1

Naslov izvornika
Rebellious Desire

JULIE GARWOOD

S engleskog preveo
TOMISLAV ŽILIĆ

2
 PROLOG

ENGLESKA, 1788.

njevni su glasovi probudili dijete.

G Pridigla se u krevetu i protrljala oči kako bi odagnala snenost. - Dadiljo? -
prošapće u iznenadnu tišinu. Pogleda stolac za ljuljanje pokraj ognjišta i
spazi da je prazan. Dijete se brzo ponovno uvuklo pod pernati prekrivač, drhteći
od hladnoće i straha. Dadilja nije bila ondje gdje je trebala biti.
Tinjajuća žeravica u kaminu svijetlila je žarko narančasto u tami i mašti
malene četverogodišnjakinje nalikovala na demonske i vještičje oči. Neće gledati
u njih, odlučila je. Pogled je uperila prema dvostrukim prozorima, no oči su
ju slijedile i užasavale bacanjem jezovitih sjena divova i čudovišta na prozore,
oživljujući gole grane koje su greble o staklo. - Dadiljo? - ponovi djevojčica
suznim šaptom.
Tada začu glas svojega tate. Vikao je, i premda mu je ton bio strog i
nepopustljiv, strah je smjesta napustio dijete. Nije bila sama. Njezin je otac bio
blizu i bila je na sigurnome.
Utješeno, dijete postade znatiželjno. Živjela je u novoj kući već više od
mjesec dana i sve to vrijeme nikada nije vidjela posjetitelje. Njezin je tata vikao
na nekoga i željela je vidjeti i čuti što se događa.
Djevojčica se pomaknula do ruba kreveta i potom okrenula potrbuške kako bi
mogla skliznuti na pod. Ondje su bili postavljeni jastuci, uz obje strane kreveta na
drvenom podu i, sišavši, jedan pogura s puta. Bosonoga, bešumno je tapkala na
drugi kraj sobe, nožnih prstiju skrivenih dugom bijelom spavaćicom koju je imala
na sebi. Maknula je kovrčavu crnu kosu s očiju i oprezno okrenula kvaku.
Došavši do odmorišta, zastade. Do nje je dopro glas nekoga drugog čovjeka.
Neznanac je bio počeo vikati, sipajući psovke uz snažne praskave zvuke od kojih
su se djetetove plave oči razrogačile od iznenađenja i straha. Provirivši iza kuta
stubišne ograde, ugleda oca sučelice neznancu. S položaja pri vrhu stuba
zamijetila je još jednu siluetu, djelomice skrivenu sjenama ulaznog hodnika.
- Upozoravan si, Baxteru! - uzviknu neznanac grlenim, odrješitim glasom. -
Dobro smo plaćeni da se pobrinemo da više ne radiš probleme.
Neznanac je držao pištolj poput onoga koji je njezin otac često nosio radi
osobne zaštite i dijete je vidjelo da ga je uperio u njezina tatu. Krenula je niz

3
zakrivljeno stubište, namjeravajući otrčati ocu kako bi ju utješio i rekao da će sve
biti u redu. Došavši do najdonje stube, zaustavi se. Gledala je kako njezin otac
udara neznanca i izbija mu pištolj iz ruke. Oružje je potmulim udarcem sletjelo
pred njezine noge.
Drugi čovjek izađe iz sjene. - Perkins vas pozdravlja - reče hrapavim glasom.
- Također poručuje da se ne brinete za djevojčicu. Dobit će dobru cijenu za nju.
Djevojčica je zadrhtala. Nije mogla pogledati čovjeka koji je govorio. Znala
je, ako ga pogleda, vidjet će demonove oči, narančaste i užarene. Užas preplavi
djetetova osjetila.
Osjećala je kako ju okružuje zlo, mogla ga je namirisati i okusiti, i znala je da
bi ju oslijepilo ako bi se usudila pogledati.
Čovjek za kojega je dijete vjerovalo da je sam vrag vratio se u sjenu baš kada
je drugi čovjek nasrnuo na njezina oca i snažno ga odgurnuo. - S prerezanim
grkljanom nećeš moć’ držat’ govorancije - reče smijući se grubo. Njezin tata
pade na koljena i s mukom se poče pridizati kada u napadačevoj ruci osvanu nož.
Ružan, zloban smijeh odzvanjao je predvorjem, odjekujući zidovima poput
stotine nevidljivih duhova koji skviče jedni na druge.
Čovjek je nož prebacivao iz ruke u ruku, polagano kružeći oko njezina oca.
- Tata, ja ću ti pomoći - procviljela je djevojčica, posežući za pištoljem. Bio
je težak i hladan kao da ga je podignula iz snijega i čula je zvuk škljocanja kada
je jedan od njezinih bucmastih prstiju kliznuo kroz krug na donjoj strani.
Ruke su joj bile ispružene i ukočene, a šake su joj drhtale od straha kada je
oružje uperila u neposrednu blizinu dvojice muškaraca. Polagano je krenula
prema ocu kako bi mu dala oružje, no naglo zastade vidjevši kako stranac zariva
dugi, zakrivljeni nožu rame njezina tate.
Dijete vrisnu u agoniji. - Tata! Ja ću ti pomoći, tata! - Djevojčičin jecaj,
prepun užasa i očaja, prodro je kroz grubo stenjanje dvojice boraca. Neznanac
koji je vrebao iz sjene pohita naprijed kako bi postao dijelom prizora.
Borba prestade i sva trojica muškaraca u osupnutoj su nevjerici gledala u
malenu četverogodišnjakinju koja je u njih upirala pištolj.
- Ne! - vrag kriknu. Više se nije smijao.
- Trči, Caroline. Trči, zlato, trči.
Upozorenje je izrečeno prekasno. Jurnuvši prema ocu, dijete se spotaknulo o
rub svoje spavaćice. Kad je pala, instinktivno je pritisnula okidač pištolja, a zatim
zatvorila oči pred eksplozijom koja je predvorjem odjeknula opsceno poput
demonova smijeha.
Djevojčica je otvorila oči i vidjela što je učinila. A zatim više nije vidjela
ništa.

4
 PRVO POGLAVLJE

ENGLESKA, 1802.

ucnjevi su razbili tišinu, narušavajući mirnu vožnju engleskim ladanjem.

P Caroline Mary Richmond, njezina rođakinja Charity i njihov crni prijatelj
Benjamin, začuli su buku u isti tren. Charity je pomislila da je to zvuk
grmljavine i pogledala kroz prozor. Zbunjeno se namrštila, s obzirom na to da je
nebo bilo čisto i plavo kao najljepšega jesenjeg dana. Nije bilo nijednog ljutitog
oblaka na vidiku. Upravo je namjeravala to prokomentirati kada ju je rođakinja
zgrabila za ramena i gurnula na pod unajmljene kočije.
Caroline se pobrinula za rođakinjinu sigurnost, a potom iz torbice s vezicom
izvukla srebrni pištolj sa sedefastim drškom. Nadvila se nad Charity kada se
vozilo naglo zaustavilo duž zavoja na cesti.
- Caroline, ma što to radiš? - Prigušeni je upit došao s poda. - Pucnjevi -
odgovori Caroline.
Benjamin, koji je sjedio nasuprot svojoj gospodarici, izvukao je vlastito
oružje i oprezno virnuo kroz svoj otvoreni prozor.
- Lupeštvo ispred nas - uzviknu kočijaš jakim irskim naglaskom. - Bolje da
ovdje pričekamo - predloži on, užurbano se spuštajući sa svojega sjedišta te zađe
Benu iz vidokruga.
- Vidiš li što? - upita Caroline.
- Samo kočijaša kako se skriva u grmlju - odgovori crni čovjek s očitim
gađenjem u glasu.
- Ja ne vidim ništa - ustvrdi Charity nezadovoljno. - Caroline, molim te makni
noge. Imat ću otiske cipela po cijelom stražnjem dijelu haljine. - Naprezala se ne
bi li se uspravila te se napokon uzdignula na koljena. Šeširić joj je visio oko vrata,
zapleten u obilje plavih uvojaka i ružičastih i plavih vrpca. Naočale s metalnim
okvirom pod čudnim su kutom stajale na njezinu sitnom nosu i usredotočeno je
škiljila, pokušavajući popraviti izgled.
- Zbilja, Caroline, doista bih voljela da nisi toliko odlučna dok me pokušavaš
zaštititi - kaza užurbano. - O, Gospode, izgubila sam jedno staklo - doda uz jauk.
- Vjerojatno mi je negdje u haljini. Misliš li da su to razbojnici koji iz
zasjede napadaju nekog nesretnog putnika?

5
 Caroline se usredotočila na posljednji od Charitynih komentara. - Sudeći po
broju pucnjeva i reakciji našeg kočijaša, pretpostavljam da je tako - odgovori.
Glas joj je bio nježan i smiren, što je bila instinktivna reakcija na Charityno
nervozno blebetanje. - Benjamine? Molim te pobrini se za konje. Ako su dovoljno
smireni, onda ćemo odjahati naprijed i ponuditi pomoć.
Benjamin je pristao, kimnuvši, i otvorio vrata. Njegova impozantna veličina
zaljuljala je vozilo čim se pomaknuo i morao je ukositi široka ramena kako bi
prošao kroz drveni okvir vrata. Umjesto da se požuri do prednje strane kočije gdje
su bili upregnuti konji iz konjušnice, krenuo je prema stražnjoj strani, gdje su bila
privezana Carolineina dva arapska konja.
Životinje su s trojcem doputovale čak iz Bostona i bile su darovi za
Carolineina oca, grofa od Braxtona.
Pastuh je bio razdražljiv, kobila ništa manje od njega, no Benjamin je ubrzo
primirio životinje, pjevušeći im oboma na muzikalnome afričkom dijalektu koji
je samo Caroline u cijelosti razumjela. Zatim ih je odvezao i doveo pokraj kočije.
- Pričekaj ovdje, Charity - naloži Caroline. - I drži glavu dolje.
- Budi oprezna - odgovori Charity, vraćajući se natrag na sjedište. Odmah je
provirila glavom kroz prozor, potpuno zanemarujući Carolineinu zapovijed o
oprezu, i promatrala kako Benjamin podiže Caroline pastuhu na leđa. -
Benjamine, i ti se čuvaj - povika Charity dok se gorostasni čovjek smještao na
leđa nervozne kobile.
Caroline ih je povela kroz stabla, namjeravajući prići razbojnicima s leđa, s
prednošću iznenađenja. Broj pucnjeva upućivao je na četvero, možda petero
napadača, i nije željela dojahati usred bande koljača s tako nepovoljnim
izgledima.
Grane su joj greble plavi šeširić, pa ga je skinula i bacila na pod. Gusta crna
kosa, boje ponoći, oslobodila se neučinkovitih ukosnica i raspustila u kovrčavu
neredu oko njezinih nježnih ramena.
Gnjevni su ih glasovi zaustavili, a Caroline i Benjamin, dobro skriveni
gustoćom neprohodne šume, imali su donekle neometan pogled. Strepeći od
prizora na cesti, Caroline se sva naježi.
Četiri krupna muškarca, svi na konjima, okružila su jednu stranu prekrasne
crne kočije. Svi su nosili maske, osim jednoga. Bili su sučelice očigledno bogatu
gospodinu koji je polako silazio iz kočije. Caroline je ugledala jarkocrvenu krv
kako nesmetano teče između muškarčevih nogu i umalo glasno uzdahnula od
bijesa i sažaljenja.
Ozlijeđeni gospodin imao je plavu kosu i pristalo lice, koje je sada bilo bijelo
poput snijega i ocrtano bolom. Caroline je promatrala kako se oslanja na kočiju i
okreće prema svojim napadačima. Zapazila je aroganciju i prijezir u njegovu
pogledu dok je proučavao svoje uzničare, a tada su mu se oči naglo razrogačile.
Arogancije je nestalo, zamijenila ju je silna prestravljenost. Caroline je brzo

6
uvidjela razlog nagle promjene u muškarčevu stavu. Napadač bez maske, očito
vođa skupine, sudeći po tome kako su ostali gledali u njega, polako je podizao
pištolj. Razbojnik je, nesumnjivo, nakanio počiniti hladnokrvno ubojstvo.
- Vidio mi je lice - reče čovjek svojim ortacima. - Ništa se tu ne može. Mora
umrijeti.
Dvojica razbojnika odmah kimnuše potvrdno, no treći je oklijevao. Caroline
nije tratila vrijeme kako bi dočekala njegovu odluku. Pažljivo je naciljala i
povukla okidač. Hitac je bio izravan i precizan, odraz godina suživota s
četvoricom starijih rođaka koji su inzistirali na tome da ju nauče samoobrani.
Ruka razbojničkoga vođe dočeka njezin hitac, a njegov joj urlik bola bješe
nagrada.
Benjamin je progunđao u znak odobravanja i dodao joj svoje oružje,
prihvaćajući njezino ispražnjeno. Zapucavši ponovno, Caroline je ranila muškarca
koji je bio vođi slijeva.
I tada je bilo svršeno. Razbojnici su, uzvikujući psovke i upozorenja, odjurili
gromovitom brzinom niz cestu.
Caroline je pričekala dok topot konja nije iščeznuo, a zatim lagano konja
potjerala naprijed. Došavši do gospodina, hitro je skliznula na tlo. - Mislim da se
neće vratiti - reče nježnim glasom. Još je držala pištolj u ruci, no brzo ga je spustila
nakon što je gospodin uzmaknuo.
Muškarac je polagano došao sebi. Zapanjene plave oči, nijansu tamnije od
Carolineinih, nepomično su ju gledale, polako shvaćajući. - To ste ih vi
nastrijelili? Vi ste...
Siroti muškarac nikako nije uspijevao dovršiti svoju misao. Događaj je očito
bio previše za njega.
- Da, ja sam ih nastrijelila. Benjamin je pomogao - doda pokazujući na diva
koji je stajao pokraj nje.
Gospodin je odvratio pogled s Caroline i pogledao joj povrh glave kako bi
promotrio njezina prijatelja. Njegova reakcija na crnca zabrinula je Caroline. Ta
izgledao je kao da će pasti u nesvijest. Djelovao je ošamućeno, no Caroline ocijeni
da su prestrašenost i bol od ozljede razlozi njegova spora shvaćanja. - Da nisam
upotrijebila svoja oružja, sada biste bili mrtvi.
Izloživši nešto što je smatrala posve logičnim utvrđivanjem činjenica,
Caroline se okrenula natrag prema Benjaminu. Dodala mu je uzde svojega
pastuha. - Vrati se do kočije i reci Charity što se dogodilo. Vjerojatno već umire
od brige.
Benjamin je kimnuo i krenuo. - Ponesi barut, za svaki slučaj - uzviknu
Caroline za njim - i Charitynu torbu s lijekovima.
Zatim se okrenula prema strancu i upitala: - Možete li se uspeti natrag u
kočiju? Bit će vam udobnije dok vam se ne pobrinem za ranu.

7
 Muškarac je kimnuo i polagano se stubama uspeo u kočiju. Umalo se
strmoglavio unatrag, ali Caroline je bila odmah iza njega i pridržala ga.
Kada se smjestio na plišani tamnocrveni jastuk za sjedenje, Caroline je
kleknula na pod između njegovih ispruženih nogu. Najednom joj je postalo
neugodno, zato što je ozljeda bila na tako nezgodnu mjestu, i osjetila je kako joj
obrazi postaju topliji zbog intimnog položaja u kojem se nalazila. Dvojila je oko
toga kako nastaviti, dok svjež mlaz krvi nije polako potekao niz žućkastosmeđe
hlače od antilopa.
- Ovo je iznimno nelagodno - prošapće muškarac. U glasu mu je bilo više bola
nego srama, i Caroline je reagirala iskrenim suosjećanjem.
Rana je bila točno na spoju nogu, na unutrašnjoj strani lijevog bedra. - Imali
ste puno sreće - prošapće Caroline. - Hitac je prošao na drugu stranu. Ako samo
malo razderem materijal, možda...
- Upropastit ćete ih! - Činilo se kao da je muškarac izvan sebe zbog
Carolineina prijedloga pa se nagnula unatrag kako bi ga promotrila.
- Moje čizme! Pogledajte mi samo čizme!
Prema Carolineinoj procjeni, ponašanje mu je graničilo s histeričnim. - Sve
će biti u redu - potiho je istaknula. - Mogu li, molim vas, samo malo poderati vaše
hlače?
Gospodin je duboko udahnuo, zakolutao očima i odrješito kimnuo. - Ako baš
morate - izusti rezignirano.
Caroline je kimnula i hitro izvukla maleni bodež iz njegova skrovišta iznad
gležnja.
Gospodin ju je promatrao i prvi se put nasmiješio. - Putujete li uvijek tako
dobro pripremljeni, gospođo?
- Ondje odakle smo upravo doputovali jednostavno morate poduzeti sve mjere
opreza - objasni mu Caroline.
Bilo je izrazito teško ugurati vrh oštrice ispod uskih hlača. Materijal kao da je
zbilja bio stopljen s muškarčevom kožom i Caroline ovlaš pomisli kako mu je
zacijelo bilo užasno neudobno uopće i sjediti. Marljivo je radila dok najzad nije
uspjela poderati materijal na spoju muškarčevih nogu, a zatim je razderala tkaninu
dok sva ružičasta koža nije bila otkrivena.
Gospodin, primijetivši neobičan naglasak prekrasne žene koja je klečala pred
njim, prepoznao je kolonijalni prizvuk njezina hrapava glasa. - Ah, vi ste iz
kolonija! Barbarsko mjesto, kažu mi. - Glasno je uzdahnuo kada je Caroline
počela ispipavati oko rubova rane i potom nastavio: - Nije ni čudo da sa sobom
nosite cijeli arsenal.
Caroline je podigla pogled prema neznancu i odgovorila s osjetnim
iznenađenjem u glasu: - To jest istina, iz kolonija sam, no to nije razlog mojem
nošenju oružja, gospodine. Ne, ne - doda snažno odmahujući glavom - upravo
sam došla iz Londona.
8
 - Londona? - Neznančevo lice ponovno poprimi zbunjen izraz.
- Uistinu. Čuli smo priče o nedjelima koja se ondje događaju. Doista, glasine
o brojnim ubojstvima i razbojstvima stigle su čak do Bostona. Leglo je to poroka
i iskvarenosti, nije li? Moja rođakinja i ja smo obećale da ćemo biti
iznimno oprezne. Dobro da jesmo, s obzirom na ovu podlost na sam dan našega
dolaska.
- Ha! Čuo sam iste priče o kolonijama - odgovori gospodin prijezirno
otpuhnuvši. - London je znatno civiliziraniji, draga moja neupućena ženo! -
Caroline je bila mišljenja da gospodinov ton zvuči iznimno pokroviteljski.
Začudo, nije ju zasmetalo.
- Branite svoj dom, a pretpostavljam da je to časno od vas - odgovori Caroline
uzdišući. Prije nego što je uspio smisliti odgovarajuću repliku, ponovno je
usmjerila pozornost na njegovu nogu pa dodala: - Možete li, molim vas,
skinuti maramu s vrata?
- Oprostite, kako molim? - odgovori neznanac. Grizao je donju usnicu prije
nego što je pomno naglasio svaku riječ pa je Caroline pretpostavila da se bol
pojačao.
- Trebam nešto čime ću zaustaviti krvarenje - objasni Caroline.
- Ako itko čuje za ovo, bit ću ponižen izvan svake... da me nastrijele u jedno
tako škakljivo mjesto, da jedna dama vidi moje stanje, a onda još i da iskoristi
moju kravatu... Pobogu, to je previše, zbilja previše!
- Ne zamarajte se svojom kravatom - utješi ga Caroline glasom kojim se
koristila kada je tješila malenu djecu. - Iskoristit ću komadić svoje podsuknje.
Gospodin je i dalje imao pomalo sluđen pogled i nastavio je svoju dragocjenu
maramu za vrat držati izvan njezina dosega. Caroline se prisilila zadržati izraz lica
pun suosjećanja. - I obećavam da nikomu neću ništa reći o ovom
nesretnom događaju. Pa ne znam ni kako se zovete! Tako, vidite kako je sve
jednostavno? Zasad ću vas zvati... g. George, po vašemu kralju. Je li to
prihvatljivo?
Divlji se pogled u muškarčevim očima pojačao pa Caroline razabra da uopće
nije bilo prihvatljivo. Mozgala je o tome na trenutak i potom odlučila da shvaća
tu novu razdraženost. - Naravno, s obzirom na to da je vaš kralj slaba zdravlja,
možda će neko drugo ime bolje odgovarati. Je li Smith u redu? Kako zvuči Harold
Smith?
Muškarac je kimnuo i ispustio dugačak uzdah.
- Dobro - izjavi Caroline. Potapšala ga je po koljenu i žurno izašla iz kočije,
zatim se sagnula i počela trgati vrpcu od dna podsuknje.
Zvuci konja i jahača koji su se brzo približavali prepali su Caroline. Ukipi se,
shvativši da buka dolazi sa sjevera, iz suprotna smjera od Benjamina i njihove
unajmljene kočije. Vraća li se jedan od razbojnika? - Dodajte mi pištolj, g. Smith -

9
zatraži ga, brzo vraćajući bodež u njegovo skrovište, i baci vrpcu od podsuknje
kroz otvoreni prozor.
- Ali prazan je - prigovori muškarac glasno, s panikom u glasu.
Caroline je osjetila kako ju hvata ista ta panika. Oduprla se nagonu da podigne
skute i otrči po pomoć. Nije mogla popustiti pred tako kukavnom primisli jer to
bi značilo da ranjenoga gospodina mora ostaviti samoga, bez zaštite. - Pištolj je
možda prazan, ali nitko osim vas i mene to ne mora znati - ustvrdi Caroline, hineći
hrabrost. Prihvati oružje kroz prozor, duboko udahnu za smirenje i tiho se pomoli
da je Benjamin također čuo približavanje ove nove prijetnje. Pobogu, kako li je
željela da joj se ruke prestanu tresti!
Iza zavoja su se naposljetku pojavili konj i jahač. Caroline se usredotočila na
životinju, divovsku crnu zvijer barem tridesetak centimetara višu od njezinih
konja. Na pamet joj je pala suluda pomisao da će biti nasmrt pregažena; osjetila je
kako se ispod nje zemlja zatresla. Mirno je držala pištolj makar je koraknula
unatrag, i opasnosti unatoč morala je zatvoriti oči pred prašinom koja joj je
poletjela u lice kada je jahač zaustavio svojega konja.
Caroline stavi ruku ispred očiju i potom ih otvori. Odvratila je pogled od
prekrasne zvijeri i ugledala sjajan pištolj uperen ravno u nju. I hržuća životinja i
pištolj pokazali su se odveć zastrašujućima, pa je Caroline brzo pozornost
usmjerila na jahača.
Bila je to pogreška. Gorostasni muškarac koji je s visine zurio u nju bio je
znatno više zastrašujuća pojava od konja ili oružja. Svijetlosmeđa kosa koja mu
je padala niz čelo nije ublažavala njegove grube, pravilne crte lica. Čeljust mu je
bila ukočena i prilično definirana, kao i nos, a oči žućkastosmeđe boje, koje nisu
odavale ni trunku nježnosti ili razumijevanja, sada su pokušavale prodrijeti kroz
nju, potkopavajući njezine dobre namjere. Njegov usijani smrknuti pogled mogao
se osjetiti na koži.
Neću mu to dopustiti, reče Caroline u sebi. Uzvrati pogled arogantnomu
muškarcu, pokušavajući ne trepnuti, gledajući ga ravno u oči.
Jered Marcus Benton, četvrti vojvoda od Bradforda, nije mogao vjerovati
onomu što vidi. Smirivao je pastuha dok je gledao u ljupku pojavu pred sobom,
plavooku ljepoticu koja je držala pištolj uperen ravno u njegovo srce. Cijelu tu
situaciju bilo mu je teško pojmiti.
- Što se ovdje dogodilo? - zapita tako silovito da mu se pastuh poče propinjati.
Ubrzo je ponovno stekao nadzor nad životinjom, koristeći se moći svojih snažnih
bedara. - Tiho, Pouzdani - zareža oštro. Ipak, kao da je proturječio svojoj strogoj
zapovijedi gladeći konju sa strane vrat. Nesvjesno pokazivanje privrženosti bilo
je u raskoraku s nemilosrdnim izrazom njegova lica.
Nije želio odvratiti pogled, a Caroline je poželjela da je ipak posrijedi
razbojnik koji se vratio. Brinula se da će neznanac ubrzo prozreti njezin blef.

10
 Gdje je Benjamin? Caroline je razmišljala pomalo izbezumljeno. Sigurno je
čuo kako se približava. Pa zemlja je još podrhtavala, nije li? Ili su to bila njezina
koljena?
Pobogu, morala se pribrati!
- Recite mi što se ovdje dogodilo - zapovjedi neznanac ponovno. Strogoća
njegova glasa preplavila je Caroline, ali i dalje se nije pomaknula. Nije ni
odgovorila na pitanje, pribojavajući se da će strah u njezinu glasu biti očit, zbog
čega bi on dobio prednost. Još čvršće obujmi pištolj i pokuša primiriti ubrzan
ritam svojega srca.
Bradford se usudio brzo pogledati uokolo. Njegova najdraža kočija, koju je
posudio prijatelju na dva tjedna, stajala je uz rub ceste s nekoliko gadnih rupa od
metaka u njegovu grbu. Primijetio je kretanje unutar vozila i prepoznao
prijateljevu kuštravu gustu plavu kosu. Bradford je gotovo odahnuo od olakšanja.
Prijatelj mu je bio dobro.
Instinktivno je znao da žena koja je ponosito stajala pred njim nije odgovorna
za štetu. Primijetio je da je lagano zadrhtala te iskoristio priliku.
- Bacite oružje! - To nije bila zamolba. Vojvoda od Bradforda rijetko je kada,
ako je uopće ikada, nešto molio. Zahtijevao je. A u uobičajenim okolnostima
uvijek je dobivao što je želio.
Bradford je bio primoran presuditi da okolnosti baš i nisu uobičajene nakon
što je djevojka nastavila zuriti u njega, potpuno ignorirajući njegovu zapovijed.
Caroline se usredotočila na to da ne drhti dok je proučavala muškarca koji se
nad nju nadvio poput ljutita oblaka. Moć je namrštenoga muškarca okruživala
poput zimskoga ogrtača i Caroline je uvidjela da ju je strašio intenzitet vlastite
reakcije na njega. Bio je, uostalom, samo muškarac. Odmahnula je glavom i
pokušala razbistriti misli. Neznanac se doimao arogantnim i pompoznim i, sudeći
po odjeći koju je nosio, očigledno je bio veoma bogat. Prsluk mu je bio bogate
tamnocrvene boje, ukrašen identično kao i tamnozeleni kaputić g. Smitha.
Njegove su zlatne hlače od antilopa bile jednako pomodne i ništa manje uske,
sudeći po tome kako su mu mišići nabreknuli kroz materijal. Visoke jahačke
čizme sjajile su se od laštenja i njege, a muškarac cinična izgleda čak je nosio i
istu vrstu marame oko vrata.
Caroline se prisjetila zabrinutosti ozlijeđenoga muškarca zbog toga neće li tko
od poznanika doznati za njegovu nezgodnu situaciju. K tome se prisjetila svojega
obećanja da nikomu neće reći. Neznanac koji je piljio u nju izgledao je baš kao
tip osobe koji bi širio tračeve, prosudi Caroline. Najbolje bi bilo da ga se otpravi.
- Gospođo, patite li od oštećenja sluha? Rekao sam da bacite pištolj. - Nije
kanio vikati, no osjećao se zarobljenim, ne samo njezinim oružjem koje je bilo
upereno u njega nego i, prizna si, njezinim očima koje su ga izazivale. Bile
su krajnje neobične boje.

11
 - Vi bacite svoj pištolj - odgovori najzad Caroline. Bila je zadovoljna time što
joj glas nije pretjerano zadrhtao; pomislila je kako zvuči gotovo ljutito kao i on.
Bila je to mala pobjeda, no ipak pobjeda.
Caroline je bila leđima okrenuta kočiji, stoga nije vidjela da je ozlijeđeni
gospodin mahnuo u znak pozdrava neznancu koji ju je pokušavao nasmrt
preplašiti.
Bradford je pozdrav potvrdio kratko kimnuvši. Nabrao je obrve, postavljajući
prijatelju pitanje bez riječi, i iz pogleda mu najednom nestade cinizma. Kao da je
netko iznenada izbrisao kredom ispisanu ploču, i Caroline stade priželjkivati da
njegova zastrašujuća atmosfera moći nestane jednakom brzinom.
Nije joj dano dovoljno vremena kako bi razmislila o promjeni protivnikova
raspoloženja. - Izgleda da smo u pat poziciji - reče muškarac dubokim, punim
glasom. - Hoćemo li pucati jedno u drugo?
Nije joj bilo smiješno. Uočila je kako se rubovi njegovih krutih usta pomalo
pomiču prema gore i osjetila je kako reagirajući na to postaje odlučnijom. Kako
se samo usuđuje zauzeti tako nezainteresiran i podsmješljiv stav dok je ona toliko
prestrašena.
- Bacit ćete oružje - Caroline će tihim glasom. - Neću pucati u vas.
Bradford je zanemario i njezinu zapovijed i njezino obećanje i nastavljao je
proučavati uz ravnodušno odmjeravanje, tapšajući pastuha po vratu. Bilo je jasno
da poštuje životinju i Caroline je odjednom shvatila da ima novo oružje.
On, naravno, nikada ne bi popustio. Ne bi pokleknuo pred nijednom ženom!
Bradford je trenutak prije primijetio kako mu protivnica drhti i znao je da je samo
pitanje vremena prije nego što se potpuno raspadne. Nevoljko se divio njezinoj
hrabrosti, osobini na koju nikada prije nije naišao u neke žene, ali smatrao je, bila
ona hrabra ili ne, da je i dalje žena, i zbog toga manje vrijedna. Sve žene bile su u
osnovi iste; sve su...
- Neću pucati u vas, ali u vašega konja hoću.
Njezin je trik djelovao. Muškarac je umalo pao s pastuha.
- Ne biste se usudili! - zaurla on, iskreno zaprepašten.
Caroline odgovori na njegovo negiranje spustivši ruku, tako da je njezin
prazni pištolj bio uperen izravno u glavu uznosite zvijeri. - Ravno između očiju -
obeća mu.
- Bradforde! - Glas koji je dozivao iz unutrašnjosti kočije zaustavi vojvodin
nesavladiv nagon da skoči s konja i udavi ženu pred sobom.
- G. Smith? Poznajete li ovoga čovjeka? - zazva Caroline. Ni na tren nije
skidala pogled s ljutita stranca koji je sada silazio s konja; s velikim je
zadovoljstvom primijetila kako je pištolj ponovno zadjenuo za pas hlača. Osjetila
je veliko olakšanje. Ipak ga nije bilo preteško uvjeriti. Ako je ovaj Englez bio
tipičan primjerak visokog društva, Caroline zaključi da su njezini rođaci možda
bili u pravu. Možda su svi i bili mekušci.
12
 Bradford se okrenuo prema Caroline, prekidajući joj misli. - Nijedan gospodin
nikada ne bi prijetio...
Već izgovarajući nesmotreni komentar, shvatio je da je potpuno besmislen.
- Nikada nisam ni tvrdila da sam nekakav gospodin - uzvrati mu Caroline,
shvativši da on neće završiti rečenicu.
G. Smith pomoli glavu kroz prozor i malo zajauka zbog bola koji mu je
prouzrokovao nagli pokret. - Ama, čovječe, pištolj joj je prazan. Nemoj da te udari
kap! Konj ti je siguran. - U glasu mu se čulo smijuljenje i Caroline nije mogla a
da se ne nasmiješi.
Bradfordu je pozornost privremeno odvukao ženin prekrasan osmijeh,
vragolasta iskra koja joj je isijavala iz očiju.
- Lako vas se dalo uvjeriti - primijeti Caroline. Odmah je poželjela da je
zadržala misli za sebe jer joj se muškarac sada približavao uznemirujućom
brzinom. I nije se smiješio. Očito je patio od nedostatka humora, zaključila je
koraknuvši unatrag.
Njegov mrki pogled otklonio je bilo kakvu mogućnost privlačnosti. To, a i
njegova veličina. Bio je previsok i preširok za njezin ukus. Ta bio je gotovo kao
Benjamin, koga je Caroline, na svoje olakšanje, opazila kako se potiho
prikrada neznancu iza leđa.
- Da vam je pištolj bio napunjen, ustrijelili biste mojega konja? - Neznanac je
razvio prilično jak tik u desnom obrazu i Caroline, spuštajući pištolj, odluči da je
najbolje da odgovori.
- Naravno da ne bih. Odveć je prekrasan da ga se usmrti. Vi, s druge strane...
Bradford je čuo hrskanje šljunka iza sebe i okrenuo se. Bio je oči u oči s
Benjaminom. Dvojica muškaraca promatrala su jedan drugoga nekoliko otegnutih
trenutaka i Caroline shvati da nije nimalo zastrašen nazočnošću njezina prijatelja.
Samo je djelovao znatiželjno, što je bilo osjetno različito od reakcije g. Smitha.
- Možeš li mi dodati lijekove, Benjamine? Ne brini se za ovoga - doda ona
pokretom glave u smjeru arogantnoga muškaraca. - Izgleda da je prijatelj g.
Smitha.
- G. Smith? - upita Bradford, zbunjeno usmjerivši pogled prema muškarcu
koji mu se smiješio s prozora kočije.
- Danas je Harold Smith - nastavi Caroline objašnjavajući. - Ne želi da
doznam njegovo pravo ime jer je u pomalo nezgodnu položaju. Predložila sam
mu da ga zovem George, po vašem kralju, ali odmah se uvrijedio pa smo se
usuglasili da će biti Harold.
Charity je izabrala taj trenutak kako bi skokomice dojurila iza zavoja na stazi,
držeći svoju prostranu ružičastu suknju dobrano iznad skladnih gležnjeva dok je
trčala. Caroline se obradovala upadici jer je namrgođeni Bradford izrazito
zabrinjavajuće zurio u nju. Jesu li svi Englezi uvijek izgledali tako zbunjeno?

13
 - Caroline! Kočijaš odbija izaći iz grmlja - ispali Charity došavši do daha.
Naglo stade pokraj Benjamina i uputi mu kratak smiješak prije nego što pogleda
Bradforda, a potom i iza njega u muškarca koji je gledao u nju s prozora kočije. -
Je li opasnost prošla? Kočijaš se obećao vratiti na svoje mjesto samo ako se vratim
i kažem da je sve u redu. Poslao me da doznam - objasni. - Caroline, uistinu bismo
se trebali odmah okrenuti i vratiti u London. Znam da sam ja inzistirala na tome
da otputujemo u ladanjski dom tvojega oca, no sadashvaćam nepromišljenost
svojega prijedloga! Rođakinjo, bila si u pravu! Smjestit ćemo se u njegovu kuću
u gradu i poslati mu poruku. - Blebećući bez prestanka, Charity je
Bradfordu djelovala poput hodajućega vihora. Pozornost je usmjeravao s jedne
žene na drugu i bilo mu je teško povjerovati da su njih dvije zapravo u rodu.
Izgledale su i ponašale se posve različito. Charity je bila sitna, prema
Bradfordovoj procjeni visoka oko metar šezdeset, sa zlaćanim uvojcima koji
nisu mogli mirovati, i smeđim očima koje su isijavale nestašnost. Caroline je bila
barem osam do deset centimetara viša od rođakinje, crne kose i gustih crnih obrva
koje su nadsvođivale doista zanosne bistre plave oči. Obje su bile vitke. Charity
je bila lijepa; njezina rođakinja uistinu prekrasna.
I nisu se razlikovale samo vanjštinom. Malena plavuša djelovala je hirovito,
a u pogledu joj je nedostajalo i usredotočenosti i sadržaja. Nije ga bila u stanju
pogledati ravno u oči, pa je ocijenio da joj ponašanje graniči sa stidljivim.
Caroline je ostavljala dojam potpuna samopouzdanja, a pogled joj je bio izravan.
Pogledom ga je mogla, a umalo i jest, oboriti na koljena. Dvije rođakinje bile su
suprotnosti, zaključio je Bradford, ljupke i intrigantne suprotnosti.
- G. Smith, ovo je Charity - kaza Caroline, uputivši osmijeh pun privrženosti
svojoj rođakinji. Namjerno je ignorirala Bradforda, a uvreda nije bila
neopravdana jer muškarac se nastavio mrštiti.
Charity pohita do prozora kočije, stade na prste i pokuša poviriti unutra. -
Benjamin mi je rekao da ste ozlijeđeni! Jadni vi! Osjećate li se sada bolje? -
Nasmiješila se i čekala odgovor dok se ozlijeđeni gospodin izbezumljeno
pokušavao zaogrnuti. - Ja sam Carolineina rođakinja, ali odgajane smo kao sestre
otkako znam za sebe i gotovo smo vršnjakinje. Samo sam šest mjeseci starija od
nje. - Nakon što je to objasnila, Charity se okrenula kako bi se nasmiješila
Caroline, pritom otkrivajući identične jamice u obrazima. - Gdje je njihov
kočijaš? Misliš li da se i on skriva u grmlju? Pretpostavljam da bi netko zbilja
trebao pretražiti okolicu.
- Da - odgovori Caroline. - Sjajna zamisao. Zašto ga Benjamin i ti ne potražite
dok se ja do kraja ne pobrinem za nogu g. Smitha?
- Oh, baš sam nepristojna! Trebali bismo se međusobno predstaviti, premda
ovo doista jesu neobične okolnosti, i teško je reći kako bi trebalo postupiti.
- Ne! - Vrisak se prolomio iz kočije takvom silinom da su se vozilu od
ljuljanja umalo razletjeli kotači.

14
 - G. Smith bi radije ostao nepoznat - objasni Caroline nježnim glasom. - I
moraš obećati, kao što sam i ja, da ćeš zaboraviti na ovaj nesretni slučaj. - Povuče
rođakinju na stranu i došapnu: - Čovjek je silno posramljen. Znaš kakvi su
ti Englezi - pridoda ona.
Bradford, stojeći dovoljno blizu, čuo je obrazloženje i upravo je kanio dovesti
u pitanje Carolineinu zadnju opasku kada je Charity rekla: - Posramljen je zato
što je ozlijeđen? Veoma neobično. Je li ozbiljno?
- Nije - uvjeri ju Caroline. - Isprva sam pomislila da jest, no samo zato što je
bilo toliko krvi. Ali na nezgodnom je mjestu - dovrši Caroline.
- Jao meni! - Charity je iskaz razvukla u naletu suosjećanja. Bacila je pogled
prema čovjeku u kočiji i ponovno se okrenula prema Caroline. - Nezgodnom,
kažeš?
- Da - odgovori Caroline. Znala je da je njezina rođakinja željela detaljan opis,
ali iz poštovanja prema osjećajima g. Smitha, nije joj rekla više ništa. - Što prije
završimo i krenemo dalje, to bolje.
- Zašto?
- Jer se ponaša izrazito dramatično glede svoje ozljede - odvrati Caroline,
dopuštajući rođakinji da primijeti njezinu ogorčenost. Nije bila sasvim iskrena
prema Charity; toliko si je mogla priznati. Željela se požuriti zbog umišljenoga
prijatelja g. Smitha. Što se prije makne od njega, to bolje. Muškarac ju je plašio
na neobičan, nelagodan način i Caroline se taj osjećaj uopće nije sviđao.
- Je li on dendi? - upita Charity šaptom, kao da je riječ o zastrašujućoj bolesti.
Caroline nije odgovorila. Domahnula je Benjaminu te uzela torbu s
lijekovima. Popela se natrag u kočiju i rekla g. Smithu: - Nemojte se brinuti zbog
Charity. Nema naočale pa jedva da vas i vidi.
Benjamin je poslušao objašnjenje i potom Charity ponudio ruku. Kada ju nije
odmah prihvatila, uhvatio ju je za ruku i polako poveo odanle. Bradford je
promatrao dvojac, pokušavajući shvatiti tko su oni i što se događa.
- Možeš doći i pogledati u kakvom se škripcu nalazim - dozva g. Smith
prijatelja. Bradford je kimnuo i prošao s druge strane kočije.
- Malo je ljudi kojima bih povjerio čuvanje tajne o svojoj neprilici, no
Bradford je jedan od njih - razjasni on Caroline.
Caroline ništa nije komentirala. Vidjela je da je rana prestala krvariti. - Imate
li kakva žestoka pića sa sobom? - upita ona, potpuno ignorirajući Bradforda kada
je ušao u kočiju i sjeo nasuprot g. Smithu.
Kočija je bila znatno veća od unajmljenog prijevoza koji je Caroline
osigurala, ali Bradfordova lijeva noga svejedno joj je dirala rame dok je klečala
ispred g. Smitha. Bilo bi neprikladno predložiti da pričeka vani dok ne završi
čišćenje i previjanje rane, s obzirom na to da ga je g. Smith pozvao unutra. No,
bez obzira na to, nije mogla to ne priželjkivati!

15
 - Gutljaj vinjaka - odgovori muškarac vrativši joj misli natrag na njega. -
Mislite da bi žestoko piće bilo prava stvar?
- upitaju izvlačeći sivi spremnik iz unutarnjeg džepa.
- Ako je imalo ostalo - odgovori Caroline. - Polit ću malo po rani prije nego
što ju povijem. Mama kaže da žestoko piće zaustavlja infekcije - objasni mu. Nije
dodala da njezina majka nije bila sigurna u tu teoriju, no svejedno ju je provodila u
djelo, odlučivši da zasigurno ne može škoditi. - Zapeći će pa ako poželite zavikati,
neću imati lošije mišljenje o vama.
- Ni zucnuti neću, gospođo, i neuljudno je od vas što sugerirate da bih i mogao
- izjavi muškarac pompozno samo nekoliko sekunda prije nego što mu je tekuća
vatra dotaknula kožu. Tada negodujući, glasno je kriknuo i umalo pao sa sjedala.
Bradford, osjećajući se potpuno nemoćno, suosjećajno napravi grimasu.
Caroline je zgrabila malenu posudicu žutog praha koji je mirisao na ustajalu
kišnicu i mokro lišće te posula pozamašnu količinu po cijeloj rani. Potom je uzela
dugu vrpcu od podsuknje i počela raditi najbrže što je mogla. - Lijek će
umrtviti područje i zatvoriti ranu - reče nježnim glasom.
Bradford je postao žrtva hrapave, putene zavodljivosti njezina glasa. Počeo je
priželjkivati da on i prijatelj zamijene mjesta. Morao je odmahnuti glavom zbog
te apsurdne primisli. Što mu se događa? Osjećao se opčinjeno i zbunjeno. Bila je
to tako čudna reakcija na ženu kakvu nikada prije nije iskusio, i shvatio je da mu
se nimalo ne sviđa. Usprotivila se njegovu autoritetu. Istini za volju, ta intenzivna
reakcija na crnokosu djevojku gotovo ga je prestrašila i odjednom je bio poput
šeprtljava dječarca iz minulih godina, nesiguran oko toga kako postupiti.
- Ponio sam se kao kukavica, vrišteći onako - prošapće g. Smith. Obrisao si
je čelo kvadratićem od čipke i spustio pogled. - Majka vam je barbarka ako se
koristi takvim groznim metodama liječenja.
Vidjevši ojađenost na prijateljevu licu, Bradford je znao koliko mu je teško
bilo priznati bilo kakvu manu, ali zaključi da će samo pogoršati situaciju ako ga
pokuša odgovoriti od takva razmišljanja.
- G. Smith, jedva ste pustili glas - usprotivi mu se Caroline čvrsto. Potapšala
ga je po koljenu i podigla pogled prema njemu. - Bili ste iznimno hrabri. Doista,
to kako ste se usprotivili onim razbojnicima, bilo je vrlo dojmljivo. - Caroline je
uvidjela da njezina pohvala djeluje. Pompozno držanje g. Smitha postupno se
vraćalo. - Bili ste hrabri i nemate se zbog čega brinuti. I oprostit ću vam što ste mi
mamu nazvali barbarkom - doda uz nježan osmijeh.
- Doista sam bio hrabar s tim nitkovima - prizna g. Smith. - Jasno, bio sam
beznadno nadjačan, razumijete.
- Uistinu jeste - odvrati Caroline. - Trebali biste biti ponosni na to kako ste se
držali. Ne slažete li ste, g. Bradforde?
- Slažem - uzvrati Bradford odmah, strahovito zadovoljan time što je napokon
priznala njegovu nazočnost.
16
 G. Smith iskazao je svoje zadovoljstvo progunđavši.
- Jedina kukavica u blizini irski je kočijaš kojega sam uzela u službu - pridoda
Caroline, pripremajući se omotati dugu vrpcu oko bedra g. Smitha.
- Ne volite Irce? - priupita Bradford, otežući lijeno pri izgovoru. Žestok ton
njezina glasa u njemu je pobudio zanimanje. Caroline mu je uputila pogled u
kojem je iskrio bijes te se Bradford zamislio nad time bi li voljela jednako
vatreno kao što je mrzila. Zatim je zanemario tu apsurdnu misao.
- Irci koje sam susrela bili su nitkovi - prizna Caroline. - Mama kaže da bih
trebala biti tolerantnijih nazora, ali jednostavno ne mogu.
Uzdahnula je i ponovno prionula poslu. - Jednom, kada sam bila mnogo
mlađa, napala su me tri Irca, i da se Benjamin nije upleo, ne znam što bi se
dogodilo. Vjerojatno ne bih bila ovdje i razgovarala o tome.
- Teško mi je povjerovati da bi vas bilo tko uspio nadjačati - dobaci g. Smith.
Zvučalo je kao kompliment pa ga Caroline kao takva i prihvati. - Tada nisam
znala kako se obraniti. Moji su rođaci bili strahovito uznemireni zbog toga
nemilog događaja i od toga su me dana naizmjence poučavali kako da se sama
obranim.
- Žena je hodajući arsenal - prokomentira g. Smith prijatelju. - Kaže da se štiti
od Londona.
- Zar ćemo se ponovno prepirati oko razlika između sofisticiranih kolonija i
vašega bestidnog Londona, g. Smith? - Carolinein glas bio je ispunjen smijehom.
Zadirkivala je, više od svega da muškarcu odvrati pozornost s bolova. Nježnim,
pouzdanim kretnjama vezivala je dugu vrpcu oko njegova bedra.
Bolan izraz postupno je nestao s lica g. Smitha. - Osjećam se osjetno bolje.
Dugujem vam život, draga ženo.
Caroline se pretvarala da nije čula njegovu gorljivu izjavu i brzo je skrenula
s teme. Uvijek joj je bilo neugodno zbog komplimenata.
- Za nekoliko ćete tjedana plesati - obeća mu. Jeste li često uzvanik na
velikim primanjima visokoga društva? Pripadate li, kako se kaže, tom krugu?
To nedužno pitanje natjeralo je g. Smitha na kašalj. Zvučao je kao da se guši
zato što mu je nešto zapelo u grlu. Caroline ga je gledala koji trenutak i potom
pogledala Bradforda. U očima mu je vidjela podsmijeh te pomislila kako zbog
smiješka u prikrajcima očiju izgleda gotovo naočito.
Strpljivo je čekala odgovor dok se činilo da g. Smith, nastavljajući kašljati i
dahtati, jednostavno nije bio kadar.
Bradford nije kicoš, pomisli ona čekajući odgovor. Zapravo, bilo je to pomalo
razočaravajuće priznanje. Ne, nimalo se nije ponašao poput g. Smitha. O, bili su
odjeveni u istovrsno ruho, ali Caroline nije mislila da Bradford sa sobom nosi
rupčić, sav izrađen od čipke. Nije vjerovala da bi njegovo bedro na dodir bilo
poput kože na stražnjici novorođenčeta. Ne, vjerojatno bi bilo grubo... i tvrdo.

17
Također, bio je znatno mišićaviji od g. Smitha. Uopće nije omlitavio.
Pretpostavila je da bi mogao smlaviti protivnika samo svojom težinom. Kakav bi
bio sa ženom? Caroline osjeti kako joj se obrazi žare zbog uznemirujuće
maštarije. Što joj se događalo? Da zamišlja muškarca bez odjeće, razmišlja o tome
kakav je kada ga dodirne žena. Pobogu, sve je to bilo nezamislivo!
Bradford je primijetio prekrasnu rumen, uvjeren da ona misli kako ju g. Smith
ismijava. Odmah joj je odgovorio: - Uistinu pripadamo visokom društvu, no g.
Smith pohodi više okupljanja od mene. - Uopće nije dodao da više gotovo i ne
posjećuje zabave, i sve to smatra iskušavanjem svojega strpljenja. Umjesto da je
izrazio svoje prave osjećaje, upitao je: - Spomenuli ste da ste u posjetu svojemu
ocu? Znači da živite u kolonijama? Sa svojom majkom?
Bradford je od Caroline želio doznati koliko god je više mogao. Odbijao je
prihvatiti svoju neočekivanu želju da dozna što više informacija i pretvarao se,
pred samim sobom, da je samo riječ o blagom zanimanju, i o ničemu drugome.
Caroline se namrštila. Bilo bi neuljudno ne odgovoriti na pristojno
postavljena pitanja, no shvatila je da nijednomu od gospode nije željela reći išta o
sebi. Ako joj planovi ne pođu po krivu, u Londonu će biti samo nakratko, i nije
željela sklapati prijateljstva s Englezima. Ipak, činilo se da ne može pobjeći od
izraza iščekivanja na licima obojice muškaraca. Morala je nešto reći. - Moja je
majka mrtva već dugi niz godina - reče napokon. - Preselila sam se u Boston kada
sam bila djevojčica. Strina i stric su me odgojili i oduvijek sam strinu zvala
Mama. Naime, ipak me odgojila. I tako je bilo lakše... uklopiti se - doda ona,
nehajno sliježući ramenima.
- Ostajete li dugo u Londonu? - upita Bradford. Nagnuo se prema naprijed,
stavivši svoje velike šake na koljena, očigledno namjeravajući čuti njezin
odgovor.
- Charity bi željela nazočiti na neki primanjima dok smo ovdje - odgovori mu,
izbjegavši njegovo pravo pitanje.
Bradford se namrštio zbog toga kako je izbjegla pitanje i potom upitao: -
Sezona će uskoro početi. Radujete li se svojim pustolovinama? - Prisilio se
izbaciti cinizam iz glasa, priznajući si da nije želio pokvariti njezina nedužna
očekivanja. Bila je žensko i stoga je zacijelo žudjela sudjelovati u svoj toj
tričavosti.
- Pustolovina? Nisam baš tako gledala na to. Sigurna sam da će Charity
uživati na zabavama - odgovori mu.
Namrgođeno je gledala Bradforda, a njemu sinu misao da njezin pogled,
uperen tako silovito, svakoga muškarca može natjerati da zamuca i izgubi se u
vlastitim mislima. Naravno, Bradford se žurno podsjetio, pokušavajući se
prisjetiti o čemu su razgovarali, kako je vidio previše toga i iskusio previše toga
da potpadne pod čari nekakva djevojčuljka. Iako, postajao je sve zabrinutiji zbog
svojih neobuzdanih reakcija. Zaboga, nikada prije neka žena nije ovako djelovala
na njega, tako ga obuzela. Što mu se dovraga događa? Zacijelo je od
18
vrućine, pomisli, čak i u tom trenutku dok su se netremice gledali i kada je
prisegnuo da će doznati sve o ženi koja je klečala pred njim. Iz nje je isijavala
nevinost i nagovještaj prave topline za muškarca koji je toliko dugo bio na
vjetrometini.
Čini zbog kojih je Caroline bila zarobljena Bradfordovim tamnim očima
skinute su kada se g. Smith nakašljao i upitao: - Ne radujete se sezoni, zar ne? -
Djelovao je, prema Carolineinu mišljenju, potpuno začuđen vlastitim pitanjem.
- Nisam mnogo razmišljala o tome - odgovori Caroline. Nasmiješila se i
potom dodala: - Čule smo takve priče! Prgava su, zatvorena skupina, i uvijek
morate biti silno primjereni. Charity strahuje da će tijekom prve večeri vani
učiniti nešto što će osramotiti mojega oca. Naime, želi se vladati primjereno.
Glas joj je zvučao prenapregnuto, što je Bradforda odmah zaintrigiralo.
G. Smith prokomentira: - Predviđam da će cijeli London govoriti o vama. -
Glas mu je zvučao samodopadno i arogantno.
Želio joj je komplimentirati pa je bio zbunjen kada je Caroline kimnula i
poprijeko ga pogledala. - Zbog iste se stvari i Charity brine za mene. Brine se da
ću učiniti štogod uistinu grozno i da će cijeli London čuti za to. Vidite, rijetko
kada nešto radim kako se pristoji. Mama me naziva buntovnicom. Bojim se da je
u pravu.
Komentar o vlastitom karakteru izrekla je vrlo izravnim tonom.
- Ne, ne. Pogrešno ste me shvatili - izjavi g. Smith. Mahao je svojim rupčićem
poput zastave. - Želio sam reći da će vas visoko društvo prigrliti. Ja to predviđam.
- Veoma ste ljubazni - prošapće Caroline. - Ali ne nadam se pretjerano. Nije
presudno, kako vi Englezi kažete, jer vraćam se u Boston. Ne bi bilo bitno ni da
me sam Pummer isključi.
- Pummer? - I Bradford i g. Smith istodobno izustiše to ime.
- Plummer ili Brummer - odvrati Caroline, sliježući ramenima. - G. Smith,
ako biste mogli malo pomaknuti nogu da ulovim drugi kraj. Tako, sada mogu
nastaviti.
- Mislite li na Brummella? Beaua Brummella? - upita Bradford, a u glasu mu
se nazirao smiješak.
- Da, to je vjerojatno točno ime. Gđa Maybury nam je rekla, prije nego što
smo napustile Boston, da taj Brummell vlada visokim društvom, no to zasigurno
znate. Gđa Maybury je stigla u kolonije netom prije našeg odlaska pa vjerujemo
da je njezina priča točna. - A što je bila njezina priča? - upita Bradford.
- Pa... ako Brummell odluči isključiti neku damu, tada ona slobodno može
otići u samostan. Sezona joj je upropaštena i mora otići kući posramljena. Možete
li zamisliti da jedna osoba ima takvu moć? - Pitanje je uputila Bradfordu te
podigla pogled prema njemu. Odmah je poželjela da nije. Naravno da je on mogao
zamisliti takvu moć, reče za se. Čovjek ju je po svoj prilici i izmislio. Frustrirano
je uzdahnula i spustila pogled. Bradfordova blizina počela joj je ići na živce.
19
Podigla je pogled prema g. Smithu i ugledala njegov uznemireni pogled. - Oh, zar
sam pretjerano zategnula zavoj?
- N-ne, u redu je - promuca g. Smith.
- Morate razumjeti da mene osobno nije briga hoće li me Brummell isključiti
ili neće. Ne očekujem mnogo od Londona. Ipak, brinem se da će Charity patiti
zbog moga ponašanja, a možda biti i povrijeđena, a i ne želim ju vidjeti poniženu.
Da, to me zabrinjava.
- Mislim da Beau Brummell neće isključiti vas i vašu rođakinju - predvidio je
Bradford.
- Previše ste lijepe da biste bile odbačene - dobaci g. Smith.
- Privlačnost ne bi trebala imati veze s prihvaćanjem. Bitno je to kakvi smo
iznutra - predloži Caroline.
- Tu plemenitu činjenicu na stranu, čujem da izrazito cijeni svoje sivce -
prokomentira Bradford sarkastično.
- Svoje sivce? - upita ga Caroline, očigledno zbunjena.
- Njegovi konji - odgovori Bradford. Ne sumnjam da biste ih pokušali
ustrijeliti ako bi se usudio isključiti vas ili vašu rođakinju.
Imao je ozbiljan izraz lica, no pogled mu je postao topao i zaigran. - Ne bih
nikada! - reče Caroline.
Tada se nasmijao, a Caroline je odmahnula glavom. - Vi se šalite - ustvrdi. -
Evo ga - reče ona, ponovno se okrenuvši prema g. Smithu. - Završila sam. Zadržite
ovaj lijek i zavoje mijenjajte jednom dnevno. I ne dopuštajte da vam itko
pušta krv, za Boga miloga. Izgubili ste dovoljno krvi.
- Još jedna navada vaše mame? - upita g. Smith s podosta sumnje u glasu.
Caroline je kimnula, izlazeći iz kočije. Izašavši van, okrenula se i noge g.
Smitha podbočila na suprotno sjedalo, pokraj Bradfordove prijeteće pojave. -
Bojim se da ste u pravu, g. Smithe. Vaše prekrasne čizme izgledaju upropašteno.
I rese su vam prekrivene krvlju. Ako ih isperete pjenušcem, onako kako je gđa
Maybury objasnila da Brummell čini, bit će kao nove.
- To je strogo čuvana tajna - ustvrdi g. Smith ozlojeđeno.
- Zacijelo nije takva tajna - odgovori mu Caroline. - Jer je gđa Maybury znala
sve o tome, a izgleda da i vi znate. - Nije pričekala odgovor na svoju logičnu
izjavu i okrenula se prema Bradfordu. - Moći ćete se pobrinuti za prijatelja?
- Našli smo kočijaša - uzviknu Charity baš kada joj je Bradford kimnuo. - Na
glavi ima kvrgu veličine crkvenog tornja, ali dolazi sebi.
Caroline je kimnula i rekla: - Doviđenja obojici. Benjamine, sada moramo
poći. G. Bradford će se pobrinuti za g. Smitha.
Crni je čovjek rekao Caroline nešto na jeziku koji Bradford nikada prije nije
čuo, ali znao je, po tome kako se Caroline nasmijala i kimnula, da je ona savršeno
razumjela.
20
 I zatim ih više nije bilo. Nijedan od gospode nije rekao ni riječ, gledajući kako
crnokosa nimfa odvodi rođakinju niz cestu. Vojvoda od Bradforda iskočio je iz
kočije kako bi još malo promatrao, dok je njegov prijatelj gurnuo glavu
kroz prozor i također motrio njihov uzmak.
Bradford se zatekao kako se smiješi. Sitna rođakinja s plavim kovrčama
razgovarala je s Caroline, a tihi crni čovjek hodao je za njima s izvučenim
pištoljem, očigledno s namjerom da ih zaštiti.
- Moj Bože, mislim da sam navukao kraljevo ludilo - izjavi ozlijeđeni
muškarac. - Djevojka potječe iz kolonija - pridoda s natruhom poruge u glasu - a
ipak uviđam da sam opčinjen.
- Preboli to - savjetovao mu je Bradford otresitim glasom. - Želim ju. - Ton
njegova glasa nije pozivao na raspravu pa njegov prijatelj mudro pristane,
nekoliko puta odlučno kimnuvši. - Nije mi stalo je li iz kolonija ili nije.
- Kakvu li ćeš samo strku izazvati ako ju pokušaš osvojiti. Ako joj otac nema
plemićku titulu... Pa, to se jednostavno ne radi. Misli na svoj položaj.
- I stoga ne odobravaš? - Bradford je pitanje postavio s jedva primjetnim
zanimanjem.
- Ma odobravam. Podupro bih tvoja nastojanja. Spasila mi je život.
Bradford je podigao obrvu, a prijatelj mu se požuri odgovoriti na neizrečeno
pitanje. - Prikrala se lupežima i hitcem izbila pištolj vođi iz ruke. Samo koji
trenutak prije nego što bi me ustrijelio.
- Uopće ne sumnjam u to da je bila kadra za to - prokomentira Bradford.
- Drugoga je nastrijelila u rame.
- Jesi li primijetio kako je izbjegavala moja pitanja?
G. Smith se počeo smijuljiti. - Nisam smatrao da te moguće vidjeti kako se
smiješ, Bradforde, a opet, danas sam te vidio samo takvog. Među visokim će
društvom vladati uzbuđenje od silna nagađanja. Neće ti biti lako s
djevojkom. Zavidim ti na izazovu.
Bradford nije odgovorio nego se okrenuo i ponovno nepomično gledao u
daljinu, prema zavoju na cesti iza kojega je trojac nestao.
- Izazvat će pravu reakciju među mondenim damama kada ju ugledaju. Jesi li
joj primijetio boju očiju? Morat ćeš se boriti za njezinu pozornost, Bradforde. Moj
Bože, čovječe, pogledaj mi samo čizme!
Vojvoda od Bradforda ignorirao je tu molbu. Potom se počeo smijati. - Dakle,
Brummelle, usuđuješ li se isključiti ju?

21
 DRUGO POGLAVLJE

najmljena se kočija truckala ravnomjernim tempom natrag prema Londonu.

U Benjamin se, sumnjičav prema kočijaševu nepoštovanju vlastitih dužnosti,
odlučio voziti pokraj njega kako bi nadzirao što radi.
Caroline i Charity sjedile su jedna nasuprot drugoj u vozilu, i nakon što je
Charity pričala do besvijesti, utonule su u zamišljenu tišinu.
Charity inače nije bila toliko nervozna. Caroline je shvaćala da je uzbuđeno
brbljanje bilo nužan odušak od silna pritiska pod kojim je bila. Premda je Caroline
svoja mišljenja držala za sebe, ona je bila upućena u svaku Charitynu misao. Nije
to bila nekakva posebna čast, s obzirom na to da je njezina rođakinja voljela
dijeliti sve i svašta gotovo s bilo kime. Majka joj je rekla, da Charity brže širi
posljednje novosti nego bostonski Journal.
Caroline je bila čista suprotnost Charity, na glasu kao njezina tiha, sramežljiva
rođakinja, i odavna je prihvatila da joj jednostavno nije u naravi povjeravati se.
Za razliku od rođakinje, Caroline je svoja bremena nosila sama.
- Da barem imamo plan koji možemo odmah provesti, sada kada smo konačno
stigle u Englesku - ispali Charity.
Ispreplećući prste, dobrano je zgužvala ružičaste rukavice koje je pridržavala.
- Računam na to da ćeš mi savjetovati kako postupiti.
- Charity, već smo više puta razgovarale o tome. Znam da je to protivno tvojoj
ćudi, ali nastoj se ne brinuti. Prerano ćeš se postarati i naborati. - Carolinein glas
bio je nježan ali strog. - Znaš da ću ti pomoći. Ali zauzvrat mi moraš obećati da
ćeš biti na oprezu.
- Da. Oprez! To je ključno. Kada bih barem imala samo djelić tvojega
samopouzdanja, Lynnie - nadoda ona, iskoristivši Carolinein nadimak iz
djetinjstva. - Uvijek si tako smirena, tako odmjerena. - Charity je ponovno
uzdahnula, toliko dugo i razvučeno da je nasmijala svoju rođakinju. Charity je
svakako bila sklona teatralnosti. - Ali što ako doznam da je oženjen?
Caroline odluči da je najbolje ne odgovoriti joj. Ne bi uspjela obuzdati ljutnju
i nezadovoljstvo u svojem glasu, što bi Charity nagnalo da ponovno brižne u plač.
Caroline nije bila raspoložena za to nakon tako dugog putovanja.
Muškarci! Svi su bili nitkovi, osim njezinih voljenih rođaka, naravno.
Caroline jednostavno nije mogla shvatiti zašto je Charity, dražesna i puna ljubavi,
srce podala Englezu. Mnoštvo se kavalira borilo za Charitynu naklonost i u
Bostonu, no njezina rođakinja morala je izabrati jednoga s druge strane svijeta.
Englez Paul Bleachley bio je u posjetu Bostonu kada su se slučajno upoznali, a
22
Charity je uporno ponavljala da je pala pokošena ljubavlju na prvi pogled.
Jedini je dio te gluparije u koji je Caroline povjerovala bio taj da je zbilja pala.
Charity nije nosila naočale i doslovce se strovalila na Paula Bleachleya,
zaokrenuvši iza ugla ulice Chestnut na gradskom trgu.
Veza je trajala šest tjedana i bila je veoma intenzivna. Charity je prisegnula
na ljubav i povjerila se Caroline da je Bleachley učinio isto. Vjerovala je da su
Englezove namjere časne, čak i nakon njegova nagla nestanka.
Bila je strašno naivna. Ali Caroline nije bilo tako lako nasamariti. Ona i
ostatak obitelji nisu ni upoznali toga čovjeka. Svaki put kada bi se dogovorila
večera, Paul Bleachley bi se u zadnji čas morao pobrinuti za druge obveze.
Carolineine sumnje u to da se Englez samo poigravao njezinom rođakinjom
deseterostruko su se povećale kada se počela diskretno raspitivati po gradu.
Charity je spomenula kako je Bleachley u Bostonu u posjetu rodbini, no nitko u
usko povezanoj zajednici nikada nije čuo za njega.
Bleachleyev nestanak podudarao se s noću strahovite eksplozije u bostonskoj
luci. Tri engleska broda i dva američka plovila potpuno su bila uništena. Premda
Caroline nije izrazila svoje sumnje i nije imala nikakvih dokaza, bila je
uvjerena da je Paul Bleachley nekako bio upleten u tu izdaju.
Obitelji je laknulo kada je Bleachley nestao. Svi su pretpostavili da se vratio
u Englesku i da će Charity uskoro preboljeti svoju opčinjenost. No, bili su u
zabludi: Charity je bila shrvana od boli kada je napokon prihvatila da ju je
Bleachley napustio. Opetovano se zaklinjala da će doznati što se dogodilo i zašto,
dok joj čak i Caroline nije povjerovala.
- Trebalo bi me biti stid - reče Charity, prekidajući Carolineine misli. - Nisi
rekla ni riječi o vlastitim brigama dok sam ja bez prestanka pričala o svojima.
- Nemam nikakvih briga - usprotivi se Caroline.
Charity je odmahnula glavom i pokazala svoju ogorčenost. - Nisi vidjela oca
četrnaest godina i uopće nisi zabrinuta? Nemoj me zavaravati, Caroline. Sigurno
si uzrujana! Otac ti je život okrenuo naglavce, a ti se ponašaš kao da to uopće nije
ni važno.
- Charity, ne mogu ništa poduzeti u vezi s tim - uzvrati joj Caroline, ne
skrivajući razdraženost.
- Otkad je pismo stiglo, skrivaš se iza maske. Znam da si uzrujana! Bila sam
tako ljutita na tvojeg oca. Mjesto ti je s mojom obitelji, a ne s čovjekom kojega se
uopće i ne sjećaš.
Caroline je kimnula, prisjetivši se nemila prizora koji se odvio u njezinu
bostonskom domu kada su se Charity i ona vratile s jutarnjeg jahanja. Ostatak
obitelji ih je već čekao, sumorna izraza lica.
Charityna je majka bila plakala i nastavila se gušiti u suzama, zaklinjući se da
Caroline nije bila ništa manje njezina kći od Charity. Odgajala ju je od njezine
četvrte godine, nije li? A Caroline je nju nazivala majkom otkako je znala za
23
sebe. Charityn otac bio je suzdržaniji, odlučniji, kada joj je vrlo otvoreno rekao
kako se mora vratiti u Englesku.
- Vjeruješ li da bi uistinu bio došao po tebe, kako je zaprijetio u pismu? - upita
Charity.
- Da - odgovori Caroline uzdišući. - Ponestalo nam je izlika - nadoda ona. -
Otac zacijelo misli da sam užasno krhka. Znaš da je svaki put kada je zahtijevao
moj povratak, tvoja majka odgovorila opisujući neku novu bolest koju
sam navukla na se. Zbilja vjerujem da je kuga jedina bolest koju nije izmaštala, i
to samo zato što je se nije sjetila.
- Ali nije te želio toliko dugo. I predao te je nama.
- To je trebalo biti samo privremeno rješenje - uzvrati Caroline. - Ne
razumijem što se dogodilo, no nakon što mi je majka umrla, izgleda da se otac
nije mogao brinuti za mene pa je...
- On je grof - prekinula ju je Charity. - Mogao je zaposliti nekoga da se brine
za tebe. I zašto bi želio da se sada vratiš, nakon toliko vremena? Ništa od toga
nema smisla.
- Još samo malo i doznat ću odgovore - kaza Caroline.
- Caroline, sjećaš li se ičega iz tih ranih dana? Moje je najranije sjećanje kada
sam kao šestogodišnjakinja pala iz Brewsterova sjenika.
- Ne, sva mi sjećanja počinju s Bostonom - odgovori Caroline. Osjećala je
kako joj se želudac steže i poželjela prekinuti razgovor.
- Pa, ne znam zašto ne mrziš toga čovjeka. Ne gledaj me tako. Znam da je
pogrešno mrziti, ali očito te tata nije želio, a sada se nakon četrnaest godina
predomislio. Uopće nije uzeo u obzir tvoje osjećaje.
- Moram vjerovati da je moj otac učinio ono što je smatrao najboljim - odvrati
Caroline.
- Caimen je bio tako bijesan zbog tvojeg odlaska - reče Charity, misleći na
svojega najstarijeg brata.
- Moram upamtiti da sam velika dužnica tvojim roditeljima i braći i da se ne
smijem ljutiti - kaza Caroline. Riječi su joj zvučale kao zakletva. - Ljutnja i mržnja
razorni su osjećaji i nijedno od njih neće promijeniti činjenice.
Charity se namrgodila i odmahnula glavom. - Ne razumijem zašto to mirno
prihvaćaš. Imaš neki plan otpočetka. Reci mi što kaniš učiniti. Ne nalikuje na tebe
da bilo što krotko prihvatiš. Ti jurišaš... ne sjediš kao kvočka.
- Kao kvočka? - Caroline zahihota zbog rođakinjina izbora opisa.
- Znaš što želim reći. Ti ne sjediš dokono, ti jurišaš.
- Pa, pomislila sam kako bih si mogla dopustiti jednu cijelu godinu s ocem.
Dugujem mu toliko. I potrudit ću se da mi se svidi. Potom ću se, naravno, vratiti
u Boston.

24
 - Što ako ti otac to ne dopusti? - Charity je ponovno počela gužvati rukavice,
a Caroline ju hitro pokuša utješiti.
- Moram vjerovati u to da će mi dopustiti da se vratim u Boston ako budem
uistinu nesretna. Ne mršti se, Charity. To mi je jedina nada. Molim te, ne
pokušavaj me pokolebati.
- Ne mogu si pomoći. Zaboga, mogao bi te priženiti prije nego što se i
udomaćiš.
- To bi bilo bezobzirno i ne mogu povjerovati da bi učinio takvo što.
- Jesi li čula kada je Caimen rekao Lukeu i Justinu da će poći za tobom i
povesti te natrag u Boston ako se ne vratiš za šest mjeseci?
Caroline je kimnula. - Jesam - odgovori. - I George, uvijek tako sramežljiv i
povučen, ta i on je rekao isto. Tvoja su mi braća veoma odana.
Caroline se nasmiješila zamišljajući svoje rođake. Ponovno se podsjetila kako
bi se trebala smatrati sretnom što joj je omogućeno da provede toliko vremena s
njima. Vjerovala je kako je njezina narav bila rezultat njihova utjecaja.
Sličila je Charitynu bratu Caimenu izgledom i naprasitošću, ponekad je
oponašala Georgeovu sramežljivost, imala je Justinov osjećaj za poštenje i
Lukeov izrazito neobičan smisao za humor.
- Trebali smo prvo pisati tvojem ocu i pričekati s odlaskom iz Bostona dok ne
budemo sigurni da je primio pismo - zaključi Charity.
Caroline se nasmiješila. - Selektivno pamtiš, Charity. Čim ti je mama dala
dopuštenje da pođeš sa mnom, inzistirala si na tome da odmah otputujemo.
- Samo zato što je Caimen pokušavao uvjeriti mamu da ne bih smjela poći -
objasni joj Charity. Glas joj je zvučao kao da se trudila objasniti nešto zamršeno
nekoj prostodušnoj osobi. Uzdahnula je, pokazujući svoju ogorčenost s Caroline,
te je potom upitala: - Tko je bio onaj visoki muškarac koji ti je pomagao s
ozlijeđenim gospodinom? - Promjena teme zbunila je Caroline pa Charity nastavi:
- Svakako je bio naočit.
- Nije bio naočit - odbrusi Caroline, iznenađena razdraženošću koju je
osjećala. - Želim reći da mi uopće nije bio privlačan.
- Ne misliš valjda ozbiljno! Čak sam i bez naočala mogla vidjeti da je zbilja
fenomenalan.
- Dosta. Taj je muškarac bio arogantan - priopći Caroline rođakinji. Ton glasa
bio joj je uznosit, ali nije marila. - Vjerojatno ga više nikada nećemo vidjeti, i
bolje da je tako.
Charity je rođakinji uputila zbunjen pogled i potom rekla:
- Tako velik čovjek, a imao je najdivnije plave oči.
- Bile su tamnosmeđe, ne plave, sa zlatnim mrljama - odgovori Caroline prije
nego što se uspjela zaustaviti.

