BalkanDownload

1
 BalkanDownload

Lisa Kleypas

S engleskoga prevela
ALEKSANDRA BARLOVIĆ

Mozaik knjiga

2
 BalkanDownload

Posvećeno mojoj svekrvi Ireti Ellis,

za ljubav, velikodušnost i razumijevanje,
i jer me usrećuješ kad god sam s tobom.

L. K.

3
 BalkanDownload

UVOD

LONDON, 1839.

B ile su mu dvadeset i četiri i prvi put je posjetio javnu kuću. Nick Gentry
prokleo je samog sebe zbog ledenog znoja koji mu je izbio na licu. Gorio je
od žudnje, ali je bio i hladan od straha. Godinama je to izbjegavao, sve dok ga
očajnička tjelesna potreba naposljetku nije prisilila poći onamo. Nagon za
parenjem napokon je postao jači od straha.
Prisiljavajući se nastaviti koračati, Nick se popeo stepenicama kuće od
crvenih opeka, u kojoj je gospođa Bradshaw pružala usluge imućnim
klijentima. Bilo je općepoznato da noć s jednom od djevojaka gospođe
Bradshaw košta cijelo bogatstvo, jer su to najbolje obučene prostitutke u
Londonu.
Nick će lako platiti bilo koju traženu cijenu. Kao privatni lovac na lopove
zaradio je mnogo novca, a bogatstvo je stekao i poslovima u podzemlju. Uz to
je i postao prilično poznat. Premda je bio popularan kod najvećeg dijela
javnosti, podzemlje ga se plašilo, a redarstvenici iz Ulice Bow su ga prezirali
smatrajući ga neprincipijelnim suparnikom. Redarstvenici su u tom pogledu
bih u pravu: doista je bio neprincipijelan. Skrupule znaju ometati posao pa
Nicku stoga nisu bile korisne.
Kroz prozore je dopirala glazba, a Nick je na njima vidio elegantno
odjevene muškarce i žene koji su se družili kao da su na kakvom finom
večernjem primanju. A to su zapravo bile prostitutke koje su obavljale
poslovne transakcije sa svojim klijentima. Taj se svijet znatno razlikovao od
njegove javne kuće nedaleko od Fleet Ditcha, gdje su priproste kurve u
sporednim uličicama za nekoliko šilinga opsluživale muškarce.
Nick je uspravio ramena te mjedenom alkom u obliku lavlje glave oštro
pokucao na vrata. Vrata su se otvorila i otkrila batlera kamenog lica koji ga je
upitao za razlog njegova dolaska.
Nije li to očito?— razdražljivo se zapitao Nick. — Želim upoznati koju
od žena.

4
 BalkanDownload

— Bojim se da gospođa Bradshaw trenutačno ne prima nove klijente,

gospodine...
— Recite joj da je došao Nick Gentry. — Nick je gurnuo ruke u džepove
kaputa i strogo pogledao batlera.
Batlerove oči su se razrogačile otkrivajući da prepoznaje to glasovito ime.
Otvorio je vrata i uljudno pognuo glavu. — Da, gospodine. Ako biste pričekali
u predvorju, obavijestit ću gospođu Bradshaw da ste došli.
Zrak je lagano mirisao na parfem i duhanski dim. Nick je duboko
udahnuo i pogledao po predvorju s mramornim podom i visokim bijelim
stupovima. Jedini ukras bila je slika gole žene koja se gleda u ovalnom ogledalu,
a nježnu ruku pritom lagano drži na svojem bedru. Nick je opčinjeno zurio u
tu sliku sa zlatnim okvirom. Ženin odraz u ogledalu bio je blago zamagljen, a
trokut između njezinih nogu naslikan je nejasnim potezima kista. Nick se
osjećao kao da mu je želudac pun hladnog olova. Sluga u crnim hlačama prošao
je kroz predvorje noseći poslužavnik s čašama pa je Nickov pogled brzo sišao
sa slike.
Bio je intenzivno svjestan vrata iza sebe, činjenice da bi se mogao
okrenuti i smjesta otići. Ali, predugo je bio kukavica. Što god se dogodi te noći,
izdržat će. Stišćući šake u džepovima zurio je u sjajan pod, u zavijutke bijelog i
sivog mramora koji su odražavali svjetlost lustera iznad njegove glave.
Ženski glas odjednom se lijeno prolomio zrakom. — Kakva li je čast
primiti slavnog gospodina Gentryja. Dobro došli!
Njegov pogled prešao je s ruba haljine od plavog baršuna do nasmiješenih
očiju boje šerija. Gospođa Bradshaw bila je visoka žena izvrsnih proporcija.
Njezina blijeda koža bila je lagano istočkana jantarnim pjegicama, a podignuta
kestenjasta kosa visjela joj je u labavim kovrčama. Nije bila lijepa u
uobičajenom smislu; lice joj je bilo previše pravokutno, a nos velik. Međutim,
bila je otmjena i besprijekorno dotjerana te je u sebi imala nešto toliko
privlačno da se ljepota doimala krajnje nepotrebnom.
Smiješila se tako da se Nick unatoč svemu opustio. S vremenom će
doznati da u toj reakciji nije bio usamljen. Svi su se muškarci opuštali u ugodnoj
prisutnosti Gemme Bradshaw. Bilo je dovoljno pogledati je da biste znali kako
joj ne smetaju priproste riječi i noge u čizmama na stolu, da voli dobru šalu te
da nikad nije sramežljiva ili ohola. Muškarci su je obožavali jer je ona posve
očito obožavala njih.

5
 BalkanDownload

Nicku je uputila urotnički osmijeh i izvela kniks tek toliko da mu pokaže

svoje veličanstveno poprsje. — Recite mi da niste došli poslovno, nego zbog
užitka. — Kad je on kratko kimnuo, ponovno se nasmiješila. — Sjajno. Prođite
sa mnom kroz salon pa ćemo porazgovarati o tome kako vam se može ugoditi.
— Prišla mu je i uhvatila ga pod ruku. Nick se blago trgnuo susprežući
instinktivan poriv da odgurne njezinu ruku.
Madam nije mogla ne primijetiti krutost njegove ruke. Odmaknula je
ruku i nastavila ugodno čavrljati kao da se ništa neugodno nije dogodilo. —
Ovuda, molim vas. Moji gosti često vole kartati ili igrati bilijar, ili se opuštati u
sobi za pušenje. Možete razgovarati s koliko god djevojaka želite prije no što
odaberete jednu. Ona će vas tada odvesti u jednu od soba na katu. Njezino
društvo bit će vam naplaćeno po satu. Sve djevojke sam sama obučila, ali ćete
otkriti da svaka posjeduje vlastitu, posebnu darovitost. Dakako, razgovarat
ćemo o vašim sklonostima jer su neke djevojke sklonije upustiti se u grubu igru.
Kad su ušli u salon, nekoliko žena koketno je pogledalo Nicka. Sve su
izgledale zdravo i dotjerano, posve drugačije od kurvi koje je vidio nedaleko
od Fleet Ditcha i Newgatea. Očijukale su, čavrljale i pregovarale opušteno kao
i gospođa Bradshaw.
— Bilo bi mi zadovoljstvo predstaviti vam nekoliko njih — rekao je blag
glas gospođe Bradshaw. — Je li vam koja zapela za oko?
Nick je odmahnuo glavom. Inače je bio poznat po otmjenoj oholosti, po
uglađenom, opuštenom zadirkivanju svojstvenom prevarantu. Međutim, u toj
nepoznatoj situaciji riječi su ga iznevjerile.
— Smijem li predložiti? Ona tamnokosa djevojka u zelenoj haljini
iznimno je popularna. Ime joj je Lorraine. Dražesna je i živahna te bistra. Ona
koja stoji blizu nje, ona plavuša... to je Mercia. Povučenija je, nježnija, što se
sviđa mnogim klijentima. A Nettie, ona malena pokraj ogledala, vješta je u
nešto egzotičnijim umijećima... — Gospođa Bradshaw zastala je opazivši da je
Nickova čeljust ukočena. — Ili vam se više sviđa iluzija nevinosti? — tiho je
upitala. — Mogu vam ponuditi djevojku sa sela koja iznimno uvjerljivo glumi
djevicu.
Nick jednostavno nije znao što mu se sviđa. Sve ih je pogledao,
tamnokosu, plavokosu, vitku, zaobljenu, djevojke svih zamislivih oblika,
veličina i nijansi, i ta raznolikost odjednom mu je bila previše. Pokušao je
zamisliti da liježe s bilo kojom od njih i na čelu mu je izbio novi znoj.

6
 BalkanDownload

Ponovno je pogledao gospođu Bradshaw. Njezine su oči bile bistre, tople

smeđe, a iznad njih crvenkaste obrve nekoliko nijansi tamnije od kose. Njezino
visoko tijelo bilo je primamljivo igralište, a usta su joj izgledala baršunasto i
meko. Ali, pjegice su bile presudne. Jantarne pjegice krasile su njezinu blijedu
kožu kao da su je veselo poprskale, budeći u njemu želju da se nasmiješi.
— Vi ste jedina ovdje koju se isplati imati — čuo se kako govori.
Njezine crvene trepavice spustile su se skrivajući njezine misli, ali je Nick
osjetio da ju je iznenadio. Osmijeh joj je podignuo kutove usana. — Dragi
gospodine Gentry, to je divan kompliment. Ali, ja ne liježem s klijentima svoje
kuće. Ti dani su davna prošlost. Morate mi dopustiti da vas upoznam s kojom
od djevojaka pa...
— Želim vas — ustrajao je.
Kad je gospođa Bradshaw u njegovim očima vidjela otvorenu iskrenost,
blago rumenilo prekrilo joj je obraze. — Zaboga — rekla je i odjednom se
nasmijala. — Doista nije lako natjerati ženu staru trideset i osam godina da
porumeni. Mislila sam da sam zaboravila kako se to postiže.
Nick joj nije uzvratio osmijeh. — Platit ću bilo koju cijenu.
Gospođa Bradshaw začuđeno je odmahnula glavom, i dalje nasmiješena,
a tada se usredotočeno zagledala u njegovu košulju kao da se bori s kakvim
teškim pitanjem. — Nikada ne postupam impulzivno. To je moje osobno
pravilo.
Nick je polako posegnuo prema njezinoj ruci, dodirnuo je iznimno
pažljivo i prešao prstima preko njezina dlana, oprezno i intimno. Iako je ona
imala duge šake, primjerene ženi njezine visine, njegove su bile mnogo veće, a
prsti dvostruko deblji od njezinih tankih. Milovao je vlažne pregibe na
unutarnjoj strani njezinih prstiju. — Svako je pravilo potrebno prekršiti s
vremena na vrijeme — rekao je.
Madam je podignula pogled, naizgled opčinjena nečime što je ugledala
na njegovu zasićenom licu. Doimalo se da je iznenada odlučila. — Pođite sa
mnom.
Nick je krenuo za njom iz salona ne obraćajući pozornost na poglede koji
su ih pratili. Ona ga je provela kroz predvorje te uza zavojite stepenice koje su
vodile u privatni apartman. Apartmani gospođe Bradshaw bili su raskošni, ali
udobni, namještaj debelo pojastučen, zidovi presvučeni francuskim papirom, a
u kaminu je plamtjela velikodušno naložena vatra. Na stoliću u salonu bila je

7
 BalkanDownload

zbirka svjetlucavih kristalnih boca i čaša. Gospođa Bradshaw uzela je čašicu sa

srebrnog poslužavnika i pogledala ga s izrazom očekivanja na licu. — Brendi?
Nick je odmah kimnuo.
Ona mu je natočila zlatnocrvenu tekućinu u čašicu. Stručno je kresnula
šibicu i zapalila svijeću na stoliću. Uzela je čašicu za držak i okrenula je prema
plamenu svijeće. Kad se brendi zagrijao koliko je željela, pružila mu je čašicu.
Nijedna žena još to nije učinila za njega. Brendi je bio bogatog i orašastog okusa,
a njegov blag miris lebdio mu je u nosnice dok je pio.
Pogledao je po salonu i vidio da je jedan zid prekriven policama za knjige
punim svezaka uvezenih u kožu. Približio se policama kako bi ih promotrio.
Iako nije dobro čitao, razabrao je da je većina knjiga o seksu i o ljudskoj
anatomiji.
— Moj hobi — rekla je gospođa Bradshaw, a u očima joj je zablistao
prijateljski izazov. — Skupljam knjige o seksualnim tehnikama i običajima
različitih kultura. Neke od tih knjiga prilično su rijetke. U proteklih deset
godina stekla sam veliko znanje o svojoj omiljenoj temi.
— Pretpostavljam da je to zanimljivije od skupljanja burmutica — rekao
je Nick, a ona se nasmijala.
— Ostanite ovdje. Začas se vračam. Dok me nema, slobodno pogledajte
moju biblioteku.
Ušla je u susjednu sobu u kojoj se vidio dio kreveta sa stupovima.
U Nickovu želucu ponovno se pojavio onaj osjećaj olova. Popio je piće u
jednom gutljaju blage vatre, odložio čašicu i prišao policama. Pozornost mu je
privukao veliki svezak uvezen u crvenu kožu. Stara koža blago je zaškripila kad
je otvorio knjigu prepunu ručno naslikanih ilustracija. Njegova uzavrela utroba
zgrčila se u golemi čvor kad je vidio crteže tijela koja se izvijaju u seksualnim
položajima čudnijim od svega što je mogao i zamisliti. Srce mu je lupalo u rebra
čak i dok mu je penis bubrio od pojačane želje. Brzo je zatvorio knjigu i gurnuo
je natrag na policu. Ponovno je prišao stoliću i natočio si još jednu čašicu
brendija te je iskapio i ne osjetivši okus.
Gospođa Bradshaw vratila se brzo kao što je i obećala te stala na pragu.
Presvukla se u tanku kućnu haljinu obrubljenu čipkom, s dugim i zvonolikim
rukavima u srednjovjekovnom stilu. Bijela čipkasta haljina otkrivala je vrške
njezinih punih dojki i čak sjenu dlaka između bedara. Madam je imala
veličanstveno tijelo i toga je bila svjesna. Jednu je nogu savinula u koljenu, koje

8
 BalkanDownload

je virilo kroz kućnu haljinu, otkrivajući dugu, glatku liniju njezine noge.
Plamena kosa u valovima je padala preko njezinih ramena i niz leđa pa se
doimala mlađom, mekšom.
Drhtaj žudnje kliznuo je niz Nickovu kralježnicu, a prsa su mu se
otežano podizala i spuštala.
— Želim da znate da sam izbirljiva u pogledu svojih ljubavnika. —
Madam mu je gestom pokazala neka joj priđe. — Darovitost poput moje
nipošto ne bi trebala biti protraćena.
— Zašto ja? — upitao je Nick glasom koji je postao hrapav. Prišao joj je
još bliže, dovoljno blizu da shvati kako ona ne nosi parfem. Mirisala je na sapun
i čistu kožu, što uzbuđuje mnogo jače nego miris jasmina ili ruža.
— Zbog načina na koji ste me dodirnuli. Instinktivno ste pronašli
najprijemljivija mjesta na mojoj šaci... sredinu dlana i unutarnje dijelove
članaka. Malobrojni muškarci posjeduju toliku tankoćutnost.
Umjesto da se osjeti polaskano, Nick je doživio plamen panike. Madam
je imala očekivanja od njega, očekivanja koja on zasigurno neće ispuniti.
Trudio se da mu lice ostane bezizražajno, ali mu je srce mučno pretrnulo kad
ga je ona povukla u toplu, vatrom osvijetljenu spavaću sobu. — Gospođo
Bradshaw — rekao je u nelagodi dok su se približavali krevetu — trebao bih
vam reći...
— Gemma — promrmljala je.
— Gemma — ponovio je Nick i osjetio kako ga sve suvisle misli
napuštaju kad je ona gurnula kaput s njegovih ramena i pomogla mu svući ga.
Madam je odvezala čvor njegove oznojene kravate i nasmiješila se
njegovu rumenom licu. — Drhtiš kao trinaestogodišnjak. Zar se glasoviti
gospodin Gentry toliko plaši leći sa slavnom gospođom Bradshaw? Ne bih to
očekivala od toliko iskusnog muškarca. U toj dobi zacijelo nisi djevac.
Muškarac kojemu su... dvadeset i tri?
— Dvadeset i četiri. — Iznutra je umirao znajući da je nikako ne može
zavarati i uvjeriti da je iskusan muškarac. Teško je progutao i promuklo rekao:
— Nisam to još radio.
Crveni lukovi njezinih obrva blago su se podignuli. — Nikad nisi posjetio
javnu kuću?
On je nekako uspio istisnuti riječi iz bolnog grla. — Nikad nisam vodio
ljubav sa ženom.

9
 BalkanDownload

Izraz Gemminog lica nije se promijenio, ali je Nick osjetio njezinu

zapanjenost. Nakon duge, diplomatske stanke taktično ga je upitala: — Dakle,
bio si intiman s drugim muškarcima?
Nick je odmahnuo glavom, zagledan u tapete s uzorkom. Tešku tišinu
narušavalo je samo lupanje u njegovim ušima.
Madamina radoznalost bila je gotovo opipljiva. Popela se na pomičnu
drvenu stepenicu, koja je bila postavljena pokraj visokog kreveta, pa na
madrac. Polako je legla na bok i opustila se poput mačke. U svojem beskrajnom
razumijevanju muškog spola ostala je tiha i strpljivo je čekala.
Nick se trudio zvučati hladno, ali mu se u glasu ipak čulo drhtanje. —
Kad mi je bilo četrnaest, osuđen sam na deset mjeseci u brodskom zatvoru.
Po izrazu Gemmina lica vidio je da je odmah shvatila. Teški uvjeti na tim
brodovima, činjenica da su muškarci bili u jednoj velikoj ćeliji okovani zajedno
s dječacima gotovo da nije bila tajna. — Muškarci na tom brodu pokušali su te
silovati — rekla je. Ton joj je bio neutralan kad je postavila to pitanje. — Je li
ijedan od njih uspio?
— Nije. Ali od tada... — Nick je zastao i nekoliko trenutaka šutio. Nikada
nikome nije rekao za prošlost koja ga je proganjala, njegove strahove nije bilo
lako pretočiti u riječi. — Ne podnosim dodire — polako je rekao. — Ničije, ni
na koji način. Htio sam... — Na trenutak je zastao, zbunjen. — Katkad toliko
silno želim ženu da gotovo ludim od želje. Ali, doima se da ne mogu... —
Utonuo je u tišinu bespomoćnosti. Doimalo mu se nemogućim objasniti da su
seks, bol i osjećaj krivnje za njega isprepleteni, da mu se jednostavan čin
vođenja ljubavi s nekime doima nemogućim kao i skok s litice. Dodir druge
osobe, koliko god bezazlen, u njemu je izazivao opasnu potrebu da se brani.
Da je Gemma reagirala dramatično, užasnula se ili suosjećala s njim,
pobjegao bi. Ali, ona ga je samo zamišljeno gledala. U jednom skladnom
pokretu zamahnula je dugim nogama preko ruba kreveta i kliznula na pod.
Stala je pred njega i počela mu otkopčavati prsluk. Nick se ukočio, ali se nije
odmaknuo. — Zacijelo maštaš — rekla je Gemma. — Zamišljaš slike i misliš
misli koje te uzbuđuju.
Nickovo disanje postalo je plitko i ubrzano kad je zbacio prsluk sa sebe.
Ostaci hirovitih snova vrtložili su se u njegovu umu... razuzdane misli koje su
njegovo tijelo činile nabijenim energijom i bolnim u pustoj tami. Da, maštao
je, zamišljao je kako žene stenju sputane pod njim, raširenih nogu, dok se on
smješta među njih. Takvu sramotu nipošto nije mogao priznati. Ali, u smeđim

10
 BalkanDownload

očima Gemme Bradshaw bio je gotovo neodoljiv poziv. — Najprije ću ja tebi

reći svoje — ponudila je. — Želiš li to?
Oprezno je kimnuo, a vrelina se proširila njegovim preponama. —
Maštam o tome kako sam gola pred muškom publikom. — Gemmin glas bio je
dubok i vreo kad je nastavila. — Biram jednog koji mi se sviđa. On mi se
pridružuje na pozornici i izvodi svaki seksualni čin koji poželim. Potom
izaberem sljedećeg, pa još jednog, sve dok nisam potpuno zadovoljena.
Povukla je rub njegove košulje iz hlača. Nick ju je podignuo preko glave
i bacio na pod, vlažnu. Penis mu je bolno pulsirao dok je Gemma gledala
njegovo golo tijelo. Dodirnula je guste dlake na njegovim prsima, mnogo
tamnije od smeđe kose na njegovoj glavi. Iz Gemminog grla izašao je zvuk
divljenja. — Prilično si mišićav. To mi se sviđa. — Vrhovi njezinih prstiju
odvažili su se krenuti kroz zamršene kovrče i milovati vruću kožu ispod njih,
a Nick je instinktivno zakoračio unatrag. Gemma mu je polaganom kretnjom
pokazala neka se vrati. — Dragi, bojim se da dodire ne možeš izbjeći ako želiš
voditi ljubav. Budi miran. — Posegnula je prema gornjem gumbu njegovih
hlača. — A sad ti meni otkrij o čemu maštaš.
Nick je gledao u strop, u zid, u prozore zastrte baršunom, sve samo kako
ne bi gledao njezine ruke na svojem međunožju. — Želim... imati nadzor —
promuklo je rekao. — Zamišljam kako vežem ženu za krevet. Ne može se
pomaknuti i ne može me dodirnuti... ne može me spriječiti pa mogu činiti što
želim.
— Mnogi muškarci maštaju o tome. — Gemma je gornjom stranom
prstiju okrznula donju stranu njegova penisa dok je otkopčavala zadnje gumbe.
Nick je odjednom zaboravio disati. Madam se nagnula bliže pa se njezin dah
provukao kroz kovrče na njegovim prsima. — A što činiš svezanoj ženi? —
promrmljala je.
Njegovo se lice smračilo u valu uzbuđenja i nelagode. — Dodirujem je
posvuda. Dodirujem je ustima i prstima... prisiljavam je da me moli neka je
uzmem. Prisiljavam je vrištati. — Stisnuo je zube i zastenjao u grlu kad su
njezini dugi, hladni prsti obuhvatili tijelo njegova penisa i oslobodili ga iz
hlača. — Bože...
— Pa — rekla je predući dok je vještim prstima silazila do balčaka pa
ponovno prema gore, do napeto nabrekle glave. — Vrlo si velikodušno
obdaren mladić.

11
 BalkanDownload

Nick je zatvorio oči nastojeći doći k sebi od silovitog vala osjeta. —

Zadovoljava li to ženu? — upitao je kolebljivim glasom.
Gemma ga je nastavila milovati dok je odgovarala. — Ne sve žene. Neke
ne mogu lako primiti muškarca tvoje veličine. Ali, tome je moguće izaći nakraj.
— Blago ga je pustila te prišla velikoj kutiji od mahagonija na noćnom
ormariću, podignula poklopac i počela prevrtati njezin sadržaj. — Svuci
preostalu odjeću — rekla je ne gledajući ga.
Strah i žudnja silovito su se sukobili u njemu. Naposljetku je pobijedila
žudnja. Nick je svukao odjeću osjećajući se ranjivo i bolno strastveno. Gemma
je pronašla ono što je tražila, okrenula se i nešto mu lagano dobacila.
Nick je šakom refleksno uhvatio taj predmet. Bilo je to uže od baršuna
boje crnog vina.
Zbunjeno je gledao kako Gemma odvezuje kućnu haljinu i pušta je da joj
padne oko stopala. Svaki djelić njezina snažnog, podatnog tijela bio je otkriven,
uključujući bujne, jarke dlake u njezinom međunožju. S izazovnim osmijehom
popela se na krevet te pritom pokazala velikodušno zaobljenu stražnjicu. Legla
je na leđa, oslonila se na laktove i kimnula prema baršunastom užetu koje je
držao u ruci. — Vjerujem da znaš što ti je činiti — rekla je.
Nick je bio zadivljen i zbunjen jer se toliko potpuno prepustila neznancu.
— Vjeruješ mi dovoljno da mi dopustiš učiniti to?
Njezin je glas bio vrlo mek. — To će iziskivati povjerenje s obje strane,
zar ne?
Nick joj se pridružio na krevetu, a ruke su mu drhtale dok joj je vezao
zapešća jedno uz drugo i potom ih pričvrstio uz zaglavlje. Njezino glatko tijelo
bilo mu je potpuno na raspolaganju. Popeo se na nju, sagnuo glavu i poljubio
je u usta. — Kako ti mogu ugoditi? — šapnuo je.
— Ovaj put ugodi sebi. — Njezin je jezik dodirnuo njegovu donju usnu
u laganom, svilenom potezu. — Poslije se možeš baviti mojim potrebama.
Nick ju je istraživao polako, a njegove su se strepnje rastapale u bujici
vreline. Žudnja je grmjela kroz njega dok je nalazio mjesta od kojih se izvijala...
udubljenje na njezinu vratu, unutarnja strana laktova, osjetljiv donji dio dojki.
Milovao je, kušao i grickao njezinu kožu, opijao se njezinom glatkoćom,
njezinim ženskim mirisom. A kad je njegova strast naposljetku dosegnula
neizdrživ vrhunac, spustio se između njezinih bedara i prodro u vlažne, tople
dubine za kojim je silno žudio. Na njegovu vječnu sramotu, svršio je nakon

12
 BalkanDownload

samo jednog prodiranja, prije no što ju je zadovoljio. Tijelo mu je drhtalo u

neizdrživom užitku pa je zagnjurio lice u njezinu plamenu kosu dok je grubo
stenjao.
Potom je, teško dišući, petljao oko Gemminih svezanih zapešća. Kad ju
je oslobodio, prevrnuo se na bok, podalje od nje, i zagledao se u sjene na zidu.
Vrtjelo mu se od olakšanja. Zbog nekog nepojmljivog razloga pekli su ga kutevi
očiju pa ih je čvrsto zatvorio odupirući se užasnoj prijetnji suza.
Gemma mu se približila odostraga i lagano stavila ruku na njegov goli
kuk. Nick se trznuo od njezinog dodira, ali se nije odmaknuo. Njezina su se
usta utisnula u gornji dio njegove kralježnice, a osjet je sijevnuo sve do njegovih
prepona. — Ti obećavaš — promrmljala je. — Bila bi šteta da tvoje sposobnosti
ostanu nerazvijene. Nick, uputit ću ti poziv koji rijetko upućujem. Posjeti me
s vremena na vrijeme pa ću dijeliti svoje znanje s tobom. Mnogo je toga čemu
te mogu poučiti. Naknada neće biti potrebna... samo mi s vremena na vrijeme
donesi kakav dar. — Kad se on nije pomaknuo, nježno mu je zagrizla vrat. —
Kad završim s tobom, nijedna žena na svijetu neće ti moći odoljeti. Što kažeš
na to?
Nick se okrenuo, pritisnuo je na madrac i zagledao se u njezino
nasmiješeno lice. — Spreman sam za prvu pouku — rekao je i pokrio njezina
usta svojim.

13
 BalkanDownload

PRVO POGLAVLJE

TRI GODINE POSLIJE

N ick je bez kucanja ušao u Gemmin privatni apartman, što mu je već dugo
bilo navika. Bilo je nedjeljno poslijepodne, vrijeme u koje su se sastajali
gotovo svaki tjedan. Do tada je već poznati miris tog mjesta, kože, alkohola i
nagovještaj svježeg cvijeća, bio dovoljan da pokrene tiho brujanje uzbuđenja u
njegovu tijelu. Njegova je želja danas bila neuobičajeno jaka jer ga je posao dva
tjedna držao daleko od Emme.
Nick je bez pogovora slijedio Gemmina pravila od prve noći kad su se
upoznali. Drugog izbora nije imao ako je želio nastaviti viđati se s njom. Na
određeni su način bili prijatelji, ali je njihova interakcija bila isključivo tjelesna.
Gemma nije iskazala zanimanje za ono što je u njegovu srcu, pa čak ni za to
ima li uopće srce. Bila je ljubazna, ali kad je Nick u jednoj od rijetkih situacija
oprezno progovorio o nečemu Što nije bilo površno, blago ga je ignorirala. A
on je uvidio da je to zapravo i bolje. Nije je želio izložiti ružnoći svoje prošlosti
ili složenom klupku emocija koje je držao u sebi.
I stoga su se jednom tjedno družili u krevetu, a njihove su tajne bile na
sigurnom... učiteljica i njezin revni učenik. Nick je u luksuznom utočištu
Gemmine spavaće sobe prekrivene zlatnim tapetama o vođenju ljubavi naučio
više no što je ikada smatrao mogućim. Stekao je razumijevanje ženske
seksualnosti koje su malobrojni muškarci stekli... razumijevanje složenosti
ženskog užitka, načina na koje može uzbuditi njezin um jednako kao i tijelo.
Naučio je koristiti se prstima, jezikom, zubima i penisom, nježno i snažno. Ali,
najviše je naučio o disciplini, o tome kako strpljivost i kreativnost mogu čak i
iskusnu gospođu Bradshaw potaknuti da vrišti dok ne promukne. Znao je kako
ženu može satima držati na rubu ekstaze. Znao je i dovesti ženu do vrhunca
samo ustima na njezinoj bradavici, ili laganim dodirom vrha prsta.
Kad su se zadnji put sastali, Gemma mu je postavila izazov: neka je bez
ijednog dodira dovede do orgazma. On joj je deset minuta šaptao u uho
dočaravajući seksualne predodžbe koje su bile sve divnije vatrene, dok
naposljetku nije porumenjela i zadrhtala pokraj njega.

14
 BalkanDownload

Nick je pomislio na njezino raskošno tijelo i, ulazeći u njezin salon,

osjetio kako ga preplavljuje toplina. Zastao je kad je ugledao plavokosog
mladića koji je sjedio na počivaljci presvučenoj baršunom, odjeven samo u
svileni ogrtač boje vina. Zapanjio se shvativši kako je to ogrtač koji je sam
odijevao kad god je posjetio Gemmu.
Ona mu nije obećala vjernost, a on si nije umišljao da joj je protekle tri
godine bio jedini ljubavnik. Pa ipak, zapanjio ga je prizor drugog muškarca u
njezinu salonu te prepoznatljiv miris seksa u zraku.
Kad ga je neznanac ugledao, porumenio je i uspravio se iz opuštenog
položaja. Bio je snažne građe i svijetle kože, a u njemu je preostalo dovoljno
nevinosti da mu u toj situaciji bude neugodno.
Gemma je izašla iz svoje spavaće sobe u prozirnom negližeu koji jedva
da je pokrivao vrške njezinih ružičastosmeđih bradavica. Nasmiješila se kad je
ugledala Nicka, naizgled nimalo uznemirena njegovim neočekivanim
dolaskom. — O, zdravo, dragi — promrmljala je opušteno i prijateljski, kao i
uvijek. Možda nije planirala da on upravo na taj način otkrije tko je njezin novi
cher ami, ali nije se uzrujala zbog toga.
Okrenula se prema plavokosom i tiho mu se obratila. — Pričekaj me u
spavaćoj sobi.
On ju je poslušao uputivši joj pogled pun žarkog divljenja.
Dok je Nick gledao kako mladić nestaje u susjednoj sobi, prisjetio se kako
je tri godine prije bio neiskusan, kako je gorio i kako je bio opčinjen Gemminim
čulnim umijećem.
Gemma je graciozno podignula ruku kako bi pomilovala njegovu tamnu
kosu. — Nisam očekivala da ćeš se toliko brzo vratiti iz istrage — rekla je bez
imalo nelagode. — Kao što vidiš, sa mnom je moj novi štićenik.
— I moja zamjena — rekao je Nick više nego što je pitao dok ga je polako
preplavljivao hladan osjećaj napuštenosti.
— Da — tiho je rekla Gemma. — Tebi moja pouka više nije potrebna.
Sada kad si naučio sve čemu sam te mogla poučiti, samo je pitanje trenutka kad
će naše prijateljstvo postati ustajalo. Radije bih ga okončala dok je još ugodno.
Nicku je bilo iznenađujuće teško progovoriti. — I dalje te želim.
— Samo zato što se sa mnom osjećaš sigurno, poznata sam ti. — Gemma
se ljubazno nasmiješila i nagnula se kako bi ga poljubila u obraz. — Dragi,
nemoj biti kukavica. Vrijeme je da pronađeš drugu.

15
 BalkanDownload

— Tebe nitko ne može zamijeniti — grubo je odgovorio.

Time je izazvao blag smijeh i još jedan poljubac. — To govori da je još
mnogo toga što moraš naučiti. — U njezinim bistrim smeđim očima zablistao
je vragolast osmijeh. — Pronađi ženu koja zaslužuje tvoju darovitost. Legni s
njom. Navedi je da se zaljubi u tebe. Svatko bi trebao barem jednom iskusiti
ljubavnu vezu.
Nick ju je uvrijeđeno pogledao. — To je posljednje što mi je potrebno —
rekao je, a ona se nasmijala.
Gemma se odmaknula, nehajno izvadila ukosnice i oslobodila kosu. —
Bez zbogom — rekla je stavljajući ukosnice na stol pokraj počivaljke. — Više
volim doviđenja. A sada me ispričaj, učenik me čeka. Ako želiš, popij nešto
prije odlaska.
Nick je, zapanjen, ostao nepomično stajati kad je ona otišla u spavaću
sobu i uz čvrst škljocaj zatvorila vrata. — Isuse — promrmljao je. Smijeh
nevjerice oteo mu se kad je shvatio koliko je lako otpravljen nakon svega što
su zajedno radili. Pa ipak, nije mogao osjetiti nimalo gnjeva. Gemma je bila
previše velikodušna, previše ljubazna da bi osjećao bilo što osim zahvalnosti.
Pronađi drugu ženu — tupo je pomislio. To mu se doimalo nemogućim.
Oh, posvuda je bilo žena, uglađenih, priprostih, punašnih, vitkih, tamnokosih,
svjetlokosih, visokih, niskih, a on je u svakoj od njih pronašao nešto što mu se
sviđalo. Ali, Gemma je bila jedina s kojom se ikad usudio osloboditi svoju
seksualnost. Nije mogao zamisliti kako bi mu bilo s drugom.
Navesti ženu da se zaljubi u njega? Nick se ogorčeno nasmiješio prvi put
pomislivši kako Gemma nije znala o čemu, dovraga, govori. Nijedna ga žena ne
bi mogla zavoljeti... a ako bi ga koja ikada i zavoljela, bila bi doista luda.

16
 BalkanDownload

DRUGO POGLAVLJE

B ila je ondje. Bio je uvjeren u to.

Nick je pozorno promatrao uzvanike zabave koji su milili vrtovima iza
Stony Cross Parka. Ruka mu je kliznula u džep jakne i pronašla minijaturnu
kutijicu u kojoj je bio portret Charlotte Howard. Njegov je palac polako
milovao sjajnu, ocakljenu stranu kutijice dok mu je pogled i dalje bio uprt
prema gomili.
Dvomjesečna potraga za Charlotte dovela ga je u Hampshire, mjesto čiji
su brežuljci obrasli vrijeskom te okruženi starim lovačkim šumama i opasnim
močvarama. Ta je zapadna grofovija bila imućna, a njezinih dvadeset trgovišta
bilo je prepuno vune, trupaca, mliječnih proizvoda, meda i slanine. Od svih
poznatih imanja u Hampshireu Stony Cross Park smatrao se najboljim. Kuća i
privatno jezero nalazili su se u plodnoj dolini rijeke Itchen. Nick je sarkastično
pomislio kako to nije loše mjesto za skrivanje. Ako se njegove sumnje pokažu
osnovanim, Charlotte se zaposlila u kućanstvu grofa od Westcliffa, u kojem
služi kao družbenica njegove majke.
Nick je u potrazi za Charlotte o njoj doznao sve što je mogao jer je
pokušavao shvatiti kako je razmišljala i kako se osjećala te kako su je drugi
doživljavali. Zanimljivo je da su priče o njoj bile toliko proturječne da se Nick
pitao opisuju li njezine prijateljice i članovi obitelji istu djevojku.
Prema njezinim roditeljima, bila je poslušna kći, željna ugoditi i
strahovala je od prijekora. Njezin je nestanak bio veliko iznenađenje jer su
vjerovali da se pomirila sa sudbinom, s činjenicom da će postati nevjesta lorda
Radnora. Charlotte je od ranog djetinjstva znala da o tome ovisi dobrobit
njezine obitelji. Obitelj Howard pogodila se s vragom te dala budućnost svoje
kćeri za financijske nagrade koje im je Radnor mogao pružiti. Više od deset
godina uživali su u njegovu pokroviteljstvu. Ali, upravo kad je došlo vrijeme
da se vragu plati dug, Charlotte je pobjegla. Obitelj Howard Nicku je jasno dala
do znanja kako želi da se Charlotte pronađe i bez odgađanja preda Radnoru.
Nisu shvaćali što ju je potaknulo na bijeg jer su vjerovali da bi dobro živjela kao
lady Radnor.
Charlotte očito nije dijelila njihovo mišljenje. Njezine prijateljice u
internatu za djevojke iz imućnih obitelji u školi Maidstone’s, koji je Charlotte

17
 BalkanDownload

pohađala, s oklijevanjem su opisale djevojku koja je Radnoru sve više zamjerala

to što nadzire svaki aspekt njezina života. Osoblje škole željelo je velikodušne
financijske darove koje je Radnor davao pa je rado postupalo u skladu s
njegovim željama. Charlottin nastavni plan razlikovao se od plana svih drugih
učenica; Radnor joj je izabrao predmete koje je trebala učiti. Zahtijevao je da u
krevet liježe sat vremena prije nego druge učenice. Odredio je čak i koliko joj
je hrane potrebno davati nakon što je za jednog od njezinih posjeta roditeljima
primijetio da se udebljala i da bi trebala smršavjeti.
Premda je Nick shvaćao Charlottinu pobunu, nije suosjećao s njom. Nije
suosjećao ni s kim. Odavno je prihvatio nepravednost života, okrutne zaokrete
sudbine koje nitko nije mogao zauvijek izbjegavati. Teškoće školarke nisu bile
ništa u usporedbi s ružnoćom koju je sam vidio te iskusio. Doveo bi je Radnoru
bez imalo grižnje savjesti, uzeo ostatak naknade i tada potpuno zaboravio tu
nesretnu buduću nevjestu.
Pogled mu je nemirno prelazio po prizoru, ali još nije opazio ni traga
Charlotte. U velikoj kući bilo je više od trideset obitelji koje su prisustvovale
zabavi u trajanju od mjesec dana. Domaćin tog godišnjeg događaja bio je lord
Westcliff. Dani su bili posvećeni lovu, pucanju i ribolovu. Svaku večer nudila
se zabava u obliku glazbenih večeri i plesa.
Premda je bilo gotovo nemoguće dobiti traženu pozivnicu za Stony Cross
Park, Nicku je to pošlo za rukom uz pomoć šogora sir Rossa Cannona. Odlučio
je glumiti aristokrata kojemu je dosadno pa ima potrebu okrijepiti se tako što
će nekoliko tjedana boraviti na selu. Grof od Westcliffa je na zahtjev sir Rossa
uputio pozivnicu ne znajući da je Nick redarstvenik iz Ulice Bow u potrazi za
odbjeglom nevjestom.
Bezbroj svjetala visjelo je s grana hrasta pa je ženski nakit divno
svjetlucao. Sarkastičan osmijeh potegnuo je jednu stranu Nickovih usana kad
je pomislio koliko bi lako bilo uzeti nakit tim ženama. Ne tako davno učinio bi
upravo to. Bio je čak i bolji lopov nego lovac na lopove. Ali, sada je bio lovac i
trebao je biti pošten.
— Lord Sydney. — Muški glas prekinuo ga je u mislima pa se Nick
okrenuo od terase prema Marcusu, lordu Westcliffu. Grof je bio dojmljiva
osoba. Premda je bio prosječne visine, tijelo mu je bilo široko te iznimno
mišićavo, gotovo bikovsko u silno razvijenoj moći. Crte lica bile su mu
upečatljive i odlučne, a pronicljive crne oči duboko uvučene na njegovu
tamnoputom licu.

18
 BalkanDownload

Westcliff nije bio nimalo nalik vitkim, svijetlim muškarcima koji su

činili najviše krugove društva. Da nije bio odjeven u elegantnu večernju
odjeću, moglo bi se pretpostaviti da je lučki radnik ili nadničar. Ali,
Westcliffova krv bila je nedvojbeno plava. Naslijedio je jednu od najstarijih
grofovija među visokim plemstvom, plemićku krunu koju su njegovi preci
osvojili početkom četrnaestog stoljeća. Ironijom sudbine, govorkalo se da grof
nije gorljivi pristaša Monarhije, pa čak ni nasljeđivanja plemićke titule jer je
vjerovao da nijedan čovjek ne bi trebao biti pošteđen muka i teškoća običnog
života.
Westcliff je nastavio svojim izrazito promuklim glasom. — Dobro došao
u Stony Cross, Sydney.
Nick je izveo plitak naklon. — Hvala vam, lorde.
Grof ga je promotrio neskriveno sumnjičavo. — Vaš pokrovitelj, sir Ross,
u pismu je spomenuo da patite od dosade. — Ton njegova glasa jasno je otkrivao
nesnošljivost prema imućnim ljudima koji se žale na pretjeranu dosadu.
Nick je osjećao isto. Bio je nezadovoljan zbog nužnosti glumljenja
dosade, ali je to bilo dio varke. — Da — rekao je s umornim osmijehom. —
Teško stanje. Postao sam uistinu potišten. Savjetovali su mi da bi promjena
okruženja mogla pomoći.
Iz grofova grla izašao je zvuk osornog gunđanja. — Mogu vam
preporučiti odličan lijek za dosadu, jednostavno prionite kakvoj korisnoj
aktivnosti.
— Predlažete li mi rad? — Nick je izveo grimasu gađenja. — To bi možda
koristilo nekome drugome. Ali, moja vrsta dosade iziskuje pažljivu ravnotežu
odmora i zabave.
U Westcliffovim crnim očima bljesnuo je prijezir. — Nastojat ćemo vam
pružiti zadovoljavajuću količinu jedno i drugog.
— Veselim se tome — promrmljao je Nick pazeći na naglasak. Iako je
rođen kao vikontov sin, previše godina provedenih u londonskom podzemlju
donijelo mu je kadencu nižeg društvenog sloja i strašno mekane suglasnike. —
Westcliffe, u ovom trenutku najviše bi mi godilo popiti piće i pronaći društvo
kakve ugodne zavodnice.
— Imam izvrstan Longueville Armagnac — promrmljao je grof, očito
jedva čekajući da umakne Nickovu društvu.
— To bi bilo vrlo dobro.

19
 BalkanDownload

— U redu. Poslat ću slugu neka vam donese času. — Westcliff se okrenuo

i pošao.
— A zavodnica? — ustrajao je Nick susprežući smijeh zbog načina na
koji su se grofova leđa ukočila.
— To ćete si morati sami pribaviti, Sydney.
Kad je grof otišao s terase, Nick si je dopustio kratko se nasmiješiti. Do
tada je vrlo uspješno glumio razmaženog plemića. Uspio je nepodnošljivo
uzrujati grofa. Westcliff mu se zapravo prilično svidio jer je u njemu prepoznao
silno motiviranu volju te ciničnost, osobine koje je i sam posjedovao.
Nick je zamišljeno sišao s terase i krenuo šetati vrtovima koji su
dizajnirani tako da obuhvaćaju zatvorene i otvorene prostore, nudeći
nebrojena intimna skrovišta. Zrak je bio zasićen mirisom vrijeska i mirike.
Ukrasne ptice zarobljene u ptičarniku uzbuđeno su cvrkutale dok im se
približavao. Većina ljudi to bi protumačila kao veselo cvrkutanje, ali je Nick u
tom neprekidnom pjevu čuo očaj. Došao je u iskušenje da otvori vrata i
oslobodi ta vražja stvorenja, ali to ne bi mnogo pomoglo jer su im krila
potkresana. Zastao je na terasi kod obale i promotrio tamnu, svjetlucavu vodu
rijeke Itchen, mjesečinu koja se provlačila kroz zaljuljane niti vrbe te grane
bukve i hrasta.
Bilo je kasno. Možda je Charlotte u kući. Ležerno promatrajući
okruženje Nick se približio kući, zdanju izgrađenom od kamena boje meda na
čijim su kutevima bile kule visoke šest katova. Pred njom je bilo vrlo veliko
dvorište omeđeno stajama, praonicom i niskim kućama za sluge. Prednji dio
staja uređen je tako da odražava kapelicu s druge strane dvorišta.
Nick je bio opčinjen veličanstvenošću staja kakve još nije vidio. Ušao je
kroz jedan od lučnih prolaza u prizemlju i otkrio natkriveno dvorište u kojem
su visjele svjetlucave orme. Zrak je ispunjavala ugodna mješavina mirisa konja,
sijena, kože i laštila. U stražnjem dijelu dvorišta bilo je mramorno pojilište za
konje, a s obje strane zasebni ulazi u odjeljke za konje. Nick je po kamenom
popločanom podu hodao lakim, gotovo nečujnim korakom uobičajenim za sve
redarstvenike iz Ulice Bow. Iako je bio tih, konji su se meškoljili i puhali u
nelagodi zbog njegova dolaska. Nick je pogledao kroz prolaz i opazio redove
odjeljaka u kojim je bilo najmanje šezdeset konja.
Doimalo se da u stajama nema nikoga osim konja pa je Nick prošao kroz
zapadni ulaz. Odmah se suočio sa starim zidom od pješčenjaka visokim gotovo
dva metra. Nedvojbeno je izgrađen kako bi štitio neoprezne posjetitelje od pada

20
 BalkanDownload

sa strme litice iznad rijeke. Nick je zastao ugledavši malu, vitku figuru koja je
stajala na zidu. Bila je to žena, a stajala je toliko mirno da je na prvi pogled
pomislio kako je posrijedi kip. Ali, povjetarac je pomaknuo rub njezine suknje
i oslobodio pramen svijetle, plave kose iz labave punđe na tjemenu.
Nick joj se opčinjeno približio ne skidajući pogled s nje.
Samo bi nepromišljena, budalasta osoba stajala na tom neravnom zidu,
uz izvjesnost smrti ako bi izgubila ravnotežu. Doimalo se da ona ne vidi
pogubnu provaliju koja se otvarala pred njom. Nagnutost njezine glave
otkrivala je da gleda ravno pred sebe, prema obzorju zamračenom od noći. Što
je, zaboga, radila? Nick je dvije godine prije vidio čovjeka koji je jednako
nepomično stajao neposredno prije no što je s mosta na Temzi skočio u smrt.
Nick je prešao pogledom po njezinu tijelu i opazio da je petom zakvačila
rub svoje duge suknje. To ga je potaknulo poduzeti nešto. U nekoliko
neprimjetnih koraka prišao je zidu te se lako i nečujno popeo na njega.
Ona nije vidjela da joj se približava sve dok nije gotovo stigao do nje.
Okrenula se, a Nick je ugledao bljesak njezinih tamnih očiju upravo kad je
izgubila ravnotežu. Uhvatio ju je tik prije no što je pala i privukao na prsa.
Podlakticom ju je čvrsto stisnuo ispod prsa. Taj jednostavan čin privlačenja
njezina tijela na svoje čudno mu je godio, kao da je komad slagalice savršeno
sjeo na svoje mjesto. Ona je tiho kriknula i automatski uhvatila njegovu ruku.
Slobodan pramen meke, plave kose privio se uz Nickovo lice, a do njegovih je
nosnica stigao svjež, blago slan miris ženske kože. Od njega su mu se usta
ispunila slinom. Nick je bio zapanjen svojom trenutačnom reakcijom na nju;
još nikada nije doživio toliko instinktivan odgovor na ženu. Želio je skočiti sa
zida i odnijeti je kao jedan od vukova koji su nekoć lutali srednjovjekovnim
šumama te pronaći mjesto na kojem će proždrijeti svoj plijen u privatnosti.
Ona se ukočila u njegovim rukama te disala isprekidano. — Pustite me
— rekla je vukući njegove ruke. — Dovraga, zašto ste to učinili?
— Pali biste.
— Ne bih! Bila sam savršeno dobro dok niste navalili na mene i zamalo
me srušili...
— Peta vam je zakvačila rub suknje.
Ona je oprezno podignula nogu i vidjela da je on u pravu. — Doista —
kratko je rekla.

21
 BalkanDownload

Nick je spašavao ljude iz svih zamislivih situacija pa je bio naviknuo

primati barem formalne izraze zahvalnosti. — Zar mi nećete zahvaliti jer sam
vas spasio?
— Imam odlične reflekse. Mogla sam se sama spasiti.
Nick se nasmijao u nevjerici, ljutit i fasciniran njezinom tvrdoglavošću.
— Da nije bilo mene, slomila bi svoj maleni vrat.
— Uvjeravam vas, gospodine, da je ovo tobožnje spašavanje bilo potpuno
nepotrebno. Ali, očito je da ćete ustrajati pa… hvala vam. A sad vas molim da
maknete ruke s mene. — Njezin ton lišio je te riječi svake zahvalnosti.
Nick se nasmiješio neustrašivosti njezinog stava iako joj je srce divlje
lupalo u unutarnju stranu njegova zapešća. Pažljivo je olabavio ruku i pomogao
joj polako se okrenuti. Ona se malo zaljuljala i u grču straha ukopala prste u
njegovu jaknu. — Držim vas — mirno je rekao.
Ona se okrenula prema njemu pa su se oboje ukočili kad su im se pogledi
sreli. Nick je zaboravio zid ispod svojih stopala. Doimalo se da stoje u zraku, u
plavetnilu mjesečine na kojoj se sve doimalo nestvarnim. Prepoznavanje je
sijevnulo kroz njega poput munje. Nevjerojatno, ali gledao je lice koje mu je
gotovo postalo poznatije od vlastitog.
Charlotte.
— Držim vas — ponovio je sa slabašnim osmijehom.

22
 BalkanDownload

TREĆE POGLAVLJE

S jednite — rekao je neznanac Lottie, a njegove goleme šake stisnule su

njezina ramena i gurnule je prema dolje. Ona ga je pažljivo poslušala i sjela
na zid, s kojeg su joj noge visjele. On je skočio na tlo, lagano se dočekavši s
visine od gotovo dva metra. Podignuo je ruke prema njoj. Lottie je oklijevala
jer se osjećala kao da joj hladna šaka stišće srce. Instinkt joj je govorio neka mu
ne skoči u naručje. Izgledao je kao grabežljivac koji čeka da je zgrabi.
— Hajde — promrmljao je. Mjesečina je obasjala njegove zapanjujuće
plave oči.
Lottie se nevoljko nagnula naprijed i ispružila ruke. Kad se odgurnula od
kamene površine, njezini su dlanovi pali na njegova ramena, a on ju je uhvatio
oko struka. Njezin je silazak ublažio s lakoćom koja je otkrivala ogromnu
tjelesnu snagu. Njegove su ruke ostale na njezinu struku kako bi se uvjerile da
je uspostavila ravnotežu prije no što je puste.
Kad je Lottie stala pred njega na tlo, zapanjila ju je njegova veličina.
Neznanac je bio neuobičajeno visok, širokih ramena te velikih stopala i šaka.
Iako je bio dobro odjeven u jaknu novog kroja s dugačkim reverima i hlače
širokog kroja, tamna kosa bila mu je podšišana kratko, Što nije moderno, a lice
glatko obrijano. To nije bilo uobičajeno među otmjenim svijetom Stony Cross
Parka. Otmjena gospoda puštala su da im kosa izraste preko okovratnika i
nosila su zaliske te brkove. Taj muškarac nije imao ni pramičak kozje bradice
koji bi omekšao strogu liniju njegove čeljusti. Kimnuo je prema zidu. — Zašto
ste stajali gore?
Lottie na trenutak nije mogla govoriti jer je zurila u njegovo naočito lice.
Priroda je bila razmetljiva s njim pa mu je dala upečatljive, dostojanstvene crte
lica i oči plave te prodorne kao srce ponoći. Cinizam u tim očima bio je u
začudnom kontrastu s primjesom humora koja se skrivala oko kuteva njegovih
velikih usta. Doimalo se da mu je tridesetak, da je u dobi kad muškarci
napuštaju i posljednje tragove neiskusnosti te potpuno sazrijevaju. Bez sumnje
je trenutačno opčinjavao žene svih dobi.
Pribrala se i uspjela mu odgovoriti. — Sviđa mi se vidik.
— U istom ste vidiku mogli uživati i iz sigurnosti prozora.

23
 BalkanDownload

Blag osmijeh dodirnuo joj je usne. — Pogled je mnogo ljepši kad

obuhvaća određenu mjeru rizika.
On se odjednom nasmiješio kao da je potpuno shvatio što je htjela reći.
Njegov vragolast osmijeh toliko ju je očarao da joj je srce zamalo stalo. Lottie
nije mogla prestati zuriti u njega. Doimalo se da je u zraku nešto važno i
neizrečeno, kao da su se jednom sreli, ali je ona to zaboravila.
— Tko ste vi, gospodine? — upitala ga je. — Nisam vas još vidjela.
— Možda sam vaš anđeo čuvar.
— Ne izgledate mi osobito anđeoski — sumnjičavo je odgovorila,
nasmijavši ga.
On se naklonio i predstavio. — Lord Sydney, na usluzi.
Lottie je odgovorila kniksom. — Gospođica Miller. Radim kao
družbenica udovi grofici. — Uputila mu je neskriveno zamišljen pogled. —
Popis uzvanika zabava lorda Westcliffa prilično je isključiv. Kako ste uspjeli
dobiti pozivnicu?
— Grof mi je ljubazno ponudio gostoljubivost na preporuku zajedničkog
prijatelja.
— Jeste li došli loviti? — upitala je. — Zato ste ovdje?
— Da — rekao je sa zbunjujućim, ironičnim prizvukom u glasu. —
Bavim se lovom.
Iz smjera zabave na otvorenom odjednom se začula glazba pa su oboje
pogledali prema stražnjim vrtovima. — Došao sam pogledati konje — rekao je
Sydney. — Oprostite jer narušavam vašu privatnost.
— Namjeravate li se sad vratiti na zabavu?
Njegove tamne obrve izazovno su se podignule. — Hoćete li se ponovno
popeti na onaj zid ako se vratim?
Zaboga, nevjerojatno je da jedan muškarac posjeduje toliko mnogo
šarma! Njezine su se usne razvukle u osmijehu koji nije mogla suspregnuti. —
Večeras ne, milorde.
— Tada mi dopustite da vas otpratim natrag u kuću.
Lottie se nije pobunila kad je krenuo pokraj nje.
U Stony Cross Parku nije bilo neuobičajeno sresti takve muškarce.
Većinu dana niste mogli ne sresti kakvog mišićavog muškarca u potrazi za

24
 BalkanDownload

razonodom. Lottie su u protekle dvije godine prišli mnogi od njih. Ali, ovaj je
bio po nečemu drugačiji. Nije posjedovao opuštenost, besciljnost drugih
aristokrata koji su često dolazili onamo. U njegovoj se blizini nije osjećala
potpuno sigurno. Pa ipak, istodobno je osjećala čudan poriv da ga privuče, da
mu ponovno izmami osmijeh.
— Gospođice Miller, doima se da se ne plašite visine — primijetio je.
— Ne plašim se ničega — samopouzdano je rekla.
— Svi se nečega plaše.
— Da? — Izazovno ga je pogledala. — Čega bi se muškarac poput vas
mogao plašiti?
On je, na njezino iznenađenje, odgovorio ozbiljno. — Ne volim skučena,
zatvorena mjesta.
Srce joj je počelo jako lupati od ozbiljnosti njegova tona. Kakav li je glas
imao, dubok, s neodoljivom hrapavošću, kao da se upravo probudio iz dubokog
sna. Doimalo se da se taj zvuk skuplja na vrhu njezine kralježnice pa poput
zagrijanog meda klizi niz nju. — Ni ja — priznala je.
Stali su na vratima južne kule, u kojoj su živjeli mnogi viši sluge,
uključujući nju. Svjetlost je dopirala s blještavih prozora i činila lokve na
pošljunčanim stazama. Lottie je tada vidjela da njegova kosa nije crna, nego
smeđa. Sjajni, kratki pramenovi bogate, tamne nijanse smeđe sadržali su sve
tonove između javora i samurovine. Poželjela je dodirnuti njegovu kosu i
osjetiti kako joj klizi kroz prste. Zbunila ju je silina tog poriva.
Uzmaknula je i uputila mu osmijeh pun žaljenja. — Zbogom, milorde. I
hvala vam jer ste bili vrlo ugodan pratilac.
— Pričekajte — rekao je s nestrpljivošću u glasu. — Gospođice Miller,
hoćemo li se ponovno vidjeti?
— Ne, milorde. Bojim se da je moje vrijeme u potpunosti posvećeno
udovi grofici.
Te ga riječi nisu odvratile, vidjela je to u njegovim očima. — Gospođice
Miller...
— Zbogom — srdačno je ponovila. — Želim vam vrlo ugodan boravak
na imanju, gospodine. — Otišla je brzo, svjesna njegova uznemirujućeg
pogleda.

25
 BalkanDownload

Čim je Lottie stigla u svoju sobu, zaključala je vrata i uzdahnula. Otkako

je došla u Stony Cross Park, često su joj prilazili gosti koji su pokušali očijukati
s njom. Do te je večeri nijedan od njih nije doveo u iskušenje, koliko god bio
naočit ili uspješan. Nakon iskustva s lordom Radnorom nije željela imati ništa
s muškarcima.
Da je Radnor bio ljubazan, a ne proračunat, i blag umjesto dominantan,
Lottie bi se uspjela pomiriti s mogućnošću braka s njim. Ali, Radnorove su
namjere od početka bile jasne. Htio je imati nadzor nad svakim aspektom
njezina života. Namjeravao je uništiti sve dijelove osobe koja je bila i pretvoriti
je u vlastitu tvorevinu. Brak s njim doslovce bi bio gori od smrti.
Njezini roditelji nisu htjeli uvidjeti ono očito jer im je Radnorovo
financijsko pokroviteljstvo bilo očajnički potrebno. A Lottie je bilo teško
ostaviti ih jer je bila svjesna posljedica s kojim će se oni suočiti. Često ju je
proganjao osjećaj krivnje, spoznaja da se trebala žrtvovati Radnoru za njihovo
dobro. Ali, instinkt samoočuvanja bio je previše jak. Naposljetku se nije mogla
suzdržati pa je pobjegla, a providnost ju je nekako dovela u Hampshire.
Njezina je sloboda imala svoju cijenu, kao što je i očekivala. Često se
budila natopljena znojem i sleđena od noćnih mora u kojim su je vukli natrag
Radnoru. Nije mogla zaboraviti, ni na trenutak, da je on poslao ljude u potragu
za njom. Svaki osjećaj sigurnosti bio je privid. Iako joj je život u Stony Cross
Parku bio ugodan, ondje je bila zatočena kao i one ptice u ptičarniku, kojim su
krila podrezana kako bi ih se pretvorilo u životinje koje ne žive ni na tlu, ni u
zraku. Nije mogla nikamo poći i nije mogla ništa učiniti ne znajući da će je
jednoga dana pronaći. A to ju je činilo osuđenom na propast i prkosnom te
nesposobnom vjerovati bilo kome. Čak i naočitom mladiću nezaboravno plavih
očiju.

Nick se nije vratio na zabavu na otvorenom nego je pošao u svoju sobu.

Sluge su već bili raspakirali njegovu škrinju i kovčeg. Njegova je odjeća bila
uredno složena u komodi od mahagonija te obješena u ormaru, koji je mirisao
na klinčić.
Nick je nestrpljivo svukao jaknu, prsluk i sivu svilenu kravatu. Kad je
svukao košulju, izgužvao ju je jednom rukom pa njome obrisao znoj s lica, vrata
i prsa. Bacio je izgužvanu tkaninu na pod i sjeo na krevet smješten u alkovenu
nasuprot vratima. Izuo je cipele, svukao čarape i legao odjeven samo u crne
hlače, pogleda uprtog u drvom prekriven strop alkovena.

26
 BalkanDownload

Napokon je shvatio Radnorovu opsjednutost.

Charlotte Howard bila je najčarobnija žena koju je u životu upoznao.
Zračila je iznimnom snagom volje koja je nekako ostavljala dojam kretanja čak
i dok je ona mirno stajala. Njezino tijelo, njezino lice, svaki dio nje bio je
savršeni spoj nježnosti i snage. Želio je uroniti u tu živu toplinu, jahati je dok
se ne smiri i zagnjuriti lice među svilenkaste obline njezinih dojki. Zamislio ju
je opuštenu i nasmiješenu, kože rumene od njegova milovanja, dok zajedno
leže u krevetu.
Nije čudno da ju je Radnor želio. Pa ipak, grof bi u pokušaju da je
posjeduje uskoro ugušio sve što ju je činilo toliko poželjnom.
Nick je znao da bi bilo relativno lako odvesti Charlotte u London prije
no što obitelj Westcliff postane potpuno svjesna što se događa. Pretpostavio je
da bi to trebao učiniti ujutro i iskoristiti element iznenađenja. Duboko
uznemiren isprepleo je prste iza glave. — Ne plašim se ničega — rekla mu je
Charlotte. Iako joj nije povjerovao, divio joj se jer je to izrekla. Dakako da se
plašila; znala je što će joj Radnor učiniti kad se vrati. Međutim, to nije bila
njegova briga. Njegova jedina odgovornost bila je učiniti ono za što je plaćen.
Ali, s druge strane...
Nije morao žuriti. Zašto ne bi nekoliko dana ostao u Stony Cross Parku?
U Ulicu Bow ne mora se javiti još dva tjedna, a šume Hampshirea mnogo su
ugodnije nego vlažan kaos i bolestan miris Londona. Ako ostane još dan ili dva,
moći će doznati više o Charlotte. Imao je potrebu doznati je li ona doista ono
što se doimalo da jest.
Nick se prevrnuo na bok i razmotrio tu zamisao. Nikada nije prekršio
vlastita pravila, a jedno od njih bilo je da si ne dopušta zbližavanje s plijenom.
Međutim, on nikada nije bio od onih koji poštuju pravila, čak i vlastita.
Pomisao na Charlotte zagrijala ga je, razdražila i duboko uzbudila.
Gemma je prije šest mjeseci okončala njihovo druženje pa je od tada živio u
celibatu. To nije bilo zbog nedostatka žudnje... štoviše, gorio je od neostvarene
strasti. I sreo je mnoge voljne žene. Ali, obično ili svjetovno nije ga zanimalo.
Želio je ženu koja mu je mogla pružiti potrebnu seksualnu intenzivnost. Takva
žena bila bi neuobičajeno iskusna u spavaćoj sobi... ili potpuno neiskusna.
Nick je pružio ruke s kreveta, pretražio odbačenu hrpu odjeće i pronašao
minijaturu. Sa spretnošću proizašlom iz navike pritisnuo je zatvarač ocakljene
kutijice i otvorio je. Okrenuo se na leđa i zagledao u Charlottino prelijepo lišće.

27
 BalkanDownload

Jesi li to ti? — pomislio je prelazeći prstom po obrisu njezina obraza.

Žudnja mu je ispunila penis i nemilosrdno ga ukrutila. Trepavice su mu se
blago spustila kad mu je, i dalje zagledanom u maleno naslikano lice, ruka
kliznula do bolne nabrekline njegove uzbuđenosti.

Lottie je imala naviku svakodnevno odlaziti u ranojutarnje šetnje po

krajoliku Stony Crossa, preko strmih brda prekrivenih vrijeskom ili šumom,
pokraj močvara i ribnjaka te proplanaka koji su vrvjeli životom. Većina gostiju
kuće, uključujući lady Westcliff, spavala je do kasno te doručkovala u deset
sati. Ali, Lottie se nije uspjela prilagoditi takvom rasporedu. Bio joj je potreban
određeni oblik tjelesne aktivnosti kako bi se oslobodila suvišne nervozne
energije. Kad je bilo previše hladno ili previše olujno za šetnju, meškoljila se u
kući sve dok se lady Westcliff ne bi uzrujala.
Lottie je osmislila tri ili četiri različite šetnje od kojih je svaka trajala
otprilike sat vremena. Tog jutra izabrala je onu koja je započinjala na Cesti Hill
te prolazila kroz srednjovjekovnu šumu hrasta i lijeske te pokraj lokalnog
izvora zvanog Vrelo želja. Jutro je bilo hladno i vlažno, tipično za početak
svibnja, a Lottie je duboko udisala zrak koji je mirisao na zemlju. Na sebi je
imala haljinu sa širokim suknjama do gležnja, a na nogama čvrste čizme koje
su joj sezale do pola listova pa se energično udaljavala od kuće Westcliff.
Hodala je pješčanom stazom koja je vodila u šumu, a krastače su skakale
sklanjajući se s puta njezinih čizama. Krošnje su šuštale iznad njezine glave, a
vjetar je donosio zov brgljeza i grmuša pjenica. Golem, nezgrapan škanjac
lepetao je prema obližnjoj močvari u potrazi za doručkom.
Lottie je pred sobom odjednom ugledala mračnu priliku. Bio je to
muškarac koji je lutao šumom, a magla je djelomično skrivala njegov obris.
Možda krivolovac. Premda je Lottie stala na udaljenosti, njegov je sluh bio
neuobičajeno oštar. Glava mu se okrenula kad je grančica puknula pod
njezinom čizmom.
Lottie je ostala na mjestu dok joj je prilazio. Odmah ga je prepoznala,
skladnu, gotovo mačju gracioznost njegovih pokreta. Bio je ležerno odjeven u
košulju i crni prsluk te očito prastare hlače, a na nogama je imao čizme. Lord
Sydney... otrcan i nedolično naočit. Iznenadila se vidjevši ga ondje dok su svi
drugi gosti kuće Westcliff još u krevetu. A još ju je više iznenadila vlastita
reakcija na njega, val uzbuđenja i dragosti.

28
 BalkanDownload

— Dobro jutro — rekao je lord Sydney s blagim osmijehom koji mu se

poigravao usnama. Njegova tamna kosa bila je raskuštrana, a kravata nemarno
svezana.
— Ne bih očekivala da ćete biti vani u ovo doba — veselo je rekla.
— Nikad ne spavam nakon izlaska Sunca.
Lottie je kimnula prema stazi o kojoj je on razmišljao. — Jeste li
namjeravali poći onim putem? Ne bih to savjetovala.
— Zašto ne?
— Taj put vodi do močvarnih ribnjaka i vrlo dubokih močvara. Jedan
pogrešan korak i mogli biste se utopiti u blatu, odnosno, ako vas već ne bi
sredili paukovi splavari ili zmije. — Odmahnula je glavom u tobožnjem
žaljenju. — Na taj smo način izgubili vrlo drage goste.
On se lijeno nasmiješio. — Biste li mi mogli preporučiti drugi put?
— Ako pođete onim putem, stići ćete do konjaničke staze koja vodi do
usječene ceste. Idite njome do vrta kod vratarske kućice, prođite kroz otvor u
živici i vidjet ćete stazu koja će vas odvesti do vrha brda. Odatle možete vidjeti
jezera, sela, šume, sve prostrto pred vama... vidik ostavlja bez daha.
— Jeste li vi krenuli onamo?
Ona je odmahnula glavom i vragolasto odgovorila: — Ne, ja idem u
suprotnom smjeru.
— Ali, tko će me spasiti od močvara?
Ona se nasmijala. — Ne možete sa mnom, milorde. To ne bi bilo dolično
ni mudro.
Kad bi bili viđeni zajedno, to bi potaknulo ogovaranja. I nedvojbeno se
ne bi svidjelo lady Westcliff, koja ju je upozorila da ne smije imati
“sljedbenika”, kako se to pristojno nazivalo.
— Želite li biti sami? — upitao je lord Sydney. Na njegovu licu pojavio
se nov izraz te nestao toliko brzo i suptilno da ga gotovo nitko ne bi primijetio.
— Oprostite. Ponovno sam narušio vašu samoću.
Lottie se začudila onome što je u onom djeliću sekunde vidjela u
njegovim očima... očaj toliko velik i neprobojan da ju je šokirao. Što ga je moglo
prouzročiti? Imao je sve što je čovjeku bilo potrebno da bude zadovoljan...
slobodu, bogatstvo, izgled, društveni položaj. Nije imao razloga biti bilo što
osim ushićen zbog svoje sreće. Ali, bio je nesretan, a njezina ju je ćud silno

29
 BalkanDownload

potaknula ponuditi mu utjehu. — Zapravo sam previše navikla na samoću —

blago je rekla. — Možda bi mi društvo bilo ugodna promjena.
— Ako ste sigurni...
— Da, dođite. — Namjerno je izazovno pogledala njegovo sportski
građeno tijelo. — Samo se nadam da ćete biti sposobni držati korak sa mnom.
— Nastojat ću — sarkastično ju je uvjerio i krenuo pokraj nje kad je ona
nastavila šetnju.
Približili su se deblu velikog hrasta koje je bilo palo preko staze. Kukci
su lijeno zujali kroz zrake sve jačeg sunca, koje su stizale odozgo. — Pogledajte
— rekla je Lottie pokazujući vretence koje je proletjelo i spustilo se pred njih.
— U ovoj je šumi više od dvanaest vrsta vretenaca te najmanje stotinu vrsta
noćnih leptira. Ako dođete u sumrak, možete vidjeti ljubičaste hrastove repiće,
skupljaju se ondje, na vrhovima krošanja onih st...
— Gospođice Miller — prekinuo ju je — ja sam Londonac. Mi ne marimo
za kukce, osim što razmišljamo o tome kako ih se najbolje može uništiti.
Lottie je teatralno uzdahnula kao da je uzrujava njegov nedostatak
zanimanja za tu temu — U redu. Suzdržat ću se od opisivanja mnogih vrsta
vodenih kukaca koje ovdje imamo.
— Hvala vam — gorljivo je odgovorio. — Dopustite mi da vam
pomognem prijeći ovaj hrast...
— Nema potrebe.
Lottie je skočila na srušeno deblo i hodala po njegovoj kvrgavoj površini,
bez imalo skromnosti pokazujući svoju sposobnost koordinacije. Kad je njezin
trud dočekan šutnjom, pogledala je preko ramena i ustanovila da Sydney hoda
iza nje, korakom sigurnim poput mačjeg. Smijeh iznenađenosti umaknuo joj je
dok je prilazila završetku debla. — Prilično ste spretni za gospodina vaše
veličine.
Lord Sydney nije odgovorio na to, ali je izvijanje njegovih usana otkrilo
kako je njegova spretnost potpuno nevažna. — Zašto ste postali družbenica?
— upitao je kad je Lottie skočila na tlo i kad su njezina stopala izazvala šuštanje
slojeva lišća. Oponašao ju je i skočio na isto mjesto. Sam, začudno, nije izazvao
ni približno jak šum kao ona, iako je možda bio i dvostruko teži od nje.
Lottie je vrlo pažljivo birala riječi. Nerado je govorila o svojoj prošlosti;
ta tema nije bila samo opasna nego ju je i ispunjavala sjetom. — Moja obitelj je
siromašna. Nisam imala drugog izbora.

30
 BalkanDownload

— Mogli ste se udati.

— Nisam upoznala osobu za koju bih se željela udati.
— Čak ni za lorda Westcliffa?
— Za lorda Westcliffa? — iznenađeno je ponovila. — Zašto bih imala
planove s njim?
— Bogat je i plemić, a vi već dvije godine živite pod njegovim krovom
— zajedljivo je odgovorio Sydney. — Zašto ne biste?
Lottie se zamišljeno namrštila. Grof nije bio neprivlačan, naprotiv.
Westcliff je bio privlačan muškarac koji je nosio svoje odgovornosti te je
smatrao nemuževnim jadikovati zbog njih. Osim stroge moralnosti odlikovala
ga je i sarkastičnost te pažljivo skrivana suosjećajnost, a Lottie je primijetila i
da je svoju pristojnost vješto koristio kao oružje. Privlačio je žene, iako Lottie
nije bila među njima. Slutila je da ne posjeduje ključ za otključavanje njegova
unutarnjeg svijeta... a i nikada nije došla u iskušenje da mu povjeri razlog za
svoju nepokolebljivu samoću.
— Dakako, muškarac na Westcliffovu položaju nipošto ne bi osjetio
takvo zanimanje za družbenicu — rekla je odgovarajući na pitanje lorda
Sydneyja. — Ali, čak i da pripadamo istom društvenom sloju, uvjerena sam da
me grof nikada ne bi gledao na taj način, kao ni ja njega. Naš odnos, ako bismo
to mogli tako nazvati, ne posjeduje tu osobitu... — Zastala je u potrazi za
primjerenom riječju. — Alkemiju.
Ta je riječ lagano lebdjela u zraku, a raspršio ju je tek tih zvuk Sydneyjeva
glasa.
— Alkemija nedvojbeno blijedi u usporedbi sa sigurnošću koju bi vam
on mogao pružiti.
Sigurnost. Ono što je najviše željela i što nikada nije mogla imati. Lottie
je stala i zagledala se u njegovo namršteno lice. — Zašto mislite da mi je
potrebna sigurnost?
— Sami ste. Ženi je potreban netko tko će je štititi.
— Oh, nemam potrebu za zaštitom. U Stony Cross Parku živim vrlo
ugodno. Lady Westcliff je prilično ljubazna pa ne oskudijevam ni u čemu.
— Lady Westcliff neće živjeti vječno — istaknuo je Sydney. Premda su
njegove riječi bile grube, izraz njegova lica otkrivao je čudno razumijevanje.
— Što ćete kad nje više ne bude?

31
 BalkanDownload

To je pitanje iznenadilo Lottie. Još joj nitko nije postavljao takva pitanja.
To ju je uznemirilo pa joj je bilo potrebno nekoliko trenutaka da odgovori. —
Ne znam — iskreno je rekla. — Mislim da si nikada nisam dopustila razmišljati
o budućnosti.
Sydney ju je gledao u oči, a njegove su bile gotovo neprirodno plave. —
Ni ja.
Lottie nije znala kako bi shvatila svojeg družbenika. Isprva joj je bilo lako
shvatiti ga kao razmaženog mladog aristokrata u lijepo krojenoj odjeći i
savršenih crta lica. Ali, kad ga je bolje promotrila, opazila je znakove koji su
govorili suprotno. Duboke sjene ispod njegovih očiju otkrivale su nebrojene
neprospavane noći. Oštre bore s obje strane usta ostavljale su dojam ciničnosti
neuobičajen za toliko mladog muškarca. A u spontanim trenucima poput ovog
u njegovim je očima vidjela da mu bol nije nepoznata.
Izraz njegova lica mijenjao se poput žive. Ponovno je bio lijeni odmetnik
s podrugljivim pogledom u očima. — Budućnost je previše dosadna da bi se
razmišljalo o njoj — nehajno je rekao. — Hoćemo li nastaviti, gospođice
Miller?
Zbunjena brzom promjenom njegova raspoloženja, Lottie ga je izvela iz
šume na usječenu cestu. Jutarnje sunce uspinjalo se sve više, odnoseći nijansu
lavande s neba i zagrijavajući livade. Polje pokraj kojeg su prošli bilo je
prekriveno vrijeskom i smaragdnom mahovinom te istočkano sitnim crvenim
vjenčićima rosike. — U Londonu ne razmišljaju tako, zar ne? — primijetila je
Lottie.
— Ne — složio se lord Sydney, iako je bilo očito da nije očaran tihom
ruralnom ljepotom koja ih je okruživala.
— Pretpostavljam da više volite život u gradu — s osmijehom je rekla
Lottie. — Kuće, kaldrme, tvornice, dim ugljena i sva ona buka. Kako bi itko
izabrao to i odbacio ovo?
Sunčeva svjetlost dodirnula je mahagonij i zlatne pramenove u njegovoj
smeđoj kosi. — Samo vi zadržite svoje kukce i močvare, gospođice Miller. Ja
ću uvijek izabrati London.
— Pokazat ću vam nešto što London nema. — Lottie ga je pobjednički
povela preko ceste. Stigli su do dubokog, blatnjavog bazena punog vode koja je
tekla preko njegova ruba.

