Lisa Kleypas - Božićna Želja PDF

Book as passion & BD
1
Lisa Kleypas
BOŽIĆNA ŽELJA
S engleskog prevela ANA DESPOT

Scan i obrada : Book as passion - Viki
2
Ireti i Harellu Ellisu...

Jer ste mi pokazali što je ljubav
i jer je proživljavate svaki dan.
Voli vas,
L. K.
3
PROLOG
Dragi djede Božićnjače

Ove godine želim samo jedno Mamu
Molim te da ne zaboraviš da sada živim u friday harboru.
hvala ti
Voli te Holly
4
JEDAN
Sve do sestrine smrti, Mark Nolan ponašao se prema nećakinji

Holly s neusiljenom sklonošću neoženjena ujaka. Viđao ju je tijekom
povremenih blagdanskih okupljanja i uvijek se trudio kupiti joj božić-
ni ili rođendanski dar. Obično su to bile nekakve darovne kartice. To
je bio vrhunac njegova druženja s Holly, i smatrao je to dovoljnim.
Ali, sve se promijenilo jedne kišne travanjske noći u Seattleu,
kada je Victoria nastradala u prometnoj nesreći na cesti 1- 5. Budući
da Victoria nikada nije spomenula oporuku ili planove za Hollynu
budućnost, Mark nije imao pojma što će se dogoditi s njezinom šesto-
godišnjom kćeri. O Hollynu ocu nije se mnogo znalo, jer Victoria
nikada nije otkrila tko je on, čak ni najbližim prijateljima. Mark je bio
prilično siguran da ona ocu nikada nije ni rekla išta o Hollynu posto-
janju.
Kad se Victoria prvi put preselila u Seattle, upala je u boemsko
društvo, u grupu glazbenika i ljudi koji su se pokušavali baviti umjet-
nošću. To je dovelo do niza kratkotrajnih veza koje su joj pružile i sve
blještavilo i približile umjetnički život za kojim je Victoria žudjela. S
vremenom je, doduše, shvatila da se potraga za osobnim zadovoljstvom
morala uravnotežiti s redovitom plaćom. Prijavila se za posao u tvrtki
koja je trgovala računalnim programima i zaposlila se u službi za ljud-
ske resurse. Plaća je bila pristojna, kao i sve što je išlo uz nju. Naža-
lost, u to vrijeme, Victoria je otkrila da je trudna.
5
- Bolje da on ništa ne zna - rekla je Marku kad ju je pitao s kim

je zatrudnjela.
- Nećeš to moći sama - Mark ju je uvjeravao. - U najmanju ruku,
tip bi trebao sudjelovati u troškovima. Dijete košta.
- Mogu se sama brinuti za dijete.
- Vick... nikada nikome ne bih poželio da sam odgaja dijete.
- Ali ti si tip kojeg roditeljstvo izbezumljuje - rekla je Victoria. -
Što je posve razumljivo, s obzirom na našu prošlost. Ali ja želim ovo
dijete. Rodit ću ga i dobro odgojiti.
I učinila je to. Ispostavilo se da je Victoria odgovorna majka, strp-
ljiva i nježna prema svome jedinom djetetu, zaštitnički nastrojena, a
bez pretjeranog kontroliranja. Samo je Bog znao odakle joj te majčin-
ske vještine. Mora da su bile instinktivne, jer ih Victoria sigurno nije
naučila od roditelja.
Mark je bio siguran da on nije takav. Upravo je zbog toga doživio
šok nakon šoka kada je doznao da nije samo izgubio sestru, nego je i
dobio dijete.
Nikada nije mogao ni zamisliti da će postati Hollynim skrbnikom.
Bio je svjestan većine svojih sposobnosti i točno je znao što bi mogao
učiniti u situacijama u kojima se dotad nije našao. Ali ovo... brinuti se
o djetetu... to je bilo previše za njega.
Da je Holly bila dječak, možda bi i imao šanse. Dječake je još
nekako i razumio. S druge strane, cijeli ženski spol za njega je
bio nepoznanica. Mark je već odavno prihvatio da su
žene komplicirane. Govorile bi stvari kao: Ako već sam ne znaš, neću
ti ja govoriti. Nikad ne bi naručivale vlastite deserte, a kada bi
te upitale za mišljenje o odabiru haljine za izlazak, uvijek bi
6
obukle onu koju ti nisi odabrao. Ipak, iako Mark nikad ne bi tvrdio
da razumije žene, on ih je obožavao: njihovu neuhvatlji-
vost, iznenađenja, njihove zamršene i fascinantne promje-
ne raspoloženja.
Ali da jednu ženu doista odgoji... Zaboga, ne. Rizik bi bio prevelik.
On joj ne bi nikada mogao biti dovoljno dobar uzor. A voditi kćer kroz
opasnu, nezgodnu atmosferu društva koje je predstavljalo sve oblike
neuspjeha i zamki... I sam Bog zna da nije bio kvalificiran za to.
Marka, njegovu sestru i braću odgojili su roditelji koji su brak
smatrali borbom do istrebljenja, a djeca su im služila samo kao pijuni.
To je dovelo do toga da su trojica braće Nolan - Mark, Sam i Alex -
bili zadovoljni odlukom da odu svojim putem nakon odrastanja. Victo-
ria je, s druge strane, žudjela za tom vrstom povezanosti koju njezina
obitelj nikad nije mogla ostvariti. Tek je s Holly pronašla to što je
željela i zbog toga se osjećala vrlo sretno.
Ali samo jedan pogrešan pokret volanom, mokra cesta, samo jedan
trenutak izvan kontrole, i životna nit Victorije Nolan okrutno je pre-
kinuta.
Victoria je ostavila zapečaćeno pismo, upućeno Marku, očuvano u
dokumentu s oporukom.
Ne postoji drugi izbor osim tebe. Holly uopće ne poznaje ni Sama

ni Alexa. Pišem ovo s nadom da to nikada nećeš morati pročitati,
ali ako se to ipak dogodi... pobrini se za moju kćer, Mark.
Pomozi joj. Ona te treba. Znam da će te ova obveza možda uplaši-
ti. Žao mi je. Znam da nisi to htio. Ali ti to možeš. Sve ćeš shvatiti s
vremenom.
7
Započni s time da je voliš. Sve ostalo doći će samo od sebe.
- Doista ćeš je uzeti k sebi? - upitao je Sam Marka na dan pokopa,

nakon žalovanja u Victorijinoj kući. Bilo je pomalo jezivo vidjeti kuću
onako kako ju je ona ostavila: knjige na polici, par cipela nemarno
bačen na pod ormara, tuba sjajila za usne u kupaonici.
- Naravno da ću je uzeti k sebi - rekao je Mark. - Što drugo mogu
učiniti? - Tu je Alex. On je oženjen. Zašto Vick nije ostavila Holly
njemu i Darcy?
Mark ga je pogledao pogledom koji govori sve. Brak njihova naj-
mlađeg brata bio je vrlo čudan, ali nitko nije mogao reći zbog čega je
to tako.
- Bi li ti njima ostavio svoje dijete? - upitao je. Sam je polako
odmahnuo glavom.
- Mislim da ne bih.
- Dakle, ti i ja smo jedini koga Holly ima.
Sam ga oprezno pogleda. - Ti si onaj kojem ju je ona ostavila, ne
ja.
Postoji razlog zašto me Victoria nije imenovala za njezina skrbni-
ka. Ja nisam dobar s djecom. - Svejedno si Hollyn ujak. - Da, ujak.
Moje odgovornosti ne sežu dalje od neprimjerenih šala i od ispijanja
previše piva na obiteljskim piknicima. Ja nisam očinski tip.
- Nisam ni ja - Mark je smrknuto odvratio. - Ali mora-
mo pokušati. Osim ako je ne želiš dati na udomljavanje.
Sam protrlja lice rukama, mrka pogleda. - Što Shelby misli o
ovome?
8
Mark je odmahnuo glavom na spomen svoje djevojke, dizajnerice

interijera koju je upoznao kad je uređivala luksuznu kuću prijatelju u
Griffin Bayu. - Izlazim s njom tek nekoliko mjeseci. Ili će se nositi s
time ili će otići... na njoj je da odluči. Ali ja je neću pitati za pomoć.
Ovo je moja odgovornost. I tvoja.
- Možda bih je ponekad mogao pričuvati. Ali nemoj računati na
preveliku pomoć; uložio sam sve što imam u vinograd. - Dakle, supro-
tno od onoga što sam ti rekao da učiniš, genije.
Samove oči, jednako plavozelene kao njegove, stisnule su se.
- Da sam slušao tvoj savjet, činio bih tvoje pogreške umjesto svo-
jih. - Zaustavio se. - Gdje Vick drži piće?
- U ostavi. Mark je pronašao dvije čaše i napunio ih ledom.
Sam je pretraživao ostavu. - Čudno je piti njezina pića kad nje...
nema. - Ona bi bila prva koja bi nam rekla da nastavimo. Vjerojatno si
u pravu - Sam je došao do stola s bocom viskija. - Je li imala životno
osiguranje? Mark odmahne glavom. - Pustila je da istekne.
Sam ga zabrinuto pogleda. - Pretpostavljam da ćeš kuću prodati?
- Da. Sumnjam da ćemo dobiti puno za nju u ovom trenutku. - Mark
pogurne čašu prema njemu. - Nemoj se suzdržavati - reče. - Ne brini
se. - Sam nije prestao ulijevati dok obje čaše nisu bile pune.
Sjeli su jedan nasuprot drugome, tiho nazdravili i popili. Bio je to
dobar viski, glatko je klizio niz Markovo grlo, šaljući nalet blage vat-
rice u njegova prsa.
Tješila ga je bratova prisutnosti. Činilo se da je njihova svadljiva
dječačka prošlost - tučnjave, sitne izdaje - iza njih. Sada su bili odrasli
ljudi, između kojih se moglo razviti prijateljstvo kojega nikada nije
bilo dok su im roditelji bili živi.
9
Alexu se, međutim, nisi nikada mogao dovoljno približiti da bi

shvatio kakav je. Alex i njegova žena Darcy došli su na pokop, ostali
na karminama petnaestak minuta i otišli, bez ijedne riječi.
- Već su otišli? - Mark je upitao s nevjericom kada je shvatio da ih
više nema. - Ako si htio da ostanu dulje - odgovorio je Sam - trebao si
održati karmine u boljem dućanu.
Ljudi su se bez sumnje pitali kako trojica braće mogu živjeti na
otoku s otprilike sedam tisuća stanovnika, a da imaju tako malo veze
jedan s drugim. Alex je živio s Darcy u Roche Harboru na sjevernoj
strani. Kad nije bio zaposlen gradnjom apartmana, vodio je ženu na
razne društvene događaje u Seattleu. Što se Marka tiče, on je bio
zaposlen vođenjem male pržionice kave koju je osnovao u Friday Har-
boru. A Sam, koji je uvijek bio u svom vinogradu, osjećao je dublju
povezanost s prirodom nego s ljudima.
Jedino što su imali zajedničko bila je ljubav prema otoku San
Juanu. Bio je dio arhipelaga koji se sastojao od približno dvje-
sto otoka, od kojih su neki bili dio kopnenih županija
Washingtona, Whatcoma i Skagita. Nolani su proveli djetinjstvo u
kišnoj sjeni Olimpijskih planina, u mjestu zaštićenom od sivila ostat-
ka pacifičkoga sjeverozapada.
Nolani su odrasli udišući vlažan oceanski zrak, nogu zamrljanih
nanosom muljevitih obala. Bili su blagoslovljeni vlažnim jutrima oku-
panima mirisom lavande, suhim plavim danima i najljepšim zalascima
sunca na svijetu. Ništa se nije moglo usporediti s prizorom okretnih
vivaka koji su lovili valove ili ćelavih orlova koji su nasrtali i letjeli
nisko i brzo tražeći plijen. Ili s prizorom plesa oraka, njihovih glatkih
tjelesa koja su zaranjala pa iskakala iz oceana te rezala more hraneći
se lososom.
10
Braća su tumarajući prešla svaki centimetar otoka, uzduž i popri-

jeko padinama izbrazdanima vjetrom, među tmurnim gustim šumama
i poljima punim plantaža, voćnjaka i divljega cvijeća zavodljivih ime-
na, kao što su čokoladni ljiljan, zvijezda padalica, morsko rumenilo.
Nijedna kombinacija vode, pijeska i neba nije bila tako skladna.
Iako su otišli na fakultet i pokušali živjeti u drugim mjestima,
otok ih je uvijek mamio da se vrate. Čak se i Alex, sa svojim odlučnim
ambicijama, vratio kući. To je bila ona vrsta života u kojem si pozna-
vao farmere koji su uzgojili gotovo sve što si jeo, čovjeka koji je proiz-
vodio sapun kojim si se prao i u kojem si imenom oslovljavao vlasnike
restorana u koje si izlazio.
Moglo se sigurno planinariti, s prijateljski nastrojenim otočanima
koji bi si međusobno pomagali kada je to bilo potrebno.
Victoria je bila jedina u obitelji koja je pronašla razlog da se ne
vraća na otok. Zaljubila se u staklene vrhove i betonske doli-
ne Seattlea, urbanu scenu kave i kulture, skromne restorane
sa savršenom hranom, okolne ulice Pike Place Marketa.
Kao odgovor na Samov komentar da u gradu svi previše pričaju i
razmišljaju, Victoria je rekla daju je Seattle činio pametnijom.
- Ja ne moram biti pametniji - odgovorio je Sam. - Što si pamet-
niji, to imaš više razloga biti nesretan. - To objašnjava zašto smo mi
Nolani uvijek tako dobre volje - Mark je odvratio Victoriji, nasmijavši
je. - Doduše, ne i Alex - rekla je, otrijeznivši se nakon minute. - Mis-
lim da Alex nije bio sretan nijedan dan svoga života. - Alex ne želi
sreću - odgovorio je Mark. - On je zadovoljan privremenim rješenji-
ma.
11
Vrativši se u sadašnjost, Mark se pitao što bi Victoria rekla da je

znala da on planira odgajati Holly na otoku San Juanu. Nije shvatio
da je tu misao izgovorio naglas sve dok mu Sam nije odgovorio.
- Kao da bi bila iznenađena? Vick je znala da se nikada ne bi odse-
lio s otoka. Tvoj posao s kavom je ovdje, kao i tvoj dom, tvoji prijatelji.
Siguran sam da je znala da bi odveo Holly u Friday Harbor ako se njoj
išta dogodi.
Mark kimne glavom, osjećajući se prazno i sumorno. Težina djete-
tova gubitka nije bila nešto na čemu se mogao predugo zadržati u
mislima. - Je li ona danas išta rekla? - upitao je Sam. - Nisam čuo ni
glasa od nje.
Tih nekoliko dana nakon vijesti o majčinoj smrti, Holly je samo
šutjela, odgovarajući na pitanja kimanjem ili odmahivanjem glavom.
Imala je tup izraz lica, povučena u svoj unutarnji svijet gdje joj nitko
nije mogao smetati. Na dan Victorijine smrti, Mark je otišao ravno iz
bolnice u njezinu kuću, gdje je dadilja čuvala djevojčicu. Prenio je
vijesti djevojčici tek ujutro, i od tog trenutka sve do danas bio joj je na
raspolaganju.
- Ništa - odgovorio je Mark. - Ako ne prozbori do sutra, odvest ću
je liječniku. - Drhtavo je otpuhnuo i dometnuo: - Ne znam ni tko je to.
- Na hladnjaku je nekakav popis - rekao mu je Sam. - Na njemu ima
nekoliko brojeva, uključujući i broj Holly na doktora. Pretpostavljam
da je Vick to ondje stavila u slučaju da dadilji zatreba u nekakvoj hit-
noj situaciji.
Mark je otišao do hladnjaka, skinuo papirić i spremio ga u novča-
nik. - Sjajno - rekao je zajedljivo. - Sada znam barem onoliko koliko
zna i dadilja. - I to je nešto.
12
Vrativši se do stola, Mark je nastavio polako piti viski. - Trebam

porazgovarati s tobom o nečemu. Holly i ja nećemo moći živjeti u mom
apartmanu u Friday Harboru. U njemu ima samo jedna soba i nema
dvorišta u kojem bi se ona mogla igrati. - Planiraš li ga prodati? -
Iznajmiti, možda. - A kamo biste vi onda otišli?
Mark je zamišljeno zastao. - Kod tebe ima puno mjesta. Samove se
oči rašire. - Ne, nema.
Prije dvije godine, Sam je kupio 15 jutara posjeda u False Bayu
kako bi ostvario svoj životni san i otvorio vinariju. Zemljište je bilo
dobro isušeno i savršeno za vinograd. Zajedno sa zemljištem u paketu
je došla i oronula viktorijanska seoska kuća nalik na špilju s okolnim
trijemom i velikim prozorima.
Podovi su škripali i bili ulegnuti, kapalo je sa svih strana i lokve
su se nalazile posvuda. Očito je kući bilo potrebno više od obnove.
Prijašnji stanari ostavili su svoj trag: ugradili su kupaonice gdje
nisu bile predviđene, ostavili su oronule drvene zidove od iverice i plit-
ke ormare s klimavim kliznim vratima. Posvuda su razmjestili police
od trešnjeva drva i zidne štukature obojene jeftinom bijelom bojom.
Izvorni tvrdi drveni pod bio je pokriven linoleumom i mekim plišanim
tepihom.
Ali kuća je imala tri vrline: više nego dovoljno mjesta za dvojicu
neženja i šestogodišnje dijete, veliko dvorište i voćnjak, i nalazila se na
Markovom omiljenom dijelu otoka.
- Ništa od toga - odlučno je odgovorio Sam. - Želim živjeti sam. -
Što možeš izgubiti ako nam dopustiš da živimo s tobom? Ne postoji
dio tvoga života u kojemu bismo ti mi mogli smetati.
13
- Mi. Zamjenica koja će očigledno zamijeniti " ja" u veći-

ni Markovih rečenica odsada pa nadalje.
- Mora da se šališ, zar ne? Imaš li pojma kako izgleda
život neženja s djecom? Propuštaš sve zgodne žene, jer nijedna ne
želi prevarom biti primorana na čuvanje djece niti želi odgajati
tuđe dijete. Čak i da nekim Božjim čudom uspiješ osvojiti zgodnu
ženu, ne bi je mogao zadržati. Nema spontanih vikenda u Portlandu
ili Vancouveru, nema divljeg seksa, nema spavanja dokasna, nika-
da više.
- Ti sve to ni sada ne radiš - primijetio je Mark. - Provodiš sve
svoje vrijeme u vinogradu. - Poanta je u tome da je to moj izbor. Ali
kada imaš dijete, nemaš mogućnost izbora. Dok tvoji prijatelji ispijaju
pivo i gledaju utakmicu, ti u trgovini tražiš proizvode za borbu protiv
mrlja i krekere u obliku zlatnih ribica. - Ne zauvijek. - Ne, samo do
kraja svoje mladosti. - Sam je spustio glavu ma stol kao da će njome
udariti, ali onda se zadovoljio oslanjanjem ma podlakticu. - Kako ti
definiraš svoju mladost, Same? Jer, ako mene pitaš, rok trajanja tvoje
mladosti istekao je već prije nekoliko godina.
Sam nije pomaknuo ništa osim srednjega prsta koji je podigao Iz
svoje desne šake. - Imao sam planove za svoje tridesete - rekao je pri-
gušenim glasom. - I nijedan od njih nije uključivao djecu.
- Nisu ni moji. - Nisam spreman za ovo. - Nisam ni ja. Zato tre-
bam tvoju pomoć - Mark je napeto izdahnuo. - Same, jesam li ikada
išta tražio od tebe?
- Nikada. Ali zašto bi sada?
Mark je počeo govoriti tihim, uvjerljivim tonom. - Gledaj na to
ovako... Počet ćemo polako. Bit ćemo Hollyni vodiči kroz
život. Ležerni vodiči koji nikada ne smišljaju gluposti poput razum-
14
nih kazni ili zato jer ja tako kažem. Već sam se pomirio s time da
neću napraviti predobar posao odgajajući dijete, ali za razliku
od našega tate, moje pogreške neće nikome naštetiti. Neću je udari-
ti ako ne pospremi sobu. Neću je tjerati da jede celer ako ga ne
voli. Bez cjepidlačenja. Možemo se samo nadati da će na kraju ima-
ti dobar pogled na svijet i posao kojim se može uzdržavati. Sam
Bog zna da kako god ovo odradimo, bit će bolje nego da je pošalje-
mo nekome nepoznatom. Ili još gore, našoj daljnjoj rodbini.
Sam je promrmljao nekoliko psovki sebi u bradu. Kao što se Mark
i ponadao, bratov unutarnji osjećaj za pravdu ipak je prevladao. - U
redu. - Leđa su mu se podigla i ponovno spustila uz izdah prije nego
što je ponovio: - U redu. Ali imam nekoliko uvjeta. Za početak, želim
stanarinu od tvog apartmana kada ga počneš iznajmljivati. - Dogovo-
reno. - I trebat ću pomoć pri popravku kuće.
Mark ga je zabrinuto pogledao. - Nisam baš dobar u obnavljanju
kuća. Mogu raditi ono osnovno, ali... - Dovoljno si dobar. A kad te
vidim kako lakiraš podove, bit će to melem za moju dušu.
Sada kad je Mark Samu obećao novac od stanarine i jeftinu radnu
snagu, njegov se neprijateljski duh povukao. - Pokušat ćemo tako
nekoliko mjeseci. Ali ako mi to ne bude odgovaralo, morat ćeš odvesti
dijete nekamo drugamo.
- Šest mjeseci. - Četiri. - Šest. - U redu, dovraga. Šest mjeseci. -
Sam je natočio još viskija. - Moj Bože - promrmljao je. - Tri Nolana
pod istim krovom. Katastrofa na pomolu.
- Katastrofa se već dogodila - Mark je kratko odgovorio, i rekao
bi još i više da nije čuo nježni zvuk koraka u hodniku.
15
Holly je došla do kuhinjskih vrata. Ustala je iz kreveta i stajala

ondje zbunjena, snena izraza lica. Mala izbjeglica, odjevena u ružičas-
tu pidžamu, blijedih i ranjivih stopala na crnom podu od škriljevca.
- Što je bilo, mila? - upitao je nježno Mark pa otišao do
nje. Podigao ju je - bila je teška najviše dvadeset kilograma - i ona se
za njega uhvatila kao majmunčić. - Ne možeš spavati? - Njezina glava
na njegovu ramenu, zamršena plava kosa, miris drvenih bojica i šam-
pona od jagode ispunili su ga toplom nježnošću.
On je bio sve što ona ima. Započni s time da je voliš... To je bio
lagani dio. Sve ostalo bilo je ono zbog čega se brinuo.
- Ušuškat ću te u krevet, šećeru - rekao joj je Mark.
Moraš spavati. Imat ćemo puno posla nas dvoje.
Sam je slijedio Marka koji je nosio Holly natrag u sobu. S kreveta
s baldahinom visjeli su ukrasni leptiri prozirnih svilenih krila. Nakon
što ju je smjestio u krevet, Mark ju je pokrio i sjeo pokraj nje. Holly je,
ne trepćući, šutjela.
Gledajući u njezine prodorne plave oči, Mark ju je nježno pomilo-
vao po čelu. Učinio bi sve za nju. Snaga njegovih emocija iznenadila
ga je. Nije mogao nadoknaditi Hollyn gubitak. Nije joj mogao vratiti
život koji je imala. Ali brinuo bi se o njoj i ne bi je nikada napustio.
Sve ove misli, a i puno više od toga, preplavile su mu um. Ali on je
rekao samo: - Želiš li da ti ispričani bajku za laku noć?
Holly je kimnula, dok joj je pogled nakratko pobjegao na Sama
koji se naslonio na dovratnik.
- Jednom davno - započeo je Mark - bila tri medvjeda...
- Dva ujaka medvjeda - dodao je Sam s vrata, zvučeći pomalo
rezignirano - i medvjedić.
16
Mark se slabašno nasmiješio i nastavio milovati Hollynu kosu. - I

svi su zajedno živjeli u velikoj kući pokraj mora...
17
DVA
Zvono na vratima dućana zazvonilo je u trenutku kada je kroz

njih ušetao Maggien čovjek iz snova. On je, doduše, bio čovjek iz neči-
je jave, jer je držao za ruku djevojčicu koja je vjerojatno bila njegova
kći. Dok je dijete odmah požurilo do velikog vrtuljka koji se polako
okretao u kutku trgovine, njezin otac ušetao je u dućan puno mirnije.
Rujanske zrake sunca osvjetljavale su njegovu tamnu stepenasto
ošišanu kratku kosu, vrhova koji su mu prianjali za vrat. Kada je pro-
šao pokraj igračke za bebe koja je visjela sa stropa, sagnuo se kako se
ne bi sudario s njom, poput sportaša koji je bio opušten, ali oprezan.
Činilo se kao da bi, kada bi mu nešto naglo dobacio, ulovio to bez trep-
taja.
Osjećajući Maggieno zanimanje, pogledao je prema njoj. Bio je
privlačan, oštrih crta lica i plavih očiju koje si mogao zamijetiti s dru-
goga kraja dućana, ali iako je bio visok i upadljiv, nije se šepurio, nego
je bio pun nenametljivog, ali snažnog samopouzdanja. U iznošenim
trapericama, izgledao je pomalo ofucano, ali i vrlo seksi. I bio je zau-
zet.
Maknuvši pogled s njega, Maggie je žurno podigla drveni dječji
tkalački pribor i vrlo oprezno popravila nekoliko rastegnutih konaca.
Gurnuvši ruke u džepove, tip je došetao do kćeri. Zanimao se za
vlak koji je prolazio kroz cijelu trgovinu preko polica postavljenih bli-
zu stropa.
18
Otkad se Čarobno ogledalo otvorilo prije tri mjeseca, posao je cva-

o. Stolovi su bili puni starinskih igračaka: dalekozora, ručno izrađenih
jo-joa, drvenih autića, plišanih životinja i čvrstih zmajeva.
- To su Mark Nolan i njegova nećakinja Holly - Elizabeth, jedna
od zaposlenica dućana, prišapnula je Maggie. Elizabeth je bila umi-
rovljenica zaposlena u trgovini na pola radnog vremena.
Bila je živahna postarija žena koja je poznavala gotovo svaku oso-
bu na otoku San Juanu.
Maggie, koja se početkom ljeta doselila iz Bellinghama, pronala-
zila je u Elizabeth dragocjen izvor informacija.
Elizabeth je poznavala mušterije, njihove obiteljske povijesti i
osobne ukuse, čak je znala i imena njihove djece i unučadi. - Nije li
uskoro Zacharyjev rođendan? - upitala bi prijatelja koji
je razgledavao dućan. Ili:
- Čula sam da se mala Madison razboljela... Dobili smo neke nove
knjige, baš za čitanje prije spavanja... - Kad god bi Elizabeth radila u
Čarobnom ogledalu, nitko iz njega ne bi izašao, a da nije nešto kupio.
Ona bi ponekad čak i nazvala mušterije kada bi trgovina dobila nešto
novo što bi se njima moglo svidjeti. Kada živiš na otoku, dar govora
i nagovaranja najučinkovitije je sredstvo prodaje.
Maggiene su se oči stisnule. - Njegova nećakinja?
- Da, Mark je odgaja. Majka joj je poginula u automobil-
skoj nesreći prije šest mjeseci pa ju je Mark doveo ovamo iz Seattlea
i od tada žive u vinogradu Rainshadow, u kući njegova brata
Sama. Ne mogu ni zamisliti kako se njih dvojica sami brinu o
maloj djevojčici, ali zasad im dobro ide.
19
- Obojica su slobodni? - Pitanje koje se Maggie nije ticalo, ali

svejedno joj je pobjeglo prije nego što se uspjela zaustaviti.
Elizabeth je kimnula. - Imaju još jednoga brata, Alexa, koji je
oženjen, ali čula sam da ima problema u braku.
Žalosno je pogledala Holly. - Djevojčici treba ženska osoba u živo-
tu. Mislim da je to jedan od razloga zašto ne govori. Maggieno se čelo
namršti. - Misliš, sa strancima?
- Ne razgovara ni s kim otkad se dogodila nesreća.
- Oh - Maggie je prošaptala. - Jedan od mojih nećaka
nije razgovarao ni s kim u razredu kad je krenuo u osnovnu školu,
ali razgovarao bi s roditeljima kod kuće.
Elizabeth je tužno odmahnula glavom. - Koliko ja znam, Holly
stalno šuti. - Namjestila je duguljasti ružičasti šešir na bijele kovrče
koje su lepršale kao leptirove antene i zavezala elastičnu vrpcu ispod
brade. - Nadaju se da će se uskoro opustiti. Doktor im je rekao da je
ne tjeraju razgovarati dok se sama ne odluči progovoriti.
Dohvativši žezlo s blistavom zvijezdom na vrhu, Elizabeth je otišla
u sobu zabave, gdje se odvijalo rođendansko slavlje. - Vrijeme je za
tortu, Vaša Visočanstva! - najavila je, a glasan vrisak pozdravio ju je
prije nego što je zatvorila vrata za sobom.
Nakon što je nazvala mušteriju koja je bila kupila plišanog zeca i
slikovnicu, Maggy je prešla pogledom po trgovini dok nije ponovno
uočila Holly Nolan.
Djevojčica je buljila u vilinsku kuću koja je bila pričvršćena za zid.
Maggie ju je sama izradila, ukrasivši krov suhom mahovinom i pozla-
ćenim čepovima, a pokvaren ručni sat služio je umjesto vrata.
Maggie je prišla djetetu, na što se djevojčica ukočila.
20
- Znaš li što je to? - Maggie ju je nježno upitala. Holly

je odmahnula glavom, ne pogledavši je.
- Mnogi ljudi misle da je to kuća za lutke, ali nije. To je zapravo
vilinska kuća.
Holly ju je tada pogledala, a njezin je pogled preletio preko Mag-
gienih konversica do njezine kovrčave crvene kose.
Maggie je osjetila neočekivan nalet nježnosti dok su se tako pro-
matrale. Vidjela je u njoj krhku uzvišenost djeteta koje više nije vjero-
valo u stalnost ili trajnost pojava, ali svejedno je osjetila da je u Holly
postojala nekakva nevinost djetinjstva zbog koje je bila spremna vje-
rovati u nešto imalo čarobno.
- Vila koja ovdje živi nikad nije doma tijekom dana - rekla je
Maggie - nego se uvijek vrati noću. Sigurna sam da joj ne bi smetalo
ako ti dopustim da poviriš u njezinu kuću. Želiš li je vidjeti?
Holly kimne.
Maggie je oprezno dohvatila kopču na kućici i otkopčala je.
Kućica se otvorila i otkrila tri malene uređene sobe s krevetom od
grančica, s pozlaćenom šalicom za kavu umjesto kade, sa stolom u
obliku gljive, sa stolcem od čepa za vino.
Maggie se razveselila kada je vidjela kako se nevoljki smiješak širi
Hollynim licem, otkrivajući rupu na mjestu donjeg zuba.
- Ova vila još nema ime - Maggie joj je rekla u povjerenju, zatvo-
rivši vrata kućice. - Odnosno, nema ljudsko ime, nego vilinsko, koje
ljudi ne mogu izgovoriti, pa sam joj ja odlučila smisliti novo ime. Kada
odlučim kako je nazvati, napisat ću njezino ime na prednja vrata.
Lavanda, možda. Ili Ruža. Sviđa li ti se jedno od tih imena?
21
Holly je odmahnula glavom i ugrizla se za usnicu, zamišljeno pro-

matrajući kućicu.
- Ako ti imaš neko ime na umu, možeš mi ga zapisati.
U tom trenutku pridružio im se Hollyn ujak, položivši ruku na
Hollyno krhko rame. - Je li sve u redu, Holly?
Imao je privlačan, taman i miran glas, ali pogledao je Maggie s
tračkom upozorenja i opreza. Pomaknula se korak unatrag kada joj se
približio taj visoki, odlučni muškarac. Mark Nolan nije bio posebno
zgodan, ali oštre i muževne crte njegova lica činile su ga i više nego
privlačnim.
Maleni ožiljak u obliku mjeseca na njegovu obrazu, obasjan svjet-
lom prozora, davao mu je ugodno grub izgled. A njegove oči... rijetka
nijansa plavozelene boje, kao ocean u turističkim brošurama tropskih
krajeva. Činio se kao da bi mogao biti opasan, kao pogreška koju ti ne
bi bilo žao počiniti.
Lagano se nasmiješila i rekla: - Hej, ja sam Maggie Conroy. Ovo
je moja trgovina. Nolan se nije predstavio. Budući da je primijetio
očaranost njegove nećakinje vilinskom kućom, upitao je:
- Je li ovo na prodaju?
- Bojim se da nije. To je dio ukrasa. - Pogledala je prema Holly i
dometnula: - Nije teško izraditi ih. Ako mi je nacrtaš, ja ti mogu
pomoći napraviti je. - Spustivši se u čučanj, pogledala je djevojčicu u
lice. - Nikad ne znaš hoće li kakva vila doći živjeti u njoj. Možeš samo
čekati i prekrižiti prste.
- Nisam siguran da... - Mark Nolan počeo je govoriti, ali je naglo
zašutio kada se Holly nasmiješila i dotaknula jednu od kristalnih nau-
šnica koje su visjele na Maggienim ušima, lagano je zanjihavši.
22
Nešto u vezi s ovom djevojčicom, s njezinim neurednim konjskim