25
 Charity se nasmijala. - Ipak ti je naočit. Nasamarila sam te. Znala sam da mu
oči nisu plave - reče izgledajući zadovoljno sama sobom. - No primijetila sam mu
kosu - nastavi, ignorirajući Carolinein razdražen izraz lica. - Trebalo bi
ju podšišati... i pomalo je kovrčava.
- Ne pretjerano - ustvrdi Caroline, ravnodušno sliježući ramenima.
- Malo me prestrašio - prizna Charity. - Djelovao je tako...
- Moćno? - dobaci Caroline. Charity je kimnula pa Caroline nastavi: - Zove
se Bradford i ne želim više razgovarati o njemu. Jesi li pronašla nestalo staklo iz
naočala?
- Da, dala sam ih Benu. Obećao ih je popraviti čim stignemo u gradsku kuću
tvojeg oca. Moćno je doista prikladna riječ, rekla bih. Taj Bradford neće biti
povodljiv - zaključi Charity, znalački kimajući.
- O čemu ti govoriš?
- Samo da ga nećeš moći vući za nos kao Clarencea.
- Ne vučem ja Clarencea ni za što - usprotivi se Caroline. - Samo smo
prijatelji.
- Clarence te slijedi poput štenca - reče Charity. - Preslab je za tebe. Čak i
Caimen to kaže. Trebaš nekoga dovoljno jakog, inače ćeš ga potpuno iscrpiti.
- Pričaš gluparije - odvrati Caroline. Charityne usputne primjedbe o njezinu
karakteru dirnule su ju u živac.
- Vidjet ćeš. Vidjela sam kako te g. Bradford gleda. Sigurna sam da će te
pokušati osvojiti. Da, sigurna sam - žurno će ona kada je Caroline otvorila usta
kako bi negodovala. - Kada se zaljubiš, netko snažan poput g. Bradforda osvojit
će ti srce i tada ćeš promijeniti stajalište. Tada nećeš htjeti biti toliko neovisna.
Naravno, ne bi ti odgovaralo da se zaljubiš u Engleza, s obzirom na to da si
prisegnula da ćeš se vratiti u Boston.
Caroline je odlučno odbila odgovoriti na rođakinjine apsurdne tvrdnje. Nije
imala nikakvu namjeru zaljubiti se u bilo koga. Sustizao ju je nedostatak sna i
Charityni smiješni komentari dovodili su je do ludila.
Djelovalo je kao da putovanje od Bostona do londonske luke traje vječno.
Caroline je brzo svladala hodanje palubom, barem joj je takav kompliment uputio
brodski kapetan, no Charity i Benjamin nisu bili te sreće. Caroline je dobar dio
vremena provela brinući se za njihove želučane tegobe i umirujući razdražene
ćudi. To se pokazalo iscrpljujućim zadatkom.
Prethodnu su noć prespavali na brodu, a ujutro obavijestili grofa od Braxtona
o svojem dolasku. Vratio se glasnik i izvijestio ih da grof trenutačno boravi na
svojem ladanjskom imanju, tri sata jahanja od Londona.
Caroline se odlučila smjestiti u kuću u gradu i poslati ocu obavijest o svojem
dolasku, no Charity je, nestrpljive naravi, inzistirala na tome da unajme kočiju i
upute se prema njegovoj ladanjskoj kući.

26
 - Napokon smo tu! - uzviknu Charity kada su se približili kući u gradu. Glas
joj je bio pun uzbuđenja i nije izgledala ni najmanje umorno. Caroline je to išlo
na živce gotovo koliko i rođakinjino nervozno blebetanje.
Charity je, nagnuta kroz prozor kočije, škiljila prema kući pa je Caroline bila
primorana povući ju za ruku kako se vrata ne bi otvorila.
- Znala sam da će to biti prekrasan dom - uskliknu Charity. - Otac ti je grof,
uostalom. Oh, Caroline, jesi li jako nervozna?
- Naravno da nisam. Moj otac nije tu - prokomentira ona, promatrajući
mondenu ciglenu kuću ispred sebe. Morala je priznati da izgleda doista
veličanstveno. Imala je nekoliko dugih, pravokutnih prozora na prednjoj strani i
svaki je imao obrub boje bjelokosti, stvarajući lijep kontrast s crvenom ciglom.
Zastori boje bjelokosti valovito su resili bočne strane svakog prozora, dajući kući
dostojanstven i uzvišen izgled.
Ulazna vrata bila su trima stubama uzdignuta od puteljka, također obojena u
boju bjelokosti. Na njima je bio ukrašeni crni zvekir, sa zlatnim inkrustacijama,
centriran na drvenoj površini, no kada je Caroline posegnula za njim, vrata
se otvoriše.
Muškarac za kojega je Caroline pretpostavila da je batler, bio je jednako
dojmljiv kao i kuća koju je čuvao. Posve obučen u crno, čak i bez bijele kravate
koja bi ublažila dojam, zadržao je izraz lica koji je bio potpuno lišen emocija sve
dok se Caroline nije predstavila kao kći grofa od Braxtona. Izraz lica tada mu se
promijenio te joj se nasmiješio, uprvši pogled prema gore, jer bio je jedva
nekoliko centimetara viši od sitne Charity, i premda je Caroline pomislila kako je
to u najboljem slučaju bio slabašan krnji osmijeh, učinio joj se iskrenim.
Uveo je trojac unutra, predstavio se kao Deighton i objasnio im, pomalo
preuzetno, kako je on grofov osobni sluga. Rekao im je da je tek stigao, prije
samog grofa, kako bi nadzirao služinčad dok ponovno otvaraju kuću za
nadolazeću sezonu. Grof je trebao pristići prije sumraka. Caroline je shvatila da
bi se bili mimoišli s grofom da su nastavili prema njegovu ladanjskom imanju.
Kuća je vrvjela aktivnošću. Caroline se osjećala kao da smeta dok se služinčad
žurila od sobe do sobe s krpama za prašinu i vjedrima vode u rukama.
Uskoro je počela cijeniti Deightonov izravan pristup. Pokazao se iznimno
učinkovitim i naložio dvjema služavkama da se pobrinu za raspakiranje u tili čas.
Kuća se dičila velikom radnom sobom i s pet spavaćih soba ponad stuba, a
Caroline i Charity dodijeljene su susjedne sobe.
Nakon što se Caroline prošetala kroz sobe na prvom katu, otpratila je
Benjamina do treće etaže kako bi provjerila je li njegova soba zadovoljavajuća.
Ostavila ga je da se raspakira i vratila se na prvi kat te pomogla Charity da pronađe
svoj drugi par naočala.
Caroline je pustila Charity da nadzire raspakiravanje njezina blaga. Bila je
nemirna i ne sasvim svoja, a znala je i razlog. Njezin je otac trebao stići prije

27
sumraka i brinula se zbog toga kako će reagirati na nju. Hoće li uživo biti jednako
nježan kao što je bio u pismima. Hoće li biti zadovoljan ili nezadovoljan njezinim
izgledom? Hoće li mu se svidjeti? I ništa manje važno, hoće li se on svidjeti njoj?
Zastala je pred vratima impresivne knjižnice pri vrhu stubišta i bacila pogled
unutra. Soba je bila ulaštena i besprijekorna. Nije to bila soba koja je odisala
toplinom. Je li njezin otac bio ukočen poput svoje knjižnice?
Caroline je postajala sve zabrinutija zbog očeve ćudi, šećući se svakom sobom
u prizemlju. Sve je bilo tako primjereno! Primjereno i strahovito hladno! Prilično
elegantan salon bio je slijeva popločanu ulaznom hodniku. Ukrašen zlatnom i
bojom bjelokosti, s natruhama blijedožute, izgledao je ljupko ali neprivlačno.
Caroline je pokušala zamisliti svoje rođake kako se udomaćuju u sobi i shvatila
da je to jalov posao. Raskošno tapecirano pokućstvo nije izgledalo kao da može
izdržati velike, nezgrapne muškarce u radnoj odjeći i čizmama s kojih se nikada
ne sjete sastrugati prljavštinu. Ne, Caimenu, Justinu, Lukeu i Georgeu bilo bi
nelagodno kao i njoj.
Zdesna ulaznom hodniku bila je velika blagovaonica. Golemi stol od
mahagonija i dvanaest pridruženih stolaca bili su u središtu, no fini kristal i čaše
na podnošku s obrubom od zlata posred švedskog stola uza zid također su
privlačili pozornost. Nije bilo ničega udobnog ni u toj sobi; zračila je bogatstvom
i luksuzom.
Caroline je nastavila niz dugački hodnik i pronašla još jednu knjižnicu,
smještenu odmah iza primaće sobe. Neizmjerno joj je laknulo kada je otvorila
vrata i ugledala nered. Očito je u toj sobi njezin otac doista prebivao. Oklijevala
je na ulazu, strepeći da ne oskvrne nepovredivo utočište, a potom je ušla. Pažnju
joj je privukao prekrasan stol, kao i dva istrošena kožnata naslonjača i svesci
knjiga poredani po policama na dvama zidovima. Prozori koji su gledali na
izdvojeni pokrajnji vrt prekrivali su treći zid, a kada se Caroline zasitila krasna
prizora s prozora, okrenula se prema preostalom zidu. Nije se mogla ni pomaknuti
od zatečenosti, promatrajući nesvakidašnji aranžman pred sobom. Od vrha do dna
zid je bio prekriven crtežima koje je sama napravila! Od nezgrapnih skica
životinja koje je napravila kada je bila jako malena do naprednijih crteža kuća i
drveća. U središtu umjetničkih ostvarenja bio je crtež čijega se nastanka Caroline
sjećala. Nasmijala se kada ga je pobliže pogledala i odmahnula glavom. Crtež je
bio njezin prvi pokušaj obiteljskoga portreta. Svi su bili na njemu, njezini
bostonski roditelji, Charity, njezini rođaci, čak i njezin otac, iako ga je nacrtala
kako stoji znatno dalje od ostalih.
Izgled prikazanih likova bio je uistinu smiješan. Caroline je golemim
krugovima svakomu nacrtala trbuh i potrudila se da zubi budu u središtu
pozornosti. Mala lica, sva nasmijana, s divovskim isturenim zubima! Vjerojatno
je imala oko šest godina kada je nacrtala svoju obitelj, a prisjetila se i da je
bila poprilično ponosna zbog toga.

28
 To što je njezin otac sačuvao sve crteže zapanjilo je i razdragalo Caroline.
Charityna majka mu ih je zacijelo slala a da njoj nije rekla ni riječi.
Caroline se naslonila na rub stola i dugo je proučavala raspoređene crteže.
Primijetila je da je u ranim crtežima uključivala oca, no kako je sama sazrijevala,
ali i stilski, on se više nije nalazio na slikama. No sve ih je sačuvao. Ta
spoznaja učinila ga je manje grofom, a više ocem. Odjednom je shvatila da je to
bio način na koji je sudjelovao u njezinu djetinjstvu. Rastužila se od te pomisli.
Caroline, iznimno odana osoba, zatekla se ispunjena zbunjenošću. Izlaganje
slika pokazivalo je da mu je ipak bilo stalo do nje. Zašto ju je onda poslao u
kolonije? Zacijelo je uviđao da će s vremenom početi strinu i strica zvati mama i
tata. Imala je samo četiri godine kada je postala njihova „malena“ Bilo je sasvim
logično da će Charityna braća postati i njezina braća. Zacijelo je znao da će joj
ranije uspomene izblijedjeti u novom okružju i s novom obitelji.
U misli joj je navrla krivnja. Žrtvovao se zbog nje. Mama joj je to rekla
bezbroj puta! Objasnila joj je da je grof želio da mu kći ima stabilan obiteljski
život i vjerovao je da će biti zadovoljnija, više voljena, s njegovim mlađim bratom
i njegovom obitelji.
Zašto nije uzeo u obzir da bi njegova ljubav možda bila dovoljna?
Pobogu, kao kći mu nije pružila ništa. Sjetila se kako se znala uzjoguniti kada
su ju prisiljavali da odvoji koji trenutak i napiše mu koju lijepu riječ! Bila je
sebična i, koliko god to priznanje boljelo, nelojalna! Spletkarila je i planirala
ostati u Bostonu, drugoga je zvala tatom i, najgore od svega, zaboravila je voljeti
svojega pravog oca.
Sad je poželjela da nije vidjela crteže. Oči joj se napuniše suzama pa se požuri
van iz sobe. Da sam barem ponovno u Bostonu, poželjela je i smjesta se posramila
zbog te želje. Zbog toga se osjećala krivom i nedostojnom. Zbog toga je bila
kukavica. Bi li ocu mogla pružiti djelić ljubavi i odanosti koju je tako slobodno
pružala svojoj bostonskoj obitelji?
Caroline je otišla u svoju sobu i ispružila se na krevetu s baldahinom, odlučna
razjasniti svoje osjećaje. Racionalni dio njezina uma inzistirao je na tome da je
bila samo djetešce kada je dana na skrb novoj obitelji, stoga pitanje ljubavi i
odanosti nije bilo važno. Ipak, srce ju je i dalje boljelo. Koliko bi samo lakše bilo
imati posla s hladnim, bezosjećajnim grofom! Igrala je ulogu tragične heroine
cijelim putem od Bostona do Londona i sada je priznala da je to ipak bila samo
uloga. Stvarnost je bila bitno drukčija.
Kako postupiti? Nije mogla pronaći odgovor pa je naposljetku dopustila da ju
iscrpljenost svlada, utonuvši u dubok, besan sanak.
Caroline je spavala do sljedećeg jutra, izuzev jednog prekida.
U neko doba noći probudila se zbog škripe vrata koja su se otvarala. Odmah
se razbudila, no pretvarala se da spava, promatrajući starijega čovjeka kako
oklijeva na ulazu, a zatim polako prilazi krevetu. Zatvorila je oči, ali ne prije nego

29
što je vidjela suze koje su čovjeku tekle niz obraze. Izgledao je kao starija verzija
svojega brata i odmah je znala da je čovjek koji stoji pokraj kreveta njezin otac.
Caroline je osjetila kako netko povlači poplun i umotava ga čvrsto oko
njezinih ramena, a zbog nježna čina proželi su ju osjećaji. Tada je osjetila njegovu
drhtavu ruku, kada ju je nježno dotaknula, i čula ga kako šapće nježnim glasom
punim ljubavi: - Dobro došla kući, kćeri.
Nagnuo se i poljubio ju u čelo, blagim doticajem koji joj srcu podari osmijeh,
a tada se polagano pridignuo i pošao natrag prema ulazu. Aroma duhana i začina
ostala je iza njega, i Caroline najednom širom otvori oči. Prepoznala je
miris, sjetila ga se. Pokušala je prizvati slike koje su išle uz tu aromu, taj osjećaj,
no kao i sve krijesnice koje je pokušavala uhvatiti kao dijete, pokazale su se odveć
neuhvatljivima. Sjećanje kao da je bilo nadohvat ruci, no nije ga mogla dotaknuti.
Miomiris je zasada bio dostatan, jer s njim je pristigao osjećaj zadovoljstva i
ljubavi, magličast poput nježne jutarnje sumaglice koja ju okružuje, obgrljuje i
ispunjava smirenošću.
Pričekala je dok očeva ruka nije bila na kvaki i kada je već bio spreman povući
ju za sobom. Nije mogla spriječiti riječi da izlete iz nje te je zaustila: - Laku noć,
tata.
Osjećala se kao da ponavlja večernji ritual iz minulih godina, i premda se nije
sjećala svega, instinktivno je znala da se još nešto moralo reći. Borila se kako bi
osjećaje pretočila u riječi, čak i kada se začula da izgovara: - Volim te, tata.
Ritual je bio dovršen. Caroline zatvori oči i dopusti sjećanjima da se razbježe
kao ondašnje krijesnice.
Ipak je ponovno bila kod kuće.

30
 TREĆE POGLAVLJE

ojvoda od bradforda nije mogao izbaciti prekrasnu plavooku ženu iz glave.

V Njezina ga je nevinost stavljala na kušnju, njezin ga je osmijeh zabljesnuo,
no više od svega, njezin ga je britak humor oduševio. Vojvoda je bio
cinične naravi i bilo je poznato da mu se nijedna žena nije olako sviđala. No svaki
put kada bi se prisjetio kako ga je drsko izazvala, hrabrom prijetnjom da će mu
ustrijeliti konja, zatekao bi se kako se smiješi. Dama je bila hrabra i Bradford joj
se zbog toga divio.
Do svršetka dana na koji se zbila nesreća, Bradford je Brummella udobno
smjestio u njegov smještaj i prepustio ga tetošenju njegovih vjernih sluga. Tada
je otputovao u vlastiti londonski dom i prihvatio se zadatka doznati komu je
točno Caroline pripadala. Jedini trag koji je imao o njezinu identitetu bio je taj da
se vraćala u London kako bi posjetila oca. Iz toga kako je govorila o okupljanjima
visokog društva, pretpostavio je da joj je otac bio pripadnik društvene elite.
Možda je imao i plemićku titulu. Malena rođakinja spomenula je povratak u
gradsku kuću u Londonu gdje bi čekali Carolineina oca. Bradford je zaključio da
je čovjek bio vlasnik ladanjske kuće i da još boravi ondje dok sezona ne otpočne.
Bio je uvjeren u to da će svoje odgovore dobiti do sumraka. No do kraja
četvrtoga dana samouvjerenost ga je napustila. Nije bilo ni nagovještaja nekakva
traga i bio je frustriran više nego ikada u životu.
Ozlovoljio se i osmijesi koji su toliko zapanjili služinčad kada se vojvoda bio
vratio kući, potpuno su nestali. Posluga je sada šaptala kako su zacijelo bili u
krivu. Poslodavcu im se vratila uobičajena narav, osorna i nepristupačna.
Kuharica je rekla svima koji su ju mogli čuti da joj je drago zbog toga, jer bila je
nesklona svemu i svakomu nepredvidljivom, no Bradfordov sluga Henderson
znao je da se nešto veoma značajno dogodilo njegovu poslodavcu i zbog toga
bješe zabrinut.
Kada je vojvodin najbolji prijatelj, William Franklin Summers, grof od
Milfordhursta, došao u neočekivan posjet, Henderson je bio nemiran, ali mu je i
odlanulo. Henderson je drage volje otpratio grofa zakrivljenim stubištem do
knjižnice. Hodajući uz njega, Henderson je pomislio kako bi grof možda mogao
ponovno navesti njegova poslodavca na vedro raspoloženje.
Henderson je služio Bradfordova oca deset godina, a kada je tragedija uzela
živote i oca i prvorođenog sina, svoju odanost i pažnju podao je novom vojvodi
od Bradforda. Samo su se Henderson i Bradfordov najbolji prijatelj Milford
sjećali vojvode prije nego što je uzeo titulu na svoja mlada pleća.

31
 Bacivši pogled na Milforda, Henderson se prisjeti kako su dvojica prijatelja
nekoć bila prilično slična. Nekada je i Bradford bio ništa manje vragolan od
svojega tamnokosog prijatelja, i podjednako upadao u neprilike s damama
visokoga društva. No tijekom pet godina služenja novom gospodaru, Henderson
se gotovo prestao nadati da će se vojvodi ikada ponovno vratiti bezbrižna,
opuštena ćud kakvu je nekoć imao. Previše toga se dogodilo. Previše izdaja.
- Brad te uzrujava, Hendersone? Mrštiš se po cijelom stubištu - upita grof s
uobičajeno širokim smiješkom, izgledajući kao klipan kakvim ga je Henderson i
smatrao.
- Dogodilo se nešto što je ojadilo Njegovu Milost - odgovori Henderson. - Ja,
naravno, nisam upućen u milordove misli, no vjerujem da ćete primijetiti suptilnu
promjenu u njegovoj ćudi.
Henderson nije želio dalje komentirati, ali njegove opaske nagnale su
Milforda da se zamišljeno namršti.
Čim je Milford dobro promotrio prijatelja, zaključio je da Henderson vješto
vlada eufemizmima. Suptilno je bila posljednja opisna riječ koju bi uzeo u obzir,
jer je vojvoda od Bradforda izgledao kao da se upravo vratio iz poduže
vožnje kočijom, kao da su ga vukli ispod vozila umjesto da je sjedio u njemu.
Bradford je bio pogrbljen iza svojega golema stola, mršteći se usredotočeno
dok je švrljao ime na jednu od nekoliko omotnica razbacanih po stolu.
Stol od mahagonija bio je u potpunom neredu, no bio je i Bradford, zaključio
je Milford. Njegovu prijatelju očajno je trebalo brijanje i čista kravata.
- Milforde. Bit ću gotov za tren - reče Bradford prijatelju. - Natoči si piće.
Milford je odbio piće i smjestio se u udoban stolac ispred stola. - Brade, pišeš
li baš svima u Engleskoj? - upita ga, neuljudno naslanjajući pete ulaštenih čizama
na radnu površinu.
- Skoro - promrmlja Bradford, ne podižući pogled.
- Izgleda da danima nisi spavao - prokomentira Milford. Zadržao je smiješak
na licu, no oči su mu odavale zabrinutost. Bradford uopće nije izgledao dobro, i
što ga je dulje gledao, postajao je sve zabrinutiji.
- I nisam spavao - odgovori konačno Bradford. Ispusti nalivpero i nasloni se
na mekani jastuk svojega visokog naslonjača. Čizme su mu se pridružile
prijateljevima na radnoj površini stola pa ispusti dugačak uzdah.
A tada je, bez daljnjeg oklijevanja, ispričao prijatelju o susretu sa ženom
zvanom Caroline, izostavljajući dio s Brummellom zato što je i on obećao da neće
reći ni riječi o prijateljevu ponižavajućem izgredu s razbojnicima. Uljepšavao je
njezina tjelesna obilježja, odvajajući podosta vremena kako bi primjereno opisao
boju njezinih očiju, ali naposljetku se zaustavio te se požurio završiti priču,
bijesno dodajući da su ga sva raspitivanja odvela u slijepe ulice.

32
 - Tražiš na svim pogrešnim mjestima - priopći mu Milford samodopadno
nakon što se prestao smijati Bradfordovu prepričavanju događaja. - Ona uistinu
vjeruje da su kolonije sofisticiranije od našega Londona?
Bradford je zanemario pitanje i usmjerio pozornost na prethodnu izjavu. - Što
misliš pod time da tražim na pogrešnim mjestima? Vraća se svom ocu. Slijedim
taj trag. - Bradfordov glas zvučao je oštro.
- Većina se visokog društva još nije vratila za nadolazeću sezonu - istaknuo
je strpljivo Milford. - I iz toga jednostavnog razloga nisi čuo nikakvih glasina.
Priberi se, čovječe, ona će biti na Ashfordovoj zabavi. Računaj na to. Svi dolaze.
- Ne očekuje mnogo od sezone. - Bradford je govorio tiše, ponavljajući
Carolineinu izjavu o aktivnostima visokog društva, te stao odmahivati glavom. -
Doslovce je to rekla.
- Vrlo neobično. - Milford se silno trudio ne nasmijati se. Već jako dugo nije
vidio prijatelja toliko potresenog, a od olakšanja što uzrok nije neki ozbiljan
problem postao je neozbiljan. Zbog njega je također poželio izazivati
prijatelja, baš kao što je činio u stare dane kada su njih dvojica zajedno lutali
Londonom.
- Nije toliko neobično - proturječi mu Bradford sliježući ramenima. - Nikada
ne budem na primanjima.
- Pogrešno si me shvatio. Htio sam reći da se ponašaš iznimno čudno -
odgovori Milford, smijuljeći se. - Ne vjerujem da sam te ikada vidio u ovakvu
stanju. Prigoda je ovo u kojoj treba uživati! A uzrok je dama koja potječe iz
kolonija, ni više ni manje. - Milford bi bio nastavio, ali svladao ga je smijeh, i
unatoč nezadovoljnu mrštenju svojega prijatelja, nije mogao a da nekoliko puta
glasno ne frkne.
- Zbilja uživaš, zar ne? - odbrusi Bradford kada se Milford dovoljno utišao da
ga čuje.
- To je istina - prizna Milford spremno. - Čini mi se da se sjećam jedne
prilično gorljive prisege koju si dao prije nekoliko godina - nastavi on. - Nešto
poput toga da sve žene služe samo jednoj svrsi i da bi pokloniti svoje srce komu
bila vrhunska glupost.
- Tko je išta rekao o poklanjanju ičega? - Bradford zaurla. - Samo sam
radoznao, to je sve - inzistirao je smirenijim glasom. - Ne razdražuj me, Milforde.
Mogao bi izvući deblji kraj.
- Smiri se - odgovori mu Milford. - Doista želim pomoći.
- Na silu je složio ozbiljan izraz lica i rekao: - Trebao bi se raspitivati kod
krojačica. Ako je iz kolonija, tada je beznadno staromodna. Njezini rođaci neće
željeti da ih osramoti svojom odjećom, stoga će se pobrinuti da joj se skroje nove
haljine.
- Zapanjen sam tvojom logikom - odgovori Bradford. Tračak nade pojavio
mu se u očima pa se čak i nacerio. - Zašto se ja nisam toga sjetio?
33
 - Zato što ti nemaš tri mlađe sestre kao ja - odvrati Milford.
- Zaboravio sam na tvoje sestre - uzvrati mu Bradford.
- Nikada ih ne viđam.
- Skrivaju se od tebe - reče Milford, smijuljeći se. - Nasmrt te se boje. - Tada
je slegnuo ramenima i rekao: - No kunem ti se da je moda sve o čemu većina žena
razgovara, uključujući moje sestre. - Glas mu je zazvučao ozbiljno kada ga je
upitao: - Je li ovo samo opčinjenost ili nešto više od toga? Proteklih si pet godina
naokolo po gradu vodio samo kurtizane. Nenaviknut si na otmjeno odgojene
dame, Brade. Ovo je doista dramatičan preokret.
Bradford nije odmah odgovorio. Kao da nije imao uvjerljivih odgovora na
pameti, samo osjećaje. - Vjerujem da je to samo privremeno ludilo - odvrati
napokon. - Ali čim je ponovno vidim, siguran sam da ću ju istjerati iz krvi -
zaključi Bradford, sliježući ramenima.
Milford je kimnuo. Nije vjerovao prijatelju ni na tren.
Ali Bradford je bio toliko ozbiljan u svojim mišljenjima da mu se Milford nije
usudio proturječiti. Ostavio je prijatelja da piše svoje poruke. Laka se koraka
spuštao niz stube, raspoloženja tako znatno poboljšana daje, izražavajući
naklonost, pljesnuo Hendersona po ramenu prije nego što je otišao.
Grof od Milfordhursta odjednom je jedva čekao da upozna čarobnicu iz
kolonija, tu jedinstvenu ženu kojoj je za rukom polazilo ono što nijednoj drugoj
nije tijekom proteklih pet godina. Iako toga nije bila svjesna, dama zvana Caroline
vraćala je vojvodu od Bradforda natrag među živuće.
Milfordu se već sviđala.

Jutro je svanulo, a sa suncem su nadošle i nove misli, novi planovi. Caroline

Richmond, oduvijek ranoranilac bez obzira na vrijeme u koje je legla, poželjela
je suncu dobrodošlicu silno se i zadovoljno rastegnuvši.
Brzo se odjenula u jednostavnu ljubičastu haljinu za šetnju i neposlušnu kosu
zavezala na zatiljku vrpcom od bijele čipke.
Charity je još spavala, a zvučalo je kao da Benjamin, sudeći po prigušenoj
buci koja je dolazila odozgo, upravo ustaje. Caroline je pošla u prizemlje kako bi
pričekala oca u blagovaonici. Zatekla ga je kako već sjedi na čelu dugoga
ulaštenog stola. U jednoj je ruci držao šalicu za čaj, a u drugoj novine. Nije ju
primijetio kako stoji na ulazu, a Caroline nije učinila ništa čime bi mu privukla
pozornost nego si je dala vremena da ga prouči temeljito kao što je on naočigled
proučavao svoje novine.
Lice mu je bilo crvenkasto i punašno, ali imao je visoke jagodice kao i ona.
Bio je starija, zaokruženija inačica čovjeka koji ju je odgojio. Da, doista je jako
sličio svojemu mlađem bratu Henryju, pa je najednom shvatila da bi se trebala
smatrati sretnom. Što se nje ticalo, imala je dva oca. Stric Henry pobrinuo se za
njezin odgoj i voljela ga je. Nije se doimalo nelojalnim dijeliti svoju ljubav s
34
čovjekom koji joj je podario život. S njezinim pravim ocem. On to jest bio,
ponovno si prizna, i bila joj je dužnost voljeti i njega.
Grof je napokon osjetio da ga netko promatra i podignuo je pogled. Upravo
se spremao otpiti gutljaj iz šalice, no smrznuo se usred te radnje. Njegove
svijetlosmeđe oči odavale su iznenađenost. Podosta su se zasjajile te se Caroline
nasmijala, nadajući se da njezin izraz lica pokazuje privrženost koju je osjećala i
ništa od nelagode s kojom se borila.
- Dobro jutro, oče. Jeste li dobro spavali?
Glas joj se tresao. Bila je strahovito nervozna sada kada je bila suočena sa
svojim ocem.
Šalica za čaj ispade i svojski zveknu o stol. Čaj se prosu posvuda, ali on kao
da i ne primijeti ni zvuk ni nered. Pokušao je ustati, predomislio se i ponovno
ljosnuo dolje. Oči mu se napuniše suzama pa ih je obrisao krajičkom platnenog
ubrusa.
Bio je nervozan i jednako nesiguran kao i ona. Taje spoznaja pomogla
Caroline. Njezin se otac ponašao pomalo smeteno te Caroline zaključi da on
jednostavno ne zna kako postupiti. Gledala je kako novine koje je bio držao
polagano lebde prema podu i odlučila da je na njoj da nastavi.
Zadržala je smiješak na licu iako se počinjala brinuti zbog toga kako je
reagirao na nju, pa uđe u prostoriju. Nije zastala dok nije bila pokraj blizu njega i
brzo ga, prije nego što je uspjela promisliti, poljubi u rumeni, crveni obraz.
Njezin ga je dodir trgnuo iz transa i najednom se pokrenuo. Ustavši, prevrnu
stolac na kojem je sjedio pa zgrabi Caroline za ramena i privuče ju u zagrljaj.
- Niste razočarani? - šapnu mu Caroline u prsa. - Izgledam li onako kako ste
me zamišljali?
- Nikada ne bih mogao biti razočaran. Kako to možeš pomisliti? Tek sam na
trenutak bio ošamućen - objasni kroz dodatni zagrljaj. - Kopija si svoje drage
majke, pokoj joj duši. Ne bih mogao biti više ponosan.
- Uistinu joj sličim, oče? - upita Caroline kada je malo popustio zagrljaj.
- Itekako. Daj da te još malo pogledam. - Nalog je zvučao kao rezanje puno
ljubavi. Caroline mu je udovoljila, malo je uzmaknula te se zavrtjela kako bi ju
pogledao. - Nepobitno si ljepotica - pohvali ju otac. - Sjedni - opomenuo ju
je, brzo se namrštivši. - Ne smiješ se prenaprezati, da mi se ne razboliš. Ne želim
da se premaraš.
Krivnja, a ne njegova zapovijed, gurnula ju je u stolac koji joj je pridržavao.
- Oče, nešto vam moram reći. Teško je to izreći, no moramo biti iskreni jedno s
drugim. Odlučila sam da je to jedini način nakon što sam vidjela crteže koje
sam napravila kao djevojčica, stoga... - Klonula je ramenima pred njegovim
pogledom punim očekivanja te uzdahnula umjesto da dovrši rečenicu.
- Pokušavaš li mi reći da si zdrava kao dren? - upita je otac sa sjajem u očima.

35
 Caroline je trznula glavom prema gore i znala da izgleda posve iznenađeno. -
Da - prizna mu. - U životu nisam bila bolesna. Jako mi je žao, oče.
Njezin se otac nasmijao, ne hineći veselje. - Žao ti je što nisi bila bolesna, ili
što ste me ti i strina Mary pokušale nasamariti?
- Tako me je sram. - Priznanje je bilo iskreno, ali od njega joj nije bilo nimalo
bolje. - Riječ je o tome da sam bila tako...
- Zadovoljna? - upita je otac, kimajući. Ispravio je svoj stolac i ponovno sjeo.
- Da, zadovoljna. Živjela sam s vašim bratom i njegovom obitelji toliko dugo.
Moram vam reći da sam strinu Mary smatrala svojom majkom i zvala je mama.
Rođaci su mi postali braća, a Charity mi je oduvijek bila poput sestre. Međutim,
nikada vas nisam zaboravila, oče. Jednostavno nisam mislila da ćete me ikada
pozvati natrag. Mislila sam da ste jako zadovoljni tim dogovorom.
- Caroline, razumijem - obznani njezin otac. Potapšao ju je po ruci i potom
rekao: - Predugo sam čekao a da bih zahtijevao da se vratiš. Ali imao sam razloge
za to. Ne bih još o njima. Sada si kod kuće i to je sve što je bitno.
- Mislite li da ćemo se dobro slagati, oče?
Carolineino pitanje izmamilo je na očevo lice iznenađen izraz. - Vjerujem da
hoćemo - reče on. - Moraš mi ispričati sve novosti o mojem bratu i njegovoj
obitelji. Koliko shvaćam, Charity je također ovdje. Reci mi, je li ona doista
pahuljasta loptica kao što me je Mary uvjeravala u svojim pismima? - Glas mu je
bio pun privrženosti i Caroline se smiješila zbog toga, ali i zbog prikladna opisa
svoje rođakinje.
- Ako me pitate je li još debela, odgovor je ne. Jedenje je zamijenilo pričanje
- nadoda ona, smijuljeći se. - Vrlo je vitka i izgleda veoma zanosno. Vjerujem da
će izazvati strku, oče, jer plavokosa je i sitna i rečeno nam je da su to uvjeti
za prihvaćanje u visoko društvo.
- Bojim se da ne držim korak s najnovijim modama i očekivanjima - prizna
njezin otac. Osmijeh mu je ispario i zamijenilo ga zabrinuto mrštenje. - Kazala si
da moramo biti iskreni jedno s drugim, kćeri. I slažem se. I ja sam pričao bajke u
pismima koja sam ti slao.
Caroline je iskolačila oči. - Zbilja?
- Jesam, no sada ću ti ispričati cijelu istinu. Nisam bio ni na jednom balu otkad
si otišla u Boston s mojim bratom i njegovom obitelji. Bojim se da me smatraju
samotnjakom.
- Doista? - Nakon što je njezin otac kimnuo, Caroline je rekla: - Ali, oče, vaša
pisma, sa svim tim opisima silnih aktivnosti i tračeva! Kako ste uspjeli zvučati
tako uvjerljivo?
- Moj prijatelj Ludman - odgovori joj otac, plaho se smiješeći. - Ne propušta
nijedno događanje i drži me donekle upućenim. Dovoljno da izmislim svoje priče
za tebe.

36
 - Zašto? - upita ga Caroline nakon što je promozgala o njegovim
komentarima. - Zar vam se ne sviđaju zabave?
- Razloga je mnogo i neću te sada opterećivati njima - izvlačio se njezin otac.
- Brat tvoje majke, markiz od Aimsmonda, i ja nismo razgovarali četrnaest
godina. Budući da je on uzvanik na nekim okupljanjima, ja onda nisam. To je
prilično pojednostavljeno objašnjenje, ali vjerujem da je zasada dovoljno.
Caroline je bila previše znatiželjna da bi to zanemarila. - Četrnaest godina?
Pa toliko je vremena prošlo otkako sam otišla.
- Tako je - složi se njezin otac kimanjem. - Markiz je bio bijesan zbog tvojeg
odlaska i javno je izjavio da sa mnom neće progovoriti ni riječi dok se ne vratiš u
Englesku. - Njezin se otac nakašljao te dodao: - Nije shvaćao razloge zbog
kojih sam te otpravio, a ja ih nisam razjasnio.
- Shvaćam - prokomentira Caroline. Nije shvaćala, naravno, i što je više
razmišljala o tome što joj je otac govorio, to je zbunjenijom postajala. - Oče, samo
jedno posljednje pitanje i onda ćemo se okrenuti drugim temama, molim vas.
- Da? - Njezin se otac se ponovno smješkao, zbog čega joj je bilo još teže
postaviti svoje pitanje.
- Zašto ste me otpravili? Mama, odnosno strina Mary, objasnila mi je da ste
bili shrvani tugom zbog smrti moje prave majke i da se niste mogli nositi sa
mnom. Rekla je da ste samo razmišljali o mojoj dobrobiti i vjerovali da bih
bila sretnija s njima. Je li tomu tako? I ako jest - nastavi Caroline prije nego što je
njezin otac uspio smisliti odgovor - zašto sam izbivala toliko dugo? - Nije izrekla
misao koja se krila u srži njezinih pitanja. Sve činjenice upućivale su na to da
ju njezin otac nije želio. Je li to bila prava istina? Jesu li je iskoristili u nekoj
zavadi među obiteljima? Je li poslana od kuće kako bi se markiza na neki način
kaznilo? Zar ju njezin otac nije dovoljno... volio?
Caroline se namrgodila nakon što je razmotrila sve mogućnosti i posljedice.
Jednostavan odgovor njezine strine Mary bio je upravo takav. Jednostavan. Više
nije držao vodu sada kada je Caroline bila odrasla osoba, a ne naivno dijete iz
minulih vremena. Iako, crteži su proturječili svim jednostavnim objašnjenima.
Zašto ih je sačuvao?
- Moraš imati strpljenja za mene, Caroline - izjavi njezin otac. Glas mu je bio
oštar i odlučan. - Učinio sam što sam u tom trenutku smatrao najboljim i
obećavam da ću ti jednoga dana objasniti sve kako treba. - Nakašljao se i potom
promijenio temu. - Sigurno si toliko gladna da bi mogla pojesti medvjeda! Marie!
- povikao je preko ramena, pokušavajući rupčićem obrisati proliveni čaj. - Unesi
hranu i još čaja.
- Nisam uopće gladna - reče Caroline. - Uzbuđenje mi je pokvarilo tek -
prizna.

37
 - Nema veze - odvrati joj otac. - Marie je moja nova kuharica, a hrana joj nije
ni približno dobra. Već je treća ove godine. Muke po kućanstvu oduvijek su mi
problem.
Caroline se nasmiješila, razmišljajući o bezbroj pitanja koje je silno željela
postaviti. Međutim, nije joj bilo dopušteno učiniti išta više od kimanja ili
odmahivanja glavom, jer je njezin otac kontrolirao razgovor tijekom cijelog
doručka.
Završili su s jelom, a Caroline jedva da je dotaknula hranu. Hrana je uistinu
bila ispod njezinih standarda. Peciva su bila dovoljno tvrda da mogu slomiti zub,
a riba je bila prepečena. Džem, očito poprilično star, sudeći po količini
prašine koja je okruživala staklenku, bio je kašast i kiseo. Slijedeći oca u
knjižnicu, odlučila je da će provjeriti ima li Benjamin volje pripomoći u kuhinji.
Volio je kuhati i često je pomagao s obrocima u Bostonu.
Pozornost joj se vratila na oca. Stajao je ispred njezinih umjetnina i ponosno
se smješkao, pa pokazao Caroline kako je datirao poleđinu svakoga njezina crteža.
Bio je to njegov način, objasnio joj je, praćenja njezina napretka.
- Odustala sam od crtanja - reče mu Caroline kroz smijeh. - Kao što možete i
vidjeti, oče, nisam bila talentirana.
- To je nevažno. Henry mi je pisao o tome kako brzo učiš i da imaš uho za
jezike.
- To je istina - prizna Caroline - no naglasci su mi žaljenja vrijedni. -
Nasmijala se i dodala: - Doduše, rečeno mi je da mi pjevanje nije pretjerano
strašno i da razmjerno dobro sviram spinet1. Naravno, pohvale su došle samo od
obitelji, a oni su pomalo pristrani.
Njezin se otac nasmijao. - Ne brinem se da si neka razmetljivica, Caroline.
No ne smiješ podcjenjivati vlastite talente - pridoda on. Sjeo je ujedan od
naslonjača i rukom pokazao Caroline da sjedne u drugi. - Reci mi, zašto je Henry
dopustio Charity da pođe s tobom? Drago mi je, dakako, ali sam i iznenađen.
Caroline mu je odmah odgovorila ispričavši priču o Charitynoj opčinjenosti
Paulom Bleachleyem i njegovu naglom nestanku. Završivši priču, upitala je: -
Jeste li čuli za toga čovjeka, oče?
- Nisam - odgovori njezin otac. - No to i nije važno ako uzmeš u obzir da tako
dugo nisam u tijeku.
- Oče, vaš sluga Deighton je rekao da se vraćate za sezonu. Jeste li planirali
ići na zabave ove godine?
- Nisam - odgovori joj otac. - Uvijek se vraćam u London u ovo doba godine.
Moja ladanjska kuća previše je prohladna za boravak tijekom zime. A Deighton,

1
Spinet je podvrsta čembala, uobičajeno manjih dimenzija, no sličnih tehničkih i zvukovnih
karakteristika (op. prev.)

38
tvrdoglav kakav jest, inzistira na tome da se pobrine kako bi kuća u gradu
bila spremna. To je njegova mjera u slučaju da se predomislim - doda. - Sada mi
je, međutim, drago zbog toga. Sa svojom ljupkom kćeri uza se ponovno ću zauzeti
svoje mjesto. Uviđam da to žarko iščekujem. - Njezin se otac smijao,
istinski zabavljen. - Izazvat ćeš metež, Caroline.
- Zbog markiza? - upita ga Caroline.
- Ne. Zbog toga što si iznimna - odgovori njezin otac.
- Markiz će, naravno, biti sretan što je dijete njegove sestre ponovno u
Londonu, ali mislio sam na mladiće i kako će reagirati na tebe. Bit će to pravi
prizor. Tvoja bi majka bila ponosna.
- Kako ste ju upoznali, oče? Uopće je se ne sjećam i žalim zbog toga. Strina
Mary mi je rekla da je bila veoma plaha žena.
U očima grofa od Braxtona pojavio se čeznutljiv pogled pa se nasmiješio od
raznježenosti. - Da, bila je plaha i puna ljubavi, Caroline. - Tada je primio
Caroline za ruku i ispričao joj priču o tome kako je upoznao i volio tu poletnu,
crnokosu ženu.
- Bila je toliko sretna zbog tebe, Caroline. Zahtijevao sam dječaka i nisam ni
želio razmotriti imena za djevojčice. Kada si se rodila, tvoja se majka smijala dok
joj se suze nisu počele slijevati niz obraze. Da, bila je sretna.
- A vi ste bili razočarani? - upita Caroline, smiješeći se. Znala je da zacijelo
nije bio, zbog načina na koji joj je ispričao priču, no željela je čuti njegovo vlastito
priznanje. Osjećala se baš poput djevojčice koja prvi put sluša priče za laku noć te
je poželjela čuti o svom ranom životu.
- Bio sam sretan kao i tvoja majka - prizna njezin otac.
Stisnuo joj je ruku i zatim posegnuo u džep za rupčićem. Obrisao je suze pa
se nakašljao. Gotovo pa otresitim glasom reče: - Tako dakle. Moramo se pobrinuti
za to da tebi i Charity što prije skroje nove haljine. Godišnji bal vojvode od
Ashforda je za samo dva tjedna i tada ćemo istupiti u javnost. Stari mi vragolan
pošalje pozivnicu svake godine. Bit će šokiran kada prihvatim. - Njezin se otac
počeo smijuljiti zamišljajući izraz na Ashfordovu licu kada u velikom stilu uđe sa
svojom prekrasnom kćeri uza se.
Promatrajući kako očevo uzbuđenje raste dok joj opisuje aktivnosti u kojima
će sudjelovati, Caroline ne bi bila pretjerano iznenađena da je počeo trljati ruke.
Vragolasti sjaj u njegovim očima podsjetio ju je na njezina rođaka Lukea. Doimao
se nestrpljivim poput djeteta koje se priprema otisnuti u novu pustolovinu. Željela
ga je upozoriti da ne očekuje previše, no odluči mu ne kvariti oduševljenje. Dok
ga je slušala, prisegnula je da će dati sve od sebe da ga ne razočara. Uz Božju
pomoć, možda joj pođe za rukom. Prije nego što isteknu ta dva tjedna, možda
nauči kako se primjereno ponašati. Nesumnjivo, bio je to izazov, i Caroline je
odlučila da će dati sve od sebe.

39
 Sjedila je uz oca veći dio jutra, slušajući ga kako pripovijeda o svojim
minulim godinama. Primijetila je da je više govorio o rastućim problemima i
brigama u Engleskoj te da je rijetko pričao o sebi. Shvatila je da je bio silno
usamljen čovjek, pa ju zaboli srce. Sve je to sam izabrao, reče u sebi, jer mogla
je biti uz njega posljednjih četrnaest godina, ali shvati da ga ne može kriviti zbog
toga.
Postojao je neki drugi razlog iza njegovih pobuda da ju otpravi, bila je sigurna
u to. S vremenom, kada ju potpuno prihvati, doznat će istinu.
Caroline je tada uvidjela da će morati prekršiti naivno obećanje koje je dala
rođacima u Bostonu. Bilo je to djetinje obećanje, dano u ljutnji i zbunjenosti. Sada
je prihvatila istinu. Mjesto joj je bilo uz oca. Nikada se ne bi mogla vratiti
u Boston. Budućnost joj je bila ovdje.

40
 ČETVRTO POGLAVLJE

arolinein smisao za humor poštedio ju je stvarnog očaja.

C Kao i Charityno neprekidno uzbuđenje oko nadolazećih događaja. Njezinoj
se rođakinji svidjela pozornost i brzo se sprijateljila s madam Newcott,
krojačicom s okom za tkanine i stas. Charity je prigrlila svaki trenutak onoga što
je Caroline potiho nazivala teškom mukom.
Grof od Braxtona nije se zaustavio na narudžbi samo jedne haljine nego je
inzistirao na tome da obje njegove štićenice budu opskrbljene kompletnim
garderobama.
Madam Newcott sugerirala je nijanse ružičaste i blijedo-žute boje za Charity
te ovdje i ondje dodala čipku koja je pristajala njezinu sitnom rastu. Nije dopuštala
nabore tkanine, tvrdeći da bi oni prevladali i odvraćali pozornost od Charityna
lijepog stasa.
Caroline se zatekla zaogrnuta u nijanse plave, lavande i boje bjelokosti,
uključujući i haljinu boje blijede bjelokosti koja je previše toga otkrivala i bila
preuska za njezin ukus, no pristajala joj je uz kosu i njezin tenu. U njoj se
osjećala raskalašeno, što je i rekla Charity.
- Mama bi ti prebacila šal preko prsa - reče Charity, smješkajući se. - A moj
tata te ne bi pustio van iz kuće. Ujak će morati štapom odbijati udvarače kad ju
budeš nosila u javnosti.
- Kunem ti se, štipali su me i ubadali dok sva nisam poplavila od modrica -
pripomenu Caroline.
Madam Newcott, koja je klečala ispred Caroline, usredotočena na
dovršavanje onoga što je zvala veličanstvenom kreacijom, zanemarila je taj
komentar.
- Kada se tvoj otac vraća? - upita Charity, mijenjajući temu.
- Sutra - odgovori Caroline. - Markiz živi prilično daleko od Londona, a otac
će provesti noć ondje i vratiti se sutra.
- Markiz je stariji brat tvoje majke, ili mlađi? - upita Charity.
- Stariji. Imam još jednoga ujaka, Franklina, i on je dvije godine mlađi nego
što bi moja majka bila da je živa... Ima li to ikakva smisla?
- Donekle - reče Charity nasmiješeno. - Zašto tvoj tata jednostavno nije poslao
pismo i obavijestio markiza o tvom povratku u Englesku. On bi se tada vratio u
London. Djeluje mi kao malo previše gnjavaže.

41
 - Otac mu je želio osobno reći. Rekao je da mu želi objasniti - odgovori
Caroline, mršteći se. - Znaš, nisam ni znala da imam dva ujaka dok mi otac nije
rekao. Čudno je da sada iskazuje toliko poštovanja, zar ne?
Charity je razmislila o tome koji trenutak i potom slegnula ramenima,
odustajući od te teme. - Da barem imam makar i natruhu tvoje figure - potuži se
ona, veoma oprezno izlazeći iz ružičaste haljine za šetnju kako ne bi pomaknula
igle koje su tkaninu držale na okupu.
- Bolje je imati premalo nego imati previše - prokomentira Caroline. - Figura
ti je savršena.
- Madam Newcott? - zazva Charity. - Caroline doista vjeruje da je previše
dugonoga i prebujna poprsja da bi bila otmjena.
- Nisam to rekla - prigovori Caroline. - Ali praktična sam. Duge će me noge
služiti dok jašem, ali ne mogu naći nikakvu praktičnu namjenu za... - Nije dovršila
rečenicu nego se umjesto toga potapšala po prsima.
Charity prasnu u smijeh. - Caimen bi nas klepnuo iza ušiju da nas čuje.
- To je istina - odgovori Caroline. Bacila je pogled u zrcalo i rekla: - Kosa mi
je tako neuredna. Misliš li da bih ju trebala skratiti?
- Ne!
- Dobro - umiri ju Caroline. - Onda ću hodati uokolo kao divljakuša.
- Mogla bih ti ju malo podrezati s obzirom na to da će ponovno biti duga kada
se vratimo u Boston.
Caroline je znala da mora reći Charity za svoju odluku i osmijeh joj nestane s
lica dok je odmahivala glavom. - Nisam sigurna da ću se vratiti u Boston, Charity.
Charity je otvorila usta kako bi se usprotivila, no Carolineino ju hitro
odmahivanje glavom zaustavi. Ne bi bilo prikladno razgovarati pred gospođom
Newcott, i, srećom, Charity je shvatila.
No čim se krojačka oprostila s njima, Charity je nastavila započetu raspravu.
- Nadam se da nećeš donijeti naglu odluku, Caroline. Ovdje smo tek dva tjedna.
Daj si još vremena prije nego što odlučiš što ćeš. Zaboga, braća će nam
se razbjesnjeti ako se ne vratiš kući.
- Obećavam da neću biti lakomislena - odgovori Caroline. - Ali ne mogu
napustiti oca, Charity. Jednostavno ne mogu. - Tužno je uzdahnula i pomirljivo
prošaptala: - Kod kuće sam. Pripadam ovdje. Dok god je moj otac živ.
- Kažeš da ne možeš napustiti oca, no to je upravo ono što je on učinio tebi -
ustvrdi Charity. Lice joj se zažarilo i Caroline je znala da postaje ljutitom. -
Četrnaest godina te ignorirao! Kako to možeš zaboraviti?
- Nisam zaboravila - odgovori Caroline. - No postojao je razlog iza svih tih
jednostavnih objašnjenja - uvjeravala ju je - i jednog će mi dana reći.
- Neću se svađati s tobom, sestro - priopći joj Charity. - Za samo nekoliko
dana zajedno idemo na svoj prvi bal. Tvoj otac je uzbuđen zbog nas i neću mu

42
kvariti oduševljenje. Samo mi obećaj da ćeš pričekati s odlukom. Neću
pokrenuti razgovor o toj temi jedno... dva tjedna. Do tada imaš vremena razmisliti
o svim posljedicama. Ta, Caroline, čak ti se i ne sviđaju Englezi!
- Nisam ih mnogo ni upoznala - uzvrati Caroline.
Razgovor je najednom podsjetio Caroline na ozlijeđenoga gospodina kojemu
je pomogla i na njihov sličan razgovor. A tada je pomislila na muškarca zvanog
Bradford i kako je djelovao na nju. Razmišljala je o njemu više nego što je
željela, no kao da nije mogla zaustaviti misli. Nekako ju je ugrožavao i kada si je
to priznala, odmah je odlučila da se ponaša dramatično. Bio je, uostalom, samo
muškarac.

Večer njihova prvog bala napokon je prispjela. Ashfordova zabava, kako ju je

zvao njezin otac, označavala je početak sezone i svi koji su netko i nešto bit će
nazočni.
Potrajalo je dok se Caroline nije odjenula za taj večernji događaj. Kosa joj je
bježala ukosnicama i vrpcama kojima ih je sobarica iznova pokušavala ukrasiti te
ih je Caroline naposljetku sve iščetkala iz kose i raspustila ju oko ramena.
Haljina joj bješe boje ljubičasta leda, s lađastim izrezom koji je otkrivao i više
od natruhe njezina bujna poprsja. Cipele koje su išle uz haljinu i sjajne bijele
rukavice upotpunile su njezinu odjevnu kombinaciju. Stojeći pred pozlaćenim
zrcalom u svojoj spavaćoj sobi, Caroline je ocijenila da izgleda sasvim
prihvatljivo.
Mary Margaret, pjegava osobna sobarica koju je Deighton zaposlio kako bi
pomagala Caroline, bez prestanka je govorila koliko je ljupka njezina nova
gospodarica. - Oči su vam poprimile boju haljine - šapnu u čudu. - Čarolija,
kažem vam. Ah, kada bih se barem mogla pretvoriti u miša i poći s vama na bal.
Izazvat ćete takvu gungulu.
Caroline se nasmijala. - Ako se pretvoriš u miša, ti ćeš biti ta koja će izazvati
gungulu - zadirkivala ju je. - Ali ako me poželiš pričekati, obećavam da ću ti
ispričati sve što se zbivalo.
Sudeći po sobaričinu ozarenom licu, Caroline pomisli kako ju ne bi trebalo
pretjerano iznenaditi ako djevojka padne ničice. Bilo joj je neugodno zbog te
udivljenosti. - Jako sam nervozna, Mary Margaret. Večeras mi je prvi bal.
- Ali vi ste lady Caroline! - negodovala je Mary Margaret. - Vaš je društveni
položaj pravo koje ste stekli rođenjem. I tako ste prekrasni - doda kroz uzdah.
- Ja sam jednostavna djevojka sa sela - proturječi joj Caroline. Djelovalo je
kao da je sobarica spremna na prepirku pa joj je Caroline brzo zahvalila na pomoći
i potom pošla pronaći oca i Charity.
Njih su je dvoje čekali podno stubišta. Charity je izgledala ljupko. Kosa joj je
bila uvijena u nakupinu kovrča isprepletenih ružičastom vrpcom. Haljina joj je
bila iste boje kao i vrpca, s laskavim lađastim izrezom koji joj je jedva
43
pokrivao ramena. Blijeda, ljeskajuća ružičasta pojačavala joj je lijepu rumen u
obrazima. Caroline je bila sigurna u to da će visoko društvo prihvatiti njezinu
rođakinju.
Grof od Braxtona gledao je kako mu se kći spušta niz stube. Osmijeh mu je
bio ponosit, a oči pune suza, odajući da je zadovoljan njezinim izgledom. Čekala
je dok nije izvadio rupčić iz džepa svojega prsluka i obrisao oči prije nego što
ga je upitala čeka li ju dugo.
- Četrnaest godina - odgovori on, ne mogavši se zaustaviti. Caroline se
nasmijala s iskrenom naklonošću zbog njegova iskrena odgovora. - Izgledaš
prekrasno večeras - reče on. - Morat ću te štititi od mladića.
Kada su se smjestili u kočiju i već bili na putu na bal, Charity upita ujaka: -
Viđate li nekoga većinu vremena?
- Kako, molim? - Carolinein otac nije odmah shvatio.
- Charity želi znati privlači li vas možda neka dama - prevede mu Caroline.
Nije rekla Charity da je njezin otac bio samotnjak svih ovih godina.
- Ah, to! Ne, ne, nemam nikoga - odgovori joj. - Prije mnogo godina bio sam
redoviti pratilac lady Tillman.
- Možda bude ondje večeras - prokomentira Caroline.
- Suprug joj je umro odmah nakon što sam se oženio tvojom majkom,
Caroline - prokomentira grof. - Imala je djevojčicu. Baš se pitam kakva je danas.
- Ali, ujače, zacijelo se osjećate usamljeno jer živite sami. Ne mogu ni
zamisliti - pripomenu Charity.
- Tomu je tako jer su te oduvijek okruživala braća - odgovori joj.
- I Caroline - dobaci Charity. - Ona mi je sestra otkako znam za sebe.
Trojac je utonuo u tišinu baš kada se kočija zaustavila ispred čvrste kamene
kuće. Kuća je Caroline nalikovala na dvor i osjetila je kako joj se prevrće želudac.
Bila je nervozna.
- Toplo je iako je jesen - napomenu njezin otac, pomažući damama da izađu
iz kočije. Hodao je između njih, pridržavajući lijevom rukom Caroline za
lakat, a desnom Charity.
Charity se spotaknula preko jedne stube pa ju je Caroline morala podsjetiti da
stavi naočale.
- Ali samo dok ne uđemo - obznani Charity. - Znam da sam užasno tašta, ali
izgledam tako grozno kada ih nosim!
- Gluparija - inzistirao je njezin ujak. - Izgledaš ljupko s naočalama. S njima
odišeš dostojanstvom.
Charity mu nije vjerovala. Čim su ušli u predvorje, žarko osvjetljenim
stotinama svijeća, Charity je neprimjetno skinula naočale s nosa i tutnula ih ujaku
u kaputić. - Nisam vam rekla kako naočito izgledate večeras, ujače - reče ona.

44
 Carolinein otac odgovorio joj je dodatnim komplimentom, no Caroline je
jedva obraćala pozornost. Pokušavala je ne blenuti dok je upijala uzvišenu raskoš
koja ju je okruživala.
Grof od Braxtona smjesta je predstavio svoju kćer i nećakinju domaćinu, koji
je stajao na čelu dugoga reda za pozdravljanje gostiju. Vojvoda od Ashforda bio
je star čovjek, kuštrave bijele kose s blagim primjesama žute boje. Govorio je
visokim, nazalnim glasom koji je zvučao kao da ga netko štipa za nos. Caroline
je pomislila kako je strahovito udivljen samim sobom, no svejedno joj se svidio
jer je njezina oca privukao u srdačan zagrljaj.
Vojvoda kao da nije mogao skinuti oči s nje, čak je iskoristio svoj monokl
kako bi ju bolje promotrio. Pitala se, pokušavajući ignorirati njegovo pomalo
nepristojno zurenje, nisu li joj možda naglo izrasle dodatne ruke ili noge. Uz to,
primijetila je i da nije tako zurio u Charity. Bila je zahvalna što ju je otac primio
za ruku i otpratio do stuba iznad plesne dvorane.
Za Charity je sve to prošlo u predivnoj izmaglici. Dopustila je da ju uzbuđenje
večeri ponese. Večeras će se družiti s mondenim visokim društvom. Netko od njih
sigurno poznaje Paula Bleachleya. Večeras čini prvi korak prema tome da dozna
sve o svojoj izgubljenoj ljubavi.
Grof od Braxtona, s kćeri na jednoj strani i s nećakinjom, koja mu je čvrsto
obuhvatila ruku, na drugoj strani, stajao je na pragu plesne dvorane. Četiri su
stube vodile dolje prema području za ples i trojac je bio potpuno izložen
pogledima mnoštva.
Otac i kći nisu se dodirivali premda je Charity stiskala ujakovu ruku kako se
ne bi spotaknula spuštajući se niz stube. U očima je imala iskru, a lice joj se
zarumenjelo od iščekivanja.
Caroline je, pak, izgledala posve staloženo. Držala se uspravno i uznosito, u
skladu s ocem po visini i dostojanstvu, i smirenim izrazom lica gledala dolje u
ljude koji su zurili u nju.
Grof je stajao na mjestu dok nije bio siguran da su sve oči uprte u njegovu
prekrasnu kćer i nećakinju. Bio je to, smjesta je zaključio, njegov najsvjetliji
trenutak! Primjetan se tajac nadvio nad njima, i dok je Charity postajala sve
nervoznijom zbog duljeg čekanja, njezin se ujak nadimao od ponosa.
Orkestar je ponovno zasvirao, a nekolicina naočigled smionih muškaraca
krenula je prema njima. - Evo ih dolaze - došapnu Carolinein otac s laganim
hihotom.
Dakle, to je bila ta pustolovina, pomisli Caroline dok su ju preplavljivali
predstavljanjima. Što je više dobrih partija prilazilo, to se više Caroline povlačila.
Stajala je uz oca, izgledajući staloženo i blistavo, no u sebi se uskomešala od
nervoze. Nije mogla ne diviti se kako se Charity čedno zadirkivala s kavalirima
oko sebe. Djelovalo je kao da je u svom elementu, rascvavši se poput proljetnoga
cvijeta u svoj njegovoj raskoši, pa se Caroline zapitala što se dogodilo s njezinim

45
samopouzdanjem. Osjećala se stidljivo i nelagodno i sasvim izvan svojega
elementa.
Charityn plesni red bio je popunjen pa su ju odveli da se pridruži rundi plesa
koja je bila u tijeku, no grof od Braxtona odbio je kavalira koji se pokušavao
dokopati njegove kćeri, navevši kako prvo mora biti predstavljena njegovim
prijateljima. .
Pogled njezina oca bio je usmjeren prema drugoj strani prostorije pa Caroline
pozornost uperi u tom smjeru kako bi vidjela koga je promatrao.
Postariji muškarac izdvojio se iz skupine ljudi i polagano se približavao
rubom plesnog podija. Bio je spuštenih ramena, pomalo ćelav i koristio se štapom
kako bi se lakše kretao. - Tko je on, oče? - upita Caroline.
- Markiz od Aimsmonda - odgovori njezin otac. - Stariji brat tvoje majke.
- Čovjek kojem ste išli u posjet? - upita Caroline.
- Da, Caroline. Morao sam mu objasniti - kaza grof. Nasmijao se i potapšao
Caroline po ruci i zatim dodao: - Sada će te morati priznati. Pobrinuo sam se za
to.
Caroline je bila zbunjena njegovim izjavama. Što mu je objasnio? I zašto ju
njezin ujak ne bi priznao? Znala je da sada ne može ispitivati oca, no odlučila je
doznati o čemu govori čim se vrate kući.
Ponovno se okrenula kako bi promotrila markiza, misleći si kako joj on
izgleda veoma krhko.
- Mislim da bih mu trebala poći ususret - reče Caroline ocu.
Nije pričekala očev odgovor nego se uspravila i krenula prema čovjeku koji s
njezinim ocem nije razgovarao četrnaest godina.
Markiz joj se smiješio, i znala je da je zavada dokončana. Očev posjet
prethodnoga tjedna očito je popravio narušene odnose.
Susreli su se nasred plesne dvorane. Bez imalo oklijevanja uputila mu je svoj
najvedriji osmijeh i poljubila ga u obraz.
Njezin je ujak reagirao osmijehom koji je dirao u srce. Primio ju je za obje
ruke, no jednu je morao ispustiti kako bi svojim štapom ponovno uspostavio
ravnotežu.
Njih su dvoje i dalje stajali sučelice jedno drugomu, ne izrekavši ni riječi.
Caroline je bila u nedoumici oko toga kako započeti razgovor.
Markiz je napokon prekinuo šutnju. - Bio bih počašćen da me zoveš ujakom
- reče on. Glas mu je imao grub prizvuk, zvučao je gotovo promuklo. Bio je
prepun osjećaja. - Imam samo mlađega brata, Franklina, i njegovu suprugu
Lorettu. Oni su mi jedina obitelj od smrti tvoje majke.
- Ne - uzvrati Caroline nježnim glasom. - Imate još mojega oca i mene.
Njezine su ga riječi razveselile. Caroline je iza leđa čula kako se njezin otac
nakašljao.
46
 Markiz je pogledao grofa od Braxtona, jasno se mršteći. - Nisi mi rekao da
tako sliči majci. Umalo sam se srušio kad sam ju ugledao.
- Jesam - uzvrati mu grof. - Samo si previše slabouman da zapamtiš.
- Ha! Um mi je britak kao sablja, Brax!
Carolinein se otac nasmiješio. - Jesu li Franklin i Loretta ovdje večeras?
Nisam ih još vidio, a želim da Caroline upozna i drugog ujaka.
Markiz se namrgodio. - Ovdje su negdje - dometnu sliježući ramenima.
Ponovno se okrenuo kako bi promotrio Caroline. - Ima moje oči, Brax! O da, na
sliku je i priliku moje strane obitelji.
Caroline je morala priznati da joj oči sliče njegovima i pitala se zašto joj ujak
podbada oca. Oči su mu bile pune vragolanstva.
- Ali ima moju kosu, i to ne možeš poreći, Aimsmonde!
Caroline se počela smijati. Nije mogla vjerovati da se doista prepiru oko nje.
- Tada će svi znati da sam u srodstvu s obojicom - reče ona. Jednom je rukom
primila ujaka za nadlakticu, a drugom svojega oca, imajući na umu da ne bi bilo
pametno uvrijediti nijednoga od njih. - Hoćemo li naći neko mjesto da sjednemo
i razgovaramo? Iako ste se nedavno susreli, zacijelo si imate mnogo toga reći.
Njih troje šetalo je prema obližnjoj niši. Charity im se pridružila i razgovor je
ubrzo skrenuo na bal i slobodne muškarce koji su pokušavali zadobiti pažnju.
- Mogu li vas i ja zvati ujakom? - upita Charity markiza.
- Voljela bih to, ako je prihvatljivo. U nekakvu smo dalekom srodstvu, nismo
li?
Markiz je bio sretan zbog Charityne otvorene naklonosti i odobravajuće je
kimnuo. - U srodstvu smo preko braka, pretpostavljam. Bilo bi mi drago da me
zoveš ujakom. Kad je bila djevojčica, Caroline me zvala ujak Milo.
- Baš me zanima, Aimsmonde, čemu sve to komešanje? - zapita Braxton
najednom. Stajao je pokraj podstavljenoga prozorskog sjedala na kojem je markiz
sjedio. Caroline je stajala ujaku s druge strane. Markiz je Carolineinu ruku držao
u željeznom stisku. Tako se osigurao da ne nestanem, pomisli ona.
Njezin je otac gledao prema ulazu u plesnu dvoranu pa se Caroline okrenula.
Malo je iskolačila oči vidjevši tko ondje stoji i izaziva takvo komešanje među
gostima. Bio je to gospodin kojemu je pomogla na dan pokušaja razbojstva,
g. Smith. Naravno, nije to uopće bio g. Smith, jer je to bilo samo ime koje je
izmislila za njega kako bi ga poštedjela sramote.
Stajala je i promatrala ga, a oko usta joj je titrao smiješak, i pomislila je kako
ju podsjeća na pauna zbog toga kako stoji ondje i šepiri se! Prema tomu kako je
mnoštvo diskretno pogledavalo u njegovu smjeru, pretpostavila je da je neki
popularni dendi. Njegova tmurna crna odjeća bila je istovjetna svoj ostaloj muškoj
odjeći u prostoriji, no on je nosio dodatnu bijelu maramu oko vrata koja mu je

47
sezala skroz do ušiju. Pitala se je li mu teško okrenuti glavu a da ne zgužva
kravatu.
- Znači Brummell je konačno pristigao - primijeti njezin ujak zadovoljno. -
Vojvodin je bal sada dobio službeni blagoslov.
- Brummell? - Caroline je osjetila kako ju preplavljuje osjećaj bespomoćnosti.
- Rekli ste Brummell? - upita ona, premda je znala da jest. Kakav nered, pomisli,
prisjetivši se kako je čovjeku kojega je nazvala g. Smith govorila o Brummellu!
Mahnito se pokušavala prisjetiti pojedinosti razgovora, u nadi da nije rekla nešto
nelaskavo o njemu. Zaboga, nije li ga nazvala Plummer?
Brummell je bio sam i gledao naokolo potpuno nezainteresirana izraza lica,
čak i kad je kimnuo na pozdrav nekomu na suprotnoj strani prostorije. Brummell
se potom zaputio niz stube i bez žurbe nastavio kroz gužvu. Hodao je kao da je
iznimno važna osoba, i kako se mnoštvo razmicalo, Caroline je shvatila da uistinu
jest važan. Usto, hodao je a da ne šepa. Ozljeda mu je zasigurno propisno
zacijeljela, zadovoljno primijeti Caroline.
Zadržala je pogled na Brummellovim leđima, znatiželjna oko toga komu je
odzdravio.
I tada ga ugleda. Bradford! Nonšalantno se naslanjao na krajnji zid, okružen
trojicom muškaraca. Charity je donekle zaklonila Carolinein pogled pa je morala
nagnuti glavu kako bi vidjela bolje. Muškarci koji su razgovarali s
Bradfordom silno su se trudili zadobiti njegovu pozornost, no Bradford ih je
ignorirao. Gledao je u nju!
Otac joj je pokušavao nešto reći, a i Charity je pokušavala zadobiti njezinu
pozornost. Ujak Milo ju je povlačio za ruku, no Caroline ih je sve ignorirala. Kao
da nije mogla odvratiti pogled s muškarca koji se tako intenzivno zagledao u nju.
Bio je naočitiji nego što se sjećala i cijelu glavu viši od svoje svite. Kosa mu
je bila počešljana, ali i dalje je izgledala kao da ju je blago propuhao vjetar, i zbog
toga nije izgledao nedodirljivo. Gotovo je izgledao ranjivo. No usta mu
uopće nisu izgledala ranjivo, izgledala su kruto. Pitala se smiješi li se često.
Zašto se nije sjećala koliko je krupan, koliko su mu ramena široka? Pred
očima joj se najednom pojavila slika spartanskoga ratnika, možda kralja Leonide,
pa je pomislila kako je u nekom drugom vremenu, nekom drugom životu,
Bradford vrlo lako mogao biti u srodstvu moćnom ratniku.
Vojvoda od Bradforda promatrao je Caroline Richmond cijelu večer. Od
trenutka kada se pojavila, tako uzvišena i staložena, stojeći uz grofa od Braxtona,
bio je začaran.
Bila je doista zamamna i njezino je pojavljivanje snažno odjeknulo. Znao je
da nije bio jedini zadivljen njome, i to ga je izrazito razdraživalo. Ta svaki mladić
u prostoriji zurio je u nju!
Dovraga! On je polagao pravo na nju. Pripadat će njemu. Bradford je
odmahivao glavom zbog žestine svoje potrebe da ju učini svojom, da ju svlada.

