? Nije li to otrovna biljka?” Lloyd se namrštio.
“Da!” Isobel je uskliknula.
“Nikada je ne bi stavila pokraj djeteta.”
“Odmah bi dojurili socijalni radnici”, Lloyd je dodao.
Allegra je uzdahnula i nastavila čitati.
“Ili maleno srce od žice ukrašeno runolistom. On i Valentina zajedno su ga brali ljeto
prije nego što se mama rodila. Valentina ga je sušila iznad kolijevke i... i...” Isobel se
okrenula. “Što još, Legs?”
“Sretni list”, Allegra je promrmijala ne podignuvši glavu. “Eh, da! Skupljao je lišće u
malenu kožnu knjižicu jer ponekad trebaš malo sreće na svojoj strani.” Isobel je lupila
Lloyda po ruci. “Vidiš? Uvijek si mislio da sam izmislila tu izreku, ali potječe iz tih krajeva!”
Lloyd ju je pomilovao po nozi. “Nikada više neću sumnjati u tebe.”
“Jedva čekam da ga vidiš, izgleda kao...”, namrštila se. “Oh! Kako se zove Pinokijev
otac?”
“Đepeto.”
“Tako je. Izgleda isto kao on. Ima malene bijele brčiće i blistave oči. On je izradio naš sat
s kukavicom. Zato ga je baka i uzela, kao još jednu uspomenu mami od njezinog tate. Nije li
to predivno? I dalje živi u istoj kući u kojoj se rodio. Cijeli svoj život živi na istome mjestu -
možeš li to zamisliti?” Nakon što su otišli od Larsa, imali su dovoljno vremena popiti čaj u
kući u kojoj su živjeli Nikolaj, Noemie i Leysa.
“Baš i ne.”

Page | 243
Knjigoteka
 Glorij@

“Jako je mala, sobičak iznad trgovine, ali je vrlo udobna. Sam je izradio sav namještaj.
Ha! Bolje od Ikee!”
Allegra se pitala hoće li sestra barem malo zašutjeti do kuće.
“Nije se nikada ženio?” Lloyd je upitao. Vozili su niz Hammersmith prema Fulhamu.
“Oženio se dvanaest godina poslije. Rekao je da je godinama tražio Valentinu po planini,
ali na kraju je, znaš... morao nastaviti sa životom.” Slegnula je ramenima. “Jako tužna priča.
Žena mu je umrla prije četiri godine i sada živi sa sinom Nikolajem, Ni kovom suprugom
Leysom i njihovom kćeri Noemie. Ima sedamnaest godina... zar ne?” Isobel se ponovno
okrenula. “Legs? Legs, što je bilo?”
Allegra ju je pogledala. Novine su joj ležale u krilu. “Glencore je porastao za trideset
posto danas.”
“Glencore?” Isobel je zastala. “Aha, to je ona tvrtka za koju sam ti rekla, zar ne?”
“A ja sam rekla Pierreu.”
Lloyd ju je pogledao u retrovizoru, odmah je shvatio o čemu je riječ, baš kao i Isobel
kojoj je čeljust pala do poda.

Page | 244
Knjigoteka
 Glorij@

Trideset peto poglavlje

Dvadeseti dan: Prazno. Trag na dnu ladice

“Legs, želiš li sendvič sa slaninom?” Isobel je povikala iz kuhinje.

“Molim? Ne, hvala.” Allegra je odmahnula glavom. Nosom je gotovo dodirivala
televizijski ekran dok je ponovno gledala, dvadeseti put za redom, kako Pierrea u lisicama
odvode u policijski automobil.
Isobel joj je gurnula sendvič pod nos. “Jedi. Nikome nećeš moći pomoći ako mi se srušiš
u kuhinji.”
“Uh...” Poslušno ga je uzela, zagrizla i počela žvakati.
Spustila ga je čim se Isobel vratila u kuhinju.
“Legs!” Isobel ju je opomenula kada se vratila po kečap.
“Oprosti.” Ponovno je uzela sendvič, ali bio joj je bezukusan.
Na ekranu su se pojavili reporteri u studiju, koji su s osmijehom razgovarali o
optužbama i propustima koji su doveli do ovoga. Koliko god puta to ponovili ili kako god to
sročili - “uhićen... milijarde... likvidnost... zviždač...” - sve je na kraju vodilo do zloporabe
povlaštenih informacija u prometu vrijednosnih papira.
Allegra je gledala televizijska izvješća, upijajući svaki detalj.
“Ne mogu vjerovati da će se izvući”, Isobel je rekla dok je rezala sendvič na pola.
“Očaj”, Allegra je promrmljala. Ponovno je zaboravila svoj sendvič.
“Pohlepni gad. Bio je dovoljno arogantan misleći da je sve pokrio, ali tko god ima samo
trunku mozga vidi da se vremena previše dobro poklapaju.” Uzela je još jedan zalogaj
sendviča dok je čitala poruke u mobitelu.
“Mmmm...” Allegra je promrmljala dok je promatrala svoju uredsku zgradu na televiziji.
“Molim... što?”
“Ha?”
“Rekla si da se vremena previše dobro poklapaju.”
“Da, sekundu nakon prodaje. Ma hajde, čak i ja znam da ne možeš nešto prodati tako
brzo.” Isobel je zakolutala očima, držeći ruku preko usta dok je žvakala.
Allegra je zurila u nju. “O kakvim vremenima ti pričaš?”
Isobel je progutala zalogaj i pogledala u televiziju. “Govorili su nešto o vremenima, zar
ne?”
“Ne. Nisu objavili nikakve konkretne podatke. Novinarima još nisu dostupne te
informacije.” Allegra je skupila oči. “Gdje si to čula?”
“Nigdje.” Stavila je mobitel iza leđa.
“Iz...” Allegra je krenula prema njoj i ispružila ruku. “Daj mi ga.”
“Nemam ništa...”
Page | 245
Knjigoteka
 Glorij@