repom i sjetnim pogledom, prodrlo je u Maggienu dušu.
Osjetila je ugodno, ali gotovo bolno stezanje u prsima dok su se
međusobno promatrale.
Ja te razumijem, Maggie joj je htjela reći. I ja sam nekoga izgubi-
la. Ne postoji pravi način za nošenje sa smrti nekoga koga si volio.
Jednostavno si trebao prihvatiti da će taj gubitak uvijek biti uz tebe,
kao podsjetnik koji se nalazi u džepu jakne. Ali svejedno je postojala
šansa za radost, čak i za sreću, i Maggie si nije mogla dopustiti da
posumnja u to.
- Želiš li vidjeti knjigu o vilama? - upitala ju je i vidjela kako je
čeznutljivost osvijetlila djevojčičino lice.
Kada je Maggie ustala, osjetila je Hollynu ruku na svojoj. Uzela ju
je i oćutjela njezine hladne prstiće.
Pogledavši nakratko Marka Nolana, Maggie je primijetila da je
njegovo lice poprimilo posve prazan izraz, s pomalo neprijateljskim
pogledom uperenim u njihove sklopljene ruke. Osjetila je da ga je
iznenadila Hollyna želja za držanjem ruke neznanca. Ali nije se pobu-
nio, pa je Maggie odvela Holly u stražnji dio trgovine.
- Knjige... knjige stoje ovdje - rekla je Maggie. Došle su
do malenoga dječjeg stola s nekoliko dječjih stolica. Kad je Holly sjela,
Maggie joj je dala glomaznu i raskošnu knjigu s police. - Evo je -
rekla je veselo. - Sve što si ikada željela znati o vilama. - Bila je to
predivno ilustrirana knjiga s nekoliko ilustracija koje su iskakale iz
stranica.
Sjela je na majušnu stolicu pokraj Holly i otvorila knjigu.
23
Nolan je stajao u blizini i pravio se da provjerava poruke na mobi-

telu, ali Maggie je primijetila da ga je potajno zanimalo što se događa.
Iako je bio voljan dopustiti joj da razgovara s njegovom nećakinjom,
ne bi to učinio bez svojega nadzora.
Maggie i Holly razgledavale su poglavlje naslova Što vile rade
cijeli dan, prikazujući vile kako spajaju duge kao velike vrpce, kako
uređuju vrtove i kako održavaju čajanke zajedno s leptirima i buba-
marama.
Maggie je krajičkom oka vidjela da je Mark Nolan uzeo jedan
primjerak knjige s police i stavio je u košaru za kupovinu. Nije mogla
a da ne primijeti čvrste, pravilne crte njegova tijela, napinjanje mišića
ispod starih traperica i iznošene sive majice.
Što god da je Nolan radio u životu, odijevao se kao tip iz radničke
klase, s iznošenim cipelama, levisicama i pristojnim, ali ne preskupim
satom. To je nešto što se Maggie sviđalo u vezi s otočanima, ili ti
Sanjuanerosima, kao što su se sami rado nazivali. Nisi nikad mogao
biti siguran tko je od njih milijunaš, a tko radnik.
Postarija žena prišla je blagajni pa je Maggie primaknula knjigu
Holly i rekla:
- Moram ići pomoći nekome. Možeš razgledavati ovu knjigu koli-
ko god želiš. Holly je kimnula, nježno dotaknuvši ilustraciju duge koja
je iskočila iz stranica. Maggie je otišla do blagajne gdje ju je dočekala
žena vrlo zanimljive sijede frizure i s naočalama debelih stakala.
- Molim vas da mi ovo zamotate kao dar - rekla je
žena, stavljajući kutiju sa setom drvenih vlakova na pult.
24
- Ovo je odličan set za početnike - rekla je Maggie. - Cesta se

može složiti na četiri različita načina, a poslije možete dodati i okretni
most koji ima malenu rampu što se automatski otvara i zatvara.
- Doista? Možda bih ga odmah trebala kupiti.
- Pokazat ću vam ga, izložen je ovdje... - Dok je Maggie vodila
ženu prema stolu s vlakovima, vidjela je da su Holly i njezin ujak
napustili odjel s knjigama i razgledavah odjel s vilinskim krilima na
zidu. Nolan je podigao djevojčicu kako bi ih bolje vidjela. Maggie se
lecnula vidjevši kako mu se majica pripila uz snažna leđa.
Polako maknuvši pogled s njega, Maggie je počela zamatati set s
vlakovima. Dok se Maggie bavila time, mušterija je proučavala frazu
oslikanu na zidu iza blagajne.
Ne postoji uzbuđenje koje se može usporediti... s ovim zaustavlje-
nim veseljem, trenutnim ushićenjem...
- Kako lijep citat - izjavila je žena. - Je li to iz neke pjesme?
- Pink Floyd - odgovorio je Nolan došavši do blagajne noseći
punu košaricu. - Pjesma se zove Učiti letjeti.
Maggie ga je pogledala i osjetila kako je trnci prožimaju od glave
do pete. - Volite Pink Floyd?
Lagano se nasmiješio. - Volio sam ih u srednjoj školi, tijekom faze
nošenja crne odjeće i žaljenja zbog emocionalne izoliranosti.
- Sjećam se te faze rekla je žena. - Roditelji su htjeli pozvati
upravitelja i poslati te u vojsku.
- Hvala Bogu da su previše voljeli svoju zemlju da bi to doista
učinili. - Nolan se široko nasmiješio, što je potpuno zbunilo, ali i zadi-
vilo Maggie, iako nije ni gledao u njezinu smjeru.
25
Malo je zateturala kada je spremila zamotan dar u vreću s ručka-

ma od konopa. - Izvolite - rekla je vedro i dala ženi vreću s darom.
Nolan ju je dohvatio i rekao: - Ovo izgleda teško, gospođo
Borowitz. Mogu li vam pomoći odnijeti je do auta?
Sitna žena ponosno mu je odgovorila: - Hvala, ali ne treba. Kako
su ti braća?
- Sam je odlično, provodi većinu vremena u vinogradu. A Alex...
njega nisam baš puno viđao u zadnje vrijeme.
- On sigurno postavlja svoj znak u Roche Harboru.
- Da - usta su mu se iskrivila. - Neće biti miran dok ne pokrije
cijeli otok svojim apartmanima i parkiralištima.
Žena je pogledala Holly. - Zdravo, dušo, kako si? Dijete je sramež-
ljivo kimnulo i šutjelo.
- Upravo si krenula u prvi razred, zar ne? Sviđa li ti se učiteljica?
Još jedno stidljivo kimanje.
Gospođa Borowitz nježno je uzviknula: - I dalje ne govoriš?! Tre-
bala bi uskoro početi, kako će itko znati što misliš ako im to ne kažeš?
Holly je nepokretno zurila u pod.
Iako gospođa nije mislila ništa loše, Maggie je primijetila kako se
Nolanova čeljust ukočila.
- To će doći s vremenom - opušteno je rekao. - Gospođo Borowitz,
ta vreća je veća od vas. Morat ćete mi dopustiti da vam pomognem
nositi je, inače ću izgubiti svoju značku za sposobnost.
Žena se zahihotala. - Mark Nolane, znam sa sigurnošću da nikada
nisi ni zaslužio značku za sposobnost.
- Zato što mi nikada ne dopustite da vam pomog-
nem... Prijateljski su se prepirali, a Nolan je uzeo paket i pomoga-
26
o gospođi do vrata. Okrenuo se i rekao: - Holly, pričekaj me

ovdje, doći ću za trenutak.
- U redu je - rekla je Maggie. - Ja ću je pripaziti.
Nolan ju je nakratko pogledao. - Hvala - odgovorio je i napustio
trgovinu.
Maggie je duboko izdahnula, osjećajući se kao da je dovršila vož-
nju u lunaparku - leptirići u trbuhu konačno su se smirili.
Naslonjena na blagajnu, Maggie je promatrala Holly. Imala je
oprezan izraz lica i svijetle, ali mutne oči, kao drago kamenje. Maggie
se pokušala prisjetiti vremena kada njezin nećak Aidan nije mogao
govoriti u školi. To se stanje zvalo selektivnom nijemošću. Ljudi su
često mislili da je takvo ponašanje namjerno, ali to nije istina. Aideno-
vo se stanje popravilo s vremenom, kada je počeo odgovarati na strp-
ljive pokušaje svoje obitelji i učitelja.
- Znaš li na koga me podsjećaš? - Maggie ju je opušteno upitala.
- Na malu sirenu. Gledala si taj film, zar ne? - Okrenula se i počela
prebirati ispod pulta pa pronašla veliku ružičastu školjku što je bila
dio morskih ukrasa koje je planirala uskoro staviti u izlog trgovine. -
Imam nešto za tebe. Jedan mali dar.- Došla je do Holly i pružila joj
školjku. - Znam da izgleda obično, ali ova školjka po nečemu je poseb-
na. Ako je staviš na uho, možeš čuti zvukove oceana. - Holly je uzela
školjku i pažljivo je stavila na uho. - Čuješ li?
Djevojčica je odgovorila slegnuvši ramenima. Očito joj je ovo već
bilo poznato.
- Znaš li zašto čuješ ocean? - upitala ju je Maggie. Holly
je znatiželjno odmahnula glavom.
27
- Neki ljudi... vrlo razumni znanstvenici... smatraju da školjka

skuplja buku izvana koja potom odjekuje unutar školjke.
Međutim, drugi ljudi Maggie je pokazala prema sebi i značajno
pogledala prema djevojčici - vjeruju da je to zbog čarolije.
Nakon što je ovo čula, Holly je uzvratila značajnim pogledom i
dotaknula svoja malena prsa.
Maggie se nasmiješila. - Imam ideju. Ponesi ovu školjku doma i
pokušaj proizvoditi zvukove u njoj. Možeš pjevati u nju ili pjevušiti
zatvorenih usta, ovako... - Otpjevala je melodiju bez riječi u školjku. -
I možda ti to jednoga dana pomogne vratiti glas, baš kao i maloj sire-
ni.
Holly je uzela školjku objema rukama.
U tom trenutku otvorila su se vrata i Mark Nolan ušao je u trgo-
vinu. Pogled mu je pobjegao na Holly, koja je napeto buljila u otvor
školjke.
Ukipio se kada je čuo djevojčicu kako tiho pjevuši nekoliko njež-
nih tonova u školjku. Izraz lica potpuno mu se promijenio, i u tom tre-
nutku, Maggie je na njemu primijetila niz emocija koje su se brzo
redale jedna za drugom: briga, strah, nada.
- Što to radiš, Holls? - upitao ju je naizgled ležerno, približavajući
im se.
Djevojčica je zastala i pokazala mu školjku.
- To je čarobna školjka - rekla je Maggie. - Rekla sam Holly da je
može odnijeti kući.
Nolanove su se tamne obrve spustile i tračak živčanosti prešao mu
je preko lica. - Školjka je lijepa - rekao je nećakinji
- ali nije čarobna.
28
- Oh, ali jest - odvratila je Maggie. - Ponekad čak i stvari koje

nam se čine najobičnijima u sebi čuvaju nešto čarobno... samo treba
dovoljno dobro gledati da to uočimo.
Nevoljki osmijeh pojavi se na Nolanovim usnama. - U redu
- rekao je mrko. - Hvala.
Maggie je prekasno shvatila da je on bio jedan od onih ljudi koji
ne ohrabruju djecu izmišljenim i maštovitim pričama, i nije bio jedini.
Mnogi roditelji vjerovali su da je za djecu bolje suočiti se sa stvar-
nošću, a ne da ih zbunjujemo pričama o izmišljenim stvorenjima, živo-
tinjama koje govore ili čak o Djedu Božićnjaku. Ali Maggie je mislila
da fantastika djeci pruža priliku da maštaju, pronalaze utjehu i nada-
hnuće.
Međutim, nije imala pravo odlučiti tako nešto o nečijem tuđem
djetetu.
Maggie se zbunjeno vratila za pult i zaposlila se naplaćivanjem
stvari iz košarice: knjiga o vilama, puzzle, uže za preskakanje s drve-
nim ručkama i vilinski ukras s krilima duginih boja.
Holly se udaljila od blagajne, tiho pjevušeći u školjku. Nolan je
gledao u nećakinju pa se okrenuo prema Maggie i obratio joj
se pomalo razdražena glasa: - Bez uvrede, ali...
Što je uvijek značilo da će osoba reći nešto uvredljivo.
- ... želim biti iskren s djecom, gospođice...
- Gospođa - rekla je Maggie - Conroy. I ja želim biti iskrena.
- Zašto ste joj onda rekli da je to čarobna školjka? Ili da vila živi
u onoj kućici na zidu?
Maggie se namrštila uzimajući račun iz blagajne. - Zbog mašte.
Igre. Ne znate baš puno o djeci, zar ne?
29
Odmah je bilo jasno da je ovaj udarac bio puno bolniji nego što je
trebao biti. Nolanovo se lice nije promijenilo, ali su mu obrazi i nos
poprimili nekoliko boja u nekoliko trenutaka. - Postao sam Hollyn
skrbnik prije šest mjeseci. Imam još puno toga za naučiti. Ali jedno od
mojih pravila je da joj ne dopuštam vjerovati u stvari koje nisu istini-
te.
- Žao mi je - iskreno je odgovorila. - Nisam vas htjela uvrijediti.
Ali ako nešto ne vidite, ne znači da nije istinito - pomirljivo se nasmi-
ješila. - Želite li račun ili da ga stavim u vrećicu?
Njegove hipnotizirajuće oči buljile su u njezine s takvim intenzite-
tom da joj se činilo kako će joj mozak eksplodirati. U vrećicu. - Bili su
dovoljno blizu jedno drugome da je osjetila njegov miris, iznimno
ugodan miris starinskoga bijelog sapuna i morske soli, s malo kave.
Polako joj je pružio ruku preko blagajne. - Mark Nolan.
Stisak mu je bio snažan i čvrst, a ruka topla i gruba od rada. Pro-
budio je laganu tjeskobu u dubini njezina trbuha.
Maggie je osjetila olakšanje kad su vrata zazvonila nakon što je
nova mušterija ušla u trgovinu i odmah je povukla ruku. - Zdravo! -
uzviknula je neprirodno veselo. - Dobro došli u Čarobno ogledalo.
Nolan - Mark - i dalje je buljio u nju. - Odakle ste?
- Iz Bellinghama.
- Zašto ste se doselili u Friday Harbor?
- Činilo se kao dobro mjesto za otvoriti dućan. - Maggie je lagano
slegnula ramenima, poručujući da je priča predugačka za objasniti, ali
to ga nije obeshrabrilo. Postavljao je nježna, ali odlučna pitanja, a
takvi su bili i njezini odgovori.
- Ovdje vam je obitelj?
30
- Nije.
- Onda ste sigurno došli zbog nekog tipa.
- Ne, ja... zašto to mislite?
- Kada se žena poput vas preseli, to je obično zbog nekog tipa.
Odmahnula je glavom. - Ja sam udovica.
- Žao mi je. - Njegov prodoran pogled probudio je u njoj topao,
drhtav, ali ne i neugodan osjećaj. - Koliko dugo?
- Skoro dvije godine. Ne mogu... Ne želim pričati o tome.
- Nesreća?
- Rak. - Bila je toliko svjesna njega i njegove zdrave, muževne
vitalnosti da joj je rumenilo prekrilo cijelo tijelo. Odavno nije osjetila
ovako nevjerojatno snažnu privlačnost i nije znala kako se ponašati. -
Imam prijatelje koji žive u Smugglers Coveu, na zapadu...
- Znam gdje je to.
- Oh. Pa naravno, ovdje ste odrasli. Vidite, moja prijateljica Ellen
znala je da želim novi početak, nakon što je moj muž... nakon...
- Ellen Scolari? Bradova žena?
Maggiene su se obrve podigle u znak iznenađenja. - Poznajete ih?
- Na ovom otoku nema baš puno ljudi koje ne poznajem. - Oči su
mu se sumnjičavo stisnule. - Nisu vas nikada spomenuli. Koliko
dugo...
Prekinuo ga je nježan šapat.
- Ujače Mark...
- Samo trenutak, Holly, upravo... - Mark je zastao i zašuti-
o. Ponovno je zaustio pomalo komično, zapanjeno gledajući dije-
te pokraj sebe. Holly? - bio je bez daha.
31
Djevojčica mu se nesigurno nasmiješila. Uspravila se na prste i

pružila Maggie školjku preko pulta. Potom je dometnula neodlučnim,
ali potpuno jasnim šapatom: - Ime joj je Clover.
- Vilino? - Maggie je tiho upitala, naježivši se. Holly je kimnula.
Duboko progutavši, Maggie je uspjela reći samo: - Hvala ti što si mi
to rekla, Holly.
32
TRI
Šokiran jer je Holly progovorila, Mark je u trenutku sve zaboravi-

o: gdje se nalazi, s kime razgovara i što se događa. Šest mjeseci poku-
šavao je nagovoriti Holly da kaže nešto, bilo što. Zašto se to dogodilo
baš sada i ovdje? To je nešto što će poslije analizirati sa Samom, ali
zasada, morao je ostati miran, da ne bi uznemirio Holly svojom reakci-
jom. Bilo je to baš... nevjerojatno.
Mark se spustio na koljeno i privukao Holly k sebi. Zagrlila ga je
koščatim rukama oko vrata. Čuo je kako rastreseno izgovara njezino
ime. Oči su ga zapekle i zaprepašteno je shvatio da bi mogao izgubiti
kontrolu nad samim sobom.
Ali nije mogao ovladati drhtajima olakšanja koje je osjetio jer je
Holly očito bila spremna ponovno progovoriti.
Možda si je sada mogao dopustiti vjerovati da će sve biti u redu.
Osjetivši Hollyno komešanje u njegovu čvrstu zagrljaju, Mark ju je
toplo poljubio u obraz i natjerao se pustiti je. Ustao je, osjetio da mu je
grlo potpuno suho i stegnuto pa shvatio da će mu glas sigurno puknu-
ti ako slučajno progovori. Progutao je slinu i slijepo promatrao riječi
Pink Floyda na zidu - nije ih čitao, nego se samo usredotočio na boju i
teksturu kojom su bile napisane.
Konačno je oprezno pogledao crvenokosu ženu iza blagajne -
Maggie - koja je držala vrećicu punu stvari što ih je upravo kupio.
Vidio je da je i ona shvaćala važnost onoga što se upravo dogodilo.
33
Nije znao što bi mislio o njoj. Bila je visoka otprilike 153 centime-
tra, divljih crvenih kovrča koje su migoljile i krivudale kao hijeroglifi,
vitka i uredno odjevena u bijelu majicu i traperice.
Njezino lice, sakriveno neobuzdanim kovrčama, bilo je lijepo i
pravilnih crta, a koža joj je bila blijeda, osim obraza oblivenih crveni-
lom. Imala je guste trepavice i oči tamne poput crne čokolade. Pomalo
ga je podsjećala na djevojke s fakulteta, one smiješne i zanimljive s
kojima bi se družio i razgovarao cijelu noć, ali nikada s njima ne bi
izlazio.
Umjesto njih izlazio je sa zgodnim djevojkama koje su svi muš-
karci željeli i tek se poslije u životu pitao što je sve zapravo propustio.
- Mogu li katkada razgovarati s vama? - upitao je naglo, iako nije
htio tako zvučati.
- Uvijek sam ovdje - Maggie je veselo odgovorila. - Dođite kada
god želite. - Uzela je školjku s pulta. - Holly, zašto ne bi ovo ponijela
kući? Za slučaj da ti opet bude potrebna.
- Hej, vi! - ugodan, topao glas začuo se iza Markovih leđa. Bila je
to Shelby Daniels, Markova djevojka iz Seattlea. Bila je pametna,
lijepa ijedna od najsimpatičnijih osoba koje je Mark poznavao. Mogao
si je odvesti u bilo kakvo društvo i ona bi naš la način da se uklopi.
Shelby im se pridružila, zataknuvši pramen blistave plave kose iza
uha. Bila je odjevena u bež hlače do koljena, urednu bijelu majicu i
balerinke, i nosila je biserne naušnice. - Oprostite što kasnim. Morala
sam nešto isprobati u trgovini nedaleko od ove, ali nije mi se svidjelo.
Vidim da si ti kupila nekoliko stvari, Holly.
Djevojčica je kimnula, tiha kao i obično.
34
Mark je shvatio da Holly ne želi govoriti u Shelbynoj prisutnosti,

što ga je u isto vrijeme brinulo, ali i zabavljalo na neki uvrnut način.
Da joj kaže što se upravo dogodilo? Ne, to bi Holly moglo stvoriti pri-
tisak. Bolje da to ne spominje, neka sve bude opušteno.
Razgledavajući okolinu, Shelby je rekla: - Kako dobar mali dućan.
Kada dođem sljedeći put, kupit ću nekoliko stvari za nećake. Božić će
nam doći na vrata prije nego što se okrenemo. - Uhvatila je Marka
pod ruku i nasmiješila mu se. - Morali bismo krenuti ako ne želim
zakasniti na avion.
- Naravno - Mark je uzeo vrećicu s pulta i posegnuo za školjkom
u Hollynoj ruci. - Želiš li da to spremim, Holls?
Ona ju je čvrsto stisnula jer ju je htjela sama nositi.
- U redu - rekao je Mark - ali pazi da ti ne ispadne. - Pogledavši
sitnu crvenokosu djevojku za blagajnom, vidio je da je ponovno raspo-
ređivala kemijske olovke u čaši pokraj blagajne i popravljala niz
malenih plišanih životinja, baveći se zapravo nepotrebnim radnjama.
Obasjale su je lagane sunčeve zrake s prozora i naglasile njezine bri-
ljantne crvene kovrče.
- Doviđenja - rekao joj je. - I hvala.
Maggie Conroy nehajno ga je pozdravila, ne gledajući u njegovu
smjeru, što je značilo da je bila jednako rastresena kao i on u tom tre-
nutku.
Nakon što je odvezao Shelby na aerodrom, Mark je odveo Holly
natrag kući u vinograd Rainshadow. Nalazio se otprilike 9 kilometara
od Friday Harbora, na jugozapadu otoka u False Bayu. Ako si se vozio
nedjeljom, morao si pažljivo izbjegavati ljude na biciklima ili konjima.
35
Crnorepi jeleni, pitomi poput pasa, izranjali su iz livada visoke ljetne

trave i grmlja kupine kako bi opušteno šetali cestom.
Mark je otvorio prozore kamioneta kako bi morski zrak osvježa-
vao unutrašnjost vozila. - Vidiš li ovo? - upitao je pokazujući ćelavog
orla koji je letio iznad njih.
- Aha.
- Vidiš li što nosi u kandžama?
- Ribu?
- Vjerojatno. Ili ju je ulovio u moru ili ju je ukrao nekoj drugoj
ptici.
- Kamo je nosi? - Hollyn glas zvučao je pomalo neodlučno, kao da
je i njoj bilo čudno čuti samu sebe kako govori.
- Možda u gnijezdo. Mužjaci orlova brinu se o ptićima, baš kao i
ženke.
Holly je prihvatila ovu informaciju uobičajenim kimanjem glave.
Sa svojim dosadašnjim znanjem o svijetu, ovo joj se činilo potpuno
vjerojatnim.
Mark se morao prisiliti opustiti ruke na volanu. Ushićenje ga je
ispunilo od glave do pete. Prošlo je toliko vremena otkad je Holly
govorila da je zapravo zaboravio kako zvuči njezin glas.
Dječji psiholog rekao mu je da u početku s Holly komunicira
neverbalno, primjerice da je pita da mu pokaže ono što želi s jelovnika,
što bi s vremenom možda dovelo i do izgovaranja riječi.
Do ovoga trenutka, Mark je uspio potaknuti Holly da proizvede
zvuk jedino kada su se nedavno vozili cestom do Roche Harbora, kada
su vidjeli devu Monu kako pase. Devu, koja je bila poznata stanovnica
otoka, otok je otkupio od prodavača egzotičnih životinja u Mili Cree-
36
ku prije osam ili devet godina. Mark se tada osjećao posebno budalas-
to pa je zabavljao Holly imitirajući i glasajući se kao deva, za što je bio
nagrađen time da mu se Holly nakratko pridružila u tome.
- Što ti je pomoglo da pronađeš svoj glas, dušo? Ima li to ikakve
veze s Maggie, crvenokosom ženom?
- Bila je to čarobna školjka - Holly je pogledala školjku koju je
nježno čuvala u svojim malenim rukama.
- Ali ona nije... - Mark je zašutio. Poanta nije bila u tome je li ta
školjka čarobna ili nije.
Poanta je bila u tome da se Holly svidjela ta zamisao, da joj je bila
pružena u pravom trenutku kako bi joj pomogla pronaći put iz svoje
tišine. Čarolija, vile... sve je to bilo dio dječjega rječnika koji on nije
poznavao, dio nekakva maštovitoga mjesta koje je on odavno napustio.
Ali Maggie Conroy nije.
Nikada nije vidio da se Holly tako povezala s nekom ženom. Ni s
Victorijinim prijateljicama, ni s učiteljicom, čak ni sa Shelby, s kojom
je provodila najviše vremena. Tko je ta Maggie Conroy? Zašto bi slo-
bodna žena u dvadesetima dobrovoljno došla živjeti na otok na kojem
je više od pola stanovnika starije od 45 godina? I zašto bi otvorila
dućan igračaka, za ime Božje?
Želio ju je ponovno vidjeti. Želio je znati sve o njoj.
To kasno nedjeljno poslijepodne bilo je obojeno medenim svjetlom
koje se prelijevalo po plimnim bazenima i plitkim kanalima False
Baya. Okoliš, koji se sastojao od pješčanih zaravni, doimao se poput
obične luke dok se more ne bi potpuno povuklo tijekom velikih oseka.
Galebovi, čaplje i orlovi mogli su birati sa švedskoga stola morskog
života pješčanog raja: bilo je tu obalnih
37
rakova, crva, škampa i raznih školjaka. Mogao si hodati barem

kilometar u čistom mulju prije negoli bi se plima pojavila.
Kamionet je skrenuo na šljunčani prilaz vinograda Rainshadow i
približio se kući. Mjesto je izvana i dalje izgledalo trošno i oronulo, ali
unutra je već puno toga bilo popravljeno i uređeno. Prva soba koju je
Mark preuredio bila je Hollyna soba, čije je zidove obojio u svijetlopla-
vu i bijelu boju. Donio je namještaj iz njezine stare sobe i ponovno pos-
tavio leptiriće iznad kreveta s baldahinom.
Najteži je pothvat bio urediti kupaonicu dovoljno dobru za Holly.
Mark i Sam srušili su zidove do temelja, ugradili nove cijevi, poravnali
pod, kupili novu kadu, kvalitetnu zahodsku školjku i mramorni stol s
umivaonikom. Dopustili su da Holly odabere boju za zidove, a ona je,
naravno, odabrala ružičastu.
- To je primjereno za razdoblje u kojemu je kuća sagrađena -
rekao je Mark, podsjećajući Sama da su sve boje od kojih su mogli
birati bile u skladu s viktorijanskom erom.
- Neopisivo je ženskasto - odvratio je Sam. - Svaki put kada
uđem u tu ružičastu kupaonicu osjećam se kao da poslije toga moram
učiniti nešto muževno.
- Što god to bilo, obavljaj to vani gdje te nitko ne vidi. Sljedeći
projekt bila je kuhinja.
Mark je prvo ugradio novi štednjak i hladnjak, a potom skinuo
barem šest slojeva boje s prozora i vrata, upotrebljavajući odstranjivao
boje i električnu brusilicu koje mu je posudio Alex.
Alex je bio neočekivano darežljiv s alatom, strojevima, pa čak i
savjetima. Štoviše, počeo je dolaziti jednom tjedno, vjerojatno zato jer
su obnova i gradnja kuća bili njegovo područje, tako da im je njegova
38
pomoć doista trebala. Alex je čak i od nepotrebnog drvnog otpada

mogao učiniti nešto pametno i veličanstveno.
Kada je drugi put došao u posjet, Alex je u Hollyn ormar ugradio
police za cipele. U police je ugradio i nekoliko ladica koje su se mogle
izvlačiti iz skrivenog odjeljka, što je Holly posebno zabavljalo. Kada je
došao sljedeći put, doveo je nekoliko majstora da poprave trijem koji
se doslovno raspadao. Alex i njegova ekipa proveli su cijeli dan ugra-
đujući nove oslonce i stupove, popravljajući oštećene spojeve i obnav-
ljajući žljebove za kišu. Taj posao bio bi pretežak za Marka i Sama, pa
su bili jako zahvalni na njegovoj pomoći. Ali, poznavajući Alexa...
- Što misliš... što on želi? - upitao je Sam Marka.
- Da se oronula kuća ne sruši na njegovu nećakinju?
- Ne, to bi značilo da mu pridajemo nekakve humane osobine, a
složili smo se da to nikad nećemo raditi.
Mark je bezuspješno pokušao sakriti smiješak. Alex je bio tako
hladan i emocionalno suzdržan da je ponekad bilo teško vjerovati da
uopće ima puls.
- Možda se osjeća loše jer nije provodio više vremena s Vick prije
nego što je umrla.
- Možda se koristi bilo kakvim izgovorom samo da provede što
manje vremena s Darcy. Da već nisam toliko protiv braka, Alexov
brak bio bi mi dovoljno dobar primjer da se nikada ne treba ženiti.
- Očito se nijedan Nolan nikada ne bi trebao oženiti ni za koga
tko nam je previše sličan - od govorio je Mark.
- Ja mislim da se nijedan Nolan nikada ne bi uopće trebao ženiti.
Ali, koji god tome bio razlog, Alex je nastavio pomagati pri obno-
vi kuće i kao rezultat njihova zajedničkoga truda, kuća je doista poče-
39
la izgledati sve bolje i bolje. Ili barem dovoljno dobro da se u njoj može
normalno živjeti.
- Ako me pokušaš izbaciti iz kuće nakon ovoga - Mark
je obavijestio Sama - zakopat ću te u dvorištu.
Obojica su znali da ih Sam ne bi nikada izbacio. Naime, Sam je, na
svoje iznenađenje, razvio veliku privrženost prema djevojčici. Kao i
Mark, toliko ju je volio da bi i umro za nju. Imala je sve što su joj
mogli pružiti.
Iako je u početku bila oprezna sa svojom naklonošću, Holly se vrlo
brzo vezala za ujake. Unatoč tome što su ih mnogi dobronamjerni
poznanici upozoravah da je ne razmaze, ni Sam ni Mark nisu primije-
tili da njihova briga i ispunjavanje Hollynih želja čine ikakvu štetu.
Dapače, obojica bi bili sretni ako bi vidjeli Holly u malo nestašnijem
izdanju. Bila je vrlo dobro dijete, uvijek iznimno poslušna.
Dok Holly nije bila u školi, Mark ju je vodio u svoju pržionicu
kave u Friday Harboru. Ondje je promatrala kako pržionica zagrijava
zrna kave, kako se njihova blijeda žuta kora karamelizira i postaje
tamna i sjajno smeđa. Ponekad bi joj kupio sladoled u dućanu pokraj
luke pa bi išli u kupnju brodova, razgledavajući redove jahti, nordij-
skih tegljača, obiteljskih brodova za krstarenje i brodova za lovljenje
rakova.
Sam je često vodio Holly u vinograd ili u lov na zvjezdače i morske
ježeve u plićaku False Baya.
Nosio je ogrlice od sirove tjestenine koje mu je ona napravila u
školi i vješao sve njezine likovne radove po zidovima kuće.
- Nisam imao pojma kakav je ovo osjećaj - rekao je Sam jedne
večeri, noseći Holly u kuću nakon što je zaspala u autu. Proveli su pos-
40
lijepodne na mjestu koje se zvalo Engleski kamp, gdje su se Britanci

nastanili tijekom okupacije otoka sve dok nije bio predan Amerikan-
cima. Taj nacionalni park bio je savršeno mjesto za piknik i bacanje
frizbija. Sam i Mark nasmijavali su Holly izvodeći akrobacije i bacaju-
ći se za frizbijem. Ponijeli su kutiju s mamcima i štap za pecanje, a
Mark ju je naučio kako pecati u blizini obale.
- Koji osjećaj? - Mark je otvorio vrata i upalio svjetla na trijemu.
- Imati dijete - Sam je pojasnio, pomalo sramežljivo. - Imati
dijete koje te voli.
Hollyna prisutnost dala je njihovim životima nekakvu milost i lju-
pkost s kakvom se dosada nikada nisu upoznali. Nekakav osjećaj nevi-
nosti. Otkrili su da se nešto u tebi promijeni kada ti dijete daruje
bezuvjetnu ljubav i povjerenje.
Htio si to pokušati zaslužiti.
Mark i Holly ušli su u kuću kroz kuhinju, odloživši vreće i školjku
na stol u starinskom kutu za doručak s ugrađenim stolcima. Zatekli
su Sama u gostinskoj sobi, koja je bila potpuno prazna, golih kamenih
zidova i polomljena dimnjaka koji je bio privremeno postavljen u čeli-
čni otvor.
Sam je stajao pokraj kamina i mjerio okvir za betonsku ploču koja
će služiti kao potpora za ognjište. - Ovo će biti teško popraviti - rekao
je usred mjerenja. - Moram smisliti kako ćemo iskoristiti jedan dim-
njak za dva kamina. Ovaj ovdje vodi izravno do spavaće sobe na gor-
njem katu, možeš li to vjerovati?
Mark se sagnuo i šapnuo Holly: - Pitaj ga što je za večeru.
Djevojčica ga je poslušala i odšetala do Sama. Primaknula je usta
njegovu uhu, nešto mu tiho prišapnula i povukla se nekoliko koraka.
41
Mark je primijetio da se Sam ukipio.