32
 BalkanDownload

— Što je to? — upitao je lord Sydney sumnjičavo gledajući vodu koja je

pljuskala.
— Vrelo želja. Svi u selu ga posjećuju. — Lottie je užurbano pretraživala
džepove svojih suknji za šetnju. — Oh, dovraga, nemam nijednu pribadaču.
— Što će vam pribadače?
— Da ih bacim u vrelo. — Prijekorno mu se nasmiješila. — Mislila sam
da svi znaju kako bez pribadače nije moguće zaželjeti želju.
— Što želite zaželjeti? — promuklo je upitao.
— Oh, nije za mene. Ovdje sam zaželjela desetke želja. Željela sam da vi
zaželite jednu. — Lottie je odustala od potrage za pribadačom i pogledala ga.
Na licu lorda Sydneyja bio je čudan izraz... prazan, bolno iznenađen...
kao da je upravo primio udarac u trbuh. Nije se pomaknuo ni trepnuo nego ju
je samo netremice gledao kao da ne uspijeva pojmiti njezine riječi. Tišina među
njima postala je gusta, a Lottie je bespomoćno opčinjena čekala da je on
prekine. Lord Sydney je otrgnuo pogled s nje pa se zbunjujuće intenzivno
zagledao u polje vrijeska kao da njegov um pokušava shvatiti nešto što nije
imalo smisla.
— Zaželite nešto — impulzivno je rekla Lottie. — Kad sljedeći put
dođem, ubacit ću pribadaču u vrelo umjesto vas.
Lord Sydney odmahnuo je glavom. Kad je progovorio, glas mu je bio
čudno promukao. — Ne znam što bih zaželio.
U tišini su krenuli dalje, preko blata pa po usječenoj cesti do mosta preko
malenog potoka. S druge strane zvala ih je vlažna livada, zažarena od grmova
žute končare, visokih do struka. — Ovuda — rekla je Lottie podignuvši suknje
do koljena dok su prelazili travu i vrijesak te prilazili prepreci od živice i
ograde. — Staza iza živice vodi kroz šumu do Stony Cross Parka. — Pokazala
je visoka lučna vrata, toliko uska da je kroz njih odjednom mogla proći samo
jedna osoba. Pogledala je lorda Sydneyja i osjetila olakšanje kad je vidjela da se
pribrao. — Jedini prolaz su ona vrata poljubaca.
— Zašto ih se tako naziva?
— Ne znam. — Lottie se zamislila nad vratima. — Možda zato što bi
poljubac bio neizbježna posljedica pokušaja dvoje ljudi da istodobno prođu
kroz njih.

33
 BalkanDownload

— Zanimljiva teorija. — Sydney je zastao s unutarnje strane uskih vrata.

Naslonio se na jednu stranu i uputio joj izazovan osmijeh, dobro znajući da ne
može proći ne okrznuvši ga.
Lottie je podignula obrve. — Očekujete li kojim slučajem da ću to
iskušati?
Lord Sydney podignuo je jedno rame i opušteno slegnuo njime gledajući
je s nedoličnim šarmom koji je bio gotovo neodoljiv. — Ako to želite, neću vas
spriječiti.
Bilo je očito da ne očekuje da će ona prihvatiti izazov. Lottie je znala da
samo mora zakolutati očima i ukoriti ga kako bi se odmaknuo. Međutim, dok
je razmišljala o tome kako će mu odgovoriti, postala je svjesna bolne praznine
u sebi. Već dvije godine je nitko nije dodirnuo. Nije doživjela impulzivne
djevojačke zagrljaje prijateljica iz škole Maidstone’s... ni milovanja majčine
ruke, ni dražesne dječje poljupce mlađe brače i sestara. Zapitala se što ju je to
na tom muškarcu učinilo svjesnom te prikračenosti. U njoj je probudio želju da
mu kaže svoje tajne što je, dakako, nezamislivo. Nemoguće. Svoj život nipošto
ne bi mogla povjeriti nikome.
Uvidjela je da je osmijeh lorda Sydneyja nestao. Nije bila svjesna da mu
se približila pa su tada stajali na udaljenosti ruke. Pogled joj je skočio na njegova
usta, široka, muževna, puna. Puls joj je ubrzao do divljeg ritma kad ju je
iskušenje pritisnulo silom jačom od bilo čega što je u životu upoznala... jakom
poput straha, dubokom poput gladi.
— Budite mirni — čula se kako kaže. Pažljivo je spustila ruku na sredinu
njegovih prsa.
Čim ga je Lottie dodirnula, prsa lorda Sydneyja pomaknula su se ispod
njezina dlana u jakom, brzom dahu.
Silovito lupanje njegova srca pod njezinim prstima ispunilo ju je
znatiželjnom nježnošću. Doimao se ukočenim, kao da se plašio da bi je bilo koji
pokret mogao uplašiti. Vrhovima prstiju nježno je dodirnula njegovu donju
usnu te osjetila njegov vreo dah na njima. Jedan je leptir napustio svoje
odmorište na vratima i odletio kao drhtava mrlja boje u zraku.
— Kako ti je ime? — šapnula je Lottie. — Tvoje ime.
Njemu je bilo potrebno neobjašnjivo mnogo vremena da odgovori. Guste
lepeze njegovih trepavica spustile su se kako bi prikrile njegove misli. — John.

34
 BalkanDownload

Bio je toliko visok da se Lottie morala podignuti na prste kako bi

dosegnula njegova usta, a čak i tada to nije sasvim uspjela. On ju je uhvatio za
struk te je blago privinuo uza svoje tijelo. U njegovim se očima odjednom
pojavio čudan izraz izgubljenosti, kao da se utapa. Lottie je, oklijevajući,
kliznula rukom na stražnju stranu njegova vrata, na kojoj su se isprepleteni
mišići ukočili.
Dopustio joj je da povuče njegovu glavu niže, i još niže, sve dok im se
dah nije isprepleo i dok im se usne nisu dodirnule u slatkom, mekom poljupcu.
Njegova su usta ostala topla i mirna na njezinim, a tada su se njegove usne
počele nježno pomicati. Lottie se, izgubljena, zaljuljala u njegovu stisku, a
njegova je ruka kliznula na njezina leđa, kako bi je čvrsto uhvatila. Ona se
instinktivno podignula, napinjući se na prstima i nastojeći produbiti blag
pritisak. Ali, on se trudio obuzdavati strast, nije želio uzeti više od toga.
Ona se postupno odmaknula i ponovno se spustila na pete. Odvažila se
dodirnuti mu obraz, uživajući u toplini njegove kože na dlanu. — Platila sam
prolaz — šapnula je. — Smijem li sada proći kroz vrata?
On je ozbiljno kimnuo i odmaknuo se s vrata.
Lottie je ušla i prošla pokraj živice, iznenađena jer je ustanovila da joj
koljena blago drhte. Njezin družbenik bez riječi je krenuo za njom stazom koja
je vodila u Stony Cross Park. Kad su gotovo stigli do velike kuće, zastali su u
zaklonu jednog hrasta.
— Ovdje vas moram ostaviti — rekla je Lottie, a lice joj je bilo išarano
sjenama grana iznad njezine glave. — Ne bi bilo dobro da nas vide zajedno.
— Dakako.
U njezinim se prsima skupila čeznutljiva bol dok ga je gledala. — Kad
odlazite iz Stony Crossa, milorde?
— Uskoro.
— Nadam se ne prije sutrašnje večeri. U selu je divna prvosvibanjska
proslava. Svi iz kuće dolaze je gledati.
— Hoćete li vi doći?
Lottie je istog trena odmahnula glavom. — Ne, već sam je vidjela.
Vjerojatno ću ostati u svojoj sobi s knjigom. Ali, pridošlici će biti vrlo zabavno.
— Razmislit ću o tome— promrmljao je. — Hvala za šetnju, gospođice
Miller. — Pristojno se naklonio i ostavio je.

35
 BalkanDownload

Charlotte je nakon doručka gurala invalidska kolica lady Westcliff

popločanim stazama vrtova imanja. Nick ju je gledao s otvorenog prozora na
prvom katu te slušao kako starica kraljevskog držanja poučava Charlotte.
— Nema zamjene za svakodnevan pregled — govorila je lady Westcliff
mašući rukom ukrašenom draguljima. — Korov je potrebno iščupati čim nikne.
Biljkama se ne smije dopustiti da rastu izvan svojih mjesta jer će inače narušiti
proporcije vrta...
Doimalo se da je Charlotte s poštovanjem sluša dok gura kolica stazom.
Lakoća s kojom je upravljala njima prikrivala je njihovu očitu težinu. Njezine
tanke ruke bile su iznenađujuće jake i nije pokazivala znakove umora dok su
prolazile pokraj živice.
Nick ju je pozorno promatrao dok je pokušavao pribrati svoje kaotične
misli. Njegov uobičajeni apetit nestao je nakon njihove jutrošnje šetnje. Nije
doručkovao... zapravo nije učinio ništa osim što je lutao po imaju u svojevrsnoj
magli koja ga je užasavala. Smatrao se bezosjećajnim muškarcem, čovjekom
koji nema časti i ne zna suspregnuti svoje sirove instinkte. Toliko velik dio
njegova života bio je ispunjen osnovnim preživljavanjem da nikad nije mogao
ostvarivati više težnje. Slabo je poznavao književnost ili povijest, a njegove
matematičke sposobnosti bile su ograničene na pitanja novca i izglede pri
klađenju. Filozofija je za njega bila nekoliko ciničnih načela naučenih u
iskustvu s onim najgorim od čovječanstva. Do sada ga više ništa nije moglo
iznenaditi ni zastrašiti. Nije strahovao od gubitka, boli, pa čak ni od smrti.
Ali, Charlotte ga je shrvala s nekoliko riječi i jednim nespretnim,
nevinim poljupcem.
Bilo je očito da se Charlotte promijenila te da više nije djevojka koju su
poznavali njezini roditelji, prijatelji i sam Radnor. Navikla je živjeti u
sadašnjem trenutku, ne razmišljajući o budućnosti. Spoznaja da je se traži, da
su njezini dani dragocjene slobode ograničeni, trebala ju je učiniti ogorčenom
i razočaranom. Ali, ona je ipak bacala pribadače u vrela želja. Želja. Iskra nade
koju je podrazumijevala... zapalila se u njegovoj duši iako je vjerovao da dušu
više nema.
Nije je mogao dati Radnoru.
Morao ju je uzeti za sebe.

36
 BalkanDownload

Njegova je ruka uhvatila obojen drveni prozor i čvrsto ga stisnula kako

bi mu osigurala ravnotežu. Da to nije učinio, zateturao bi od silovitosti kojom
ga je njegovo otkriće iznenadilo.
— Sydney.
Prenuo ga je zvuk glasa lorda Westcliffa. Nicku nije bilo drago shvatiti
kako je bio toliko zaokupljen promatranjem Charlotte da je njegova uobičajena
prisutnost iščeznula. Bezizražajnog lica okrenuo se prema grofu.
Westcliffove crte lica doimale su se još grubljim te više
beskompromisnim nego inače. U njegovim tamnim očima bio je nemilosrdan,
hladan sjaj. — Vidim da ste primijetili družbenicu moje majke — tiho je
primijetio. — Privlačna djevojka, da i ne spominjem ranjivost. U prošlosti sam
već morao odvraćati goste od zanimanja za gospođicu Miller jer nipošto ne bih
dopustio da se iskoristi bilo koga od mojih slugu.
Nick je jednako odlučno gledao Westcliffa, svjestan da ga upozorava
neka se kloni Charlotte. — Lorde, jesam li krivolovac u vašem lovištu?
Grofove oči stisnule su se zbog tog drskog pitanja. — Sydney, ponudio
sam vam gostoljubivost s vrlo malo uvjeta. Ali, jedan od njih je da ostavite
gospođicu Miller na miru. O tome ne možemo raspravljati.
— Shvaćam. — U njemu se probudila sumnja. Je li se Charlotte povjerila
svojem poslodavcu? Smatrao je da ona ne bi vjerovala nikome, pa čak ni
čovjeku časnom poput Westcliffa. Međutim, ako je riskirala, grof bi se
nedvojbeno gorljivo usprotivio njezinu odlasku iz Stony Cross Parka. Bilo je
moguće da je Charlotte njegovu zaštitu zaslužila spavajući s njim.
Pomisao na Charlotte golu u naručju drugog muškarca ispunila je
Nickova usta kiselim okusom i pa ga je odjednom preplavila agresivnost. To je
zacijelo ljubomora — pomislio je s nevjericom. Kriste Bože.
— Tu ću odluku prepustiti gospođici Miller — hladno je rekao Nick. —
Ako će željeti moju prisutnost, ili odsutnost, pokorit ću se njezinoj želji. Ne
vašoj.
Nick je po bljesku upozorenja u Westchffovim očima shvatio da mu grof
ne vjeruje.
Taj je čovjek posjedovao dobre instinkte.

37
 BalkanDownload

ČETVRTO POGLAVLJE

E ngleska prvosvibanjska proslava razlikovala se od sela do sela. Potekla je

od starorimske svetkovine štovanja boginje proljeća, a uobičajenom plesu
oko svibanjskog stupa i svibanjskim pjesmama svako je područje s vremenom
dodalo svoje običaje. Nick se iz djetinjstva maglovito sjećao prvosvibanjskih
proslava u Worcestershireu, a osobito muškarca odjevenog kao “Zeleni Jack”,
koji je skakutao selom potpuno prekriven svježim zelenilom. Nick se kao
maleno dijete plašio prizora čovjeka okićenog biljkama pa se skrivao iza suknji
starije sestre Sophije sve dok ovaj ne bi otišao.
Prošlo je mnogo vremena otkako je vidio bilo kakvu prvosvibanjsku
proslavu. Sad su mu, iz perspektive odrasle dobi, seksualne konotacije tog
blagdana bile očitije... seljani su plesali s falusnim štapovima, svibanjski kralj i
kraljica išli su od vrata do vrata te stanare kuća prskali “divljom vodom”... ulice
su bile ukrašene girlandama u obliku koluta kojim su iz sredina visjeli parovi
narančastih kugli.
Nick je u gomili drugih gostiju stajao na brdu nedaleko od kuće i gledao
razuzdani ples u središtu sela. Stotine svjetiljki i rasplamsanih baklji
preplavljivalo je ulice zlatnim sjajem. Kakofonija smijeha, glazbe i pjevanja
ispunjavala je zrak dok su se žene izmjenjivale kod visokog svibanjskog stupa.
Zvukovi lovačkih rogova povremeno su nadjačavah buku. Mladići su plesali s
užadi ispletenom od dlaka iz repova stoke, koje će potom vući kroz noćnu rosu
kako bi osigurali dobru opskrbu mlijekom sljedeće godine.
— Večeras očekujem dobar lov — začuo se muški glas iz blizine.
Pripadao je vikontu Stepneyju, mišićavom mladiću poznatom po sklonosti
osvajanju žena. Njegovi družbenici, lord Woodsome i lord Kendal, prasnuli su
u pohotan smijeh. Opazivši Nickov upitan pogled, Stepney je sa smijehom
objasnio: — Djevojke iz sela do jutra će slaviti. Uhvatiš li koju od njih u šumi,
dopustit će ti činiti što god poželiš. Čak i udane to čine, tu noć dopušteno im
je skinuti vjenčani prsten.
— I njihovi supruzi nemaju ništa protiv toga? — upitao je Nick.
To je pitanje izazvalo jednoglasan smijeh lordova. — Nipošto — objasnio
je Stepney — previše su zaokupljeni naganjanjem mladih partnerica da bi
marili za to što njihove supruge rade. Ugodan blagdan, zar ne?

38
 BalkanDownload

Nick se blago nasmiješio, ali nije odgovorio. Stepney i njegovi družbenici

očito su smatrali da je deset minuta parenja sa seljankama u šumi sjajna
razonoda. — Gurnu i migolje — sarkastično je rekla Gemma Bradshaw
opisujući stil vođenja ljubavi većine muškaraca koji su dolazili u njezinu kuću.
Nisu shvaćali istinsku seksualnost, od žene su zahtijevali samo da raširi noge.
Brzinsko parenje neznanaca očito je omogućavalo stanovito oslobađanje. Ali,
to je bilo previše jednostavno, previše lako da bi zadovoljilo Nicka.
Zahvaljujući Gemminoj pouci razvio je složen ukus.
Predodžba Charlottina lica, njezinih tamnih očiju, šiljaste brade i slatkih
usta, lebdjela je u prikrajku njegova uma. Neka Stepney i njegovi prijatelji pođu
u potragu za lakim ženama. Nickovi su planovi bih mnogo zanimljiviji.
— Sydney, dođite — pozvao ga je vikont. — Seljanke će postati voljne
čim svibanjski zaručnik bude osvojen. — Vidjevši da Nick ne razumije o čemu
je riječ, objasnio je: — Mladić spreman za ženidbu legne na travu i glumi da
spava. Djevojke koje su voljne udati se za njega utrkuju se koja će ga prva
probuditi. Ona koja ga prva poljubi, može ga smatrati zaručnikom. — Pohotno
se nasmiješio i protrljao ruke. — A druge djevojke, kojim je potrebna utjeha,
razbježe se po šumi te čekaju da ih uhvate poduzetni momci poput mene.
Trebali biste vidjeti kakvu sam prošle godine uhvatio, crna kosa i crvene usne,
ah, baš je bila sjajna ždrebica. Dođite, Sydney, ako ste brzi, uhvatit ćete si
jednu.
Nick je namjeravao odbiti kad mu je pogled privukla nova skupina
djevojaka koje su hvatale vrpce svibanjskog stupa. Jedna od njih potpuno je
privukla njegovu pozornost. Na sebi je imala bijelu seljačku haljinu, kao i druge
djevojke, a kosa joj je bila pokrivena crvenom tkaninom. Na toj udaljenosti bilo
mu je teško razabrati njezino lice, ali ju je odmah prepoznao. Žalostan osmijeh
rastegnuo mu je usne dok se prisjećao kako mu je Charlotte rekla da tu večer
namjerava ostati u svojoj sobi i čitati. Westcliffovi nedvojbeno ne bi odobrili
njezino prisustvovanje seoskoj svetkovini pa je odlučila poći prerušena.
Opčinjenost i žudnja uskovitlale su se u njemu dok je pogledom pratio
Charlottinu vitku figuru. Ulazila je u krug svibanjskog stupa i izlazila iz njega,
veselo mašući rukama visoko iznad glave.
— Mislim da ću vam se pridružiti — promrmljao je Nick te krenuo
nizbrdo za pohotnim razvratnicima.

39
 BalkanDownload

Lottie se bezbrižno smijala kad se pridružila djevojkama koje su u napetoj

spremnosti čekale početak utrke prema seoskom pašnjaku. Koliko je shvatila,
svibanjski zaručnik ove je godine iznimna prilika: mesarev sin, naočit
plavokosi mladić plavih očiju i lijepog tijela, koji će zajamčeno naslijediti
unosan obiteljski posao. Dakako, Lottie nije imala namjeru osvojiti ga. Ali, bilo
je zabavno pridružiti se toj igri, a zabavljalo ju je i uzbuđenje djevojaka koje su
je okruživale.
Signal je dan i mahnita jurnjava ponijela je Lottie zajedno sa seoskim
djevojkama. Ta razuzdanost i bučnost bile su u toliko velikom kontrastu s
njezinim tihim životom u Stony Cross Parku da je osjetila val ushićenosti.
Mnogo je godina provela učeći dolično ponašanje u školi Maidstone’s i
nastojeći ostati neupadljiva kao družbenica lady Westcliff da se nije mogla
sjetiti kad je posljednji put podignula glas. Ponesena trenutkom uskliknula je
u smijehu i vrisnula kao i odlučne nadobudne nevjeste oko nje kad je skupina
pojurila preko livade. Negdje ispred njih veseo poklik odjenuo je iznad gomile.
Pobjednica, krupna crvenokosa djevojka, popela se na široka ramena svojega
novog zaručnika te je ushićeno mahala buketom poljskog cvijeća. — Uspjela
sam! — graknula je. — Zgrabila sam ga, moj je!
Seljani su kličući okružili netom zaručen par, a razočarane djevojke
razišle su se i potrčale prema šumi. Mnogo gorljivih muškaraca krenulo je za
njima, spremno započeti noćno slavlje.
Lottie ih je, nasmiješena, slijedila opuštenim tempom jer nije željela
privući očaranu pozornost kakvog pretjerano uzbuđenog mladića. Slavljenici
će se za nekoliko minuta rasporediti u parove, a ona će se krišom vratiti u Stony
Cross Park. Zastala je kod ruba šume, naslonila se na platanu goleme krošnje i
zadovoljno uzdahnula. Koljena su joj bila ugodno slaba od plesa i vina. Te je
godine prvi put sudjelovala u prvosvibanjskoj proslavi umjesto da je
jednostavno gleda i uživala je čak više no što je očekivala. Jedna je melodija
uporno odjekivala u njezinu umu pa ju je šapatom zapjevala zatvorenih očiju,
naslonjena na glatku, pjegavu koru stabla.

Ne hrlite više, djevojke u svibnju,

ne hrlite, djevojke, molim vas,
ne hrlite vise kako porumenjele ne biste...

40
 BalkanDownload

Premda je sve oko nje bilo mirno i tiho, instinkt ju je upozorio da više
nije sama. Zastala je, podignula trepavice i ustuknula ugledavši mračnu priliku
pokraj sebe. — Zaboga! — Posrnula je unatrag, a dvije ruke uhvatile su je za
ramena i zadržale.
Lottie je, iznenađeno uzdahnuvši, zamahnula prema napadaču u
nastojanju da se oslobodi.
— Polako — rekao je muški glas prožet smijehom. — Polako. To sam ja.
Ona je naglo udahnula i smirila se, zagledana u njegovo mračno lice. —
Lord Sydney?
— Da.
— Zamalo ste me nasmrt uplašili!
— Oprostite. — Nasmiješio se, a njegovi bijeli zubi zablistali su u tami.
— Nisam vam htio smetati.
Lottie se nasmijala i odgurnula ga, posramljena jer ju je zatekao kako
pjeva sama za sebe kao maloumno stvorenje. — Kako ste me pronašli?
— Doima se da posjedujem taj dar. — Sydney ju je pustio i naslonio se
jednim ramenom na platanu, a njegov bezbrižan osmijeh bio je u kontrastu s
njegovim pozornim pogledom.
Lottie je opipala glavu u potrazi za maramom, koja joj se pomaknula u
žaru aktivnosti. — Pokrila sam kosu, nije mi jasno kako ste me prepoznali.
— Znam kako se krećete.
Ona nije odgovorila, osjećajući mješavinu užitka i nesigurnosti. Ta je
tvrdnja podrazumijevala kompliment. Ali, on je bio neznanac... nije ju
poznavao dovoljno dugo, ni dovoljno dobro, da bi opazio nešto toliko
prirođeno i suptilno.
— Jeste li uživali u prvosvibanjskim svečanostima, milorde? — upitala
ga je vežući maramu na mjesto.
— Uživao sam gledajući vas.
Njezine su se oči stisnule u tobožnjoj prijetnji. — Namjeravate li nekome
reći da ste me vidjeli ovdje?
Lord Sydney se nagnuo bliže njoj kao da će joj priopćiti kakvu iznimno
povjerljivu vijest. — Ne bih čak ni ako bi mi život ovisio o tome.

41
 BalkanDownload

Lottie se nasmiješila i naslonila se ramenom na deblo, oponašajući njegov

položaj. — Idete li slaviti, kao i drugi mladići?
— Ovisi. — U očima mu se pojavila zavodnička iskra. — Hoćete li vi
trčati šumom u nadi da će vas netko uhvatiti?
— Nipošto.
— Tada mi dopustite otpratiti vas do kuće. Ne bih želio da vas presretne
kakav napaljeni mladić iz sela.
— Oh, bila bih brža od bilo koga od njih — samopouzdano je rekla
Lottie. — Prilično dobro poznajem ovu šumu i dovoljno sam sitna da mogu
lako trčati između stabala. Nitko me ne bi mogao uloviti.
— Ja bih mogao.
— Čovjek krupan poput vas? Ne bih rekla. U ovoj šumi, sa svim ovim
grmljem, bili biste bučni kao pomahnitali slon.
Njegovo se tijelo blago napelo, a njegova svjesnost o tom nerazboritom
izazovu bila je gotovo opipljiva. — Mogli biste se iznenaditi... — započeo je, a
tada zastao jer mu je pozornost odvukao ženski vrisak s lijeve strane, jer je neki
pohotan mladić “uhvatio” neku seljanku. Trenutak tišine, a tada se kroz stabla
začulo glasno stenjanje.
Kad se Sydney ponovno okrenuo prema Lottie, nje više nije bilo.
Ona se u sebi smijala dok je jurila kroz šumu kao utvara, podignuvši
suknje do koljena kako ne bi zapinjale za grane. Lako se kretala kroz labirint
debala i savitljivih mladica sve dok naposljetku nije zavladala tišina, a iza nje
nije bilo ni traga nikome. Lottie je zastala kako bi došla do daha i osvrnula se.
Nije opazila kretanje, ništa osim zvukova prvosvibanjskog bančenja u daljini.
Ili je lord Sydney odlučio ne krenuti za njom ili ju je izgubio usred
potrage. Usne su joj se izvinule u pobjedničkom osmijehu: dokazala je svoju
tvrdnju. Okrenula se i nastavila prema Stony Cross Parku, a tada uplašeno
kriknula nabasavši na čvrsto muško tijelo.
Snažne ruke privinule su je na široka prsa i lako je svladale. Bio je to lord
Sydney, a njegov dubok smijeh poškakljao joj je uho. Ona se, zapanjena,
naslonila na njega tražeći privremenu potporu dok je nastojala ponovno
uspostaviti ravnotežu.
— Kako ste me prestigli? — upitala je bez daha.

42
 BalkanDownload

— Maksimalna brzina. — Njegovi nježni prsti pokušali su joj popraviti

maramu, ali je ona kliznula s njezine fine, glatke kose, otkrivajući pletenicu
uredno savijenu na potiljku. Pustio je da tkanina padne na tlo. Glas mu je bio
protkan osmijehom. — Ne možete mi pobjeći, znate?
Doimalo se da to zadirkivanje obuhvaća nagovještaj upozorenja.
Lottie je stajala u zaklonu njegova tijela te upijala njegovu toplinu,
njegov oštar, muževan miris. Kako se našla sama u tami s njim? Nije vjerovala
u slučajnost. To može biti samo posljedica činjenice da je on neumoljivo
privlači... a doima se da je ta privlačnost u potpunosti obostrana. Kad su oboje
utihnuli, Lottie je postala svjesna para u blizini, čija su isprepletena tijela bila
jedva vidljiva kroz stabla. Prigušeni zvukovi seksualne raskalašenosti izazvali
su val vreline koji je preplavio Lottieno lice.
— Molim vas, odvedite me natrag u kuću — rekla je.
Lord Sydney ju je pustio. Lottie se odmaknula i zamalo udarila u veliko
stablo iza nje. On je krenuo za njom i pritisnuo je o široko deblo, rukama je
zaštitivši od grube kore. Dah mu je naglo zastao.
Njezine su ruke kliznule do njegovih nadlaktica, čiji su nabrekli mišići
bili opipljivi i kroz njegovu jaknu. Znala je da će je poljubiti, da je želi. A i,
neka joj nebesa pomognu, i ona je željela njega.
On je vrhom jednog prsta pomilovao oblinu njezina obraza pažljivo kao
da je divlja životinja koja će pobjeći i na najmanji znak žurbe. Ona je počela
brže disati kad joj je dodirnuo bradu i podignuo joj glavu pod kutem predaje.
Njegova nježna usta sišla su na njezina, pripijala se uz njih i mamila sve
dok ona nije otvorila svoje s uzdahom užitka. Vrh njegova jezika prešao je po
rubu njezinih zuba te ušao dublje i okrznuo unutrašnjost njezina obraza u
gorućem, nježnom istraživanju. Poljubac je u njoj izazvao omaglicu pa je
obavila ruke oko njegova vrata u očajnom nastojanju da zadrži ravnotežu. On
joj je dopustio više svoje težine i sigurno je pritisnuo između svojega tijela i
nepopustljivog hrasta iza njezinih leđa. Polagano milovanje samo je pojačalo
njezinu potrebu pa se izvinula prema njemu u slijepoj, instinktivnoj potrazi.
Osjetila je nešto na tkanini svoje grubo tkane suknje... intimnu nabreklinu
njegova spolovila.
Njegova kruta dužina savršeno je pristajala u udubljenje između njezinih
bedara. Njegova tvrdoća pritisnula je njezinu mekoću, a njegova su usta opako
vješto posjedovala njezina dok su je njegove ruke okruživale. Uvukla je ruke u

43
 BalkanDownload

njegovu kosu i pritisnula prste na njegovo vlasište, ispod gustih pramenova koji
su na isprekidanoj mjesečini sjajili poput svile. Njemu je umaknuo grub uzdah,
a usne su mu kliznule niz njezin vrat. Ona je u njegovu pažljivom dodiru
osjetila veliki iskustvo, ali i glad koju je čvrsto držao pod nadzorom.
Njezina seljačka košulja kliznula je s jednog ramena i otkrila bijeli sjaj
njezine kože. Njegovi prsti prikrali su se vrpci nabranog vratnog izreza i
spretno povukli pa je izgužvana tkanina pala. Njegova se ruka polako uvukla
ispod njezine košulje. Njezina hladna, meka bradavica ukrutila se pod
žuljevitim jastučićima njegovih prstiju, a vršci su sa svakim krugom milovanja
bili sve tvrđi i sve topliji.
Lottie je utisnula lice u udubljenje između njegova vrata i ramena. Mora
ga smjesta zaustaviti, prije no što joj potpuno uništi volju. — Ne. Molim te,
prestani. Žao mi je.
Njegova se ruka izvukla ispod košulje, a tada je prstima dodirnuo njezine
vlažne usne. — Jesam li te uplašio? — šapnuo je.
Lottie je odmahnula glavom, nekako se odupirući porivu da se sklupča u
njegovu zagrljaju poput mačke koja se ugrijala na suncu. — Ne, sama sam se
uplašila.
Njezino mu je priznanje zbog određenog razloga izmamilo osmijeh.
Spustio je prste na njezin vrat i pratio osjetljivu crtu s tankoćutnošću od koje
joj je zastao dah. Povukao joj je seljačku košulju na rame te svezao raspletenu
vrpcu koja je zatvarala vratni izrez. — Tada ću prestati — rekao je. — Dođi,
odvest ću te kući.
Ostao joj je blizu dok su hodali kroz šumu te povremeno odgurivao koju
granu s puta ili primao njezinu ruku kako bi joj pomogao preko zahtjevnijeg
mjesta na stazi. Lottie je poznavala šume Stony Cross Parka pa joj pomoć nije
bila potrebna. Ali, prihvatila ju je bez pogovora. I nije se bunila kad je on
ponovno zastao, kad su njegove usne u tami lako pronašle njezine. Njegova su
usta bila vrela i slatka dok ju je strastveno ljubio... brzi poljupci, polagani,
poljupci u rasponu od intenzivne potrebe do nestašnog očijukanja. Lottie je,
omamljena užitkom, dopustila da njezine ruke odlutaju do njegove guste,
raskuštrane kose i do potiljka tvrdog poput željeza. Kad je vrelina postala
neizdrživa, lord Sydney tiho je zastenjao.
— Charlotte...
— Lottie — rekla mu je bez daha.

44
 BalkanDownload

On je utisnuo usne u njezinu sljepoočnicu i privinuo je uza svoje snažno

tijelo kao da je beskrajno krhka. — Nikada nisam mislio da ću pronaći nekoga
poput tebe — šapnuo je. — Dugo sam tražio... trebao sam te...
Lottie je zadrhtala i spustila glavu na njegovo rame. — To nije stvarno
— tiho je rekla.
Njegove su usne dodirnule njezin vrat i pronašle mjesto na kojem su u
njoj izazvale nehotično izvijanje. — Što je stvarno?
Ona je pokazala prema živici od tise, koja je omeđivala vrt imanja. — Sve
ondje.
Njegove su se ruke zgrčile i progovorio je prigušenim glasom.
— Dopusti da dođem u tvoju sobu. Samo nakratko.
Lottie je odgovorila drhtavim smijehom, dobro znajući što bi se dogodilo
kad bi to dopustila. — Nipošto.
Meki, vreli poljupci lebdjeli su nad njezinom kožom. — Sa mnom si
sigurna. Nipošto ne bih tražio više no što bi ti bila voljna dati.
Lottie je zatvorila oči i osjetila vrtoglavicu. — Nevolja je u tome — tužno
je rekla — što sam voljna dati ti mnogo previše.
Osjetila je krivulju njegova osmijeha na obrazu. — Je li to problem?
— O, da. — Lottie se odmaknula od njega, rukama pokrila uzavrelo lice
i isprekidano uzdahnula. — Moramo prestati s time. Ne vjerujem samoj sebi
dok sam s tobom.
— Ne bi ni trebala — promuklo se složio.
Zvukovi njihova disanja ispreplitali su se u tami. On je bio toliko topao i
jak da je Lottie jedva susprezala želju da se baci na njega. Umjesto toga se
prisilila razmišljati razumno. Lord Sydney uskoro će otići, a sjećanje na tu noć
s vremenom će izblijedjeti. Nije toliko slaba ili budalasta da ju je toliko lako
zavesti.
— Barem mi dopusti da te otpratim do kuće — rekao je lord Sydney. —
Ako nas vide zajedno, možeš to objasniti kao slučajan susret.
Lottie je oklijevala, a tada je kimnula. — A rastat ćemo se na stražnjoj
terasi?
— Da. — Lord Sydney joj je ponudio ruku i odveo je do dvostranog
kamenog stepeništa na stražnjoj strani kuće. Oboje su Šutjeli dok su se uspinjali
na terasu koja je gledala na glavne vrtove. Jaka svjetlost iz velike dvorane sjala

45
 BalkanDownload

je kroz svjetlucave prozore sa šprljcima i staklena vrata. Terasa je mjesto na

kojem gosti često puše i piju porto, ali u tom trenutku nije bilo nikoga jer su
gotovo svi bili u selu ili su unutra kartali odnosno, igrali bilijar.
Jedna usamljena figura opušteno je sjedila na stolcu pokraj ograde. Lijeno
je povukao dim cigare i izdahnuo tanku prugu dima koja je lebdjela u zraku
poput utvare koja nestaje. Miris skupocjenog duhana poškakljao je Lottiene
nosnice kad je stigla do najviše stepenice.
Želudac joj se zgrčio u nelagodi kad je shvatila tko je taj čovjek.
— Lord Westcliff — promrmljala je i automatski izvela kniks. Zabrinuto
se zapitala kako će protumačiti činjenicu da je lord Sydney s njom.
Grof je ostao sjediti gledajući ih. Svjetlost s prozora sjala je na njegovoj
ugljenocrnoj kosi i bacala oštre sjene preko grubih, odlučnih crta njegova lica.
— Gospođice Miller — rekao je ozbiljnim glasom te hladno kimnuo njezinom
pratiocu. — Sydney. Stigli ste u pravi trenutak. Htio sam nešto raspraviti s
vama.
Lottie je bila uvjerena da je njezin poslodavac nezadovoljan njome pa je
spustila pogled prema kamenom podu terase. — Milorde, oprostite mi. Pošla
sam gledati slavlje u selu i...
— Doima se da niste samo gledali — blago je primijetio lord Westcliff te
zainteresiranim pogledom prešao preko njezine seljačke odjeće.
— Da, sudjelovala sam u plesu oko svibanjskog stupa. A lord Sydney je
ponudio otpratiti me kući...
— Dakako da jest — podrugljivo je rekao grof i povukao još jedan dim
cigare. Plavosivi dim zakovitlao se i vrtložno lebdio u vis. — Gospođice Miller,
ne morate toliko očajavati. Ako se mene pita, nije vam zabranjeno zabavljati se
u selu, iako bi nedvojbeno bilo mudro takve aktivnosti ne spominjati udovi
grofici. — Mahnuo je rukom u kojoj je držao cigaru. — Sad možete ići, a ja ću
raspraviti ponešto s lordom Sydneyjem.
Lottie je kimnula u opreznom olakšanju. — Da, gospodine. — Kad je
krenula, zapanjila se osjetivši kako ju je ruka lorda Sydneyja lagano uhvatila i
zaustavila.
— Pričekajte.
Lottie se ukočila u krajnjoj zbunjenosti, a lice joj je porumenjelo. Nije
mogla vjerovati da se usudio dodirnuti je pred grofom. — Milorde —
promrmljala je u znak prosvjeda.

46
 BalkanDownload

Sydney je nije pogledao; njegov intenzivan pogled bio je usmjeren

grofovom grubom licu. — Bolje mi recite o čemu je riječ prije no što gospođica
Miller ode.
— Riječ je o vašoj tobožnjoj obitelji — blago je rekao lord Westcliff. —
I o vašoj tobožnjoj prošlosti. — U njegovim tihim riječima odjekivala je osuda.
Lottie je po izrazu grofova lica shvatila da nešto doista nije u redu. Sva preostala
toplina onih čarobnih trenutaka u šumi odjednom je nestala.
Zapanjeno je pogledala lorda Sydneyja. Njegovo se lice nekako
promijenilo, više nije bilo onoliko naočito nego je postalo grubo i hladno. Kad
bi ga netko vidio u tom trenutku, pomislio bi da je taj muškarac sposoban za
bilo što. Odjednom nije mogla vjerovati da je prije nekoliko minuta ljubila ta
stroga usta, da su je njegove ruke intimno milovale. Kad je progovorio, čak je i
njegov glas zvučao drugačije, a naglasak mu je bio malo prostiji. Aristokratska
uglađenost je nestala, otkrivajući kamene slojeve. — O tome bih radije
razgovarao u privatnijem okruženju — rekao je grofu.
Westcliff je nagnuo glavu s ledenom ljubaznošću. — U obiteljskom krilu
je jedna radna soba. Bi li poslužila?
— Da. — Sydney je namjerno zastao prije no što je dodao: — Gospođica
Miller će poći s nama.
Lottie ga je zbunjeno gledala. Njegov zahtjev nije imao smisla. Odjednom
je osjetila kako se sva sledila i kako joj je drhtaj sišao niz kralježnicu. — Zašto?
— upitala je kroz suhe usne.
— Ona nema ništa s time — osorno je rekao lord Westcliff ustajući.
Lice lorda Sydneyja bilo je namršteno i nepomično. — Ona ima sve s
time.
Lottie je osjetila kako je problijedjela. Doimalo se da je cijela površina
tijela pecka i peče, kao da je pala u zaleđeni ribnjak. Bilo joj je teško progovoriti
ili se pomaknuti jer ju je preplavila sumnja koja ju je paralizirala.
Grof je bacio cigaru na terasu i zgazio je. U tonu njegova glasa čuo se blag
prizvuk nekarakteristične nestrpljivosti. — Gospođice Miller, biste li bili
ljubazni i pridružili nam se? Doima se da moramo riješiti malu zagonetku.
Lottie je kimnula poput marionete i krenula za grofom u kuću iako ju je
instinkt panično upućivao pobjeći. Ali, nije imala drugog izbora doli pokoriti
se. Prisilila se postupati mirno i pošla je s dvojicom u privatnu radnu sobu, u
kojoj je oplata od ružinog drva na svjetlosti svjetiljke sjala crvenim sjajem. Soba

47
 BalkanDownload

je bila neugodna i neumoljiva, minimalno uređena i s oštrim kutevima, bez

ukrasa osim besprijekornog niza prozora od obojenog stakla.
Kad je lord Westcliff zatvorio vrata, Lottie se potrudila biti što dalje od
Sydneyja. Crna slutnja gotovo joj je izazvala mučninu. Nije mogla pogledati
lorda Sydneyja, ali ga je bila intenzivno svjesna.
Lord Westcliff je progovorio. — Gospođice Miller, biste li sjeli?
Lottie je tupo odmahnula glavom strahujući da bi se mogla srušiti ako se
pomakne.
— U redu. — Grof se usredotočio na Sydneyja. — Započnimo
informacijom koju sam danas primio. Neposredno po vašem dolasku u Stony
Cross Park počeo sam se raspitivati o vama. Posumnjao sam da niste potpuno
iskreni u pogledu nečega, iako nisam mogao shvatiti što je posrijedi.
Lord Sydney doimao se opuštenim, ali opreznim, a njegove plave oči bile
su stroge dok je gledao grofa u oči. — I kakav je rezultat vaše istrage, milorde?
— Vikont Sydney ne postoji — rekao je Westcliff bez uvijanja te
nastavio ne obazirući se na Lottien uzdah. — Loza te obitelji završila je prije
dvadesetak godina, kad je lord Sydney umro sine prole mascula superstite, bez
žive muške djece koja bi s pravom preuzela tu titulu. A to me potiče pitati...
tko ste, dovraga? I zašto ste ovdje?
— Ja sam Nick Gentry.
Premda Lottie do tada nije čula to ime, doimalo se da ga je lord Westcliff
prepoznao. — Shvaćam — blago je rekao. — To objašnjava upletenost sir
Rossa. Dakle, ovdje ste zbog nekog posla za ured u Ulici Bow.
Lottie je zaprepašteno uzdahnula kad je shvatila da je taj neznanac
redarstvenik iz Ulice Bow. Čula je za malu, elitnu jedinicu redarstvenika koji
su činili sve od rješavanja slučajeva ubojstava do čuvanja članova kraljevske
obitelji. Bili su poznati po nemilosrdnoj učinkovitosti i hrabrosti, a u višim
društvenim krugovima čak su dosegnuli status zvijezda. Nije čudno da se taj
muškarac doimao toliko drugačijim od ovdašnjih gostiju. — Bavim se lovom
— rekao joj je, prikladno izostavivši činjenicu da je njegov plijen dvonožan.
— Ne uvijek — rekao je Gentry odgovarajući na Westcliffovo pitanje.
— Katkad primam privatne naloge. — Pogledao je Lottieno napeto lice. —
Prije dva mjeseca angažirao me je lord Radnor kako bih pronašao njegovu
odbjeglu zaručnicu Charlotte Howard, koja je nestala prije dvije godine.

48
 BalkanDownload

Lottie je bila potpuno mirna kad se okrutna bol rasprsnula u njezinim

prsima i proširila se cijelim tijelom. Usta su joj drhtala u silovitom poricanju,
ali riječi nisu izlazile iz njih. Umjesto njih je čula visok, nesuvisao vapaj i tek
naknadno shvatila da je njezin. Nije bila svjesna da se kreče, ali je odjednom
bila na drugom kraju sobe i noktima grebala Gentryjevo namršteno lice dok su
je bijes i užas salijetali kao sokoli koji je napadaju.
Divljačka psovka odjekivala joj je u ušima, a zapešća su joj bila čvrsto
stisnuta, ali se ona nije prestala boriti, nije mogla prestati. Znoj i suze tekli su
joj niz lice dok je disala u jecajima i kricima, boreći se za svoj život, za slobodu
koju su joj oduzimah. Negdje u prikrajku svojega uma znala je da se ponaša kao
luđakinja, da joj to neće donijeti ništa dobro, ali se doimalo da se ne može
zaustaviti.
— Prestani, Lottie — zarežao je Gentry i snažno je protresao. — Smiri
se... zaboga...
— Ne vraćam se! — kriknula je silovito dašćući. — A tebe ću prvog ubiti,
o, Bože, mrzim te, mrzim te...
— Lottie. — Hladan glas zdravog razuma zasjekao je ravno kroz njezinu
grčevitu muku. Bio je to glas lorda Westcliffa. Snažnom rukom uhvatio ju je
odostraga i odvukao od Gentryja. Ona je nasrnula na njega kao uplašena
životinja. — Sad je dosta — rekao joj je Westcliff u uho i stegnuo je čelično
snažno. — Neće vas odvesti, Lottie. Kunem se. Znate da uvijek držim svoju
riječ. A sada duboko udahnite. I još jednom.
Grofov strog, tih glas nekako je dopro do nje kao što ništa drugo nije
moglo pa je ustanovila da ga je poslušala. Odveo ju je do stolca i prisilio je sjesti.
Tada je čučnuo i zagledao se u nju svojim mirnim, crnim očima. — Budite
mirni. I nastavite disati.
Lottie je grčevito kimnula, a suze su joj se i dalje slijevale niz lice. —
Nemojte mu dopustiti da mi se približi — šapnula je.
Westcliff je ustao i redarstveniku iz Ulice Bow uputio pogled ledenog
opsidijana. — Gentry, držite se podalje. Ne zanima me tko vas je za što platio.
Na mojem ste imanju i ništa nećete učiniti bez mojeg pristanka.
— Nemate zakonsko pravo na nju — blago je rekao Gentry. — Ne
možete je zadržati ovdje.

49
 BalkanDownload

Westcliff je odgovorio oholim puhanjem. Prišao je stoliću i natočio malo

jantarne tekućine u čašu. Donio ju je Lottie i prisilio njezine drhtave prste
uhvatiti čašu. — Popijte — kratko je rekao.
— Ja ne... — počela je, ali ju je on prekinuo tonom neupitnog autoriteta.
— Smjesta. Do posljednje kapi.
Ona je načinila grimasu, iskapila tekućinu u nekoliko gutljaja i nakašljala
se dok su joj se pluća i grlo punih baršunastom vatrom. On je izvukao rupčić iz
svoje jakne i dao joj ga. Tkanina je bila topla od njegova tijela. Obrisala je lice
i drhtavo uzdahnula. — Hvala vam — rekla je promuklim glasom. Nije skidala
pogled s njega, nesposobna pogledati Gentryja. Nije ni sanjala da je takav slom
moguć... da je njezina propast stigla u obliku naočitog muškarca okrutnih očiju
i neobuzdanog šarma... prvog muškarca kojeg je poljubila. Bol iznevjerenosti,
razorno poniženje iznevjerenosti bilo je neizdrživo.
— Dakle — mirno je rekao Westcliff sjedajući na stolac pokraj Lottie —
doima se da vaša reakcija na gospodina Gentryja potvrđuje da ste doista
Charlotte Howard. — Čekao je njezino kratko kimanje prije no što je nastavio.
— Je li istina i da ste zaručeni za lorda Radnora?
Lottie je umirila grofova moć, spoznaja da je on jedino što je čuva od
grabežljivca koji vreba u blizini. Gledala je Westcliffovo iskreno lice i
pokušavala pronaći riječi kojim bi mu objasnila svoju situaciju. Kad je grof
vidio koliko je potresena, iznenadio ju je pruživši veliku ruku i uhvativši
njezinu. Doimalo se da njegov stisak, jak i siguran, tjera strah koji ju je
paralizirao. Lottie je bila zadivljena njegovom dobrotom. Nikad joj nije
pokazao takvu obazrivost... zapravo, doimalo se da ne obraća mnogo
pozornosti na nju.
— To nikad nije bilo moj izbor — rekla mu je. — Dogovoreno je dok
sam bila dijete. Moji su roditelji lordu Radnoru obećali moju ruku u zamjenu
za njegovo financijsko pokroviteljstvo. Silno sam se trudila prihvatiti tu
situaciju, ali Radnor, po mojem mišljenju, nije razuman, nije razborit. Nije tajio
svoje planove; smatra me životinjom koju valja dresirati po njegovoj volji.
Dovoljno je reći kako bi bilo bolje da sam mrtva. Morate mi vjerovati, inače
nipošto ne bih pribjegla ovom...
— Vjerujem vam. — Westcliff je pogledao Nicka Gentryja, i dalje držeći
Lottienu ruku. — Budući da gospođicu Miller poznajem već neko vrijeme,
mogu pretpostaviti da je njezino protivljenje braku s Radnorom osnovano.

50
 BalkanDownload

— Jest — mirno je odgovorio redarstvenik. Opušteno je stajao pokraj

kamina, varljivo lijeno, oslonivši se rukom na mramorni okvir. Plamen je bacao
jezike crvene svjetlosti preko njegova namrštenog lica. — Radnor je svinja. Ali,
to nije važno. Njezini roditelji pristali su na taj brak. Novac je prešao iz jednih
ruku u druge, mnogo novca. Ako je ne dovedem, Radnor će poslati još deset
takvih, da obave taj posao.
— Neće me pronaći — rekla je Lottie kad ga je napokon uspjela
pogledati. — Otići ću u inozemstvo. Nestat ću...
— Ludo — prekinuo ju je Gentry tihim glasom. — Namjeravaš li čitav
život proživjeti u bijegu? Poslat će još nekoga po tebe, pa još nekoga. Nikad
nećeš imati mira. Ne možeš bježati dovoljno brzo, ili dovoljno daleko...
— Dosta — otresito je rekao Westcliff osjetivši drhtaj koji je prostrujao
Lottienim tijelom. — Ne, Lottie neće otići u inozemstvo, a neće ni nastaviti
bježati od lorda Radnora. Pronaći ćemo način da to riješimo tako da može
živjeti normalnim životom.
— Da? — Jedna Gentryjeva tamna obrva podignula se u podrugljiv luk.
— To bi trebalo biti zanimljivo. Što predlažete, Westcliff?
Grof je šutio razmišljajući o tome.
Lottie je i dalje zurila u Nicka Gentryja nastojeći misliti izvan kaosa
emocija. Pronaći će izlaz. Nipošto neće dopustiti da je odvedu Radnoru kao
janje na klanje. Njezine su misli zacijelo bile očite jer se u Gentryjevim očima
odjednom pojavilo odlučno divljenje dok ju je gledao. — Prema mojem
mišljenju, imate samo dvije mogućnosti — blago je rekao.
Njezin je glas tek lagano zadrhtao kad je odvratila: — Koje?
— Uz odgovarajući poticaj mogli biste me uvjeriti da vas pustim, a tada
biste se nastavili skrivati od Radnora dok vas ponovno ne uhvate. Ili... biste
mogli trajno izaći iz njegova dosega.
— Što želite reći?
Lord Westcliff upleo se u napetu tišinu. — Misli na brak. Kad budete
udani te zakonski pod zaštitom drugog muškarca, Radnor će odustati od
potrage.
Lottie je spustila pogled na jaku ruku koja je pokrivala njezine.
— Ali, to nije moguće. Ne poznajem muškarce koji bi bili voljni... —
Zastala je osjećajući mučninu i ogorčenost.

51
 BalkanDownload

— Moguće je — mirno je nastavio grof.

Dok je Lottie začuđeno gledala Westcliffa, zrak je zasjeklo tiho
podrugivanje Nicka Gentryja. — Namjeravate je učiniti svojom groficom,
milorde?
Grofovo lice bilo je bezizražajno. — Ako bude potrebno.
Lottie je, zapanjena, čvrsto držala njegovu ruku, a tada se povukla. Bilo
joj je nezamislivo da bi Westcliff bio voljan podnijeti takvu žrtvu. Možda bi se
mogla pomiriti s mogućnošću braka bez ljubavi. Naposljetku, sve je bilo bolje
od mogućnosti da postane lady Radnor. Međutim, grof je bio dobar, častan
muškarac pa ga ne bi željela tako iskoristiti.
— Iznimno ste ljubazni, milorde — rekla mu je. — Ali, nipošto se ne bih
udala za vas jer vi zaslužujete mnogo bolje od braka iz koristi. To bi bilo
prevelika žrtva za vas.
— To nipošto ne bi bilo žrtva — hladno je odgovorio. — I to je logično
rješenje vašeg problema.
Lottie je odmahnula glavom, a njezine tanke obrve sastale su se kad joj
je sinula nova misao. — Postoji i treća mogućnost. — Koja?
Lottie je preplavila duboka, ledena smirenost i odjednom se osjetila
udaljenom od tog prizora, kao da je nepristrana promatračica, a ne sudionica.
— Radije još ne bih rekla. Milorde, ako nemate ništa protiv, voljela bih na
nekoliko minuta ostati nasamo s gospodinom Gentryjem.

52
 BalkanDownload

PETO POGLAVLJE

N ick je znao da Lottie neće pasivno reagirati na vijest da ju je tražio prema

nalogu lorda Radnora. Ali, iznenadila ga je gorljiva silina njezina
odgovora kad se našla u škripcu. Sada kad se pribrala, gledala ga je s očajničkom
proračunatošću koju je on predobro shvaćao. Zaključio je da je veličanstvena.
Premda se lord Westcliff očito nije slagao s Lottienim zahtjevom,
namrštio se i udovoljio joj. — Čekat ću u susjednoj sobi — rekao je kao da
očekuje da će Nick nasrnuti na nju kao proždrljiva životinja čim se vrata
zatvore. — Pozovite me ako vam zatreba pomoć.
— Hvala vam, milorde — promrmljala je Lottie upućujući grofu
zahvalan osmijeh zbog kojeg je Nick zakipio od ljubomore. Ne bi mu bilo
potrebno mnogo izazova da pošalje šaku u Westcliffovo aristokratsko lice,
osobito u trenutku kad je primio Lottie za ruku kako bi je utješio. Nick nikada
u životu nije bio posesivan ni prema čemu, ali gotovo da nije mogao gledati
kako Lottie prihvaća dodir drugog muškarca. Nešto mu se događalo, izgubio je
nadzor nad situacijom i nije znao kako da ga ponovno stekne. Znao je samo da
mu je Lottie potrebna... da će, ako je ne bude mogao imati, taj beskonačan
osjećaj gladi, nezadovoljstva i hladnoće zauvijek ostati u njemu.
Nick je ostao pokraj vatre, opušten izuzev stisnute šake na okviru
kamina. U mislima je proklinjao Westcliffa zbog tog obrata. Tu je vijest
namjeravao obazrivo priopćiti Lottie i odagnati njezine strahove prije no što je
uhvati panika. Westcliff je sada znatno poremetio situaciju, a Lottie je bila
razumljivo neprijateljski raspoložena prema njemu.
Okrenula se prema njemu, blijedog lica i očiju crvenih od suza. Ali, izraz
njezina lica bio je pribran i gledala ga je uznemirujuće intenzivno, kao da
pokušava vidjeti u njegov um. Njezin ispitivački pogled bio je čudno prijeteći.
— Je li sve ono bilo gluma? — tiho je upitala.
Nick je trepnuo. To ga je pitanje potpuno zateklo, njega, koji je izdržao
nebrojene sate promatranja i ispitivanja te čak mučenja.
— Znam da dio jest— rekla je Lottie. — Bio vam je posao steći moje
povjerenje. Ali, otišli ste mnogo dalje no što je bilo potrebno. — Prišla mu je
hipnotički polako. — Zašto ste mi večeras rekli sve ono?

53
 BalkanDownload

Nick, tako mu Bog pomogao, nije znao odgovoriti. I, što je još gore, nije
mogao skinuti pogled s nje, a doimalo se da ona kroz njegove oči gleda u
njegovu dušu.
— Istinu, gospodine Gentry — zahtijevala je. — Ako se ja mogu natjerati
postaviti to pitanje, vi se zacijelo možete natjerati odgovoriti. Jeste li mislili išta
od toga?
Nick je osjetio kako mu lagani znoj izbija po licu. Pokušao se zatvoriti za
nju, poreći je, ali to nije bilo moguće. — Da — promuklo je rekao i stisnuo
usta. Dovraga i s njom ako želi da joj kaže više od toga.
Doima se da se Lottie zbog nekog razloga opustila čuvši to priznanje.
Nick nije uspijevao shvatiti zašto. Napokon je uspio otrgnuti pogled s njezinih
očiju pa se slijepo zagledao u rasplesanu vatru. — A sada biste — promrmljao
je — možda mogli objasniti što je treća mogućnost.
— Potrebna mi je zaštita od lorda Radnora — rekla je bez uvijanja. —
Malobrojni bi bili sposobni suprotstaviti mu se. Vjerujem da biste vi mogli.
Ta je izjava bila bez emocija... u njezinu tonu nije bilo pohvale. Pa ipak,
Nick je osjetio treptaj muškog ponosa jer je ona prepoznala njegove
sposobnosti.
— Da, mogao bih — mirno je rekao.
— Tada bih vam, zauzvrat za vašu zaštitu i financijsku potporu, bila
voljna biti ljubavnica. Potpisala bih pravno obvezujući ugovor o tome. Mislim
da bi to bilo dovoljno da drži Radnora podalje od mene pa se više ne bih morala
skrivati.
Njegova ljubavnica. Nick nipošto nije očekivao da bi ona bila voljna
poniziti se na taj način. Međutim, doimalo se da je Lottie zapravo pragmatična
te svjesna da si ne može priuštiti principijelnost.
— Dopustili biste mi spavati s vama za novac i zaštitu — rekao je kao da
riječ ljubavnica iziskuje definiciju. Oprezno ju je pogledao. — Živjet ćete sa
mnom i pratiti me u javnosti bez obzira na sram kojem će vas to izložiti. To
želite reći?
Njezini su obrazi postali jarkocrveni, ali nije odvratila pogled s njega. —
Da.
Žudnja je svaki dio njegova tijela preplavila iskonskom vrelinom.
Spoznaja da će je imati, da će mu se ona svojevoljno dati, izazvala mu je

54
 BalkanDownload

omaglicu. Njegova ljubavnica... ali to nije bilo dovoljno. Trebao je više od nje.
Trebao ju je cijelu.
Odmjereno je prišao počivaljci, pomalo militarističkom komadu
presvučenom krutom tamnocrvenom kožom, i sjeo raširenih nogu. Dopustio
je da njegov pogled prijeđe preko nje u potpuno seksualnoj procjeni. — Prije
no što pristanem na bilo što, želim kušati ono što nudite.
Ona se ukočila. — Mislim da ste već dovoljno kušali.
— Mislite li na našu večerašnju međuigru u šumi? — Govorio je blagim
glasom iako mu je srce silovito lupalo u prsima. — To nije bilo ništa, Lottie.
Želim više od nekoliko naivnih poljubaca. Držanje ljubavnice može biti skupo,
morat ćete dokazati da vrijedite toliko.
Ona mu je polako prišla, a svjetlost vatre ocrtavala je njezinu vitku
siluetu. Očito je znala da on igra određenu igru s njom, ali još nije shvatila
kakvi su ulozi. — Što želite od mene? — tiho je upitala.
Ono što je dobivao od Gemme. Ne, više od onoga što mu je Gemma ikada
dala. Želio je da mu netko pripada. Da mu je stalo do njega. Da ga na određeni
način treba. Nije znao je li to moguće... ali je bio voljan staviti cijeli ulog na
Lottie. Bila je njegova jedina prilika.
— Pokazat ću vam. — Nick je pružio ruku i uhvatio je za zapešće te je
povukao tako da je napola sjela, a napola se srušila pokraj njega. Rukom je
uhvatio njezin potiljak i nagnuo se nad nju te vrhom jezika pronašao njezin
puls. Istodobno je njezinu ruku odveo do svojega međunožja te njezine tanke
prste obavio oko napetog oblika svoje erekcije. Ona se ukočila i naglo
udahnula, odjednom naslonjena na njegova prsa kao da ju je snaga napustila.
On je polako povukao njezinu ruku uz duljinu svojega penisa, do okrugle glave
koja se nestrpljivo upirala u napeto sukno.
Umaknuo mu je isprekidan zvuk kad je potegnuo njezinu košulju,
ispunjen zahvalnošću prema onome tko je dizajnirao odjeću koja je žensko
tijelo činila toliko milosrdno dostupnim. Njezine otkrivene dojke zablistale su
na svjetlosti vatre, a meki vršci bili su svijetloružičasti. Lottie je okrenula lice
na stranu i čvrsto zatvorila oči. Nick ju je povukao još više na svoje krilo te je
obuhvatio jednom rukom, tako da joj je stražnjica sjela na kruti brežuljak
njegove erekcije. Njegovi žuljeviti prsti kliznuli su ispod jedne gole dojke te
podigli svilenu težinu kako bi je namjestili za polagani silazak svojih usta. Ona
je zadrhtala kad je otvorio usne iznad nježne bradavice, milujući je sve dok se
nije ukrutila pod njegovim jezikom. Lottiene ruke bile su napola podignute kao

55
 BalkanDownload

da ga odguruje, ali su njezini prsti odjednom uhvatili revere njegove jakne i

zastenjala je od užitka. Taj ga je zvuk uzbudio. Jezikom je opisivao krugove oko
ukrućene bradavice, prisiljavajući je da se izvija u njegovim rukama poput
mačke.
I dalje sišući i draškajući njezine dojke, uvukao je ruku ispod njezinih
suknji, pronašao običan rub njezinih gaćica i debelu pamučnu podvezicu koja
joj je pridržavala čarape. Kad je Lottie postala svjesna ruke koja se uvukla ispod
njezinih suknji, stisnula je noge, a grimizno rumenilo preplavilo joj je lice i
grudi. On ju je milovao preko izgužvane tkanine, klizeći dlanom preko kuka i
trbuha, a potom prema mekim kovrčama ispod njega.
— Nemoj — rekla je, i dalje zatvorenih očiju.
Nick je poljubio ružičastu oblinu njezina vrata i fin rub njezine čeljusti.
Njezina tanka i satenska koža bila je gotovo prozirna. Želio ju je ljubiti od glave
do pete. — ljubavnica to ne govori — šapnuo je. — Povlačite li svoju ponudu,
Lottie?
Ona je odmahnula glavom, nesposobna govoriti dok njegov dlan pritišće
njezin brežuljak.
— Tada raširite noge.
Ona ga je poslušala i grčevitim pokretima razmaknula bedra, a glava joj
je pala na njegovu ruku. Milovao ju je preko tanke tkanine i nježno trljao vruću
brazdu sve dok tkanina nije postala vlažna pod njegovim prstima. Uzbuđivalo
ju je njezino nastojanje da ostane tiha i mirna, jarko rumenilo njezina lica,
kočenje njezinih nogu dok ju je intimno dražio. Naposljetku je zastenjala i
molećivo uhvatila njegovo zapešće.
— To je dovoljno — rekla je s uzdahom.
Njegov penis silovito je pulsirao pod njom. — Doista? — šapnuo je
gurnuvši prst u prorez njezinih gaćica. — Mislim da želiš još.
Njezino se tijelo trgnulo na njegovu krilu kad je dodirnuo meke,
zamršene dlačice... nabubreno, svilenkasto tkivo... vlažan ulaz u njezino tijelo.
Dok joj je ljubio luk vrata, igrao se baršunastim dlačicama. — Divne kovrčice
— šapnuo je blizu Lottiena uha. — Pitam se koje su boje. Plave, poput kose na
tvojoj glavi? Ili tamnije?
Lottie je, šokirana tim pitanjem, zamagljeno zurila u njega.
— U redu je — rekao je rastvarajući mek procijep. Sam ću to otkriti...
poslije.

56
 BalkanDownload

Ona se izvinula kad je pronašao osjetljiv vrh skriven u zaštitnim

naborima. — Oh... oh, Bože...
— Ššs. — Gricnuo je njezinu usku. — Ne želiš da te Westcliff čuje, zar
ne?
— Prestani — drhtavo je rekla.
Ali, njega više ništa nije moglo zaustaviti. Milovao ju je vješto, kružeći
točkom slasne vatre. Njezina stražnjica podignula se s tvrde duljine njegove
erekcije jer su se kukovi naprezali prema njegovoj ruci. On je okrznuo nabrekli
pupoljak grubim vrhom palca i uvukao srednji prst u nju, sve dok nije potpuno
nestao u zamamnom kanalu.
Lottien dah postao je kraći, a bedra su se stisnula oko njegove ruke dok
je u laganom ritmu izvlačio prst i ponovno ga uvlačio. Osjetio je kako se njezini
unutarnji mišići stežu dok se grčila, izvijala i instinktivno borila za oslobođenje
od te neizdržive napetosti. Nick je još jednom spustio glavu do njezinih dojki.
Vrhovi su sada bih napeti i tamnoružičasti pa je polako puhnuo u jedan prije
no što ga je uvukao u usta. Držeći prst u njoj i jezik na bradavici koja je
pulsirala, osjetio je trijumf kakav još nije upoznao.
Lottie se bespomoćno borila dok joj je vrhunac izmicao pa je zastenjala
u frustraciji. Nick je izvukao prst iz slatkih dubina njezina tijela i spustio vlažnu
ruku na njezin napeti trbuh, trljajući ga u umirujućim krugovima. — Poslije
ću se pobrinuti za tebe — promrmljao je. — Obećavam.
Lottie je ponovno zastenjala i očajnički se izvinula prema njegovoj ruci.
On je znao što želi i žudio je za time da joj to i pruži. Nosnice su mu se raširile
kad je osjetio opojan miris ženske žudnje. Vrelina je strujala kroz njega i zamalo
je izgubio nadzor nad sobom dok je razmišljao o tome da zagnjuri lice među
njezina bedra i jezikom prodre u nju.
Zadrhtao je kad se prisilio spustiti joj suknje, pokrivajući slasno tijelo za
kojim je žudio. Westcliff je čekao u blizini pa nije bilo ni vrijeme ni mjesto da
se prepusti užitku. Poslije će imati vremena voditi ljubav s Lottie kad mu se
prohtije. Strpljenja, savjetovao je sam sebi i nekoliko puta udahnuo i izdahnuo
kako bi se umirio.
Lottie je ispuzala iz njegova naručja i sklupčala se na drugom kraju
počivaljke. Bila je divno raskuštrana, a obrazi su joj bili vlažni i tamno rumeni
na treperavoj svjetlosti. Petljala je sa steznikom i pokrivala dojke.

57
 BalkanDownload

Pogledi su im se sreli, njezin prepun srama, a njegov otvoreno

proračunat. A tada je Nick krenuo u napad. — Želim te — rekao je. — Zapravo,
vjerojatno ne bih prezao ni od čega da te dobijem. Ali, ne želim te kao
ljubavnicu. Želim puno, neosporno vlasništvo. Sve što bi dala Radnoru, ili
Westcliffu.
Shvativši što želi reći, Lottie ga je gledala kao da je lud. Bilo joj je
potrebno čak pola minute da se oporavi dovoljno da progovori. — Misliš li na
brak? Kakva bi bila razlika između braka s tobom i braka s lordom Radnorom?
— Razlika je u tome što ti ja dopuštam izabrati.
— Zašto bi bio voljan vezati se uz mene za cijeli život?
Istina je bila nešto što joj Nick nipošto ne bi mogao priznati. — Zato što
želim pogodnost supruge — lagao je. — A ti ćeš poslužiti kao i bio koja druga
žena.
Ona je užasnuto udahnula.
— Odluči — rekao je Nick. — Možeš nastaviti bježati ili možeš postati
nečija supruga. Moja ili Radnorova.
Ona ga je još jednom pogledala dugo i ispitivački pa su mu se dlačice na
stražnjoj strani vrata naježile. Dovraga, užasava se kad ona to čini. Ponovno
nije mogao trepnuti ni odvratiti pogled, a domalo se da mu ona čita misli iako
ih se on trudi sakriti.
— Tvoja — rekla je ukočeno. — Bit ću tvoja.
A on je polako, gotovo neprimjetno uzdahnuo od olakšanja.

Lottie se s mukom izvukla iz njegova krila i poravnala odjeću. Pošla je

natočiti si brendi iz kristalne boce na stoliću od mahagonija. Vrtjelo joj se, a
koljena su joj klecala, što su bili dobri pokazatelji kako joj još alkohola uopće
nije potrebno. Osim toga, i dalje je zapravo bila sluškinja lorda Westcliffa, a
nitko na takvu položaju ne bi ni pomislio poslužiti se gospodarevim pićem. S
druge strane, takve razlike zamaglile su se nakon zapanjujućih otkrića tog
poslijepodneva. Lottie je bila zbunjena spoznajom da je u jednoj večeri primila
dvije bračne ponude od posve različitih muškaraca.
A ono što joj je Nick Gentry upravo učinio, ne, neće razmišljati o tome,
ne dok joj tijelo još pulsira odjecima sramotnog užitka. Velikodušno je napunila
čašu, načinila grimasu i progutala fin, stari napitak.

58
 BalkanDownload

Gentry joj je prišao i uzeo joj čašu nakon što je iskapila pola njezina
sadržaja. — Za tren ćeš biti pijana kao letva.
— Je li to važno? — promuklo je upitala gledajući kako on pije njezin
brendi.
— Mislim da neću. — Kad se zaljuljala pred njim, odložio je praznu čašu
i uhvatio je oko struka. Osmijeh samoporuge dodirnuo mu je usne. — Da, svaka
žena bi se morala ohrabriti nakon što pristane biti mojom suprugom.
Zahtjevan udarac zatresao je vrata i lord Westcliff je ušao u sobu. Oštro
ih je pogledao, a kad je vidio kako stoje blizu jedno drugome, jedna obrva
upitno mu se podignula.
Gentryjeve ruke čvršće su uhvatile Lottien struk kad se pokušala udaljiti
od njega. — Možete nam prvi čestitati — rekao je grofu u zlobnoj parodiji
džentlmenske objave. — Gospođica Howard počastila me je davši mi svoju
ruku.
Lord Westcliff stisnuo je oči pogledavši Lottie. — To je vaša treća
mogućnost?
— Ispostavlja se — nesigurno je rekla — da jest.
Lottie je znala da grof ne razumije zašto je voljna pogoditi se s vragom.
Ona ga je gledala i bez riječi molila da ne traži objašnjenje jer ne bi mogla
objasniti svoje razloge. Bila je umorna od skrivanja, zabrinjavanja i strahovanja.
Nick Gentry ponudio joj je utočište. On je bio neprincipijelan, bešćutan i
iskusan, muškarac koji bi je mogao zaštititi od Radnora. Ali, sve to ne bi bilo
dovoljno da je natjera udati se za njega. Jedan je čimbenik učinio razliku:
njezina svjesnost da Gentry osjeća nešto prema njoj. Nije to uspijevao sakriti
iako se trudio. A ona ga je željela, iako to uopće nije bilo razborito. Ili je barem
željela muškarca kojeg je glumio... onog koji ju je gledao očajnički intenzivno
dok su stajali pokraj vrela želja... onog koji ju je ljubio u šumi i šaputao joj da
mu je potrebna.
Grof se namrštio, prišao joj i pružio ruku. — Lottie, želim razgovarati s
vama.
Ona je poslušno kimnula u dugo utvrđivanoj navici. — Da, gospodine.
— Kad je Gentry nije pustio, prostrijelila ga je izazovnim pogledom. — Još se
nisam udala za tebe — tiho je rekla. — Pusti me.

59
 BalkanDownload

Njegove su ruke kliznule s njezina struka. Lottie je prišla grofu, koji ju je

lagano uhvatio za lakat i povukao u kut. Njegov doličan dodir bio je znatno
drugačiji od Gentryjeve neobuzdane posesivnosti.
Lord Westcliff ju je pogledao, a pramen tamne kose pao mu je preko
širokog čela. — Lottie — tiho je rekao — takvu odluku ne možete donijeti dok
ne doznate više o muškarcu kojem se predajete. Nemojte dopustiti da vas
zavara činjenica da je Gentry redarstvenik iz Ulice Bow. Nedvojbeno smatrate
da njegova profesija podrazumijeva određenu čast, i čak junaštvo. U slučaju
Nicka Gentryja istina je suprotna. On je osoba koja u javnosti izaziva prijepor,
uvijek je to bio.
— Na koji način? — upitala je Lottie gledajući mračnu priliku na drugom
kraju sobe. Gentry je ponovno pio brendi glumeći da gleda red knjiga.
Mrzovoljna krivulja njegovih usta jasno je davala do znanja da sasvim dobro
zna što joj Westcliff govori.
— Gentry je redarstvenik samo protekle dvije ili tri godine. Prije toga
bio je vođa zločinačke skupine pod krinkom privatnog lovca na lopove. Vodio
je zloglasnu skupinu lopova i mnogo je puta uhićen zbog prijevare, krađe,
primanja mita i izmišljanja dokaza. Jamčim vam da poznaje sve istaknute
zločince u Engleskoj. Iako se očito popravio, mnogi vjeruju da i dalje
protuzakonito posluje s mnogim bivšim suučesnicima u podzemlju. Njemu nije
za vjerovati, Lottie.
Ona je nastojala suspregnuti reakciju na tu informaciju, ali je bila
zaprepaštena. Pogledala je preko Westcliffova širokog ramena i vidjela
redarstvenikovu prijeteću priliku opuštenu u najmračnijem kutu radne sobe.
Doimalo se da se u sjeni osjeća ugodnije, a oči su mu svjetlucale kao mačje.
Kako je moguće da muškarac koji je tek u kasnim dvadesetim za sobom ima
toliko raznoliku karijeru? Vođa zločinačke skupine, lovac na lopove... što je,
zaboga?
— Gospođice Howard... Lottie... — Grof joj je ponovno privukao
pozornost tihim mrmljanjem. — Morate još jednom razmisliti o mojoj ponudi.
Vjerujem da bi to koristilo oboma. Dajem vam riječ da ću biti ljubazan suprug
i da nećete oskudijevati ni u čemu...
— Milorde — gorljivo ga je prekinula — nadam se da moje odbijanje
nećete shvatiti kao znak bilo čega osim mojega dubokog poštovanja prema
vama. Vi ste najčasniji čovjek kojeg sam u životu upoznala i zato vas nipošto
ne bih osudila na brak bez ljubavi. Ne možete poreći da ne bih bila vaš prvi

60
 BalkanDownload

izbor, milorde, kad biste tražili suprugu. A ako bih vam učinila nepravdu i
prihvatila vašu ponudu, jednoga dana oboje bismo to zažalili. Gospodin Gentry
i ja mnogo smo bolji jedno za drugo jer nijedno od nas to neće smatrati
istinskim brakom, nego više poslovnom transakcijom u kojoj... — Obrazi su joj
gorjeli kad se prisilila završiti. — U kojoj se razmjenjuju usluge.
Westcliffovo lice bilo je sumorno. — Vi niste dovoljno cinični ni okorjeli
da biste podnosili takav aranžman.
— Nažalost, milorde, zapravo jesam toliko okorjela. Zbog lorda Radnora
nikad nisam njegovala nade i snove koje mnoge druge žene njeguju. Nikad
nisam očekivala da ću u braku biti sretna.
— Ipak zaslužujete bolje od toga — ustrajao je.
Ona se neveselo nasmiješila. — Doista to mislite? Sama nisam baš
uvjerena u to. — Lottie se udaljila od njega te pošla prema sredini sobe i s
očekivanjem pogledala Gentryja. Nastojala je progovoriti energično. — Kad
odlazimo?
Gentry je izašao iz kuta. Ona je po iskri u njegovim očima vidjela kako
je napola očekivao da će se ona predomisliti nakon razgovora s Westcliffom.
Sada kad je njezin izbor potvrđen, više nije bilo povratka.
— Smjesta — tiho je rekao.
Njezine su se usne rastvorile u početku prosvjeda. Gentry ju je
namjeravao odvesti ne dopustivši joj da se pozdravi s bilo kim u kućanstvu, čak
ni s lady Westcliff. S druge strane, bilo bi lakše kad bi jednostavno nestala, bez
prisile da bilo kome objašnjava bilo što. — Nije li prilično opasno putovati
noću? — upitala je, a tada brzo sama odgovorila na svoje pitanje. — Nije važno.
Ako nabasamo na drumskog razbojnika, s njim bih vjerojatno bila sigurnija
nego s tobom.
Gentry se odjednom nasmiješio. — Možda si u pravu.
Njegovu trenutačnu šaljivost raspršila je stroga izjava lorda Westcliffa.
— Ako ne mogu potaknuti gospođicu Howard da se predomisli, barem ću
zahtijevati dokaz da je obred pravovaljan. I zahtijevat ću dokaz da će ona biti
zadovoljavajuće zbrinuta.
Lottie je shvatila da u svim svojim razmišljanjima nije ni pomislila na to
kako će živjeti s Gentryjem. Zaboga. Koliko zarađuje redarstvenik iz Ulice
Bow? Plaća mu je nedvojbeno minimalna, ali uz privatne naloge zacijelo

61
 BalkanDownload

zarađuje dovoljno za pristojan život. Ona ne zahtijeva mnogo: soba ili dvije u
sigurnom dijelu Londona bit će dovoljno.
— Nipošto ne namjeravam dokazivati sposobnost da uzdržavam suprugu
— rekao je Gentry. — Dovoljno je da znate da neće gladovati i da će imati krov
nad glavom.

Putovanje u London trajat će otprilike dvanaest sati, što je značilo da će

putovati noću te stići rano poslijepodne. Lottie se naslonila na raskošan smeđi
baršun Gentryjeve lijepo opremljene kočije. Kad su krenuli, Gentry je krenuo
ugasiti malu svjetiljku koja je osvjetljivala unutrašnjost kočije. — Želiš li
spavati? — upitao je. — Dugo je do jutra.
Lottie je odmahnula glavom. Iako je bila umorna, bila je previše
uznemirena da bi se opustila.
Gentry je slegnuo ramenima i ostavio svjetiljku svijetliti. Podignuo je
jednu nogu na klupu i neznatno zgrčio lice. Muškarcu njegove veličine očito
je bilo neudobno biti sputan u relativno malom prostoru.
— Je li tvoja? — upitala je Lottie. — Ili si je unajmio u sklopu prijevare?
On se cinično nasmiješio shvativši da ona govori o kočiji. — Moja je.
— Ne bih pretpostavila da si zaposlen čovjek može priuštiti takvo vozilo.
Redarstvenik se opušteno poigravao resicama na rubu zavjese malenog
prozora. — Moj posao iziskuje česta putovanja. Radije putujem udobno.
— Koristiš li često lažno ime kad obavljaš istrage?
On je odmahnuo glavom. — Najčešće nema potrebe.
— Čudi me da nisi izabrao bolju krinku — rekla je Lottie. — Neku koju
ne bi bilo toliko lako razotkriti. Lordu Westcliffu nije bilo potrebno mnogo
vremena da otkrije kako vikont Sydney ne postoji.
Na njegovu lici pojavio se čudan izraz, zabavljenost pomiješana s
nelagodom, i doimalo se da razmišlja o tome treba li joj reći nešto. Naposljetku
su mu se usta zgrčila pa je kratko uzdahnuo. — Westcliff nije bio u pravu.
Vikont Sydney postoji. Barem postoji zakoniti nasljednik te titule.
Lottie ga je sumnjičavo gledala. — Tko je on? I ako je istina to što govoriš,
zašto nije preuzeo titulu i imanje?
— Ne žele svi biti plemići.