“Odmah!”
Isobel je odmahnula glavom, ali Allegra joj je uzela mobitel iz ruke. Massi se upravo
odjavio iz razgovora.
“Rekla sam ti da ga ne smiješ nazvati!” Allegra je povikala, odmah je znala tko je cinkao.
“Ne, rekla si mi da ga ne smijem nazvati i reći mu gdje smo odsjele u Zermattu. Ali sada
smo kod kuće.” Slegnula je ramenima. “Osim toga, nisam ga nazvala.”
“Dopisivanje je ista stvar, i ti to jako dobro znaš”, Allegra je bijesno promrmljala dok je
čitala njihov razgovor. Pola vremena dopisivali su se o Zhouovu braku, ali drugu polovicu...
Bijesno je pogledala Isobel.
“Legs, morala sam mu dati neko objašnjenje zašto smo otišle! Sam se uplašio kada je
vidio da nas nema, a znala sam da mu se nećeš javiti. Massi je htio znati je li sve u redu i
otkriti što se događa. Rekla sam mu što se dogodilo na bazenu, o pripojenju, i da si otišla
upozoriti Pierrea.” Allegra je nagnula glavu na stranu. “Sam je znao da sam rekla Pierreu?”
“Valjda. I?”
Allegra je vratila pogled na ekran. Zviždač.
“Gledaj, Legs, znam da se ljutiš na njega, ali moraš razgovarati sa Samom. Massi kaže da
znaš samo polovicu priče. Sam je već tjednima sumnjao na Pierrea.”
“Zašto?” oštro je upitala. Što je Sam znao, a ona ne?
“Bila si u pravu. Imalo je neke veze s onim investitorom iz Sirije.”
“Leom Besakovitchem?”
“Da, s njim. Čuo je glasine i htio je doznati gdje mu je još novac završio. Sam je
pregledao popis ulaganja i vidio da je gomila novca otišla iz njegova fonda u... glavnu
stvar...”
“Hoćeš reći, na račun tvrtke?”
“Tako je. Ali, sve su transakcije izvršene u čudna vremena. Sam ih nije odobrio, a
ulaganja su imala tvoj potpis.”
“Moj?” Allegri je postalo slabo. Ne...
“Zato je došao. Zhouov je otac pregovarao s Glencorom, ali je pristao sastati se s tobom
nekoliko puta kako bi stvorio privid da želi investirati u vas. To je skrenulo pozornost s
pravih sastanaka, što je Samu ostavilo dovoljno vremena da otkrije što se događa.”
“Zato je Yong rekao da ne želi raditi sa ženom”, Allegra je rekla. Sve se posložilo na
svoje mjesto.
Isobel je slegnula ramenima. “Ne znam. To mi je Massi rekao. Sam mu je odmah rekao
da ti nisi kriva. Jedno je ulaganje izvršeno tijekom noći koju ste proveli skupa u Zürichu.”
Podigla je obrvu, kao da očekuje Allegrino objašnjenje, iako je nije htjela ništa pitati. Barem
ne zasada.
“U svakom slučaju, znači da ih nisi ti izvršila, nego netko tko ima pristup tvojim
podacima. Pitao je jednog od tvojih analitičara za pomoć.”
Allegra je duboko udahnula. Boba?
“Pratili su... znaš, računalne puteve...”
“IP adrese?”

Page | 246
Knjigoteka
 Glorij@

“To! I otkrili da završavaju u Pierreovu uredu. Massi je rekao da je Sam nagovarao