- Ti govoriš - rekao je Sam, polako se okrenuvši prema djevojčici.
Njegov hrapav glas imao je upitan prizvuk.
Holly je ozbiljno odmahnula glavom.
- Da, govoriš, upravo si nešto rekla.
- Ne, nisam - zahihotala se vidjevši izraz Samova lica.
- Ponovno si to učinila, zaboga! Reci moje ime. Reci.
- Ujak Herbert.
Sam se zadihano nasmijao, zgrabio je i prislonio na prsa. - Her-
bert? Oh, onda ćemo imati pileće usne i gušterova stopala za večeru. -
I dalje grleći Holly, pogledao je prema Marku i upitno pretresao gla-
vom, crven u licu, sumnjičava sjaja u očima. - Kako? - bilo je sve što
je mogao izreći.
- Poslije - odvratio je Mark nasmiješivši se.
- Što se, dakle, dogodilo? - upitao je Sam, kuhajući umak za špa-
gete na štednjaku. Holly se u svojoj sobi igrala novim puzzlama.
- Kako si to postigao?
Mark je otvorio pivo i nagnuo bocu.
- Nisam ja - rekao je nakon ledena gutljaja. - Bili smo u onoj
novoj trgovini igračaka u Ulici Spring i ondje je na blagajni bila jed-
na slatka mala crvenokosa. Nisam je nikada prije vidio...
- Znam tko je ona, Maggie nešto. Conner, Carter...
- Conroy. Upoznao si je?
- Ne, ali Scolari me stalno tjera da izađem s njom.
- Meni je nikad nije spomenuo - rekao je Mark, uvrijeđeno.
- Ti izlaziš sa Shelby.
42
- Shelby i ja nismo u službenoj vezi.

- Scolari misli da je Maggie moj tip. Bliže je mojim godinama.
Dakle, slatka je? To je dobro. Planirao sam provjeriti kako izgleda
prije poduzimanja ičega...
- Ja sam samo dvije godine stariji od tebe - Mark je rekao pomalo
ljutito.
Spustivši žlicu na stol, Sam je uzeo čašu vina. - Jesi li je pozvao
van?
- Nisam. Shelby je bila ondje, a osim toga... - Ja je
onda rezerviram.
- Ne možeš je rezervirati - Mark je odrješito odvratio.
Sam je podigao obrve. - Ti već imaš djevojku. Pravo na rezervira-
nje ima onaj koji najdulje živi u suši. Mark je živčano slegnuo rame-
nima.
- Pa, što je Maggie učinila? - ustrajao je Sam. - Kako
je nagovorila Holly da progovori?
Mark mu je ispričao o sceni iz trgovine, o čarobnoj školjci i o tome
kako je nekim čudom zamisao o nečemu čarobnom i nestvarnom učini-
la svoje.
- Genijalno - rekao je Sam. - Ja se toga nikad ne bih sjetio.
- Vrijeme se poklopilo. Holly je konačno bila sprem-
na progovoriti, a Maggie joj je pružila način da to ostvari.
- Da, ali... je li moguće da bi Holly počela govoriti i prije nekoliko
tjedana da smo mi shvatili kako je potaknuti?
- Tko zna... Što želiš reći?
43
Sam je stišao ton. - Razmišljaš li ikada što će biti kada odraste?

Kada bude trebala razgovarati s nekim o ženskim problemima? Mis-
lim, tko će nam u tome pomoći?
- Ima tek šest godina, Same. Brinimo se o tome kasnije.
- Brinem se da bi to kasnije moglo biti prije nego što mislimo.
Ja... - Sam se zaustavio i počešao čelo kao da pokušava smiriti glavo-
bolju. - Moram ti nešto pokazati nakon što Holly zaspi.
- Što? Moram li se zabrinuti?
- Ne znam.
- Dovraga, reci mi odmah.
Sam je tiho rekao: - U redu, pregledavao sam Hollynu ladicu sa
zadaćom da provjerim je li dovršila onu stranicu s bojenjem... i prona-
šao ovo... - Uzeo je stranicu iz hrpe papira na stoliću.
- Učiteljica im je ovaj tjedan zadala da napisu pismo - rekao je. -
Pismo Djedu Božićnjaku . Holly je napisala ovo.
Mark ga je tupo pogledao. - Pismo Djedu Božićnjaku? Pa tek je
sredina rujna.
- Već su počeli prikazivati Božićne reklame, a dok sam jučer bio u
željezariji, Chuck je spomenuo da će postaviti Božićno drvce krajem
mjeseca.
- Prije Dana zahvalnosti? Prije Noći vještica?
- Da. Sve je to dio zloga svjetskog zajedničkog marketinškog
plama. Nemoj se pokušavati oduprijeti. - Sam mu je pružio pismo. -
Pogledaj.
Dragi djede Božićnjače

Ove godine želim samo jedno
44
Mamu
Molim te da ne zaboraviš da sada živim u friday harboru
hvala ti
voli te
Holly
Mark je šutio punih pola minute.

- Mamu - rekao je Sam.
- Da, shvatio sam. - I dalje buljeći u pismo, Mark je dometnuo:
- Ovo je stvarno prava božićna želja.
Mark je nakon večere izašao na trijem s pivom u ruci i sjeo na
udobni oštećeni drveni naslonjač. Sam je ušuškao Holly u krevet čita-
jući joj priču iz knjige koju su kupili u trgovini.
I dalje je bilo doba godine kada su zalasci sunca trajali dugo bojeći
nebo iznad uvale u jarke ružičaste i narančaste tonove. Gledajući more
kako svjetluca kroz stabla vrijeska, Mark se sumorno pitao što će uči-
niti u vezi s Holly.
Mama.
Naravno da je to htjela. Koliko god se Mark i Sam trudili, posto-
jale su stvari koje oni nisu mogli napraviti za nju. Iako postoji mnoš-
tvo samohranih očeva koji odgajaju kćeri, svima je jasno da djevojčice
trebaju i majku.
Slijedeći savjet dječjega psihologa, Mark je postavio nekoliko
uokvirenih Victorijinih fotografija u kući. On i Sam trudili su
se razgovarati s Holly o Victoriji koliko god su mogli, kako bi djete-
tu pružili osjećaj povezanosti s majkom. Ali Mark je mogao puno više
od toga i to je dobro znao. Nije bilo potrebe da Holly proživi ostatak
45
djetinjstva bez majke. Shelby je bila najbliže savršenstvu što se toga

tiče i pokazala je da je spremna biti strpljiva, unatoč Markovoj neod-
lučnosti u vezi s brakom.
- Naš brak ne bi bio kao brak tvojih roditelja - nježno je istaknula.
- Bio bi naš.
Mark je to razumio, čak se slagao s time. Znao je da nije nalik na
oca, kojemu nije bio problem udariti dijete. Situacija u njiho-
voj obitelji bila je vrlo burna, puna urlanja, nasilja, drame. Lju-
bav njihovih roditelja, s glasnim svađama i groznim izmirenjima,
bila je puna najgorih elemenata braka, a bez ikakve milosti ili lije-
pih trenutaka.
Budući da je Mark bio svjestan toga da brak njegovih roditelja
nije morao biti takva katastrofa kakva je bio, pokušao je ostati neut-
ralan u vezi s brakom. Uvijek je mislio da će osjetiti nekakvu unutar-
nju potvrdu kada ili ako ikada upozna pravu osobu, odobrenje srca
koje će ukloniti svaku sumnju. To zasada sa Shelby još nije osjetio.
Što ako se to nikada ne dogodi, ni s kim? Pokušavao je na brak
gledati kao na praktičan dogovor s nekim do koga ti je stalo. Možda je
to bio najbolji način razmišljanja, pogotovo kada moraš razmišljati i o
djetetu. Shelby je imala takvu osobnost - mirnu, ugodnu, nježnu -
koja bi je činila sjajnom majkom.
Mark nije vjerovao u iluzije romantike ili u srodne duše. Stajao je
čvrsto na zemlji, živeći u teškoj i hladnoj stvarnosti, i to mu se sviđalo.
Je li bilo nepravedno ponuditi Shelby brak sklopljen zbog praktičnih
okolnosti? Možda i nije, dok god je on bio iskren u vezi sa svojim osje-
ćajima - ili s njihovim nedostatkom.
46
Kada je popio pivo, vratio se u kuću, bacio bocu u koš za smeće i

otišao u Hollynu sobu. Sam ju je ušuškao i ostavio noćnu svjetiljku
upaljenu.
Hollyni kapci bili su teški, a njezina malena usta pripremala su se
za zijevanje. Pokraj nje bio je medvjedić koji kao da je s iščekivanjem
gledao u Marka svojim svijetlim očima od dugmadi.
Buljeći u djevojčicu, Mark je doživio onaj trenutak kada odjednom
jasno vidiš tko si bio donedavno, a tko si sada, i koliko se te dvije osobe
razlikuju. Nagnuo se poljubiti je u čelo, kao što je to radio svake noći.
Osjetio je kako su ga zagrlile njezine tanke ruke i čuo je kako mu sne-
no šapće: - Volim te. Volim te. - Potom se okrenula, zagrlila medvje-
dića i zaspala.
Mark je stajao trepćući, pokušavajući upiti trenutak. Prvi put u
životu doznao je kakav je osjećaj kada ti je srce slomljeno, ali
ne slomljeno na tužan ili romantičan način, nego slomljeno i
time otvoreno. Nikada se prije nije susreo s ovim osjećajem, sa
željom da savršenom srećom ispuni drugo ljudsko biće.
Naći će majku za Holly, savršenu majku. Izgradit će krug ljudi za
nju.
Dijete je obično bilo posljedica obitelji, ali u njihovu slučaju, obi-
telj će biti posljedica djeteta.
47
ČETIRI
Trajekti države Washington vozili su do četiri velika otoka ovoga

područja - San Juan, Orcas, Lopez i Shaw. Mogao si parkirati auto na
donjem katu trajekta, popeti se do boravka na gornjem katu, dići
noge u zrak i odmarati se sat i pol dok te trajekt vozi od San Juana do
Anacortesa. More je bilo mirno, a pogled s trajekta predivan za ljetnih
i jesenskih mjeseci.
Nakon što je ostavila psa u lokalnom hotelu za ljubimce, Maggie
se odvezla do trajektne luke u Friday Harboru. Iako je mogla pola sata
letjeti avionom do Bellinghama, draže joj je bilo putovati trajektom.
Voljela je promatrati otočne kuće, obalu, dupine koji su povremeno
izranjali ili morske lavove koji su se lijeno odmarali.
Često je mogla vidjeti i jato gnjuraca koji su se hranili u blizini
mora, crni poput papra.
Maggie se ukrcala na trajekt kao pješak, jer se dogovorila sa ses-
trom da je dočeka autom u luci u Anacortesu. Planirala je ondje pro-
vesti vrijeme s obitelji, za što joj auto nije bio potreban. Trajekt je bio
od čelika, mogao je prenijeti gotovo tisuću putnika i osamdeset pet
vozila, a plovio je brzinom trinaest čvorova.
S platnenom putnom torbom u rukama, Maggie se uputila prema
malo zatvorenijem kutku prostorije za putnike. Šetala je pokraj reda
širokih klupa koje su bile smještene uz velike prozore. Kako je bio
petak ujutro, trajekt je bio popunjen putnicima koji su putovali u
48
Seattle radi sastanaka ili na zabavan vikend. Pronašla je nekoliko

klupa smještenih jedna naspram druge. U jednoj od njih sjedio je
muškarac u kaki hlačama i mornarski plavoj majici. Bio je zaokupljen
novinama koje je usredotočeno čitao, okružen nekolicinom već proči-
tanih novinskih stranica koje je odložio na klupu.
- Oprostite, je li ovo... - Maggie je progovorila i zašutjela kada ju
je pogledao.
Prije nego što je uspjela vidjeti išta drugo, ugledala je njegove
plavozelene oči. Osjetila je vreo udar, kao daju je protresla struja.
Bio je to Mark Nolan... uredno obrijan, lijepo odjeven, grubo
muževan i seksi. Ne skidajući pogled s nje, odložio je novine i ustao.
Ova pomalo staromodna gesta samo je dodatno uzburkala Maggie. -
Maggie. Putuješ li u Seattle?
- U Bellingham... - Proklinjala se jer je zvučala kao da je ostala
bez daha. - Idem posjetiti obitelj.
Pokazao je na klupu preko puta njegove. - Izvoli sjesti.
- Oh, ja... - Maggie je odmahnula glavom i nakratko se osvrnula
oko sebe. - Ne bih htjela smetati.
- U redu je.
- Hvala, ali... ne želim s tobom imati avionski trenutak. Podigao
je tamne obrve. - Avionski trenutak ?
- Da, kada u avionu sjedim pokraj stranca, često se dogodi da mu
prepričam neke stvari koje ne bih priznala ni najbližim prijateljima.
Nikada ga više neću vidjeti pa mi nije neugodno.
- Ovo nije avion.
- Ali jest nekakav oblik prijevoza.
49
Mark Nolan gledao ju je s pomalo dražesnim tračkom zabave u

očima. - Vožnja trajektom ne traje predugo. Koliko bi toga mogla
izbrbljati?
- Svoju cijelu životnu priču.
Nasmiješio se pomalo nevoljko, kao da mora čuvati osmijeh. - Ris-
kirajmo. Sjedni sa mnom, Maggie.
Ovo je bila više zapovijed nego poziv, ali poslušala ga je. Odložila
je putnu torbu i sjela na klupu preko puta njegove. Dok se smještala,
primijetila je kako je on promatra i brzinski odmjerava. Imala je uske
traperice, bijelu majicu i kratku crnu jaknu.
- Izgledaš drukčije - primijetio je.
- To je zbog kose - Maggie je prstima prošla kroz nekoliko dugih,
ravnih pramenova. - Izravnam je kad god idem u posjet obitelji, jer mi
se inače braća rugaju i potežu me za kosu... Ja sam jedina u obitelji
valovite kose. Samo se nadam da neće kišiti. Čim se navlaži... - pan-
tomimom je odglumila eksploziju.
- Meni se sviđa i ovako i onako. - Udijelio joj je kompliment sa
strogom ozbiljnošću, što se Maggie puno više svidjelo nego površno
koketiranje.
- Hvala. Kako je Holly?
- I dalje govori. Svaki put sve više i više - zaustavio se. - Nisam
imao priliku zahvaliti ti za ono od neki dan. To što si učinila za Holly...
- Oh, ma nije to ništa. Mislim, nisam zapravo ništa poseb-
no učinila.
- Nama je puno značilo. - Nije micao pogled s nje. - Što ćete ti i
tvoja obitelj raditi ovoga vikenda?
50
- Ništa posebno, samo ćemo se družiti. Kuhati, jesti, piti... Moji

roditelji imaju veliku staru kuću u Edgemooru i otprilike milijun
unuka. Imam sedmero braće i sestara.
- Ti si najmlađa - rekao je.
Druga najmlađa - zbunjeno se nasmijala. - Blizu. Kako si znao?
- Otvorena si i često si nasmijana.
- A što si ti? Najstariji? Srednje dijete?
- Najstariji.
Maggie ga je otvoreno analizirala. - Što znači da ti određuješ pra-
vila, da si pouzdan, ali ponekad se praviš sveznalicom.
- Većinu vremena sam u pravu - skromno je priznao.
Zvonko se nasmijala.
- Zašto si otvorila trgovinu igračaka na otoku? - upitao je.
- Činilo mi se logičnim potezom. Prije sam bojila dječji namještaj
i tako sam upoznala muža. On je držao tvornicu nedovršenog namješ-
taja u kojoj sam kupila nekoliko stvari... male setove stolova i stolaca,
okvire za krevet, ali nakon što smo se vjenčali, prestala sam bojiti,
zbog njegova... znaš, zbog raka.
A kad sam ponovno počela raditi, htjela sam pokušati nešto druk-
čije. Nešto zabavno.
Kada je shvatila da je Mark želi još nešto upitati, možda o Eddie-
ju, preduhitrila ga je i brzo upitala: - Što si ti po zanimanju?
- Držim pržionicu kave.
- To je kao posao od kuće ili?...
- Imam dva partnera i radnju u Friday Harboru. Imamo veliku
industrijsku pržionicu koja možda proizvesti oko 50 kilograma kave
51
po satu. Prodajemo 5 vrsta proizvoda pod svojim imenom, a izbacili

smo i nekoliko različitih linija proizvoda po cijelom otoku i u Seattleu,
Lynnwoodu... i u jednom restoranu i Bellinghamu, zapravo.
- Stvarno? Kako se zove restoran?
- Garden Variety, vegetarijansko mjesto.
- Volim taj restoran! Ali nisam nikada probala kavu.
- Zašto?
- Prestala sam je piti prije nekoliko godina, nakon što
sam pročitala članak u kojem je pisalo da nije baš zdrava.
- Ma kava je praktički tonik zdravlja - Mark je srdito odvratio. -
Puna je antioksidansa i fitokemikalija. Smanjuje i rizik od nekih vrsta
raka. Jesi li znala da riječ kava dolazi od arapske fraze koja doslovno
znači vino zrna?
- Nisam to znala - Maggie je nasmiješeno odgovorila. - Kavu
shvaćaš prilično ozbiljno, zar ne?
- Svako jutro - odgovorio je - otrčim do pržionice kao vojnik koji
se vraća izgubljenoj ljubavi nakon rata.
Maggie se nasmijala, razmišljajući kako ima predivan glas,
dubok, ali prodoran. - Kada si je počeo piti?
- U srednjoj školi. Učio sam za ispit i probao kavu jer sam mislio
da će mi pomoći ostati budnim.
- Što ti se najviše sviđa kod nje? Okus? Kofein?
- Volim započeti dan s vijestima i kavom Jamaica Blue Mountain.
Volim popiti šalicu i poslijepodne dok se žalim zbog Marinersa ili
Seahawksa. Sviđa mi se što u jednoj šalici kave možemo okusiti okuse
s mjesta koja vjerojatno nikada nećemo posjetiti. Tanzanijska podno-
žja Kilimandžara... Indonezijski otoci... Kolumbija, Etiopija, Brazil,
52
Kamerun... Sviđa mi se što običan vozač kamiona može popiti jednako

dobru šalicu kave kao kakav milijunaš. Ali većina nas najviše voli sam
ritual ispijanja. To spaja prijatelje, savršeno završava večeru, a s vre-
mena na vrijeme, može primamiti lijepu ženu da dođe u tvoj stan.
- To nema nikakve veze s kavom. Mogao bi primamiti ženu čašom
vode iz slavine. - Nekoliko sekundi nakon što je to rekla, Maggie je
raširenih očiju pokrila usta rukom.
- Ne znam zašto sam to rekla - kazala je kroz prste, posramljena i
začuđena.
Pogledi su im se sreli, kratko i električno. Potom se na njego -
vim usnama pojavio smiješak i Maggie je osjetila kako joj srce kuca
sve jače i jače.
Mark je odmahnuo glavom kao da nije rekla ništa pogrešno. -
Upozorila si me - pokazao je oko sebe. - Putovanja te
čine otvorenijom.
- Da - opčinjena njegovim plavozelenim očima, Maggie se jedva
snalazila u razgovoru. - O čemu smo razgovarali?... Oh, o kavi. Nikada
nisam pila kavu koja je imala bolji okus od mirisa.
- Jednoga dana natočit ću ti najbolju šalicu kave koju ćeš ikada
popiti. Hodat ćeš za mnom i preklinjati za još tople vode filtrirane
mljevenim zrncima kave Robusta.
Maggie se nasmijala i osjetila vrlo ugodno i živahno ozračje koje
je vladalo oko njih. Iznenađeno je shvatila da se radi o obostranoj priv-
lačnosti. Dosad je mislila da je potpuno izgubila svaki osjećaj za sen-
zualne vibracije drugih ljudi.
Trajekt se polako kretao. Nije ni primijetila brodsku sirenu koja
se oglasila kada je trajekt krenuo. Moćni je motor slao vibracije cije-
53
lim plovilom, a lagani se šum prelijevao po valovima i sjedalima, točan

kao otkucaji srca.
Maggie je pomislila kako bi možda trebala uživati u pogledu s
trajekta, ali to joj u ovom trenutku više nije bilo toliko zanimljivo.
Pogledala je muškarca preko puta, opuštenog, a snažnog, raširenih
nogu, naslonjenog na klupu.
- Kako ćeš ti provesti vikend? - upitala ga je.
- Idem u posjet prijateljici.
- Djevojci koja je bila s tobom u trgovini? Malo se uozbiljio. - Da.
Shelby.
- Činila se dragom. - I jest.
Maggie je znala da je tu trebala stati s pitanjima, ali znatiželja joj
je prelazila sve granice. Pokušavajući se prisjetiti Shelbyna izgleda,
sjetila se kako je tada pomislila da izgledaju kao dobar par. Kao oni
parovi u reklamama za nakit. - Jeste li u ozbiljnoj vezi?
Premišljao se. - Nisam siguran.
- Koliko se dugo viđate?
- Nekoliko mjeseci - zastao je, pa nastavio: - Od siječnja.
- Onda bi već trebao znati je li vam veza ozbiljna ili nije. Mark je
u isto vrijeme izgledao i živčano i zabavljeno. - Nekim ljudima treba
dulje da to shvate.
- Što se još ima shvatiti?
- Moj strah od vječnosti.
- Reći ću ti svoj moto. To je citat Emily Dickinson. - Ja nemam
moto - zamišljeno je odgovorio.
- Svatko bi trebao imati neki moto. Smiješ posuditi moj ako želiš.
54
- Kako glasi?
- Zauvijek je satkano od sada... - Maggie je zašutjela, sjetno se
nasmiješivši. - Ne trebaš se brinuti oko vječnosti... vrijeme teče puno
brže nego što očekuješ.
- Da... - U njegovu tihu tonu osjetio se tračak turobnosti. - To
sam otkrio kad sam izgubio sestru.
Suosjećajno ga je pogledala. - Bili ste bliski?
Nastupila je stanka koja je trajala neobjašnjivo dugo. - Nolani
nisu nikada bili bliska obitelj. Možemo to usporediti sa složencem:
uzmeš nekoliko sastojaka koji su sami po sebi u redu, ali kada ih
pomiješaš, postaju nešto doista grozno.
- Nisu svi složenci loši - Maggie se pobunila.
- Reci mi jedan koji je dobar.
- Tijesto sa sirom.
- To nije složenac.
- Nego što je?
- Povrće.
Maggie se zahihotala. - Dobar pokušaj, ali to jest složenac.
- Ako ti tako kažeš. Ali onda je to jedini složenac koji volim. Svi
ostali imaju okus kao da si samo nabacao sve ono što imaš u smočnici.
- Baka mi je dala recept za tijesto s četiri sira i tostira-
nim krušnim mrvicama.
- Jednom bi mi to trebala pripremiti.
Naravno, to se nikada neće dogoditi. Ali sama pomisao na tako
nešto odaslala je toplinu niz Maggien vrat. - Shelby se ne bi složila s
time.
55
- Ne bi. Ona ne jede ugljikohidrate.

- Mislim na to da ti ja kuham.
Mark nije rekao ništa, samo je gledao kroz prozor zbunjena lica.
Je li razmišljao o Shelby? O tome kako će je uskoro vidjeti?
- S čime bi ga poslužila? - upitao je nakon nekoliko trenutaka.
Maggien se osmijeh iskrivio u smijeh. - Poslužila bih ga kao glavno
jelo sa šparogama na žaru... i možda uz salatu od rajčice i rikule.
- Činilo se kao da cijelu vječnost nije kuhala ništa osim najjednos-
tavnijih jela, jer se kuhanje za jednu osobu nije činilo isplativim. -
Volim kuhati.
- Imamo nešto zajedničko. - I ti voliš kuhati?
- Ne, ja volim jesti.
- Tko kuha u tvojoj kući?
- Moj brat Sam i ja se izmjenjujemo. Obojica smo grozni kuhari.
- Moram pitati: kako je uopće moguće da ste vas dvojica na kraju
odlučiti zajedno odgajati Holly?
- Znao sam da to ne mogu sam. Ali nije bilo nikoga drugog, a
nisam mogao poslati Holly udomiteljskoj obitelji. Pa sam natjerao
Sama da mi pomogne.
- Bez žaljenja?
Mark je odmah odmahnuo glavom. - Gubitak sestre najgora je
stvar koja mi se ikada dogodila, ali Holly je zato najbolja. Sam bi se
složio.
- Je li sve onako kako si očekivao?
- Nisam znao što očekivati. Živimo jedan po jedan dan. Ima puno
izvrsnih trenutaka... prvi put kada je Holly upecala ribu na jezeru
Egg... ili kada su jednoga jutra ona i Sam za doručak odlučili napravi-
56
ti toranj od vafla s bananama i sljezovim kolačićima... trebala si vidjeti

kuhinju nakon toga. Ali ima i trenutaka kada, primjerice, vani ugle-
damo neku obitelj... - oklijevao je. - I onda na Hollynu licu vidim da
se pita kako je to imati obitelj.
- Vi jeste obitelj - rekla je Maggie.
- Dva ujaka i dijete?
- Da, to jest obitelj.
Kako je vrijeme teklo, njihov razgovor postajao je sve opušteniji,
kao da su prijatelji već niz godina. Puštali su da razgovor ide svojim
tokom.
Ona mu je pričala o tome kako je to živjeti u velikoj obitelji - nep-
rekidna natjecanja za toplu vodu, pažnju, privatnost. Ali i uz prepira-
nja i nadmetanja, bili su sretni, puni ljubavi i brinuli su se jedni o dru-
gima. Do njezina četvrtog razreda, Maggie je već kuhala za desetero.
Nosila je samo odjeću starijih sestara i nikada se nije bunila. Jedino
što joj je doista smetalo bilo je prečesto gubljenje i oštećivanje stvari. -
U jednom trenutku prestane ti više biti bitno - rekla je. - Već kao
mala djevojčica razvila sam nonšalantnost u vezi s igračkama, nisam
se previše vezala za njih. I danas je tako.
Iako Mark nije bio previše rječit govoreći o svojoj obitelji, otkrio
je nekoliko zanimljivosti. Maggie je doznala da su njegovi roditelji
vječito bili u bračnom ratu, dok su njihova djeca bila kolateralne žrtve.
Praznici, rođendani, obiteljska okupljanja - sve su to bile dobre prili-
ke za redovite obračune.
- Prestali smo slaviti Božić kada sam imao 14 godina - Mark joj
je rekao.
Maggiene su se oči raširile. - Zašto?
57
- Sve je počelo zbog jedne narukvice koju je mama primijetila

kad je šetala s Victorijom. Vidjela ju je u izlogu neke trgovine, ušetala
i isprobala je pa rekla Vick da je mora imati. Potom su se vratile
doma, i od tog trenutka, mama je pričala samo o tome koliko želi tu
narukvicu i kako bi je htjela dobiti kao božićni poklon. Tati je ispriča-
la sve o njoj i stalno ga je ispitivala je li štogod učinio u vezi s tim i
kada će je kupiti, i to je odjednom postala velika i važna stvar. A onda
je došlo Božićno jutro, a od narukvice ni traga.
- Što joj je dao umjesto toga? - Maggie je upitala, opčinjeno i
zaprepašteno.
- Ne sjećam se. Miješalicu ili tako nešto. U svakom slučaju, mama
je bila toliko ljuta da je rekla da nikada više nećemo slaviti Božić kao
obitelj.
- Nikada?
- Nikada. Mislim da je samo tražila razlog za to, i tada ga
je pronašla. I svima nam je laknulo. Od tada smo na Božić svi
išli svojim putem, k prijateljima, u kino ili tako nešto. - Vidjevši izraz
njezina lica, osjetio je kao da mora još nešto dometnuti:
- To je bilo u redu, stvarno. Božić nam nikada nije značio ono što
bi trebao značiti.
Ali ima jedan čudan detalj te priče: Victoria se osjećala toliko loše
zbog mame da je mene, Sama i Alexa nagovorila da joj svi zajedno
kupimo tu narukvicu za rođendan. Svi smo radili i uštedjeli dovoljno
novaca, a Victoria ju je zamotala ukrasnim papirom i velikom maš-
nom. A kad ju je mama otvorila, očekivali smo ogromnu reakciju -
suze radosnice, tako nešto. Ali umjesto toga... kao da se nije ni sjećala
te narukvice. Samo je rekla: Kako lijepo, i: Hvala vam, i to je bilo to.
Čak se ne sjećam da ju je ikada nosila.
58
- Jer nije bila stvar u narukvici.