62
 BalkanDownload

— Dakako da žele! A osim toga, plemić nema izbora. Ili to jest, ili nije.
Ne može poreći svoje prirođeno pravo jednako kao što ne može promijeniti
boju svojih očiju.
— Vraga ne može — glasio je mrzovoljan odgovor.
— Ne moraš se ljutiti — rekla je Lottie. — A i nisi mi još rekao tko je taj
tajanstveni vikont i gdje je, što me navodi pomisliti da to izmišljaš.
Gentry je promijenio položaj, promeškoljio se u nelagodi i pažljivo
odvratio pogled od njezinih očiju. — Ja sam.
— Što? Pokušavaš li me zavarati da si kakav davno izgubljeni plemić? Ti,
vođa zločinačke skupine i lovac na lopove, zapravo si tajni vikont? — Lottie je
odlučno odmahnula glavom. — Ne bih rekla.
— Svejedno mi je vjeruješ li ili ne — mirno je rekao Gentry. — Osobito
zbog toga što to neće utjecati na budućnost jer nikad neću preuzeti tu titulu.
Lottie je zapanjeno gledala njegov strog profil. Doimalo se da doista
vjeruje u to što je govorio. Ali, kako je to moguće? Ako u tome ima imalo istine,
kako je plemićki sin spao na ovakav život? Nije moguće započeti život u
plemićkim krugovima i završiti kao... što god je već bio. Nije se mogla suzdržati
pa ga je zasula pitanjima. — Ti si John, lord Sydney? Sin vikonta Sydneyja koji
je umro prije dvadeset godina, navodno bez nasljednika? Imaš li ikakav dokaz?
Može li to itko potvrditi?
— Moja sestra, Sophia. I njezin suprug, sir Ross Cannon.
— Onaj sudac? Nekadašnji načelnik u Ulici Bow tvoj je šogor?
Gentry je odgovorio kimanjem. Lottie je bila potpuno zbunjena.
Pretpostavila je da nema drugog izbora doli vjerovati mu, jer bi tu priču bilo
lako osporiti kad ne bi bila istinita. Ali, bila je toliko nevjerojatna, toliko
apsurdna, da je ona nije uspijevala pojmiti.
— Bilo mi je sedam godina kad su moji roditelji umrli — mrzovoljno je
objasnio Gentry. — Osim mene nije bilo drugih rođaka koji bi mogli osnovano
položiti pravo na tu titulu ili zemlju. Iako nije bilo mnogo za naslijediti jer je
moj otac bio u dugu, a imanje je bilo u lošem stanju. Moja starija sestra Sophia
i ja neko smo vrijeme lutali selom, sve dok nju naposljetku nije primila daljnja
rođakinja. Ali, ja sam bio postao problematičan pa ta rođakinja razumljivo nije
bila sklona uzeti me pod svoj krov. Stoga sam pobjegao u London i bio
razbojnik sve dok me nisu zatvorili zbog mojih zločina. Kad je jedan dječak
umro u zatvoru, preuzeo sam njegovo ime kako bi me ranije pustili.

63
 BalkanDownload

— Dakle, on je bio pravi Nick Gentry — rekla je Lottie.

— Da.
— A ti si uzeo njegov identitet i dopustio da svi povjeruju kako si umro?
U njegovim očima pojavio se prkosan sjaj. — Njemu to ime više nije
koristilo.
— Ali, poslije si zacijelo razmišljao o tome da ponovno preuzmeš svoje
pravo ime... svoj položaj u društvu...
— Imam upravo onaj položaj u društvu koji želim. A Nick Gentry je
postalo moje ime više no što je ikada bilo njegovo. Namjeravam ostaviti
Sydneyja da počiva u miru. — Podrugljivo se nasmiješio. — Žao mi je zbog
gubitka ugleda, ali bit ćeš poznata kao gospođa Gentry, a nitko osim moje sestre
i njezinog supruga neće znati istinu. Shvaćaš li?
Lottie je kimnula, zbunjena i namrštena. — Ne marim za gubitak ugleda.
Kad bih marila, udala bih se za lorda Radnora.
— Dakle, nemaš ništa protiv toga da budeš supruga običnog pučanina —
rekao je Gentry pozorno je gledajući. — S ograničenim prihodima.
— Navikla sam živjeti u skromnim okolnostima. Moja je obitelj ugledna,
ali, kao što sam već spomenula, siromašni smo.
Gentry je promatrao ulaštene vrhove njezinih čizama. — Lord Radnor
bio je vraški škrt dobročinitelj ako je suditi po stanju kuće obitelji Howard.
Lottie je naglo udahnula. — Bili ste u domu moje obitelji?
On je pogledao njezine razrogačene oči. — Da, posjetio sam vaše
roditelje kako bih ih ispitao. Znali su da vas tražim.
— Oh — žalosno je rekla Lottie. Dakako da bi njezini roditelji surađivali
s istragom. Bili su svjesni da je lord Radnor želi pronaći te su se, kao i uvijek,
pokorili njegovim željama. Ta je vijest nije trebala iznenaditi. Pa ipak, nije
mogla suspregnuti osjećaj iznevjerenosti. Jesu li barem na trenutak razmislili o
njezinim interesima umjesto Radnorovih? Grlo joj se stegnulo i doimalo se da
ne uspijeva progutati.
— Na svako su pitanje podrobno odgovorili — nastavio je Gentry. —
Vidio sam lutke kojim si se nekoć igrala, slikovnicu u koju si crtala... čak znam
koji broj cipele nosiš.

64
 BalkanDownload

Lottie je ispunio strašan osjećaj ranjivosti pa se obujmila rukama. —

Doima se čudnim da si vidio moju obitelj kad sam ja već dvije godine daleko
od njih. K-kako su moje sestre i braća? Kako je Ellie?
— Ona šesnaestogodišnjakinja? Tiha. Lijepa. Doima se da je dobrog
zdravlja.
— Šesnaest — promrmljala je Lottie, uznemirena spoznajom da su
njezina braća i sestre odrasli, kao i ona. Svi su se promijenili otkako se nisu
vidjeli. Glava ju je odjednom zaboljela pa je protrljala čelo. — Kad su moji
roditelji govorili o meni, je li se doimalo da...
— Što?
— Mrze li me? — rastreseno je upitala. — Često sam se pitala.
— Ne, ne mrze te. — Glas mu je postao čudno blag. — Boje se za sebe,
dakako, i doima se kako doista vjeruju da bi ti brak s Radnorom koristio.
— Nikad nisu razumjeli kako je to doista.
— Ne žele razumjeti. Zavaravanje samih sebe donijelo im je mnogo više
koristi.
Lottie je došla u iskušenje da ga ukori iako je to i sama već tisuću puta
pomislila. — Radnorov novac im je bio potreban — sumorno je rekla. — Vole
skupocjene stvari.
— Je li tvoj otac na taj način izgubio obiteljski novac? Živeći preko svojih
mogućnosti?
— Ne vjerujem da je tog novca ikad bilo mnogo. Ali, moji su roditelji
nedvojbeno potrošili sve što im je bilo na raspolaganju. Sjećam se da smo imali
najbolje od svega dok sam bila dijete. A kad novca više nije bilo, gotovo smo
gladovali. Sve dok se lord Radnor nije upleo. — I dalje je trljala čelo puštajući
da joj prsti prijeđu na bolne sljepoočnice. — Moglo bi se reći da je meni njegovo
zanimanje koristilo. Zbog Radnora sam završila u najekskluzivnijoj djevojačkoj
školi u Londonu, a on je plaćao moju hranu i odjeću te je čak angažirao
sluškinju koja mi je služila. Mislim da je htio napraviti damu od mene. Isprva
sam čak bila zahvalna jer se toliko trudio pripremiti me za ulogu svoje supruge.
— Ali, postalo je komplicirano — promrmljao je Gentry.
Ona je kimnula. — Sa mnom je postupao kao sa životinjom na povodcu.
Odlučivao je što smijem čitati, što mi je dopušteno jesti... nalagao je
učiteljicama da moja voda za kupanje mora biti ledeno hladna jer je vjerovao

65
 BalkanDownload

da to više pogoduje zdravlju nego vruća voda. Moja je prehrana bila ograničena
na juhu i voće kad god je on zaključio da bih trebala smršavjeti. Morala sam
mu svakoga dana napisati pismo te opisati svoj napredak s predmetima koje je
želio da učim. Postojala su pravila za sve... Smjela sam progovoriti samo ako su
moje misli bile dobro formirane i vješto izražene. Nisam smjela izražavati
mišljenje ni o čemu. Ako bih se meškoljila, svezao bi mi ruke za sjedalo. Ako
sam preplanula, zatvarali su me u kuću. — Uzdahnula je od napetosti. — Lord
Radnor želio me je pretvoriti u posve drugu osobu. Nisam mogla zamisliti kako
bi bilo živjeti s njim kao njegova supruga, ili što bi se dogodilo kad bi napokon
shvatio da nikad neću moći dosegnuti standarde savršenosti koje mi je postavio.
— Lottie je, izgubljena u mračnim sjećanjima, uvrtala prste i govorila iako nije
bila potpuno svjesna što otkriva. — Užasavala sam se dolaziti kući za blagdane.
On je uvijek bio ondje i čekao me. Gotovo da mi nije dopuštao vidjeti braću i
sestre jer sam morala ići s njim i...
Odjednom je zastala shvativši da mu je zamalo povjerila tajnu koja je
razbješnjela njezine roditelje kad im je pokušala reći. Godinama je tinjala na
dnu njezine duše. Oni su joj nekako bez riječi dali do znanja da opstanak
obitelji i njezin opstanak u potpunosti ovise o njezinoj šutnji. Lottie je zatvorila
oči gutajući zabranjene riječi.
— Morala si ići s njim i... — potaknuo ju je Gentry.
Ona je odmahnula glavom. — Sada to nije važno.
— Reci mi. — Glas mu je bio nježan. — Uvjeravam te da me ničime ne
možeš šokirati.
Lottie ga je oprezno gledala, uviđajući da je to istina. Uza sve što je
Gentry vidio, čuo i učinio, u njemu ništa nije moglo izazvati gađenje.
— Hajde — promrmljao je.
I Lottie je shvatila da mu govori ono što nitko nikada nije želio čuti.
— Kad god sam došla kući, morala sam poći s Radnorom u sobu te mu
govoriti o svojem ponašanju u školi, odgovarati na njegova pitanja o učenju,
prijateljicama i... — Zurila je u Gentryjevo zagonetno lice i shvatila da joj je
zbog izostanka njegove reakcije lako nastaviti. — Prisiljavao me je sjediti mu
u krilu dok smo razgovarali. Dodirivao me je, po grudima i ispod suknji. To je
bilo odvratno, dopuštati mu da... ali nisam ga mogla zaustaviti, a moji roditelji...
— Bespomoćno je slegnula ramenima. — Nisu htjeli slušati kad sam im
pokušala reći. To se događalo godinama. Majka me je jednom pljusnula i rekla

66
 BalkanDownload

mi da pripadam lordu Radnoru te da će me on ionako oženiti. Rekla je da mu

moram dopustiti da čini što mu je volja. Sigurnost obitelji ovisila je o njegovu
zadovoljstvu i dobroj volji. — Sram joj je obojio glas kad je nastavila: — A tada
sam ionako pobjegla od njega i tako sam ih sve dovela u opasnost.
Gentry je progovorio pažljivo, kao da je ona još nevino dijete, a ne
dvadesetogodišnja žena.— Lottie, je li to išlo dalje od dodirivanja?
Ona ga je gledala ne shvaćajući što je pita.
Njegova zasjenjena glava blago se nagnula, a glas mu je postao mek kad
je nastavio. — Je li tebe ili sebe doveo do vrhunca dok si mu sjedila na krilu?
Njezino se lice zažarilo kad je shvatila o čemu on govori... o onom
zagonetnom, ekstatičnom vrhuncu koji su neke djevojke opisivale uz vragolast
smijeh. Tjelesni užitak koji ona nipošto nije mogla osjetiti s Radnorom. —
Mislim da nije.
— Vjeruj mi, znala bi da je ijedno od vas stiglo do vrhunca — cinično je
rekao.
Lottie je pomislila kako ju je Gentry dodirivao na svjetlosti vatre, na onaj
osjećaj uvijanja koji je osjetila u dojkama, preponama i trbuhu, slatku, bolnu
frustriranost koja ju je silno mučila. Je li to bio vrhunac, ili postoji još nešto što
još nije doživjela? Došla je u veliko iskušenje da to upita svojeg družbenika, ali
je šutjela strahujući da bi on mogao ismijati njezino neznanje.
Ljuljanje zaobljene kočije uspavalo ju je pa je grčevito zijevnula rukom
pokrivši usta.
— Trebala bi se odmoriti — tiho je rekao Gentry.
Lottie je odmahnula glavom jer se nije željela prepustiti snu dok je on
gleda. Kako li je budalasto strahovati od te neznatne intimnosti nakon svega
što se dogodilo među njima. Potražila je novu temu za razgovor.
— Zašto si postao redarstvenik? Ne mogu vjerovati da si svojevoljno
izabrao takvu profesiju.
Smijeh je zaklokotao u njegovu grlu. — Oh, bilo je itekako svojevoljno s
obzirom na ono što mi je preostajalo. Prije tri godine pogodio sam se sa
šogorom, sir Rossom. On je u to vrijeme bio sudac u Ulici Bow i raspolagao je
dokazima zbog kojih bih plesao na vjetru da su bili predočeni na suđenju.
— Plesao na vjetru — ponovila je Lottie, zbunjena tim nepoznatim
izrazom.

67
 BalkanDownload

— Visio. Ljuljao se na užetu. Vjeruj mi, trebali su me raščetvoriti zbog

nekih stvari koje sam učinio za svoje karijere u podzemlju. — Gentry je zastao
kako bi opazio učinak svojih riječi, a tada se slabašno nasmiješio njezinoj očitoj
nelagodi. — Želeći izbjeći neugodan položaj prisile da pogubi supruginog brata
— nastavio je — sir Ross mi je ponudio prikriti optužujuće dokaze protiv mene
ako izdam svoje ljude u podzemlju i postanem redarstvenik.
— Na koliko dugo?
— Neograničeno. Dakako, pristao sam jer nisam bio odan svojim bivšim
partnerima, a i nije mi se sviđala pomisao da mi rastegnu vrat.
Lottie se namrštila. — Zašto je sir Ross želio da postaneš redarstvenik?
— Vjerujem da je bio u zabludi da će me nekoliko godina javne službe
popraviti. — Gentry se odjednom nasmiješio. — Još nije.
— Nije li opasno loviti zločince na takvim mjestima nakon što si ih
izdao?
— Mnogo je ljudi koji bi željeli moju glavu na srebrnom pladnju —
priznao je nepromišljeno samopouzdano. — Zapravo, možda me nećeš morati
dugo trpjeti. Svi koji me poznaju potvrdit će da ću umrijeti mlad.
— Vjerojatno neću biti te sreće — cinično je rekla Lottie. — Ali mogu
se nadati.
Čim je izgovorila te riječi, Lottie je osjetila kako ju je preplavio sram. Nije
joj bilo svojstveno spasti na takvu zlobu. — Oprosti — odmah je rekla. —
Nisam to trebala reći.
— U redu je — nehajno je odgovorio. — Ljude sam nadahnuo izreći i
mnogo gore riječi, s manje povoda.
— Vjerujem — odgovorila je, a on se nasmijao.
— Ugasit ću svjetiljku — rekao je. — Moram se odmoriti kad god mogu.
A sutrašnji dan bit će naporan.
Tišina koja je uslijedila bila je iznenađujuće ugodna. Lottie se smjestila u
kut, iscrpljena i ošamućena nepredviđenim smjerom u kojem je njezin život
krenuo. Očekivala je da će joj san izmicati zbog svih misli koje su brujale
njezinim umom. Ali, uskoro ju je svladao dubok san pa se opustila na jastucima
sjedala. Nemirno se meškoljila i izvijala tražeći udobniji položaj. Osjetila je
kako je on podiže i drži kao dijete, a taj ju je san toliko umirio da se jednostavno
morala predati primamljivom užitku. Nešto mekano okrznulo joj je čelo i

68
 BalkanDownload

posljednjih nekoliko ukosnica koje su joj držale frizuru pažljivo je izvučeno iz

njezine kose. Udahnula je ugodan miris, svježinu vune i sapuna za brijanje na
esenciji čiste muške kože.
Uvidjevši da leži u Gentryjevu naručju, sklupčana u njegovu krilu,
omamljeno se promeškoljila. — Što... što...
— Spavaj — šapnuo je. — Neću ti nauditi. — Njegovi dugi prsti prošli su
kroz slobodne pramenove njezine kose.
Dio Lottiena uma koji se bunio protiv takvih okolnosti uhvatio se
ukoštac s ostatkom njezina uma koji je govorio da je iscrpljena i da u tom
trenutku gotovo i nije važno što mu dopušta. Međutim, tvrdoglavo ga se
oslobodila i odgurnula se od primamljive topline njegova tijela. On ju je lako
pustio, a oči su mu mračno zasvijetlile u sjeni.
— Nisam ti neprijatelj, Lottie.
— Jesi li mi prijatelj? — upitala je. — Do sada se nisi tako ponašao.
— Nisam te prisilio na nešto što nisi željela.
— Da me nisi pronašao, i dalje bih sretno živjela u Stony Cross Parku...
— Ondje nisi bila sretna. Kladim se da nisi bila sretna nijedan jedini dan
otkako si upoznala lorda Radnora.
Oh, kako li je poželjela usprotiviti mu se! Ali, bilo je besmisleno lagati
kad je istina bila očita.
— Život će ti biti mnogo ugodniji u ulozi moje supruge — nastavio je
Gentry. — Nećeš biti ničija sluškinja. Možeš postupati kako ti se prohtije, u
granicama razuma. I više se nećeš morati plašiti lorda Radnora.
— Sve za cijenu spavanja s tobom — promrmljala je.
On se nasmiješio i odgovorio s uglađenom ohološću: — U tom ćeš dijelu
možda najviše uživati.

69
 BalkanDownload

ŠESTO POGLAVLJE

K ad se Lottie probudila, dnevna svjetlost prodirala je kroz procjepe u

zavjesama. Mutnih očiju i raskuštrana pogledala je budućeg supruga, čija
je odjeća bila izgužvana, ali je on bio iznenađujuće pozoran.
— Nije mi potrebno mnogo sna — rekao je kao da joj čita misli. Posegnuo
je prema njezinoj ruci i stavio joj ukosnice na dlan. Njezini su se prsti savinuli
oko komadića žice, koji su zadržali toplinu njegove kože. Mehanički je počela
plesti i savijati kosu s učinkovitošću proizašlom iz dugogodišnje navike.
Gentry je odmaknuo zavjesu i pogledao užurbani grad izvan kočije.
Zalutala zraka sunčeve svjetlosti privukla mu je pozornost pa je pogledao
nijansu plave boje koja se doimala gotovo neprirodnom. Lottie je, čak i sjedeći
u zatvorenoj kočiji, mogla osjetiti da on poznaje taj grad, da mu, u njegovoj
neustrašivosti, nijedan kut ili naselje nisu previše opasni da bi zašao u njih.
Ni jedan plemić kojeg je ikada srela, a u Stony Cross Parku ih je uvijek
bilo mnogo, nije izgledao toliko okorjelo, nije posjedovao neosjetljivo držanje
koje je govorilo da bi bio spreman učiniti bilo što, koliko god užasno, da ostvari
svoje ciljeve. Dobro odgojeni muškarci bili su sposobni povući granicu na
određenim pitanjima... imali su načela i standarde... ono što Gentry još nije
iskazao.
Ako je doista bio plemić, Lottie je smatrala kako je bilo mudro to što je
odbacio naslijeđe i, njegovim riječima, “dopustio da Sydney počiva u miru”.
Bila je uvjerena da bi mu bilo teško, ako ne i nemoguće uklopiti se u više
društvene krugove Londona da je izabrao drugačije.
— Lord Westcliff mi je rekao da si vođa lopovske skupine — rekla je. —
Rekao je i da si...
— Žalim jer moram reći da nisam bio ni približno toliko moćan kao što
me svi smatraju — prekinuo ju je Gentry. — Priče se preuveličavaju sa svakim
prepričavanjem. Nekoliko autora pučkih priča potrudilo se prikazati me
opasnim poput Atile. Iako ne tvrdim da sam nevin, dakako. Vodio sam vraški
dobru krijumčarsku operaciju. I premda priznajem da su moje metode bile
prijeporne, bio sam bolji lovac na lopove nego bilo koji od Cannonovih
redarstvenika.

70
 BalkanDownload

— Ne razumijem kako možeš istodobno upravljati lopovima i

krijumčarima te biti lovac na lopove.
— Postavio sam špijune i doušnike po čitavom Londonu, i šire. Imao sam
dokaze o svima od Ulice Gin do Ulice Dead Man’s. Kad god je netko stao na
put onome što sam želio, prijavio sam ga i uzeo nagradu. Kao redarstveniku mi
je malo teže obavljati posao lova na lopove jer glavni sudac zahtijeva da
postupam na njegov način. Ali, i dalje sam njegov najbolji čovjek.
— I ne ustručavaš se reći to — cinično je rekla Lottie.
— Nisam za lažnu skromnost. A i doima se da je to istina.
— Ne sumnjam. Uspio si me pronaći i nakon što me ljudi lorda Radnora
dvije godine nisu uspjeli pronaći.
Pogledao ju je obeshrabrujuće prodorno. — Što sam više doznao o tebi,
to sam bio radoznaliji. Želio sam vidjeti djevojku koja ima hrabrosti stvoriti si
novi život bez ičije pomoći.
— Hrabrosti — sumnjičavo je ponovila. — Čudno je da to tako nazivaš
jer sam ja to uvijek smatrala kukavičkim potezom.
On je zaustio odgovoriti kad je kočija naglo zaokrenula na dobro
popločanu ulicu. S jedne strane bio je uređen park sa stablima i stazama.
Dotjerane trokatnice od stare opeke odvajale su tu ulicu s iznenađujuće
pastoralnim ozračjem usred užurbanog grada. — Betterton — rekao je Gentry
identificirajući ulicu. — Ured u Ulici Bow je južno odavde, a iza nje je Covent
Garden.
— Je li tržnica dovoljno blizu da se onamo može stići pješice? — upitala
je Lottie očekujući mogućnost da istražuje svoje novo okruženje. Iako je škola
Maidstone’s osnovana u zapadnom Londonu, učenicama nikada nije bilo
dopušteno ići bilo kamo.
— Da, ali, bez mene nećeš nikamo pješačiti.
— Imam naviku izlaziti svakog jutra — rekla je pitajući se hoće li joj taj
malen, ali potreban užitak biti uskraćen.
— Tada ću ja izlaziti s tobom. Ili će te pratiti sluga. Ali, neću dopustiti
da moja supruga luta nezaštićena.
Moja supruga. Te nehajno izrečene riječi ostavile su Lottie bez daha.
Zamisao udaje za njega... prihvaćanja njegova autoriteta, pokoravanja
njegovim željama... odjednom joj se doimala posve stvarnom, a prije je bila tek

71
 BalkanDownload

apstraktna misao. Doimalo se da je Gentry iznenadio i samoga sebe jer je

zatvorio usta pa se namršteno zagledao kroz prozor. Lottie se pitala je li
mogućnost braka i njemu upravo u tom trenutku postala stvarna... ili neka joj
Bog pomogne ako se on predomišlja.
Kočija je stala ispred kuće građene u ranom georgijanskom stilu, s bijelim
dorskim stupovima i lakiranim preklopnim vratima kroz koja se ulazilo u
predvorje s kupolastim stropom. Ta malena, ali elegantna rezidencija toliko je
nadmašila Lottiena očekivanja da je zurila u nijemoj zadivljenosti.
Gentry je prvi izašao iz kočije i pomogao joj sići, a sluga se žurno popeo
stepenicama kako bi sve sluge obavijestio o gospodarevu dolasku.
Lottie je načinila grimasu osjetivši grč u mišićima noge i oslonila se na
potporu Gentryjeve ruke dok su prilazili vratima. Dočekala ih je sredovječna
domaćica. Bila je punašna, toplih očiju i glatke srebrne kose.
— Gospođo Trench — rekao je Gentry s iznenadnim vragolastim sjajem
u očima — kao što vidite, doveo sam gošću. Ime joj je gospođica Howard.
Dobro postupajte s njom jer me je upravo uvjerila da bih je trebao oženiti.
Lottie ga je znakovito pogledala shvativši implikaciju da je ona inzistirala
na braku, a on se nasmiješio.
Gospođa Trench nije mogla sakriti zaprepaštenost. Očito nije bilo lako
pojmiti da će se muškarac poput Nicka Gentryja oženiti. — Da, gospodine. —
Izvela je kniks pred Lottie. — Dobro došli, gospođice Howard. Čestitam i želim
vam mnogo radosti.
— Hvala vam — odvratila je Lottie s osmijehom, a tada oprezno
pogledala Gentryja. Nije joj spomenuo kako očekuje da će se njih dvoje
ponašati pred slugama. Zaboga, nije znala ni da on ima sluge. Pretpostavila je
kako će kućanstvo uskoro doznati da je posrijedi brak iz koristi pa nema mnogo
smisla glumiti naklonost prema njemu.
— Pripremite sobu i recite kuharici neka pripremi nešto za gospođicu
Howard — rekao je gospođi Trench.
— Hoćete li i vi jesti, gospodine?
Gentry je odmahnuo glavom. — Namjeravam uskoro otići obaviti nešto.
— Da, gospodine. — Domaćica je požurila učiniti kako joj je rekao.
Gentry je pogledao Lottie te joj zataknuo slobodnu viticu kose iza uha.
— Neću dugo izbivati. Ovdje si sigurna, a sluge će učiniti sve što im kažeš.

72
 BalkanDownload

Zar je mislio da će se ona uznemiriti zbog njegove odsutnosti. Kimnula

je, iznenađena njegovom zabrinutošću. — Dakako.
— Reci gospođi Trench neka ti u mojoj odsutnosti pokaže kuću. —
Kratko je oklijevao. — Dakako, neću imati ništa protiv toga da promijeniš ono
što ti se ne sviđa.
— Uvjerena sam da će biti prihvatljivo. — Okruženje je bilo ukusno
uređeno i elegantno: ulaz, mramorni pod s geometrijskim uzorkom, maleni
hodnik i stepenice iza njega te vrata od mahagonija koja su se otvarala u salon
s niskim stropom. Zidovi su bili obojeni svijetlom zelenom bojom i na njima je
bilo nekoliko jednostavnih skupina slika, a namještaj je odabran s ciljem
jednostavnosti i udobnosti, a ne formalnosti. Ta lijepa, elegantna kuća bila je
daleko bolja od one u kojoj je odrasla. — Tko je uredio kuću? Ti zacijelo nisi.
On se nasmiješio. — Moja sestra Sophia. Rekao sam joj da to nije
potrebno, ali se doimalo da ona smatra kako je moja prosudba u takvim
pitanjima manjkava.
— Nisu li njezini posjeti izazvali ogovaranje?
— Uvijek je vodila sir Rossa sa sobom. — Uvrtanje njegovih usta otkrilo
je koliko je uživao u tim posjetima. — Njih dvoje ujedno su mi i izabrali sluge,
jer im se oni koje sam angažirao iz javne kuće baš i nisu svidjeli. Osobito im se
nisu svidjeli Plavokoži i Fukalica Bess.
— Fukalica? Što to znači?
Njezino nepoznavanje te riječi očito mu je bilo smiješno, ali ga je i
zbunilo. — Ona koja se seksa. Fuksa. — Ona je i dalje izgledala zbunjeno pa je
on tužno odmahnuo glavom. — Ona koja ima seksualne odnose.
Njezina zbunjenost brzo se pretvorila u neodobravanje. — Zašto bi,
zaboga, nju zaposlio u ovoj kući? Ne, nemoj mi reći, uvjerena sam da bih
požalila kad bih doznala. — Namrštila se njegovom smijehu. — Koliko slugu
imaš?
— Osmero, uključujući gospođu Trench.
— Dao si mi naslutiti da ne posjeduješ mnogo.
— To je istina, u usporedbi s lordom Westcliffom. Ali, mogu ti omogućiti
ugodan život.
— Žive li i drugi redarstvenici ovako?

73
 BalkanDownload

To ga je nasmijalo. — Neki žive. Uz zadatke u Ulici Bow mnogi od nas

primaju i privatne naloge. Ne bi bilo moguće živjeti samo od državne plaće.
— Naloge poput onog koji si dobio od lorda Radnora? — Lottie se
želudac zgrčio od tjeskobe izazvane pomišlju na njega. Bila je u Londonu,
nadohvat njegove ruke, pa se osjećala kao zec istjeran iz jazbine. — Je li ti već
platio da me pronađeš? Što ćeš učiniti s tim novcem?
— Vratit ću mu ga.
— Što je s mojom obitelji? — skrušeno je šapnula. — Bi li se moglo
učiniti nešto za njih? Lord Radnor će im uskratiti pokroviteljstvo...
Gentry je kimnuo. — Već sam razmislio o tome. Dakako da ću se
pobrinuti za njih.
Lottie se gotovo nije usudila vjerovati svojim ušima. Zahtjev za
uzdržavanjem cijele suprugine obitelji svakom bi muškarcu bio velik, ali se
doimalo da je Gentry taj teret prihvatio bez očitog zamjeranja. — Hvala ti —
rekla je gotovo ostavši bez daha od iznenadnog olakšanja. — To je ljubazno od
tebe.
— Mogu biti vrlo ljubazan — tiho je odgovorio — ako primim
odgovarajući poticaj.
Lottie je mirno stajala kad je on dodirnuo njezinu ušku i pomilovao
udubljenje iza nje. Val vreline prelio joj se licem... takav mali, gotovo bezazlen
dodir, ali je on ipak pronašao toliko osjetljivo mjesto da ju je dodir vrha njegova
prsta ostavio bez daha. Sagnuo je glavu kako bi je poljubio, ali je ona okrenula
glavu. Od nje je mogao dobiti što god želi, osim toga. Poljubac je za nju imao
značenje koje je bilo izvan granica tjelesnosti, a taj dio sebe mu nije htjela dati.
Njegove usne stoga su dodirnule njezin obraz pa je osjetila krivulju
njegova osmijeha. Još jednom je iskazao nevjerojatnu sposobnost čitanja
njezinih misli. — Kako mogu zaslužiti poljubac?
— Nikako.
Njegova su usta lagano kliznula preko ruba njezine jagodične kosti. —
To ćemo još vidjeti.

Prljav ured u Ulici Bow vonjao je na znoj, laštilo za mjed i knjige pa nije
bio primamljivo mjesto. Ali, Nick je protekle tri godine toliko dobro upoznao
svaki kutak tog ureda da se u njemu osjećao kao kod kuće. Gost bi teško

74
 BalkanDownload

povjerovao da su te malene, skromne kuće na kućnim brojevima 3 i 4 u Ulici

Bow bile središte kriminalističkih istraga u Engleskoj. Sir Grant Morgan ondje
je sudio i upravljao jedinicom od osam redarstvenika.
Nick je s opuštenim osmijehom uzvraćao pozdrave službenika i
pozornika prolazeći kućom na broju 3 u Ulici Bow. Ljudima u tom uredu nije
bilo potrebno mnogo vremena da počnu cijeniti njegove bolje osobine, napose
njegovu spremnost da odlazi u napučene siromašne četvrti i javne kuće u koje
se nitko drugi nije usudio ući. Nije se ustručavao prihvatiti i najopasnije
zadatke jer nije imao obitelj na koju bi trebao misliti, a i nije bio izbirljiv.
Zapravo, zbog neke mušice u svojem karakteru koju čak ni sam nije shvaćao,
često je imao potrebu za rizikom, kao da je opasnost droga koje se ne može
odreći. Protekla dva mjeseca neopasnog istražiteljskog rada ispunila su ga
sirovom energijom koju je jedva uspijevao obuzdati.
Stigavši do Morganova ureda iskosa je pogledao glavnog sudskog
službenika Vickeryja, koji mu je poticajno kimnuo. — Sir Grant još nije otišao
na jutarnja zasjedanja, gospodine Gentry. Uvjeren sam da vas želi vidjeti.
Nick je pokucao na vrata i začuo Morganov gromovit glas. — Uđite.
Koliko god da je izlizan radni stol od mahagonija bio velik, u usporedbi
s čovjekom koji je sjedio za njim doimao se kao komad dječjeg namještaja. Sir
Grant Morgan bio je osobito krupan čovjek, najmanje petnaest centimetara viši
od Nickove visine od metar i osamdeset centimetara. Iako je bio nadomak
četrdesetoj, u njegovoj crnoj kosi još se nije pojavio ni nagovještaj sijedih vlasi,
a njegova izrazita vitalnost nije oslabjela od dana kad je i sam bio redarstvenik.
Osim što je bio najuspješniji redarstvenik svojeg vremena, vjerojatno je bio i
najpopularniji jer je svojedobno bio predmetom niza dobro prodavanih
petparačkih romana. Prije njegovog vremena i vlada i javnost su jedinicu u
Ulici Bow promatrali s prirođenom britanskom sumnjičavošću prema svakom
obliku organiziranog provođenja zakona.
Nicku je laknulo kad je sir Ross odlučio imenovati Morgana za svojeg
nasljednika. Morgan, inteligentan i samouk čovjek, napredovao je kroz redove,
od pozornika sve do visokog položaja glavnog suca. Nick je to poštovao. Sviđala
mu se i Morganova karakteristična izravna iskrenost te činjenica da se malokad
zamarao etičkim cjepidlačenjem ako je bilo potrebno obaviti posao.
Morgan je redarstvenike vodio željeznom rukom, a oni su ga poštovali
zbog njegove strogosti. Njegova naizgled jedina slabost bila je supruga, sitna,
ali lijepa žena koja je samo svojom prisutnošću mogla potaknuti supruga da

75
 BalkanDownload

prede kao mačka. Uvijek se znalo kad je lady Morgan posjetila ured u Ulici
Bow jer je za sobom ostavljala očaravajući trag parfema i izraz sretne
zbunjenosti na suprugovom licu. Nicka je zabavljala očita slabost sir Granta na
vlastitu suprugu pa je odlučio ne upasti u tu zamku. Njega ni jedna žena neće
vući za nos. Neka Morgan i sir Ross zbog svojih supruga prave budale od sebe,
on je bio mnogo pametniji od njih.
— Dobro došao natrag — rekao je sudac naslonivši se kako bi ga
pogledao svojim strogim zelenim očima. — Sjedni. Pretpostavljam da tvoj
povratak znači da si zaključio posao s lordom Radnorom?
Nick je sjeo na stolac s druge strane stola. — Da. Pronašao sam gospođicu
Howard u Hampshireu, na mjestu družbenice udove grofice Westcliffa.
— Poznat mi je lord Westcliff — primijetio je Morgan. — Častan i
razborit čovjek, a možda i jedini plemić u Engleskoj koji suvremenost ne
izjednačuje s primitivnošću.
Ti su komentari za Morgana bili nalik silno rječitoj pohvali. Nick je
neodređeno puhnuo jer nije želio raspravljati o Westcliffovim mnogim
vrlinama. — Nakon sutrašnjeg dana bit ću spreman za nove zadatke — rekao
je. — Još je samo jedno pitanje koje želim riješiti.
Iako je Nick očekivao da će Morgan biti zadovoljan tom informacijom
jer, ipak je izbivao dva mjeseca, sudac je njegove riječi dočekao iznenađujuće
suzdržano. — Vidjet ću mogu li ti pronaći kakav zadatak. A u međuvremenu...
— Što? — Nick ga je gledao s neskrivenom sumnjičavošću. Sudac do tada
još nije iskazao takvo nepovjerenje. Uvijek je bilo posla... osim ako čitavo
londonsko podzemlje nije odlučilo poći na dopust u vrijeme kad je i Nick
otišao.
Morgan se namrštio izgledajući kao da želi razgovarati o nečemu
osjetljivom, ali nije dobio dopuštenje za to. — Moraš posjetiti sir Rossa —
odjednom je rekao. — On želi razgovarati s tobom.
Nicku se to nije svidjelo. Sumnjičavo je pogledao Morgana u oči. — Što,
dovraga, želi? — Kao jedan od malobrojnih ljudi koji su znali za Nickovu tajnu
prošlost, Morgan je bio vrlo svjestan dogovora na koji je Nick pristao tri godine
prije i teškoća između njega i njegova uglednog šogora.
— To ćeš morati doznati od njega — odgovorio je Morgan. — A do tada
od mene nećeš dobivati zadatke.

76
 BalkanDownload

— Što sam sada učinio? — upitao je Nick posumnjavši da ga se podvrgava

kakvoj kazni. Brzo je u mislima prevrnuo svoje postupke u posljednjih
nekoliko mjeseci. Bilo je uobičajenih manjih prijestupa, ali ništa osobito.
Razbjesnilo ga je da je sir Ross unatoč tobožnjem odlasku u mirovinu ipak
mogao manipulirati njime. A Morgan se nipošto neće usprotiviti njegovim
željama, proklet bio.
U Morganovim očima bljesnula je zabavljenost. — Koliko mi je poznato,
nisi učinio ništa loše, Gentry. Pretpostavljam da sir Ross želi razgovarati o
tvojim postupcima u pogledu požara u kući obitelji Barthas.
Nick se namrštio. Dva mjeseca prije, neposredno prije no što je primio
nalog lorda Radnora, bio je na dužnosti kad je pozvan u otmjenu Četvrt
nedaleko od Covent Gardena. Požar je izbio u privatnoj kući koja je pripadala
Nathanielu Barthasu, bogatom trgovcu vinom. Nick je, kao prvi pozornik koji
je došao na mjesto događaja od očevidaca doznao kako nitko od obitelji nije
izašao iz goruće kuće.
Nick je bez razmišljanja pojurio u pakao. Barthasa i njegovu suprugu
zatekao je na drugom katu, onesviještene od dima, dok je njihovo troje djece
plakalo u drugoj sobi. Nick je uspio dovesti par k svijesti pa ih je izveo iz kuće
noseći troje djece koja su mu vrištala pod rukama i na leđima. Kuća je nekoliko
sekundi poslije planula, a strop se urušio.
Na Nickovu žalost, Times je objavio opširan članak o tom nemilom
događaju, ističući njega kao uzvišenu, junačku figuru. Prijateljskom bockanju
nije bilo kraja jer su drugi redarstvenici glumili obožavanje te klicali s
divljenjem kad god je ušao u ured. Nick je zatražio privremeni otpust iz Ulice
Bow kako bi umaknuo toj situaciji, a Morgan mu ga je dao bez oklijevanja.
Srećom, javnost je imala kratko pamćenje. Tijekom proteklih osam tjedana
Nickove odsutnosti priča je iščeznula, a situacija se napokon vratila u normalu.
— Taj vražji požar više nije važan — osorno je rekao.
— Sir Ross ne misli tako.
Nick je uzrujano odmahnuo glavom. — Trebao sam znati da bih se trebao
kloniti te kuće.
— Ali nisi — odvratio je Morgan. — Ušao si i doveo se u veliku opasnost.
A tvoj postupak spasio je pet života. Reci mi, Gentry, bi li tako postupio i prije
tri godine?

77
 BalkanDownload

Nick je zadržao smiren izraz lica iako ga je to pitanje iznenadilo. Odmah

je znao odgovor... ne. Takav rizik ne bi smatrao vrijednim kad ne bi imao
materijalnu dobit od spašavanja života običnih ljudi koji mu ne bi mogli
koristiti. Dopustio bi da umru i premda bi ga to neko vrijeme mučilo, pronašao
bi način da zaboravi. Promijenio se na neobjašnjiv način. Ta je spoznaja u
njemu probudila nelagodu.
— Tko zna — promrmljao je i nehajno slegnuo ramenima. — A zašto bi
to bilo važno sir Rossu? Ako me zove kako bi me pohvalio za dobro obavljen
posao...
— Nije samo to.
Nick se namrštio. — Ako mi ne namjeravate objasniti ili mi dati kakav
zadatak, neću tratiti vrijeme sjedeći ovdje.
— Tada te neću zadržavati — mirno je rekao sudac. — Doviđenja,
Gentry.
Nick je krenuo prema vratima, zastao sjetivši se nečega i ponovno se
okrenuo prema Morganu. — Moram vas zamoliti za uslugu prije no što odem.
Biste li upotrijebili svoj utjecaj kod matičara da mi do sutra pribavite građansku
dozvolu?
— Dozvolu za sklapanje braka? — Jedini znak Morganove zbunjenosti
bilo je blago stiskanje očiju. — Obavljate poslove za lorda Radnora? Zašto se
toliko žuri oženiti tu djevojku? I zašto bi se srozao na vjenčanje u matičnom
uredu umjesto crkvenog? A i...
— Dozvola nije za Radnora — prekinuo ga je Nick. Te su riječi odjednom
zastale u njegovu grlu kao šaka čičaka. — Za mene je.
Uslijedila je beskrajna tišina dok je sudac poimao situaciju. Kad se
napokon oporavio od napada šokirane zaprepaštenosti, zapiljio se u Nickovo
crveno lice. — Koga ti ženiš, Gentry?
— Gospođicu Howard — promrmljao je Nick.
Glavnom sucu umaknuo je smijeh nevjerice. — Nevjestu lorda Radnora?
— Gledao ga je s mješavinom zabavljenosti i čuđenja. — Bože. Ta mlada žena
zacijelo je neuobičajena.
Nick je slegnuo ramenima. — Zapravo nije. Samo sam odlučio da će biti
praktično imati suprugu.

78
 BalkanDownload

— Da, na određene načine — cinično je rekao Morgan. — Na druge

načine nije. Možda bi bilo bolje da je predaš Radnoru i pronađeš si drugu ženu.
Stvorio si velikog neprijatelja, Gentry.
— Sposoban sam izaći nakraj s Radnorom.
Morgan se nasmiješio sa šaljivom pomirenošću koja je silno uzrujala
Nicka. — Pa, primi moje iskrene čestitke. Obavijestit ću višeg matičara i
dozvola će te sutra ujutro čekati u njegovu uredu. A nedugo nakon toga
razgovaraj sa sir Rossom jer će njegovi planovi biti još važniji u svjetlu tvojeg
vjenčanja.
— Jedva čekam da ih čujem — sarkastično je rekao Nick izmamivši
osmijeh glavnom sucu.
Nick je napustio ured u Ulici Bow sumorno se pitajući kakav je plan
domislio njegov manipulacijama skloni šogor. Taj sunčan svibanjski dan
odjednom je postao oblačan, a zrak hladan i vlažan. Nick je spretno manevrirao
kroz gužvu kočija, kola, kolica i životinja, koja je zakrčivala ulice, i odjahao
podalje od rijeke, prema zapadu. Knightsbridge je ubrzo uzmaknuo pred
otvorenim krajolikom, a velike kamene palače na prostranim zemljištima
zamijenili su redovi kuća u nizu, izgrađenih na urednim trgovima.
Kad su se pred Nickom pojavili agresivni obrisi velebne jakobijanske
kuće lorda Radnora, podbo je konja kako bi ga požurio. Željezne potkove
riđana ujednačeno su drobile pošljunčani prilaz kući. Nick je onamo prošli i
jedini put došao kako bi prihvatio Radnorov nalog. Sve poslije toga obavljao je
s grofovim agentima, koji su mu prenosili Nickova povremena izvješća.
Kad je osjetio maleni teret ocakljene minijaturne kutijice u džepu
kaputa, na trenutak je zažalio jer će je morati vratiti lordu Radnom. Dva
mjeseca ju je nosio i gledao pa mu je postala svojevrstan talisman. Crte Lottiena
lica, nijansa njezine kose, slatka krivulja njezinih usta, sve se to urezalo u
njegov um mnogo prije no što ju je upoznao. Pa ipak, ta slika lijepog, ali prilično
uobičajenog lica nije govorila o onome što ju je činilo vrlo poželjnom. Što je to
na njoj što ga toliko dira? Možda mješavina krhkosti i odvažnosti...
intenzivnost koja je kipjela ispod tihe vanjštine... uzbudljivi nagovještaji da
posjeduje čulnost ravnu njegovoj.
Nicku je bilo neugodno priznati da je njegova žudnja za Lottie jednako
jaka kao i Radnorova. Ali, željeli su je zbog posve drugačijih razloga.

79
 BalkanDownload

— Ni jedan trošak nije prevelik u mojem nastojanju da stvorim savršenu

ženu — rekao mu je Radnor kao da je Lottie suđeno glumiti Galateju njegovu
Pigmalionu. Radnorovo shvaćanje ženske savršenosti posve se razlikovalo od
Lottienog. Zašto se usredotočio na nju umjesto da se usredotoči na ženu koju
će lakše oblikovati? Bilo bi mu mnogo lakše dominirati ženom koja je po
prirodi pokorna... ali je Radnora možda neodoljivo privlačio izazov koji je vidio
u Lottie.
Stigavši do prednjeg ulaza, Nick je uzde svojega konja predao slugi i
polako se popeo uskim kamenim stepenicama. Batler ga je pozdravio, upitao ga
zašto je došao, a Nickov odgovor očito ga je uzbudio.
— Recite lordu Radnoru da imam vijesti o Charlotte Howard.
— Da, gospodine. — Batler je otišao oprezno žurno i vratio se za minutu.
Bio je blago zadihan, kao da je trčao natrag do predvorja. — Gospodine Gentry,
lord Radnor će vas odmah primiti. Molim vas, pođite za mnom.
Kad ga je batler poveo predvorjem i kroz uzak hodnik, Nicku se doimalo
da ga kuća guta u svoju grimiznu unutrašnjost. Bila je zagušljiva i slabo
osvijetljena, iako raskošno uređena. Nick se prisjetio da je Radnor osjetljiv na
svjetlost. Kad su se prvi put sreli, spomenuo je da mu se oči naprežu na jakoj
rasvjeti. Prozori su tada i sada bili zastrti teškim baršunom koji je skrivao svaki
nagovještaj dnevne svjetlosti, a debeli tepisi prigušivali su sve zvukove kad ga
je sluga poveo dublje u labirint malih soba.
Uveo ga je u knjižnicu. Grof je sjedio za stolom od mahagonija, a njegovo
usko, grubo isklesano lice bilo je osvijetljeno plamenom zarobljenim u
obližnjoj svjetiljci.
— Gentry. — Radnor se prodorno zagledao u njega. Nije mu ponudio da
sjedne nego mu je samo mahnuo neka mu priđe, a batler se povukao i zatvorio
vrata uz neodređen škljocaj. — Kakve vijesti imate za mene? Jeste li je pronašli?
Upozoravam vas da je moje strpljenje gotovo pri kraju.
Nick je izvadio bankarsku mjenicu iz džepa, rastvorio je i stavio je pokraj
svjetiljke. — Vraćam vam vaš novac, milorde. Nažalost, neću biti u mogućnosti
postupiti u skladu s vašim željama u pogledu gospođice Howard.
Grofovi prsti su se skvrčili načinivši sjenu nalik kandži na sjajnoj površini
stola. — Dakle, niste je pronašli. Dokazali ste da ste nesposobna budala, kao i
drugi. Kako jedna drska djevojka može izmicati svim ljudima koje sam poslao
u potragu za njom?

80
 BalkanDownload

Nick se nehajno nasmiješio. — Milorde, nisam rekao da mi je izmaknula.

Zapravo, doveo sam je u London.
Radnor je skočio sa stolca. — Gdje je?
— To vas se više ne tiče. — Nick je odjednom uživao. — Gospođica
Howard odlučila je udati se za drugog muškarca. Doima se da udaljenost u
ovom slučaju nije zbližila srca.
— Za koga? — Doimalo se da je Radnor uspio upitati samo to.
— Za mene.
Zrak oko njih doimao se zasićenim otrovom. Nick je malokad vidio takav
bijes na nečijem licu. Nije sumnjao da bi ga Radnor ubio kad bi to mogao. Ali,
grof je zurio u njega uviđajući da mu Lottie više neće biti na raspolaganju.
— Ne možeš je dobiti — napokon je šapnuo, a lice mu je bilo išarano
ubilačkim gnjevom.
Nickov je odgovor bio jednako tih. — Ne možete me spriječiti.
Mišići na grofovu licu trzali su se u mahnitim grčevima. — Koliko želiš?
Ovo je očito način da iznudiš novac od mene... pa, dobit ćeš ga, proklet bio.
Reci mi svoju cijenu.
— Nisam došao iznuditi novac — rekao je Nick. — Činjenica je da želim
nju. A doima se da se njoj moja ponuda sviđa više nego vaša. — Uzeo je
minijaturnu sliku Lottie iz džepa i gurnuo je preko stola, a slika se zavrtjela i
stala pokraj grofove ukočene ruke. — Doima se da je ovo sve što ćete imati od
Charlotte Howard, milorde.
Bilo je očito da je Radnoru ta situacija neshvatljiva, da mu je teško
govoriti kroz napadaj gnjeva koji mu steže grlo. — Oboje ćete ispaštati zbog
ovoga.
Nick ga je gledao u oči. — Ne, vi ćete ispaštati, milorde, ako na bilo koji
način priđete Lottie. Nećete komunicirati s njom i nećete se osvećivati njezinoj
obitelji. Ona je sada pod mojom zaštitom. — Zastao je i osjetio da je potrebno
dodati: — Ako imalo poznajete moju prošlost, moje upozorenje nećete olako
shvatiti.
— Neuki klipane. Usuđuješ se zabranjivati mi da joj priđem? Ja sam je
stvorio? Charlotte bi bez mojeg utjecaja bila seoska krava s petero djece oko
nogu... ili bi širila noge svakom muškarcu koji bi joj ubacio novčić među dojke.

81
 BalkanDownload

Potrošio sam cijelo bogatstvo na nastojanje da je pretvorim u nešto mnogo bolje

od onoga što joj je suđeno biti.
— Biste li mi poslali račun?
— Bacio bih te na prosjački štap — uvjerio ga je Radnor s očitim
prijezirom.
— Ipak mi ga pošaljite — blago je rekao Nick. — Zanima me kolika je
cijena stvaranja nekoga.
Ostavio je Radnora u mračnoj sobi, kao gmizavca u očajničkoj potrebi za
suncem.

82
 BalkanDownload

SEDMO POGLAVLJE

K ad je Lottie pojela tanjur slanog variva od ovčetine, uživala je u spokojnom

ozračju male blagovaonice, u sjajnim podnim daskama koje su mirisale na
pčelinji vosak i stolicu nakrcanom finim bijelim porculanom.
Gospođa Trench stala je na vrata kao utješna prisutnost čvrstog tijela i
ugodnog izraza lica s primjesom opreza. Lottie je naslutila pitanja u njezinu
umu... domaćica se pitala hoće li se ona doista udati za Nicka Gentryja, varaju
li je, jesu li to odlučili zbog ljubavi, interesa ili potrebe... je li Lottie osoba koju
je potrebno sažalijevati ili sila s kojom valja biti oprezan.
— Gospođice Howard, je li vam večera bila po volji?
— Jest, hvala vam. — Lottie joj se prijateljski nasmiješila.
— Gospođo Trench, koliko dugo radite za gospodina Gentryja?
— Tri godine — glasio je spreman odgovor. — Otkako je počeo raditi u
Ulici Bow. Sâm sir Ross je razgovarao sa mnom za ovo radno mjesto jer je
gospodaru želio pomoći uspostaviti dolično kućanstvo. Moglo bi se reći da je
gospodin Gentry štićenik sir Rossa.
— Pitam se zašto je sir Rossu toliko stalo do njega — rekla je Lottie
pokušavajući ustanoviti zna li domaćica za njihovu tajnu vezu.
Gospođa Trench odmahnula je glavom, naizgled iskreno zbunjena. — To
je veliki misterij, osobito zato što su svojedobno bili gorljivi neprijatelji. Mnogi
ljudi kritizirali su sir Rossa jer je doveo gospodina Gentryja u Ulicu Bow. Ali,
prosudba sir Rossa u međuvremenu se pokazala ispravnom. Gospodina
Gentryja zovu kad je posrijedi najveća opasnost. On se ničega ne plaši. Hladna
glava i brze noge, to sir Grant kaže o njemu. Nitko ne želi biti predmetom
potrage gospodina Gentryja.
— Doista — hladno je rekla Lottie, ali je domaćica opazila ton ciničnosti
u njezinu glasu.
— Gospodin Gentry je odvažan, hrabar muškarac — nastavila je gospođa
Trench — i sada to više nitko ne bi osporio, nakon požara u kući obitelji
Barthas.
— Kojeg požara?

83
 BalkanDownload

— Niste čuli za to? Gospodar je nedavno spasio trgovca vinom i njegovu

čitavu obitelj iz požara. Nedvojbeno bi poginuli da gospodin Gentry nije
pojurio u kuću po njih. Times je objavio članak o tome, a gospodar je bio čovjek
o kojem se najviše govorilo u Londonu. Pa, čak ga je i kraljica pohvalila te
zatražila da čuva njezinog supruga na godišnjoj večeri Književne zaklade.
— Gospodin Gentry o tome nije rekao ni riječi — rekla je Lottie, ne
uspijevajući povezati tu informaciju s onime što je već znala o njemu.
Doimalo se da je gospođa Trench željela reći još nešto, ali je šutjela o toj
temi. — Ispričajte me, gospođice Howard, moram provjeriti je li soba za goste
primjereno prozračena i jesu li vaše stvari spremljene.
— Da, svakako. — Kad je Lottie pojela varivo, popila je čašu
razvodnjenog vina. Nick Gentry je riskirao život za nekoga... to joj je bilo teško
zamisliti. Bilo bi joj mnogo lakše smatrati ga pukim zločincem. Zaboga, o
njemu bi se moglo razmišljati tjednima, ali ne doći do konačnog zaključka: je
li dobar čovjek koji glumi da je loš ili je loš čovjek koji glumi da je dobar?
Vino ju je učinilo pospanom. Napola zatvorenih očiju naslonila se na
naslon stolca kad je sluga došao odnijeti posuđe sa stola. Neveseo osmijeh
dodirnuo joj je kuteve usana dok je razmišljala o tome koliko je čudno udati se
za jednog muškarca kako bi se izbjegao brak s drugim. Mogućnost da bude
gospoda Gentry sviđala joj se mnogo više nego daljnje skrivanje od lorda
Radnora i njegovih ljudi. A osim toga, Gentry je dokazao da taj aranžman neće
biti lišen užitaka.
Kad je pomislila na njegove ruke na svojem tijelu, vrelina ju je počela
peckati po cijelom licu i duboko u trbuhu. Nije mogla odagnati sjećanje na
njegova usta na svojim dojkama. Na svilenkasti dodir njegove kose na
unutarnjoj strani svojih ruku. Na duge prste prekrivene grubom kožom, koji
blago klize preko...
— Gospođice Howard.
Ona se ukočila i okrenula prema vratima. — Da, gospođo Trench?
— Soba za goste je spremna. Ako ste završili s jelom, sluškinja će vam
pomoći presvući se iz odjeće u kojoj ste putovali.
Lottie je kimnula u znak zahvalnosti. — Rado bih se okupala, ako je
moguće. — Iako nije željela mučiti sluškinje prisiljavajući ih da jure
stepenicama gore-dolje noseći vrčeve vruće vode, bila je prašnjava i sve ju je
boljelo od putovanja pa je žudjela biti čista.

84
 BalkanDownload

— Svakako. Želite li se istuširati, gospođice? Gospodin Gentry dao je

postaviti tuš u kupaonici na katu, s toplom i hladnom vodom.
— Doista? — Lottie je bila zaintrigirana jer je čula da mnoge imućne
kuće imaju tuševe, ali još nije vidjela nijedan. Čak ni kuća u Stony Cross Parku,
uza svu svoju udobnost, nije imala toplu vodu u kupaonici. — Da, veoma bih
voljela iskušati ga!
Domaćica se nasmiješila njezinu oduševljenju. Harriet će vam pomoći.
Harriet je bila mlada sluškinja s naočalama i bijelom kapicom koja joj je
pokrivala crnu kosu. Bila je ljubazna, ali prijateljski nastrojena dok je Lottie
pokazivala sobe na katu. Garderoba i kupaonica bile su povezane s najvećom
spavaonicom, koja je očito pripadala gospodaru kućanstva. U njoj je bio krevet
s ulaštenim, vidljivim drvenim okvirom i stupovima koji su pridržavali svileni
baldahin boje jantara. Premda je krevet bio velik, bio je niži od uobičajenih pa
nisu bile potrebne stepenice da bi se popelo na madrac. Lottie je krišom
pogledala raskošne jastuke i osjetila grč nervoze u želucu. Usmjerila je
pozornost zidovima, koji su bili prekriveni tapetama ručno oslikanim
motivima kineskih ptica i cvijeća. Porculanski umivaonik na tronožnom
podnožju nalazio se pokraj visokog ormara od mahagonija, a na njemu je bilo
maleno, kvadratno ogledalo. Soba je bila lijepa i vrlo muževna.
Suptilan miris lebdio je zrakom mameći je na istraživanje. Otkrila je da
je izvor tog mirisa bio njegov sapun za brijanje u mramornoj posudici na
umivaoniku. Kad je vratila poklopac na kutijicu, malo sapuna ostalo joj je na
prstima, dajući im aromatičan, začinski miris. Lottie je već prije udahnula taj
miris s tople, blago bockave kože čeljusti Nicka Gentryja.
Zaboga, u manje od tjedan dana odvedena je iz svojeg skrovišta i
dovedena u London... a tada je stajala u neznančevoj kupaonici, već upoznata
s mirisom njegova tijela. Odjednom više nije mogla biti sigurna tko je ili kamo
pripada. Njezin unutarnji kompas nekako je oštećen pa nije bila sposobna
ustanoviti što je pogrešno, a što ispravno.
Sluškinjin glas prodro je kroz te neugodne misli. — Gospođice Howard,
pustila sam vodu. Da vam pomognem ući pod tuš? Toplina ne traje dugo.
Lottie je poslušala poticaj, ušla u kupaonicu popločanu plavo-bijelim
pločicama i opazila porculansku kadu s vidljivim cijevima, stalak za odjeću i
stolac te kadu za tuširanje lijepo smještenu u prostor visokog, ali uskog ormara.
Skučenost tog prostora objasnila je zašto je umivaonik ostao u spavaonici.

85
 BalkanDownload

Lottie se uz Harrietinu pomoć brzo svukla i raspustila kosu. Pokrivena

samo rumenilom prekoračila je povišen prag prostora za tuširanje. Ali, kad je
ugledala kako topla voda obilno teče iz perforirane izbočine iznad njezine
glave, oklijevala je. Obavio ju je hladan propuh pa joj se koža naježila.
— Uđite, gospođice — potaknula ju je sluškinja vidjevši njezinu
neodlučnost.
Lottie je udahnula i ušla pod vodu, a vrata su se lagano zatvorila za njom.
Iznenađujući val topline i trenutak vodenog sljepila sve dok se nije pomaknula
dovoljno daleko da joj lice nije izravno ispod vode. Rukama je obrisala mokre
oči i nasmijala se u iznenadnom užitku. — Kao da stojim na kiši — uskliknula
je.
Glasno pljuštanje vode po pločicama učinilo je sluškinjin odgovor
nečujnim. Lottie je mirno stajala i upijala ushićujući osjećaj, bockavu toplinu
na leđima, paru koja joj je punila pluća. Vrata su se odškrinula i pružen joj je
komad sapuna te spužva. Lottie je nasapunala kosu i tijelo te se polako okretala
podignute glave, ali čvrsto zatvorenih očiju i usta. Vruća voda klizila je
posvuda, po njezinim grudima i trbuhu, niz bedra, između nožnih prstiju. To
je iskustvo bilo iznenađujuće čulno pa se istodobno osjećala iscrpljeno i
opušteno. Željela je satima stajati ondje. Ali, voda se prebrzo počela hladiti.
Lottie je uzdahnula sa žaljenjem i izašla ispod tuša prije no što se potpuno
ohladila.
— Sad je hladno — doviknula je Harriet, koja je vani zavrnula ventil i
tada joj pružila ručnik ugrijan na cijevi za vruću vodu.
Lottie je, drhteći na hladnom zraku, obrisala lice i kosu te se omotala
ručnikom. — Da barem traje malo dulje — čeznutljivo je rekla, a Harriet se
nasmiješila.
— Za tri sata bit će dovoljno vode za još jedno tuširanje, gospođice.
Lottie je pošla za sluškinjom u susjednu garderobu, u kojoj je na uskom
ležaju bila pripremljena njezina tamnoplava haljina i čisto rublje. — Gotovo bi
se isplatilo udati se za gospodina Gentryja samo zbog njegova tuša — rekla je.
Ta primjedba izazvala je oprezno upitan pogled u Harrietinim očima. —
Dakle, istina je, gospođice? Udat ćete se za gospodara?
— Doima se da hoću.
Bilo je očito da sluškinju izjeda radoznalost, ali je nekako uspjela
pristojno šutjeti. Lottie je ispustila mokar ručnik te čedno užurbano navukla

86
 BalkanDownload

gaćice i košulju. Kad je bila dolično pokrivena, sjela je na baršunast ležaj i

počela navlačiti debele pamučne čarape preko listova. Nije mogla ne pitati se
koliko se žena već okupalo, odjenulo i spavalo ondje. Gentryjev krevet zacijelo
je prometan poput javne kuće. — Pretpostavljam da ste služili mnoge gošće u
domu gospodina Gentryja — rekla je posežući prema podvezici.
Harriet ju je zapanjila rekavši: — Ne, gospođice Howard.
Lottie je u iznenađenju zamalo ispustila podvezicu. — Što? — Podignula
je obrve zureći u sluškinju. — Nedvojbeno nisam prva žena koju je doveo
ovamo.
— Koliko je meni poznato, jeste.
— Ali, to ne može biti istina. — Zastala je i dodala promišljeno izravno:
— Uvjerena sam da je gospodin Gentry u svojoj spavaćoj sobi primio barem
jedan harem žena.
Sluškinja je odmahnula glavom. — Nikad nisam vidjela da je ijedna žena
došla ovamo... ne na taj način. Dakako, nakon požara u kući Barthasovih
mnoge su obožavateljice slale pisma i dolazile na vrata. — Harrietine usne
dodirnuo je vragolast osmijeh. — Čitava ulica bila je prepuna kočija, a jadni
gospodin Gentry nije mogao proći kroz vlastita vrata jer ga je gomila čekala
svakog jutra.
— Hmmf. — Lottie je uredno pričvrstila čarapu za podvezicu te
posegnula za drugom. — Ali, on još nikad nije doveo ljubavnicu ovamo?
— O, ne, gospođice.
Gentry je očito bio obzirniji no što je očekivala ili je barem želio da
njegov dom ostane potpuno privatan. Svoje seksualne potrebe zacijelo je
zadovoljavao u javnoj kući ili su, odbojna misao, njegovi apetiti bili toliko
primitivni da je koristio usluge uličnih prostitutki. Ali, doimao se previše
razboritim za to. Način na koji ju je dodirivao otkrivao je uvažavanje znalca, a
ne običnog primitivca. Lice joj se zažarilo pa je, odijevajući se, svoju nelagodu
pokušala prikriti postavljajući sluškinji još pitanja.
Lottie je ubrzo otkrila da je Harriet mnogo spremnija govoriti o Gentryju
nego gospođa Trench. Prema sluškinji, Gentry je bio misterij čak i za vlastite
sluge jer nikad nisu znali što mogu očekivati od njega. Privatno se držao
džentlmenski, ali se nije ustezao od nasilnosti svoje profesije. Mogao je biti
oštar i ljubazan, grub i blag, a njegova su raspoloženja bila beskrajno
promjenjiva. Gentry je, kao i drugi redarstvenici iz Ulice Bow, imao čudno

87
 BalkanDownload

radno vrijeme pa su ga u svakom trenutku mogli pozvati upomoć u kakvoj

katastrofi, istražiti kakvo ubojstvo ili uhvatiti osobito opasnog bjegunca. U
njegovim danima nije bilo mnogo rutine i nije volio planirati. I. čudno, nije
dobro spavao, a povremeno su ga mučile noćne more.
— O čemu? — upitala je fascinirana Lottie.
— Ne želi reći čak ni svojem osobnom slugi Dudleyju. Ali, dok spava,
katkad proizvodi zastrašujuće zvukove pa se tada probudi i više ne može
zaspati. Dudley kaže da je to zacijelo zbog svega čega se sjeća iz... — Harriet je
zastala i oprezno pogledala Lottie.
— Iz dana provedenih u podzemlju? — mirno je upitala Lottie. — Da,
znam da zločinačku prošlost gospodina Gentryja.
— Nije bio zločinac, gospođice. Zapravo nije. Bio je lovac na lopove. Ali,
imao je javnu kuću nedaleko od Fleet Ditcha i nekoliko puta je završio u
buhari.
— Mislite, u zatvoru?
Harriet je kimnula i s tonom ponosa u glasu dodala: — Dva puta je
pobjegao. Kažu da ne postoji zatvor koji ga može zadržati. Drugi put su ga
okovali lancima, stotinu i pedeset kilograma lanaca, u Devil’s Closetu, u
središtu Newgatea. A on se lako izvukao i pobjegao.
Lottie ta informacija nije iznenadila jer je i sama bila svjesna Gentryjeve
neuobičajene spretnosti, fizičke snage i lukavosti. Predodžba budućeg supruga
kao okorjelog zločinca možda ju je trebala uznemiriti, ali ju je umjesto toga
neobično umirila. Bila je uvjerenija no ikada da ga lord Radnor neće zastrašiti
ni lako nadmudriti. Bio je vjerojatno najbolja zaštita koju je mogla angažirati.
Zijevnula je i pošla s Harriet u sobu za goste, prostoriju sa zidovima
nježno plave boje, divnim krevetom zastrtim sivo-plavim zavjesama i velikim
Hepplewhite ormarom s nizom lijepih, malih ladica za rukavice, čarape i druge
male potrepštine. U jednoj ladici pronašla je svoj češalj pa je prišla kaminu dok
je sluškinja palila vatru na rešetci. — Hvala vam, to je baš lijepo — rekla je. —
To će biti sve za sada, Harriet.
— Da, gospođice. Vrpca za zvono je ovdje, ako vam što bude potrebno.
Lottie je sjela pokraj kamina i češljala svoju finu, ravnu kosu sve dok joj
se dugi plavi pramenovi nisu ugrijali na toplini vatre. Negdje u kući sat je
otkucao četiri puta. Kad je pogledala kroz prozor, sivo nebo i kapi koje su
padale po staklima, zadrhtala je. Nakratko će odagnati svoje strahove zbog

88
 BalkanDownload

budućnosti. Odložila je češalj, upuzala u krevet, navukla zavjesu i legla na

jastuke.
Brzo je zaspala i zaplivala kroz maglicu ugodnih slika... šetnja šumom u
Hampshireu... namakanje nogu u hladnom ribnjaku za vrućeg dana...
zastajanje na vratima poljubaca s nosnicama punim mirisa suncem zagrijane
suručice. Zatvorila je oči i podignula bradu uživajući u vrućim zrakama Sunca
kad su joj leptirova krila lagano pomilovala obraz. Opčinjena tim nježnim
milovanjem, ostala je vrlo mirna. Svileni potezi prešli su preko vrha njezina
nosa na osjetljiv dio gornje usne te kutove usana.
U slijepoj potrazi podignula je lice prema toplim dodirima i nagrađena je
nježnim pritiskom koji joj je rastvorio usne te izmamio uzdah iz gornjeg dijela
njezinih pluća. Lord Sydney stajao je s njom na vratima poljubaca, pritišćući je
na obojenu rešetku. Njegova su usta vrlo nježno tražila njezina, a tijelo mu je
bilo čvrsto uz njezino pa se izvinula u nijemoj molbi da je stegne čvršće. On je
očito točno zna što ona želi pa je utisnuo koljeno u njezine suknje, upravo u
mjesto koje se doimalo nabreklim i željnim. Ona je naglo udahnula i savinula
prste u njegovoj sjajnoj kosi, a on joj je šapnuo neka se opusti, da će se on
pobrinuti za nju, zadovoljiti je...
— Oh. — Brzo je zatreptala budeći se iz čulnog sna kad je shvatila da
nije sama. Zavjesa kreveta bila je odmaknuta, a dugačko tijelo Nicka Gentryja
bilo je isprepleteno s njezinim. Jedna velika ruka bila je ispod njezinih kukova,
a njegova noga intimno uvučena među njezine. Njegov je dah preplavljivao
njezino uho ispunivši ga vlažnom vrelinom, a tada su njegove usne vrelom
stazom odlutale natrag do njezinih. Upijao je njezinu pobunu dok ju je ljubio,
jezikom istraživao njezina usta i podizao se nad nju. Osjetila je krutu dužinu
njegove erekcije, kako pritišće procjep između njezinih bedara sve dok je nije
sasvim jasno osjetila kroz slojeve odjeće... suspregnuti pokret prodiranja... pa
još jedan... i još jedan... a svaka ritmička insinuacija bila je toliko izluđujuće
ugodna da ga nije mogla zaustaviti. Bila je prepuna tjelesne uznemirenosti koja
je prodrla do njezine duše i svaki dio nje zahtijevao je da ga privuče jače, bliže,
čvršće.
A Lottie ga je umjesto toga odgurnula i s jecajem otrgnula usta od
njegovih. — Ne.
On ju je pustio, a ona se okrenula na trbuh i oslonila na stisnute šake.
Dok su joj se pluća pomicala u silovitim udisajima, bila ga je svjesna iza sebe,
moćne dužine njegova tijela pritisnutog uz nju od vrata do peta.

89
 BalkanDownload

— Iskoristio si me dok sam spavala — rekla je bez daha. — To nije

pošteno.
Gentryjeva ruka u polaganom je krugu prešla preko njezina kuka. —
Malokad igram pošteno. Najčešće mi je lakše varati.
Iz Lottiena grla iznenada je izbio smijeh. — Ti si najbesramniji čovjek
kojeg sam u životu upoznala.
— Možda — složio se, odmaknuo joj kosu i spustio nasmiješena usta na
stražnji dio njezina vrata. Ona je naglo udahnula kad je osjetila kako joj
dodiruje nježne pramenove kose na vratu. — Vrlo si meka — tiho je rekao. —
Poput svile. Poput krzna mačića.
Dodir njegovih usana pokrenuo je val koji se proširio pregrijanom srži
njezina tijela. — Nick. Ja...
— Gospođa Trench rekla mi je da si iskušala tuš. — Ruka mu je prešla s
njezina kuka na udubljenje struka. — Je li ti se svidio?
— Bilo je vrlo osvježavajuće — uspjela je reći Lottie.
— Sljedeći put ću te gledati.
— O, ne, nećeš!
On se tiho nasmijao i rekao: — Tada ću dopustiti da ti gledaš mene.
Prije no što se uspjela zaustaviti, Lottie ga je zamislila kako stoji pod
tušem, kako se voda slijeva i klizi po njegovoj koži, kako njegovu kosu čini
tamnijom i kako para skriva njegove safirne oči. Predodžba je bila neodređena
jer Lottie još nije vidjela golog muškarca nego samo gravure u knjizi o
anatomiji, koje je pronašla u knjižnici lorda Westcliffa. Opčinjeno je
promatrala te slike želeći da su određene pojedinosti potpunije dočarane.
Uskoro se više neće morati pitati.
Doimalo se da joj on čita misli. — Nije pogrešno osjećati da ti se to sviđa
— rekao je dlanom milujući njezin struk. — Kome bi koristilo ako bi si
uskratila užitak? Plaćaš cijenu za moju zaštitu pa možeš i uživati u tome.
— Ali, ti si neznanac — tužno je rekla.
— Koji suprug nije neznanac svojoj supruzi? Udvaranje se sastoji od
jednog plesa na balu, vožnje parkom u pratnji drugih osoba te jednog ili dva
razgovora u vrtu. Potom se roditelji slože oko tog sparivanja, obavi se obred i
djevojka se nađe u krevetu s muškarcem kojeg jedva poznaje. Taj se scenarij ne
razlikuje mnogo od našeg, zar ne?

90
 BalkanDownload

Lottie se namrštila i okrenula prema njemu znajući da je njegovo

razmišljanje pogrešno, ali nije uspijevala ustanoviti tu pogrešku. Gentry se
okrenuo na bok i oslonio se na lakat, a obrisi njegovih širokih ramena zaklonili
su najveći dio svjetlosti koji je dopirao od svjetiljke pokraj kreveta. Njegovo je
tijelo bilo toliko krupno i zaštitno, a njegovo samopouzdanje toliko jako da se
doimalo da ga može omotati oko sebe poput pokrivača i zauvijek ostati sigurna.
On je pronicljivo prepoznao njezinu Ahilovu petu, tu strašnu potrebu za
utočištem, i nije oklijevao iskoristiti je. Kliznuo je rukom preko njezina struka
držeći dlan na sredini njezinih leđa te palcem prešao po krutom luku njezine
kralježnice. — Brinut ću se za tebe, Lottie. Čuvat ću te i pružiti ti svu udobnost
koja ti je potrebna. Zauzvrat želim samo da uživaš sa mnom. To nije osobito
strašno, zar ne?
Posjedovao je Luciferovu vještinu prikazivanja onoga što je želio posve
razboritim. Prepoznavši njezinu slabost nagnuo se nad nju sve dok nije cijelom
težinom bio iznad nje te bedrima pritiskao madrac između njezinih nogu. —
Poljubi me — Šapnuo je. Sladak, omamljujući miris njegova daha i kože
raspršio je njezine misli kao što se suho lišće razleti na vjetru.
Odmahnula je glavom iako su najosjetljiviji dijelovi njezina tijela počeli
pulsirati u jakoj žudnji.
— Zašto ne? — upitao je dok je vrhovima prstiju prelazio po rubu njezina
vlasišta.
— Zato što je poljubac nešto što žena daje svojem dragom... a ti to nisi.
On je gornjom stranom prstiju lagano prešao preko njezina vrata, između
dojki i niz trbuh. — Poljubila si me u Stony Cross Parku.
Lottie je preplavilo jarko rumenilo. — Tada nisam znala tko si.
Njegova je ruka zastala opasno nisko na njezinu trbuhu. Da nije bila
odjevena, njegovi bi prsti doprli do gornjeg dijela trokuta između njezinih
bedara. — Isti sam čovjek, Lottie. — Ruka mu je krenula još niže, sve dok ona
nije uhvatila njegovo zapešće i odgurnula je.
Gentry se nasmijao, a tada se uozbiljio i odmaknuo kako bi je pogledao.
— Danas sam posjetio lorda Radnora.
Iako je Lottie to očekivala, ipak je osjetila hladnoću straha. — Što se
dogodilo? Što si mu rekao?
— Vratio sam mu novac, obavijestio ga o tvojoj odluci da se udaš za mene
i upozorio ga neka ne gnjavi tebe i tvoju obitelj.

91
 BalkanDownload

— Koliko je bio gnjevan?