Pierrea tijekom večere. Znao je da nećeš sama odustati, pa te morao nekako navesti da daš
otkaz. Jer da si napustila tvrtku nakon što su sklopili posao...” Podigla je obrvu.
Allegra nije bila sigurna što je zvučalo nevjerojatnije: da se Pierre toliko potrudio
uništiti je ili da je Sam dao sve od sebe kako bi je spasio.
Spustila je glavu. Osjećala se kao brod koji je uplovio u luku, konačno se sve razjasnilo.
Jedini način na koji joj je Sam mogao spasiti karijeru bio je da je uništi. Sjetila se koliko je
bio ljut u Zermattu kada ju je Zhou ponovno pokušao ubaciti u igru.
Sve ostale čudne male nepravilnosti počele su dobivati smisao: kada je špijunirao
sastanak, mobitel koji se otvorio na Pierreove poruke jutro nakon što ju je dopratio, znao je
njezine podatke nakon što je ukucala šifru pred njim, Bobov poziv na vrhu planine...
“Nazovi ga, Legs.” Isobel je položila svoju toplu ruku na njezinu. Zabrinuto ju je
promatrala. “Dopusti mu da ti objasni, ja ne znam sve detalje.”
Allegra ju je tupo pogledala. Sjetila se kada je prvi puta vidjela Sama. Da je znala koliko
će postati povezani - ljubavnici, neprijatelji, kolege, saveznici... Da se može vratiti i
promijeniti ono što se dogodilo između njih te večeri, bi li to učinila? Bi li išta promijenila?
U moru ljudi, oči moje samo tebe traže. Ti su stihovi pobudili čežnju u njoj, jer njezine su
oči uvijek tražile njega - od prvog trenutka kada ga je upoznala. Mogao joj je biti sve, ali nije
li u Zermattu doznala da svakoj ljubavi mora doći kraj?
Odmahnula je glavom. Ne isplati se riskirati.
“Legs, on nije kao tata!”
Allegra je iznenađeno pogledala sestru. “Molim? Zašto to kažeš?”
“Slijepac može vidjeti koliko je Sam lud za tobom. Ne bi sve to učinio da te planirao
ostaviti.”
“Iz, ne razumiješ...”
“Razumijem jako dobro. Znam što se dogodilo, također znam da ništa nisi mogla
promijeniti. Bila si nevjerojatna one večeri u crkvi. Bio je Božić i svi su došli slušati tebe
kako pjevaš. Sjećam se izraza na maminu licu. Mislim da nije disala dok je trajala pjesma.”
“Iz...” Pukao joj je glas. Sjetila se da je mama došla sat ranije u crkvu samo da sjedne u
prvi red. Oči su joj ponosno sjale, nije ni slutila da će ih muškarac u sivom kaputu sa smeđim
šalom sljedećega jutra napustiti.
“Bila si savršena.”
“Ma nisam.”
“Jesi. Ali nije važno koliko si savršena bila, ne bi ga uspjela zadržati, Legs, a ono što ti je
učinio bilo je nepravedno i okrutno.” Isobel se približila sestri. “Uvjerio te da možeš
promijeniti stvari koje su nepromjenjive. Nije namjeravao ostati s nama, samo je kupovao
vrijeme. Oduvijek je više volio provoditi vrijeme s drugom obitelji.”
Allegra je skrenula pogled. Sjetila se koliko se trudila, svih onih noći koje je provela
učeći dok se Isobel zabavljala vani. Dobila je stipendiju, glavnu ulogu u predstavi, srušila je
školski rekord u trčanju, pjevala u zboru...
Mije posustala ni kada je usprkos svemu tome proveo božićno jutro s drugom obitelji.
Mnogi bi odustali, ali ne i Allegra. Dok su svi drugi provodili vrijeme po kafićima, ona je

Page | 247
Knjigoteka
 Glorij@

počela raditi dva posla kako bi platila fakultet. Nakon što je diplomirala, posjećivala je elitne
striptiz klubove, u kojima je bila jedina odjevena žena, i pokušavala pridobiti klijente.
Uspjeh joj je davao sigurnost i stabilnost u životu. Mama je pala u depresiju kada nije mogla
platiti račune koji su se gomilali, Isobel je negirala činjenicu da je više volio svoju drugu
djecu, ali Allegra je pronašla način da ispuni prazninu koju je ostavio. Pretvorila je svoju
tugu u ambicioznost kojom ih je spasila. Pobrinula se da više nikada nitko nema toliku moć
nad njima. Više nikada drugi neće odlučivati o njihovoj sudbini.
Isobel je oklijevala. “I ja sam ih jednom vidjela, znaš.”
Allegra se namrštila. “Jesi li? Kada?”
“U restoranu u Knewu tri godine nakon što nas je napustio. Nisu radili ništa posebno,
samo su razgovarali. Dječak je iigrao Nintendo. Pomislila sam da je negdje tvoje dobi.”
“Da, mislim da jest.” Allegra se sjetila trenutka koji je sve promijenio. “Ne sjećam se
puno toga otprije, ali tog se dana sjećam kao da je bio jučer. Dogodilo se to u parku, četiri
dana nakon mog trinaestog rođendana. Nisam shvaćala zašto se tata igra s drugom djecom,
a s nama je jedva razgovarao.” Napustio nas je sedam mjeseci nakon toga.
“Voljela bih da sam znala što ti je rekao.” Isobel joj je stavila ruku na rame. “Promijenilo
bi moje osjećaje prema njemu. Ne bih željela da se vrati da sam znala kako te prevario. Ne
bih htjela zadržati njegovo prezime.”
Allegra ju je pogledala. “Kako si doznala?” Od svih je skrivala njihov “dogovor”, previše
se sramila priznati da nije uspjela, iako je mama krivila samu sebe.
“Zbog nečega što je Lloyd rekao. Razgovarali smo o tome koliko si motivirana i ja sam
mu ispričala da prije nisi bila takva, da si se gotovo preko noći promijenila kada je tata
počeo duže ostajati izvan kuće.”
Uzdahnula je, “Lloyd je zaključio da si ga htjela zadržati tako da postaneš savršenom
kćerkom.” Slegnula je ramenima.
“Čim je to rekao, znala sam da je u pravu! Sjetila sam se što si mu rekla kada je odlazio i
konačno je sve imalo smisla.”
Allegra je skrenula pogled. Oči su joj bile pune suza. Taj joj se dan urezao u pamćenje.
Plakala je pred vratima dok je tata oblačio kaput. Božićni darovi stajali su netaknuti pod
drvcem. Ali imali smo dogovor. Obećao si.
“Lloyd misli da otada nikome ne možeš vjerovati, posebno ne njemu kao novom
muškom članu obitelji. Vjeruje kako ti misliš da nije dovoljno dobar za mene i Ferdyja. Kaže
da se ponekad osjeća kao da ga ispituješ.” Isobel je glas zadrhtao. “Ne radiš to, zar ne?”
Allegra je oklijevala jer je vidjela koliko ju je to zaboljelo. “Ako i radim to ponekad, nije
namjerno”, odgovorila je nakon nekoliko trenutaka. “Ne želim da ponovno budeš
povrijeđena. Moja si malena sestra, zadatak mi je da te zaštitim.”
Isobel se nasmijala i sjela na rukohvat stolca. “Legs, to je sada njegov zadatak. On je moj
čuvar. Uvijek me spasi, čak i kada previše zalutam.” Imala je isti izraz lica kao tijekom
okršaja s Briceom. “Zna da ponekad patim od manjka samopouzdanja, iako misli da nemam
razloga za to. “Ugrizla se za usnicu. “Ali svi moramo raditi na sebi, zar ne?”
Allegra se nasmiješila. “Nadam se.”
“Vjeruj mi, molim te. Dobro poznajem muškarce, a Sam je na našoj strani, Legs. Daj mu
šansu.”
Page | 248
Knjigoteka
 Glorij@