48
Njegova zasićenost visokim društvom i blesavošću cijele te priče nestala je kada
je ona ušla u prostoriju. Osjetio je naglu životnu radost za koju je vjerovao da je
bila umrla s njegovim ocem i bratom.
Bradford je poziv za večerašnji događaje prihvatio samo zato što se nadao da
će ona biti tu. Svi pripadnici visokoga društva nazočili su godišnjem balu vojvode
od Ashforda, a Bradford je vjerovao da Carolinein otac neće biti iznimka.
Njegov smrknuti pogled neshvatljivo je grijao Caroline. Osjetila je kako joj
obrazi postaju topliji; shvatila je da joj je neugodno. Zbog Bradforda se osjećala
strašno nelagodno i silno nervozno. To ne može tako, taj zastrašujući utjecaj koji
je imao nad njom, zato što je Caroline znala da joj prijeti stvarna opasnost od toga
da prasne u nervozni smijeh. Kako bi točno objasnila svoje postupke svima oko
sebe, zapitala se.
Misli su joj jurile glavom poput naleta vjetra u prazno polje. Nikako nije
uspijevala uhvatiti i zadržati ikakvu misao.
Caroline je i dalje uzvraćala njegov uzavreli pogled, razmatrajući redom kako
bi mogla blokirati njegov uznemirujući utjecaj na nju.
Je li uopće i slutio kako djeluje na nju? Iskreno se nadala da nije! Ruke su joj
drhtale, osjetila su joj bila preplavljena, a misli su joj se mrsile u besmislenim
formacijama.
Postajala je sve nervoznijom. Još gore, počela se brinuti da bi mogla učiniti
nešto strašno neprimjereno. Ako i učini, bila bi to Bradfordova krivnja, ocijenila
je. Bila je to slaba utjeha zato što će vjerojatno biti krajnje samodopadan zbog
njezine nelagode. I ako napravi potpunu budalu od sebe, njemu će vjerojatno biti
drago zbog spoznaje da je sve to izazvala njegova nazočnost.
Caroline se usredotočila, uobličavajući si crte lica u izraz za koji se nadala da
odražava spokoj i dosadu. Pokušavala je oponašati izraz lica većine dama u
plesnoj dvorani, pa kad je to napokon postigla, uvidjela je da ga ne uspijeva
održati. Na licu joj je osvanuo osmijeh te prihvati da zbog toga što joj nikada nije
bilo dosadno, ne bi se mogla ni pretvarati da joj jest. Jednostavno nije znala kako
bi.
Bradford je primijetio njezin osmijeh i uzvratio ga, iznenadivši samoga sebe
tim lakim pokazivanjem osjećaja. Rijetko kada mu se išta moglo pročitati s lica,
a sada se ponašao kao mladić tijekom prvoga večernjeg izlaska.
Caroline je pokušala zadržati mrvicu dostojanstva pa je kimnula na njegov
osmijeh. Uvidjevši naposljetku da ga neće uspjeti natjerati da odvrati pogled,
počela se okretati grupici oko sebe. U Bradfordovim se očima pojavio vragolast
pogled koji ju je zaustavio, pa ga stade gledati, potpuno očarana, kako polagano
sklapa vjeđu, dajući joj izazovan, prenaglašen mig.
Caroline je zbog njegove flertujuće geste odmahnula glavom i pokušala
izgledati razdraženo, no smijehom je pokvarila dojam. Priznavši poraz, brzo mu
je okrenula leđa, znajući da je vidio njezinu reakciju. Zato što se osjećala kao

49
blesava djevojka koju treba nadgledati, Caroline je duboko uzdahnula i pokušala
čuti o čemu razgovaraju.
Markiz i grof bili su usred prilično oštre rasprave o tome komu bi točno
trebalo predstaviti Caroline i Charity, štoviše, tko će to učiniti. Caroline je to
vrijeme iskoristila da rođakinju povuče na stranu i šapne joj u uho. - Ovdje su,
Charity. Ondje uz zid. Ne, nemoj gledati - naloži joj.
- Tko je ovdje? - upita Charity. Žmirkala je i navirivala se iza Caroline.
- Nemoj gledati! Ionako ih ne bi vidjela. Predaleko su.
- Lynnie, priberi se. Tko je ovdje? - Charity je svoju ogorčenost pokazala tako
što je jednu ruku stavila na bok.
- Čovjek kojemu smo pomogle na dan dolaska - objasni Caroline, uvidjevši
da je Charity u pravu. Zbilja se morala pribrati. Što ju je spopalo? Osjećala se
nemirno poput jedne od svojih kobila i ni za živu glavu nije razumjela zbog čega. -
Bradford također - nastavi Caroline. - Obojica su ovdje.
- Oh, nije li to lijepo! - Charity se zadovoljno osmjehnula. - Jednostavno ih
moramo pozdraviti.
- Ne, to nije lijepo - osorno će Caroline. - Držim da to uopće nije lijepo.
Charity se namrštila. - Caroline, daj se poslušaj. Što li te spopalo? Izgledaš
gotovo uplašeno. - Charity se doimala zaprepašteno svojom izjavom. Tijekom
svih tih godina života s Caroline nikada ju nije vidjela prestrašenu.
Charity se iznenada počela osjećati znatno nadmoćnije svojoj staloženoj
rođakinji. Caroline se doimala potreseno i Charity je morala paziti da ne zine u
čudu.
Više nije bilo vremena za razgovor o toj temi zato što su Charity žurno odveli
na sljedeću rundu plesa. Vikont Claymere potom se klanjao pred Caroline,
pompozno gestikulirajući, i zaokupio svu njezinu pozornost.
Caroline je hodala s njim do sredine podija i primijetila da mu je ruka znojna
kada ju je primio za lakat. Zaključila je da je vikont nervozan pa mu je pokušala
pomoći da se opusti. Uputila mu je osmijeh i odmah poželjela da nije bila
toliko brzopleta. Siroti se čovjek spotaknuo o vlastite noge i Caroline ga je morala
zgrabiti za lakat ne bi li ostao na nogama.
Otada je pazila da joj izraz lica bude staložen i da ne gleda izravno u njega,
jer kada bi se okrenuo i prikleknuo, ponovno bi se spotaknuo. Zasvirala je glazba
i Caroline se usredotočila na zamršene korake koje je morala izvesti, zahvalna na
tome što je Caimen našao vremena da ju nauči kako se pleše. Znala je da ju
Bradford promatra, ali obećala sije da neće pogledati u njegovu smjeru. Odlučila
ga je potpuno ignorirati dok su ju vodili na plesni podij. Bio je, podsjetila se već
pedeseti put, odveć umišljen. Ipak, izgledao je poput Spartanca, pomisli za se, sve
sama disciplina i oštri obrisi. I zaključila je da nju ipak i nije pretjerano briga za
spartansku civilizaciju.

50
 Bradford je čekao da ples završi i tada je napravio svoj potez. Kada ga je
Brummell pitao zašto se tako skamenio, pokazao mu je glavom na Caroline.
Brummell se okrenuo i, pomno skrivajući svoj izraz lica, također motrio Caroline.
Ples je konačno završio i Caroline je došlo da uz silni osjećaj olakšanja prigne
koljena. Vikont joj je više puta stao na nožne prste, zbog čega su joj stopala bolno
negodovala.
Caroline se pridružio otac, dok vikont nije napravio još više štete, a nespretni
se mladić još jednom velikodušno naklonio prije nego što se oprostio od njih.
Iznenada se predomislio, okrenuo se te zgrabio Carolineinu ruku. Prije nego što
ju je uspjela povući, nagnuo se i prilično joj glasno poljubio nadlanicu.
Caroline je pripazila da se ne nasmiješi, a vikont, nakon što je obećao da će
se vratiti, naposljetku ih napusti.
- Nemojte ovo shvatiti kao uvredu, oče, ali Englezi zbilja znaju biti nervozni
ljudi - reče Caroline, gledajući za vikontom koji je ubrzano odlazio.
- Budući da si i sama Engleskinja, neću to shvatiti kao uvredu - odvrati joj
otac, smješkajući se.
Zatim je odjednom on stajao ispred nje, s Brummellom uza se. Caroline nije
mogla ignorirati dvojac sada kada su joj prepriječili put i pogled. Gledala je u
Bradfordova prsa pa se naposljetku prisilila pogledati ga u oči.
- Ovdje smo radi predstavljanja - kaza Bradford, naveliko otežući izgovor.
Riječi su bile upućene njezinu ocu, no oči su mu ostale uperene u nju. Caroline je
primijetila da nepomično gleda u njezina usta pa je nervozno ovlažila
usne vrškom jezika.
Grofu od Braxtona bilo je drago. - Naravno. Dopustite mi da vam predstavim
svoju kćer, Caroline Mary. Caroline, draga, zadovoljstvo mi je predstaviti
vojvodu od Bradforda i g. Georgea Brummella.
Bradford se okrenuo prema Brummellu i nacerio se. - Poslije tebe ovaj put,
vjerujem?
- Naravno - odgovori Brummell. Obratio je pozornost na Caroline i
nasmiješio se. Buka se stišala i Caroline pomisli da svi u prostoriji osluškuju što
govore. Osjećala se poput glavne atrakcije na seoskom sajmištu.
- Iznimno je zadovoljstvo upoznati vas - kaza Brummell izrazito formalno.
Naklonio se, dovoljno nisko da vršcima prstiju okrzne pod, a zatim se uspravio. -
Iz kolonija ste? - upita on primivši joj ruku, polagano ju približavajući svojim
usnama. Čuli su se zamjetni uzdasi zbog te srdačne geste i Carolineine oči
vragolasto i zahvalno zasjajiše. Osjećala je kako joj toplina očeva zadovoljstva
grije lice. To je po svoj prilici bio uzrok rumenila za koje je znala da se
primjećuje!
- Veoma ste pronicljivo zaključili da sam iz kolonija, g. Brummelle - odvrati
Caroline.

51
 - Molim vas, zovite me Beau. Iako su mi predlagali da me se oslovljava
krsnim imenom, George, preferiram svoj nadimak.
- Doista se zovete George? - upita Caroline, silno se trudeći da se ne nasmije.
Ta upravo mu je to ime bila predložila kada je želio sačuvati tajnu svojega
identiteta. Budući da je to bilo i ime engleskoga kralja, smatrala je da je to
smislena podudarnost.
- Da, i tek nedavno mi je jedna doista prekrasna mlada dama predložila da ga
ponovno upotrijebim. Odbio sam taj prijedlog - doda on kroz uzdah.
Zbijao je šale s njom, izazivajući ju da se ne nasmije njegovim komentarima.
Caroline je poželjela uzvratiti mu. - Vjerujem da imamo zajedničkog prijatelja,
Beau.
Brummell se malo smeo, a Caroline se nasmiješila. - Da, često vas je
spominjao g. Harold Smith. Možda se ne sjećate da ste ga upoznali, doduše, jer
siroti je čovjek prodao sve što je posjedovao i odavno se preselio u kolonije.
Rekao je da je London odveć... barbarsko mjesto. Mislim da je točno tako rekao.
Brummell i Bradford su se pogledali, a potom i nju. Obojica su se počela
smijati, a prije nego što su prestali, Brummell je rupčićem morao tapnuti oko
očiju.
- I kako nam je g. Smith? - upita Bradford nakon što se napokon pribrao.
Caroline se nasmiješila Bradfordu, a zatim se ponovno okrenula prema
Brummellu. - Pa, mislim da izgleda prilično dobro. Imao je nekih problema s
nogom, ali sudeći po tome kako se trenutačno kreće, vjerujem da je zadovoljan
time kako je zacijeljela.
- Od čega je nesretnik bolovao? - grof joj upade u riječ s pitanjem.
- Giht - odvrati Caroline smjesta.
Brummell je počeo kašljati i Bradford ga je morao tresnuti po leđima. - Nisam
se ovoliko smijao godinama - prizna Beau. - Gospođo, bilo mi je zadovoljstvo i
radujem se ponovnom susretu. - Brummell je povisio ton tijekom zadnjeg dijela
razgovora i Caroline shvati da je to učinio zbog nazočnih. - Morate mi omogućiti
da upoznam vašu rođakinju prije svršetka večeri.
Caroline je kimnula i promatrala kako se Brummell udaljava. Napokon se
okrenula prema Bradfordu i poželjela da ga ima hrabrosti upitati ne mora li i on
nekamo poći.
Glazba je ponovno zasvirala upravo kada je njezin otac najavio da ide markizu
po još šampanjca. Bradford je njezina oca zatražio službeno dopuštenje da zapleše
s Caroline. Počinjao je valcer i premda je grof dao dopuštenje, Caroline je
odmahivala glavom.
Bradford je zanemario njezino odbijanje te ju zgrabio za ruku. Gotovo ju je
vukao za sobom dok nisu bili u blizini vanjskih vrata. Tada se okrenuo i uzeo ju
u naručje.

52
 Caroline je pogled zadržavala na njegovu crnom kaputiću. - Ne znam plesati
valcer - reče šaptom.
Bradford je maknuo ruku s njezina struka i njome joj podigao glavu da ga
pogleda. - Moji vam gumbi ne mogu odgovoriti - reče on šaljivim glasom.
- Rekoh da ne znam plesati valcer - ponovi Caroline. Bradfordovi prsti lagano
su dotaknuli osjetljivo područje ispod njezine brade te je osjetila kako joj noge
naglo zadrhtaše.
- Stavite ruku oko mene - šapnu Bradford baršunastim glasom. Sagnuo se pa
su im se lica gotovo dodirivala.
Caroline je odmahnula glavom. Bradford se ponovno nije osvrtao na njezino
negodovanje i ruku joj je smjestio visoko na svoje rame. Da je pomaknula ruku
makar i centimetar, dodirivala bi mu kosu. A tada su zaplesali. Brzo ju je
vrtio okolo i naokolo i jedino na što se mogla usredotočiti bilo je to kako se osjeća
dok ju je držao u svojem naručju.
Nisu progovorili ni riječi tijekom plesa i Caroline je bila zahvalna na tome.
Osjećala se nelagodno i nesigurno. Djelovalo je kao da mu ruka progorijeva kroz
njezinu haljinu, žigošući ju.
Pomaknuvši lijevu ruku, Caroline je izvukla korist od tog položaja; prsti su
joj polagano sezali prema gore dok nisu doticali svilenkastu smeđu kosu pri dnu
njegova vrata. Bila je iznenađena njezinom mekoćom. Povuče prste da Bradford
ne bi pomislio koliko je odvažna.
Ali on je to itekako primijetio. Lagani dodir o osjetljivu kožu pri dnu vrata
natjerao ga je u očaj. Obuzela ga je želja da podigne Caroline i cjelivaju dok ju ne
svlada žudnjom, kao što je i on u tom trenutku bio svladan.
Caroline pogleda uokolo i primijeti da druge dame koje su plesale, nisu držale
lijevu ruku toliko visoko na partnerovim ramenima. Smjesta je pomaknula ruku,
oponašajući ih, i Bradfordu uputila prodoran pogled. - Plešemo previše preblizu -
kaza Caroline. - Ne želim osramotiti oca.
Bradford je nevoljko popustio zagrljaj i dopustio joj da korakne unatrag.
Smješkao se poput pravoga vragolana i upitao: - To je jedini razlog zbog kojega
me ne želite blizu sebe?
- Naravno - odgovori Caroline. Osjećala je slabost u nogama i srce joj je
treperilo ludim ritmom, no ne bi priznala nijednu od tih reakcija. Nije ga željela
pogledati i tek je tada primijetila da se mnoge žene, koje su ih promatrale, sa
strane mršte, jasno iskazujući nezadovoljstvo. - Bradforde, zašto nas sve te žene
mrko gledaju? - upita ona, usudivši se pogledati ga na brzinu.
Bradford se ogledao po prostoriji pa se ponovno okrenuo prema Caroline.
- Činite li nešto što nije neprimjereno? - prosikta ona u njegovo rame
sumnjičavim glasom.

53
 Bradford se nasmijao. - Nažalost, iznimno smo primjereni - priopći joj. - Neke
od starijih dama ne vole ovaj novi ples. Valcer još nije dobio dopuštenje
tradicionalista.
Caroline je kimnula. - Razumijem. - Ponovno je pogledala prema gore,
pogledi su im se susreli pa se nasmiješila. - A vi ste radikal ili tradicionalist?
- Što vi mislite? - upita ju Bradford.
- Oh, pretpostavljam radikal - uzvrati odmah Caroline.
- Kladim se da ste dežurni izgrednik u Gornjem domu. U pravu sam, zar ne?
Bradford je slegnuo ramenima. - Povremeno sam nepopustljiv, ali samo kada
je ugrožen predmet koji podupirem.
- No ipak vas poštuju - izjavi Caroline. - Zbog titule koju ste naslijedili ili
zbog toga što ste stekli određeni ugled?
Bradford se nasmijao. - Pitate li me jesam li postigao išta vrijedno spomena?
- Napravio je stanku, a potom upitao: - A kako znate da me poštuju?
- Zbog toga kako vas ljudi gledaju - odgovori Caroline.
- Moj je otac tradicionalist. Da je još aktivan u vašoj politici, izgledno je da
bi vam bio neprijatelj u svakom predmetu. Bradforde, možemo li molim vas
prestati s ovom vrtnjom? Hvata me vrtoglavica.
Bradford je smjesta prestao plesati, primio Caroline za lakat i odveo ju prema
balkonskim vratima.
- Vaš je otac bio veći radikal u svoje vrijeme nego što ću ja ikada biti -
pripomenu Bradford.
Caroline je pokazala koliko je zapanjena. - Istina je - nastavi Bradford. - Bio
je poznati pobornik irskoga pitanja.
- Kojega irskog pitanja? - upita Caroline.
- Autonomija - objasni Bradford. - Vaš otac nije vjerovao da su Irci spremni
vladati samostalno, ali borio se kako bi dobili glas u vladi i da im se poboljšaju
prilike.
Bradfordove su primjedbe začudile Caroline. Pokušala je zamisliti oca kao
mladića koji se borio za ono što smatra pravednim. - Danas je tako nježan, ugodan
čovjek - prokomentira Caroline. - Teško mi je povjerovati u to što
govorite. Vjerujem vam - žurno će, nadajući se da ga nije uvrijedila natuknuvši
da sumnja u njegovu riječ.
Bradford se nije mogao prestati smješkati. Primijetio je kako se požurila
ublažiti svoju primjedbu o tome da mu ne vjeruje. Je li uvijek tako obzirna prema
tuđim osjećajima?
Caroline nije primijetila da ju Bradford promatra. Razmišljala je o svojem ocu
i pitala se što ga je nagnalo da odustane od svojih načela. Zašto se udaljio od
svega... od života?

54
 Bradford je opazio da se nekoliko tobožnjih udvarača uputilo, i to prilično
odlučno, prema njihovu kutu dvorane. Glazba je ponovno otpočela i Bradford opet
povuče Caroline u naručje. Nije ju još bio spreman prepustiti. Prisjetio se kako je
Milfordu rekao da još jednom želi vidjeti Caroline kako bi ju istjerao iz krvi, a
sada je uvidio besmislenost te izjave.
Caroline nije prigovorila kada ju je Bradford ponovno uzeo u naručje. Nije
marila ni za namrgođene poglede. Osjećala se opčinjeno u njegovu naručju,
zadrhtala bi osjetivši njegove prste kako joj miluju leđa. Caroline nikada nije
reagirala na nekog muškarca kako je sada reagirala na Bradforda. Zbunjivala ju je
ta intenzivna tjelesna privlačnost. Znala je da se mora prikladno ponašati, no ipak
je shvaćala da bi najzadovoljnija bila ako mu ostatak večeri ostane u naručju. Kada
se počela pitati kako bi se osjećala da ju poljubi, znala je da je vrijeme da se izbavi
od napasti.
- Ne sviđa mi se...
Nije joj dopustio da završi rečenicu. Spremala mu se reći da joj se valcer ne
sviđa, no on ju prekinu arogantnim komentarom. - Ne sviđa vam se to što vam se
događa?
Caroline je razrogačila oči i umalo kimnula. Zaustavila se na vrijeme i
namrštila. - Kako to mislite?
- Ne poričite, Caroline. Meni se događa ista stvar.
- Ništa se ne događa - odgovori Caroline napetim glasom. - Osim što me zbog
ovoga silnog kruženja ponovno hvata vrtoglavica. A i poprilično je toplo ovdje.
Nismo li dovoljno plesali? - upita glasom punim nade.
- Da, doista je zatoplilo - odvrati Bradford. Upravo su napravili još jedan puni
krug prostorijom te se ponovno našli pred vratima. Caroline se nasmiješila,
misleći da će uskoro uteći Bradfordu, ali nije ju pustio kada su prestali
plesati, nego ju je uhvatio za ruku i poveo sa sobom. Prije nego što je uspjela
prigovoriti, već ju je odvukao kroz otvorena vrata, u noć.

55
 PETO POGLAVLJE

ustite mi ruku. Ne smijemo biti nasamo vani - zatraži Caroline razjarenim

P šaptom. Njezina ljutnja nije ni okrznula Bradfordov oklop odlučnosti.
Tvrdoglavije muškarac samo nastavio dalje, vukući Caroline za sobom, a
nekoliko parova koji su uživali u večernjem zraku okrenuli su se i promatrali ih u
čudu.
Čim je Caroline primijetila da ih drugi promatraju, prestala se mrštiti i
pokušala izgledati staloženo. Bio je to izazovan zadatak i žarko je željela vojvodu
od Bradforda srušiti na tlo i nekoliko ga puta dobro izudarati nogom. Iako takve
primisli nisu dolikovale dami, ipak su Caroline priuštile veliko zadovoljstvo. I
nimalo nije dvojila može li svoj naum provesti u djelo, ili mu barem izbiti malo
te samodopadnosti iz glave, jer rođaci su ju naučili razne načine na koje muškarcu
može izazvati istinski bol.
Njezin kratki nalet samopouzdanja ispario je čim je shvatila da čak ni ruku od
njega ne može otrgnuti. Zar je samopouzdanje ostavila u Bostonu, zapita se
poslušno ga slijedeći.
Balkon je kuću okruživao s triju strana, a Bradford je nastavio dok nisu ostali
uistinu sami kod samotnog završetka ograde.
Nekoliko svijeća bilo je poslagano po hrptu ograde, smještenih u visoke čaše
kako im vjetar ne bi utrnuo plamen, podarivši romantičnu rumen miomirisnoj
večeri. Bradford se zaustavio prije kraja balkona i okrenuo se prema
Caroline. Najbliža svijeća davala je topao sjaj njegovu tenu, ublažujući oštre
obrise.
- Vjerujem da ću sada zadobiti vašu potpunu pozornost - započe Bradford bez
uvoda. - Nisam raspoložen za to da vas dijelim s pola Londona.
- Pa, sada kada imate moju pozornost, što biste sa mnom?
Bradford se nasmiješio izazovu u njezinu glasu. U očima joj je vidio strah i
zbunjenost, no njezin ih je nježni glas poricao. Sviđala mu se njezina lažna
hrabrost. Nije bila tip žene koja bi ustuknula ili se onesvijestila. Zaključio je da je
ona dostojanstvena protivnica.
Umalo joj je odgovorio da će biti njegova, toliko dugo koliko će mu biti drago,
bez obzira na prepreke koje postavi pred njega. Caroline je zacijelo pročitala
namjeru u njegovu pogledu jer je veoma polako počela uzmicati.
Bradford je brzo onemogućio njezin uzmak. Uhvatio ju je za ramena, osjetio
svilenkastu mekoću pod prstima i umalo zaboravio što radi, dok se nije pokušala
otrgnuti. - A ne, nećeš - prošapće on. Privukao ju je sebi i okrenuo, a ona
56
se osjećala poput lutke kojom on upravlja, uglavljena između zida i ograde. Bila
je u zamci i Bradford se smiješio zbog toga.
- Možete li me pustiti da prođem? - zamoli Caroline.
- Ne dok malo ne popričamo - odgovori Bradford.
Ponašao se kao da ima sve vrijeme ovoga svijeta. Caroline nije skrivala
ogorčenost. - Tvrdoglav ste čovjek! Potpuno ignorirate to što ne želim razgovarati
s vama.
- Da, želite - proturječio joj je Bradford. - Među nama se nešto događa.
Osjećam to i znam da i vi to osjećate. Mislim da bismo to trebali prihvatiti što
prije; to bolje. Nemam vremena za udvaračke igrice, Caroline. Kada nešto
želim, uzmem to.
Caroline nije lagala. Uistinu nije željela biti nasamo s njim. Bradford ju je
uznemiravao. Kada je bila s njim, osjećala se kao da više ne vlada sobom. Upravo
je bila veoma iskrena s njim, ali zgrozilo ju je kada je uzvratio jednako iskreno.
- I odlučili ste da želite mene? - Caroline je izdao glas i Bradford se morao
nagnuti prema njoj kako bi čuo pitanje. Nije odgovorio, no nastavio ju je gledati,
pogledom joj govoreći sve što je trebala znati.
Mislila je da će se izvući drskošću, pokazati mu oštrim ukorom gdje mu je
mjesto, no iznenada je posve ostala bez riječi.
- Straši li vas moja otvorenost? - Bradford je konačno prekinuo šutnju, a glas
mu je bio pun nježnosti. - Mene uznemiruje - otkrio joj je kroz kiseli smiješak - i
ne priznajem to olako.
Pogled mu je bio dovoljno uzavreo da vodu pretvori u paru. Nju je svakako
zagrijao i uvidjela je da ne zna kako bi trebala reagirati. - Uznemirujete me kada
me tako gledate - prizna mu Caroline. Uzdahnula je i odmahnula glavom. - Bolje
da vas upozorim. Ako postanem dovoljno nervozna, počet ću se smijati i tada ćete
se uvrijediti.
- Caroline - Bradford joj upade u riječ - samo priznajte da među nama ima
nečega.
- Mi se ne poznajemo - usprotivi se Caroline.
- Poznajem vas bolje nego što mislite - odgovori Bradford. Carolineine oči
odavale su njezinu nevjericu, a on svoju izjavu potvrdi kimnuvši. - Odani ste,
pouzdani i ispunjeni silnom ljubavlju prema ljudima do kojih vam je stalo. - Po
tome kako se zarumenjela znao je da joj je zbog njega neugodno, ali uopće nije
mario. Silno je želio da mu prizna svoje osjećaje. Sve ostalo činilo se nebitnim.
- Kako biste mogli znati sve to? - upita Caroline.
- Onoga dana kada sam vas upoznao. Bili ste prestrašeni, ali suprotstavili ste
mi se. Jedina vam je briga bila kako zaštititi potpunog stranca od dodatne
opasnosti. Hrabrost je osobina kojoj se divim - doda. Više se nije smiješio i
nastavio je ozbiljnim tonom. - Kada smo razgovarali, rekli ste kako se brinete da

57
ćete osramotiti rodbinu nekim neumjesnim postupkom. Također ste spominjali
obitelj u kolonijama i svoju odanost njima. Naposljetku - zaključi Bradford -
strinu ste nazvali mama i vaše su oči odavale iznimnu privrženost koju osjećate
prema njoj.
- Psi su odani, pouzdani i privrženi.
Carolineina šala izmamila je usiljen osmijeh na licu muškarca koji se nadvijao
nad njom. - Večeras ste drhtali u mom naručju dok smo plesali. Hoćete li mi reći
da vam je bilo hladno? - Zadirkivao ju je, a Caroline mu je odgovorila tako da se
i sama nasmiješila. - Možete li biti iskreni prema meni?
- Iskrenost je osobina kojoj se najviše divim u drugih - odvrati Caroline - zato
što je potpuno odsutna iz mojega karaktera. - Uzdahnula je ozlojeđeno te
nastavila: - Ne trošim riječi i obećanja uludo i ne mogu si pomoći. Stoga - pridoda
ona - ako se složim da među nama postoji neki poseban osjećaj, tada nikako
nećete moći znati govorim li istinu ili ne, nije li tako?
Bradford se nacerio i odmahnuo glavom. - Onda ćemo morati učiniti nešto
kako bismo si to dokazali - predloži joj. U očima mu je poigravao podsmijeh i
Caroline je znala da nije povjerovao ni u jednu riječ koju je izgovorila. Lagala
je, i on je to znao.
- A kako bih to točno dokazala da osjećam ili ne osjećam nešto prema vama?
- upita ga Caroline. Usredotočeno se mrštila, no u očima joj se pojavio iznenadni
sjaj i Bradford je odmah znao da je nešto naumila. Bio je to pogled jednak onomu
koji je primijetio malo prije nego što je Brummella namamila u svoju stupicu.
Stao je predviđati njezin sljedeći potez. - Možda ipak postoji način! Zašto ne
skočite s balkona? Ako ne vrisnem kako bih vas zaustavila, tada ćete znati da mi
nije stalo.
- A što ako me upozorite? - upita Bradford, smijuljeći se sočno.
- Pa, tada ćete znati da sam nešto osjećala prema vama. Naravno, sve i jedna
kost u tijelu bit će vam slomljena, ali dobit ćemo odgovor, zar ne?
Lijepo se nasmijala, a Bradford je razmotrio mogućnost da pronalazi užitak u
slici koju je upravo oslikala.
- Postoji alternativa - predloži Bradford. - I to jedna koja ne bi uništila moje
tijelo, s obzirom na to da vas to brine.
- Nisam zabrinuta za vaše tijelo - ispali Caroline. - I ovaj razgovor postaje
jako neprikladan. Što ako nas tko čuje?
- Jeste li uvijek tako zabrinuti oko toga što drugi misle?
- Prije nego što sam došla u Englesku, o tome nikada nisam ni razmišljala -
prizna Caroline. - I zbilja je naporno. Primjereno ophođenje zna iscrpiti.
Bradford se nasmiješio zbog njezine iskrenosti. - Caroline, želim vas poljubiti
i da više svršimo s ovime.

58
 Nije se pomaknula. Osjećala se očarano poput malene životinje koju će
uskoro uloviti vrlo velikom mrežom. Bradford postavi oba dlana na zid iza nje i
polako se nagnu naprijed. - Jako ste romantični - prošapće Caroline. - Svršimo s
ovime? Zar je to takva gnjavaža?
Zašto ga je i dalje vabila, zapita se pomalo izbezumljeno. Samo bi mogla
stvari učiniti gorima nego što su već bile.
- Ustrajavate u tome da se ništa ne događa među nama, izbjegavate me
pogledati u oči kad god je to moguće, a ipak drhtite u mome naručju. Vaše tijelo
proturječi vašim prigovorima.
Caroline je iznenadila Bradforda kimnuvši glavom. - Znam da je tako -
prošaptala je.
Njezino mu se priznanje svidjelo, gotovo jednako kao što su ga njezine
rumene usne dozivale. Nije više mogao čekati, no obeća si da se neće žuriti. Usta
su mu nježno dotaknula njezina. Caroline je pokušala okrenuti glavu, no Bradford
joj zarobi donju usnicu ugrizavši je. Ponovno ju poljubi, navaljujući snažnije, i
premda joj je namjeravao dati samo jedan čedan poljubac, uvidio je da želi više
od nje. Usta je otvorio preko njezinih i kada se pokušala oduprijeti probijanju
njegova jezika u tu slatku toplinu, Bradford joj jednom rukom bradu pogura
prema dolje. Jezik mu uze ono za čim mu je tijelo žudjelo, milujući i istražujući i
prodirući draži koju je pružala.
Caroline je bila sablažnjena prvim dodirom njegova jezika. Nije znala da
muškarci tako ljube žene! Ustuknula je od smetenosti, no ipak je čula kako je
zadahtala od čista užitka.
Nije mogla zaustaviti ni poljubac ni vlastiti jezik kada je dodirnuo njegov,
isprva stidljivo, a potom sa sve jačim žarom. Čula je kako je ohrabrujuće zarežao
i stavila mu ruke oko vrata kako bi ga približila.
Nije znala da je to moguće, ali poljubac se produbio, postao užarenijim.
Držala se za Bradfordova krupna ramena i tažila svoju žeđ, pružajući i prigrlivši
užitak koji je između njih tekao poput slatkasta vina.
Što su se dulje ljubili, to je više Bradford tražio. Bio je grub u svojoj strasti,
pridržavajući joj lice kako bi postigao dublju prevlast. Nikada ga nijedan poljubac
nije tako pogodio, tako uzbudio. Želio ju je gorućom željom koju nijedna druga
žena nije mogla zadovoljiti. Što je više tažio žeđ, više je toga želio.
Jezik mu se probijao, povlačio i ponovno ponirao unutra, opet i iznova.
Caroline, izgubljena u oceanu osjeta, počela je drhtati. Osjećala je kako tekuća
vrućina prolazi njezinim tijelom. Žestina toga što se događalo između njih strašila
ju je. Najzad se otrgnula od njega; morala se poduprijeti o zid. Disanje joj je bilo
divlje, kao i misli.
Prošla je puna minuta dok Bradford nije uspio steći kontrolu nad sobom.

59
 Caroline je spustila pogled kako on ne bi vidio sram u njezinim očima.
Ponijela se raskalašeno i vjerovala da on zacijelo misli kako je nemoralna
raspuštenica.
- Sada mi recite da između nas nema ničega - zatraži Bradford. Glas mu je
zvučao osorno i, primijetila je, razdraženo, vraški pobjedonosno.
- Neću poreći da je vaš poljubac bio ugodan - reče Caroline. Podigla je pogled
prema njemu, a Bradforda su ponovno začarale njezine oči.
- Želim vas, Caroline. - Toliko o slatkorječivosti, pomisli Bradford, radeći
grimasu u sebi. Počeo se proklinjati zbog brzopletosti, primijetivši promjenu u
njezinu izrazu lica.
Zavladala je tišina dok je Caroline razmatrala kako da odgovori. Bila je
gnjevna, ali mogla je kriviti samo sebe. Na njegov je poljubac odgovorila poput
obične uličarke, nije li? - Želite me? - upita ga šokirano. - Kako mi se usuđujete
reći takvo što. Zbog toga što sam vam uzvratila poljubac? - Suze su joj se nakupile
u očima, no bila je odveć uzrujana da ih kontrolira. - Ne marim za to što me želite.
Nije dala Bradfordu vremena da odgovori. - Mislite li da zbog svoje titule i
društvenoga položaja možete imati sve što poželite? Pa u zabludi ste ako mislite
da možete imati mene, milorde. Nisam pripadnica visokog društva i nisam
udivljena materijalnim dobrima.
- Svaka je žena udivljena materijalnim dobrima - promrmlja Bradford,
koristeći se njezinim vlastitim izrazom za bogatstvo i moć.
- Zar sugerirate da, ako cijena odgovara, možete imati svaku ženu koju
poželite? - Kada je Bradford odgovorio sliježući ramenima, Caroline se uspravila
na svoju punu visinu. Na svaki njegov prodoran pogled odgovorila je vlastitim. -
Vrijeđate me.
- Zato što sam iskren s vama?
- Ne! Zbog toga što doista vjerujete u to što govorite - odvrati Caroline. - Prije
bih se podala vašem kralju Georgeu nego vama - nadoda.
- Zbog toga što sam rekao da vas želim, prenaglili ste sa zaključkom da sam
mislio za ljubavnicu. Vi se vrijeđate, a ja vjerujem da bi vam trebalo laskati -
ustvrdi on. Kiptio je od bijesa i dopustio je da osjeti punu žestinu njegova gnjeva. -
A ako vam se udvaram i potom zatražim vašu ruku, što onda? - Ruke je oslonio s
obje strane Carolineine glave, lice mu je bilo samo nekoliko centimetara od
njezina. O, znao je što ona želi, i koliko god ga to priznanje razbjesnjivalo, želio ju
je gotovo dovoljno da joj to pruži. - Tada biste promijenili mišljenje, nije li tako?
Caroline se usredotočila na njegov raniji komentar. Nije mogla vjerovati
koliko je drzak. - Kompliment? Ha! Kažete mi da postoji nešto među nama -
nadoveza se ona - ali to je samo tjelesna privlačnost, ništa više od toga. Zbilja
vjerujete da bih vam se podala zbog tako tričava razloga? Ne bih se udala za vas
- izjavi Caroline nedvosmisleno. - Kažete mi da želite odanu, pouzdanu i
privrženu ženu - žurno će - ali sami ne pokazujete nijednu od tih kvaliteta.

60
 - A kako biste vi to mogli znati? - zahtijevao je Bradford.
Caroline je bila previše uzrujana da bi ju zastrašilo njegovo zurenje. - Kao
prvo, predložili ste da vam postanem ljubavnica. A sve samo zato što smo si
privlačni.
- Zašto bih vas inače želio za ljubavnicu? - upita Bradford, pokušavajući
razumjeti njezinu logiku. - I nisam zatražio da mi postanete ljubavnica. - Sada je
vikao i nije mu bilo stalo tko će ga čuti.
- O, ali zatražili biste. Kao drugo, previše ste egoistični za moj ukus. Ne
marim za vanjštinu. Udat ću se za nekoga obzirnog. I on neće biti Englez.
- A što dovraga ne valja s Englezima? - zaurla Bradford. Gnjev mu je naglo,
čarobno nestao i počeo se smijati. Naopako je shvaćala prijezir, za ime Božje!
Englezi su bili ti koji su prezirali koloniste, a ne obratno. - Jeste li zaboravili da ste
vi isto Engleskinja?
Caroline odluči ignorirati njegovo pitanje. - Većina kreme engleskoga društva
je nelojalna - odgovori Caroline. Pokušavala ga je razjariti, znajući da joj to uopće
ne polazi za rukom. Ometao ju je njegov smijeh i nije znala kako nastaviti. Radije
bi bila prihvatila gnjev koji je ranije pokazao jer ta nagla promjena nije imala
smisla. Caroline je ponovno bila izbačena iz takta.
- Većina se okrenula protiv vlastitoga kralja kada ih je najviše trebao. Vlastiti
sin ga je već jednom pokušao izdati i sigurno će pokušati ponovno. Zašto se
smijete? Ne shvaćate kada vam se nanosi uvreda? - završi Caroline svoju tiradu,
osjećajući se uvenulo poput odrezana cvijeta predugo ostavljena na suncu.
- Vjerujem da je sada na meni red govoriti - kaza Bradford odlučno. - Kao
prvo, reći ću vam zašto vas želim.
- Nije me briga zašto me želite - prigovori Caroline. Baci pogled preko
njegova ramena ne bi li vidjela sluša li itko njihov razgovor i potom ponovno
pogleda svojega protivnika.
- Pretpostavljam - prošapće - sudeći po tome kako ste me ljubili, da žudite
za... da želite moje tijelo. - Zarumenjela se, no nije si mogla pomoći.
- Priznajem da vas želim u svom krevetu. Iznimno ste prekrasna žena.
- To uopće nije važno - odbrusi mu Caroline. Zbog toga kako je to izrekla,
Bradford je shvatio da doista nije znala koliko je ljupka. Bilo je to osvježavajuće
zapažanje. Većina je žena izgled koristila kao oružje kojim dolaze do onoga što
žele.
- Znate li da me nasmijavate? - upita ju.
Caroline je pričekala da nastavi, no kako se to nije dogodilo, dala je oduška
svojoj frustraciji. - Naravno da znam da vas nasmijavam - reče ogorčeno. - Tek
ste mi se prestali smijati. Nisam gluha. A pretpostavljam da je i veći dio
ljudi unutra čuo kako se smijete - doda ona, mrko ga gledajući.

61
 - Nisam se smijao vama - ustrajao je Bradford. Pokušao je napraviti ozbiljan
izraz lica, ali nije mu pošlo za rukom. - Već s vama.
- A zašto se onda i ja nisam smijala? - usprotivi se Čarobne. - Nemojte igrati
na diplomatsku kartu sa mnom. Jalov je to posao. Budući da inzistirate na
iskrenosti, onda ću dati sve od sebe. Ne želim da me privlačite. Osoba sam koja
voli vladati situacijom i neću trpjeti da me bilo tko nadjačava ili zastrašuje. Stoga,
s obzirom na to da ste umišljeni i prilično samodopadni, i da zastrašujete i
nadjačavate, ne bismo se ni najmanje slagali. Bojim se da ćete jednostavno morati
željeti nekoga drugoga. Nekoga krotkog, rekla bih, komu neće smetati da ga se
cijelo vrijeme gazi. Želite li da vam pomognem pronaći nekoga odgovarajućeg?
Naveli ste mi neke od svojih uvjeta. - Oči su joj ponovno imale taj osebujni
pogled i Bradford poželje čuti njezinu sljedeću primjedbu. - Želite nekoga
odanog, pouzdanog, privrženog i... o, da! Umalo sam zaboravila. Nekoga komu
se možete smijati.
- Zaboravili ste na iskrenost - dobaci Bradford, smješkajući se. I u sebi se
smijao jer Caroline mu je, bila ona toga svjesna ili ne, dala nadu. Priznala je da ga
se boji. Bradford je protumačio da to znači da se boji kako reagira na njega. Zbog
te je informacije osjetio novo samopouzdanje.
- Naravno, ona mora biti iskrena - složi se Caroline, kimajući. - Tako dakle,
preferirate li za svoju savršenu ženu damu s plavom ili smeđom kosom? Plavih ili
svijetlosmeđih očiju? Niska ili visoka rasta? Samo mi recite i otići ću unutra i
pogledati uokolo.
- Crne kose, ljutitih ljubičastih očiju - kaza Bradford. - A visinom je negdje
između niskog i visokog.
- Opisali ste mene - odgovori Caroline. - Nisam savršena, milorde. Imam ja i
mana.
- Svjestan sam nekoliko njih - reče Bradford. Nije joj više ni trena mogao
odolijevati i hitro se nagnuo kako bi ju poljubio.
Caroline nije imala kada pružiti otpor jer je poljubac bio gotov prije nego što
je uspjela i trepnuti. Odgurnu ga od sebe. - Svjesni ste mojih mana? - upita ga,
praveći se da se poljubac nije dogodio.
- Mrski su vam Irci i Englezi, smijete se u neprikladnim trenutcima, imate
jako naglu narav i prenagljujete sa zaključcima koji nisu uvijek točni - odgovori
Bradford. - Da nastavim?
- Ne, ne morate - odvrati Caroline. - Ali pogriješili ste s popisom. Nisu mi
mrski svi Irci ili svi Englezi, samo prostaci među njima. Imam naglu narav i
smijem se u neprikladnim trenutcima, ali radim na objema tim manama. Rijetko
kada prenagljujem s netočnim zaključcima. Ali vi djelujete previše arogantno da
priznate ikakve mane i stoga vam je znatno gore.
- Vaša me iskrenost svladava - uzvrati Bradford, smješkajući se. - A vaša me
poniznost gotovo baca na koljena. - Sočno se smijuljio, što njegova protivnica

62
nimalo nije cijenila. Bradford shvati da mu u nastojanjima nikako neće
pomoći ako ju nastavi vabiti, no očito si nije mogao pomoći. Godinama se nije
ovoliko zabavljao.
- Ne vjerujem da bi vas itko mogao baciti na koljena - pripomenu Caroline.
Ona se tada nasmijala, a Bradford odmahnuo glavom.
- Doduše, uživate dok to zamišljate, zar ne? - upitaju.
- Uživam - odgovori Caroline. - Moramo se vratiti unutra prije nego što
primijete da nas nema.
Bradford ju je pustio da vjeruje u to kako postoji i najmanja mogućnost da ih
nisu vidjeli kako skupa odlaze. Znao je istinu: do sada već svi unutra šapću
nagađanja i šire glasine. Oči sokolove većine dama unutra nisu propustile ništa
što je bilo bitno. A iz prethodnih iskustava, vojvoda od Bradforda je znao da sve
što učini pokreće tračeve.
Carolineina reputacija neće biti okaljana zbog toga što je obraćao pozornost
na nju. Uostalom, da ju upozna s tim problemom, inzistirala bi na tome da se vrati
ocu. Želio je još koji trenutak s njom... samo još koji trenutak nasamo, reče u sebi.
- Nismo se smjeli poljubiti i nismo smjeli tako prisno razgovarati jedno s
drugim. Ne poznajemo se dovoljno dobro da si povjeravamo takve stvari - kaza
Caroline. Upravo mu je namjeravala reći kako se nada da će zaboraviti na cijeli
razgovor, no Bradfordova sljedeća primjedba još ju je jednom izbacila iz takta.
- Znam sve o vama - podiči se. - Živjeli ste sa strinom i stricem na farmi izvan
Bostona proteklih četrnaest godina. Vaš je stric Boston prihvatio kao svoj dom i
okrenuo je leđa Engleskoj. Vaša rođakinja, Charity, više vam je kao sestra. Iako
je starija šest mjeseci, većinu vremena slijedi vaš primjer. Vašega oca, grofa od
Braxtona, sada smatraju ekscentrikom, i mnogo je godina živio kao samotnjak.
Spretni ste s pištoljima, iako vam je nekada bilo fizički loše kada biste dodirnuli
neki. Smatrali ste to manom i radili na njoj dok ju niste nadišli. Je li vam to
dovoljno? Jeste li uvjereni da znam sve o vama ili da nastavim?
Caroline je ostala u čudu zbog Bradfordovih komentara.
- Kako ste doznali sve to?
- Nije važno - uzvrati Bradford.
- Ali zašto ste...
- Zainteresiran sam za vas - prekinuo ju je Bradford. Izjavio je to tihim
glasom. Izraz lica postao mu je ozbiljan i Caroline je ponovno postajala
nervoznom. - Caroline, uvijek dobijem što želim. Kada me bolje upoznate,
prihvatit ćete to.
- Ne želim ovo slušati! - Caroline se usprotivila tihim šaptom. - Zvučite kao
dijete kojemu se previše povlađivalo.

63
 Bradforda njezin komentar nije uvrijedio. Slegnuo je svojim krupnim
ramenima i odgovorio: - Morat ćete se naviknuti na mene, pretpostavljam. Ali s
vremenom ćete prihvatiti. Nećete me poraziti Caroline, samo usporiti.
- Čula sam da mnoge udane dame u Engleskoj imaju ljubavnike - reče
Caroline. - Jeste li zato predložili da vam postanem ljubavnica?
- Nikada nisam predložio da mi postanete ljubavnica - reče Bradford. -
Prenagljujete sa zaključcima, Caroline. Ali da, postoje one koje u postelju primaju
druge muškarce nakon što se udaju.
- Tada ih treba sažalijevati - istaknu Caroline. U glasu joj se čuo gnjev. - Ne
samo da izdaju svoje muževe nego se izruguju sa zavjetima vjernosti koje su dale.
Njezina se izjava svidjela Bradfordu, ali joj to nije dao do znanja. Čekao je da
nastavi. - Kažete da me dobro poznajete, no vrijeđate me time što vjerujete da sam
kao jedna od vaših engleskih dama. Vi ste ovdje prenaglili sa zaključcima.
Bradford je teško pratio njezinu argumentaciju. Njegova se zbunjenost
očitovala i Caroline je ogorčeno uzdahnula. - Čekam ispriku.
Odgovarajući joj, Bradford se sagnuo i poljubio ju u tjeme. - Upozoravam
vas, Caroline. Nećete me pokolebati. Bit ćete moji.
Caroline se počela svađati s njim, no onda je shvatila koliko je to uzaludno.
On je sebi svoje uvrtio u glavu i znala je da to ne može promijeniti. - Kada to tako
kažete, zvuči kao izazov.
- To je činjenica - odgovori joj, a glas mu je raspršivao svaku sumnju.
- A ako je to izazov - reče Caroline nježnim šaptom - tada ste vi moj protivnik.
Upozoravam vas, milorde, ne igram igre u kojima ne mogu pobijediti.
- Vjerujem, Caroline - uzvrati Bradford šaptom koji ju je taknuo u srce - da
ćemo oboje biti pobjednici. - Svoje je obećanje zapečatio dugim, strastvenim
poljupcem.
- Lynnie, ma što to radiš! - Charityn je glas prodro kroz poljubac Bradforda i
Caroline. - Oh, pa to ste vi, milorde! Znala sam da ćete pokušati osvojiti moju
rođakinju, ali doista ne biste trebali sami biti ovdje vani. Ne vjerujem da je
to imalo prikladno.
Charity se nasmiješila Bradfordu kada se odmaknuo od Caroline. - Nisam li
ti rekla, Caroline, da je očaran tobom?
Bradford se nacerio, a Caroline zajecala. Upravo su ju uhvatili u iznimno
nezgodnu položaju i nikako nije mogla uvjeriti Charity da je u tom sudjelovala
protiv svoje volje. Za Boga miloga, grčevito se rukama držala za Bradfordova
ramena.
- Prestanite se smješkati i objasnite sve mojoj rođakinji - naloži Caroline,
gurkajući Bradfordovu ruku.
- Svakako - odgovori Bradford. - No, prvo, dopustite mi da se predstavim -
priopći Bradford hinjenom ozbiljnošću.

64
 Caroline, iščitavajući beskrajnu podrugljivost koja mu je lepršala u očima,
odlučila je intervenirati.
- Charity, ovo je Bradford. On je vojvoda - doda ona gotovo usputno. - A naš
je poljubac bio u znaku trajnog oproštaja, nije li tako, milorde?
- Doviđenja do sutra - odvrati Bradford. Zanemario je Carolineino odlučnije
gurkanje i primio Charitynu ruku . - Zadovoljstvo je upoznati vas, Charity.
Bradford i Charity izmijenili su ljubaznosti, nakon čega ga je upitala: -
Poznajete li možda čovjeka imena Paul Bleachley? - Pogledala je u Caroline,
tražeći odobravanje, a rođakinja joj je ohrabrujući kimnula uz nježan osmijeh.
Znala je koliko je to bilo bitno za Charity i osjećala se krivom što nije bila više od
pomoći.
- Poznajem.
Bradfordov potiho izrečen odgovor izazvao je osjetnu strku. Caroline ga je
zgrabila za ruku i ponovno pokušala okrenuti sebi sučelice, no to je bilo kao da
pokušava pomaknuti prilično veliko stablo brijesta. Bio je ukopan na mjestu.
Charity je isto pokušala zadobiti njegovu potpunu pozornost, povlačeći ga
nemilice za drugu ruku. - Jeste li ga vidjeli u posljednje vrijeme? - upita zadihano.
Bradford uhvati Carolineinu ruku i povuče ju sebi uz bok. Potom je Charity
dao svu svoju pozornost. Palac mu se trljao o Carolinein dlan dok je slušao
Charityno objašnjenje kako je upoznala Paula Bleachleya.
- Možete li mi reći je li u braku? - upita ga Charity. - Tako je naglo napustio
Boston, i to bez ikakva objašnjenja.
- Ne - odgovori Bradford. - Nije u braku. Vratio se iz kolonija prije nekoliko
mjeseci i sada živi u svojoj kući u londonskom predgrađu.
Toliko toga se još moralo ispričati, ali Bradford se ustručavao nastaviti. Iz
Charityne reakcije na vijest da je Bleachley ponovno u Engleskoj razabrao je da
su njih dvoje očito stupili u odnos dok je Paul bio u Bostonu. Oči su joj se napunile
suzama pa se pokušala istrgnuti Bradfordu iz ruku kako bi ju utješila. Bradford to
nije dopustio. Iz džepa je izvukao platneni rupčić i pružio ga Charity i zatim
predložio da se vrati svojem ujaku, i da će oni uskoro doći.
Caroline se nasmiješila kada je vidjela rupčić. Na njemu nije bilo ni komadića
čipke. Nimalo nije nalikovao na Brummellov kitnjasti komadićak.
- Zaljubljena je u Paula?
Bradfordovo pitanje iziskivalo je odgovor. Caroline je kimnula. - Dao je
obećanja koja nije održao - odgovori ona. - Slomio joj je srce.
- I Paul je slomljen - reče Bradford. - Pretpostavljam da ju je volio, inače ne
bi davao nikakva obećanja. Častan je čovjek.
- Niste u pravu - usprotivi se Caroline. - Charity mi je rekla da ju je zaprosio
i da je prihvatila. Tada je nestao.

65
 Bradford je nastavio držati Caroline za ruku dok su polako hodali prema
vratima. - Ispričat ću vam što znam, ali morat ćete o tome jako dobro promisliti
prije nego što odlučite hoćete li reći Charity. To što ću vam upravo reći, vašoj bi
rođakinji moglo prouzročiti dodatnu bol, i mislim da bi ju možda trebalo
poštedjeti istine.
Caroline se okrenula tako da je stala sučelice Bradfordu i prepriječila mu put.
- Onda mi ispričajte i pustite da sama odlučim - zahtijevala je.
- Paul je ozlijeđen dok je bio u Bostonu. Dogodila se eksplozija i brod mu je
uništen. Skoro je poginuo i ožiljke će nositi ostatak života. Živi kao pustinjak u
kolibici nekih sat jahanja odavde, a čak ni rodbini ne dopušta da ga posjeti.
- Jeste li ga vidjeli? - upita Caroline. Bila je zgrožena pričom i bila je na
mukama od brige za rođakinju i Paula Bleachleya.
- Da, nedugo nakon što se vratio u London. Ne može se koristiti jednom
rukom i lice mu je unakaženo.
Caroline je zatvorila oči i odmahnula glavom. - Mislila sam samo najgore o
njemu kada je tako nestao, ali Charity nikada nije prihvatila da ju je svojevoljno
napustio. - Duboko je udahnula i potom rekla: - Opišite mi njegovo lice.
Nemojte me smatrati morbidnom, Bradforde. Moram znati kako bih mogla reći
Charity.
Bradford je odmahnuo glavom. - Ne slušate me. Paul više ni meni ne dopušta
da ga posjetim. A poznajem ga otkako smo bili djeca. Jedna strana lica mu je
opečena i lijevo oko mu strši iz očne šupljine. Više nije naočit.
- Nikad ga nije voljela zbog toga što je naočit - ustvrdi Caroline s uvjerenjem.
- Mi Richmondi nismo toliko plitki. To sam vam pokušavala reći ranije. Željeti
nekoga samo zato što su on ili ona privlačni posve je nevažno. Charity ima
više karaktera nego što mislite.
Primila je Bradforda za ruku, nesvjesna privržene geste koju je napravila i
njegove reakcije na nju. Znao je da nije svjesna toga što čini, shvaćao je da je
samo bila usredotočena na to što joj je upravo rekao, ali ipak je osjećao malu
pobjedu zbog toga dodira. Bio je to početak, i on ga je kao takva i prepoznao.
To da je mogao u njoj izazvati reakciju bila je istina. Odgovorila je na njegov
poljubac, no on ga je morao inicirati. Taj je dodir za njega na neki način bio
simboličan. Bradford se smiješio u sebi.
- Obitelj je Charity dala nadimak. Zovu je Leptir - reče Caroline. - Doista je
lepršava, ali i lijepa poput leptira - nastavi Caroline. - Ali i jaka je. Voli Paula
Bleachleya i ne vjerujem da će se zbog njegovih ozljeda predomisliti.
- Dakle, planirate joj reći? - Bradford je zvučao zabrinuto. - Paul mi je prijatelj
i ne želim sudjelovati u tome da mu se nanese još boli. Već je dovoljno propatio.
Caroline je kimnula. Razumjela je njegovu zabrinutost i priznala je da je
situacija obratna, vjerojatno bi bila jednako zaštitnički nastrojena poput
Bradforda. - Morat ćete mi vjerovati u vezi s tim - reče mu.
66
 Bilo bi lakše da ga je zatražila da joj preda svoje bogatstvo ili svoju desnu
ruku, što se toga tiče. Povjerenje! To nije bilo moguće. Na Bradfordovo se lice
vratio grubi, cinični izraz. Caroline je primijetila naglu promjenu i kako su mu se
čeljust i usta ukrutila. No, budući da su je ta ista usta ljubila i da je dotaknula
mekoću ispod te grube maske, Caroline je znala da je taj skamenjeni stav samo
način na koji pokušava prikriti ono što doista osjeća. - Pretpostavljam, sudeći po
tome kako me gledate, da vam moja izjava nije po volji - kaza Caroline. - Ne želite
mi iskazati povjerenje?
Nije joj odgovorio i Caroline se namrštila od zbunjenosti. Odlučila je da će
promijeniti temu i pustila mu je ruku.
- Hvala vam što ste mi ispričali o Bleachleyu - reče. Prije nego što ju je uspio
zaustaviti, odjurila je prema otvorenim vratima. Zastala je na ulazu i okrenula se
kako bi ga pogledala. - I hvala što ste se ispričali. Znam da vam je to bilo teško.
Bradford se isprva naljutio što ga je tako ležerno otpravila, a potom shvatio
humorističnost situacije. On je vojvoda od Bradforda i shvatio je da Caroline
Richmond nije bila ni najmanje impresionirana. Sustigavši ju, zgrabio ju je za
lakat.
- Nisam se ispričao.
Caroline ga je nasmiješeno pogledala. - Ali ispričali biste se da sam vam dala
još vremena. - Tada se okrenula kako bi pogledala mnoštvo, ponovno ga
otpravljajući.
Bradford se počeo smijati. Odavna se nije smiješio ili smijao i znao je da je
bila u pravu. Da je dobio više vremena, vjerojatno bi se ispričao. Imala je pravo u
vezi s tim, a također je bila u pravu oko njegovih primisli oko dogovora. Možda
bi ju i bio učinio svojom ljubavnicom, bez obzira na posljedice, da je bila voljna.
Bio je brzoplet, pretpostavljajući da je ona poput svih drugih žena koje je
poznavao, a sada je uviđao da će morati još jedanput dobro razmisliti o svom
stajalištu i daljnjim postupcima.
Caroline Richmond ga je zbunjivala i uopće mu nije bilo drago to priznati.
Prezrela je njegovu titulu i njegov novac, i gotovo joj je povjerovao. Nije li znala
što joj može ponuditi? Nije mogao prihvatiti da joj materijalne stvari nisu
bitne. Bila je žena, uostalom. Ali u svojoj je igri bila pametnija od većine. I
tvrdoglavija. Dobro, to ga neće odvratiti. Bez obzira na to koliko težak izazov bio,
on će pobijediti. Pitao se je li svjesna s čim je suočena. Očigledno nije, zaključi
on. Shvatio je da se mršti i brzo promijenio izraz lica kako ne bi otkrio nijedan od
osjećaja koji su ratovali u njemu.
Caroline je izjavila da želi nekoga obzirnog! Bradford je znao da ga nikada
nisu smatrali takvim. Okrutan i nemilosrdan bili su jednostavni opisi koje je u
prošlosti čuo da se o njemu šapću. Ali obziran? Čak nije ni znao što to točno znači.
Doznat će i to, naravno. Ako zahtijeva obzirnost, tako mu svega, onda će to i
dobiti.

67
 - Pa tu si, kćeri! - Glas Carolineina oca prekinuo je Bradfordove misli. Upravo
je stigla do ulaza u plesnu dvoranu kada joj je grof prepriječio put. - Draga, zbilja
nije lijepo samo tako nestati.
- Žao mi je, oče - odgovori Caroline, izgledajući skrušeno. Brzinski ga je
poljubila u obraz. - Zanijela sam se - doda, pogledavajući natrag prema Bradfordu.
- Da, naravno - složi se njezin otac. - Razumljivo za prvi izlazak. Zabavljaš li
se? - upita je kroz osmijeh pun iščekivanja.
Caroline je znala što se očekuje od nje i odmah mu je odgovorila: - Sve je
uistinu predivno i upoznala sam toliko zanimljivih ljudi.
Dok se smiješila ocu, u njezinu nježnom pogledu privrženost je bila jasna, a
pridruživši im se, Bradford je stao zavidjeti posebnom odnosu između njih dvoje.
Usto, smatrao je to nevjerojatnim, s obzirom na to da je doznao da je Braxton kći
poslao u kolonije i nije ju vidio četrnaest godina. Taj postupak očito nije njezinu
ljubav prema njemu stavio na kušnju
I Bradford je pomislio kako je to neobično.
- Znao sam da će ti biti zabavno. A vi, Bradforde? - nastavi njezin otac kroz
širok smiješak. - Uživate li u večeri?
Prije nego što je Bradford uspio odgovoriti, Braxton je nastavio: - Izazvali ste
pravo komešanje večeras. Inače ne nazočite ovakvim događajima, zar ne?
- Zanemarivao sam svoje dužnosti - odgovori Bradford. - Ali planiram
promijeniti navade. Večer je bila iznimno poticajna - nastavi on, bacivši pogled
na Caroline. - Neizmjerno se zabavljam.
- Ah! Evo dolaze markiz i Charity. - Grof je pričekao dok se njegova
nećakinja i šurjak nisu pridružili grupici i potom se obratio Bradfordu: - Sjećate
se markiza od Aimsmonda? - Caroline je primijetila da glas njezina oca sada zvuči
izrazito službeno. Čula je ton poštovanja i zaključila da je Bradford zacijelo
najvažniji od prisutne gospode s titulama. To joj je bilo smiješno, jer bio je znatno
mlađi od njezina oca i ujaka.
Bradford je kimnuvši potvrdio da se uistinu sjeća markiza. Bilo je to odrješito
kimanje glave jednog vojvode, potvrda čovjeka koji je navikao na svoj položaj.
Zbilja je znao kako se primjereno ponašati! Caroline se nasmijala i nije si
mogla objasniti zašto. Sviđalo joj se njegovo primjereno ponašanje, davalo je
novu dubinu njegovu karakteru. - Drago mi je što vas vidim, Aimsmonde.
- Također, Bradforde - odvrati markiz nasmiješeno. Potom se okrenuo
Carolineinu ocu i rekao: - Naš domaćin želi porazgovarati s nama.
- Naravno - odgovori grof. - Brzo se vraćam, Caroline.
- S vašim dopuštenjem - ubaci se Bradford - volio bih Caroline predstaviti
grofu od Milfordhursta, a zatim ju vratiti vama.
Carolinein otac se nasmiješio i kimnuo u znak odobravanja. Uzeo je Charity
pod ruku i krenuo za markizom.

68
 Bradford je Caroline vodio u suprotnome smjeru, na drugi kraj plesne
dvorane.
Milford je vidio kako se Bradford približava u društvu prekrasne žene i,
ispričavši se, odmah napustio skupinu ljudi s kojom je razgovarao. Pošao je
ususret njima dvoma.
- Caroline, dopustite da vam predstavim svojega prijatelja Williama
Summersa, grofa od Milfordhursta - objavi Bradford. - Milforde, ovo je lady
Caroline Mary Richmond, kći grofa od Braxtona.
- Zadovoljstvo mi je - reče Caroline. Lagano je prignula koljena,
odmjeravajući naočita muškarca koji ju je primao za ruku. Sve, od smiješka do
sjaja u njegovim zelenim očima, odavalo je pravoga vragolana.
- Naprotiv, zadovoljstvo je moje - priopći Milford uz formalni naklon. -
Dakle, ovo je ta dama iz kolonija - prokomentira Bradfordu. - Je li to nova haljina?
- upita on Caroline.
Bila je iznenađena njegovim pitanjem, no kimnula je. - Da, kreacija gospođe
Newcott - nadoda.
Milford je Bradfordu dobacio kratak, značajan pogled i zahihotao.
Caroline nije bila sigurna što se događa među tom dvojicom, ali nije imala
vremena dvojiti o tome. Charity im se pridružila, a njezina se prostrana suknja
zanjihala zbog nagla zaustavljanja. Nasmiješila se Bradfordu, a potom i njegovu
prijatelju.
Bradford ju je smjesta predstavio Milfordu. Dok je Charity povjeravala svoje
dojmove o večeri, stigao je grof Braxton, i Bradford je odmah zatražio privatan
susret, ignorirajući prijateljev sve širi smiješak.
Čim su Bradford i grof otišli prema jednoj od niša, Milford se pobrinuo za
osvježenja za Charity i Caroline.
Charity je nastavila kontrolirati razgovor, a Caroline se strpljivo smiješila
slušajući rođakinjine uzbuđene komentare. Sudeći prema tome kako je Milford
svu svoju pozornost poklanjao Charity, zaključila je da je ugodan i privlačan
čovjek. Djelovao je kao da je nježne naravi.
- Koliko dugo poznajete Bradforda? - upita ga Caroline kada je Charity
završila s komentarima.
- Otkako smo bili dječaci - odgovori Milford. - Kao braća smo.
- A mi smo kao sestre - presiječe Charity. - O zaboga, zar mi to naš domaćin
domahuje? Vjerujem da sam mu se obećala za ovu rundu. Svakako je živahan za
čovjeka tako poodmaklih godina! Ispričajte me. - Uzdahnula je, podignula suknju
pa došapnula Caroline: - Moli se da mi noge izdrže. - A zatim je nestala u vrtlogu
ružičaste svile.
- Vaš sam dužnik - priopći Milford kada su on i Caroline ostali sami.

69
 Caroline je Milfordu uputila zbunjen pogled i pričekala da joj objasni. - Brad
je bio zaboravio kako se smiješiti. Pomogli ste mu da se prisjeti.
Caroline se nasmiješila. - Nije baš lake naravi, zar ne?
Milford je zahihotao, kimajući. - Pronicljiv zaključak - prokomentira. - Znao
sam da ćete mi se svidjeti.
- Čula sam nekoliko komentara koji se odnose na Bradforda - reče Caroline.
- Zašto je njegov osmijeh tako značajan događaj?
Milford je slegnuo ramenima. - Nije se baš i zbog čega imao smiješiti. -
Odgovor mu je bio preopćenit da zadovolji Carolineinu znatiželju.
- Mislim da ste ugodan čovjek - kaza Caroline.
- On je drag, ali ja nisam? – Bradfordov je glas dopro iza Carolineinih leđa i
ona se prestrašeno, ali i s radošću, okrenula.
- Tako je - odgovori Caroline. - Mogli biste naučiti štogod od prijatelja.
Bradford se namrštio, a Milford je, promatrajući ih, shvatio da Caroline
njegova prijatelja ne smatra nimalo odbojnim.
Caroline se sjetila da je Bradfordu rekla kako se želi udati za nekoga obzirnog
i da on ne udovoljava uvjetima. Shvatila je da ga to razdražuje i nasmiješila se
zbog toga.
Najavljena je večera i Caroline je žalila zbog toga, zato što bi radije bila
nastavila vabiti svojega namrštenog protivnika. I Bradford i Milford su joj
ponudili ruku, no Caroline je odbila njihove pozive, rekavši im da se mora
pridružiti ocu i ujaku za njihovim stolom. Pogledala je uokolo i primijetila oca
okružena pozamašnim brojem mladića. Bradford je pratio njezin pogled i sve se
više mrštio.
- Misle da moraju vašu pozornost zadobiti posredstvom vašega oca - izjavi
Bradford. Zvučao je zgroženo, a Caroline se ponovno okrenula prema njemu da
ga pogleda.
- Planiraš li ostati uz Caroline ostatak večer? - upita Milford, smješkajući se.
- Ne - odgovori Bradford. Znao je da se njegov prijatelj šali, ali nastavio se
ljutiti. - Morat ću, doduše, kratko porazgovarati s nekima od revnije gospode prije
nego što večer završi.
Milford je zahihotao, naklonio se Caroline i otišao. Bradford je primio
Carolineinu ruku, što se moglo protumačiti samo kao znak posjedovanja, i polako
ju odveo prema blagovaonici.
- Ne razgovara li to grof od Stantona s Charity? - upita ga Caroline. Upamtila
je mladića kada joj je bio predstavljen na početku večeri.
- Ne - odgovori Bradford. - On je grof Stanton.
Caroline je pogledala Bradforda da provjeri zadirkuje li ju, no imao je uzdržan
izraz lica i nije mu mogla pročitati misli.
- Nisam li upravo rekla da jest? - zapita.
70
 Bradford je shvatio da Caroline nije razumjela njegov komentar i nasmiješio
se. Bio je to nježan smiješak i Caroline se začudila zbog njega. - Postoji razlika u
korištenju riječi „od“ - objasni joj. - Ako kažem da je on grof od Stantona,
tada znate da je on najviše rangirani nositelj titule u svojoj obitelji. Međutim, ako
kažem da je on grof Stanton, tada znate da u njegovoj lozi postoji još netko s
višom titulom.
- Hvala što ste me poučili - reče Caroline. Glas joj je bio pun zahvalnosti. -
Vas nazivaju vojvodom od Bradforda pa bih iz toga trebala zaključiti da ste
najviše rangirani nositelj titule u svojoj obitelji?
- Jesam - prizna Bradford. - Ali usto sam i grof Whelburne, grof od Cantona,
markiz od Summertonhama i vikont Benton.
Bradford se nasmiješio zbog Carolineine začuđene reakcije na njegove titule.
- A jeste li i vitez? - upita ona odmahujući glavom.
- Još nisam - odgovori joj. - Vitešku čast udjeljuje kralj i ona se ne nasljeđuje.
- Shvaćam - reče Caroline. - Razumijem da vjerojatno smatrate da je moje
obrazovanje ograničeno, nažalost. Ali živjela sam u Bostonu, gdje titule nisu
bitne. Osim toga, moj stric Henry nije vjerovao da ću se ikada vratiti u Englesku.
I nije pretjerano cijenio plemićke titule. Vjerovao je da čovječju vrijednost
određuju njegova postignuća, a ne to što su njegovi prethodnici činili prije njega.
Iz toga razloga nisam ispravno školovana, pretpostavljam - reče Caroline kroz
uzdah. - Stric i ja jednostavno nismo smatrali da je to potrebno ili važno.
Grof od Braxton im se pridružio pa ih je Bradford bio primoran napustiti. -
Razgovor ćemo nastaviti sutra - reče on prije rastanka. Nevoljko je pustio njezinu
ruku; odmah mu je nedostajao njezin dodir. - Kada vas posjetim. Vaš mi je otac
dao dopuštenje.
Caroline je tijekom večere sjedila pokraj ujaka i nasuprot ocu. Kada su njih
dvojica počela dijeliti svoje uspomene na Carolineinu majku, ženu koju su obojica
voljela, znala je da je među njima sve ponovno u redu. Bradford je dopratio
Charity do njihova stola i ponovno se udaljio. Izraz njegova lica kada joj je
poželio laku noć bio je ispravno uobličen, no Caroline je primijetila podsmijeh u
njegovim očima. Pitala se što mu je bilo toliko smiješno, a ubrzo je doznala i
odgovor.
- Bilo mi je tako neugodno! - došapnu Charity Caroline nakon što je sjela. -
Mislila sam da razgovaram s našim domaćinom, ali on se zacijelo udaljio i bila
sam zauzeta promatrajući svakoga i kada mi je Bradford prišao, zbilja vjerujem
da je mislio kako vodim dubokouman razgovor sa sobnom biljkom.
Caroline se umalo ugušila šampanjcem. Očajnički se pokušavala ne smijati,
imajući na umu da će povrijediti Charityne osjećaje. Rođakinja joj je izgledala
potpuno prestravljeno.
- Što je rekao? - upita je Caroline.

71
 - Ni riječi - došapnu joj Charity. - Samo me primio za lakat i doveo me do
vas. Gospodin je - zaključi kroz uzdah.
Caroline je kimnula. Okrenula se prema ocu i zatražila ga Charityne naočale.
A onda ih pružila rođakinji uz pogled koji joj je predlagao da ih stavi na nos.
- Jesi li čula komentare o svome Bradfordu? - upita Charity ponovno kroz
šapat. Nije željela omesti razgovor koji je tekao između Carolineina oca i ujaka.
- On nije moj Bradford - pobuni se Caroline, a potom si nije mogla pomoći da
ju ipak ne upita: - Kakve komentare?
- Čovjek nikada ne nazoči ničemu. Večeras su svi ostali u čudu. Zaista izgleda
kao da uživa. Naš je domaćin izrazito zadovoljan. Caroline! Jesi li znala da tvoj
otac već godinama nije bio u javnosti? Svi vjeruju da si ti razlog obama čudima.
Caroline se prisjetila toga što joj je Milford rekao, da je njezin dužnik jer je
njegova prijatelja naučila kako se smiješiti.
- Samo je zaboravio kako - prošapće Caroline.
Caroline je podignula pogled i ugledala Bradforda kako stoji usred skupine
veoma lijepih dama. Sve su stidljivo hihotale i smetalo ju je to kako su mu se te
blesave ženske umiljavale. Nije mogla shvatiti zašto se osjeća uznemireno i
pokušala si je reći da bi joj trebalo laknuti. Što se to događa s njom?
Nije imala dodatnog vremena da dvoji o svojim osjećajima i bila je zahvalna
na tome. Sljedeći je sat provela upoznajući prijatelje i poznanike svojega oca i
ujaka. Neki su imali titule, a neki nisu. Caroline je govorila što je manje bilo
moguće svakoj novoj pridošlici, zabrinuta zbog toga da će nekoga važnoga
pogrešno osloviti i pokazati svoju neukost.
Caroline se osjećala baš kao izolirana djevojka sa sela, kakva je i bila, i kao
da uopće ne pripada ondje, neprestance priginjući koljeno kremi engleskoga
društva.
Predstavili su ju lady Tillman, staroj prijateljici njezina oca, a zbog ujakova
je došapnutog komentara doznala da je ta žena nekada prije bila bacila oko na
njezina oca.
Pokazalo se da lady Tillman jako sliči ostalim damama koje su bile na balu,
samo je bila starija, zaokruženija verzija. Zacijelo je vježbala izraze lica ispred
zrcala, zaključi Caroline po tome kako je oprezno, veoma polako, pokazivala
oduševljenje, zanimanje i zadovoljstvo. Caroline ju je ocijenila dosadnom i
umjetnom i bila je razočarana njezinim patvorenim šarmom. Razočarana time što
je njezin otac uistinu djelovao očaran tom ženom.
Caroline je odlučila da lady Tillman treba držati na oku. Krivnja ju je izjedala
kada bi pomislila koliko je usamljen njezin otac bio. Zbog njega se doista
potrudila da joj se svidi ta sjedokosa, smeđooka žena, no nakon kraćeg vremena
uvidjela je da to nije moguće, posebice kada se ta starija dama rastopila od
odmjerena smijuljenja zbog komentara koji nije bio ni približno duhovit.