- Da - iznenađeno ju je pogledao. - Kako si znala?
- Kada god se par svađa, obično se ne radi o toj konkretnoj stvari
oko koje se u tom trenutku svađaju... uvijek postoji ozbiljniji razlog.
- Kad se ja s nekim svađam, onda se uvijek svađam oko nečeg
konkretnog. Možda sam površan.
- Oko čega se svađate ti i Shelby?
- Mi se ne svađamo.
- Nikada se ne svađate? - Je li to loše?
- Ne, ne, nikako.
- Ti misliš da je loše.
- Pa... mislim da ovisi o razlogu. Ne svađate se jer se slažete oko
svega?
Ili zato što ni tebi ni njoj nije dovoljno stalo? Mark se zamislio. -
Čim dođem u Seattle, posvađat ću se s njom pa ću vidjeti.
- Molim te, nemoj - Maggie se nasmijala.
Činilo se kao da razgovaraju petnaestak minuta, ali Maggie je
uskoro shvatila da su ostali putnici počeli uzimati prtljagu i spremati
se za iskrcaj u Anacortesu. Trajekt je upravo prolazio tjesnacem Rosa-
rio. Sjetan zvuk brodske sirene otrijeznio je Maggie i ona je shvatila
da je sat i pol prošao nevjerojatnom brzinom. Osjećala je kao da se
probudila iz transa. Učinilo joj se kao da je vožnja trajektom bila naj-
zabavnija stvar koja joj se dogodila u posljednjih nekoliko mjeseci ili
čak godina.
Mark je ustao i pogledao je osmjehujući se. - Hej... - osjetila je
ugodne trnce u stražnjem dijelu vrata kada je čula njegov topao glas.
- Vraćaš li se trajektom u nedjelju popodne?
59
Ona je također ustala, svjesna njegove blizine, kao da su njezina

osjetila htjela upiti sve njegove nezamjetne pojedinosti: toplinu njego-
ve kože ispod pamučne majice... mjesto gdje su se tamni pramenovi
njegove sjajne kose kovrčali na preplanulom vratu.
- Vjerojatno - odgovorila je na njegovo pitanje.
- Ideš li onim trajektom u 2 i 45 ili onim u 4 i 30?
- Ne znam još.
Mark je kimnuo i pustio je.
Kada je otišao, Maggie je osjetila uznemirujuću ugodu, na granici
čežnje. Morala se podsjetiti da je Mark Nolan za nju bio zabranjen.
Kao i ona za njega. Iako nije imala povjerenja u sebe i snagu privlač-
nosti koju je osjećala, nije bila spremna za rizik koji bi to predstavlja-
lo.
Nikada neće biti spremna za to.
Neke stvari možeš preživjeti samo jednom.
60
PET
Odrastajući u Edgemooru u Bellinghamu, Maggie, njezina braća i

sestre istražili su svaku stazu planine Chuckanut i često su se igrali na
obalama luke. Iz tihog se susjedstva mogao lako vidjeti otok San Juan
i kanadske planine. Nalazilo se blizu Fairhavena, u kojem si mogao
razgledavati posebne dućane i galerije, ili jesti u restoranima čiji su
konobari često pričali o najsvježijem ulovu i njegovu podrijetlu.
Bellingham je s razlogom dobio nadimak umjereno uzbudljivog
grada. To je bilo opušteno i ugodno mjesto u kojem si mogao biti
ekscentričan koliko si htio, a da si svejedno mogao naći nekoga tko će
te podržati. Automobili su bili oblijepljeni svim vrstama naljepnica.
Politički znakovi izvirivali su iz vrtova poput prometnica. Ljudi su
poštovali tuđa mišljenja i vjerovanja, ali samo ako im se nisu nameta-
la.
Nakon što ju je pokupila u Anacortesu, Maggie i njezina sestra
Jill otišle su na ručak u okrug Fairhaven. Kao dvije najmlađe sestre
obitelji Norris, između kojih je bila godina i po razlike, oduvijek su
bile bliske. U školi su bile gotovo ista generacija, zajedno su putovale
na kampiranja, dijelile simpatije prema tinejdžerskim idolima. Jill je
bila Maggiena vjenčana kuma, a Maggie njezina buduća kuma na
vjenčanju s gradskim vatrogascem Dannyjem Stroudom.
- Drago mi je da imamo malo vremena nasamo - rekla je Jill dok
su dijelile porciju tapasa u Flatsu, malom španjolskom restoranu
ogromnih prozora, s malenim vrtnim stolom i stolcima cvjetnoga
61
uzorka. - Kad te odvedem k mami i tati, svi će nahrupiti na tebe i

nećemo imati priliku za razgovor. Osim sutra navečer, tada ćeš morati
odvojiti malo vremena da te upoznam s nekim.
Maggie je zastala podižući čašu sangrije. - S kime? - oprezno je
upitala. - Zašto?
- S jednim Dannyjevim prijateljem - Jill kao da je pokušavala
zvučati opušteno. - Vrlo zgodan tip, jako sladak...
- Jesi li ga već pozvala?
- Ne, htjela sam prvo razgovarati s tobom, ali...
- Dobro. Ne želim ga upoznati.
- Zašto? Viđaš li se s nekim drugim?
- Jill, jesi li zaboravila zašto sam došla u Bellingham ovo-
ga vikenda? Druga je godišnjica Eddiejeve smrti. Zadnje što
želim jest upoznati nekoga.
- Mislila sam da bi ovo mogla biti savršena prilika. Prošlo je već
dvije godine. Kladim se da nisi bila na spoju otkad je Eddie umro, zar
ne?
- Još nisam spremna.
Razgovor se prekinuo kad im je konobarica donijela sendvič
bayonu, ljutu prženu kobasicu i hrskavi domaći kruh sa sirom. Uvijek
se posluživao u tri komada, a onaj u sredini bio je najsočniji, najjače
dimljen i rastopljen.
- Kako ćeš znati da si spremna? - Jill je upitala kad je konobarica
otišla. - Imaš li kakav sat koji će te obavijestiti kada dođe taj trenu-
tak?
Maggie ju je pogledala, razdraženo, ali milo, uzimajući svoj send-
vič.
62
- Poznajem puno slobodnih i zgodnih muškaraca u Bellinghamu -

Jill je nastavila. - Mogla bih ti bez problema namjestiti jednoga. A ti
se skrivaš u Friday Harboru. Mogla si barem otvoriti bar ili sportski
dućan u kojem bi upoznala nekog tipa. Ali dućan igračaka?
- Volim svoj dućan. Volim Friday Harbor.
- Ali, jesi li sretna?
- Jesam - Maggie je zamišljeno odgovorila, nakon jednoga griza
ukusna sendviča. - Doista sam dobro.
- U redu, sada je vrijeme da nastaviš sa svojim životom. Imaš
samo dvadeset osam godina, trebala bi biti otvorena za mogućnost
veze.
- Ne želim se ponovno baciti u te vode. Šanse da pronađem ljubav
svoga života minimalne su. Već sam je bila pronašla i nema šanse da se
to može ponoviti.
- Znaš što tebi treba? Privremeni dečko.
- Privremeni?
- Da, kao kad dobiješ privremenu vozačku dozvolu. Malo
se uvježbaš i poradiš na vještinama prije nego što dobiješ pra-
vu. Nemoj se opterećivati traženjem muškarca s kojim bi ima-
la ozbiljnu vezu... samo odaberi nekoga zabavnog da ti pomog-
ne ponovno stati na noge.
- Dakle, bila bih kao slobodni vozač C- klase - Maggie je rekla,
zabavljajući se. - Bih li u tom slučaju mogla ići na spojeve bez prisut-
nosti roditelja ili skrbnika?
- Naravno - rekla je Jill - dok god vodiš računa o zaštiti
i sigurnosti na cesti.
63
Nakon ručka, Maggie je ustrajala da odu u Rocket Donuts. Naru-

čile su nekoliko različitih vrsta krafni: slatke i duguljaste prelivene
javorovim sirupom i komadićima slanine, krafne s komadima keksa
Oreo te pržene krafne- torte uronjene u čokoladu.
- Te su, naravno, za tatu - rekla je Jill.
- Da.
- Mama će te ubiti. Pokušava ga natjerati da pazi na kolesterol.
- Znam. Ali javio mi se ujutro i preklinjao da mu donesem kutiju
krafni.
- Ti mu to omogućuješ, iako ne bi smjela.
- Znam, zato me i najviše voli.
U prilazu ispred kuće bilo je parkirano šest auta i sve je bilo puno
djece. Nekoliko njih otrčalo je do Maggie, jedno joj je pokazalo kako
mu je ispao zub, drugo ju je pokušalo natjerati da igra s njima igru
skrivača. Maggie im je nasmijano obećala da će igrati poslije.
Ušavši u kuću, Maggie je otišla u kuhinju gdje su njezina majka,
tete i rođakinje užurbano kuhale. Poljubila je majku, oblu, ali dotjera-
nu ženu sa srebrnom bob frizurom i predivna tena zbog kojeg se uopće
nije morala šminkati. Nosila je pregaču na kojoj je pisalo: Sve sam
vidjela, sve sam čula, sve sam prošla. Ali ne mogu se baš svega sjetiti.
- Ovo nije za tvojega tatu, je li? - majka ju je upitala, stro-
go gledajući kutiju s krafnama.
- Puna je celera i mrkvica - Maggie je odgovorila. - Ova kutija s
uzorkom krafni služi samo kao ukras.
- Tata je u dnevnoj sobi - rekla je majka. - Ne odvaja se od televi-
zora otkad smo dobili novi, s okružujućim zvukom. Kaže da pucnjevi
sada zvuče kao u stvarnom životu.
64
- Ako je to htio, trebala si ga samo odvesti do Tacome - odvratio

je jedan od Maggiene braće.
Maggie se nasmiješila, odlazeći u dnevnu sobu.
Otac je sjedio na velikom kockastom kauču, držeći bebu koja je
spavala u njegovu naručju. Kad je Maggie ušetala u sobu, pogled mu
je brzo pao na kutiju krafni u njezinim rukama. - Moja omiljena kći -
rekao je.
- Bok, tata. - Nagnula se, poljubila ga u čelo i pružila mu kutiju.
Otac je pretraživao kutiju dok nije naišao na krafnu s javorovim siru-
pom i slaninom pa je počeo proždirati s izrazom blagostanja. - Dođi,
sjedni pokraj mene. I uzmi bebu... Trebaju mi dvije ruke za ovo.
Maggie je pažljivo smjestila toplu i uspavanu bebu na rame.
- Čija je? - upitala je. - Ne prepoznajem je.
- Nemam pojma. Netko mi ga je uvalio. - Je li jedno od tvojih
unuka?
- Moguće.
Otac ju je ispitivao o dućanu, o tome što se događa u zadnje vrije-
me u Friday Harboru i o tome je li možda upoznala neko-
ga zanimljivog. Oklijevala je dovoljno dugo da su njegove oči zasja-
le od znatiželje.
- Aha. Tko je on i čime se bavi?
- Oh, ma nitko, on je... ništa. Zauzet je. Razgovarala sam s njim
na trajektu. Osjetivši kako se beba meškolji u snu, lagano ju je pomi-
lovala po leđima da je smiri. - Mislim da sam slučajno koketirala s
njim.
- Je li to loše?
65
- Možda nije, ali pitam se... kako da znam jesam li spremna za

ponovne izlaske?
- Rekao bih da je nesvjesno koketiranje dobar znak.
- Osjećam se čudno. Bio mi je privlačan iako ne postoji nitko sli-
čan Eddieju.
Eddie je, prije bolesti, bio veseo, zabavan, bezbrižan. Muškarac s
kojim je provela jutro bio je tamniji, tiši, oprezniji. Ali duboko u sebi
nije mogla prestati zamišljati intiman fizički od nos s njime, koji se
činio kao da bi mogao biti promjenjiv i hirovit, čega se bojala. A opet,
upravo je to bilo ono što ju je privlačilo. Sjetila se da je htjela biti s
Eddiejem jer joj se on činio sigurnim. Ali sada je priželjkivala Marka
Nolana upravo iz suprotnog razloga.
Spustivši glavu, Maggie je poljubila bebu koja je spavala u njezi-
nim rukama. Bila je krhka, ali snažna, koža joj je bila glat-
ka, pahuljasta i topla. Nakratko se prisjetila kratkotrajnih trenutaka
Eddiejeva života u kojima je, u tihom očaju, žalila što nisu imali
djece, jer bi tako mogla zadržati barem dio njega.
- Draga moja - otac joj se obratio - nikad nisam morao proći ono
što si ti prošla s Eddiejem. Ne znam kada proces žalovanja treba stati
ili kako osoba može znati da je konačno spremna nastaviti sa životom.
Ali postoji nešto u što sam siguran: sljedeći muškarac bit će drugačiji.
- Znam. Znam to. Mislim da je ono što me muči to što sam
ja drugačija.
Otac ju je iznenađeno pogledao. - Pa naravno da jesi. Kako i ne bi
bila?
66
- Dio mene ne želi se promijeniti. Dio mene želi ostati ista osoba
koja sam bila s Eddiejem. - Zastala je spazivši izraz očeva lica. - Je li
to ludo? Misliš li da trebam razgovarati sa psihijatrom?
- Mislim da trebaš otići na spoj. Obuci lijepu haljinu, uživaj u
besplatnom obroku. Poljubi nekoga za laku noć.
- Ali ako prestanem biti Eddiejeva udovica, tko će ga se sjećati?
To će biti kao da sam ga ponovno izgubila.
- Dušo - otac je govorio tiho i nježno - puno si naučila od Eddieja.
Sve ono što si zbog njega promijenila nabolje... zbog to ga će on i dalje
postojati. Neće biti zaboravljen.
- Žao mi je - rekla je Shelby, kad joj je Mark donio šalicu vrućega
čaja. Sklupčala se na kauču, odjevena u sivi kućni haljetak od kašmi-
ra. Htjela je reći još nešto, ali je umjesto toga glasno kihnula.
- U redu je - rekao je Mark, sjedeći pokraj nje.
Uzimajući maramicu iz kutije, Shelby je ispuhala nos. - Nadam se
da se radi samo o alergiji. Nadam se da se nećeš zaraziti. Ne moraš
ostati sa mnom, spasi se.
Mark joj se nasmiješio. - Neće me prestrašiti nekoliko bacila. -
Otvorio je bočicu s lijekom, istresao dvije tablete i pružio joj ih.
Shelby je uzela bocu vode sa stolića za kavu, progutala tablete i
napravila grimasu. - Trebali smo ići na tako dobru zabavu - rekla je
sjetno. - Janya ima najbolji stan u Seattleu i htjela sam te svima
pokazati.
- Možeš me pokazati drugom prilikom. - Ogrnuo ju je dekom.
- Zasad se pobrini da ozdraviš. Čak ću ti predati daljin-
ski upravljač.
67
- Tako si drag. - Uzdahnuvši, Shelby se naslonila na njega

i ponovno ispuhala nos. - Toliko o našem seksi vikendu.
- Naša veza ne vrti se samo oko seksa.
- Drago mi je da to kažeš. - Zašutjela je, a potom dometnula: - To
je treće na listi.
Mark je polako mijenjao televizijske programe. - Na kojoj
listi?
- Vjerojatno ti ne bih trebala reći, ali nedavno sam pročita-
la članak o pet znakova koji govore da je muškarac spreman za V-
riječ.
Mark je prestao mijenjati programe. - V- riječ? - ravnodušno je
upitao.
- Vezanje. Dosad si učinio tri stvari s liste koja govori o tome što
muškarac radi kada je spreman vezati se.
- Oh? - oprezno je rekao. - Što je prva stvar?
- Umorio si se od klubova i barova.
- Zapravo, nikad nisam ni volio klubove.
- Drugo, upoznao si me sa svojom obitelji i prijateljima. Treće,
upravo si pokazao da sam ti ja više od osobe za seks.
- A što je na četvrtom i petom mjestu?
- Ne mogu ti reći.
- Zašto ne možeš?
- Jer ako ti ih otkrijem, onda ih možda nećeš učiniti.
Mark se nasmiješio i dao joj daljinski upravljač. - Pa, obavijesti
me ako ih učinim. Ne bih htio nešto propustiti - Zagrlio ju je dok je
ona tražila film na televiziji.
68
Između njih nikada nije bilo neugodne tišine. Ali sada se osjećala
nekakva napetost, nekakvo propitkivanje. Mark je bio svjestan da mu
je Shelby dala priliku za otvaranje. Htjela je produbiti njihovu vezu,
razgovarati o tome u kojem se smjeru kreću kao par.
Ironično, to je bilo upravo ono o čemu je on htio razgovarati ovoga
vikenda. Imao je beskonačno puno razloga biti ozbiljan sa Shelby. Jer
to je doista i htio.
Ako bi brak sa Shelby bio sličan kao veza s njom, to je bilo ono što
je htio. Bez ludila, bez vrištanja, bez svađanja. Očekivanja su mu bila
razumna. Nije vjerovao u sudbinu ili srodne duše. Htio je dragu, nor-
malnu ženu poput Shelby, s kojom bi doživio tek nekoliko manjih
iznenađenja. Bili bi partneri.
Bili bi obitelj. Za Holly.
- Shelby - rekao je pa morao pročistiti grlo koje mu se počelo zat-
varati. - Što misliš o tome da... budemo ekskluzivni?
Okrenula se iz njegova zagrljaja i pogledala ga. - Misliš... da služ-
beno budemo u zatvorenoj vezi? Da se ne viđamo s drugim ljudima?
- Da.
Shelby se zadovoljno nasmiješila. - Upravo si učinio četvrtu stvar
s liste - rekla je i vratila se u njegov zagrljaj.
69
ŠEST
Svatko tko se ikada vozio trajektima Washington Statea znao je

da su trajekti vrlo često kasnili, zbog nemirna mora, velikih oseka,
brodskih nesreća, medicinskih hitnih slučajeva ili tehničkih problema.
Nažalost, tog nedjeljnog poslijepodneva, trajekt je kasnio zbog neizos-
tavnog popravka sigurnosnih sustava na plovilu.
Budući da je došao sat ranije kako bi pronašao dobro mjesto za
parkiranje, Mark je morao čekati, a nije imao što raditi. Ljudi su izla-
zili iz auta, puštali pse, šetali trajektnom lukom, kupovali pića i časo-
pise. Bilo je oblačno i maglovito, s povremenom kišicom.
Nervozan i rastresen, Mark je hodao prema trajektnom pristaniš-
tu. Umirao je od gladi. Shelby nije htjela ići u grad na doručak, a u
stanuje imala samo žitarice.
Proveo je ugodan vikend s njom. Bili su doma, razgovarali i gleda-
li filmove, a u subotu navečer jeli su kinesku hranu.
S Rosario Straita osjetio se slan povjetarac koji se zavukao Marku
za vrat, kao da ga je netko dotaknuo hladnim prstima. Naježio se.
Duboko je udisao morski zrak i priželjkivao da je doma, priželjkivao...
nešto.
Zaputivši se prema kafiću, ugledao je ženu kako vuče putnu torbu
prema automatu s pićem i grickalicama. Osmijeh mu se pojavio na
usnama kada je prepoznao njezine duge crvene pramenove. Maggie
Conroy.
70
Slike njezine kose cijeli su mu se vikend pojavljivale u mislima.

Stalno su mu se glavom motala pitanja o tome kada bi je mogao pono-
vno sresti. Osjećao je neutaživu znatiželju. Što je voljela doručkovati?
Ima li kućnog ljubimca? Voli li plivati? Kad bi po kušao ignorirati ova
pitanja, činjenica da ih namjerno ignorira samo ga je činila svjesnijim
svojih misli.
Približivši se Maggie sa strane, primijetio je mrštenje njezinih
obrva dok je proučavala sadržaj automata.
Osjetivši njegovu prisutnost, okrenula se. Veselu, živahnu energi-
ju zbog koje ju je pamtio zamijenila je ranjivost koja ga je pogodila
točno u srce. Iznenadilo ga je kako je njezino raspoloženje utjecalo na
njega.
Što se dogodilo tijekom vikenda? Bila je sa svojom obitelji. Je li
došlo do neke svađe? Do nekakva problema?
- Ne želiš ništa od ovoga - rekao je, glavom pokazujući prema
nezdravim grickalicama.
- Zašto ne?
- Nijedna od tih grickalica nema rok trajanja.
Maggie je proučavala izlog automata kako bi se uvjerila u točnost
njegove tvrdnje. - Nije istina da kroasani traju zauvijek - rekla je. -
Rok trajanja im je dvadeset pet dana.
- U mojoj kući traju oko tri minute. - Pogledao je u njezi-
ne tamne oči. - Mogu li te odvesti na ručak? Imamo barem dva
sata vremena, tako kaže kapetan.
Dugo je oklijevala. - Želiš jesti ovdje? - upitala je. Mark je odma-
hnuo glavom. - Ima jedan restoran u blizini, dvije minute odavde.
Možeš ostaviti torbu u mom autu.
71
- Nema ništa loše u objedovanju - Maggie reče kao da pokušava

uvjeriti samu sebe.
- Ja to radim gotovo svaki dan - Mark je posegnuo za njezinom
putnom torbom. - Ponijet ću ti ovo.
Slijedila ga je do pristaništa. - Mislila sam da nema ništa loše u
tome da ti i ja ručamo zajedno. Za istim stolom.
- Ako želiš, možemo sjediti za odvojenim stolovima.
Čuo je kako se nasmijala. - Sjedit ćemo za istim stolom - rekla je
odlučno - ali nećemo razgovarati.
Dok su šetali cestom, magla se zgusnula u kišnicu, a zrak je pos-
tao bijel i vlažan. - Kao da hodamo kroz oblak - rekla je Maggie,
duboko dišući. - Kad sam bila mala, mislila sam da su svi oblaci divna
okusa. Jednoga dana zamolila sam mamu za zdjelicu oblaka za desert i
ona mi je dala zdjelicu šlaga. -
Nasmiješila se. - I bilo je divno... upravo onako kako sam zamišlja-
la.
- Ali jesi li tada znala da je to samo šlag? - upitao je
Mark, opčinjen kovrčama koje su joj zbog vlage okružile lice.
- Oh, da. Ali nije mi smetalo... bilo mi je važno ono što
sam zamislila.
- Ponekad ne znam gdje povući crtu s Holly - rekao je Mark. - U
istom razredu u kojem su učili da su dinosauri doista postojali, učitelji
im zadaju da pišu pisma Djedu Božićnjaku. Što bih trebao reći Holly,
što je pravo, a što nije?
- Je li te već upitala za Djeda Božićnjaka? - Jest.
- Što si joj rekao?
72
- Rekao sam da ja još nisam odlučio vjerovati ili ne, ali da puno
ljudi misli da je stvaran, pa je u redu ako i ona to misli.
- Savršeno - rekla je Maggie. - Bajke i izmišljotine važne su za
djecu. Djeca kojima je dopušteno koristiti se maštom bolja su u razli-
kovanju bajke od stvarnosti.
- Tko ti je to rekao? Vila koja živi u tvom zidu?
Maggie se nasmiješila. - Pametnjakoviću - reče. - Ne, Clover nije
bila ta koja mi je to rekla. Puno čitam. Zanima me sve vezano za dje-
cu.
- Ja bih trebao više naučiti - rekao je tiho i sjetno. - Ubijam se
od posla pokušavajući ne uništiti ono što je ostalo od Hollyna djetinj-
stva.
- Koliko ja mogu vidjeti, ide ti jako dobro. - Nagonski mu je
uhvatila ruku pa je lagano stisnula kako bi ga ohrabrila i utješila.
Mark je bio prilično siguran da joj je to bila namjera. Ali tada je on
stisnuo njezinu ruku i pretvorio taj spontani stisak u nešto drugo.
Nešto intimno. Posjedničko.
Maggie je opustila stisak. Mark je osjetio njezinu neodlučnost kao
da je bila njegova. Osjetio je kako ju je prestrašila ugoda koju je osje-
ćala držeći ga za ruku.
Pritisak kože na kožu, tako normalna stvar. Ali u ovom trenutku
činilo se kao da je ta normalna stvar pomaknula cijelu zemljinu ravno-
težu. Nije mogao procijeniti koliko je njezina reakcija bila fizička, a
koliko... ona druga. Sve je bilo zapetljano na neki novi, neuobičajeni
način.
Maggie se oslobodila stiska.
73
Ali on je i dalje osjećao oblik njezinih prstiju, kao da su mu pore

počele upijati njene.
Nisu ništa govorili dok su ulazili u restoran. Unutrašnjost je bila
opremljena uglađenim crnim drvenim podovima, starin-
skim namještajem i zidovima neodređena uzorka. U zraku se osjeća-
o miris hrane, alkohola i pomalo pljesniva tepiha. To je bio jedan od
onih restorana koji su u početku bili vrlo profinjeni i dotjerani, ali im
se kvaliteta postupno srozala zbog količine posla s turistima. Svejed-
no, bilo je to pristojno mjesto za provesti vrijeme, s pogledom na tjes-
nac.
Nezainteresirana konobarica došla je do njih kako bi primila
narudžbu. Iako je Mark obično pio pivo, ovaj put naručio je vi
ski. Maggie je naručila čašu domaćega crnog vina, ali se
odmah predomislila. - Ne, čekajte - rekla je. - I ja ću viski.
- Čisti? - upita konobarica. Maggie upitno pogleda Marka.
- Dajte joj viski s limunom i šećerom - reče, a konobarica kimne i
ode. Maggiena se vlažna kosa ponovno oblikovala u raskošne kovrče.
Mogao bi bez problema postati opsjednut njima. Očito nije nikako
mogao zanemariti privlačnost koju je osjećao prema njoj. Činilo se kao
da ima sve što mu se ikada sviđalo u ženi, pa čak i ono čega nije bio ni
svjestan. Kao da je sve to bilo spojeno u savršen buket.
Prije nego što je konobarica otišla, Mark ju je upitao za kemijsku
olovku koju mu je ona odmah pružila.
Maggie je podignutih obrva gledala kako Mark nešto piše na
maramicu i pruža joj.
Kako si provela vikend?
74
Nasmiješila se. - Ne moramo doista slijediti pravilo zabrane raz-

govora - rekla mu je. Spustivši maramicu na stol, buljila je u njega
dok joj je osmijeh polako nestajao. Kratko je izdahnula, kao da je
upravo završila s trčanjem. - Zapravo ne znam što odgovoriti. - Iskri-
vila je lice u laganu grimasu i podigla dlanove
u zrak, kao da poručuje da je situacija beznadno komplicirana.
- A ti?
- Ni ja ne znam.
Konobarica im je donijela pića i zapisala narudžbe jela. Kad je oti-
šla, Maggie je popila gutljaj viskija.
- Sviđa ti se? - upitao je Mark.
Kimnula je i polizala donju usnicu laganim pokretom jezika koji je
Markove otkucaje srca doveo do ludila. - Ispričaj mi o svom vikendu -
reče.
- U subotu je bila druga godišnjica smrti moga muža... - Maggie
ga je mračno pogledala preko čaše. - Nisam htjela biti sama. Planirala
sam posjetiti njegove roditelje, ali... on je bio jedino što nam je bilo
zajedničko, pa... odlučila sam ostati sa svojom obitelji. Cijeli vikend
bila sam okružena s otprilike tisuću ljudi, a svejedno sam bila usam-
ljena. Što uopće nema smisla.
- Ne - Mark tiho reče. - Ja te razumijem.
- Druga godišnjica bila je drugačija od prve. Prva... - Maggie je
protresla glavom i odmahnula rukama. - Druga... podsjetila me da
postoje dani kada zaboravim razmišljati o njemu i zbog toga me peče
savjest.
- Što bi on rekao na to?
75
Maggie se oklijevajući nasmijala, gledajući u čašu viskija. Mark je

na trenutak osjetio neugodan žar ljubomore na čovjeka koji je i dalje
mogao izazvati osmijeh na njezinim usnama.
- Eddie bi mi rekao da se ne trebam osjećati krivom. Pokušao bi
me nasmijati.
- Kakav je bio?
Popila je još jedan gutljaj prije nego što je odgovorila: - Bio je
optimist. Mogao je pronaći dobro u bilo čemu. Čak i u raku.
- Ja sam pesimist - rekao je Mark - s povremenim pozitivnim
trenucima.
Maggie se nasmiješila. - Volim pesimiste. Uvijek ponesu pojaseve
za spašavanje na brod. - Zatvorila je oči - Oh. Već se osjećam pripito.
- U redu je. Pobrinut ću se da se sigurno vratiš na trajekt.
Pružila je ruku preko stola i zatvorenom šakom dotaknula njego-
vu. Mark nije bio siguran kako protumačiti ovu neočekivanu gestu. -
Razgovarala sam s tatom - rekla je. - On nikada nije bio tip roditelja
koji će ti reći što činiti. Zapravo, vjerojatno je mogao biti malo stroži
dok sam odrastala. Ali rekao mi je da bih trebala otići na spoj. Spoj.
Nitko ga više tako ne zove.
- Kako ga zovu?
- Izlaženje, valjda. Što ti kažeš Shelby kada želiš provesti vikend
s njom?
- Pitam je želi li provesti vikend sa mnom. - Mark je okrenuo
ruku i rastvorio dlan. - I hoćeš li poslušati tatin savjet?
Nevoljko je kimnula. - Ali oduvijek sam mrzila cijeli taj proces -
rekla je iskreno, buljeći u svoje piće. - Upoznavanje novih ljudi, neu-
goda, očaj zbog toga što si do kraja večeri zaglavio s osobom za koju
76
tijekom prvih pet minuta shvatiš da je promašaj. Voljela bih da je to

kao u Chatrouletteu, da možeš odmah prijeći na sljedećega ako ti se
ovaj ne sviđa. Najgore je kad vam ponestane tema za razgovor. - Nes-
vjesno se počela igrati njegovom rukom, istražujući mu zglobove prs-
tiju. Osjetio je ugodu njezina dodira u cijeloj ruci, u svim živcima koji
su se njome prostirali.
- Ne mogu zamisliti da tebi ponestane tema za razgovor - rekao
je Mark.
- Oh, ali to se događa. Pogotovo kada razgovaram s nekim tko je
drag. Dobar razgovor uvijek se mora sastojati od barem malo jadiko-
vanja. Volim se zbližiti s nekim preko zajedničke mržnje i sitničavosti.
- Što najviše mrziš?
- Kada nazovem službu za korisnike i razgovaram samo
s automatskom tajnicom, a ne s pravim osobama.
- Ja mrzim kada konobari pokušaju zapamtiti narudžbe, a da ih
ne zapisu. Jer tako gotovo nikad ne donesu ono što sam naručio. A ako
čak i donesu, svejedno mi je stresno čekati dok hrana ne dođe na stol.
- Ja mrzim kad ljudi viču u mobitel.
- Ja mrzim kad netko naglasi da se nije namjeravao našali-
ti igrom riječima, a jest. Nema smisla. - Ja to nekad radim.
- E pa, nemoj. To me neopisivo živcira.
Maggie se nasmiješila. Potom je, shvativši da se igra njegovim
dlanom, pocrvenjela i povukla ruku. - Je li Shelby draga?
- Jest. Ali podnosim to. - Dohvatio je čašu i ispio sav viski.
- Mislim da je bolje ne ostaviti dobar prvi dojam kad nekoga upo-
znaješ. Jer ako ostaviš dobar dojam, s vremenom ga možeš samo pok-
77
variti. Uvijek moraš paziti da se ponašaš tako kako si se ponašao prvi

put, a to je zapravo samo iluzija.
- Da, ali ako ne ostaviš dobar prvi dojam, možda nikada nećeš
dobiti priliku za drugi put.
- Ja sam slobodan tip s plaćom - rekao je. - Uvijek dobijem drugu
priliku.
Maggie je prasnula u smijeh.
Konobarica im je donijela hranu i pokupila prazne čaše. - Želite li
još jednu rundu? - upitala je.
- Da bar mogu - Maggie je sjetno odgovorila. - Ali ne mogu.
- Zašto? - upitao je Mark.
- Praktički sam pijana. - Pogledala je u križ kako bi to dokazala.
- Trebaš prestati tek kad si potpuno pijana - rekao je Mark i
kimnuo konobarici. - Donesite nam još jednu rundu.
- Želiš li me napiti? - Maggie upita nakon što je konobari-
ca otišla, sumnjičavo ga gledajući.
- Da. Planiram te napiti i onda odvesti u ludu i divlju vož-
nju trajektom. - Gurnuo joj je čašu vode. - Popij ovo prije sljede-
će runde.
Dok je Maggie pijuckala vodu, Mark joj je prepričavao svoj
vikend sa Shelby. Ispričao je o njezinoj listi stvari koje muškarac učini
kada je spreman vezati se. - Ali nije mi htjela reći petu stvar - kazao
je. - Što ti misliš, o čemu se radi?
Dok je Maggie razmišljala, lice joj je promijenilo nekoliko presla-
tkih izraza: naborala je nos, škiljila, grizla donju usnicu. - O potrazi
zajedničkog stana ili kuće? - predložila je. - Ili o razgovoru o djeci?
- Zaboga - namrštio se. - Imam Holly, to mi je dovoljno zasad.
78
- A poslije?
- Ne znam. Htio bih biti siguran da sam učinio sve što sam mogao
za Holly prije negoli počnem razmišljati o još djece.
Sućutno ga je promatrala. - Život ti se doista znatno promijenio,
zar ne?
Pokušavajući opisati situaciju, osjećao se pomalo neugodno jer se
htio povezati s njom. Nikada se nije volio povjeravati drugima, nije
osjećao potrebu za time. Suosjećanje mu se činilo kao žaljenje, što je
za njega bilo gore od same smrti. Ali nešto u vezi s Maggie tjeralo ga
je da joj se otvori.
- Sve gledaš na drugačiji način - rekao je. - Počneš razmišljati o
svijetu u koji je šalješ. Brinem se o utjecaju koju na nju ima televizija i
o materijalu njezinih igračaka... - Mark je zastao. - Jesi li htjela ima-
ti djecu s... njim? - Oklijevao je izgovoriti ime njezina muža, kao da bi
slova njegova imena predstavljala nekakvu barijeru između njih dvoje.
- Nekoć sam mislila da želim. Ali više ne mislim tako. Vjerojatno
je to jedan od razloga zašto toliko volim svoju trgovinu... mogu biti
okružena djecom, a da ne osjećam odgovornost.
- Možda kad se ponovno udaš.
- Oh, neću se više nikada udavati. Mark je nagnuo glavu, upitno
je gledajući.
- Već sam to jednom prošla - rekla je Maggie - i nikada to neću
zažaliti, ali... to je bilo dovoljno za mene. Eddie se borio s rakom godi-
nu i pol i morala sam skupljati svu snagu koju sam imala kako bih bila
uz njega.
Sada više nemam snage koju bih pružila nekome drugome. Mogu
biti s nekim, ali ne mogu mu i pripadati. Ima li to smisla?
79
Prvi put u životu, Mark je htio zagrliti ženu iz nesebičnih razloga.