Allegra je pogledala u ekran. Novi stručnjaci iznosili su svoje mišljenje o skandalu u

kojem će se uskoro pojaviti i njezino ime.
Sam ju je spasio, ali joj je lagao sve vrijeme. Isobel nije shvaćala da Allegra ne treba
viteza na bijelom konju, nego nekoga kome može vjerovati.

Page | 249
Knjigoteka
 Glorij@

Trideset šesto poglavlje

Dvadeset četvrti dan: Sličnost

“Zato što dolazi Božić”, Allegra je promrmljala sebi u bradu dok je u Ikei pokušavala u
kolica ugurati kuhinjski stol sa stolicama, sobne lampe, stoliće na rastavljanje, svaki za
jednu sobu. Selfridges nije bio nimalo loš nakon ovoga...
Stala je ispred košare s ogromnim mekanim kožnim sagovima. Jesu li ovi dobri ili će se
Isobel brinuti zbog grinja? Odlučila je uzeti tri komada.
Lloyd je u stanu u Poplaru skinuo rukohvate s kauča i pokušao ga spustiti niz stube, dok
je Isobel pakirala pribor za jelo i posuđe, te praznila namirnice iz hladnjaka koje su im
dostavili četrdeset minuta prije nego što je pukla cijev i urušila strop u dnevnoj sobi.
Nazirale su se stropne grede, a Isobel nije ni pomišljala na to da im sin provede Božić
izbjegavajući komade žbuke.
Pogledala je na sat. Bilo je 11 i 26. Stigli su i njihovi skupi kreveti, čiju su dostavu morali
platiti 200 funta. Svi ostali mogli su spavati na podu, Ferdy je imao svoj dječji krevetić, ali
Timo i njezina majka morali su imati krevete. Ponovno se sjetila skorašnjeg okupljanja i
počela paničariti, ali je zatvorila oči i brojila do pet da se smiri.
Što još? Ručnici? Koliko ih trebaju? Pet setova? Uzet će osam, za svaki slučaj. Treba joj i
krevetnina...
Uzimala je stvari s polica u prolazu. Uprla je svu snagu u guranje kolica, osjećala se kao
lučki radnik.
Kada je konačno došla do blagajne i završila s kupovinom, morala je otpakirati sav
namještaj kako bi ga uspjela nagurati u Golf. Vozila je sve do Islingtona glave nagnute na
stranu.
Lloyd je vozio bijeli kombi koji je posudio od prijatelja koji je nedavno napustio posao u
tvrtki i postao vodoinstalater.
Ušla je u ulicu i polako vozila dok nije pronašla svoju novu kuću.
“Bože dragi, Legs”, Lloyd je promrmljao kada je izašla iz auta.
Kupila ju je prije pet tjedana, ali danas je prvi puta vidjela kao izgleda kuća koja košta
3,7 milijuna funta. Bila je veća nego što ju je zamišljala. Pet katova, sa štukaturom na
donjem katu i ciglama boje meda na gornjim katovima. Bijela vrata ukrašena staklom,
metalni balkoni i dugački prozori. Ulazna vrata zapela su kada ih je htjela otključah, kao da
se kuća ljuti što ju je tako dugo zanemarivala.
“Mora da su se zamrznula”, Lloyd se pokušao ugurati ispred nje. “Daj mi da probam.”
Puhao je u ključ i trljao ga.
Upalilo je. Ušli su u kuću očiju raskolačenih od uzbuđenja. Njezina najveća investicija do
sada. Pogledala je niz dugačak hodnik koji je završavao u kuhinji. Podovi od hrastovine bili
su previše sjajni za njezin ukus. Zidovi su bili zamrljani otiscima prstiju i gipsom na