Gentry je približio palac kažiprstu toliko da ih je razdvajao samo
milimetar. — Bio je ovoliko blizu kapi.
Pomisao na Radnorov gnjev ispunila ju je zadovoljstvom, ali istodobno
nije mogla zaustaviti iznenadno drhtanje. — On neće odustati. Stvarat će nam
nevolje na sve moguće načine.
— Imao sam posla i s gorim tipovima no što je Radnor — mirno je rekao
Gentry.
— Ne poznaješ ga dobro kao što misliš.
Njegove su se usne rastvorile jer je bio spreman usprotiviti se. Ali, kad je
vidio drhtanje njezine brade, agresivan sjaj nestao je iz njegovih očiju. — Ne
boj se. — Uplašio ju je stavivši dlan na njezina prsa, na glatku kožu između
vrata i grudi. Ona je duboko udahnula, a prsa su joj se podignula pod
umirujućom težinom njegova dlana. — Mislio sam ozbiljno kad sam rekao da
ću se brinuti za tebe i za tvoju obitelj — rekao je. — Radnoru pridaješ više
važnosti no što zaslužuje.
— Nipošto ne možeš shvatiti kako je njegova sjena uvijek bila nad mojim
životom. On...
— Shvaćam. — Njegovi su prsti odlutali do njezina vrata i pomilovali
nježno mjesto na kojem je mogao osjetiti kako guta. Moćna ruka, lako ju je
mogao zdrobiti, ali ju je ipak dodirivao nevjerojatno nježno. — I znam da nikad
nisi imala nekoga tko bi te štitio od njega. Ali, od sada ću te ja štititi. Stoga
prestani blijedjeti kad god se spomene njegovo ime. Više nikada nitko neće
dominirati nad tobom, a ponajmanje Radnor.
— Misliš, nitko osim tebe.
On se nasmiješio toj drskoj optužbi poigravajući se pramenom njezine
kose. Nemam želju dominirati nad tobom. — Nagnuo se nad nju, poljubio
maleno bilo na njezinu vratu i dodirnuo ga jezikom. Lottie je ostala vrlo mirna,
a nožni prsti su joj se zgrčili u čarapama. Željela ga je zagrliti, dodirnuti mu
kosu, uprijeti dojke u njegove prsa. Cijelo tijelo joj se ukočilo u naporu
suzdržavanja.
— Kad se sutra vjenčamo, odvest ću te k svojoj sestri Sophiji kako bih te
upoznao s njom — rekao je uz njezin vrat. — Hoće li to biti u redu?
— Da, to bi mi se svidjelo. Hoće li i sir Ross biti ondje?

92
 BalkanDownload

Gentry je podignuo glavu. — Vjerojatno. — Nije zvučao osobito sretno

zbog toga. — Danas sam primio upozorenje da moj šogor snuje plan, kao i
obično, i želi me vidjeti.
— Zar među vama nema bas nimalo naklonosti?
— Zaboga, ne. Sir Ross je manipulativni gad koji me je godinama mučio.
I dalje se ne nadam ikada shvatiti zašto je Sophia smatrala primjerenim udati
se za njega.
— Voli li ga?
— Vjerojatno — rekao je s oklijevanjem.
— Imaju li djecu?
— Za sada jednu kćer. Podnošljivo derište, ako voliš djecu.
— A je li sir Ross vjeran tvojoj sestri?
— Oh, on je svetac — ozbiljno ju je uvjerio Gentry. — Kad su se
upoznali, on je bio udovac u celibatu od suprugine smrti. Previše častan da bi
legao sa ženom izvan braka.
— Zvuči vrlo plemenito.
— Da. Da i ne spominjem iskrenost i etičnost. Zahtijeva da se svi oko
njega pridržavaju pravila... njegovih pravila. A kao njegov šogor primam
neugodno veliku količinu njegove pozornosti.
Lottie je zagrizla unutarnju stranu svoje donje usne kako bi suspregnula
iznenadan osmijeh jer je mogla zamisliti kako je Gentry primao pokušaje sir
Rossa da ga preodgoji.
Gentry je vidio trzaj njezinih usana i uputio joj kratak pogled
upozorenja. — To ti je smiješno?
— Da — priznala je i iznenađeno ciknula kad ju je bocnuo u osjetljivo
mjesto ispod rebara. — Oh, nemoj! Tu sam škakljiva. Molim te.
Pomaknuo se preko nje lagano spretno, bedrima opkoračio njezine
kukove te joj uhvatio zapešća i podignuo ih iznad njezine glave. Lottiena
zabavljenost istog trena je nestala. Osjetila je ubod straha, ali i zbunjujući val
uzbuđenja dok je gledala krupnog muškarca iznad sebe. Bila je ispružena pod
njim u iskonskom položaju pokoravanja, bespomoćna, nesposobna spriječiti ga
da učini što god želi. Ali, unatoč tjeskobi nije mu rekla neka je pusti nego je
samo napeto čekala, zagledana u njegovo mračno lice.

93
 BalkanDownload

On je opustio stisak na njezina zapešća i palcima nježno uronio u vlažna

udubljenja njezinih dlanova. — Da noćas dođem k tebi? — šapnuo je.
Lottie je morala oblizati suhe usne prije no što je uspjela odgovoriti. —
Postavljaš li to pitanje meni ili sebi? — Tebi, dakako. Ja već znam što želim.
— Tada bih radije da ne dođeš.
— Zašto odgađati neizbježno? Jedna noć neće činiti razliku.
— Radije bih da pričekaš da budemo vjenčani.
— Principijelnost? — podrugljivo je pitao palcima polako klizeći niz
unutarnju stranu njezinih ruku.
— Praktičnost — odgovorila je Lottie nesposobna suspregnuti uzdah kad
joj je dodirnuo osjetljive pregibe u laktovima. Kako je uspijevao izmamiti osjete
u toliko uobičajenim dijelovima njezina tijela?
— Ako misliš da bih se mogao predomisliti u pogledu braka s tobom
nakon jedne noći vođenja ljubavi... griješiš. Moj apetit nije moguće toliko lako
zadovoljiti. Zapravo, to što bih te jednom imao u meni bi samo pojačalo želju
za tobom. Šteta je što si djevica. To će ograničiti ono što bih mogao raditi s
tobom... barem na neko vrijeme.
Lottie se namrštila. — Žao mi je zbog toga.
Gentry se nasmiješio njezinoj uzrujanosti. — U redu je. Dat ćemo sve od
sebe, u svjetlu okolnosti. To će možda biti manja prepreka nego što očekujem.
Još nikad nisam imao djevicu, neću znati dok je ne iskušam.
— Pa, morat ćeš pričekati do sutra navečer — odlučno je rekla Lottie
migoljeći ispod njega u nastojanju da se oslobodi.
On se zbog nekog razloga ukočio i prestao disati kad je ona pomaknula
kukove ispod njegovih.
Lottie se namrštila. — Što je? Jesam li te ozlijedila?
Gentry je odmahnuo glavom i pažljivo sišao s nje. Provukao je ruku kroz
sjajnu smeđu kosu i sjeo. — Ne — promrmljao je zvučeći pomalo napeto. —
Iako bih mogao ostati trajno osakaćen ako uskoro ne doživim olakšanje.
— Olakšanje čega? — upitala je Lottie kad je on ustao i počeo petljati s
prednjim dijelom svojih hlača.
— Doznat ćeš. — Pogledao je preko ramena, a u njegovim plavim očima
bila je prijetnja i slasno obećanje. — Odjeni se i siđi na večeru. Ako ne mogu
zadovoljiti jedan apetit, mogao bih to učiniti s drugim.

94
BalkanDownload

95
 BalkanDownload

OSMO POGLAVLJE

K ako je vjenčanje za lorda Radnora godinama bilo istaknuta tema Lottienih

noćnih mora, o tom je obredu neizbježno počela razmišljati sumnjičavo i
sa strahom. Stoga joj je bilo drago da je obred u uredu glavnog matičara bio brz
i učinkovit te da se sastojao od potpisivanja, razmjene obveznih zavjeta i
plaćanja naknade. U tom poslovnom ozračju nije bilo poljubaca, dugih pogleda
ni nagovještaja emocije i zbog toga je bila zahvalna. Međutim, po odlasku iz
ureda osjećala se jednako vjenčano kao i dok je ulazila u njega.
Upravo je postala suprugom muškarca koji je nije volio i koji vjerojatno
nije bio sposoban za takvu emociju. A udajom za njega upravo je odbacila svaku
mogućnost da i sama ikada pronađe ljubav.
Međutim, u toj će zajednici biti utjehe, a najveća je bila bijeg od lorda
Radnora. A, istini za volju, Nick Gentry bio je vrlo zanimljivo društvo. Nije
pokušavao sakriti svoje mane, kao da nemoralnost i plaćeništvo imaju svoje
vrijednosti. Bio joj je neznanac, potjecao je iz svijeta o kojem je čula samo riječi
izgovorene šapatom... svijeta koji čine siromasi, lopovi i ljudi koji su ostali bez
imovine pa su pribjegavali nasilju i prostituciji. Gospoda i dame trebali su hiniti
da to podzemlje ne postoji. Ali, Nick Gentry na Lottiena je pitanja odgovarao
zapanjujuće iskreno te joj objašnjavao što se točno događalo u siromašnim
četvrtima Londona i na kakve teškoće redarstvenici iz Ulice Bow nailaze u
pokušaju privođenja zločinaca pravdi.
— Neke su uličice toliko uske — rekao joj je dok je njihova kočija
putovala prema domu sir Rossa — da se čovjek mora okrenuti postrance kako
bi se provukao između kuća. Mnogo sam puta izgubio bjegunca samo zato što
je bio mršaviji od mene. A mnoge kuće su povezane krovom, dvorištem i
podrumom pa lopov može pobjeći kroz njih kao zec u jazbini. Najčešće pratim
nove pozornike koji nemaju mnogo iskustva jer se mogu izgubiti za manje od
minute. A kad se redarstvenik izgubi, može nabasati u zamku.
— U kakvu zamku?
— Oh, skupina lopova ili uličnih prodavača čekat će kako bi premlatila
pozornika ili ga ubola. Ili zahodsku jamu pokriju s nekoliko istrunulih dasaka
pa se on, stavši na njih, utopi u otpadnoj vodi. Takvo što.
Lottie je razrogačila oči. — Doista strašno!

96
 BalkanDownload

— Nije opasno kad naučiš što možeš očekivati — uvjerio ju je. — Bio
sam u svakom kutku svake siromašne četvrti Londona i poznajem sve trikove
i zamke.
— Gotovo se doima da uživaš u svojem poslu... ali to jednostavno nije
moguće.
— Ne uživam u tom poslu. — Oklijevao je, a tada dodao: — Ali mi je
potreban.
Lottie je zbunjeno odmahnula glavom. — Govoriš li o fizičkom
naprezanju?
— To je dio. Preskakanje zidova, penjanje na krovove, osjećaj hvatanja
bjegunca i dovođenja na tlo...
— A borba? — upitala je Lottie. — Uživaš li i u tom dijelu? — Iako je
očekivala da će on to poreći, kratko je kimnuo.
— Izaziva ovisnost — rekao je. — Izazov i uzbuđenje... čak i opasnost.
Lottie je ispreplela prste u krilu pomislivši kako bi ga netko trebao
ukrotiti dovoljno da jednoga dana može živjeti smireno jer će se inače njegovo
predviđanje kratkog života prilično brzo ostvariti.
Kočija je putovala po prilazu obrubljenom platanama čije je zamršeno
nazubljeno lišće činilo gust pokrov za niže biljke, bijele visibabe i drijen čije su
zelene grančice stršale na sve strane. Stali su pred velikom kućom, lijepom u
svojoj dostojanstvenoj jednostavnosti, čiji su ulaz čuvale ograde od kovanog
željeza i savijeni stupovi za svjetiljke. Pažljivi sluge Daniel i George pomogli su
Lottie izaći iz kočije, a tada su otišli obavijestiti kućanstvo o njihovu dolasku.
Lottie je primijetila slovo C na motivu vrata od kovanog željeza pa je zastala
kako bi prstima prešla preko njega.
Gentry se podrugljivo nasmiješio. — Cannonovi nisu pripadnici
plemstva, ali se to po vanjštini ne bi moglo reći.
— Je li sir Ross vrlo tradicionalan džentlmen?
— Na određene načine jest. Ali, politički govoreći, zagovara napredak.
Bori se za prava žena i djece te podupire svaki reformistički cilj. — Gentry je
kratko uzdahnuo i poveo je prema stepenicama. — Svidjet će ti se. Svim
ženama se sviđa.
Dok su se uspinjali kamenim stepenicama, Gentry je iznenadio Lottie
zagrlivši je oko leđa. — Primi me za ruku. Ta stepenica je neravna. — Pažljivo

97
 BalkanDownload

ju je proveo po neravnoj površini i pustio je tek kad je bio siguran da je potpuno

uspostavila ravnotežu.
Ušli su u veliko predvorje obojeno nijansama žućkaste boje, sa sjajnim
pozlaćenim girlandama na rubu visokog stropa. Nekoliko vrata povezivalo je
predvorje sa šest glavnih soba, a stepenište u obliku potkove vodilo je u
privatne odaje na katu. Lottie jedva da je stigla promotriti lijepo uređenje kuće
prije no što joj je prišla ljupka žena.
Plava kosa te žene bila je mnogo tamnija od njezine kose boje starog
meda. To je zacijelo lady Cannon, čije je lice bilo fina kopija Gentryjevih strogo
naočitih crta lica. Nos joj je bio manje izražen, brada definirana, ali ne odlučna
kao bratova, a koža svijetla umjesto preplanula. Ali, oči su bile jednako, izrazito
plave, duboke, tamne i neshvatljive. Lady Cannon izgledala je toliko mlado da
nitko ne bi rekao da je četiri godine starija od brata.
— Nick — uskliknula je s veselim smijehom, prišla mu i podignula se na
prste kako bi primila njegov poljubac. On ju je kratko zagrlio, spustio bradu na
njezino tjeme i tada se odmaknuo kako bi je pogledao. Lottie je u tom trenutku
opazila iznimnu dubinu osjećaja između njih dvoje, koja je nekako preživjela
sve godine udaljenosti, gubitka i obmane.
— Očekuješ još jedno — rekao je Gentry, a njegova starija sestra se
nasmijala.
— Kako si znao? Zacijelo ti je sir Grant rekao.
— Ne. Ali struk ti je širi ili su ti se vezice steznika olabavile.
Lady Cannon se odmaknula, nasmijala i lagano ga udarila po prsima. —
Netaktični klipane. Da, struk mi je širi i nastavit će se širiti do siječnja, kad ćeš
dobiti novu nećakinju ili nećaka kojeg ćeš ljuljati na koljenu.
— Ajme meni — rekao je s ljubavlju.
Lady Cannon okrenula se prema Lottie i lice joj se smekšalo. —
Charlotte, dobro došla. Nick mi je jučer poslao poruku o tebi pa sam bila strašno
nestrpljiva i jedva sam čekala da te upoznam. — Mirisala je na čaj i ruže,
umirujuće i primamljivo. Tankom rukom obgrlila je Lottie oko ramena i
okrenula se prema Gentryju. — Doveo si mi doista ljupku sestru — primijetila
je. — Budi dobar prema njoj, Nick, jer ću je u suprotnom pozvati neka dođe
živjeti sa mnom. Doima se previše finom da bi se družila s nekim poput tebe.

98
 BalkanDownload

— Do sada nemam pritužbi na to kako gospodin Gentry postupa sa

mnom — s osmijehom je odgovorila Lottie. — Dakako, u braku smo samo
jedan sat.
Lady Cannon namrštila se pogledavši brata. — Oženio si ovu jadnu
djevojku u matičnom uredu! Da si barem pričekao i dopustio mi organizirati
nešto ovdje. Pa, nisi joj dao ni prsten! Doista, Nick...
— Nisam htio čekati — grubo ju je prekinuo.
Prije no što je lady Cannon stigla odgovoriti, maleno dijete dogegalo se
u predvorje, a za njim je došla dadilja opasana pregačom. Tamnokosoj
djevojčici plavih očiju i s jamicama na obrazima nije moglo biti mnogo više od
dvije godine. — Ujače Nick! — vrisnula je i istog trena potrčala prema njemu,
a kovrče su joj poletjele u neobuzdanom, zamršenom oblaku.
Gentry ju je uhvatio i podignuo smiješeći se njezinim veselim povicima.
Kad ju je zagrlio, njegova velika ljubav prema njoj bila je i više nego očita,
otkrivajući da je lagao kad ju je opisao kao “podnošljivo derište”.
Djevojčica ga je punašnim ručicama zagrlila oko vrata i veselo mrmljala,
ljubila ga i čupala mu kosu.
— Zaboga, kakva divljakinja — sa smijehom je rekao Gentry. Okrenuo
ju je naglavačke, a djevojčica je ciknula od uzbuđenja.
— Nick — ukorila ga je sestra, iako se i ona smijala. — Nemoj, past će na
glavu.
— Neće — lijeno je odgovorio i okrenuo djevojčicu te je privinuo na
prsa.
— Slatkiš — zatražila je djevojčica i počela rovati po unutrašnjosti
njegove jakne užurbano kao tvor. Pronašla je što je tražila, izvukla malen
papirni omot i vrisnula od uzbuđenja kad joj ga je ujak otvorio.
— Što joj ovaj put daješ? — pomireno je upitala lady Cannon.
— Karamelu — veselo je rekao Gentry, a njegova je nećakinja stavila
veliku, slatku grudu u usta. Oči su mu i dalje svjetlucale kad je pogledao Lottie.
— Želiš li je i ti?
Ona je odmahnula glavom, a srce joj je poskočilo. U tom trenutku, kad
ju je tako pogledao, blagog lica, sa spremnim i opuštenim osmijehom, bio je
toliko veličanstveno naočit da je osjetila bljesak užitka od stražnje strane vrata
do nožnih prstiju.

99
 BalkanDownload

— Amelia — promrmljao je Gentry donijevši je Lottie. — Ovo je tvoja

ujna Charlotte. Jutros sam je oženio.
Djevojčica je, odjednom sramežljiva, spustila glavu na Gentryjevo rame
i nasmiješila se Lottie. Lottie joj je uzvratila osmijeh, ne znajući što bi rekla.
Nije imala mnogo iskustva s djecom jer je godinama živjela daleko od doma.
Lady Cannon došla je uzeti svoju kćer ljepljivog lica i zagladila joj
zamršene kovrče. — Dušice — promrmljala je. — Bi li dopustila dadilji da te
počešlja?
Okrugla bradica tvrdoglavo se isturila. — Ne — rekla je ustima punim
karamele, dovršivši odbijanje slinavim osmijehom.
— Ako joj ne dopustiš da te počešlja, kosa će ti se toliko zamrsiti da ćemo
je morati ošišati.
Gentry je dodao tonom nagovaranja: — Mila, dopusti da te dadilja
počešlja. Kad sljedeći put dođem, donijet ću ti lijepu plavu vrpcu.
— I lutku? — s nadom je upitala Amelia.
— Lutku veliku kao ti — obećao je.
Djevojčica se počela meškoljiti, a kad ju je majka spustila, odgegala se
dadilji koja ju je čekala.
— Lijepo dijete — primijetila je Lottie.
Lady Cannon s tužnim je osmijehom odmahnula glavom, a oči su joj se
ispunile majčinskim ponosom. — I nevjerojatno razmažena. — Vratila se k
Lottie i primila je za ruku. — Moraš me zvati Sophia — srdačno je rekla. —
Nemojmo se opterećivati formalnim obraćanjem.
— Da, g... da, Sophia.
— Moj suprug će nam se uskoro pridružiti u salonu.
— Oh, sjajno — mrzovoljno je rekao Gentry iza njih.
Sophia je nastavila kao da ga nije čula. — ... a ja ću poslati po nešto čime
ćemo se počastiti. Upravo sam kupila sjajan servis za čokoladu. Charlotte, voliš
li čokoladu?
Lottie je pošla za novopečenom zaovom u raskošan salon kojem su jedan
zid činile staklene plohe, nudeći pogled u bujan zatvoreni vrt. — Još je nisam
kušala — odgovorila je. Taj napitak nikad nije služen u njezinoj školi, a čak i
da je bio, lord Radnor joj ne bi dopustio piti ga. A sluge u Stony Cross Parku su

100
 BalkanDownload

malokad ili nikad uživali u takvom luksuzu. Slugama se malokad dopuštalo jesti
maslac i jaja, a kamoli nešto dragocjeno kao što je čokolada.
— Nisi? Pa, danas ćeš je kušati. — Sophijin osmijeh bio je vragolast kad
je dodala: — Ja sam pravi autoritet za tu temu.
Salon je bio ukrašen toplim nijansama tanmnocrvene, zlatne i zelene, a
težak namještaj od mahagonija bio je presvučen brokatom i baršunom. Stolići
s plohama presvučenim kožom bili su po cijeloj sobi, a na njima primamljive
hrpe knjiga, romana i novina. Lottie je prema Sophijinoj uputi sjela na
pretjerano pojastučen kauč i naslonila se na niz jastučića izvezenih motivima
životinja i cvijeća. Nick je sjeo pokraj nje kad je Sophia sjela u obližnji
naslonjač.
Sluškinja je prišla Sophiji, primila nekoliko prošaptanih uputa i diskretno
izašla iz sobe.
— Moj suprug će začas doći — vedro ih je obavijestila Sophia. — Dakle,
Charlotte, reci mi kako ste se ti i Nick upoznali. Njegova je poruka bila vrlo
kratka, a ja žarko želim čuti pojedinosti. — Lottie je otvorila i zatvorila usta
kao riba na suhom, nesposobna sročiti odgovor. Nije htjela lagati Sophiji, ali je
istina, da je njihov brak hladan, praktičan aranžman, bila previše neugodna da
bi je priznala. Gentry je odgovorio umjesto nje, a njegova je velika ruka pritom
pokrila njezine.
— Upoznali smo se u Hampshireu tijekom jedne istrage — rekao je
sestri, igrajući se Lottienim prstima. — Lottie je bila zaručena za lorda Radnora
i pobjegla je kako bi ga izbjegla. On me je angažirao da je pronađem, a kad sam
je pronašao... — Slegnuo je ramenima i dopustio da Sophia sama izvede
zaključak.
— Ali, lord Radnor je najmanje tri desetljeća stariji od Charlotte — rekla
je Sophia nabravši nos. Pogledala je Lottie s iskrenim suosjećanjem. — Srela
sam ga jednom ili dva puta i mislim da je vrlo čudan. Nije čudno da se nisi
složila s time. — Pogledala je Gentryja. — I je li te Charlotte odmah osvojila,
čim sije pronašao?
— Koga ne bi? — Gentry je odgovorio s blagim osmijehom. Polako je
opisivao krug na Lottienu dlanu, milovao donju stranu njezinih prstiju,
prelazio palcem preko tankih žila na njezinu zapešću. Nju je to suptilno
istraživanje zagrijavalo i ostavljalo je bez daha pa je bila potpuno usredotočena
na vrh prsta koji je lagano prelazio po osjetljivom tkivu gornjeg dijela njezina
dlana. Najviše ju je zbunjivala spoznaja da Gentry uopće ne zna što radi. Lijeno

101
 BalkanDownload

se igrao njezinom rukom i razgovarao sa Sophijom, dok je servis za čokoladu

donesen u salon i ostavljen na stoliću.
— Nije li lijep? — upitala je Sophia dramatično pokazujući porculanski
servis ukrašen motivom cvijeća. Uzela je visok, uzak vrč i ulila tamnu, mirisnu
tekućinu u jednu malu šalicu napunivši je do jedne trećine. — Većina ljudi
koristi kakao prah, ali se najbolji rezultati postižu miješanjem vrhnja s kakao
masom. — Stručno je umiješala velikodušnu žlicu šećera u vruću tekućinu. —
Kakao masa dobiva se tiještenjem prženih i oljuštenih zrna.
— Vrlo lijepo miriše — rekla je Lottie ostajući bez daha dok je vrh
Genijeva prsta istraživao jedru mekoću podno njezina palca.
Sophia se usredotočila na pripremu drugih šalica. — Da, a i okus je
božanstven. Ujutro mnogo radije pijem čokoladu nego kavu.
— Dakle, čokolada je st-stimulans? — upitala je Lottie kad je napokon
uspjela izvući ruku iz Gentryjeve. On ju je upitno pogledao kad je ostao bez
igračke.
— Da, na određeni način — odgovorila je Sophia točeći velikodušnu
količinu vrhnja u zaslađenu čokoladu. Malenom srebrnom žlicom promiješala
je sadržaj šalica. — Iako ne budi kao kava, oživljuje na svoj način. —
Namignula je Lottie. — Neki čak tvrde da budi ljubavne nagone.
— Vrlo zanimljivo — rekla je Lottie trudeći se ne obazirati pozornost na
Gentryja dok je primala svoju šalicu. S užitkom je udahnula bogate pare i otpila
maleni gutljaj sjajne, tamne tekućine. Izrazita slatkoća kliznula joj je niz jezik
i poškakljala joj grlo.
Sophia se oduševljeno nasmijala ugledavši izraz Lottiena lica. — Vidim
da ti se sviđa. Dobro, pronašla sam način da te potaknem češće me posjećivati.
Lottie je kimnula i nastavila piti. Kad je stigla do dna šalice, u glavi joj se
vrtjelo, a živci su je peckali od mješavine vrućine i šećera.
Gentry je odložio šalicu nakon jednog ili dva gutljaja. — Prejako za moj
ukus, Sophia, iako pohvaljujem tvoju vještinu pripreme. A osim toga, mojim
ljubavnim nagonima nije potreban poticaj. — Nasmiješio se jer se Lottie zbog
tih riječi zagrcnula posljednjim kapima čokolade.
— Charlotte, želiš li još? — upitala je Sophia.
— Oh, da, molim.

102
 BalkanDownload

Ali, prije no što joj je Sophia natočila još magične tekućine, u sobu je ušao
visok, crnokos muškarac. Progovorio je iznimnim glasom, dubokim i blago
hrapavim, s iznimno profinjenim naglaskom. — Oprostite jer me nema toliko
dugo. Morao sam završiti neke poslove sa svojim upraviteljem imanja.
Lottie je nekako očekivala da će sir Ross biti ozbiljan, krut i pompozno
sredovječan. Naposljetku, bio je u ranim četrdesetim.
Ali, doimalo se da je u boljoj formi te muževniji od većine upola mlađih
muškaraca. Bio je naočit na ohol način, a njegova prirodna autoritarnost bila je
toliko moćna da se Lottie instinktivno uvukla među jastučiće. Bio je visok i
vitak i posjedovao je kombinaciju samouvjerenosti te vitalnosti uz koju se
nezrela mladost doimala krajnje nespretnom. Njegova prirođena elegancija bila
bi očita čak i da je odjeven u grubu seljačku odjeću. Ali, bio je odjeven u strogo
iskrojenu crnu jaknu i jednake hlače, a oko okovratnika je imao vješto svezanu
tamnosivu svilenu kravatu. Prešao je pogledom po sobi, kratko se zadržao na
Lottie, malo dulje na Gentryju, i tada se zagledao u suprugu. Kakve li je čudne
oči imao... sive, toliko prodorne i sjajne da je pomislila na munju zarobljenu u
boci.
Sophia se, začudo, tom iznimnom biću obratila kao da je običan čovjek,
s očito koketnim tonom. — Sada kad si došao, vjerojatno ćemo morati
razgovarati o nečemu dosadnom kao što je politika ili reforma pravosudnog
sustava.
Sir Ross se nasmijao kad se sagnuo kako bi je poljubio u obraz. Ta bi gesta
bila uobičajena za supruga da nije bilo načina na koji je završio poljubac:
nježnim, gotovo neopazivim pritiskom nosa. Sophia je nakratko zatvorila oči
kao da joj dodir njegovih usana na koži budi neodoljiva sjećanja.
— Nastojat ću biti zabavan — promrmljao je s osmijehom punim ljubavi.
Kad se uspravio, svjetlost se poigrala na njegovoj crnoj kosi i istaknula srebrne
pruge na sljepoočnicama.
Gentryjevo lice bilo je kameno kad je ustao kako bi se rukovao sa
šogorom. — Sir Grant mi je rekao da želiš razgovarati sa mnom — rekao je bez
uvoda. — Što smjeraš, Cannon?
— O tome ćemo poslije. Najprije želim upoznati tvoju neustrašivu mladu
suprugu.
Lottie se nasmijala na ono što je sir Ross dao naslutiti: da se samo
neustrašiva žena može udati za muškarca koji je na toliko lošem glasu kao Nick

103
 BalkanDownload

Gentry. Izvela je kniks kad je nekadašnji sudac obišao stol i prišao joj. Velikim,
toplim rukama primio je njezine i progovorio s ugodnom blagošću. — Dobro
došla u obitelj, gospođo Gentry. Znajte da ako vam ikada zatreba ikakva pomoć,
morate samo pitati. Na raspolaganju sam vam.
Kad su im se pogledi sreli, Lottie je instinktivno znala da je to doista
mislio. — Hvala vam, sir Ross. Žao mi je jer moram tajiti našu vezu jer bih bila
vrlo ponosna kad bih o vama i o lady Cannon mogla govoriti kao o članovima
obitelji.
— Možda možemo učiniti nešto u vezi toga — zagonetno je odgovorio.
Lottie je odjednom osjetila kako je Gentryjeve ruke hvataju oko struka,
a tada ju je odvukao od sir Rossa. — Sumnjam — rekao je šogoru. — Budući da
nipošto ne bih dopustio da ta informacija bude obznanjena javnosti.
Sophia se brzo uplela. — Budući da je prekasno za tradicionalan svadbeni
doručak, predlažem da uživamo u svadbenom ručku. Kuharica priprema
janjeće kotlete, mlade šparoge i nekoliko vrsta salate. I kremu od ananasa kao
slasticu.
— Doista sjajno — rekla je Lottie pridružujući joj se u nastojanju da održi
smireno ozračje. Ponovno je sjela na kauč i pažljivo složila svoje suknje. — Još
nisam jela šparoge, a uvijek sam ih željela kušati.
— Nikad nisi jela šparoge? — Sophia je upitala s nevjericom.
Dok je Lottie tražila način da objasni svoje nepoznavanje takvih
delikatesa, Gentry je sjeo pokraj nje i ponovno je primio za ruku. — Bojim se
da je moja supruga u školi bila na prilično jednostavnoj prehrani — rekao je
sestri. — Nekoliko godina je pohađala Školu Maidstone’s.
Sir Ross sjeo je u naslonjač pokraj Sophijinog i zagledao se u Lottie. —
Poznata ustanova na glasu po tome da iz nje izlaze vrlo uspješne mlade dame.
— Ton mu je postao blago ohrabrujući. — Recite mi, jeste li uživali ondje,
gospođo Gentry?
— Molim vas, zovite me Lottie — predložila je sa stidljivim osmijehom.
Kad je počela opisivati svoja iskustva u školi, sir Ross ju je pozorno slušao iako
Lottie nije znala zašto bi mu ta tema bila toliko zanimljiva.
Ručak je uskoro poslužen u ostakljenom vrtu, na stolu prepunom
svjetlucavog kristala i porculana oslikanog cvjetnim motivima, a posluživala su
ih dvojica slugu. Lottie je bila oduševljena drvećem u zatvorenom prostoru te
raskošnim vodopadima nježnih čajnih ruža koje su zrak ispunjavale mirisom.

104
 BalkanDownload

Doimalo se da se čak i Gentryjevo raspoloženje razvedrilo u tom veselom

ozračju. Opustio se na svojem stolcu i počastio ih pričama o uredu u Ulici Bow,
uključujući onu o tome kako su redarstvenici dobili zadatak pregledati prljavo
donje rublje i košulje zatvorenika u trezoru. Zatvorenici su navodno često
pisali tajne poruke na svojoj odjeći, koju su davali članovima obitelji te od njih
dobivali novu odjeću za izlazak pred suca. Odjeća tih zatvorenika često je bila
toliko prljava da su redarstvenici pribjegli izvlačenju štapića kako bi odlučili
tko će obaviti taj odvratan zadatak. Kad je Gentry završio s opisom bijesa
redarstvenika koji kao da je uvijek izvlačio najkraći štapić, čak se i sir Ross
nesputano smijao.
Naposljetku su sir Ross i Gentry otpočeli razgovor o problemima
vezanim uz “novu policiju”, utemeljenu otprilike deset godina prije. Ured u
Ulici Bow ostao je odvojen od nove policije jer su pozornici i redarstvenici iz
jedinice sir Granta bili mnogo bolje obučeni i mnogo učinkovitiji od “sirovih
jastoga”.
— Zašto nove policajce nazivaju sirovim jastozima? — Lottie nije mogla
odoljeti pa je morala upitati.
Sir Ross je odgovorio sa slabašnim osmijehom. — Zato što su sirovi
jastozi plavi, što je boja novih odora, a jastozi i štipaju.
Taj je komentar nasmijao Gentryja.
Kako se razgovor o policiji nastavio, Sophia se približila Lottie. — Misliš
li da će moj brat željeti nastaviti u Ulici Bow sada kad ste vjenčani?
— Dao mi je naslutiti da nema drugog izbora — pažljivo je odgovorila
Lottie. — Pogodba sa sir Rossom...
— Da, ali to nikada nije trebalo trajati vječno. A sada kad je Nick oženjen,
možda će ga sir Ross osloboditi tog dogovora.
— Zašto bi naš brak imao utjecaja na položaj gospodina Gentryja u Ulici
Bow?
Sophia je oprezno pogledala muškarce s druge strane stola. — Odgovor
na to pitanje previše je privatan i složen da bismo sada razgovarale o tome.
Smijem li te uskoro posjetiti, Lottie? Mogle bismo lijepo, dugo razgovarati, a
možda i pođemo u kupnju.
Lottie se nasmiješila. Nije očekivala da će Gentryjeva sestra biti toliko
ugodna. A doimala se i prilično voljnom rasvijetliti Gentryjevu tajanstvenu
prošlost, što bi Lottie pomoglo bolje ga shvatiti. — Da, veoma bih to voljela.

105
 BalkanDownload

— Divno. Vjerujem da ćemo se sjajno zabaviti.

Gentry je čuo te sestrine riječi pa je izvinuo jednu tamnu obrvu. —
Sophia, što to organiziraš?
— Oh, samo šetnju Ulicom Oxford — veselo je odgovorila.
Gentry je puhnuo. — U toj je ulici najmanje stotinu i pedeset
prodavaonica. Pretpostavljam da nećete samo šetati.
Sophia se nasmijala. — Moraš Lottie otvoriti račun kod suknara, u
Wedgwoodu, i, dakako, kod draguljara, kao i u knjižari i...
— Oh, milady... ovaj, Sophia — s nelagodom ju je prekinula Lottie
pitajući se zašto ona očito ne zna da je njihova financijska situacija prilično
skromna u usporedbi s bogatstvom Cannonovih.
— Uvjerena sam da neće biti potrebno otvarati račune za mene.
Gentry se s blagim osmijehom obratio Sophiji. — Lottie može imati
račun gdje god želi. Ali, najprije je odvedi krojačici. Koliko mi je poznato, nema
miraz.
— Nisu mi potrebne nove haljine — pobunila se Lottie. — Možda jedna
lijepa haljina i to je sve. — Nipošto nije željela da Gentry potroši mnogo novca
na odjeću za nju. Još se sasvim jasno sjećala rastrošnosti svojih roditelja te
posljedičnog pada u siromaštvo. Instinktivno se bojala trošiti veće količine
novca, a znala je, bolje od svih, kako se čak i lijepo bogatstvo može protratiti u
kratko vrijeme. — Molim te, moram inzistirati da ne...
— U redu je — prekinuo ju je Gentry i dodirnuo joj rame. Njegov pogled
rekao joj je kako nije vrijeme za raspravljanje o tom pitanju.
Lottie je porumenjela i zašutjela. Njegova je ruka ostala na njezinu
ramenu, a tada je kliznula do njezina lakta i lagano ga stisnula.
Srećom, tišinu za stolom olakšao je dolazak sluge koji je odnio posuđe,
dok je drugi postavljao tanjure sa slasticama i malene čaše slatkog vina. Na
tanjurima za slastice bili su fini keksi i krema od ananasa poslužena u lijepim,
malenim ocakljenim zdjelicama.
Sir Ross načeo je novu temu vezanu uz predložene amandmane Zakona
o siromašnima, koje su i on i Gentry podupirali. I Sophia je, iznenađujuće,
izrazila svoje mišljenje o toj temi, a muškarci su je pozorno slušali. Lottie je
pokušala sakriti zapanjenost jer su je godinama poučavali da ženi ne dolikuje
izražavati mišljenje u mješovitom društvu. Nedvojbeno bi trebala reći nešto o

106
 BalkanDownload

politici, osjetljivoj temi o kojoj su samo muškarci bili sposobni raspravljati. Pa

ipak, doimalo se da sir Rossu, uglednom muškarcu, nije nimalo smetalo to što
njegova supruga govori ono što joj je na umu. Ni Gentry se nije doimao
nezadovoljnim sestrinom otvorenošću.
Možda će Gentry i njoj dopustiti takvu slobodu. Lottie je uz tu ugodnu
misao jela kremu od ananasa, bogatu i svilenkastu, kiselkastog okusa. Kad je
stigla do dna zdjelice, čeznutljivo je pomislila kako bi bilo lijepo pojesti još
jednu. Međutim, zbog pristojnosti i straha od ostavljanja dojma pohlepe bilo
joj je nezamislivo tražiti još.
Gentry se tiho nasmijao vidjevši kako Lottie tužno gleda praznu zdjelicu
pa je na njezin tanjur stavio svoju netaknutu slasticu. — Izgleda da slatko voliš
više nego malena Amelia — promrmljao joj je u uho. Njegov topao dah
podignuo joj je dlačice na stražnjoj strani vrata.
— U školi nismo dobivale slastice — rekla je s plahim osmijehom.
On je uzeo ubrus i pažljivo obrisao kut njezinih usta. — Vidim da ću se
morati vraški truditi nadoknaditi sve što ti je bilo uskraćeno. Pretpostavljam
da ćeš sada uz svaki obrok željeti slasticu.
Lottie je zastala podižući žličicu, zagledala se u tople plave oči vrlo blizu
njezinih i odjednom osjetila kako se izvija u vrelini. Začudno, bilo je dovoljno
da on govori s tim tonom milovanja u glasu i da se ona potpuno raspameti.
Sir Ross ih je promatrao sveobuhvatnim pogledom. — Gentry, htio bih
razgovarati s tobom o nečemu. Nedvojbeno je da postoje bolji načini da ti
otkrijem svoje misli o tvojoj budućnosti, ali priznajem da se ne mogu sjetiti
nijednog. Tvoje su okolnosti neuobičajene. — Zastao je i tužno se nasmiješio.
— To je blago rečeno, dakako. Zaokreti tvojeg života doista su bili bizarni.
Gentry se naslonio polagano i lako, naizgled opušten, ali je Lottie osjetila
tjeskobu koja se napinjala u njemu. — Nisam tražio da razmišljaš o mojoj
budućnosti.
— Ali sam ja ipak razmišljao. Protekle tri godine pratio sam tvoju
karijeru...
— Pratio? — sarkastično je upitao Gentry. — Prije si manipulirao,
miješao se i uplitao.
Sir Ross je slegnuo ramenima, naviknut na semantiku nakon mnogih
godina u sudnici. — Postupao sam kako sam smatrao najboljim. Imaj na umu
da sam u poslovima s tobom morao voditi računa i o Sophijinoj dobrobiti. Ona

107
 BalkanDownload

je jedini razlog zbog kojeg sam te spasio od vješala. Vjerovala je da u tebi postoji
potencijal za dobrotu. Premda ga ja tada nisam vidio, sad sam voljan priznati
da je bila u pravu. Nisi baš pravi zločinac, kao što sam mislio da jesi.
Gentry se hladno nasmiješio, svjestan da je upravo dobio neuvjerljivu
pohvalu. — Odgovorit ću da ti nisi baš onoliko licemjeran i hladan koliko sam
smatrao da jesi.
— Nick — ukorila ga je Sophia te stavila tanku ruku na sir Rossovu
krupnu ruku. — Moj suprug nikad nije pomislio ni jednu jedinu licemjernu
misao. A u pogledu hladnoće, mogu te uvjeriti da on to nije. Nadalje...
— Sophia — blago ju je prekinuo sir Ross — ljubavi, ne moraš me braniti.
— Pa, nisi hladan — ustrajala je.
Njegova ruka okrenula se dlanom prema gore kako bi uhvatila njezinu
pa su na trenutak gledali svoje isprepletene prste sa zajedničkim užitkom koji
se doimao neizrecivo intimnim. Lottie je osjetila čudnu bol u prsima. Kako je
voljeti na taj način? Doimalo se da su njih dvoje silno očarani jedno drugim.
— Dakle — nestrpljivo je rekao Gentry. — Prijeđimo na stvar, Cannon.
Ne želim cijeli dan vjenčanja provesti s tobom.
To je izmamilo osmijeh nekadašnjem sucu. — U redu, pokušat ću biti
kratak. Otkako si se pridružio jedinici u Ulici Bow, sir Grant me obavještava o
tvojim postignućima: o detektivskim operacijama, radu s ophodnjom i
potragama u kojim si ugrozio vlastiti život. Ali, tek sam nakon požara u kući
obitelji Barthas shvatio koliko si se promijenio.
— Nisam se promijenio — oprezno je rekao Gentry.
— Naučio si cijeniti tuđe živote kao i svoj — nastavio je sir Ross. —
Zadovoljio si kriterije koje sam ti postavio prije tri godine i dao si velik
doprinos općoj dobrobiti. A sad si se oženio. Zanimljivo je da je tvoja supruga
žena kakvu si mogao oženiti da te okolnosti prije mnogo vremena nisu lišile
titule i položaja.
Gentry je stisnuo oči. — Nikad nisam ni najmanje mario za titulu. A sad
mi doista nije potrebna.
Stariji muškarac igrao se svojom žličicom s izrazom lica primjerenim
igraču šaha usred duge partije. — Postoji pojedinost vezana uz tvoju titulu koju
nikada nisi shvaćao. Tvoja je želio je ti ili ne. Titula ne nestaje samo zato što je
ti odlučuješ ignorirati.

108
 BalkanDownload

— Nestaje ako odlučim postati netko drugi.

— Ali ti nisi netko drugi — odvratio je sir Ross. Pravi Nick Gentry umro
je prije četrnaest godina. Ti si lord Sydney.
— To nitko ne zna.
— To će se uskoro promijeniti — mirno je rekao sir Ross.
Gentry se umirio poimajući te riječi. — Što to, dovraga, znači?
— Nakon mnogo razmišljanja odlučio sam pokrenuti proces vraćanja
tvojeg plemićkog dostojanstva. Pojedinosti tvoje situacije nedavno sam
objasnio Uredu Krune i lorda kancelara. Ne samo što sam ih uvjerio da si doista
davno izgubljeni lord Sydney, nego sam i potvrdio da si financijski sposoban
nositi tu titulu. Tajnik Krune izdat će ti poziv pred Gornji dom. Tada ću te
javnosti predstaviti kao lorda Sydneyja, na balu koji će biti priređen u tvoju
čast.
Gentry je skočio od stola tako da se njegov stolac srušio i zaklepetao na
podu. — Idi dovraga, Cannon!
Lottie se trgnula od te provale agresivnosti. Gentry je reagirao kao da mu
je život ugrožen. Međutim, opasnost s kojom se suočio nije bila fizička, na
kakvu je navikao... bila je nedodirljiva, podmukla... jedini zatvor iz kojeg nije
mogao pobjeći. Lottie je osjetila misli koje su se izvijale iza odlučnog izraza
njegova lica, osjetila je kako njegov pametan um analizira iznenadnu nevolju
te razmišlja o različitim načinima da je izbjegne.
— Sve ću poreći — rekao je Gentry.
Sir Ross je spojio vrhove prstiju i mirno ga gledao. — Tada ću odgovoriti
izjavom koju ćemo potpisati ja, sir Grant, tvoja sestra te čak tvoja supruga, i
koja će potvrditi kako si nam privatno povjerio da si lord Sydney. To će, u
kombinaciji s posrednim neobičnostima kao što je nepostojanje podataka o
pokopu i nedosljedna izvješća o tvojoj smrti, činiti ono što se u engleskom
zakonu naziva fecundatio ab extra, rijedak, ali ne i nemoguć događaj.
Gentry je izgledao kao da želi ubiti bivšeg suca iz Ulice Bow.
— Podnijet ću molbu Gornjem domu da mi dopuste odreći se te titule.
Nedvojbeno će biti presretni jer će me se riješiti.
— Ne budi lud. Zar doista vjeruješ da bi ti dopustili odbaciti tu titulu?
Takvo odricanje za njih bi bilo osporavanje same institucije plemstva.

109
 BalkanDownload

Strahovali bi da bi to ugrozilo razliku između društvenih slojeva, ili čak i samu

monarhiju.
— Ti ne vjeruješ u povlastice utemeljene na rođenju — ljutito je rekao
Gentry. — Zašto mi namećeš tu titulu? Ne želim je.
— To nije ni u kakvoj vezi s mojim političkim vjerovanjima. Ovo je
jednostavna činjenica. Ti si Sydney, kako god se sam nazivao. Nećeš uspjeti
osporiti sedam stotina godina nasljednog načela, ali nećeš više ni moći
izbjegavati obveze koje imaš kao lord Sydney.
— Kakve obveze? — podrugljivo je upitao Sydney. — Prema posjedu
koji je četrnaest godina bez vlasnika?
— Imaš obvezu prema stanovnicima koji se trude preživjeti na slaboj
zemlji kojom upravlja država. Prema Gornjem domu, u kojem je tvoje mjesto
prazno već dva desetljeća. Prema svojoj sestri, koja mora tajiti vezu s vlastitim
bratom. Prema supruzi, koja će uživati mnogo više poštovanja i društvenih
prednosti kao lady Sydney no što bi ih ikada uživala kao gospođa Gentry.
Prema sjećanju na svoje roditelje. I prema sebi. Pola života skrivaš se iza lažnog
imena. Vrijeme je da priznaš tko si.
Gentryjeve šake su se stisnule. — To nije tvoja odluka.
— Kad te ne bih prisilio, ti bi to cijeli život izbjegavao.
— To je moje pravo!
— Možda. Ali, bez obzira na to, ustanovit ćeš da ne možeš ostati
redarstvenik. Sir Grant se slaže sa mnom pa mu stoga tvoje usluge u Ulici Bow
više neće biti potrebne.
Gentryjevo lice je pocrvenjelo. Grlo mu se silovito stezalo kad je shvatio
da je njegova redarstvenička karijera upravo privedena kraju. — Tada ću
vrijeme provoditi uzimajući privatne naloge.
— To bi bila novina, zar ne? — podrugljivo je upitao sir Ross. — Vikont
koji se bavi rješavanjem zločina.
— Nick — blago se ubacila Sophia — znaš što bi tata i mama željeli.
On se doimao ogorčenim, očajnim i nadasve bijesnim. — Predugo sam
Nick Gentry da bih se promijenio.
Sophia je odgovorila vrlo obzirno, naizgled shvaćajući zašto bi on to
smatrao nemogućim. — Bit će teško. To nitko ne poriče. Ali, imaš Lottie da ti
pomogne.

110
 BalkanDownload

Nick nije pogledao Lottie nego je samo ispustio zvuk pun prijezira.
— Lottie, draga — rekla je Sophia s blagom nepopustljivošću koja je
otkrila jaku volju ispod njezine nježne vanjštine. — Koliko si godina pohađala
Maidstone’s?
— Šest — rekla je Lottie oprezno pogledavajući suprugov strog profil.
— Ako je ugled te škole opravdan, tih šest godina bilo je ispunjeno
obrazovanjem koje je obuhvaćalo strogu obuku iz područja ponašanja,
pristojnosti, umijeća uljudnog ugošćivanja, vještina vođenja kućnog budžeta i
kućanstva, elemente stila i dobrog ukusa, rituale jutarnjih posjeta i okupljanja
nakon večere... tisuća sitnih elemenata lijepog ponašanja koji prvi sloj odvajaju
od drugih slojeva društva. Pretpostavljam da si sposobna lako voditi bilo koje
kućanstvo, koliko god bilo veliko. Nedvojbeno su te poučavali i plesati, jahati,
svirati, govoriti francuski, a možda i malo njemačkog... jesam li pogriješila?
— U pravu si — kratko je rekla Lottie užasavajući se iznenadnog osjećaja
da je dio zamke koja se zatvara oko Gentryja. Prisiljavali su ga da postane nešto
što nije želio biti, a ona je predobro shvaćala njegove osjećaje.
Sophia je zadovoljno kimnula i okrenula se prema gnjevnom bratu. —
Lottie ti je dragocjena. Bit će neprocjenjivo vrijedna jer će ti pomoći prilagoditi
se novom životu...
— Neću se prilagoditi ni na što, dovraga — zarežao je i zapovjednički
pogledao Lottie. — Dođi, odlazimo. Smjesta.
Ona je automatski ustala, a ustao je i sir Ross. Lottie je, uznemirena,
pogledala šogora. U njegovim očima nije bilo nagovještaja pobjede. Nije
vjerovala da su njegovi motivi u vezi s osvetom ili zlonamjernošću. Bila je
uvjerena da sir Ross i Sophia smatraju prilično potrebnim da Gentry preuzme
svoj nekadašnji identitet. Žarko je željela razgovarati s njima o tome, ali je bilo
očito da se Gentry jedva suzdržava. Svaki drugi čovjek bio bi zadovoljan
ponovnim stjecanjem titule, zemlje i obiteljske imovine. Ali, bilo je očito da je
Gentryju to noćna mora.
Lottie je šutjela dok su se kočijom vraćali kući. Njezin je suprug bio
potpuno miran, trudio se obuzdati svoj eksplozivan gnjev i vjerojatno mu je
bilo teško shvatiti iznenadnost s kojom se njegov život promijenio. Sarkastično
je pomislila kako je i sama bila tako raspoložena kad je otišla iz Stony Cross
Parka.

111
 BalkanDownload

Čim su stigli pred kuću u Ulici Betterton, Gentry je gotovo iskočio iz

kočije, ostavljajući Lottie da prihvati sluginu pomoć pri silasku iz kočije. Kad
je stigla do vrata kuče, njega više nje bilo na vidiku.
Domaćica je bila u predvorju, a zbunjen izraz njezina lica otkrivao je da
je upravo vidjela kako Gentry gnjevno dolazi u kuću.
— Gospođo Trench — mirno je rekla Lottie — jeste li slučajno vidjeli
kamo je gospodin Gentry otišao?
— Vjerujem da je u knjižnici, gospođice. Odnosno... gospođo Gentry.
Zaboga, kako li je čudno to što joj se tako obratila. A još je bilo čudnije
razmišljati o vrlo velikoj mogućnosti da će je uskoro zvati lady Sydney. Lottie
se namrštila i pogledala od stepenica prema hodniku koji je vodio prema
knjižnici. Dio nje želio je povući se u sigurnost i osamu vlastite sobe. Međutim,
drugi dio neodoljivo je želio pronaći Gentryja.
Kad je gospođa Trench uzela njezin šeširić i rukavice, Lottie je krenula
prema knjižnici. Pokucala je na zatvorena vrata i tada ušla. Zidovi knjižnice
bili su presvučeni tamnim trešnjinim drvom, a na podu su bili tepisi s utkanim
zlatnim medaljonima na crnoj pozadini. Višekrilni prozori protezali su se do
stropa, koji je bio visok najmanje pet i pol metara.
Gentryjeva figura širokih ramena bila je na jednom od prozora, a leđa su
mu se vidljivo napela kad ju je čuo kako dolazi. U ruci je čvrsto držao čašu
brendija, krhku staklenu zdjelicu koja je izgledala kao da će se rasprsnuti među
njegovim dugim prstima.
Lottie je oklijevala pokraj jedne od visokih polica od trešnjinog drva,
opazivši da u knjižnici, začudo, nedostaju knjige.
— Knjižnica ti je gotovo prazna — rekla je.
Gentry je stajao pokraj prozora s mračnim i praznim pogledom u očima.
Ukočenim pokretom ruke podignuo je čašu i iskapio ostatak brendija. — Tada
kupi knjige. Ako želiš, napuni je od poda do stropa.
— Hvala ti. — Ohrabrena činjenicom da je još nije otpravio, prišla mu je
bliže. — Gospodine Gentry...
— Nemoj me tako zvati — uzrujano je rekao.
— Oprosti. Nick. — Prišla mu je bliže. — Željela bih ispraviti nešto što
je sir Ross rekao, nemaš odgovornost učiniti od mene lady Sydney. Kao što sam
ti već rekla, svejedno mi je jesi li plemić ili pučanin.

112
 BalkanDownload

On je dugo šutio, a tada je napeto izdahnuo. Prišao je stoliću i natočio si

još jedan viski.
— Postoji li način da se sir Rossa spriječi u ostvarenju njegova plana? —
upitala je Lottie. — Možda bismo mogli potražiti savjet odvjetnika...
— Prekasno je. Poznajem sir Rossa, mislio je na sve moguće protupoteze.
A njegov utjecaj seže posvuda; u pravosuđe, policiju, Parlament, Krunski
ured... poziv će stići što god ja, dovraga, učinio kako bih ga izbjegao. — Izustio
je nepoznatu riječ koja je zvučala prilično nedolično. — Rado bih
nepodnošljivoj budali Cannonu slomio sve kosti.
— Što mogu učiniti? — tiho je upitala.
— Čula si moju sestru, zar ne? Glumit ćeš gospodaricu i pomagati mi biti
vikontom.
— U Stony Cross Parku to ti je sasvim dobro polazilo za rukom —
istaknula je. — Uvjerljivo si ostavio dojam plemenitosti.
— To je bilo samo nekoliko dana — ogorčeno je rekao. — Ali, sada se
doima da ću tu ulogu morati glumiti do kraja života. — Odmahnuo je glavom
u zažarenoj nevjerici. — Bože! Ne želim to. Uskoro ću ubiti nekoga.
Lottie je nagnula glavu kao da ga procjenjuje. Nedvojbeno bi ga se trebala
plašiti dok je tako raspoložen. Doista je izgledao kao da je spreman počiniti
ubojstvo jer su mu oči sjale od krvožednosti. Ali ona je, začudo, bila ispunjena
suosjećanjem i, štoviše, osjećajem partnerstva. Oboje su se koprcali, oboje su
bili suočeni sa životom kojeg nisu planirali ni tražili.
— Kako si se osjećao u Stony Cross Parku, kad si se predstavio kao lord
Sydney? — upitala je.
— Isprva mi je bilo smiješno. Ironija prerušavanja u samoga sebe. Ali,
nakon prvog dana postalo mi je teret. Sam spomen tog imena silno me živcira.
Lottie se zapitala zašto se toliko protivi imenu s kojim je rođen. Zacijelo
je imao još koji razlog osim ovih koje je do sada iznio.
— Nick, što je sir Ross mislio rekavši da si financijski sposoban nositi se
s tom titulom?
Njegova su se usta izvinula. — Mislio je da si mogu priuštiti trošak
održavanja velikog imanja i način života koji se očekuje od plemića.
— Kako on to može znati?
— Nije siguran.

113
 BalkanDownload

— Griješi, dakako.
— Ne — promrmljao je Nick — ne griješi. Prije dolaska u Ulicu Bow
uložio sam novac i imam udjele na različitim mjestima. Sve u svemu, imam
spremljeno oko dvije stotine.
Lottie je šutjela misleći kako dvije stotine funti ušteđevine nije loše, ali
ne nudi sigurnost kakvu bi čovjek želio. Ponadala se da tim ulaganjima neće
pasti vrijednost. — Pa, to se doima posve zadovoljavajućim — rekla je ne želeći
ga povrijediti. — Mislim da ćemo sasvim dobro živjeti budemo li štedjeli. Ali,
mislim da okolnosti ne dopuštaju miraz. Barem ne sada. Možda u budućnosti...
— Lottie — prekinuo ju je — ne moramo štedjeti.
— Dvije stotine funti je lijep iznos, ali će biti teško održavati kućanstvo
s...
— Lottie. — Pogledao ju je s čudnim izrazom lica. — Govorim o
tisućama. Dvije stotine tisuća funti.
— Ali... ali... — Lottie je bila zaprepaštena. Bio je to ogroman iznos,
bogatstvo po svim mjerilima.
— I oko pet tisuća godišnje od ulaganja te privatnih naloga — dodao je,
zaprepastivši je još više. Lice mu se smrknulo. — Iako se doima da je mojim
danima privatnih naloga došao kraj.
— Pa, tada si zacijelo bogat kao i lord Radnor — rekla je ošamućeno.
On je nemirno odmahnuo rukom, kao da je pitanje novca posve nevažno
u usporedbi s njegovim većim problemom. — Vjerojatno.
— Mogao bi si priuštiti deset kuća. Mogao bi imati što god...
— Nije mi potrebno deset kuća. Odjednom mogu spavati samo pod
jednim krovom. Mogu jesti samo tri obroka dnevno. I nikoga ne želim
zadivljivati.
Lottie je bila iznenađena spoznajom da nije motiviran stjecati bogatstvo.
Njegovo je bogatstvo bilo posljedica potrebe da nadmudri sve od podzemlja do
Ulice Bow. A sada kad mu je profesija provođenja zakona oduzeta, silno će mu
biti potrebno nešto čime će se baviti. Bio je iznimno aktivan muškarac pa mu
profinjena lijenost aristokratskog života nije nimalo odgovarala. Kako će se,
zaboga, prilagoditi plemićkom životu?
Njegove su misli zacijelo odražavale njezine jer je uzdahnuo u
beznadnom gnjevu te grubo prošao prstima kroz kosu. Odmetnuti pramen pao

114
 BalkanDownload

mu je na čelo, a Lottie ga je, iznenađena iznenadnim porivom da se poigra tom

gustom kosom boje čokolade, zagladila i uvukla prste u toplu svilu.
— Lottie — mrzovoljno je rekao — izaći ću na neko vrijeme. Vjerojatno
se neću vratiti do jutra. Noćas si pošteđena.
— Što ćeš učiniti?
— Još ne znam. — On se odmaknuo od nje s nemirom u kojem je bilo i
napetosti i panike, kao da je teška mreža pala preko njega.
Lottie je znala da ne bi trebala mariti za to hoće li on izaći i piti, potući
se s nekime ili učiniti bilo koju od gluposti koje muškarci čine u potrazi za
zabavom. Ne bi trebala željeti umiriti bijes koji je on jedva susprezao. Ali,
željela je.
Ne dopuštajući si vrijeme da razmisli o svojim postupcima, Lottie mu je
prišla te dlanom dodirnula fino sukno njegove jakne. Prsluk mu je bio jednako
crn kao i jakna, ali je tkanina bila svilenkastija pa je blago klizila po tvrdim
oblinama njegovih prsnih mišića. Pomislila je koliko mu je koža zacijelo vruća
kad toliko grije taj debeo komad odjeće.
Nick je odjednom postao nepomičan, a disanje mu je postalo polaganije,
dublje. Lottie nije gledala njegovo lice nego se usredotočila na čvor njegove
sive kravate dok je prstima istraživala snježnobijele mirisne nabore njegove
košulje.
— Ne želim biti pošteđena — naposljetku je rekla i povukla čvor sve dok
se nije kliznuo.
Kad se kravata odvezala, doimalo se da se i njegova samokontrola
jednako oslobodila. Teže je disao, a šake su mu se stisnule pokraj nogu. Ona je
nespretno otkopčala krut okovratnik njegove košulje i rastvorila ga, otkrivši
jantarni sjaj njegova vrata. Pogledala je njegovo lice i u iznenadnom strahu
zadrhtala vidjevši da se njegov bijes brzo pretvara u čistu seksualnu potrebu.
Boja je preplavljivala njegove jagodične kosti i dužinu nosa, a oči su mu
svjetlucale kao plava vatra.
Glava mu se spustila vrlo polako, kao da joj da je priliku da pobjegne.
Ona je ostala na mjestu, a oči su joj se zatvorile kad je osjetila jedva osjetan
dodir njegovih usana na vratu. Njegove su usne okrznule osjetljivu kožu,
razmaknule se i svilenkast vrh njegova jezika opisao je nježan, vruć krug. Lottie
je drhtavo uzdahnula i naslonila se na njegovo tijelo jer su joj noge postale
nesigurne. On je nije dodirnuo rukama nego je samo nastavio iznimno

115
 BalkanDownload

polagano istraživati njezin vrat. Ona se uhvatila za njega, obujmila ga rukama

oko vitkog struka.
Njegove su se ruke podignule do njezinih ramena i lagano ih uhvatile.
Doimalo se kao da ne zna želi li je privući bliže ili je odgurnuti. Glas mu je bio
promukao kad je upitao: — Lottie, što to radiš?
Njezino je srce lupalo toliko divlje da je jedva uspjela doći do daha kako
bi progovorila. — Pretpostavljam da te potičem dovršiti ono što si započeo u
knjižnici lorda Westcliffa.
— Moraš znati — grubo je rekao — da šest mjeseci nisam imao ženu.
Ako odjednom odlučiš prestati, neću to dobro primiti.
— Neću te zaustaviti.
On ju je gledao zažarenim očima, a lice mu je bilo grubo. — Zašto sada,
kad sinoć nisi željela?
Na to pitanje nije znala odgovoriti. Nakon događaja tog poslijepodneva
odjednom joj se doimao ranjivim. Počela je opažati načine na koje mu je bila
potrebna, potrebe koje nisu bile ograničene na seksualnu želju. A izazov
njegova kroćenja, razvijanja snage volje jednake njegovoj, bio je previše
primamljiv da bi mu se oduprla.
— Sad smo vjenčani — rekla je iskoristivši prvo opravdanje kojeg se
uspjela dosjetiti. — A i radije bih... to obavila kako ne bih morala strahovati.
U njegovim očima opazila je iskru grabežljivca. Želio ju je. Nije tratio
vrijeme na postavljanje pitanja nego je samo pružio ruku. — Tada dođi gore.
Lottie je pažljivo stavila ruku na njegovu. — Nick, samo još nešto...
— Što?
— Još se nije smračilo.
— I?
— Je li dolično činiti to poslijepodne?
To je pitanje izmamilo kolebljiv smijeh iz njega. — Ne znam. A i doista
ne marim. — Držeći je za ruku odveo ju je iz knjižnice u predvorje pa uza
veličanstvene stepenice.

116
 BalkanDownload

DEVETO POGLAVLJE

L ottie je pošla na kat s njim osjećajući kako joj on čvrsto stišće ruku i kako
su joj noge gotovo nesigurne kad su napokon stigli do njegove spavaće sobe.
Zavjese su bile razmaknute, propuštajući blagu sivu svjetlost kroz prozore.
Tama bi joj bila mnogo draža. Drhtala je čitavim tijelom od pomisli da će biti
gola na neumoljivoj dnevnoj svjetlosti.
— Polako — promrmljao je Nick stojeći iza nje. Nježno je uhvatio
njezine nadlaktice. Glas mu je bio dublji, puniji nego inače. — Bit ću pažljiv.
Mogu to učiniti ugodnim za tebe ako...
— Ako?
— Ako ćeš mi vjerovati.
Oboje su mirno stajali i šutjeli. Lottie je ovlažila usne pomislivši kako već
godinama nije nikome vjerovala. A vjerovati Nicku Gentryju...
najbeskrupuloznijem muškarcu kojeg je upoznala... to nije bilo ludost nego
poremećenost. — Da — rekla je iznenadivši samu sebe. — Da, vjerovat ću ti.
On je ispustio tih zvuk, kao da su ga te riječi zatekle.
Njegova je ruka polako prešla preko gornjeg dijela njezinih prsa i blago
je stisnula pa se ona naslonila na njega. Osjetila je njegova usta na stražnjoj
strani svojega vrata, njegove usne kako se poigravaju finim pramenovima kose
na njezinu potiljku. Kušao je kožu obraslu tankim dlačicama, a tada utisnuo
zube u osjetljivo mjesto, na što se ona u užitku promeškoljila uz njegovo tijelo.
On se usnama uspinjao njezinim vratom i grickao do vrha uške, dok su
mu ruke prelazile po prednjem dijelu njezine haljine. Prsluk se rastvorio, dva
prednja dijela razmaknula su se i otkrila okvir laganog steznika. Vrhovi
njegovih prstiju odlutali su do njezina vrata, milujući osjetljivu oblinu, a tada
su otputovali do ključne kosti.
— Lijepa si, Lottie — šapnuo je. — Osjećaj pod prstima, okus... tvoja
koža, tvoja kosa... — Izvadio je ukosnice iz njezine kose i rasuo ih po tepihu te
uvukao prste u svijetle, svilenkaste pramenove koji su joj padali preko ramena.
On je podignuo njezinu kosu do svojeg lica te njome protrljao obraz i bradu.
Vrelina je zatitrala u njezinu tijelu, podizala se, pojačavala, pa se Lottie
naslonila na čvrsto tijelo iza sebe.

117
 BalkanDownload

On je lagano spustio njezinu haljinu do struka, pomažući joj izvući ruke

iz rukava, a prsti su mu lagano prelazili od njezinih laktova preko podlaktica.
Okrenuo ju je prema sebi i spretno joj otkopčao steznik, oslobađajući je oklopa
i vrpci. Njezine dojke, do tada neprirodno visoko podignute na koštanoj
potpori, ostale su nesputane, a vrhovi su se ukrutili pod tankim, nabranim
muslinom njezine košulje. On je podignuo ruku i dodirnuo je kroz prozirnu
tkaninu. Kliznuo je prstima ispod punine njezine dojke i prešao palcem preko
oblika bradavice. Dodir mu je bio vrlo lagan i zadržao se na vrhu sve dok Lottie
nije osjetila žarenje.
Uzdahnula je i uhvatila se za njegova ramena kako bi zadržala ravnotežu.
On je snažnom rukom kliznuo iza njezinih leđa, i dalje se poigravajući njezinim
tijelom, prstima hvatajući vrh i blago ga milujući. Kad je šakom obujmio dojku,
dlanom obuhvatio oblinu, duboko u njezinu trbuhu pojavila se bol užitka.
Odjednom je poželjela da joj dodirne drugu dojku. Željela je njegova usta na
njoj, posvuda, željela je svojim usnama kliznuti po vrelini njegove kože i osjetiti
njegovo neodjeveno tijelo uza svoje. Frustrirana i željna, povlačila je njegovu
jaknu sve dok joj njegov isprekidan smijeh nije odjeknuo kroz njezinu kosu.
— Polako — šapnuo je. — Ne moramo žuriti. — Svukao je jaknu...
prsluk... čarape i cipele... hlače... košulju i napokon gaće, koje su do tada
skrivale zapanjujući prizor njegove erekcije.
Lottie odjednom nije znala kamo bi pogledala. On se trebao doimati
ranjivim u svojoj golotinji, ali se doimao moćnijim nego dok je bio odjeven.
Tijelo mu je bilo isklesano brutalno elegantno, krupno, mišićavo i u vrhunskoj
formi. Njegova brončana preplanulost završavala je na razini struka, blijedeći
u svjetliju kožu kukova. Prsa su mu bila prekrivena obiljem gustih dlaka, koje
su mu prekrivale i prepone te okruživale mračnu, uzdignutu dužinu njegove
erekcije.
Vrh Nickova prsta prešao je po njezinu grimiznom obrazu. — Znaš li što
će se dogoditi?
Lottie je grčevito kimnula. — Da, mislim da znam.
On ju je pomilovao ispod brade, a vrh njegova prsta ostavljao je vatreni
trag. — Tko ti je rekao? Majka?
— Oh, ne. Namjeravala mi je sve objasniti večer prije udaje za lorda
Radnora. Ali, to se, dakako, nije dogodilo. — Lottie je zatvorila oči dok joj je
on toplom rukom, pomalo hrapavom od žuljeva, milovao vrat. — Ali, u školi

118
 BalkanDownload

sam čula govorkanja. Neke djevojke su... učinile nešto... pa su nam govorile o
tome.
— Učinile su nešto?
— Nasamo su se sastale s prijateljima, ili rođacima, i dopustile im slobodu
— Lottie je otvorila oči i ugledala njegov osmijeh, ne želeći pogledati ispod
razine njegove ključne kosti.
— Koliko je daleko ta sloboda sezala? Onoliko koliko smo mi otišli onu
večer?
— Da — prisilila se priznati.
— Jesi li uživala u mojim dodirima? — tiho ju je upitao.
Njezino se lice zažarilo, ali je uspjela grčevito kimnuti.
— Uživat ćeš i u drugome — obećao je uhvativši rub njezine košulje.
Ona je poslušala njegov nijemi poticaj, podignula ruke i dopustila da joj
svuče košulju. Izula je cipele te ostala stajati pred njim u dugim gaćicama i
čarapama, ruku prekriženih na golim dojkama.
On je stajao nad njom te rukom prelazio po njezinim leđima, izazivajući
ježenje svakog centimetra njezine kože. — Zagrli me, Lottie.
Ona ga je nespretno poslušala te se cijelim tijelom stisnula uz njegovo.
Bradavice su joj uronile u grube dlake na njegovim prsima. Tijelo mu je bilo
nevjerojatno vruće, a njegova ju je erekcija žarila kroz muslinske gaćice.
Upirala joj se u trbuh sve dok on nije spustio ruku ispod njezine stražnjice i
podignuo je. Uvukao joj je ruku u procjep stražnjice kako bi je čvrsto stisnuo
uz sebe, a ona je osjetila kako joj je pritisnuo međunožje. Bljesak osjeta sijevnuo
je kroz nju, a uslijedio je val žudnje toliko jak da ga je jedva izdržala. Uhvatila
se za njegov vrat i utisnula lice u tvrd mišić njegova ramena. Njegovi prsti
kliznuli su niže niz njezina bedra. Tkanina se ovlažila pod njegovim prstima
dok je polagano milovao mek procijep. Dugo ju je, blaženo, držao tako, grijući
je vlastitim tijelom sve dok se nije počela upinjati u njegovu erekciju.
On je uvukao ruku između svojeg i njezinog tijela te povukao uzicu
njezinih gaćica. Pustio je da gaćice padnu na tlo i podignuo je te je zapanjujuće
lako odnio na krevet. Kad je Lottie legla na izvezeni pokrivač, Nick je prešao
pogledom preko nje. Osmijeh mu je razvukao usne. — Još nisam vidio da netko
rumeni od glave do tebe.

119
 BalkanDownload

— Pa, još nisam bila gola pred muškarcem — rekla je Lottie, srameći se.
Bilo joj je nezamislivo razgovarati s nekim dok na sebi nema ni krpice, osim
čarapa.
On je nježno uhvatio njezin gležanj. — Prelijepa si — šapnuo je penjući
se na nju.
Zubima je povukao jednu podvezicu oslobodivši vrpcu koja ju je držala.
Lottie je naglo udahnula kad je poljubio crvene tragove koje je vezica ostavila
na njezinoj koži i iscijelio ih jezikom. Skinuo je čarape s njezinih nogu i široko
joj razmaknuo bedra. Lottie je osjetila još veću nelagodu pa se rukom sakrila
od njegova pogleda. Njegova se glava pomicala po njoj, a njegov vreo dah
milovao joj je kožu. Njegovi su palci prešli preko bila u osjetljivom pregibu
njezina bedra i prepona.
— Nemoj se pokrivati — rekao je.
— Ne mogu si pomoći — odgovorila je Lottie meškoljeći se kako bi
izbjegla lagano palucanje njegova jezika, koji je zašao na mjesta na koja nikad
nije ni pomislila da bi muškarac mogao poželjeti staviti usta. Nekako je uspjela
osloboditi pokrivač kako bi se uvukla pod njega u potrazi za skrovištem.
Zadrhtala je od hladne glatkoće posteljine na njezinu golom tijelu.
Nick se nasmijao dubokim glasom i uvukao se pod pokrivač, koji se
podignuo preko široka raspona njegovih ramena. Glava mu je nestala, a ona je
osjetila njegove ruke na svojim koljenima, kako ih ponovno razmiču.
Lottie je slijepo zurila u taman baldahin iznad svoje glave. — Nick —
rekla je isprekidano — je li ovo uobičajen način na koji ljudi imaju odnose?
Njegov je glas bio prigušen. — Što je uobičajen način?
Ona je oštro udahnula kad ju je ugrizao za unutarnju oblinu bedra. —
Nisam posve sigurna. Ali, mislim da ovo nije.
Njegov je glas otkrivao da ga to zabavlja. — Lottie, znam što radim.
— Nisam htjela reći da ne... oh, molim te, nemoj me ondje ljubiti!
Tada je osjetila kako se on trese u suspregnutom smijehu. — Prilično si
tvrdoglava za osobu koja to još nije radila. Dopusti da vodim ljubav s tobom
kako želim, može? Barem prvi put. Uhvatio ju je za oba zapešća i pritisnuo ih
pokraj njezina tijela. — Budi mirna.
— Nick... — Zaustila je kad su njegova usta sišla na plave kovrče. —
Nick...

120
 BalkanDownload

Ali, on je nije slušao jer je bio potpuno zaokupljen njezinom ženskošću

slanog mirisa. Njegov je dah vrelinom ispunio vlažan procijep. Iz njezina grla
izašao je jecaj, a zapešća su joj se izvinula u njegovu stisku. Njegov je jezik
razmicao elastične kovrče sve dok nije stigao do ružičastih usana pod njima.
Liznuo je jednu stranu, pa drugu, blago je draškajući vrhom jezika.
Njegova su je usta ljubila vrlo nježno, njegov jezik prelazio je preko
njezina mekog tkiva do tajnog ulaza u njezino tijelo, ispunjavajući je
svilenkastom vrelinom... povlačeći je... ispunjavajući. Lottie je osjetila kako joj
je cijelo tijelo klonulo, ali joj je međunožje željno pulsiralo. Dok ju je on
milovao i igrao se njome, ona je pokušavala pomaknuti svoje tijelo tako da on
dodirne vršak koji je očajnički pulsirao. Doimalo se da on ne razumije što ona
želi pa liže oko osjetljive točke, ali je ne dodiruje.
— Nick — šapnula je, nesposobna pronaći riječi za ono što je željela. —
Molim te. Molim te.
Ali, on joj je i dalje uskraćivao ono što je željela, sve dok nije shvatila da
to čini namjerno. U nepodnošljivoj frustriranosti uhvatila je njegovu glavu i
osjetila dašak njegova kratkog smijeha na sebi. Njegova su se usta odmaknula i
sišla niže, kušajući vlažne pregibe njezinih koljena, a potom udubljenja
njezinih zglobova. Kad se vratio do njezina međunožja, njezino je tijelo bilo
uzavrelo. Njegova se glava ponovno zadržala između njezinih nogu. Lottie je
zadržala dah, svjesna vrele tekućine koja se cijedila iz njezina tijela.
Njegov je jezik oprezno okrznuo vršak njezine ženskosti. Lottie nije
mogla suspregnuti krik kad se izvinula prema njegovim ustima.
— Ne — promrmljao je na njezino vlažno tkivo. — Ne još, Lottie.
Pričekaj još malo.
— Ne mogu, ne mogu, oh, nemoj stati... — Mahnito je povukla njegovu
tamnu glavu i zastenjala kad je još jednom lagano prešao jezikom preko nje.
Nick ju je uhvatio za zapešća i podignuo ih iznad njezine glave te se
smjestio između njezinih bedara, pazeći da je ne zdrobi. Njegov penis smjestio
se u vreloj dolini između njezinih nogu. Njegove tamnoplave oči gledale su
njezine kad joj je pustio ruke. — Neka ostanu ondje — rekao je, a ona ga je
poslušala uz jecaj.
Ljubio joj je dojke prelazeći s jedne na drugu. Ona se sa svakim zažarenim
krugom njegova jezika gotovo podizala s plahte. Njegov penis klizio je uz nju
u suzdržanim pokretima koji su je draškali, trljali i mučili, dok su njegova usta

121
 BalkanDownload

gladno sisala njezine bradavice. Ona se izvinula molećivo stenjući. Čudesan

užitak jačao je u njoj, sve intenzivniji... lebdjela je na rubu, čekala, čekala... oh,
molim te... sve dok vrhunac napokon nije stigao. Kriknula je u sramežljivoj
zaprepaštenosti kad su se jaki grčevi proširili iz središta njezina tijela.
— Da — šapnuo je uz njezin napeti vrat, dok su se njegovi kukovi polako
pokretali nad njezinim. Osjet je oslabio u duge drhtaje dok joj je on gladio kosu,
odmičući je s vlažnog čela.
— Nick — rekla mu je između dubokih udisaja — n-nešto se dogodilo...
— Da, znam. Doživjela si vrhunac. — Glas mu je bio nježan i neodređeno
šaljiv. — Da ponovim?
— Ne — rekla je istog trena, a on se nasmijao.
— Tada sam ja na redu. — Uvukao je ruku pod nju tako da joj je glava
počivala u udubljenju njegova lakta. Ponovno se popeo na nju i mišićavim
bedrima razmaknuo njezina, a ona je osjetila kako široka glava njegova penisa
pritišće osjetljivo udubljenje između njezinih nogu. Provukao ju je kroz vlagu
u odmjerenim krugovima, a tada upro u nju toliko da je osjetila blago žarenje.
Instinktivno je uzmaknula od pritiska. Nick ju je gledao, posve miran, a lice
mu je odjednom bilo napeto i pozorno. Pognuo je glavu i ustima dodirnuo
osjetljivo mjesto između njezinih obrva. — Oprosti — tiho je rekao.
— Zašto... — započela je Lottie i tada naglo udahnula kad je on jednim
odlučnim pokretom ušao u nju. Ona se zgrčila od boli, a noge su joj se
instinktivno skupile, ali nije mogla spriječiti njegovo dublje prodiranje. Bila je
zarobljena ispod njegova tijela, probodena tvrdoćom i vrelinom.
On je pažljivo prodro dublje. — Oprosti — ponovio je. — Mislio sam da
će ti biti lakše ako to učinim brzo.
Boljelo je više no što je Lottie očekivala. Bilo joj je čudno imati dio
nečijeg tijela u sebi. To joj je bilo toliko neobično da je gotovo zaboravila bol.
Osjetila je koliko je njemu bilo teško ostati miran. Shvatila je da se trudi
pričekati da se ona navikne na njega. Ali, nelagoda nije prolazila pa je Lottie
znala da se stanje neće poboljšati koliko god on bude čekao. — Nick —
nesigurno je rekla — bi li bilo moguće da odmah završiš ovaj dio?
— Bože — promrmljao je sa žaljenjem. — Da, mogu to učiniti. —
Oprezno je stegnuo kukove, a Lottie je užasnuto shvatila da prodire još dublje.
Kad je kruna njegova penisa pritisnula njezinu maternicu, Lottie se
uznemireno trgnula. Istog se trena malo odmaknula, a njegova je ruka prešla s

122
 BalkanDownload

njezine dojke na kuk. — Sljedeći put će biti bolje — rekao je prodirući plitko.
— Vrlo si topla, Lottie, vrlo slatka... — Ostao je bez daha, oči su mu se čvrsto
zatvorile, a šake stisnule na madracu. Unatoč boli koju su joj njegovi pokreti
nanosili, Lottie je osjetila čudan osjećaj zaštitničkog stava... i čak nježnosti.
Prešla je rukama preko njegovih leđa slijedeći duboko udubljenje njegove
kralježnice. Stisnula je koljena na njegovim kukovima, obuhvaćajući njegovo
krupno tijelo, pritišćući ga uza sebe, slušajući kako njegov dah zastaje.
Odjednom je cijelom dužinom ušao u nju i ostao miran. Osjetila je kako se
silovito zgrčio kad je uz grub povik oslobodio svoju strast. Ona je milovala
njegova leđa i dopustila svojim radoznalim prstima da se spuste niže, sve dok
nisu naišli na čvrste, mišićave obline njegove stražnjice, tvrđe no što je mislila
da ljudsko tijelo može biti.
Nick je napokon uzdahnuo i otvorio oči, nezemaljsko plavi plamen na
njegovu licu rumenom od strasti. Promrmljao je njezino ime tako da su joj trnci
sišli niz kralježnicu. Kad joj je uredno uvukao plahtu pod ruke, podignuo se na
jedan lakat kako bi je pogledao. Blago mrštenje nabralo je kožu između
njegovih gustih obrva. — Jesi li dobro?
— Jesam. — Ošamućen osmijeh izvinuo joj je usne. — Uopće nije bilo
loše. Sve do kraja bilo je bolje od tuširanja.
On je ispustio zvuk zabavljenosti. — Da, ali, je li bilo dobro kao
čokolada?
Lottie je podignula ruku kako bi pomilovala njegovu visoku jagodičnu
kost. Nije mogla odoljeti zadirkivanju. — Ne sasvim.
On se ponovno nasmijao. — Bože, teško ti je udovoljiti. — Pritisnuo je
usta u njezinu ruku i poljubio vlažno udubljenje njezina dlana. — Ja sam
zadovoljniji nego mornar na sviračevoj livadi.
Lottie je nastavila vrhovima prstiju istraživati odlučne crte njegova lica.
Visoko na obrazima još je bilo rumenila, a dio oko usta je omekšao pa je
izgledao mlađe nego inače. — Što je sviračeva livada? — upitala je.
— Mjesto za mornare u raju. Samo vino, žene i pjesma, cijeli dan i cijelu
noć.
— Kako ti zamišljaš raj?
— Ne vjerujem u raj.
Lottie je razrogačila oči. — Udala sam se za poganina? — upitala je, a on
se nasmiješio.