Ne zbog strasti, nego radi utjehe. - Normalno je da se tako osjećaš -
nježno joj je rekao - ali to ne mora trajati zauvijek.
Završili su s ručkom i odšetali natrag do pristaništa. Padala je
lagana kiša, a kapljice kao da su visjele u zraku. Činilo se kao da se
nebo spušta na zemlju. Sve je bilo obojeno u plave i sive nijanse, osim
Maggiene kose koja je sa svakim kovrčavim pramenom ispunjavala
monotoni okoliš bogatom crvenom bojom.
Mark se žarko želio poigrati njezinim vatrenim kovrčama, dotak-
nuti ih prstima, napuniti ruke njima. Imao je potrebu uhvatiti je za
ruku dok su šetali, ali ležerno dodirivanje više nije dolazilo u obzir...
jer više nije bilo ničega ležernog u tome koliko ju je želio.
Možda ga je Maggie toliko privlačila samo zato jer je upravo pos-
tao ozbiljan sa Shelby, pa mu je podsvijest tražila razlog za bijeg?...
Ne skreći s puta - rekao je samome sebi. - Ne dopusti da ti nešto odvu-
če pozornost.
Privremeno su završili s razgovorom jer su morali ukrcati auto u
trajekt i pronaći mjesto za sjesti, pa su sjeli na onu istu klupu i nasta-
vili razgovarati o svemu i svačemu. Povremeni zastoji u razgovoru
podsjećali su na mirne stanke nakon seksa u kojima samo ležiš u kre-
vetu prekriven znojem i endorfinima.
Mark se svim silama trudio ne zamišljati seks s Maggie, kako je
polaže na krevet i radi joj sve što želi, tiho i polako, improvizirano,
rastegnuto, ponovno i ponovno. Htio ju je ispod sebe, na sebi, oko sebe.
Njezino tijelo bilo bi blijedo, ukrašeno pjegicama. Proučavao bi ih,
prstima i usnama slijedio njihove puteve, pronalazio sve skrivene
uzorke, drhtaje, otkucaje srca...
80
Trajekt je pristao. Mark je čekao na klupi dulje nego što je trebao.

Nije se htio rastati od Maggie. Bio je jedan od zadnjih ljudi koji su se
spuštali do auta. Nebo je bilo ružičasto, prošarano tragovima aviona.
Kao i uvijek, osjetio je olakšanje u povratku na otok. Zrak je bio svje-
žiji, ugodniji i više nije bilo traga napetosti koja se osjećala u gradu.
Svi putnici bili su zamjetno opušteniji, kao da su doživjeli preporod.
Mark se uskoro trebao vratiti u auto, jer bi inače blokirao cijeli
red putnika na izlazu iz trajekta pa bi doživio nezamisliv bijes ljudi
koji su žurili vratiti se svojim kućama. Ali, gledajući Maggie, svaki
djelić njegova tijela opirao se rastanku.
- Trebam li te odvesti nekamo? - upitao je. Odmahnula je glavom,
uzburkavši crvene valove oko ramena.
- Parkirala sam auto u blizini.
- Maggie - rekao je oprezno - možda bismo jednom mogli...
- Ne - rekla je, žalosno se nasmiješivši. - Nema mjes-
ta prijateljstvu. Nema budućnosti.
Bila je u pravu.
Jedino što im je preostalo bilo je reći zbogom, što je Marku obično
dobro išlo. Ali ovaj put to mu je palo znatno teže. Reći vidimo se ili
sretno bilo je previše ravnodušno, preležerno. Ali čak i da joj samo
natukne koliko mu je ovo poslijepodne značilo, bilo bi to previše.
Maggie je konačno riješila njegovu dvojbu nesigurno se nasmije-
šivši i lagano ga gurnuvši rukom u prsa.
- Idi - rekla mu je.
I otišao je, ne okrenuvši se, spuštajući se čeličnim stubama dok su
mu koraci glasno odjekivali. Osjećao je kako mu srce snažno kuca na
mjestu gdje ga je ona dotaknula rukom.
81
Ušao je u auto, zatvorio vrata i zavezao pojas. Čekajući znak za

polazak, imao je nelagodan osjećaj da je izgubio nešto vrlo važno.
82
SEDAM
Kako je stigao listopad, završila je sezona promatranja kitova i

vožnji kajakom. Iako su turisti i dalje pristizali na otok San Juan, bilo
ih je znatno manje nego tijekom ljetnih mjeseci. Turisti su se često
pitali kako je Friday Harbor dobio ime. Maggie je brzo naučila dvije
službene verzije priče. Popularnija priča govorila je kako je nepoznati
kapetan, uplovivši u luku, muškarca na obali pitao: Koji je ovo grad?
Čovjek ga je pogrešno razumio i pomislio da ga je kapetan upitao:
Koji je ovo dan? pa je u skladu s time odgovorio: Petak, odnosno:
Friday.
Druga, istinita priča glasi da je luka dobila ime po Josephu
Fridayu, Havajcu koji je radio za tvrtku Hudson's Bay i brinuo se za
ovce desetak kilometara dalje od luke.
Kada su se mornari približili obali i vidjeli dim koji se podizao iz
njegova tabora, znali su da su došli u Fridayevu luku i zato su je s
vremenom Britanci tako i nazvali.
Amerikanci su zauzeli otok 1872. godine i od tada je industrija
doživjela procvat. San Juan bio je najveća sila uzgoja voća na sjevero-
zapadu. Također, tada je bio bogat pilanama, mlinovima i mrestilišti-
ma lososa. Ali danas su otmjeni apartmani i jahte zamijenili tvornice
konzervirane ribe i male brodove. Turizam je postao glavni izvor
financija i iako je bio najjači tijekom ljeta, ljudi su od njega živjeli
tijekom cijele godine.
83
Jesen se osjećala u zraku, listovi su poprimili različite boje i sta-

novnici otoka San Juana počeli su se pripremati za praznike. Svaki
dan događalo se nešto, poput festivala žetve, sajmova, kušanja vina,
izložbi i predstava. Maggie je bila vrlo zaposlena u dućanu jer su muš-
terije masovno kupovale kostime za Noć vještica, Božićne ukrase i
poklone. Čak je zaposlila jednu od Elizabethinih kćeri, Dianu, da joj
pomogne na blagajni.
- Sada ti možeš malo odahnuti - Elizabeth reče Maggie. - Znaš,
neće te ubiti jedan slobodan dan.
- Zabavno mi je u dućanu.
- Zabavljaj se izvan dućana - rekla je Elizabeth. -
Moraš razgovarati s nekim tko je viši od 120 centimetara. - Nečega
se dosjetila. - Trebala bi otići na masažu u toplice u Roche Harboru.
Imaju novog masera, Therona. Prijateljica mi je rekla da ima anđeos-
ke ruke - značajno ju je pogledala.
- Nisam sigurna kako se zove maser - rekla je Maggie - ali tre-
nutačno se ne mogu sjetiti ni kako se zove muškarac koji masira.
- Zove se tjedni sastanak, eto kako - odgovorila je Elizabeth. -
Ako je slobodan, mogla bi ga pozvati van.
- Ne možeš pozvati van tipa za masaže - tvrdila je Maggie. - To je
kao odnos doktora i pacijenta.
- Ja sam izlazila sa svojim doktorom - reče Elizabeth.
- Stvarno?
- Došla sam mu u ured i rekla da želim drugog doktora. On se
zabrinuo i upitao zašto, a ja sam mu rekla: Jer želim da me u petak
odvedete na večeru.
Maggie je raširila oči. - I je li te odveo?
84
Elizabeth je kimnula. - Vjenčali smo se nakon šest mjeseci.

Maggie se nasmiješila. - Sviđa mi se ova priča.
- Četrdeset jednu godinu živjeli smo zajedno, a onda je preminuo.
- Tako mi je žao - rekla je Maggie.
- Bio je divan čovjek. Htjela sam malo dulje živjeti s njim. Ali to
ne znači da ne volim provoditi vrijeme s prijateljima. Zajedno putuje-
mo, šaljemo si e- mailove... Ne bih mogla živjeti bez njih.
- Ja imam predivne prijatelje - odvratila je Maggie. - Ali svi su u
braku. Eddie i ja toliko smo se često zajedno družili s njima da pone-
kad...
- Stara sjećanja ometaju sadašnjost - Elizabeth je pronicljivo
zaključila.
- Upravo tako.
Elizabeth je kimnula. - Imaš novi život. Zadrži stare prijatelje, ali
to ne znači da ne možeš steći i nekoliko novih. Po mogućnosti slobod-
nih. Sad sam se sjetila... je li te Scolaris već upoznao sa Samom Nola-
nom?
- Kako ti znaš za to?
Starija žena postala je vrlo zadovoljna samom sobom. - Živimo na
otoku, Maggie. Tračevi se brzo šire. Pa... jesi li ga upoznala?
Maggie je počela slagati grančice lavande u vazu u obliku šalice.
Pomisao na izlaženje s Markovim mladim bratom bila joj
je nezamisliva. Svaka sličnost - oblik njegovih očiju ili ton glasa - bila
bi dovoljna da je baci u očaj.
To bi bilo nepravedno prema Samu. Maggie nikad ne bi mogla
cijeniti sve ono što on jest, jer ne bi nikad mogla zaboraviti sve ono što
on nije.
85
Točnije, da on nije Mark.

- Rekla sam Bradu i Ellen da trenutačno nisam zainteresirana -
odgovorila je.
- Ali, Maggie - Elizabeth je uznemireno nastavila - Sam Nolan je
najšarmantniji, najdobroćudniji mladić na cijelome svijetu, a slobodan
je otkako se bavi vinogradom. On proizvodi vino. Romantičan je. Ne
želiš propustiti takvu priliku.
Maggie joj se sumnjičavo nasmiješila. - Zar doista misliš da bi
ovaj mladi, šarmantni slobodni tip želio izaći sa mnom?
- Zašto ne bi?
- Ja sam udovica. Imam trumatičnu prošlost.
- Tko ih nema? - Elizabeth je gunđajući zacvokotala jezikom.
- Za Boga miloga, ne treba ti biti neugodno što si udovica. To
samo znači da si žena s iskustvom, žena koju je netko volio. Znamo
koliko moramo cijeniti život, humor, životni mir.
Vjeruj mi, Samu Nolanu neće ni najmanje smetati to što si udovi-
ca.
Maggie se nasmiješila i odmahnula glavom. Uzimajući torbu iza
blagajne, poručila je Elizabeth: - Idem prošetati do Market Chefa i
uzeti sendviče za ručak. Što ti želiš?
- Sendvič od govedine s topljenim sirom. I lukom. Maggie
se približila vratima, a Elizabeth je veselo dometnula:
- Neka stavi puno sira i luka!
Market Chef bio je mali restoran koji je prodavao najbolje sendvi-
če i salate na otoku. Uvijek je bio krcat u doba ručka, ali vrijedilo bi
čekati u redu. Gledajući izlog pun svježih salata, tjestenina, savršenih
mesnih štruca i debelih povrtnih složenaca, Maggie je htjela naručiti
86
po jednu porciju svega. Na kraju se ipak odlučila za sendvič od rakova,

artičoka i topljenog sira na tostiranom domaćem kruhu, a onda naru-
čila sendvič od govedine za Elizabeth.
- Za ovdje ili za van? - upitala je djevojka na blagajni.
- Za van, molim. - Vidjevši staklenku punu čokoladnih kolačića,
dometnula je: - I ni pod koju mi cijenu ne dajte jedan od ovih kolača.
Djevojka se nasmiješila. - Jedan ili dva?
- Samo jedan.
- Možete sjesti i pričekati, donijet ću vam sendviče za nekoliko
minuta.
Maggie je sjela pokraj prozora i promatrala ljude dok je čekala.
Za svega nekoliko trenutaka prišla joj je djevojka s bijelom papirna-
tom vrećicom. - Izvolite.
- Hvala.
- Oh, i... - djevojka joj je pružila ubrus. - Netko me zamolio da
vam predam ovo.
- Tko? - Maggie je zbunjeno upitala, ali djevojka je žur-
no odjurila pomoći novoj mušteriji.
Maggie je pogledala bijeli papirnati ubrus u ruci. Netko je napi-
sao nešto na njega. Bok!
Maggie je izbezumljeno pogledom preletjela cijeli restoran. Dah
joj je zastao kad je spazila Marka Nolana i Holly koji su sjedili za sto-
lom u kutu. On ju je gledao i polako se nasmijao.
Maggie je nesvjesno stisnula prste i zgužvala ubrus. Čim ga je
pogledala, osjetila je nekakvo veselje u grudima. Dovraga. Pokušavala
se već nekoliko tjedana uvjeriti da mala epizoda koju je doživjela s
Markom nije bila tako čarobna kakvom se činila.
87
Ali to nije moglo objasniti novu naviku njezina srca da zastane

kada god ona ugleda tamnokosa muškarca u gomili.
Nije moglo objasniti ni to zašto se već nekoliko puta probudila s
plahtama zgužvanim oko nogu i ošamućena uma zbog sanjanja dotič-
noga gospodina.
Kad je Mark ustao i s Holly krenuo prema Maggie, ona je osjetila
silnu, vrtoglavu zaljubljenost. Cijelo joj se tijelo zacrvenjelo. Osjećala
je srce u svakom udu. Nije ga mogla ni izravno pogledati niti je mogla
maknuti pogled s njega. Samo je zbunjeno stajala s vrećicom u ruci.
- Bok, Holly - uspjela se obratiti veseloj djevojčici s dvi-
je savršene plave pletenice. - Kako si?
Iznenadila se kada joj se dijete približilo i zagrlilo je. Maggie joj je
nesvjesno uzvratila zagrljaj.
Holly ju je pogledala i nasmiješila se. - Jučer mi je ispao zub -
objavila je i pokazala novu rupu među donjim zubima.
- To je divno - Maggie je izjavila. - Sada imaš dva mjesta za
slamčicu kad piješ limunadu.
- Zubić- vila dala mi je dva dolara. A moja prijateljica Kati-
e dobila je samo dolar kad joj je ispao zub - zvučala je poma-
lo zabrinuto zbog tog ludog sustava plaćanja.
- Zubić- vila - Maggie je ponovila, zabavljeno gledajući Marka.
Znala je što on misli o bajkovitim bićima.
- Bio je to savršen zub - rekao je Mark. - A savršen zub zaslužuje
cijela dva dolara. - Potom je pogledao Maggie. - Planirali smo svrati-
ti do tvog dućana nakon ručka.
- Tražite nešto posebno?
- Trebam vilinska krila - Holly joj je rekla. - Za Noć vještica.
88
- Bit ćeš vila? Imam čarobne štapiće, tijare i barem pet različitih
tipova krila. Želiš li sa mnom prošetati do trgovine?
Holly je veselo kimnula i uhvatila je za ruku. - Ja ću ti ovo ponijeti
- reče Mark.
- Hvala ti - Maggie mu je pružila papirnatu vrećicu i zajedno su
napustili Market Chef.
Holly je tijekom šetnje bilajako razgovorljiva i živahna. Pričala je
Maggie o kostimima svojih prijateljica, o slatkišima koje želi kušati i
o festivalu žetve na koji planira ići nakon skupljanja bombona. Iako
Mark nije puno govorio i hodao je iza njih, Maggie je vrlo intenzivno
osjećala njegovu prisutnost.
Čim su ušli u trgovinu, Maggie je odvela Holly do vješalica s vilin-
skim krilima punih masnica, šljokica i raznoraznih šara. - Evo ih.
Elizabeth im je prišla. - Kupujemo krila? Baš lijepo.
Holly je pomno promatrala stariju ženu koja je nosila duguljasti
vilinski šešir, dugačku suknju od tila i čarobni štapić.
- Zašto ste tako odjeveni? Još nije Noć vještica.
- Ovo je moj kostim za rođendanske proslave u dućanu.
- Gdje? - Holly je upitala, željno se okrećući oko sebe.
- Otraga imamo sobu za zabavu. Želiš li je vidjeti? Vrlo je lijepo
uređena.
Nakon što je pogledala Marka tražeći dopuštenje, Holly je veselo
pošla za Elizabeth, skakućući od sreće.
Mark ju je gledao s iskrivljenim, ali nježnim osmijehom. - Stalno
skakuće - rekao je, a potom ponovno pogledao Maggie.
- Nećemo dugo ostati. Ne bih te htio zadržavati dok ti se
ručak hladi.
89
- Oh, ma nema problema. Kako... - osjećala se kao da je morala

progutati veliku žlicu meda koji joj je teško silazio niz grlo. - Kako si?
- Dobro. Ti?
- Ja sam odlično - rekla je. - Jeste li se ti i Shelby... - htjela je
reći zaručili, ali nije to mogla izgovoriti.
Mark je shvatio što je pokušala pitati. - Nismo još. - Malo je okli-
jevao, a onda rekao: - Donio sam ti ovo. - Stavio je na pult veliku,
usku termos- bocu sa šalicom na vrhu. Maggie dotad nije primijetila
daju je imao.
- Je li to kava? - upitala je.
- Da, jedna od mojih.
Poklon ju je razveselio više nego što je trebao. - Loše utječeš na
mene - reče.
Glas mu je bio hrapav: - Nadam se.
U tom kratkom trenutku osjećala se divno, stojeći pokraj njega,
zamišljajući zabranjen scenarij u kojem mu se približava, pritišće uz
njegovo tijelo, čvrsto i toplo, a on je prima i podiže u zagrljaj.
Prije nego što mu je Maggie stigla zahvaliti, Elizabeth i Holly su
se vratile. Uzbuđena zbog uređene sobe za zabavu i velike torte u obli-
ku dvorca pune svjećica, djevojčica je smjesta otišla do Marka i zahti-
jevala da i on ode vidjeti sobu. Nasmijao se i dopustio joj da ga vodi.
Nakon nekoliko minuta, Mark i Holly odnijeli su na blagajnu sve
što su htjeli kupiti: set vilinskih krila, tijaru, zelenu i ružičas-
tu suknjicu. Elizabeth im je naplatila, veselo razgovarajući s nji-
ma, dok je Maggie pomagala drugoj mušteriji.
Maggie se popela na stolicu kako bi dosegnula figurice na gornjoj
ladici.
90
Nakon što je pronašla Dorothy, Limenog Čovjeka, Lava i Strašilo,

rekla je mušteriji da im je ponestalo figurica Zle Vještice. - Mogu je
ponovno naručiti i bit će ovdje za tjedan dana - rekla je.
Mušterija je oklijevala. - Jeste li sigurni? Ne želim kupiti ostale
figurice ako set nije potpun.
- Ako želite, mogu nazvati prodavača i provjeriti imaju
li Vješticu. - Maggie je pogledala prema blagajni. - Elizabeth...
- Imam broj - odgovori Elizabeth, mašući papirićem s brojem.
Nasmijala se jer je prepoznala mušteriju. - Zdravo,
Annette. Kupuješ poklon za Kelly? Znala sam da će joj se svidjeti
taj film.
- Pogledala ga je barem pet puta - žena je odgovorila osmjehujući
se i otišla do blagajne dok je Elizabeth telefonirala.
Skupljajući sve dodatne figurice, Maggie se ponovno popela na
stolicu i premještala ih po ormariću. Izgubila je ravnotežu kad su joj
se neke od kutija pomaknule u rukama.
Osjetila je kako je par snažnih ruku hvata za struk. Maggie se
sledila shvaćajući da je Mark stajao iza nje. Njegov stisak bio je čvrst,
siguran, umirujući. Ali toplina njegovih ruku prožela je njezinu tanku
pamučnu majicu i ubrzala joj puls iznad svih granica.
Suzdržala se da se ne okrene i padne mu u zagrljaj. Kako bi to bio
dobar osjećaj, proći prstima kroz tu tamnu kosu, približiti mu se, čvrs-
to ga povući prema sebi...
- Mogu li ti pomoći?
- Ne, ja... u redu je.
Spustio je ruke, ali je ostao u blizini.
91
Maggie je prekapala po ostalim kutijama i spremala ih natrag u

ormarić. Spustila se sa stolice i okrenula prema Marku. Staja li su
preblizu. Mirisao je po suncu, morskom zraku, soli. Njegov miris goli-
cao joj je osjetila. - Hvala ti - uspjela je izgovoriti. - I hvala na kavi.
Kako ću ti vratiti termosicu?
- Doći ću kasnije po nju.
Naplativši ostalim mušterijama, Elizabeth im je prišla. - Mark,
pokušavam nagovoriti Maggie da upozna Sama. Zar ne misliš da bi
odgovarali jedno drugome?
Hollyno se lice razvedrilo. - Svidio bi ti se moj ujak Sam - poručila
je Maggie. - Smiješan je. I ima čitač Bluray diskova.
- Pa, to je upravo ono što tražim - Maggie je odgovorila
sa smiješkom. Pogledala je Marka kojemu je lice postalo bezizražajno.
- Bi li mi se svidio? - usudila se upitati ga.
- Nemate baš puno toga zajedničkog.
- Oboje su mladi i slobodni - Elizabeth je ustrajala. - Što bi drugo
trebali imati zajedničko?
Mark se počeo vidno mrštiti. - Želiš se upoznati sa Samom? - upi-
tao je Maggie.
Slegnula je ramenima. - Poprilično sam zaposlena.
- Javi mi kad odlučiš. Ja ću se pobrinuti za to. - Mahnuo je Holly.
- Idemo.
- Bok! - djevojčica je veselo kazala i ponovno zagrlila Maggie. -
Bok, Holly.
Nakon što su otišli, Maggie se osvrnula po dućanu koji se u među-
vremenu ispraznio. - Ručajmo - rekla je Elizabeth.
92
Otišle su u sobu na kraju trgovine i sjele za stol, pazeći na zvono

koje bi se oglasilo ako netko uđe u dućan. Dok je Eliza-
beth razmotavala sendviče, Maggie je otvorila termosicu. Osjetila
je bogat, primamljiv miris toploga cedra.
Maggie je duboko udahnula, zatvorivši oči kako bi se usredotočila
na snažnu aromu.
- Sada mi je jasno - čula je Elizabeth kako govori. Maggie je
otvorila oči. - Što?
- Zašto nisi htjela upoznati Sama.
Zastao joj je dah. - Oh... ja... to nema nikakve veze s Markom, ako
si mislila na to.
- Vidjela sam kako te gleda.
- U vezi je s drugom ženom. U ozbiljnoj vezi.
- Nije gotovo dok netko ne kaže uzimam. I Mark ti je donio kavu
- naglasila je kao da je ta gesta bila od iznimne važnosti. - Vjerojatno
je dobra kao Dom Perignon - Elizabeth je čeznutljivo pogledala ter-
mosicu.
- Želiš li probati? - Maggie je zabavljeno upitala.
- Donijet ču si šalicu.
U kavi je već bilo mlijeka i šećera. Natočile su si mlaz lagane
kipuće karamele, podignule šalice u zrak i u tišini počele piti.
To nije bila samo kava... to je bilo iskustvo. Baršunasti okus bio je
ispunjen finim, prženim, mliječnim elementima. Snažna i slatka, bez
traga gorčini. Zagrijala je Maggie sve do nožnih prstiju.
- Oh, Bože - rekla je Elizabeth. - Ovo je odlično.
Maggie je popila još jedan gutljaj - To je veliki problem - rekla je
žalosno.
93
Postarija žena pogledala ju je sa suosjećanjem. - To što te privlači

Mark Nolan?
- Zabranjen mi je. Ali kad god ga vidim, iako ne očijukamo, čini
se kao da to ipak radimo.
- To nije problem - odgovori Elizabeth.
- Nije?
- Ne, tek kada se prestane činiti kao očijukanje, tada nasta-
je problem. Zato idi i očijukaj... to je možda jedino što te
može spriječiti od seksa s njim.
94
OSAM
Na Noć vještica, Mark je ustrajao da Sam odvede Holly u Friday

Harbor na film koji se prikazivao u knjižnici, u obilazak trgovina u
potrazi za slatkišima i na dječju zabavu na trgu. - Nemoj zaboraviti
svratiti u dućan kod Maggie - Mark je dometnuo. - Jesi li siguran? -
upita Sam sumnjičavo.
- Da. Svi žele da se upoznate, uključujući i Maggie. Učini
to. Pozovi je van ako ti se svidi.
- Ne znam - reče Sam. - Imaš onaj pogled.
- Koji pogled?
- Onaj prije nego što nekoga prebiješ.
Neću nikoga prebiti - Mark je mirno odgovorio. - Ona nije moja.
Ja sam sa Shelby.
- Zašto mi se onda čini da je, ako je pozovem van, kradem tebi?
- Ne kradeš mi je. Ja sam sa Shelby.
Sam se tiho nasmijao i počešao po glavi. - Tvoja nova mantra. U
redu, javit ću joj se.
Nakon lijepog provoda, Sam i Holly vratili su se kući s plastičnom
bundevom punom slatkiša. Kako to obično biva, rasporedili su slatkiše
po stolu i ponosno ih sagledali, a onda je Holly odabrala dva- tri
komada i zasladila se.
95
- U redu, vrijeme je za kupanje - rekao je Mark, saginjući se kako

bi mu se Holly popela na leda. - Ti si jedna od najprljavijih i najljeplji-
vijih vila koje sam ikada vidio.
- Ti ne vjeruješ u vile - Holly se zahihotala dok ju je Mark na
leđima nosio do gornjega kata.
- Da, vjerujem. Jedna je upravo ovdje sa mnom.
Nakon što joj je pripremio kupku, čist ogrtač i ručnik, pa spustio
dasku zahodske školjke, Mark je sišao u prizemlje. Sam je upravo
spremio slatkiše u plastičnu foliju i pospremio kuhinju.
- I? - grubo ga je upitao Mark. - Jesi li otišao u dućan?
- Da, u njih dvadesetak. Grad je bio prepun.
- U dućan igračaka - rekao je Mark, stisnutih zuba.
- Oh, pitaš me za Maggie... - Sam je izvadio pivo iz hladnjaka. -
Da, vrlo je zgodna. I Holly je obožava. Sjedila je na stolu blagajne i
pomagala Maggie dijeliti slatkiše. Mislim da bi ostala sjediti tamo
cijelu noć da sam joj dopustio. - Zastao je, nagnuvši pivo. - Ali neću je
pozvati van.
Mark ga je oprezno gledao. - Zašto?
- Odigrala je Heismana. - Što?
- Znaš... - Sam je stao u položaj čovjeka s Heismanova trofeja,
pružene ruke koja blokira udarac. - Bila je simpatična i ljubazna, ali
nije bila zainteresirana.
- E pa, trebala bi biti - Mark je živčano rekao. - Ti si slobodan,
dobro izgledaš... u čemu je njezin problem?
Sam je slegnuo ramenima. - Udovica je. Možda još nije preboljela
muževu smrt.
96
- Vrijeme je da to preboli - reče Mark. - Prošlo je već dvije godi-

ne. Morala bi ponovno početi živjeti svoj život. Trebala bi nekome dati
šansu.
- Na primjer, tebi? - Sam upita pronicljivo. Mark ga je mrko
pogledao. - Ja sam sa Shelby.
- Da, shvaćam - Sam se tiho nasmijao. - Samo ti to ponavljaj.
Možda ćeš u nekom trenutku doista početi vjerovati u to.
Mark se nezadovoljno popeo na gornji kat. Govorio si je kako se
njega ne tiče je li Maggie počela ponovno izlaziti.
Ali zašto ga je onda ta situacija toliko mučila?
Ušao je u Hollynu sobu gdje je ona u ružičastoj spavaćici čekala da
je ušuška u krevet. Svjetiljka pokraj kreveta bacala je toplo, ružičasto
svjetlo. Holly je čvrsto promatrala par vilinskih krila koji je visio na
stolici. Njezina svijetla koža bila je osuta crvenim pjegama. Mark se
ozbiljno zabrinuo kada je primijetio da su joj oči vlažne.
Sjeo je na rub kreveta i privukao je k sebi. - Što je bilo? - prošap-
tao je. - Što te muči?
Holly je prigušeno odgovorila: - Voljela bih da me mama može
vidjeti u kostimu.
Mark ju je poljubio u svijetlu kosu i nježno uho. Neko vrijeme
samo ju je držao u zagrljaju. - I meni nedostaje - rekao je naposljetku.
- Mislim da te ona sve vrijeme gleda i čuva, iako je ne možeš vidjeti ni
čuti.
- Kao anđeo?
- Da.
- Vjeruješ li ti u anđele?
97
- Da - Mark je odvratio, bez obzira na ono što je prije tvrdio, jer

nije bilo nikakva razloga ne dopustiti Holly da vjeruje u tu moguć-
nost, pogotovo ako bi je to utješilo.
Holly se okrenula prema njemu. - Nisam mislila da vjeruješ.
- Ali vjerujem - Mark je rekao. - Vjera je stvar izbora. Mogu vje-
rovati u andele ako to želim.
- I ja vjerujem u njih.
Mark ju je pogladio po kosi. - Nitko nikada neće zamijeniti tvoju
mamu. Ali ja te volim kao što te i ona voljela i uvijek ću se brinuti za
tebe, kao i Sam.
- I ujak Alex.
- I ujak Alex. Ali malo sam razmišljao... što ako se ja oženim za
nekoga tko bi mi pomogao brinuti se o tebi i tko bi te volio
kao majka? Bi li ti se to svidjelo?
- Aha.
- Što misliš o Shelby? Ona ti se sviđa, zar ne? Holly se
malo zamislila. - Jesi li se zaljubio u nju? - Jako mi je stalo do nje.
- Ne možeš oženiti nekoga ako nisi zaljubljen.
- Pa, ljubav je također stvar izbora.
Holly je odmahnula glavom. - Mislim da je ljubav nešto što ti se
samo dogodi.
Mark joj se nasmijao dok ga je ona ozbiljno gledala. - Možda je i
jedno i drugo - rekao je i ušuškao je u krevet.
Sljedećeg vikenda Mark je otišao posjetiti Shelby u Seattle. Nje-
zina sestrična u petak je slavila zaruke u Seattle Yacht Clubu
u Portage Bayu. To je bio još jedan korak u njihovoj vezi: odlazak na
obiteljski događaj, upoznavanje Shelbynih roditelja. Očekivao je da će
98
se dobro slagati s njima. Kako ih je ona opisala, činili su se pristojnim

i normalnim ljudima.
- Odmah ćeš ih zavoljeti, obećavam - rekla mu je Shelby. - I oni
će zavoljeti tebe.
Riječ voljeti učinila ga je pomalo napetim. Shelby i Mark jedno
drugome dosada još nisu rekli volim te, ali Marku se činilo kao da je
ona njemu to već željela reći. Zbog toga se osjećao krivim, jer se tome
nije nimalo veselio. Naravno da bi joj on to uzvratio i rekao da i on nju
voli, ali ne bi to mislio onako kako bi ona htjela.
Prije nekoliko mjeseci, Mark je mislio da jednostavno nije bio spo-
soban nekoga voljeti. Ali Holly je sve to potpuno promijenila. Ta želja
da je zaštiti, da joj dade sve što ima, ta nevjerojatna nadljudska potre-
ba da je učini sretnom... to je neupitno bila ljubav. Ništa se dotada nije
moglo usporediti s tim osjećajem.
U petak poslijepodne Mark je odletio u Seattle, ludo zabrinut jer
se Holly vratila iz škole povišene temperature na 37,7 °C.
- Šališ se, zar ne? Shelby bi te ubila. Imam sve pod kontrolom,
Holly će biti dobro.
- Nemoj joj dopustiti da ostane dugo budna - Mark mu
je zapovjedio. - Ne daj joj da jede sranja. Nemoj zaboraviti dati
joj ibuprofen ili...
- Da, znam. Sve je u redu.
- Ako Holly i sutra bude bolesna, pedijatar subotom radi
do podneva...
- Znam. Znam sve što i ti. Ako odmah ne kreneš, propustit ćeš
let.
99
Mark je nevoljko otišao nakon što je dao Holly lijek. Ostavio ju je

da se odmara na kauču i gleda film. Bila je sitna, krhka i bezbojnih
obraza. Mučilo ga je što ju je morao napustiti, iako ga je
Sam uvjeravao da će sve biti u redu. - Imat ću mobitel uza se -
Mark joj je rekao. - Ako želiš razgovarati sa mnom, ako me trebaš,
zovi kad god želiš. U redu, dušo?
- U redu - Holly mu se ljupko nasmiješila, zbog čega bi mu svaki
put zaigralo srce. Nagnuo se, poljubio je u čelo i protrljao nos o njezin.
Osjećao se loše izlazeći iz kuće i odlazeći na aerodrom. Nagon mu
je govorio da ostane. Ali Mark je znao koliko ovaj vikend znači
Shelby. Nije ju htio povrijediti ili osramotiti preskakanjem obiteljsko-
ga događaja.
Kada je doletio u Seattle, Shelby ga je dočekala i povezla svojim
sjajnim BMW- om. Na sebi je imala crnu seksi haljinu i cipele visokih
peta, a plava kosa bila joj je raspuštena i ravna. Predivna, elegantna
žena. Svaki muškarac bio bi sretan da je s njom, pomislio je. Sviđala
mu se. Divio joj se. Uživao je u njezinu društvu. Ali manjak nemira i
neizvjesnosti u njihovoj vezi, što je prije uvijek volio, sada mu se činio
tako pogrešnim.
- Idemo na večeru s Billom i Allison prije zabave - reče Shelby.
Allison je bila njezina najbolja prijateljica još od fakulteta, a sada
majka troje djece.
- Odlično - Mark se nadao da barem tijekom večere neće toliko
razmišljati o Holly. Uzeo je mobitel kako bi provjerio je li dobio koju
poruku od Sama.
Ništa.
100
Primijetivši njegovo mrštenje, Shelby ga je upitala: - Kako je

Holly? I dalje joj nije dobro?
Mark je kimnuo. - Nikada prije nije bila bolesna. Barem otkako
živi sa mnom. A kad sam otišao, imala je temperaturu.
- Bit će u redu - Shelby ga je utješila. Osmijeh se pojavio na njezi-
nim sjajnim usnama. - Mislim da je slatko što se toliko brineš o njoj.
Posjetili su opušteni, ali otmjeni restoran u središtu grada, čija je
glavna prostorija bila ukrašena velikim tornjem od vinskih boca, viso-
kim šest metara. Naručili su bocu izvrsnoga crnog pinota pa je Mark
odmah ispio čašu kako bi se malo opustio.
Počela je padati kiša. Kapi su se sjajile na prozorima. Kiša je
polako padala, a oblaci su se skupili kao nepospremljeno rublje nakon
pranja. Zgrade su strpljivo dopuštale kiši da juri preko pločnika i
malenih zelenih površina do dvorišta i vrtova uz cestu. Seattle je bio
grad koji se znao nositi s kišom.
Dok je gledao iskrivljene puteve potočića koji su se provlačili kroz
zgrade od kamena i stakla, Mark je razmišljao o kišnoj noći koja se
dogodila prije manje od godine dana, u kojoj se sve promijenilo. Shva-
tio je da je prije Holly upravljao svojim osjećajima kao da su oni nešto
materijalno i određeno. Sada ih više nije mogao zaustaviti ni kontroli-
rati. Hoće li roditeljstvo ikada postati lako? Dođe li ikada trenutak
kada se prestaneš toliko brinuti?
- Ovo je potpuno nova strana tebe - rekla je Shelby s pomalo zbu-
njenim osmijehom, primijetivši Marka kako provjerava mobitel već
dvadeseti put tijekom večere. - Dragi, ako Sam nije nazvao, znači da
je sve u redu.
101
- Ili znači da je nešto pošlo po zlu i da nije stigao nazvati - reče

Mark.
Allison i Bill su, kao par iskusnih roditelja, razmjenjivali pomalo
nadmoćne poglede. - Najteže je s prvim djetetom - rekla je Allison. -
Preplašiš se svaki put kada dobiju temperaturu, ali već kod drugoga
ili trećega djeteta prestaneš se toliko brinuti.
- Djeca su prilično otporna - dometne Bili.
Iako su imali namjeru smiriti Marka, nisu mu nimalo pomogli.
- Bit će dobar otac jednoga dana - Shelby je tiho rekla Allison.
Ova pohvala, zbog koje je Mark trebao biti zadovoljan, pomalo ga
je iživcirala. Jednoga dana? On je otac već sada. Roditelji se ne mjere
po biološkom doprinosu... dapače, to je najnebitniji dio.
- Moram otići nazvati Sama - rekao je Shelby. - Samo želim pro-
vjeriti je li se temperatura spustila.
- U redu, ako ćeš se tako manje brinuti - odvrati Shelby. - Onda
možemo uživati u ostatku večeri - značajno ga je pogledala. - Zar ne?
- Da... - Mark se nagnuo i poljubio je u obraz. - Ispričajte me. -
Ustao je, otišao u predvorje restorana i izvadio mobitel. Znao je da
Shelby i njezini prijatelji misle da pretjeruje, ali nije ga bilo briga.
Morao se uvjeriti da je Holly u redu.
Netko se javio na mobitel. Čuo je bratov glas. - Mark?
- Da. Kako je?
Nastupila je napeta stanka. - Ne baš dobro, zapravo. Mark je osje-
tio kako mu se krv pretvorila u led. - Kako to misliš, ne baš dobro?
- Počela je povraćati nedugo nakon što si ti otišao. Povraća kao
luda. Teško je za vjerovati koliko zlih stvari može proizvesti jedno
tako maleno tjelešce.
102
- Kako joj pomažeš? Jesi li nazvao liječnika?