Page | 250
Knjigoteka
 Glorij@

mjestima gdje su nekoć visjele slike i fotografije. Na mramornom kaminu i dalje su se

nalazili tragovi otopljena voska, a na jednom prozorskom oknu nalazila se kutija šibica.
Odnijeli su kristalne lustere, koji su joj i tako bili previše upadljivi, a iza njih ostale su visjeti
gole žice, što je bilo najstrože zabranjeno. Ponekad se najbogatiji ponašaju najnemarnije.
Kuhinja je izgledala manje luksuzno nego na slikama - drveni kabineti zamaskirani
skupim ručkama, radna ploča od jeftina granita. Vrt je bio poprilično velik za London, iako
se doimao veće nego što je doista bio zbog ogromnih grmova koji su se protezali duž cijelog
vrta. Trava je bila puna maslačaka i dlaka mačaka iz susjedstva.
Lutala je praznom kućom, Lloyd je bio nekoliko koraka iza nje. Njezina crna odjeća za
trčanje, jedino što je imala za obući kod Isobel, bila je u kontrastu s plavim i kremastim
nijansama soba, a njezine tenisice marke Nike ostavljale su udubljenja na mekim sagovima.
Spiralno stubište bilo je predivno, usko, s rukohvatom od mahagonija. Imala je poriv
prebaciti jednu nogu preko njega i spustiti se poput Petra Pana.
Zastala je kod vrata od spavaće sobe. Glavna spavaća soba bila je prevelika za jednu
osobu, dječja soba nepotrebna jer nije imala djece, gostinjske sobe suvišne jer nije imala
puno prijatelja. Da je gledala kuću prije tjedan dana, bila bi joj kao šaka u oko. Danas ju je
objeručke prihvatila. Danas je bila savršena.
Potapšala je Lloyda po ramenu. “Dođi”, nasmiješila se. “Idemo srediti kuću prije nego
što dođe seka.”

Tri sata nakon toga padao je mrak i počele su se paliti ulične svjetiljke. Prozori
susjednih kuća bili su poput televizijskih ekrana. Vidjela je djecu kako se igraju, roditelje
kako zamataju darove, namještaju slike, piju vino, plešu.
A što se vidjelo kroz njezine prozore, Allegra se upitala dok je namještala vijenac na
vrata, završni detalj njihova spremanja. Pojurila je niz stube na ulicu i pogledala kuću.
Nedostajala je životnost koju su imale susjedne kuće. Narančaste i žute plastične stolice
bile su u suprotnosti sa stolom od borovine, a lampe su izgledale kao da pripadaju
radničkom stanu, a ne luksuznoj vili.
A opet... Lloyd je upalio vatru u kaminu (nakon što je u posljednji trenutak kupio ugljen
na benzinskoj crpki), Noemie je sjedila na sagu i igrala se s Ferdyjem, a Barry je namještao
božićno drvce pokraj prozora. Timo je sjedio na kauču i držao Allegrinu majku za ruku.
Šutjeli su, ali njihova lica govorila su više od riječi. Isobel je sjedila pokraj njih s drvenom
kutijom koju je Timo izradio i vadila iz nje fotografije koje je Timo pokazao Allegri u
Zermattu. Zbog njih je kasnila na sahranu. Anya je ispunila svoje obećanje, kao što je
sačuvala svoju tajnu. Nastavila je pisati Timu, a u kutiji se nalazilo na stotine pisama iz
Engleske. U svakoj su se omotnici nalazile fotografije, crno-bijele, a kasnije i u boji, te crteži
ljudi, cvijeća, duga i konja.
Allegri se najviše svidjela slika njezine majke ispred zidića obraslog mahovinom. Imala
je osam godina, kosa joj je bila svezana u punđu, lice joj je bilo posuto pjegicama i nosila je
vesticu. Odmah je prepoznala bakin rukopis na razglednicama iz Babbacombea u Devonu,
na kojima su bile prikazane crvene stijene i pješčane plaže. Na drugoj slici, Julia i Anya
stajale su ispred karavana, a vjetar im je razbarušio kose i sakrio nasmiješena lica. Pronašla
je i fotografiju snijegom prekrivenog Ben Navisa u Škotskoj ispod kojeg je pisalo “Visok, ali
ne dovoljno”. Da, nije ni sluga Matterhornu.
Page | 251
Knjigoteka
 Glorij@