72
 Kći lady Tillman bila je mlađa inačica svoje majke, kako izgledom, tako i
izrazima lica.
Lady Tillman je obavijestila Caroline i Charity da je Rachel Tillman zaručena.
Tada je poslala grofa da pronađe Rachelina budućega muža, i čim se vratio i
predstavio Nigela Crestwalla, Caroline je osjetila nešto novo prema
Rachel Tillman. Silno ju je žalila.
Nigel Crestwall imao je oči lukava lisca. Nije gledao u Caroline nego pohotno
zurio. Osjećala se izrazito nelagodno u njegovoj blizini i bila je zahvalna kada ga
je Rachel cmizdrenjem natjerala da pleše s njom.
Markiz je počeo izgledati izmoreno pa mu je Caroline predložila da se vrate
u blagovaonicu na desert. Kada su se smjestili, vikont Claymere je molio,
poprilično dramatično, da mu dopuste da im se pridruži, a potom je Terrence
St. James zamolio da ga predstave i također sjeo.
Caroline se brzo umorila od natjecateljskoga načina na koji su se i vikont i
smioni St. James borili za njezinu pozornost. Slučajno je podigla pogled i ugledala
Bradforda kako stoji na suprotnoj strani prostorije i promatraju. Žena koju je
Caroline mogla opisati samo kao zamamnu prilijepila se uza nj i pogledavala ga
s obožavanjem u očima.
Bradford je držao čašu vina u ruci pa ju je nagnuo u znak pozdrava ili možda
zdravice, pomisli Caroline. Kimnula je i upravo namjeravala podignuti čašu da
odgovori na gestu, kada se vikont nagnuo naprijed i izbio joj taj komad kristala iz
ruke. Platneni je stolnjak bio natopljen šampanjcem, no Caroline ga je ignorirala,
pokušavajući umiriti vikonta. Radio je pravu scenu svojim isprikama pa je morala
stisnuti zube i slušati.
Kada se napokon utišao, ponovno je podignula pogled i primijetila koliko je
nesretni slučaj jako zabavio vojvodu od Bradforda. Smiješak mu se razvukao od
uha do uha.
Caroline se zauzvrat i sama nasmiješila, zatim odmahnula glavom i vratila se
razgovoru koji se odvijao oko nje. St. James ju je uporno hvatao za ruku pa ju je
stalno morala izmicati.
Noć se napokon približila kraju. Caroline je zagrlila ujaka i obećala, već deseti
put, da će mu prekosutra doći na čaj. Zatim su se ona i Charity oprostile od svih i
vojvodi od Ashforda izrazile svoje zadovoljstvo s večeri.
- O čemu je Bradford želio razgovarati s tobom? - upita Caroline nakon što je
njezin otac završio sa slušanjem Charity o tome kako se provela.
- Posjetit će te sutra - najavi njezin otac. Zvučao je veoma zadovoljno. - Rekao
sam mu da je već peti koji traži moje dopuštenje - reče on, smijuljeći se. - Nije
mu se svidjela ta vijest, mogu ti reći.
- Bradford oblijeće oko Caroline - odvrati Charity.

73
 - Vjerujem da velik dio muške populacije Londona oblijeće oko nje - reče
grof. - Ali nije samo tvoja rođakinja dobila pozivnice. Isto tako su me preplavili
zahtjevi za tvojom pozornošću, Charity.
- Jesu li? - Charity nije zvučala pretjerano zadovoljno ujakovim novostima.
- Da, i morat ćemo proći sve to sutra. Pretpostavljam da ćete obje dobiti
cvijeće i poruke, iako se već godinama nisam zapravo nekomu udvarao i običaji
su se možda malo promijenili, usuđujem se primijetiti. Teško je držati korak sa
svim recentnim zbivanjima, znate.
Charityn uznemireni izraz lica postajao je jačim što je više njezin ujak govorio
o prikladnim muškarcima koji su željeli njezinu pozornost. Caroline je ulovila
njezin pogled i odmahnula glavom, signalizirajući joj da ne kaže ništa. Nije
željela umanjivati zadovoljstvo njezina oca, a s Charity će ozbiljno porazgovarati
čim ostanu same.
Charity je shvatila poruku i kimnula. Caroline se pokušala usredotočiti na
razgovor s ocem, no Bradfordovo ju je lice stalno ometalo. Najednom je zamislila
Clarencea, svojega bostonskog udvarača. A zatim su u njezinoj mašti Clarence i
Bradford stajali jedan kraj drugoga i Caroline je zaciktala u sebi. Usporedba
dvojice muškaraca bila je smiješna. Clarence je još bio dječak, a Bradford
muškarac. Clarence je oduvijek Caroline podsjećao na jednoga od novih
ždrijebaca na farmi, nespretan i strašno nesiguran u sebe kad god bi bio u njezinoj
blizini. Bradford je, pak, Caroline podsjećao na njezina najdražeg pastuha.
Bradford je bio snažan, vitalan! Držanje mu je odavalo samopouzdanje i snagu.
Pitala seje li snažan kao njezin pastuh. Razmišljajući o tome, zastade na trenutak.
Hoće li njegova žudnja za njom ostati snažna? Bila je to čudnovata usporedba i
Caroline je za te besmislene misli krivila svoju iscrpljenost.

74
 ŠESTO POGLAVLJE

aroline je odlučila da će porazgovarati s Charity o Paulu Bleachleyu ujutro,

C nakon što se njezina rođakinja dobro naspava.
Ušla je u Charitynu sobu da joj kaže laku noć i našla rođakinju pridignutu u
krevetu kako plače ujedan od mekanih jastuka s guščjim perjem, pritisnuvši ga
čvrsto uz prsa.
- Imala si pravo cijelo vrijeme - reče Charity između jecaja. - Uopće nije bio
častan. Obuzimaju me izrazito okrutne misli, Caroline. Da ga barem pođeš
potražiti sa mnom i ustrijeliš ga za mene.
Caroline se nasmiješila i sjela na rub Charityna kreveta. - To jest okrutna
pomisao - složi se. - Ali ja sam se prevarila oko Bleachleya, ne ti, Charity. Odsada
pa nadalje slušat ću te kad su muškarci posrijedi. Instinkti su ti bili točni.
- Zadirkuješ li me? - Obrisala je oči jastučnicom i dodatno se uspravila. - Znaš
nešto, zar ne? Reci mi!
- Bleachley je ozlijeđen u onoj eksploziji u Bostonu. Sjećaš li se te večeri,
Charity? Kada je luka gorjela i s prozora naše spavaće sobe vidio se narančasti
sjaj?
- Da, naravno da se sjećam. O, Bože, reci mi što mu se dogodilo. - Charityna
patnja natjerala je Caroline da žurno ispriča ostatak priče.
- Što da radim? - upita Charity kada je Caroline završila prepričavanjem priče.
- Bradford ti je rekao da čak ne želi vidjeti ni prijatelje. Moj jadni Paul! Zacijelo
trpi takve bolove. - Ponovno je počela plakati, a Caroline se osjećala potpuno
bespomoćno.
Charity je nastavila plakati još nekoliko minuta, dok joj se jastuk nije natopio
suzama. Caroline je slušala dok joj srce više nije moglo podnijeti još jedan jecaj.
Mahnito je pokušavala smisliti neki plan, odbacujući jednu po jednu
besmislenu ideju. Da barem Charity nije toliko glasna dok plače!
I tada se sve posloži. Nasmiješila se rođakinji i rekla: - Ako si završila s
plakanjem, vjerujem da postoji način. To znači da ću morati Bradforda zatražiti
za uslugu, ali tomu nema pomoći.
- Što? - Charity primi Carolineine ruke i stisnu ih svom svojom snagom.
Caroline pomisli kako ima herkulski stisak iako je sitna rasta.
- Zamisao je da se Paula dobije nasamo i da ga se uvjeri da ga istinski voliš,
točno?

75
 Charity je toliko energično kimnula da joj se kosa, svezana u čvor navrh glave,
raspustila.
- Bradford će se pobrinuti za to da nas primi - najavi Caroline, zagrijavajući
se za plan. - Pobrinut ću se za to. Ostatak će biti na tebi, Charity. Moj plan
zahtijeva da odigraš tešku ulogu. Ne smiješ biti draga! To bi upropastilo sve.
- Ne razumijem - prizna Charity, namrštivši se.
- Sjećaš se jutra kada sam Benjamina dovela u kuću?
- Da. Bila sam tako prestrašena kad sam ušetala u kuhinju i našla ga kako
ondje sjedi s nožem u ruci. - Ali nisi pokazala da se bojiš. A nisu ni tvoja braća.
Sjećaš se kako se Caimen predstavio i inzistirao na tome da Benjaminu pruži
ruku?
- Da, ali kakve to veze ima s Paulom?
- Dopusti mi da završim - ustrajala je Caroline. - Benjamin je bio tako
nepovjerljiv prema nama, ali svi su se ponašali kao da je najuobičajenija stvar na
svijetu to što sjedi ondje. Zatim je ušla mama, uputila mu jedan pogled i smjesta
rekla da će se pobrinuti za njegove posjekline. Siroti Ben nije imao nikakve šanse.
Stavila mu je zavoje, nahranila ga i poslala u krevet prije nego što je uspio reći i
riječ. Ako se točno sjećam, nikada nije ni ispustio taj nož. Mislim da je spavao s
njim toga prvog dana.
Caroline se nasmiješila, razmišljajući o tome kako je njezina strina bila
suosjećajna, a potom nastavila: - Tako dakle, ako Paulu daš do znanja... hoću reći,
ako pokažeš i trunku suosjećanja ili žaljenja, tako, to jednostavno neće ići. -
Nastavila je objašnjavati, i do trenutka kada je završila, bila je uvjerena da će se
sve odviti kako treba.
Razgovarale su još jedan sat i Caroline je naposljetku objavila da se moraju
odmoriti.
- Ali nismo razgovarale o tvojoj večeri, Caroline. Moram ti prepričati
komplimente koje sam čula o tebi! Zbilja si izazvala metež. Svaka dama ondje
bila je puna zavisti. A svaki je muškarac tražio predstavljanje posredstvom
tvojega oca, jesi li to znala? Oh, toliko je toga što ti moram ispričati. Jesi li znala
da je tvoj ujak Franklin bio ondje i da čak nije htio prići da te upozna? Da, bio je
ondje - nastavi Charity žurno. - Tvoj drugi ujak, markiz, kakav dragi starac!
Dakle, pokazao mi je tko je Franklin i onda mahnuo kako bi zadobio bratovu
pozornost, ali Franklin nam je samo okrenuo leđa i odšetao se.
- Možda vas nije vidio - prokomentira Caroline.
- Pa, nisam nosila naočale cijelo vrijeme, ali vidjela sam mu smrknuti pogled.
Nije bio toliko udaljen. Bilo je to jako čudno, ali više si puta istaknula da su
Englezi čudan svijet pa ću iskoristiti to objašnjenje za njegovo bezobrazno
ponašanje.
- I jest čudno - odvrati Caroline. - Nisam ga upoznala, a čovjek bi pomislio...

76
 - Jesam li ti rekla da sam čula da Bradford nikad nije nazočio ovakvim
balovima? Mislim da je jedini razlog njegova dolaska večeras bio taj što je znao
da ćeš ti doći. Nemoj mi odmahivati glavom - ukori ju Charity. - Rekla sam ti da
će te pokušati osvojiti. Maločas si rekla da ćeš vjerovati mojim instinktima, sjećaš
se? Sad se moraš posuti pepelom i priznati da te on privlači. Za Boga miloga,
Caroline, našla sam te kako se ljubiš s njim na balkonu. Uostalom, vidjela sam
kako ga gledaš kad si mislila da te nitko ne vidi.
- Zar sam bila tako očita? - upita Caroline postiđeno.
- Samo meni jer te tako dobro poznajem - odgovori Charity.
- Privlačan mi je - prizna Caroline. - Ali zbog njega sam silno nervozna.
Charity se nasmiješila i majčinski potapšala Caroline po ruci.
- Charity, razumiješ li da su sva moja uvjerenja potpuno izokrenuta otkako
sam došla u Englesku? Osjećam se kao da visim naglavce. Zaista sam vjerovala
da ću se vratiti u Boston, sjećaš se kako sam se hvalisala time, a sada krotko
prihvaćam da ću ovdje živjeti. I kada sam upoznala Bradforda, smatrala sam ga
arogantnim i umišljenim, a sada priznajem da mi se čovjek zapravo sviđa! Što ne
valja sa mnom?
- Vjerujem, draga sestro, da se učiš prilagodbi. To je sve. Nikad nisi bila za
kompromisna rješenja. Mislim da je to dio postajanja ženom.
Caroline joj je uputila ljutit pogled, na što se Charity nasmijala. - Znam da
zvučim strahovito mudro, ali vjerujem da se zaljubljuješ, Lynnie. Doista. Nemoj
izgledati tako prestravljeno. Nije to kraj svijeta.
- O tome bi se dalo raspravljati - izjavi Caroline. Ustala je i protegnula se. -
Lijepo spavaj, Charity.
Već je prošlo tri sata ujutro kada se Caroline napokon smjestila u svoj krevet.
Um joj je bio prepun pitanja, sva vezana za Bradforda. Zašto je bilo takvo čudo
što se nasmiješio? Mora ga se sjetiti pitati o tome. A tada je zaspala sa smiješkom
na licu.

Caroline se probudila u cik zore, u uobičajeno vrijeme, i osjećala gađenje prema

samoj sebi. Spavala je jedva četiri sata, na što su upućivali i krugovi ispod očiju.
Obukla je bež haljinu za šetnju s lađastim izrezom. Zatim je kosu zavezala na
zatiljku i sišla u prizemlje u potrazi za vrućom šalicom čaja.
Blagovaonica je bila prazna i nigdje se nije moglo naći ni kapljice čaja.
Caroline je slijedila dugi hodnik i napokon pronašla kuhinju. Žena za koju je
Caroline pretpostavljala da je kuharica, sjedila je u stolcu pokraj ognjišta.
Caroline se predstavila i potom se ogledala velikom prostorijom. Bila je
zgrožena prašinom i prljavštinom što su visjele sa zidova i u slojevima bile
nanesene po podu i naljutila se zbog nečistoće.

77
 - Zovem se Marie - reče joj kuharica. - Prvi mi je tjedan ovdje. Vidim da se
mrštite zbog nereda, al’ još nisam imala vremena počistiti. - Zvučala je ratoborno.
Caroline ju je oštro pogledala i kuharičin se stav promijenio.
- Onda je najbolje da vam odmah kažem za svoj problem. Opet sam
upropastila meso. - Caroline sada nije primijetila animozitet u ženinu glasu i
uznemirila se zbog svega.
- Prostor je prljav - odvrati joj Caroline.
- Kruh se ne može ni prožvakati - odgovori kuharica. - Otpustit će me, a što
ću ja onda? - Počela je plakati, rabeći krajeve svoje prljave pregače kako bi
obrisala oči, a Caroline nije znala kako reagirati. Djelovala je poprilično otužno.
- Nisu li vam dužnosti objašnjene prije nego što ste prihvatili posao? - upita
ju Caroline.
Njezino pitanje kao da je izazvalo dodatnu bol, pa kuharica udari glasno
plakati.
- Smirite se! - Carolinein glas zazvučao je oštro i kuharica odmah odgovori,
zadahtavši nekoliko puta.
- Lagala sam, a Toby mi je pomogao napisati preporuke - prizna joj. -
Nepošteno od mene, gospođice, nema se tu što reći, ali očajno sam trebala posao,
i to je jedino čega sam se sjetila da mogu raditi. Toby ne zarađuje dovoljno da
izdržimo samo s tim, vidite, pa moram zarađivati nešto sa strane da nahranim
malog Kirbyja.
- Tko su Toby i Kirby? - upita Caroline. Glas joj je sada bio nježniji, protkan
zabrinutošću. Marie se doimala iskrenom osobom, koja je priznala svoju obmanu,
i Caroline ju je žalila.
- Moji muž i sin - odgovori Marie. - Kuham za njih i gotovo se nikad nisu
požalili, i stvarno sam mislila da ću biti dobra grofu - nastavi ona. - A sad će me
otpustiti i ne znam što će se dogodit!
Caroline je zastala na trenutak kako bi proučila Marie. Izgledala je snažno,
iako je bila vitke građe, no Caroline zaključi da je tomu vjerojatno tako jer nije
mogla pojesti ništa što je skuhala.
- Reći ćete svom ocu, gospođice? - upita Marie, omatajući pregaču oko prstiju.
- Možda se možemo već nekako dogovoriti - odgovori Caroline. - Koliko
žarko želite zadržati ovaj posao?
- Učinit ću sve, gospođice, sve - reče Marie žurno. Po njezinu gorljivu
pogledu Caroline shvati da žena nije puno starija od nje. Koža joj još nije bila
naborana. Samo su joj oči izgledale staro, staro i umorno.
- Upoznali ste mojega prijatelja Benjamina, zar ne? - upita je.
Marie je kimnula. - Rečeno mi je da se on brine za vašu sigurnost - odgovori
Marie.

78
 Očito su Benjamin ili njezin otac razgovarali o tom odnosu pa Caroline
kimnu.
- Da, to je istina - reče ona. - Ali iznimno je učinkovit i u kuhinji. Zamolit ću
ga da priprema obroke, a vi ćete ga promatrati i učiti.
Marie je ponovno kimnula i obećala da će učiniti što god Benjamin poželi.
Benjamin se nasmiješio kada mu je Caroline objasnila situaciju, jedino time
odajući da će drage volje pomoći, Caroline nikada ne bi predložila da privremeno
preuzme te dužnosti da nije znala koliko silno uživa pripremajući specijalna jela.
Do trenutka kada su Marie i Benjamin izvidjeli svoj teritorij u kuhinji,
situacija je već bila pod nadzorom. Marie je izgledala vrlo skromno i zahvalno, a
Benjamin se pretvarao kao da uopće nije ondje. Caroline je ostavila dvojac i
odnijela svježu šalicu čaja u blagovaonicu da pričeka oca.
Grof od Braxtona ušao je u blagovaonicu nakon jednoga sata. Caroline je
sjedila s njim dok je jeo nešto što je nazvao najdivnijim doručkom u životu. Potom
su pročitali hrpu poruka koje su pristigle toga jutra. Caroline je bila
preplavljena cvijećem i molbama za hitnim posjetima.
- Jesam li ti spomenuo da će ti vojvoda od Bradforda doći u posjet danas
popodne u dva? - upitaju otac.
- U dva! - Caroline zinu u čudu. Skoči na noge, pomalo odsutno tapkajući
kosu. - To je za manje od dva sata! Smjesta moram presvući haljinu.
Njezin je otac kimnuo i povikao za njom: - Večeras idemo na banket koji
pripremaju vikont Claymere i njegova obitelj.
Caroline je zastala na pragu. - Nije li Claymere onaj nespretni gospodin
kojega sam sinoć upoznala?
Nakon što je njezin otac kimnuo, Caroline zakoluta očima. - Onda večeras ne
smijem odjenuti haljinu boje bjelokosti. Sigurno će nešto proliti po njoj. Šteta što
crna nije u modi - dobaci ona preko ramena.
Bradford je kasnio petnaest minuta. Caroline je koračala pod okriljem
glavnoga primaćeg prostora. Čula je Deightona kako ga pozdravlja s „Vaša
Milosti“, a potom su se otvorila vrata - i on je stajao ondje.
Izgledao je iznimno pristalo u jahačkoj odjeći. Hlače od antilopa bile su uske
kao i posljednji put kada ga je vidjela u njima, pa se počela smiješiti zbog njegove
naočite pojave. Kaputić mu je bio boje tamne čokolade, zbog čega mu je marama
oko vrata izgledala blistavo bijelo. Visoke su čizme bile besprijekorno ulaštene i
Caroline pomisli kako bi, da se sagne, vidjela svoj odraz u njihovu odsjaju.
Očigledno se jako potrudio oko odjeće. Ali i ja sam, Caroline si prizna. Nosila
je haljinu kratkih rukava boje lavande. Izrez oko vrata bio je četvrtast i tamnoplav.
Mary Margaret joj je uvila kosu u nakupinu na zatiljku, s malenim kovrčama koje
su joj uokvirivale lice.
Caroline je shvatila da pilji u Bradforda i da on pilji u nju.

79
 Podignula je rub suknje, otkrivajući plave kožnate cipele, i svečano prignula
koljena. - Kasnite, milorde. Što vas je zadržalo?
Njezina je izravnost izmamila osmijeh. - A vi ste uranili. Ne znate li da dama
mora pustiti kavalira da čeka najmanje dvadeset minuta kako ne bi odala dojam
da je pretjerano predana?
- A vi ste moj kavalir? - upita Caroline dok mu je prilazila.
Bradford je vidio da joj oči prilično vragolasto sjaje pa stade kimati. - A jeste
li vi pretjerano predani? - odvrati on.
- Pa naravno - odgovori mu Caroline. - Doznala sam da ste bogati i poštovani,
pa naravno da sam predana. Nije li to ono u što vjerujete? - Nasmijala se njegovu
izrazu lica, misleći da izgleda kao da mu je užasno neugodno.
- Nisam vas ni propisno pozdravio, a vi me već vabite - reče Bradford snažno
uzdahnuvši.
- Ali upravo smo se pozdravili - proturječi mu Caroline. Smiješak i flertujuće
raspoloženje počeli su nestajati kada joj je vojvoda od Bradforda krenuo prilaziti
zabrinjavajućom brzinom. Caroline napravi korak unatrag, i da joj se divan nije
našao na putu, izbjegla bi njegov zagrljaj.
Bradford primi Caroline za ramena i polako ju privuče sebi. Namjera mu je
bila sasvim jasna i Caroline ga je mahnito pokušavala odgurnuti, gledajući mu
preko ramena. Vrata su bila širom otvorena i njezin je otac mogao ući svakoga
trenutka. Znala je da mu je Deighton otišao reći da je Bradford stigao. Svakako
ne bi bilo prikladno da ju nađe u tako sablažnjivu položaju.
- Moj otac... - Caroline nije uspjela završiti misao. Bradford je njezina usta
učinio svojima toplim, opijajućim poljupcem koji je istoga trenutka istopio
njezine dobre namjere. Uzvratila mu je gotovo odmah, obuhvativši mu
lice dlanovima. Poljubac je iscrpio svaku pomisao na pobunu, pa kad se Bradford
povukao, Caroline je bila razočarana. Njezin mu je pogled to vjerojatno i rekao
jer se počeo smijati.
- Zašto me niste poljubili onako kako ste me poljubili sinoć? - upita Caroline.
Shvatila je da mu još dodiruje lice pa spusti ruke.
- Zato što čim vas onako poljubim - reče on, oponašajući njezin izbor riječi s
nježnim smiješkom - više ne želim stati. Znam gdje mi je granica - nastavi on.
- Želite reći da bih vas mogla natjerati da izgubite kontrolu? - upita ga
Caroline.
Bradford je vidio podsmijeh koji je titrao u njezinu ljubičastom pogledu i
ponovno pomislio kako je ona uistinu nevinašce. Mislila je da ga zadirkuje i nije
imala nikakva pojma da govori istinu. Mogao bi izgubiti kontrolu zbog nje.
- Budući da mi ne odgovarate, mogu samo zaključiti da je tako! - Caroline se
nasmijala, pljesnula rukama pa drskim korakom pošla do jednog od visokih
naslonjača koji su stajali bočno mramornom kaminu. - To me čini iznimno
moćnom, zar ne, milorde? A upola sam manja od vas.
80
 Bradford je sjeo u drugi naslonjač i protegnuo svoje duge, mišićave noge
ispred sebe. Jednu je čizmu prekrižio drugom, razmišljajući kako da odgovori
Caroline. Promatrao ju je punu minutu, pa Caroline pomisli kako izgleda gotovo
mrzovoljno.
- U redu - reče Caroline kroz uzdah. - Niste raspoloženi za zadirkivanje,
uostalom, moram vas nešto važno zamoliti prije nego što moj otac stigne. Trebam
malu uslugu, Bradforde, i ako pristanete, zauvijek ću vam biti dužna. - Caroline
je ruke sklopila na krilu i pričekala Bradfordov odgovor.
- Zauvijek? - upita Bradford, podigavši jednu obrvu. - Puno je to vremena da
budete nečiji dužnik.
- Pretjerivala sam - prizna Caroline. - Željela bih da otpratite mene i Charity
do doma Paula Bleachleya i pomognete nam da nas primi.
Bradford je odmahnuo glavom, žaleći što ju mora odbiti. - Paul nikada ne bi
pristao na to.
- Ne, ne razumijete - usprotivi se Caroline. Ustala je i počela koračati. -
Zapravo, iznimno je bitno da Paul ne dozna da dolazimo. Naravno da ne bi pristao!
Moj je plan da ga iznenadimo. - Zastala je ispred Bradforda i nasmiješila se. -
Zapravo je veoma jednostavan - reče ona. Budući da se Bradford ponovno
namrštio, Caroline postade nestrpljiva. Njezin je otac trebao stići svakoga trena i
željela je sve dogovoriti prije toga. Ponovno je stavila ruke na bokove. - Moj plan
- razjasni ona. - Na pameti mi je samo rođakinja... kao i Paul. Radim ono što je
najbolje za njih dvoje.
To je priopćenje izazvalo reakciju. Bradford se počeo smijati. - A samo vi
znate što je najbolje za njih? - upita ju kada se uspio pribrati.
- Uvijek mi se smijete - promrmlja Caroline s očajem u glasu. Čula je oca
kako se spušta niz stube pa se požuri: - Molim vas, pristanke. Morate mi vjerovati,
Bradforde. Zaista znam što radim. To bi bilo obzirno od vas!
Caroline shvati da zvuči kao da moljaka. Uspravila se i Bradfordu uputila,
barem se tako nadala, odlučan pogled. - Nećete me pokolebati, samo usporiti -
prošapće ona. To su bile točne riječi koje joj je Bradford izrekao prethodne
večeri premda je tema bila druge naravi.
Grof je ušao u primaću sobu i nasmiješio se. Bradford se smijao, a Caroline
je izgledala osobito zadovoljna sobom.
Sljedeći su sat proveli u ležernom razgovoru. Carolinein otac nije imao
nikakvu namjeru otići prije Bradforda, a Caroline nije mogla smisliti kako da
ostane nasamo s vojvodom.
Otac i kći su zajedno otpratili Bradforda do ulaznih vrata.
- Radujem se vašoj poruci - reče Caroline, dajući mu mig.
- Najkasnije do sutra ujutro - pridoda ona - ili ću biti primorana promijeniti
planove.

81
 - Idete li na Claymereovu zabavu večeras? - upita grof Bradforda. - Trebala
bi biti zanimljiva večer. Malena Clarissa zasvirat će spinet, a njezina će sestra
pjevati.
Bradford nije mogao zamisliti ništa zabavnije od toga. - Nosit ću kuharičinu
pregaču kako mi vikont ne bi upropastio haljinu - dobaci Caroline. Otac joj je
prijekim pogledom dao do znanja da joj primjedba nije u redu pa je Caroline
posramljeno spustila pogled. Doista mora naučiti držati jezik za zubima, pomisli
za se. Zaboga, zar je postajala brbljavicom poput Charity, izričući svaku svoju
misao?
Bradfordu se svidjela njezina šala. - I Milford i ja ćemo biti nazočni - obeća,
istodobno se pitajući kako da od Claymerea izvuče pozivnicu. Znao je da vikont
želi udvarati Caroline. Jasno, nije to mogao dopustiti. Nitko osim Jereda
Marcusa Bentona neće imati Caroline Richmond.

- Počinju li sve zabave nakon što bismo već trebali biti u krevetu? - upita Caroline
svojega oca. Zijevnula je. Ljuljuškanje zatvorene kočije u njoj je izazivalo
pospanost.
- Ranoranilac si - prokomentira Charity. - Spavala sam do podneva i osjećam
se predivno - pridoda. - Caroline, uštipni se opet za obraze. Izgledaš blijedo.
Caroline ju je poslušala, zijevnuvši još jednom.
- Vjerujem da ćete se obje zabaviti večeras - najavi grof.
- Claymereovi su ugledna obitelj. Jesam li vam rekao da će vikontove mlađe
sestre večeras svirati za nas?
Caroline je kimnula. Ostatak putovanja oči je držala sklopljenima i slušala
razgovor između njezina oca i rođakinje. Charity je bila dobro raspoložena otkako
je Bradfordova poruka stigla ranije te večeri. Poruka je bila jezgrovita i
naškrabana samopouzdanim rukopisom. Obavijestio ih je da će doći u deset ujutro
i otpratiti Charity i Caroline do Bleachleya. U zadnjoj je rečenici upitao: - Je li
vam to dovoljno obzirno?
Nakon što je Bradford obećao Caroline svoju pomoć, objasnila je situaciju
svojem ocu. Dao joj je dopuštenje da pođe, no i dodao da se mora vratiti do jedan
popodne kako bi otišli do ujakova doma na malu užinu i čaj.
Bradford nije stigao prije njih i Caroline je bila razočarana. Vikont ju je
zabavljao i držao budnom. Više joj je puta stao na nožne prste, a isprike su mu
bile bolnije od samih ozljeda. Jednostavno nije znao kada stati i njegova ju je
ljubaznost dovodila do ludila.
Bradford je stigao samo koji trenutak prije početka recitala. Caroline je sjedila
u zadnjem redu, Charity joj je bila s jedne strane, a otac s druge. Nije to bio
nasumičan razmještaj. Caroline je oboje prisilila da sjednu pokraj nje kako
bi vikont morao sjesti negdje drugdje.

82
 Ispostavilo se da malena Clarissa ima dobrih dvadesetak kilograma viška.
Trebalo joj je malo više vremena da se pripremi i tada je zasvirala, opet i iznova,
dok Caroline nije prestala brojiti koliko je puta započela. Sirota je djevojka
davala sve od sebe, no to bješe jedva prolazno. Caroline je sklopila oči i pokušala
slušati. A potom je utonula u san.
Bradford je bio naslonjen na krajnji zid, trudeći se da mu lice odrazi misli.
Zakleo se da će preskočiti publiku, zgrabiti Caroline za ruku i potrčati prema
vratima ako ta djevojka još jednom odsvira početak.
Milford je ušao u prostoriju, obišao oko skupine ljudi i zaustavio se pokraj
svojega prijatelja. - Zbog čega se ti ceriš? - potiho upita prijatelja da ne bi omeo
Claymereovu djevojčicu.
- Zbog toga što sam ovdje, trpim ovo izrugivanje Mozartu kako bih bio blizu
Caroline - prizna mu Bradford.
- A gdje je ona? - upita Milford, ogledavajući se po prostoriji.
Bradford je pogledao prema stražnjem redu i nasmijao se. Nekoliko ga je ljudi
pogledalo, a on im kimnu u znak pozdrava, u isti mah pokušavajući ponovno
složiti nezainteresiran izraz lica. - U sredini u zadnjem redu, spava.
- Bome - šapnu Milford, smijuljeći se. - Pametna djevojka - prokomentira.
Caroline je prespavala recital malene Clarisse. Zavladala je kratka smetenost,
kratka stanka dok je Clarissa čekala da njezina sestra pripremi note.
Grof od Braxtona iskoristio je priliku da se premjesti jer žarko je želio čuti
Catherine Claymere. Vikont je obećao da je Catherine uistinu čudesna i darovita,
sa zvonkim sopranom.
Nakon što je Charity pošla za svojim ujakom, Bradford i Milford zauzeše
njihova mjesta. Bradford je sjeo zdesna Caroline, a Milford slijeva. - Da ju
trknemo laktom i probudimo? - zapita Milford razvučeno.
- Samo ako počne hrkati - odgovori Bradford. - Bože, prekrasna je dok spava
- reče.
- Još ju istjeruješ iz krvi? - upita Milford, ovlaš zainteresirano.
Bradford mu nije odgovorio. U početku je mislio da će uzeti što želi i zatim
ju prepustiti drugomu. Taj ga plan više nije zadovoljavao. Odgovora ga je
poštedjela Clarissa, sviranjem uvertire za svoju sestru.
Gotovo je bilo ugodno dok Catherine nije otvorila usta i počela pjevati. Zvuk
je parao uši. Doduše, Bradfordu je priuštio zadovoljstvo jer ta je užasna buka
protresla Caroline.
Naočigled je poskočila, zgrabila Bradforda za bedro i glasno zadahtala.
Zatim se prisjetila gdje je i što se događa. Zarumenjela se, više zbog toga što
je zaspala, nego zbog svoje grozne reakcije na ženu koja je kriještala poput
zarobljene ptice.

83
 Bradford je njezinu ruku prekrio svojom i tek je onda shvatila gdje ju je
položila. Istrgnula ju je, pogledavši ga nezadovoljno, i smjesta se okrenula i
nasmiješila Milfordu.
- Odajte mi svoju tajnu pa da prespavam ovo mučenje - došapnu joj Milford.
Caroline se morala nagnuti prema njemu da čuje što govori, a Bradford ju
naglo povuče natrag.
Sklopila je ruke u krilo i ignorirala Bradforda, gledajući ravno pred sebe.
Bradford se rastegnuo i, prije nego što ga je uspjela zaustaviti, stavio ruku oko
njezinih ramena. Pokušala ga je otresti, no bio je to jalov posao. - Budite pristojni -
promrmlja ona. - Što će misliti ljudi?
- Da polažem pravo na vas - odvrati Bradford. Prstima joj je počeo masirati
vrat, a ona se zatekla kako se bori protiv opojna osjeta.
- Prijatelj vam nema nikakvih manira - reče ona nasmijanom Milfordu.
- Bezbroj sam mu puta to rekao - odvrati Milford šaptom.
Po blesavu izrazu njegova lica shvatila je da joj neće pomoći i ogorčeno je
uzdahnula. Zatim je pokušala ustati i pronaći neki drugi stolac. Oslobodi Bože,
otići će sjesti u prvi red i trpjeti Catherineine vokalne ispade ako bude morala.
Bradford joj nije dopustio da se pomakne. Suptilno joj je pritisnuo ramena.
- Zbilja želim ustati - prošapće. Caroline. Potom ga je pogledom pokušala
natjerati da odvrati pogled, s namjerom da ga posrami. Plan nije uspio, jer
Bradford joj je jednostavno uzvratio pogled, s nakrivljenim smiješkom koji je
dirao u srce.
Kada je Catherine završila s pjevanjem, publika je pristojno zapljeskala.
Nekoliko je ljudi počelo ustajati, uključujući Bradforda i Caroline, ali tada je
Catherine započela drugu pjesmu. Svi su se srušili natrag na svoje stolce; svi osim
Caroline, koja je iskoristila priliku i klisnula iz svojega reda. Nasmiješila se jer ju
Bradford nije mogao zaustaviti.
Žurno se uspela stubama nakon što je sobaricu upitala gdje se može osvježiti.
Nekoliko se ljudi vrzmalo na katu ispod, no drugi je kat začudo bio pust. Pri kraju
dugog hodnika Caroline je pronašla kupaonicu. Unutra je bilo veliko zrcalo i
Caroline se dotjerivala bez žurbe.
Ovoga se puta nije morala uštipnuti za obraze kako bi vratila boju u njih.
Bradford se, samim time što je bio ovdje, pobrinuo za njezino bljedilo, pomisli
ona. Zbog njega se rumenjela iznutra i izvana.
Caroline je otvorila vrata i vidjela da je hodnik mračan. Netko je pogasio
svijeće koje su vodile do stuba. Pomislila je kako je to čudno i oprezno krenula
niz hodnik. Tek što je stigla do vrha stuba, učinilo joj se da iza sebe čuje neku
prigušenu buku. Caroline se počela okretati, usputno položivši lijevu ruku na
stubišnu ogradu, kada ju je netko najednom gurnuo naprijed.

84
 Nije imala vremena ni vrisnuti. Doslovce je poletjela zrakom i mahnito se
pokušavala uhvatiti za ogradu.
Silom se okrenula, odbila o ogradu, ponajviše udarivši laktom, i potom, uz
potmuli udarac, pala na stražnjicu. Jedna joj je cipela zapela za rub haljine i
rastrgala ga, ali to nije bilo ni približno zabrinjavajuće poput užasna raspora na
izrezu oko vrata. Shvatila je da je to sama učinila kada je instinktivno zgrabila
lakat zbog bola od prvog udarca. Prsti su joj se nekako zapleli o vrpcu provučenu
kroz steznik.
Caroline je sjedila nasred stubišta, s kosom u potpunom neredu, raspuštenom
oko ramena. Trljala je lakat i boljelo ju je sve od glave do pete. Noge su joj drhtale,
no prisilila se ustati, pridržavajući se jednom rukom za ogradu, dok je drugom
povlačila vrh haljine prema gore.
Jedini spas u toj cijeloj grozoti bilo je to što ju nitko nije vidio. Bol se
polagano povukao, iako se još osjećala kao da ju je upravo pretuklo na tisuće ruku.
A potom ju obuze gnjev. Caroline se okrenula, jecajući od bolova što ih je
izazvalo kretanje, i pogledala prema vrhu stuba. Bila je to pozamašna udaljenost.
Mogla je slomiti vrat! I tada joj se um razbistri. Netko je želio da slomi vrat.
Bradford ju je pronašao. Kako se Caroline nije odmah vratila u salon, počeo
se vrpoljiti dok ga Milford nije počeo poprijeko gledati. - Gdje se zadržala? -
promrmljao je Bradford. Tada mu je palo na pamet da joj je put možda prepriječio
neki marni kavalir i ta ga je misao natjerala da ustane. Nagazio je Milfordu na
cipele i nije zastao da se ispriča za bezobzirnost.
Pobuđene znatiželje, Milford je krenuo za njim, pokušavajući ne lecnuti se
kada je Catherine Claymere otpjevala visoki ton.
- Što pobogu... - Bradford je stajao pri dnu stuba, zbunjena izraza lica.
Izgledala je kao da se upravo vratila s prilično žustra valjanja po sijenu. Jedino
što je nedostajalo u njezinu raskuštranu izgledu bila je slama u kosi. I, pomisli on
cinično, muškarac s kojim se valjala.
Znao je da prenagljuje sa zaključkom, ali stajala je pred njim s poprsjem više
otkrivenim nego pokrivenim i rastrganom haljinom koja je upućivala na
nestašnosti. A opet...
Caroline je promatrala kako na Bradfordovu licu titraju osjećaji. Odlučila je
da su on i Milford dovoljno dugo buljili u nju. Obrisala je suze iz prikrajaka očiju
i primijetila kako Milford drži ruku Bradfordu na ramenu. Ta gotovo je izgledalo
kao da ga Milford obuzdava!
- Prava gospoda ne bi blenula. Ponudila bi pomoć dami u nevolji - reče
Caroline, trudeći se zvučati što bahatije.
Bradford se prvi prenuo iz svoje ošamućenosti. Otresao je Milfordovu ruku i
počeo se uspinjati stubama. - Dopusti joj da objasni, Bradforde - inzistirao je
Milford bijesnim šaptom, krenuvši za njim. Odvojio je trenutak da zgrabi jednu od
Carolineinih cipela koja mu se našla na putu.

85
 Bradford je pokušao promijeniti izraz lica, ali bio je toliko gnjevan da nije
znao hoće li mu to poći za rukom. Samo je želio dograbiti čovjeka koji je to učinio,
i to odmah! Skinuo je kaputić i zaogrnuo ga oko Carolineinih ramena u tren oka.
- Tko je bio s vama gore? - upita Bradford. Glas mu je bio varljivo smiren.
Caroline je pogledala Milforda, nadajući se da će joj on moći objasniti prijateljevo
čudno ponašanje, pa primijeti da Milford zabrinuto pogledava Bradforda.
Bradford zgrabi Caroline za ramena. Lice mu je isijavalo bijesom. Glas
Catherine Claymere probijao se kroz vrata, postajući sve glasnijim.
- Bolje da nestanemo odavde prije nego što se Claymereova djevojčica stiša.
Unutra su očajni ljudi, koji samo čekaju priliku za bijeg. - Milford je pokušao
umanjiti prijateljevu napetost i mislio je da je dobra zamisao da ih oboje
izvede van prije nego što Bradfordov bijes provali iz njega.
Caroline se okrenula prema Milfordu, ignorirajući Bradfordov čvrsti stisak. -
Što on misli da se dogodilo?
Milford je slegnuo ramenima, a Bradford je Caroline povukao u svoje naručje.
- Reci Braxtonu da je Caroline poderala haljinu i da ju pratim kući. - Glas mu je
bio odrješit i nije poticao na raspravu.
Zatim je pogledao Caroline i rekao: - Kada budemo vani, reći ćete mi ime
muškarca koji je ovo učinio i onda ću...
- Mislite da sam se gore susrela s nekim muškarcem? - Odjednom je sve
počelo imati smisla i Caroline širom otvori oči. - Misli li on da sam se gore našla
s nekim pa da smo... - Bradford je užurbano krenuo niz stube. Caroline ga
zgrabi za ramena. - Bradforde - reče ona pokušavajući mu okrenuti lice prema
sebi - pala sam niz stube. - Odmah se naljutila na sebe što mu se uopće opravdava.
- Jasno, bilo je to nakon mojega tajnog sastanka. Čovjek je bio zaista izvanredan...
i brz - ispali Caroline. Čula je kako joj se Milford smije iza leđa, no nije se
obazirala na njega i nastavila je podbadati Bradforda. - Imao je baš čudne zamisli.
Inzistirao je da mi razdere rub haljine i napadne stopala. To je tako neobičan način
iskazivanja nježnosti, slažete li se?
- Molim vas, tiše - naloži joj Bradford. Njegov je glas postao blažim i s lica
mu je nestalo grubosti. - Počinjete zvučati kao Claymereova mala.
Stigli su do ulaznih vrata i Milford se požurio da ih otvori i zatvori iza njih
troje. Braxtonu će prenijeti Bradovu poruku, ali ne prije nego što ih otprati. Nije
želio ništa propustiti. Imao je neki osjećaj u vezi s to dvoje i želio je provjeriti je
li u pravu.
- Mogli ste se ozlijediti - promrmlja Bradford u njezinu kosu. Okrznuo ju je
svojom čeljusti, a Milford se zadovoljno naslađivao. Rijetko nije bio u pravu
glede predosjećaja i pitao se kada će Bradford shvatiti što mu se događa.
Bradford je čuo Milforda kako se smijulji pa se okrenuo da ga prodorno
pogleda. - Ama, čovječe, mogla se ubiti.

86
 - Svakako sam se ozlijedila - dometnu Caroline, želeći neku utjehu. - Udarila
sam se u lakat i pala na...
- Što se dogodilo, dušo? Nosite li naočale kao i Charity? - upitaju. Glas mu je
bio prepun nježnosti i suosjećanja, što će se pokazati Carolineinom propašću.
- Bilo je užasno - prizna ona, misleći kako zvuči doista jadno. Oči su joj se
napunile suzama nakon što je pomislila koliko ju je bilo strah, a zatim shvati da
joj se obratio odmilicom. - I nisam vam dala dopuštenje da me oslovljavate s dušo.
Pristigla je Bradfordova kočija i Milford se požurio otvoriti vrata. - Pripazi
joj na glavu, Brade - upozori ga samo tren prije nego što se Caroline sagnula.
Glavu je morala nasloniti na Bradfordovo rame i odmah joj se svidio taj osjećaj.
Njegov pikantni miris bio je iznimno ugodan, pomisli ona uz maleni smiješak.
Posjeo ju je na svoje krilo, podsjetio Milforda da objasni njezinu ocu, a zatim
se naslonio, zadovoljan time što ju može držati uz sebe. Udahnuo je njezin
posebni miomiris i začuo se kako zadovoljno izdiše. Bilo je tako dobro držati ju
u naručju. Jedini je problem bio u tome što je brzo postajao nezadovoljnim. Bilo
je u redu držati ju u naručju, no Bradford je želio više, mnogo više.
Kočija se pokrenula i Caroline je nevoljko sjela. Bradford ju je promatrao, ne
skrivajući ništa svojim izrazom, i Caroline je ponovno zadrhtala.
- Mislim da nije prikladno da me tako gledate - prošapće Caroline. Lice joj je
bilo tik uz njegovo, no nije mogla dodatno uzmaknuti. Nije ni željela, prizna si,
pritišćući revere njegova kaputića sve bliže svojim grudima.
- Ne bije me glas nekoga tko se ponaša prikladno - odgovori joj Bradford.
Glas mu je zvučao kao premazan medom. - A to je jedan od vaših uvjeta za
kavalira, zar ne?
- Niste ni simpatični - prokomentira Caroline, pokušavajući razbiti čini koje
je bacio na nju.
- A kako ste došli do tog zaključka? - upita Bradford, znatiželjno nabravši
obrvu.
- Jer ste pomislili da sam učinila nešto neprikladno - odgovori Caroline. - Ne
hinite nevinost, Bradforde! - nastavi ona nakon što joj je uputio jedan od svojih
blesavih smiješaka.
- Samo na trenutak, i nisam mislio da ste se ponašali neprikladno - objasni.
Nježnom gestom prođe joj prstima kroz kosu i vrati ju iza njezina ramena. -
Pomislio sam da vas je netko iskoristio - nastavi on.
Caroline je odmahnula glavom. - Mislite li uvijek najgore o ljudima? - upita
ga, mršteći se. - Ni to nije pretjerano simpatično.
Bradford je podrugljivo uzdahnuo. - Postoji li nešto u vezi mene što vam se
sviđa? - upitaju. Vrškom prsta pomilovao ju je po obrazu dugom, silaznom
linijom. Caroline osjeti kako ju prolaze srsi po rukama pa pokuša odgurnuti
njegovu ruku.

87
 Željela je, više i od čega na svijetu, da ju Bradford poljubi. - Sviđa mi se kako
me ljubite - prošapće ona. - Je li užasno neprikladno da to priznam? - upita ga.
Bradford ne odgovori. Umjesto toga, dlanovima obuhvati njezino lice i
privuče ju prema sebi. Usta mu dotakoše njezina mekanim dodirom koji izmami
uzdah zadovoljstva.
Caroline je razdvojila usne i pritisnula se uz Bradforda, uživajući u osjetu
njegova čvrsta tijela, naslađujući se razlikom među njima. Dodatna ohrabrenja
nije trebao. Jednu joj ruku stavi iza vrata, a drugu spusti kako bi ju obujmio
oko struka. Otvarao je svoja usta preko njezinih i poljupcu se odmah promijenio
intenzitet. Bradford više nije bio nježan nego nestrpljiv, uzimajući ono što je tako
svojevoljno i nevino ponudila.
Carolineino je srce počelo snažno lupati i nije mogla doći do daha. Lišavao ju
je razuma, svake doze opreza. Jezik joj je milovao njegov dok su joj prsti
istraživali mekoću njegove kose. Osjećala se svladano njegovim dodirom,
njegovim mirisom. Nije željela da poljubac dođe kraju pa se jecajem blago
usprotivila kada je Bradford odvojio usta od njezinih.
Duboko je udahnuo u nadi da će tako ohladiti sve jaču želju. Uzalud je
razmišljao o tome. Njezino je tijelo bilo tako mekano, tako dobro. Odlučio je da
će se ponijeti kao pravi gospodin, smjestiti ju na mjesto sučelice sebi i čuvati
njezinu nevinost kao što bi svaki pristojni plemić učinio, ali tada pogleda u njezine
oči. Pogled joj je bio sanjiv, kao da su u njoj probuđeni tjelesni užitci kojima se
prepuštaju muškarci i žene.
Bradford se osjećao primoranim ponovno ju poljubiti, rekavši si da će to biti
zadnja stvar kojoj će se prepustiti večeras, i čim mu je jezik dodirnuo njezin, čim
je žarko uzbuđenje planulo u sirovu strast između njih, znao je da ne može stati.
Prstima je nježno ocrtao puteljak uz glatku crtu njezina tanana vrata, oklijevajući
samo na tren, i zatim nastavio dok nije došao do mekane punoće njezinih grudi. I
sve primisli o izigravanju gospodina nestadoše.
Caroline se pokušala usprotiviti toj novoj intimnosti, odupirući se osjetima.
Bradfordova su se usta pomaknula bočno na njezin vrat, a dah mu je bio topao i
senzualan uz njezino uho dok je jezikom stvarao tako blažen kaos.
Ustima je pronašao njezine grudi i Caroline ga nije mogla spriječiti. Osjećala
se kao da pluta u njegovu naručju, tako zaštićeno i sigurno, pa dopusti naletu
osjećaja da joj odvrate pozornost. Bila je tako nevina, i svaki dodir, svaki
poljubac upoznavali su je s novim svijetom osjećaja. Instinktivno je vjerovala
Bradfordu da će znati kada se mora zaustaviti. On ju je poveo u taj novi, erotski
svijet i vjerovala je da će on znati kada treba stati. Bio je iskusniji od nje.
- Caroline, tako si dobra okusa - šapnu Bradford glasom grubim od želje. -
Tako mekana. Kao stvorena si da te se ljubi. - Kružio je jezikom oko bradavice
jedne dojke, a drugu je nježno milovao rukom. Caroline se izvijala u
njegovu naručju, pokušavajući izbjeći tu slatku muku, no držala se za njegova
ramena i potiho tražila još. Bradford ju je primirio i napokon uzeo nabreklu
88
bradavicu u usta. Kada ju je počeo sisati i jezikom milovati osjetljivu kožu,
Caroline pomisli da će izgubiti razum.
Plamteći grč frustracije širio se Carolineinom nutrinom. Počela je patiti od
želje koju nije mogla objasniti, koju nije mogla razumjeti. Strašilo ju je, to
senzualno mučenje koje je izazivao, pa se počela uistinu opirati. - Bradforde, ne!
Moramo odmah prestati.
Zatomio je njezino protivljenje dugim, vrelim poljupcem pa ju je primaknuo
tako da je postala svjesna njegove ukrućenosti. Caroline se još više uznemirila
shvativši da Bradford ne namjerava uskoro obustaviti svoj nježni napad. - Želim
te, Caroline, kao što nikada nisam želio neku ženu.
Podigao joj je suknju i rukom milovao bedro. Caroline se osjećala kao da ju
žigošu, tako je vreo bio njegov dodir, njegova potreba. Otrgnu se od njega.
Disanje joj je bilo divlje kao i njegovo, iako je gnjev zamijenio strast.
- Trebao si stati prije nego što je otišlo ovako daleko - prošaptala je.
Prošao je koji trenutak prije nego što se Carolineina primjedba probila kroz
Bradfordovu strastvenu omaglicu. Kada se donekle pribrao, Caroline se već bila
pomaknula na sjedalo sučelice njemu, ponovno čvrsto držeći njegov kaputić
preko raskinute haljine.
Caroline se najednom osjećala strahovito posramljeno. Drhtala je, a grč u njoj
nikako da nestane. Uvidjela je da uistinu želi Bradforda, i to ju je potpuno
užasavalo. Mjesto joj je bilo u kakvoj krčmi, reče u sebi. Sada joj je bilo
hladno, hladno od prodorna srama, i bez obzira na to koliko ponižavajuće to bilo,
počela je plakati. Pobogu, nije plakala već godinama, i prokletstvo, sve je bila
njegova krivnja! On je bio iskusniji od nje i trebao je znati što radi!
Bradford je primijetio suze koje su Caroline tekle niz obraze, ali nije bio
raspoložen za to da joj pruži utjehu. Trpio je užasan bol i sve je bila njezina
krivnja. Zar nije shvaćala koliko je zamamna? Zar nije shvaćala kakvim se
iskušenjem razmetala? Kakvi su ju to ljudi odgojili, zapita se postajući
sve bjesniji. Zar nitko nije odvojio vremena da ju pouči gdje su granice u
očijukanju? Reagirala je takvim zanosom i Bradford je mislio da je njezina
potreba za zadovoljenjem jaka kao i njegova. Iskreno se nadao da jest, pomislio
je ljutito. Bože, nadao se da pati koliko i on.
Caroline je bijesno gledala Bradforda dok je suze s obraza brisala krajevima
njegova kaputića, nadajući se da će se usuditi kritizirati ju, pa da se može okositi
na njega. Poravnala je haljinu, pomaknula se i potom zastenjala. Stražnjica joj
je bila osjetljiva i vjerojatno prekrivena modricama od pada na stubištu, a dio nje
pomislio je kako je čudno što ju nimalo nije boljelo dok ju je Bradford ljubio.
Kočija je prešla preko rupe na cesti u jednoj od pokrajnjih ulica koje su vodile
prema kući njezina oca i Caroline zaškrguta zubima od ponovnog udarca po
stražnjici. Mislila je da neće moći ustati ni da je pitanje života ili smrti.

89
 - Zbog čega, dovraga, stenješ? - Bradford se gotovo proderao. Protegnuo je
noge koliko mu je kočija dopuštala, povukavši i razderani rub Carolineine haljine.
- Trpim bolove - otrese se Caroline.
- Dobro - odgovori Bradford. Glas mu je bio odrješit, ali više se nije derao.
Caroline je žalila zbog toga, jer silno se željela posvađati. - I ja trpim bolove.
- A zašto trpiš bolove? - upita Caroline.
- Jesi li ozbiljna? Boli me jer si me navela da te poželim. Zar si takvo
nevinašce? - Glas mu je opet postao glasniji pa se nagnuo prema naprijed, s
rukama na koljenima, i zurio u nju.
- Bila sam nevinašce dok me nisi iskoristio. Mislila sam da si gospodin i da
ćeš stati prije nego što si... previše dopustiš!
Gospodin! - Carolinein je glas bio protkan sramom. - Želiš me! Ha! Što si
točno imao na umu, Bradforde? - Sada se ona derala, misleći pritom kako se
vjerojatno ponaša djetinjasto. Uopće ju nije bilo briga, jer gnjev je otklanjao
njezin grč i noge su joj prestale drhtati.
- Precjenjuješ se - odgovori Bradford. - Sumnjam da bi dugo bila predmet
mog zanimanja. Jedna bi noć bila dovoljna da te istjeram iz krvi.
Njegove su riječi povrijedile Caroline, ali radije bi umrla nego mu to dala do
znanja. - A kakve su točno tvoje namjere? - upita ona. Glas joj je zvučao duboko
i odlučno. - Da me obljubiš i zatim prijeđeš na neku drugu? A doista sam
ti vjerovala! Bila sam budalasta.
Bradford je primijetio bol u Carolineinim očima i gnjev mu ispari. On je
uzročnik njezina jada. Ponio se kao razvratnik i prvi put u život osjećao se krivim
zbog toga. - Ponašao sam se kao gospodin dok me nisi omamila, Caroline. -
Bradford je ispriku promrmljao, nadajući se da će shvatiti da joj govori da mu je
žao. To je bilo sve što joj je bio voljan dati. Smatrao je da je to i više nego
dovoljno.
- Želiš li reći da sam ja kriva? - Zvučala je zapanjeno.
- Caroline, prestani se ponašati kao da sam ti upravo oduzeo nevinost - otrese
se Bradford. - Govorio sam obuzet strašću.
- Dakle, ne bih trebala slušati ništa što govoriš? - upita Caroline namrgođeno.
- Zar ne bih trebala imati povjerenja u tebe?
- Povjerenju nema nikakva mjesta između muškarca i žene - odreže Bradford.
Glas mu je ponovno bio grub.
- Ne možeš nekoga voljeti bez povjerenja - prigovori mu Caroline. Do sada je
bijes već nestao, no njegove su ju riječi zbunjivale.
Nije odgovorio na njezin komentar, pa Caroline shvati da uistinu vjeruje u to
što govori. Preplavio ju je osjećaj tuge. - Nikad se ne bih mogla udati za čovjeka
koji mi ne vjeruje.
- A ponudio sam ti brak? - upita je Bradford.

90
 - Nisi - odgovori mu Caroline. - Ne vidim nikakva razloga da se ova
privlačnost nastavi, Bradforde. Ne možeš mi dati ono što želim - nastavi. - Budući
da smo se upravo složili da nemamo budućnosti, vjerujem da je najbolje da se
oprostimo.
- U redu - odvrati Bradford, oponašajući ju podrugljivo. U samom trenutku
izgovaranja svojega pristanka shvatio je da nema nikakvu namjeru odustati od nje.
Bože, što ga je zbunjivala. - Ti želiš budalu - prokomentira Bradford.
Caroline mu nije odgovorila. Kočija je stala ispred njezine kuće i pokušala je
otvoriti vrata prije nego što se Bradford pomakne. Noge su mu bile zapetljane u
njezin porub i haljina se još više razdere.
Bradford je izašao iz kočije pa podignuo Caroline u naručje. Nije mu se
opirala, ali lice joj je odavalo neugodu. - Bit ćeš ukočena sutra - prokomentira
Bradford.
Caroline je razmišljala bi li mu rekla da ju je netko možda bio gurnuo, ali
smjesta je odustala od te zamisli. Počela je vjerovati u to da je samo zamislila
zvuk iza sebe. Bila je iscrpljena od dugoga dana i nije željela raspravljati s
Bradfordom o sumornoj mogućnosti da joj je netko zaista želio nauditi.
Dok je Bradford nešto mrmljao, Deighton je otvorio vrata. Za čovjeka
poodmaklih godina, bio je hitra koraka. Maknuo se s ulaza baš kada se Bradford
sjurio unutra s Caroline, koja se čvrsto držala za njega.
- Mislim da bi trebala nabaviti naočale što prije - pripomenu Bradford dok je
slijedio Deightona uza stube, držeći Caroline toliko čvrsto uza se da je to smatrala
gotovo pa bolnim kao i svoj pad. - Treba ti zaštitnik, Caroline.
- Govori tiše - zapovjedi mu Caroline. - I ne treba mi zaštitnik.
- Da, treba. Trebaš nekoga tko će te čuvati od tebe same.
- Javljaš li se za poziciju? - upita ga Caroline. Bradford se nastavio mrštiti pa
je Caroline brzo rekla: - Radije bih bila u šakama čopora vukova nego da me ti
štitiš. Imala bih veće šanse za preživljavanje - nadoda s užitkom.
- U šakama čopora vukova? - Bradfordov je pogled odavao natruhu
podsmijeha.
- Ma znaš što mislim - promrmlja Caroline. - Ako je vožnja kući bila primjer
tvoje zaštite...
- Caroline, dereš se - odvrati Bradford, kimajući glavom prema Deightonu.
Caroline se naizgled uznemirila pa se stiša. - Dobro me slušaj, Bradforde.
Među nama je svršeno. Benjamin će se pobrinuti za moju sigurnost.
Deighton otvori vrata njezine sobe i stade sa strane. Mary Margaret je sjedila
u stolcu za ljuljanje pokraj prozora, no skoči na noge i požuri se ususret kada je
primijetila svoju gospodaricu.
- Van. - Jednosložna zapovijed doslovno je lansirala Mary Margaret kroz
ulazna vrata. Nije oklijevala ni trenutka, i to je razbjesnilo Caroline.

91
 - Ne zapovijedaj mojoj sobarici - naloži mu Caroline, gledajući kako Mary
Margaret za sobom zatvara vrata. - Ako ga dozovem, Benjamin će doći prije nego
što trepneš tim ciničnim očima i bez pitanja te raskomadati.
- Onda ga dozovi! - Izazov je bio i više nego jasan pa je Caroline smjesta
ustuknula. Bradford pođe do kreveta i položi Caroline na prekrivač. Pokušao je
biti nježan, ali svejedno je dvaput odskočila prije nego što se primirila. - Rekao
sam da ga dozoveš!
- Neću ga dozvati - izgovori Caroline, pomno naglašavajući riječi. Izvuče
Bradfordov kaputić ispod sebe, ne mareći za to što je njezina razderana haljina
otkrivala više nego što se smatralo pristojnim. Baci odjevni predmet prema
čovjeku koji se nadvijao nad njom i reče: - Idi mi s očiju. Nadam se da te nikada
više neću vidjeti.
Bradford nije obraćao pažnju na kaputić i sagnuo se. Praktično je zarobio
Caroline između svojih ruku. Kada mu je lice bilo tik uz njezino, rekao je: - Sad
me dobro slušaj, mala moja protivnice. Ovo među nama još nije svršeno. Bit ćeš
moja, na ovaj ili onaj način. Ako to znači brak, onda ću se tobom oženiti. Ali
igramo po mojim pravilima, Caroline Richmond, ne tvojim. Razumiješ li me?
- Kad na vrbi rodi grožđe, milorde - odgovori mu Caroline s užitkom. - Kada
kolonije anektiraju Englesku, kada kralj George abdicira, a posebice kada
neodgojeni nitkovi postanu gospoda, kada gadni vojvoda od Bradforda
postane obziran. Drugim riječima, Jerede Marcuse Bentone, nikada neću biti
tvoja. Razumiješ li ti mene?
Sklopila je oči i čekala prasak, njegovu bijesnu odmazdu. Mrmljanje ju je
zbunilo. Otvorila je oči i vidjela da Bradford s mukom zadržava ozbiljan izraz
lica.
- Netko bi te doista trebao povesti na stranu i objasniti kada te se vrijeđa,
milorde. Možda te Milford može podučiti. Svakako djeluje kao tvoja suprotnost -
nastavi Caroline. - Iako jest zbunjujuće da te uopće smatra prijateljem. Tako si
odbojan, krut čovjek.
- Krut? Upravo sam prekršio prisegu koju sam dao prije mnogo godina, i to
sve zbog divljakuše ljubičastih očiju koja me dovodi do ludila. U dva tjedna,
otkako sam te upoznao, cijeli moj svijet okrenuo se naglavce.
Caroline se mrštila zbog njegove izjave, pitajući se kakvu je to prisegu dao
tako davno. Kakve je to veze imalo s njom? Nije dobila priliku postaviti pitanje.
Bradfordova su usta iznenada prisvojila njezina, poljupcem koji je zahtijevao
njezinu potpunu pozornost.
Caroline je pokušala usta držati zatvorenima i odgurivala mu je ramena svom
snagom, ali bilo je besmisleno.
To što joj je činio nije se moglo ignorirati. Bila je zarobljena između njegovih
ruku, a usta joj bijahu zatočena njegovima. Samo još jedan poljubac, reče Caroline
u sebi, obuhvativši ga rukama oko vrata, samo još jedan poljubac. Uživat će

92
u njemu, zapamtiti za ostatak života. Podala se Bradfordovu izvolijevanju,
dopuštajući njegovu jeziku da miluje unutrašnjost njezinih usta, a zatim oponašala
isti taj obred, i čula ga kako uzdiše. Odgovorila mu je vlastitim uzdahom, kada
se nevoljko odmaknuo od nje i ustao. - To je bio oproštajni poljubac, Bradforde -
šapnu Caroline. Usne su joj bile natučene i natekle, a oči prepune suza. Bila je
iscrpljena događajima dugoga dana, gledajući ga kako odlazi prema vratima.
Zasigurno nije plakala zato što je odlazio iz njezina života.
- Da, dušo - dobaci Bradford preko ramena. Podigao je svoj kaputić i prebacio
ga preko svojega široka ramena. - Doviđenja - reče otvarajući vrata. - Do sutra.
Dragi bože, tvrdoglava li čovjeka! Nisu li se složili da neće nastaviti svoj
odnos? Da nemaju zajedničku budućnost? Caroline je analizirala cijeli razgovor
u glavi, i prisjetila se da je jasno istaknula kako se ne može udati za muškarca
kojemu ne vjeruje. Ili je rekla da se ne može udati za muškarca koji ne vjeruje
njoj? Namrštila se, jer više nije bila sigurna što je rekla, i odmah je za to okrivila
Bradforda. Toliko ju je ljutio da je jedva govorila, a kamoli se imalo učinkovito
prepirala. Ali prisjetila se Bradfordova komentara o braku. Jasno joj je dao do
znanja da nije zainteresiran za brak s njom, zar ne?
- Izludit će me ovaj čovjek - promrmlja Caroline. Ustala je i brzo svukla
haljinu. Mary Margaret bila je pažljivo rasprostrla njezin plavi ogrtač pri dnu
kreveta i ona ga odjene, pitajući se kamo je otišla sitna crvenokosa sobarica.
Vjerojatno drhti negdje u kutu, pomisli, samo zato što se Bradford bio okomio na
nju.
Uzdahnula je od frustracije, podigla haljinu koju je upravo bila skinula i
stavila ju na stolac, a zatim došla do prozora i gledala u tamnu noć.
Caroline je ondje dugo stajala, tražeći odgovore koji su joj izmicali.
Obrambeni mehanizmi polako su popuštali i napokon si je priznala istinu. Uvijek
se smatrala iskrenom osobom i znala je da sada nije sasvim iskrena prema
samoj sebi. Hinila je ogorčenost, a u sebi bi se najradije smiješila. Čim je priznala
tu groznu stvar, stala se smijati. Dragi Bože, težina te istine bila je dovoljna da
poklekne. Zaljubljivala se u toga arogantnog Engleza!
Kakvo li je samo proturječje postala otkako je stigla u Englesku! Čak i sada,
dok se i dalje smijala, sjetne su joj suze potekle niz obraze.
Bio je vragolan i razvratnik i posve neprikladan, prizna si ona. Skrenula je
pameću dopustivši si da ju on privuče. Taj se čovjek hvalisao time da će biti
njegova, a nijednom nije ni spomenuo riječ ljubav, a usputno je i izjavio da
povjerenju nema mjesta u odnosu muškarca i žene.
Nije shvaćala da ljubav može izazvati takvu nesreću, takav jad. I ako se ljubav
prema Jeredu Marcusu Bentonu pokaže takvim jadom, tada mu obećava da će i
on osjetiti nešto od toga jada.
To će od nje zahtijevati nenadmašan trud, ali bio je to izazov kojemu nije
mogla odoljeti. Nagrada će biti prevelika.

93
 Baš kao što je i on obznanio da neće odustati od nje, ona se sada zaklinjala da
neće odustati od njega. Naravno, on ju je samo želio imati, no ona je željela mnogo
više od toga.
Siroti čovjek! Gotovo ga je i sažalijevala. Gotovo! No nije smjela pokazati
nimalo milosti, ne ako kani uspjeti. Ne ako kani preodgojiti Bradforda i učiniti ga
prikladnim. Možda, pomisli ona kroz smijeh koji je odjekivao sobom, uz
Božju pomoć zapravo i uspije.
Bio je vragolan i razvratnik, ali upravo je prihvatila da je njezin vragolan i
njezin razvratnik. Bit će njezin, ali pod njezinim uvjetima, ne njegovim. Da,
voljela je toga arogantnog muškarca, i ako je trebalo prevrnuti nebo i zemlju, naći
će načina da ga natjera da ju zavoli.
O, kako li se samo varao! Pričao je o igrama i igranju po njegovim pravilima!
Caroline se nasmiješila i uistinu joj ga je bilo žao. Ta on je bio nevinašce! Samo
to nije shvaćao... još. To uopće nije bila igra.

94
 SEDMO POGLAVLJE

očno u deset sati sljedećega jutra Bradford je došao po Charity i Caroline.

T Nije dobro spavao, jer mu je um bio kaotičan od razmišljanja o Caroline, i
raspoloženje mu je graničilo s razdražljivim. Nimalo nije bio siguran u njezin plan
s Bleachleyem i nećkao se.
- Reci mi kako kaniš postupiti - reče on Caroline kada je u kočiji sjela nasuprot
njemu.
Charity, koja je sjedila pokraj Caroline, odgovorila je na njegov zahtjev. -
Tako sam nervozna, Bradforde! Ali Caroline me prisilila da više puta sve
ponovim, pa sam doista i uvjerena u to da će dobro proći.
To nije bio odgovor koji je tražio. Želio je znati koji je stvarni plan, a ne
Charityne opaske o tome da će proći dobro. Usmjerio je pozornost na Caroline.
Nasmiješila mu se pa je znao da je svjesna njegove frustracije.
Bradford je zaključio kako ona danas izgleda zbilja poželjno. Bila je odjevena
u tamnoplavu haljinu za šetnju s bijelim obrubom. Plašt joj je bio iste plave boje
i zaogrnut oko ramena. Ali pozornost mu je zadržavao sjaj u njezinim
očima. Izgledala mu je kao da je spremna pokoriti svijet. Ispitivački je podignuo
obrvu jer se nastavila smiješiti, i Caroline je smjesta uzvratila istim izrazom lica.
Jutros se osjećala drsko i očito je zaboravila gnjevne riječi koje su si izrekli u
kočiji večer prije.
Njezino je raspoloženje popravilo njegovo pa se nasmiješio. Kako čudno,
pomisli si, da je tako lako mogla utjecati na njega, tako mu brzo promijeniti
raspoloženje.
Caroline se htjela nasmijati zbog promjene izraza Bradfordova lica. Trenutak
prije se mrštio, a sada se smiješio. Pomislila je kako je danas zaista naočit i ni
približno tako zastrašujućeg izgleda kao kada nosi crno večernje odijelo. Hlače su
mu i dalje bile preuske za njezino poimanje pristojnosti, ali zato je kaputić tople
smeđe boje, koja ju je podsjećala na nerc, jako lijepo odgovarao njegovoj boji
očiju.
Kada su napokon stigli do Bleachleyeve kuće, Bradford je drage volje
pomogao Charity da izađe iz kočije jer su ga uši boljele od njezina neprestanog
brbljanja. Okrenuo se kako bi pomogao Caroline, ignorirao njezinu pruženu ruku
ne bi li ju primio za struk i lagano poljubio u čelo prije nego što ju pusti.
- Više si ne smiješ previše dopuštati - obznani Caroline. Glas joj je bio
odlučan, ali gledala je prema rođakinji, i Bradford joj nije mogao vidjeti izraz lica.
Charity je već stajala i čekala na stubama Bleachleyeve kolibe.
95
 Bradford je prisilio Caroline da ga pogleda; primijetio je da se mršti. Upravo
je namjeravao istaknuti da jedan čedan poljubac, prema njegovoj procjeni,
zapravo ne znači pretjerano slobodno ponašanje kadli ona reče: - Mislim da bi
bilo najbolje da ostaneš vani, Bradforde. U protivnom se možda pokušaš uplesti...
i sve zabrljaš.
- Sto... - Bradford je na trenutak ostao bez komentara.
- Nemoj izgledati tako zaprepašteno - reče Caroline. Glas joj je zvučao
razdraženo, ali nije si mogla pomoći. Sada kad se približio trenutak, postajala je
nervoznom poput Charity. Ako štogod pođe po krivu, Charity će biti shrvana,
Bleachley će vjerojatno biti bijesan, a Caroline će biti kriva za sve. Plan je bio
samo njezin.
- Za ime Božje, pa što je točno tvoj plan? - upita ju Bradford. Zgrabi Caroline
za ramena i dobrano ih pritisnu.
Caroline se odmaknula i rekla: - Prekasno je da sada ulazimo u detalje, a
obećao si da ćeš mi vjerovati.
Hitro je hodala puteljkom kako bi sustigla Charity, primila ju je za ruku i
pokucala na vrata. Osjećala je da Bradford stoji iza nje, čula je njegov tihi
komentar.
- Nikada nisam rekao da ću ti vjerovati.
Caroline se nasmiješila i okrenula glavu. - Ali rekao bi - odvrati ona.
Vrata je otvorila žena kisela lica, u bijeloj pregači koja je sezala oko njezina
pozamašna struka. - Kasnite - reče ona šaptom. Gledala je u Bradforda, potpuno
ignorirajući dvije dame ispred njega. - U knjižnici je - pridoda ona. A potom se
okrenula i hitro otišla.
Charity i Caroline zbunjeno su se pogledale. Bradford je . bio primoran
pogurati Caroline, a ona je za sobom povukla Charity.
Bradford je za sobom zatvorio vrata i zatim pokazao na vrata lijevo od ulaza.
- Unutra je, Charity. Ući ću s tobom. - Glas mu je bio tako nježan, i Caroline
primijeti da je umalo razorio Charity. Oči su joj se napunile suzama, a i dalje
je čvrsto držala Caroline za ruku.
- Ovo neće ići - prošapće Caroline. - Odmah se priberi i napravi ono o čemu
smo razgovarale. Sad ili nikada, Charity. - Tim riječima ohrabrenja Caroline
otvori vrata knjižnice, nedamski pogura svoju rođakinju i zatim za njom zatvori
vrata.
Bradford je namjeravao poći s Charity, no Caroline ga je zaustavila kada je
krenuo naprijed. Naslonila se na vrata od hrastovine i nasmiješila mu se. - Sada je
sve na Charity. I daj se prestani mrštiti, Bradforde. Činiš me nervoznom.
- Caroline, doista mislim da bih im oboma mogao olakšati. Paul se promijenio.
- Vjeruj mi u ovome - zamoli ga Caroline.