123
 BalkanDownload

— Možda ćeš još i zažaliti jer se nisi udala za Radnora.

— Nemoj se šaliti s time — rekla je i okrenula se od njega. — To nije
tema za šalu.
— Oprosti — prekinuo ju je i obgrlio oko struka. Povukao ju je u
sklonište svojega tijela, pripijajući njezina leđa uz svoja dlakava prsa. — Nisam
te htio bockati. Hajde, nasloni se na mene. — Zagnjurio je lice u svijetle
pramenove njezine kose. — Baš si vatrena.
— Nisam vatrena — pobunila se Lottie jer se ta osobina teško mogla
smatrati primjerenom dami koja je završila školu Maidstone’s.
— Da, jesi. — Njegova je ruka posesivno obuhvatila njezin kuk. —
Shvatio sam to čim smo se upoznali. To je jedan od razloga zbog kojih sam te
poželio.
— Rekao si da si me želio samo zbog koristi.
— Pa, i to — odgovorio je s osmijehom te reagirao brzo kad ga je ona
pokušala gurnuti laktom. — Ali, korist zapravo nije ni u kakvoj vezi s time.
Želio sam te više nego ijednu ženu koju sam u životu upoznao.
— Zašto si zahtijevao brak kad sam ti ponudila biti tvojom ljubavnicom?
— Zato što uloga ljubavnice nije dovoljno dobra za tebe. — Zastao je
prije no što je tiho dodao: — Zaslužuješ sve što ti mogu dati, uključujući moje
prezime.
Jedna misao zasjenila je Lottieno uživanje u tom komplimentu. — Kad
svi doznaju da si lord Sydney, bit ćeš prilično tražen — rekla je. Muškarac koji
izgleda poput njega, posjeduje bogatstvo koje on posjeduje, a uz to i titulu,
neodoljiva je kombinacija. Nedvojbeno bi uživao mnogo pozornosti žena koje
bi ga željele namamiti u izvanbračnu vezu.
— Neću te prevariti — rekao je Nick iznenadivši je pronicljivošću.
— Ne možeš biti siguran u to. Muškarac s tvojom prošlošću...
— Što znaš o mojoj prošlosti? — Pritisnuo ju je na leđa i nadvio se nad
nju uvukavši jednu dugu nogu između njezinih.
— Očito je da si vrlo iskusan u krevetu.
— Jesam — priznao je. — Ali to ne znači da nemam kriterije. Zapravo...
— Zapravo? — potaknula ga je Lottie.
On je odvratio pogled. — Ništa.

124
 BalkanDownload

— Pretpostavljam da si mi htio reći da nisi imao mnogo žena. — Ton joj

je bio prepun sumnjičavosti. — Iako je to pitanje očito subjektivno. Što je za
tebe “mnogo”, pitam se? Stotinu? Pedeset? Deset?
— To nije važno — rekao je mršteći se.
— Ne bih ti vjerovala kad bi rekao brojku manju od dvadeset.
— Tada bi bila u krivu.
— Pa, koliko bih pogriješila?
— Bio sam sa samo dvije žene — kratko je rekao. — Uključujući tebe.
— Nisi — uskliknula je Lottie sa smijehom nevjerice.
— Vjeruj što god želiš — promrmljao je Nick i okrenuo se od nje.
Bio je očito uzrujan, kao da je zažalio jer joj je to rekao. Kad je ustao i
odlučnim koracima prišao ormaru, Lottie ga je zapanjeno gledala otvorenih
usta. Nije mogla prihvatiti njegovu tvrdnju, ali on ipak nije imao razloga lagati
joj. — Tko je bila druga? — nije mogla odoljeti, morala je postaviti to pitanje.
Njegova široka, mišićava leđa stegnula su se kad je navukao tamnocrven
baršunasti ogrtač. — Jedna madam.
— Misliš, Francuskinja?
— Ne, madam koja je vlasnica javne kuće — odgovorio je bez uvijanja.
Lottie se zamalo srušila s ruba kreveta. Uspjela je zadržati relativno
miran izraz lica kad se okrenuo prema njoj. — Je li to bilo dugo... prijateljstvo?
— Tri godine.
Lottie je bez riječi poimala tu informaciju. Sa žaljenjem je shvatila da je
osjećaj težine u njezinim prsima prouzročen ljubomorom. — Jesi li bio
zaljubljen u nju? — prisilila se upitati.
— Ne — rekao je bez oklijevanja. — Ali mi se sviđala. Još mi se sviđa.
Njezino se čelo namrštilo. — Zašto se više ne viđaš s njom? Nick je
odmahnuo glavom. — Gemma je nakon nekog vremena zaključila kako
nijedna strana više ne može dobiti ništa ako nastavimo s time. U međuvremenu
sam shvatio da je bila u pravu. I nisam spavao ni s jednom ženom, sve do tebe.
Dakle, vidiš, nije mi teško držati hlače zakopčanim.
Lottie je preplavio val olakšanja. Ali, nije htjela previše razmišljati o
tome zašto je toliko zadovoljna pomišlju da bi ga mogla zadržati samo za sebe.
Ustala je i požurila pokupiti bačenu odjeću s poda te je staviti pred sebe. —

125
 BalkanDownload

Priznajem da sam iznenađena — rekla je nastojeći ostaviti dojam da joj vlastita

golotinja ne smeta. — Nedvojbeno nisi predvidljiv ni u čemu.
On joj je prišao i uhvatio je za gola ramena. — Kao ni ti — odgovorio je.
— Od početnice nisam očekivao takav užitak. — Nick joj je uzeo haljinu, bacio
je na pod i pritisnuo njezino tijelo u baršun svojega ogrtača. Njezina se koža
uzbudila zbog baršunaste mekoće koja ju je milovala od grudi do koljena. —
Možda je to zato što si moja — zamišljeno je rekao i rukom pokrio njezinu
blijedu, okruglu dojku. — Još mi nijedna nije pripadala.
Lottie se ironično nasmiješila. — Zvučiš kao da sam konj kojeg si upravo
kupio.
— Konj bi bio jeftiniji — odgovorio je Nick i nasmiješio se kad ga je ona
napala u hinjenom bijesu.
Šakama je udarila u njegova prsa, a on joj je spretno izvinuo zapešća iza
leđa pa su joj se grudi isturile. — Čuvaj snagu — savjetovao joj je smiješeći se
u njezinu kosu. Pustio joj je zapešća i jednom rukom protrljao donji dio
njezinih leđa. — Zacijelo te boli. Pustit ću ti toplu vodu u kadu. Kad se okupaš,
pojest ćemo nešto.
Topla kupka bila bi sjajna. Ali, pomisao da se mora svezati steznikom i
odjenuti za večeru nimalo joj se nije sviđala.
— Da ti večeru pošaljem ovamo? — upitao je Nick.
— Da — odmah je rekla Lottie i upitno ga pogledala. — Kako ti to polazi
za rukom? Doima se da uvijek znaš što mislim.
— Tvoje lice sve govori. — Svukao je ogrtač i ogrnuo je njime, a bogati
baršun zagrijao ju je toplinom preostalom od njegova tijela.
— Samo sam jednom jela u svojoj sobi, kad sam bila bolesna — rekla mu
je kad je svezao ogrtač oko nje. — A to je bilo prije mnogo godina.
Nick se sagnuo kako bi joj šapnuo u uho. — Moja strastvena nevjesta...
poslije ću ti pokazati da je spavaća soba najbolje moguće mjesto za večeru.

On ju je sâm okupao, klečao je pokraj kade, a zasukani rukavi njegova

ogrtača otkrivali su vlažne, tamne dlake njegovih podlaktica. Lottie je, napola
zatvorenih očiju, dopustila da joj pogled prijeđe s njegova preplanulog vrata na
tamne dlake koje su virile kroz otvoren prednji dio ogrtača. Bio je silno
muževno stvorenje, ali ju je ipak dodirivao neuobičajenom nježnošću. Velovi

126
 BalkanDownload

pare podizali su se s vode čineći zrak vrućim i svjetlucavim u duginim bojama.

Lottie se osjećala omamljeno toplinom i čulnošću dok su njegove jake ruke
klizile prema intimnim mjestima na njezinu tijelu.
— Boli li te ovdje? — upitao je klizeći prstima po otečenom ulazu u
njezino tijelo.
— Malo. — Naslonila se na njegovu ruku, a glava joj se opustila na
ulaštenom drvenom rubu velike porculanske kade.
Nick ju je lagano pritiskao vrhovima prstiju kao da je može iscijeliti
dodirom. — Nastojao sam biti nježan.
— Bio si — uspjela je reći i razmaknula bedra.
Nickove trepavice su se spustile dok je gledao svjetlucav, zamagljen obris
njezina tijela pod vodom. Njegovo naočito lice bilo je toliko strogo isklesano
da se doimalo odlivenim u bronci. Rub njegova zasukanog rukava vukao se po
vodi pa je baršun postajao topao i mokar.
— Više nikada te neću povrijediti — rekao je. — Obećavam.
Lottie je ostala bez daha kad je razmaknuo nježne nabore između
njezinih bedara i istražio krhku jedrost koju su skrivale. Njezini su se kukovi
podignuli, a ruke su pokušavale pronaći uporište na skliskoj površini kade. On
je uvukao ruku pod njezina leđa i podupro je, čvrsto je držeći.
— Nasloni se — promrmljao je. — Dopusti mi da ti ugodim.
Ne, sumnjičavo je pomislila, ne u kadi, uz debeo zid porculana među
njima. Ali, opustila se u njegovim rukama i otvorila mu se kad je njegova
slobodna ruka prešla preko njezina tijela. Lagano ga je uhvatila za zapešće
osjećajući pokrete tetiva i mišića dok je on palcem prelazio s obje strane njezine
vulve. Nježno i lagano protrljao je svilenkaste rubove njezinih unutarnjih
usana jedan o drugi. Blago ju je rastvorio, vrhom srednjeg prsta milujući nježan
rub i svaki put lagano okrznuvši ružičastu izbočinu njezine ženskosti.
Nasmiješio se kad je vidio kako se boja pojavljuje na njezinu licu i prsima. —
Kinezi ovo nazivaju terasa dragulja — šapnuo je. Njegovi su prsti lagano
kliznuli u nju, tek malo, a tada su nježno kružili. — A ovo su žice lutnje... a
ovo... — Dosegnuo je najskrivenije dijelove njezina tijela. — Srce cvijeta. Boli
li te kad te ovako dodirujem?
— Ne — rekla je bez daha.
Njegove su usne okrznule njezino uho. — Kad sljedeći put legnemo
zajedno, pokazat ću ti položaj zvan “tigrovi koračaju”. Ući ću u tebe straga i

127
 BalkanDownload

prodrijeti duboko... pa trljati srce cvijeta opet i opet... — Usisao je njezinu ušku
i lagano je uhvatio zubima. Brujanje užitka popelo se iz Lottienih prsa u grlo.
Plutala je, bez težine, ali ju je sigurno držala ruka ispod leđa i ruka između
njezinih bedara.
— Kako to znaš? — nesigurno je upitala.
— Gemma skuplja knjige o erotskim tehnikama. Među njezinim
favoritima je prijevod teksta napisanog u vrijeme dinastije Tang. Muškarcima
se u toj knjizi savjetuje povećati snagu što duljim odgađanjem vlastitog užitka.
— Izvukao je prst i pomilovao unutarnju stranu njezinih bedara lagano poput
leptirovih krila. — I nudi upute za zdravstvene dobrobiti... za jačanje kostiju...
obogaćivanje krvi... osiguravanje dugog života.
— Reci mi neke od njih — rekla je Lottie teško gutajući kad se njegova
ruka savinula preko nje, a rub dlana počeo ritmično pritiskati mjesto na kojem
je bila najosjetljivija.
On joj je nosom protrljao obraz. — Postoji “feniks polijeće”, koji navodno
izaziva nestanak stotinu bolesti. I “ždralovi isprepletenih vratova”, navodno
vrlo dobar položaj za poticanje ozdravljenja.
— Koliko si ih iskušao?
— Samo četrdesetak. Stari majstori smatrali bi me početnikom.
Lottie se odmaknula i zapanjeno ga pogledala, a njezin pokret podignuo
je val koji je pljusnuo blizu ruba kade. — Zaboga, koliko ih je?
— Petnaest koitalnih pokreta puta trideset i šest osnovnih položaja... čini
oko četiri stotine varijacija.
— To se d-doima prilično pretjeranim — uspjela je reći.
U njegovu se glasu čula šaljivost. — Imali bismo se čime baviti, zar ne?
Lottie se trgnula kad je shvatila da on pokušava uvući dva prsta u nju. —
Nick, ne mogu...
— Duboko udahni i polako izdahni — šapnuo je. — Bit ću nježan. —
Kad ga je poslušala, on je lagano uvukao srednje prste u uzak prolaz. Palcem je
draškao njezin klitoris i kružio ujednačenim ritmom.
Lottie je zastenjala i utisnula lice u njegovu ruku prekrivenu baršunom,
dok su njezini unutarnji mišići bespomoćno hvatali nježnog uljeza. Kad je
početno žarenje oslabjelo, počela se meškoljiti i uzdisati sa svakim kliznim

128
 BalkanDownload

prodiranjem. — Divno me držiš unutra — promuklo je rekao Nick. — Želim

ići dublje i dublje... izgubiti se u tebi...
Njegove riječi nadjačalo je lupanje njezina srca kad su je svladali drhtaji
blaženstva, a osjetila bljesnula usijanom vatrom.

Mnogo poslije, kad se voda ohladila, Lottie je odjenula čistu, bijelu

spavaćicu i prišla stoliću pokraj kojeg je Nick stajao. Osjetila je kako rumeni jer
ju je on gledao s nagovještajem osmijeha na licu. — Sviđa mi se kako izgledaš
u ovome — rekao je prstima okrznuvši spavaćicu sa zatvorenim vratnim
izrezom. — Vrlo nevino.
— Više nisam — rekla je Lottie sa sramežljivim osmijehom.
On ju je podignuo uz svoje tijelo i licem dodirnuo hladnu vlažnost
njezine kose. Njegova očaravajuća usta pronašla su njezin vrat. — O, da, jesi —
rekao je. — Bit će mi potrebno mnogo vremena i truda da te učinim
razvratnom.
— Duboko vjerujem da ćeš uspjeti u tome — rekla je i sjela za tanjur pun
šunke, složenca od povrća, krumpira i otvorenih pogačica.
— U čast našeg braka — rekao je Nick točeći joj vino. — Neka se nastavi
bolje no što je započeo.
Podignuli su čaše i lagano zvecnuli kristalom. Lottie je oprezno otpila
gutljaj i otkrila bogat, začinski okus koji je uravnotežio slanoću šunke.
Nick je odložio čašu, primio je za ruku i zamišljeno pogledao njezine
neukrašene prste. — Nemaš prsten. Sutra ću to ispraviti.
Lottie je osjetila sramotnu iskru zanimanja prema toj ideji. Još nikad nije
imala nijedan komad nakita. Ali, u školi su joj utuvljivali da bi dama trebala
izbjegavati ostavljanje dojma gramzivosti. Uspjela je navući izraz
ravnodušnosti na lice, koji bi silno zadovoljio njezine nekadašnje učiteljice. —
To nije potrebno — rekla je. — Mnoge udane žene ne nose prsten.
— Želim da svi koji te pogledaju znaju da si zauzeta.
Lottie mu je uputila blještav osmijeh. — Ako baš želiš, pretpostavljam da
te ne mogu spriječiti.
On se nasmiješio njezinoj očitoj nestrpljivosti. Prešao je palcem preko
finih vrhova njezinih članaka. — Kakav kamen želiš?
— Safir — predložila je puna nade.

129
 BalkanDownload

— U redu, safir. — Zadržao je njezinu ruku dok su razgovarali, odsutno

se poigravajući vrhovima njezinih prstiju i kratko podrezanim polumjesecima
noktiju. — Pretpostavljam da uskoro želiš vidjeti svoju obitelj.
Lottiena pozornost odmah je odvraćena od prstena. — Da, molim te.
Plašim se da je lord Radnor možda već rekao mojim roditeljima što sam učinila.
A ne želim da se zabrinjavaju da će ostati bez ičega sada kad sam se udala za
drugoga.
— Ne moraš izgledati toliko krivo — rekao je Nick prstom prateći tanke
vene na unutarnjoj strani njezina zapešća. — Nisi sudjelovala u toj pogodbi,
nisi kriva jer je nisi željela održati.
— Ali, izvukla sam korist iz nje — nevoljko je istaknula Lottie. — Sve
one godine u školi Maidstone’s... moje školovanje je mnogo koštalo. A lord
Radnor sada zauzvrat nema ništa.
On je podignuo tamnu obrvu. — Ako želiš reći da je Radnor
zloupotrijebio...
— Ne, ne baš to. Samo... pa, nisam postupila časno.
— Da, nedvojbeno si trebala žrtvovati život za svoju obitelj —
sarkastično je rekao. — Ali, tvoji će i na ovaj način biti jednako dobro zbrinuti.
Ne mogu biti lošiji zet nego Radnor.
— Nedvojbeno si poželjniji kao suprug — rekla je.
On se nasmiješio i podignuo njezine prste do usta. — Tebi bi svatko bio
poželjniji suprug od Radnora, to si jasno dala do znanja.
Lottie se nasmiješila pomislivši kako je, udavši se za Nicka, dobila mnogo
drugačijeg supruga no što je očekivala. — Što ćeš sutra raditi? — upitala je
sjetivši se suočavanja sa sir Rossom. Bila je uvjerena da Nick neće bez
prosvjedovanja odustati od svojega položaja u Ulici Bow.
Nick je pustio njezinu ruku i namrštio se. — Posjetit ću Morgana.
— Misliš li da će stati na tvoju stranu, protiv sir Rossa?
— Nipošto. Ali, barem ću se zadovoljiti time što ću mu reći da je
pokvareni izdajica.
Lottie se nagnula kako bi dodirnula rever njegova kućnog ogrtača. — Jesi
li pomislio da možda obojica čine ono što smatraju najboljim za tebe? Da ti je
možda u interesu prihvatiti titulu?
— Kako bi mi moglo biti u interesu? Bože, živio bih u pozlaćenoj krletci.

130
 BalkanDownload

— Ja ću biti s tobom u njoj.

On ju je gledao, naizgled zatečen njezinim riječima. Gledao ju je toliko
intenzivno, toliko dugo, da je Lottie naposljetku morala upitati: — Što? Što
misliš?
Nick se neveselo nasmiješio. — Razmišljao sam o tome koliko si ti bolje
pripremljena za moj život nego ja.

Iako ga je Lottie oprezno pozvala provesti noć s njom, Nick je nakon

večere otišao u sobu za goste nekoliko vrata dalje.
Ja ću biti s tobom u njoj. Njezine su riječi čudno utjecale na Nicka, kao i
one riječi spontano izrečene pokraj vrela želja. Posjedovala je nevjerojatnu
sposobnost duboko ga dirnuti jednostavnim riječima... riječima koje su bile
posve obične, ali ipak prepune značenja.
Nije znao kako bi je shvatio. Unatoč prvom dojmu, doimala se potpuno
spremnom biti njegova partnerica. Odgovarala je strastveno i velikodušno, a
on je u njezinom zagrljaju uspijevao zaboraviti tajne koje su ga proganjale
četrnaest godina. Želio je još tog slatkog zaborava. Proteklih nekoliko sati bilo
je posve drugačije od onoga što je doživljavao s Gemmom. Dok je vodio ljubav
s Lottie, njegova žudnja bila je isprepletena s dubokom nježnošću koja je
njegove tjelesne odgovore činila nepodnošljivo intenzivnim.
Neprestano je prodirala kroz njegov obrambeni sustav naizgled ne
znajući što radi, a on nikome nije mogao dopustiti takvu prisnost. Ako se tako
nastavi, samo je pitanje vremena kad će Lottie otkriti demone koji se skrivaju
u njemu. A ako se to dogodi, ona će se užasnuto udaljiti od njega. Morao je
zadržati određenu udaljenost među njima jer će inače s vremenom u njoj
izazvati gađenje. Ili sažaljenje. Koža mu se naježila od te pomisli.
Morao je zadržati ravnodušnost iako je i u tom trenutku žudio za time
da joj se vrati. U svih svojih dvadeset i osam godina nije osjetio toliko bolnu
potrebu za nekim. Samo za time da bude u istoj sobi s njom.
Bože — pomislio je s tupim užasom te prišao prozoru i slijepo se zagledao
u noć. Što mi se događa?

Sir Grant Morgan podignuo je pogled sa svojega radnog stola kad je Nick
prije jutarnjih zasjedanja banuo u njegov ured. U njegovim neumoljivim,

131
 BalkanDownload

zelenim očima nije bilo ni traga isprici. — Vidim da si razgovarao sa sir Rossom
— rekao je.
Nick je počeo istresati svoj bijes najgrubljim riječima izmišljenim u
povijesti engleskog jezika, iznoseći optužbe koje bi bilo kojeg drugog muškarca
potaknule skutriti se u strahu ili posegnuti za najbližim pištoljem. Ali, Morgan
je slušao mirno, kao da mu Nick opisuje vremenske prilike.
Nakon poduljeg objašnjenja o tome kako je Morgan vjerojatno samo
marioneta kojom upravlja sir Ross, glavni sudac uzdahnuo je i prekinuo ga.
— Sad je dosta — kratko je rekao. — Počinješ se ponavljati. Ako nemaš
ništa novo za dodati, uštedi dah. A što se tiče tvoje posljednje optužbe da je ova
situacija u cijelosti sir Rossovo djelo, uvjeravam te da je odluka o tvojem
isključivanju iz jedinice jednako moja kao i njegova.
Nick do tog trenutka nije bio svjestan da mu je Morganovo mišljenje
toliko važno. Ali, osjetio je istinski ubod boli, razoran osjet izdaje i neuspjeha.
— Zašto? — začuo se kako pita promuklim glasom. — Je li moj rad bio toliko
loš? Što sam još mogao učiniti? Riješio sam sve slučajeve i uhvatio gotovo
svakog čovjeka za kojim ste me poslali, postupao sam u skladu s pravilima, kako
ste željeli. Učinio sam sve što ste tražili. Čak i više.
— Tvoj rad nikad nije bio problem — tiho je rekao Morgan. — Svoje si
dužnosti obavljao sposobno kao i svi drugi. Još nisam vidio osobu koja se
hrabrošću ili domišljatošću može mjeriti s tobom.
— Tada stanite na moju stranu, protiv sir Rossa — grubo je rekao Nick.
— Recite mu neka si onim pozivom obriše dupe jer sam vam potreban u Ulici
Bow.
Pogledi su im se sreli pa su gledali jedan drugoga u oči, a tada se na
Morganovom licu nešto promijenilo. Dovraga, izgledao je gotovo očinski,
pomislio je Nick u mrzovoljnom bijesu, iako je Morgan bio samo deset godina
stariji od njega.
— Sjedni — rekao je Morgan.
— Ne, ja ne...
— Molim te. — Ta je molba izrečena s čeličnom pristojnošću.
Molim te? Nick je sjeo u najbliži naslonjač, gotovo u šoku. Morgan još
nije upotrijebio te riječi, a Nick nikada ne bi rekao da su dio njegova rječnika.
Oprezno ga je gledao držeći se za rukonaslone izgrebenog, kožom presvučenog
naslonjača.

132
 BalkanDownload

Sudac je progovorio. Tijekom njihova trogodišnjeg poznanstva Morgan

mu se nikad nije obratio na taj način, prijateljski, i čak očinski zabrinuto. —
Gentry, više te ne želim u Ulici Bow. Istina je da to nije ni u kakvoj vezi s
tvojom učinkovitošću. Ti si najbolji redarstvenik kojeg sam u životu vidio.
Otkako si došao ovamo, nastojao sam ti nuditi ono malo smjernica koliko sam
smatrao da ćeš prihvatiti i gledao sam kako se mijenjaš iz samoživog gada u
muškarca kojeg smatram pouzdanim i odgovornim. Ali, sa žaljenjem moram
reći da se jedno nije promijenilo. Od početka si u svojem poslu prihvaćao
suicidalne rizike jer ne mariš za sebe kao ni za druge. A prema mojem
mišljenju, s time ćeš nastaviti ako ostaneš ovdje, po cijenu vlastitog života.
— Zašto vi marite za to?
— Deset godina sam bio redarstvenik i vidio sam kako su mnogi poginuli
na dužnosti. I sam sam više puta bio blizu tome. U određenom trenutku čovjek
je previše puta zafrknuo vraga, a ako je previše tvrdoglav ili tup da bi to shvatio,
platit će vlastitim životom. Ja sam znao kad valja stati. I ti moraš znati.
— Zbog vaših slavnih instinkta? — gnjevno se narugao Nick. —
Dovraga, Morgan, ostali ste redarstvenik do trideset i pete! Ja prema tome
imam još sedam godina.
— Ti si u protekle tri godine sudbinu izazvao mnogo više puta no što sam
je ja izazvao u deset godina — odvratio je sudac. — I za razliku od tebe, ja taj
posao nisam koristio kao način tjeranja demona.
Nickovo lice ostalo je bezizražajno dok mu je mahnito pitanje Što on
zna? zujalo i žarilo u glavi. Samo je Sophia znala za svu ružnoću njegove
prošlosti. Ona je možda rekla Cannonu, koji je možda rekao nešto Morganu...
— Ne, ja ne znam što su ti demoni — blago je rekao Morgan, a pogled
mu je postao topliji od iskre sažaljenja ili dobrote. — Iako mogu pretpostaviti.
Nažalost, ne znam što bih ti savjetovao o tome kako da se pomiriš s vlastitom
prošlošću. Znam samo da ovaj način nije funkcionirao, a nipošto ne
namjeravam dopustiti da se ubiješ u mojoj nadležnosti.
— Ne znam o čemu, dovraga, govorite.
Morgan je nastavio kao da ga nije čuo. — Prilično sam sklon složiti se sa
sir Rossovim mišljenjem da se nećeš smiriti dok ne prestaneš živjeti iza štita
lažnog imena. Koliko god ti je teško suočiti se sa svijetom kao lord Sydney,
mislim da je najbolje...

133
 BalkanDownload

— Što bih trebao raditi kao vikont? — upitao je Nick s neugodnim

smijehom. — Skupljati burmutice i kravate? Čitati novine u klubu? Savjetovati
zakupce polja? Zaboga, o poljodjelstvu znam koliko i ti!
— Tisuće su načina na koje čovjek može biti koristan svijetu — mirno je
rekao Morgan. — Vjeruj mi, nitko ne očekuje i ne želi da živiš kao lijenčina.
— Zastao je te golemom rukom uzeo upijač tinte i zamišljeno ga pogledao. —
Naši redarstvenici ionako će uskoro biti raspušteni. Naposljetku bi morao
pronaći drugi posao. Ja to samo ubrzavam za nekoliko mjeseci.
Nick je osjetio kako mu lice blijedi. — Što?
Morgan se odjednom nasmiješio izrazu njegova lica. — Ma hajde, to te
ne bi trebalo iznenaditi, čak i u svjetlu tvoje nezainteresiranosti za politiku.
Kad je Cannon napustio sudačku dužnost, bilo je samo pitanje vremena kad će
redarstvenici biti raspušteni. On je bio srce i duša ove ustanove, godinama joj
je posvećivao svaki trenutak svojeg života sve dok... — Obzirno je zastao
dopustivši Nicku da ispuni tišinu.
— Sve dok nije upoznao moju sestru — mrzovoljno je rekao Nick. — I
oženio je.
— Da. — Doimalo se da Morgan nimalo ne žali zbog Cannonova odlaska
iz javne službe. Štoviše, oštre crte njegova lica postale su mekše, a osmijeh je
ostao na njegovim usnama kad je nastavio.
— Najbolje što mu se u životu dogodilo. Međutim, to nipošto nije bilo
dobro za Ulicu Bow. Sada kad je Cannon u mirovini, Parlament nastoji utvrditi
Zakon o Metropolskoj policiji. A mnogi političari vjeruju da će nova policija
biti popularnija u javnosti ako se naši redarstvenici neće nadmetati s njima.
— Cijeli London namjeravaju prepustiti toj skupini tupana? — u
nevjerici je upitao Nick. — Zaboga, pola nove policije nema nikakvog iskustva,
a drugu polovicu čine crne ovce ili idioti...
— Kako bilo, javnost nikad neće u potpunosti poduprijeti novu policiju
dok su naši redarstvenici u funkciji. Stare dijelove nije moguće ugraditi u novi
stroj.
Zapanjen tonom konačnosti u sučevu glasu, Nick ga je gledao očima
punim optužbe. — Nećete se boriti za ovu ustanovu? Imate obavezu...
— Ne — jednostavno je rekao glavni sudac. — Imam obavezu samo
prema svojoj supruzi. Ona i djeca su mi važniji od bilo čega drugog. Cannonu

134
 BalkanDownload

sam jasno dao do znanja da Ulici Bow nipošto neću predati svoju dušu kao što
je on to dugo činio. I on je to shvatio.
— Ali, što će biti s redarstvenicima? — upitao je Nick misleći na svoje
prijatelje... Sayera, Flagstada, Geeja, Ruthvena... darovite ljude koji su javnosti
služili odvažno i predano, za puku crkavicu.
— Pretpostavljam da će se neki pridružiti novoj policiji, u kojoj su
itekako potrebni. Drugi će pribjeći posve drugačijim profesijama. Osobno bih
mogao otvoriti ured za privatne istrage te na neko vrijeme zaposliti dvojicu ili
trojicu. — Morgan je slegnuo ramenima. Za godina u Ulici Bow zaradio je
bogatstvo pa nije imao potrebe raditi, osim ako mu se prohtije.
— Bože, otišao sam obaviti jedan privatan zadatak i po povratku
zatječem cijeli vražji ured u raspadanju!
Sudac se tiho nasmijao. — Idi kući supruzi, Sydney. Počni planirati.
Život ti se mijenja koliko god ti to pokušavao spriječiti.
— Neću biti lord Sydney — zarežao je Nick.
U zelenim očima svjetlucala je prijateljska drskost. — Ima i gorih
sudbina, milorde. Titula, zemlja, supruga... ako to ne možeš iskoristiti, za tebe
doista nema nade.

135
 BalkanDownload

DESETO POGLAVLJE

N ešto svijetložuto, rekla bih — odlučno je rekla Sophia sjedeći nasred

toliko mnogo tkanina da se doimalo kao da se duga rasprsnula u sobi.
— Žuto — ponovila je Lottie grizući donju usnu. — Mislim da neće
pristajati mojem tenu.
Kako je to bio najmanje deseti prijedlog koji je Lottie odbila, Sophia je
uzdahnula i s osmijehom odmahnula glavom. Zauzela je stražnju sobu u radnji
svoje krojačice u Ulici Oxford samo za narudžbu miraza za Lottie.
— Žao mi je — iskreno je rekla Lottie. — Ne želim biti zahtjevna. Očito
nemam mnogo iskustva s takvim stvarima. — Nikad joj nije bilo dopušteno
birati krojeve ili boje svojih haljina. Prema zapovijedima lorda Radnora uvijek
je nosila haljine čednog kroja i tamnih boja. Nažalost, bilo joj je teško zamisliti
se u intenzivnoj plavoj, žutoj ili, zaboga, ružičastoj. A zamisao izlaganja
najvećeg dijela poprsja javnosti bila joj je toliko neugodna da se ježila od
hrabrih ilustracija u knjizi krojeva koje joj je Sophia pokazivala.
Nickova starija sestra doista je, pohvalno, bila iznimno strpljiva. Njezine
plave oči mirno su gledale Lottie, a uvjerljiv osmijeh bio je nevjerojatno sličan
osmijehu njezina brata.
— Lottie, draga, nisi ni najmanje zahtjevna, ali...
— Neistina — odmah je odgovorila Lottie pa su se obje nasmijale.
— U redu — s osmijehom je rekla Sophia — zbunjujuće si zahtjevna, ali
sam uvjerena da to nije namjerno. Stoga ću ti uputiti dvije molbe. Prvo, imaj
na umu da ovo nije pitanje života i smrti. Nije toliko teško izabrati haljinu,
osobito ako te savjetuje oštroumna i vrlo pomodna prijateljica, a to sam ja.
Lottie se nasmiješila. — A druga molba?
— Druga je... molim te, vjeruj mi. — Dok ju je Sophia gledala u oči, bilo
je očito da privlačnost obitelji Sydney nije ograničena na njezine muške
članove. Sophia je zračila mješavinom topline i samopouzdanja kojoj nije bilo
moguće odoljeti. — Neću dopustiti da izgledaš neuredno ili vulgarno —
obećala je. — Imam odličan ukus, a i već sam neko vrijeme u londonskom
društvu, dok si ti bila...
— Zakopana u Hampshireu? — pomogla joj je Lottie.

136
 BalkanDownload

— Da, doista. A ako baš želiš odijevati ozbiljnu odjeću primjerenu

dvostruko starijoj ženi, osjećat ćeš da ne pripadaš među svoje vršnjakinje. Osim
toga, to bi se nedvojbeno loše odrazilo na mojega brata jer će se govorkati da je
škrt prema tebi kad si toliko jednostavno odjevena...
— Ne — automatski je rekla Lottie. — To ne bi bilo pravedno prema
njemu jer mi je dopustio kupiti što god želim.
— Tada mi dopusti izabrati nekoliko komada za tebe — rekla je Sophia.
Lottie je kimnula pomislivši kako je vjerojatno previše suzdržana. Morat
će naučiti oslanjati se na druge ljude. — Prepuštam se tvojim rukama —
pomireno je rekla. — Nosit ću što god mi predložiš.
Sophia je gotovo zaplesala od sreće. — Odlično! — Stavila je knjigu
krojeva na svoje krilo i počela umetati komadiće papira između stranica koje
su joj se osobito svidjele. Svjetlost se poigravala na njezinoj tamnozlatnoj kosi,
ističući nijanse žita i meda na sjajnim pramenovima. Bila je neuobičajeno lijepa
žena, a njezine fine, odlučne crte lica bile su ženska inačica Nickova
upečatljivog lica. S vremena na vrijeme zastala je kako bi pogledom procijenila
Lottie, a potom bi kimnula ili brzo odmahnula glavom.
Lottie je mirno sjedila i pila čaj koji joj je krojačičina pomoćnica donijela.
Vani je obilno kišilo, a poslijepodne je bilo oblačno i hladno, ali je u sobi bilo
ugodno i mirno. Složene ženske stvari bile su prebačene ili naslagane posvuda...
vodopadi čipke, metri svile i baršunaste vrpce, lijepo umjetno cvijeće čije su
latice bile ukrašene kristalnim perlicama koje su predstavljale kapi rose.
Krojačica je s vremena na vrijeme došla porazgovarati sa Sophijom i
zabilježiti nešto, a tada je obzirno odlazila. Sophia je rekla Lottie kako neke
klijentice očekuju da će krojačica neprestano biti s njima. Druge su mnogo
odlučnije u svojim sklonostima i vole donositi odluke bez tuđeg uplitanja.
Lottie se izgubila u spokojnom sanjarenju pa se gotovo prenula kad je
Sophia progovorila. — Ne možeš zamisliti koliko sam bila ushićena kad mi je
Nick napisao da se ženi. — Sophia je držala dvije tkanine jednu uz drugu i
kritički ih promatrala te okretala želeći vidjeti kako svjetlost utječe na tkanje.
— Reci mi, što te je prvo privuklo na mojem bratu?
— Naočit je muškarac — oprezno je rekla Lottie. — Nisam mogla ne
primijetiti njegove oči, i tamnu kosu, i... bio je i vrlo šarmantan, i... — Zastala
je u mislima se vrativši u one mirne, suncem zagrijane trenutke kod vrata
poljubaca nedaleko od šume... kako li je razočarano izgledao, koliko mu je bila

137
 BalkanDownload

potrebna utjeha. — Utučen — rekla je gotovo nečujno. — Zapitala sam se kako

toliko izniman muškarac može biti najusamljenija osoba koju sam upoznala.
— Oh, Lottie — blago je rekla Sophia. — Pitam se zašto si ti bila
sposobna vidjeti to u njemu kad ga svi drugi smatraju neranjivim. — Nagnula
se naprijed i stavila komad svile svijetle jantarne boje ispod Lottiene brade,
promatrajući je uz njezin ten, a tada ga je spustila. — Nick se najveći dio života
morao boriti za preživljavanje. Bio je vrlo mlad kad su nam roditelji umrli... a
nakon toga je postao buntovan... — Kratko je odmahnula glavom kao da želi
izbjeći iznenadan roj bolnih sjećanja. — A tada je pobjegao u London i više
nisam čula ništa o njemu sve dok jednoga dana nisam doznala da je osuđen za
nekakav sitan zločin i da mu je izrečena kazna brodskog zatvora. Nekoliko
mjeseci poslije rekli su mi da je na brodu umro od bolesti. Godinama sam
tugovala.
— Zašto nije došao k tebi? Mogao je barem poslati kakvo pismo,
poštedjeti te takvog nepotrebnog očaja.
— Vjerujem da se previše sramio, nakon onoga što mu se dogodilo.
Pokušao je zaboraviti da je John, lord Sydney, ikada postojao. Bilo mu je lakše
sve zatvoriti i stvoriti si novi život pod imenom Nicka Gentryja.
— Nakon čega što se dogodilo? — zbunjeno je upitala Lottie. — Govoriš
li o njegovom boravku u zatvoru?
Sophijine tamnoplave oči promatrale su njezine. Doimalo se da je
shvatila kako Lottie nije rečeno nešto važno pa je postala tajnovita. — Da, o
boravku u zatvoru — rekla je neodređeno, a Lottie je shvatila da Sophia štiti
brata na zagonetan način.
— Kako si doznala da je još živ?
— Došla sam u London — odgovorila je Sophia — kako bih se osvetila
sucu koji ga je osudio na brodski zatvor. Njega sam krivila za bratovu smrt. Ali,
nažalost, uskoro sam se zaljubila u njega.
— Sir Ross? — Lottie ju je zapanjeno gledala. — Nije čudno da se Nicku
toliko... — Naglo je zastala, shvativši što je zamalo rekla.
— Da mu se toliko ne sviđa? — Sophia je sa žalosnim osmijehom dovršila
umjesto nje. — Da, njih dvojica nisu naklonjeni jedan drugome. Ali, to nije
spriječilo mojeg supruga da učini što god može kako bi pomogao Nicku. Vidiš,
kad se Nick pridružio redarstvenicima, bio je... prilično nepromišljen.
— Da — oprezno je potvrdila Lottie — vrlo je temperamentan.

138
 BalkanDownload

Sophia se neveselo nasmiješila. — Bojim se da tada nije bio samo to,

draga. Nick je tri godine ludo riskirao, kao da ne mari hoće li preživjeti ili
umrijeti.
— Ali, zašto?
— Određeni događaji u njegovoj prošlosti učinili su ga prilično
ogorčenim i hladnim. Moj suprug i sir Grant trudili su se pomoći mu da se
popravi. Ja se nisam uvijek slagala s njihovim metodama. Uvjeravam te da smo
sir Ross i ja znali žučljivo raspravljati o tom pitanju. Međutim, kako je vrijeme
prolazilo, doimalo se da se moj brat popravio na mnogo načina. I Lottie, veoma
me hrabri činjenica da je oženio tebe. — Primila je Lottienu ruku i srdačno je
stisnula.
— Sophia... — Lottie je odvratila pogled kad je nevoljko progovorila. —
Mislim da se naš brak ne može doista okarakterizirati kao usklađivanje u
ljubavi.
— Ne — blago se složila Sophia. — Bojim se da je iskustvo pružanja i
primanja ljubavi Nicku prilično strano. Nedvojbeno će mu biti potrebno neko
vrijeme da u tom osjećaju prepozna ono što zapravo jest.
Lottie je bila uvjerena da ju je Sophia željela umiriti. Međutim, zamisao
da će se Nick Gentry zaljubiti u nju nije joj bila samo nevjerojatna, nego i
zabrinjavajuća. Nipošto se ne bi do te mjere opustio, nipošto ne bi nekome
dopustio takvu moć nad sobom, a ako i bi, mogao bi postati opsjednut te
dominantan kao i lord Radnor. Nije htjela da je itko voli. Premda je bilo jasno
da neki ljudi, kao što su Sophia i sir Ross, u ljubavi nalaze veliku radost, Lottie
nije mogla ne doživljavati je kao zamku. Aranžman koji su ona i Nick domislili
bio je mnogo sigurniji.

Nick se po odlasku iz ureda osjećao čudno besciljno. Počelo je kišiti, a

sve veći oblaci obećavali su obilnije padaline. Nick je bez šešira koračao
skliskim pločnikom, osjećajući kako mu hladne, velike kapi kiše natapaju kosu
i udaraju po suknu njegove jakne. Trebao bi se skloniti nekamo... U Brown
Bear, gostionicu preko puta kućnog broja 3 u Ulici Bow... ili možda u Tomov
kafić, u koji je znao svraćati dr. Linley, omiljeni liječnik redarstvenika. Ili
možda u vlastiti dom... ali, tu je pomisao istog trena napustio.
Kiša je počela padati jače, u hladnim valovima koji su ga natapali te
otjerali ulične prodavače i pješake, koji su se stisnuli ispod tendi prodavaonica.

139
 BalkanDownload

Mršavi dječaci istrčavali su na ulicu kako bi zaustavljali taksije za gospodu

zatečenu na kiši. Kišobrani su se otvarali, njihovi okviri napinjali su se pod
jakim naletima vjetra, a izlomljene pruge munje parale su nebo. Zrak je izgubio
karakterističan vonj staje te poprimio svježinu proljetne kiše. Smeđi potoci
tekli su odvodnim kanalima, perući ih od prljavštine koju skupljači fekalija nisu
uspjeli pokupiti tijekom večernjeg obilaska.
Nick je besciljno hodao dok mu je kiša klizila niz lice te kapala s brade.
U slobodno vrijeme najčešće je odlazio nekamo sa Sayerom ili Ruthvenom
kako bi razmjenjivali priče uz pivo i goveđe odreske, prisustvovali boksačkim
mečevima ili kakvoj opscenoj komediji u ulici Drury Lane. Katkad bi obilazili
grad u malom čoporu, opušteno pretražujući ceste i ulice u potrazi za
znakovima nereda.
Pomislivši na druge redarstvenike, shvatio je da će uskoro izgubiti
njihovo društvo. Bilo bi budalasto nadati se bilo čemu drugom. Više se nije
mogao kretati u njihovu svijetu, sir Ross je to učinio nemogućim. Ali, zašto?
Zašto ga taj gad, koji se toliko voli uplitati u tuđe živote, nije mogao ostaviti na
miru? Nickov um jurio je u krugovima, ne shvaćajući odgovor. Možda je to bilo
vezano uz sir Rossovu nepokolebljivu težnju ispravnosti, redu. Nick je rođen
kao vikont pa se stoga mora vratiti na svoj položaj bez obzira na to koliko je
nepodoban za njega.
Nick je razmislio o onome što je znao o plemićima, o njihovim navikama
i ritualima, o nebrojenim pravilima ponašanja, o neizbježnom izdvajanju
aristokrata zemljoposjednika iz stvarnosti pučkog života. Pokušao je zamisliti
da većinu vremena provodi sjedeći u sobama za primanje gostiju i salonima, ili
šuškajući netom izglačanim novinama u klubu. Držeći govore u Gornjem
domu kako bi dokazao svoju društvenu savjest. Prisustvujući večernjim
druženjima i čavrljajući o likovnoj umjetnosti i književnosti te razmjenjujući
tračeve o drugoj gospodi sa svilenim čarapama na nogama.
Preplavila ga je panika. Otkako su ga spustili u mračno, smrdljivo
potpalublje brodskog zatvora i okovali ga uz najponiženija bića, nije se osjećao
toliko zarobljeno, toliko svladano. Ali, tada je znao da je sloboda izvan trupa
tog usidrenog broda. A sada nije imao kamo pobjeći.
Njegov je um, poput životinje u kavezu, gnjevno bacakao amo-tamo u
potrazi za kakvim utočištem.
— Gentry! — Prijateljski usklik prekinuo ga je u mislima.

140
 BalkanDownload

Eddie Sayer prišao mu je s uobičajenim srdačnim osmijehom. Sayer je

bio krupan, naočit i ugodan mladić kojeg su voljeli svi redarstvenici, a u
napetim situacijama Nick je vjerovao upravo njemu. — Napokon si se vratio
— uskliknuo je Sayer i čvrsto se rukovao s njime. Njegove smeđe oči svjetlucale
su ispod oboda mokrog šešira. — Vidim da dolaziš iz ureda. Sir Grant ti je
nedvojbeno dao vraški zadatak, kako bi nadoknadio dugu odsutnost.
Nick je ustanovio da je njegova zaliha spremnih odgovora potrošena.
Odmahnuo je glavom jer mu je bilo teško objasniti kako mu se život u tjedan
dana okrenuo naopačke. — Nisam dobio zadatak — promuklo je rekao. —
Otpušten sam.
— Što? — Sayer ga je blijedo gledao. — Misliš, zauvijek? Ti si Morganov
najbolji čovjek. Zašto bi to, dovraga, učinio?
— Zato što ću biti vikont.
Sayerova zbunjenost odjednom je nestala pa se nasmijao. — A ja ću biti
vojvoda od Devonshirea.
Nick se nije nasmiješio nego je samo gledao Sayera sa sumornom
odlučnošću zbog koje je šaljivost njegovog prijatelja blago splasnula.
— Gentry — upitao je Sayer — nije li malo prerano da budeš pijan?
— Nisam pio.
Ne obazirući se na te riječi Sayer je pokazao prema Tomovom kafiću. —
Dođi, pokušat ćemo te otrijezniti kavom. Možda je Linley ondje, on može
pomoći shvatiti zbog čega si toliko smušen.

Nakon brojnih šalica kave koje su obilno zaslađene grudama smeđeg

šećera, Nick se osjećao kao prejako navinut džepni sat. U Sayerovom i
Linleyjevom društvu nije pronašao mnogo utjehe jer njih dvojica očito nisu
znali kako bi shvatili njegovu neuvjerljivu tvrdnju. Tražili su pojedinosti koje
im on nije mogao dati jer se nije mogao prisiliti razgovarati o prošlosti koju je
desetljeće i pol pokušavao zaboraviti. Naposljetku ih je ostavio u kafiću i
ponovno izašao na kišu. Ogorčeno je pomislio kako je u životu bio u položaju
samostalno donositi odluke samo dok je bio vođa zločinačke skupine. Bilo bi
vraški lako previdjeti nasilnost i prljavštinu tih godina te misliti samo na čudno
zadovoljstvo koje je nalazio u nadmudrivanju sir Rossa Cannona na svakom
koraku. Da mu je netko tada rekao kako će raditi za Ulicu Bow, oženiti se, i

141
 BalkanDownload

biti prisiljen prihvatiti prokletu obiteljsku titulu... dovraga. Učinio bi što god
bi bilo potrebno kako bi izbjegao takvu sudbinu.
Ali, nije se mogao sjetiti je li išta mogao učiniti drugačije. Pogodba sa sir
Rossom bila je neizbježna. A Lottie je želio od trenutka kad ju je vidio kako
stoji na onom zidu, na strmoj stijeni pokraj rijeke u Hampshireu. Znao je i da
je nikada neće prestati željeti te da bi vjerojatno trebao napustiti sve pokušaje
da ustanovi zašto. Katkad nema razloga, jednostavno jest tako kako jest.
Pomislivši na suprugin slatko erotski miris i na njezine rječite smeđe oči,
odjednom se zatekao pred draguljarnicom. U njoj je bio samo jedan kupac koji
se pripremao istrčati na pljusak pod upitnom zaštitom izvijenog kišobrana.
Nick je ušao upravo u trenutku kad je taj čovjek istrčao. Odmaknuvši
mokru kosu s očiju, pogledao je po prodavaonici te opazio stolove prekrivene
pustom i vrata koja su vodila u sef.
— Gospodine? — Draguljar mu je prišao noseći veliko povećalo oko
vrata. Uputio mu je ugodno upitan pogled. — Mogu li vam pomoći?
— Želim safir — rekao mu je Nick. — Za ženski prsten.
Draguljar se nasmiješio. — Tada ste dobro učinili došavši ovamo jer sam
nedavno uvezao divne cejlonske safire. Jeste li imali na umu određenu težinu?
— Barem pet karata, bez nedostataka. Nešto veće, ako imate.
Draguljareve oči blistale su u očitoj revnosti. — Dama je sretnica kad će
primiti toliko velikodušan dar.
— To je za suprugu jednog vikonta — sarkastično je rekao Nick
otkopčavajući mokru jaknu.

Kad se Nick vratio u Ulicu Betterton, bilo je već poslijepodne. Sjahao je

na ulazu u svoju kuću i predao uzde slugi, koji je istrčao na oluju noseći
kišobran.
Nick je odbio kišobran, koji mu u tom trenutku ne bi mnogo koristio, i
popeo se stepenicama pljuskajući po vodi. Gospođa Trench zatvorila je vrata
pred navalom oluje, a oči su joj se razrogačile kad ga je vidjela. Tada se pojavila
Lottie, uredna i suha u tamnosivoj haljini, a kosa joj je na svjetlosti svjetiljke
bila srebrnasta.
— Zaboga, zamalo si se utopio — uskliknula je Lottie i požurila prema
njemu. Rekla je sluškinji neka joj pomogne svući mokru jaknu s njegovih

142
 BalkanDownload

ramena, a njemu je rekla neka izuje blatne čizme ondje, u predvorju. Nick je
jedva čuo što je govorila sluškinjama jer je bio potpuno usredotočen na njezino
sitno tijelo dok ju je slijedio stepenicama.
— Zacijelo ti je hladno — zabrinuto je rekla i pogledala preko ramena.
— Pustit ću ti vodu u tušu da se zagriješ, a tada možeš sjesti pokraj vatre. Danas
sam izašla s tvojom sestrom. Došla je ovamo pa smo otišle u Ulicu Oxford i
provele ugodno prijepodne kod krojačice. Kunem ti se da ćeš zažaliti jer si mi
dao otvorene ruke s tvojim novcem, jer sam dopustila Sophiji da me nagovori
na naručivanje nečuveno mnogo haljina. Nekoliko ih je bilo doista
skandalozno. Bojim se da nikad neću imati hrabrosti nositi ih izvan kuće. A
tada smo otišle u knjižaru i ondje sam se doista raspametila. Ne sumnjam da
sam nas učinila prosjacima...
Uslijedio je opsežan opis njezinih različitih kupnji dok ga je gurala u
prostoriju za presvlačenje, a tada mu je rekla neka svuče mokru odjeću. Nick
se kretao neuobičajeno pažljivo jer je zbog intenzivne svjesnosti o njoj bio
gotovo nespretan. Lottie je njegovu sporost pripisala vanjskoj hladnoći pa je
rekla nešto o zdravstvenim rizicima hodanja po oluji te da nakon tuširanja
mora popiti šalicu čaja s brendijem. A njemu uopće nije bilo hladno. Iznutra je
gorio prisjećajući se pojedinosti prošle noći... njezinih grudi, njezinih raširenih
bedara, mjesta na kojim se svilenkasta glatkoća pretapala s intimnim kovrčama.
Nije mogao jednostavno se baciti na nju čim uđe u kuću, kao da nema
nimalo samokontrole. Ali, oh, kako li je to želio — pomislio je s
poluosmijehom, petljajući s kopčama svoje odjeće. Mokru odjeću nije bilo lako
svući. Unatoč unutarnjoj vrućini shvatio je da mu je doista hladno. Čuo je kako
cijevi bruje kad je Lottie pustila vodu, a tada njezino nesigurno kucanje na
vrata.
— Donijela sam ti kućni ogrtač — začuo je prigušen glas. Njezina se ruka
pojavila pokraj dovratka, držeći tamnocrveni baršun među prstima.
Nick je pogledao malu ruku, nježnu unutrašnjost njezina zapešća i šare
žila. Sinoć je bilo lako pronaći svako pulsiranje, svako ranjivo mjesto na
njezinom tijelu. Pružio je ruku i, ne obazirući pozornost na ogrtač, prstima
obuhvatio njezino nježno zapešće. Potpuno je otvorio vrata i povukao je pred
sebe, gledajući njezino rumeno lice. Nije joj bilo teško vidjeti što želi.
— Nije mi potreban ogrtač — grubo je rekao, povukao joj ga iz ruke i
bacio na pod.

143
 BalkanDownload

— Tuširanje... — promrmljala je Lottie i utihnula kad je on posegnuo

prema prednjim gumbima njezine haljine. Njegovi su prsti postali brzi i
samouvjereni pa su rastvorili prsluk i otkrili konstrukciju tkanine i steznika
koji joj je oblikovao tijelo. Odgurnuo joj je rukave zajedno s naramenicama
podhaljine te spustio usta na golu oblinu njezina ramena. Ona se čudesno
opustila u njegovim rukama, sa spremnošću koju nije očekivao. Raspaljen je
kušao finu kožu njezina ramena, ljubio je i lizao do vrata, izvlačeći joj ruke iz
haljine i gurajući je preko kukova.
Prostorija za tuširanje počela se zagrijavati ispunjavajući zrak parom.
Nick joj je otkopčao prednji dio steznika, kratko stisnuo njegove tvrde rubove
i tada ga potpuno oslobodio. Lottie se držala za njegova ramena i pomicala kako
bi mu pomogla svući preostalu odjeću. Oči su joj bile zatvorene, a prozirni
kapci blago su joj drhtali kad je počela dugo uzdisati.
Nick je ju je požudno povukao sa sobom pod vruću kišu tuša. Lottie je
okrenula lice podalje od mlaza vode i oslonila glavu na njegovo rame, pasivno
stojeći dok su njegove ruke klizile preko njezina tijela. Grudi su joj bile malene,
ali jedre u njegovim rukama, a bradavice su se ukrućivale pod stiskom njegovih
prstiju. Dlanovima je pratio oblik njezina nesputanog struka, obline njezinih
bokova, njezinu zaobljenu stražnjicu... milujući je posvuda, pomičući je po
nabrekloj duljini svojega penisa. Ona je, stenjući, razmaknula bedra
pokoravajući se njegovoj ruci u njezinu istraživanju, i pritisnula svoje osjetljivo
tkivo prema palcu koji je milovao. Kad je prstima ušao u nju, naglo je udahnula
i instinktivno se opustila zbog te nježne penetracije. Milovao ju je te gladio
duboka, tajna mjesta, dovodeći je na rub vrhunca. Kad je bila spremna svršiti,
podignuo ju je uza popločan zid držeći jednu ruku ispod njezinih bokova, a
drugu iza leđa. Ona je ispustila zvuk iznenađenja i stisnula se uz njega, a oči su
joj se razrogačile kad je gurnuo penis u nju. Njezino se tkivo čvrsto stisnulo oko
njega, gutajući svaki centimetar kad joj je dopustio nasloniti se na njega.
— Držim te — promrmljao je, čvrsto držeći njezino sklisko tijelo. — Ne
boj se.
Ona je, teško dišući, naslonila glavu na njegovu ruku. Topla voda padala
mu je po leđima, a čulno žensko tijelo bilo je nataknuto na njegovo pa se svaka
bistra misao brzo rasplinjavala. Ispunjavao ju je snažnim pokretima prema
gore, opet i opet, sve dok nije kriknula i stisnula se oko njega u divnim
kontrakcijama. Nick je ostao miran, osjećajući je kako drhti oko njega, kako
dubine njezina tijela postaju gotovo nepodnošljivo tijesne. Doimalo se da ga

144
 BalkanDownload

njezine kontrakcije uvlače dublje, izvlačeći valove užitka iz njegovih prepona,

pa je zadrhtao kad se ispraznio u nju.
Polako ju je oslobodio i pustio da klizi niz njegovo tijelo sve dok joj
stopala nisu dodirnula tlo. Rukom je obuhvatio njezinu mokru glavu i protrljao
usta po natopljenoj kosi, mokrim trepavicama i oko vrha njezina nosa. Kad je
stigao do usana, ona je okrenula glavu, a on je frustrirano uzdahnuo, umirući
od želje da je okusi. Još nikada ništa nije želi toliko jako. U djeliću sekunde bio
je u iskušenju da rukama uhvati njezinu glavu i spusti usta na njezina. Ali, to
ga ne bi zadovoljilo... silom od nje ne bi mogao dobiti ono što želi.
Iznio ju je iz prostorije, obrisao nju i sebe pred kaminom u spavaćoj sobi
i počešljao njezinu dugu kosu. Njezine fine vlasi bile su boje tamnog jantara
dok su bile mokre, a suhe su se pretvarale u svijetlu nijansu šampanjca. On ih
je zagladio prstima, diveći se kontrastu sjajnih pramenova na njegovu
baršunastom ogrtaču.
— O čemu si razgovarao sa sir Grantom? — upitala je Lottie naslonivši
se na njegova prsa dok su sjedili na debelom Aubusson tepihu. Na sebi je imala
jedan od njegovih ogrtača, barem tri puta veći od njezine veličine.
— Podupro je odluku sir Rossa, dakako — rekao je Nick, iznenađen
spoznajom da je njegov jutrošnji gorak očaj znatno oslabio. Doimalo se da se
njegov um miri s onime što je bilo pred njim, koliko god nevoljko. Prenio joj
je što je Morgan rekao o tome da će redarstvenici uskoro biti raspušteni, a
Lottie se izvinula kako bi ga pogledala zamišljeno namršteno.
— London bez redarstvenika iz Ulice Bow?
— Stvari se mijenjaju — mirno je rekao. — Stoga učim.
Lottie je sjela okrenuvši se prema njemu i bez razmišljanja rukom
obujmila njegovo podignuto koljeno kako bi se naslonila. — Nick — oprezno
je rekla — dok smo Sophia i ja danas razgovarale, spomenula je nešto za što
vjerujem da želiš znati, iako bi to trebalo biti iznenađenje.
— Ne volim iznenađenja — promrmljao je. — U posljednje vrijeme sam
ih doživio sasvim dovoljno.
— Da, to sam i mislila.
Oči su joj bile bistre, tamnosmeđe, poput šalica svjetlucavog karavanskog
čaja. Nick je gledao njezino ljupko zaobljeno lice, previše šiljastu bradu i
prekratak nos. Te malene nesavršenosti njezinu su ljepotu činile jedinstvenom
i beskrajno zanimljivom, a klasičnije crte lica brzo bi mu dosadile. Njegovo je

145
 BalkanDownload

tijelo užitkom reagiralo na pritisak njezine vitke ruke oko njegove noge, i kad
mu je dojkom okrznula koljeno.
— Što ti je moja sestra rekla? — upitao je.
Lottie je zagladila slobodne nabore svilenog ogrtača. — Vezano je uz
imanje tvoje obitelji u Worcestershireu. Sophia i Ross će ga dati obnoviti, kao
dar tebi. Obnavljaju kuću i uređuju prostor oko nje. Sophia se silno potrudila
izabrati tkanine, boje i namještaj što sličnije onome što pamti. Kaže kako je to
slično putovanju u prošlost... da kad uđe na vrata, gotovo očekuje da će čuti
tvoju majku kako je doziva, zateći tvojega oca kako puši u knjižnici...
— Bože — kroz zube je rekao Nick i ustao.
Lottie je ostala pred vatrom te pružila ruke prema njezinoj toplini. —
Žele nas odvesti onamo nakon što stigne pismeni poziv. Mislila sam kako je
najbolje da te upozorim, kako bi imao vremena pripremiti se.
— Hvala ti — uspio je reći, napeto. — Iako nijedna količina vremena ne
bi bila dovoljna za to. — Obiteljska kuća... Worcestershire... nije bio ondje
otkako su on i Sophia ostali siročad. Zar nema vražjeg izlaza iz te situacije?
Osjećao se kao da ga se nezaustavljivo vuče prema ponoru bez dna. Prezime
Sydney, titula, imanje, sjećanja... nije želio ništa od toga, ali mu se ipak
nametalo.
Odjednom ga je preplavila sumnja. — Što ti je još moja sestra rekla?
— Ništa važno.
Nick bi vidio da joj se njegova sestra povjerila. Ali, doimalo se da ga
Sophia nije izdala na taj način. A ako do sada već nije rekla Lottie, vjerojatno
će i dalje šutjeti. Malo se opustio i prstima prošao kroz raskuštranu kosu. —
Dovraga svi i sve — tiho je rekao.
Ali, kad je vidio ljutit izraz na Lottienu licu, dodao je : — Osim tebe.
— Nadam se — odvratila je. — Na tvojoj sam strani, znaš.
— Jesi li? — upitao je, osjećajući kako ga ta zamisao privlači iako to ne
želi.
— Nije samo tvoj život okrenut naopačke — obavijestila ga je. — A kad
pomislim da sam se zabrinjavala zbog problema koje će moja obitelj
prouzročiti!

146
 BalkanDownload

Nick je došao u iskušenje da se nasmiješi unatoč uzrujanosti. Prišao joj je

i pružio joj ruku. — Ako prestane kišiti — rekao je povlačeći je — sutra ćemo
posjetiti tvoje roditelje.
Lottieno izražajno lice otkrilo je zgroženost i žarku želju. — Ako nije
nezgodno... odnosno, ako imaš druge planove... voljna sam pričekati.
— Nemam planove — rekao je Nick, nakratko pomislivši na činjenicu
da je otpušten. — Sutra će biti zgodno kao i bilo koji drugi dan.
— Hvala ti. Želim ih vidjeti. Samo se nadam... — Lottie je ušutjela, a
obrve su joj se sastale. Rub ogrtača vukao se za njom kao duga povlaka kad je
krenula prema vatri. Nick je odmah krenuo za njom silno je želeći maziti i
umiriti, ljubiti joj usne dok ne omekšaju pod njegovim.
— Pokušaj ne misliti o tome — savjetovao joj je. — Uzrujavanjem nećeš
ništa promijeniti.
— Posjet neće biti ugodan. Ne mogu zamisliti situaciju u kojoj bi se dvije
strane mogle osjećati toliko obostrano izdano. Premda sam uvjerena da bi
većina ljudi mene smatrala krivom.
Nick je pomilovao njezine ruke preko svilenih rukava. — Da možeš sve
ponoviti, bi li ostala i udala se za Radnora?
— Nipošto.
On ju je okrenuo prema sebi i odmaknuo joj kosu s čela. — Tada ti
zabranjujem da se osjećaš krivom zbog toga.
— Zabranjuješ? — ponovila je izvinuvši obrve.
Nick se nasmiješio. — Obećala si mi poslušnost, zar ne? Pa, postupaj kako
ti kažem jer ćeš se inače suočiti s posljedicama.
— A to su?
Odvezao je njezin ogrtač, ispustio ga na pod i počeo joj jasno pokazivati
što je točno mislio.

Obitelj Howard živjela je u selu tri kilometra zapadno od pomodnog

Londona, u njegovu nastanjenom produžetku okruženom njivama. Nick se
sjetio dobro građene, ali zapuštene kuće, koju je vidio za svojega prošlog
posjeta, na početku potrage za Lottie. Ironija povratka k tim ljudima u ulozi
njihova novog, vrlo neželjenog zeta, izmamila mu je osmijeh jer je ta situacija
obuhvaćala izrazite elemente farse. Međutim, njegovo neizrečeno šaljivo

147
 BalkanDownload

raspoloženje narušavala je Lottiena neprobojna šutnja. Želio je da je može

poštedjeti teškoće susreta s obitelji. S druge strane, bilo je potrebno da se Lottie
suoči s njima i barem se pokuša pomiriti.
Mala kuća u tudorskom stilu bila je jedna u nizu arhitektonski sličnih
kuća. Pred njom je bio malen, obrastao vrt, a zidovi od crvene opeke bili su
otužno ruševni. Ulazna vrata bila su podignuta četiri stepenice od tla, a uzak
ulaz vodio je u dvije prostorije u prizemlju, koje su služile kao saloni. Pokraj
ulaza bile su još jedne kamene stepenice koje su vodile u podrum, u kojem se
nalazila kuhinja i spremnik za vodu, koji se punio iz vodovoda u cesti.
Troje djece igralo se u vrtu, vitlalo štapovima i trčalo u krug. Djeca su,
kao i Lottie, imala laneno plavu kosu, svijetlu kožu i bila su vitke građe. Nick
ih je već vidio pa je čuo njihova imena, ali ih se nije mogao sjetiti. Kočija je
stala na popločanom prilazu, a malena lica pojavila su se kod ulaznih vrata i
kroz oljuštene rešetke gledala kako Nick pomaže Lottie sići.
Lottieno lice izvana je bilo mirno, ali je Nick vidio koliko su joj prsti u
rukavicama čvrsto stisnuti i doživio je nešto što do tada još nije osjetio:
zabrinutost zbog nečijih osjećaja. To mu se nije svidjelo.
Lottie je stala kod vrata, blijeda u licu. — Zdravo — promrmljala je. —
Charles, jesi li to ti? Oh, toliko si porastao da sam te jedva prepoznala. I Eliza,
i, zaboga, je li ono beba Albert?
— Nisam beba! — ljutito je rekao mališan.
Lottie je porumenjela, na rubu između suza i smijeha. — Ma, nipošto.
Zacijelo su ti već tri godine.
— Ti si naša sestra Charlotte — rekla je Eliza. Njezino ozbiljno lišce bilo
je uokvireno dvjema dugim pletenicama. — Ona koja je pobjegla.
— Da. — Lottiena usta dodirnula je iznenadna sjeta. — Više ne želim
biti daleko, Eliza. Svi ste mi jako nedostajali.
— Trebala si se udati za lorda Radnora — rekao je Charles gledajući je
okruglim plavim očima. — Bio je vrlo ljut jer neće, a sad će...
— Charles! — S praga se začuo uzrujan ženski glas. — Budite tiho i
smjesta se maknite s vrata.
— Ali, to je Charlotte — pobunio se dječak.
— Da, svjesna sam toga. Dođite, djeco, svi. Recite kuharici neka vam
pripremi prepečenac s džemom.

148
 BalkanDownload

Glas je pripadao Lottienoj majci, krhkoj vitkoj ženi u ranim četrdesetim,

neuobičajeno uskog lica i svijetle, plave kose. Nick se prisjetio da je njezin
suprug bio krupan muškarac punih obraza. Nijedno od njih nije bilo osobito
lijepo, ali je Lottie, zahvaljujući kakvom triku prirode, naslijedila najbolje od
jednog i drugog.
— Mama — tiho je rekla Lottie uhvativši se za gornji rub dvorišnih vrata.
Djeca su odmah pobjegla, željna obećane slastice.
Gospođa Howard tupo je gledala kćer, a između nosa i usta te preko čela
zasjekle su joj se bore. — Nisu prošla ni dva dana otkako je lord Radnor bio
ovdje — rekla je. Ta jednostavna rečenica obuhvaćala je optužbu.
Lottie je, ostavši bez riječi, preko ramena pogledala Nicka. On je odmah
reagirao, pridružio joj se kod vrata i sam ih otvorio. — Smijemo li ući, gospođo
Howard? — upitao je. Poveo je Lottie prema kući ne čekajući dopuštenje. Neki
vrag potaknuo ga je dodati: — Ili da vas zovem mama? — Podrugljivo je
naglasio drugi slog te riječi, kao što ju je Lottie izgovarala.
Lottie ga je zbog te uvrede krišom udarila laktom u rebra dok su ulazili
u kuću, a on se nasmiješio.
Unutrašnjost kuće vonjala je na plijesan. Zavjese na prozorima okrenute
su mnogo puta, toliko da su obje strane bile izblijedjele na suncu, a stari tepisi
toliko su izlizani da šare nisu bile uočljive. Sve od okrhnutih porculanskih
figurica na okviru kamina do prljavog papira na zidovima pridonosilo je dojmu
propale otmjenosti. Gospođa Howard i sama je ostavljala taj dojam, krećući se
s umornom gracioznošću i sramežljivošću osobe koja je navikla na mnogo bolji
život.
— Gdje je otac? — upitala je Lottie stojeći nasred salona, koji je bio jedva
veći od ormara.
— U gradu, u posjetu tvojem stricu.
Njih troje stajali su nasred sobe, a neugodna tišina ispunjavala je zrak. —
Charlotte, zašto si došla? — napokon je upitala njezina majka.
— Nedostajali ste mi, ja... — zastala je Lottie ugledavši odlučnu hladnoću
na majčinu licu. Nick je osjetio da je njegova supruga rastrgana između
tvrdoglavog ponosa i kajanja kad je pažljivo nastavila. — Htjela sam vam reći
da mi je žao zbog onoga što sam učinila.

149
 BalkanDownload

— Da ti barem mogu vjerovati — oštro je odgovorila gospođa Howard.

— Ali, ne vjerujem ti. Ne žališ jer si napustila svoje odgovornosti, a ne žališ ni
jer si vlastitim potrebama dala prednost pred potrebama svih drugih.
Nick je ustanovio da mu nije lako slušati kako netko kritizira njegovu
suprugu, čak i ako je ta osoba njezina majka. Međutim, zbog Lottie se
usredotočio na šutnju. Sklopio je ruke iza leđa i usredotočio se na nejasne šare
na prastarom tepihu.
— Mama, žao mi je jer sam vam prouzročila toliko boli i zabrinutosti —
rekla je Lottie. — Žao mi je i zbog dvije godine šutnje među nama.
Gospođa Howard napokon je pokazala znak emocije jer joj se u glasu čuo
gnjev. — Ti si kriva za to, a ne mi.
— Dakako — ponizno je priznala njezina kći. — Ne bih si dopustila
zamoliti da mi oprostite, ali...
— Što je učinjeno, učinjeno je — prekinuo ju je Nick, nesposoban trpjeti
Lottien ponizan ton. Nipošto neće stajati i gledati kako je se skrušenu baca na
koljena. U posjedničkoj gesti stavio je ruku na Lottien uredno stegnut struk.
Hladnim, mirnim očima pogledao je gospođu Howard u oči. — Razgovorom o
prošlosti ne možemo postići ništa. Došli smo razgovarati o budućnosti.
— Vi nemate ništa s našom budućnošću, gospodine Gentry. — Njezine
plave oči bile su ledene od prijezira. — Vas krivim za tu situaciju jednako kao
i svoju kćer. Nipošto ne bih razgovarala s vama ni odgovarala na vaša pitanja
da sam znala kako vam je konačni cilj uzeti je za sebe.
— Nisam to planirao. — Nick je dopustio da se njegovi prsti smjeste u
oblini Lottiena struka, prisjećajući se slasne mekoće ispod sputavajućeg
steznika. — Nisam znao da ću željeti oženiti Lottie sve dok je nisam upoznao.
Ali, tada je bilo očito, kao i sada, da će Lottie biti bolje u braku sa mnom nego
s Radnorom.
— Veoma griješite — otresla se gospođa Howard. — Arogantna ništarijo!
Kako se usuđujete uspoređivati s plemićem ovog područja?
Nick je osjetio kako se Lottie koči pokraj njega pa ju je blago stisnuo bez
riječi joj poručivši neka ne ispravlja majku. Nipošto neće upotrijebiti titulu
kako bi se na bilo koji način usporedio s Radnorom.
— Lord Radnor je vrlo bogat i profinjen čovjek — nastavila je gospođa
Howard. — Visoko je obrazovan i častan u svakom pogledu. A da nije
sebičnosti moje kćeri i vašeg uplitanja, Charlotte bi sada bila njegova supruga.

150
 BalkanDownload

— Izostavili ste nekoliko činjenica — rekao je Nick. — A među njima je

činjenica da je Radnor trideset godina stariji od Lottie i lud kao kupus.
Boja na licu gospođe Howard zgusnula se u dvije jarke mrlje na obrazima.
— Nije lud!
Nick se zbog Lottie trudio obuzdati iznenadan bijes. Zamislio ju je kao
maleno, bespomoćno dijete, zatvoreno u sobi s grabežljivcem poput Radnora.
I ta žena je to dopuštala. Bez riječi se zavjetovao da Lottie više nikada neće biti
nezaštićena. Grubim se pogledom zagledao u gospođu Howard. — Radnorova
opsesivna pozornost prema osmogodišnjoj djevojčici za vas je bila u redu? —
tiho je upitao.
— Plemstvu su dopuštene njihove slabosti, gospodine Gentry. Njihova
uzvišena krv sadržava pokoju ekscentričnost. Ali, dakako, vi ne znate ništa o
tome.
— Mogli biste se iznenaditi — sarkastično je rekao Nick. — Bez obzira
na to, lord Radnor teško se može smatrati uzorom razboritog ponašanja.
Njegove nekadašnje društvene veze usahnule su zbog njegovih takozvanih
slabosti. Povukao se iz društva i većinu vremena provodi u svojoj kući,
skrivajući se od sunca. Život mu je usredotočen na nastojanje da ranjivu
djevojčicu oblikuje u svoju inačicu idealne žene, žene koja bez njegova
dopuštenja ne smije ni udahnuti. Prije no što optužite Lottie jer je pobjegla od
toga, iskreno mi recite biste li se vi željeli udati za takvog muškarca?
Gospođu Howard spasio je iznenadan dolazak Lottiene mlađe sestre
Ellie, lijepe šesnaestogodišnjakinje punih obraza i plavih očiju s gustim
trepavicama. Kosa joj je bila mnogo tamnija od Lottiene, svijetlosmeđa, a ne
plava, a figura mnogo velikodušnije popunjena. Zadihana je zastala na pragu,
ugledala izgubljenu sestru i uzbuđeno uskliknula: — Lottie! — Potrčala je i
čvrsto zagrlila stariju sestru. — O, Lottie, vratila si se! Nedostajala si mi svaki
dan, mislila sam na tebe i bojala sam se za tebe...
— Ellie, ti si meni još više nedostajala — rekla je Lottie s prigušenim
smijehom. — Nisam se usudila pisati ti, ali, oh, silno sam to željela. Zidove
bismo mogli oblijepiti pismima koja sam željela poslati...
— Ellie — prekinula ju je majka. — Vrati se u svoju sobu.
Ellie je nije čula ili ju je ignorirala jer se odmaknula kako bi pogledala
Lottie. — Baš si lijepa! — uskliknula je. — Znala sam da ćeš biti. Znala sam...