Na novijim fotografijama ugledala je dvije male djevojčice koje su sjedile na kamenim

stubama sa sladoledima. Koljena puna modrica provirivala su ispod suknjica... “Legs!”
Snažni glas s velškim naglaskom dopro je do njezinih ušiju, pa je pojurila prema
Barryju. Stajao je na stubama s čašom vina u ruci. “Evo me”, nasmiješila se i nježno zatvorila
vrata.
“Ah, tu si. Vrijeme je.” Dao joj je čašu i pokazao joj da uđe u sobu.
Leysa je došla iz kuhinje. Naučila je rukovati štednjakom - za koji je Allegra mislila da je
pokvaren - te je pečena patka polako poprimala zlatnožutu boju.
Nikolaj, Noemie i Timo stajali su ispred drvca koje je, prema britanskim standardima,
bilo gotovo golo - bez ukrasa, vilinske kose, anđela i zvijezda. Bilo je ukrašeno samo uskim
crvenim svijećama, od vrha sve do korijena. Plamenovi su treperili među granama.
Isobel je držala Ferdyja čvrsto u rukama, izgledala je kao da će se onesvijestiti.
“Nervozna sam, lampice bi bile sigurnije.”
Leysa se nasmiješila. Imala je pedeset dvije godine, ali i dalje je bila predivna. Nježne
smeđe oči i maslinasta put. Pružila je ruke da uzme Ferdyja u naručje. “Mogli smo nabaviti
umjetne svijeće s LED svjetlom, na njih se Ferdy ne može opeći i manja je šansa da će se sve
zapaliti.”
Lloyd ju je zagrlio i poljubio u čelo, nakon čega se Isobel malo smirila. “Iz, odrezali smo
grane koje su bile preblizu. Sve će bih u redu. Rade to već godinama.”
“Jesu li svi spremni?” Noemie je upitala, stojeći pokraj prekidača za svjetlo. Barry je
stajao pokraj Julije - za svaki slučaj - ali ona nije skidala pogled s drvca.
Nik je kimnuo glavom i pritisnuo tipku na iPadu. Sobu su ispunili zvukovi pjesme “Ave
Maria”. Ugasili su svjetlo i drvce je elegantno zatreperilo. Julia je prekrila usta rukama poput
začuđena djeteta. Mora da joj je pobudilo sjećanja iz djetinjstva.
Allegra je pogledala oko sebe, svoju novu kuću, i sama u čudu. Isobeline mirisne svijeće
treperile su po cijeloj sobi. Advenski kalendar zauzeo je glavno mjesto iznad kamina, a
jaslice su ukrašavale prozor, prema švicarskoj tradiciji.
Isobel se nagnula prema Allegri. “Na čudan način pokazuješ kako ne slaviš Božić.”
“Ha, da, baš”, Allegra se nasmiješila i kimnula glavom. Osjećala se kao da pokušava
zadržati nešto puno veće od sebe same. Ova joj je kuća postala dom, ovi stranci obitelj. Ali
netko je još uvijek nedostajao.
Netko koga nije vidjela tek četiri dana. “Što se nalazi u posljednjoj ladici?” Isobelin ju je
glas prekinuo u razmišljanjima. “Molim?”
“U kalendaru.” Isobel je pokazala glavom prema adventskom kalendaru.
Allegra je raskolačila oči od iznenađenja. “Ne znam, bila sam u Ikei cijeli dan. Ti si bila
zadužena za ukrašavanje.”
“Daj, molim te.” Isobel je zakolutala očima. “Kakva ti je to isprika? Božić je. Slijedi
najveći dar, njemu si se radovala sve vrijeme!”
“Zašto onda nisi otvorila ladicu?”
“Zato što je to tvoj dar!”
“Zajednički je.”

Page | 252
Knjigoteka
 Glorij@

“Ne.” Isobel ju je potapšala po ramenu. “Tvoj je, ja sam dobila sat. Otvori je.” Uzela joj je
čašu iz ruke i gurnula je prema kaminu. Ladica broj 24.
Trepnula je od iznenađenja kada je vidjela svoj lik u ladici. Ne sliku Valentine, nego
njezinu fotografiju s božićne zabave PLF-a. Čeljust joj je pala do poda. Pažljivo ju je podigla.
Što radi ovdje? Pokušala se prisjetiti te večeri... dala je fotografiju konobaru da je baci.
Sigurna je u to. Kako se sada ovdje stvorila? Tko ju je ovdje stavio?
Vidjela je da nešto piše na poleđini. Okrenula ju je i pročitala: “Otvori vrata.”
Što?
Pogledala je prema prozoru. Da su svjetla bila upaljena, vidjela bi samo svoj odraz, ali
kako je soba bila u polumraku, vidjela je nečiju siluetu kako stoji na ulici i promatra je.
Sam. Srce joj je poskočilo. Kosa mu je bila mokra od snijega, oko vrata je imao omotan
crveni šal, grijao je ruke ispod pazuha i cupkao na mjestu od hladnoće.
Okrenula se prema obitelji, ali nitko nije obraćao pozornost na nju. Nikolaj i Lloyd
tražili su darove s crvenom mašnom, ukrašene prema švicarskoj tradiciji, Timo, Julia i Barry
sjedili su na kauču, a Allegra je pretpostavila da su Isobel i Leysa bile u kuhinji s Ferdyiem.
Tiho, neprimjetno, ustala je i otišla do ulaznih vrata. Zastala je nekoliko trenutaka prije
nego što ih je otvorila. Našla se lice u lice sa Samom. “Hej.”
Odmah je spustila pogled, nije mogla gledati u te oči koje su sve činile još gorim, te oči
koju su je gledale kada joj je rekao: “Budi ovdje kada se vratim.” Zamolba koju nije mogla
ispuniti.
“Allegra, da sam ti mogao ranije reći, učinio bih to.” Nije okolišao ni trenutka. “Zašto
onda nisi?”
Oklijevao je. “Nisam bio siguran mogu li ti vjerovati. Htio sam ti reći nakon što si dala
otkaz i vidjela što je sposoban učiniti, da mu nije nimalo stalo do tebe. Silno sam ti htio reći.
Ali onda si se pojavila u Zermattu i ponovno se ubacila u utrku za posao. Pomislio sam da se
možda pokušavaš vratiti Pierreu. Nisam bio siguran hoćeš li mi vjerovati.”
Progutala je slinu, bilo joj je neugodno jer je točno pogodio njezine osjećaje prema
čovjeku koji joj je bio poput oca.
“Znaš da je Pierre isplanirao stvari tako da ti na koncu budeš okrivljena za sve.”
Allegra je kimnula glavom. Isobel joj je sve točno prenijela. “Kako si znao da nisam ja
izvršila transakcije?”
Gotovo se počeo smijati. “Tvoj pogled kada sam ti rekao ono o Garradu bio je dovoljan
da se uvjerim da ti ne stojiš iza svega toga. Izgledala si kao da me želiš udariti.”
“Dakle, ipak si sumnjao na mene?”
Slegnuo je ramenima. “Trebao sam dokaz. Dao sam ti Garrada, Pierrea i Demontignaca.
On je reagirao, ti nisi.”
Poredao je u njezine usne “Ako ti išta znači, shvatio sam da nisi ti prije nego što si ušla u
Criveliijev auto.”
“Kako si znao?”
“Čitao sam o tebi u New Yorku, pokušao sam shvatiti kakva si davno prije nego što smo
se upoznali. Budući da je tvoje ime potpisano na prodajama, mislio sam da sam predvidio