96
 Bradford nije rekao ništa. Lecnuo se kada je čuo Bleachleyev bijesni uzvik i
klonuo je ramenima. A tada je do njega dopro glas drage Charity i bio je potpuno
osupnut. Malena je rođakinja zvučala kao kakva goropadnica dok je vikala
na čovjeka za kojega je Bradford bio uvjeren da zapravo voli.
Bradford se još više namrštio i zaustio je kako bi Caroline rekao o čemu
razmišlja, no ona je odmahnula glavom i upozorila ga da bude tiho.
- Kako se usuđuješ biti živ! - Charity je uzviknula optužbu dovoljno glasno
da su je i Caroline i Bradford čuli. - Vjerovala sam da si častan čovjek, ti lupežu
jedan!
Bradford nije čuo Paulov odgovor. Ali Charityn je glas bio toliko silovit da
se čudio kako se vrata ne tresu. - Neću izaći. Neću dok ti ne kažem koliko si
grozan čovjek. Obećao si mi brak, g. Bleachley! Poigrao si se mojim osjećajima.
Rekao si mi da me voliš!
- Pogledaj me! - Zapovijed, koja je zazvučala kao rika ljutita lava, izrekao je
Paul Bleachley.
- Pa gledam te! - vrisnu Charity, odgovarajući mu. - I to napokon, dodat ću.
Prošli su mjeseci otkako sam te posljednji put vidjela, svaki danje bio pun suza i
boli, Paule. Mislila sam da si mrtav. Ah, bila sam budala. Uopće nemaš časti, zar
ne?
Bradford je želio čuti Paulov odgovor, no umjesto ljutita odgovora čuo je lom
stakla. - Što se događa unutra? - zahtijevao je, pokušavajući pomaknuti Caroline
s ulaza.
Caroline se odupirala, ali, shvativši da je puno snažniji od nje, brzo je
promijenila plan. Bacila mu se oko vrata i privukla mu glavu prema sebi. A zatim
ga je poljubila, dubinski i strastveno, kao što ju je naučio. Odvraćanje pozornosti
učinilo je svoje i Bradford je ubrzo dobrovoljno sudjelovao. Njegova posljednja
suvisla misao bila je ta da će Caroline udaljiti od vrata i odvući Charity iz
knjižnice čim prestane ljubiti ženu koja je zbilja mislila da može spriječiti njegove
namjere.
U knjižnici je Charity i dalje igrala ulogu prezrene žene. Uzela je još jednu
vazu i bacila ju pokraj Paulova stola. U srcu je bila, jasno, zgrožena svojim
postupcima. Plakalo joj se od tuge svaki put kada bi pogledala svoju ljubav i
vidjela bol u njegovim očima.
Paul se morao sagnuti kada je doletjela i druga vaza jer bi ga zasigurno udarila
u tjeme. Zatim je ustao, grčevito se držeći rukama za rub stola dok se naginjao
prema naprijed. Više nije pokušavao skriti lice rukama. - Za Boga miloga. Zar ne
vidiš ozljede? Stavi naočale, Charity, i pogledaj mi lice.
Charity mu nije proturječila. Otvori torbicu, istrese sadržaj na obližnji stol i
brzo stavi svoje naočale s metalnim okvirom. Potom se okrenu, s rukama na
bokovima, i dobrano se zagleda u Paula. - Dakle? - uzvrati mu.

97
 - Zar si slijepa? - Paula Bleachleya najednom je napustio gnjev. Bio je tako
zbunjen njezinim postupcima. - Više nisam naočit, Charity. Moram li ti istaknuti
svaki ožiljak?
Glas mu je bio prepun očaja, no Charity nije marila za to. - Ti tašti čovječe!
Znači, to ti je trik, je li? Da me pokušaš uvjeriti u to da si me odbacio zbog
nekoliko beznačajnih brazgotina? Ha! Pa nisam slaboumna, Paule. Sigurno možeš
i bolje od toga. Jesam li ti bila dosadna? Našao si neku drugu? Reci mi pravi
razlog i možda ti oprostim.
- Ne postoji nitko drugi - odgovori Paul, ponovno vičući. - Sada vidim samo
na jedno oko, Charity. Vidiš kako drugo strši van? Koliko ti je to naočito?
Charity je bila primorana zgrabiti prilično kićen cvjetni aranžman i baciti ga
prema Paulu. - Onda nosi povez preko oka ako ti smeta - naloži mu.
- A ožiljci, Charity. Što ću s ožiljcima?
- O, zaboga, Paule, pusti bradu. I prestani mijenjati temu. Razgovaramo o
tome kako si prekršio obećanje da ćemo vjenčati. Taština nije predmet rasprave.
Charity je našušurila kosu, dolazeći do daha, a zatim se okrenula i vratila
predmete u torbicu. Nije se žurila s tim, znajući da Paul pomno promatra svaki
njezin pokret. - Imam novu frizuru, a uopće nisi ni komentirao - pripomenu
ona, povlačeći vezicu od torbice. - Sposoban si misliti samo o sebi. Pa znaš, drago
mi je što sam sada doznala koliko si tašt čovjek, prije braka. Morat ću te
preodgojiti, Paule. To ti je jasno, zar ne? Ili si i tup koliko si tašt?
- Preodgojiti?
Charity je čula taj šapat i ponovno pogledala Paula. Vidjela je tračak nade u
njegovim očima i znala, toga trenutka kada su im se pogledi sreli, da je uistinu
pobijedila. - A sada, prije nego što odem, dat ću ti ultimatum - reče Charity. Glas
joj zvučao oštro, što joj se svidjelo. Pomno je navukla svoje bijele rukavice i
krenula koračati ispred Paulova stola. - Ili ćeš se predstaviti mome ujaku i
obznaniti svoje namjere u sljedećih četrnaest dana, ili ću zaključiti da me više ne
voliš.
- Nikada te nisam ni prestao voljeti, Charity, ali...
- Ni ja tebe nisam prestala voljeti, Paule - prekinu ga ona. Imala je ozbiljan
izraz lica dok je polagano prilazila bočnoj strani stola. Paul se okrenuo prema njoj
i nježno mu je dotaknula obraze. Stala je na prste i počela mu davati
malene poljupce duž ozlijeđenog obraza. - Molim te, Paule, nemoj me krivo
razumjeti. Stvarno mi je žao što si ozlijeđen. Ali prošlost ne možemo promijeniti
i moramo se okrenuti budućnosti.
Dopustila je jedan dug, sočan poljubac koji je Paul inicirao i zatim se povukla.
Opet je zauzela oštar stav. - Da se nisi usudio ponovno pobjeći. Našla bih te, bez
obzira na to gdje se pokušao skriti. I ako te uskoro ne vidim u ujakovoj kući, zaista
mislim da ću postati izrazito nasilna. Nećeš moći kriviti nikoga osim sebe, g.
Bleachley.

98
 Izrekavši to upozorenje, Charity se uspravila i otvorila vrata. Prošla je tik
pokraj Bradforda i Caroline, ignorirajući zaprepašteni izraz rođakinjina lica dok
je uzmicala iz Bradfordova zagrljaja, i nastavila dok nije izašla iz kuće.
Njezini i Bradfordovi poljupci snažnije su utjecali na Caroline nego što je bila
voljna priznati. Zarumenjela se i potrčala za rođakinjom, mrmljajući kako je
sigurna da je rekla Bradfordu da si više ne može previše dopuštati.
Bradford je stajao otvorenih usta, slušajući Carolineina naklapanja. Okrenuo
se kada je čuo Paula iza sebe i bio iznenađen time što se njegov prijatelj smiješio.
Što je propustio, zapitao se gledajući Paula kako stubama odlazi na kat.
- Kamo ideš? - upita ga, frustriran time što više ne ljubi Caroline i što nije
imao pojma što je odlučeno između Bleachleya i Charity.
- Pustiti bradu - dobaci Paul grohotom preko ramena.

Charity se čas smijala, čas plakala većinu puta kući. Caroline ju je tapšala po ruci
i slušala kako joj govori koliko voli Paula i koliko je on patio. Bradford je stalno
pokušavao doći do riječi kako bi doznao što se točno dogodilo, pa se
Caroline naposljetku smilovala i objasnila mu. - Znala sam da će joj Paul, ako
Charity pokaže imalo suosjećanja, okrenuti leđa. Ti si me na to uputio, Bradforde
- napomenu.
- Jesam li? - Bradford je pokušao, ali nije se mogao sjetiti ičega što je rekao a
da ju je moglo navesti na tu ideju.
- Svakako - odgovori Caroline. - Suosjećanje je bilo zadnja stvar koju bi Paul
prihvatio. To kako se povukao na osamu upućivalo je na to - pridoda. Glas joj je
zvučao kao da nešto objašnjava iznimno prostodušnoj osobi.
Ponovno se okrenula prema Charity i rekla: - Jesi li mu rekla da ćeš ga
nastrijeliti ako pokuša pobjeći, draga?
- Mislim da jesam - reče Charity, kimajući. - Ili sam mu možda rekla da ću ga
tužiti za kršenje bračnog obećanja. Mogu to, zar ne?
- Neće biti potrebno - predvidjela je Caroline. - Upravo si mi rekla da te
poljubio i rekao da te još voli. Mislim da ga nećeš morati nastrijeliti.
Bradford je zakolutao očima, iskazujući čisto ogorčenje. - Za Boga miloga.
Charity nikoga ne bi nastrijelila - reče on podrugljivo.
- Znam da ne bih - odgovori Charity odmah. Nasmiješila se i dodala: - Ali
Caroline može izbušiti rupu i u zrncu prašine, ako tako odluči. I nastrijelila bi
Paula da ju zamolim.
Bradford je izgledao zaprepašteno, a Charity i Caroline počeše se smijati.
- Caroline, učinit ću što god mi kažeš. Obećavam. Tvoj mi je plan spasio
život. Nikada neću zaboraviti da si mi pomogla.

99
 - Dakle, njezin je plan ispunio vaša očekivanja? - upita Bradford Charity. -
Sada razumijem koliko je bio kompleksan - nacereno pridoda okrenuvši se prema
Caroline. - Rekla vam je da Paula podčinite vikom.
Caroline je izgledala nezadovoljno, no Charity se nasmijala. - Rekla si mi da
nema smisao za humor - dometnu ona Caroline. - Čini mi se da pokušava zbijati
šale.
- Uzgred budi rečeno, Caroline - reče Bradford. - Charity je možda obećala
da neće reći tvom ocu za naš poljubac, ali ja nisam.
- A što time točno želiš reći? - upita ga Caroline, očiju razrogačenih od brige.
- Uskoro ćeš i doznati - reče Bradford, smijuljeći se. - Ne moraš biti tako
zabrinuta - doda bez trunke kajanja u glasu. - Samo mi moraš vjerovati.
- Vjerujem ti ravno onoliko koliko sam stekla dojam da ti meni vjeruješ -
odgovori Caroline ogorčeno. Okrenula se prema Charity i prokomentirala: - Čisto
da ti bude jasno, to znači nimalo. Bradford ne vjeruje nijednoj ženi.
Charity nije rekla ni riječi, samo je pogledavala ujedno pa u drugo i pitala se
što se dogodilo. Atmosfera se najednom drastično promijenila, i to ju je
zbunjivalo.
- Nećeš razgovarati s mojim ocem. - Carolinein glas nije pozivao na raspravu.
- Hoću. - Bradfordov je glas žestinom parirao Carolineinu.
- Time nećeš dobiti ništa - predvidjela je Caroline.
- Zavaravaš se - objavi Bradford. - Bit ćeš...
- Nemoj to ni reći! - Caroline je praktično uzviknula tu zapovijed, sigurna u
to da se upravo spremao reći da će biti njegova. Zar to već nije dovoljno puta
rekao? A sad je umalo to izlanuo pred njezinom osjetljivom rođakinjom.
- Reći... što? - upita Charity.
Ni Caroline ni Bradford nisu odgovorili. Oboje se okrenuše i prodorno ju
pogledaše, pa se Charity dodatno uvuče u naslon sjedala. Što li je učinila, zapita
se. I prvi put u životu svoja pitanja i misli odluči zadržati za sebe.

100
 OSMO POGLAVLJE

ljedeći su tjedni bili ispunjeni banketima i balovima, a dani ispunjeni

S neprestanim posjetima. Caroline je posjećivala ujaka Mila, kako je markiz
inzistirao da ga zove, svako drugo popodne, i postao joj je iznimno drag. Ujak
Franklin, desetak godina mlađi markizov brat, obično je bio ondje. Bratu je sličio
izgledom, ali nije imao tako tople oči. Bio je suzdržaniji. Caroline je osjećala
određenu napetost između njezinih dvaju ujaka, ali nije mogla dokučiti kakvu.
Bili su iznimno pristojni jedan prema drugome, no među njima je postojala
stanovita udaljenost.
Franklin je bio naočit, tamnosmeđe kose i svijetlosmeđih očiju, ali bio je
hladan na jedan specifičan način, koji je Caroline pomalo uznemiravao. Njegova
supruga, Loretta, rijetko je kada posjećivala markiza, a Franklin je uvijek
iznova ponavljao da njegova supruga ima mnogo društvenih obveza. Franklin se
hvalisao da su njezin dolazak zahtijevali gotovo svi pripadnici visokoga društva.
Caroline nije mogla ne upitati se tko su točno bili ti molioci jer još nije vidjela
Lorettu ni najednom od večernjih događaja kojima je nazočila.
Grof od Braxtona počeo je pratiti lady Tillman na neka od posebnih događaja,
i Caroline je bila zadovoljna iako joj se žena i nije pretjerano sviđala. Bilo je lijepo
vidjeti oca da se zabavlja. Zaslužio je biti sretan, a ako se ispostavi da je
lady Tillman ono što on želi, tako neka bude. Neće se upletati.
Incident kod Claymereovih postajao je sve nevažnijim kako je vrijeme
prolazilo. Caroline je bila zahvalna na tome što nikomu nije povjerila svoja
razmišljanja o tome da ju je netko možda gurnuo, jer sada je prihvaćala da je to
sve bila njezina bujna mašta. Samo je bila nespretna i iscrpljena.
No iako više nije vjerovala da joj prijeti nepoznati napadač, osjećala je da ju
vojvoda od Bradforda itekako ugrožava. Čovjek ju je tjerao u očaj.
Neprestance se osjećala izbačenom iz takta. Bradford ju je pratio na sve
događaje i nikada ju nije ostavljao samu, dajući do znanja svakom muškarcu koji
bi im prišao dovoljno blizu da ona pripada njemu. Nije joj smetala njegova
posesivnost, ili arogantnost kojom ju je odvlačio u kutove i ljubio dok ne bi
obnevidjela od požude. Ono što ju je potpuno zbunjivalo bilo je to što je sve
snažnije reagirala na njega. Zabrinjavala ju je tjelesna reakcija, jer samo ju je
trebao pogledati i gubila bi tlo pod nogama.
Bradford joj je doista rekao da ju želi, ali ismijavala ga je. Ali sada, nakon što
je provela toliko vremena s njim, i ona je željela njega. Bila je nesretna svaki put

101
kada su se rastajali i zbog toga je bila bijesna na sebe. Što se dogodilo s
njezinom pribranošću, njezinom neovisnošću?
Barem sije priznala da ga voli. On, pak, nikada nije spomenuo tu riječ. Žudnja
je bila samo dio razloga zbog kojega joj je nedostajao kad god nije bio uz nju.
Imao je on svojih mana, ali imao je i vrlina. Bio je ljubazan i beskrajno darežljiv,
i tako čvrsta karaktera da ga je Caroline smatrala neslomljivim.
Ali usto je bio i vrag! O, znala je ona kakav je on, kakva je bila njegova „igra“.
Svaki put kada bi ju poljubio, pogled mu je bio pobjedonosan. Klonula je u
njegovu naručju i nije sumnjala u to da je bio sretan zbog toga. Zar je čekao
da prizna da ga želi?
I sama pomisao na njezinu situaciju napinjala joj je živce do točke pucanja.
Neće mu reći da ga želi dok god joj ne kaže da ju voli. I ako vojvoda od Bradforda
bude ustrajao u igricama, Caroline će onda zaigrati vlastitu.
Charity, pak, nije mogla biti sretnija i zadovoljnija. Paul Bleachley u
dogovoreno se vrijeme pojavio i predstavio grofu od Braxtona, i sada se službeno
udvarao Charity. Nosio je crni povez za oko od satena zbog kojega je izgledao
zaista smiono, a puštao je i bradu.
Caroline se sviđao Paul. Bio je povučen čovjek, opuštena osmijeha, i znala je,
isključivo po tome kako je gledao Charity, da ju voli i cijeni svim svojim srcem.
Zašto se ona nije zadovoljila nekime tko je bio ugodan i blag poput
Paula? Uvidjela je da zavidi rođakinji na vezi s tim dobroćudnim Englezom i
poželjela je da ju Bradford gleda onako kako je Paul gledao Charity. Oh, Bradford
ju je svakako mnogo gledao, ali njegov je pogled bio izrazito puten, i smatrala
je da ju jako malo cijeni.
Braxton je odlučio prirediti banket i pozvao je dvadeset gostiju. Na popisu su
bili Carolineini ujaci, markiz i Franklin, kao i Franklinova žena Loretta, lady
Tillman i njezina kći Rachel i, unatoč Carolineinu prešutnom prigovoru, Rachelin
odvratni zaručnik Nigel Crestwall. Bit će to rana večera, iz poštovanja prema
markizu koji se brzo umarao, a oni jače konstitucije potom će se uputiti na operu.
Benjamin se vrlo uspješno nosio s pritiskom pripremanja prikladnog jela pa
je dobrano prije podneva dao nadjenuti golubove, očistiti ribu od kostiju i staviti
piliće na ražanj. Deighton se ponašao izrazito diktatorski i zapovjednički
u preostalim završnim pripremama. Caroline i Charity obje su činile što god im je
Deighton sugerirao, jer je bolje od njih znao što je primjereno, a Charity ga je čak
zatražila savjet o tome koju haljinu da odjene.
Caroline je već odlučila da će odjenuti izazovnu haljinu boje bjelokosti. Imala
je strašno dubok dekolte i bila je, nadala se, iznimno zavodljiva. Naumila je
izgledati kao zavodnica, misleći da je krajnje vrijeme da stekne prednost nad
Bradfordom. Ako će on nju izbacivati iz takta, onda će ona njemu uzvratiti istom
mjerom.

102
 Pomno se odijevala i iz minute u minutu postajala sve nervoznijom. Svečano
sije obećala da će večer biti savršena. Plan joj je bio sasvim jednostavan.
Bradforda će izludjeti žudnjom, dovesti ga do ruba pa prisiliti da joj kaže što mu
je na srcu.
Charity je pronašla Caroline kako stoji pred zrcalom i uzdahnula nakon što je
pogledom odmjerila rođakinju. - Bradford će ostati bez riječi kad te vidi -
predvidjela je Charity. - Izgledaš kao Venera, božica ljubavi - prošapće.
- A ti ne izgledaš ništa manje ljupko - odvrati Caroline nasmiješeno.
Charity se zavrtjela, pokazujući joj svoju blijedožutu haljinu. - Osjećam se
predivno, Caroline. To je od ljubavi, znaš. Postaneš vrlo prpošna.
Caroline se nije slagala, ali zadržala je to za sebe. Upravo se u tom trenutku
zbog ljubavi osjećala bijedno. Povlačila je steznik haljine, pokušavajući ga samo
malo podignuti, dok joj Charity nije napomenula da će ga razderati pa će se morati
presvući.
Caroline je uzdahnula i pošla s rođakinjom u prizemlje kako bi pozdravile
prve goste.
- Paul i ja smo se odlučili vjenčati u Engleskoj - reče ona Caroline.
- Pa naravno da hoćete - odvrati Caroline. - Gdje biste se drugdje vjenčali?
- U Bostonu - odgovori Charity namršteno. - Ali ne želimo čekati, i ne bi bilo
priličilo da putujemo zajedno dok nismo muž i žena.
Caroline je zbunjeno razrogačila oči. - Ali živjet ćete ovdje, Charity. Ovo je
Paulov dom. Samo namjeravaš posjetiti obitelj, zar ne?
Charity je bila zaokupljena promatranjem Deightona kako korača amo-tamo
ispred vrata pa nije vidjela izraz Carolineina lica. - Paul želi početi ispočetka.
Nema titulu pa se neće odreći ničega pretjerano bitnog. Ali nije baš ni
siromašan, pa ima velike planove. Tata će mu pomoći da počne - zaključi Charity.
- Da, naravno - prokomentira Caroline. - Što će raditi? - Pokušala je zvučati
zainteresirano, no iznenada osjeti kako ju preplavljuje tuga. Vjerovala je da nije
spremna izgubiti Charity. Rođakinja joj je bila jedina poveznica s obitelji u
Bostonu.
- Već je ozbiljno popričao s Benjaminom - odgovori joj Charity. - Paul želi
kupiti nešto zemlje i postati gospodski zemljoposjednik. Benjamin mu je pristao
pomoći.
- Gospodski? Charity, ne postoji takvo što - ljutito se podsmjehnula Caroline.
- Ne u kolonijama. Potreban je samo naporan rad, i to je sve. Poljodjelstvo je
naporan posao, svaki Božji dan.
- Paul je dorastao izazovu - odgovori Charity. - Polako mu se vraća
sposobnost korištenja ozlijeđene ruke, a znaš da će ga moja braća uputiti u sve.

103
 - Da - reče Caroline kroz uzdah. Misli su joj bile na Charitynoj primjedbi da
će mu Benjamin pomagati. Nije imala nikakva prava očekivati da će on ostati u
Engleskoj s njom. Zašto se onda osjećala kao da ju napuštaju?
Oglasilo se zvono, naznačujući da su prvi gosti pristigli, i Caroline se usiljeno
nasmiješila. Deighton zastade pred vratima, okrenu se i posljednji ih put kritički
odmjeri. Kimnu u znak odobravanja, složi nezainteresiran izraz lica i ponovno se
okrenu kako bi otvorio vrata. Večer je započela.
Bradford je stigao među posljednjima. Caroline je ispod glasa prigovorila
zbog njegova kašnjenja čim ga je pozdravila, a potom uvidjela da to i nije naročit
početak njezine savršene večeri. Međutim, ni on nije osobito pozitivno reagirao
na njezinu haljinu. Umjesto da joj kaže kako lijepo izgleda, grubim joj je šaptom
predložio da ode gore i odjene se do kraja.
- Pa odjevena sam - usprotivi se Caroline.
Stajali su na rubu predvorja. Milford im se pridružio pa se i on okrenuo kako
bi čuo Bradfordov odgovor. - Meni izgleda savršeno normalno, Brade - kaza
Milford, gledajući udivljeno u Caroline.
- Haljini nedostaje gornji dio - izjavi Bradford. - Pođi gore i odjeni nešto
primjerenije.
- Neću - odgovori mu Caroline nedvosmisleno.
- Nisi pristojno odjevena - zareža Bradford. Milford se stao smijuljiti pa su se
Caroline i Bradford okrenuli i utišali ga mrkim pogledima.
Caroline se zatim ponovno okrenula kako bi se obračunala s Bradfordom. -
Odjevena sam jednako pristojno kao i ti u tim hlačama.
- Što nedostaje mojim hlačama? - zapita Bradford. Njezin ga je besmisleni
komentar iznenadio.
- Apsolutno su preuske. Čudo je da uopće možeš sjesti a da se ne ozlijediš -
odgovori mu Caroline. Polako ga je odmjerila pogledom, potajno zadivljena time
kako je izgledao. Bože, što je bio naočit! A izgledao je i iznimno otmjeno,
u svome crnom večernjem odijelu.
Milford se opet počeo smijati. - Mogu li vas otpratiti na večeru? - upita
Caroline ponudivši joj ruku.
- Bit će mi zadovoljstvo - odgovori mu Caroline. Položila je svoju ruku na
Milfordovu i ledeno pogledala Bradforda. - Možeš nam se pridružiti kada se
naučiš ponašanju.
Bradford je ostao stajati, začuđen njihovim razgovorom. Kako li ga je tako
brzo natjerala da se brani, bez imalo truda, zapita se. Zar nije znala u kakvo ga
iskušenje dovodi svojom haljinom? Ondje sigurno neće biti muškarca na kojega
neće utjecati jednako kao i na njega.
Caroline je Bradforda ignorirala tijekom cijele večere.

104
 Sjedila je slijeva Paulu Bleachleyu i razgovarala s njim i Milfordom, koji je
sjedio nasuprot njoj. Bradford je sjeo Caroline zdesna. Nije ga čak ni pogledala.
Bradfordu nije volio da ga se ignorira. Jedva je dirnuo hranu premda su
komentari na jelo bili poprilično pozitivni. Pomalo je zadovoljno primijetio da ni
Caroline nije mnogo jela.
Odupirao se potrebi da skine kaputić i zaogrne ga oko Carolineinih ramena, i
obećao si je da će Nigela Crestwalla pretući na mrtvo ime ako nastavi pohotno
zuriti u Caroline.
Bradford je usred deserta odlučio da je dovoljno dugo bio strpljiv. Na početku
je mislio da će ići polako, dati joj vremena da ga prihvati, da se pomiri s tim da će
biti njegova. Sada si je priznao da nema strpljenja za nastavak. Bilo je vrijeme
da malo popriča s Caroline, što prije, to bolje.
Caroline se pokušala usredotočiti na Milfordove komentare o operi na koju
će svi poći odmah nakon večere, ali pozornost joj je stalno odvraćala Loretta
Kendall, Franklinova supruga. Ta žena crvenkastosmeđe kose radila je budalu
od sebe, diveći se Bradfordu, pa je Caroline pomislila da će, ako uskoro ne
prestane očijukati, morati učiniti nešto doista grozno. Razmatrala je da joj u
haljinu ubaci pitu od malina. Bog zna da je haljina bila dovoljno duboka dekoltea
da stane poveći broj pita.
Večera je napokon završila i dame su ustale kako bi napustile prostoriju.
Muškarci su trebali ostati na piću, no Bradford je prekršio običaj. Nije bio
raspoložen za druženje ni s kim osim s Caroline. Pošao je kroz vrata za
njom, zgrabio ju za lakat i zamolio da porazgovaraju. Ponašao se izrazito
formalno, jer su ih lady Tillman i Loretta Kendall promatrale.
Caroline je odrješito kimnula i rekla: - Ako je važno - zbog dama koje su ih
slušale. Povela ga je put očeve radne sobe u prizemlju, potiho bjesneći zbog toga
kako je Loretta zjapila u Bradforda.
- Molim vas, ostavite vrata otvorena - zatraži Caroline oholo.
- Nitko ne bi trebao čuti to o čemu moramo razgovarati - obznani Bradford.
Glas mu je zvučao sumorno. Zalupi vratima, nasloni se na njih i zapilji se u
Caroline. - Dođi ovamo.
Caroline se namrgodila zbog gruba zahtjeva. Ta on je njoj uistinu naređivao!
Zar ona u njegovim očima nije bila ništa bolja od sluškinje? Očigledno nije!
Caroline je ostala smirena i razmišljala o tome kako joj polako ponestaje
strpljenja.
A nadala se savršenoj večeri. Savršeno užasna bio je poprilično bolji opis, a
nije bila ni blizu kraju. Još je morala izdržati operu. Bradford će biti kriv ako
izgubi živce. Prvo je taj arogantni muškarac došao kasneći više od jednog
sata, zatim je kritizirao njezinu prekrasnu haljinu, pa besramno očijukao s udanom
ženom, a sada je bio toliko drzak da zahtijeva njezinu poslušnost.

105
 Odgovarajući na njegovu zapovijed, Caroline se nasloni o rub očeva stola,
prekriži ruke i reče: - Radije ne bih, hvala.
Bradford je duboko udahnuo. Nasmiješio se, ali to mu nimalo nije omekšalo
pogled. - Caroline, dušo. Sjećaš li se kad si mi rekla da ne znam prepoznati kada
me se vrijeđa?
Caroline je kimnula. Uhvatio ju je nespremnu pitanjem i blagim tonom. -
Sjećam se - odgovori mu nasmiješeno.
- A ja sada tebi kažem da ti ne znaš kad bi se trebala bojati.
Caroline se prestala smiješiti. Istinski je zabrinuto razrogačila oči kada joj se
Bradford počeo približavati. - Ne bojim se - lagala je.
- O, trebala bi - reče joj Bradford šaptom.
Uopće nije imala izgleda. Prije nego što je uspjela odlučiti u kojem bi smjeru
potrčala, Bradford ju je zgrabio oko struka i počeo privlačiti sebi. Ni u jednom
trenutku nije skidao pogleda s nje. Kada je bila pritisnuta uz njegova prsa,
licem nagnutim prema njegovu, on reče: - Pokazivala si svoje draži, dopustila
svakom muškarcu u kući da se dobro nagleda tvojega tijela, ignorirala me, a sada
se razmetanjem pokušavaš izvući od toga da me poslušaš. Da, dušo draga,
vjerujem da je ovo jedan od tih trenutaka kada bi se trebala bojati.
- Nisam pokazivala draži - započe Caroline. - Lorettina je haljina pokazivala
puno više od moje. A ti si bio taj koji je flertovao, Bradforde, a ne ja. Da se nisi
usudio tako me gledati. Očijukao si s udanom ženom, ili si zaboravio da je udana?
Nije pričekala da joj odgovori, nego je nastavila: - I, da, jesam te ignorirala,
ali tek nakon što si mi izvrijeđao haljinu. Vjerojatno je to bilo prilično djetinjasto
od mene, ali željela sam da večer bude savršena i pretjerano sam reagirala na tvoje
grozne komentare.
- Zašto? - Bradfordov izraz lica bio je uzdržan i Caroline nije mogla vidjeti
kako je reagirao na njezin argument. - Zašto si željela da večer bude savršena?
Caroline je odvratila pogled i netremice se zagledala u njegovu kravatu. -
Nadala sam se da ćeš ti... odnosno, vjerovala sam... - Uzdahnula je. Nije mogla
nastaviti dalje.
Bradforda je smela bol u njezinu glasu. Popustio je pritisak i počeo joj nježno
milovati leđa. - Stajat ćemo ovdje cijelu noć ako treba - reče Bradford - dok mi ne
kažeš što ti se vrzma po glavi.
Caroline je znala da je to doista i mislio. Kimnula je pa rekla: - Nadala sam
se da ćeš mi... reći nešto lijepo! Eto, rekla sam ti istinu i bit ću ti zahvalna da mi
se ne smiješ. Htjela sam te čuti kako govoriš nešto drugo osim toga da ime
želiš. Tražim li uistinu previše, Bradforde?
Bradford je odmahnuo glavom. Prisilio ju je da ga ponovno pogleda, stavivši
joj ruku ispod brade kako bi uspio u svom naumu. - Sada mi glavom ne prolaze
lijepe riječi. Mislim da bih te ipak radije udavio. Zbog tebe trčim ukrug već
mjesecima. I još gore - doda on uz pogled zbog kojega Caroline zadrhti od straha
106
- dopustio sam ti to. - Zastao je, odlučivši se stišati. - Kaosu je došao kraj,
Caroline, kao i ova igra. Izgubio sam strpljenje.
- Jesi li bio strpljiv sa mnom samo zato što si čekao da ti priznam da te želim?
- Pitanje je prošaptala, koreći ga tako za njegovu riku. Carolinein je izraz lica
otkrivao njezinu bol. - Želim te. Eto, jesi li zadovoljan mojim priznanjem?
Prije nego što se počneš naslađivati, Bradforde, budi svjestan da u mom srcu to
nije dovoljno. Sasvim slučajno te i volim. Stoga je, po mom mišljenju,
prihvatljivo da te želim jer te volim.
Bradfordova je ljutnja nestala s njezinim priznanjem. Počeo se smješkati i
osjetio određeno zadovoljstvo koje ga je umalo nadjačalo. Bio je zadovoljan.
Pognuo je glavu i pokušao poljubiti Caroline, no ona mu se izmaknula,
odrješito odmahnuvši glavom.
- Ne budi toliko samodopadan, Bradforde. Nisam se željela zaljubiti u tebe.
Nisi muškarac kojega je ugodno voljeti. Nepojmljivo mi je to što nisam izabrala
nekoga poput Paula Bleachleya. Mislim da si mi se uvukao pod kožu -
nastavi Caroline - no eto, uvlače se i krpelji, pa to i nije pretjerano uvjerljivo
objašnjenje, nije li tako? - Ponovno je uzdahnula, ovaj put pomirljivo. - A sada
ćeš me ljubiti do besvijesti, zar ne?
Bradford se nasmiješio i kreposno ju poljubio u tjeme. Udahnuo je njezinu
slatku aromu, koja ga je dokraja opila.
- Zaista bih voljela da to učiniš, Bradforde.
- Zar si zbilja mislila da možeš odjenuti tu haljinu a da te ne poljubim?
- Jesam. - Bio je to samo šapat izrečen tik do Bradfordovih usta. A potom ju
je ljubio, a i ona je ljubila njega. Usta su mu bila tako topla, jezik mu bješe poput
svilenkasta žara dok je nadirao unutra i milovao njezin jezik. Carolineine ruke
kliznule su Bradfordu oko struka, u isto vrijeme kada su njegove ruke obuhvatile
nju, dopuštajući mu da istka svoju magičnu mrežu strasti.
Poljubac je konačno došao kraju i Bradford je morao pridržavati Caroline.
Obraz je naslonila o njegova prsa, čekajući da joj kaže ono što mu je u srcu.
- Zar me je tako bolno voljeti? - upita ju Bradford. Čula je smijeh u njegovu
glasu i narogušila se.
- Poput trbobolje - reče mu Caroline. - Jako sam se dugo držala toga da si mi
silno odbojan i taj mi je osjećaj doista odgovarao, a onda se iznenada dogodilo.
- Bol u trbuhu ili pomirba s time da me voliš? - Bradford se smijuljio zbog
njezine usporedbe. - A mene optužuješ da nisam romantičan!
Diskretno kucanje na vratima prekinulo je njihovu raspravu. Caroline je bila
ogorčena jer je bila sigurna u to da je Bradford upravo namjeravao reći da ju voli.
- Brade? Aimsmond bi želio kratko porazgovarati s tobom. - Bio je to
Milfordov glas i nije zvučao zadovoljno.

107
 - Vjerojatno si naljutio mojega ujaka time što si me odvukao ovamo - reče
Caroline. - Idem ga pronaći pa ću ga dovesti tu - pridoda ona pošavši prema
vratima. - I nemoj misliti da je naša rasprava završena, Bradforde. - Tim je
riječima upozorenja Caroline za sobom zatvorila vrata.
Caroline je očekivala da će naći Milforda kako čeka ispred vrata, ali nije ga
bilo. Uzela je trenutak da popravi kosu i poravna suknju i zatim pojurila prema
salonu. Nigel Crestwall vrebao je iz sjene i zgrabio ju prije nego što je zašla za
ugao. Odvratni muškarac prikliještio ju je uza zid prije nego što je uspjela izustiti
ikakav prigovor. Počeo joj je mokro i slinavo ljubiti vrat i na uho šaputati opscene
prijedloge. Caroline je bila toliko zgrožena, toliko preneražena napadom, da mu
se nije odmah uspjela othrvati.
Napokon se počela hrvati s njim, baš kada se Bradford pojavio iza ugla i
primijetio ih.
Nigel nije ni vidio što ga je snašlo. Iznenada je letio zrakom, a zatim je uz
lagani, potmuli udarac tresnuo o stražnja vrata kuće. Vaza koja je bila na stolu
pokraj Nigelova zgužvana tijela zanjihala se i stropoštala na njegovu glavu.
Caroline je nekoliko dugih trenutaka zurila u Crestwalla, drhteći od gnušanja.
- Za ovo si ti kriva - progunđa Bradford, a Caroline je bila toliko iznenađena
naprasitom izjavom da ga je pogledala u čudu.
Zatim se uistinu prestrašila, jer mu na licu nikada nije vidjela tako bijesan
izraz. Moć je ponovno bila tu, i u njegovu zastrašujućem stavu, i u njegovu izrazu
lica, i Caroline ga se doista bojala.
Odmahnula je glavom, pokušavajući otjerati strah i samu sebe prisiliti da ga
nastavi gledati. - Čovjek me napao, a ja sam kriva za to? - upita ga šaptom.
Nigel je pokušavao ustati, hitro pogledavajući lijevo-desno, i Caroline shvati
da traži kako da pobjegne. Bradford ga je promatrao, obraćajući se Caroline: - Da
se nisi odjenula kao uličarka, ne bi te tako tretirali.
Njegova je izjava lebdjela zrakom između njih. Caroline se prestala bojati pa
je pobješnjela. - Služiš li se tom izlikom svaki put kad me dodirneš? Da sam
uličarka, stoga i prihvatljiva?
Bradford joj nije odgovorio. Nigel se provuče pokraj njih, pogleda
izbezumljena od straha. Bradford pruži ruku, zgrabi ga za ovratnik i treskom
podignu uz zid, dok mu noge nisu mlatarale zrakom. - Ako ju ikada ponovno
dotaknete, ubit ću vas. Razumijemo li se?
Nigel nije mogao odgovoriti, stisak kojim mu je Bradford obuhvatio vrat
onemogućio je da bilo kakav zvuk dopre iz njegova grla, no mogao je kimati.
Bradford ga je pustio i nastavio promatrati dok Nigel nije dojurio do ulaznih
vrata, otvorio ih i nestao u noć. Caroline se pitala što će Rachel misliti o
iznenadnom nestanku svojega zaručnika, a zatim to ostavi na stranu.

108
 Bradford svoj bijes usmjeri na Caroline. Stao je pred nju i prepriječio joj izlaz.
Caroline se uspravila i rekla: - Ničime ga nisam poticala. I voljela bih da mi
povjeruješ. Nisi vidio što se dogodilo.
- Više mi ne spominji riječ povjerenje ili ću te istući! Vrijeme je da jasno
postavimo stvari, Caroline.
- Tu ste, Bradforde! - Markizov je glas razbio napetost. Caroline se prva
pomaknula. Okrenula se, usiljeno nasmiješila i gledala ujaka Mila dok im se
približavao.
- Ubrzo ću poći kući - izjasni se markiz. Primio je Caroline za ruku i
nasmiješio se. - Doći ćeš mi sutra ponovno u posjet? - upita nećakinju gorljivim
glasom.
- Naravno - pristade Caroline kimnuvši.
- Izvrsno! Bradforde, dječače dragi, očekujem da ću vas vidjeti na svom
pragu, i to uskoro - izjavi markiz.
- Posjetit ću vas što prije - odgovori mu Bradford. Caroline je primijetila da
mu je ton bio pun poštovanja, bez ikakve naznake gnjeva. Potom zaključi da je
prilično umješniji od nje u pogledu kontroliranja osjećaja. I dalje je željela
zavrištati i molila se da joj se osjećaji ne očituju na licu!
- Pripremaju se poći - reče im markiz. - Loretta će me odbaciti na putu do
druge obveze. - Okrenuo se s Caroline pod rukom i krenuo prema vratima. - Ne
znam kamo je Franklin otišao - nastavi on. - Čim je Brax obznanio tko će s kim
dijeliti kočiju, Franklin je samo ustao i nestao.
Caroline je osjećala da je Bradford iza nje. - Vozit ću se s ocem - objavi ona.
- Ne - prokomentira njezin ujak. - On prati lady Tillman i malenu Rachel. Ni
traga ni glasa Nigelu, ali pretpostavljam da će se pojaviti. Milford je predložio da
se vas dvoje vozite s Bradfordom.
Caroline je klonula ramenima. Nikamo se nije željela voziti s Bradfordom.
Trebala je vremena da posloži osjećaje, podalje od njega. Gnjeva se mogla riješiti
jedino tako da negdje pronađe tih kutak i razmisli. Jednostavno nije mogla
razumno razmišljati kada je Bradford bio u blizini. Uostalom, reče u sebi, mora
biti u vrhunskoj kondiciji kada se rječka s Bradfordom. A sad se osjećala
posvema... usahnulo.
Caroline je razmatrala da ju spopadne jaka glavobolja. Dramatičnom je
gestom nadlanicu prislonila čelu, istodobno razmišljajući o tome kako se
kukavički ponaša. - Ne osjećam se... - Nije završila rečenicu. Vrata su se zatvorila
za markizom, a Caroline je netko gurao i navlačio. Poprilično joj je grubo
zaogrnuo plašt oko ramena.
- Trbobolja? - upita Bradford razvučeno, namještajući joj ovratnik na plastu.
Caroline je ignorirala njegovo pitanje. Znala je da se osvrće na njezinu raniju
izjavu o tome da ga voli i uopće joj nije bilo duhovito. Na brzinu je podignula

109
pogled, vidjela da je Bradford i dalje smrknut pa zaključi da ni njemu nije
bilo duhovito.
Milford je stigao i dopustio Deightonu da otvori vrata, a zatim ih slijedio van.
Čavrljao je o operi, spomenuvši kako talijanskog soprana smatraju uistinu
spektakularnim, no Caroline nije pretjerano obraćala pozornost. Popela se u
kočiju i sjela nasred kožnatog jastuka. Milford je ušao za njom i sjeo njoj
nasuprot. Caroline je bila odlučila da će Bradford sjesti pokraj svojega prijatelja.
Djelovalo je kao da Bradford nema namjeru sjesti nigdje drugdje osim pokraj
nje. I pritom nije bio pretjerano pristojan. Caroline mu se u zadnji tren maknula s
puta, zgrabivši rub haljine kako ju ne bi prignječio, i priljubila se ukraj kočije.
Caroline je bila tiha većinu vožnje prema opernoj zgradi. Znala je da je
Milford zasigurno osjetio napetost i nije joj bilo nimalo stalo do njegove nelagode.
Nije li bila njegova ideja da se voze zajedno?
Doimalo se kao da se Bradford donekle opustio u razgovoru s prijateljem.
Ignorirao je Caroline baš kao što je i ona ignorirala njega. Iako joj je sjedio toliko
blizu da se rukama neprestance trljao o njezin bok i mišićava mu je noga
bila priljubljena uz njezinu.
- Caroline, veoma si tiha - spomenu konačno Milford. - Ne osjećaš se dobro?
- Boli ju trbuh - objasni Bradford odrješitim tonom. - I nikako da prođe. Čim
prije to prihvati, osjećat će se osjetno bolje.
Milford nije krio zbunjenost zbog prijateljeve izjave. Pogledao je jedno pa
drugo, i tako iznova.
- Postoje rješenja za odvratnu, nadimajuću, nesnosnu trbobolju - odvrati
Caroline. Glas joj je zvučao napeto.
Bradford nije odgovarao. Milford se držao kao da je govorila stranim jezikom
kojim nije ovladao.
Caroline se potom nasmiješila Milfordu. Bradford je ponovno to činio:
izbacivao ju je iz takta. Zbog njega je još i postala iznimno nervoznom. Nasmijala
se i odmahnula glavom tek kada je Milford ispitivački podignuo obrvu.
U operi je bilo predivno i Caroline je doista uživala. Bradford je ostao uz nju
i predstavio ju velikom broju ljudi. Brummell je također bio ondje i namignuo je
Caroline pred velikom skupinom ljudi.
Bradford i Caroline jedva da su prozborili i riječ. Ispred opere bila je
poprilična gužva, dok su svi čekali svoje kočije. Počelo je kišiti i nekoliko je dama
uznemireno vrisnulo. Caroline je stajala između Milforda i Bradforda, potpuno
ignorirajući kišu, i čekala dok Bradfordova kočija ne pristigne.
Kada se vozilo dovezlo pred njih, Bradford je otvorio vrata i pomogao
Caroline da uđe. Djelovao je smeteno i iznenada se okrenuo i otišao do prednjeg
kraja kočije. Kada se vratio i pridružio Caroline i Milfordu, bio je namršten.

110
 - Nagađa se da će se tvoj otac oženiti lady Tillman - reče Milford Caroline
nakon što je kočija krenula.
Caroline je gledala kroz prozor, misleći kako zacijelo sjedi obrnuto, je kočija
je trebala skrenuti lijevo niz glavnu ulicu, a ne smjerom kojim su sada išli.
Namrštila se i zamolila Milforda da ponovi svoj komentar i bacila kratak
pogled prema Bradfordu. Gledao je u daljinu, očigledno izgubljen u vlastitim
mislima.
- Moj otac zaista djeluje zainteresirano za lady Tillman - odvrati Caroline.
Ponovno je pogledala kroz prozor, odustavši od te teme, i smjesta primijetila
naglu promjenu u četvrtima.
- Navuci zastor! - Bradfordova odrješita zapovijed potrese Caroline. Doimao
se bijesnim. - Dovraga! Moji su instinkti ovaj put pogriješili - reče Milfordu.
Caroline nije razumjela što je govorio Milfordu. Njih se dvojica pogledaše i
potom izvukoše pištolje.
Kočija je ubrzala, a Caroline se podbočila. Bradford prebaci ruku oko njezinih
ramena i privuče ju sebi, dajući joj oslonac koji je trebala.
- Što Harry smjera? - upita Milford, aludirajući na Bradfordova vozača.
- To nije Harry - odgovori Bradford. Glas mu je sada zvučao blago pa Caroline
pomisli kako je suzdržan zbog nje, da se ne zabrine.
Bradford se borio s mnoštvom osjećaja. Bio je bijesan na sebe zbog toga što
nije obraćao više pozornosti, zbog toga što je prihvatio kočijaševo objašnjenje da
se Harry razbolio i povjerovao mu da je njegova zamjena, a ponajviše se brinuo da
Caroline ne nastrada. Našla se usred svega toga. Netko se namjerio na njega,
vjerojatno zbog njegove uloge u ratnim nastojanjima, ali tko god to bio, grdno je
pogriješio. Upleo je Caroline i zbog toga će umrijeti.
Milford je podignuo rub zastora u trenutku kada je kočijaš skočio sa svojega
sjedišta. - Vozača više nema - reče on nonšalantno. Bradford je još jače obuhvatio
Caroline kada je jedan od kotača odletio s vozila.
Buka je bila zaglušna! Zastor je pao i Caroline je vidjela iskre od metala koji
je strugao po cesti. Milford se nogama podupro o nasuprotno sjedalo, pa Bradford
učini isto. Iskoristio je svoja široka ramena kako bi se oslonio o kut. Najednom
mu je Caroline poletjela u krilo, a njegova su joj prsa štitila glavu.
Kočija se silovito preokrenula i Caroline ostade bez daha. Ćula je konje kako
nastavljaju dalje trkom, znala je da su uzde zacijelo pukle i podarile im slobodu,
i bila je zahvalna što ih kočija nije svojom težinom povukla za sobom.
Bradford je podnio veći dio udara. Bio je na dnu hrpe, Caroline je bila na
njemu, a Milford je ležao preko njih dvoje.
Caroline polako otvori oči i ugleda Milfordov pištolj samo koji centimetar od
svojega nosa. Nježno mu pogura ruku, dok pištolj više nije upirao u nju, i nastavi
s pokušajima disanja.

111
 Zajaukala je, više zbog Milfordove težine nego nesvakidašnjeg položaja
svojih nogu, pa se Milford smjesta otkotrljao s nje. Caroline se počela pridizati;
shvatila je da je nogama objahala Bradforda oko bokova, pa je brzo pokušala leći
na njega. Nastojala je izvući jednu nogu, ali je izgubila ravnotežu, pa joj se
koljeno uglavilo između njegovih koljena.
Bradford je zajaukao i zgrabio Caroline za bokove. - Rekao bih da se nisi
ozlijedila - izjavi on uz grimasu koja uznemiri Caroline. Posegnula je i lagano mu
dotaknula sljepoočnicu.
- Jesi li dobro? - upita ga. U njezinu se glasu osjećao strah i Bradford shvati
da se više prestrašila njegove potencijalne ozljede nego toga što se upravo
dogodilo.
Morao joj je maknuti kosu s lica kako bi ju vidio. - Ako ne pomakneš koljeno,
postat ću eunuh - reče joj šaptom.
Milford je načuo komentar i zacerekao se. Caroline se zarumenjela i potom
ponovno zajaukala nakon što ju je Milford mlatnuo čizmom.
Otvarajući vrata, Milford se ispričao i počeo penjati van. Bradford je štitio
Carolineinu glavu od Milfordovih čizama dok se njegov prijatelj nije podignuo
kroz vrata i izašao. Potom je podignuo Caroline i Milford ju je povukao kroz
otvor.
Kočija je bila na boku, i dok je Bradford izlazio iz nje, Caroline ju je obišla
kako bi pogledala oštećenja.
Bradfordu je letimičan pogled dao do znanja da se nalaze u srcu donjeg dijela
Londona. Već se okupilo mnoštvo, ali svi su piljili u Caroline umjesto u kočiju.
Bradford je Milfordu nešto promrmljao ispod glasa i zatim obišao vozilo i
povukao Caroline uza se.
Caroline je primijetila da i Milford i Bradford još drže svoje oružje. Sinulo joj
je da opasnost još nije sasvim prošla.
Bradford je ugledao putokaz za krčmu prilično ozloglašena izgleda na pola
puta niz ulicu i rekao Milfordu: - Odvedi Caroline unutra dok ne pronađem nekoga
tko će htjeti otići po pomoć.
Milford je kimnuo i smještaju povukao za sobom. Bacila je pogled unatrag
prema Bradfordu i namjeravala mu dobaciti da se pripazi, no predomislila se. Nije
željela da itko od ljudi sumnjiva izgleda koji su buljili u njih dozna da se brine za
sigurnost. To bi im moglo dati razne zamisli.
- Vragolan - reče Caroline pročitavši ploču s natpisom koja je visjela nakrivo
povrh ulaza u krčmu. - Kakvo čudno ime. Zar ćemo ući unutra i izvoditi vragolije?
- upita ona Milforda. Glas joj je drhtao i noge su joj se tresle. Znala je da konačno
reagira na nesreću.
Milford je umirujuće djelovao na nju. Nasmiješio se, srdačno joj stisnuo rame
i zatim im otvorio vrata.

112
 - Lady Caroline - reče Milford izrazito svečanim glasom - sada ću vas
upoznati s umijećem istraživanja sirotinjskih četvrti. Spremni ste za svoju prvu
lekciju? - upitaju, cereći se tim svojim lupeškim smiješkom koji je Caroline toliko
omilio.
- Neizmjerno - odgovori Caroline, uzvraćajući mu smiješak. Ušla je u dimom
ispunjenu prostoriju i smjesta osjetila kako tu ne pripada. Njezina elegantna
haljina i krznom ukrašen plašt bili su ujakom kontrastu sa sivim i smeđim ruhom
što su ga nosili prisutni.
Prostorija je bila samo dopola puna i Caroline je procijenila da otprilike
petnaestero gostiju bulji u nju. Milford ju je gurkao naprijed dok nisu stigli do
najudaljenijeg kraja rukohvata od šanka. Tada je shvatila što je namjeravao.
Propustio ju je u kut kako bi joj leđa bila zaštićena, a zatim stao ispred nje.
Vlasnik te zloglasne krčme napokon je završio s pohotnim zurenjem i upitao
ih što će naručiti. Milford je čovjeku rekao da će za sada biti dostatna dva vinjaka,
i s obzirom na to da je tako vesela raspoloženja, želio je sve počastiti pićem.
Tišina prije Milfordove izjave da će sve počastiti pićem bila je uznemirujuća.
Odjeknuo je uzvik odobravanja; povici za pivom i viskijem odzvanjali su oko
Caroline.
- To je bio pametan potez, Milforde - pohvali ga Caroline. - Potencijalne
neprijatelje pretvorio si u prijatelje u samo nekoliko minuta. Treba ti čestitati. -
Caroline je bila primorana komplimentirati Milfordovu ramenu s obzirom na to
da se nije želio okrenuti i pogledati ju. Spremio je pištolj, ali stav mu je odavao
da je i dalje vrlo pripravan za borbu.
- Gotovo pa mi je žao zbog toga - prizna Milford, smijuljeći se. - Bože, već
godinama nisam sudjelovao u poštenoj tučnjavi.
Caroline se nasmiješila, no smiješak je nestao kada se vrata krčme snažno
otvoriše i četiri muškarca zlokobna izgleda upadoše unutra. - Možda ti se želja i
ispuni - prošapće Caroline, promatrajući muškarce koji su piljili u nju.
Zavladala je tišina kada je jedan od muškaraca, visok čovjek golema trbuha
koji je izgledao kao da se desetljećima nije okupao, polako krenuo prema njima.
- Daj da vidimo tu slatkicu koju skrivaš - zatraži muškarac. Čim je to izrekao,
posegnuo je rukom da odgurne Milforda u stranu, ali Milford se pokazao
nepomičnim.
- Ostani tu - reče joj Milford, uzdahnuvši rezignirano. I onda se našao u vrevi
borbe. Milfordova se šaka spojila s čeljusti odvratnoga muškarca i on odleti
unatrag. Njegovi su prijatelji smjesta uletjeli u borbu.
Caroline je zgroženo promatrala, izbjegavajući leteće staklo i tijela. Izgledi su
bili strahovito nepovoljni i bojala se da će Milforda ozljediti.
Vlasnik krčme odlučio je ugrabiti priliku i posegnuo je za Caroline. Povukao
ju je za kosu, pokušavajući ju odvući iza ruba šanka prema sebi. Kriknula je i

113
odmah poželjela da nije jer je njezin je glas prekinuo Milforda. Okrenuo se
prema njoj, što ga je učinilo prilično ranjivim.
- Gledaj što radiš! - uzviknula je Caroline, uzimajući punu bocu viskija sa
šanka, i tresnula vlasnika krčme. Odvratno stvorenje srušilo se uz jak udarac, i
Caroline je žurno pošla iza šanka. Shvatila je da Milford treba malo pomoći pa
poče bacati boce na ljude koji su ga pokušavali nadjačati.
Nije ciljala pretjerano točno pa je jedan muškarac došao skroz do šanka i na
pola puta do nje prije nego što ga je uspjela pogoditi dovoljno snažno da ga
zaustavi. Srušio se glasno zastenjavši i ovjesio se o rukohvat.
Nekoliko se gostiju pridružilo borbi i Caroline: više nije bila sigurna tko je na
čijoj strani. Nestalo je boca na polici iza nje pa je morala potražiti još streljiva.
Gurnula je škrinju s novcem s puta i pronašla novi arsenal. Vlasnik je zacijelo već
u prošlosti imao problema jer ondje je bilo nekoliko dugih, zakrivljenih noževa,
dva napunjena pištolja i palica koja je bila preteška da ju podigne, a kamoli njome
zamahne.
Caroline je izabrala pištolje. Jedan od njih stavila je na šank, a drugi uzela u
ruku. Izgledi su se upravo promijenili u Milfordovu korist, ocijenila je, premda,
sudeći prema tome da se namjerio na trojicu odjednom, Caroline nije vjerovala da
on to shvaća.
Carolineinu pozornost privukao je odbljesak čelika. Muškarac koji je stajao u
krajnjem kutu podignuo je ruku i spremao se baciti nož Milfordu u leđa. Caroline
smjesta zapuca. Nož pade, a muškarac šokirano vrisnu.
Borba je naglo prekinuta i svi se, uključujući Milforda, okrenuše prema
muškarcu koji se držao za ruku.
A zatim su se svi okrenuli prema Caroline, i zurili u nju. Caroline pomisli
kako bi trebala ponuditi nekakvo objašnjenje. - Noževi nisu dopušteni u ovoj
tučnjavi - obznani afektiranim, dostojanstvenim tonom. Namjera joj je bila jasna.
Podignula je drugi pištolj i pogledala Milforda. - Pa? - upita ga nakon što je
nastavio tupo gledati u nju. - Hoćeš li nastaviti ili ćemo otići?
Milford progunđa, zgrabi dvojicu muškaraca za vrat i tresnu im glave jednu o
drugu. Obojica su pala, no uto treći pohrli naprijed. Cijelo to vrijeme Caroline je
strpljivo čekala da sve završi.
Dogodilo se prije nego što je očekivala. Vrata krčme zalupiše o zid te se
istrgnuše sa šarka. Zvuk možda i nije dovoljno omeo tučnjavu u tijeku, ali rika
čovjeka na ulazu svakako jest.
Bradford je izgledao spremno da ubije. Caroline je bila zahvalna na tome što
je on na njihovoj strani. - Bome se nisi žurio! - uzviknu Milford između udaraca.
Bradford je pronašao Caroline. Nasmiješila mu se, dajući mu do znanja da je
dobro, a njemu je na licu namjesto bijesa osvanula ležerna zainteresiranost.
Caroline ga je gledala kako polagano skida kaputić, pažljivo ga savija i odlaže na

114
naslon drvenoga stolca. Zaista se nije žurio! Milford ga je ponovno zazvao i
Bradford je najzad preuzeo borbu.
Brzinski je to riješio i Caroline je, premda je bila uočila njegovu snagu, sada
njome bila zapanjena. Nije izgledao kao da mu je imalo naporno, pa i dok je
podizao muškarca dvaput težeg od sebe te ga zavitlao kroz vrata. Uslijedio je još
jedan i još jedan, dok pločnik nije bio prekriven tjelesima koja stenju. Bradford je
posljednjega maknuo s Milforda i brzim udarcem nogom odaslao kroz vrata.
I dalje je izgledao besprijekorno, iako mu je kosa bila malo razbarušena.
Milford je, pak, izgledao grozno. Kaputić mu je bio razderan, a hlače prljave.
Gledala je kako razgibava ruke i namješta kravatu.
- Kuća časti pićem. - Carolineina izjava obojicu je okrenula prema njoj. - To
jest, ako uspijem naći bocu.
- Vjerujem, draga moja, da si ih sve pobacala - prokomentira Milford.
- Trebao siju štititi - promrmlja Bradford gnjevno. - Caroline, izađi odande.
Fijaker nas čeka.
Caroline je kimnula i oprezno hodala preko tijela koja su joj bila na putu.
Bradford joj je prišao kako bi vidio što se Caroline prepriječilo na putu i
odmahnuo glavom. - Neću ni pitati - prokomentira Milfordu, koji mu je stajao
bočno.
- Tako bi bilo i najbolje - uzvrati mu Caroline. - Prema tebi bih sada trebala
padati u nesvijest ili plakati, zar ne? Milforde? Istraživanje sirotinjskih četvrti
uistinu obećava - nastavi. - A tučnjave su svakako uzbudljive. Zašto si odustao od
njih?
Milford se nasmijao, a Bradford namrštio. Primio je Caroline za ruku i
povukao ju kroz vrata.
U unajmljenom je vozilu bilo skučeno i Caroline je bila primorana sjediti
Bradfordu u krilu. Mrštio se, i Caroline je mislila da uopće ne sluša razgovor.
Znala je da nije ljutit na nju jer joj je nesvjesno milovao obraz dok je gledao
kroz prozor.
Kada se kočija zaustavila ispred njezina doma, Caroline se nasmiješila
Milfordu i rekla: - Večer je bila krasna, milorde! Prvo opera, a zatim tučnjava! A
nijedno od toga nisam prethodno iskusila.
Bradford je izašao iz fijakera i čekao da pomogne Caroline. Milford ju je
zadržavao, uzevši joj ruku i poljubivši joj nadlanicu. - Do naše sljedeće
pustolovine, lady Caroline. - Oči su mu vragolasto sjajile i Caroline se nasmijala
u znak odobravanja.
- Više neće biti pustolovina - izjavi Bradford odrješitim tonom.
Caroline mu je dopustila da joj pomogne pa ga krotko slijedila do vrata.
- Bradforde, zar si uistinu ljut na mene? - upita ga šaptom.

115
 - Neću dopustiti da budeš u opasnosti - odgovori joj Bradford. Primio ju je za
ramena i privukao u zagrljaj. - Ne želim da ti se nešto dogodi. - Sagnuo se i
poljubio ju u obraz.
Deighton je otvorio vrata i Caroline je nevoljko ušla. Bila je razočarana time
što ju Bradford nije slijedio.
Njihov će razgovor morati čekati do sutra, pomislila je. Tada će morati
priznati da ju voli. I sve će biti predivno.

116
 DEVETO POGLAVLJE

etko je petljao po kotaču - reče bradford milfordu čim su krenuli. - I trebao

N se odvojiti.
- Ponovno stječeš neprijatelje, Brade? - upita ga Milford. Više se nije smiješio.
Caroline je bila sigurna u svome domu i mogao je pokazati svoju zabrinutost i
gnjev. - Mogli smo umrijeti.
- Tko god da se namjerio na mene, ne zamara se sitnicama - prokomentira
Bradford. - Caroline je nevina u svemu tome i neću ju izlagati dodatnoj opasnosti.
- Što planiraš učiniti? - upita ga Milford. Njegov je mrki, usredotočeni pogled
bio istovjetan Bradfordovu.
- Saznat ću tko stoji iza ovoga i obračunati se s njima - predvidio je Bradford.
- Ali dok ne nađem odgovore, neću se viđati s Caroline. Što se svih tiče, mi više
nemamo veze jedno s drugim.
- Pa objasnit ćeš joj, zar ne? - upita ga Milford. Slagao se s Bradfordom oko
toga da mora izbjegavati Carolineino društvo dok opasnost ne prođe. Ali mislio
je i na Carolineine osjećaje i kako će na nju utjecati ta razdvojenost.
- Neću. Najbolje će biti da i ona vjeruje da sam izgubio zanimanje za nju. U
protivnom, neće biti pretjerano uvjerljiva. Iznimno je važno da svi povjeruju,
inače bi ju mogli iskoristiti kako bi utjecali na mene.
- A Braxton? Hoćeš li razgovarati s njim?
Bradford je odmahnuo glavom. - Ne, mogao bi pokleknuti i povjeriti se
Caroline.
- Gdje da počnemo? - upita ga Milford. - Čim prije nađemo čovjeka, tim bolje.
Što misliš, s Harryjem?
Bradford je kimnuo. - I porazgovarat ću s prijateljima u Ministarstvu obrane.
- Kada ovo završi, pred tobom će biti novi rat - proglasi Milford.
Obojica u isti trenutak zaustiše njezino ime.

Sljedeća su dva tjedna za Caroline bila nepodnošljiva. Isprva je jednostavno

odbijala povjerovati da ju je Bradford napustio. Iskoristila je svaki izgovor, svaki
zamislivi argument, sve do noći kada mu je došla licem u lice kod Almacka, a
Bradford je gledao kroz nju, kao da ne postoji. Tada je morala prihvatiti istinu.
Bilo je svršeno.

117
 Charity se doimala uzrujanijom od Caroline. Vikala je i bjesnjela o tome kako
Bradforda treba bičevati. I nenamjerno je svojoj rođakinji prouzročila dodatnu bol
ispričavši joj sve tračeve o Bradfordovim zloglasnim aktivnostima. Vojvoda od
Bradforda ponovno je bio na tržištu: navodno je odveo u krevet većinu žena u
Londonu. Viđali su ga svake večeri, i to s drugom ženom pod rukom. Vratio se
starim navadama, prekomjernom kockanju i piću. Svi su vjerovali, kao i Charity,
da se Bradford zabavlja kao nikada u životu.
Nakon susreta s Bradfordom kod Almackovih, Caroline je odbijala sve daljnje
pozive. Iz večeri u večer ostajala je kod kuće. Napisala je dugačko pismo
Caimenu, dajući srcu oduška, no nakon što ga je Deighton poslao, požalila je
što je tako postupila. Pismo će samo zabrinuti njezina rođaka, a nikako joj nije
mogao pomoći.
Grof od Braxtona nije imao pojma o tome pod kakvim je Caroline pritiskom.
Uvijek ga je dočekivala sa smiješkom i njemu je djelovala savršeno zadovoljno.
Prihvatio je njezinu izliku da je umorna od neprestanih zabava i da želi ostati
doma kako bi se usredotočila na planiranje Charityna vjenčanja.
Caroline je ustrajala na obmani zbog očeva duševnog mira. Shvatila je da je
njezin odnos s grofom u najmanju ruku površan, ali samo ga je željela sačuvati od
toga da se brine za nju. Cesto ju je pitao za Bradforda i Caroline bi mu svaki put
rekla da je njihovu odnosu došao kraj.
U ponedjeljak ujutro pristiglo je pismo iz Bostona. Bilo je prepuno posljednjih
novosti i protkano mnoštvom pitanja o Charitynim i Carolineinim aktivnostima.
Stric Henry dao je dopuštenje za udaju svoje kćeri i pridodao zahtjev za
Benjaminovim što skorijim povratkom u Boston. Bile su im prijeko potrebne
njegove smjernice oko konja koje su nedavno kupili i sedmero ždrebadi koja su
se proljetos oždrijebila.
Benjamin se silno želio vratiti. Caroline mu je to vidjela u očima. - Nedostaje
ti dom, zar ne? - zadirkivala ga je.
- Ne znam kako ćemo se snaći bez tebe - reče Carolinein otac. - Ponovno
ćemo skapavati od gladi - pridoda. Zatim ih je ostavio nasamo kako bi se pobrinuo
za organiziranje putovanja.
Ni Caroline nije znala kako će se snaći bez Benjamina, iako je tu brigu
zadržala za sebe.
- Svašta smo prošli zajedno, zar ne? - upitaju Benjamin.
Nasmiješila mu se i rekla: - Zaista jesmo. - Nije mogla a da ga ne zagrli. -
Nikada te neću zaboraviti, prijatelju. Uvijek si bio tu kad sam te trebala.
Sljedećega ponedjeljka Caroline ga je otpratila do luke. Grof je Benjamina
opskrbio krasnom garderobom, i tomu pridodao zimski ogrtač.
- Sjećaš li se kad si me pronašla u štaglju? - upita ju Benjamin pri oproštaju.
- Čini se kao da je prošlo stotinu godina - odgovori Caroline.

118
 - Sada si sama, dijete moje. Ostat ću ako me zatražiš - doda on. - Dugujem ti
život.
- I ja tebi svoj - otpovrnu Caroline. - Budućnost ti je u Bostonu, Benjamine.
Ne brini se za mene.
- Ako me ikad ustrebaš... - započe Benjamin.
- Znam - prekinu ga Caroline. - Bit ću dobro, zaista.
Nije bila dobro, naravno, i plakala je cijelim putem kući.
Bilo je teško ne samosažalijevati se. Caroline je dala sve od sebe da ostane
vesela raspoloženja. Prvi snijeg prekrio je London i Bradford se i dalje nije
javljao.
Prihvatila je poziv Thomasa Ivesa i bila mu pratnja na banketu lady Tillman.
Večer je bila dosadna, ali odlaskom je usrećila svojega oca.
Sljedećeg je dana posjetila ujaka Mila. Franklin još nije bio stigao, a ona i
markiz ugodno su razgovarali. Načuo je da je Benjamin otputovao u Boston i
zamolio ju da mu objasni njihov odnos.
- Jedno sam ga jutro pronašla u štaglju - reče Caroline. - Bio je odbjegli rob i
prešao je cijeli put čak iz Virginija. - Caroline nije odala dodatnih pojedinosti i
ujak ju je morao poticati da mu ispriča još.
- Tvoj je otac rekao da je Benjamin postao tvojim zaštitnikom. Je li Boston
doista tako divlji i neciviliziran kraj?
Caroline se nasmijala. - Vjerujem da opisujete mene, ne Boston. Neprestance
sam bila u nevoljama i Benjamin je uvijek bio ondje, brinuo se za moju sigurnost.
Više puta mi je spasio život.
Ujak Milo je zahihotao. - Tako slična svojoj majci - prokomentira. - No što
će biti s Benjaminom? Mogu li ga odvesti natrag na jug? Ne postoje li ljudi koji
za novac tragaju za bjeguncima?
Caroline se namrgodila. - Istina je, postoje ljudi koji zarađuju lovom na
robove, ali Benjamin je sada slobodan čovjek. Tata, odnosno stric Henry, poslao
je Caimena da ga otkupi.
Tada je stigao Franklin i odmah spomenuo Bradfordovo ime. Caroline je
umirila izraz lica i obavijestila ujaka da se više ne viđa s vojvodom. Taj je odnos
došao svom kraju.
- Razmišljaš li onda o tome da se vratiš u Boston? - upita je Franklin.
Caroline je bila blago iznenađena tim pitanjem, pitajući se kako li je samo
došao do takva zaključka. Ujak Milo se razbjesnio zbog bratove primjedbe.
Nikada ga nije vidjela tako uznemirenog! Trebalo joj je gotovo cijeli sat da ga
uvjeri kako nema nikakvu namjeru napuštati Englesku pa ga je naposljetku
uspjela umiriti.

119
 Franklin je tada objasnio da je čuo glasine da se vraća natrag u Boston i da se
Carolinein otac odlučio oženiti Tillmanicom. Prema tračevima, grof će sa svojom
novom nevjestom obići cijelu Europu i potom se s njom skrasiti na ladanju.
Caroline je upravo provela podosta vremena smirujući ujaka Mila pa je
Franklinov novi izazov razbjesni. Rekla mu je da su njegove opaske smiješne.
Budući da situacija u Francuskoj ponovno eskalira, njezin otac ne bi napuštao
Englesku. - Moj otac ne ide nikamo.
- Pa, ako ode nekamo, uselit ćeš se k meni - objavi ujak Milo. Ljutito je zurio
u brata, očigledno očekujući nekakvu raspravu.
- Izvrsna ideja - uzvrati Franklin. Tada su promijenili temu.
Kada se Caroline vratila kući, pronašla je pismo naslovljeno na nju. Uzela ga
je sa stola u hodniku i otišla u salon. Bila je zahvalna na tome što je sama, jer
nakon što je pročitala njegov užasan sadržaj, zgroženo je uzdahnula. Prvi
paragraf bio je prepun ogavnih komentara punih mržnje o njezinu karakteru
općenito. Sljedeći je paragraf bio precizniji. Pad s Claymereovih stuba nije ju
trebao ubiti, samo preplašiti. Kao ni nesreća s kočijom. No umrijet će, obećao je
autor, sve u svoje vrijeme. Sustići će ju sudbina, a osveta će biti smrtonosna!
Pismo je završilo s nekoliko zastrašujućih opisa točnog načina na koji će ju ubiti.
Caroline nije znala što učiniti. Pismo je vratila u omotnicu i skrila ga u svoj
ormar. Svim je srcem željela da Benjamin nije otišao! A tada se pribrala i zatražila
Deightona opis osobe koja je dostavila pismo.
Deighton o pismu nije znao ništa, kao ni ostatak osoblja. Caroline je prešutjela
svoju bojazan i razloge, rekavši samo da je pismo pronašla na stolu u hodniku i
pitala se tko ga je poslao. Objasnila je da pismo nije bilo potpisano.
Deighton je bio uzrujan zbog kršenja pravila ponašanja. Njegova je dužnost
bila da otvori vrata, a netko se usudio zaci u njegov teritorij! Ustrajao je u tome
da su vrata uvijek zaključana i smatrao je da ih je bez njegova dopuštenja otvorila
jedna od sobarica. A odgovorna sada nije željela priznati!
Caroline je prepustila Deightona njegovu lupetanju i pošla natrag gore. -
Kladim se da je Marie primila pismo i sad se previše boji priznati. Uvijek luta po
kući - progunđa Mary Margaret. - Nije pošteno radila ni dana u životu. Hrana
je ponovno grozna, sada kada je Benjamin otišao. Glupa žena ništa nije naučila!
Mislim da bi ju Deighton trebao otpustiti.
- Ne budi tako stroga - opomenu je Caroline. Razmišljala je o Marieinoj
obitelji, Tobyju i Kirbyju, i znala je da se kuharica trudila najviše što je mogla. -
Pokaži malo više strpljenja, Mary Margaret. Marie treba ovaj posao. Uskoro ću
ponovno porazgovarati s njom - obeća joj kada je izgledalo da će njezina sobarica
ponovno prigovoriti.
Caroline je postala ogorčena beznačajnim problemima kojima se morala
baviti. Netko ju je želio ubiti i nije imala nikakva pojma zašto, kao da je dnevna
rutina vođenja kućanstva ipak postala važnija od toga.