- Naravno da jesam.
- Što je rekao?
- Da se vjerojatno radi o gripi i da joj dajem da pijucka tekućinu
za rehidrataciju. Rekao je da joj je možda ibuprofen nadražio želudac,
pa joj zasad dajem samo Tylenol.
- Ima li i dalje temperaturu?
- Imala je 38 sa 9 kad sam zadnji put provjerio. Nažalost, zbog
povraćanja ne može dovoljno dugo zadržati lijek da bi počeo djelovati.
Mark je čvrsto stisnuo mobitel. Nikada nije ništa želio više od
toga da se odmah vrati na otok i brine o Holly.
- Imaš li sve što ti treba?
- Zapravo, trebao bih otići u trgovinu po žele i bujon za govedu
juhu, tako da ću pozvati nekoga da je nakratko pričuva.
- Vraćam se.
- Ne, nemoj. Imam cijelu listu ljudi koje mogu pozvati. I ja... oh,
Bože, opet povraća. Moram ići.
Razgovor se prekinuo. Mark je pokušao razmišljati unatoč panici.
Nazvao je aerodrom kako bi rezervirao sljedeći let za Friday Harbor,
pozvao taksi i sjurio se natrag do stola.
- Hvala Bogu! - Shelby je uzviknula napeta osmijeha. - Pitala
sam se što te tako zadržalo.
- Oprosti. Ali Holly je jako bolesna. Moram se vratiti.
- Večeras? - Shelby se namrštila. - Sada?
Mark je kimnuo i opisao situaciju. Allison i Bili djelovali su kao da
razumiju, ali Shelby se činila vrlo uznemirenom. Ovaj znak njezine
103
brige za Holly dao je Marku novi osjećaj partnerstva s njom, osjećaj

povezanosti. Pitao se bi li se ona možda htjela vratiti s njim. Doduše,
ne bi je to zamolio, ali ako bi se ponudila...
Shelby je ustala i nježno uhvatila Markovu ruku.
- Porazgovarajmo o ovome nasamo. - Pogledala je Alli-
son, osmjehujući se pomalo iscrpljeno. - Vraćam se za minutu.
- Naravno - dvije su žene razmijenile jedan od onih nedokučivih
ženskih pogleda koji govori nešto se događa.
Shelby je otišla s Markom do ulaza u restoran, gdje su mogli raz-
govarati u miru.
- Shelby... - Mark je započeo.
- Slušaj... - nježno ga je prekinula. - Ne želim ti sada nametati da
biraš između mene i Holly, ali ona će biti u redu bez tebe. A ja neću.
Želim da večeras odeš sa mnom na tu zabavu i da upoznaš moju obi-
telj. Ne možeš učiniti ništa više od onoga što Sam već čini za Holly.
Do trenutka kad je prestala govoriti, Markovi osjećaji topline i
povezanosti potpuno su nestali. Što god da je rekla, tjerala ga je da
bira između nje i Holly. - Znam to - odvratio je - ali ja sam taj koji to
želi činiti za nju. I nema šanse da bih se večeras mogao dobro zabaviti
znajući da mi je dijete bolesno. Sve vrijeme bio bih negdje u kutu i
provjeravao mobitel.
- Ali Holly nije tvoja. Nije tvoje pravo dijete.
Mark ju je pogledao kao da je nikada prije nije vidio. Što je time
htjela reći? Da nije morao biti toliko zabrinut za Holly jer nije njegovo
biološko dijete? Da zbog toga nije imao pravo toliko se brinuti?
Često se u takvim trenucima otkrivaju najznačajnije stvari. A s
ovih nekoliko riječi koje je Shelby izgovorila, njihova veza potpuno se
104
promijenila. Je li bio nerazuman? Je li pretjerivao? Nije ga bilo briga.

Holly mu je bila na prvome mjestu.
Kada je Shelby primijetila izraz Markova lica, ublažila je svoj nes-
trpljivi pogled. - Nisam to tako mislila, nije tako kako zvuči.
Njegov mozak presložio je njezine riječi u malo precizniju istinu.
Mislila je sve što je rekla bez obzira na to kako zvučalo.
- U redu je - Mark je zastao, osjećajući kako se u ovom razgovoru
uništavaju svi elementi podrške i partnerstva u njihovoj vezi. Svaka
riječ bila je kao udarac sjekirom. - Ali ona jest moja, Shelby. Moja
odgovornost.
- I Samova, jednako tako.
Odmahnuo je glavom. - Sam pomaže. Ali ja sam njezin zakonski
skrbnik.
- Dakle, treba dva odrasla muškarca da kruže i skaču oko nje?
Mark je oprezno odgovorio: - Moram biti ondje.
Shelby je kimnula i polako izdahnula. - U redu. Očito trenutačno
nema smisla raspravljati o ovome. Da te odvedem na aerodrom?
- Pozvao sam taksi.
- Otišla bih i ja s tobom, ali želim biti uz svoju sestričnu večeras.
- Razumijem... - Mark joj je položio ruku na leđa da je smiri.
Kralježnica joj je bila ukočena i ravna, kao da je isklesana od leda. -
Ja ću platiti večeru. Ostavit ću broj svoje kartice konobarici.
- Hvala ti. Bill i Allison će to cijeniti - Shelby je djelova-
la neraspoloženo. - Nazovi me kasnije da mi javiš kako je Holly. Iako
već znam da će biti dobro.
- U redu. - Nagnuo se kako bi je poljubio, ali ona je okrenula lice
tako da su mu usne završile na njezinu obrazu.
105
106
DEVET
Vožnja taksijem do aerodroma trajala je vječno. Let do Friday

Harbora bio je tako spor da se Marku činilo da bi se brže vratio kaja-
kom. Bilo je skoro deset sati kad se vratio kući u vinograd
Rainshadow. Nepoznati auto, bijeli Sebring, bio je parkiran na njiho-
vu prilazu.
Mark je ušao u kuću kroz stražnji ulaz, ravno u kuhinju. Sam je
bio ondje i točio si čašu vina. Izgledao je izmoreno, potpuno mokre
majice i raščupane kose. Na kuhinjskom ormariću nalazilo se obilje
bočica s lijekovima i praznih čaša te plastični vrč s rehidratizirajućom
tekućinom.
Sam ga je iznenađeno pogledao i odmahnuo glavom.
- Znao sam da ti nisam trebao reći - umorno je rekao. - Moj
Bože, Shelby je sigurno poludjela.
Spustivši torbu, Mark je skinuo jaknu. - Nije me briga. Kako je
Holly? I čiji je ono auto u prilazu?
- Maggien. I Holly je bolje. Nije povratila već sat i pol.
- Zašto si pozvao Maggie? - Mark je zbunjeno upitao.
- Holly je voli. Kad sam je upoznao tijekom Noći vještica, rekla
mi je da joj se javim ako ikada trebam pomoć s Holly. Prvo sam naz-
vao Alexa, ali nije mi se javio, pa sam onda nazvao Maggie. Odmah je
došla. Bože, odlična je. Dok sam ja bio u dućanu, priredila je Holly
toplu kupku, malo pospremila kuću i dala joj lijek.
107
- Dakle, temperatura joj se povukla?

- Zasada. Tu i tamo ponovno skoči, doduše. Moramo je stalno
provjeravati.
- Ja ću preuzeti noćnu smjenu - reče Mark. - Ti se odmori. Sam
mu se umorno nasmiješio i popio gutljaj vina. - Mogao sam to i sam
riješiti. Ali drago mi je da si se vratio.
- Morao sam. Bio bih loše društvo na večerašnjoj zabavi jer bih se
samo brinuo o Holly.
- Što je Shelby rekla?
- Nije sretna.
- Preboljet će to. Ovo nije ništa što buket cvijeća i malo puzanja i
preklinjanja ne mogu popraviti.
Mark je nervozno odmahnuo glavom. - Nije mi problem puzati i
preklinjati, ali mislim da ovo sa Shelby neće funkcionirati. Sam je
raširio oči. - Prekinut ćeš s njom zbog ovoga?
- Ne, ne zbog ovoga. Nego, u zadnje sam vrijeme shvatio... nema
veze, reći ću ti poslije. Moram vidjeti Holly.
- Ako vi prekinete - Sam je rekao dok se Mark penjao stubama -
pobrini se da Shelby zna da sam ja slobodan za seks iz osvete.
Hodnik koji je vodio do Hollyne sobe mirisao je po amonijaku i
sapunu. Svjetiljka je nježno osvjetljavala hrapavi drveni pod. Mark je
na trenutak pokušao zamisliti što bi netko tko ovdje ne živi pomislio o
kući: neke su sobe bile nedovršene, podovi su trebali brušenje, zidovi
nisu bili do kraja obojeni. Kuća još nije bila gotova. Zasada su potroši-
li svu svoju snagu na popravljanje strukture kuće i konstrukciju, kako
bi bila sigurna za život, ali još se nisu stigli baviti estetikom i izgle-
dom interijera. Maggie je sigurno bila zgrožena.
108
Ušao je u Hollynu sobu i zastao.

Maggie je sjedila na krevetu pokraj Holly, držeći joj glavu u krilu.
Djevojčica je u rukama imala novu plišanu životinju.
Bez šminke i kose svezane u rep, Maggie je izgledala kao tinejdže-
rica. Nos i obrazi bili su joj puni zlatnih pjegica. Čitala je priču Holly,
koja ju je gledala staklenim, ali smirenim očima.
Holly je pospano i zbunjeno pogledala prema Marku. Vratio
si se.
Mark se približio krevetu i pomilovao je po kosi. Stavio je ruku na
njezino čelo kako bi provjerio ima li povišenu temperaturu. - Naravno
da sam se vratio - promrmljao je. - Nisam mogao ostati znajući da je
moja djevojčica bolesna.
- Povraćala sam - svečano je izjavila.
- Znam, dušo.
- I Maggie mi je donijela novog plišanog medvjedića i napravila
mi kupku...
- Šššš... vrijeme je za spavanje.
Pogledao je Maggie koja mu je uzvratila mrkim pogledom. Morao
se suzdržati da je ne dodirne, da ne prođe prstima preko šarenog obilja
pjegica na njezinu nosu.
Maggie mu se nasmiješila. - Još jedna stranica, da dovršimo
poglavlje? - upitala je i on je kimnuo.
Povukao se na rub kreveta dok je Maggie nastavila čitati. Pogle-
dao je Holly, čiji su kapci bili teški, a disanje polako i sigurno. U prsi-
ma je osjetio mješavinu nježnosti, olakšanja i zabrinutosti.
- Ujače Mark - djevojčica je prošaptala kad je Maggie završila
poglavlje. Pružila je malenu ruku preko pokrivača.
109
- Da?
- Sam je rekao da mogu dobiti... - zastala je i zijevnula - sladoled
za doručak.
- To zvuči dobro - Mark joj je podignuo ruku i poljubio je. - Spa-
vaj - prošaptao je. - Ja ću noćas paziti na tebe.
Holly se udobno smjestila među jastuke i zaspala. Maggie se pola-
ko pomaknula i ustala iz kreveta. Imala je traperice, tenisice
i ružičastu pamučnu vestu koja joj se popela do struka, otkrivajući joj
tračak blijedog trbuha. Pocrvenjela je i povukla rub veste nadolje, ali
ne prije nego što je Mark uspio primijetiti intiman bljesak njezine
kože.
Zajedno su napustili sobu, ugasivši svjetiljku, ali ostavivši noćnu
lampicu da gori.
- Hvala ti - Mark je tiho rekao, hodajući mračnim hodnikom do
stuba. - Žao mi je što te Sam morao pozvati. Trebao sam biti ovdje.
- Nije mi bio problem, nisam imala ništa drugo za raditi.
- Nije zabavno brinuti se za tuđe bolesno dijete.
- Navikla sam se na bolest. Ništa mi ne smeta. A Holly je tako
divna, sve bih učinila za nju.
Mark ju je uhvatio za ruku i osjetio kako joj je zastao dah. - Pazi,
pod je ovdje neravan. Nismo ga još popravili.
Stisnula je prste, on je učinio isto, i ruke su im se zaplele u intim-
no klupko. Dopustila mu je da je vodi stubama.
- Kuća ne izgleda baš sjajno - reče Mark.
- Odlična je. Ima divan raspored. Kada završite s obnavljanjem,
bit će najljepša kuća na otoku.
110
- Nikad nećemo završiti s obnavljanjem - reče je Mark, i Maggie

se nasmije.
- Vidjela sam dvije predivno uređene sobe... Hollynu sobu
i kupaonicu. To puno govori. - Izvukla je ruku iz njegove i uhvatila se
za ogradu stubišta.
- Pusti mene prvog - reče Mark.
- Zašto?
- Ako padneš, moći ću te uhvatiti.
- Neću pasti - odvratila je, ali mu je dopustila da ide prvi. Dok su
se spuštali stubama, njezin glas milovao ga je kao nježne cvjetne lati-
ce. - Vratila sam ti termosicu. Zbog tebe sam ponovno počela piti
kavu. Iako nijedna nije tako dobra kao ona koju si mi donio.
- Zbog tajnog sastojka.
- Koji je?
- Ne mogu ti reći.
- Zašto?
- Kad bi je mogla sama spraviti, ne bi morala doći po
još. Nastupila je kratka tišina dok je Maggie pokušavala shvatiti što
je time mislio. - Ujutro ću posjetiti Holly na putu do trgovine. Znači li
to da mogu dobiti novu dozu kave?
- Za tebe, beskonačno puno doza. - Spustivši se stubama, Mark se
okrenuo i uhvatio Maggie baš kada je počela gubiti ravnotežu.
- Oh! - uzviknula je i dohvatila ga. Tijelo joj se nježno sudarilo s
njegovim. Mark ju je pridržao, uhvativši je za bokove. Nekoliko njezi-
nih kovrča okrznulo mu je lice. Hladni, svileni dodir njezine kose
odmah ga je uzbudio. Lebdjela je nad stubom, i dalje nagnuta, posve
111
prepuštena njemu. Bio je izrazito svjestan nje i njezina toplog i brzog

disanja zbog napetosti koju je pokušavao primiriti.
- Ograda prestaje prije zadnje stube - rekao je. To je bila jedna
od bezbrojnih nezgodnih sitnica ove kuće na koju su se on i Sam navi-
knuli, ali koja bi uvijek zatekla njihove posjetitelje.
- Zašto me nisi upozorio? - prošaptala je.
Držala je ruke na njegovim ramenima. Tako ju je lako mogao pri-
vući i poljubiti. Ali mirovao je i držao je u nečemu što je izgledalo kao
zagrljaj. Bili su tako blizu da je osjetio njezin dah kako uzburkava
zrak između njih.
- Možda sam te želio uloviti - odgovori.
Maggie se nervozno nasmijala, pokazujući kako je ostala zateče-
na. Osjetio je suptilno stiskanje njezinih prstiju, kao mačka koja se
navikava na novu površinu. Ali nije pokazala što želi, nije se primak-
nula ni odmaknula, samo je stajala i bespomoćno čekala.
Mark se odmaknuo i spustio je sa stube pa je poveo u toplu osvi-
jetljenu kuhinju.
Sam je popio vino i točio novu čašu. - Maggie - prijateljski je
rekao, kao da su se znali već godinama. - Moja pomoćnica, moj kopi-
lot.
Nasmijala se. - Mogu li žene biti kopiloti?
- Žene su najbolji kopiloti - Sam ju je uvjeravao. - Želiš li čašu
vina?
Odmahnula je glavom. - Hvala, ali moram se vratiti kući. Moram
prošetati psa.
- Imaš psa? - Mark upita.
112
- Zapravo, privremeno ga čuvam. Imam prijateljicu koja vodi

program za spašavanje životinja na otoku i ona me nagovorila da se
brinem o njemu dok mu ne nađu stalan dom.
- Koje je pasmine?
- Buldog. I ima sve probleme koje buldog može imati:
loše zglobove, krivi zagriz, kožne alergije, teško disanje... i kao
šećer na kraju, Renfield nema rep. Rep mu je bio kao uvučeni vadi-
čep pa su ga morali amputirati.
- Renfield? Kao Draculin pomoćnik koji je jeo insekte? - upitao
je Mark.
- Da, pokušavam učiniti njegovu ružnoću lijepom. Zapra-
vo, mislim da je to plemenito. Renfield nema pojma koliko
je odvratan... očekuje da ga se voli, bez obzira na sve. Ali neki ga ljudi
ne žele ni podragati. - Oči su joj zasjale, a na licu joj se pojavio sjetan
osmijeh. - Već sam pomalo očajna. Možda ću ga na kraju morati zadr-
žati.
Mark je zadivljeno buljio u nju. Njezina neproračunata dragost u
isto je vrijeme bila zavodljiva i dražesna. Izgledala je kao žena kojoj je
bilo suđeno biti sretna, koja je velikodušno voljela, koja se brinula za
psa kojega nitko drugi nije htio.
Sjetio se da mu je Maggie rekla da nakon svega što je prošla s
mužem nije više imala što za ponuditi nekome drugome. Ali prava je
istina bila da je imala i previše toga za ponuditi.
Sam joj se približio i obgrlio je oko ramena. - Večeras si spasila
jedan život - rekao joj je.
- Hollyn život nije bio u opasnosti - odgovori Maggie.
113
- Mislio sam na sebe - Sam se nasmijao Marku. - Jasno ti je da će

je jedan od nas morati oženiti.
- Nijedan od vas dvojice nije moj tip - Maggie je rekla pa se pre-
plašeno nasmijala kad ju je Sam uhvatio i nagnuo.
- Ti ispunjavaš prazninu moje duše - strastveno joj je rekao.
- Ako me ispustiš - reče Maggie - gotov si.
Dok je Mark gledao kako se glupiraju, preplavila ga je ljubomora.
Bili su tako opušteni jedno s drugim, kao da se poznaju cio život. A
Samovo lažno očijukanje izgledalo je kao ruganje Markovim osjećaji-
ma prema Maggie.
- Mora ići kući - kratko je rekao bratu.
Zamijetivši nervozan ton u njegovu glasu, Sam ga je oštroumno
pogledao i široko se nasmiješio. Uspravio je Maggie, brzo je zagrlio i
ponovno uzeo svoju čašu vina. - Moj brat će te otpratiti do auta - oba-
vijestio ju je. - Ponudio bih se sam, ali zaposlen sam vinom.
- Mogu se i sama snaći - rekla je. Mark joj se svejedno pridružio.
Izašli su u studenu noć, nebo je bilo crno i ljubičasto, puno oblaka,
a zrak svjež i hladan.
Šljunak je udarao u njihove cipele dok su hodali prema Maggienu
autu.
- Želim te nešto upitati - rekao je kad su stigli do vozila.
- Što? - pažljivo je upitala.
- Zašto ne bi sutra ujutro ostavila psa kod nas? Mogao bi provesti
dan s Holly i obaviti nekoliko stvari sa mnom. Dobro bismo se brinuli
o njemu.
Bilo je premračno da vidi izraz Maggiena lica, ali u njezinu glasu
čulo se iznenađenje. - Doista? Sigurna sam da bi se Renfieldu to jako
114
svidjelo. Ali ne želiš da te itko vidi s njime. - Stajali su pokraj auta,

jedno ispred drugog, u mutnom svjetlu koje je dolazilo s kuhinjskih
prozora. Markov vid prilagodio se sjenama. - Stvarno, neugodno je
izlaziti van s Renfieldom - Maggie je nastavila. - Ljudi uvijek bulje i
pitaju je li se sudario s kosilicom.
Zar je mislila da je netolerantan? Da nije široka uma? Da su mu
kriteriji toliko visoki da ne bi mogao, čak nijedan dan, izdrža-
ti druženje s bićem koje nije bilo savršeno privlačno? Dovraga, zar nije
vidjela u kakvoj kući živi?
- Dovedi ga - Mark je jednostavno rekao.
- U redu - nakratko se zabavljeno nasmiješila, a potom
se otrijeznila. - Trebao si provesti vikend sa Shelby.
- Da.
- Zašto se ona nije vratila s tobom?
- Htjela je ostati na proslavi zaruka svoje sestrične.
- Oh - glas joj se stišao. - Ja... nadam se da nije problem.
- Ne bih rekao da se radi o problemu, ali zasad se stvari između
nas ne čine baš dobrima.
Nastupila je nedokučiva tišina. A onda: - Ali vi tako dobro prista-
jete jedno drugome.
- Nisam siguran da je biti dobar jedno za drugoga dovoljno dobar
temelj za vezu.
- A biti loš jedno za drugoga jest?
- Pa, u tom slučaju, bar imate tema za razgovor.
Maggie se zahihotala. - Kako god, nadam se da će sve biti dobro
na kraju. - Okrenula se prema autu, otvorila vrata i ubacila torbicu
115
na suvozačko mjesto. Potom se opet okrenula prema njemu. Kosa joj

je bila osvijetljena unutarnjim svjetlima auta.
- Hvala ti što si se brinula za Holly - Mark je tiho rekao. - To mi
puno znači. Nadam se da znaš da ću, ako ikada budeš išta trebala, biti
tu za tebe. Bilo što.
Imala je nježan izraz lica. - Vrlo si drag.
- Nisam drag.
- Da, jesi - nesvjesno mu se približila kako bi ga zagrlila onako
kako je zagrlila Sama.
Markove su ju ruke okružile. Konačno je osjetio kako je to imati
Maggie u zagrljaju, njezine grudi, bokove, noge, njezinu glavu na svo-
jim prsima. Propela se na prste kako bi održala ravnotežu. Stajali su
tako, zajedno, čvrsto i blizu, pa su se u isto vrijeme počeli odmicati.
Ali onda su zastali, kratko, ne dulje od jednog otkucaja srca. A
onda, kao plima koju povlači mjesec, tako prirodno i neizbježno, pono-
vno su se približili u još snažniji i topliji zagrljaj. Svaki dio njegova
tijela žudio je za dubljim dodirom. Pritisnuo je lice na njezinu kosu i
još je snažnije obujmio rukama.
Lice joj je bilo na njegovu vratu, osjećao je topao dah na svojoj
koži i to je u njemu probudilo sve prikrivene nagone, neodoljive potre-
be, nepoželjne u njihovoj žestini. Slijepo je tražio izvor topline, njezine
meke usne. Dopustio si je da je poljubi, ali samo jednom.
Maggie se tresla, pokušavajući se natjerati da se makne od njega,
kao da traži zaklon od hladnoće. Mark joj je polako pritisnuo usne iza
uha, upijajući njezin miris i nježnost. Žurba ga je u početku učinila
pomalo nespretnim. Njegove otvorene usne lagano su klizile niz njezin
vrat, sve do ovratnika ružičaste veste i natrag. Usnama joj je zadignuo
116
nježnu kožu vrata, na što joj je zastao dah. Budući da se nije opirala,
pritisnuo je usne na njezine i konačno doživio duboki poljubac za
kojime je toliko žudio.
Istraživao ju je, okusio, dopuštajući da se osjet pretvori u nešto
sirovo i neobuzdano.
Ona je prvo oklijevala, otvarajući usta u znaku zbunjenosti. Tijelo
joj je bilo lagano i popustljivo, nesigurno se stišćući uz njegovo. Osje-
ćajući kako gubi ravnotežu, stavio joj je ruku nisko na bokove kako bi
je primaknuo k sebi. Usta su mu ponovno pronašla njezina. Ljubio ju
je dok joj se grlo nije napunilo slatkim zvukovima zadovoljstva i dok
joj se prsti nisu nježno popeli do njegove kose.
Ali u sljedećem trenutku odgurivala ga je od sebe. Riječ ne odjek-
nula je između njih, ali tako tiho da Maggie nije bila sigurna da ju je
izrekla naglas.
Mark ju je smjesta pustio, osjećajući unutarnje nezadovoljstvo jer
se morao natjerati na to.
Maggie se odmaknula i naslonila na auto, očito izbezumljena, što
bi inače Marku bilo zabavno vidjeti da nije bio tako silovito uzbuđen.
Udisao je duboko, pun strasti, pokušavajući smiriti sebe i svoje izmu-
čeno tijelo. Teško se suzdržavao da je ponovno ne zagrli.
Maggie je prva progovorila. - Nisam smjela... to nije bilo... - glas
joj je nestajao. Očajno je odmahnula glavom. - O, Bože. Mark je nas-
tojao zvučati normalno. - Vratit ćeš se sutra ujutro?
- Ne znam. Da. Možda.
- Maggie...
- Ne. Ne sada. Ne mogu... - osjetila je napor u glasu, kao da joj se
grlo zatvorilo prije plakanja. Ušla je u auto i pokrenula ga.
117
Dok je Mark stajao na šljunčanom prilazu, Maggie se odvezla na

glavnu cestu i nestala, ne osvrnuvši se.
118
DESET
Budilica je probudila Maggie nepodnošljivim zvučnim signalima

koji su u početku bili tihi, ali su s vremenom postajali glasniji, sve dok
naposljetku nisu stigli do niza bjesomučnih krikova koji su je potjerali
iz kreveta. Gunđajući i teturajući, dovukla se do budilice na ormaru i
isključila je. Namjerno ju je stavila daleko od kreveta jer je s vreme-
nom naučila da samo isključi budilicu i nastavi spavati ako joj je
nadohvat ruke.
Čula je grebanje i struganje pandža o drvo. Vrata su se otvorila, a
iza njih se pojavilo Renfieldovo ogromno kockasto lice iskrivljene
čeljusti. Imao je izraz koji kao da govori: Ta- da! kao da je prizor
polućelavog, zadihanog buldoga iskrivljenih zuba bio najbolji način za
započeti dan.
Nekoliko ćelavih mrlja bilo je posljedica lišaja, koje su antibiotici i
posebna dijeta uspjeli primiriti, ali krzno mu zasada još nije ponovno
izraslo. Zbog lošeg držanja izgledao je čudno dok je hodao ili trčao,
kao da posrče i tetura u stranu.
- Dobro jutro, čudače - rekla mu je Maggie, saginjući se pomilo-
vati ga. - Kakva noć. - Spavala je nemirno, okrećući se i bacajući po
krevetu, sanjajući živopisne snove. A onda se sjetila zašto se nije
uspjela odmoriti. Zajecala je i zaustavila ruku na Renfieldovoj zguž-
vanoj glavi. Kako ju je Mark poljubio... kako mu je ona uzvratila
poljubac... Nije imala izbora, morala se danas suočiti s njim. U suprot-
nom bi on mogao nešto pogrešno pomisliti. Jedina joj je opcija bila
119
poći u vinograd Rainshadow i praviti se kao da se ništa nije dogodilo.

Bit će bezbrižna i ravnodušna.
Odvukla se u kupaonicu svojega skromnog doma, umila se i obri-
sala lice ručnikom. Stavila je ručnik preko očiju kad je osjeti-
la neočekivan žar suza koje su se spremale poteći. Dopustila si je, samo
na trenutak, ponovno proživjeti poljubac. Toliko je vremena prošlo
otkad ju je netko tako strastveno stisnuo, otkad je u tako snažnom i
sigurnom zagrljaju osjetila čvrsto muško tijelo. A Mark je bio tako jak
i topao da nije ni čudo što se predala iskušenju.
Svaka bi žena učinila isto.
Doduše, možda se nije ni trebala brinuti. Sve je upućivalo na to da
će se Mark vratiti Shelby. Maggie je bila samo prolazna avantura,
samo neobavezno očijukanje. Nema šanse da bi se Mark mogao nositi
sa svim problemima koje je Maggie vukla sa sobom; ona mu sama to
ne bi poželjela. Ono što se dogodilo sinoć nije mu ništa značilo.
Morala se nekako uvjeriti da ni njoj nije ništa značilo.
Spustivši ručnik, pogledala je Renfielda koji je dahtao i hrkao
pokraj nje.
- Ja sam svjetska žena - rekla mu je. - Mogu se nositi s ovim.
Idemo onamo, ondje ću te ostaviti, a ti pokušaj biti što manje čudan.
Odjenula je suknju od trapera, čizme niske pete i običnu jaknu pa
nanijela malo šminke. Ružičasto rumenilo, maškara, sjajilo i puder, da
prekrije dokaze neprospavane noći. Ali je li to bilo previše? Bi li Mark
mislio da ga pokušava zavesti? Zakolutala je očima i odmahnula gla-
vom zbog apsurdnosti vlastite misli.
Budući da je volio izlaziti iz kuće, Renfield je bio oduševljen kad
ga je Maggie smjestila u auto. Pokušao je proviriti glavom kroz pro-
120
zor auta, ali Maggie ga je čvrsto držala za uzicu, strahujući da bi nje-

zin gojazni prijatelj mogao slučajno ispasti iz vozila.
Dan je bio vedar i svjež, nebo je bilo svijetloplavo s pokojim obla-
kom. Osjetivši da joj se nervoza povećava što se više približava vino-
gradu, Maggie je duboko udahnula, pa opet i opet, ponavljajući taj
proces sve dok na kraju nije postala zadihana poput Renfielda.
Kako se približavala, zamijetila je figure Sama i njegovih radnika
koji su obrađivali vinovu lozu i uređivali vinograd kako bi ga pripre-
mili za zimski san. Dovezavši se na prilaz, Maggie je zaustavila auto i
pogledala Renfielda. - Bit ćemo opušteni i samouvjereni - rekla mu je.
- Ništa posebno.
Buldog ju je nježno gurnuo glavom kako bi ga pomilovala. Maggy
ga je lagano pogladila i uzdahnula: - Idemo.
S Renfieldom na uzici, Maggie je odšetala do vrata kuće, strpljivo
zastajkujući dok se on polako gegao. Prije nego što je stigla pokucati,
vrata su se otvorila, a iza njih je stajao Mark, u trapericama i košulji.
Bio je tako seksi, zgužvane košulje i raščupane tamne kose, da je
Maggie smjesta osjetila snažnu nervozu duboko u trbuhu.
- Uđi - njegov hrapavi, jutarnji glas bio je tako ugodan. Uvela je
psa u kuću.
Osmijeh se pojavio u Markovim plavozelenim očima.
- Renfielde - rekao je i čučnuo. Pas se veselo dogegao do nje-
ga. Mark ga je milovao puno energičnije nego Maggie, trljajući
i češući nabore njegova vrata. Renfield je uživao. Budući da nije imao
rep, mahao je cijelim stražnjim dijelom tijela i izgledao kao da izvodi
trbušni ples.
121
Mark se razgovorljivo obratio psu: - Izgledaš kao Picassova slika.