Page | 253
Knjigoteka
 Glorij@

kako će se stvari odvijati. Mislio sam da te držim u šaci. Ali onda sam te prvi puta ugledao
i...” Zastao je, koljena su joj zaklecala. “Netko tko se bavi kriminalnim radnjama ne bi se
toliko zacrvenio. Sigurno ne bi.”
“Ja se nikada ne crvenim”, pobunila se, iako je znala da je to sada nebitno.
Prišao joj je bliže. “Bojim se da se crveniš. To je jedna od stvari koje volim kod tebe.”
Kimnuo je glavom. Stajati su toliko blizu da su im se noge dodirivale. Jednom joj je rukom
obuhvatio struk, a prstom druge ruke prošao niz nos do usnica. “Ali najviše od svega volim
razmak između tvojih zuba.”
“Voliš moj razmak?” Ruka joj je poletjela prema ustima da ga sakrije.
“Obožavam ga. Ubija me.” Polako se nasmiješio. “Dok god ga imaš, imat ćeš i mene.”
“Mogu živjeti s tim”, promrmljala je. Još ju je čvršće stegnuo, pa se nakon dugo vremena
prisjetila kako je biti u njegovu naručju: sjetila se njegova zagrljaja kada su se spuštali niz
planinu, topline njegovih ruku kada ju je spriječio da pobjegne sa Zhouove zabave, njegovih
dodira kada mu se konačno predala.
Dok ju je ljubio, skinula je prsten i konačno otkrila srce cijelom svijetu.

Nitko nije bio iznenađen kada su se vratili zajedno. Lloyd je već pripremio pivo za
Sama, a Isobel je jurcala - najbrže što je mogla s obzirom na longetu - nudeći im kanapee.
Brbljala je nerazgovjetno, izvan sebe.
“Jeste li spremni za sljedeći dio?” rekla je dvosmisleno. Ponudila je Samu zakusku, ali
nije skidala oči sa sestre.
“Jesam, napokon”, Allegra se nasmiješila i zagrlila sestru. Znala je jako dobro da je
sudjelovala u planiranju svega ovoga. Massi i Zhou vjerojatno su stajali iza ugla i plesali od
sreće.
“Izvrsno”, Isobel se nasmiješila i obrisala oči od suza radosnica, a nakon toga obuhvatila
i Sama u zagrljaj. “Odlično. Moramo otvoriti darove dok Ferdy ne postane preumoran i
nervozan.”
“Koja noćna mora”, Allegra se nasmiješila i potapšala sestru po ruci.
Uzela je Sama za ruku i povela ga do kauča, gdje su sjedili Timo, Julia i Barry. Barry ju je
pogledao i kimnuo glavom, dajući joj do znanja da je došla u pravo vrijeme.
“Opa, Barry, mama, upoznajte Sama.”
Juliji su oči zablistale od sreće. Nagnula se naprijed i uzela ga za ruku. “Jesi li ti taj koji
će paziti na moju djevojčicu?” upitala je. Allegra ga je pogledala i kleknula ispred mame. Već
se brine za nju, kada bi samo znala koliko.
“Da, ja sam taj”, nasmiješio se.
Julia je zadovoljno pogledala Allegru. “Amerikanac?” šapnula je, kao da je Allegri to
nekako promaklo.
“Kanađanin”, Allegra se nasmiješila. Sam ju je podigao i obuhvatio joj struk. “Evo, za
tebe.”
Okrenuli su se. Isobel je držala dvije omotnice omotane crvenim vrpcama. Allegra ih je
sumnjičavo pogledala. “Dar za Sama?” upitala je sestru.