120
 Odlučila je da ocu još neće reći za pismo. Kada bi znao u kakvoj je opasnosti,
možda bi ju odmah ponovno poslao u Boston. I koliko god joj je ta primisao imala
određenu privlačnost, Caroline je uvidjela da bi to bilo bježanje. Također bi
značilo da napušta Bradforda, da ga nikada više neće vidjeti. To nije bilo važno,
reče za se, jer Bradford joj je jasno dao do znanja da više ne želi imati ništa s
njom.
Ni s kim nije mogla razgovarati. Nije dolazilo u obzir da kaže Charity jer ona
bi rekla bilo komu tko je voljan slušati. A i sama bi bila prestrašena, kao i
Carolinein otac. To je mogla zaključiti po njegovim izjavama o tome zašto ju je
poslao svom bratu prije četrnaest godina. Bio je rekao da želi da bude na
sigurnom, a Caroline je zbog toga pretpostavila da je nekako postala pijunom u
političkoj igri u koju je njezin otac bio upleten. Bradford joj je rekao da su grofa
tada smatrali radikalom i Caroline je naslutila da se nekako našla usred toga. Bio
je to jedini zaključak koji joj je imao smisla.
Dugih je tjedan dana držala sve to za sebe. San joj nije dolazio na oči i povukla
se u sebe.
Odbila je mnoštvo poziva i skakala bi i na najmanji zvuk. Kuću je napuštala
samo kada je odlazila u uobičajeni posjet ujaku Milu.
Grof je ispitivao Caroline o njezinu čudnom ponašanju i u njezino je ime
prihvatio Milfordov poziv u kazalište. Prepirao se sa svojom tvrdoglavom kćeri
dok najzad nije pristala poći.
Caroline je bila odlučna u tome da izdrži večer kako bi usrećila svojega oca.
Bila je i sretna i tužna što će vidjeti Milforda. Bio joj je drag i uživala je u njegovu
smislu za humor, no svaki put kada bi pomislila na njega, sjetila bi se Bradforda.
Pomno se odjenula u večernju haljinu boje metvice. Mary Margaret joj je
uvila kosu i tu tešku konstrukciju ispreplela vrpcom. Caroline je bila razdražljiva
zbog nedostatka sna, a ukosnice su ju štipale i ubadale dok joj nije došlo da
zavrišti.
- Mary Margaret, imamo više od jednoga sata dok Milford ne dođe. Idi po
svoje škare - reče Caroline glasom koji nije poticao na raspravu. - Vidjela sam
kako si podrezala Charitynu kosu i želim da skratiš i moju. Sada.
Caroline je s mukom nastojala skinuti haljinu, istodobno govoreći i čupajući
ukosnice iz kose. - Požuri se, Mary Margaret. Odlučila sam. Dozlogrdilo mi je da
naokolo vučem ovakav teret.
Mary Margaret se primila za skute i istrčala iz prostorije. Caroline je
ignorirala djevojčino gunđanje i dobro se ogledala u zrcalu. Uspravila se i zurila
u sebe. - Dovoljno si dugo bila jadna, Caroline Richmond.
Charity je ušla i čula Caroline kako razgovara sama sa sobom. - Što to radiš?
- upita je.
- Od ovoga trenutka preuzimam inicijativu - obznani Caroline. - Sjećaš li se
kako si mi rekla da ja ne sjedim kao kvočka?

121
 Charity je kimnula i široko se nasmiješila. - Dakle, borit ćeš se za Bradforda?
Caroline je odmahnula glavom. - Neću. Ali donijela sam odluku o nekoliko
drugih stvari - izmotavala se Caroline. - Sve ću ti objasniti sljedeći tjedan - obeća
joj. - Morat ćeš imati povjerenja u to da nisam poludjela.
Charity je kimnula iako je djelovala zbunjeno. Mary Margaret je banula u
sobu dok je Caroline gurala Charity van. - Mary Margaret i ja imamo posla.
Spustit ću se uskoro.
Sobarica je kategorički odbijala odrezati više od nekoliko centimetara
Carolineine kose, i ustrajala je u tome dok joj Caroline nije uzela škare i sama
počela kratiti kosu.
Sobarica je zasoptala i brzo se uživjela u priču. Kada je završila, glupavo se
nasmiješila i priznala da Caroline izgleda uistinu spektakularno. Više nije bilo
teških, golemih pramenova, zamijenile su ih mekane, uvijene kovrče koje su
završavale odmah ispod ušiju. Kada je Caroline pomaknula glavu, osjetila se
toliko slobodnom da se nasmijala.
- Pa, osjećaj je prekrasan - kaza Caroline sobarici.
- I izgledate prekrasno - reče Mary Margaret.
- Oči su vam dvostruko veće i izgledate veoma ženstveno, miledi - nastavi
ona. - Svi će poludjeti kad vas vide.
Caroline se zbog šišanja osjećala bolje. - Ako sada uspijem izdržati večer,
mislim da ću moći sve nadvladati.
Mary Margaret se namrgodila zbog komentara, no Caroline joj nije objasnila
do kraja. Milford je uranio pa je neko vrijeme morao čekati dok se Caroline
ponovno odjenula i vratila si malo boje u obraze.
Milford je stajao nasred ulaza i gledao Caroline kako silazi niz stube.
Smještaje primijetio njezinu kosu i više joj puta komplimentirao izgled. Mislio je
da izgleda ljepše nego ikada, ali je također primijetio i njezin umor. Bilo je očito
da ne spava dobro.
Kada su se smjestili u njegovu kočiju i krenuli prema kazalištu Drury Lane,
nasmiješio joj se. - Zaista se dugo ne vidjesmo, zar ne, dušice?
- Dušice? Nikada me nisi tako zvao - odgovori Caroline.
Milford je slegnuo ramenima. - I, kako se držiš? - upita ju. Pogled mu je bio
pun suosjećanja, no Caroline se sva narogušila. Ljutilo ju je i samo razmišljanje o
tome. - Nitko nije umro, Milforde. Ne moraš izgledati tako napeto. I držim se
sasvim dobro.
- Ni Bradford ne spava mnogo - prokomentira Milford.
- Ne spominji mi njegovo ime! - zapovijedi mu Caroline. Shvatila je da viče
i smjesta se stišala. - Obećaj mi to, Milforde, inače ću izaći iz ove kočije i pješke
poći kući.

122
 - Obećavam - žustro joj odgovori. - Neću reći više ni riječi o... znaš već o
kome. Samo sam mislio da bi trebala biti svjesna određenih...
- Milforde! - Carolinein glas je drhtao. - Ne želim ništa više znati o njemu.
Svršeno je. No - reče ona umorno uzdahnuvši - reci mi što si radio u zadnje
vrijeme. Jesi li se opet tukao?
Bilo je naporno pričati samo o lakim temama. Carolineini živci naprezali su
se gotovo do točke pucanja, i do stanke je već bila iscrpljena od pokušaja da
izgleda sretno. Predstava je u najboljem slučaju bila osrednja i između činova se
u predvorju stvarala poprilična gužva.
Caroline se jedno vrijeme smiješila, a onda je počela osjećati kao da joj je lice
zrcalo koje će se uskoro razbiti na tisuće komadića. Učinilo joj se da je ugledala
Bradforda na suprotnoj strani predvorja i srce joj je reagiralo zatreperivši. Čovjek
se okrenuo, ali to uopće nije bio Bradford. Unatoč tomu, Carolineino je srce
nastavilo lupati luđačkim ritmom i postalo joj je sve teže ostati smirenom.
Ona i Milford stajali su usred gomile ljudi i Caroline je tada shvatila koliko je
naivno bilo samo tako se pojaviti u javnosti. Bila je laka meta. Ponovno se
prisjetila užasnoga pisma i zadrhtala. U tom je trenutku netko slučajno
gurnuo Caroline i ona se zavrtjela, potpuno užasnuta pogleda. Brzo je promijenila
izraz lica i nasmiješila se.
Nije bila dovoljno brza. Milford je primijetio promjenu u njezinu izrazu lica i
očito je bio začuđen time kako se ponaša. - Što ti je? - upita on povukavši ju na
stranu.
Caroline je leđima bila okrenuta zidu i bila je vidljivo prestrašena. Odmahnula
je glavom, priznajući si da više ni trena ne može izdržati gužvu i buku. - Nije
sigurno - prošapće. - Mislim da sada želim ići kući.
Milford je skrio zabrinutost. Caroline je postala blijeda i izgledala je kao da
će se onesvijestiti. Pričekao je dok se nisu smjestili u kočiju i putovali prema kući
njezina oca prije nego što je ponovno načeo temu. Caroline je sjedila
njemu sučelice, ruku sklopljenih u krilu.
- Caroline? Reci mi na što si mislila kada si rekla da nije sigurno.
- Ma nije to bilo ništa - odgovori Caroline. Gledala je kroz prozor, skrivajući
izraz lica. - Planiraš li ići na Stantonovo događanje sljedeći tjedan? - upita ga,
nadajući se da će promijeniti temu.
Trik joj nije upalio. Milford ju je primio za ruke i nježno ih stisnuo. - Pogledaj
me, Caroline.
Bila je primorana poslušati jer ju Milford nije prestajao povlačiti za ruke. -
Zašto nije bilo sigurno?
Nije namjeravao odustati. Caroline je uzdahnula i klonula ramenima. - Netko
me pokušava ubiti - prošapće.

123
 Milford je razjapio usta i uistinu ostao bez riječi. Pustio je njezine ruke i
naslonio se. - Ispričaj mi - zapovjedi joj naposljetku. Zvučao je nepopustljivo
poput Bradforda kada je izdavao zapovijedi.
- Samo ako mi daš svoju riječ da ćeš biti diskretan - inzistirala je Caroline.
Milford je kimnuo i Caroline nastavi: - Nisam pala niz stube kod
Claymereovih. Netko me gurnuo. I nesreća s kočijom uopće nije bila nesreća.
Milford je izgledao toliko zapanjeno da se Caroline požurila uvjeriti ga kako
nije poludjela. - Prošli tjedan je stiglo pismo, i bilo je grozno, Milforde! Netko me
mrzi i zakleo se da će me ubiti. Ne razumijem tko ni zašto - završi ona.
Milford je uskliknuo. U glavi su mu se rojile misli i pitanja. - Imaš li još
pismo? Komu si sve rekla za ovo? - Nije pričekao da Caroline odgovori ni na
jedno pitanje, već je postavio novo. - Što tvoj otac misli o tome? I zašto ti je, za
ime Božje, dopustio da izađeš?
Postajao je sve gnjevniji. Caroline je odlučila odgovoriti na posljednje pitanje.
- Moj otac nije svjestan prijetnje.
Milford ju je pogledao u nevjerici i Caroline se požurila objasniti. - Vjerujem
da me je poslao od kuće prije četrnaest godina zato što se bojao. Neću dopustiti
da se to ponovno dogodi, Milforde. Njegove posljednje godine bit će mirne
i sretne. To je njegovo pravo!
- Ne mogu vjerovati - progunđa Milford. - Netko te pokušava ubiti, a ti mi
govoriš kako nećeš dopustiti da ti se otac uzruja! Bože, Caroline, sada bi trebala
razmišljati o sebi.
- Molim te, Milforde, smiri se - reče Caroline. - Odlučila sam koje ću
konkretne korake poduzeti i ne moraš se brinuti za mene. Zaista sam sposobna
brinuti se sama za sebe.
- Kakve konkretne korake? - upita Milford pomalo odsutno. Nestrpljivo ju je
želio dovesti kući kako bi mogao pronaći Bradforda i reći mu što je doznao.
Potpuno je zanemario obećanje da će čuvati Carolineinu tajnu. Dragi Bože!
A obojica su vjerovali da je Bradford bio meta napada! Milford je neprestance u
čudu odmahivao glavom i postajao sve ljućim. Shvatio je koliko je Caroline sama
i nezaštićena i znao je da će Bradforda istina potpuno šokirati. Njega svakako jest!
- Pa, mislila sam unajmiti istražitelje. - Caroline započe izlagati svoj plan. Od
samog izgovaranja riječi već se osjećala kao da više kontrolira situaciju. - Odmah
ujutro odaslat ću zahtjeve za hitnim sastancima. A zatim sam mislila kako
bih mogla...
- Ne govori mi više ništa - prekinu je Milford. Glavom su mu sijevale
mogućnosti i želio je trenutak tišine kako bi ih razvrstao.
Caroline je izgledala pokunjeno zbog njegove primjedbe. Shvatila je da ga
opterećuje svojim problemima i da na to nema nikakvo pravo. - Razumijem - reče
mu. - Ne krivim te, Milforde. Što manje znaš, to bolje za tebe. Žao mi je što se

124
zbog mene mrštiš, i doista vjerujem da bi bilo najbolje da me se kloniš dok
opasnost ne prođe.
Milford je iskolačio oči i umalo se nasmijao. - A zašto to misliš?
- Pa - otpovrnu Caroline - postoji mogućnost da te ozlijede. Zašto me tako
gledaš?
- Nisam siguran, no mislim da si me upravo uvrijedila - izjavi Milford.
Nije izgledao uzrujano zbog toga i smiješio se. - Ah, napokon kod kuće. Javit
ću ti se sutra, Caroline.
. - Zašto? - upita Caroline. - Upravo sam ti objasnila da želim da me se kloniš.
Milford je zakolutao očima, otpratio Caroline u kuću i otišao.
Trebalo mu je više od jednoga sata da pronađe Bradforda. Milford se jedva
suzdržavao kada je banuo u kockarnicu i spazio svojega prijatelja kako sjedi za
jednim od stolova s povećom količinom novca ispred sebe. Bradford je
izgledao kao da mu dosađuju i igra i muškarci oko njega.
Milford se zaputio do stola i sagnuo se kako bi izrekao nekoliko riječi koje
nitko osim Bradforda nije mogao čuti. Nestao je Bradfordov nezainteresiran izraz
lica. Na opće iznenađenje svih, ustao je tako silovito da je prevrnuo i svoj stolac i
stol, a zatim, bez ijedne riječi objašnjenja ili zastajanja da uzme svoje dobitke,
pošao je za Milfordom kroz vrata.
Slušao je kako Milford prepričava Carolineinu priču i zatim objavio kako će
ju posjetiti. - Prošla je ponoć, Brade. Morat ćeš čekati do sutra - uvjeravao ga je
Milford.
Bradford je odmahnuo glavom. - Sada - odlučno će on. - Ostavi me kod
Caroline i pođi kući.
Milford je znao kada daljnja rasprava više nema smisla. Pristao je i obećao da
će kočiju poslati natrag da Bradforda odveze kući.
Deighton je otvorio vrata nakon Bradfordova uporna lupanja. - Lijepo vas je
ponovno vidjeti, Vaša Milosti - reče batler uz službeni naklon.
- Recite Caroline da želim razgovarati s njom - odvrati mu Bradford.
Deighton je otvorio usta, spreman negodovati na račun toga što lady Caroline
već vjerojatno čvrsto spava, ali se predomislio zbog vojvodina izraza lica.
Deighton je kimnuo i brzo krenuo uz stube.
Caroline je bila u krevetu, ali i dalje sasvim budna. Kada joj je Deighton
najavio tko ju čeka u prizemlju, Caroline je odmah pogodila zašto. Milford! Očito
je otišao ravno Bradfordu i odao tajnu koju mu je otkrila. - Molim da obavijestite
njegovu Milost da ga ne želim vidjeti - Caroline reče Deightonu. - Deightone? -
zazva za njim nakon što je pošao niz hodnik. - Je li otac stigao kući?
- Da - odgovori Deighton. - Pošao je spavati prije jednoga sata. Želite li da ga
probudim?

125
 - Zaboga, ne - reče Caroline. - Deightone, bez obzira na to što se dogodi, oca
se ne smije ometati.
Deighton je kimnuo i nastavio dalje.
Caroline je zatvorila vrata i polako prišla prozoru. Drveni je pod njezinim
bosim stopalima bio hladan na dodir. Znala je da se Deighton neće tako lako moći
riješiti Bradforda, i bila je potpuno uvjerena u to da će prisiliti batlera da ju barem
jedanput pokuša nagovoriti da izađe iz sobe.
Kada je čula kucanje na vratima, Caroline je bila spremna. - Recite mu da
ode, Deightone.
Vrata se otvoriše i Bradford ispuni nastalu prazninu. - Ne idem ja nikamo. -
Stajao je ondje, tako nevjerojatno naočit, i Caroline je osjetila trenutačnu reakciju.
Noge joj su joj zadrhtale i nije mogla doći do daha. Oči su joj se napunile suzama
i samu je sebi tješila kako je to samo zbog iscrpljenosti.
Bradford je netremice gledao u tu ljupku pojavu pred sobom, boreći se sa
željom da zalupi vrata za sobom i uzme ju u naručje.
Caroline se naposljetku vratio glas. - Ne smiješ biti ovdje, Bradforde.
Neprikladno je. - Glas joj je zvučao promuklo.
Bradford se nasmiješio. - Morat ćeš prihvatiti da se ja nikada ne ponašam
prikladno - reče joj. Glas mu je zvučao poput nježna dodira. Caroline je bila
hipnotizirana njime, kao i njegovim pogledom, koji ju je žario cijelim tijelom,
od nožnih prstiju do glave.
Bradford je polagano ušetao u sobu. Zatvorio je vrata i Caroline začu kako su
kliknula. Zaključao ih je u sobu. Carolineino je srce malo poskočilo pa je pokušala
prizvati malo gnjeva i ogorčenja. Nije uspjela ni u jednome pa je samo stajala,
potpuno ukipljena, čekajući Bradfordov sljedeći potez.
- Ovo je ili noćna mora ili si potpuno sišao s uma - prozbori Caroline konačno.
- Otključaj ta vrata i idi, Bradforde.
- Ne još, dušo moja. - Glas mu je bio pun nježnosti. Krenuo je prema njoj, a
Caroline je smjesta koraknula unatrag. Bradford ju je gledao kako grabi ogrtač i
oblači ga.
Bio je ugodno iznenađen time što se nije derala na njega. Loše se ponio prema
njoj i premda su njegove razlozi bili veoma čestiti, Caroline nije mogla toga biti
svjesna. Javno ju je prezreo. Zašto nije bacala stvari na njega?
Caroline je nastavila buljiti u njega. Na tisuće misli prolazilo joj je glavom,
no nije mogla uhvatiti nijednu od njih. Prvi put u svom životu bila je potpuno
osupnuta.
Bradford se zaustavio točno ispred Caroline. Pružio je ruku i nježno ju
pomilovao po obrazu.
- Nemoj. - Bio je to bolan šapat. Bradford je primijetio da mu se ruka zatresla
kada ju je pustio da padne.

126
 Napravila je još jedan korak unatrag dok se Bradford pokušavao domisliti
kako ju natjerati da reagira na njega. - Nedostajala si mi, Caroline.
Caroline nije mogla vjerovati što je upravo čula. Odmahnula je glavom i
rasplakala se. Bradford ju primi i povuče u svoje naručje. - Žao mi je, dušo.
Pobogu, žao mi je - ponavljao je šaptom povrh njezine glave. Rukama ju nije
mogao prestati dodirivati, milovati, maziti i pritiskati uz sebe. Caroline je i dalje
plakala, prihvaćajući utjehu koju joj je pružao.
Bradford joj podignu bradu i svojim joj rupčićem obrisa mokre obraze. - I
menije bilo teško - prizna joj šaptom.
Počeo ju je nježno ljubiti u čelo, potom u nos, a naposljetku u usta. Caroline
se ipak uspjela pribrati i odmaknula se.
- A zašto je tebi bilo teško? - upita ga.
Bradford je uzdahnuo i poželio da ju samo može nastaviti ljubiti namjesto da
objašnjava. Spazio je stolac na ljuljanje i prišao mu, povukavši Caroline sa sobom.
Kada se udobno smjestio, čvrsto držeći Caroline na svom krilu, zadovoljno
se nasmiješio i započeo: - Obećaj mi da me nećeš prekidati dok ne završim.
Caroline je kimnula, a izraz njezina lica bješe ozbiljan. - Mislio sam da me
netko proganja. Kada se kočija prevrnula i kad sam vidio da je netko petljao po
kotaču, shvatio sam da taj tko me želi mrtva, ne mari za to tko će još stradati.
Stoga sam odlučio...
- Zašto si mislio da te netko proganja? - prekinu ga Caroline.
- Obećala si pričekati dok ne završim - podsjeti ju Bradford. - Netko je petljao
po mojoj kočiji i netko je mojega kočijaša udario po glavi. Bio je to logičan
zaključak.
- Bio je to egoističan zaključak - dobaci Caroline.
Bradford je slegnuo ramenima, misleći si kako je vjerojatno u pravu. - Bez
obzira na to, odlučio sam se pretvarati da je svršeno među nama kako bi svatko
mislio da me više ne zanimaš. Tako sam - reče on, povisivši ton nakon što je
primijetio da Caroline otvara usta kako bi prigovorila - mogao biti siguran da te
nitko neće iskoristiti ili ti nauditi.
- Ali zašto mi nisi rekao? - zahtijevala je Caroline. Napokon je pronašla svoj
temperament. I sama ju je pomisao na iznimnu bol, koju joj je priuštio,
razbjesnila.
Bradford je primijetio promjenu koja je snašla Caroline i pripremio se za
njezin gnjev.
- Ne moraš odgovoriti na to - reče Caroline ljutitim šaptom. - Znam zašto.
Zato što mi nisi vjerovao. - Ustade se s njegova krila i stade ispred njega. - Priznaj,
Bradforde!

127
 - Caroline, samo sam te želio zaštititi. Da sam ti se povjerio, onda bi možda
nekomu rekla i našla se usred svega toga. - Bradford je mislio da mu argument
zvuči veoma logično. Njemu je njegov argument bio sasvim razuman.
Caroline se očigledno nije slagala s njim. Ogledavala se po prostoriji i
Bradford pomisli da možda traži neko oružje.
- Nije ti palo na pamet da bih možda tu informaciju zadržala za sebe? -
usprotivi se Caroline.
- Ne - prizna Bradford. - I sve da sam ti vjerovao u vezi s tim, ne bi upalilo.
Osjećaji ti se vide na licu, dušo, i svi bi znali da nisi odbačena žena.
Bradford je posegnuo i pokušao Caroline ponovno privući na krilo. Ona mu
se izmaknula. - Caroline, samo sam želio najbolje za tebe.
- Pogrešno shvaćaš moj gnjev, Bradforde. - Carolinein je glas bio hladan. -
Kada ćeš shvatiti da nisam kao druge žene? I kada ćeš više odlučiti da mi možeš
vjerovati? Dugotrajan se odnos nikako ne može graditi bez povjerenja.
Stajala je pred njim s izrazom gađenja na licu. - Uvijek me stavljaš u isti koš
s damama iz svoje prošlosti. I više mi je toga navrh glave.
- Draga, pa vičeš. - Bradfordov nježni komentar razbjesnio je Caroline. - A
ako probudiš oca i on me pronađe ovdje, zahtijevat će da se smjesta oženim
tobom.
Caroline je zastao dah pa Bradford kimnu. - Dobro - izjavi Bradford. - Nemam
nikakvu namjeru sutra se ženiti. Subota je dovoljno dobra, uzimajući u obzir sve
potrebne pripreme.
Caroline nije mogla skriti zapanjenost. - Zar nisi čuo ni jednu jedinu riječ koju
sam rekla?
- Jesam - odgovori Bradford. - I pretpostavljam da cijelo kućanstvo čuje svaku
tvoju riječ. Sad budi dobra djevojka i daj mi pismo. Krevet je preblizu, a ti si
prevelika kušnja.
- Pobogu, vjerovala sam Milfordu - promrmlja Caroline bijesnim šaptom. -
Trebala sam znati. Ako se naziva tvojim prijateljem, tada nije ništa bolji od tebe.
- Pismo, Caroline - ustrajao je Bradford. Ustao je i protegnuo se, a zatim
krenuo prema njoj. - Daj mi pismo i dopusti mi da odlučim što bi se trebalo učiniti
u vezi s njim.
- Nećeš ti odlučiti ništa - obavijesti ga Caroline. - I neću se udati za tebe ni
ove subote, ni bilo koje druge subote. Ne znaš, ti ni značenje riječi ljubav - ustvrdi.
- Da znaš, vodio bi računa o mojim osjećajima. I imao bi povjerenja u mene.
- Caroline, ako još jedanput kažeš riječ povjerenje, mislim da ću te udaviti.
Pogled u Bradfordovim očima govorio je Caroline da je i više nego sposoban
za to. Uzmaknula je od njega. - Molim te, idi sada. Dovoljno smo si rekli.

128
 - Slažem se - uzvrati joj Bradford. Mrštio se i Caroline je vjerovala da će
uistinu otići. No, on je sjeo na rub kreveta i smireno, metodično skinuo kaputić, a
zatim i čizme. Potom je Caroline morala preispitati svoje zaključke.
- Što to radiš? - Caroline se požuri do kreveta i pokuša ga spriječiti da skine
čarape.
- Moraš otići.
- Dosta mi je razgovora - reče joj Bradford. Baci drugu čizmu i zgrabi
Caroline. Najednom se našla na leđima, a Bradford se nadvijao nad njom. -
Nedostajali su mi naši poljupci, Caroline. - A zatim su njegove usne, čvrsto se
priljubivši uz njezine, nasilu joj otvorile usta. Caroline ga je pokušavala
zaustaviti, a njezina borba postade intenzivnijom kada se bokovima oslonio o
njezine i kada je osjetila njegovu ukrućenost.
Bradford je nastavio harati njezinim ustima, slamajući njezin otpor. Bila je
tako mekana pod njim, tako nevjerojatno dobra. Rukom je milovao njezinu dojku
ispod tanka materijala i zastenjao od čista užitka.
Caroline nije bila sigurna kako se to dogodilo, ali svukao je njezin ogrtač, a
gumbi spavaćice otkopčali su se prije nego što je uspjela smoći dovoljno snage da
pokuša zaustaviti Bradforda.
Odgurnula se od njega bokovima, začula ga kako stenje i shvatila da mu
vjerojatno pruža užitak umjesto da mu nanosi bol. Zarobio je njezine noge svojim
teškim bedrom kako bi ju obuzdao i zatim poljupcima polako počeo stvarati
stazu uz liniju njezina vrata.
Borila se protiv njega rukama, ali Bradforda to nije spriječilo. Usta su mu
nastavljala to slatko mučenje užarenom upornošću. Došao je do njezine dojke i
nije zastao te je cijelu ukrućenu bradavicu uzeo u usta.
Caroline se ponovno odgurnula bokovima, no taje reakcija bila senzualan,
primitivan pokret kojega je jedva bila svjesna. Uzdahnula je u znak predaje i izvila
se prema njemu.
Njegova su usta i dalje ljubila jednu dojku dok je rukom milovao drugu. -
Bradforde! - prošapće Caroline, toliko izgubljena u erotičnim osjetima koja je u
njoj izazivao da je jedva govorila.
Spavaćica joj je sezala do koljena i Bradford ju pogura naviše dok je gladio
osjetljivu kožu. Kada je ruku gurnuo između njezinih nogu, Caroline instinktivno
pokuša spriječiti njegovo nadiranje. Bradford joj svojim koljenom nasilu raširi
noge i utiša njezino protivljenje još jednim strastvenim poljupcem.
Tada su ju pronašli njegovi prsti i Caroline pomisli da će umrijeti od užitka
koji joj nameće. Disanje mu je bilo grubo od požude. - Nikada te neću istjerati iz
krvi, Caroline. Osjećam kako drhtiš, dušo. - Ponovno ju je poljubio dok je prstima
nježno dodirivao tu vlažnu mekoću koja ga je dozivala.
Samo joj je želio pružiti užitak, pokazati joj djelić uzbuđenja i strasti koji će
zajedno iskusiti, i uvidje da mora stati. Gubio je kontrolu.
129
 Bradford je zastenjao i okrenuo se na leđa. Ruke je smjestio iza glave i
nekoliko puta duboko udahnuo i pokušao razmišljati o bilo čemu, samo ne o
toplome tijelu pokraj sebe. - Vjenčat ćemo se ove subote. - Glas mu je zvučao
oštro, ali nije si mogao pomoći. Bio je gnjevan, ali samo na sebe.
Caroline se osjećala kao da je upravo bačena u snježni nanos. Samo je željela
omotati ruke oko Bradforda i zamoliti ga da joj nastavi pružati ljubav.
Znala je da se mora maknuti od iskušenja i brzo je kliznula s kreveta. Noge
su joj drhtale i morala se pridržati za stupove kreveta. - Ne razumijem kako mi
ovo radiš - prizna mu. Glas joj je zvučao slabašno. Bradford ju je motrio,
primijetio zbunjenost u njezinim očima i nasmiješio se.
- Tvoja je strast jednaka mojoj - reče joj. Glas mu je bio nježan i hrapav. - Pa
zar nisi dovoljno vješta da ju kontroliraš ili ju iskoristiš protiv mene?
- Kao tvoje druge žene? - Carolinein glas bio je varljivo smiren. Bradforda to
nije zavaralo, vidio je plamen u njezinim očima. Ponovno je razmišljala o tome
da ga ubije, zaključi on uzdišući. Pridignuo se u pravi čas da ulovi čizme koje
je Caroline bacila na njega, pa ju je još jednom pokušao umiriti, misleći si kako
ju uzrujavaju doista nevjerojatne stvari.
- Nisam bio s drugim ženama - izjavi Bradford. Želio je nastaviti, reći joj da
nije ni dotaknuo drugu ženu od njihova sudbonosnog susreta na osamljenoj
ladanjskoj cesti. Ali Caroline mu je okrenula leđa dok je oblačila svoj ogrtač.
- Pismo, molim - zamoli ju ponovno.
Pošla je do svojega ormara i uzela pismo iz skrovišta. Zatim se polako vratila
do Bradforda i predala mu ga.
Na vratima se začulo kucanje. Caroline je razrogačila oči. - Miči mi se s
kreveta - prošapće ona pomalo mahnito. Maknuvši kosu s lica, požurila se do
vrata, a drhteći su joj prsti uzrokovali probleme s bravom. Napokon je uspjela
otvoriti vrata i zatekla grofa od Braxtona, obučena u noćnu košulju, ogrtač i
papuče, kako začuđen stoji ispred nje.
- Oh, tata, zar smo vas probudili? - Carolinein je glas zadrhtao i pomisli za se
kako će se onesvijestiti od neugode. Okrenula se i ugledala Bradforda odmah iza
sebe. Obje čizme i kaputić bili su na svome mjestu i Caroline je zbog toga izmolila
zahvalnicu.
- Dobra večer - reče Bradford njezinu ocu. Imao je ravnodušan izraz lica i
Caroline shvati da uopće nije zabrinut zbog toga što su ga našli u njezinoj
spavaćoj sobi. Čovjek je zacijelo bio naviknut na ovakve stvari, pomisli u sebi,
postajući sve bjesnijom.
- Dobra večer? - ponovi Caroline s nevjericom. - Bradforde, zar je to sve što
možeš reći? - Divlje ga pogleda, a zatim se ponovno okrenu svojem ocu. - Tata,
uopće nije onako kako se čini. Vidite, nisam htjela sići i on je... - zastala je da
Bradfordu dobaci ljutit pogled - ... bio toliko tvrdoglavo uporan da...

130
 Bradford je prekinuo njezine primjedbe tako što ju je primio i privukao k sebi.
- Ja ću se pobrinuti za ovo - konstatirao je arogantno. Caroline pogleda njega, a
potom ponovno svojega oca. Siroti tata! Na licu mu se prvo pojavila
smetenost, potom bijes, a sada je opet bio nedvojbeno zbunjen.
- Braxtone, cijenio bih koji trenutak vašeg vremena, ako vam nije nezgodno
što je ovako kasno.
Grof je odrješito kimnuo. - Dajte mi trenutak da se odjenem - reče on. -
Odmah ću vam se pridružiti u prizemlju.
- To bi bilo odlično, gospodine - reče Bradford nakon što je Carolinein otac i
dalje stajao ondje. Čekao je, lagano pritišćući Carolineino rame, suptilno joj
dajući do znanja da ne kaže ništa. Grof je otišao niz hodnik i Bradford je zatvorio
vrata.
Caroline je bila toliko uzrujana zbog očeve reakcije, razočaranja na njegovu
licu, da je samo željela zaplakati.
- Bradforde! - Zvučala je kao kreštava kokoš.
- Što si to dovraga učinila s kosom? - Bradford uze Caroline u naručje i poljubi
ju.
- A ne, nećeš - reče Caroline odgurujući se o njegova prsa. - Ponovno me
izbacuješ iz takta i neću to dopustiti. Još nismo ništa riješiti! Nisam ti rekla koliko
si odvratan. Mi uopće nismo jedno za drugo. Ti si...
Ponovno ju je poljubio, i njezino ga slabašno otimanje nimalo nije odvratilo.
Tek kada se prestala otimati, ublažio je poljubac i zagrljaj. - Caroline, izgledaš
grozno. Zar nisi nimalo spavala? Idi odmah u krevet, moraš se odmoriti.
- Ni za živu glavu - odgovori Caroline. Držao ju je čvrsto uz prsa i govorila
mu je u kaputić. - Spustit ću se dolje s tobom. Bog zna što ćeš reći ne bi li umirio
mojega oca. Moram biti ondje kako bih se mogla braniti.
Bradford je na njezin zahtjev odgovorio tako da ju je podignuo i odnio do
kreveta. Bacio ju je posred kreveta i pritisnuo na jastuke. - Ja ću se pobrinuti za
sve - reče umirujućim glasom. Zasjale su mu oči kada joj je rekao: - Vjeruj mi.
Ponovno ju je poljubio brzinskim, bratskim poljupcem u obraz, a zatim se
uputio prema vratima.
- Bradforde, nismo završili - zazva Caroline za njim.
Bradford je otvorio vrata. Bio joj je okrenut leđima, ali načula je smiješak u
njegovu glasu. - Znam, srećo. Bilo je i vrijeme da to konačno shvatiš.
Caroline je već sišla s kreveta i potrčala prije nego što je Bradford zatvorio. -
Nećeš mu reći za pismo, zar ne? Poslat će me natrag u Boston ako mu kažeš. Ne
želim da se brine - naglasi Caroline.
Bradford je odmahnuo glavom i pokazao svoje ogorčenje. Krenuo je niz
hodnik kada se Caroline naglo sjetila nečega užasnog. Zgrabila je Bradforda za
rub kaputića. - Ako bude zahtijevao dvoboj, da se nisi usudio pristati.

131
 Bradford joj nije odgovorio. Nastavila je hodati, a Caroline ga je pratila u
stopu. - A što bih točno trebala učiniti? - upita ga. Shvatila je da ga još drži za kraj
kaputića i smjesta ga je pustila; zbog tog se čovjeka ponašala kao imbecil.
Jednostavno se moram prihvati, rekla je u sebi, istodobno ponavljajući
Bradfordu vlastito pitanje. - Pa što bih trebala učiniti? - Aludirala je na pismo i
očev gnjev, ali u glavi nije uspjela uobličiti objašnjenje kako bi mu to i rekla.
Bradford je silazio po dvije stube odjednom dok ga je Caroline promatrala,
čvrsto se držeći za vrh stubišne ograde. - Možda da ti ponovno izraste kosa do
subote - dobaci Bradford preko ramena.
Nakon Bradfordove apsurdne izjave, Caroline je napustila sva razmahanost.
Sjela je pri vrhu stuba i zarila glavu u ruke. Za ime Božje, što joj se to događa?
Morala je držati stvari pod kontrolom. Trebala je uspostaviti red u životu. -
Pobrinut ću se za ovu zbrku - reče za se uputivši se natrag u svoju sobu.
Dakle, opet je bio u njezinu životu, pomisli ona i uzdahnu. To što joj se
ponovno udvara bio je dvosjekli mač. U srcu joj bješe drago, ali logični,
neosjećajni dio nje znao je da među njima i dalje ima problema. Ako ne osmisli
kako ga naučiti da voli, da joj vjeruje dovoljno, da joj podari svoju ljubav, tada im
se uistinu loše piše.
Vjerovala je da je za Bradforda ništa više od lijepe stvarčice. Koliko će
vremena proći prije nego što mu dosadi i okrene se nekoj drugoj? Zvao je to igrom
i Caroline je počela vjerovati da mu to doista i nije bilo ništa više od igre.
Nije se još mogla udati za njega. Željela je život dijeliti s muškarcem koji će
ju voljeti kada ljepota prođe, kada joj lice bude prošarano borama.
Nije to bio nemoguć san. Stric Henry i strina Mary voljeli su se više nego
ikada, nakon mnogo zajedničkih godina. I Charity i Paul Bleachley voljeli su se
na isti način. Caroline se prisjetila kako je Bradford mislio da će Charity
okrenuti leđa Paulu zato što više nije bio naočit.
Nije znala može li mu promijeniti nazore. Odgojen je u plitku okružju, za koje
se činilo da vrednuje izgled više od svega.
Kakav bi to brak bio? Hoće li se početi brinuti oko izgleda, o svojoj figuri, o
odjeći? Hoće li joj sve to što je oduvijek smatrala nevažnim postati najvažnijim?
Dragi Bože, hoće li se toliko promijeniti da će bez oklijevanja hihotati i padati
u nesvijest, poput lady Tillman?
Caroline je odmahnula glavom, pokušavajući zaustaviti smiješne ideje koje
su joj se vrzmale glavom. Legla je i pokušala spavati. Barem si je priznala da se
ne može udati za njega, tješila je samu sebe. - Dok ne bude prikladan - prošapće
obećanje u tamu. A zatim je plakala dok nije zaspala.

132
 DESETO POGLAVLJE

jenčanje je bilo prekrasno. Barem su tako svi govorili Caroline dok je stajala
V u redu za pozdravljanje gostiju uz muškarca s kojim je upravo izmijenila
zavjete vjernosti, uz muškarca kojem je upravo obećala da će ga voljeti i
cijeniti dok netko ih smrt ne rastavi.
Caroline je bila zahvalna što je muci došao kraj. Prethodnog je dana odustala
od borbe protiv neizbježnoga, kada su ona, Charity i njezin otac otputovali u
Bradford Hills. Bilo je odlučeno da se vjenčanje održi ondje, kako bi se nastavila
tradicija. Bradfordov otac, djed i pradjed vjenčali su se u toj palači.
Bradford se pobrinuo za organizaciju dok su se Charity i grof pobrinuli za
objave i pozivnice. Sada, dok se ogledavala prekrasnom plesnom dvoranom,
Caroline je bila začuđena što je sve tako dobro prošlo. Svi su izgledali iznimno
zadovoljno. Svi osim Caroline. Još joj je bilo teško razmrsiti sve niti.
Bradford je umirio njezina oca na večer njihova susreta i sljedećega je jutra
grof obznanio da je oduševljen njihovom ženidbom. Caroline je pokušala
istaknuti da neće biti nikakve ženidbe, no njezin se otac jednostavno odbijao
urazumiti. Sjetila se da ju je pitao voli li Bradforda i da je naivno bila dovoljno
iskrena da prizna kako ga voli, i od tog se trenutka pravio gluhim na njezino
uvjeravanje.
Nikomu se nije mogla obratiti za pomoć. A Charity ju je dovodila do ludila.
Caroline nije bilo dopušteno izaći iz kući, stoga nije mogla pobjeći od nje.
Madam Newcott i tri nervozne krojačice radile su danonoćno na njezinoj
vjenčanici, i to u njihovoj kući, a Bradford je unajmio dvojicu krupnih muškaraca
da se brinu za njezinu sigurnost. Carolinein otac ništa nije komentirao pa se
pitala što on o tome misli. Uopće nije bila uvjerena u to da su čuvari ondje kako
bi se samo pobrinuli za njezinu sigurnost. Ne bi se čudila da im je Bradford
naložio da pripaze da ne pobjegne. To joj je prošlo glavom, i više je puta maštala
o povratku u Boston. Život je tada svakako bio manje zamršen.
Caroline nije upoznala Bradfordovu majku dok se nije smjestila u
veličanstveni dom zvan Bradford Hills. Bila je u spavaćoj sobi koju su joj
dodijelili, preodijevala se za večeru, kada je ušla dostojanstvena žena. Bila je viša
od Caroline, elegantno odjevena i kraljevskoga hoda.
Caroline je žustro dograbila ogrtač iz ormara, navukla ga na se i zatim
pokušala dostojanstveno prignuti koljena dok ju je vojvotkinja proučavala.
- Nosite li njegovo dijete? - upita vojvotkinja tako oštrim glasom da je pošteno
uzdrmala Caroline.
133
 - Ne. - Caroline nije ulazila u pojedinosti. Ako je Bradfordova majka toliko
nepristojna da pita takvo što, onda će joj uzvratiti nepristojnošću.
Zurile su jedna u drugu punu minutu. Caroline je primijetila da su ženine oči
iste boje kao i Bradfordove. Imala je duboke bore oko očiju, što je Caroline dalo
do znanja da je bila žena koja se često smije.
- Nemojte ustuknuti pred njim - naloži joj vojvotkinja. Sjela je na jedan od
naslonjača i Caroline rukom pokazala da sjedne na drugi.
- U životu nisam ustuknula - pripomenula je Caroline sjevši sučelice svojoj
budućoj svekrvi. - Nisam sigurna da bih znala kako.
- Uvijek je bio nestrpljiv. Kada se namjeri na nešto, odmah to želi i ostvariti.
Caroline je kimnula. Oštrina ženina glasa više ju nije vrijeđala pa se
nasmiješila. - Nije samo nestrpljiv - reče Caroline - nego i bahat i arogantan.
Mislim da biste trebali znati da on i ja nismo jedno za drugo.
Vojvotkinja se nasmiješila, naizgled nedirnuta Carolineinom iskrenošću. -
Zaista se ne želite udati za njega? - upita je.
- Ne voli me - neuvijeno prizna Caroline. - I ne vjeruje mi. Tužan početak, ne
mislite li? Ako porazgovarate s njime, možda se predomisli?
- Besmislice, dijete drago. Očito vas želi, inače se ne bi vama ženio. Moj sin
nikada ne radi nešto što ne želi raditi. Na vama je da ga natjerate da vas zavoli,
iako to zapravo nije potrebno.
- Nije potrebno voljeti nekoga? - upita Caroline, pokazujući zbunjenost.
- Dobar ste par, to je najvažnija stvar - uzvrati vojvotkinja.
Potom je ustala i pošla prema vratima. - Vjerujem da je moj sin dobro
odabrao. - Objavivši to, napustila je prostoriju.

- Caroline! Sanjariš li na dan vlastitog vjenčanja? - Charity ju je povlačila za ruku

kako bi zadobila njezinu pozornost. - Pomisli samo, sada si vojvotkinja.
Caroline nije bila svjesna toga da se Bradford, koji je bio ' u muškom društvu,
osvrnuo kako bi čuo Charityin entuzijastični komentar. Odmahnula je glavom i
odgovorila: - Ne, prije svega sam Bradfordova supruga. Zasada mi je
sasvim dovoljno što se moram nositi s time.
Bradford se nasmiješio, zadovoljan njezinim komentarom.
Pojavio se Milford, svečano se naklonio Caroline i primio ju za ruku. Prsten
sa safirom koji joj je Bradford stavio na prst svjetlucao se uz svjetlost svijeća,
privlačeći Bradfordovu pozornost, i on osjeti kako ga preplavljuje osjećaj
zadovoljstva. Prstenje dokazivao da ona pripada njemu.
Nakon što je Milford izrekao svoje čestitke, rekao je: - Hoćeš li mi oprostiti
što sam prekršio obećanje?
Caroline je odmahnula glavom. - Neću. Bio je to huljski potez i gledaj gdje
sam završila zbog njega.
134
 Milford nije pokazivao nikakva znaka kajanja. - Reci mi, što ti je bilo tako
zabavno dok ste izgovarali bračne zavjete? - upita je.
- Ako aludiraš na to što se moja supruga smijala cijelo vrijeme dok ih je
izgovarala, uvjeravam te da je to bilo zato što ju je obuzela radost. - Bradfordova
je primjedba izmamila usiljeni smiješak u Caroline.
- Vesele sam naravi - Caroline reče Milfordu. Okrenula se svom suprugu i
dodala: - Naravno, osim ako me se natjera u situaciju nad kojom nemam nikakva
utjecaja. Tada mogu postati čista suprotnost.
Bradford nije reagirao na njezin komentar. Samo ju je primio za ruku i poveo
do središta plesne dvorane. Bilo je vrijeme da otpočnu s plesom.
Ostatak večeri za Caroline je prošao u izmaglici. Stalno je priželjkivala koji
trenutak nasamo, samo da joj na pamet padne neka suvisla misao, da dođe do
daha, no Bradford ju nije ostavljao samu. A zatim je bilo vrijeme da pođu na
gornji kat.
Charity joj je pomagala. Utihnula je i Caroline joj je bila zahvalna na tome.
Tek nakon što se okupala i odjenula u transparentnu bijelu spavaćicu, Charity joj
je prošaptala pitanje koje ju je zabrinjavalo: - Razumiješ li to što će se
dogoditi, Caroline? Je li ti mama objasnila što supružnici rade?
Caroline je odmahnula glavom. - Mama bi se onesvijestila nakon prve
rečenice - reče.
Charity je izgledala pokunjeno. - Oh, morat ću pričekati da te ponovno vidim
kako bih doznala što točno...
- Charity! Nemoj me činiti još nervoznijom! Ah, zašto moramo prenoćiti
ovdje? - zavapi. Pomislila je na to što će se dogoditi i zatim zamislila kako sutra
staje svima pred oči. - Svi će znati - prošapće.
- Ne budi nervozna - reče Charity. - Ako se budeš smijala dok... je l’, znaš,
mislim da će se Bradford onda naljutiti.
Prije nego što je Caroline uspjela prokomentirati, Charity ju zagrli i pođe. -
Molit ću se za tebe - prošapće prije nego što je zatvorila vrata.
Caroline je stajala nasred spavaće sobe i čekala. Razmišljala je o tome da
legne, ali odluči da skrivanje ispod pokrivača neće biti prikladno. Bradfordu to
možda bude smiješno, a umrijet će ako joj se bude smijao.
Spojna su se vrata prema Bradfordovoj sobi otvorila i odjednom je bio ondje.
Bradford se naslonio na okvir vrata i gledao svoju suprugu. Bila je tako
zapanjujuće prekrasna da mu je dah zapeo u grlu. Zavodljiva haljina koju je
Caroline nosila malo je toga prepuštala mašti i Bradford se nije žurio dok se divio
njezinim skladnim nogama, vitkim bokovima i punim grudima.
Caroline je suprugu uzvratila pogled. Skinuo je kaputić i kravatu i kosa mu se
razbarušila, ublažujući mu crte lica. Imao je uzdržan izraz lica, a Caroline ga je
istodobno smatrala neodoljivo naočitim i strašnim. Više nije bila nervozna, samo

135
prestravljena. Poželjela je da se nije ošišala, razmišljajući o tome kako bi joj
dužina kose možda prekrila dio grudi. Je li djetinjasto od nje ako zgrabi poplun s
kreveta i omota ga oko sebe?
Drhtala je i više nije bila sigurna je li to zbog studeni u sobi ili zbog muževa
intenzivnog pogleda.
- Charity se moli za mene - začu se kako mu govori. Glas joj nije bio jači od
slabašna šapta, ali znala je da ju je čuo jer je malo nabrao obrve. A zatim se
nasmiješio i Caroline više nije bila prestravljena.
Okrenula se i pokušala prisjetiti što je učinila s ogrtačem, kad je Bradford
konačno progovorio. - Nemoj se bojati, Caroline. - Počeo je hodati prema njoj,
pogleda puna nježnosti.
- Ne bojim se, samo se smrzavam - odvrati Caroline. Pokušala se nasmiješiti
dok je trljala ruku o ruku. Već se tresla i nije se mogla zaustaviti.
Bradford ju obuhvati rukama i zagrli. - Bolje? - upita ju hrapavim glasom.
Caroline je kimnula. - Imaš prekrasan dom, Bradforde, ali tako je hladno -
ponovno prošapće o njegova prsa. - I propuh je - pridoda kada ju je Bradford
podignuo u naručje i krenuo prema svojoj sobi. - Kamini ne griju dovoljno.
- Zaboga, poželjela se zaustaviti čim je izlanula te riječi. Što joj se događa?
Caroline je zatvorila usta i odlučila da više neće reći ni riječ.
Bradford je za sobom zatvorio vrata, zaključao ih i zatim odnio Caroline do
kreveta. Na velikom krevetu s baldahinom pokrivač je bio povučen i Bradford ju
smjesti na sredinu. Čim ju je spustio, Caroline je ponovno zadrhtala.
- Ugrijat ćeš se za tren, ljubavi - obeća joj Bradford. U glasu i očima nazirao
se podsmijeh i Caroline je znala da se smiješi zato što je smatrao da drhti zbog
toga što će se ubrzo dogoditi. Uputila mu je nezadovoljan pogled, ili se barem
nadala da jest. On je sada definitivno bio u prednosti i Caroline se osjećala posve
bespomoćno. Gledajući supruga kako odbacuje cipele i košulju, pomislila je kako
možda nađe načina da stekne malo kontrole ako samo prestane gledati u
njega. Sjedio je uz rub kreveta i Caroline je poželjela posegnuti za njim i dodirnuti
ga.
Prisjetila se kako su ju njegovi prijašnji poljupci rasplamsali i kako nikada
nije željela da dodiri prestanu, i puko razmišljanje na to raspršilo je nešto straha.
Bradford je ustao, počeo skidati hlače, a zatim se zaustavio. Okrenuo se i
pružio Caroline puni pogled na svoja snažna prsa. Kovrčave dlačice prekrivale su
žilavu snagu. Caroline je znala da bulji, ali nije si mogla pomoći.
- Podsjećaš me na spartanskoga ratnika, znaš li to? - izlanu Caroline. Zatim je
primijetila ožiljak točno iznad struka i upitala ga: - Jesi li to zadobio u bitci?
- U tučnjavi - ispravi ju Bradford. Nasmiješio se i ponovno sjeo na krevet.
Odlučio je zasad ostati u hlačama, iz poštovanja prema osjećajima svoje nevine
supruge. Bila je bojažljiva kao mlado ždrijebe i nije želio da se boji više nego što

136
se već bojala. - Milford ima identičan ožiljak, iako je njegov na lijevoj strani.
Uspomene na našu prvu večer na drugoj strani grada.
- Morat ću ga zamoliti da mi ga pokaže - prokomentira Caroline sa sjajem u
očima. Opuštala se zbog njihova lagodna razgovora. Bradford se ponašao kao da
ima sve vrijeme na svijetu i početna panika koja je preplavila Caroline sada se
povukla. Osjećala se gotovo pribrano.
- Nećeš to napraviti - odgovori joj Bradford zarežavši duboko. - Bio on moj
najbolji prijatelj ili ne, vjerojatno bi strgnuo odjeću sa sebe na tvoj najmanji mig.
- Ne vjeruješ Milfordu? - Caroline je zvučala zabezeknuto.
Bradford joj nije odgovorio. Bilo mu je dovoljno teško pratiti razgovor.
Osjećao je bol u stegnima i jedino o čemu je mogao razmišljati bilo je to da
suprugu uzme u naručje.
- Mislim da bih te trebala upozoriti, Bradforde... - započe Caroline. Nije ga
mogla gledati pa je spustila pogled kako bi si gledala u ruke.
Bradford se namrštio, pitajući se zašto joj je glas poprimio ozbiljan ton.
Posegnuo je za njom, dlanovima joj obuhvatio lice i prisilio da ga pogleda.
- Nisam posve sigurna kako treba postupiti... Uopće ne znam što bih trebala
raditi.
Bradford je kimnuo, trudeći se iz petnih žila biti ozbiljan. - Nisam ni očekivao
da imaš iskustva - reče on.
Caroline ga je nastavila gledati ozbiljna izraza lica, no Bradford je primijetio
da joj se vratio njezin posebni sjaj. - Pretpostavljam da ti znaš što treba raditi?
Bradford je lagano kimnuo, oko usta mu je titrao smiješak, a Caroline doda: -
Mislila sam da znaš, ali samo sjediš i još na sebi imaš hlače, a čak i ja znam da ih
je potrebno skinuti.
Nije joj odgovorio nego ju uzeo u naručje. Ispružio se, zajedno s njom, i ruke
spustio na njezine bokove, čvrsto ju privukavši uz sebe. - Mislio sam zadržati
hlače iz obzira prema tvojim nevinim osjećajima.
- Mislim - da to neće funkcionirati - šapnu mu Caroline uz vrat.
Bradford je počeo milovati Carolineina leđa i svojom joj čeljusti lagano
pogurao glavu u stranu kako bi ju mogao nježno ljubiti po vratu. - Sto? Moj obzir
ili moje hlače?
Caroline je zaustila da odgovori, no smeo ju je njegov topao dah uz njezino
uho. - Zagrijavaš me - šapnu mu umjesto toga.
- Nedovoljno - reče joj Bradford. Polegnuo ju je na leđa i legao na nju svojim
cijelim tijelom. - Želim te užarenu, Caroline. Toliko užarenu da ti tijelo sjaji od
topline.
Prekrio joj je usta svojima, poljupcem koji je najavio ostvarenje njegove želje.
Carolineine su se usne otvorile pod njegovima i Bradfordov joj je jezik nasrnuo u
usta, nadrijevši u tu slatku, mekanu nutrinu. Uzdahnula je zbog erotičnih osjećaja

137
koje je pobudio i počela mu polako milovati ramena. Koža mu je bila tako tvrda,
tako mišićava, tako nevjerojatno topla. Bradford je ustrajao u nježnu napadu na
njezina usta dok Caroline više nije mogla ni razmišljati. Dopustila je da
ju preuzmu valovi senzualna zadovoljstva, i čula se kako stenje kada se počeo
odmicati. Ustao je i hitro skinuo preostalu odjeću i Caroline pomisli da je najljepši
muškarac na svijetu.
Bio je toliko neopterećen svojom nagošću, tako ležeran oko toga, da Caroline
nije bilo ni približno neugodno koliko je vjerovala da joj treba biti. Naravno, nije
se mogla prisiliti da ga pogleda tamo dolje, zaustavljajući se malo iznad
njegovih mišićavih bedara.
Bradford je i dalje stajao pokraj kreveta dok ga Caroline napokon nije
pogledala u lice. Znala je da joj je rumen prekriva cijelo tijelo pa se poželjela
držati malo profinjenije u pogledu svega toga. Uostalom, odgojena je na farmi i
znala je prirodni tijek stvari! I imala je četvoricu rođaka koji su bili veoma
opušteni oko toga što nose i što govore... kada nisu znali da ih ona čuje. Ali,
podsjeti se, nikada joj se nije dogodilo to. To je, ocijenila je gledajući u čovjeka
koji će joj oduzeti nevinost, bila ta jasna razlika.
- Dušo, pogledaj me. - Bradfordov glas bio je moćan kao i njegovo držanje.
Caroline je namjeravala reći kako ga već gleda, ali znala je na što misli. Ne
reče mu ništa, već polagano spusti pogled, prateći stazu kovrčavih dlaka koje su
prekrivala njegova, snažna prsa, zastade na njegovu ravnu trbuhu, a potom
nastavi dok nije ugledala čvrst dokaz njegova uzbuđenja. Ponovno se prestravila,
misleći kako nipošto neće moći konzumirati svoj brak... Tim bolje jer nisu bili
jedno za drugo...
Bradford je primijetio paniku u Carolineinim očima i strpljivo, ali gladno,
uzdahnuo. Brzo se ponovno smjestio pokraj nje i privukao ju u svoje naručje.
Caroline je željela njegovu toplinu. Osjećala je njegovo uzbuđenje uz svoje tijelo,
tu krutu toplinu kroz svoju haljinu, i neuspješno se pokušala barem malo
odmaknuti. Bradford joj nije dopuštao da se pomakne, šapćući joj slatke riječi
umirenja dok joj je polagano skidao spavaćicu.
Caroline je znala da ju moraju skinuti, da je i to vjerojatno potrebno učiniti,
no svejedno je pokušala zaustaviti Bradfordove ruke. Tanka se tkanina razderala
tijekom nježna navlačenja i Bradford je postigao svoj naum. Bila je razodjevena
za nekoliko sekunda. - Charity mi je poklonila tu spavaćicu - protisnu Caroline
uzdahnuvši. - Ako dozna da siju uništio...
Ponovno je legao na Caroline, a ona ponovno uzdahnu od intimnosti toga što
je svoje tijelo potpuno priljubio uz njezino, i od strastvena pogleda u njegovim
očima. Nije bio težak pa je shvatila da se pridržavao laktovima kako ju ne bi
prignječio.
- Nećemo joj reći, ljubavi - prošapće Bradford. Glas mu je bio poput nježna
dodira koji je umirujuće milovao njezin sve jači strah.

138
 Znao je da nije spremna i borio se da ne izgubi kontrolu. Tijelo mu je vrištalo
za svršetkom i osjećao je kako mu se čelo orosilo znojem. Ponovno ju je poljubio,
intenzivnim neuzdržanim poljupcem. Lagodnu razgovoru došao je kraj. Caroline
je osjetila promjenu u Bradfordu, kako ju sve čvršće drži, kao i njegov dodir.
Pripremila se za bol, no Bradford joj nije raširio noge nego je spustio glavu dok
mu usta lagano nisu dodirivala njezin vrat, a zatim još niže, dok joj nosom nije
mazio udolinu između dojki.
Caroline je uzdahnula od zadovoljstva. Topao grč u njezinoj utrobi počeo se
širiti i osjećala se kao da joj sunce teče krvlju.
Bradford se igrao njezinim dojkama, opetovano joj kružeći oko svake
bradavice, dok se Caroline nije počela izvijati prema njemu. Kada ih je napokon
počeo sisati, Caroline zastenja od zadovoljstva i rastućega nemira. Rukom joj je
milovao bok, i što se više približavao spoju njezinih nogu, to joj je postajalo sve
vruće. Nije mogla doći do daha i nestrpljivo je micala bokovima. Kada je napokon
počeo milovati tu vlažnu toplinu, Caroline zajeca od zadovoljstva.
Bila je i više nego spremna za njega. Bradforda su umalo do ruba dovele te
mekane latice, glatke i mokre, i polagani erotični pokreti njezinih bokova o
njegovu ruku. Prstima je polagano ušao u nju, osjetio vreli, uski otpor, čuo kako
stenje njegovo ime, i odmah znao da više ne može čekati.
Pogledao ju je u oči, držeći pogled na njoj dok se smještao između njezinih
nogu. - Neću te ozlijediti - prošapće on. - Ne mogu više čekati. - U grubom se
glasu čula želja.
Bradford ju primi za bokove, držeći ju uza se, i nagnu se daju! poljubi. - Zagrli
me, ljubavi - šapnu joj. Zatim mu usta prekriše njezina. Silovito uđe u nju, jednako
silovito kao što mu je i jezik prodro u njezina usta.
Caroline se izvila prema njemu, zavapila od bola, a zatim pokušala
uzmaknuti. Uzalud, jer suprug joj nije dopuštao da se pomakne. Držao ju je
zarobljenu svojom težinom. Probadajući bol ubrzo je prošao, no pulsirajuća se
nelagoda nastavila. Caroline je otrgnula usta od Bradfordovih i ponovno ga
pokušala odgurnuti. - Ne miči se, Caroline. Ne još. Strpi se malo da... - Nije
dovršio misao nego se usredotočio na to da ju ponovno poljubi. Ruke su mu
napustile njezine bokove kako bi joj obuhvatio uplakane obraze. Caroline je
osjetila kako je zadrhtao kada ga je zagrlila i pomislila da bol ipak nije toliko
nepodnošljiv. Zatim se Bradford počeo micati, isprva polako i strpljivo, i smjesta
ju je opet obuzeo bol.
Nije se dao obeshrabriti i nastavio je sa svojim nježnim napadom na njezina
usta dok nije ostala bez daha. Bol je ubrzo zaboravljen zbog snena užitka koji joj
je nadirao u udove. Osjetila je kako joj noge stavlja oko svojih bokova, nakon
čega je odvojio usta od njezinih i pogledao ju. Caroline je posegnula i dotaknula
mu rub čeljusti, prstom mu ocrtavajući rub usta. Bradford se okrenuo, uzeo joj
prst u usta i postrance ga milovao jezikom. Caroline se izvila prema njemu,

139
rukama mu obuhvatila lice i privukla ga sebi. Bila je to zadnja stvar koje se
sjećala.
Bradford je tada potpuno izgubio kontrolu, dopuštajući strasti da teče među
njima. Iskonski je užitak preplavio Caroline, gurajući ju prema suncu. Držala se
za Bradforda, instinktivno mu vjerujući da će ju zaštititi, i spremno
dočekala vrućinu.
Bradford je teško disao. Više nije nježno vodio ljubav; pokreti su mu bili
snažni i užitak se pojačao. Kada se Caroline napela ispod njega i zazvala ga
preplašenim šaptom, znao je da će ona uskoro dosegnuti olakšanje od slatke muke
kroz koju su prolazili.
Izvila se prema njemu tako silovito, tako intenzivno, i osjetila je podrhtavanja
čitavom svojom dušom. Želio ju je utješiti, reći joj da je sve u redu, no
podrhtavanje je bilo toliko jako da ju je samo mogao držati uza se.
Bradfordu je trebalo nekoliko minuta da smiri svoje ubrzano srce, svoje divlje
disanje. Osjećao je takvo zadovoljenje, takvo nevjerojatno zadovoljenje. Ostavši
u njoj, pridignuo se na laktove i pogledao Caroline. Imala je snen,
zadovoljan pogled. Mače ljubičastih očiju, pomisli Bradford smješkajući se. I to
njegovo mače.
Caroline je pokušala usporiti otkucaje srca. Bila je toliko zapanjena time što
joj se upravo dogodilo. Usne su joj bile natekle od poljubaca, i još je podrhtavala
od vrela užitka koji joj je Bradford silom podario. Nije joj dopustio da
uzmakne, ili da ne uzvrati jednakom mjerom, i kada se prisjetila svoje gorljive
reakcije, osjetila je da se rumeni.
Bradford se nasmiješio primijetivši neugodu i sramežljivost na supruginu licu.
Polagano ju je ljubio, smiješeći se u sebi zbog njezine nagle plahe reakcije. Prije
samo nekoliko minuta bila je divlja mačka u njegovu naručju. Osjećao je oštar bol
gdje se noktima pridržavala za njegova ramena i prisjetio se njezinih bolnih molbi
da ne stane dok je opet i iznova ulazio u nju.
- Bradforde, gnječiš me - priopći mu Caroline pokraj usta.
Uzdahnuo je i nevoljko se okrenuo na bok. Odvojenost nije dugo trajala jer je
Bradford odmah privukao Caroline u svoje naručje, držeći je uza se. Nježno je
pomaknuo vlažni pramen s njezina čela. - Jesam li te ozlijedio, dušo?
Caroline mu je nosom mazila vrat, ali odgovorila je na njegovo pitanje
kimnuvši glavom. Bradford ju je pokušao odmaknuti kako bi ju pogledao u oči. -
Isprva. Ali ostatak me uopće nije bolio - prizna mu. Glas je bio žamor uz
njegov vrat, ali Bradford je načuo sramežljivost u njemu.
- Ostatak? - upita je zadirkujućim tonom. Spustio je glavu na njezinu i nježno
ju zagrlio.
Caroline mu nije odgovorila. Zadovoljno se nasmiješila i uzdahnula. - Hoćeš
li ovo željeti često raditi? - upita ga, hineći nedužnost.

140
 Osjetila je tutnjavu u njegovim prsima samo trenutak prije nego što je
odjeknuo zvuk njegova smijeha. A zatim se, odjednom, ponovno našla
zarobljenom ispod njega i gledala je u njegove smeđe oči posute zlatnim mrljama.
- Jako često - zareza on.
Caroline se nasmiješila, iznimno zadovoljna sama sobom. Iskolačila je oči od
iznenađenja kada je ponovno uz svoje tijelo osjetila njegovu uzbuđenost. -
Bradforde? Možemo li...
- Apsolutno. - Ustima je odagnao ostatak Carolineinih pitanja. Obgrlila ga je
rukama i čvrsto držala, uživajući u osjetu njegovih prsa uz svoje grudi, njegove
krutosti uz svoju mekoću. Iznenadna joj je misao omela uzbuđujući osjećaj pa je
odmaknula usta.
- Hoće li ponovno boljeti? - upita ga, zvučeći napeto.
- Vjerojatno - reče Bradford. Pridignuo se, na trenutak joj proučavao lice, a
zatim upitao: - Hoće li ti smetati? - Znao je da će stati ako mu ona da i najmanju
naznaku da ju previše boli.
- Vjerojatno - odgovori Caroline. Zatim mu glavu privuče sebi i poljupcem
odagna sav oprez. Vjerojatnosti su ubrzo zaboravljene.

Nakon što je Bradford zaspao tvrdim snom, Caroline je naizmjence tonula u san i
budila se iz njega. Nije bila naviknuta na to da spava s nekim, i to je prihvatila
kao izliku za to što se na mahove bacakala i okretala. To, ali i to što se
istodobno osjećala i nježno i natučeno.
Sunce je tek započinjalo svoj uobičajeni uspon prema nebu kada se Caroline
iskrala iz kreveta i otišla u susjednu sobu. Oprala se od glave do pete pa odjenula
topao vuneni ogrtač. Miris ruža ostao je na njezinu tijelu dok se potiho
vraćala Bradfordovu uspavanom liku. Bila je već potpuno budna i pitala se koliko
će njezin suprug još spavati. Ogrtač joj se zapetljao o plahte pa ga je naposljetku
odbacila.
Vani je sniježilo i Caroline je nekoliko minuta promatrala polaganu kaskadu
pahuljica. Pridignula se, obgrlivši koljena rukama, i razmišljala o Benjaminu,
pitajući se kako se nosi s hladnoćom tijekom svojega putovanja natrag u
Boston. Bila je zabrinuta za njegovu sigurnost pa se pomolila za njega. Potom je
osjetila Bradfordovu ruku kako joj se polagano uspinje leđima. Okrenula se kako
bi ga pogledala i nasmiješila se. - Jesam li te probudila? - prošapće, ispričavajući
se. Djelovao je zastrašujuće zbog toga kako ju je gledao. Rukom mu je posegnula
za licem i opipala dlake koje su na njegovim obrazima narasle tijekom noći.
- O čemu si razmišljala? - upitaju Bradford. Protegnuo se i potom, zijevajući,
stavio ruke na zatiljak.
S lijenim je rastezanjem nestalo straha i Caroline je zaključila kako on
nalikuje na golema medvjeda. - Razmišljala sam o Benjaminu - odgovori mu. -
Zacijelo mu se u ovome trenutku smrzavaju stopala.