151
 BalkanDownload

— Glas joj je utihnuo kad je ugledala Nicka kako stoji blizu njih. — Jesi li se
doista udala za njega? — šapnula je zapanjeno veselo pa se Nick nasmiješio.
Lottie ga je radoznalo pogledala. Nick je pomislio da joj se možda ne sviđa
to što ga mora priznati kao supruga. Nije se doimala nezadovoljno, ali nije
zvučala ni silno oduševljeno. — Gospodine Gentry — rekla je Lottie —
vjerujem da si već upoznao moju sestru.
— Gospođice Ellie — promrmljao je i blago se naklonio. — Drago mi je
ponovno vas vidjeti.
Djevojka je porumenjela, izvela kniks i ponovno pogledala Lottie. —
Hoćeš li živjeti u Londonu? — upitala je. — Hoćeš li me primiti u posjet? Jako
želim...
— Ellie — znakovito je rekla gospođa Howard. — Smjesta idi u svoju
sobu. Dosta je gluposti.
— Da, mama. — Djevojka je raširila ruke oko Lottie kako bi je još jednom
zagrlila. Šapnula je nešto starijoj sestri u uho, pitanje na koje je Lottie
odgovorila utješnim mrmljanjem i kimanjem. Nick je suspregnuo osmijeh
pretpostavivši da je to bila još jedna zamolba da je posjeti. Doimalo se da Lottie
nije jedina tvrdoglava kći u obitelji Howard.
Ellie je stidljivo pogledala Nicka, izašla iz sobe i uzdahnula dok se
udaljavala.
Ohrabrena sestrinim očitim oduševljenjem jer je ponovno vidi, Lottie je
molećivo pogledala gospođu Howard. — Mama, mnogo je toga što ti moram
reći...
— Bojim se da daljnja rasprava nema smisla — rekla je njezina majka s
oštrim dostojanstvom. — Odlučila si, a odlučili smo i tvoj otac i ja. Naša veza s
lordom Radnorom previše je utvrđena da bismo je prekinuli. Ispunit ćemo
svoje obaveze prema njemu, Charlotte, čak i ako ti nisi voljna.
Lottie ju je zbunjeno gledala. — Mama, kako ćete to učiniti?
— To te se više ne tiče.
— Ali, ne razumijem... — počela je Lottie, a Nick ju je prekinuo,
zagledan u gospođu Howard. Godinama je uspješno pregovarao s okorjelim
zločincima, izmorenim sucima, krivim, nevinim i svima drugima. Nedvojbeno
može postići kakav kompromis s vlastitom punicom.

152
 BalkanDownload

— Gospođo Howard, razumijem da nisam vaš prvi izbor za supruga za

Lottie. — Uputio joj je šarmantan poluosmijeh koji je dobro funkcionirao s
većinom žena. — Vrag zna da nikome ne bih bio prvi izbor. Ali, kako stvari
stoje, pokazat ću se kao mnogo velikodušniji dobročinitelj nego Radnor. —
Namjerno je pogledao zapušteno okruženje pa ponovno nju. — Nema razloga
da ne popravite kuću i ne uredite je po svojoj volji. Plaćat ću i školovanje za
djecu te se pobrinuti da Ellie bude primjereno predstavljena društvu. Ako
želite, možete otputovati u inozemstvo i ljetne mjesece provesti na obali.
Recite mi što želite i dobit ćete to.
Na licu gospođe Howard bio je izraz iskrene nevjerice. — A zašto biste
učinili sve to?
— Zato da ugodim supruzi — odgovorio je bez oklijevanja.
Lottie se okrenula prema njemu gledajući ga očima razrogačenim u čudu.
On je nehajno dodirnuo okovratnik njezine košulje misleći kako je to mala
cijena za ono što mu je dala.
Nažalost, doimalo se da je ta intimna gesta otvrdnula stav gospođe
Howard protiv njega. — Od vas ne želimo ništa, gospodine Gentry.
— Svjestan sam da ste dužni Radnoru — ustrajao je Nick osjećajući kako
tom pitanju može pristupiti samo otvoreno. — Pobrinut ću se za to. Već sam
mu ponudio platiti Lottiene godine u školi, a preuzet ću i vaše druge financijske
obveze.
— Ne možete si priuštiti ispunjavanje takvih obećanja — rekla je
gospođa Howard. — A čak i kad biste mogli, odgovor bi i dalje bio ne. Molim
vas da odete, gospodine Gentry, jer više ne želim razgovarati o tome.
Nick ju je gledao ispitivački, opažajući očaj... nelagodu... osjećaj krivnje.
Svi instinkti govorili su mu da ona nešto skriva. — Posjetit ću vas ponovno —
blago je rekao — kad gospodin Howard bude kod kuće.
— Njegov odgovor neće biti drugačiji od mojeg.
Nick nije dao naslutiti da je čuo to odbijanje. — Doviđenja, gospođo
Howard. Odlazimo želeći vam zdravlje i sreću.
Lottieni prsti čvrsto su stisnuli Nickovu ruku preko rukava jakne dok se
borila sa svojim emocijama. — Doviđenja, mama — promuklo je rekla i izašla
s njim.
Nick joj je pažljivo pomogao popeti se u kočiju i tada se osvrnuo na pust
vrt. Na prozorima kuće nije bilo nikoga, osim na jednom na katu, na kojem se

153
 BalkanDownload

pojavilo Ellieno okruglo lice. Tužno je mahnula i spustila bradu na ruke kad su
se vrata kočije zatvorila.
Kočija je uz trzaj krenula, a tada su konji uspostavili ritam. Lottie je
naslonila glavu na baršunast naslonjač, zatvorenih očiju i drhtavih usta. Ispod
njezinih gustih zlatnih trepavica pojavio se sjaj neprolivenih suza. — Budalasto
sam se nadala srdačnijem dočeku — rekla je iskušavajući ironičan ton, ali joj
nije uspjelo jer joj je iz grla umaknulo nešto nalik jecaju.
Nick je sjedio obeshrabren i vraški bespomoćan, cijelo tijelo mu je bilo
napeto. Prizor supruge u suzama veoma ga je uznemirio. Ona je, na njegovo
olakšanje, uspjela ovladati svojim emocijama pa je rubovima dlanova pritisnula
oči.
— Ne bi si mogli priuštiti odbiti moju ponudu da i dalje ne primaju novac
od Radnora.
Lottie je zbunjeno odmahnula glavom. Ali, nema smisla da on nastavi
uzdržavati moju obitelj sada kad sam se udala za tebe.
— Imaju li drugi izbor prihoda?
— Ne mogu se sjetiti nijednog. Možda bi im moj stric mogao dati malo.
Ali, nedovoljno da im potraje neograničeno dugo.
— Hmmm. — Nick se naslonio u kut svojeg sjedala razmatrajući različite
mogućnosti, zagledan u krajolik koji je poskakivao s druge strane prozora.
— Nick... jesi li doista rekao lordu Radnoru da ćeš platiti moju školarinu
za sve one godine?
— Da.
Lottie, začudno, nije pitala zašto nego se samo zaokupila slaganjem svojih
suknji i spuštanjem rukava kako bi pokrila zapešća. Svukla je rukavice, složila
ih i odložila pokraj sebe na sjedalo. Nick ju je gledao poluzatvorenim očima.
Kad više nije imala što popraviti ili poravnati, prisilila se pogledati ga. — Što
sada? — upitala je kao da se priprema za novu rundu teškoća.
Nick je razmišljao o tom pitanju osjećajući stezanje u sredini prsa kad je
na njezinu licu vidio odlučnost. Proteklih nekoliko dana izdržala je sa
smirenošću koja je bila neuobičajena za djevojku njezine dobi. Svaka druga
mlada žena nedvojbeno bi već jecala. Želio je ukloniti napeti izraz iz njezinih
očiju i napokon je vidjeti bezbrižnu i opuštenu.

154
 BalkanDownload

— Pa, gospođo Gentry — rekao je sjedajući na mjesto pokraj nje —

predlažem da se sljedećih dan ili dva zabavljamo.
— Zabavljamo — ponovila je kao da joj ta riječ nije poznata. —
Oprostite, ali moja sposobnost za uživanje u ovom trenutku prilično je
oslabljena.
Nick se nasmiješio i spustio ruku na obris njezina bedra. — Nalaziš se u
najuzbudljivijem gradu na svijetu — promrmljao je — u društvu muževnog
mladog supruga i njegova nepošteno stečenog imetka. — Poljubio joj je uho, a
ona je zadrhtala. — Vjeruj mi, Lottie, možemo se itekako zabavljati.
Lottie nije mislila da bi je bilo što moglo trgnuti iz očaja nakon majčina
hladnog prijema. Ali, Nick ju je sljedećih nekoliko dana zabavljao toliko
temeljito da joj je bilo teško razmišljati o bilo čemu osim o njemu.
Te večeri odveo ju je u kazališnu gostionicu, u kojoj su izvodili glazbene
i komične točke kako bi privukli goste. Gostionica Vestris, smještena u Covent
Gardenu i imenovana po svojedobno popularnoj talijanskoj opernoj plesačici,
bila je sastajalište ljubitelja kazališta, plemića koji posjećuju sve dijelove grada
i svakojakih, živopisnih tipova. Gostionica je bila prljava, vonjala je na vino i
dim, a pod je bio toliko ljepljiv da je Lottie bila u opasnosti da iskorači iz svojih
cipela. S oklijevanjem je prešla prag jer su fine mlade žene na takva mjesta
dolazile samo u pratnji supruga, a čak i tada je to bilo vrlo sumnjivo. Gosti su
odmah zaustavili Nicka, mnogi od njih pravi grubijani. Nakon kratkog
intervala tapšanja po leđima i razmjene prijateljskih uvreda Nick je odveo
Lottie za stol. Poslužili su im večeru koja se sastojala od goveđeg odreska i
krumpira, boce porta i dvije šalice nečega zvanog “teška vlaga”.
Premda Lottie nikada do tada nije jela u javnosti i premda je bila
nevjerojatno sramežljiva, odvažno je navalila na odrezak koji je lako mogao biti
poslužen četveročlanoj obitelji. — Što je ovo? Oprezno je upitala uzimajući
svoju čašu i gledajući u zapjenjenu smeđu dubinu.
— Pivo — odgovorio je Nick i položio dugu ruku na naslon njezina
stolca. — Kušaj.
Ona je poslušno otpila gutljaj gustog napitka aromatiziranog žitaricama
i čitavo joj se lice nabralo u gađenju. Nick se nasmijao izrazu njezina lica i rekao
obližnjoj konobarici neka joj donese punč s džinom. Još gostiju naguralo se u
zgradu, čaše su bučno zveckale na izlizanim drvenim stolovima, a konobarice
su se užurbano kretale među gomilom noseći velike vrčeve.

155
 BalkanDownload

Vitka žena u muškom odijelu i krupan gospodin s bujnim brkovima,

odjeven kao seljančica s golemim lažnim poprsjem koje se pri kretanju ljuljalo
sjedne strane na drugu, u prednjem dijelu gostionice izvodili su komičnu
pjesmu. Kad je “momak” pojurio za “djevojkom” po gostionici, pjevajući
osjećajnu ljubavnu pjesmu kojom je veličao njezinu ljepotu, okupljeni su
prasnuli u grohot. Pukoj šašavosti te točke jednostavno nije bilo moguće
odoljeti. Lottie je, stisnuta uz supruga s čašom trpkog punča s džinom u
rukama, neuspješno pokušavala suspregnuti napadaje smijeha.
Uslijedile su druge točke... vulgarne pjesme i plesovi, komična poezija i
čak akrobatsko prevrtanje te žongliranje. Bilo je već kasno, kutevi gostionice
postali su mračni, a nekoliko se parova u tom opuštenom ozračju počelo
upuštati u diskretno milovanje i ljubljenje. Lottie je znala da je trebala biti
šokirana, ali ju je punč s džinom uspavao i omamio. Ustanovila je da sjedi na
Nickovu krilu, da su joj noge između njegovih te da uspijeva sjediti uspravno
samo zato što su njegove ruke oko nje.
— Oh, dragi — rekla je zagledana u svoju, gotovo praznu čašu. — Jesam
li sve to popila?
Nick joj je uzeo čašu i stavio je na stol. — Bojim se da jesi.
— Samo ti možeš u jednoj večeri poništiti moje godine u školi
Maidstone’s — rekla je, izmamivši mu osmijeh.
Njegov se pogled spustio na njezina usta pa je vrhom prsta prešao po rubu
njezine čeljusti. — Jesi li sada potpuno iskvarena? Ne? Tada hajdemo kući da
dovršim posao.
Lottie se osjećala nestabilno i vrlo zagrijano pa se smijuljila dok ju je on
vodio kroz gostionicu. — Pod je neravan — rekla mu je i teško se naslonila na
njega.
— Nije pod, dušo, problem je u tvojim stopalima.
Lottie se zamislila nad time te spustila pogled s njegova nasmiješenog lica
na svoja stopala. — Doista, kao da su na pogrešnim nogama.
Nick je odmahnuo glavom, a u njegovim plavim očima svjetlucao je
smijeh. — Ne podnosiš džin, zar ne? Daj, nosit ću te.
— Ne, ne želim izvoditi predstavu — pobunila se kad ju je podignuo na
svoja prsa i iznio na ulicu. Kad ih je sluga ugledao, požurio je do kraja ulice,
gdje je kočija čekala u dugom redu.

156
 BalkanDownload

— Napravit ćeš veću predstavu ako padneš potrbuške — odgovorio je

Nick.
— Nisam baš toliko pijana — pobunila se Lottie. Ali, njegove su ruke
bile toliko čvrste, a rame toliko primamljivo da je uzdahnula i stisnula se uz
njega. Blago mošusni miris njegove kože miješao se sa svježim mirisom njegove
uškrobljene kravate, a ta je mješavina bila toliko primamljiva da mu se
približila kako bi duboko udahnula.
Nick je stao uz rub ulice. Okrenuo je glavu, a njegov obrijani obraz
okrznuo je njezin pa ju je koža zapekla. — Što radiš?
— Tvoj miris.... — rekla je sanjivo. — Divan je. Primijetila sam ga kad
smo se upoznali, kad si me zamalo bacio s onog zida.
Smijeh se uzburkao u njegovu grlu. — Hoćeš reći, spasio sam te od pada.
Zaintrigirana hrapavom teksturom njegove kože, Lottie je pritisnula
usne ispod njegove čeljusti. Osjetila je kako on silovito guta i kako taj pokret
proizvodi val na njezinim ustima. Tada mu se prvi put približila na taj način i
ta je mala gesta bila iznenađujuće djelotvorna. On je stajao i čvrsto je držao u
naručju, a njezina su se prsa podizala i spuštala u sve težem disanju.
Zaintrigirana pomišlju da ga može toliko lako uzbuditi, Lottie je povukla čvor
njegove kravate i poljubila ga u vrat.
— Nemoj, Lottie.
Ona je povukla vrh nokta po koži hrapavoj od dlaka, nježno je grebući.
— Lottie... — pokušao je ponovno. Što god je namjeravao reći, zaboravio
je kad mu je poljubila uho pa zubima uhvatila ušku i nježno je zagrizla.
Kočija je stala pred njima, a sluga se zaokupio vađenjem pomične
stepenice. Nick je na lice navukao prazan izraz, gurnuo Lottie u kočiju i popeo
se za njom.
Čim su se vrata zatvorila, povukao ju je na krilo i grubo uhvatio prednji
dio njezine haljine. Ona je podignula ruke kako bi se igrala njegovom kosom,
zaplela prste u guste pramenove boje samurovine. On je odvezao gornji dio
njezina steznika, izvukao jednu dojku i uzeo meku bradavicu u usta. Ona se od
tog draškanja i sisanja izvinula prema njemu i zastenjala od užitka. Njegove
ruke mahnito su se uvukle pod njezine suknje, klizeći pokraj gomile sukna i
donjeg rublja, kako bi pronašle vlažan prorez njezinih gaćica. Njegova je ruka
bila prevelika da bi se uvukla u njih pa ih je poderao toliko lako da ju je ostavio
bez daha. Njezina su se bedra razmaknula u bespomoćnoj dobrodošlici, a vid

157
 BalkanDownload

joj se zamaglio kad je jedan dug prst ušao u nju. Dok je tako sjedila u njegovu
krilu i dok je njegova ruka nježno radila između njezinih nogu, osjetila je kako
joj se unutarnji mišići počinju ritmički stezati.
Njemu je umaknuo uzdah pa je povukao njezine kukove na svoje, grubo
petljajući s prednjim dijelom svojih hlača. — Jako si vlažna... ne mogu čekati,
Lottie, daj da... sjedni mi u krilo i stavi noge... oh, Bože, da, baš tu...
Ona ga je spremno opkoračila, a tada naglo udahnula kad je prodro u nju
i kad su njegove ruke pogurnule njezine kukove prema dolje, sve dok nije do
balčaka ušao u nju. Bio je divno tvrd i debeo u njoj, miran dok je kretanje kočije
protresalo njihova tijela. Lottie je krišom trljala bolan vršak svoje ženskosti o
njega, osjećajući kako valovi vreline nadiru s mjesta na kojem su bili spojeni.
On je jednom rukom nježno prešao preko gornjeg dijela njezinih leđa.
Lottie je uzdahnula kad ga je jak trzaj kočije pogurnuo dublje u nju. —
Nemamo mnogo vremena — uspjela je reći uz njegovo grlo. — Gostionica je
vrlo blizu naše kuće.
Nick je odgovorio mučnim uzdahom. — Sljedeći put ću red kočijašu
neka nas proveze čitavim Londonom... dva puta. — Spustio je palac na vrh
njezine vlažne ženskosti i trljao je mekim, brzim potezima, brzo gradeći njezin
užitak sve dok se nije s jecajem zgrčila uz njega, preplavljena eksplozivnim
osjetom. On je očajnički podignuo kukove, zastenjao i utisnuo lice u udubljenje
njezina vrata kad je njegova strast dosegnula zasljepljujući vrhunac.
Oboje su disali dugim uzdasima dok su njihova gola tijela bila spojena
ispod slojeva izgužvane odjeće. — Nikad mi nije dovoljno — grubo je rekao
Nick i rukom obuhvatio njezinu meku stražnjicu, čvrsto je stišćući uz sebe. —
Previše je ugodno da bih prestao.
Lottie je shvatila što je pokušavao reći. Neutaživa potreba među njima
bile je više od puke tjelesne žudnje. Osjetila je zadovoljstvo zajedništva koje je
daleko nadmašivalo povezivanje njihovih tijela. Ali, do tog trenutka nije znala
da je i on to osjećao... i pitala se plaši li se i on priznati taj osjećaj kao i ona.

158
 BalkanDownload

JEDANAESTO POGLAVLJE

L ondon je bio toliko drugačiji od spokojnosti Hampshirea da Lottie gotovo

nije mogla vjerovati da se nalaze u istoj zemlji. London je bio svijet visoke
mode i beskrajne zabave, s oštrim kontrastom siromaštva i bogatstva, i s
uličicama u kojim je vladao zločin, skrivenim iza ulica punih bogatih tržnica i
prodavaonica. Obuhvaćao je područje iza Temple Bara zvano City, zapadnu
stranu, zvanu “grad” i mnogo parkova, šetnica, koncertnih dvorana te
prodavaonica u kojim se nudi luksuz o kakvom nije ni sanjala.
Kad je započeo drugi tjedan njihovog braka, doimalo se da je Nicku
zabavno ugađati Lottie kao da je dijete koje želi razmaziti. Odveo ju je u
slastičarnicu na Trgu Berkeley i kupio joj sladoled od kesten-pirea pomiješan s
mnogo ušećerenih trešanja. Potom su nastavili Ulicom Bond, gdje joj je kupio
različite francuske pudere i mirisne vodice te dvanaest pari izvezenih svilenih
čarapa. Lottie ga je pokušala spriječiti u nastojanju da joj kod trgovca platnom
kupi hrpu bijelih rukavica i rupčića, vrijednu cijelo bogatstvo te se odlučno
usprotivila paru svilenih ružičastih cipela sa zlatnim resicama, koje bi stajale
koliko i mjesečna školarina u školi Maidstone’s. Međutim, Nick nije obraćao
pozornost na njezine prosvjede nego je nastavio kupovati što god mu se
svidjelo. Posljednja postaja bila je prodavaonica čajeva u kojoj je naručio šest
vrsta egzotičnih čajeva u lijepim staklenkama, sa zanimljivim imenima kao što
su “gunpowder”, “congou” i “souchong”.
Lottie je zamislila brdo paketa koje će kasnije tog dana biti isporučeno u
kuću u Ulici Betterton pa ga je molila da prestane. — Više mi ništa nije
potrebno — odlučno je rekla — i ne želim više ući ni u jednu prodavaonicu.
Nema razloga za takvu neumjerenost.
— Da, ima — odgovorio je Nick prateći je do kočije koja ih je čekala,
natrpana paketima i kutijama.
— Oh? Što je to?
On je odgovorio izluđujućim osmijehom. Zasigurno nije mislio da
kupuje njezine seksualne usluge, jer je u tom pogledu bila i više nego pokorna.
Možda samo želi da ona osjeća obvezu prema njemu. Ali, zašto?
Ispostavilo se da je život s Nickom Gentryjem prilično zbunjujući jer se
sastojao od trenutaka vrele prisnosti te povremenih malih podsjetnika da su u

159
 BalkanDownload

većini pitanja i dalje potpuni neznanci. Nije shvaćala zašto je Nick svake večeri
nakon vođenja ljubavi odlazio iz njezinog kreveta i nikad si nije dopustio
utonuti u san pokraj nje. Nakon svega što su dijelili, to se doimalo posve
bezazlenim. Ali, on je odbijao njezine nespretne pozive da ostane govoreći
kako radije spava sam i kako će oboma tako biti udobnije.
Lottie je ubrzo otkrila da određena pitanja pale njegovu naprasitost kao
što plamen pali barut. Shvatila je da ga ne smije ispitivati ni o kojem dijelu
njegova djetinjstva te da će svako spominjanje vremena prije no što je preuzeo
ime Nick Gentry kod njega nedvojbeno izazvati bijes. Kad bi se razljutio, nije
vikao ni bacao stvari nego je bio hladno tih i odlazio je od kuće, a vraćao se
dugo nakon što bi ona već pošla na spavanje. Shvatila je i da si nikad nije
dopuštao biti ranjiv ni na koji način. Draže mu je bilo imati potpuni nadzor
nad sobom i nad svojim okruženjem. Smatrao je da nije muževno napiti se, još
nije vidjela da je pretjerao s alkoholom. Čak se i san doimao luksuzom u koji se
nije volio prečesto upuštati, kao da si ne može priuštiti opuštanje u san u kojem
ne može biti na oprezu. Zapravo, prema Sophijinim riječima, Nick nikad nije
dopuštao da ga tjelesne ozljede sputaju, tvrdoglavo je odbijao pokleknuti pred
boli ili slabosti.
— Zašto? — Lottie je, istinski zbunjena, upitala Sophiju kad su došle na
probu haljina pa su čekale da ih krojačica donese. — Čega se toliko boji da si
ne može dopustiti nezaštićenost nijedan trenutak?
Nickova starija sestra na trenutak ju je gledala s očitom željom da joj
odgovori. Njezine duboke plave oči bile su ispunjene tugom. — Nadam se da
će ti se jednoga dana povjeriti — tiho je rekla. — Taj je teret prevelik da ga sâm
nosi. Uvjerena sam da strahuje od tvoje reakcije, nakon što ti kaže.
— Što? — ustrajala je Lottie, ali je bila frustrirana jer joj Sophia nije htjela
odgovoriti.
Velika, zastrašujuća tajna. Lottie nije mogla ni zamisliti što bi to moglo
biti. Mogla je samo pretpostaviti da je ubio nekoga, možda u bijesu, to je bilo
najgore što je mogla pretpostaviti. Znala je da je u prošlosti počinio zločine, da
bi je njegovi postupci vjerojatno užasnuli. Bio je toliko oprezan i samouvjeren
da se doimalo da ga nikada neće potpuno upoznati.
Međutim, Nick je na druge načine bio neočekivano nježan i velikodušan
suprug. Nagovorio ju je da mu kaže sva pravila koja su joj usađena u školi, a
tada ju je prisilio prekršiti sva do jednog. Nekih noći otpočeo bi blag napad na
njezinu čednost, razodijevao je na svjetlosti svjetiljke i prisiljavao je da gleda

160
 BalkanDownload

kako je ljubi od glave do pete... a nekih noći vodio je ljubav s njom na egzotične
načine koji su u njoj izazivali sram i nepodnošljivo je uzbuđivali. Mogao ju je
uzbuditi jednim jedinim pogledom, kratkim milovanjem, blagom riječju
šapnutom u uho. Lottie se doimalo da su dani prolazili u magli seksualne
žudnje, a njezina svijest o njemu kipjela je u pozadini svega što su radili.
Kad su stigli sanduci knjiga koje je naručila, navečer je čitala Nicku
sjedeći u krevetu, dok je on ležao pokraj nje. Katkad je, slušajući je, povukao
njezine noge u svoje krilo i masirao joj stopala, prelazio palcima po unutarnjoj
strani tabana i blago se poigravao njezinim nožnim prstima. Kad god bi Lottie
zastala, uvijek je opažala da on ne skida pogled s nje. Doimalo se da mu nikada
ne dojadi gledati je... kao da pokušava razotkriti kakav misterij skriven u
njezinim očima.
Jedne večeri poučavao ju je kartati te si dopuštao seksualnu slobodu kao
nagradu kad god bi je porazio. Završili su na tepihu kao klupko udova i odjeće,
a Lottie ga je zadihano optuživala da vara. On joj je odgovorio samo osmijehom
i uvukao glavu pod njezine suknje te ostao ondje sve dok to pitanje nije bilo
zaboravljeno.
Nick je bio uzbudljiv družbenik, fascinantan pripovjedač, vrstan plesač i
vješt ljubavnik. Bio je razigran, ali nimalo dječački, nikad nije potpuno izgubio
iskusan pogled koji je govorio da je vidio i učinio dovoljno za nekoliko života.
Vodio je Lottie Londonom s energijom koja je daleko nadmašivala njezinu te
se doimalo da poznaje gotovo sve i da svi poznaju njega. Lottie više puta nije
mogla ignorirati pozornost koju je privlačio, na plesovima za koje su se
predbilježivali, na privatnim zabavama ili čak za šetnje parkom. Smatrali su ga
junakom ili vragom, ovisno o viđenju, ali su svi, bez obzira na to, željeli biti
viđeni s njim. Nebrojeni ljudi dolazili su rukovati se s njime te ga pitati za
mišljenje o različitim pitanjima. Žene su, s druge strane, drhtale, smijuljile se i
besramno očijukale s njim, čak i u Lottienoj prisutnosti. Lottie je takvim
pokušajima svjedočila s nezadovoljstvom koje ju je iznenađivalo, svjesna da se
uvelike osjeća kao ljubomorna supruga.
Na poziv prijatelja Nick i Lottie prisustvovali su predstavi u Ulici Drury,
uprizorenju pomorske bitke pomoću složene mašinerije i uzbudljivih
svjetlosnih efekata. Glumci odjeveni kao mornari bacali su se s “broda”
savršeno usklađeno s topovskom vatrom, a košulje su im bile umrljane
crvenom bojom koja je predstavljala krv. Rezultati su bili toliko realistični da

161
 BalkanDownload

je Lottie rukama pokrila uši i stisnula lice u Nickova prsa, ne obazirući se na

njegov smijeh i nastojanje da je potakne gledati predstavu.
Lottie je osjetila tjeskobu kad su za prve stanke izašli iz svoje lože, možda
zbog nasilnosti predstave ili zbog vina koje je popila uz večeru. Gledatelji su se
družili u predvorju u prizemlju, krijepili se i uzbuđeno čavrljali o vjernom
uprizorenju bitke koje su upravo gledali. Kako je ozračje u pretrpanoj prostoriji
postalo zagušljivo, Nick je ostavio Lottie u društvu prijatelja te pošao donijeti
joj čašu limunade. Lottie se usiljeno smiješila dok je napola slušala razgovor
oko sebe nadajući se da će se on uskoro vratiti. Pomislila je kako se doista brzo
naviknula na Nickovu umirujuću prisutnost.
To je bilo ironično. Iako su joj godinama govorili da pripada lordu
Radnoru, ona to nije uspjela prihvatiti. Ali joj je ipak bilo posve prirodno
pripadati gotovo potpunom neznancu. Sjetila se upozorenja lorda Westcliffa u
pogledu Nicka Gentryja. Njemu nije za vjerovati, rekao je Westcliff. Ali, grof
je bio u krivu. Bez obzira na Nickovu mračnu prošlost, s njom je bio pažljiv i
obziran te i više nego dostojan njezina povjerenja.
Kad je Lottie pogledala okupljene u nadi da će ugledati Nicka, pozornost
joj je privukla figura koja je stajala nekoliko metara dalje od nje.
Radnor, pomislila je osjetivši kao da se pljusak ledenih iglica spustio na
nju. Svi mišići su joj se ukočili... sledila se od istog straha koji je osjećala tijekom
dvije godine skrivanja. Lice mu je bilo dijelom skriveno od njezina užasnutog
pogleda, ali je vidjela njegovu kosu sivu poput željeza, oholu zabačenost glave,
crne poteze njegovih obrva. A tada se okrenuo prema njoj kao da je u
prepunom predvorju osjetio njezinu prisutnost.
Njezin nijemi užas istog se trena pretvorio u zbunjenost... ne, to nije
Radnor nego samo muškarac koji mu je sličan. Gospodin je kimnuo i nasmiješio
joj se, kao što neznanci katkad čine kad im se pogledi sretnu. Ponovno se
okrenuo prema svojem društvu, a Lottie je pogledala svoje stisnute šake u
svijetloružičastim rukavicama i pokušala smiriti lupanje srca. Pogodili su je
naknadni učinci šoka... nagovještaj mučnine, hladan znoj, drhtanje koje nije
prestajalo. Baš si smiješna, rekla je samoj sebi, užasnuta činjenicom da je sam
pogled na muškarca koji je izgledao kao Radnor u njoj mogao izazvati takvu
silovitu reakciju.
— Gospođo Gentry — začuo se glas iz blizine. Bila je to gospođa
Howsham, ugodna i tiha žena koju je Lottie tek nedavno upoznala. — Je li ti
slabo, draga? Izgledaš prilično loše.

162
 BalkanDownload

Lottie je pogledala lice gospođe Howsham. — Ovdje je prilično

zagušljivo — šapnula je. — I mislim da sam se večeras malo prečvrsto stegnula.
— Ali, da — rekla je žena sa šaljivim razumijevanjem, upoznata s
problemima koje su vezice steznika često izazivale. — Opasnosti mode koje
moramo trpjeti...
Na Lottieno olakšanje, Nick se pojavio pokraj nje s čašom limunade u
ruci. Trenutačno je opazio da nešto nije u redu i stavio ruku na njezina leđa u
znak potpore. — Što je? — upitao je pozorno gledajući njezino blijedo lice.
Gospođa Howsham uzela si je pravo odgovoriti. — Čvrsto stegnute
vezice, gospodine Gentry... predlažem da je odvedete na neko skrovitije
mjesto. Svjež zrak često pomaže.
Nick je odveo Lottie kroz predvorje i dalje držeći ruku oko njezinih leđa.
Ona je na noćnom zraku zadrhtala jer joj je znojem natopljena odjeća postala
hladna. Nick ju je pažljivo odveo do golemog stupa koji ih je zaštitio od
svjetlosti i buke iz zgrade.
— Nije ništa — plaho mu je rekla Lottie. — Baš ništa. Osjećam se glupo
jer stvaram problem bez ikakvog razloga. — Uzela je limunadu od njega i žedno
pila, ne stajući dok je nije iskapila.
Nick se sagnuo kako bi stavio praznu čašu na tlo, a tada se uspravio i
ponovno pogledao Lottie. Lice mu je bilo napeto kad je uzeo rupčić iz jakne te
joj obrisao tragove znoja s obraza i čela.
— Reci mi što se dogodilo — tiho je rekao.
Lottie je porumenjela u nelagodi. — Pomislila sam da sam unutra vidjela
lorda Radnora. Ali, to je samo bio muškarac koji je izgledao poput njega. —
Napeto je uzdahnula. — Sad sam pokazala da sam prava kukavica. Oprosti.
— Radnor malokad izlazi u javnost — promrmljao je Nick. — Malo je
vjerojatno da bi ga srela na ovakvom događaju.
— Znam — tužno je rekla. — Nažalost, nisam stigla sjetiti se toga.
— Nisi kukavica. — U njegovim tamnoplavim očima vidjela se
zabrinutost... zabrinutost iznad kakve jače, tajanstvenije emocije.
— Reagirala sam kao dijete koje se boji mraka.
Njegovi prsti uhvatili su njezinu bradu i prisilili je pogledati ga u oči. —
Jednoga dana mogla bi sresti lorda Radnora — tiho je rekao. — Ali, ja ću biti s
tobom kad se to dogodi, Lottie. Više ga se ne moraš bojati. Ja ću te čuvati.

163
 BalkanDownload

Ona je osjetila val divljenja nježnoj ozbiljnosti njegova lica. — Hvala ti

— odgovorila je i prvi put od izlaska iz predvorja duboko udahnula.
Nick je, i dalje gledajući njezino blijedo, vlažno lice, blago namršteno
odmahnuo glavom kao da mu je prizor njezine uznemirenosti bolan. Očito
nesposoban pomoći si, pružio je ruku i privukao je k sebi te je obujmio rukama
želeći je utješiti svojim tijelom. U tom zagrljaju nije bilo ničega seksualnog, ali
je nekako bio intimniji od bilo čega što su zajedno radili. Njegove su ruke bile
jake i posesivne, držeći je dok je njegov dah u vlažnim, vrućim valovima silazio
niz njezin vrat.
— Da te odvedem kući? — šapnuo je.
Lottie je polako kimnula dok se dugogodišnja usamljenost pretvarala u
osjećaj nezamislive utjehe. Dom... suprug... sve ono čemu si nikad nije
dopustila nadati se. Ta iluzija nedvojbeno ne može potrajati. Jednoga dana
nekako će joj biti oduzeta Ali, do tada će uživati u svakom trenutku.
— Da — rekla je glasom prigušenim njegovom jaknom. — Hajdemo
kući.

Postupno se probudivši iz dubokog sna, postala je svjesna čudnih

zvukova u kući. Pomislivši da su ti zvukovi možda ostaci sna, trepnula je i
polako sjela u krevetu. Bila je noć, a u spavaćoj sobi bilo je potpuno mračno. I
opet je čula onaj zvuk... režanje, nerazgovjetne riječi... kao da se netko svađa.
Prisjetivši se da Nicka povremeno muče noćne more, skočila je iz kreveta.
Pažljivo je upalila svjetiljku, vratila stakleni pokrov i ponijela je niz hodnik.
Sjene su bježale pred njom dok je prilazila sobi za goste u kojoj je Nick
spavao. Zastala je pred zatvorenim vratima i oprezno pokucala na njih.
Odgovora nije bilo. Nakon nekoliko trenutaka iznutra je začula silovito
komešanje. Uhvatila je kvaku i ušla u spavaću sobu.
— Nick?
On je bio opružen na krevetu, ležao je na trbuhu, s plahtom omotanom
oko kukova. Ubrzano je disao, stiskao šake i nesuvislo mrmljao, a njegovo
sumorno lice blistalo je od znoja. Lottie ga je gledala zbunjeno i zabrinuto,
pitajući se koja su nevidljiva čudovišta mogla prisiliti njegovo dugačko tijelo da
se trza u potisnutom bijesu, strahu ili kombinaciji tih osjećaja. Spustila je
svjetiljku na noćni ormarić i prišla mu.

164
 BalkanDownload

— Nick, probudi se. To je samo san. — Pružila je ruku i nježno je spustila

na moćnu krivulju njegova ramena. — Nick...
Odjednom se našla u eksploziji nasilja. Uplašeno je kriknula kad su je
ruke uhvatile i bacile na pola kreveta. Nick je u trenu bio na njoj opkoračivši
je moćnim bedrima. Lottie je začula ubilački krik, pogledala grubu, zasjenjenu
masku njegova lica i ugledala golemu ruku kako se povlači i pretvara u stisnutu
šaku.
— Ne! — viknula je ostavši bez daha te rukama zaštitila lice.
Udarac nije stigao. Sve se umirilo. Lottie je, drhteći, spustila ruke,
podignula glavu i opazila da se Nickovo lice promijenilo, da je užasna maska
nestala, da su se zdrav razum i svjesnost vratili na njega. Spustio je šaku i prazno
se zagledao u nju. A tada je pogledao Lottieno vitko tijelo, a ona se lecnula od
bijesa i užasa koje je vidjela u njegovim očima.
— Mogao sam te ubiti — zarežao je, a njegovi bijeli zubi zablistali su
poput životinjskih. — Što radiš ovdje? Da me više nikada nisi dodirnula dok
spavam, dovraga!
— Nisam znala, ja... što si, zaboga, sanjao?
On se spretno otkotrljao od nje i zadihan ustao. — Ništa. Baš ništa.
— Mislila sam da ti je nešto potrebno...
— Potrebno mi je samo da me se kloniš — otresao se. Pronašao je svoju
odbačenu odjeću na stolcu i navukao hlače.
Lottie se osjećala udareno. Bila je užasnuta jer njegove riječi imaju moć
povrijediti je. A uz to je i osjećala bol zbog njega, željela je da ne mora sam
podnositi takvu muku.
— Odlazi odavde — rekao je navukavši košulju i jaknu, ne zamarajući se
prslukom ili kravatom.
— Odlaziš? — upitala je Lottie. — Nema potrebe za time. Vratit ću se u
krevet i...
— Da, odlazim.
— Kamo ideš?
— Ne znam. — Nije je ni pogledao kad je uzeo svoje čarape i cipele. — I
ne pitaj kad ću se vratiti. Ni to ne znam.
— Ali, zašto? — Lottie je nesigurno zakoračila prema njemu. — Nick,
molim te, ostani i reci mi...

165
 BalkanDownload

On ju je prostrijelio pogledom punim upozorenja, a oči su plamtjele

agresivnošću ranjene životinje. — Rekao sam ti da izađeš.
Lottie je osjetila kako joj se krv slijeva iz lica, kimnula je i krenula prema
vratima. Zastala je na pragu i progovorila ne osvrnuvši se. — Žao mi je.
On nije odgovorio.
Lottie je zagrizla unutarnju stranu usne proklinjući samu sebe jer je
osjetila kako je suze peku u kutevima očiju. Brzo je otišla, napustila sobu
ponijevši krhotine svojeg dostojanstva.

Nick se nije vratio cijeli sljedeći dan. Lottie je, tjeskobna i zbunjena,
nastojala pronaći načine da se zaokupi nečime. Međutim, ni jedan način
odvraćanja pozornosti nije se pokazao dovoljnim da zaustavi zabrinjavanje.
Bila je u dugoj šetnji u pratnji sluge, vezla, čitala i pomagala gospođi Trench
izrađivati lojanice.
Domaćica i sluge bili su prilično obzirni prema Lottie. Predvidljivo nisu
rekli ni riječ o prošloj noći, premda su svi nedvojbeno bili svjesni da se nešto
neugodno dogodilo. Sluge su znali sve, ali nijedan od njih nipošto ne bi priznao
upućenost u intimne pojedinosti gospodareva života.
Lottie je, pitajući se kamo je njezin suprug otišao, strahovala da je možda
učinio nešto nepromišljeno. Tješila se da je prilično sposoban brinuti se o sebi,
ali to nije ublažilo njezinu napetost. Bio je vrlo uzrujan, a ona je posumnjala da
je njegov gnjev proizlazio iz straha da ju je mogao povrijediti.
Međutim, bila mu je supruga i zaslužila je bolje od napuštanja bez
objašnjenja. Dan je bio neumoljivo dug, a Lottie je laknulo kad je napokon došla
večer. Nakon što je sama večerala, dugo se kupala, a tada je odjenula čistu,
bijelu kućnu haljinu te čitala časopis s jedne hrpe sve dok napokon nije osjetila
da može zaspati. Iscrpljena beskrajnim kruženjem misli i dosadnim satima,
utonula je u dubok san.
Mnogo prije svitanja iz guste magle sna probudila ju je spoznaja da je
težina pokrivača uklonjena s nje. Promeškoljila se i postala svjesna čvrste
prisutnosti iza sebe te blage udubljenosti madraca. Nick, pomislila je u
pospanom olakšanju i zijevnula dok se okretala prema njemu. U sobi je bilo
toliko mračno da ga nije uspjela sasvim razabrati. Poznata toplina njegovih
ruku pritisnula je njezina leđa uz krevet, a jedan velik dlan blago joj se spustio
na sredinu prsa.... i tada joj je podignuo zapešća iznad glave.

166
 BalkanDownload

Lottie je iznenađeno promrmljala i potpuno se probudila osjetivši kako

joj omata nešto oko svakog zapešća. Prije no što je shvatila što se događa, vezice
su pričvršćene za uzglavlje te je napeto rastegnule pod njim. Dah joj je stao u
zapanjenosti. Nick se pomaknuo preko nje i pognuo se poput mačke, dišući u
grubim valovima. Dodirnuo je njezino tijelo preko pamučnog vela njezine
spavačice, a prsti su mu kliznuli ispod obline njezine dojke, pa u udubljenje
struka i oblinu kuka te bedra. Njegova se težina premjestila, a usta potražila
njezinu dojku, ovlažila spavaćicu i liznula rastući vršak njezine bradavice. Bio
je gol pa su je okružili miris i vrelina tople muške kože.
Lottie je ošamućeno shvatila da je želi uzeti tako, s rukama svezanim
iznad glave. Ta ju je pomisao uplašila. Nije joj se sviđalo da je ograničavaju na
bilo koji način. Ali, istodobno je shvaćala što je želio... njezinu bespomoćnost,
njezino potpuno povjerenje... spoznaju da s njom može bez ograničenja činiti
što god želi. Valjao je njezinu rastegnutu bradavicu po jeziku, dražio napet vrh
dugim, otegnutim lizanjem te silovito sisao kroz mokar pamuk sve dok nije
ostala bez daha. Ona se meškoljila u nijemoj molbi da joj svuče spavaćicu, ali
je on samo kliznuo niz njezino tijelo, upirući se mišićavim rukama s obje
strane.
Lottie je palcem i kažiprstom uhvatila vezicu oko svojega zapešća i
shvatila da je Nick upotrijebio njezine svilene čarape. Doimalo se da lagana
napetost njezinih ruku pojačava njezin odgovor na njega pa su osjeti strujali
kroz nju poput električnog naboja.
Njegova su usta bila na njezinu trbuhu i dahom ju je žario kroz tanku
spavaćicu. Grickao je njezino tijelo i milovao polako, ali je ritam njegova
disanja otkrivao uzbuđenje. Rukama je razmaknuo njezina bedra kako bi
načinio prostor među njima. Njegova su se usta blago smjestila između njezinih
nogu, na pamučnu tkaninu. Lottie se napinjala prema njemu, prsti su joj se
bespomoćno pružali i savijali, a pete se silovito ukopavale u madrac. On se
opušteno igrao njome, a tada se ponovno podignuo kako bi pronašao njezine
dojke, ljubeći je i milujući kroz pripijenu spavaćicu, sve dok nije pomislila da
će poludjeti ako joj je ne svuče. Svaki centimetar njezine kože bio je vreo i
preosjetljiv, a fina tkanina nepodnošljivo ju je iritirala.
— Nick — mahnito je rekla — moja spavaćica, svuci je, molim te, svuci...
On ju je ušutkao lagano stavivši dva prsta na njezine usne. Kad je
utihnula, palcem je prešao preko obline njezina obraza, u milovanju nježnom
poput šapata. Posegnuo je prema rubu spavaćice i podignuo ga, a ona je zajecala

167
 BalkanDownload

od zahvalnosti. Noge su joj se trgnule kad ih je izložio hladnom zraku, a zapešća

su povukla svilene okove dok se ona izvijala kako bi mu pomogla. Pamučna
tkanina bila je podignuta preko njezinih prsa pa se blago zakvačila za ukrućene
vrhove njezinih bradavica.
Nickova ruka pažljivo je kliznula preko njezina trbuha, do nježne kože
unutarnjeg dijela njezinih bedara. Vrh njegova prsta milovao je kroz kovrčave
dlake, pronašao izvor vlage i lagano okrznuo uzavrelo, osjetljivo tkivo. Njezine
su se noge raširile, a tijelo joj je pulsiralo u iščekivanju. Molećivo je zajecala
kad ju je njegova ruka napustila. Vrh njegova srednjeg prsta pratio je osjetljiv
rub njezine gornje usne. Prst mu je bio vlažan od slanog eliksira njezina tijela
i ostavljao je miris što god je dodirnuo. Nosnice joj je odjednom ispunio miris
njezine vlastite uzbuđenosti pa joj je sa svakim udahom ispunjavao pluća.
Nick ju je polako okrenuo na bok te rukom prešao preko njezinih kako
bi provjerio koliko su napete. Njegovo se tijelo smjestilo iza njezinog, a njegova
su usta milovala stražnju stranu njezina vrata. Lottie se izvinula unatrag,
uprijevši stražnjicom u njegov nabrekli penis. Željela ga je dodirnuti, okrenuti
se i pomilovati grube, guste dlake na njegovim prsima, a tada uhvatiti tvrdu
težinu njegova penisa i dopustiti da njegova svilenkasta cijev prođe kroz prsten
njezinih prstiju. Ali, položaj joj je onemogućavao taj pokret pa je mogla samo
bespomoćno čekati njegov užitak.
On je uvukao jednu ruku ispod njezine gornje noge i blago je podignuo,
a ona je osjetila kako nabrekao vrh njegova penisa ulazi u nju. Ušao je tek malo,
dražeći je, uskraćujući joj potpuno posjedovanje za kojim je žudjela. Lottie je
silovito drhtala, moleći ga uzdasima, bez riječi, dok joj je on ljubio stražnju
stranu vrata. Dok je glava njegova penisa bila u njoj, njegova ruka lutala je po
njezinom tijelu... pa ugodno povukla bradavicu i kružila oko njezina pupka.
Njegovo milovanje postupno je postalo sve svrhovitije, a njegovi nježni, spretni
prsti zaranjali su u guste kovrče.
Lottie se znojila i stenjala te se meškoljila prema vrhovima njegovih
prstiju koji su je ugodno izazivali. Osjetila je kako njegov penis do kraja klizi u
nju, kako je potpuno ispunjava, pa je oštro kriknula, a tijelo joj je zadrhtalo od
užitka.
Nick je čekao sve dok nije utihnula. Počeo se pomicati u njoj
ujednačenim i odmjerenim pokretima, preplavljujući je užitkom. Ona je disala
otvorenim ustima i zapešćima snažno povlačila svilene omče dok je ponovno
svršila s dugim, drhtavim uzdahom. On je tada počeo silovitije prodirati,

168
 BalkanDownload

njegove su se prepone sastajale s njezinim u slasnim udarcima, a njegov dah

prolazio je kroz njegove stisnute zube. Krevet je podrhtavao od njegovih
pokreta. Lottie se istodobno osjećala ranjivo i snažno, posjedovala ga je jednako
izvjesno kao što je i on posjedovao nju, srce joj je kucalo u njegov dlan, a
njezino je tijelo obuhvaćalo njegovo. On se zgrčio u njoj, njegov se organ trzao
i pulsirao, a usne su mu se rastvorile kad je udahnuo uz njezin vrat.
Dugo je ležala uz njegovo krupno, tvrdo tijelo, a kad joj je oslobodio
zapešća, blago je zastenjala. Nježno ih je protrljao, a tada je spustio ruku kako
bi obujmio njezino vlažno međunožje. Disanje mu je usporilo, a Lottie je
zadrhtala od žudnje kad je pomislila da on tone u san pokraj nje. Odjednom
ništa na svijetu nije bilo toliko poželjno kao njegov ostanak u njezinu krevetu
Čitavu noć. Ali, naposljetku je ustao i sagnuo se kako bi joj poljubio dojku,
jezikom kružeći oko osjetljivog vrška.
Kad je Nick otišao iz kreveta, Lottie je zagrizla usnu kako ga ne bi
zamolila da ostane, znajući da bi je odbio, kao i uvijek. Vrata su se zatvorila
ostavljajući je u samoći. Premda je njezino tijelo bilo zadovoljeno i izmoreno i
premda ju je koža ugodno peckala, osjetila je kako joj suze naviru iza kapaka.
Osjetila je tugu... ne zbog sebe, nego zbog njega. I čežnju... opasnu potrebu da
ga utješi iako bi joj on to gorko zamjerio. I naposljetku, osjetila je duboku
nježnost prema muškarcu kojeg je jedva poznavala, muškarcu kojeg je bilo
potrebno spasiti mnogo više nego nju, ikada.

Sutra ujutro stigao je paket od sir Rossa, a u njemu omotnica sa spisima

na kojim su bili složeni pečati te pozivnica za bal koji će se održati za tjedan
dana. Kad je Lottie ušla u blagovaonicu, ugledala je Nicka kako sam sjedi za
stolom, pred tanjurom napola pojedenog doručka. Podignuo je pogled s
debelog lista pergamenta u ruci, a lice mu se smračilo kad ju je vidio. Ustao je
i netremice se zagledao u nju.
Lottie je osjetila kako joj sjajna poplava rumenila prekriva lice. Ujutro
nakon neuobičajeno strastvene večeri Nick ju je najčešće zadirkivao ili se
smiješio iznoseći kakvu uobičajenu primjedbu, kako bi joj ublažio nelagodu.
Ali, danas mu je lice bilo napeto, a oči sumorne. Nešto se promijenilo između
njih, dotadašnje lakoće interakcije više nije bilo.
Ona je nespretno pokazala papir koji je držao u ruci. — Stiglo je?
Nije bilo potrebno objašnjavati što je posrijedi.

169
 BalkanDownload

Nick je kratko kimnuo i ponovno pogledao poziv.

Nastojeći održati privid normalnosti, Lottie je prišla stoliću i poslužila se
iz poklopljenih zdjela. Nick joj je pomogao sjesti pokraj sebe te i sam sjeo.
Neuobičajeno usredotočeno gledao je ostatak svojeg doručka, a sluškinja je
donijela šalicu vrućeg čaja i stavila je pred Lottie.
Oboje su šutjeli sve dok sluškinja nije izašla.
— Bal će biti sljedeću subotu — otresito je rekao Nick ne gledajući je. —
Hoćeš li do tada imati primjerenu haljinu?
— Da. Već sam bila na probi za balsku haljinu i bilo je potrebno obaviti
samo nekoliko manjih preinaka.
— Dobro.
— Jesi li ljut? — upitala je Lottie.
On je uzeo nož i mrzovoljno ga gledao stružući vrhom oštrice po
žuljevitom jastučiću svojega palca. — Počinjem se osjećati čudno pomireno sa
situacijom. A sad vijesti cure iz ureda Krune i lorda kancelara. Sve je pokrenuto
i nitko više ne može učiniti ništa kako bi to zaustavio. Sir Ross će nas na balu
predstaviti kao lorda i lady Sydney... a Nick Gentry će od tog trenutka biti
mrtav.
Lottie ga je pozorno gledala, zapanjena čudnim izborom riječi.
— Hoćeš reći da se to ime više neće koristiti — rekla je. — Ti ćeš, kao
lord Sydney, biti itekako živ. Da te počnem nasamo zvati John?
On se namrštio i odložio nož. — Ne. Bit ću Sydney za ostatak svijeta, ali
ću se u svojem vlastitom domu odazivati na ime koje sam izaberem.
— U redu... Nick. — Lottie je umiješala veliku grudu šećera u čaj i otpila
vruću, slatku tekućinu. — To ti je ime godinama dobro služilo, zar ne? Usudila
bih se reći da si mu dao mnogo više slave no što bi mu je izvorni Gentry ikada
mogao dati. — Tom neosnovanom primjedbom izazvala je njegov čudan
pogled, nekako istodobno prijekoran i molećiv. U njezinu je umu iznenada
bljesnula spoznaja: istinski Nick Gentry, dječak koji je u brodskom zatvoru
umro od kolere, bio je u srcu tajne koja je mučila njezina supruga. Lottie je
odsutno zurila u svoj čaj nastojeći da ton njezina glasa ostane opušten kad je
pitala: — Kakav je bio? Nisi mi rekao.

170
 BalkanDownload

— Bio je siroče kojemu su majku objesili zbog krađe. Najveći dio života
proživio je na ulicama, započeo kao kradljivac hrane i s vremenom okupio
družinu od desetero članova.
— Kradljivac hrane — zbunjeno je ponovila Lottie.
— Krao je hranu kako bi preživio. To je najniže od najnižeg, izuzev
prosjaka. Ali, Gentry je brzo učio i postao je vješt lopov. Naposljetku su ga
uhvatili kako pljačka kuću pa je bio osuđen na brodski zatvor.
— I tada ste postali prijatelji — potaknula ga je Lottie.
Izraz Nickova lica postao je odsutan kad su ga davno potisnuta sjećanja
pozvala u prošlost. — Bio je jak, bistar... imao je izoštrene instinkte jer je dugo
živio na ulicama. Rekao mi je ono što sam trebao znati kako bih preživio na
brodu... katkad me je štitio.
— Od čega te je štitio? — šapnula je Lottie. — Od čuvara?
Nick se trgnuo iz transa i treptanjem otjerao odsutnost iz svojih očiju.
Pogledao je svoju ruku, koja je prečvrsto stezala držak noža. Pažljivo je odložio
sjajan predmet na stol i odgurnuo stolac.
— Izaći ću na neko vrijeme — rekao je glasom lišenim svake nijanse. —
Vjerujem da se večeras vidimo uz večeru.
Lottie je odgovorila jednakim, pažljivo neutralnim tonom. — U redu.
Želim ti ugodan dan.

Dani i noći tijekom sljedećeg tjedna činili su vrtoglav kontrast. Lottieni

dnevni sati bili su ispunjeni obavljanjem zadataka i malih praktičnih pitanja.
Nikad nije bila posve sigurna kad će vidjeti Nicka jer je on odlazio i dolazio
kako mu se prohtjelo. Uz večeru su razgovarali o sastancima koje je on imao s
investicijskim partnerima i bankarima, ili o njegovim povremenim posjetima
Ulici Bow, jer se sir Grant s vremena na vrijeme savjetovao s njime o pitanjima
vezanim uz prošle slučajeve. Njezine dnevne interakcije s Nickom bile su
srdačne, a razgovor ugodan, iako pomalo neosoban.
Ali, noći su bile posve druga priča. Nick je vodio ljubav s njom gotovo
očajnički intenzivno. Činio je stvari koje su je šokirale, a njegova strast nijedan
dio njezina tijela nije ostavila netaknutim. Njihovo vođenje ljubavi katkad je
bilo požudno i primitivno, a katkad opušteno i polagano pa oboje nisu bili
skloni dopustiti da završi. Bilo je i neočekivanih trenutaka humora dok se Nick

171
 BalkanDownload

igrao s njom, dražio je i nagovarao na iskušavanje toliko nedostojanstvenih

položaja da se ona prepuštala smijehu nelagode.
Međutim, kakav god užitak noći sadržale, svaki ih je dan približavao
trenutku kad će sir Ross izustiti objavu koja će promijeniti tijek njihovih
života. Lottie je znala da se njezin suprug užasava tog bala te da će mjeseci
nakon njega biti prilično teški dok će se on prilagođavati novim okolnostima.
Ali, bila je uvjerena da mu može pomoći. Kad je ušla u taj brak, nije
pretpostavljala da bi mu mogla biti potrebna na bilo koji način, a nije mislila
ni da će joj pomaganje njemu donositi zadovoljstvo. Pa ipak, uvelike se osjećala
kao pomoćnica... partnerica... i katkad, samo na trenutak ili dva, kao supruga.

Kad je večer bala napokon stigla, Lottie je bila zahvalna jer je kod
krojačice prihvatila Sophijin savjet. Sophia joj je pomogla izabrati krojeve koji
su bih mladenački, ali damski, nježnih boja koje su joj iznimno dobro pristajale.
Haljina koju je Lottie odlučila nositi tu večer bila je od svijetloplavog satena s
bijelom čipkom i hrabrim, okruglim izrezom koji je otkrivao gornje dijelove
njezinih ramena. Lottie je stajala nasred spavaće sobe dok su gospođa Trench i
Harriet navlačile lepršavu haljinu preko njezine glave i pomagale usmjeriti
njezine ruke kroz napuhnute rukave od uštirkanog satena. Haljina je bila lijepa
kao i one koje je vidjela na zabavama u Hampshireu; ne, bila je ljepša. Misleći
na bal kojem će uskoro prisustvovati i na Nickovu reakciju kad je vidi, Lottie
je bila gotovo omamljena od uzbuđenja.
Njezinoj omaglici nedvojbeno je pridonijela činjenica da joj je steznik
bio svezan neuobičajeno jako, kako bi gospođa Trench mogla zakopčati usku
haljinu. Lottie se trgnula, sputana steznikom i vezicama te zagledana u ogledalo
dok su joj dvije žene namještale haljinu. Proziran sloj bijele čipke bio je izvezen
bijelim svilenim ružama. Bijele satenske cipele, duge rukavice od kože kozlića
i izvezeni šal od tanke pamučne tkanine bili su završni elementi zbog kojih se
Lottie osjećala kao princeza. Jedini nedostatak bila je njezina potpuno ravna
kosa, koja nije držala kovrče bez obzira na to koliko je uvijač bio zagrijan.
Nakon nekoliko uzaludnih pokušaja stvaranja podignute mase kovrča Lottie se
odlučila za jednostavnu pletenicu savijenu na vrhu glave te ukrašenu
pahuljastim bijelim ružama.
Kad su Harriet i gospođa Trench uzmaknule kako bi pogledale konačan
rezultat svojega truda, Lottie se nasmijala i brzo okrenula, a plava suknja
zavrtjela se pod slojem bijele čipke.

172
 BalkanDownload

— Izgledate lijepo, milady — rekla je gospođa Trench s očitim

zadovoljstvom.
Lottie je zastala usred okreta i pogledala je s osmijehom čuđenja. Budući
da Nick slugama nije rekao ništa o preuzimanju obiteljskog prezimena i titule,
Lottie im je morala reći za gospodarevo plemenito podrijetlo. Kad je početno
čuđenje splasnulo, sluge su bili prilično zadovoljni tim zaokretom. Ako će
postati sluge u plemićkoj kući, njihov položaj u svijetu znatno će se poboljšati.
— Hvala vam, gospođo Trench — odgovorila je Lottie. — Večeras ste
bili neprocjenjivo vrijedni, kao i uvijek. Bez vas ne bismo mogli, osobito u
danima koji slijede.
— Da, milady. — Na licu domaćice bio je izraz iskrenog iščekivanja. Kao
što su već razgovarale, u Worcestershireu će biti potrebno uspostaviti posve
novo kućanstvo s najmanje trideset slugu, za početak. Gospođa Trench bit će
uvelike odgovorna za odabir i zapošljavanje novog osoblja.
Lottie je otišla iz sobe, a njezina je haljina pri pokretima zamahivala i
šuštala. Kad je sišla niz veliko stepenište, ugledala je Nicka kako je čeka u
predvorju, a tijelo mu je napeto kao tijelo pantere spremne na skok. Njegovo
tijelo širokih ramena bilo je savršeno odjeveno u formalan komplet tamne
jakne, srebrnog prsluka i tamnosive svilene kravate. Tamnosmeđa kosa bila mu
je uredno počešljana, a lice blistavo od izbrijavanja pa je bio muževan i
elegantan. Glava mu se okrenula prema njoj, a nestrpljenje stisnutih očiju
odjednom je zamijenjeno izrazom zatečenosti.
Lottie je osjetila val ushićenja kad je vidjela pogled u njegovim očima.
Namjerno nije žurila stići do njega. — Izgledam li kao vikontesa? — upitala je.
Njegove su se usne razvukle na jednu stranu. — Nijedna vikontesa koju
sam u životu vidio ne izgleda kao ti, Lottie.
Ona se nasmiješila. — Je li to kompliment?
— O, da. Zapravo... — Nick je primio njezinu ruku u rukavici i pomogao
joj sići sa zadnje stepenice. Nije mogao skinuti pogled s njezinih očiju, a njegovi
su se prsti stisnuli oko njezinih kad je na njezino vedro pitanje odgovorio s
ozbiljnošću koja ju je zapanjila.
— Ti si najljepša žena na svijetu — promuklo je rekao.
— Na svijetu? — ponovila je Lottie i nasmijala se.
— Kad kažem da si lijepa — promrmljao je — ne želim to ni na koji
način pobliže ograničiti. Osim dodajući kako samo gola možeš biti ljepša.

173
 BalkanDownload

Ona se nasmijala njegovoj drskosti. — Bojim se da ćeš se morati pomiriti

s činjenicom da ću večeras ostati potpuno odjevena.
— Do kraja bala — odvratio je. Povukao je vrhove prstiju njezine lijeve
rukavice i olabavio ih jedan po jedan.
— Što radiš? — upitala je Lottie, odjednom ostavši bez daha.
Njegove plave oči su je izazivale. — Skidam ti rukavicu.
— Zašto?
— Kako bih se divio tvojoj ruci. — Potpuno joj je svukao rukavicu,
prebacio je preko obližnje ograde stepenica i podignuo njezin tanke prste do
usta. Lottie je gledala kako ih ljubi jedan po jedan, osjećajući njegove tople usne
na svojoj koži. Kad je završio mekim poljupcem u sredinu njezina dlana, cijela
ruka ju je peckala. Nick je spustio njezinu ruku i zamišljeno je pogledao. —
Nešto joj nedostaje. — Posegnuo je u džep i promrmljao: — Zatvori oči.
Lottie ga je poslušala s blagim osmijehom. Osjetila je kako je nešto
hladno i teško kliznulo preko njezina prstenjaka te ostalo tijesno pripijeno u
njegovu korijenu. Shvatila je što je to, otvorila oči i ostala bez daha.
Na prstenu je bio golemi safir u obliku kupole, a njegova plava boja bila
je gotovo slična tamnim, svjetlucavim dubinama očiju njezina supruga. Dragulj
je bio u zlatnom prstenu, okružen manjim dijamantima. Ali, iznimnim ga je
činila zvijezda koja je plesala na njegovoj svilenkastoj površini i kao da je sa
svjetlošću klizila po njoj. Lottie je, zadivljena, pogledala Nickovo mračno lice.
— Sviđa li ti se? — upitao je.
Riječi su joj izmicale. Čvrsto je stegnula njegove prste i otvorila usta pa
ih zatvorila prije no što je uspjela progovoriti. — Još nikada nisam vidjela nešto
toliko lijepo. Nisam očekivala ništa takvo. Oh, to je doista velikodušno od tebe!
Impulzivno mu se bacila oko vrata i poljubila ga u obraz.
Nickove ruke obujmile su njezino tijelo. Osjetila je njegov vreo dah na
obrazu, a njegova ruka lagano je prelazila po njezinim leđima prekrivenim
čipkom. — Zar ne znaš da bih ti dao što god poželiš? — tiho je upitao. — Bilo
što.
Lottie se plašila dopustiti da vidi izraz njezina lica pa je ostala blizu njega,
gledajući na drugu stranu. Rekao je to bez razmišljanja. Ili to, ili te riječi nipošto
ne mogu otkriti ono što je smatrala da su otkrile. Nick se ukočio kao da je
shvatio što je upravo rekao, pa se brzo udaljio od nje. Lottie je riskirala

174
 BalkanDownload

pogledati ga, opazila pažljivo izvedenu bezizražajnost njegova lica i šutjela,

dopuštajući mu nadzor nad tim trenutkom.
Nick je odmahnuo glavom te pomnjivo ponovno uspostavio pribranost.
Kad ju je ponovno pogledao, u očima mu je blistala samoporuga. — Lady
Sydney, hoćemo li krenuti?
— Da, Nick — šapnula je i posegnula prema ponuđenoj ruci.
Sir Ross je nagovorio prijatelja iz najvišeg društvenog sloja, samog
vojvodu od Newcastlea, da bude domaćin bala na kojem će odavno izgubljeni
lord Sydney biti predstavljen društvu. Vojvoda i vojvotkinja bili su ugledan i
cijenjen par, u braku četrdeset godina. Njihov besprijekoran ugled bit će vrlo
koristan u toj situaciji jer će muškarcu koji je na lošem glasu kao Nick
nedvojbeno biti potrebni besprijekorni pokrovitelji.
Vojvodino londonsko imanje obuhvaćalo je kuću koju se taktično
nazivalo “važnom” i koja je bila toliko golema da su se gosti često gubili
prelazeći iz jednog niza soba u drugi. U njoj su bile nebrojene dnevne sobe,
sobe za doručkovanje, večeranje ili ispijanje kave, knjižnica, blagovaonica i
lovačka dvorana te sobe za učenje, pušenje i glazbu. Salon je bio prekriven
prostranstvom parketa ulaštenog do visokog sjaja, koji je odražavao svjetlost
šest veličanstvenih lustera koji su visjeli dva kata iznad njega. Uza zidove iznad
i ispod salona bile su galerije s balkonima pa je ta prostorija nudila mnogo
privatnih kutaka za ogovaranje i spletke.
Na bal je došlo najmanje pet stotina gostiju, a mnogi od njih izabrani su
zbog blistavog društvenog položaja. Kao što je Sophia sarkastično rekla Nicku,
pozivnice za taj događaj postale su toliko važan znak ugleda da se nitko nije
usudio ne prisustvovati kako se ne bi pomislilo da nisu ni pozvani.
Na Nickovu licu bio je doličan izraz zahvalnosti kad su ga predstavili
vojvodi i vojvotkinji, koji su poznavali njegove roditelje. — Iznenađujuće ste
slični pokojnom ocu — primijetila je vojvotkinja kad se Nick sagnuo nad
njezinu ruku u rukavici. Bila je sitna, ali elegantna žena, njezina srebrna glava
bila je ukrašena dijamantnom tijarom, a vrat opterećen niskama bisera toliko
velikih da su prijetili prevrnuti je. — Da mi nisu rekli tko su vam roditelji —
nastavila je vojvotkinja — znala bih to čim bih vas pogledala. Te oči... da, doista
ste Sydney. Kakva li je tragedija odjednom izgubiti oba roditelja! Nesreća na
brodu, zar ne?

175
 BalkanDownload

— Da, Vaša milosti. — Nicku su rekli da se njegova majka utopila kad se

brod prevrnuo u vrijeme jedne zabave na vodi. Njegov otac umro je
pokušavajući je spasiti.
— Velika šteta — rekla je vojvotkinja. — Bili su vrlo predani jedno
drugome, koliko se sjećam. Ali, u tom svjetlu možda je bio blagoslov da su otišli
zajedno.
— Doista — mlako je rekao Nick prikrivajući iskru uzrujanosti. U
danima neposredno nakon smrti njegovih roditelja isto je mišljenje izrečeno
nebrojeno mnogo puta: kako je sudbina u tom pogledu bila milostiva jer im je
dopustila umrijeti zajedno. Nažalost, nijedno od djece Sydneyjevih nije dijelilo
taj romantičan stav nego su priželjkivali da je barem jedno od njihovih roditelja
preživjelo. Nick je pogledao sestru, koja je stajala u blizini sa sir Rossom. Čuvši
vojvotkinjine riječi, blago je stisnula oči te Nicku uputila jedva vidljiv, sumoran
osmijeh.
— Vaša milosti — promrmljala je Lottie zaglađujući taj trenutak —
doista je ljubazno od vas to što ste nam iskazali gostoljubivost. Lord Sydney i
ja uz ovu ćemo prigodu uvijek vezati sjećanje na vašu velikodušnost.
Vojvotkinja je, očito polaskana, zastala kako bi nekoliko trenutaka
razgovarala s Lottie, dok je vojvoda Nicku uputio osmijeh čestitanja. —
Izniman izbor supruge, Sydney — primijetio je stariji muškarac. — Pribrana,
smirena i prilično ljupka. Pravi ste sretnik.
To nitko ne bi osporio, ponajmanje Nick. Lottie je bila otkriće te večeri,
u elegantnoj, ali ne previše profinjenoj haljini, s opuštenim osmijehom i
dostojanstvenim držanjem mlade kraljice. Doimalo se da njezinu pribranost ne
narušava ni uzvišenost okruženja ni stotine radoznalih pogleda. Bila je toliko
uglađena i besprijekorno lijepa da nitko nije ni posumnjao na sloj čelika ispod
njezine pojavnosti. Nitko ne bi pretpostavio da se ta mlada žena usprotivila
svojim roditeljima te se dvije godina sama snalazila... žena koja se znala
usprotiviti i okorjelom redarstveniku iz Ulice Bow.
Vojvoda je nastavio primati goste, a vojvotkinja je nastavila razgovarati
s Lottie, nagnuvši sijedu glavu prema svijetlozlatnoj.
Sophia se približila Nicku te lepezom prikrila pokrete usana kad je
promrmljala: — Jesam li ti rekla?

176
 BalkanDownload

Nick se sarkastično nasmiješio prisjećajući se sestrine tvrdnje da će mu

Lottie biti vrlo vrijedna. — Sophia, te četiri riječi me nedvojbeno najviše
živciraju.
— Drago je stvorenje i predobra za tebe — obavijestila ga je sestra sa
šaljivim pogledom u očima.
— Nikad nisam tvrdio suprotno.
— A doima se i da si joj vrlo drag — nastavila je Sophia — pa na tvojem
mjestu svoju sreću ne bih uzimala zdravo za gotovo.
— Drag — s nelagodom je ponovio Nick, svjestan iznenadnog
ubrzavanja svojega pulsa. — Zašto to kažeš?
— Pa, neki dan je... — Sophia je zastala ugledavši par koji je upravo
stigao. — Oh, eno lorda Farringtona! Oprosti, dragi, lady Farrington je prošli
mjesec bila bolesna pa je želim pitati za zdravlje.
— Pričekaj — rekao je Nick. — Završi što si počela govoriti! — Ali,
Sophia je već otišla sa sir Rossom, ostavljajući Nicka kipjeti u frustraciji.
Kad je Lottie oslobođena vojvotkinjine pozornosti, primila je Nicka pod
ruku i pratila ga u obilasku različitih skupina. Bila je vješta u laganoj društvenoj
konverzaciji pa je srdačno razgovarala ne dopuštajući da je uvuku u dulje
rasprave, graciozno se kretala među gostima i prisjećala se ljudi koje su sreli u
prijašnjim prigodama. Bilo je očito da bi joj bilo savršeno ugodno i da ju je Nick
želio ostaviti kako bi se pridružio prijateljima u sobama za pušenje i bilijar. Ali,
kad je Nick vidio brojne požudne poglede koji su pratili svaki pokret njegove
supruge, ostao je uz nju te povremeno spuštao ruku na donji dio njezinih leđa
u teritorijalnoj gesti koju su dobro razumjeli svi koji su je vidjeli.
Kad je orkestar, pažljivo skriven šumom lončanica na jednom od
balkona, zasvirao, vesela melodija ispunila je prostor. Dok su prolazili kroz
prepunu plesnu dvoranu, Lottie je diskretno očijukala s Nickom, stavljala ruku
na njegova prsa u provokativnim, kratkim dodirima, te se podizala na prste
kako bi mu šaptala u uho i pritom usnama dodirivala njegovu kožu. Nick je,
napola uzbuđen i potpuno opčinjen, udisao miris ruža iz njezine kose te joj
stajao dovoljno blizu da vidi svijetao trag mirisnog pudera koji se skupio u
blagom udubljenju između njezinih dojki.
Lottienu pozornost odjednom je privukla skupina žena, od kojih su dvije
očito uzbuđeno zurile u nju. — Nick, vidim prijateljice koje nisam vidjela od

177
 BalkanDownload

škole. Moram razgovarati s njima. Zašto se ne pridružiš svojim prijateljima?

Nedvojbeno ne želiš slušati kako čavrljamo o školskim danima.
Nick nije bio sretan zbog suprugine očite želje da ga se riješi. — U redu
— kratko je rekao. — Idem u sobu za bilijar.
Lottie mu je uputila izazovan pogled ispod trepavica. — Obećaj da ćeš
doći po mene za prvi valcer.
Nick je shvatio da ona vješto upravlja njime, ali je progunđao pristanak
te gledao kako Lottie odlazi prema skupini žena koje su je čekale. Zapanjio se
jer je ostao stajati ondje osjećajući se potpuno napušteno. Jedna malena žena
toliko ga je opčinila da je jedva uspijevao misliti. On, koji je uvijek bio krajnje
samouvjeren, bio je u opasnosti da ga vlastita supruga mota oko malog prsta.
U mračnim mislima o tom zabrinjavajućem otkriću začuo je dubok glas
svojega šogora, koji je stajao pokraj njega.
— To se događa i najboljima od nas, Sydney.
Nick se okrenuo prema sir Rossu. Doimalo se da sir Ross nevjerojatno
točno zna što on osjeća. U njegovim sivim očima blistao je šaljiv pogled kad je
nastavio suosjećajnim tonom. — Koliko god smo odlučni, naposljetku se
nađemo u ropstvu kompulzivne naklonosti jednoj ženi. Uhvaćen si, prijatelju.
Mogao bi se pomiriti s time.
Nick to nije ni pokušao poreći. — Namjeravao sam biti mnogo pametniji
od tebe — promrmljao je.
Sir Ross se nasmiješio. — Radije bih mislio da inteligencija nije ni u
kakvoj vezi s time. Jer, ako se čovjekova inteligencija mjeri njegovom
sposobnošću otpornosti na ljubav, bio bih najveći idiot na svijetu.
Nick se trgnuo od riječi ljubav. — Cannon, što je potrebno učiniti da
umukneš?
— Vjerojatno bi bilo dovoljno natočiti mi čašu Cossart-Gordona iz 1805.
godine — glasio je srdačan odgovor. — Ako se ne varam, u sobu za bilijar
upravo su donijeli cijeli sanduk.
— Tada hajdemo — rekao je Nick pa su zajedno izašli iz plesne dvorane.

— Lottie Howard! — Dvije mlade žene požurile su prema njoj i čvrsto je

uhvatile za ruke smiješeći se u jedva suspregnutoj radosti. Da nije stroge
izobrazbe u školi Maidstone’s, cičale bi nimalo damski.