Page | 254
Knjigoteka
 Glorij@

Isobel joj je namignula. “Znala sam da će te pustiti unutra”, rekla je mlađa sestra i dala
Samu omotnicu s njegovim imenom. Sam je poljubio Allegru, smješkajući se.
Lloyd je dao Juliji knjigu sjećanja, a Timu uramljenu fotografiju bake, Julije, Isobel i
Allegre.
“Nemoj se previše radovati, vjerojatno je kupon”, Allegra je zadirkivala Sama, ali joj je
osmijeh nestao s lica kada je iz svoje omotnice izvadila komad požutjelog papira. “Što?...”
Uskliknula je i prekrila usta rukom. Svi su se okrenuli prema njoj.
“Tko ih je čuvao?” Pogledala je Tima, Nika, Leysu i Noemie, ali svi su joj zbunjeno
uzvratili pogled.
“Što je to?” Isobel se namrštila, doskakutala do nje i pogledala elegantni crni rukopis.
“Ništa ne razumijem, na njemač...” Istog je trena shvatila i prekrila usta rukom. “Moj Bože!”
cijuknula je. “Vlasnički papiri!”
Nik je doletio do njih. “Vlasnički papiri? Farme?” Brzo ih je pročitao, pogledao u Tima i
kimnuo glavom.
Starčić se rasplakao, stisnuo Julijinu ruku i počeo kimati glavom.
“Tko ih je pronašao?” Nik je ponovio Allegrino pitanje.
“Ja”, Lloyd je rekao, zadovoljan samim sobom što je uspio sačuvati tajnu. “Zapravo,
pronašao ih je urar. Nalazili su se na unutarnjoj poleđini sata.”
“Valentina ih je tamo sakrila!” Allegra je zaključila.
“Sve su vrijeme bili kod nas!” Isobel se počela smijati. “Jadna baka nije ni znala. Sigurno
je spremila sat i zaboravila na njega jer bi mama plakala kada je zvonio.” Allegra je zurila u
papire u nevjerici. To je bio dokaz koji su tražili. Neće dobiti farmu natrag, nje odavno nema.
Svijet se promijenio, a s njime i Zermatt, ali Lars će izgubiti sve, a Timo će napokon pronaći
mir. Valentinina smrt promijenila je identitet, sudbinu i budućnost njezine obitelji. Bila je
voljena i ostala je voljena do danas. Obitelji se moraju držati skupa i pretrpjeti sve nedaće.
“Pretpostavljam da to umanjuje važnost moga dara?” Sam joj je šapnuo u uho.
Otvorio je omotnicu i izvukao veliki smeđi kestenov list. Zavrtio ga je u krug držeći ga
za peteljku. “Oh. Umm...”, iscerio se.
“Mora da ti je danas sretan dan”, Allegra se nasmiješila i naslonila glavu na njegovo
rame. Htjela je ostati tako zauvijek. “Iz vjeruje da lišće donosi sreću. Nije ona kriva, to joj je u
genima, naslijedila je to od djeda.” Pogledala je u list. “Šteta što sam ja dobila samo vlasničke
papire”, uzdahnula je. “Mogli smo biti sretan par.”
Nasmiješio se i obujmio joj lice rukama. “Ali, dušo, mi već jesmo sretan par.”

Page | 255
Knjigoteka
 Glorij@

Zahvale

Odlučila sam smjestiti radnju u Zermatt nakon što sam zimovala ondje s obitelji prošle
godine. Moćni Matterhorn doista je dojmljiv i s razlogom privlači ljude iz cijeloga svijeta.
Kada sam detaljnije proučavala područje, otkrila sam nesreću koja se dogodila u siječnju
1951. Fasciniralo me koliko se grad promijenio u dvije generacije, iz rustikalnoga gradića u
jedan od najluksuznijih skijaških odredišta. Većina toga što se nalazi u knjizi doista postoji,
poput prvoklasnih restorana Zum See, Findlerhof i Chez Vrony (ima ih još), a Broken Bar
jedan je od najpoznatijih noćnih klubova u Zermattu. Iako SLF i zone opasnosti od lavina
doista postoje, koliko ja znam, Zermatt nikada nije bio klasificiran kao crvena zona, nego je
to proizvod moje umjetničke mašte. Plaćena sam da smišljam priče, što rado i činim.
Zahvaljujem se prijateljima, obitelji Beck - Johhnyju, Carini, Coco, Codiju i Diti - koji
cijelu zimu provode u Zermattu i koji su mi pomogli da upoznam taj bajkoviti gradić.
Obožavam vas.
Zahvaljujem svojoj urednici Carolini Hogg, čije su mi upute bile od neprocjenjive
važnosti. Hvala ti na strpljenju i potpori koju si mi pružala dok sam se oporavljala od
skijaške ozljede - iako se nadam da su zbog nje scene s Isobel vjerodostojnije.
Zahvaljujem svojoj agentici Amandi Preston, koja me poticala kada mi je bilo najteže.
Uvijek si nekoliko koraka ispred mene u ovom ludom i zabavnom poslu, i drago mi je što si
uvijek na mojoj strani.
Konačno, zahvaljujem svojoj obitelji. Niste razlog zbog kojeg pišem, nego razlog zbog
kojeg živim. Volim vas najviše na svijetu.

Page | 256
Knjigoteka