141
 - Između ostaloga - odvrati Bradford. - Želio je otići i bio je potreban u
Bostonu. Njegov je posao ovdje bio završen.
- A kako to znaš? - upita ga Caroline.
- Nadugačko sam porazgovarao s tvojim zaštitnikom prije nego što je otišao
- kaza joj Bradford.
Caroline se nasmiješila zbog komentara da je Benjamin njezin zaštitnik. -
Štitili smo jedno drugoga - reče ona. - Prijatelj mi je.
- Ispričao mi je kako ste se upoznali - prizna Bradford. Nasmiješio se tim
svojim nakrivljenim smiješkom koji je Caroline dirao u srce, koji joj je ubrzavao
puls.
- Benjamin ne razgovara olako s ljudima. Iznenađuje me da ti se povjerio.
Namrštila se, pitajući se kako je to Bradford uspio uvjeriti Benjamina.
- Rekao sam mu da ću se oženiti tobom i da ću se ja brinuti za tvoju sigurnost
- otpovrnu Bradford, nehotice odgovorivši na njezino neizrečeno pitanje.
- To je bilo izrazito arogantno od tebe - reče mu Caroline.
Bradforda njezin komentar nije obeshrabrio. Okrenuo se na bok, nogom
odgurnuo pokrivač i počeo joj grickati bok.
Caroline je skočila i pokušala mu odgurnuti lice. Smijala se i rekla da se ne
ponaša naročito prikladno, ali smijeha nestade kada je primijetila da je ponovno
uzbuđen. - Bradforde, još me boli. Morat ćeš...
- Voditi ljubav s tobom na drukčiji način - završi Bradford.
Caroline se okrenula dok se nije osovila na koljena i namrštila se svom
suprugu. Pogled mu je bio užaren i izrazito pohotan. Nije se žurio dok je gledao
njezine grudi, bradavice ukrućene u instinktivnom očekivanju, sitan struk i vitke
bokove, uživajući u njezinoj golotinji pogledom punim obećanja.
Odmahnula je glavom kada je svinuo prst i rekao: - Dođi ovamo, Caroline.
Neće boljeti ovaj put, obećavam.
- To si rekao i prošli put - promrmlja Caroline nakon što je posegnuo za njom
i povukao ju na sebe.
- Bradforde, uistinu me još boli - reče mu.
Glas joj je zvučao uznemireno i Bradford ju je hitro pokušao umiriti. - Postoji
bezbroj načina na koje možemo voditi ljubav, Caroline. Opusti se - reče šaptom,
milujući joj leđa.
Caroline nije posve razumjela što joj je Bradford govorio. Pridignula se i
nezadovoljno ga pogledala, dajući mu do znanja da mu ne vjeruje. Poljupcem je
odagnao namrgođen pogled s njezina lica, nježno ju dodirujući po stražnjici.
Ležerni poljupci uskoro više nisu bili zadovoljavajući pa je intenzitet, vrelina
njegove proključale gladi, eksplodirao u divlju strast. Bradfordova usta bila su
nezasitna dok je obljubljivao svoju suprugu, silom slamao njezin otpor. Gurnuo
ju je na leđa i potom spustio glavu kako bi ljubio njezine napete grudi.
142
 Carolineini prsti su se isprepletali s Bradfordovom mekanom, svilenkastom
kosom. Pokušala se primaknuti bliže suprugu, no prikliještivši ju nogom uz
krevet, spriječio ju je da se makne. A zatim je krenuo niže, ocrtavajući blistavi
puteljak svojim vrelim poljupcima, svojim baršunastim jezikom.
Nije shvaćala što namjerava dok joj koljenom nije raširio noge i čvrsto ju
primio. Prstima je kliznuo među latice od satena, milujući ju i mazeći, dok nije
bila vlažna i glatka od uzbuđenja. Prste je zamijenio ustima i nije hajao za
Carolineine prestrašene molbe da stane.
Užitak je bio bolno sladak. Carolineini bokovi počeli su se kretati polaganim,
letargičnim pokretima. Zgrabila je plahte i glavu je na jastuku micala jednako
nemirno kao što je micala bokovima zbog Bradfordove magije.
Kada je pomislila da više ne može izdržati rastući zanos, vrućina u njoj
eksplodira u tisuće komadića. Predajući mu se, ona se izvi i začu se kako zaziva
njegovo ime.
Bradford ju je samo želio zadovoljiti, pokazati kakve visine može dosegnuti
s njime, i morao se boriti s moćnim nagonom da nadre u njezinu primamljivu
toplinu. Bila je tako uska, tako vrela, i njezina strastvena reakcija umalo je
svladala njegove dobre namjere.
Duboko je udahnuo, umirujući svoje drhteće tijelo, i odmaknuo se od nje.
Trudio se razmišljati o nečem drugom, a ne o putenom biću kraj sebe, i snažnim
rezanjem prisegnuo da ju neće uzeti.
Caroline se pridignula, pogleda još uspavana od strasti. Rukom je kružnim
pokretima milovala Bradfordovo bedro pa se iznenadila se kada joj je zgrabio i
umirio ruku.
- Daj mi trenutak da usporim - reče Bradford. Glas mu je zvučao oštro, ali nije
si mogao pomoći. Stegna su mu drhtala, tražeći zadovoljenje. - Inače ću prekršiti
obećanje, srećo, i nećeš moći hodati tjedan dana.
Caroline se nasmiješila. - Tjedan dana, Bradforde? Zacijelo pretjeruješ. -
Oslobodila je ruku i prstom ocrtala crtu posred njegovih prsa. - Izgledaš kao da
patiš, mužu - dometnu mu provokativnim glasom. Ruka joj je oklijevala,
birajući smjer, i Caroline je primijetila da je njezin suprug prestao disati.
Najednom se osjećala veoma moćnom i prilično zavodljivom. Nastavi rukom dok
nije dotaknula Bradfordovu ukrućenost.
Bradford se osjetno trznuo i zatim glasno zajaukao. Caroline se zbog toga
nasmiješila i prošaptala: - Upravo si mi pružio zadovoljstvo, Bradforde. Ima li
načina da i ja tebi pružim užitak?
- Caroline, moje malo nevinašce... - Ostatak objašnjenja mu je zapeo u grlu,
izgubljen u tihom režanju nakon što je Caroline polako spustila glavu i lagano mu,
zadirkujući ga, ljubila pupak.
- Morat ćeš mi reći što da činim - šapnu mu.
Vojvoda od Bradforda smjesta učini baš to.
143
 JEDANAESTO POGLAVLJE

arolineina zabrinutost da će joj biti neugodno kada stane pred svoje goste,
C nije se ostvarila. Do kraja vikenda, kada su ona i njezin suprug najzad izašli
iz svoje spavaće sobe, svi su gosti bili otišli.
- Bili smo strašno nepristojni - kaza Caroline svom suprugu tijekom večere.
Njezin mu je smiješak rekao da nije pretjerano uznemirena zbog svojega
ponašanja, pa se nasmijao.
Bradford je dogovorio putovanje na prikladan medeni mjesec, ali on i njegova
nova supruga nisu ni došli do ulaznih vrata tijekom tih srećom ispunjenih dana i
noći.
Caroline se brzo priviknula na svoj novi život i razmjerno lako preuzela
dužnosti upravljanja velikoga kućanstva. U tome su joj pomogli Henderson,
Bradfordov osobni sluga, i gđa Lindenbowe, domaćica.
Pokazalo se da Bradfordom nije bilo tako lako upravljati. Zapravo, rekla je
samom sebi više puta, nije ga bilo lako ni voljeti. Temperament mu je bio
usporediv s Vezuvom kada bi se naljutio, no verbalni su izljevi brzo prestajali.
Caroline mu se uvijek suprotstavljala, uzvraćajući mu jednakom mjerom, i s
vremenom je prihvatila da će u njihovu odnosu uvijek morati biti pripravna.
Sve je više postajala frustriranom, čekajući da joj suprug kaže da ju voli.
Vjerovala je da će s vremenom zidovi koje je Bradford podigao oko svojega srca
nestati i da će joj dopustiti da vidi koliko je ranjiv.
Bio je, nedvojbeno, najtvrdoglaviji čovjek na svijetu. Tijekom sljedećih
tjedana naučila je da postoje određene teme o kojima ne želi razgovarati. A
njegova obitelj bila je pri vrhu popisa.
Strpljenje nikada nije bilo jedna od Carolineinih jačih strana, ali nekako je
uspijevala, misleći kako će nagrada biti vrijedna truda. S vremenom će joj
Bradford podariti svoje srce.
Caroline je bilo žao kada su se morali vratiti u London. Prigoda je bila
Charityno vjenčanje, koje će zasigurno biti veselo, no bilo joj je mrsko što
završava njihov medeni mjesec. Upravo je to i rekla Bradfordu u udobnoj kočiji
na putu natrag u London i on se nasmijao, privukavši ju čvrsto uz sebe. - Možemo
voditi ljubav i u Londonu, dušo. Zaboga, vjerujem da sam od tebe napravio
raspuštenicu.
- I žao ti je zbog toga? - upita Caroline sa smiješkom.

144
 Bradford joj je odgovorio tako što ju je podignuo na krilo i pokazao joj koliko
točno nije žalio zbog toga.
Caroline nije prije vidjela Bradfordovu kuću u gradu i zaključila je da je
veoma udobna. Bila je velika i muževna, prekrcana teškim, staromodnim
kožnatim pokućstvom koji je označavao muški teritorij.
Veliki krevet s baldahinom u Bradfordovoj sobi imao je debele zastore koji
su tijekom dana bili zavezani. Caroline je iskušavala madrac dok se Bradford
spremao za večeru. Promatrao ju je krajičkom oka dok je odvezivala oba zastora.
Bila mu je izvan vidokruga, ali njezin grleni smijeh dao mu je do znanja da se
zabavlja. - Bit će vruće ovdje - povika ona. - Ugodno i toplo.
Bradford se približio krevetu i povukao zastor na stranu. Gola prsa su mu se
sjajila od kupanja. Caroline mu se nasmiješila i ispružila se po prekrivaču. Stavila
je ruke iza glave, oponašajući njegovu naviku, i polagano i zavodljivo
mu namignula.
- Zar ti je ikada bilo hladno u mome krevetu? - zapita ju Bradford. Glas mu je
bio protkan šaljivošću, ismijavajući mrki pogled koji je imao.
Caroline je bila odjevena samo u ogrtač i jedno joj je bedro bilo izloženo
suprugovu pogledu. Bradford je pogledom polako putovao od njezine glave do
nožnih prstiju, i kada ju je ponovno pogledao u oči, šaljivosti je nestalo.
- Mamiš me, Caroline - reče Bradford. Glas mu je poprimio osoran prizvuk.
- Imamo li vremena? - prošapće Caroline u jednom dahu, reagirajući na
Bradfordov gladni pogled. Dražesno nasmiješena, razvezala je mašnu na svome
pojasu, što je samo pojačalo Bradfordovu žudnju, naglim se pokretima
oslobodila odjeće i posegnula za svojim suprugom.
Bradford nije odbio njezin poziv. Skinuo je hlače koje je upravo bio odjenuo
i ispružio se pokraj nje. Caroline je čekala da ju uzme u naručje i nakon nekoliko
trenutaka shvati da on čeka nju da se okrene prema njemu. Nasmijala se,
zvukom tako radosnim i neopterećenim da Bradfordu izmami osmijeh na lice, i
sjela na njega.
Zatim je počela bacati svoje čini na njegovo tijelo, preobražujući ga iz
odmjerenoga, discipliniranoga vojvode od Bradforda u divljeg ratnika koji mu se
skrivao ispod kože.
Bradford je dopuštao tu slatku bol dok nije bio spreman eksplodirati. Glas mu
je tada postao strog te joj je zapovjedio da više prekine to mučenje.
Caroline ga nije poslušala i nastavila ga je gurati prema točki s koje nema
povratka.
Bradford ispusti ratnički uzvik i Caroline se najednom nađe na leđima. - Neću
imati milosti - zareza joj kraj usta. A zatim ju je počeo opijati užitkom dok ga nije
molila da svrši s time. Napravio je grimasu od užitka i bola koji se nakupljao u
njegovim stegnima, povukao ju natrag na sebe i ušao u nju hotimičnim trzajem,
koji je zaustavio sve to izazivanje, sve to mamljenje.
145
 Caroline je zabacila glavu i tiho zajecala, na što je Bradford odgovorio još
jednim nasrtajem, a potom još jednim. Oboje su dosegnuli vrhunac u isti trenutak.
Caroline se osjećala kao da je nasred neba, zaštićena Bradfordovim
zagrljajem. Polako je dolepršala natrag u stvarnost, nasmiješena od zadovoljstva.
Glava joj je bila naslonjena na Bradfordova prsa i slušala je kako mu srce
kuca u ritmu s njezinim. Čekala je dok mu se disanje nije usporilo i zatim
prošaptala:
- Volim te.
Bio je to već ritual, govoriti mu da ga voli odmah nakon što završe s vođenjem
ljubavi, pa je kao i inače čekala da joj uzvrati te riječi. Znala je da bi mogla to
zahtijevati, i vjerojatno bi bilo po njezinome, ali željela je da priznanje dođe
iz Bradfordova srca.
Bradford privinu Caroline k sebi i zadovoljno uzdahnu. Bio je to jedini znak
da je uopće čuo njezinu izjavu i Caroline je ponovno prihvatila da još nije
spreman.
Prisilila se odagnati tugu s lica i pridignula se na laktove kako bi ga pogledala
u oči. - Ostanimo ovdje ostatak večeri.
- Odličan prijedlog - odgovori Bradford nasmiješeno. - Ali tvoja će obitelj
zasigurno zahtijevati objašnjenje. Hoćeš li im ti reći što nas je zadržalo ili ću ja?
Caroline se smjesta zarumenjela. - Jedan gospodin nikada ne bi govorio o
takvim stvarima - reče. - Pretpostavljam da bismo se onda trebali obući.
Pokušala se maknuti s Bradforda, no čvrsto ju je držao. - Ne još, Caroline.
Mislim da bismo još jednom trebali proći dogovor.
Caroline je zakolutala očima i ogorčeno uzdahnula. - Znam ga napamet,
Bradforde. Ne smijem se micati od tebe tijekom bala, ne smijem nestati nekamo
s Charity i, ako se nešto dogodi i budeš se morao maknuti od mene, onda
se moram zalijepiti za Milforda dok se ne vratiš.
Bradford je kimnuo, ozbiljna izraza lica. Caroline mu svojom rukom izravna
čelo. - Molim te, ne brini se, Bradforde. Ljudi koje si unajmio nisu pronašli ni
jedan jedini trag. Osim toga, rekla sam ti da je to vjerojatno bila neka
osvetoljubiva ženska koja te željela za sebe, a mene otjerati.
Bradford je sada bio taj koji je pokazao ogorčenje. - Znači, ta navodna dama
te gurnula niz stube, prepilila kotač moje kočije, a potom ti napisala ono pismo?
To želiš reći?
- Ne dama, Bradforde, nego žena. Postoji jasna razlika. I meni ima smisla.
Mogla je unajmiti nekoga da petlja po kotaču od kočije.
Bradford je svoje misli zadržao za sebe. Supruga mu je bila takvo nevinašce
i nije ju želio uznemiravati informacijama koje je prikupio. Bila mu je dužnost
zaštititi ju od zla i nije želio da bude u strahu, samo oprezna. Dok klopka ne
odradi svoje i dokazi ne budu prikupljeni, ona mu neće izmaknuti iz vidokruga.

146
Sada je pripadala njemu i tko god se usudi dotaknuti ju, neće ostati živ da priča o
tome.
Bradford je bio tih dok se odijevao. Caroline ga je stalno ometala, a kada je
zastao sa svojim obvezama kako bi joj rekao da je njezina spavaća soba odmah
do njegove i da se ondje neometano može odjenuti, njegova mu se supruga
otvoreno podsmjehnula i nedvosmisleno mu rekla da joj odvojene spavaće sobe
nisu po volji.
- Neću dopustiti da mi Henderson dođe pomoći dok ti naokolo skakućeš bez
odjeće - zareža Bradford.
Caroline je stajala ispred ovalnoga zrcala, četkajući kosu, ravnodušna prema
njegovu komentaru.
- Pa?
- Više nisi dječak, Bradforde. Sada se možeš sam odijevati. Radim to već
godinama.
- Tvoja sobarica gunđa zbog toga.
- Mary Margaret ima dovoljno posla, ne mora još mene naganjati uokolo.
Bradford je odustao od rasprave i otišao čekati u prizemlje. Koračao je pod
okriljem primaće sobe, s konjakom u ruci, izgubljen u mislima zbog večeri koja
je bila pred njima. Umalo je bio odbio poziv u Clavenhurst, velebni dom markiza
od Aimsmonda, zbog svih poteškoća oko brige za Carolineinu sigurnost u takvu
mnoštvu. Nije mogao odbiti, naravno, jer markiz je bio Carolinein ujak i
povrijedilo bi ga da ona ne dođe.
Bal je imao dvojaku svrhu. Charity i Paul oženit će se za dva dana i događaj
je predbračno slavlje. Usto se priređuje u čast vojvode i vojvotkinje od Bradforda,
prvi događaj kojem će Caroline i on nazočiti kao suprug i supruga.
Caroline se pojavila na ulazu u svjetlucavoj haljini od ledeno plave svile, i
našla supruga, naslonjena o okvir kamina. Njegov žestoki smrknuti pogled polako
se ublažio, a zamijenio ga je arogantni pogled, koji je zbunio Caroline.
Dramatično je prignula koljena, sa sjajem u ljubičastim očima, koje su
imitirale boju njezine haljine, a zatim se nasmiješila kada je Bradford podigao
svoj konjaku znak pozdrava.
- Maloprije si se mrštio, a sada izgledaš jako zadovoljno samim sobom -
primijeti Caroline. I veoma naočito, pomisli ona. Nosio je crno večernje odijelo,
a nakon što se maknuo od kamina, opet je izgledao strahovito snažno i moćno.
Caroline se pitala kada će joj njegov izgled prestati ubrzavati bilo. Od samog
pogleda na njega mišići su joj se stezali od žudnje da ju uzme u naručje.
Caroline nikada nije pretjerano dobro skrivala svoje misli i Bradford je znao
točno o čemu razmišlja. - Ako me nastaviš tako gledali, nikamo nećemo otići -
napotnenu Bradford. Odložio je svoju čašu s podnoškom na okvir kamina i polako
se došetao do svoje supruge. Krv mu je postala neugodno topla, odjeća mu je

147
postajala pretijesnom, a sve zato što mu je njegova prekrasna supruga uputila taj
posebni pogled. Nije mogao odoljeti a da ju ne uzme u naručje i snažno poljubi.
Nevoljko uzdahnuvši, pomogao joj je sa zimskim plaštem i pozvao kočiju.
Ionako će kasniti, i čim prije večer završi, tim prije će ju ponovno moći privinuti
uza se.
Grof od Braxtona vrzmao se unutar ulaza u markizov dom i zagrlio Caroline
prije nego što je i uspjela skinuti plašt. - Nedostajala si mi, kćeri - izjavi njezin
otac. Povukao ju je na stranu i došapnuo joj dovoljno glasno da Bradford načuje:
- Jesi li sretna, Caroline? Brine li se dobro za tebe?
Caroline se nasmiješila. - Veoma sam sretna, oče. - Nije nastavila s
priznanjima, znajući vrlo dobro da ju Bradford sluša. Da je rekla svojemu ocu
koliko je istinski sretna, koliko zadovoljna, s njezinim bi suprugom postalo
nemoguće živjeti. Poniznost nije bila jedna od njegovih vrlina, a ego bi mu
narastao do neslućenih visina.
Pozornost su joj tada zaokupili Charity i Paul, a zatim se ujak Franklin, sa
svojom suprugom uza se, pridružio razgovoru.
Vojvoda i vojvotkinja od Bradforda teatralno su ušli u plesnu dvoranu i
smjesta se uputili do svojega domaćina. Ujak Milo sjedio je blizu ulaza i Caroline
je vidjela da je već izmoren. Počeo je ustajati, no Caroline je odmahnula glavom i
odmah sjela do njega.
Bradford je ostavio Caroline s njezinim ujakom, nakon što joj je uputio
ozbiljan pogled, za koji je protumačila da znači kako ne smije odlutati. Markiz joj
je priznao da je umoran, no samo od uzbuđenja. Namignuo je Caroline i
došapnuo joj da nije učinio ništa kako bi pripremio zabavu. Franklin i Loretta su
se pobrinuli za sve.
Caroline ga je držala za ruku i slušala dok joj je tumačio svoje aktivnosti
tijekom proteklih tjedana. Bila bi zadovoljna time da sjedi pokraj njega ostatak
večeri ako bi mu njezina nazočnost pružala zadovoljstvo, pa je odbila nekoliko
poziva na ples.
Kada ju je ujak Milo pitao, na svoj netaktičan način, kada točno može
očekivati prinovu u obitelji, Caroline se nasmijala. - Nismo razgovarali o tome -
prizna mu. - Kada se dogodi - doda. - Ne znam ni koliko djece Bradford želi.
- Volio bih poživjeti dovoljno dugo da u naručje primim tvoje prvo dijete -
reče joj markiz.
- Voljela bih da poživite vječno - odvrati Caroline šaptom. Izjavom je usrećila
ujaka pa joj je privrženo stisnuo ruku.
Bradford je stajao s Milfordom na suprotnoj strani prostorije i nije mogao
maknuti pogled s Caroline. Milford je prijatelja pokušao navesti na nekoliko tema
za razgovor i naposljetku, kada nije uspio izazvati reakciju, pokazao koliko
je ozlojeđen. - Kralj se razvodi od supruge i sljedeći se tjedan seli u Francusku -
prokomentira.

148
 Bradford je potvrdno kimnuo i nastavio piljiti u svoju suprugu. - Neće nestati,
Brade. Za ime Božje, Čovječe, priberi se. - Milford je zahihotao i tresnuo
Bradforda po leđima, trgnuvši ga iz njegove zaokupljenosti.
- Ne nosi nikakve dragulje.
Milford je pokazao da je zbunjen tom primjedbom, okrenuo se da pogleda
Caroline, a zatim ponovno prema svojemu prijatelju. - Nosi tvoj prsten - otpovrnu.
- Nikad ga ne bi skinula. - Milford se nasmiješio zbog arogantnog komentara.
- Bradforde, zašto raspravljamo o nakitu? - upita on.
Bradford je slegnuo ramenima i konačno Milfordu podario svoju potpunu
pozornost. - Jesi li doznao još nešto u vezi s mojim problemom? - upita. Aludirao
je na istragu o Carolineinu neprijatelju, ali previše je ljudi bilo dovoljno blizu da
ih čuje:
- Našim problemom... I da, doznao sam nešto što smatram važnim.
Bradford je kimnuo odrješito. - Raspravljat ćemo o tome poslije, nakon
večere.
Na suprotnoj strani prostorije Caroline je pomogla ujaku da ustane i dodala
mu njegov štap. Provela je više od jednoga sata s njim i sada je bio zadovoljan.
Poljubio ju je za rastanak, nakon što je triput obećala da će ga posjetiti sutradan
popodne, i potom se uputio prema predvorju. Caroline je hodala kraj njega,
kimajući na pozdrav svima koji su ju oslovili.
- Hoćete li moći spavati uz svu ovu buku? - upita ga Caroline.
- Spavam kao djetešce u zadnje vrijeme - odgovori ujak Milo. - Idi sada i
zabavi se, draga moja. Okrijepit ću se i željno iščekivati naš sutrašnji susret.
Caroline je stajala prekriženih ruku i gledala ujaka kako se polagano uspinje
stubama. Kada joj je izašao iz vidokruga, okrenula se, namjeravajući pronaći
Bradforda, no presreli su je Rachel Tillman i njezin zaručnik Nigel Crestwall.
Rachel je prilično agresivno pokušala zadobiti Carolineinu pozornost.
Zgrabila ju je za ruku čvrstim stiskom, koji je zaista bio bolan. - Sigurno ste veoma
zadovoljni sobom - reče Rachel. Caroline je bila toliko iznenađena
žestinom njezina glasa i bolnim hvatanjem ruke da je samo mogla u čudu gledati
u ženu.
- Gledaj kako se pravi nevinom - Rachel reče Nigelu. Primjedbu je izrekla
podrugljivo i Caroline se doista užasnula.
- Rachel, o čemu govorite? - zatraži Caroline. Istrgnula je ruku dok je
pogledom pomalo mahnito tražila supruga.
Rachel je pogrešno protumačila njezin pogled i rekla: - O, ne brinite se. Neću
upropastiti vašu dražesnu zabavu. I iznimno smo počašćeni što ste nas pozvali.
Samo sam vam htjela dati do znanja da mene niste zavarali. Upropastili ste sve.
Sve!

149
 - Ponovno zgrabivši Caroline za ruku, Rachel joj je zarila nokte pod kožu. -
Platit ćeš, kujo. Samo čekaj i vidjet ćeš.
- Nikada nisam istukao ženu, zar ne, Milforde? - prokomentirao je Bradford
ležerno iza Rachelinih leđa, pa joj nije mogao vidjeti revoltirani izraz lica. - Ali
ako smjesta ne maknete ruku s moje supruge, gđice Tillman, vjerujem da ćete vi
biti prva.
Rachel je toliko žestoko povukla svoju ruku da je Caroline odgurnuta korak
unatrag. Bijesno je gledala u Nigela, kao da njega krivi za Bradfordov neprimjetni
dolazak, a zatim se okrenula i otišla u plesnu dvoranu. Nigel je morao trčati
kako bi držao korak s njom.
Promatrajući njihov odlazak, Caroline je postajala sve gnjevnijom. Milford je
prvi prokomentirao promjenu njezina izgleda. Dohvatio je Carolineinu ruku i
trljanjem počeo uklanjati tragove noktiju. - Reagirati moraš tijekom sukoba, a, ne
nakon - reče on, smijuljeći se.
Caroline je pogled usmjerila s nacerenoga Milforda prema svojemu
namrštenom suprugu. - Uvijek sporo reagiram - reče mu. - Bradforde! Rachel me
mrzi. Rekla je da sam ja kriva za sve.
- Za što? - upita Milford.
Caroline je slegnula ramenima. Primijetila je kako nekoliko ljudi zuri u nju i
hitro se prestala mrštiti. - Nemam pojma.
- Idemo kući, Milforde, pobrini se za nju, a ja idem pozvati našu kočiju.
- Ne idemo kući - usprotivi se Caroline. - Neću bježati od takvih kakva je
Rachel Tillman. I obećala sam se sastati s...
- Ni s kim se nećeš sastajati. - Bradfordov je glas postajao oštriji i Caroline se
uspravila do svoje pune visine, kipteći u sebi.
Nije kanila otići. Njezin bi otac bio razočaran s obzirom na to da nije provela
nimalo vremena s njim, i obećala mu je da će nakon večere s Charity nasamo
porazgovarati. Ništa od toga nije morala objašnjavati Bradfordu, nego je
samo prošaptala: - Čak još nisi ni plesao sa mnom.
- To je istina, Brad - dobaci Milford. Nastavio se smiješiti, čak i kada su ga i
vojvoda i vojvotkinja nezadovoljno pogledali.
- Dobro! Plesat ćemo i onda se oprostiti. - Bradford primi Caroline za lakat i
povuče ju prema plesnoj dvorani.
Caroline se nasmiješila, uviđajući da je upravo izvojevala malu pobjedu. -
Hvala ti, mužu - reče ona pokušavajući se ne naslađivati.
- Jedan ples - ponovi Bradford pridruživši se rundi koja je upravo počinjala.
- Da, Bradforde.
Njezino ga krotko prihvaćanje nije prevarilo ni na tren. Čim je ples završio,
Milford se iznenada pojavio i zahtijevao da mu Caroline bude partnerica za
sljedeću rundu.

150
 Bradford je nevoljko pristao. Raspoloženje mu se popravilo kada je vidio da
Rachel i Nigel odlaze. Nije želio još jedan susret večeras. Brzo će nadoći sutra.
Tada će povesti kratak razgovor s tom odvratnom ženom i dobiti neke odgovore.
Caroline je plesala s većinom Londonaca i bila prilično iscrpljena do trenutka
kada je u ponoć završila večera i kada se ples nastavio. Bradford je bio zadovoljan
time da promatra svoju suprugu. Čak se, na časak ili dva, zatekao kako se smiješi
zbog strke koju je njegova prekrasna supruga izazivala. Dostojanstveno se i
samopouzdano držala, što mu se sviđalo. I dvaput se, kada je to najmanje
očekivao, okrenula od svojega partnera i nasmiješila se njemu.
Bradford je primijetio da mu se Terrence St. James stalno vrzma oko supruge,
kao i mladić imena Stanton. Ostao je strpljiv i dodao ih na svoj rastući popis kicoša
s kojima će morati porazgovarati.
- Opet se mrštiš, Brade. Još razmišljaš o Rachel?
Bradford je odmahnuo glavom. - Samo gledam ždrijepce koji mi žude za
suprugom. Zvučao je nezainteresirano, ali Milford je iz prijateljeva pogleda znao
da je ljutit. - Razgovarat ću s nekima od njih prije nego što se večer privede kraju.
Milford je odmahnuo glavom. - Morat ćeš razgovarati sa svakim muškarcem
ovdje - prokomentira. - Gledaj, Caroline slijedi oca na podij. Bit će dobro nekoliko
minuta. Sada bi bilo dobro vrijeme da obavimo svoj razgovor, slažeš li se?
Bradford je kimnuo i slijedio Milforda van iz prostorije. Zastao je, dovoljno
dugo da Stantonu pogledom u kosti utjera iskonski strah, a zatim nastavio dalje.
Milford se ponašao veoma nonšalantno, ali već to što je dvaput spomenuo pitanje
informacija koje ima, Bradfordu je govorilo da nije riječ o još jednomu
pogrešnom tragu. Pronašli su markizovu radnu sobu, pogledom potjerali par koji
je u sobi potražio trenutak privatnosti, a da pritom nisu izmijenili ni riječ, i
potom zatvorili vrata.
Caroline je završila rundu plesa sa svojim ocem kad je do nje dojurila Charity,
sva zadahtana od uzbuđenja. - Ujače, molim vas ispričajte nas, Caroline i ja bismo
htjele porazgovarati.
Caroline je rođakinju poslušno slijedila na suprotnu stranu prostorije. - Ova
niša dopušta malo privatnosti - ustvrdi Charity. Držala je naočale u rukama i
stavila ih kada je sjela pokraj Caroline. - Mislila sam da razgovaramo na
balkonu, ali promrzle bismo, naravno.
Caroline se nasmiješila i potapšala rođakinju po nadlanici. - Ne budi
nervozna, Charity. Za dva dana bit ćeš udana za čovjeka kojega voliš i sve će biti
predivno.
- Je li predivno? - Charity je pitala šaptom pa se namrštila zbog toga. - Stvarno
bih voljela da je mama ovdje, bojim šepa, znaš čega se bojim, i more me teške
dvojbe.
- Charity, bit će to u redu. - Caroline se osjećala znatno nadmoćnije, a zatim
se prisjetila koliko je bila uplašena svoje prve bračne noći. Osjetila je da se

151
zarumenjela. - Paul ne očekuje od tebe da znaš kako - objašnjavala joj je dok joj
je postajalo sve neugodnije zbog te teme. - I zaista je veoma ugodno.
Charity se nasmiješila. - Doista mi se sviđa kada me ljubi - prizna joj. - I znam
da mi ti ne bi lagala. Ako ti kažeš da je predivno, onda je zacijelo tako.
Caroline se nasmiješila, nadajući se da Charity neće pitati konkretna pitanja,
i bila je zahvalna što je njezina rođakinja ustala i skinula naočale. - Sada se
osjećam znatno bolje.
Charity je nestala u vihoru ružičasta satena, nesumnjivo u potrazi za svojim
zaručnikom, a Caroline se upravo bila osovila na noge kada se pojavio visoki i
štrkljasti Terrence St. James i zamolio ju za trenutak njezina vremena.
Caroline je odbila poziv. Nipošto nije bilo prikladno jer ih je niša potpuno
skrivala od pogleda mnoštva. Usto, Caroline nije željela razgovarati s tim
kicošom. Njegovi pogledi nisu prikrivali da mu je privlačna i to ju je ljutilo. Ona
je ipak udana žena!
- Samo sam želio zatražiti vaše dopuštenje da se sastanemo dok ste ovdje u
Londonu - reče St. James. - Sada kad ste u braku, malo razonode... - Slegnuo je
ramenima, ne dovršivši rečenicu.
Caroline nije mogla vjerovati toj drskosti. - Ovoga ću puta zanemariti vašu
uvredu - reče ona. Glas joj je bio leden, kao i pogled, te se progura kraj njega
zadrhtavši od gađenja.
- Ali niste me razumjeli - šapnu Terrence iza nje.
Caroline se pretvarala da ga nije čula. Spazila je svojega oca u grupici na
drugoj strani sobe, i smjesta se probila do njega.
Obuzdala je bijes, držeći da je razumjela točno što je odbojni Englez imao na
umu. Odlučila je porazgovarati s Bradfordom o odvratnu ponašanju nekih
muškaraca koje je susrela i zatim odlučila zasad zaboraviti na cijelu tu priču.
Caroline je provela nekoliko minuta tražeći Bradforda nakon kratkog plesa s
Paulom, i on joj je sugerirao da joj je muž možda u knjižnici. Caroline se uputila
u tom smjeru. Već je svojem ocu rekla da je umorna i da će uskoro otići. Sada
je samo morala otići po supruga i krenuti put svojega doma. I Rachel Tillman i
Terrence St. James u njoj su pobudili sjetno raspoloženje i samo je željela
napustiti tu buku i tričavost. I više od svega, željela je biti u Bradfordovu naručju.
Caroline nije bila svjesna da ju Terrence prati dok nije pokucala na vrata
knjižnice i otvorila ih da poviri unutra. Prostorija je bila prazna i Caroline se kanila
okrenuti kadli ju je Terrence gotovo ugurao unutra pa zatvorio vrata za sobom.
- Maknite mi se s puta - zapovjedi mu Caroline. Bila je dovoljno gnjevna da
ga sruši na koljena pa se još više razbjesnjela kada je St. James odmahnuo glavom.
- Iznimno sam bogat - poče on. - Mogao bih vam pružiti...
Caroline je ponestalo strpljenja. Odgurnula ga je s puta i pošla prema vratima
kada je St. Jamesov glas postao ozlovoljen. - Zapravo, uopće nisam bogat -

152
pripomenu zapriječivši joj put. - I plaćaju mi značajnu količinu novca da vas
dovedem u kompromitantan položaj. Vaš je suprug ljubomoran muškarac, draga
moja.
- Da, jest - odgovori Caroline. Uzmaknula je, namjeravajući otići do stola i
zgrabiti svijećnjak kako bi ga iskoristila kao oružje. - Dovoljno ljubomoran da vas
ubije.
- Nikada među ovakvim mnoštvom - otpovrnu on.
- Zašto? - upita Caroline. - Zašto ovo radite?
- Zbog novca, naravno - odvrati Terrence, nehajno sliježući ramenima. -
Rachel će me sutra isplatiti. Zaista je veoma ljuta na vas, draga moja.
Caroline dođe do stola i okrenu se, ali nije bila dovoljno brza. Terrence St.
James bio je nad njom, izvijajući ju i okrećući dok joj ruke nisu bile prikliještene
uz tijelo. Neumoljivo ju je držao, s jasnim namjerama. - Nemam ništa protiv
toga da vas poljubim. Uistinu ste slasni. Vrijedi primiti udarac ili dva od vašega
srditog supruga.
Caroline je bila ukočena u njegovim rukama. Više se ne nije otimala, nego je
čekala svoju priliku. Terrenceove noge bile su dovoljno raširene za ono što je
imala na umu, i čim se on opusti, učinit će točno ono što ju je rođak Caimen
naučio ne bi li se oslobodila kad ju neki muškarac zgrabi.
- Moj će suprug povjerovati što mu kažem - pohvali se Caroline.
Terrence je pomaknuo nogu i Caroline odmah postavi svoje desno stopalo
među njegova stopala. U isti trenutak do njih dopre zvuk glasova. Caroline otvori
usta da zavrišti, no Terrence se obruši kako bi ju utišao svojim ustima.
Vrata su se otvorila baš u trenutku kada je Caroline namjeravala podignuti
koljeno i, nadala se, prouzročiti strašan bol svom uzničaru.
Nije dobila priliku. Bradfordov gnjev pokazao se bržim od munje. Otrgnuo je
Terrencea St. Jamesa od Caroline i bacio ga preko stola takvom brzinom da je
ošamutio Caroline. Maknula se s puta baš kada su Terrenceove noge
proletjele kraj njezina lica.
Caroline nije mogla vidjeti suprugovo lice jer joj je bio okrenut leđima.
Gledao je kako se St. James pokušava osoviti na noge. Caroline se okrenula prema
vratima, gdje je stajao Milford, sprječavajući da itko uđe.
St. James je naposljetku ustao, a onda ga je ponovno srušio jedan moćan
udarac u trbuh.
Caroline pojuri do Bradforda i napokon mu ugleda izraz lica. Sva se naježi od
strepnje. Gledao ju je i na licu su mu se ocrtavali zgroženost, gađenje i prijezir.
- Što ti je na umu? - upita Caroline šaptom i pričeka odgovor.
- Budi tiho!
Hladna je zapovijed zgrozila Caroline. Gnjev u njegovu glasu i izraz njegova
lica toliko su ju pogodili da je počela plakati. Zaboga, zar je doista mislio da je

153
priželjkivala nasrtaje toga groznog čovjeka? Odmahnula je glavom, ne želeći si
priznati da je to istina, ne želeći si priznati da ima tako nisko mišljenje o njoj.
St. James se pokazao jednako glupim kao što je bio i pohlepan. Ponovno se
pokušao osoviti na noge. Bradford se okrenuo prema njemu, zgrabio ga za vrat i
jednom rukom podignuo uz policu za knjige.
Terrence je izgledao kao krpeni lutak, opirući se Bradfordovu zahvatu dok
mu se lice polagano osulo crvenim mrljama. Caroline je pokušala odgurnuti
suprugovu ruku, ali neuspješno. Okrenula se Milfordu i zavapila da se uplete.
- Nemoj mu dopustiti da ga ubije - zamoli ga.
Milford je odgovorio ravnodušnim slijeganjem ramena.
Caroline je obrisala suze ispod očiju i opet se okrenula svom suprugu. -
Bradforde, objesit će te ako ga ubiješ. A još ti nije ni rekao što je radio.
- Znam vraški dobro što ste oboje radili - ispali Bradford.
Milford se tada upleo. - Nije vrijedan muke, Brade. Izbaci ga van kao smeće.
- A što smo to mi radili? - upita Caroline. - Reci mi, Bradforde. Reci što ti je
na umu.
Bradfordov se izraz lica polako mijenjao dok nije izgledao kao mu je dosadno.
Pustio je svojega zatočenika i gledao ga kako se ruši na pod.
St. James nije bio mrtav. Caroline je osluškivala dok je soptao, čekajući da joj
suprug odgovori.
- Brade, poslušaj suprugu. Caroline, objasni mu što se ovdje dogodilo - reče
Milford, pokušavajući glumiti posrednika.
- Neću objasniti ništa - izjavi Caroline. Glas joj je bio jednoličan, lišen bilo
kakva osjećaja. Šake su joj bile stisnute, jedini dokaz njezina bijesa. - Vidio si što
se dogodilo. Sam dođi do svojih zaključaka. Moj suprug već ima svoje odgovore.
Nemaš li, Bradforde? - Krenula je prema vratima, no Bradford ju zaustavi, lagano
joj uhvativši ruku.
- Vjerujem da si nedužna u ovome - napokon reče Bradford. Glas mu je bio
odrješit i dalje strahovito hladan. - Ostani tu dok ne budemo spremni za odlazak.
Milforde? Pobrini se za kočiju.
- Ti se pobrini za to - otpovrnu Milford. Nije namjeravao ostaviti Bradforda
sa St. Jamesom. Po njegovu je ukočenu držanju znao da ga bijes još nije sasvim
prošao.
Bradford je promrmljao psovku i napustio sobu.
Milford se približi Terrenceu i pogura ga čizmom. - Predlažem da otpužete
odavde prije nego što se Bradford vrati.
Caroline je stajala nasred sobe spuštena pogleda, i St. James ju zaobiđe u
širokom luku.
Milford ga je gledao dok odlazi, a zatim prišao Caroline. Stavio joj je ruku na
rame i namrštio se kada se ona otrgnula.
154
 - Reci mi što se dogodilo - usrdno ju zamoli. Glas mu je bio utješan; želio ju
je smiriti.
Caroline je odmahnula glavom. - Samo ćeš reći Bradfordu - prošapće.
- A to bi bilo toliko strašno?
Njegov je glas, tako nježan i brižan, dirnuo Caroline. Drhtala je i sklopila
ruke, pokušavajući to zaustaviti. Neće prihvatiti utjehu koju je Milford nudio,
instinktivno znajući da bi joj bilo kakav iskaz ljubaznosti potpuno uništio
staloženost.
- Sada bih željela poći kući. - Koraknula je unatrag kada ju je Milford pokušao
još jednom dotaknuti.
Agonija u njezinu glasu posramila ga je. Držala se dostojanstveno uspravno i
bila je uzdržana izraza lica, no iz glasa joj je ipak isijavala bol.
- Bradford će se vratiti za koji trenutak - reče Milford. - Caroline, pa upravo
vam je rekao da zna da ste nedužni. Samo je bijesan na St. Jamesa.
Caroline je odmahnula glavom i zaustavila Milfordovo objašnjenje. - Isprva
nije bio - proturječi mu. - Pomislio je najgore...
- Kada se smiri...
- Ne želim ići kući s Bradfordom. - Carolineina izjava prekinula je Milfordov
iskreni odgovor.
- Ma baš šteta. - Osorna je primjedba došla s vrata, gdje je stajao vojvoda od
Bradforda.
Caroline ga nije željela pogledati. Osjetila je kako joj preko leđa prebacuju
plašt i zatim dovlače do Bradforda.
Nisu prozborili ni riječi cijelim putem kući. Caroline je to vrijeme iskoristila
kako bi umirila svoj gnjev. Osjećala je Bradfordov prodorni pogled, ali ga je i
dalje odbijala pogledati.
Srce joj je bilo u komadićima i nije mogla kriviti nikoga osim sebe. Budalasta
je, ocijeni ona. Ne bi ju mogao ovako povrijediti da se nije zaljubila u njega.
Vjerovala mu je svim srcem i sada se osjećala gotovo pa uništeno zbog toga.
Njegova nerazumna ljubomora i nepovjerenje bili su neosnovani i tako nelogični
da Caroline nije znala kako se boriti ni s jednim, kako se zaštititi. Prisjetila se
kako se okrenuo protiv nje kada ju je Crestwall na silu poljubio na očevu
banketu. Njegov je gnjev bio usmjeren na nju koliko i na Crestwalla. Večeras je
na djelić sekunde svjedočila istom tom pogledu. Bijes je bio usmjeren prema njoj.
Do trenutka kada su stigli do Bradfordove gradske kuće, Caroline se samo
željela zaključati u svoju spavaću sobu i plakati. Osjećala se kao ranjena životinja
u potrazi za utočištem.
Bradford je gledao kako Caroline kreće uz stube do spavaćih soba i
zapovjedio joj da ga slijedi u knjižnicu kako bi razgovarali o tome što se dogodilo.

155
 Caroline je samo nastavila naprijed, potpuno ignorirajući suprugovu
zapovijed. Stigla je do vrata spavaće sobe prije nego što ju je Bradford naglo
okrenuo prema sebi. - Nisi me čula? U knjižnicu!
- Ne. - Caroline se okrenu, uđe unutra i zatim zapanjenom suprugu pred
nosom zatvori vrata.
Vrata se širom otvoriše i odbiše o zid. Bradford uleti unutra i pođe za Caroline
prema krevetu. Njegova je supruga sjela na rub, sa šakama isprepletenima na
krilu.
Stajao je pred njom, raširenih nogu i s rukama na bokovima. Caroline mu je
pogledala lice, ugledala njegov gnjevni izraz lica i zatim dopustila vlastitom
bijesu da eksplodira. - Nakon ovoga večeras sumnjam da ću ikada prozboriti riječ
s tobom.
Žestina u njezinu glasu ga razbjesni. - Objasnit ćeš zašto si bila u knjižnici sa
St. Jamesom, makar to morao istjerati batinama.
- Nećeš me ni dodirnuti. - Carolineino tiho iznošenje tog uvjerenja iznenadilo
je Bradforda i malo mu podrezalo krila.
- A kako znaš da neću? - izvolijevao je, iako je stišao glas.
- Ne moraš se koristiti šakama kada tvoji pogledi i misli načine znatno više
štete. I nikada ne bi udario ženu; nije ti u naravi.
Bradford si prizna da je bila u pravu. Isprazne prijetnje neće ostvariti njegov
naum. Odlučio se osloniti na smirenu argumentaciju. - Reci mi što se dogodilo.
- Ako odgovoriš na moje pitanje, onda ću ti ispričati sve - uzvrati Caroline. -
Već znam istinu, ali želim čuti kako ju priznaješ. - Ustala je i stala sučelice
suprugu. - Kada si me ugledao sa St. Jamesom, pomislio si da sam te izdala, nisi
li?
- Znam da nisi imala veze s...
- Nisam te to pitala - prekinu ga Caroline. - Odgovori mi odmah. Istinu,
Bradforde.
Namrštio se i slegnuo ramenima. - Bio je to prirodan zaključak i da, na tren
ili dva sam pomislio da si me izdala. U jednom si trenutku tijekom večeri rekla da
se želiš sastati s nekim. Uvidio sam da sam pretjerano reagirao, doduše, i znam da
nisi kriva ni za kakvu obmanu.
Caroline je klonula ramenima i odmahnula glavom. - Htjela sam nasamo
porazgovarati s Charity - otpovrnu Caroline. - S njom sam se sastala. Sad ću ti
reći što se dogodilo. Otišla sam te pronaći. Paul je sugerirao da si možda u
knjižnici i Terrence St. James me slijedio. Rachel će mu platiti za to što me doveo
u kompromitantan položaj. Vidiš, svi znaju koliko si ljubomoran, svi osim tvoje
budalaste supruge! A St. Jamesu je trebao novac. Još sam mu se i hvastala da ćeš
vjerovati meni, a ne onomu što vidiš. Pogriješila sam. - Potonje je prošaptala
jecajući.

156
 - Ne izokreći ovo - okosi se na nju Bradford. - Izrijekom si obećala ostati kraj
mene večeras. Čim sam okrenuo leđa, ti završiš...
- Pokušavala sam te pronaći - obrazloži Caroline. - Pogriješila sam.
- Tu si u pravu - odvrati Bradford.
- Pogriješila sam udajom za tebe. Pogriješila sam što sam ti podala svoje srce.
Moja je zabluda ta što sam se zaljubila u tebe. No ljubav i mržnja udvojeni su
osjećaji i upravo u ovome trenutku mislim da te skoro pa mrzim. I krivnja je samo
tvoja - izloži Caroline teatralno. - Polagano iscjeđuješ ljubav iz mene.
Tada mu je okrenula leđa i počela se razodijevati, pokušavajući zanemariti
njegovu nazočnost.
Kada se skinula do kombinea, pokušala je zaobići Bradforda kako bi pošla u
njegovu spavaću sobu po ogrtač, no on joj je prepriječio put.
- Zašto se mrštiš, Bradforde? Trebao bi se naslađivati - prokomentira Caroline
hladno. - Od dana kada smo se upoznali čekaš da te prevarim. Tako si siguran da
sam poput svih ostalih žena iz tvoje prošlosti, a ja sam ti upravo dokazala da si u
pravu. Nisam ništa bolja od kurtizane, je li tako?
- O čemu to govoriš? - upita Bradford.
- Misliš da ti je dužnost zaštititi me od mene same, zar ne? Mi jadne ženske
tako smo slabe i, naravno, nijedna od nas nema ni trunke morala. Ta ne možemo
si pomoći a da ne skočimo u krevet s prvim muškarcem u blizini, zar
ne? Odgovori mi na ovo, Bradforde. Kako sam uspjela ostati djevica do našega
braka?
- Dovraga, pričaš besmislice. - Nije namjeravao viknuti, ali neugodno se
približavala istini.
- Engleska je grozno mjesto - prošapće Caroline. - Tijekom svih tih godina
što sam živjela u Bostonu, samo sam jednom bila u kontaktu s takvim lupežima!
Bila su to trojica pijanaca, a ja sam bila u pogrešnom dijelu grada. Ali ovdje, kuda
god se okrenem, napadaju me, prijete mi... i za Boga miloga, ne samo stranci.
Vlastiti me suprug napada svojim užasnim primislima. Želim ići kući. Želim se
vratiti u Boston.
Caroline je počela plakati.
- Caroline, nikada nisam skrivao to da imam naglu narav.
- Nema koristi od vikanja na gluhu osobu ili zahtijevanja od slijepca da nešto
vidi. Večeras sam shvatila da su ti uvjerenja toliko duboko ukorijenjena da te ništa
neće promijeniti. Čak mi nećeš podariti ni svoje srce. Nisi sposoban za to - reče
Caroline. - Nisam se trebala udati za tebe - ponovi.
- Nije ti ni dano na izbor - dometnu Bradford. Osjećao je kako postaje sve
ljući zbog njezinih oštrih komentara. Razbjesnjivalo ga je to što se usuđuje tako
razgovarati s njim.

157
 Promatrao je Caroline kako liježe u krevet i navukao je pokrivač preko nje.
Legla je na bok, okrenuvši mu leđa.
- Budi toliko ljubazan i udalji se iz moje spavaće sobe - reče Caroline. Drhtala
je od hladnoće i očaja i znala je da je samo pitanje vremena kada će se raspasti i
iskreno zaplakati. Samo je željela biti nasamo sa svojim jadom. Tek kada
se isplače, moći će racionalno odlučiti što učiniti.
- Pogrešno si shvatila, suprugo. Pobogu, ali i uvijek sve pogrešno shvatiš -
promrmlja Bradford. - Nemaš razloga ljutiti se na mene. Ja sam tebe našao u
knjižnici s onim gadom. Nakon što si mi dala riječ da nećeš lutati sama -
nastavi Bradford. - Previše si prokleto lakovjerna, Caroline. I zbog toga stalno
upadaš u situacije s kojima ne možeš izaći na kraj.
- Ništa ja nisam pogrešno shvatila - odgovori mu Caroline. Okrenula se i
zapiljila u Bradfordova leđa. - Napokon sve dobro shvaćam. Ti si mi objasnio da
imamo odvojene spavaće sobe. A ovo je moja soba, stoga izlazi van. Ne želim da
spavaš kraj mene - izgrdi ga Caroline. Vrele su joj suze pekle oči kada je prkosno
dodala: - Neću to dopustiti.
— Dopustiti? Ti nećeš dopustiti? - Njegova rika utiša Caroline. Okrenuo se,
izlažući ju punom udaru svojega bijesa, ali Caroline se više nije obazirala na to. -
Nitko se nikada nije ovako usudio razgovarati sa mnom! Nitko! Nek’ ti bude
jasno, Caroline, ja sam taj koji dopusta stvari u ovome braku. Ne ti.
Bradford je prilazio krevetu, skidajući košulju u hodu. Caroline se okrenula
na trbuh. Osjetila je kako je naglo trgnuo pokrivač, čula kako je krevet zaškripao
pod njegovom težinom kada se ispružio pokraj nje. Zatim joj je kombine povukao
s ramena, preko struka i bedara te naposljetku preko nogu. Nije se micala, i samo
je lagano napinjanje mišića ispod glatke kože njezine stražnjice odavalo nekakvu
reakciju.
Zadržavajući dah dok nije pomislila da će joj pluća eksplodirati, čekala je
napad koji se nije ostvario. Umjesto toga, osjetila je lagani dodir Bradfordovih
usana na vratu. - Ne želim da me dodiruješ - šapnu Caroline u jastuk.
- Ne funkcionira to tako, suprugo. Nevažno je što ti želiš. - Bradfordov je glas
bio strog i nepopustljiv. Caroline se okrenula tako silovito da je Bradforda
odbacila na bok. Lice joj je bilo tik uz njegovo. Gledali su jedno u drugo u
tišini, dopuštajući da među njima nesmetano teče gnjev koji su oboje osjećali.
Caroline se prisilila govoriti tiho. - Možda moje želje nisu bitne vojvodi od
Bradforda, ali u ovom bračnom krevetu tvoja moć i tvoj novac ne znače ništa. U
ovom krevetu ti si moj suprug. Javnost je možda ponizna pred vojvodom
od Bradforda, ali ja nikada neću biti ponizna pred svojim suprugom. Nikada!
Nauči odvajati titulu od čovjeka jer, kunem ti se, jedino će tako ovaj brak imati
ikakvih izgleda.
Njegov je izraz lica odavao zbunjenost i Caroline poželje zavrištati samo da
ju shvati. - Ljubomoru i gnjev ostavi ispred vrata, zajedno sa svojom arogancijom.
Dođi mi kao Jered Marcus Benton.
158
 Prošaptala je posljednji dio svoje želje i opet se okrenula na trbuh. Znala je da
ju Bradford i dalje ne razumije i srce ju je boljelo od žalosti.
Mislio je da od njega traži nemoguće. Govorila je u zagonetkama i nije imao
strpljenja dokučiti ih. On jest vojvoda od Bradforda! I nije bilo moguće odvojiti
titulu od čovjeka. Dovraga! Zar nije razumjela da je titula njegova krinka? Zar ga
je pokušavala lišiti njegove važnosti, njegove vrijednosti?
Mučila ga je uporna sumnja. Ili ga je pokušavala lišiti njegova obrambenog
mehanizma? I ako uspije, što onda? Hoće li išta preostati?
Tražila je previše od njega. I nije razumjela vlastiti um. Nije priznavala
bogatstvo i položaj, ali baš se iz tih razloga udala za njega. Nije li? Zar je doista
mogla voljeti Jereda Marcusa Bentona, običnog čovjeka?
Bradford je odmahnuo glavom, pokušao zanemariti zbrku koju je prouzročila.
Zaboga, od njezinih mu se pitanja vrtjelo u glavi. Prvi put od očeve i bratove smrti
osjećao se ranjivo. Odupirao se tom osjećaju.
Zbunjivala ga je i nije se bio spreman baviti s uvjerenjima koja je dovela u
pitanje, promjenama koje je tražila. Znao je samo da želi nju, sada, ovoga trena.
Ali želio je da bude voljna... puna ljubavi... i da mu uzvrati strast.
Caroline je čvrsto sklopila oči, u jalovu pokušaju da zaustavi suze. Osjetila je
da joj se Bradford primaknuo kada se njegovo teško bedro oslonilo o stražnju
stranu njezinih nogu. Počeo ju je milovati rukom duž leđa. Bio je to tako
nježan dodir da se opet iznova zbunila. Osjećala je njegov topao dah uz
kralježnicu, zbog čega joj se sva koža naježila. Prstima je polagano ocrtavao
erotičnu crtu od zatiljka do iznad stražnjice, oklijevajući samo na tren oka, a zatim
se zaustavio između bedara kako bi milovao vrućinu koja je rasla u njoj.
Osjetila je promjenu u njemu, znala je da je gnjev nestao, i odgovorila na to
nježno zavođenje. Pomislila je kako bi se trebala oduprijeti, govoreći samoj sebi
da bi trebala mrziti senzualni užitak koji joj je nametao, a potom priznala da
ju uopće nije prisiljavao da mu uzvraća.
Ustima je ostavljao trag vrelih poljubaca duž njezinih leđa dok su mu čarobni
prsti odrađivali svoje, čineći ju vlažnom i uzavrelom od žudnje. Zgrabila je plahte
kada je pojačao pritisak koji se nakupljao u njoj, osjetila kako joj se mišići
stežu uza nj i nije mogla zaustaviti podrhtavanja.
Njegovi su prsti ulazili i izlazili, opet i iznova, dok nije povjerovala da će
zasigurno umrijeti od slatke boli. Izvila se prema njemu, pokušavajući dosegnuti
vrhunac, i zajecala njegovo ime promuklim glasom koji je istodobno molio i
vapio.
Bradford se tada premjestio i kleknuo joj među noge. - Reci mi koliko žarko
ovo želiš - naloži joj. Glas mu je bio hrapav i tresao se od vlastite želje. Htio je
čuti da mu kaže da ga želi jednako kao što je on želio nju.
- Želim tebe, Jerede - šapnu Caroline. - Molim te, sada.

159
 - I ja želim tebe, Caroline - zareža on. Rukama ju je držao za bokove i snažno
uđe u nju jednim moćnim pokretom.
Zazivao je njezino ime, dozivao kroz sumaglicu žarka užitka, tihim i nježnim
riječima jednoga ljubavnika drugomu,' preklinjući ju da primi ono što je nudio.
Čekao je njezinu potpunu predaju, i kada je ponovno zazvala njegovo ime, on
pođe s njom prema sunčanu žaru i dosegne vlastiti vreli vrhunac.
Srušio se pokraj svoje supruge, tiho zarežavši od zadovoljstva, i kada su
podrhtavanja stala, okrenuo se na bok i privukao ju uz sebe. Glava mu je počivala
na njezinoj i rukom joj je nježno milovao obraz. Tada je osjetio njezine suze
na vršcima prstiju i prošaptao: - Ne plači, dušo. Ne plači. - Ponavljao je to
neprekidno dok Caroline naposljetku nije došla sebi i prihvatila utjehu koju je
nudio.
- Uvijek me natjeraš da te poželim - prošapće Caroline. Zvučala je kao da
priznaje težak grijeh.
Bradford joj nije odmah odgovorio. Pokrio ih je dekama i ponovno ju
privukao sebi, držeći ju s takvom nježnošću da je Caroline ponovno zaplakala.
- Caroline, želiš li da ti kažem da mi je žao? Lagao bih - prizna joj uzdahnuvši.
- Sada te nisam uzeo na silu. Željela si me kao i ja tebe.
Odmahivala je glavom prije nego što je dovršio posljednji komentar. - Nisi
me željela? - upita ju, začuđen što bi mu lagala. Uvijek je bila iskrena, katkada i
grubo iskrena, i naučio se oslanjati na njezinu iskrenost.
- Da, željela sam te - odgovori mu Caroline. - Ali želim te čuti kako govoriš
da ti je žao što si mislio da sam se večeras na zabavi ponijela besramno - objasni.
Glas joj je bio prigušen jastukom i Bradford je bio primoran osloniti se na lakat
kako bi ju jasno čuo.
Poljubio ju je u sljepoočnicu i zatim rekao: - Pretjeruješ.
- Ja pretjerujem? - Caroline je bila zapanjena njegovom ležernom izjavom. -
Umalo si večeras ubio čovjeka, i kada si me pogledao, izraz lica bio ti je grozan!
Želio si vjerovati u to da sam kriva, nisi li?
- Za ime Božje, dramatiziraš - ustvrdi Bradford. Zvučao je ogorčeno i
Caroline se naroguši zbog toga. Nije imao blage veze koliko ju je povrijedio. -
Ubrzo sam shvatio - ustvrdi Bradford.
- Ne dovoljno brzo - suprotstavi se Caroline. S mukom se uspravila i okrenula
kako bi ga pogledala. - Dok mi ne budeš potpuno vjerovao, ovaj će brak biti
osuđen na propast. Želim da mi bezuvjetno vjeruješ i neću pristati na ništa manje
od toga. Želim bezuvjetno povjerenje, toliko da bi, ako me nađeš u krevetu s
dvojicom muškaraca, zastao i zatražio objašnjenje prije nego što bi osuđivao.
- Nisi u braku s budalom, Caroline - promrmlja Bradford.
- Nisam toliko sigurna - odgovori Caroline. Vidjela je naznaku bijesa u
suprugovim očima, ali ju to nije obeshrabrilo. - Budala ne odvoji vremena kako

160
bi razumio protivnika. Donio si nepromišljene zaključke o mom karakteru
i napadao ono što mi je najvrjednije.
- A što bi to bilo? - upita Bradford. Glas mu je bio nježan i silno suzdržan.
- Moju čast.
- Zar je naš brak u tvojim očima bojno polje? - podsmjehnu se Bradford. -
Muž i žena smo, Caroline, a ne zaraćene strane.
- U ovom trenutku ne vidim razliku - nadoveže se Caroline. - Naš će brak
možda i biti bojno polje dok ne priznaš da sam ja...
- Ne priznajem ništa - odbrusi Bradford. Razgovor mu je postajao previše
nerazumljiv. Kopkalo ga je nešto što je prije bila spomenula i pokušavao se
prisjetiti što je to bilo. Što god da je bilo, uskoro će se prisjetiti, odluči zijevajući.
Zasad je samo želio grliti svoju suprugu i zaspati. S tom je mišlju pokušao
dokrajčiti njezino rasuđivanje. - Ustuknut ćeš pred mojom snagom, pred mojim
vodstvom. Usuđuješ li se reći da bi trebalo biti obratno?
- Namjerno se ponašaš kao tupan - odgovori mu Caroline. - Znaš točno što
tražim od tebe. Ili ćeš imati povjerenja u mene ili...
- Možda s vremenom, kada mi se dokažeš - odgovori Bradford. Opet je
zijevnuo i u glavi odustao od te teme, pa pokušao ponovno privući Caroline u
naručje.
Caroline se otrgnula i poželjela je ustati iz kreveta. Zgrabila je poplun i
omotala ga oko sebe, drhteći od gnjeva. - Dosta mi je toga da ti se dokazujem. Da
je po tvome, drhtala bih od straha svaki put kada bi neki muškarac zaustio da mi
se obrati, u strahu da ćeš ti ponovno prenagliti sa svojim gadnim zaključcima.
Kada shvatiš da nisam neka površna ženska s okom na materijalnim stvarima ili
prepredena kurva koja želi osvojiti mušku populaciju u Londonu, onda će nam
budućnost možda biti mirna. Do tada, spavaj sam, dovraga. Neka te griju tvoje
sumnje.
Izašla je iz prostorije. Bilo je zadovoljavajuće tresnuti vrata za sobom, ali
trajalo je vrlo kratko. Do trenutka kada je ušla u Bradfordov krevet, opet se tresla
od gnjeva. Bila je potpuno uvjerena u to da će ju odvući natrag sebi u krevet, i
iznenadila se kada nije to učinio.
Otvorio je vrata spavaće sobe i stajao, nadvijajući se nad njom i odmahujući
glavom. - Tako neka i bude - objavi on glasom od kojega je prođe studen. - Ovo
je moja spavaća soba. Dajem ti dopuštenje da spavaš u svojoj, suprugo.
Kada shvatiš koliko se budalasto ponašaš, bit ću spreman saslušati tvoju ispriku.
Caroline mu nije odgovorila. Izašla je iz njegova kreveta i otišla natrag u svoju
spavaću sobu. Smjestila se u krevet, drhteći od hladnoće, i plakala dok nije
zaspala.
Zadnja joj je misao bila da je Bradford najtvrdoglaviji čovjek na svijetu.
Bradford je čuo suprugu kako plače. Počeo je izlaziti iz kreveta ne bi li pošao
k njoj, no ipak se zaustavio. Sama sije kriva za ovo i ona će morati doći k njemu.
161
 Zatvorio je oči i pokušao razbistriti um. I baš kada je počeo tonuti u san, sjetio
se što mu je zasmetalo, što mu je dodijavalo u prikrajku uma. Oslovila ga je
krsnim imenom. Kada su vodili ljubav, nazvala ga je Jered. Namrštio se, pitajući
se zašto je to toliko važno.

162
 DVANAESTO POGLAVLJE

aroline nije bila sigurna kako je uspjela progurati sljedeća dva dana.
C Charityno vjenčanje bilo je gotovo nepodnošljivo bolno. Rođakinja joj je bila
tako sretna, izvan sebe od zaljubljenosti, i Caroline je osjećala prave nalete
ljubomore. Skrivala je osjećaje i igrala ulogu poslušne supruge kad god je morala
stati pokraj svojega supruga.
Razmišljajući o svojoj situaciji s Bradfordom, naizmjence bi patila od nasrtaja
teške nostalgije za Bostonom i svojim tamošnjim rođacima, i od napadaja
melankolije. Caroline se osjećala zatočeno svojom ljubavlju prema njemu i više
nego jedanput poželjela je da može zaustaviti bol koja je proizlazila iz voljenja
takva razvratnika.
Obred vjenčanja bio je zbilja dražestan i Caroline je plakala tijekom
izgovaranja zavjeta vjernosti, ne bez suprugova nezadovoljna mrštenja. Ugurao
joj je rupčić u ruke uz razdraženi uzdah, za koji je bila sigurna da su čuli svi u
crkvi.
Dok je Caroline smatrala da prikriva svoj jad zbog toga što je Bradfordova
supruga, bila je ozlojeđena time što on nije ni pokušavao skriti to koliko mu se
ona gadi. Mrštio se poput nezadovoljna školarca. Oh, bio je dovoljno ljubazan
na primanju koje je uslijedilo nakon vjenčanja, čak se jedanput ili dvaput i
nasmijao, no bio je ugodan prema svima, samo ne prema njoj. Većinu vremena
potpuno ju je ignorirao, osim kada je bilo potrebno da izda zapovijed.
Rachel i njezina majka bile su i na vjenčanju i na primanju. Caroline je bila
iznenađena njihovim dolaskom i čekala je da to prokomentira kad se ona i
Bradford, dijeleći svoju kočiju s Milfordom, budu vraćali natrag prema kući u
gradu.
- Ne razumijem zašto bi Rachel došla na vjenčanje - započe Caroline. - Nije
tajila to da me mrzi i znala je da ću biti ondje.
- Obje su pozvane - istaknu Milford. - Majka i kći.
- Ali rekla mi je tako užasne stvari - prigovori Caroline, odmahujući glavom.
- Da, ali to znamo samo Bradford, Nigel, ti i ja - odvrati Milford. - Njezina
majka i dalje svim srcem želi ščepati vašeg oca.
- Pokušala sam ju odvesti sa strane kako bismo razgovarale - prizna Caroline.
- Ali bila. je poput kakva miša. Svaki put kada bih se približila, odjurila bi u neki
drugi kutak kako bi mi pobjegla.
Milford se nacerio. - I izgleda poput miša.

163
 Bradfordu nije bilo smiješno. - Ne želim te blizu te žene - reče oštrim glasom.
- Samo sam htjela doznati zašto me toliko ne voli. Rekla je da je sve moja
krivnja. Mislim da imam pravo znati što sam učinila da izazovem takvu mržnju,
Bradforde. Mogla me ubiti kada me gurnula niz one stube u Claymereovoj kući.
- Zbog čega misliš da je ona ta žena? - Milford je gledao u Bradforda dok je
postavljao pitanje, a prijatelj mu je odrješitim odmahivanjem glavom htio poručiti
da završi s tom temom.
Milford je zbunjeno nabrao obrvu i zatim promijenio temu. - Hoće li ti
nedostajati Charity kada otputuje u kolonije? - Bilo je to smiješno pitanje, ali samo
se tomu uspio domisliti kako bi odvratio Carolineinu pozornost.
- Sto? Oh, pa, naravno da će mi nedostajati - uzvrati Caroline, zapanjena
njegovim pitanjem. - Razmišljala sam o tome da posjetim svoju obitelj. -
Pogledala je prema Bradfordu ne bi li vidjela kako podnosi njezinu objavu, no on
je gledao kroz prozor, ponovno ju ignorirajući. - Možda odem nakratko na
proljeće - pridoda ona.
- Ne ideš ti nikamo - dobaci Bradford. Tonom nije sugerirao da bi se trebala
usprotiviti, a Caroline je bila previše izmorena dugim danom da se svađa s njime.
Milford je razbijao glavu u potrazi za drugom, sigurnijom temom. Napetosti
unutar kočije bile su gotovo vidljive, zbog čega mu je bilo iznimno neugodno. -
Kako je tvoj ujak? - izlanu. - Koliko čujem, ne osjeća se baš najbolje.
- Samo prehlada - odgovori Caroline. - Bradford i ja smo ga posjetili jučer i
nos mu je žarko crven, a oči suzne, no liječnik kaže da će biti kao nov za nekoliko
dana. Bio je vrlo uzrujan što će propustiti Charityno vjenčanje.
Tada su pristigli do kuće i Caroline je smjesta pošla gore. Bradford i Milford
su se povukli razgovarati u knjižnicu.
Caroline je koračala pod okriljem svoje spavaće sobe skoro cijeli jedan sat
prije nego što je otišla u krevet. Mrzila je madrac, udarala je o kvrge šakama kako
bi dala oduška svojoj frustraciji. Bila je nesretna zbog rastućeg jaza između sebe
i supruga te počela razmišljati o tome kako je to nerješiv problem.
Vrata u Bradfordovu spavaću sobu bila su otvorena. Caroline je stajala na
pragu i zagledala se u veliki, primamljivi krevet. Zar je u krivu jer zahtijeva
njegovu ljubav? Zar je ona ta koja je tvrdoglava? Možda je bio u pravu, pomisli
Caroline. Možda je tražila previše od njega. - Neću biti zadovoljna ni s čim
odrađenim napola - prošapće ona. U srcu je znala da je pogrešno to kako Bradford
razmišlja. Nije smjela dopustiti da joj čežnja za njegovim naručjem pokoleba
odlučnost.
Caroline se pomolila za snagu da nastavi sa svojom odlučnosti, zatvorila je
vrata koja su ju povezivala sa suprugom i polako se vratila svom hladnomu,
praznom krevetu.

164
 Sljedećega jutra Bradford je izjavio kako je vrijeme da se vrate u Bradford
Hills. Caroline se nije raspravljala oko toga; zadržala je rezervirano ponašanje
koje je odražavalo raspoloženje njezina supruga.
Bradford se sve više umarao neprijateljskim ozračjem. Naučio je cijeniti
suprugin cinični smisao za humor i uživao je u njihovim okršajima. Inteligentna
je žena koja razumije političke događaje i u kolonijama i u Engleskoj, i nedostajale
su mu njihove usijane rasprave o razlikama između dviju nacija.
Ubrzo su se smjestili u svoj ladanjski dom. Bradford je bio siguran da će
Caroline postati osamljena zbog nametnute izolacije i htjeti biti u njegovu
društvu. Nedostajala mu je i tjelesno, pa je čekao njezinu ispriku kako bi se mogli
vratiti svom intimnom odnosu.
Do kraja tjedna morao je ponovno procijeniti svoj položaj. Caroline nije
djelovala ni najmanje usamljeno, i da nije znao pravu istinu, pomislio bi da joj je
ladanjski život primamljiviji od društvenoga vihora koji je London nudio.
Carolinein otac ustrajao je na tome da zadrži svoja dva arapska konja pa je
svako jutro jahala jednoga od njih, a njezini su ju čuvari uvijek slijedili u stopu.
Bradford je bio primoran vratiti se u London zbog posla, i dok je bio ondje,
kupio je nešto skupog nakita. Najdraža mu je bila ogrlica s dijamantima i
rubinima. Posebnim ju je glasnikom poslao svojoj supruzi, namjeravajući se
vratiti u Bradford Hills sljedećega dana kako bi mu iskazala svoju skromnu
zahvalnost.
Ogrlica je vraćena istim glasnikom kasnije te večeri. Nije bilo poruke uz nju,
no iscrpljeni je kurir rekao da mu je vojvotkinja naložila da ogrlicu vrati njezinu
suprugu što je brže moguće.
Bradford je bio razdražen zbog toga što je odbila prihvatiti njegov dar, no
zatim je uzeo u obzir pretpostavku da joj se samo nije pretjerano svidjela. Bio je
dovoljno promišljen da nabavi nekoliko veličanstvenih dragulja koje je tek
trebalo usaditi u neki dizajn, i ponio ih je sa sobom kada se zaputio kući. U kočiji
je također bio asortiman najnovijih tkanina, dodatnih pomirbenih darova za
Caroline. Nijedna žena ne može odoljeti novoj haljini, i Bradford je bio siguran
da će pokleknuti pred navalom njegove velikodušnosti.
Njegove su teorije bile pogrešne, i bio je bjesniji na sebe nego na suprugino
odbijanje. Odbila je prihvatiti ijedan od darova, štoviše, djelovala je kao da ju
vrijeđaju. Bili su to pomirbeni darovi, a ona je bila previše vraški tvrdoglava da
to uvidi! Naravno, nije objasnio svoje razloge, ali svaka bi žena s trunkom pameti
razumjela njegovu nakanu.
Bilo je kasno navečer kada se Bradford suočio sa svojom suprugom u radnoj
sobi. Priznao joj je da je zbunjen njezinim ponašanjem, a to je naoko još više
razgnjevilo Caroline. Bila je odjevena u jednostavnu haljinu kraljevski plave
boje, i omotana teškim šalom oko ramena radi dodatne topline.

165
 - Kad ćeš napokon prihvatiti da nisam poput ostalih žena? - upita ga Caroline.
Stajala je pred rasplamsalom vatrom i grijala ruke, leđima okrenuta suprugu. - Ne
želim tvoje skupe dragulje.
- Znači da te ne privlače dragocjenosti? - upitaju Bradford. Glas mu je
prividno zvučao smireno. Caroline se okrenula i primijetila trag gnjeva u
njegovim očima.
- Postoje kudikamo primamljivije stvari - odgovori Caroline. Potom je
oklijevala, pokušavajući pronaći način kako bi mu rekla da više od svega želi
njegovu ljubav i povjerenje. Znala je da će se njezin suprug povući čim otvori tu
temu i očajno je željela pronaći put do njegova srca.
- Napravio sam ozbiljnu pogrešku u ophođenju s tobom - obznani Bradford.
Nastavio je glasom u kojem je ponovno bilo arogancije: - Sutra ćeš spremiti svoje
stvari i otputovati na drugu stranu imanja. Ondje je kuća, prva koju je ikada neki
Bradford izgradio. Kažeš mi da ti luksuzi ništa ne znače. Pa, suprugo, dokaži! Da
vidimo koliko će ti trebati da priznaš istinu.
Caroline je kimnula, pokušavajući prikriti uznemirenost. Kako će ikada
riješiti razmirice ako žive u odvojenim kućama? - A hoćeš li ti živjeti sa mnom
ondje? - potiho ga upita.
Bradford joj je u očima vidio zabrinutost i umalo se nasmiješio. Vjerovao je
da je napokon otkrio kako će ju natjerati da se urazumi. - Neću - odgovori joj. -
Ljudi koje sam unajmio da te štite poći će s tobom, a ja ću se vratiti u London.
Kad ondje dovršim poslove, vratit ću se u ovu kuću. Za razliku od tebe, moja
draga suprugo, ja priznajem da uživam u ugodnostima koje mi omogućuje moje
bogatstvo.
- A hoćeš li imati druge žene u svome krevetu dok si u Londonu? - upita ga
Caroline vrlo blagim tonom. Bila je leđima okrenuta suprugu i nije joj mogao
vidjeti izraz lica.
Bio je naočigled zapanjen njezinim pitanjima. Otkako je upoznao Caroline,
nije mu palo na pamet dodirnuti neku drugu ženu. Ta mu je pomisao bila odbojna.
Prepoznao je da ima još jedno oružje kojim bi ju mogao povrijediti, ali nije ga
imao srca iskoristiti. - Neću. - Nije ponudio dodatna objašnjenja, no pričekao je
da Caroline nešto kaže.
- Hvala ti. - Jednostavni ga je odgovor ponovno izbacio iz takta.
- Na čemu? - upita Bradford. - Zašto ti je to važno?
Caroline je polagano prišla i stala točno ispred svojega supruga. Bio je
oslonjen o rub stola. - Zato što te volim, Jerede Marcuse Bentone - reče mu,
gledajući ga u oči, s pogledom koji ništa nije skrivao.
- Na čudan način pokazuješ ljubav - prokomentira on. Posegnu prema njoj i
dlanovima joj obuhvati zatiljak te ju privuče sebi. - Nisam te otjerao iz svojega
kreveta, Caroline. Otišla si svojom voljom.