178
 BalkanDownload

— Samantha — srdačno je rekla Lottie gledajući visoku, privlačnu

brinetu koja joj je uvijek bila poput starije sestre. — I Arabella!
— Arabella Markenfield izgledala je posve jednako kao i u školi... lijepa
i pomalo punašna, sa svijetlocrvenim kovrčama savršeno složenim na njezinu
porculanskom čelu.
— Sad sam lady Lexington — obavijestila ju je Samantha s povelikim
ponosom. — Upecala sam grofa, ni manje, ni više, s dobrim, povelikim
bogatstvom. — Obujmila je Lottie oko struka i blago je okrenula. — Ondje je,
nedaleko od vrata zimskog vrta. Onaj visoki, proćelav. Vidiš li ga?
Lottie je kimnula ugledavši namrštenog gospodina koji se doimao kao da
je u ranim četrdesetim, a njegove velike oči doimale su se blago
neproporcionalnim na dugom, uskom licu. — Izgleda kao vrlo ugodan
gospodin — primijetila je Lottie, a Samantha se nasmijala.
— Vrlo taktično, draga. Prva ću priznati da grof nije naočit i nema smisla
za humor. Međutim, muškarci sa smislom za humor često znaju ići na živce. A
on je besprijekoran džentlmen.
— Jako mi je drago — iskreno je rekla Lottie, znajući iz razgovora sa
Samanthom da je željela upravo takav brak. — A ti, Arabella?
— Prošle godine sam se udala u obitelj Seaforths — sa smijehom joj je
povjerila Arabella. — Uvjerena sam da si čula za njih... sjećaš li se, jedna od
kćeri bila je na godini ispred nas...
— Da — rekla je Lottie prisjećajući se da je obitelj Seaforths bila velika
obitelj bez plemićke titule, ali s mnogo bogate, obradive zemlje. — Nemoj mi
reći da si se udala za njezina brata Harryja?
— Upravo tako! — Kovrče su joj veselo plesale po čelu kad je nastavila
vrlo živahno. — Harry je prilično naočit, iako se od našeg vjenčanja zaokružio
kao bačva. I vrlo je šarmantan. Dakako, nikad neću imati titulu, ali mi je to
nadoknađeno... imam svoju kočiju... pravu, francusku komorkinju, a ne koju
od onih Londonki koje s vremena na vrijeme progovore koju francusku riječ!
— Nasmijala se vlastitoj šali, a tada se uozbiljila dovoljno dugo da Lottie
pogleda razrogačenim, radoznalim očima. — Draga Lottie, je li istina da si ti
sada lady Sydney?
— Da. — Lottie je pogledala prema suprugu, koji je ulazio u plesnu
dvoranu u društvu sir Rossa, a njihove duge noge koračale su usklađenim
ritmom. Osjetila je neočekivani val ponosa kad ga je vidjela toliko muževnog i

179
 BalkanDownload

skladnog, u elegantnoj večernjoj odjeći koja je isticala njegovu izrazitu

naočitost.
— Vraški je zgodan — komentirala je Samantha slijedeći njezin pogled.
— Lottie, je li opak kao što kažu?
— Ni najmanje — lagala je Lottie. — Lord Sydney je blage naravi i vrlo
susretljiv džentlmen.
Nick je baš u tom nezgodnom trenutku pogledao prema njoj. Njegov vreo
pogled prijetio je spaliti joj odjeću u pepeo. Lottie je znala što taj pogled znači
pa je osjetila duboku ushićenost, ali se trudila zadržati pribranost.
Samantha i Arabella u međuvremenu su otvorile lepeze te počele žustro
mahati njima. — Zaboga — tiho je rekla Samantha — gleda te vrlo bestidno,
Lottie.
— Ne razumijem što želiš reći — čedno je rekla Lottie iako je osjetila
kako joj se obrazi zagrijavaju.
Arabella se smijala iza svoje lepeze od oslikane svile. — Ja na licu svojeg
Harryja taj izraz vidim samo kad se pred njega stavi tanjur jorkširskog pudinga.
Samanthine tamne oči gorjele su od zanimanja. — Lottie, stekla sam
dojam da si bila vlasništvo lorda Radnora. Kako si mu pobjegla? I gdje si bila
ove dvije godine? I, najvažnije, kako si, zaboga, uspjela uhvatiti muškarca kao
što je Nick Gentry? I je li to s davno izgubljenim lordom kakav trik?
— Ne — odmah je rekla Lottie — on je doista lord Sydney.
— Jesi li znala da je vikont kad si se udala za njega?
— Pa, nisam. — Lottie je pokušala ponuditi najjednostavnije moguće
rješenje. — Prije svega, znate da sam napustila školu kako bih izbjegla udaju za
lorda Radnora...
— To je bilo pravi skandal u školi — prekinula ju je Arabella. — Čujem
da se još govorka o tome. Nitko od učiteljica ili osoblja nije mogao shvatiti kako
je mila, poslušna Charlotte Howard mogla samo tako nestati.
Lottie je zastala u trenutačnoj nelagodi. Nipošto nije bila ponosna na
svoje postupke, ali jednostavno nije imala drugog izbora.
— Promijenila sam ime kako me ne bi pronašli i zaposlila se kao
družbenica lady Westcliff u Hampshireu...
— Radila si? — zaprepašteno je upitala Arabella. — Zaboga, zacijelo si
strašno patila.

180
 BalkanDownload

— Ne pretjerano — odvratila je Lottie sa sarkastičnim osmijehom.

— Westcliffovi su bili ljubazni, a udova grofica mi se prilično sviđala.
Dok sam radila kod nje, upoznala sam gospodina Gentryja, ovaj, lorda
Sydneyja. Zaprosio me je nedugo nakon što smo se upoznali i... — Zastala je, a
u umu joj je bljesnula slika one večeri u knjižnici lorda Westcliffa, svjetlosti
vatre koja je plesala po Nickovu licu kad se sagnuo nad njezinu dojku...
— A ja sam pristala — požurila je reći osjećajući kako joj lice postaje
plameno crveno.
— Hmmm. — Samantha se nasmiješila Lottienoj nelagodi, očito
pogađajući njezin razlog. — Prošnja je očito bila nezaboravna.
— Jesu li tvoji roditelji bili strašno ljuti na tebe? — upitala je Arabella.
Lottie je kimnula i s tužnom ironijom pomislila kako “ljutnja” nije
primjerena riječ za opis reakcije njezine obitelji.
Samanthino lice bilo je ozbiljno od razumijevanja. — Neće zauvijek biti
gnjevni, draga — rekla je s pragmatičnošću koja je bila mnogo utješnija no što
bi bilo suosjećanje. — Ako je tvoj suprug i upola bogat kao što glasine govore,
Howardovi će ga naposljetku vrlo rado prihvatiti kao zeta.
Neko su vrijeme razgovarale, sa zanimanjem se ponovno upoznavale i
stvarale planove za skorašnje posjete. Lottie nije bila svjesna vremena sve dok
nije čula kako je orkestar zasvirao nov, popularan valcer zvan “Proljetni
cvjetovi”, melodiju koja je istog trena mnoge revne parove potaknula početi se
vrtjeti po dvorani. Lottie se zapitala hoće li se Nick sjetiti plesati prvi valcer s
njom pa je odlučila potražiti ga uz rubove dvorane. Ispričala se prijateljicama i
krenula duž jedne od galerija na katu, koja je od plesnog podija bila odvojena
drvenim ogradama te zelenilom i ružičastim ružama. Nekoliko parova, napola
skrivenih iza golemih cvjetnih aranžmana, bilo je zaokupljeno privatnim
razgovorima pa je Lottie odvratila pogled i blago se smiješila dok je prolazila
pokraj njih.
Prenuo ju je iznenadan dodir koji je osjetila na ruci pa je stala s
očekivanjem, misleći da ju je Nick pronašao. Ali, kad je pogledala prema sve
jačem stisku na svojem zapešću pokrivenom rukavicom, nije vidjela Nickovu
veliku, kvadratnu ruku. Oko njezina zapešća omotali su se dugi prsti, gotovo
nalik kosturskim, a ona je u šoku hladnog užasa začula glas koji ju je godinama
proganjao u noćnim morama.
— Charlotte, zar si mislila da ćeš me zauvijek izbjegavati?

181
 BalkanDownload

DVANAESTO POGLAVLJE

L ottie je udahnula i pogledala Arthura, lorda Radnora, u lice. Vrijeme je na

njemu načinilo zapanjujuću razliku, kao da je prošlo deset godina, a ne
dvije. Bio je neprirodno blijed, koža mu je bila boje kosti izbijeljene na suncu,
a tamne obrve i oči isticale su se u izrazitom kontrastu. Oštre brazde
ogorčenosti dijelile su njegovo lice na četvrtaste dijelove.
Lottie je znala da će jednoga dana neizbježno vidjeti lorda Radnora.
Pretpostavljala je, u primislima, da će joj pristupiti s mržnjom. Ali, ono što je
vidjela u njegovim očima uplašilo ju je mnogo više. Glad. Pohlepu koja nije bila
ni u kakvoj vezi sa seksualnom žudnjom, nego je proizlazila iz nečega mnogo
jačeg. Instinktivno je shvatila da se ta želja da je posjeduje samo pojačala
tijekom njezine odsutnosti i da mu je njezina izdaja dala pogubnu odlučnost
krvnika.
— Milorde — uvažila ga je mirnim glasom iako su joj usne drhtale. —
Nametljivi ste. Molim vas, pustite moju ruku.
Ne obazirući se na njezinu molbu, Radnor ju je povukao u skrovitost
stupa obraslog zelenilom, a njegovi su se prsti stegnuli poput škripca koji joj
gnječi kožu. Lottie je spremno pošla s njim, odlučivši da ta ružnoća iz njezine
prošlosti neće uroditi scenom koja će narušiti događaj važan za njezina
supruga. Bilo joj je nevjerojatno da u sobi prepunoj ljudi može osjećati takav
strah. Radnor joj ondje nedvojbeno nije mogao ne nauditi, ne bi to učinio. Ali,
da su sami, vjerovala je da bi smatrao potpuno opravdanim obaviti joj one duge
prste oko grla te istisnuti sav zrak iz nje.
Njegov je pogled oštro prešao po njoj. — Bože, u što te je pretvorio?
Njušim požudu na tebi. Od neodgojenih provincijalaca, od kojih si potekla,
razdvajao te je samo tanak sloj, koji je sada potpuno nestao.
— Tada ćete me smjesta pustiti — odgovorila je Lottie, čija se zarobljena
ruka stisnula u utrnulu šaku — jer zasigurno ne želite da vas moja prisutnost
zagadi.
— Glupačo — šapnuo je Radnor, a u njegovim crnim očima blistala je
hladna vatra — ne možeš ni zamisliti što si izgubila. — Znaš li što bi bila bez
mene? Ništa. Ja sam te stvorio. Podignuo sam te iz najnižih slojeva društva.

182
 BalkanDownload

Namjeravao sam te pretvoriti u graciozno i savršeno stvorenje. A ti si me

umjesto toga izdala i okrenula leđa svojoj obitelji.
— Nisam tražila vaše pokroviteljstvo.
— Razlog više da zahvalno klekneš pred mene. Duguješ mi sve,
Charlotte. Svoj život.
Lottie je shvatila kako bi bilo besmisleno raspravljati o njegovoj
sumanutoj uvjerenosti. — Kako bilo — blago je rekla — sada pripadam lordu
Sydneyju. Nemate pravo na mene.
Njegova su se usta izvinula u zloban, podrugljiv osmijeh. — Moje pravo
na tebe daleko nadmašuje bezvrijedne bračne zavjete.
— Jeste li pali u zabludu da me možete kupiti kao robu u izlogu? —
prezrivo je upitala.
— Posjedujem tvoju dušu — šapnuo je Radnor stišćući joj zapešće sve
dok nije osjetila kako joj se tanke kosti pomiču, kad su joj se oči ispunile suzama
boli. — Kupio sam je svojom dušom. U tebe sam uložio više od deset godina
svojega života i dobit ću naknadu.
— Kako? Ja sam supruga drugog muškarca. I sada ne osjećam ništa prema
vama, ni strah, ni mržnju, samo ravnodušnost. Što mislite da možete dobiti od
mene?
Upravo kad je pomislila da će joj kosti puknuti, začula je tiho režanje iza
svojih leđa. Nick je brzo stao između njih. Njegova se ruka spustila toliko brzo
da nije vidjela što je učinio, ali ju je lord Radnor pustio zastenjavši od boli.
Lottie je od naglog puštanja posrnula unatrag, a Nick ju je uhvatio te snažno
stisnuo na svoja prsa. Ona se automatski okrenula u pregib njegove ruke i čula
duboko tutnjanje njegova glasa kad se obratio lordu Radnoru.
— Ako joj se ponovno približiš, ubit ću te. — Bilo je to tiho izricanje
činjenice.
— Drska svinjo — promuklo je rekao Radnor.
Lottie se odvažila pogledati Radnora iz sigurnosti suprugova zagrljaja pa
je ugledala sivoljubičastu plimu koja je preplavila njegovo blijedo lice. Bilo je
očito da mu je prizor Nickovih ruku na njoj nepodnošljiv. Nick je dodirnuo
stražnju stranu njezina vrata te prstima kliznuo niz gornji dio njezine
kralježnice, namjerno izazivajući grofa.

183
 BalkanDownload

— U redu — šapnuo je Radnor. — Ostavljam te tvojem poniženju,

Charlotte.
— Odlazi — rekao je Nick. — Smjesta.
Radnor je otišao, ukočen u pravedničkom gnjevu svrgnutog monarha.
Lottie je slobodnom rukom uhvatila zapešće koje je pulsiralo i ustanovila
da su privukli više radoznalih pogleda ljudi koji su prolazili galerijom. Zapravo,
neki gosti u plesnoj dvorani postajali su jasno svjesni te scene. — Nick —
šapnula je, ali je on krenuo prije no što mu je stigla reći bilo što.
Nick ju je držao jednom rukom, a drugom je mahnuo slugi koji je
prolazio noseći poslužavnik s praznim čašama. — Ti — kratko je rekao. —
Dođi ovamo.
Tamnokosi sluga žurno ga je poslušao. — Da, milorde?
— Reci mi gdje mogu pronaći privatnu sobu.
Sluga je brzo razmišljao. — Ako nastavite ovih hodnikom, milorde, doći
ćete do sobe za muziciranje za koju vjerujem da je u ovom trenutku slobodna.
— U redu. Donesi brendi onamo. Brzo.
— Da, milorde!
Lottie je ošamućeno krenula kad ju je Nick poveo hodnikom. Um su joj
ispunile kaotične misli, a elegantna buka plesne dvorane povlačila se za njima.
Njezino je tijelo bilo nabijeno čudnom spremnošću za bitku. Nakon suočavanja
s lordom Radnorom, kojeg se dugo užasavala, osjećala je mučninu, ushićenost,
bijes i olakšanje. Kako je bilo moguće osjećati toliko toga odjednom?
Soba za muziciranje bila je prigušeno osvijetljena, a obrisi klavira, harfe
i nekoliko različitih stalaka za note bacali su tamne sjene na zid. Nick je
zatvorio vrata i okrenuo se prema Lottie, a njegova široka ramena nadvila su se
nad nju. Njegovo lice nikada nije vidjela toliko strogo.
— Dobro sam — rekla je Lottie, a neuobičajeno visok ton njezina glasa
zapravo joj je izmamio smijeh iz grla. — Doista, ne moraš izgledati toliko... —
Ponovno je zastala sa smijehom koji nije mogla suspregnuti jer je vidjela kako
je Nick doista pomislio da je sišla s uma. Nikad neće moći objasniti divlji osjećaj
slobode koji ju je preplavio nakon što se suočila sa svojim najvećim strahom.
— Oprosti — veselo je rekla dok su joj suze olakšanja vlažile oči. —
Samo... cijeli život sam se jako bojala lorda Radnora... ali kad sam ga maloprije
vidjela, shvatila sam da vise nema moć nada mnom. Ne može mi ništa. Ne

184
 BalkanDownload

osjećam baš nikakvu obavezu prema nj-njemu... i čak se ne osjećam krivom

zbog toga. Teret je nestao, kao i strah, i osjećam se vrlo čudno...
Dok je drhtala, smijala se i brisala oči prstima u rukavicama, Nick ju je
uzeo u zagrljaj i pokušao je umiriti. — Polako... polako... — šaptao je te rukama
blago prelazio preko njezinih ramena i natrag. — Duboko udahni. Ššš, sve je u
redu. — Njegove tople usne utisnule su se u njezino čelo, njezine vlažne
trepavice i obraze. — Sigurna si, Lottie. Moja si, moja supruga, i ja ću se brinuti
za tebe. Sigurna si.
Kad mu je Lottie pokušala objasniti da se ne plaši, promrmljao joj je neka
bude tiho, neka se nasloni na njega. Ona je počela duboko disati kao da je
upravo bez zastajkivanja pretrčala kilometre, i spustila glavu na sredinu
njegovih prsa. Nick je skinuo svoje rukavice i stavio tople ruke na njezinu
ohlađenu kožu te snažnim prstima počeo gnječiti krute mišiće njezina vrata i
gornjeg dijela ramena.
Netko je pokucao na vrata.
— Brendi — tiho je rekao Nick i poveo Lottie do naslonjača.
Lottie je utonula u naslonjač i slušala slugin usklik zahvalnosti kad mu je
Nick dao novčić za njegov trud. Nick se vratio noseći poslužavnik s bocom i
čašicom te ga odložio na obližnji stol.
— To mi nije potrebno — rekla je Lottie s usiljenim osmijehom.
Nick je, ne obraćajući pozornost na nju, natočio prst brendija u čašicu te
je obujmio dlanovima. Kad je zagrijao napitak, pružio ga je njoj.— Pij.
Lottie je poslušno uzela čašicu. Na njezino iznenađenje, ruke su joj toliko
drhtale da ju je jedva držala. Nickovo se lice smračilo kad je vidio koliko joj je
teško. Čučnuo je pred nju, a njegova mišićava bedra raširila su se oko njezinih
nogu. Nick je prstima pokrio njezine i smirio joj ruke te pomogao dovesti rub
čašice do njezinih usana. Ona je otpila gutljaj i načinila grimasu kad joj je
brendi opekao grlo.
— Još — promrmljao je Nick prisiljavajući je da otpije još jedan gutljaj,
pa još jedan, sve dok joj se oči nisu ovlažile od baršunaste vatre.
— Mislim da je malo pokvaren — hrapavo je rekla.
Nickove oči bljesnule su iznenadnom šaljivošću. — Nije pokvaren. To je
Fin Bois ‘98.
— Zacijelo je godina bila loša.

185
 BalkanDownload

On se nasmiješio i palcima pomilovao njezine nadlanice. — Tada bi to

netko trebao reći trgovcima, jer ga prodaju za pedeset funti po boci.
— Pedeset funti? — užasnuto je ponovila Lottie. Zatvorila je oči, popila
brendi u nekoliko odlučnih gutljaja i nakašljala se pružajući mu praznu čašu.
— Bravo — promrmljao je Nick, stavio ruku oko njezina vrata i blago ga
stisnuo. Ona nije mogla ne pomisliti kako je Nickova ruka bila mnogo veća i
beskrajno jača od Radnorove, ali joj nikad, ni na trenutak nije nanijela bol.
Nickov dodir pružio joj je samo užitak.
Trgnula se kad je spustila bolno zapešće na rukonaslon. Koliko god je taj
pokret bio suptilan, Nick ga je odmah primijetio. Tiho je opsovao kad ju je
primio za ruku i počeo skidati dugu rukavicu.
— Nije ništa — rekla je Lottie. — Doista, radije bih ostavila rukavicu...
lord Radnor me je uhvatio za ruku, ali nije bilo jako... — Zastala je i bolno
udahnula kad je Nick skinuo rukavicu s njezine ruke.
Nick se sledio vidjevši crne tragove prstiju, koje je ostavio agresivan
stisak lorda Radnora. Lottie se uplašeno prenula kad je ugledala ubilački bijes
koji se čitao na njegovu licu. — Lako mi nastaju modrice — rekla je. — Ne
smiješ tako izgledati. Tragovi će nestati za dan ili dva, a tada...
— Ubit ću ga. — Nick je iskezio zube u divljem bijesu. — Kad završim s
njim, ostat će samo mrlja na tlu, proklet bio na vječni pakao...
— Molim te. — Lottie je nježno stavila ruku na njegov ukočen obraz. —
Lord Radnor nam je htio upropastiti ovu večer, ali ja ne želim dopustiti da mu
to uspije. Omotaj mi zapešće rupčićem i pomogni navući rukavicu. Moramo
požuriti natrag prije no što primijete da smo otišli. Sir Ross će držati govor, a
mi...
— To me ni najmanje ne zanima.
— Mene zanima. — Lottie se pribrala i mekim vrhovima prstiju
pomilovala njegov obraz. — Želim otići onamo i plesati valcer s tobom. A tada
stajati pokraj tebe dok će sir Ross svima govoriti tko si zapravo. Spustila je
trepavice pogledavši njegova usta. — Tada želim da me odvedeš kući i odneseš
u krevet.
To je Nicku trenutačno privuklo pozornost, kao što je Lottie željela.
Njegov divljački pogled postao je mekši. — A tada?
Prije no što je Lottie stigla odgovoriti, vrata su se zatresla od
zapovjedničkog udarca. — Sydney — čuo se prigušen glas s druge strane.

186
 BalkanDownload

— Da — rekao je Nick ustajući.

Visoka figura sir Rossa ispunila je okvir vrata. Lice mu je bilo
bezizražajno kad ih je pogledao. — Upravo sam doznao da je lord Radnor ovdje.
— Pošao je ravno k Lottie i čučnuo pred nju kao i Nick prije njega. Kad je vidio
modricu na njezinoj ruci, pažljivo je pokazao prema njoj. — Smijem li? — Glas
mu je bio blaži no ikad.
— Da — promrmljala je Lottie i dopustila mu primiti njezinu ruku. Sir
Ross je namršteno promotrio potamnjelo zapešće. Njegovo joj je lice bilo vrlo
blizu, a sive oči toliko ljubazne i zabrinute da se Lottie zapitala kako ga je ikada
mogla smatrati oholim. Prisjetila se njegova navodnog suosjećanja sa ženama i
djecom koje je, prema Sophijinim riječima, bilo žarište njegove sudačke
karijere.
Usta sir Rossa savinula su se u slabašan, utješan osmijeh kad je pustio
njezinu ruku. — To se neće ponoviti, jamčim vam.
— Divna zabava— sarkastično je rekao Nick. — Možda nam možeš reći
tko je, dovraga, stavio lorda Radnora na popis gostiju.
— Nick — ubacila se Lottie — u redu je, uvjerena sam da sir Ross nije...
— Nije u redu — tiho je odvratio sir Ross. — Smatram se odgovornim za
ovo i ponizno vas molim da mi oprostite, Charlotte. Lord Radnor nipošto nije
bio na popisu gostiju koji sam odobrio, ali ću doznati kako je uspio dobiti
pozivnicu. — Čelo mu se nabralo kad je nastavio. — Večerašnje ponašanje
lorda Radnora bilo je bezumno i za svaku osudu... otkriva opsesiju koja
vjerojatno neće završiti ovim incidentom.
— O, završit će — prijeteći je rekao Nick. — Imam nekoliko metoda na
umu koje će Radnora izliječiti od njegove opsesije. Prije svega, ako nije otišao
odavde do trenutka kad se vratim onamo...
— Otišao je — prekinuo ga je sir Ross. — Dva redarstvenika su ovdje.
Rekao sam im neka ga odvedu što je diskretnije moguće. Smiri se, Sydney,
uzaludno je bjesnjeti poput pomahnitalog bika.
Nick je stisnuo oči. — Reci mi koliko bi ti bio miran da je netko Sophiji
načinio onakve modrice.
Sir Ross kimnuo je s kratkim uzdahom. — Shvaćam. — Njegove tamne
obrve sastale su se kad je nastavio. — Očito imaš pravo riješiti to s Radnorom
kako želiš, Sydney, a ja si neću uzimati pravo da te sprječavam ili se uplićem.
Ali, trebao bi biti svjestan da mu i sam namjeravam pristupiti te mu jasno dati

187
 BalkanDownload

do znanja da je Charlotte pod mojom zaštitom jednako kao i pod tvojom.

Činjenica da se Radnor usudio prići članu moje obitelji neprihvatljiva je
uvreda.
Lottie je bila dirnuta njegovom zabrinutošću. Nikad nije zamišljala da će
imati dva toliko moćna muškarca da je brane od lorda Radnora: ne samo svojeg
supruga, nego i supruga njegove sestre.
— Hvala vam, sir Ross.
— Nitko vas ne bi okrivio ako biste sada željeli pod kući — rekao joj je.
— Što se tiče govora koji sam večeraš namjeravao održati, možemo organizirati
drugu prigodu...
— Ne idem nikamo — mirno je rekla Lottie. — Ako vi večeras ne održite
govor, sir Ross, kunem se da ću ga održati umjesto vas.
On se iznenada nasmijao. — U redu. Ne želim se suprotstavljati vašim
željama. — Upitno je pogledao Nicka. — Hoćete li se uskoro vratiti u plesnu
dvoranu?
Nickova usta su se izvinula. — Ako Lottie to želi.
— Da, odlučno je rekla. Unatoč boli u zapešću osjećala se spremnom
suočiti se i sa samim vragom, ako je potrebno. Opazila je kako su se njih dvojica
pogledali te se bez riječi složili da će o problemu s Radnorom razgovarati u
primjerenijem trenutku.
Sir Ross ih je ponovno ostavio nasamo, a Lottie je odlučno ustala. Nick
je istog trena bio pokraj nje i uhvatio je za struk kao da se plaši da će se srušiti.
Lottie se nasmiješila njegovom pretjerano zaštitničkom stavu. — Sad sam
dobro — rekla mu je. — Doista.
Čekala je da se u Nickovim očima pojavi poznati sjaj sarkastičnog
humora, da se vrati svojoj uobičajenoj nehajnosti, ali je on ostao napet, a
njegove su oči neuobičajeno ozbiljno promatrale njezino lice. Izgledao je kao
da je želi omotati pamučnom vatom i odnijeti je daleko odatle.
— Do kraja večeri ostaješ uz mene — rekao joj je.
Lottie je zabacila glavu kako bi mu se nasmiješila. — To bi moglo biti
pametno jer se doima da mi je brendi udario u glavu.
U njegovim očima razgorjela se toplina, a jedna ruka podignula se kako
bi obuhvatila oblinu njezine dojke. — Osjećaš li vrtoglavicu?

188
 BalkanDownload

Ona se opustila pod pritiskom njegovih prstiju, a njegov je dodir

oslobodio toplinu čulnosti iz njezina podložnog tijela. Bol u zapešću gotovo je
zaboravila, a živci su joj silovito treperili kad je njegov palac bradavicu
draškanjem pretvorio u isturen vršak. — Samo kad me tako dodiruješ.
Nick je blagom rotacijom dlana dovršio neodoljivo milovanje i vratio
ruku na sigurniji teritorij. — Želim da ova vražja večer završi — rekao je. —
Dođi... što prije odemo onamo, to će Cannon prije održati svoj vražji govor.
Lottie mu je pružila golu ruku i pripremila se suspregnuti trzanje dok joj
je on navlačio usku rukavicu preko otečenog zapešća. Kad je završio, Lottie je
bila blijeda, a Nick se obilno znojio, kao da bol nije bila njezina nego njegova.
— Prokleti Radnor — promuklo je rekao odlazeći natočiti joj još jedan brendi.
— Iščupat ću mu grlo.
— Znam nešto što će ga povrijediti mnogo više nego to. — Lottie je
pažljivo podignula savijen rupčić kako bi mu obrisala vlažno čelo.
— Da? — Obrve su mu se podignule u ciničnoj radoznalosti. Njezini su
se prsti skupili oko rupčića i stisnuli ga u kuglu. Dugo je šutjela prije no što je
odgovorila, a val nade podignuo se u njezinu grlu i gotovo zaprijetio ugušiti je.
Uzela je brendi od njega i otpila gutljaj kako bi se ohrabrila. — Mogli bismo
pokušati biti sretni zajedno — rekla je. — To on nipošto ne bi mogao shvatiti...
to nikada neće imati.
Nije se mogla prisiliti pogledati ga jer je strahovala da bi u njegovim
očima mogla ugledati porugu ili odbacivanje. Ali, srce joj je počelo jako lupati
u prsima kad je osjetila kako njegova usta prelaze po njezinu tjemenu, kako se
njegove usne igraju laticama bijelih ruža dok lagano lepršaju na podignutoj svili
njezine pletenice.
— Mogli bismo pokušati — tiho se složio.

★
Lottie je nakon dvije čaše brendija osjećala ugodno ljuljanje u glavi i bila
je zahvalna za Nickovo stabilno vođenje kad su se vratili u plesnu dvoranu.
Zadivila ju je tvrdoća i snaga njegove ruke. Koliko god se teško oslonila na
njega, on je lako nosio njezinu težinu. Bio je snažan muškarac... ali do te večeri
nije mislila da je sposoban ponuditi joj toliko nježnu utjehu. Nekako je
pomislila da ni on to nije mislio o sebi. Njihove su reakcije zaobišle
razmišljanje: njezina da se obrati njemu i njegova da je obuhvati utjehom.

189
 BalkanDownload

Ušli su u plesnu dvoranu te prišli sir Rossu. Sir Ross se popeo na pomičnu
stepenicu kako bi bio vidljiv velikoj gomili u plesnoj dvorani te je glazbenicima
dao znak neka prestanu svirati i zamolio goste za pozornost. Posjedovao je
skladan, prirođeno autoritaran glas na kojem bi mu mnogo političari zavidjeli.
Plesnom dvoranom zavladala je tišina iščekivanja, novi gosti dolazili su iz
vanjskih krugova, a vojska slugu brzo se kretala između okupljenih noseći
poslužavnike s čašama šampanjca.
Sir Ross govor je započeo osvrtom na svoju sudačku karijeru i na
zadovoljstvo koje je uvijek nalazio u ispravljanju određenih nepravda. Uslijedio
je niz primjedbi odobravanja nepovredivih tradicija i obveza nasljednog
plemstva. Te su primjedbe očito godile okupljenima, među kojim je bilo mnogo
vikonta, grofova, markiza i vojvoda.
— Mislila sam da sir Ross nije veliki pobornik načela nasljeđivanja —
Lottie je šapnula Nicku.
On se neveselo nasmiješio. — Moj šogor može biti pravi glumac, ako to
želi. I zna da će podsjećanje na strogo pridržavanje tradicije pomoći prihvatiti
me kao plemića.
Sir Ross potom je opisao neimenovanog gospodina koji je predugo bio
lišen titule koja mu je s pravom pripadala. Muškarca koji je izravni potomak
ugledne obitelji i koji je proteklih godina bio potpuno posvećen služenju
javnosti.
— Stoga sam — zaključio je sir Ross — zahvalan za rijetku povlasticu
objavljivanja da će lord Sydney ponovno preuzeti titulu koju je odavno trebao
preuzeti, kao i pripadajuće mjesto u Gornjem domu. I potpuno očekujem da će
nastaviti služiti našoj zemlji i kraljici u ulozi koju je stekao rođenjem. —
Podignuo je čašu i rekao: — Nazdravimo gospodinu Nicku Gentryju, koji će od
sada biti poznat kao John, vikont Sydney.
Val čuđenja prošao je kroz gomilu. Premda je većina njih već znala što
će sir Ross objaviti, zapanjili su se čuvši te riječi izrečene naglas.
— Lord Sydney — začulo se stotinu poslušnih odjeka, a slijedili su im
mnogi poklici.
— I lady Sydney — potaknuo je sir Ross, izazvavši još jedan
entuzijastičan odgovor na koji je Lottie izvela kniks kao znak ljubaznog
uvažavanja.

190
 BalkanDownload

Kad se uspravila, dodirnula je Nickovu ruku. — Možda bi trebao

nazdraviti sir Rossu — predložila je.
On ju je znakovito pogledao, ali ju je poslušao i podignuo čašu prema
šogoru. — Nazdravimo i sir Rossu — rekao je zvonkim glasom — bez čijeg
truda večeras ne bih bio ovdje.
Gomila je odgovorila rundom povika, a sir Ross se odjednom nasmiješio,
svjestan da Nickova pažljivo sročena zdravica nije obuhvaćala ni najmanji
nagovještaj zahvalnosti.
Uslijedile su zdravice kraljici, zemlji i plemstvu, a tada je orkestar
prostoriju ispunio veselom melodijom. Sir Ross došao je zamoliti Lottie da
otplešu valcer, a Nick je pošao plesati sa Sophijom, koja je s nesputanim
osmijehom kliznula u njegovo naručje.
Lottie se nasmiješila ugledavši ih, nju vrlo svijetlu i njega vrlo tamnog,
ali vrlo slične u dojmljivoj privlačnosti. Okrenula se prema sir Rossu i pažljivo
spustila bolnu ruku na njegovo rame kad su zaplesali. On je, kao što se moglo i
očekivati, bio izvrstan plesač, samouvjeren i bilo ga je lako pratiti.
Lottie je promatrala njegovo strogo naočito lice, osjećajući mješavinu
naklonosti i zahvalnosti. — Ovo ste učinili kako biste ga spasili, zar ne? —
upitala je.
— Ne znam hoće li pomoći — tiho je rekao sir Ross.
Njegove su riječi izazvale ubod straha. Želi li reći kako vjeruje da je Nick
i dalje u kakvoj opasnosti? Ali, Nick više nije bio redarstvenik iz Ulice Bow,
uklonjen je iz opasnosti koju je njegova profesija obuhvaćala. Bio je siguran...
ako sir Ross ne želi reći da najveća opasnost za Nicka proizlazi iz njega samog.

U danima nakon javnog obznanjivanja Nickova identiteta kuća u Ulici

Betterton bila je pod opsadom posjetitelja. Gospođa Trench razgovarala je sa
svima, od Nickovih ljudi iz podzemlja do kraljičinih izaslanika. Posjetnice i
pozivnice pristizale su na vrata toliko da je srebrni pladanj u predvorju bio
pretrpan gomilom papira. U časopisima su ga nazivali “vikontom koji to ne želi
biti” te opisivali njegovo junaštvo u ulozi redarstvenika Ulice Bow. Kako su
novinari krenuli putem koji je utabao sir Ross, Nicka su u pravilu prikazivali
kao nesebičnog zaštitnika javnosti koji bi skromno radije služio običnom
čovjeku nego prihvatio dugo nekorištenu titulu. Lottie je bilo smiješno kako se
Nick ljuti zbog te nove javne slike, jer se doimalo da ga više nitko ne smatra

191
 BalkanDownload

opasnim. Neznanci su mu gorljivo prilazili jer ih više nije plašilo njegovo blago
prijeteće držanje. A to je bilo gotovo nepodnošljivo za čovjeka koji ima toliko
veliku potrebu za privatnošću.
— Uskoro im više nećeš biti zanimljiv — utješno je rekla Lottie kad se
Nick morao progurati kroz gomilu obožavatelja kako bi stigao do vrata svoje
kuće.
Uznemiren i namršten svukao je jaknu i srušio se na počivaljku u salonu
te nehajno raširio duge noge. — Nadam se da će se to dogoditi što prije. —
Gnjevno je gledao u strop. — Ova kuća je previše dostupna. Potrebna nam je
kuća s privatnim prilazom i visokom ogradom.
— Primili smo više poziva da posjetimo prijatelje na selu. — Lottie mu
je prišla i sjela na pod pokriven tepihom, a njezine suknje od muslina s
uzorkom raširile su se oko nje. Lica su im bila gotovo u istoj razini kad se Nick
naslonio na rukonaslon počivaljke s niskim naslonom. — Čak i jedan od
Westcliffa, koji nas pita želimo li doći u Stony Cross Park na dva tjedna ili
koliko već.
Nickovo lice se smrknulo. — Grof se nedvojbeno želi uvjeriti da te tvoj
vražji suprug ne maltretira.
Lottie nije mogla suspregnuti smijeh. — Moraš priznati da tada nisi bio
osobito šarmantan.
Nick je uhvatio njezine prste kad je pružila ruku kako bi mu olabavila
kravatu. — Previše jako sam te želio da bih se zamarao šarmom. — Jastučić
njegova palca pomilovao je glatke vrhove njezinih noktiju.
— Dao si naslutiti da bi me bilo koja druga žena mogla zamijeniti —
ukorila ga je.
— U prošlosti sam naučio kako je gluma da nešto ne želim najbolji način
da to dobijem.
Lottie je zbunjeno odmahnula glavom. — To uopće nema smisla. Nick
se nasmiješio, pustio njezinu ruku i poigrao se čipkastim rubom njezina
okruglog vratnog izreza. — Funkcioniralo je — istaknuo je.
Lica su im bila blizu, a njegove živo plave oči gledale su u njezine pa je
Lottie osjetila kako rumeni. — Te večeri si bio vrlo grješan.
Vrh njegova prsta lako je kliznuo u plitko udubljenje između njezinih
dojki. — Ni približno onoliko grješan koliko sam želio biti...

192
 BalkanDownload

Zvuk glasnog kucanja na vrata odjeknuo je predvorjem i stigao do salona.

Nick je povukao ruku i slušao kako gospođa Trench odlazi otvoriti vrata te
govori posjetitelju da ni lord Sydney ni njegova supruga ne primaju goste.
Nick se namrštio zbog tog podsjetnika na njihovu narušenu privatnost.
— Sad je dosta. Želim otići iz Londona.
— Koga ćemo posjetiti? Lord Westcliff bi bio savršeno...
— Ne.
— U redu — nastavila je Lottie ne dajući se smesti. — Cannonovi su u
rezidenciji u Silverhillu.
— Zaboga, ne. Ne želim provesti dva tjedna pod istim krovom sa svojim
šogorom.
— Mogli bismo otići u Worcestershire — predložila je Lottie. — Sophia
kaže da je restauracija imanja Sydney gotovo završena. Ne taji svoju želju da
vidiš rezultate njezinog truda.
On je istog trena odmahnuo glavom. — Ne želim vidjeti to vražje imanje.
— Tvoja sestra se silno potrudila zbog tebe, ne bi je valjda povrijedio?
— Nitko to nije tražio od nje. Sophia si je sama uzela taj zadatak, a ja je
nipošto neću zasipati zahvalnošću zbog toga.
— Čula sam da je Worcestershire prilično lijep. — Lottie je dopustila da
se u njezinu glasu pojavi ton čeznutljivosti. — Zrak bi ondje bio mnogo
ugodniji, London je ljeti užasan. A jednoga dana voljela bih vidjeti gdje si
rođen. Ako sada ne želiš poći, razumijem, ali...
— Ondje nema slugu — pobjednički je istaknuo.
— Mogli bismo otputovati s najnužnijim slugama. Ne bi li bilo ugodno
biti u prirodi, u vlastitom domu, umjesto da posjećujemo nekoga? Samo dva
tjedna?
Nick je šutio, stisnuvši oči. Lottie je osjetila sukob u njemu, želju da joj
ugodi zaraćenu sa silovitom nesklonošću da se vrati na mjesto koje je napustio
prije mnogo godina. Ne bi mu bilo ugodno suočiti se s tim sjećanjima i prisjetiti
se bolnosti iznenadnog gubitka roditelja.
Lottie je spustila pogled prije no što je u njima vidio suosjećanje koje bi
zacijelo pogrešno protumačio. — Reći ću Sophiji da ćemo njezin poziv
prihvatiti neki drugi put. Shvatit će...
— Poći ću — otresito je rekao.

193
 BalkanDownload

Lottie ga je iznenađeno pogledala. Bio je vidljivo napet, odjeven u

nevidljivi oklop. — Nije potrebno — rekla je. — Otići ćemo na neko drugo
mjesto, ako želiš.
On je odmahnuo glavom, a usta su mu se cinično izvinula. — Najprije
želiš otići u Worcestershire, a tada ne želiš. Dovraga, žene su čudne.
— Nisam čudna — pobunila se. — Samo ne želim da pođeš i cijelo
vrijeme se srdiš na mene.
— Ne srdim se. Muškarci se ne srde.
— Uzrujavaju se? Ogorčeni su? Ljute se? — Nježno mu se nasmiješila
želeći da ga može zaštititi od noćnih mora, sjećanja i demona u njemu.
Nick je zaustio odgovor, ali kako je ona gledala u njega, doimalo se da je
zaboravio koji bi izraz izabrao. Posegnuo je prema njoj, ali je odjednom
zaustavio taj pokret. Lottie je gledala kako ustaje s počivaljke te zapanjujuće
brzo odlazi iz salona.

Putovanje u Worcestershire u normalnim bi okolnostima trajalo jedan

dan, dovoljno da većina putnika s dovoljno sredstava izabere prijeći dio puta,
prenoćiti u kojem konačištu i stići kasnije prijepodne. Međutim, Nick je
insistirao da put prijeđu gotovo bez zaustavljanja, osim kako bi promijenili
konje i okrijepili se.
Premda je Lottie nastojala prihvatiti to mirno, bilo joj je teško održavati
veseo stav. Vožnja kočijom bila je naporna, ceste su bile neravne, a neprestano
klepetanje i ljuljanje izazivalo joj je blagu mučninu. Kad je Nick vidio njezinu
nelagodu, izraz njegova lica postao je sumoran i odlučan pa se ozračje pogoršalo
i utonulo u tišinu.
Najnužniji sluge poslani su dan prije njihova dolaska kako bi nabavili
hranu i pripremili sobe. Dogovoreno je da će Cannonovi sljedećeg jutra doći u
posjet. Sir Rossova ladanjska kuća bila je, prikladno, udaljena samo sat vremena
putovanja.
Posljednji slabašni sjaj zalazećeg Sunca povlačio se s neba kad je kočija
stigla u Worcestershire. Koliko je Lottie vidjela, grofovija je bila plodna i
bogata. Bujne, zelene livade i lijepo uređene farme prekrivale su nizinu te
mjestimično uzmicale pred zelenim brežuljcima pokrivenim debelim, bijelim
ovcama. Mreža kanala koja se širila od rijeka pružala je tom području lak put
za trampu i trgovinu. Svaki prosječan posjetitelj Worcestershirea na taj bi

194
 BalkanDownload

krajolik nedvojbeno reagirao užitkom. Ali, Nick je bio sve mrzovoljniji pa je sa

svakim okretom kotača, koji ih je približavao zemlji obitelji Sydney, iz svake
njegove pore isijavala namrgođena nevoljkost.
Naposljetku su skrenuli na dug, uzak prilaz koji se pružao više od
kilometra prije no što je na vidiku pojavila lijepa kuća. Svjetlost vanjskih
svjetiljki bacala je topao sjaj na ulaz pa su prednji prozori blistali kao crni
dijamanti. Lottie je nestrpljivo razmaknula zavjese na prozoru kočije kako bi
bolje vidjela.
— Divno je — rekla je, a srce joj je brzo kucalo od uzbuđenja. — Baš kao
što je Sophia opisala. — Velika kuća građena u paladijanskom stilu bila je lijepa,
iako ni po čemu osobita kombinacija crvenih opeka, bijelih stupova i preciznih
zabata dizajniranih uredno simetrično. Lottie se svidjela na prvi pogled.
Kočija je stala pred ulazom. Nickovo lice bilo je bezizražajno kad je izašao
iz kočije i pomogao Lottie sići. Popeli su se stepenicama prema dvostrukim
vratima, a gospođa Trench uvela ih je u veliko, ovalno predvorje popločano
sjajnim ružičastim mramorom.
— Gospođo Trench — srdačno je rekla Lottie — kako ste?
— Vrlo dobro, milady. A vi?
— Umorno, ali mi je laknulo jer sam napokon ovdje. Jeste li do sada naišli
na kakve teškoće s kućom?
— Ne, milady, ali je posla mnogo. Jedan dan nipošto ne može biti
dovoljan za pripremu...
— U redu je — s osmijehom je rekla Lottie. — Lordu Sydneyju i meni
nakon ovog dugog putovanja potrebno je samo čisto mjesto za spavanje.
— Sobe su pripremljene, milady. Da vas odmah odvedem gore ili želite
večeru... — Glas joj je utihnuo kad je pogledala Nicka.
Lottie je, slijedeći njezin pogled, uvidjela da njezin suprug gleda glavno
predvorje kuće kao da je opčinjen. Doimalo se da gleda predstavu koju nitko
drugi ne vidi, a njegov pogled slijedio je nevidljive glumce koji prelaze preko
pozornice kako bi izgovorili svoj tekst. Lice mu je bilo rumeno kao da gori u
groznici. Bez riječi je hodao predvorjem kao da je sam te istraživao oklijevajući
kao izgubljeni dječak.
Lottie nije znala kako da mu pomogne. Jedan od najtežih zadataka koje
je ikada morala obaviti bio je bezbrižnim tonom odgovoriti domaćici, ali je to
nekako uspjela.

195
 BalkanDownload

— Ne, hvala vam, gospođo Trench. Mislim da večera neće biti potrebna.
Mogli biste poslati nešto vode i bocu vina u našu sobu. I neka sluškinje izvade
samo nekoliko stvari za ovu noć. Ostalo mogu sutra raspakirati. Lord Sydney i
ja u međuvremenu ćemo poći u obilazak.
— Da, milady. Pobrinut ću se da vaše osobne stvari odmah budu
izvađene. — Domaćica je otišla dovikujući upute dvjema sluškinjama, koje su
brzo potrčale hodnikom.
Kako je stropni luster ostao neupaljen, sjenovito ozračje ublažavale su
samo dvije svjetiljke. Lottie je slijedila supruga do lučnog prolaza na kraju
hodnika, kroz koji se ulazilo u galeriju portreta. Zrak je bio prožet svježim
mirisima novih vunenih tepiha i svježe boje.
Lottie je promatrala Nickov profil dok je on gledao upadljivo gole zidove
galerije. Pretpostavila je da se on prisjeća slika koje su se nekoć nalazile na tim
praznim mjestima. — Doima se da ćemo morati kupiti koju umjetninu —
primijetila je.
— Sve su prodane kako bi se otplatili očevi dugovi.
Lottie mu se približila i pritisnula obraz o sukno njegove jakne, mjesto
na kojem je rub njegova ramena prelazio u tvrdu, nabreklu, mišićavu ruku. —
Bi li mi pokazao kuću?
Nick je dugo šutio. Kad je pogledao njezino podignuto lice, oči su mu bile
sumorne od spoznaje da od dječaka koji je svojedobno živio ondje više nije
ostalo ništa. — Ne večeras. Moram je vidjeti sam.
— Shvaćam — rekla je Lottie i uvukla ruku u njegovu. — Prilično sam
umorna. Svakako bih radije da me u obilazak kuće povedeš sutra ujutro, na
dnevnoj svjetlosti.
Njegovi su prsti pritisak uzvratili jedva osjetnim stiskom, a tada ju je
pustio. — Odvest ću te gore.
Ona je razvukla usne u oblik osmijeha. — Nema potrebe. Otpratit će me
gospođa Trench ili koji od slugu.

Sat je negdje u kući odzvonio pola jedan u noći kad je Nick napokon ušao
u spavaću sobu. Lottie nije mogla spavati unatoč iscrpljenosti pa je uzela roman
iz jednog od svojih kovčega te ostala budna čitajući sve dok ga nije napola
pročitala. Spavaća soba bila je ugodno utočište, krevet je bio bogato opremljen
izvezenim svilenim prekrivačem i jednakim zavjesama, a zidovi su bili obojeni

196
 BalkanDownload

nježnom nijansom zelene. Lottie je bila zaokupljena pričom pa je čitala sve dok
nije začula škripu podnih dasaka.
Kad je ugledala Nicka na vratima, odložila je roman na noćni stolić.
Strpljivo je čekala da progovori te se pitala koliko je sjećanja uzburkao šetnjom
kućom, koliko mu je nijemih gostiju prešlo preko puta.
— Trebala bi spavati — naposljetku je rekao.
— I ti. — Lottie je odmaknula pokrivač. Nakon dulje stanke upitala je:
— Hoćeš li doći u moj krevet?
Njegov je pogled kliznuo preko nje, zadržavši se na nabranom prednjem
dijelu spavaćice, jedne od onih čednih, s visokim vratnim izrezom, koja ga je
uvijek pouzdano uzbuđivala. Izgledao je vrlo usamljeno, vrlo razočarano...
uvelike onako kako je izgledao kad su se upoznali.
— Ne večeras — rekao je drugi put te večeri.
Pogledi su im se sreli pa su se neko vrijeme gledali u oči. Lottie je znala
da bi bilo mudro održavati fasadu opuštene nezainteresiranosti. Biti strpljiva s
njim. Njezini zahtjevi i njezine frustracije samo bi ga otjerali.
Ali, užasnula se kad je čula samu sebe kako odvažno kaže:
— Ostani.
Oboje su znali da ne traži nekoliko minuta ni nekoliko sati. Željela je
čitavu noć.
— Znaš da to ne mogu — glasio je njegov tih odgovor.
— Nećeš mi nauditi. Ne bojim se tvojih noćnih mora. — Lottie se
uspravila te zagledala u njegovo mirno lice. Odjednom više nije mogla
susprezati poplavu nepromišljenih riječi, a glas joj je postao bolan od emocija.
— Želim da ostaneš sa mnom. Želim ti biti blizu. Reci mi što se dogodilo, što
ti je prouzročilo takve noćne more. Reci mi što te toliko proganja.
— Ne, Lottie. — Ali, umjesto da ode, ostao je u sobi kao da njegova
stopala ne slušaju zapovijedi njegova mozga.
Lottie je odjednom shvatila razmjere njegove mučne žudnje da joj se
povjeri te jednako čvrstog vjerovanja da bi ga ona odbacila kad bi to učinio.
Počeo se obilno znojiti, a koža mu je blistala kao mokra bronca. Nekoliko
pramenova kose boje samurovine prilijepilo se za vlažnu površinu njegova čela.
Njezina želja da ga dodirne bila je neizdrživa, ali je ona nekako ipak ostala na
mjestu.

197
 BalkanDownload

— Neću ti okrenuti leđa — mirno je rekla. — Što god bilo. Dogodilo se

u brodskom zatvoru, zar ne? Vezano je uz Nicka Gentryja. Jesi li ga ti ubio kako
bi mogao preuzeti njegovo mjesto? To te muči?
Po načinu na koji se Nick trgnuo vidjela je da je pogodila blizu istine.
Napuklina u njegovu oklopu postala je šira pa je odmahnuo glavom
pokušavajući se snaći u tome. Nije mu uspjelo pa joj je uputio pogled pun
prijekora koliko i očaja. — Nije bilo tako.
Lottie nije željela odvratiti pogled. — Nego kako?
Obrisi njegova tijela su se promijenili, opustili su se svojevrsnu očajnu
pomirenost. Naslonio se jednim ramenom na zid, djelomično od nje, oštro
zagledan u daleku točku na podu.
— Završio sam u zatvoru jer sam bio odgovoran za smrt jednog čovjeka.
Tada mi je bilo četrnaest. Pridružio sam se skupini drumskih razbojnika i jedan
starac umro je dok smo pljačkali njegovu kočiju. Nedugo potom svima nam je
suđeno i svi smo osuđeni. Previše sam se sramio ikome reći tko sam pa sam
samo rekao da sam John Sydney. Preostala četvorica iz skupine uskoro su
obješena, ali je mene sudac zbog moje dobi osudio na blažu kaznu. Deset
mjeseci na Scarboroughu.
— Sir Ross bio je sudac koji te je osudio — promrmljala je Lottie sjetivši
se što joj je Sophia rekla.
Ogorčen osmijeh izvinuo je Nickova usta. — Nismo znali da ćemo
jednoga dana biti šogori. — Još se jače naslonio na zid. — Čim sam kročio na
brod, znao sam da ondje neću izdržati ni mjesec dana. Brzo vješanje bilo bi
mnogo milosrdnije. Brod su nazivali Duncombeovom akademijom, a
Duncombe je bio zapovjednik. Pola njegovih zarobljenika upravo je bilo
pomrlo od tifusa. Ti su bili sretnici.
Brod je bio manji od drugih koji su bili usidreni nedaleko od obale.
Mogao je primiti stotinu zatvorenika, ali su u veliki prostor u potpalublju
nagurali još pedesetak. Strop je bio toliko nizak da se nisam mogao uspraviti.
Zatvorenici su spavali na golom podu platforme izgrađene s obje strane palube.
Svakom je dodijeljen prostor za spavanje dug metar i osamdeset centimetara te
širok pedeset centimetara. Najveći dio vremena bili smo dvostruko okovani, a
neprestano zveckanje lanaca bilo je nepodnošljivo.
Ali, najgori je bio vonj. Malokad nam je bilo dopušteno oprati se; uvijek
je vladala nestašica sapuna, a i prali smo se morskom vodom. I nije bilo potpune

198
 BalkanDownload

ventilacije nego samo redovi otvorenih prozorčića sa strane mora. Smrad je

zbog toga bio toliko jak da je znao svladati čuvare koji bi ujutro prvi otvorili
vrata. Jednom sam čak vidio kako se jedan onesvijestio od njega. Tijekom
razdoblja dok smo bih zatvoreni, od rane večeri do otvaranja vrata u zoru,
zatvorenici su bili sami, bez čuvara ili časnika koji bi ih držali na oku.
— Što su tada radili? — upitala je Lottie.
Njegove su se usne rastvorile u neljudskom osmijehu od kojeg je
zadrhtala. — Kockali, tukli se, snovali planove bijega i ševili jedan drugoga.
— Što ta riječ znači?
Nick ju je brzo pogledao, naizgled iznenađen tim pitanjem. — Znači
silovati.
Lottie je zbunjeno odmahnula glavom. — Ali, muškarca nije moguće
silovati.
— Uvjeravam te — sarkastično je rekao Nick — da jest. A ja sam to vrlo
žarko želio izbjeći. Nažalost, dječaci moje dobi, četrnaestogodišnjaci i
petnaestogodišnjaci, bili su najvjerojatnije žrtve. Neko vrijeme bio sam siguran
zato što sam se sprijateljio s drugim dječakom koji je bio nešto stariji i mnogo
prekaljeniji nego ja.
— Nick Gentry?
— Da. Čuvao me je dok sam spavao, poučavao me je kako se mogu
braniti... prisiljavao me je jesti kako bih preživio, čak i kad je hrana bila toliko
odvratna da sam je jedva uspijevao progutati. Razgovor s njim držao je moj um
zaokupljenim onih dana kad sam mislio da ću poludjeti od dokolice. Bez njega
ne bih preživio, i znao sam to. Strahovao sam od dana kad će otići s broda. Šest
mjeseci nakon što sam se ukrcao na Scarborough, Gentry mi je rekao da bi za
tjedan dana trebao biti pušten. — Kad je Lottie ugledala izraz njegova lica,
utroba joj se stegnula u hladne čvorove. — Za samo jedan tjedan, nakon što je
u toj paklenoj rupi preživio dvije godine. Trebao sam biti sretan zbog njega.
Ali, nisam. Mislio sam samo na svoju sigurnost, koja nakon njegova odlaska
neće trajati ni pet minuta.
Zastao je, klizeći dublje u sjećanja.
— Što se dogodilo? — tiho je upitala Lottie. — Reci mi.
Njegovo lice postalo je bezizražajno. Duša mu je čvrsto stisnula tajne, ne
želeći ih pustiti. Čudan, hladan osmijeh zatitrao je na njegovim usnama kad je
progovorio s krajnjim samoprijezirom. — Ne mogu.

199
 BalkanDownload

Lottie je ukočila noge kako ne bi iskočila iz kreveta i potrčala prema

njemu. Vrelina neisplakanih suza ispunila joj je oči dok je gledala njegovu
mračnu, zasjenjenu priliku. — Kako je Gentry umro? — upitala je.
Njegovo grlo se pokretalo kad je odmahnuo glavom.
Suočena s njegovom nijemom borbom, Lottie je pokušala pronaći način
da uspostavi ravnotežu. — Ne boj se — šapnula je, — Ostat ću s tobom kako
god bilo.
On je odvratio pogled i snažno stisnuo oči kao da je upravo izložen
blještavoj svjetlosti nakon što je mnogo vremena proveo u tami. — Jedne noći
napao me je jedan od zatvorenika. Ime mu je bilo Styles. Odvukao me je s
platforme dok sam spavao i prikliještio me za pod. Borio sam se svim silama,
ali je on bio dvostruko veći od mene, a nitko se nije htio uplesti. Svi su ga se
bojali. Pozvao sam Gentryja kako bi odvukao gada s mene prije no što me... —
Zastao je i ispustio čudan zvuk, drhtav smijeh u kojem nije bilo ni traga
humora.
— I je li ti pomogao? — upitala je Lottie.
— Jest... glupi gad. — Dah mu je zastao u tihom jecaju. — Znao je da je
besmisleno činiti bilo što za mene. Da me tada nisu silovali, učinili bi to nakon
njegova oslobađanja. Nisam ga trebao moliti za pomoć, a on mi je nije trebao
pružiti. Ali, on je odgurnuo Stylesa i...
Uslijedila je još jedna duga stanka. — Je li Nick umro u toj tučnjavi? —
Lottie se prisilila upitati.
— Kasnije te noći. Time što mi je pomogao pretvorio je Stylesa u svojeg
neprijatelja, a osveta je stigla prilično brzo. Styles je neposredno prije jutra
zadavio Nicka u snu. Kad sam shvatio što se dogodilo, bilo je prekasno. Pošao
sam k Nicku... pokušao sam ga osvijestiti, potaknuti ga disati. On se nije
pomicao. Ohladio se na mojim rukama. — Čeljust mu je zadrhtala i grubo se
nakašljao.
Lottie nije mogla dopustiti da povjeravanje završi na tome, da ne dozna
čitavu priču. — Kako si zamijenio uloge s Gentryjem?
Pomoćni medicinski časnik i jedan od čuvara svakog jutra dolazili su
pokupiti tijela ljudi koji su umrli tijekom noći, od bolesti, gladi ili nečega sto
su nazivali “malodušnošću”. Oni koji nisu dovršili proces umiranja, odneseni
su na prednju palubu. Ja sam glumio da sam bolestan, što mi u tom trenutku
nije bilo teško. Obojicu su nas odnijeli na palubu, a tada su me pitali tko sam

200
 BalkanDownload

te znam li ime preminuloga. Čuvari ni o jednom zatvoreniku nisu znali gotovo

ništa, njima smo svi bili isti. I zamijenio sam odjeću s njegovim... njegovim
truplom pa nisu imali mnogo razloga posumnjati kad sam im rekao da sam Nick
Gentry te da je mrtav mladić John Sydney. Sljedećih nekoliko dana bio sam na
prednjoj palubi i glumio bolest kako me ne bi poslali natrag u zatvorsko
potpalublje. Drugi koji su doneseni onamo bih su previše bolesni ili previše
slabi da bi marili za to kako mi je ime.
— I uskoro su te pustili — tiho je rekla Lottie — umjesto Gentryja.
— On je pokopan u masovnoj grobnici nedaleko od pristaništa, a ja sam
pušten na slobodu. I sada mi je njegovo ime stvarnije nego vlastito.
Lottie je bila preplavljena emocijama. Nije čudno da je želio zadržati ime
Nicka Gentryja. Zacijelo je na određeni način osjećao da zadržavanjem njegova
imena može dio njega održati na životu. To je ime bilo talisman, novi početak.
Lottie nije mogla shvatiti količinu srama koju je povezao sa svojim istinskim
identitetom, uvjeren da je odgovoran za prijateljevu smrt. To, dakako, nije bila
njegova krivnja. Ali, čak i kad bi ga uspjela prisiliti da prizna manjkavosti
svojeg razmišljanja, ne bi mogla odagnati njegov osjećaj krivnje.
Ustala je i osjetila kako joj debeo, vuneni tepih bocka bosa stopala. Kad
mu je prišla, bila je preplavljena osjećajem krajnje nesposobnosti. Ako mu
pristupi ljubazno, on će to doživjeti kao sažaljenje. Ako ne kaže ništa, shvatit
će to kao znak prijezira ili gađenja.
— Nick — tiho je rekla, ali je on nije htio pogledati. Stala je pred njega i
slušala isprekidan obrazac njegova disanja. — Nisi pogriješio zovući upomoć.
A on ti je htio pomoći, kao što bi svaki istinski prijatelj htio. Nijedan od vas
nije ni u čemu pogriješio.
On je prešao rukavom preko očiju i drhtavo udahnuo. — Ukrao sam mu
život.
— Ne — požurila je reći Lottie. — On ne bi želio da ostaneš ondje, kome
bi to koristilo? — Vruć curak dodirnuo je kut njegovih usana i začinio ga solju.
Kako li je dobro razumjela krivnju, mržnju prema sebi, kojom je urodila,
osobito u nedostatku opraštanja. A osoba od koje je Nick trebao oprost bila je
mrtva. — On ne može doći odriješiti te — rekla je. — Ali, ja ću govoriti u
njegovo ime. Kad bi mogao, rekao bi ti: “Oprošteno ti je. Sad je sve u redu. U
miru sam, a i ti bi trebao biti. Već si odavno trebao oprostiti samome sebi.”
— Kako znaš da bi to rekao?

201
 BalkanDownload

— Znam zato što bi to rekao svatko kome je stalo do tebe. A njemu je

bilo stalo do tebe jer da nije, ne bi riskirao život kako bi te zaštitio. — Lottie
mu je prišla i obavila ruke oko njegova krutog vrata. — I meni je stalo do tebe.
— Morala je upotrijebiti čitavu težinu svojega tijela kako bi ga savinula prema
sebi. — Volim te — šapnula je. — Molim te, nemoj me odgurnuti. — I stavila
je usta na njegova.
Njemu je bilo potrebno mnogo vremena da odgovori na nježan pritisak
njezinih usana. Iz grla je ispustio slabašan zvuk, a tada su se njegove drhtave
ruke polako približile njezinu licu, držeći je mirno dok su se njegova usta
spajala s njezinim. Obrazi su mu bili vlažni od znoja i suza, a njegov je poljubac
bio toliko strastven da ju je gnječio.
— Pomaže li ti čuti te riječi? — šapnula je Lottie kad su se njegova usta
odmaknula.
— Da — promuklo je rekao.
— Tada ću ih izgovoriti kad god budeš imao potrebu čuti ih, sve dok ne
povjeruješ. — Stavila je ruku iza njegova vrata i povukla mu glavu kako bi ga
još jednom poljubila.
Nick ju je zatekao iznenadnom neobuzdanošću. Podignuo ju je
zastrašujuće lako, odnio do kreveta i spustio na madrac. Svukao se derući
tkaninu s gumbima umjesto da ih polako otkopča. Brzo se popeo na nju,
opkoračio je i rukama poderao prednji dio njezine spavaćice. Ona je maglovito
shvatila da je Nickova potreba da bude u njoj toliko silovita da je potpuno
izgubio nadzor nad sobom. Klečeći široko razmaknutih koljena, upro je glavom
penisa u nju, zahtijevajući ulazak. Njezino tijelo nije bilo spremno pa je bila
suha i uska unatoč spremnosti da ga primi.
Nick je kliznuo niz njezino tijelo i uzeo je ustima, a njegove velike ruke
uhvatile su njezine kukove te ih čvrsto pritisnule za krevet kad se iznenađeno
izvinula prema gore. Njegov je jezik uronio u nju, vlažeći i omekšavajući
nježno tkivo. Našavši osjetljiv vršak tik iznad ranjivog otvora, prešao je
površinom jezika preko njega, pa još jednom, i još jednom, sve dok nije osjetio
intiman miris njezine žudnje. Podignuo se, ponovno se nadvio nad nju i
zarinuo svoj tvrd organ u nju.
Doimalo se da je njegova slijepa silovitost iščeznula čim je ušao u njezino
toplo tijelo. Bio je nad njom, njegove mišićave ruke bile su osovljene s obje
strane njezine glave, a njegova su se prsa pomicala u dubokim, nepravilnim

202
 BalkanDownload

udisajima. Lottie je bila prikliještena ispod njega, a njezina je put pulsirala oko
debelog penisa koji je prodro u nju.
Njegova su se usta ponovno spustila na njezina, taj put blago, dok ju je
svladavao dugim, izazovnim poljupcima i vrhom jezika milovao unutrašnjost
njezinih usta. Ona se bila potajno s dragošću sjećala njegovih drugih poljubaca,
slatko vatrenih dodira neznančevih usana... ali je taj bio mnogo drugačiji,
ozbiljan, omamljujući i moćan. Žudjela je za njegovim dodirom i uzdahnula od
olakšanja kad su njegovi prsti blago potegnuli njezine bradavice. Primijenio je
svu svoju vještinu kako bi je uzbudio, draškao ju je plitkim potezima koji nisu
zadovoljavali nego su mamili. Lottie je željela još pa ga je pokušala privući bliže.
On se opirao i održavao lijeni ritam, ušutkavajući je poljupcima kad god se
pobunila. Odjednom se zarinuo u nju jednim dugim pokretom. Lottie je u
nevjerici pogledala njegovo usredotočeno lice. — Što to radiš? — tiho je
upitala.
Njegova su usta prelazila preko njezinih u poljupcima nježne vatre. A
kad ju je svladao, postupno je shvatila obrazac koji je ponavljao u njoj... osam
plitkih prodiranja, dva duboka... sedam plitkih, tri duboka... i tako nastavio sve
dok nije izveo deset jakih, dubokih prodiranja. Lottie je kriknula od užitka koji
ju je zgrčio, a njezini su se kukovi podignuli prema njegovom skliskom djelu
kad ju je ispunio eksplozivan osjet. Kad je zažareni užitak počeo blijedjeti, Nick
je tek malo promijenio njihove položaje, pomaknuvši se malo više iznad nje,
razmaknuvši joj koljena još šire i promijenivši kut svojega penisa. Prodro je
duboko, sjedinivši njihova tijela, te polagano i ujednačeno kružio kukovima.
— Ne mogu — bez daha je rekla Lottie, shvativši što on želi i znajući da
nije moguće.
— Dopusti — šapnuo je Nick, neumoran i vraški vješt, te nastavio polako
kružiti, pružajući joj užitak svojim tijelom.
Ona je bila zapanjena uvidjevši koliko se vrelina brzo ponovno pojavila,
njezinim osjetilima godila je strpljiva stimulacija, a njezina je ženskost postala
skliska i otečena dok se on pokretao u njoj, preko nje, prema njoj. — Oh... oh...
— Zvukovi su se parali iz njezina grla kad je dosegnula još jedan vrhunac, udovi
su joj se zgrčili, a obraz joj se snažno utisnuo u njegovo rame.
A on je tada ponovno započeo cijeli ciklus. Devet puta plitko, jednom
duboko...
Lottie više nije znala ni koliko puta ju je doveo do ekstaze ili koliko je
vremena prošlo dok su vodili ljubav. Šaptao joj je u uho... tepao... intimno je

203
 BalkanDownload

veličao... govorio joj koliko ga tvrdim čini... koliko je ugodna oko njega...
koliko je želi zadovoljiti. Pružio joj je više užitka no što se doimalo mogućim
izdržati sve dok ga napokon nije zamolila da prestane jer joj je tijelo drhtalo od
iscrpljenosti.
Nick je nevoljko pristao, još jednom duboko prodro i s drhtavim
uzdahom oslobodio svoju potisnutu žudnju. Ponovno ju je kompulzivno
poljubio dok je izlazio iz njezina zadovoljenog tijela. Lottie je jedva imala snage
podignuti ruku, ali je uspjela uhvatiti njegovu i nerazgovijetno promrmljala:
— Bi li ostao?
— Da — čula je kao je rekao. — Da.
Njoj je laknulo pa je, umorna, brzo utonula u vrlo dubok san.

204
 BalkanDownload

TRINAESTO POGLAVLJE

S unčeva svjetlost dopirala je kroz prozore, koje je Lottie sinoć ostavila

otvorene kako bi ulazio svjež zrak. Zijevnula je i protegnula se, a tada s
nelagodom trgnula zbog boli napetih mišića bedara i neuobičajene boli koju je
osjećala u svojoj...
Odjednom se sjetila prošle noći i okrenula se. Drhtaj užitka prošao je
njezinim tijelom kad je vidjela kako Nick pokraj nje spava na trbuhu, kako
njegova duga, mišićava leđa blistaju na sve jačoj svjetlosti. Glava mu je bila
napola zagnjurena u jastuk, a usne blago rastvorene u snu. Noćni izrast guste
brade zasjenjivao je njegovu čeljust te činio mrlju zapuštenosti na njegovu
naočitom licu. Lottie nikad nije doživjela toliko strastveno zanimanje za bilo
koga ili bilo što... tu žarku želju da dozna sve pojedinosti njegova uma, tijela i
duše... čisti užitak bivanja u njegovoj blizini.
Kad se podignula na jedan lakat, shvatila je da nikad nije imala priliku
opušteno ga gledati. Linije njegova tijela bile su skladne i jake, njegova široka
leđa sužavala su se u vitak struk i kukove, mišići su mu bili čvrsti, ali glatki.
Lottie se divila čvrstoj oblini njegove stražnjice, pokrivene plahtom koja mu je
ležala nisko na kukovima.
I poželjela je vidjeti još. Oprezno je pogledala njegovo smireno lice i
posegnula prema rubu bijele tkanine te ga počela pomicati s njegovih leđa. Sve
niže i niže...
Nick je pružio ruku i uhvatio je za zapešće toliko brzo da je ostala bez
daha. Oči su mu se otvorile i ošamućeno je gledale, a osmijeh je osvijetlio tople
plave dubine. Kad je progovorio, glas mu je bio grub od sna. — Nije pošteno
pohotno zuriti u muškarca koji spava.
— Nisam pohotno zurila — vragolasto je rekla Lottie. — Žene to ne čine.
— Odvažno ga je procijenila pogledom. — Ali, sviđa mi se kako ujutro izgledaš.
Nick ju je pustio i odmahnuo glavom, puhnuo u nevjerici i prstima
prošao kroz raščupanu kosu. Okrenuo se na bok otkrivajući prsa prekrivena
gustim, tamnim kovrčama.

205
 BalkanDownload

Lottie je došla u iskušenje kojem nije mogla odoljeti pa mu se približila

toliko da je utisnula grudi u njegove tople dlake. — Jesi li sa svojom
prijateljicom ikada proveo noć? — upitala je ispreplićući noge s njegovim.
— Misliš na Gemmu? Zaboga, ne.
— Tada sam ja prva žena s kojom si spavao — zadovoljno je rekla.
On ju je nježno dodirnuo i vrhovima prstiju prešao po svilenoj oblini
njezina ramena. — Da.
Lottie se nije pobunila kad ju je on okrenuo na leđa i spustio glavu na
njezine grudi. Bile su bolne i osjetljive od njegove pozornosti pa je naglo
udahnula osjetivši njegov vreo, nježan jezik kako kruži preko ružičaste
bradavice. Opustila se pod njim te uživala u klupku sunčevih zraka i bijele
tkanine, rukama obujmivši njegovu tamnu glavu...
— Nick, ne možemo — odjednom je rekla. Pogled joj je skočio na sat
iznad kamina. — Zaboga, kasnimo!
— Kamo kasnimo? — upitao ju je prigušenim glasom, odupirući se
njezinom nastojanju da odgurne njegovo teško tijelo.
— Sophia i sir Ross obećali su doći u deset sati. Imamo jedva dovoljno
vremena da se okupamo i odjenemo, oh, siđi s mene, moram požuriti!
Nick se mrzovoljno namrštio i dopustio joj da izmigolji ispod njega. —
Želim ostati u krevetu.
— Ne možemo. Obilazimo kuću sa Sophijom i sir Rossom, a ti ćeš biti
ugodan i hvaliti sjajan posao koji je tvoja sestra obavila te im oboma zahvaliti
za njihovu velikodušnost. A tada ćemo ih počastiti ranom večerom, nakon koje
će se oni vratiti u Silverhill.
Nick je ležao na boku gledajući kako ona ustaje. — To će biti za najmanje
dvanaest sati. Neću uspjeti toliko dugo držati ruke podalje od tebe.
— Tada ćeš morati domisliti način da... — Lottie je zastala i oštro
udahnula kad se uspravila.
— Što je? — pozorno ju je upitao.
Lottie je porumenjela od glave do pete. — Boli me. Ono... ono što me
inače ne boli.
Nick je odmah shvatio. Sramežljiv osmijeh dodirnuo mu je usne, a tada
je pognuo glavu u neuvjerljivom kajanju. — Žao mi je. Posljedica tantričkog
vođenja ljubavi.

206
 BalkanDownload

— Dakle, to je bilo to? — Lottie je od šepala do naslonjača nedaleko od

kamina, na kojem je bila ostavila ogrtač. Žurno se omotala njime.
— Staro indijsko umijeće — objasnio joj je. — Ritualizirane metode s
ciljem produljivanja snošaja.
Lottieno rumenilo nije popuštalo jer se prisjetila što joj je prošle noći
radio. — Pa, nedvojbeno je bio produljen.
— Zapravo nije. Stručnjaci za tantru često imaju seksualne odnose po
devet ili deset sati.
Ona ga je užasnuto pogledala. — Bi li ti to mogao, ako bi htio?
Nick je ustao i prišao joj nimalo sramežljiv u svojoj golotinji. Uzeo ju je
u naručje i zagnjurio lice u njezinu meku, plavu kosu, igrajući se slobodnom
pletenicom koja joj je visjela niz leđa. — S tobom bih pokušao bilo što — rekao
je i nasmiješio se uz njezinu sljepoočnicu.
— Ne, hvala. I ovako jedva hodam. — Prebirala je po primamljivim
dlakama na njegovim prsima i pronašla vrh njegove bradavice.
— Bojim se da neću poticati nijednu od tvojih tantričkih praksa.
— To je u redu — ljubazno je odgovorio. — Postoji i drugo što možemo
raditi. — Glas mu se zavodnički produbio. — Nisam ti još ni počeo pokazivati
što sve znam.
— Toga sam se i bojala — rekla je, a on se nasmijao.
Njegova velika ruka obujmila je njezin potiljak i povukla ga tako da joj
je lice bilo podignuto prema njegovom. Lottie je bila zapanjena izrazom u
njegovim očima, vrelinom koja je tinjala u beskrajno dubokim plavim
bunarima. Njegova su se usta polako spustila na njezina kao da je mislio da bi
se mogla izvući. Shvatila je da se on plaši kako je njezina spremnost da ga ljubi
možda isparila s dolaskom jutarnje svjetlosti. Smirila se i dopustila da joj se oči
zatvore kad je osjetila kako baršunasta toplina njegovih usta pokriva njezina.

U danima koji su uslijedili Nick je jedva prepoznavao samoga sebe.

Njegova ispovijed Lottie i njezina zapanjujuća reakcija na njega promijenili su
sve. Sve to što joj je rekao trebalo ju je odbiti, ali ga je ona umjesto toga
prihvatila bez oklijevanja. Nije shvaćao zašto. Pozorno ju je gledao tražeći
znakove kajanja, misleći da će doći k sebi. Ali, očekivano odbacivanje nije se
dogodilo. Lottie mu se otvorila na sve načine, seksualno i emocionalno.

207
 BalkanDownload

Njezino povjerenje ga je plašilo. Plašila ga je vlastita potreba za njom. Bože,

koliko li je njegova neovisnost ugrožena...
Međutim, doimalo se da to ne može spriječiti.
Suočen s tom neizbježnošću, Nick nije imao drugog izbora doli predati
joj se. A iz dana u dan dopuštao joj je prodrijeti sve dublje u njega, toj opasnoj
toplini koja izaziva omaglicu i koju se može identificirati samo kao sreću. Više
nije bio frustriran i nemiran, više nije žudio za onime što nije mogao imati.
Prvi put u životu bio je miran. Doimalo se da su se čak i njegove noćne more
povukle. Spavao je dublje no ikad u životu, a ako su ga snovi počeli mučiti,
probudio bi se i zatekao Lottieno maleno tijelo stisnuto uz njega, njezinu
svilenkastu kosu prebačenu preko njegove ruke. Nikada nije bio toliko
besposlen... izležavao se u krevetu, vodio ljubav sa suprugom, odlazio na duga
jahanja ili šetnje s njom, a čak je odlazio i na vražje piknike te uživao unatoč
osjećaju da bi trebao biti u Londonu s Morganom i redarstvenicima te raditi
nešto korisno.
Ali, to mu je počelo smetati... star, poznat poriv da obilazi sirotinjske
četvrti, uzbuđenje gonjenja i hvatanja koje je izazivalo ovisnost. Nije znao biti
vikont, a u domu u kojem je odrastao, neodređeno je osjećao kao da mu ondje
nije mjesto. S dolaskom pismenog poziva nije se dogodila čarobna promjena.
Bez obzira na plavu krv, bio je dijete ulice.
— Razmišljala sam o tome što ti je potrebno — rekla mu je Lottie kad su
jednog jutra odšetali popločanom stazom u ružičnjaku, koja je gledala na dug,
formalan bazen ukrašen lopočima. Široka, zaobljena livada iza bazena vodila je
do lanca umjetnih jezera koja su graničila sa šumom cedra i brijesta. Nick ju je
poveo prečicom kojom je često išao kao dječak i koja je obilazila livadu skokom
preko niskog kamenog zida te vodila ravno u šumu.
Nasmijavši se Lottienoj izjavi, Nick je podignuo ruke kako bi joj pomogao
sići sa zida. Premda je ona lako mogla sama skočiti, prihvatila je njegovu pomoć
i položila ruke na njegova ramena dok ju je on uhvatio oko struka.
— Što mi je potrebno? — upitao je pustivši je da klizi niz prednji dio
njegova tijela sve dok joj stopala nisu dodirnula tlo.
— Cilj.
— Što?
— Nešto vrijedno čime ćeš se baviti. Nešto nevezano uz upravljanje
imanjem.