I to iz njegova kubističkog razdoblja.
Energično dašćući, Renfield mu je polizao ruku, polako se izvalio
na leđa i ispružio noge tako da su pokazivale na sve četiri strane svije-
ta.
Usprkos tjeskobi i nervozi, Maggie se morala nasmijati Renfiel-
dovu usporenom padu. - Sigurno se nećeš predomisliti? - upitala je.
Mark ju je zabavljeno progledao. - Siguran sam. - Otkopčao je
uzicu sa pseće ogrlice, ustao pred Maggie i nježno uzeo povodac iz
njezinih ruku.
Prsti su im se dotaknuli i Maggie je osjetila kako joj se puls ubr-
zava, a koljena lagano klecaju. Nakratko je razmotrila mogućnost da
se samo bezbrižno baci na pod poput Renfielda.
- Kako je Holly? - uspjela je pitati.
- Izvrsno. Jede žele i gleda crtane filmove. Temperatura
se tijekom noći samo jednom povisila, a nakon toga je potpu-
no nestala. Malo je slaba... - Mark ju je nježno promatrao, kao da
je htio upiti svaku njezinu crtu. - Maggie... nisam te htio uplaši-
ti sinoć.
Srce joj je počelo snažno i brzo kucati. - Nisam bila uplašena. Ne
znam zašto se to dogodilo. Valjda zbog vina.
- Nismo pili vino. Samo ga je Sam pio.
Oblio ju je val topline. - Pa, u svakom slučaju, zanijeli smo se. Vje-
rojatno zbog mjesečine.
- Bio je mrak.
- I bilo je kasno. Ponoć...
- Bilo je deset sati.
122
- ... i ti si bio zahvalan jer sam ti pomogla s Holly, i...

- Nisam bio zahvalan. Ne, mislim, bio sam zahvalan, ali nisam te
zato poljubio.
Glas joj je zvučao pomalo očajno. - Ukratko, ja nemam takve osje-
ćaje prema tebi.
Mark ju je sumnjičavo pogledao. - Uzvratila si mi poljubac.
- To je bila prijateljska gesta. Tako se prijatelji ljube. - Namršti-
la se kad je shvatila da joj ne vjeruje. - Uzvratila sam ti poljubac iz
pristojnosti.
- Iz pristojnosti?
- Da.
Mark ju je uhvatio i privukao k sebi. Obujmio je njezino ukočeno
tijelo. Maggie je bila previše zatečena da bi se pomaknula ili proizvela
zvuk. Spustio je glavu i prislonio usta na njezina pa joj polako udijelio
čvrst, veličanstven poljubac koji je trncima preplavio svaki dio njezina
tijela. Postala je nemoćna u naletu vrućine pa mu se beznadno prepus-
tila.
Rukom je nježno prošao kroz njezinu kosu, igrajući se crvenim
kovrčama. Vrijeme je stalo ijedno što je osjećala bilo je zadovoljstvo,
želja i razorna, ali ugodna bol koju je osjećala cijelim tijelom. Kada su
se njegova usta odmaknula od njezinih, drhtala je od glave do pete.
Mark ju je pogledao ravno u ošamućene oči i podignuo obrve, kao
da je pita: Jesam li dokazao svoju poantu?
Brada joj je zadrhtala kad je neprimjetno kimnula.
Mark je pažljivo naslonio Maggienu glavu na svoje rame i priče-
kao da joj se snaga vrati u noge kako bi mogla normalno stajati.
123
- Moram riješiti neke stvari - čula ga je kako govori - a

to uključuje rješavanje moje situacije sa Shelby.
Maggie se odmaknula i nervozno ga pogledala. - Molim te, nemoj
prekinuti s njom zbog mene.
- To nema nikakve veze s tobom. - Usnama joj je okrznuo
nos.
- To je zato što Shelby zaslužuje puno boljeg tipa od nekoga tko
se s njom želi skrasiti iz krivih razloga. Jedno sam vrijeme mislio da bi
to bilo ispravno zbog Holly i da bi to bio dovoljno dobar razlog. Ali, u
zadnje vrijeme, shvatio sam da ne može biti ispravno za Holly ako nije
ispravno i za mene.
- Trenutačno si prevelik zalogaj za mene - rekla je iskreno. -
Nisam spremna.
Prstima se igrao njezinom kosom, polako joj češljajući kovrče.
- Kada misliš da ćeš biti spremna?
- Ne znam. Prvo trebam prijelaznu osobu. - Ja ću ti biti prijelazni
tip.
Čak i dok je bila ovako uznemirena i rastresena, gotovo ju je uspio
nasmijati. - Tko će onda biti muškarac poslije toga? - Ja ću biti taj
tip, također. Beznadno se nasmijala. - Mark, ne želim...
- Čekaj - nježno je rekao. - Prerano je da vodimo ovaj razgovor.
Zasad se ne moraš brinuti ni za što. Uđimo u kuću. Holly te čeka.
Renfield je nezgrapno ustao i polako ih slijedio.
Holly je bila u sobi pokraj kuhinje, sklupčana na kauču, omotana
pokrivačem i jastucima. Više nije imala staklene i ošamućene oči, ali je
i dalje izgledala blijedo i krhko. Kada je ugledala Maggie, nasmijala
se i ispružila ruke.
124
Maggie joj je prišla i približila je k sebi. - Pogodi koga sam dove-

la? - upitala je, gladeći Hollyne zapetljane plave pramenove.
- Renfielde! - Holly uzvikne.
Prepoznavši svoje ime, buldog se spremno približio kauču, sa svo-
jim buljavim očima i vječnom grimasom. Holly ga je sumnjičavo pro-
matrala. Povukla se kad se on oslonio na kauč i ustao na stražnje
noge. - Čudno izgleda - šapnula je Maggie.
- Da, ali on to ne zna. Misli da je prelijep.
Holly se nasmijala i nagnula srdačno ga pomilovati. Renfield je
uzdišući smjestio veliku glavu u njezino naručje i zadovoljno zatvorio
oči.
- Obožava kad je u središtu pozornosti - Maggie je rekla Holly,
koja je počela pjevušiti i tepati milom buldogu. Maggie se nasmiješila
i poljubila Holly u glavu.
- Moram ići. Hvala ti što ćeš ga danas pričuvati, Holly. Kad se
poslije vratim po njega, donijet ću ti iznenađenje iz dućana.
Mark ih je gledao s vrata, topla i zamišljena pogleda. - Želiš li
nešto za doručak? - upitao ju je. - Imamo jaja i tostirani kruh.
- Hvala, ali već sam jela žitarice.
- Uzmi malo želea! - uzvikne Holly. - Ujak Mark ga je napravio u
tri boje. Kada mi ga je dao, rekao je da je to zdjela duge.
- Stvarno? - Maggie je znatiželjno pogledala Marka. - Lijepo je
čuti da se tvoj ujak koristi maštom.
- Nemaš pojma - rekao je Mark. Otpratio je Maggie do kućnih
vrata i dao joj veliku termosicu punu kave. Maggie je poma-
lo uznemirio taj ugodni, domaći osjećaj koji ju je preplavio.
Pas, dijete, muškarac u košulji, pa čak i kuća... sve je bilo savršeno.
125
- Ne čini se kao pravedna razmjena - rekla mu je. - Ja ti dam dan

s Renfieldom, a ti meni posebnu kavu.
- Ako ću te zbog toga vidjeti dvaput u jednom danu - Mark je
odvratio - onda je i više nego pravedna.
126
JEDANAEST
U sljedeća dva tjedna, Maggie je sve više i više viđala Marka

Nolana. Na njezino olakšanje, činilo se kao da je prihvatio da
je zanima samo prijateljstvo s njim. Često je dolazio u trgovi-
nu igračaka i nosio joj termosicu s kavom i kolače iz lokal-
ne pekarnice: hrskave čokoladne kroasane, marelice na štapi-
ću, ušećerene bijele kiflice. Tu i tamo nagovorio bi je da mu se pridruži
na ručku, jednom u Market Chefu, drugi put u vinariji, gdje su ugod-
no čavrljali prije nego što je Maggie shvatila da su prošla već dva sata.
Nije mogla odbiti njegove pozive jer već dva tjedna nije ništa
pokušao s njom. Dapače, učinio je sve kako bi potpuno umiri-
o Maggienu brigu.
Nije bilo poljubaca ni dvosmislenih komentara, ničega što bi
pokazalo da je zainteresiran za nešto više od prijateljstva.
Mark je otišao u Seattle kako bi prekinuo sa Shelby, koja je to
prihvatila kao da je i očekivala. Kad je to poslije prepričao Maggie,
nije išao previše u detalje, ali je bilo očito da je doživio olakšanje. -
Nije bilo suza, vrištanja ni drame - rekao je. Nakon nekoliko sekundi,
dometnuo je: - Shelby se jednako dobro držala.
- Prozor je i dalje otvoren - rekla je Maggie. - I dalje postoji šan-
sa da se vratite jedno drugome.
- Nema otvorenog prozora.
- Nikad ne znaš. Jesi li već obrisao njezin broj iz telefona?
127
- Jesam.
- Jesi li joj vratio sve stvari koje je ostavila kod tebe?
- Nikada nije imala priliku nešto ostaviti kod mene. Sam i
ja imamo pravilo: nitko ne smije ostati prespavati dok je Holly u kući.
- A kad te Shelby posjetila na otoku, gdje ste onda...
- Ostajali bismo u hotelu.
- Pa - rekla je - pretpostavljam da je onda stvarno gotovo. Jesi li
siguran da je to ono što želiš? Normalno je da se osjećaš tužnim kada
nešto izgubiš.
- Nisam ništa izgubio. Nikada ne gledam na neuspješne veze kao
na gubitak vremena. Uvijek naučiš nešto novo.
- Što si naučio od Shelby? - Maggie je zadivljeno upitala.
Mark je dobro promislio. - Neko sam vrijeme mislio da je dobro
što se uopće ne svađamo. Sada shvaćam da to znači da nam zapravo
nije bilo dovoljno stalo.
Holly je uskoro opet htjela provesti dan s Renfieldom pa ga je
Maggie ponovno dovela do vinograda Rainshadow. Kad su se približili
kući, Maggie je vidjela malenu platformu na ulaznim stubama. Gojaz-
ni se pas popeo na platformu, što je bilo puno lakše od nezgrapnog
penjanja visokim, uskim stubama. - Je li to za Renfielda? - upitala je
Maggie kad je Mark otvorio vrata.
- Platforma?
- Da.
- Funkcionira li?
- Savršeno. - Zahvalno se nasmiješila, shvativši da je
Mark primijetio kako je psu teško hodati stubama, pa je smislio
način da mu olakša ulazak i izlazak iz kuće.
128
- I dalje mu pokušavaš pronaći dom? - upitao je Mark držeći ula-

zna vrata. Sagnuo se kako bi pomilovao Renfielda, koji ga je gledao
isplažena jezika i s iskrivljenim smiješkom.
- Da, ali zasad nemamo sreće - odgovori Maggie. - Ima previše
problema. Vjerojatno će mu morati zamijeniti kuk, pa onda ovaj krivi
zagriz... potom lišaj. Jedno je kad pas traži puno njege, ali izgleda sla-
tko, a drugo kad izgleda kao Renfield... Nitko ga ne želi uzeti.
- Zapravo, ako je to u redu - Mark je polako rekao - mi bismo ga
zadržali.
Maggie se zapanjila. - Misliš zauvijek?
- Da. Zašto si tako iznenađena?
- On nije tvoj tip psa.
- Koji je moj tip psa?
- Pa, neki normalan. Labrador ili ptičar. Neki koji bi mogao s
tobom trčati.
- Mogu ga staviti na nešto s kotačima. Sam i Holly prošli su put
proveli poslijepodne vozeći ga na skejtu.
- Ne može s tobom na pecanje... buldozi ne mogu plivati.
- Može nositi pojas za spašavanje - Mark joj se znatiželj-
no nasmiješio. - Zašto ti smeta da ga ja želim?
Renfield je naizmjence gledao Marka pa Maggie.
- Ne smeta mi... samo ne razumijem zašto ga želiš.
- Dobro je društvo. Tih je. Sam kaže da će odlično brani-
ti vinograd od štetočina. I najvažnije od svega, Holly ga obožava.
- Potrebna mu je stalna njega. Pun je kožnih bolesti. Treba mu
posebna dijeta, posebni šamponi i morat ćeš često posjećiva-
ti veterinara. Nisam sigurna da razumiješ što te sve čeka.
129
- Što god bilo, nosit ću se s time.

Maggie je iznenadio nalet emocija koje je osjetila u tom trenutku.
Čučnula je i počela milovati psa, ne gledajući ga. - Renfielde, čini se
da imaš novi dom - prigušeno je rekla.
Mark je kleknuo pokraj nje, uhvatio je za bradu i okrenuo joj lice
prema svojemu. Njegove plavozelene oči bile su tople i radoznale. - Hej
- rekao je nježno. - Što je bilo? Nisi sigurna da ga želiš pustiti?
- Ne. Samo si me iznenadio.
- Nisi mislila da bih pristao na neku obvezu ako ona nosi očite
probleme? - Palcem joj je pomilovao obraz. - Prihvaćam sve što mi
život nudi. Briga o Renfieldu bit će teška, nepraktična i skupa. Ali
vrijedit će. Imala si pravo: ima nešto plemenito u njemu. Možda je
ružan izvana, ali, dovraga, iznimno je samopouzdan. Dobar je to pas.
Maggie se htjela nasmijati, ali joj je brada zadrhtala pa ju je
gotovo ponovno svladao nalet emocija. - Ti si dobar čovjek - uspjela je
izgovoriti. - Nadam se da ćeš jednoga dana naći nekoga tko će te cije-
niti.
- I ja se nadam - nasmiješio se. - Hoćemo li sada ustati s poda?
Kad ju je Mark upitao što radi na Dan zahvalnosti, Maggie mu je
odgovorila da svake godine u Bellinghamu prirede obiteljsku večeru.
Osim purice, koju spremi njezina majka, svatko napravi i donese neko
od ostalih jela i priloga.
- Ako ove godine želiš ostati na otoku - rekao joj je Mark
- mogla bi provesti Dan zahvalnosti s nama.
Maggie se osjećala kao da pokušava uhvatiti nešto što si je već
sama zabranila: posljednji kolačić na pladnju, čašu vina previše. Pros-
lava blagdana s Markom i Holly bila bi previše. - Hvala, ali ne želim
130
narušavati tradiciju - rekla je, natjeravši se na osmijeh. - Obitelj oče-

kuje moju tjesteninu sa sirom.
- Onu tjesteninu sa sirom? - Mark je bijedno upitao. - Recept
tvoje bake s četiri vrste sira i krušnim mrvicama?
- Sjećaš se toga?
- Kako bih mogao zaboraviti? - Čeznutljivo ju je pogledao.
- Hoćeš li nam donijeti ostatke?
Maggie se počela smijati. - Besraman si. Spravit ću jednu porciju
samo za tebe. Želiš li da ti napravim i pitu?
- Hoćeš li?
- Od čega? Bundeve... jabuke... pekana?
- Iznenadi me - rekao je i ukrao joj poljubac, tako brzo da nije
stigla reagirati.
Dan prije Dana zahvalnosti, Maggie je došla po Holly i odvela je u
svoju malu kuću.
- Jesam li i ja pozvan? - upitao je Sam prije nego što su otišle.
- Nisi, pozvane su samo cure - Holly mu je odgovorila, hihoćući
se.
- A što ako stavim periku? Što ako budem govorio jako visokim
glasom?
- Ujače Same - dijete je veselo uzviknulo - ti si najgora cura
ikad!
- A ti si najbolja - Sam ju je izljubio. - U redu, možeš ići bez
mene. Ali bolje ti je da mi doneseš veliku pitu.
Kad su došle u njezinu kuću, Maggie je uključila tihu glazbu, upa-
lila vatru u kaminu i zavezala jednu od svojih pregača oko Holly.
131
Pokazala joj je kako se koristi starinski ribež za sir s četiri strane,

u obliku zvona. Iako je Maggie planirala naribati veći dio sira sjecka-
licom za hranu, htjela je da Holly iskusi kakav je osjećaj ručno ribati
sir. Bilo je dirljivo vidjeti kako se djevojčica veseli raditi kuhinjske
poslove - mjeriti, miješati, kušati.
- Upotrijebit ćemo ova četiri sira - reče Maggie. - Irski cheddar,
parmezan, dimljenu goudu i gruyère. Nakon što to sve naribamo, oto-
pit ćemo ih na maslacu s toplim mlijekom...
Cijela kuhinja bila je ispunjena toplim i slatkim mirisima. Dijete u
kuhinji podsjetilo je Maggie na to koliko je zanimljivo da četiri posve
obična sastojka, pomiješana i zagrijana, mogu stvoriti nešto predivno.
Spravile su dovoljno tjestenine sa sirom da bi mogle nahraniti vojsku i
dovršile krušnim mrvicama koje su lagano prepekle u tavi na maslacu.
Ispekle su i dvije pite - jednu s kremastim punjenjem od bundeve ijed-
nu od pekana i Maggie je pokazala Holly kako oblikovati koru. Odre-
zale su ostatak tijesta i od njega spravile kolačiće raznih oblika, posule
ih šećerom i cimetom pa stavile u pećnicu da se peku.
- Moja majka zove ih otpadni kolačići - rekla je Maggie. Holly je
promatrala kolačiće kroz staklo pećnice. - Je li tvoja majka još uvijek
živa? - upitala je.
- Jest. - Maggie je odložila valjak prekriven brašnom i pridružila
se Holly. Kleknula je pokraj nje, zagrlila je pa su zajedno promatrale
pećnicu. - Kakve je pite spravljala tvoja majka? - upitala je.
- Mislim da baš nije radila pite - Holly je zamišljeno odgovorila. -
Ali jest kolačiće.
- Čokoladne?
- Aha. I slatkiše s cimetom...
132
Maggie je znala da je dobro razgovarati o onima kojih više nema.

Dobro je prisjećati ih se. Tako su nastavile razgovarati dok su pekle.
Nisu to bili ozbiljni, dugotrajni razgovori, nego tek povremene crtice.
Tu i tamo začinile bi miris toplih kora prisjećanjem i kratkim priča-
ma.
Kad je Maggie navečer vratila Holly kući, djevojčica ju je zagrlila
oko struka i dugo je tako držala.
Holly je prigušeno progovorila iz zagrljaja: - Jesi li sigurna da
nećeš sutra doći proslaviti Dan zahvalnosti s nama?
Maggie je uputila mučenički pogled Marku, koji je stajao u blizi-
ni.
- Ne može, Holls - nježno je rekao. - Potrebna je svojoj obitelji.
Osim što je zapravo mogla, zapravo im nije bila potrebna.
Veselo raspoloženje nakon zabavnog poslijepodneva zamijenio je
osjećaj krivnje i zabrinutosti. Kada joj je pogled pobjegao s Holly na
Markov suosjećajan izraz lica, Maggie je shvatila koliko bi lagano bilo
zaljubiti se u njih dvoje. I koliko bi toga u tom slučaju izgubila, više
nego što bi mogla preživjeti. Ali ako bi nekako mogla spriječiti ozbilj-
nije uključenje u njihov život, ne bi se morala brinuti za beznadno
slomljeno srce.
Potapšala je Hollyna leđa i nježno se pomaknula iz njezina čvrstog
zagrljaja. - Stvarno sutra moram u Bellingham - žustro je rekla. -
Bok, Holly. Bio je ovo zabavan dan. - Sagnula se i poljubila je u meki
obraz koji je i dalje mirisao po cimetu.
Svanulo je i jutro Dana zahvalnosti. Maggie je izravnala kosu,
odjenula traperice, čizmice i šareni džemper, pa odnijela veliku zdjelu
složenca zamotanu u foliju u auto.
133
U trenutku kad se izvezla s prilaza, zazvonio joj je mobitel. Zaus-

tavila je auto i počela kopati po torbi dok nije pronašla telefon među
hrpom računa, sjajila za usne i kovanica.
- Halo?
- Maggie?
- Holly - rekla je zabrinuto. - Kako si?
- Odlično - djevojčica veselo odgovori. - Sretan ti
Dan zahvalnosti!
Maggie se nasmijala i odahnula. - Sretan Dan zahvalnosti tebi.
Što radiš?
- Pustila sam Renfielda da vani obavi nuždu, potom se vratio u
kuću, pa sam mu stavila hranu u zdjelicu i dala malo vode.
- Vidim da se dobro brineš o njemu.
- Ali onda nam je ujak Mark rekao da napustimo kuhinju dok se
oni ne pobrinu za dim.
- Dim? - Maggien je osmijeh nestao. - Kakav dim?
- Ujak Sam je kuhao. A onda su pozvali ujaka Alexa i on sad miče
vrata pećnice.
Maggie se namrštila. Zašto bi Alex micao vrata pećnice? - Holly...
gdje je ujak Mark?
- Traži zaštitne naočale.
- Što će mu zaštitne naočale?
- Jer pomaže ujaku Samu spraviti puricu.
- Tako dakle - Maggie je pogledala na sat. Ako požuri, stigne
doći do vinograda i uhvatiti kasnojutarnji trajekt za Anacortes.
134
- Holly, mislim da ću svratiti do vas prije nego što odem

na trajekt.
- Odlično! - Holly je oduševljeno odgovorila - Samo... možda je
bolje da ne kažeš da sam te zvala. Zbog toga bih mogla biti u nevolji.
- Neću spomenuti taj dio - Maggie ju je uvjeravala.
Prije nego što je Holly uspjela odgovoriti, u pozadini se oglasio
muškarac: - Holly, s kime razgovaraš?
Maggie joj reče: - Kaži mu da te zovu radi istraživanja javnog
mišljenja.
- Neka žena pita me za javno mišljenje - čula je kako
Holly govori.
Nakon kratkoga prigušenog mrmljanja, Holly je važno poručila: -
Moj ujak kaže da nemamo nikakvo mišljenje. Nastupila je stanka, a
potom još nekoliko prigušenih riječi... i Holly je ozbiljno dometnula: -
Ne želimo da nas više zovete.
Maggie se nasmijala. - Eto, onda ću uskoro svratiti.
- U redu. Bok!
Jutro je bilo hladno i vjetrovito, savršeno za Dan zahvalnosti.
Takvo vrijeme značilo je paljenje kamina, puricu u pećnici i gledanje
parade na televiziji.
Na prilazu je bio parkiran BMW, besprijekoran i uglađen. Vozilo
je bez sumnje pripadalo Alexu, jedinom bratu Nolanu kojega Maggie
još nije upoznala. Pomalo se osjećajući kao uljez, ali s dobrim namje-
rama, Maggie se parkirala i popela ulaznim stubama.
Holly ju je dočekala na vratima, odjevena u hlače od samta i maji-
cu dugih rukava s naslikanom puricom.
135
- Maggie! - djevojčica je skakućući uzviknula i zaletjela joj se u

zagrljaj. Renfield im se pridružio, veselo dašćući.
- Gdje su ti ujaci? - Maggie je upitala.
- Ujak Alex je u kuhinji. Renfield i ja pomažemo mu. Ne znam
gdje su ostali.
Osjetio se izrazit miris zagorjele hrane, koji je postajao sve jači i
jasniji kako su se približavale kuhinji. Tamnokosi muškarac rastavljao
je vrata pećnice, pokraj velike kutije s alatom i s bušilicom u ruci.
Alex Nolan bio je uglađenija, dotjeranija verzija svoje starije bra-
će. Imao je zgodne, ali suptilnije crte lica te svijetloplave oči poput
leda. Bio je mršav i elegantan kao Sam, ali ne tako široke grade poput
Marka. Iako je bio odjeven u običnu majicu kratkih rukava i kratke
hlače, odjeća mu je djelovala skupocjeno.
- Hej - rekao je - Holly, tko je ovo?
- Ovo je Maggie.
- Molim te, ne moraš ustajati - Maggie mu je užurbano rekla kad
je odložio bušilicu, kao da će ustati. - Očito imaš nekakva... posla.
Mogu li pitati što se dogodilo?
- Sam je stavio hranu u pećnicu i slučajno pritisnuo dugme za
samočišćenje umjesto dugmeta za pečenje. Pećnica je zapalila hranu i
automatski se zaključala, tako da je nisu mogli otvoriti kako bi izvadi-
li sadržaj.
- Obično se pećnica otključa kada se temperatura smanji na 250
ili 300 stupnjeva.
Alex je odmahnuo glavom. - Potpuno se ohladila, a i dalje se ne
želi otvoriti. Pećnica je nova i ovo je bio prvi put da se upali-
136
lo samočišćenje. Čini se da je mehanizam zaključavanja pokvaren

pa sam je morao rastaviti.
Prije nego što je Maggie stigla još nešto upitati, preplašio ju je
bljesak i nalet vatre iza stražnjih vrata, popraćen velikim oblakom
dima. Maggie je instinktivno zaštitila Holly i zadihano sagnula glavu.
- O, moj Bože! Što je to bilo?
Alex je ravnodušna lica buljio u stražnja vrata. - Rekao bih da je
to bila purica.
137
DVANAEST
Stražnja su se vrata naglo otvorila i velika figura izašla je iz obla-

ka dima. Bio je to Mark, sa zaštitnim naočalama na glavi i velikim
rukavicama koje su mu se protezale sve do lakata. Požurio je do sudo-
pera, otvorio zidni ormarić i izvadio aparat za gašenje požara.
- Što se dogodilo? - upitao je Alex.
- Purica je eksplodirala kad smo je stavili u tavu.
- Zar je niste prvo odmrznuli?
- Odmrzava se u hladnjaku već dva dana - Mark je nervozno
odgovorio, posebno naglasivši zadnje dvije riječi. Primijetivši Maggie,
naglo je zastao. - Što ti radiš ovdje?
- To sad nije važno, je li Sam u redu?
- Zasada. Ali neće biti kad ga ja dohvatim.
Novi plamen buknuo je iza vrata, popraćen tečnim muževnim pso-
vanjem.
- Pođi ugasiti puricu - predložio je Alex.
Mark ga je mrko pogledao. - Govoriš li o Samu ili o ptici? - Smje-
šta je nestao i zatvorio vrata za sobom.
Maggie je prva progovorila. - Svaka metoda kuhanja koja uklju-
čuje odijevanje poput proturadioaktivne ekipe...
- Znam - Alex je protrljao oči. Izgledao je kao da se već dugo nije
dobro naspavao.
138
Pogledavši na zidni sat, Maggie je shvatila da bi na trajekt stigla

samo ako odmah krene.
Razmislila je o Danu zahvalnosti kod roditelja. Jata djece, krcata
kuhinja, rođaci zaposleni guljenjem, rezanjem i miješanjem. A onda
slijedi dugačka, društvena večera... i poznat osjećaj usamljenosti
pokraj gomile ljudi. Maggie im nije bila potrebna. Ovdje je, međutim,
bilo jasno da bi im mogla biti od pomoći. Pogledala je Holly, koja se
naslonila na nju, potapšala je po leđima pa upitala:
- Alexe, hoće li se pećnica ponovno moći koristiti?
- Daj mi pola sata - odgovorio joj je.
Maggie je otvorila hladnjak i vidjela da je popunjen jajima, mlije-
kom, maslacem i svježim povrćem. Smočnica je također
bila popunjena. Osim purice, imali su sve sastojke potrebne
za blagdansku večeru. Samo nisu znali što bi s njima učinili.
- Holly, dušo - rekla joj je - pođi po jaknu. Ideš sa mnom.
- Kamo idemo?
- Idemo obaviti nekoliko stvari.
Djevojčica je pohitala po jaknu, a Maggie se obratila Alexu: -
Brzo ćemo se vratiti.
- Ja možda neću biti ovdje - rekao je. - Čim ovo popravim, vra-
ćam se kući.
- Proslaviti Dan zahvalnosti sa suprugom?
- Ne, žena mi je u San Diegu sa svojom obitelji. Rastajemo se.
Planiram provesti dan opijajući se sve dok ne budem sretan kao što
sam bio prije vjenčanja.
- Žao mi je - Maggie mu je iskreno kazala.
139
Alex je slegnuo ramenima i smireno odgovorio: - Brak je lutrija.

Od početka sam znao da su šanse da završi dobro 50 : 50.
Maggie ga je zamišljeno promatrala. - Mislim da se ne trebaš
vjenčati ako nisi siguran da je šansa stopostotna.
- To baš nije realno razmišljanje.
- Nije - Maggie je priznala lagano se osmjehujući. - Ali je dobar
način za započeti- okrenula se prema Holly koja se vratila s jaknom.
- Prije nego što odeš, možeš li učiniti nešto s ovim psom? - Alex
je upitao, grubo pogledavši Renfielda koji je spokojno sje dio pokraj
njega.
- Gnjavi li te?
- Kada bulji u mene tim ludim očima, poželim se cijepiti.
- Renfield uvijek tako promatra ljude, ujače Alexe - reče Holly. -
To znači da mu se sviđaš.
Uhvativši Holly za ruku, Maggie je otišla do auta i utipkala broj u
mobitel. Odmah je začula glas s druge strane linije.
- Sretan ti Dan zahvalnosti - reče joj otac.
Maggie se nasmijala kad je čula poznate pozadinske zvukove laja-
nja pasa, plakanja beba, klepetanja suđa i prigušenu pjesmu Perryja
Comoa, Kod kuće za blagdane.
- Hej, tata. Sretan Dan zahvalnosti i tebi. - Jesi li na putu
za Bellingham?
- Pa, zapravo nisam. Pitala sam se... misliš li da ćete se snaći bez
tjestenine sa sirom ove godine?
- Ovisi. Zašto ću se morati snalaziti?
- Razmišljala sam provesti Dan zahvalnosti s prijateljima. - Je li
jedan od tih prijatelja slučajno Gospodin Vožnja Trajektom! Maggie
140
se potišteno nasmiješila. - Zašto ti uvijek sve ispričam? Otac se zahi-

hotao. - Lijepo se provedi i nazovi me poslije. A
što se tiče tjestenine sa sirom, samo je zamrzni i ponesi kada slje-
deći put dođeš u posjet.
- Ne mogu, moram je poslužiti danas. Moj prijatelj... zove
se Mark... zapalio je priloge i raznio puricu.
- Dakle, tako te nagovorio da ostaneš? Pametan čovjek.
- Mislim da nije bilo namjerno - Maggie se nasmijala. - Volim te,
tata. Poljubi mamu u moje ime. I hvala ti na razumijevanju.
- Zvučiš sretno, draga moja - reče. - To me čini zahvalnim više
nego išta drugo.
I jesam sretna, Maggie je shvatila kad je isključila mobitel. Osje-
ćala se... poletno. Smjestila je Holly na stražnje sjedalo i nagnula se
kako bi joj zavezala pojas. Dok ju je vezala, ponovno je zamislila prizor
vatre i dima i nije se mogla suzdržati od hihotanja.
- Smiješ li se što su ujaci raznijeli puricu? - Holly ju je upitala.
Maggie je kimnula, pokušavajući sakriti smijeh.
Holly se počela cerekati. Pogledala je Maggie i nevino rekla: -
Nisam znala da purice mogu letjeti.
Prasnule su u smijeh, držeći se jedna za drugu, smijući se sve dok
Maggie nije morala obrisati suze s očiju.
Kad su se Maggie i Holly vratile kući, Mark i Sam već su počistili
nered u dvorištu i gulili krumpir u kuhinji. Vidjevši Maggie, Mark joj
je pomogao odnijeti teški paket iz ruku: veliki pladanj zamotan u foli-
ju s dovoljno narezane purice za nahraniti desetak ljudi. Holly ju je
slijedila s velikom posudom umaka. Pratio ih je prodoran miris purice
pečene na kadulji, češnjaku i bosiljku.
141
- Odakle se ovo stvorilo? - upitao je Mark, odloživši pladanj na

kuhinjski ormarić.
Maggie mu se nasmijala. - Isplati se imati veze u gradu. Elizabet-
hin zet drži restoran u Roche Harbor Roadu i cijeli dan poslužuju
večeru za Dan zahvalnosti, pa sam ga nazvala i naručila malo purice
za van.
Spustivši ruku na ormarić, Mark ju je promatrao. Svježe istuširan
i obrijan, zračio je spremnom i zgodnom grubošću koja je pokolebala
sva njezina osjetila.
Od nježne hrapavosti njegova glasa, nožni su joj se prsti stisnuli u
čizmama. - Zašto nisi na trajektu?
- Predomislila sam se.
Spustio je usne do njezinih i udijelio joj lagan poljubac od kojeg
joj je lice pocrvenjelo i koljena zaklecala. Trepćući, Maggie je shvatila
da ju je Mark upravo poljubio ispred obitelji. Namrštila mu se, gleda-
jući iza njegova ramena i provjeravajući gleda li ih tko, ali Sam je bio
zaposlen guljenjem krumpira, a Alex pretresanjem povrća u zdjelu.
Holly se na podu igrala s Renfieldom i dopustila mu da liže poklopac s
umakom.
- Holly - reče Maggie - nemoj to zaboraviti baciti kada Renfield
bude gotov. Nemoj to stavljati na umak.
- U redu. Ali moja prijateljica Christina kaže da su pseća usta
čišća od ljudskih.
- Pitaj ujaka Marka - Sam se uključio - bi li radije ljubio Maggie
ili Renfielda.
- Same - Mark ga je upozorio, ali mladi mu se brat
samo nasmijao.
142
Nasmijavši se, Holly je uzela poklopac Renfieldu i svečano ga

bacila u kantu za smeće.
Pod Maggienim vodstvom, uspjeli su spremiti pristojnu blagdan-
sku večeru: tjestenina sa sirom, složenac od slatkoga krumpira, grah,
salata, purica i preljev od francuskih krušnih mrvica, oraha i kadulje.
Sam je otvorio bocu crnoga vina i natočio čaše odraslima. Holly je
svečano dao vinsku čašu soka od borovnice. - Ja ću prvi nazdraviti -
rekao je. - Za Maggie, jer je spasila Dan zahvalnosti. - Svi su se kuc-
nuli čašama.
- Ne možemo nazdraviti samo meni - Maggie se pobunila. -
Moramo nazdraviti svima nama.
Mark je podigao čašu. - Za pobjedu nade nad iskustvom - rekao je
i ponovno su se kucnuli.
Maggie mu se nasmiješila. Savršena zdravica, pomislila je, na
savršen dan.
Nakon večere, deserta, kave i mlijeka za Holly, pospremili su suđe,
očistili kuhinju i stavili ostatke u zatvorene posude. Sam je uključio
TV, pronašao program s utakmicom i izvalio se na kauču. Sita i zado-
voljna, Holly se sklupčala u kutku kauča i zaspala čim je legla.
Maggie ju je pokrila dekom i sjela pokraj Marka na drugom kraju
kauča. Renfield je otišao u svoj krevetić i bacio se na njega zadovoljno
zijevnuvši.
Iako Maggie nije previše marila za američki nogomet, voljela je
običaj gledanja utakmice na Dan zahvalnosti. To ju je podsjetilo na
sve Dane zahvalnosti koje je provela s ocem i braćom, na njihovu viku,
jecanje i prosvjede zbog sučevih odluka.
Alex je došao do vrata. - Ja odlazim - reče.
143
- Sjedi i gledaj utakmicu - Sam mu je rekao.

- Trebat ćemo pomoć s ostacima - dometnuo je Mark.
Alex je odmahnuo glavom. - Hvala, ali dosta mi je obiteljskog
druženja za danas. Drago mi je da sam te upoznao, Maggie.
- I meni je drago.
Sam je zakolutao očima kad je Alex otišao. - Širi sreću i veselje
gdje god se pojavi.
- Budući da mu se brak raspada - Maggie je rekla - normalno je
da prolazi kroz mračno razdoblje.
Braći je ovo bilo smiješno. - Dušo - reče Mark - Alex prolazi kroz
mračno razdoblje otkako je imao dvije godine.
S vremenom se Maggie naslonila u Markovo naručje. Tijelo mu je
bilo čvrsto i toplo, njegovo rame služilo joj je kao savršen oslonac.
Samo je napola pratila utakmicu, a televizor se činio tek kao mut-
na mrlja boje dok ju je prožimao ugodan osjećaj Markove blizine.
- Tjestenina sa sirom - rekao je - bila je još bolja nego što sam
zamišljao.
- Zbog tajnog sastojka.
- Koji je?
- Neću ti reći ako ti meni ne kažeš svoj. Osjetila je osmijeh
u njegovu glasu. - Ti prva.
- Stavim kap ulja od tartufa u umak. A sada mi reci što ti stavljaš
u kavu.
- Nekoliko zrna javorova šećera. - Uhvatio ju je za ruku i palcem
joj milovao zglobove prstiju. Opuštena senzualnost njegova dodira
ispunila ju je trncima. Osjetila je u isto vrijeme ugodu i očaj. Bila je
144
svjesna toga da je, za nekoga tko je odlučio da se neće previše vezati,

povukla puno upitnih poteza u posljednje vrijeme.
Što je ono Elizabeth rekla?... Da se problemi javljaju kada presta-
nu očijukati. A bilo je nemoguće poreći da su odavno prekoračili oči-
jukanje i površno druženje. Mogla bi ga zavoljeti, kada bi si to dopus-
tila. Duboko, strastveno, pogubno.
On je bio zamka koju je očajnički htjela izbjeći.
- Moram ići - prošaptala je.
- Ne, ostani... - Mark ju je pogledao u oči i pomilovao joj obraz na
najnježniji mogući način. - Što je bilo? - promrmljao je.
Maggie je odmahnula glavom i pokušala izvući osmijeh, pa se
odmaknula od njega. Svaki joj se mišić ukočio kad je napusti la njegov
topao zagrljaj. Otišla je do Holly, koja je i dalje mirno spavala, i polju-
bila je u obraz.
- Odlaziš? - upita Sam, pokušavajući ustati s kauča.
- Ne moraš ustajati - Maggie mu je rekla, ali Sam joj se približio
i bratski je zagrlio.
- Znaš - pristojno je rekao - ako ti dosadi moj brat, ja sam osvje-
žavajuća alternativa.
Maggie se nasmijala i odmahnula glavom.
Dok je Mark pratio Maggie do auta, ispunjavale su ga i želja i
osjećaj naklonosti i suosjećanja, ali i frustracija. Razumio je što
je muči, vjerojatno i bolje nego što bi ona to pomislila. A on ju
je morao oprezno gurnuti u nešto za što ona, po njezinu čvrs-
tu uvjerenju, još nije bila spremna. Da se radilo samo o strpljenju, dao
bi joj sve strpljenje ovoga svijeta.
Ali to joj ne bi bilo dovoljno da prijeđe preko svojih strahova.
145
Zaustavio ju je na trijemu kako bi razgovarali još nekoliko minuta

prije nego što izađu na ledeni povjetarac.
- Radiš li sutra u dućanu? - upitao je.
Maggie je kimnula, ne gledajući ga u oči. - Bit će prilično prome-
tno sve do Božića.
- Što kažeš na večeru ovaj tjedan?
To ju je natjeralo da ga pogleda. Oči su mu bile nježne i tamne, a
usta puna sjete. - Mark, ja... - Zastala je i duboko progutala. Izgledala
je toliko potreseno da ju je smjesta zagrlio. Ukočila se, gurajući ruke
između njih, ali on ju je nastavio držati. Dah im se izmjenjivao u obla-
cima pare.
- Kako to da te Sam smije zagrliti - Mark je prošaptao - a ja ne
smijem?
- To je drugačija vrsta zagrljaja - uspjela je izgovoriti. Mark je
spustio čelo na njezino. - Zato što me želiš - promrmljao je.
Maggie nije ništa porekla.
Prošlo je nekoliko trenutaka pa je odmaknula ruke i zagrlila ga. -
Ja nisam ono što ti trebaš - rekla je prigušeno, naslonjena na njegov
džemper. - Trebaš nekoga tko se može vezati za tebe i Holly. Nekoga
tko može biti dio vaše obitelji.
- Danas si ostavila prilično dobar dojam.
- Šaljem ti dvosmislene poruke, znam. Žao mi je - uzdahnula je i
žalosno dometnula: - Očito mi predstavljaš preveliko iskušenje koje ne
mogu podnijeti.
- Trebala bi se samo predati - dobronamjerno je rekao.
Čuo je njezin prigušen smijeh, ali kada je podigla pogled prema
njemu, primijetio je da su joj oči pune suza.
146
- Bože, molim te, nemoj to raditi - prošaptao je. Jedna jedina

suza kapnula je niz njezin obraz, a on ju je obrisao palcem.
- Ako ne prestaneš, Maggie, morat ću voditi ljubav s
tobom, ovdje, na ovom ledenom trijemu punom ivera.
Maggie je naslonila glavu na njega, udahnula nekoliko puta i
ponovno ga pogledala. - Vjerojatno izgledam kao kukavica - reče. -
Ali svjesna sam svojih ograničenja. Ne znaš što sam sve prošla, gleda-
jući muža kako godinu dana polako umire. To me gotovo uništilo. Ne
mogu to nikada više proživjeti, nikada. To je bila moja jedina prilika.
- Tvoja jedina prilika bila je gotova prije nego što je počela
- reče Mark, ispunjen nestrpljivom čežnjom, uživajući držeći je u
rukama. - Tvoj se brak nije stigao spustiti na zemlju. Nisi imala hipo-
teku, djecu, svađu oko pranja rublja. - Pogledavajući njezinu drhtavu
donju usnu, morao ju je poljubiti, prejako i prekratko radi kratkoga
zadovoljstva. - Nemojmo sada ovo raditi. Hajde, otpratit ću te do auta.
Šutjeli su dok ju je pratio do auta. Maggie mu se okrenula, a on je
obujmio dlanovima njezino lice i ponovno je poljubio, ovaj put zadrža-
vši usne blizu njezinih, sve dok nije tiho zajecala i uzvratila mu polju-
bac.
Podigavši glavu, Mark je pogladio njezine neukrotive kovrče i
progovorio ozbiljnim, ali nježnim glasom: - Samoća nije sigurnost,
Maggie. Samoća je samo samoća. - Nakon što je ušla u auto, pažljivo
je zatvorio vrata i gledao kako odlazi.
147
TRINAEST
Na Maggienu sreću, njezin odnos s Markom vratio se na staro

odmah nakon Dana zahvalnosti. Sutradan joj je donio kavu u dućan i
bio tako opušten i šarmantan da je gotovo povjerovala da se scena na
trijemu nikada nije ni dogodila.
U ponedjeljak, Maggien slobodan dan, Mark ju je pozvao u kup-
nju Božićnih ukrasa, jer on i Sam nisu imali nijedan ukras. Maggie
mu se pridružila u obilasku dućana u Friday Harboru kako bi mu
pomogla kupiti svježe girlande za kamin i vrata, vijenac za ulazna
vrata, velike svijeće na staklenim podmetačima i starinski plakat Dje-
da Božićnjaka. Jedino što Mark nije želio kupiti bila je velika voćna
piramida koja je trebala služiti kao glavni ukras na stolu.
- Mrzim lažno voće - rekao je.
- Zašto? Prelijepo je. Viktorijanci su ga koristili kao blagdanski
ukras.
- Ne volim ništa što izgleda kao da to mogu pojesti, a zapravo ne
mogu. Radije bih napravio jednu od pravog voća.
Maggie ga je gledala veselo, ali ogorčeno. - Ne bi dugo potrajalo.
A i da je napravljeno od pravoga voća koje bi ti potom pojeo, što bi
onda učinio?
- Kupio još voća.
Nakon što su ukrcali u kombi sve što su kupili, Mark ju je uspio
nagovoriti da mu se pridruži na večeri. Pokušala ga je odbiti, govoreći
148
da bi to previše podsjećalo na spoj, ali on ju je uvjeravao: - To će biti

kao ručak, samo kasnije. - I popustila je. Otišli su u restoran intimna
ugođaja udaljen šest kilometara od Friday Harbora i zauzeli mjesto
pokraj kamenog ognjišta. Obasjani svijećama, jeli su sočne aljaške
školjke s pačjim punjenjem i kozjim sirom filet mignon s preljevom od
datulja.
- Da je ovo bio spoj - Mark joj je poslije rekao - bio bi to najbolji
spoj mojega života.
- Bila je to dobra vježba - Maggie se nasmijala - za pravi izlazak
s nekim, jednoga dana.
Ali čak je i samoj sebi zvučala lažno i isprazno.
Nekoliko tjedana prije Božića, otok je obilovao blagdanskim
događanjima: koncertima, proslavama, vatrometima i
festivalima. Holly se najviše veselila godišnjoj paradi svjetlećih
brodova koju su održavali jedriličarski klub Friday Harbora i jahtaški
klub San Juana. Radilo se o velikoj koloni osvijetljenih plovila koja se
protezala od Shipyard Covea do jahtaškoga kluba i natrag. Čak su i
moreplovci koji nisu sudjelovali u paradi okitili brodove svjetlima i
lampicama. Zadnji brod u paradi bio je onaj s kojeg bi u luci u Spring
Streetu sišao Djed Božićnjak. Potom bi mu se pridružili glazbenici pa
bi se odvezao u vatrogasnim kolima do rehabilitacijskoga centra.
- Htjela bih gledati paradu s tobom - Holly je obavijesti-
la Maggie, koja joj je obećala da će im se pridružiti u luci
nakon zatvaranja dućana.
Međutim, luka je bila krcata veselim promatračima čija je uzbu-
đena vika bila gotovo zaglušujuća. Maggie je lutala kroz mnoštvo,
skupine obitelji s djecom, ljubavne parove i prijatelje. Svjetleći brodo-
149
vi sjajili su i blještali u tami, izmamljujući krikove uzbuđenja i sreće.

Maggie je razočarano shvatila da će teško pronaći Holly i Marka, ako
ih uopće pronađe.
U redu je, govorila je samoj sebi. Bit će im lijepo i bez nje. Ona
nije dio njihove obitelji. Bude li Holly razočarana jer se nije pojavila,
to neće dugo trajati.
Ali ništa od toga nije joj pomoglo olakšati stisak u grlu ili osjećaj
tjeskobe u grudima. Nastavila ih je tražiti u gužvi, prolazeći od jedne
obitelji do druge.
Učinilo joj se da je čula svoje ime iz buke. Zaustavila se, okrenula i
pogledala oko sebe. Uočila je djevojčicu u ružičastom zimskom kaputu
i crvenoj kapi. Bilaje to Holly. Stajala je pokraj Marka i mahala joj.
Odahnuvši, Maggie je otišla k njima.
- Propustila si nekoliko brodova! - Holly je uzviknula, uhvativši
je za ruku.
- Oprosti - Maggie je zadihano odgovorila. - Jedva sam vas našla.
Mark se nasmijao, stavio ruku oko njezinih ramena i približio je k
sebi. Pogledao ju je i primijetio da duboko diše. - Jesi li dobro? - upi-
tao je.
Maggie se nasmijala i kimnula, na rubu suza.
Ne, pomislila je, nisam dobro. Osjećala se kao da je u jednom od
onih snova u kojem pokušavaš pronaći nekoga ili nešto što ti je uvijek
nadomak ruku. Jedna od onih uznemirujućih, paničnih noćnih mora.
A sada je bila ondje gdje je najviše željela biti, s to dvoje ljudi za
kojima je najviše čeznula.
Osjećaj je bio tako dobar da ju je plašio.
150
- Sigurna si da ne želiš kupiti drvce? - Mark je upitao sljedećega

ponedjeljka, dok mu je Maggie pomagala ukrcati savršeno Božićno
drvce u kombi.
- Ne treba mi - veselo je rekla, mirišući svježu smolu s rukavica
dok je Mark vezao drvce. - Uvijek provedem Božić u Bellinghamu.
- Kad putuješ?
- Na Badnjak. - Vidjevši da se malo namrštio, Maggie
je dometnula:
- Prije nego što odem, ostavit ću Hollyn poklon ispod jelke da ga
otvori na Božićno jutro.
- Radije bi ga otvorila s tobom.
Maggie je trepnula, ne znajući kako odgovoriti. Znači li to da on
želi provesti Božić s njom? Želi li je pozvati k sebi? - Uvijek provedem
Božić s obitelji - oprezno je rekla.
Mark je kimnuo, ostavivši je na miru. Odveo ju je do vinograda pa
su zajedno unijeli drvce u kuću.
Budući da je Holly bila u školi, kućom je vladala tišina.
Sam je otišao u Seattle, posjetiti prijatelje i obaviti blagdansku
kupnju. Maggie se nasmiješila vidjevši obilje bijelih pahuljica koje su
visjele s vrata i stropova. - Netko je bio zaposlen?
- Holly ih je naučila izrađivati u školi - odvrati Mark. - Postala
je prava tvornica pahuljica.
Zapalio je vatru u kaminu dok je Maggie raspakiravala kutije
bijelih lampica za drvce.
Za jedan sat postavili su drvce i okitili ga lampicama. - A sada sli-
jedi čarobni dio - reče Maggie, gurajući se kroz uski prostor iza jelke.
Uključila je lampice u struju i drvce je počelo blistati i svjetlucati.
151
- Nije to čarolija - reče Mark, ali s osmijehom.

- Što je onda?
- Sustav sitnih žarulja što ga pokreće kretanje elektrona kroz
poluvodički materijal.
- Da - Maggie je značajno podigla kažiprst, približavajući mu se.
- A zbog čega svjetlucaju?
- Zbog čarolije - rezignirano je rekao, trzajući usnicama.
- Upravo tako - zadovoljno mu se nasmiješila.
Mark joj je prošao rukom kroz kosu i uhvatio je za glavu, gledaju-
ći je u oči. - Trebam te u životu.
Maggie se na trenutak nije mogla ni micati ni disati. Ova izjava
bila je zastrašujuće odlučna i izravna. Nije mogla maknuti pogled.
Samo je buljila u njega, opčinjena izražajnošću njegovih plavoze-
lenih očiju.
- Nedavno sam rekao Holly da je ljubav stvar izbora - reče Mark.
- Bio sam u krivu. Ljubav nije stvar izbora. Jedini je izbor što odlučiš
učiniti u vezi s njom.
- Molim te - prošaptala je.
- Razumijem da se bojiš. Razumijem zašto ti je ovo tako teško. I
možeš odlučiti ne okušati sreću. Ali ja ću te svejedno voljeti.
Maggie je zatvorila oči.
- Imaš sve vrijeme svijeta - čula ga je kako govori. - Ja ću čekati
sve dok ne budeš spremna. Ali morao sam ti reći kako se osjećam.
Još uvijek ga nije mogla pogledati. - Možda nikad neću biti spre-
mna za takvu vezu kakvu ti želiš. Da me samo pitaš za usput - ni seks,
to ne bi bio problem. To bih mogla. Ali ti...
152
- U redu.
Otvorila je oči. - U redu što?
- Pristajem na usputni seks.
Maggie ga je izbezumljeno gledala. - Upravo si rekao da si voljan
čekati!
- Voljan sam čekati vezu. Ali u međuvremenu se mogu zadovoljiti
samo seksom.
- Dakle... bio bi sretan s fizičkom vezom bez budućnosti?
- Ako je to najbolje što nudiš.
Buljeći u njega, Maggie je primijetila smijeh u njegovim očima. -
Zafrkavaš me - rekla mu je.
- Kao i ti mene.
- Misliš da nisam sposobna za to, zar ne?
- Ne - nježno je rekao - ne mislim.
Maggie je bila previše uzbuđena da bi mogla kontrolirati sve emo-
cije koje je u tom trenutku osjećala. Ljutnja, strah, nemir, pa čak i
tračak zabave... Ali nijedan od tih osjećaja nije mogao utjecati na sna-
žnu, treperavu toplinu koju je osjetila u cijelom tijelu. Njegova blizina
probudila je osjećaj uzbuđenja koji je bio neizdrživ. Morala ga je ima-
ti, odmah, tada, osjećajući leptiriće u trbuhu i ludo kucanje srca.
Maggie je bila zadivljena mirnoćom svoga glasa kad ga je pitala: -
Gdje ti je spavaća soba?
Osjetila je zadovoljstvo kad su mu se oči raširile, a tračak zabav-
ljenosti nestao.
Mark ju je poveo na gornji kat, povremeno je pogledavajući kako
bi se uvjerio da je i dalje s njim. Ušli su u njegovu sobu, čistu, s malo
namještaja, zidova jedva zamjetne, neutralne boje.
153
Prije nego što se mogla predomisliti, Maggie je izula cipele i ski-

nula vestu i traperice. Zadrhtala je od laganog povjetarca dok je tako
stajala u donjem rublju. Mark joj je prišao, a ona ga je pogledala i
primijetila da je skinuo džemper i majicu. Bio je mišićav, predivan.
Pokreti su mu bili oprezni, nježni, kao da se trudio ne preplašiti je.
Gotovo da je osjećala njegov pogled na sebi, koji se polako penjao
prema njezinu licu.
- Prelijepa si - šapnuo je, pogladivši je po ramenu. Polako ju je
razodjenuo, ljubeći svaki centimetar njezine gole kože.
Legla je na krevet, gola, pokušavajući ga dohvatiti u mraku. Ski-
nuo je hlače i primaknuo je k sebi. Osjetila je njegovu vrelu kožu pod
svojim prstima. Poljubio ju je, nježno, ali odlučno, a ona mu se otvorila
i potpuno prepustila.
Osjetila je posve novo uzbuđenje i užitak, a dok ju je on istraživao
usnama i nježnim rukama, toplina ju je gotovo potpuno obuzela.
Mark je pomaknuo kosu s njezina vlažna lica. - Misliš li da za nas
doista postoji nešto manje od ovoga? - nježno ju je upitao.
Maggie ga je gledala, potresena u dubini duše. Za njih ne postoji
ništa manje od ljubavi, ništa manje od zauvijek.
Istina se nazirala negdje između zajedničke brzine otkucaja njiho-
vih srca, između naleta želje kojaje odzvanjala između njih. Nije to
više mogla poricati.
- Voli me - prošaptala je. Trebala ga je, željela ga je, čeznula je za
time da ga konačno ima.
- Uvijek, Maggie, ljubavi... - Ušao je u nju i ispunio je vrućim
pritiskom neumoljivog zadovoljstva. Bio je tako snažan, u njoj, na
njoj. Ispunjavali su je valovi zadovoljstva, penjući se i spuštajući se, pa
154
se opet penjući, sve više i više, sve dok nije kriknula od užitka. Uhvati-
la ga je za leđa, osjetivši njegove znojne, nabrekle mišiće, a on ju je sli-
jedio, oslobađajući se u slatkom, snažnom utočištu njezina zagrljaja.
Poslije su tako ležali, u uzvišenoj tišini i intimnoj bliskosti.
U zraku je bilo mnogo pitanja i mnogo odgovora, ali zasada je sve
to moglo pričekati. Trenutačno je ležala uronjena u nešto novo, s osje-
ćajem neke nove mogućnosti. I nade.
155
ČETRNAEST
BADNJAK
Morali su pomaknuti nekoliko umotanih darova kako bi Alex i

Sam postavili električni vlak da kruži oko Božićnog drvca. Holly je
veselo puzala i trčkarala u crvenoj pidžami, slijedeći vlak. Renfield se
približio tračnicama i sumnjičavo ih promatrao.
Holly je imala dopuštenje otvoriti jedan dar na Badnjak, a ostale
na Božićno jutro. Naravno, odabrala je najveći paket, koji je sadržavao
set s vlakom. U drugoj, i dalje zapakiranoj kutiji, nalazila se vilinska
kuća koju je Maggie napravila za nju, zajedno s bojama, suhom maho-
vinom, cvijećem, posudom ljepila sa šljokicama i ostalim materijalima
kojima je Holly mogla ukrasiti kućicu.
Mark je sjedio na kauču pokraj Maggie, koja je slagala knjige što
su ih upravo čitali Holly.
- Kasno je - Maggie je promrmljala. - Trebala bih poći. Preplavili
su je trnci kad se Mark nagnuo i prošaptao: - Provedi noć ovdje, sa
mnom.
Maggie se nasmiješila: - Mislila sam da nitko ne smije prespavati
- odgovorila mu je.
- Da, ali postoji iznimka: gost smije prespavati ako se planiraš
oženiti njome.
Pogledala ga je i opomenula: - Opet previše navaljuješ, Nolane.
156
- Misliš? Onda ti se vjerojatno neće svidjeti jedan od darova koje

ti planiram darovati ujutro.
Srce joj je stalo. - Oh, Bože - položila je glavu u dlanovi. Nije valj-
da ono što mislim. - Pogledala ga je kroz prste.
Mark joj se nasmiješio: - Imam razloga za nadu. U zadnje vrijeme
teško me odbijaš.
To je zapravo bila istina. Maggie je spustila ruke i promatrala ga,
tog zgodnog, neopisivo seksi muškarca koji joj je potpuno promijenio
život u tako kratkom vremenu. Osjetila je nalet sreće, toliko jak da
nije mogla disati. - To je samo zato jer te volim - rekla mu je.
Uhvatio ju je, nagnuo glavu na njezinu i uputio joj slatki, čvrsti
poljubac.
- Bljak - Holly je uzviknula, cerekajući se. - Opet se ljube!
- Imamo samo jednu mogućnost - reče joj Sam. - Idemo gore da
ih ne moramo gledati.
- Moram li ići spavati?
- Morala si ići spavati već prije pola sata.
Holly je raširila oči. - Uskoro dolazi Djed Božićnjak. Moramo mu
ostaviti kolačiće i mlijeko.
- I ne zaboravi mrkve za sobove - dometnula je Maggi-
e oslobodivši se Marka i pošla s Holly u kuhinju.
- Misliš li da će Renfield preplašiti Djeda? - Holly je upitala, vra-
ćajući se u dnevnu sobu.
- Pokraj svih pasa koje je Djed već sreo? Nema šanse...
Alex se protegnuo i rekao: - Idem. I meni je vrijeme za spavanje.
- Vraćaš se sutra ujutro, zar ne? - upita Sam.
157
- Priprema li Maggie doručak?

- Svakako će nadgledati pripremu.
- Onda ću se vratiti. - Alex je došao do vrata pa zastao kako bi ih
pogledao. - Sviđa mi se ovo - iznenadio ih je zamišljeno izjavivši. -
Čini se nekako... obiteljski.
Pozdravio je Holly i Maggie pa otišao.
- Mislim da će biti u redu - primijetio je Sam.
- Pogotovo kada postupak rastave konačno bude gotov. Mark se
lagano nasmiješio: - Mislim da ćemo svi biti u redu.
Holly se vratila u dnevnu sobu i postavila pladanj kolačića i mlije-
ka na ormarić. - Renfielde - reče - nemoj to pojesti.
Buldog je zamahao stražnjicom u znak slaganja.
- Hajde, keksiću - reče Sam - ušuškat ću te u krevet.
Holly je pogledala Marka i Maggie. - Hoćete li mi doći dati polju-
bac za laku noć?
- Za nekoliko minuta - Maggie je obećala. - Samo ćemo malo
pospremiti i pripremiti se za sutra. - Gledala je Holly kako skakuće
stubama, puna ljubavi.
Dok je Mark isključio vlak, Maggie je uzela komadić papira i sta-
vila ga pokraj pladnja s kolačićima.
- Što je to? - upitao je.
- Papirić koji je Holly htjela staviti pokraj pladnja. - Pokazala
mu ga je. - Znaš li o čemu se radi?
Dragi djede Božićnjače hvala ti što si mi ispunio želju voli te
Holly
158
Mark je odložio papirić na ormarić i zagrlio je. - Da - rekao je,

gledajući u njezine nježne, smeđe oči. - Znam o čemu se radi.
I dok je lagano spuštao glavu kako bi je poljubio, Mark Nolan
konačno je povjerovao u čaroliju.
SVRŠETAK
159

Lisa Kleypas - Božićna Želja PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Lisa Kleypas - Božićna Želja PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Book as passion & BD

S engleskog prevela ANA DESPOT

Ireti i Harellu Ellisu...

Dragi djede Božićnjače

Sve do sestrine smrti, Mark Nolan ponašao se prema nećakinji

- Bolje da on ništa ne zna - rekla je Marku kad ju je pitao s kim

Ne postoji drugi izbor osim tebe. Holly uopće ne poznaje ni Sama

Započni s time da je voliš. Sve ostalo doći će samo od sebe.

- Doista ćeš je uzeti k sebi? - upitao je Sam Marka na dan pokopa,

Mark je odmahnuo glavom na spomen svoje djevojke, dizajnerice

Alexu se, međutim, nisi nikada mogao dovoljno približiti da bi

Braća su tumarajući prešla svaki centimetar otoka, uzduž i popri-

Vrativši se u sadašnjost, Mark se pitao što bi Victoria rekla da je

Vrativši se do stola, Mark je nastavio polako piti viski. - Trebam

- Mi. Zamjenica koja će očigledno zamijeniti " ja" u veći-

Holly je došla do kuhinjskih vrata. Ustala je iz kreveta i stajala

Mark se slabašno nasmiješio i nastavio milovati Hollynu kosu. - I

Zvono na vratima dućana zazvonilo je u trenutku kada je kroz

Otkad se Čarobno ogledalo otvorilo prije tri mjeseca, posao je cva-

- Obojica su slobodni? - Pitanje koje se Maggie nije ticalo, ali

- Znaš li što je to? - Maggie ju je nježno upitala. Holly

Holly je odmahnula glavom i ugrizla se za usnicu, zamišljeno pro-

Nešto u vezi s ovom djevojčicom, s njezinim neurednim konjskim

Nolan je stajao u blizini i pravio se da provjerava poruke na mobi-

- Ovo je odličan set za početnike - rekla je Maggie. - Cesta se

Malo je zateturala kada je spremila zamotan dar u vreću s ručka-

o gospođi do vrata. Okrenuo se i rekao: - Holly, pričekaj me

- Neki ljudi... vrlo razumni znanstvenici... smatraju da školjka

- Oh, ali jest - odvratila je Maggie. - Ponekad čak i stvari koje

Djevojčica mu se nesigurno nasmiješila. Uspravila se na prste i

Šokiran jer je Holly progovorila, Mark je u trenutku sve zaboravi-

Mark je shvatio da Holly ne želi govoriti u Shelbynoj prisutnosti,

Crnorepi jeleni, pitomi poput pasa, izranjali su iz livada visoke ljetne

rakova, crva, škampa i raznih školjaka. Mogao si hodati barem

pomoć doista trebala. Alex je čak i od nepotrebnog drvnog otpada

lijepodne na mjestu koje se zvalo Engleski kamp, gdje su se Britanci

Mark je primijetio da se Sam ukipio.

- Shelby i ja nismo u službenoj vezi.

Sam je stišao ton. - Razmišljaš li ikada što će biti kada odraste?

Dragi djede Božićnjače

Mark je šutio punih pola minute.

djetinjstva bez majke. Shelby je bila najbliže savršenstvu što se toga

Kada je popio pivo, vratio se u kuću, bacio bocu u koš za smeće i

Trajekti države Washington vozili su do četiri velika otoka ovoga

Seattle radi sastanaka ili na zabavan vikend. Pronašla je nekoliko

Mark Nolan gledao ju je s pomalo dražesnim tračkom zabave u

- Ništa posebno, samo ćemo se družiti. Kuhati, jesti, piti... Moji

po satu. Prodajemo 5 vrsta proizvoda pod svojim imenom, a izbacili

Kamerun... Sviđa mi se što običan vozač kamiona može popiti jednako

lim plovilom, a lagani se šum prelijevao po valovima i sjedalima, točan

- Ne bi. Ona ne jede ugljikohidrate.

ti toranj od vafla s bananama i sljezovim kolačićima... trebala si vidjeti

- Sve je počelo zbog jedne narukvice koju je mama primijetila

- Jer nije bila stvar u narukvici.

Ona je također ustala, svjesna njegove blizine, kao da su njezina

Odrastajući u Edgemooru u Bellinghamu, Maggie, njezina braća i

uzorka. - Kad te odvedem k mami i tati, svi će nahrupiti na tebe i

- Poznajem puno slobodnih i zgodnih muškaraca u Bellinghamu -

Nakon ručka, Maggie je ustrajala da odu u Rocket Donuts. Naru-

- Ako je to htio, trebala si ga samo odvesti do Tacome - odvratio

- Možda nije, ali pitam se... kako da znam jesam li spremna za

- Tako si drag. - Uzdahnuvši, Shelby se naslonila na njega

Svatko tko se ikada vozio trajektima Washington Statea znao je