208
 BalkanDownload

Nick je dopustio da njegov pogled očito prelazi po Lottienom malom,

vitkom tijelu odjevenom u haljinu za šetnju boje breskve s čokoladno smeđim
obrubima. — To već imam — rekao je i spustio usta na njezina. Osjetio je
njezin osmijeh prije no što se prilagodila toplom pritisku njegovih usta i
otvorila se blagom istraživanju njegova jezika.
— Mislim na nešto čime bi se zaokupio u slobodno vrijeme — rekla je
bez daha kad je on završio poljubac.
On je kliznuo rukom niz njezin struk, nesputan steznikom. — I ja.
Lottie se sa smijehom odmaknula od njega, a njezine gležnjače s ravnim
potpeticama koračale su po tepihu od lišća kad je krenula u šumu. Tanke zrake
sunčeve svjetlosti probijale su se kroz stari krov od grana prepunih lišća iznad
njihovih glava, hvatajući blijedi sjaj njezine podignute kose koja se pod njima
bljeskala kao srebro.
— Sir Rossa zanima reforma pravosudnog sustava — istaknula je — ali
je usredotočen na prava žena i djece. Ako bi se ti bavio nečime što bi na neki
način koristilo javnosti, mogao bi dobro iskoristiti svoje mjesto u Gornjem
domu...
— Čekaj — oprezno je rekao, slijedeći je kroz labirint drveća.
— Ako me želiš početi uspoređivati s mojim šogorom svecem...
— Samo sam ga istaknula kao primjer, a ne kao temelj za usporedbu. —
Lottie je stala pokraj golemog brijesta i prešla rukom duž dubokih brazda
pjegave sive kore. — Problem je u tome što si proteklih nekoliko godina života
služio javnosti i pomagao ljudima pa je nagao prestanak za tebe...
— Nisam pomagao ljudima — prekinuo ju je Nick, uvrijeđen. — Družio
sam se sa zločincima i kurvama te naganjao bjegunce od Tyburna do East
Wappinga.
Lottie ga je tužno pogledala, a njezine tamnosmeđe oči ispunile su se
neobjašnjivom nježnošću. — I na taj način si London činio sigurnijim te
privodio pravdi one koji su to zaslužili. Zaboga, zašto te vrijeđa tvrdnja da si s
vremena na vrijeme možda doista učinio nešto dobro?
— Ne želim da me se prikazuje kao nešto što nisam — oštro je rekao
Nick.
— Ja jasno vidim tko si — obavijestila ga je — i nipošto te ne bih nazvala
svecem.

209
 BalkanDownload

— Dobro.
— S druge strane... tvoj redarstvenički rad doista je služio dobrobiti
drugih ljudi, priznao ti to ili ne. Stoga ćeš sada morati pronaći kakvu smislenu
aktivnost kojom ćeš ispuniti vrijeme. — Lottie je nehajno nastavila dalje,
stajući na otpalu granu.
— Želiš da se pretvorim u reformista? — upitao je s gađenjem, slijedeći
je.
Lottie namjerno nije obraćala pozornost na njegovu iznenadnu
mrzovoljnost, hodajući između stabala sve dok se šuma nije otvorila i pokazala
maleno, svjetlucavo jezero. — Zacijelo postoji neko pitanje koje te zanima.
Nešto za što se želiš boriti. Što je s poboljšavanjem užasnog stanja Temze... ili
ubožnica u kojim stariji ljudi, djeca i duševni bolesnici zajedno žive bez ikakve
skrbi...
— Potom ćeš željeti da držim govore u Parlamentu i organiziram
dobrotvorne balove. — Namrštio se toj misli.
Lottie je nastavila nabrajati probleme koje je bilo potrebno riješiti. —
Nedovoljno državnog školovanja, okrutnost krvavih sportova, težak položaj
siročadi, oslobođeni zatvorenici...
— Shvatio sam — prekinuo ju je Nick i stao pokraj nje.
— Što je s reformom zatvora? Tom pitanju možeš pristupiti s određenim
uvjerenjem.
Nick se ukočio, nesposoban povjerovati da se Lottie usudila reći mu to.
Taj dio svoje prošlosti držao je zaključanim u dalekom zakutku svojega uma. A
ona ga je spomenula toliko opušteno da se njemu to doimalo kao napad. Izdaja.
Ali, dok je gledao njezino podignuto lice i tražio odgovor, u izrazu njezina lica
vidio je potpunu blagost. Budi opušten uz mene, zamolila ga je meka svjetlost
u njegovim očima. Dopusti mi dijeliti tvoj teret.
Odvratio je pogled od nje, a bljesak obrambenog gnjeva rastopio se u
strah. Dovraga, želio joj je vjerovati. Želio joj je dati posljednji dio svoje duše
koji ovaj svijet još nije ukaljao, rasparao i uništio. Ali, kako si je mogao dopustiti
biti toliko ranjiv?
— Razmislit ću o tome — rekao je hrapavim glasom.
Lottie se nasmiješila i pružila ruku kako bi mu pomilovala prsa. — Bojim
se da ćeš poludjeti od neaktivnosti ako se ne posvetiš kakvom vrijednom cilju.
Ti nisi od onih koji bi mogli sve vrijeme provoditi u beskorisnoj zabavi. A sada

210
 BalkanDownload

kad više ne radiš u Ulici Bow... — Zastala je, očito uznemirena nečime što je
vidjela u njegovim očima. — To ti nedostaje, zar ne?
— Ne — olako je rekao.
— Istinu — zatražila je namrštivši se.
Nick ju je primio za ruku i poveo stazom pokraj jezera.
— Nedostaje mi — priznao je. — Predugo sam hvatao lopove. Sviđa mi
se taj izazov. Sviđa mi se osjećaj nadmudrivanja onih gadova na ulicama. Znam
kako razmišljaju. Kad god uhvatim ubojicu koji je pobjegao, ili kakvog gnusnog
silovatelja, i bacim ga iza rešetaka u Ulici Bow, to mi pruža zadovoljstvo kao
ništa drugo. Ja... — Zastao je u potrazi za pravim riječima. — Pobijedio sam u
toj igri.
— Igri? — pažljivo je ponovila Lottie. — Tako to doživljavaš?
— Svi redarstvenici to tako doživljavaju. Moraju, ako žele nadmudriti
protivnika. Moraš ostati hladan jer inače gubiš usredotočenost.
— Katkad je zacijelo bilo teško održavati tu hladnoću.
— Nikada — mjerio ju je. — Uvijek mi je bilo lako isključiti osjećaje.
— Shvaćam.
Ali, iako se doimalo da Lottie razumije što joj govori, u njezinu tonu bio
je jedva čujan prizvuk sumnjičavosti. Kao da je sumnjala da on i dalje posjeduje
sposobnost ostati potpuno bezosjećajan. Nick je zašutio, uznemiren i uzrujan,
kad su nastavili oko jezera. I rekao je sam sebi da jedva čeka napustiti idiličan
krajolik Worcestershirea i vratiti se u London.

211
 BalkanDownload

ČETRNAESTO POGLAVLJE

D anas ideš u Ulicu Bow, zar ne? — upitala je Lottie držeći šalicu čaja u
rukama dok je gledala kako Nick halapljivo jede jaja, voće i kruh s
grožđicama.
Nick ju je pogledao s namjerno mlakim osmijehom. — Zašto pitaš? —
Otkako su se tri dana prije vratili iz Worcestershirea, bio se sastao s bankarima,
angažirao upravitelja imanja, posjetio svojeg krojača i poslijepodne proveo s
prijateljima u Tomovom kafiću. Koliko je Lottie znala, taj će se dan odviti
otprilike jednako, ali ju je intuicija nekako navodila posumnjati da će biti
drugačije.
— Zato što imaš određeni pogled u očima kad god odlaziš sastati se sa sir
Grantom ili s bilo kim drugim iz Ulice Bow.
Nick nije mogao suspregnuti osmijeh zbog supruginog sumnjičavog
izraza lica. Posjedovala je instinkte i upornost štakorskog terijera, što je on
smatrao komplimentom, iako ona vjerojatno ne bi. — Zapravo ne idem u Ulicu
Bow — blago je rekao. To je bila istina, iako samo u najširem smislu. — Samo
ću posjetiti prijatelja. Eddieja Sayera. Već sam ti rekao za njega, sjećaš se?
— Da, jedan od redarstvenika. — Lottiene oči su se stisnule iznad tankog
ruba šalice za čaj. — Što vas dvojica planirate? Nećete učiniti nešto opasno, zar
ne?
U glasu joj se čuo prizvuk zebnje, a kad je pogledom prešla preko njega
u posesivnoj zabrinutosti, njegovo je srce počelo jače kucati u njegovim prsima.
Nick se trudio shvatiti što ti znakovi znače. Gotovo se doimalo da je zabrinuta
za njega, da joj je njegova sigurnost važna. Tako ga još nije gledala pa nije znao
kako bi reagirao.
Pažljivo je pružio ruku i povukao je sa stolca te smjestio u svoje krilo. —
Ništa opasno — rekao je uz mekoću njezina obraza. Opijen okusom njezine
kože, stigao je do njezina uha te vrhom jezika dodirnuo nježnu ušku. —
Nipošto ne bih riskirao mogućnost da ti se vratim u stanju smanjene
sposobnosti.
Lottie se promeškoljila u njegovu krilu, a taj je pokret povukao val
vreline u njegove prepone. — Gdje ćete se ti i gospodin Sayer sastati? —
ustrajala je.

212
 BalkanDownload

Nick se nije obazirao na njezino pitanje nego je prešao rukom preko

gornjeg dijela njezine haljine od mekane bijele tkanine s uzorkom sitnih
cvjetića i listića. Okrugao izrez otkrivao je nježnu liniju njezina vrata te nudio
iskušenje previše jako da bi mu se odupro. Spustio je usta na njezin vrat i
poljubio njezinu slatku kožu prekrivenu mekim dlačicama, dok se njegova ruka
uvlačila pod šuštave slojeve njezinih suknji.
— Nećeš mi odvratiti pozornost — rekla mu je Lottie, ali je on čuo kako
joj je dah stao kad je njegova ruka stigla do glatke kože njezina bedra. To je
otkriće pokrenulo val seksualnog zanimanja koji je preplavio njegovo tijelo, a
penis mu se žustro podignuo prema obliku njezine stražnjice.
— Ne nosiš gaćice — promrmljao je dok je rukom željno prelazio po
njezinim golim nogama.
— Danas je previše vruće — bez daha je rekla Lottie i migoljila se kako
bi ga izbjegla, neuspješno odgurujući grudu njegove ruke ispod svoje haljine.
— Nipošto ih nisam izostavila zbog tebe, i... Nick, prestani s time. Sluškinja će
doći svaki čas.
— Tada moram biti brz.
— Ti nikada nisi brz. Nick... oh...
Njezino se tijelo sklupčalo uz njegovo kad je stigao do dlaka između
njezinih bedara i do slatkog procijepa koji je već bio vlažan jer je njezino dobro
poučeno tijelo odgovaralo na njegov dodir.
— To ću ti učiniti sljedeći tjedan na balu Markenfieldsovih — tiho je
rekao prelazeći palcem po njezinoj vlažnoj brazdi. — Odvest ću te u kakav
samotan kutak... podignuti ti prednji dio haljine te milovati i draškati dok ne
svršiš.
— Ne — slabašno se pobunila, a oči su joj se zatvorile kad je osjetila kako
njegov dug srednji prst klizi u nju.
— O, da. — Nick je izvukao vlažan prst i nemilosrdno poškakljao krestu
koja se blago naprezala sve dok nije osjetio kako se njezino tijelo ritmički grči
u njegovu krilu. — Ušutkavat ću te ustima — šapnuo je. — I ljubit ću te kad
svršiš s mojim prstima u sebi... ovako... — Uvukao je dva srednja prsta u topao,
pulsirajući kanal pa njezine usne pokrio svojim dok je ona stenjala i silovito
drhtala.

213
 BalkanDownload

Kad je iz njezina tijela iscijedio i posljednjih nekoliko drhtaja užitka,

odmaknuo je usta i samozadovoljno se nasmiješio njezinu rumenom licu. — Je
li bilo dovoljno brzo?

Kratka međuigra uz doručak Nickova je osjetila ostavila ugodno budnim,

a um ispunjenim slatkim mislima o tome što će se dogoditi kad se kasnije toga
dana vrati kući. Dobro raspoložen unajmio je konja kako bi odjahao do mjesta
na kojem se trebao sastati s Eddiejem Sayerom. Ne bi bilo mudro jahati dobrog
konja ili privatnom kočijom putovati do gostionice Blood Bowl, omiljenog
sastajališta zločinaca ili “utočišta lupeža”.
Nick je odavno upoznao tu gostionicu jer je bila dio područja oko Fleet
Ditcha, u kojem je svojedobno imao kuću. Fleet Ditch, glavni odvodni kanal
Londona, prolazio je kroz područje velike zločinačke aktivnosti. Taj je dio
nedvojbeno bio srce podzemlja, smješteno između četiri zatvora uključujući
Newgate, Fleet i Bridewell.
Nick godinama nije imao drugi dom. Na vrhuncu zločinačke karijere
unajmljivao je elegantan ured u gradu, u kojem se sastajao s klijentima iz
gornjih društvenih slojeva i s predstavnicima banaka koji, razumljivo, nisu
željeli odlaziti u Fleet Ditch. Međutim, najveći dio vremena provodio je u
jednoj javnoj kući nedaleko od kanala pa se postupno naviknuo na vječan
smrad. Ondje je snovao planove, postavljao zamke i vješto okupljao mrežu
zločinaca te doušnika. Uvijek je očekivao da će umrijeti bogat i mlad jer se
slagao s riječima zločinca čije je vješanje vidio u Tyburnu: — Život je dobro
proživljen ako je bio kratak, ali veseo.
Međutim, neposredno prije no što je Nick trebao primiti itekako
zasluženu kaznu, sir Ross Cannon umiješao se sa svojom vražjom ponudom.
Koliko god to Nick nije želio priznati, godine koje je proveo kao redarstvenik
bile su najbolje godine njegova života. Premda je sir Rossu uvijek zamjerao
manipuliranje, nije mogao poreći da mu je šogor promijenio život nabolje.
Nick je radoznalo pogledao mračne, napučene ulice u kojim su rojevi
ljudi ulazili u ruševne kuće, naizgled naslagane jedna na drugu, i izlazili iz njih.
Šokiralo ga je doći onamo nakon što je upravo ostavio svoju čistu, lijepu
suprugu u spokojnoj kućici u Ulici Betterton. I, čudno, iščekivanje odlaska u
potragu nije bilo ni približno jako kao što je nekoć bilo. Nick je očekivao osjetiti
divlje uzbuđenje obilaska najopasnijeg dijela Londona, ali je umjesto toga...
Čak je donekle zažalio jer je pristao doći pomoći Sayeru.

214
 BalkanDownload

Ali, zašto? Nije bio kukavica ni tetošeni aristokrat. Jednostavno se... u

njemu pojavio zbunjujući osjećaj da mu ondje više nije mjesto. Imao je što
izgubiti i nije htio prihvatiti taj rizik.
Zbunjeno je odmahnuo glavom, ušao u Blood Bowl i zatekao Sayera za
stolom u mračnom kutu. Gostionica je bila smrdljiva, prljava i prepuna kao i
uvijek, vonjala je na smeće, džin i tjelesne mirise.
Sayer ga je dočekao s prijateljskim osmijehom. Mlad, naočit i krupan
Sayer nedvojbeno je bio najbolji redarstvenik kojega je sir Grant imao nakon
Nickova odlaska. Premda je Nicku bilo drago vidjeti prijatelja, čudno je
pretrnuo kad je u Sayerovim očima ugledao sjaj nepromišljenog uzbuđenja i
shvatio da ga ne dijeli. Nick nije sumnjao da i dalje posjeduje svoje sposobnosti
i instinkte, ali više nije posjedovao želju za proganjanjem. Želio je biti kod kuće
sa suprugom.
Dovraga, pomislio je sve uzrujaniji.
— Morgan će me udaviti ako dozna da sam te ovo pitao — tužno je rekao
Sayer.
— Neće doznati. — Nick mu se pridružio za stolom i odmahnuo glavom
u znak odbijanja kad mu je konobarica prišla donijevši vrč piva. Djevojka
grubog lica glumila je da se naljutila, a tada mu je namignula i postrance otišla.
— Mislim da bih to mogao i sam — tiho je rekao Sayer, svjestan da bi ga
netko mogao čuti. — Ali ne znam sve ulaze u Fleet Ditch i izlaze iz njega, kao
što ti znaš. Nitko ih ne zna. A ti si jedini koji bi lako mogao identificirati tipa
kojeg želim uhvatiti jer već imaš iskustvo s njim.
— Tko je posrijedi? — Nick je spustio podlaktice na stol, ali ih je odmah
odmaknuo osjetivši kako mu se rukavi lijepe za drvenu površinu.
— Dick Follard.
Nicka je to ime iznenadilo. Za razliku od prosječnih zločinaca u
Londonu, mahom oportunista, Follard je, vješt i bezdušan, pripadao kategoriji
koju se smatralo zločinačkom elitom. Nick ga je uhitio dvije godine prije,
nakon što je gad opljačkao kuću jednog uglednog odvjetnika, ubio ga i silovao
njegovu suprugu nakon što su mu se suprotstavili. Međutim, Follard je
pošteđen vješanja i poslan u kažnjeničku koloniju jer je zauzvrat dao dokaz
protiv svojih suučesnika.
— Follard je poslan u Australiju — rekao je Nick.

215
 BalkanDownload

— Vratio se — odgovorio je Sayer sa sumornim osmijehom. — Kao što

se pas vraća svojoj bljuvotini.
— Kako to znaš?
— Nažalost, ne mogu dokazati. Ali, u posljednje vrijeme govorka se da
ga viđaju, da i ne spominjem nasilne pljačke koje izgledaju upravo kao njegov
posao. Jučer sam ispitao jadnicu koju je silovao lopov koji je provalio u njezin
dom i ubio joj supruga. Ista metoda provale, isti rad nožem na tijelu, a njezin
opis napadača poklapa se Follardovim izgledom, čak i ožiljak na desnoj strani
vrata.
— Isuse. — Nick se namrštio i stisnuo gornji dio nosa razmišljajući o tim
informacijama. — Ne mogu vjerovati da bi te Morgan samog poslao uhvatiti
Follarda.
— I nije — veselo je rekao Sayer. — Želi da ispitam neke od Follardovih
ljudi i izvijestim ga. A ja bih radije jednostavno priveo Follarda.
Nick nije mogao suspregnuti osmijeh jer je dobro znao kako će Morgan
reagirati. — Ako uspiješ, Morgan će te oderati zbog toliko glupog napuhivanja.
— Da... a tada će me poljubiti u koščatu guzicu jer sam uhvatio
kažnjenika koji se vratio iz kolonije. I naći ću se na naslovnici Timesa pa će
gomile žena moliti da im posvetim pozornost.
Nickov je osmijeh postao ciničan. — To nije ugodno kao što možda misliš
— obavijestio je svojeg prijatelja.
— Ne? Pa, ipak bih to volio doživjeti. — Sayer je u očekivanju podignuo
obrvu. — Jesi li za?
Nick je s uzdahom kimnuo. — Gdje želiš da počnem tražiti?
— Navodno je viđen u sirotinjskim četvrtima između ulica Hanging Ax
i Dead Man’s. Taj je dio nalik mravinjaku sa svim onim prolazima u zidovima,
tunelima između podruma...
— Da, poznajem ga. — Nickovo je lice bilo bezizražajno iako je bio
svjestan hladnog gađenja koje mu se vrtložilo u trbuhu. Već je bio u tim
četvrtima i to je iskustvo bilo neugodno čak i uz njegovu visoku toleranciju
užasa podzemlja. Kad je posljednji put bio u Ulici Hanging Ax, vidio je kako
majka podvodi svoje dijete za džin, dok se prosjaci i kurve kao sardine stišću u
uskim uličicama.

216
 BalkanDownload

— Morat ćemo brzo tražiti — rekao je Nick. — Čim shvate da smo ovdje,
glas će se brzo proširiti i Follard će pobjeći prije no što ga ugledamo.
Sayer se nasmiješio s jedva suspregnutim oduševljenjem. — Tada
hajdemo. Ti vodiš.
Izašli su iz gostionice i prošli ulicama ispresijecanim otvorenim
odvodnim jarcima, u kojim je zrak bio zasićen smradom uginulih životinja i
istrunulog smeća. Ruševne kuće naslanjale su se jedna na drugu kao da su
iscrpljene i stenju sa svakim jačim vjetrom koji puhne prema njima. Nije bilo
natpisa koji bi identificirali ulice, kao ni brojeva na kućama ili zgradama.
Stranac bi se u tom dijelu lako izgubio i brzo bi bio opljačkan, izboden i
ostavljen umrijeti u kakvom mračnom dvorištu ili uličici. Siromaštvo
stanovnika te četvrti bilo je nezamislivo, a njihov jedini izlaz bio je onaj
privremeni u prodavaonici džina. Štoviše, prodavaonica džina bila je u gotovo
svakoj ulici.
Nicku je bilo teško vidjeti bijedu ljudi koji su ga okruživali, djecu mršavu
poput kostura, ponižene žene i očajne muškarce. Jedina zdrava stvorenja bili
su štakori i miševi, koji su trčkarali ulicama. Nick je do tada sve to prihvaćao
kao neizbježan dio života. Prvi put se pitao što bi se moglo učiniti za te ljude.
Zaboga, bilo im je potrebno toliko mnogo da ga je ta spoznaja gotovo slomila.
Sjetio se što mu je Lottie rekla samo nekoliko dana prije... Zacijelo postoji neko
pitanje koje te zanima — rekla je. Nešto za što se želiš boriti... Nakon što je
imao vremena razmisliti o tome, morao je priznati da je bila u pravu. Kao lord
Sydney mogao je postići mnogo više no što je ikada postigao kao Nick Gentry.
Gurnuo je ruke u džepove i oprezno pogledao Sayera, koji je očito
razmišljao samo o hvatanju Dicka Follarda. Kao što bi i trebao. — Bez
odvraćanja pozornosti — Nick je upozorio samoga sebe dok se kroz njegov um
provlačio još jedan glas.
— U određenom trenutku čovjek je previše puta zafrknuo vraga — rekao
mu je Morgan. — A ako je previše tvrdoglav ili tup da bi to shvatio, platit će
vlastitim životom. Ja sam znao kad valja stati. I ti moraš znati...
Doista je bilo vrijeme da stane, iako je to shvatio tek u tom trenutku. Kad
pomogne Sayeru s tim zadatkom, napokon će odustati od identiteta
redarstvenika i ponovno postati nešto drugo. Taj put kao lord Sydney...
muškarac koji ima suprugu, dom, a jednoga dana možda čak i djecu.
Pomisao da je Lottie trudna i da nosi njegovo dijete izazvala je sladak
ubod u njegovim prsima. Napokon je počinjao shvaćati zašto je sir Rossu bilo

217
 BalkanDownload

toliko lako napustiti sudačku dužnost kad se oženio i zašto je Morganu njegova
obitelj bila vrjednija od svega.
— Gentry — promrmljao je Sayer. — Gentry?
Nick je bio izgubljen u svojim mislima pa ga je čuo tek kad je Sayer još
jednom progovorio.
— Sydney!
Nick ga je upitno pogledao. — Da?
Sayer se mrštio. — Ostani priseban. Doimaš se rastreseno.
— Dobro sam — oštro je rekao Nick shvativši da je doista bio zaokupljen
drugim pitanjima. Na tom mjestu to bi moglo biti pogubna pogreška.
Ušli su u sirotinjski dio grada, a Nick ga je procjenjivački promotrio,
pokušavajući se sjetiti što zna o tom klupku uličica, tunela i prolaza između
kuća. Lagano je prešao rukom preko svojih prsa provjeravajući utješnu težinu
kožnog pendreka ispunjenog željezom, koji je imao u džepu jakne.
— Krenimo od kuća na sjevernoj strani ulice — rekao je Nick. — Ići
ćemo prema uglu.
Sayer je kimnuo, a tijelo mu se vidljivo napelo kad se pripremio za akciju.
Metodički su pretraživali kuće te kratko zastajali kako bi postavili pitanja
onima za koje se doimalo da bi mogli znati nešto. Sobe i jazbine bile su slabo
osvijetljene, prepune ljudi i smrdljive. Nick i Sayer nisu naišli na otpor, iako su
im upućeni mnogi sumnjičavi i neprijateljski pogledi.
U jednoj radionici nedaleko od kraja ulice, navodno radnji za izradu
kopča, koja je zapravo bila skrovište kovača novca i krivotvoritelja, Nick je
ugledao izdajničku iskru u očima jednog mršavog starca kad je čuo Follardovo
ime. Dok je Sayer pretraživao radionicu, Nick je prišao starcu upitno ga
gledajući.
— Znate li išta o Follardu? — blago ga je upitao igrajući se rubom lijevog
rukava, što je bilo signal poznat onima u londonskim javnim kućama. Ta
neznatna gesta bila je obećanje naknade za vrijednu informaciju.
Starčevi kapci, tanki poput papira, spustili su se preko njegovih
požutjelih očiju dok je razmišljao o toj ponudi. — Možda znam.
Nick je stavio nekoliko novčića na njegov dlan, a starčevi izborani prsti
zatvorili su se preko njih. — Možete li mi reći gdje ga mogu pronaći?
— Mogli biste pokušati u prodavaonici džina u Ulici Melancholy.

218
 BalkanDownload

Nick je kimnuo u znak zahvalnosti, pogledao Sayera i pokretom glave

rekao kako je vrijeme da krenu.
Kad su izašli, brzo su krenuli prema Ulici Melancholy, koja je bila samo
dvije ulice dalje od Ulice Hanging Ax. Kao i većina prodavaonica džina
nedaleko od Fleet Ditcha, i ta je bila pretrpana mnogo prije podneva pa su
pijani gosti obamrlo sjedili na podu. Nick je nakon kratkog savjetovanja prišao
ulazu, a Sayer je obišao ruševnu kuću kako bi pronašao stražnja vrata.
Čim je Nick ušao u prodavaonicu, gomilom u njoj prošlo je nekoliko
valova neugodnog žamora. Redarstvenik se zbog svoje visine i veličine nažalost
nije mogao stopiti s gomilom. Još je bilo gore to što je si je Nick u podzemlju
stvorio nebrojene neprijatelje nakon što je svjedočio protiv svojih zločinačkih
suučesnika i pošao služiti u Ulici Bow. To nije povećalo njegovu popularnost u
Ulici Bow. Ne obazirući se na prijeteće mrmorenje, Nick je stisnutim očima
pogledao po gomili.
Odjednom je ugledao lice koje je tražio. Iako je proputovao kontinente,
Dick Follard nije se nimalo promijenio pa je nad štakorskim licem imao jednak
grm nauljene crne kose, a oštri zubi njegovim su ustima davali nazubljen
izgled. Pogledi su im se sreli u trenutku ledenog, nabijenog izazova.
Follard je nestao u trenu, kliznuvši kroz gomilu lako poput glodavca kad
je krenuo prema stražnjem dijelu prodavaonice. Nick se na svoj način progurao
pokraj gomile tijela, odgurujući ih slijepo odlučno. Kad je stigao do uličice,
Follard je bio nestao u složenoj mreži ograda, zidova i sporednih ulica. Sayera
nije bilo na vidiku.
— Sayer! — viknuo je Nick. — Gdje si, dovraga?
— Ovdje — promuklo je viknuo redarstvenik, a kad se Nick okrenuo,
vidio ga je kako se penje preko gotovo dva metra visoke ograde goneći Follarda.
Nick je brzo krenuo za njim, popeo se preko ograde, skočio na tlo i
potrčao koliko je brzo mogao mračnom ulicom zasjenjenom isturenim
strehama kuća s obje strane. Ulica je naglo završila, a Nick je stao kad je vidio
Sayera kako gleda uvis. Follard se penjao po ruševnom vanjskom zidu jednoga
starog trokatnog skladišta, sličan kukcu dok je tražio za što bi se uhvatio na
površini od razbijenih opeka. Kad se popeo na drugi kat, napokon je stigao do
otvora dovoljno velikog da se provuče kroz njega. Njegovo koščato tijelo
nestalo je u skladištu.

219
 BalkanDownload

Sayer je ljutito opsovao. — Pobjegao nam je — mirno je rekao. — Ja to

nipošto ne bih pokušao.
Nick je promotrio zid, zatrčao se prema njemu i skočio. Pošao je
Follardovim putem, ukopavao ruke i prednje dijelove čizama u zdrobljene
otvore u zidu, koristeći ih kao uporišta. Teško dašćući penjao se za bjeguncem
koji je nestao.
— Zaboga, Gentry! — čuo je kako Sayer uskliknuo s odobravanjem. —
Ja ću pronaći drugi način da uđem.
Nick se penjao po zidu sve dok nije upuzao u veliki otvor na drugom
katu. Kad je ušao, smirio se i pozorno slušao. Čuo je korake iznad sebe.
Pogledao je ljestve koje su vodile na najviši kat zgrade, na mjestu stepenica koje
su se odavno srušile. Nick je brzim, tihim koracima krenuo prema njima.
Ljestve su bile relativno nove, što je govorilo da se skladište koristilo unatoč
ruševnosti. Zgrada je vjerojatno služila pohranjivanju krijumčarene ili
ukradene robe, ali je bila i odlično skrovište za bjegunce. Ni jedan imalo
pametan policajac ne bi se usudio kročiti u tu ruševnu građevinu.
Ljestve su zaškripile pod Nickovom težinom. Kad je stigao na treći kat,
opazio je da su podne daske i grede najvećim dijelom istrunule, pa je preostao
samo red potpornih trupaca sličnih rebrima golemog kostura u raspadanju.
Premda je na rubovima tog prostora još bilo tankih dasaka, srednjeg dijela poda
nije bilo, kao ni na drugom katu, omogućavajući potencijalno smrtonosan pad
s trideset metara visine ravno kroz sredinu zgrade.
Čim je Dick Follard ugledao Nicka, okrenuo se i krenuo preko jednog
potpornog trupca. Nick je istog trena shvatio njegove namjere. Susjedna zgrada
bila je toliko blizu da je bilo dovoljno preskočiti najviše jedan metar. Follard je
samo morao skočiti s jednog otvorenog prozora i pobjeći na susjedni krov.
Nick ga je odvažno slijedio ne obazirući se na zjapeću prazninu ispod
trupca. Pažljivo je koračao slijedeći Follarda, a kad je prešao preko polovice,
stekao je samopouzdanje. Međutim, netom prije kraja tišinu je zaparao
zloslutan prasak, a Nick je osjetio kako je greda popustila pod njim. Njegova je
težina bila prevelika za istrunulo drvo.
Opsovao je i bacio se prema sljedećem trupcu te ga nekako uhvatio u
padu. Slijepo se uhvatio za gredu i obujmio je rukama. Pljusak rastrganih
treščica i krhkih dasaka pao je s gromovitim treskom, a Nicku su se oči
zamaglile od bockave kiše prašine i drva pretvorenog u prah. Naglo je udahnuo
i pokušao se podignuti na vrh trupca, ali ga je iznenadan udarac u leđa, od kojeg

220
 BalkanDownload

je obamro, gotovo bacio. Nick je zastenjao u mješavini iznenađenja i boli te

pogledao trijumfalan izraz Follardovog lica iznad sebe.
Zao osmijeh razdijelio je zlikovčevo usko lice. — Poslat ću te u pakao,
Gentry — rekao je i pomaknuo se dalje na gredi. Nogom u čizmi stao je na
Nickovu ruku. Kosti u Nickovim prstima puknule su izvlačeći bolan jauk iz
njegova grla.
Follard se smijao mahnito radosno. — Jedan — viknuo je. — Dva. —
Ponovno mu je stao na šaku, a razorna sila njegova stopala postala je munju
boli u Nickovu ruku. Follardova čizma ponovno se podignula u pripremi za
milosrdan smrtonosni udarac.
— Tri — Nick je naglo udahnuo i uhvatio Follarda za gležanj, izbacivši
ga iz ravnoteže.
Follard je prodorno kriknuo, srušio se s trupca, padao dva kata i
smrtonosno tresnuo u pod.
Nick se nije usudio pogledati dolje. Očajnički se usredotočio na podizanje
na gredu. Nažalost, snagu je bio potrošio, a lijeva ruka bila mu je
onesposobljena. Bespomoćno se izvijao nad smrtonosnim ponorom migoljeći
poput crva na udici.
S nevjericom je shvatio da će umrijeti.

Poruka se tresla u Lottienim rukama dok ju je ponovno čitala.

Lottie,
molim te, pomogni mi. Mama kaže da lord Radnor dolazi po mene. Ne
želim ići s njim, ali ona i tata kažu da moram. Zaključali su me u moju sobu do
njegova dolaska. Molim te da ne dopustiš da se to dogodi, Lottie, ti si mi jedina
nada.
S ljubavlju, tvoja sestra
Ellie

Jedan dječak iz sela donio je pismo umrljano suzama nedugo nakon što
je Nick otišao. Dječak je rekao kako mu je Ellie poručila neka dođe pod prozor
njezine spavaće sobe i predala mu tu poruku. — Rekla je da ću dobiti pola

221
 BalkanDownload

krune ako vam je donesem — rekao je i promeškoljio se u nelagodi, kao da

očekuje da to obećanje neće biti ispunjeno.
Lottie ga je nagradila davši mu čak pola funte, a tada ga je poslala u
kuhinju gospođi Trench, na topao obrok. Koračajući predvorjem amo-tamo,
panično je grizla članak pitajući se što joj je činiti. Nije mogla znati kad će se
Nick vratiti. Ali, bude li predugo čekala, Radnor bi već mogao odvesti Ellie.
Ta pomisao ispunila ju je takvim očajem da je stisnula šake i ljutito
kriknula. Njezini roditelji dopustili su da Radnor odvede jadnu, nevinu Ellie...
kao da je životinja za trampu. — Samo joj je šesnaest — rekla je naglas, lica
zažarenog od krvi gnjeva. — Kako mogu? Kako mogu živjeti s tom spoznajom?
Brak se u poruci nije spominjao, što je Lottie navelo na pomisao da
njezini roditelji doslovce podvode Ellie zbog vlastite koristi. Ta joj je spoznaja
izazvala mučninu.
Ne, ne može čekati Nicka. Sama će otići po Ellie prije no što Radnor
dođe. Zapravo, Lottie je bila vrlo bijesna na sebe jer to već nije učinila. Ali, tko
je mogao predvidjeti da će Radnor željeti Ellie ili da će mu je njezini roditelji
dati samo tako?
— Harriet — oštro je pozvala, prišla najbližoj vrpci zvona i mahnito je
povukla. — Harriet!
Tamnokosa sluškinja pojavila se istog trena jer je trčala toliko brzo da su
joj se naočale malo nakosile. — Milady?
— Donesi mi putni ogrtač i šeširić. — Zastala je pomislivši na Nickove
sluge te zaključila da je Daniel najkrupniji i najsposobniji muškarac koji će joj
pomoći u njegovoj odsutnosti. — Reci Danielu da će poći sa mnom obaviti
nešto. Želim da kočija odmah bude pripremljena.
— Da, lady Sydney! — Harriet je požurila učiniti kako joj je Lottie rekla,
očito zaražena Lottienim osjećajem hitnosti.
Visoki Daniel došao je za manje od minute, odjeven u crnu livreju. Bio
je dobroćudan, snažan mladić tamnosmeđe kose i očiju boje šerija. — Milady
— rekao je, besprijekorno se naklonio i pričekao njezine upute.
Lottie je uzela šeširić od Harriet te ga spretno svezala ispod brade. —
Daniele, idemo k mojim roditeljima po moju mlađu sestru. Ne sumnjam da će
se moja obitelj jako usprotiviti. Moguć je čak i fizički obračun... i premda ne
želim da itko bude ozlijeđen, moramo dovesti moju sestru ovamo. Vjerujem da
se mogu pouzdati u tebe?

222
 BalkanDownload

On je shvatio što ga je pitala. — Dakako, milady.

Ona se blago nasmiješila, a lice joj je bilo blijedo. — Hvala ti.
Kočija je bila spremna rekordno brzo, a Lottie je držala izgužvanu
poruku u šaci dok se brzo udaljavala iz Ulice Betterton. Pokušala se prisiliti
razmišljati bistro, shvatiti što se događa.
Zašto je Radnor želio njezinu sestru? U godinama tijekom kojih ga je
poznavala jedva da je primjećivao Ellie, osim da bi iznosio uvredljive
primjedbe: Ellie je punašna, prostodušna, neprofinjena. Zašto je izabrao nju, od
svih žena, da je učini svojom ljubavnicom? Možda zato što je znao da je to
najgori način da povrijedi Lottie. Znao je da ona nikada neće moći biti
zadovoljna u braku s Nickom znajući da je sreću kupila po cijenu sestrine sreće.
Lottie je grčila ruke u suknjama, kipteći od straha i gnjeva.
Do doma njezinih roditelja stigli su za samo četvrt sata, ali je za Lottie to
čekanje bilo nepodnošljivo. Kad su stigli u ulicu tudorskih kuća, a kočije lorda
Radnora nije bilo na vidiku, Lottie si je dopustila osjetiti tračak nade. Možda
nije previše zakasnila.
Kočija je stala, a Daniel joj je pomogao sići. Njegovo mirno lice pomoglo
joj je smiriti napete živce kad je zakoračila na pločnik i dopustila mu da je
otprati do kuće. U prednjem dvorištu nije bilo nikoga, njezina braća i sestre
bih su čudno odsutni.
Kad je Lottie kimnula, Daniel je šakom odlučno pokucao na vrata,
obavještavajući stanare kuće o njihovu dolasku. Vrata je uskoro otvorila
sluškinja.
— Gospođice Howard — rekla je s nelagodom, a oči su joj se razrogačile
na pjegavom licu.
— Sad sam lady Sydney — odgovorila je Lottie i pogledala slugu. —
Daniele, možeš pričekati ovdje. Pozvat ću te ako mi bude potrebna tvoja
pomoć.
— Da, milady.
Lottie je ušla u kuću i vidjela kako njezini roditelji stoje na vratima
jednoga od salona... njezina majka, zgrčena i odlučna, i otac jedva sposoban
podignuti pogled s tla. Znakovi njihove krivnje raspirili su njezinu ljutnju u tih
bijes. — Gdje je Ellie? — upitala je bez uvoda.

223
 BalkanDownload

Njezina je majka hladno zurila u nju. — To se tebe ne tiče, Charlotte.

Kao što sam ti za posljednjeg posjeta jasno dala do znanja, ovdje nisi dobrodošla.
Svojim sebičnim postupcima odvojila si se od obitelji.
Ogorčen odgovor podignuo se do Lottienih usana, ali prije no što je
uspjela izustiti ijednu riječ, začula je odlučno lupanje iz stražnjeg dijela kuće.
— Lottie! — začuo se prigušen glas njezine sestre. — Lottie, ovdje sam! Ne
ostavljaj me!
— Dolazim — viknula je Lottie i roditeljima uputila pogled pun
nevjerice. — Sramite se — tiho je izrekla riječi optužbe. — Namjeravali ste je
dati Radnoru znajući da će joj to upropastiti sve izglede za pristojan život. Kako
možete živjeti sami sa sobom?
Ne obazirući pozornost na majčin ljutit povik, Lottie je otišla do Elliene
sobe i okrenula ključ koji je bio ostavljen u bravi.
Ellie je banula iz sobe u valu zahvalnih jecaja i bacila se na Lottie. Njezina
smeđa kosa bila je raščupana i zamršena. — Znala sam da ćeš mi pomoći —
rekla je bez daha, brišući mokre obraze o Lottiena ramena. — Znala sam.
Lottie, odvedi me odmah. On dolazi. Svaki tren će biti ovdje.
Lottie je zagrlila uplakanu djevojku, protrljala joj leđa i tiho promrmljala:
— Ellie, uvijek ću doći kad ću ti biti potrebna. Idi po svoje stvari pa ću te
odvesti k sebi.
Djevojka je silovito odmahnula glavom. — Nemamo vremena, moramo
odmah krenuti.
— U redu. — Lottie je zagrlila Ellie i krenula leđima okrenuta prema
prednjem dijelu kuće. — Sve ćeš mi reći kad krenemo.
— Lottie — Ellie je i dalje jecala — bilo je jako strašno, jako, jako...
Djevojka je zastala u pola vriska kad su se približile vratima i kad je
ugledala mršavo, isposničko tijelo Arthura, lorda Radnora, koji je stajao ondje
s njezinim roditeljima. Zacijelo je stigao trenutak nakon nje. Lottie nije
pokazala emocije, ali joj je srce lupalo u prsima dok je gledala njegove
proračunate tamne oči. Čvršće je stisnula Ellie oko ramena i progovorila s
hladnoćom koju nipošto nije osjećala.
— Lorde Radnore, neću dopustiti da je odvedete.

— Sydney! — Nick je začuo Sayerov glasan povik negdje odozdo.

224
 BalkanDownload

— Ne puštaj!
— Ne... namjeravam — promrmljao je Nick dok su njegovi krvlju
natopljeni prsti klizili po istrunulom trupcu.
U ušima je čuo potmulo tutnjanje. Ruke su mu bile utrnule, a tijelo
razdirano nepodnošljivom boli. Njegove su misli, neobično, postale mirne i
bistre kad je shvatio da Sayer neće na vrijeme stići do njega.
Nije želio umrijeti. Bilo je ironično da bi mu prije nekoliko mjeseci bilo
svejedno hoće li umrijeti, da se tada našao u takvoj situaciji. Život kratak, ali
veseo... to je bilo sve što je očekivao. Više od toga ne bi tražio.
Ali, to je bilo prije no što je pronašao Lottie. Želio je vrijeme s njom.
Želio ju je ponovno zagrliti. Želio joj je reći koliko je voli, a mislio je da nikada
neće osjetiti ljubav prema nekome. I želio je skrbiti za nju. Pomisao da neće
biti sposoban čuvati je... da će biti nezaštićena, ranjiva... prsti su mu još malo
kliznuli pa je naglo udahnuo. Zatvorio je oči i čvrsto se držao za gredu znajući
da je svaka sekunda još jedna prilika da je ponovno vidi. Demoni su ga parali
usijanim pilama, derući mu kožu i mišiće, pa je znoj izbijao po njegovu čelu i
tekao mu niz vrat u slanim potočićima.
Lottie — pomislio je u strahu i agoniji. Mnogo je toga napokon shvatio
tada kad je bilo prekasno. Pomisao na nju bit će posljednja u njegovu životu,
njezino ime bit će posljednji zvuk koji će njegove usne proizvesti. Lottie...
Odjednom je osjetio snažan pritisak na zapešću, kao da se željezna
stezaljka stisnula oko njega.
— Držim te. — Sayerov miran glas probio se kroz žamor njegovih misli.
Sayer je bio na gredi s njim, unatoč zvukovima upozorenja drva u raspadanju.
Nick mu je htio reći neka ga ostavi, da greda neće izdržati težinu njih dvojice,
ali nije uspijevao doći do daha. — Morat ćeš mi vjerovati, Sydney — nastavio
je Sayer. — Pusti drugu ruku i povući ću te gore.
Svi Nickovi instinkti pobunili su se protiv tog prijedloga. Pustio bi se i
visio, u potpunosti ovisio o tuđoj snazi...
— Nemaš izbora — rekao je Sayer kroz stisnute zube. — Pusti se,
dovraga, i dopusti mi da ti pomognem. Smjesta.
Nick se prisilio pustiti trupac. U jednom zastrašujućem trenutku
slobodno se zaljuljao. Osjetio je kako se Sayerov stisak steže do drobljenja, a
tada moćno povlačenje kad ga je redarstvenik podignuo dovoljno da se prebaci
preko drva koje je pucketalo.

225
 BalkanDownload

— Pomakni se naprijed — promrmljao je Sayer, i dalje držeći Nickovu

ruku, pa su se zajedno udaljili od mogućnosti opasnog pada. Kad su obojica sišla
s grede i pronašla sigurnost relativno čvrstih dasaka, srušili su se jedan pokraj
drugoga i silovito disali.
— Dovraga — promuklo je rekao Sydney kad je uhvatio dovoljno zraka
da progovori — težak si, Sydney.
Nick je bio dezorijentiran i tijelo ga je silno boljelo, ali se pokušao prisiliti
shvatiti da je još živ. Prešao je rukavom preko čela natopljenog znojem i
ustanovio da mu se ruka grči i drhti, da zlostavljani mišići divljaju.
Sayer se uspravio i pogledao ga, očito uznemiren. — Izgleda da si
istegnuo mišiće. A šaka ti izgleda kao da je protisnuta kroz sito.
Ali, bio je živ. To je bilo previše čudesno da bi vjerovao. Nick je dobio
drugu priliku koju nije zaslužio i, tako mu svega svetog, namjeravao ju je
iskoristiti. Kad je pomislio na Lottie, obuzela ga je sumorna čežnja.
— Sayer — uspio je promuklo reći — upravo sam nešto odlučio.
— Da?
— Od sada ćeš se morati sam snalaziti u jebenom Fleet Ditchu.
Sayer se odjednom nasmiješio kao da razumije razlog njegove odlučnosti.
— Vjerojatno misliš da si predobar za ovo mjesto sada kad si vikont. Znao sam
da je samo pitanje vremena kad ćeš postati ohol.

Lord Radnor bio je očito zapanjen kad je ugledao Lottie u domu njezine
obitelji. Njegov nemilosrdan, crn pogled prešao je s njezina lica na Ellieno
uspoređujući ih, opažajući razlike. Kad je ponovno pogledao Lottie, lice mu je
bilo napeto u mješavini mržnje i žudnje.
— Nemaš pravo uplitati se — rekao je.
— Moja sestra je nevina djevojka koja ti nije ništa učinila — razbjesnila
se Lottie. — Ne zaslužuje patiti zbog mojih postupaka. Ostavi je na miru!
— U tebe sam uložio dvanaest godina svojega života — rekao je Radnor
između stisnutih zuba i načinio korak naprijed. — I te ću godine naplatiti na
ovaj ili onaj način.
Lottie je u nevjerici pogledala roditelje. — Nije moguće da mu je doista
namjeravate dati! Kako ste se uspjeli srozati toliko nisko, toliko daleko od
čestitosti? Moj suprug je rekao da će se brinuti o vama i preuzeti vaše dugove...

226
 BalkanDownload

— Ellie će ovako bolje živjeti— promrmljao je njezin otac. — Lord

Radnor će se brinuti za nju...
— Ne smeta vam to što je on namjerava učiniti svojom ljubavnicom? —
Lottie ih je gnjevno gledala, a Ellie se skutrila iza nje i jecala u njezina leđa. —
Pa, neću to dopustiti! Odlazim i vodim Ellie sa sobom, a ako se itko usudi
dirnuti nas, odgovarat će lordu Sydneyju.
Spominjanje Nicka očito je razbjesnilo lorda Radnom. — Kako se
usuđuješ? Varala si me, izdala i neizdrživo uvrijedila, a sada mi želiš uskratiti
jedinu naknadu koju tražim.
— Ne želiš Ellie — rekla je Lottie mirno ga gledajući. — Želiš se osvetiti
meni. Kazniti me jer sam se udala za drugoga.
— Da — agresivno je eksplodirao Radnor, očito potpuno izgubivši
nadzor nad sobom. — Da, želim te kazniti. Podignuo sam te iz kaljuže, a ti si
se ponovno srozala. Pokvarila si se i tako si me lišila jedinog što sam ikada želio.
— Prišao joj je u nekoliko agresivnih koraka. — Svake noći ležim u krevetu i
zamišljam te s onom svinjom — viknuo joj je u lice. — Kako si mogla izabrati
tu odvratnu životinju umjesto mene? Najprljavijeg, najrazvratnijeg muškarca
na...
Lottie je zamahnula i snažno ga udarila, dlanom ga pljusnula po obrazu
toliko silovito da je obamro. — Ti nisi dostojan izgovoriti njegovo ime!
Gledali su jedno drugo u oči, a Lottie je vidjela kako iz Radnorovih očiju
nestaju i posljednji ostaci razboritosti. Pružio je ruke prema njoj i njegove su je
šake uhvatile poput jastrebovih kandži, a tada ju je povukao tako da je pala na
njega. Ellie je iza nje kriknula u strahu.
Lottieni roditelji doimali su se previše zaprepaštenim da bi se pomaknuli
kad ju je lord Radnor odvukao iz kuće. Lottie je u njegovu čvrstom stisku
posrtala i spoticala se niz stepenice. Radnor je viknuo nešto svojim slugama, a
ona se opirala i izvijala u njegovim rukama sve dok je nije udario po glavi,
zadavši joj bolan udarac po uhu. Lottie se trgnula i odmahnula glavom kako bi
odagnala pljusak sjajnih iskri. Ugledala je Daniela, kojeg su napali Radnorovi
sluge. Daniel je bio krupan, ali se nije mogao boriti s dvojicom.
— Milady — viknuo je, a glava mu je pala unatrag kad je teška šaka
tresnula u njegovo lice.

227
 BalkanDownload

Radnor je uvukao ruku u Lottienu kosu i čvrsto upleo prste u podignute

pramenove. Drugom rukom ju je snažno uhvatio oko vrata, prisilivši je ući s
njim u njegovu kočiju.
— Gledajte, Radnore... — čuo se tjeskoban glas njezina oca. — Rekli smo
da možete uzeti Ellie. Pustite Lottie, a mi ćemo...
— Ovo želim — bijesno je rekao lord Radnor i vukao Lottie držeći je
podlakticom oko vrata, a ona se gušila i grcala ostavši bez zraka. — Gotovo je
s pogodbama. Nema zamjena. Uzet ću Charlotte i dovraga sa svima vama!
Lottie je mahnito pokušavala olabaviti snažan stisak njegove ruke,
osjećajući kao da će joj se pluća rasprsnuti. Nije mogla disati... bio joj je
potreban zrak... crne i crvene pruge zamagljivale su joj vid i osjetila je kako joj
tijelo postaje beživotno u Radnorovu okrutnom zagrljaju.

228
 BalkanDownload

PETNAESTO POGLAVLJE

L ottie je potpuno došla k svijesti tek kad je osjetila kako je napola vuku, a
napola nose u londonski dom lorda Radnora. U glavi joj je silovito
bubnjalo, a grlo ju je boljelo dok se borila protiv njegova nepopustljivog stiska.
Negdje ispod straha i bijesa bila je svjesna dubokog olakšanja jer je Ellie
pošteđena. Njezina je sestra bila sigurna, a sada se sve svelo na suočavanje za
koje je Lottie uvijek znala da će se dogoditi, između nje i muškarca koji je čitav
život dominirao njome.
Premda je Lottie bila svjesna povika obližnjih slugu, doimalo se da se
nitko od njih ne usudi uplesti. Svi su se plašili Radnora pa nisu ni prstom
maknuli kako bi ga spriječili u nastojanju da postupi kako želi. Zapitala se zašto
ju je doveo onamo. Njegova kuća u Londonu prvo je mjesto koje će pretražiti
kad se otkrije da je nestala. Očekivala bi da će je odvesti na kakvo zabačeno
mjesto na kojem ih neće lako pronaći.
Radnor ju je odvukao u knjižnicu, zaključao vrata i gurnuo je u naslonjač.
Ona se skutrila u naslonjaču, jednom rukom držeći ozlijeđen vrat. Nekoliko
trenutaka poslije na sljepoočnici je osjetila nešto tvrdo i hladno, a njegova joj
je ruka povukla glavu prema naslonu.
Lottieno srce prestalo je kucati kad je shvatila zašto ju je lord Radnor
doveo onamo. Budući da je nije mogao imati, namjeravao ju je uništiti.
— Volio sam te — tiho je rekao Radnor, zvučeći savršeno razborito čak
i dok je cijev pištolja podrhtavala uz njezinu glavu. — Dao bih ti sve.
Lottie je, začudo, ustanovila da je sposobna odgovoriti jednako
razboritim tonom, kao da vode običan razgovor i kao da njezin život neće
završiti pritiskom njegova prsta na okidač. — Nikada me nisi volio. — Grlo ju
je boljelo dok je govorila, ali se prisilila nastaviti. — Ne poznaješ značenje te
riječi.
Pištolj se počeo jače tresti. — Kako to možeš reći nakon svega što sam
žrtvovao za tebe? Jesi li doista toliko tupa?
— Tijekom svih godina našeg poznanstva iskazivao si dominaciju,
opsjednutost i žudnju... ali to nije ljubav.
— Tada mi reci što je ljubav. — Glas mu je bio pun prijezira.

229
 BalkanDownload

— Poštovanje. Prihvaćanje. Nesebičnost. Sve što mi je suprug iskazao u

samo nekoliko tjedana. Moje mane mu nisu važne. Voli me bezuvjetno. I ja
njega volim jednako tako.
— Ti ljubav duguješ meni — grubo je rekao.
— Možda sam mogla osjetiti nešto prema tebi da si ikad pokušao biti
ljubazan. — Lottie je zastala, zatvorivši oči kad je osjetila kako je pištolj jače
upro u njezinu sljepoočnicu. — Čudno, ali nikad nisam pomislila da ti je važno
je li mi stalo do tebe ili nije.
— Važno mi je — bijesno je rekao Radnor. — Zaslužujem barem toliko
od tebe!
— Doista ironično. — Neveseo osmijeh razvukao joj je suhe usne. — Od
mene si zahtijevao savršenost, nešto što nikad ne bih mogla postići. Pa ipak,
nikad se nije doimalo da želiš jedino što sam ti mogla dati, moju naklonost.
— Želim je sad — rekao je Radnor, zapanjivši je. Držeći pištolj
pritisnutim uz njezinu glavu, stao je ispred nje i kleknuo tako da su im lica bila
u istoj razini. Lice mu je bilo crveno od boje koja nije gorjela na površini
njegove kože nego duboko ispod nje.
Njegove su oči bile crne od bijesa, ili možda od očaja, a tanke usne
izvinule su se u određenoj jakoj emociji. Lottie ga nikada nije vidjela takvog.
Nije shvaćala što ga je pokretalo, zašto se doima toliko shrvanim gubitkom kad
je ona posve dobro znala da nije sposoban za ljubav.
Njegove ruke nalik kandžama primile su njezine te podignule njezine
prste, koji su mu se odupirali, do svojega oznojenog obraza. Ona je
zaprepašteno shvatila da je pokušava prisiliti da ga pomiluje... ondje, u tom
položaju, dok joj drži pištolj uz glavu. — Dodirni me — grozničavo je
promrmljao. — Reci mi da me voliš.
Lottieni prsti bih su nepomični i beživotni u njegovim. — Volim svojeg
supruga.
Radnor je porumenio od zbunjenog gnjeva. — Ne smiješ!
Ona se gotovo sažalila nad njime dok je gledala njegove oči pune
neshvaćanja. — Žalim te — rekla je. — Ne možeš zamisliti da voliš nekoga tko
nije savršen. Ta je sudbina zacijelo samotna.
— Volio sam te — viknuo je glasom prožetim gnjevom. — Jesam,
dovraga s tvojom varljivom dušom!

230
 BalkanDownload

— Tada si volio osobu koja nije postojala. Volio si nemoguć ideal. Ne

mene. — Oblizala je graške znoja na gornjoj usni. — O meni ne znaš ništa,
milorde.
— Poznajem te bolje od ikoga — bijesno je rekao. Bez mene ne bi bila
ništa. Pripadaš mi.
— Ne. Ja sam supruga lorda Sydneyja. — Oklijevala je, a tada izrazila
misao koja se proteklih nekoliko dana više puta pojavila u njezinu umu. — I
prilično sam sigurna da sada već nosim njegovo dijete.
Oči lorda Radnora postale su dva bunara beskrajne tame na licu bijelom
poput lubanje. Uvidjela je da ga je duboko šokirala, da mu nikad nije palo na
pamet da bi ona mogla biti trudna s drugim muškarcem.
Radnorovi prsti lagano su se povukli s njezinih, a tada se uspravio.
Hladna cijev pištolja nije se pomaknula s Lottiene sljepoočnice kad je ponovno
stao iza nje. Osjetila je kako njegov znojan dlan lagano hvata njezinu kosu kad
ju je pomilovao. — Sve si upropastila — rekao je čudno mirno. Napeo je pištolj,
a glasan škljocaj odjeknuo joj je na koži. — Nije mi preostalo ništa. Ti nikada
nećeš biti ono što sam želio.
— Ne — tiho se složila Lottie. — To je uvijek bilo uzaludno. — Hladan
znoj cijedio joj se niz lice dok je čekala da on povuče okidač. Nedvojbeno će je
ubiti nakon što se suočio s toliko potpunim porazom. Ali, nije namjeravala
posljednje trenutke svojega života provesti drhteći od straha. Zatvorila je oči i
pomislila na Nicka... na njegove poljupce, njegove osmijehe, toplinu njegovih
ruku oko nje. Suze žaljenja i dragosti pekle su je iza kapaka... da mu je barem
uspjela objasniti koliko joj je značio. Umaknuo joj je polagan uzdah dok je
gotovo smireno čekala Radnorov potez.
Na zvuk njezina izdisaja cijev pištolja odmaknula se od njezine glave.
Uslijedila je bremenita tišina u kojoj je Lottie otvorila oči, zbunjena potpunim
mirom. Da nije čula slabašno hripanje Radnorova disanja, pomislila bi da je
izašao iz sobe. Kad se počela okretati, odjednom ju je uplašio eksplozivan zvuk
od kojeg joj je počelo zvoniti u ušima. Pala je unatrag, udarivši leđima u pod, a
čudne, vruće kapi pale su joj na suknje i ruke.
Trudila se doći do daha, ošamućena, i obamrlo je obrisala crvene kapljice
na svojim rukama, razvukavši ih u duge mrlje boje vine. Krv — zaprepašteno
je pomislila i pogledala Radnorovo sklupčano tijelo. Ležao je na podu, nekoliko
koraka dalje od nje, a tijelo mu se grčilo u smrtnim mukama.

231
 BalkanDownload

Nick i Sayer nevoljko su se složili da će se morati javiti Morganu pa su

pošli u Ulicu Bow. Nick je trpio poveliku bol, istegnuti mišići su ga pekli, a
slomljeni prsti oticali ispod rupčića kojim ih je svezao. Bio je umoran, sve ga je
boljelo i jedva je čekao da se vrati kući, k Lottie.
Čim su ušli u ugodno zapuštenu zgradu u Ulici Bow, krenuli su ravno u
sir Grantov ured u nadi da se on vratio s poslijepodnevnog zasjedanja suda.
Sudski službenik Vickery skočio je od svojega stola dok su mu Nick i Sayer
prilazili. Na nosu je imao naočale, a na licu mu se čitala zaprepaštenost
njihovom prljavošću. — Gospodine Sayer i gospodine... ovaj, lorde Sydney…
— Mali obračun nedaleko od Fleet Ditcha — rekao je Sayer. — Vickery,
može li nas Morgan primiti?
Službenik je zbog nekog razloga čudno pogledao Nicka. — Trenutačno
ispituje nekoga — odgovorio je.
— Koliko će to trajati? — uzrujano je upitao Nick.
— Ne znam, lorde Sydney. Doima se da je to pitanje vrlo važno. Zapravo,
gost je vaš sluga, milorde.
Nick je odmahnuo glavom kao da ga nije dobro čuo. — Što?
— Gospodin Daniel Finchley — pojasnio je Vickery.
— Što on, dovraga, radi ovdje? — Nick je, trenutačno zabrinut, prišao
Morganovu uredu i bez kucanja otvorio vrata.
Morganovo lice bilo je sumorno kad je pogledao Nicka. — Uđi, Sydney.
Dolaziš u pravi tren. Što ti se dogodilo s rukom?
— Nije važno — nestrpljivo je rekao Nick. Vidio je da je gost uistinu
Daniel, da na licu ima podljeve, da mu je jedno oko crno, a livreja poderana.
— Tko ti je to učinio? — upitao je namrštivši se u zabrinutosti. — Daniele,
zašto si ovdje?
— Nisam vas zatekao kod kuće, milorde — uznemireno je odgovorio
sluga. — Nisam znao što bih učinio pa sam došao reći sir Grantu. Nešto se
dogodilo lady Sydney.
Nicka je osjetio kako je munja straha sijevnula kroz njega i kako mu lice
blijedi. — Što?
— Lady Sydney jutros je otišla posjetiti svoju obitelj, kako bi odvela
sestru. Rekla mi je neka pođem s njom i upozorila me da bi moglo doći do

232
 BalkanDownload

sukoba jer Howardovi neće htjeti pustiti djevojku. — Petljao je po džepu i iz

njega izvadio izgužvanu poruku te je predao Nicku. — Lady Sydney ju je
ostavila u kočiji.
Nick je brzo promotrio poruku i zagledao se u prvi redak.
Molim te, pomogni mi. Mama kaže da lord Radnor dolazi po mene...
Nick je opsovao i podignuo pogled do slugina blijedog lica. — Nastavi —
zarežao je.
— Samo nekoliko trenutaka nakon što smo lady Sydney i ja stigli k
Howardovima, pojavio se lord Radnor. Ušao je u kuću, a kad je izašao, izgledao
je kao da je sišao s uma. Rukom je držao lady Sydney oko vrata i silom je ugurao
u svoju kočiju. Pokušao sam ga zaustaviti, ali su me njegovi sluge svladali.
Nicka je preplavio val ledenog užasa. Znao je koliko je Radnorova
opsesija duboka. Njegova je supruga bila prepuštena na milost i nemilost
čovjeku kojeg se najviše plašila... a on nije bio uz nju kako bi joj pomogao. Ta
ga je spoznaja izbezumila.
— Kamo ju je odveo? — zarežao je Nick i neozlijeđenom rukom uhvatio
slugu za jaknu. — Gdje su, Daniele?
— Ne znam — odgovorio je sluga, drhteći.
— Ubit ću ga — razbjesnio se Nick i gnjevno prišao vratima. Namjeravao
je prevrnuti cijeli London, počevši od Radnorove kuće. Bilo mu je žao samo to
što ga ne može ubiti više puta jer je tom gadu želio nametnuti tisuću smrti.
— Sydney — grubo ga je prekinuo Morgan, krećući se toliko brzo da je
do vrata stigao u isto vrijeme kad i Nick. — Nećeš odjuriti odavde kao
pomahnitali luđak. Ako je tvoja supruga u opasnosti, potrebno joj je da ostaneš
hladne glave.
Nick je zarežao poput životinje. — Miči mi se s puta!
— Organizirat ću potragu. Za otprilike pet minuta mogu poslati četiri
redarstvenika i najmanje trideset pozornika. Reci mi kamo je Radnor mogao
odvesti tvoju suprugu, jer o njemu znaš više nego ja. — Morgan je mirno gledao
Nicka u oči i doimalo se da razumije njegov beskrajan užas jer mu je glas bio
mekši kad je dodao: — Sydney, nisi sam u ovome. Pronaći ćemo je, kunem se.
U tom se trenutku začulo kratko kucanje na vrata. — Sir Grant — rekao
je Vickeryjev prigušen glas — imate još jednu stranku.
— Ne sada — odrezao je Morgan. — Reci joj neka dođe sutra.

233
 BalkanDownload

Nastupila je kratka stanka. — Ovaj... sir Grant?

— Vickery, dovraga, što je? — Morgan je s nevjericom pogledao
zatvorena vrata.
— Mislim da ovu ne želite otpraviti.
— Ne zanima me tko je, reci mu... — Morganov glas utihnuo je kad su
se vrata lagano otvorila.
Nickov ispaćen pogled sijevnuo je prema stranci, a tada je zamalo pao na
koljena kad ju je ugledao. — Lottie.

Lottie se, prljava i umrljana krvlju, uspjela slabašno nasmiješiti kad je

ugledala suprugovo potpuno bijelo lice. — Danas sam imala prilično mnogo
posla — rekla je.
Doimalo se da je zvuk njezina glasa oslobodio poplavu neobuzdanih
emocija. Nick je zastenjao njezino ime i u dva koraka stigao do nje. Povukao ju
je na sebe u silovitom zagrljaju koji je prijetio ugušiti je.
— Krv... — rekao je nesuvislo, dok je njegova velika ruka prelazila po
njoj u paničnoj potrazi.
— Nije moja. Posve sam dobro, ako se izuzme nekoliko... — Lottie je
zastala i razrogačila oči ugledavši omotanu ruku, koju je držao uz bok. — Nick,
ozlijeđen si!
— Nije ništa. — Nick je povukao njezinu glavu unatrag, a njegov
izmučen pogled pretraživao je njezino lice. Vrhovima drhtavih prstiju prešao
je preko njezina obraza i čeljusti. — Bože. Lottie... — Kako se njegovo panično
istraživanje nastavilo, otkrio je podljeve na njezinu vratu i bijesno kriknuo. —
Dovraga! Tvoj vrat. Usudio se... Zaklat ću gada...
Lottie je stavila dva prsta na njegova usta. — Dobro sam — blago je rekla.
Osjetivši kako njegovo krupno tijelo drhti, prešla je rukom preko njegovih prsa
kako bi ga umirila milovanjem. Nakon traumatičnih događaja proteklih sati
bilo je toliko divno biti s njim da su joj se usne razvukle u nesiguran osmijeh.
Zabrinuto se zagledala u njegovo prašnjavo, znojem išarano lice. — Zapravo
vjerujem da sam u boljem stanju nego ti, dragi.
Iz njegova grla izašao je primitivan zvuk kad ju je stisnuo desnom rukom
i željno se sagnuo nad nju. — Volim te — rekao je dubokim, potresenim

234
 BalkanDownload

glasom. — Jako te volim, Lottie. — Usnama je pokrio njezine u silovito žarkom

poljupcu.
Očito je bio previše uznemiren da bi se sjetio kako nisu sami. Lottie je
okrenula glavu s prigušenim smijehom. — I ja tebe volim — šapnula je. — Ne
ovdje, dragi. Poslije, u privatnosti, možemo... — Nick ju je ušutkao ponovno
nasrnuvši na njezina usta. Ona je odjednom osjetila kako je uza zid gura
gromada uzbuđenog, prenapetog muškarca visoka metar i osamdeset
centimetara. Shvativši da ga ne može obuzdati, pomilovala mu je leđa želeći ga
smiriti. On ju je osvajao dubokim, vatrenim poljupcima, a pluća su mu radila
toliko silovito da je osjećala kako mu se prsni koš širi sa svakim udahom.
Pokušala ga je utješiti blago trljajući stražnju stranu njegova vrata dok su
njegova usta grubo radila na njezinim. Dah mu je postao isprekidan, a između
poljubaca je šaptao njezino ime kao da je molitva. — Lottie... Lottie... — Kad
god je pokušala odgovoriti, on se ponovno spustio na njezina usta.
— Sydney — rekao je sir Grant nakon što dulje nakašljavanje nije
privuklo njegovu pozornost. — Khm. Sydney...
Nick je nakon duljeg vremena napokon podignuo glavu. Lottie se uprla
u njegova prsa prisiljavajući ga da je pusti. Crvena u licu i zadihana, opazila je
da je Sayer razvio duboko zanimanje za vremenske prilike s onu stranu
prozora, a Daniel se bio ispričao i izašao čekati vani.
— Ispričavam se jer prekidam vaš ponovni susret s lady Sydney, milorde
— tužno je rekao sir Grant. — Ali, moram insistirati da mi kažete što se
dogodilo s Radnorom i gdje je u ovom trenutku, osobito u svjetlu stanja odjeće
lady Sydney.
Lottie je kimnula, uvidjevši da govori o mrljama krvi na njezinoj haljini.
Nick ju je i dalje držao u zagrljaju dok je objašnjavala.
— Lord Radnor umro je od vlastite ruke — rekla je sucu. — Odveo me
je u svoj dom i, nakon što smo nekoliko minuta razgovarali, sam je sebi oduzeo
život.
— Na koji način? — mirno je upitao sir Grant.
— Upotrijebio je pištolj. — Lottie je osjetila kako je Nickovo tijelo
zadrhtalo kad je čuo te riječi. — Ne znam objasniti njegove postupke, osim što
mogu reći da se doimao potpuno ludim. Rekla sam njegovim slugama neka
ostave njegovo tijelo tako kako jest i neka ništa ne diraju jer ćete možda željeti
poslati redarstvenika da istraži mjesto događaja.

235
 BalkanDownload

— Dobro ste postupili, milady — rekao je sir Grant. — Smijem li vas

zamoliti da mi odgovorite na još nekoliko pitanja?
— Sutra — grubo je rekao Nick. — Za danas je proživjela dovoljno. Mora
se odmoriti.
— Rado ću vam reći svaku pojedinost — Lottie je odgovorila sir Grantu
— ako pošaljete po liječnika koji će pogledati ruku lorda Sydneyja, ali i našega
slugu.
Sučeve zelene oči šarmantno su se naborale u kutevima. — Odmah ćemo
poslati po doktora Linleyja.
— Idem po njega — ponudio se Sayer i brzo izašao iz ureda.
— Odlično— rekao je Morgan i ponovno pogledao Nicka. — A dok
čekamo Linleyja, možda biste mi mogli objasniti kako ste zadobili te ozljede te
zašto izgledate i vonjate kao da ste gacali kroz Fleet Ditch.

Mnogo kasnije, kad su bili kod kuće u krevetu i razgovarali naizgled

satima, Nick je rekao Lottie o tome što je mislio u opasnim trenucima kad je
mislio da će u skladištu pasti u smrt. Lottie ga je slušala ugodno smještena u
pregibu njegova lakta i blago kružeći vrhovima prstiju kroz dlake na njegovim
prsima. Njegov je glas bio dubok i pospan zbog lijeka protiv bolova koje mu je
doktor Linley izričito želio dati prije namještanja prstiju i postavljanja udlaga.
Nick ga je uzeo samo zato što je alternativa bila nedostojanstvena mogućnost
da ga Sayer i Morgan drže priklještenog za pod dok mu liječnik lijeva lijek u
grlo.
— Nikada nisam toliko žarko želio živjeti kao u onom trenutku dok sam
visio na onom istrunulom trupcu — rekao je Nick. — Nisam mogao podnijeti
pomisao da te više nikad neću vidjeti. Želim samo vrijeme s tobom. Provesti
ostatak života s tobom. Ništa drugo me ne zanima.
Lottie je poljubila tvrdu, svilenu kožu njegova ramena, mrmljajući koliko
ga voli.
— Sjećaš li se kako sam ti jednom rekao da imam potrebu biti
redarstvenik? — upitao ju je.
Lottie je kimnula. — Rekao si da si bio ovisan o izazovu i o opasnosti.
— Više nisam — gorljivo je odgovorio.

236
 BalkanDownload

— Hvala Bogu — s osmijehom je rekla Lottie i podignula se na jedan

lakat. — Jer sam ja postala prilično ovisna o tebi.
Nick je prstima prešao preko obline njezinih leđa obasjanih mjesečinom.
— I napokon znam što želim.
Ona ga je zbunjeno pogledala, a dugi pramenovi njezine kose pali su na
njegova prsa i ramena. — Što?
— Vrelo želja — podsjetio ju je.
— Oh, da... — Lottie je spustila glavu na njegova prsa, u meke dlake,
prisjećajući se tog jutra u šumi. — Nisi htio zaželjeti želju.
— Zato što nisam znao što želim. A sada znam.
— Što želiš? — nježno je upitala.
Njegova je ruka kliznula iza njezine glave i povukla njezina usta do
njegovih. — Voljeti te zauvijek — šapnuo je netom prije no što su im se usne
sastale.

237
 BalkanDownload

POGOVOR

S at vremena nakon rođenja gospodara Johna Roberta Cannona sir Ross donio
je svojega novorođenog sina u salon, gdje su ga čekali prijatelji i članovi
obitelji. Zbor tihih, oduševljenih povika dočekao je usnulo djetešce umotano u
dekicu obrubljenu čipkom. Sir Ross je predao zamotuljak svojoj nasmiješenoj
majci Catherine, otišao do naslonjača i sjeo s dugim uzdahom.
Nick je promatrao šogora i pomislio kako ga još nije vidio toliko
iscrpljenog i uznemirenog. Sir Ross se usprotivio običajima ostavši sa suprugom
dok je bila u trudovima jer nije mogao čekati vani dok ona prolazi traumu
porođaja. Njegova crna kosa bila je raskuštrana, a iznimna samouvjerenost
privremeno je nestala pa se doimao mlađim no inače... kao običan čovjek kojem
je silno potrebno piće.
Nick mu je kod stolića natočio brendi i donio mu ga. — Kako je Sophia?
— upitao je.
— Mnogo bolje nego ja — priznao je sir Ross i zahvalno primio čašicu.
— Hvala ti. — Zatvorio je oči i otpio dug gutljaj brendija te dopustio da mu
smiri prenapregnute živce. — Zaboga, ne znam kako ženama to uspijeva —
promrmljao je.
Nick je bio potpuno neupućen u žensko područje porođaja pa je sjedio u
obližnjem naslonjaču i gledao ga zbunjeno namršteno. — Je li Sophiji bilo
teško?
— Nije. Ali, meni se čak i najlakši porođaj doima kao herkulski napor.
Sir Ross je otpio još brendija, naizgled malo opušteniji. Iznenadio je Nicka
neuobičajenom otvorenošću. — Čovjek se boji ikada više vratiti u suprugin
krevet, znajući čemu to u konačnici može voditi. Dok je bila u trudovima,
gotovo nisam mogao vjerovati da sam odgovoran za to. — Cinično se
nasmiješio. — Ali, dakako, čovjekova primitivna priroda uvijek pobijedi.
Nick je pogledao Lottie, odjednom užasnut. Ona je, kao i druge žene,
gugutala nad djetetom, a lice joj je bilo blago i blistavo. Jednu ruku lagano je
držala na oblini vlastitog trbuha, u kojem je raslo njihovo dijete. Osjetivši
njegov pogled, podignula je glavu, nasmiješila se i vragolasto nabrala nos.
— Dovraga — promrmljao je Nick uvidjevši da će, kad se njegovo dijete
rodi, biti u jednakom stanju kao i sir Ross.

238
 BalkanDownload

— Preživjet ćeš — uvjerio ga je sir Ross s iznenadnim osmijehom,

čitajući mu misli. — A ja ću biti ondje kako bih ti nakon toga natočio brendi.
Prijateljski su se pogledali, a Nick je osjetio neočekivanu iskru naklonosti
prema čovjeku koji mu je godinama bio neprijatelj. Odmahnuo je glavom s
otužnim osmijehom i pružio ruku sir Rossu. — Hvala ti.
Sir Ross ju je kratko i snažno stisnuo, očito shvativši za što mu Nick
zahvaljuje. — Dakle, vrijedilo je? — tiho je upitao.
Nick je ponovno sjeo u naslonjač i još jednom pogledao suprugu,
osjećajući ljubav za kakvu se nikada nije smatrao sposobnim. Prvi put u životu
bio je u miru sa samim sobom i sa svijetom, slobodan od sjena prošlosti. — Da
— jednostavno je rekao, a duša mu je zablistala od dragosti kad ga je Lottie još
jednom pogledala.

SVRŠETAK

239
 BalkanDownload

AUTORIČINE BILJEŠKE

Dragi čitatelju,
nadam se da ste uživali u mojim romanima o glasovitim redarstvenicima
iz Ulice Bow. Bilo mi je veliko zadovoljstvo pisati ih, a u sklopu istraživanja
doznala sam vrlo zanimljive činjenice. Redarstvenici iz Ulice Bow zapravo su
bili privatna policija koju Parlament nikada nije službeno ovlastio. Nisu bili
sputani ustavnim ili teritorijalnim ograničenjima, što je značilo da su zapravo
sami po sebi bili zakon. Tu skupinu naočitih lovaca na lopove osnovao je Henry
Fielding 1753. godine, a kad je godinu dana poslije umro, njegov polubrat John
Fielding naslijedio ga je na položaju glavnog suca.
Nakon što su redarstvenici iz Ulice Bow desetljećima vjerno služili
javnosti, 1829. godine donesen je prvi Zakon o Metropolskoj policiji, urodivši
uspostavljanjem nove policije. Ured u Ulici Bow još je deset godina
funkcionirao neovisno o novoj policiji, sve dok drugi Zakon o Metropolskoj
policiji nije proširio novu policiju te napokon ukinuo redarstvenike iz Ulice
Bow. Ponizno molim da mi ne zamjerite to što sam si dopustila spisateljsku
slobodu i produljila postojanje redarstveničke jedinice za dvije godine, kako bi
poslužilo potrebama moje radnje.
Želim objasniti i činjenicu da sam u povijesni roman uključila “prizor
tuširanja”, za koji znam da je neuobičajen. Istražujući vodoinstalacije
devetnaestog stoljeća, doznala sam da je vojvoda od Wellingtona već 1833.
godine u svoj dom dao postaviti stotinjak metara cijevi za toplu vodu, a potkraj
tridesetih godina devetnaestog stoljeća vojvoda od Buckinghama svoju je kuću
opremio kadama za tuširanje, zahodima i kupaonicama. Stoga je kada za
tuširanje u kući Nicka Gentryja bila posve moguća za imućnu londonsku
gospodu njegovog vremena.
U pogledu procesa odricanja od titule... plemić doista nije imao pravo na
to sve do donošenja zakona o plemstvu 1963. godine. Samo petnaestak njih od
tada se odreklo titule.

Neka vam je uvijek sa srećom,

Lisa

240
BalkanDownload

241