166
 Caroline nije odgovorila na njegovu primjedbu. Samo je nastavila gledati u
njega dok više ni trena nije mogla odoljeti iskušenju. Usne su mu lagano
dotaknule njezine, pa kako nije pokušala uzmaknuti, ponovno ju je poljubio. A
zatim još jednom.
Carolineina su se usta otvorila zbog nježna napada, a ruke skliznule oko
njegova struka. Nije se suzdržavala, dopustivši mu da osjeti njezinu želju, njezinu
ljubav.
Bradfordov je jezik nježno dodirivao slatku toplinu koju su njezina usta
nudila, raspaljujući žeravicu žudnje svakim erotičnim dodirom. Poljubac se
promijenio, postao je nasrtljivo grub. Kada ju je naglo privukao svojim bokovima,
njezin šal pade na pod.
Nije željela da poljubac ikada prestane, pa kada je Bradford otrgnuo usta od
njezinih i počeo joj sa strane golicati i mučiti vrat, Caroline je uzdahnula od
mješavine užitka i rastuće frustracije.
- Večeras ćeš biti moja - reče Bradford baršunasto mekanim glasom. Ponovno
ju je poljubio dugim, uzavrelim i opijajućim poljupcem, koji je trebao svladati
bilo kakvu pomisao na otpor, a zatim ju je podignuo u naručje i odnio u svoju
spavaću sobu.
- Nema prigovora, suprugo? - upita Bradford nakon što je zatvorio vrata za
sobom i ponovno se okrenuo prema njoj.
Caroline je odmahnula glavom. Bradford ju je ponovno poljubio i potom
polagano, pomno svukao odjeću s nje. Nakon toga je skinuo svoju odjeću i
iznenadio se kada je Caroline kleknula pred njega i pomogla mu s čizmama.
Večeras se podavala njegovim željama i Bradford se namrgodio zbog nagle
promjene.
Caroline se ustade i pođe prema krevetu. Bradford ju je promatrao, misleći
kako je najgracioznija žena od svih, i najnevinije senzualna od svih. A tada mu je
bilo dosta razmišljanja.
Dvostruke su svijeće gorile s obje strane kreveta i Bradford ih nije utrnuo jer
je želio vidjeti i osjetiti Carolineinu strast.
Povukao je pokrivače i smjestio se na svoju stranu. Želio je uživati u trenutku,
pobuditi iščekivanje, ali čim ju je uzeo u naručje i osjetio njezinu mekoću uza se,
nije se mogao suzdržati. Ljubio ju je gotovo divlje, obuzet intenzivnom glađu koju
je samo ona mogla utažiti.
Ove noći nije mogao biti nježan i Caroline, čija je želja bila jednaka
suprugovoj, nije željela golicavo mučenje koje je uvijek prethodilo. Noktima mu
zagrebe ramena, a bokovima se odgurnu od njegovih kako bi pronašla ispunjenje.
Bradford uđe u nju snažnim trzajem. Caroline lagano zajeca i on odmah stade,
napinjući se uz nju. - Zaboga, Caroline, nisam te htio ozlijediti - prošapće.
Stao se povlačiti, ali Caroline se izvi prema njemu i zarobi ga u sebi, zarivši
mu nokte u bokove. - Nemoj stati, Bradforde, molim te - preklinjala je.
167
 Bradford joj je dlanovima obuhvatio lice i promatrao užitak što ga je svakim
trzajem pružao supruzi. Oči su joj poprimile tamnoplavu boju, pa kada je pojačao
tempo, zastenjala je, dubokim primitivnim zvukom koji mu je prodro u dušu i
povukao ga u srce oluje.
Predao se toj blistavosti kada je osjetio kako se Caroline grči uz njega i znao
je da je dosegnula vrhunac. A zatim se sruši na nju, umoran ali zadovoljen.
Caroline je slušala Bradfordovo teško disanje, osjećala kako mu srce kuca u
ritmu s njezinim, i s uzdahom zadovoljstva zatvorila oči.
A onda je čekala da joj kaže da ju voli. Zadovoljstvo joj je blijedjelo svakim
minulim trenutkom.
Bradford se okrenuo na bok i privukao Caroline u naručje. - Čini se da je ovo
jedino mjesto gdje se ne svađamo - došapnu joj.
- Jesu li kreveti u Bradford Placeu udobni? - upita ona. Njezino mu je ležerno
pitanje dalo do znanja da se ništa nije promijenilo.
Neće joj dopustiti da ga razjari. - Neki dijelovi nisu namješteni. Bože, što si
tvrdoglava, Caroline. Samo priznaj da pripadaš meni i možeš ostati ovdje.
- Nikada nisam ni rekla da ti ne pripadam - odgovori Caroline, iznenađena
njegovim tumačenjem. - Znaš točno zašto se svađamo. I dok ne shvatiš da neću
pristati na...
- Možeš uzeti što ti treba iz ove kuće - prekinu ju Bradford. Nije bio spreman
ustuknuti, a njegova je primjedba otkrila Caroline koliko je nepopustljiv.
- Zašto šalješ čuvare sa mnom? - upita ga, mijenjajući temu. - Znam da si
razgovarao s Rachel - doda ona, pokušavajući mu vidjeti lice.
Bradford ju je držao uz svoja prsa, zanemarujući njezine pokušaje da se
pomakne. - Rachel nije bila odgovorna - obznani on. - Nije stajala iza napada.
- Siguran si? - Caroline se uspjela osloboditi iz Bradfordova naručja. Ustala
je i zbunjeno se namrštila.
Bradford je cijenio lijepi prizor koji je utjelovljivala njegova supruga.
Kovrčava joj je kosa bila raskuštrana oko lica, naglašavajući njezinu vitku liniju
vrata. Grudi su joj virile iznad pokrivača koji je stisnula uza se, mameći ga.
- Bradforde, pitala sam te jesi li siguran - ponovi Caroline.
Bradford se nevoljko ponovno vratio razgovoru. - Siguran sam.
Caroline je uzdahnula. - Znaš, mislim da se jako opušteno držiš oko svega
ovoga - promrmlja. - Da je netko pokušao tebi nauditi, prekopala bih cijeli London
da ga nađem. Ti kao da nisi zainteresiran za to.
- Obećao sam da ću se pobrinuti za situaciju - izjavi Bradford. - Ne moraš
znati više od toga. To je moja briga, ne tvoja.
- Ne, Bradforde, to je naša briga.

168
 Bradford je uzdahnuo zbog te primjedbe i zatim prokomentirao: - Rachel
vjeruje da si uspjela odgovoriti oca od toga da se oženi njezinom majkom. Imala
je velike planove za financijski dogovor, a ti si joj podmetnula klip pod noge.
- Kako joj je nešto toliko smiješno uopće palo na pamet? - upita Caroline,
pokazujući koliko je zapanjena.
Bradford si je uzeo podulju minutu da razmisli i onda joj odlučio reći. - Zato
što joj je tvoj otac tako rekao.
- Ali zašto bi to učinio?
- Caroline, tvoj je otac bio pod velikim pritiskom i tebe je iskoristio kao izliku.
Bilo mu je preteško reći istinu Rachelinoj majci, da se njome ne želi oženiti.
Iskoristivši tebe kao žrtveno janje, išao je linijom manjeg otpora.
Caroline je odmahnula glavom, poričući da je to istina. - To bi bio kukavički
postupak - prošapće ona.
- U većini slučajeva - složi se Bradford. Posegnuo je i privukao ju natrag u
svoje naručje. - Ali tvoj je otac drukčiji. Živio je sam, u svome malom svijetu,
toliko dugo...
- Četrnaest godina - dobaci Caroline.
- Da, pa, nije dovoljno uglađen da se nosi s takvima poput te Tillmanice. Bila
je spremna ščepati ga svojim kandžama i iskoristio je jedini izlaz kojega se
domislio.
- Bojao se biti iskren prema njoj? - upita Caroline. - To sugeriraš?
Bradford je ponovno uzdahnuo. - On je star čovjek, Caroline, i teško će se
promijeniti. Radije ga smatraj smetenim, a ne prestrašenim.
- Bio je preplašen prije četrnaest godina kada me poslao bratu u Boston.
Sigurna sam u to.
- Upravo je bio izgubio suprugu i novorođenoga sina. Čarobne, čovjek je bio
shrvan tugom.
Jedva je slušala kada je Bradford nastavio govoriti u korist njezina oca.
Shvatila je da brani ponašanje njezina oca. Umjesto kruta, nepopustljiva zaključka
da joj se otac ponio kao kukavica, tvrdio je da je suprotno istina. Imao je
razumijevanja i suosjećanja.
Zašto nije mogao imati više razumijevanja za nju, zapita se. Zašto nije mogao
popustiti, barem malo, zbog nje? Oko srca mu je bio štit koji čuva njegovu
ranjivost, znala je, no nije znala kako ga ukloniti.
Bradford je prestao govoriti i njegovo ujednačeno, duboko disanje odalo joj
je da čvrsto spava. Pokušala se odmaknuti, ali još ju je čvršće obuhvatio.
Caroline je zatvorila oči, ali još dugo nije mogla zaspati. Glavom su joj se
vrzmala pitanja i odluke. Znala je da je njezinu suprugu stalo do nje, puno više
nego što je shvaćao. Možda je bilo samo pitanje vremena prije nego što
obznani svoju ljubav. A hoće li s tom obznanom prispjeti i povjerenje?

169
 Caroline iskreno nije znala. Nazvala ga je protivnikom u njihovoj bitci da se
međusobno shvate. Sjećala se da mu je rekla kako ju zapravo uopće ne poznaje.
Bradford je dokazao točnost njezinih uvjerenja kada je pokušao kupiti njezin
oprost skupim draguljima. Možda bi ženama koje je poznavao u prošlosti to bilo
dovoljno, ali Caroline je trebala više. Željela je otrgnuti štit s njegova srca. Željela
je sve.
Iznenađenost time što je čula Bradforda kako zastupa stranu njezina oca
otkrilo joj je da je i ona učinila tešku pogrešku. Nikada si nije dala vremena da
dozna razloge koji se kriju iza njegova cinizma, samo je prigovarala oko rezultata
njegova kisela raspoloženja kada su žene bile posrijedi. Ni ona nije poznavala
svojega protivnika.

Caroline se odlučila na jedan posljednji napad na njegov oklop i stala odlučno

moliti. Možda neće uspjeti razbiti njegovu obranu, ali dovraga ako ne uspije na
njima ostaviti nekakva traga!
Caroline je ustala, obukla se i bila je usred pakiranja svojih stvari kada se
Bradford probudio. Čim je vidio što radi, ozlovoljio se. - Ovo nema nikakva
smisla - promrmlja.
Caroline je prestala svijati haljinu i bacila ju na krevet. - Slažem se. - Prišla je
spojnim vratima na kojima joj je stajao suprug, i podignula se na prste kako bi ga
poljubila u obraz. - Ne želim otići - reče mu. - I ako mi samo obećaš da ćeš mi
potpuno vjerovati, raspakirat ću se.
- Caroline, još se nisam dovoljno razbudio da se rječkam s tobom. Dužnost
mi je štititi te od bilo kakve prijetnje, vanjske ili unutarnje. Ne moram ništa
obećavati jer ću se pobrinuti da nemaš priliku zastraniti.
- Ponovno me vrijeđaš svojim uvjerenjima, Bradforde - objavi Caroline. - Ali
oprostit ću ti to. Ne znaš za bolje. - Tada se okrenula od njega i nastavila se
pakirati, a oči su ju pekle od suza.
Bradford je bio umoran od toga kako je neprestance pokušavala manipulirati
njime. Zasigurno bi ju bio zamolio da stane da nije imao dva razloga za to što ju
je otpravio. Glavni mu je razlog bila Carolineina zaštita. Želio je da mu
supruga bude na sigurnome kada pokrene svoj plan da zarobi njezina neprijatelja,
i Bradford Place, tvrđava izrađena u srednjem vijeku, i više je nego odgovarala
zahtjevima. Kuća je bila sazdana od kamena i smještena navrh ogoljena brijega.
Bilo čiji prilazak mogao se vidjeti s dobra kilometra udaljenosti. Poslat će dvojicu
čuvara s Caroline, a trojica preostalih već su bila u utvrdi.
Drugi razlog, makar tričav u usporedbi sa sigurnošću njegove supruge, imao
je veze s taktikom uspostavljanja kontrole. Nakanio je naučiti Caroline zasluženu
lekciju i kada prođe tjedan izolacije, bio je siguran da će biti i više nego
voljna vratiti se luksuzu koji joj je mogao pružiti.

170
 Bila je toliko drska da ga poljubi za rastanak! Stajali su zajedno na
mramornim stubama Bradford Hillsa i opraštali se. Bradford je mislio da zbog
svoje odlučnosti izgleda turobno, a smatrao je da mu supruga izgleda spremno
pokoriti cijeli svijet.
Razmatrao je da joj kaže da to nije pustolovina nego pokora, ali odlučio je ne
reći ništa. Kada ugleda Bradford Place, postat će svjesna toga.
- Caroline, moraš ostati cijeli tjedan, bez obzira na to čemu ćeš naginjati.
Jasno?
Caroline je kimnula i okrenula se da pođe, no Bradford ju zaustavi rukom. -
Prvo ćeš mi dati svoju riječ. Nećeš napuštati imanje tjedan dana, bez obzira na to
kakve razloge imala, bez obzira na...
- Zašto?
- Ne moram ti objašnjavati - promrmlja Bradford. - Želim tvoju riječ,
Caroline.
Stiskao joj je ramena toliko čvrsto da Caroline pomisli kako će danima imati
modrice. Namrštila se zbog njegova zahtjeva. - Imaš moju riječ, Bradforde.
- A kada se nakon cijeloga tjedna odlučiš vratiti meni, gdje i pripadaš,
očekivat ću tvoju ispriku.
Caroline se oslobodila njegovih ruku i krenula niz stube. - Bradforde, ne mršti
se toliko - dobaci preko ramena. - Dala sam ti svoju riječ. - Počela se uspinjati u
kočiju pa se naglo okrenula natrag prema njemu. - Naravno, morat ćeš
imati povjerenja da ću održati riječ.
Nije mogla odoljeti a da mu ne „spusti“ i osjećala se veoma samozadovoljno
zbog suprugove preplašene reakcije.
Samozadovoljstvo je isparilo sa sve većom udaljenošću koja ju je razdvajala
od supruga. Trebalo je gotovo četiri sata da stigne do Bradford Placea. Prostrani
zemljišni posjedi njezina supruga bili su prepuni brežuljaka i Caroline je nabrojila
tri na putu do svojega privremenog doma. Molila se da doista i bude privremeno
i da će nedostajati svojem suprugu. Možda će se razdvojenost pokazati vrijednom
boli. Možda će mu nedostajati toliko da uvidi da ju voli.
A možda na vrbi rodi grožđe, pomisli Caroline kada je napokon ugledala
kuću. Ta grozota izgledala je hladno i deprimirajuće. Bila je smještena navrh
brijega, sasvim osamljena, bez i jednoga stabla koje bi razbilo sumornost.
Podnožje brijega bilo je okruženo širokim potokom. Drveni most ruševna izgleda
nadsvođivao je mutnu vodu, no čuvari koji su ju pratili inzistirali su na tome da
prehoda preko mosta u slučaju da drvo ne može izdržati težinu kočije.

171
 Od pobližeg se pogleda na svoj novi dom Caroline nije osjećala ništa bolje.
Dvokatnica je bila sazdana od siva kamena pa je pomislila kako je to jedini razlog
što je albatros2 i dalje na nogama.
- Pobogu, samo nedostaje opkop i malo mahovine - promrmlja Caroline.
Mary Margaret je bez ijednog komentara s gospodaricom prehodala
udaljenost do ulaznih vrata.
- Ne moraš ostati uz mene - reče Caroline svojoj sobarici. - Razumjet ću ako
se želiš vratiti u Bradford Hills.
- Čeka nas težak posao - otpovrnu Mary Margaret. Caroline se okrenula i
ugledala njezin jamicama urešen osmijeh. - Ne znam koji su razlozi vašega
progonstva, ali odana sam vama, kao i vašem suprugu. A obećala sam mu da ću
se brinuti za vas.
- Pa, najbolje da vidimo koliko je grozno unutra - reče Caroline uzdahnuvši.
Vrata su bila zaključana i Huggins, jedan od čuvara, morao se dobrano
potruditi da ih otvori. Vrata, iskrivljena atmosferilijama i protekom vremena,
škripala su u znak protivljenja kada su ih napokon olabavili.
Predvorje je bilo sumorno i sastojalo se od kamenoga poda i ožbukanih
zidova, oboje smeđih od prljavštine. Postojale su stube koje vode na drugi kat, ali
ograda se izbočila na stranu i izgledala kao da će svaki čas tresnuti na tlo.
Zdesna je bila blagovaonica. Caroline je prišla stolu smještenom u središte
mračne prostorije i prešla prstom po prašini. Potom je pogledala prozore.
Tamnocrveni zastori, ovješeni od starosti, vukli su se po podu.
Caroline se lagano uputila natrag prema ulazu. Glavna je prostorija bila
nasuprot blagovaonici, i premda je Caroline smatrala da tlocrt kuće zapravo sliči
onomu gradske kuće njezina oca, sličnost je završavala na tome.
Glavna je prostorija bila je odijeljena staklom obloženim vratima, koja je
netko zacijelo dodao nakon što je kuća izgrađena. Otvorila ih je i sišla niz tri stube.
- Pokušavam vizualizirati kako će ovo izgledati očišćeno - pripomenu
Caroline svojoj sobarici, koja se vrzmala iza nje.
Prostorija je bila prilično prostrana. Na desnom zidu bio je velik kameni
kamin, na zidu sučelice dva velika prozora i posred krajnjega zida velika vrata
koja su vodila van.
Caroline je prišla vratima, no nije mogla vidjeti kroz stakla. Otvorila ih je i
pronašla kameni puteljak. - Ova bi soba mogla biti jako dražesna u proljeće -
napomenu sobarici. - Ako se zasadi vrt i...
- Ne planirate ostati ovdje toliko dugo, zar ne? - Mary Margaret nije mogla
skriti uznemirenost u svome glasu.

2
U Pjesmi o starom mornaru Samuela Taylora Coleridgea albatros predstavlja teret i pokoru
za mornara koji ga je ustrijelio, a potom bio prisiljen nositi mrtvu pticu na ramenu (op. prev.)

172
 Caroline joj nije odgovorila. Zadrhtala je od vjetra koji je ulazio kroz otvorena
vrata i brzo ih zatvorila. Prašina se uskovitlala oko nje kada je lagano krenula
prema stubama.
Sjela je, ramena klonulih zbog poraza. Pobogu, trebali bi im mjeseci da to
mjesto dovedu u red. Bradford je uistinu očekivao njezin povratak nakon što
istekne tjedan pokore, i sada je razumjela zašto je bio tako siguran!
- Želite li se vratiti kući? - upita Mary Margaret gorljivim tonom.
Caroline je odmahnula glavom. - Počet ćemo sa spavaćim sobama. Ako se ne
ubijemo penjući se stubama...
Drugi čuvar, div od čovjeka imena Tom, načuo je Carolinein komentar i
smjesta provjerio stabilnost stubišta. - Sigurno kao dana kad je izrađeno - obznani.
- Ograda samo treba nekoliko čavala na pravim mjestima.
Caroline je dobila iznenadno nadahnuće. - Ovo će mjesto začas biti
besprijekorno čisto - predvidjela je s naletom entuzijazma.
Mary Margaret je zakolutala očima zbog gospodaričinih očekivanja. - Trebat
će jedan tjedan da se očisti samo jedna prostorija.
- Ne uz pomoć! Moraš poći u selo koje smo prošli na putu ovamo i unajmiti
pomoć - objasni Caroline. - Kao i kuhara, Mary Margaret.
Caroline je napravila svoj popis i Mary Margaret je otišla gospodaričinom
kočijom. No hvastanje da im neće trebati dugo da počiste kuću svejedno se
pokazalo netočnim. Trebalo im je ostatak tjedna da završe, radeći od Sunčeva
izlaska pa do njegova zalaska.
Preobrazba je bila uistinu veličanstvena. Zidovi više nisu bili prljavo smeđi,
nego su blistali zbog nova premaza bijele boje. Drveni podovi u blagovaonici i
glavnom salonu sjajili su se od laštenja.
Pokućstvo su pronašli u skladišnom prostoru na tavanu i ogoljena primaća
soba sada je izgledala toplo i privlačno. Caroline je kupila trbušastu željeznu peć
i dala ju smjestiti u krajnji kut glavne sobe, i kada su vrata prema ulaznom hodniku
bila zatvorena, prostorija je bila ugodno topla.
No nakon što je istekao tjedan, Caroline je postajala sve nemirnijom.
Očekivala je da će vidjeti Bradforda na ulaznom pragu nakon isteka tjedna, ali on
se i dalje držao podalje. Pa je čekala. Prošao je još jedan cijeli tjedan prije nego
što je konačno prihvatila istinu.
Caroline je svake večeri plakala dok nije zaspala, psujući sebe, svojega
supruga i općenito životne nepravde. Naposljetku je odlučila odustati i prihvatiti
situaciju. Obavijestila je Mary Margaret da se sutradan vraćaju u Bradford Hills.
Caroline je stajala ispred kamina u primaćoj sobi dok je razmatrala što će reći
Bradfordu. Nije imala nikakvu namjeru tražiti ga oprost i mislila je ako mu se
jednostavno vrati, zaključit će da je pobijedio. Morat će naći načina ne bi li
ga natjerala da shvati što joj je u srcu.

173
 Odmahnula je glavom, znajući da će on izvući sasvim pogrešne zaključke,
misliti da joj nedostaje luksuza, nedvojbeno. To joj je vrijeđalo ponos i narogušila
se zbog toga. Ali kakve koristi od njezinih ideala i motiva ako ostane posve
sama? Zar je ponos bio bitan? Hvastala se da se neće zadovoljiti ni s čim napola
odrađenim, a sada je priznavala da je polovica svakako bolja od ničega.
Mary Margaret je otvorila vrata i najavila da je grof od Milfordhursta došao
u posjet. - Uvedi ga - reče Caroline nasmiješeno.
Milford se pojavio na pragu i nacerio. Mary Margaret mu je pomogla skinuti
teški zimski ogrtač i zatim zatvorila vrata za njim.
- Ti si mi prvi posjetitelj, Milforde - kaza mu Caroline. Pojuri do njega, uze
mu ruke u svoje, a zatim se impulzivno podignu na prste kako bi ga poljubila u
obraz. - Zaboga, smrzavaš se - primijeti. - Stani pred vatru i zagrij se. Otkud ti
ovdje? - upita ga.
- Samo sam te želio pozdraviti - okolišao je Milford.
- Dojahao si skroz iz Londona da me pozdraviš? - upita Caroline.
Milford je izgledao malo smeteno. Primio je Caroline za ruku, poveo ju prema
divanu pa sjeo pokraj nje. - Smršavjela si - primijeti. - Caroline, ponovno ću se
uplesti. Želim da me saslušaš. Brad neće ustuknuti. Ponos mu je previše bitan i
što prije to prihvatiš, to će ti bolje biti.
- Znam.
- Znaš? Zašto onda... - Milforda je njezino neuvijeno priznanje uhvatilo
nespremna. - Pa, to je svakako bio lagan zadatak. Hajdemo sada, Caroline.
Pođimo odmah natrag u Bradford Hills.
- Bradford je ondje? Mislila sam da je u Londonu - reče Caroline.
- Ne, prvo sam navratio i posjetio njega - objasni joj Milford. - Ali planira se
sutra vratiti u London. Ne moraš ništa pakirati, samo pođi sa mnom.
Caroline se nasmiješila i odmahnula glavom. - Milforde, sviđa li ti se ova
soba?
Milford se namjerio raspravljati s Caroline, no njezino ga je blago pitanje
zbunilo. - Sto? Soba? - Pogleda uokolo i zatim vrati pogled na Caroline. - Da -
odvrati. - Zašto?
- Htjela bih da Bradford dođe ovamo pa da ju i on vidi - objasni mu Caroline.
- Malena je za njegove pojmove, ali sada je topla i ugodna... i dom je. Možda će
razumjeti ako samo vidi...
- Caroline, o čemu to govoriš? Upravo sam ti objasnio da Brad neće ustuknuti.
- Ne mora - umiri ga Caroline. - Poslat ću mu poruku i zamoliti ga da dođe po
mene.
- Odugovlačiš li? - upita Milford namršteno.
Caroline je odmahnula glavom i Milford ju je promatrao koji časak. Zaključio
je da mu govori istinu i zatim rekao: - Pa, onda počni pisati poruku. Zaboga, kako
174
si tvrdoglava. Nije ni čudo da se Brad oženio tobom. Tko će komu nego svoj
svomu. Veoma ste slični, znaš?
- Nimalo ne sličimo - otpovrnu Caroline. - Ja sam tiha i sramežljiva, a on je
galamdžija. Ja sam veoma ležerna, a moj je suprug tvrdoglav i ciničan.
- Dakle, ti si svetica, a on grješnik? - upita Milford, smijuljeći se.
Caroline mu nije odgovorila. - Hoćeš li prenoćiti ovdje prije nego što se vratiš
u London? - upita ga. - I hoće li to biti prikladno?
- Bit će prikladno - odgovori Milford nasmiješeno. - Imaš dovoljno čuvara da
se pobrinu za tvoju privatnost.
Milford i Caroline zajedno su večerali i razgovarali o širokom rasponu tema.
S vremenom se razgovor dotaknuo Bradforda, i Milford joj je ispričao kako su se
njih dvojica upoznali. Opisao je neke od potpuno grotesknih psina koje
su napravili starijima od sebe te se Caroline s užitkom smijala.
- Što ga je toliko promijenilo, Milforde? - upita Caroline. - Što ga je učinilo
tako ciničnim?
- Odgovornosti su ga prisilile da prebrzo odraste - prokomentira Milford.
Ponovno je napunio njihove vinske čaše i otpio velik gutljaj. - Dok su mu otac i
stariji brat bili živi, Brad je više-manje bio zaboravljeno dijete. Doimalo se kao da
njegovi roditelji imaju samo dovoljno ljubavi za svojega zakonitog nasljednika.
Bradford je tada bio divlji i nediscipliniran. Zaljubio se u ženu zvanu Victoria. U
to je vrijeme bio naivan u pogledu ženske himbenosti.
Caroline umalo ispade čaša. - Nikada nije ni spomenuo. Zaista je bio
zaljubljen? Koja Victoria? Još je živa? Što se dogodilo? Proklet bio taj čovjek zato
što mi nije rekao! - Prosukljali su njezina pitanja i komentari. Sama pomisao
na Bradforda, njezina Bradforda, koji voli nekoga drugog osim nje bila joj je
odveć uznemirujuća.
Milford je mahnuo rukom i zatražio tišinu. - Kao što sam rekao, bio je veoma
mlad i Victoria je tvrdila da je neokaljana kao što bi djevica i trebala biti. Bila je
manipulativna kuja i svi upućeni su to shvaćali. Brad je rekao bratu i
roditeljima da će se njome oženiti i to je izazvalo reakciju. Bradov je brat bio
prepreden kao i Victoria i mislio je da će biti zabavno ako pokaže mlađem bratu
koliko je zapravo Victoria iskusna. Odvukao ju je u krevet. Bila je to namještaljka,
naravno, i Brad je uletio baš u pravi trenutak.
- Zašto jednostavno nije rekao Bradfordu da ga ona obmanjuje? - upita
Caroline. - Zašto je morao biti toliko okrutan? - Bila je zgrožena pričom i srce joj
se stegnulo od suosjećanja prema svojem suprugu.
- Želio je da Brad ispadne budala - izjavi Milford. - Victoria je bila dobro
plaćena za svoj trud. Caroline, upoznala si Bradovu majku. Istinu za volju, s
godinama i zbog usamljenosti se smekšala, ali bez obzira na to, oduvijek je
bila hladna kao špricer, a takav je bio i Bradov otac. Dva tjedna nakon Bradova
poniženja poginuli su mu otac i brat. Kočija im se preokrenula. Odjednom je

175
vojvotkinja samo Bradforda mogla nazivati obitelji, ali tada je već bilo prekasno.
Tretirao ju je kao strankinju i ne može kriviti nikoga drugog osim sebe. Otada,
Brad je vrijeme provodio samo s... profesionalkama, takoreći. A onda je upoznao
nevinašce s ljubičastim očima iz kolonija koja je njegov sigurni svijet okrenula
naglavce. - Milford je podignuo čašu kako bi nazdravio Caroline i nasmiješio se.
- Što se dogodilo s Victorijom? - upita Caroline.
- Vjerojatno je do sada zaradila francusku bolest 3. Nemoj izgledati tako
zabrinuto, Caroline. Brad ju nikada nije odveo u krevet - reče on, smijuljeći se. -
Nitko nije čuo za tu ženu već godinama.
- Govoriš mi sve ovo jer želiš da budem strpljiva sa suprugom. - Carolinein
nježni komentar izmamio je osmijeh na Milfordovo lice.
- Dobar si prijatelj, Milforde - izjavi Caroline. - Volim ga, znaš. Ali nije lako.
Razlozi su nebitni - doda ona. - Prošlost je prošlost. Bradford je zapeo sa mnom i
ja ne namjeravam odustati.
- Odustati od čega? - upita Milford.
- Od svojega napada na njegov cinizam - odgovori Caroline. Ustala je i
uzdahnula. - Kasno je i vjerojatno si veoma umoran, ali ako želiš, možemo
odigrati partiju karata.
Milford je slijedio Caroline do ulaza. Bio je umoran, i partija vista ili faraona 4
nije bila pretjerano primamljiva, ali uzeo je u obzir da je Caroline bila sama više
od dva tjedna i da će moći izdržati.
- Što si imala na umu? - upita je.
- Pa poker, naravno - otpovrnu Caroline. - Neću reći nikomu ako nećeš ni ti.
Hodala je pred njim prema salonu. - Pokušavala sam naučiti Mary Margaret, ali
ne voli kartati.
Čula je kako se Milford smijulji iza nje pa je pridodala: - Naravno, ako ti to
smeta, nećemo igrati za novac.
Caroline je sjela za pravokutni stol iza divana, u ruke uzela špil karata sa
sredine stola i počela ga miješati stručno kao i kakav muškarac.
Milford se gromko nasmijao i skinuo kaputić. Zasukao je rukave košulje i
smjestio se nasuprot Caroline. - Bilo bi mi neugodno uzeti tvoj novac - prizna joj,
nadajući se će se ona usprotiviti.
- Meni neće - odvrati Caroline. - Uostalom, to je Bradfordov novac, ne moj. I
nakon što izgubiš prvih nekoliko partija, možda se i predomisliš.

3
Francuska bolest (eng. French pox) jedan od ranijih naziva za spolnu zaraznu bolest sifilis
(op. prev.)
4
Vist (eng. whist) i Faraon (eng. faro) bile su popularne kartaške igre tijekom 18. i 19. stoljeća
(op. prev.)

176
 Kartali su do dugo u noć. Kada je Caroline konačno izjavila da je preumorna
da nastavi, Milford se pobunio. - Moraš mi dati priliku da nadoknadim gubitak -
negodovao je.
- To ti je bio argument prije jednoga sata - reče Caroline. Poželjela mu je laku
noć i otišla u svoju spavaću sobu.
Uvijek je bila više usamljena kada je ulazila u svoj hladni krevet. Tada joj je
Bradford nedostajao više nego ikada.
Zastarjeli je madrac bio kvrgav od spetljane slame i leđa su ju boljela svaki
put kada bi se okrenula.
Razmišljala je o Bradfordovoj prošlosti i malo se posramila što nije bila
strpljivija s njim. Potom je napokon zaspala, držeći jastuk uz prsta, pretvarajući
se da joj je to suprug.
Glasnik kojega je Caroline poslala Bradfordu vratio se sljedećeg jutra kako bi
joj rekao da su vojvodu od Bradforda prethodnoga dana pozvali da se vrati u
London.
Milford je gunđao zbog nepraktičnosti toga što će morati tragati za
prijateljem, zabrinut time da će Caroline postati tvrdoglava i predomisliti se, pa
ju je poljubio za rastanak i započeo putovanje natrag u grad.
Caroline je također bila razočarana. Šetala se sobama Bradford Placea,
razmišljajući o svojem suprugu i o tome kako postupiti kada ponovno budu
zajedno.
Vratila se u spavaću sobu, sjela na krevet i razmatrala koju će haljinu odjenuti
kada napokon dođe po nju. Željela je provesti jednu noć ovdje u Bradford Placeu,
uživajući u ugodnom ozračju, a zatim uzela u obzir da njezin suprug ne bi
spavao više od dvije minute na tom groznom madracu. Taje misao vodila do
sljedeće pa do još jedne, i Caroline potom na pamet pade uistinu čudna zamisao.
S užitkom se nasmijala i pohitala natrag u prizemlje kako bi počela ostvarivati
svoju zamisao.
Jedan posljednji brzi udarac u njegov oklop - Caroline se opravdavala nakon
što je učinila svoje. Samo jedan posljednji napad. Onda će se primiriti i naučiti
kako da prihvati.

177
 TRINAESTO POGLAVLJE

radford je paničario.
B Kada je glasnik došao u Bradford Hills i obznanio da je Franklin Kendall
pobjegao sjenkama koje su ga pratile, Bradfordov je prvi nagon bio da ode
do Caroline.
Kada se malo smirio, odustao je od te ideje, znajući da je sigurna s petoricom
čuvara koje je unajmio da se brinu za njezinu sigurnost. Uvijek je postojala
mogućnost da i Bradforda promatraju, i da je otputovao u Bradford Place, mogao
joj je neprijatelja dovesti ravno do ulaznih vrata.
Otišao je u London prisegnuvši da će pretresti cijeli grad dok ne nađe tog
čovjeka. Dvaput ga je pokušao uhvatiti u klopku, a njegov lukavi protivnik
nijednom nije zagrizao mamac. Pa, bilo mu je dosta klopki. Znao je da je
markizov mlađi brat krivac, pa ako ga već mora podjarivati na dvoboj, učinit će
upravo to.
Bio je dovoljno promišljen da Caroline natjera da obeća kako se neće
dopisivati ni s kim od svoje rodbine i znao je da ona vjeruje kako to ima veze s
njegovim nelijepim ponašanjem prema njoj. Tomu uopće nije bilo tako, samo joj
se nije potrudio objasniti. Nije želio da itko zna gdje je i povjerio se samo
Milfordu. Njegov prijatelj, naravno, neće reći nikomu.
Osjećao se krivim zbog toga što je izuzeo Caroline iz svojih briga, ali smatrao
je da što manje zna, to će se manje brinuti.
Bradford u kuću u gradu nije stigao do kasno navečer. Jedan od unajmljenih
istražitelja čekao ga je ispred i hitro obavijestio da je Franklin ponovno isplivao
na površinu. Pritajio se s novom ljubavnicom i proveo cijeli vikend s njom.
Dao mu je nove upute i ušao unutra. Koračao je nemirno knjižnicom kada je
stigao grof od Braxtona i zatražio da ga smjesta primi.
Braxton je izgledao umorno i zlovoljno i smještaje prešao na razlog posjeta. -
Nadao sam se da ću vas naći ovdje. Caroline nije s vama, zar ne?
- Ne, nije. - Bradford nije ništa više komentirao, no ponudio je svojem puncu
piće i zatim mu sjeo sučelice.
- Vas dvoje ste u svađi? Ne želim gurati nos u to, ali markiz je izvan sebe.
Franklin stalno sipa podmukle insinuacije i Milo je uzrujan. Nije ga niti posjetila
niti napisala makar i riječ, pa se osjeća napušteno. Ne vjeruje u prljave laži koje
ona danguba od njegova brata stalno plasira. Ali uvjerenje da je bolesna i da

178
skrivate istinu od njega. Oduvijek bojažljivac, taj Milo. Naravno, ona je zdrava
kao dren, zar ne?
Zabrinutost je bila ondje, u njegovim očima, i Bradford je hitro kimnuo. - Da,
dobro je - odgovori. - Imali smo razmiricu, no ništa oko čega biste se trebali
zamarati. Kakve je primjedbe Franklin iznosio?
- Neću ih ponavljati - odrješito će grof. - Želi diskreditirati moju dragu kćer.
Postala mu je antipatična, a ne mogu ni zamisliti zašto.
Bradford nije komentirao. Iznutra je kiptio od bijesa, dobro znajući zašto je
Franklin širio te laži.
- Pa, dječače moj, mora se vratiti u London u posjet. Milu počinju popuštati
živci. Odmah ćete se pobrinuti za to, hoćete li?
- Žao mi je što vas moram razočarati, ali to u ovom trenutku nije moguće.
- Pustite sad ponos, Bradforde! Imajte malo suosjećanja. Imate cijeli život
pred sobom da se svađate s mojom kćeri. Proglasite privremeno primirje. Milo
nije snažan mladić poput vas. Ionako mu je preostalo malo vremena, a čekao je
četrnaest godina da mu se Caroline vrati. Voli ju koliko i ja.
Grof je izgledao spremno zgrabiti Bradforda i protresti ga kako bi ga
urazumio. Bradford je oklijevao koji časak pod neumoljivim pogledom svojega
punca i zatim konačno odlučio. - Caroline i ja imamo razmirica, ali to nije razlog
tomu što nije ovdje sa mnom.
Polako i bez upadica, Bradford je objasnio prave razloge za odsutnost njegove
supruge. Ispričao je kako ju je netko gurnuo niz stube kod Claymereovih, do u
sitnice prepričao „nesreću“ s kočijom, navodio dijelove prijetećega pisma koje je
Caroline primila, i priveo prljavu priču kraju svojim zaključkom kako iza svega
stoji Franklin.
- On najviše dobiva time - objasni Bradford. - Iz raznih sam izvora doznao da
će markiz ostaviti pozamašnu količinu novca Caroline. Posjed će i titula, naravno,
ići Franklinu, ali bez novca neće moći održavati svoj životni stil. Loretta
ima kockarskih dugova koji se svode na poveće bogatstvo i jedini razlog što se
strvinari još nisu sručili na nju potpisane su priznanice kojima obećava novac čim
markiz umre.
- Kada se Caroline vratila u London, markiz je izmijenio oporuku i rekao
Franklinu i Loretti što je učinio nakon što su svi papiri potpisani.
Braxton je sve više i više tonuo u naslonjač tijekom objašnjavanja pa je zario
glavu u ruke.
- Markizu se gadi brat i njegova parada ljubavnica i zna sve o Lorettinim
kockarskim navikama.
Grof je odmahivao glavom pa zaplakao.
Bradford se brinuo zbog reakcije svojega punca i požurio se umiriti ga. -
Gospodine, nije toliko loše koliko zvuči - obeća mu. - Caroline je dobro zaštićena

179
i Franklin ne može napraviti ni koraka a da ja ne znam za to. Nemam
dovoljno dokaza da dokažem njegovu krivnju, ali mislio sam ga izazvati na
dvoboj i više svršiti s time.
Braxton je nastavio odmahivati glavom. - Ne, ne razumijete. Zašto mi nije
rekla? Mogao sam ju poslati natrag prije nego što ste se oženili. - Glas mu je bio
prepun boli i očaja. - Mogao sam...
- Poslati ju natrag? U Boston? - Bradford je teško pratio isprekidani govor.
Osjećaj groze stegnu ga oko srca pa povuče svojega tasta na noge. - Recite mi! Vi
znate nešto, zar ne? Za ime Božje, recite mi o čemu razmišljate.
- Bilo je to davno i čekao sam dok zadnji ne umre prije nego što sam zatražio
da se ona vrati. Toliko davno, a meni se čini kao da je bilo jučer. Supruga mi je
upravo bila umrla, kao i djetešce, pa smo Caroline i ja otišli u moj ladanjski dom.
Svojim radikalnim stavovima o Irskoj bio sam si stvorio nekakvih problema, i
Perkins, jedan od čelnika koji su mi oponirali, nije dobrohotno gledao na moje
upletanje. Imao je imanja u Irskoj, mnogo više od bilo kojega drugog plemića,
i mjera koju sam podupirao - da se irskim katolicima dopusti vlasništvo nad
vlastitom zemljom - upravo je bila izglasovana. Znao sam da me Perkins mrzi, ali
nisam znao koliko je doista zao. Za ostatak svijeta bio je uzorit građanin.
Grof je ponovno utonuo u svoj naslonjač i zario glavu u ruke. Bradford se
prisilio ostati strpljiv. Puncu je natočio još jedno piće i dao mu ga.
Grof je otpio velik gutljaj i zatim nastavio. - Perkins je poslao neke ljude da
se obračunaju sa mnom. Htio me utišati jednom za svagda. Njegova imanja nisu
bila u opasnosti, ali želio je proširiti svoje posjede, a ja sam postajao
popularnijim. Vjerovao je da ću pronaći način kako da mu oduzmem zemlju, što
je bilo čudno jer već sam bio izgubio žar za borbu. Sručio mi se cijeli svijet nakon
što mi je supruga umrla, i jedino sam želio živjeti u miru i tišini sa svojom
djevojčicom. Caroline je imala samo četiri godine. Bila je tako bistro dijete,
prava vragolanka. - Grof je duboko udahnuo i potom se uspravio. - Došli su
tijekom noći. Bila su samo dvojica. Caroline je bila gora i spavala, ali uzvici su ju
zacijelo probudili i sišla je dolje. Jedan od muškaraca imao je pištolj i izbio sam
mu ga iz ruke. Caroline ga se nekako dočepala i ustrijelila ga. Umro je nakon tri
dana.
Bradford se zavalio u naslonjač, očigledno zapanjen pričom.
- Bio je to nesretan slučaj - reče grof. - Pokušavala mi je donijeti oružje.
Pokušavala mi je pomoći. Muškarac me ubo i posvuda je bilo krvi. Caroline je
potrčala prema meni i spotaknula se i pištolj je opalio.
Bradford je zatvorio oči. - Moj Bože, bila je tek djetešce. - Odmahnuo je
glavom. - Nikada mi nije ništa ni spomenula.
- Ona se ne sjeća.
Bradford ga je jedva čuo. Stalno je pokušavao zamisliti Caroline kao
djevojčicu i kako bi ta grozota mogla utjecati na nju.

180
 Primjedba njegova punca naposljetku se probila do njega. - Doznao sam da
se bojala pištolja dok je bila mlađa. Smatrala je to manom i radila je na njoj dok
ju nije nadišla. - Bradfordu je drhtao glas i nije to mogao kontrolirati.
- Da - uzvrati Braxton. - Henry mi je pisao o tome. Moj je mlađi brat bio jedini
u obitelji koji je znao pravi razlog zbog kojega mu je Caroline poslana. Čak nije
ni rekao svojoj supruzi.
- Što se dogodilo s tim muškarcima? Rekli ste da je jedan umro nakon tri
dana?
- Da, hitac ga je pogodio u trbuh - odgovori grof. - Zvao se Dugan.
- Obitelj?
- Ne, Dugan je bio osamljenik.
- A ostali?
- Perkins je umro lani. Treći se čovjek zvao McDonald. Nikakve obitelji
vrijedne spomena. Bio je u Londonu samo nekoliko mjeseci. Priznao je da ga je
Perkins platio, ali bojao se svjedočiti u slučaju da podnesem prijavu. Kao da i
bih! Moje djetešce izloženo takvu skandalu? Nikada! I nisam znao hoće li Perkins
poslati nekoga drugog ili neće. Nisam mu mogao vjerovati, vidite. Pa sam
otpravio Caroline s dvojicom svojih najvjernijih prijatelja, a potom säm pošao
obračunati se s Perkinsom.
- Kako? Kako ste se kanili obračunati s njim? - upita Bradford. Čvrsto je držao
rukohvate naslonjača pa se prisilio opustiti se.
- Pošao sam u njegov dom s pištoljem. Imao je dvojicu sinova i kada sam
Perkinsa dobio nasamo, rekao sam mu da sam već unajmio ljude da ubiju njega i
obojicu sinova ako se išta dogodi meni ili mojoj kćeri. Shvatio je poruku. Vidio
je da sam ozbiljan u vezi s tim.
Čekao je da Bradford kimne pa onda nastavio: - Mislio sam da je prijetnja
prošla, no svejedno nisam mogao riskirati. Caroline mi je bila sve! Klonio sam se
politike i prisegnuo da se moje djetešce neće vratiti kući dok svi oni ne budu mrtvi.
Bradfordovo je vladanje najednom postalo odrješito, službeno. Glavna mu je
misao bila zaštititi svoju suprugu i nije bilo vremena za bilo kakve druge osjećaje.
Poslije će biti vremena za suosjećanje, kako kaže Caroline.
- Dobro. Dakle, Perkins i ljudi koje je unajmio... svi su mrtvi. Gdje smo onda?
Što nam onda preostaje? - Zamišljeno je trljao čeljust i zurio u plamen vatre koja
je gorila u kaminu.
Zvuk ure koja odbija puni sat bio je jedini zvuk u prostoriji dok su obojica
razmišljala o zagonetki.
- Jeste li sigurni da nitko drugi nije znao što se dogodilo? Nije li Perkins
mogao reći nekomu?
Braxton je odmahnuo glavom. - Ne bi se usudio - prokomentira. - A ja nisam
rekao nikomu osim svom bratu.

181
 Bradford je ustao i počeo koračati po sobi.
- Što ćete učiniti? - upita ga grof. Trljao je dlan od dlan i Bradford je pomislio
da mu izgleda staro i krhko kao i markiz.
- Još nisam siguran. Ali pismo sada ima smisla. Tko god da ga je napisao,
obećao je osvetu, no bilo je toliko nesuvisla prostačenja da nisam obratio
pozornost na to.
- O, Bože, ona još nije sigurna! Ona...
Bradford prekide punca odrješitim glasom koji nije mogao suzbiti. - Ništa joj
se neće dogoditi. Dovraga, tek sam sada shvatio koliko mi ona znači. Neću
dopustiti da ju itko i takne. Vo...
- Da? - priupita ga grof kada je Bradford ustuknuo.
- Volim ju. - Bradford glasno uzdahnu. - Neću ju sada izgubiti - doda,
izjavljujući to kao prisegu. - Gledajte, nastojte se ne brinuti. Recite markizu da je
Caroline prehlađena ili takvo što. Uvjerite ga da je već izašla iz kreveta i da mu
namjerava pisati. To bi ga trebalo umiriti dok ne smislim neki plan.
Grof se osjećao kao da mu je s pleća konačno skinut teret koji je nosio od
pamtivijeka. Kimnuo je u znak odobravanja i pošao prema vratima. - Nećete reći
Caroline što sam vam povjerio? Nema razloga da zna za to - kaza on. - Moje
je djetešce bilo nevino u svemu tome.
Bradford je kimnuo. - Zasad neću ništa reći, no poslije, kada ovo sve bude
svršeno, morat ću joj reći.
Slijedio je svojega punca do ulaznih vrata i prokomentirao: - Caroline vam
nije rekla za prijetnju jer nije željela da se brinete. A ja sam joj jako malo ispričao
o tome što mislim o njezinu neprijatelju jer nisam želio da se brine. Svi smo
mi tako silno željeli zaštititi jedni druge da smo se pogubili. Uvijek sam ustrajao
na bezuvjetnom povjerenju... - Bradford se zaustavio čim su mu riječi izašle iz
usta. Odmahnuo je glavom. - Bezuvjetno povjerenje. Upravo ono što je tražila
od mene - prizna on.
- Sto? - grof od Braxtona izgledao je zbunjeno.
- Pružila mi je ljubav i povjerenje - prokomentira Bradford. Glas mu je zvučao
odrješito, no jedino je tako mogao kontrolirati drhtanje u sebi. - Jeste li znali da
me katkada naziva Jered?
Njegov je punac odmahnuo glavom i namrštio se, očigledno smeten
preokretom u razgovoru.
Bradford se nakašljao i primio kvaku. - Gledajte, obećavam da ćete biti u
tijeku zbivanja. Sada pođite kući i malo se odmorite.
Grof se već gotovo spustio niz stube kada ga je Bradford zapitao: - Kada se
točno to dogodilo?
- Što?
- Datum, gospodine, kada su se ti ljudi pojavili.

182
 - Sada je tome skoro petnaest godina - odgovori grof.
- Ne, mislio sam na točan datum. Dan i mjesec. Sjećate li se?
- Tijekom noći, 20. veljače 1788. Zar je toliko bitno?
Bradford nije dopustio da mu lice oda ikakvu reakciju. -
Moguće. Bit ćemo u kontaktu - obeća mu, ne govoreći ništa više o svojim
sumnjama.
No čim su se vrata zatvorila, izraz lica mu se promijenio i jasno se vidjelo da
je zabrinut. Molio se da nije u pravu, drhteći od gnjeva. Ako su njegove sumnje
bile točne, onda više nije bilo mnogo vremena. Samo šest dana da pronađe
gada! Šest dana do dvadesetoga veljače.
Bradfordove su se ruke tresle dok je radio popis svega što se mora učiniti.
Nije pošao u krevet do duboko u noć. Sutradan, nakon što pokrene svoj plan, vratit
će se svojoj supruzi. Ta ga je misao smirivala i shvatio je da se raduje tomu da joj
izjavi ljubav i zamoli ju za oprost. Doći će pred nju kao i vojvoda od Bradforda i
kao Jered Marcus Benton. U srcu je znao da ga ona voli. I da moć i bogatstvo i
titula sutra nestanu, ostala bi uz njega.
Bradford osjeti takvo olakšanje, takav duševni mir dok je razmišljao o
sutrašnjem danju i kako će držati suprugu u naručju. Počeo je razmišljati o svim
načinima na koje će s njom voditi ljubav i zaspao s osmijehom na licu.
Milford je stigao do Bradfordove gradske kuće baš kada se njegov prijatelj
spremao otići.
Bradford mu je na brzinu objasnio kako vjeruje da će, tko god progonio
Caroline, svoj potez povući za samo šest dana, ali nije mu objasnio razloge za to.
Smatrao je da njegova supruga prva mora doznati i sama odlučiti hoće li
reći Milfordu ili bilo komu drugom o tome što se dogodilo prije toliko godina.
- Cijenio bih da pođeš sa mnom u Bradford Place. Tvoja bi mi pomoć dobro
došla. Što više ljudi od povjerenja oko Caroline, to bolje - reče on.
- Bože, stražnjica me boli od jučerašnjeg puta, ali znaš da ću poći s tobom -
uzvrati Milford. - Osim što želim pomoći, također želim čuti tko će se prvi
ispričati. - Primijetio je prijateljevu ozlojeđenost i nasmijao se.
- Zašto misliš da ću se ispričati? - upita ga Bradford nacereno.
- Jer koliko god si tvrdoglav, prijatelju moj, glup nisi - odvrati Milford.
Bradford je kimnuvši iznenadio prijatelja. - Dakle, ispričat ćeš se? - upita ga.
- Na koljenima ako budem morao - obznani Bradford. A zatim se nasmijao
prijateljevu izrazu lica. - Stoje? Mislio sam da si se do sada umorio glumiti
posrednika - prokomentira lupivši prijatelja po leđima. - Zato si išao do Caroline,
zar ne? Da ju urazumiš?
Milford je izgledao pokunjeno. - Kriv sam - odvrati mu. - Gledaj, Brad, nema
potrebe da se pretjeruje. Samo jednom padni na koljena i Caroline će te držati na

183
njima ostatak života. Uostalom, spremna je vratiti se kući. Bog zna da ju volim,
ali tako je...
- I ja isto - prekinu ga Bradford.
- Što?
- Volim ju - objasni on.
- Ne govori to meni, čovječe, reci to Caroline.
Bradford je odmahnuo glavom. - I hoću, prijatelju, ako se pokrene!.
Dvojac jedva da je prozborio riječ tijekom putovanja, odlučivši se za nekoliko
prečaca koji su smanjili udaljenost od Londona do Bradford Hillsa za gotovo
jedan sat. Bradfordovo se raspoloženje popravljalo svakim prijeđenim
kilometrom.
Ušao je u salon svoje palače, povikom pozvao Hendersona kako bi mu dao
nove upute i zatim si natočio malo vinjaka. Otpivši svojski gutljaj, okrenuo se
kako bi sjeo na koju minutu. Najdražeg mu naslonjača nije bilo i namrštio se
kada je sjeo u naslonjač s niskim naslonom. Još je jednom otpio iz čaše i potom
se okrenuo kako bi ju odložio na tronožni stolić koji je uvijek stajao tu, pokraj
njegova najdražeg naslonjača. Samo što stolića ondje više nije bilo, i Bradford to
nije ni primijetio dok nije pošao odložiti čašu.
Namrštio se zbog te malene neugodnosti, no u tom je trenu Milford ušao u
prostoriju, prizvavši njegovu pozornost.
- Brad? Jesi li već bio u knjižnici? - upita on blago zainteresirano.
Bradford je odmahnuo glavom. Glava mu je bila prepuna prizora njegove
supruge i pokušavao je smisliti kako da joj kaže kakva je budala bio, a da ne zvuči
kao budala. Postajao je sve nervoznijim nakon što je shvatio kako mu je još
nelagodna pomisao da će uskoro ogoliti svoje srce i dušu pred ženom koju voli.
Sjedeći ondje i analizirajući ga, problem je bio u tome što nije imao mnogo
iskustva.
Milford mu nije dopuštao ni trenutak privatnosti i inzistirao je, između svojih
zagriza komada kruha koji je držao u ruci, da Bradford pođe za njim u knjižnicu.
- Uvjeren sam da je ondje poruka za tebe, ali ne mogu ju baš dokučiti - promrmlja.
Bradford je popustio i pošao za Milfordom do ulaza u radnu sobu.
- Što je ovo, dođavola? Hendersone? - Jedini odgovor na Bradfordov uzvik
bila je jeka.
Polako je ušao u svoje utočište i zapanjeno se ogledavao uokolo. Soba je bila
posve ogoljena. Stol, stolci, knjige, papiri, čak ni zastora nije bilo.
Bradford se okrenuo prema Milfordu i u čudu odmahnuo glavom.
- Henderson se vjerojatno negdje skriva - zaključi Milford naglas. - Što se
događa?
Bradford je slegnuo ramenima, mršteći se i dalje. - Poslije ću se morati baviti
time. U ovom trenutku samo se želim presvući i krenuti u Bradford Place. - Počeo
184
se uspinjati stubama, grabeći dvije odjednom, i dobacio preko ramena: - Slobodno
se posluži nekom od mojih košulja ako se želiš presvući.
Bradford se zaustavi pred vratima Carolineine sobe. Impulzivno ih otvori i na
brzinu baci pogled unutra. Sve je bilo upravo ondje gdje je i trebalo biti, pa se
nastavio mrštiti. Zatvorio je vrata i nastavio do svoje spavaće sobe. Čim ih
je otvorio, počeo se smijati. Soba je bila ogoljena i prazna poput njegove
knjižnice.
Henderson je došao trkom, a uz njega je bio Milford.
- Neće biti moguće preodjenuti se, Vaša Milosti - obznani Henderson
dostojanstveno.
- A zašto? - upita Bradford. Nastavio se smijati dok mu oči nisu zasuzile.
- Vaša je supruga zatražila da prebacimo sve vaše stvari. Bio sam uvjeren,
gospodine, da je to po vašemu nalogu.
Bradford je kimnuo. - Jasno da jesi, Hendersone. - Okrenuo se prema svojemu
začuđenom prijatelju i rekao: - Uzela je samo moje stvari, Milforde. To je doista
poruka, i to ne pretjerano suptilna.
- A kako glasi poruka? - upita Milford, zaražen Bradovim smijehom. Počeo
se smijuljiti, a nije imao blage veze zašto.
Bradford nije skrivao ogorčenost. - Sve moje stvari odnesene su u Bradford
Place. Čak bi i imbecil shvatio zašto. Želi mi reći gdje pripadam. - Tresnuo je
svojega tupavog prijatelja po ramenu i pošao niz hodnik. - Kako li su samo spustili
moj krevet niz stube, Hendersone. Za to su sigurno bila potrebna četvorica.
Hendersonu je iznimno laknulo što je njegovu poslodavcu situacija bila
smiješna. - Petorica, zapravo - prizna mu. Nakašljao se i zatim dodao: - Pokušali
su ščepati i mene, Vaša Milosti. Sramota me priznati da sam bio primoran skrivati
se u smočnici dok nisu otišli.
- Skrivanje ti neće pomoći, Hendersone - objavi Bradford nakon što se
pribrao.
- Dohvatit će te ona prije ili poslije. Ako si uvrti u glavu da te želi u Bradford
Placeu, onda bi ti bolje bilo da se pomiriš s time.
- A gdje ćete vi biti, ako smijem pitati? - reče Henderson.
- Sa svojom suprugom - reče Bradford, smijuljeći se.
Milford i Bradford ponovno su krenuli, sa svježim konjima, ali trebalo im je
uobičajeno dugo da stignu Bradford Placea jer im brežuljci, koji su se uzdizali,
nisu dopuštali prečace.
Umalo je bilo vrijeme večere kada su ušli u tvrđavu tmurna izgleda. Samo što
iznutra nije uopće bila tvrđava. Bio je to dom.
Bradford je skamenjeno stajao nasred predvorja. - Uzela je zvijer i pretvorila
ju u prekrasnu stvar.

185
 - Aludiraš na sebe ili na naš dom? - Pitanje je odjeknulo odozgo i Bradford se
okrenuo kako bi pogledao prema vrhu stubišta.
Ondje je stajala njegova supruga i čekala njegov odgovor. Bradfordu su se
stisnula prsa i nije mogao izustiti ni riječi.
Caroline bi najradije bila potrčala niz stube i bacila se suprugu u naručje.
Čekala je, želeći vidjeti je li ljut ili zadovoljan njome. Njezin je suprug i dalje
gledao prema njoj, i što je dulje trajala tišina, to se nelagodnije osjećala. Upravo
se bila preodjenula u jednostavnu žutu haljinu od koje joj je ten izgledao
boležljivo. Da je barem izabrala plavu umjesto nje, grdila je samu sebe. Da je
barem znala da on dolazi! Pobogu, kosa joj nije bila ni propisno počešljana i znala
je da izgleda izbezumljeno.
- Nisi se baš žurio doći ovamo - povika ona, zanemarivši pitanje o svojem
izgledu. Ako je izgledala neuredno, on je bio kriv za to, a ne ona.
Sišla je niz stube i stala ravno ispred supruga. Imao je tako ozbiljan, odlučan
izraz lica, ali bilo je i nježnosti u njegovim očima. To ju je izbacilo iz takta pa
zaključi da na putu ovamo očito nije stao u Bradford Hillsu. Inače bi dosad
sigurno već vikao.
Caroline se poklonila i nasmiješila svojemu suprugu. - Dobro došao kući -
reče.
Nije ga se usudila dotaknuti. Znala je da čim opet bude u njegovu naručju,
zaboravit će govor koji je pripremila, a bila je odlučna u tome da prvo obavi taj
zadatak.
Dok je pozdravljala Milforda, držala je pogled na suprugu. - I jesi li mi donio
novac koji mi duguješ? - upita ona.
Bradford je čuo Carolineino pitanje, ali nije uspijevao razumjeti što govori.
Mogao se usredotočiti samo na njezinu blizinu. Izgledala je tako ljupko! I, shvati
on nasmiješivši se prvi puta, djelovala je pomalo nervozno. Pitao se što se mota u
toj njezino] dražesno kompliciranoj glavi.
Nije morao dugo čekati odgovor. - Došli ste izravno iz Londona? Niste stali
u Bradford Hillsu? - Caroline je pitanje postavila njegovu kaputiću, netremice
gledajući u jedan od gumba.
- Stali smo.
- A jeste? I nisi ljut na mene? - Zaključila je da je pitanje glupo čim ga je
postavila. Bilo je očito da se ne ljuti jer joj se smiješio. Stoga je zaključila da u
Bradford Hillsu nije ostao dovoljno dugo da dozna što je učinila. No, dobro,
pomisli uz nervozni osmijeh, uskoro će doznati. A onda će frcati iskre.
Stoga je odlučila kako će biti najbolje da održi svoj govor prije nego što
Bradford pođe gore.
- Moram porazgovarati s tobom, Bradforde.
- Reci laku noć Milfordu, ljubavi.

186
 - Sto? Ali tek je stigao. Pa zar već odlazi?
- Ne Milford, Caroline - proturječi joj Bradford.
- Milford ne odlazi?
Gost o kojem je bila riječ puno je brže shvatio što Bradford govori supruzi.
Bacio je ogrtač na stol u hodniku i odšetao se niz njega u potrazi za večerom,
zviždeći živahnu melodiju.
- Vrijeme je da legnemo, Caroline.
- Ali nisam umorna.
- To je dobro.
- Dan je, Bradforde. Neću moći spavati.
- I nadam se da nećeš.
Caroline se zarumenjela kada ju je Bradford uzeo u naručje i ponio uz stube.
Napokon je shvatila što namjera. - Ne možemo to napraviti - usprotivi se. -
Milford će znati!
Bradford je stigao do odmorišta pa ju upitao: - Tvoja spavaća soba ili moja?
- Naša spavaća soba - ispravi ga Caroline, odustajući od rasprave. Uperila je
prstom u prva vrata zdesna, no kada ih je njezin suprug htio otvoriti, zgrabi mu
ruku, prisjetivši se pokućstva. - Moram ti nešto objasniti u pogledu sobe - žurno
će.
Bradford se ne obazre i otvori vrata. Pokućstvo iz njegove spavaće sobe bilo
je gdje je i očekivao da će biti pa se prisilio zadržati ravnodušan izraz lica dok je
ulazio unutra i zatvarao vrata za sobom.
Caroline je čekala njegov komentar, no Bradford se činio zadovoljnim time
da se nasloni na vrata i da ju drži u svome naručju.
Primijetio je praznu kadu u kutu sobe i sjetio se da je prekriven slojem prašine.
Nevoljko pusti Caroline da sklizne na pod i samo ju čedno poljubi u tjeme. Znao
je da će zaboraviti na kadu ako ju poljubi onako kako je želio. - Krenimo redom,
dušo - šapnu on, uzdišući suzdržano. Okrenuo se, otvorio vrata i povikom zatražio
vodu, dovoljno glasno da ga svi čuvari čuju.
- Bradforde, hoćeš li mi sada, molim te, pokloniti svoju pozornost? - upita
Caroline. Prišla je krevetu i sjela na rub. - Primjećuješ li ikakvu promjenu? - upita
ga.
- Primjećujem sve - odgovori Bradford. - Kosa ti je u neredu i zbog te ružne
haljine izgledaš kao da si jučer umrla. Skini ju čim kupka bude spremna.
Caroline nije bila nimalo uvrijeđena njegovim komentarima, priznajući si da
je u pravu. Smiješio joj se i njegov ju je izraz lica obradovao. Želio ju je. - Nikada
te nisam vidjela tako dobro raspoložena - prizna šaptom. - Mislila sam da ćeš biti
gnjevan zbog pokućstva, ali nisi ni primijetio. Usput, radna ti je soba niže niz
hodnik.

187
 - Primijetio sam - reče Bradford, smijuljeći se. - Pretpostavljam da u cijeloj
Engleskoj postoji samo jedan krevet te veličine.
- Bradforde, daj se uozbilji na trenutak. Željela bih razgovarati s tobom o
nečemu. I činiš me nervoznom tim svojim cerekanjem.
Prekinulo ju je kucanje na vratima. Bradford je otvorio vrata te dopustio
čuvarima s vjedrima vode da uđu. Dovukao je veliku kadu ispred kamina i
potpalio vatru dok su punili kadu.
Za Caroline je čekanje bilo poput prave vječnosti. Htjela je odraditi svoj
govor. Bradford će se sigurno naslađivati. A onda joj je sve postalo jasno.
Milford! Zacijelo je Bradfordu rekao da namjerava poći kući s Bradfordom. To je
razlog trenutnoga bezbrižnog stava njezina supruga.
- Što ti je Milford rekao? - upita Caroline. - Kada me posjetio, on je...
Nije uspjela završiti rečenicu. Bradford joj je odvraćao pozornost skidajući
svoju odjeću. Skinuo je košulju, bacio ju na pod i zatim prišao noćnom ormariću.
Caroline je očarano promatrala dok je njezin suprug prao lice i ruke vodom
iz porculanske zdjele. - Pereš se prije kupke? - upita začuđeno. - Malo si previše
pedantan, nisi li?
Bradford se nasmiješio. Prišao je krevetu i sjeo pokraj supruge. - Na koljena,
ženo - zareža on.
Caroline je bila iznenađena tom zapovijedi. - Želiš da se spustim na koljena?
- Kralježnica joj se počela kočiti. - Slušaj ti mene, Bradforde, ne znam što ti je
Milford rekao, no...
- Pomozi mi da skinem čizme, draga.
- Oh. - Carolineina ozlojeđenost izađe na vidjelo. Nije se spustila na koljena,
nego mu je umjesto toga objahala noge i pružila mu divan pogled na svoju
stražnjicu. Kada je završila sa zadatkom, okrenula se s rukama na bokovima. -
Hoćeš li me sada saslušati?
- Nakon naše kupke.
- Naše kupke?
Bradford je kimnuo i smijao se Carolineinu rumenjenju. Polako ju je
razodjenuo. Caroline je primijetila da mu se ruke tresu i bila je iznenađena tim
iskazivanjem osjećaja, jer lice njezina supruga nimalo nije odavalo o čemu je
razmišljao.
Uzeo ju je u naručje, odupirući se osjećajima koje je njezina mekoća izazivala,
i smjestio se u kadu, s Caroline na krilu.
- Rumeniš se kao kakva djevica, suprugo - prokomentira Bradford uz
proračunan požudan pogled. - Pobrini se za moju kupku - zapovjedi joj. Dodao
joj je grumen sapuna i Caroline je počela suprugu prati prsa.
Nijedno od njih nije reklo ni riječ sljedećih nekoliko vrlo napetih minuta.
Caroline je izgubila sapun kada je počela ispirati pjenu s prsa. Nije se mogla

188
usredotočiti ni na što; začula se kako mu šapće da će morati ustati ne bi li mu
oprala noge pa pomislila da joj glas zvuči oštro poput vjetra koji je vani kovitlao
zidinama.
- Nisam siguran da mogu ustati - kaza Bradford. Supruga ga je veoma pozorno
gledala u prsa pa ju prisili da podigne pogled prema njemu. - Djeluješ tako na
mene, znaš - reče hrapavim glasom.
- Kako? - prošapće Caroline sramežljivo.
- Oslabim od žudnje za tobom. Ovoga sam puta želio ići polagano, uživati u
trenutcima prije nego što te dotaknem, pobuditi iščekivanje...
- Ako me uskoro ne poljubiš, mislim da ću umrijeti - šapnu Caroline. Omota
mu ruke oko vrata i glavu privuče svojoj.
On ju izazovno, grickavo poljubi, no Caroline je bila odveć nestrpljiva.
Zubima mu povuče donju usnicu.
Bradford ju više nije mogao izazivati. Tada ju cjelovito poljubi, a usta su mu
bila tako vrela, tako kruta, i Caroline odgovori vlastitom vrelinom, vlastitom
željom.
Jezik joj se sjedinio s njegovim i Bradford ju je pomicao dok ga nogama nije
obujmila oko struka. Njezine su ga grudi izluđivale, zamamno se trljajući o
njegova prsa, i nije ju mogao prestati ljubiti i dodirivati.
Caroline se čvrsto držala za njegov vrat, pod nasrtajem strasti koja se raspalila
među njima. Njegov ju je jezik mučio; nikako mu se nije mogla približiti i osjećala
je kako ju sirova, goruća potreba nadvladava.
Šaptao joj je riječi pune ljubavi, erotične, golicave riječi, ali omaglica strasti
bila je toliko gusta, toliko iscrpljujuća, da se nije mogla usredotočiti ni na što osim
na sve jači žar.
Njegove su joj ruke gladile leđa, potpaljujući plamen žudnje, a zatim je
milovao samu srž njezina bića i ona se začu kako uzvikuje u agoniji i sve jačem
ushitu. - Jerede! - Bio je to zahtjev.
Bradford uđe u nju, opet i opet. Caroline se izvi prema njemu, držeći se sve
jače, i prigrli njihov zajednički vrhunac.
Srušila mu se na prsa, iscrpljena od užitka njegova nestrpljivog vođenja
ljubavi, od svojega nestrpljivog reagiranja.
Bradfordovo je srce zvučalo kao da će svaki čas eksplodirati pa je Caroline
pričekala da se ritam umiri prije nego što se pomaknula.
- Zaboravila sam da smo u kadi - prošapće ona kroz drhtavi smijeh. Uzdahnula
je, privinuvši glavu uz njegov vrat, i zatvorila oči. - Volim te, Bradforde.
- Nikada se neću zasititi tih riječi - šapnu joj Bradford.
Caroline je kimnula, samo tako reagirajući na njegove riječi. A zatim poče
plakati i, mili Bože, bila je glasna kao Charity.

189
 Bradford ju je pustio da plače na njegovim prsima, nježno joj milujući
ramena, a kada se smirila i mogla ga čuti, rekao je: - Caroline, slušaj me.
- Ne - reče Caroline. - Ti prvo moraš saslušati mene. Razumijem da me još ne
možeš voljeti. Bila sam previše nestrpljiva i teška - nastavi ona još jednom glasno
zajecavši. - Nisi si dao vremena da upoznaš pristojne žene i postavila sam ti
zahtjeve kojima nikako ne možeš udovoljiti. Trpjet ću te i prihvatiti takvog kakav
jesi.
Ako je vjerovala da će njezin gorljivi govor umiriti njezina supruga, grdno je
pogriješila. Bradford se namrštio. - Plemenito od tebe, suprugo. Dakle, odustaješ?
Caroline je podigla pogled i ugledala podsmijeh koji mu je titrao u očima. -
Što? Ne, samo prihvaćam, Bradforde - odgovori.
- A koliko točno planiraš biti strpljiva, dušo? - upita ju nasmiješeno.
- Zbunjuješ me, Bradforde - odvrati Caroline. - Mislila sam da ćeš biti dirnut
mojom odlukom, a umjesto toga vidim da te to zabavlja. A što da točno mislim o
tome? - upita više sebe nego njega.
Ustala je i iskoristila njegov trbuh kao stubu kako bi izašla iz kade, i bila
zadovoljna kada je čula njegov revoltirani jauk.
- Tako ti i treba kad si tako arogantan - obznani Caroline. - Milford ti je rekao
da želim poći kući, zar ne? Zato si toliko sretan, nije li tako? - reče Caroline,
postajući sve ogorčenijom.
- Sretan sam zato što sam upravo vodio ljubav sa svojom poslušnom
suprugom - uzvrati Bradford sa smiješkom.
- Nema u meni ni trunke poslušnosti - proturječi mu Caroline. Kleknula je
pokraj kade, pronašla sapun u vodi i počela ribati supruga. - Osim ako ne dam
svoju riječ, naravno. Tada bi se, pretpostavljam, moglo očekivati da ju poslušno
održim.
- Uzdahnula je i dodala: - Misliš da si pobijedio, zar ne?
Bradford nije bio siguran je li shvaćala što radi. Djelovala je zapjenjeno kao i
mjehurići koje je stvarala na njegovoj desnoj nozi pa se ponovno nasmijao.
- Mislim da si mi oribala kožu - primijeti Bradford. - Ne moraš izgledati toliko
smeteno, dušo. Završila si s isprikom... ili imaš još nešto? - upita je ovlaš
zainteresirano.
- Nisam se ispričala, ali neću se raspravljati oko toga.
- Onda mislim da sam ja na redu - izjavi Bradford. - Žao mi je, Caroline. Znam
da me nije bilo lako voljeti i da sam ti prouzročio puno nesreće. Jedina mi je
isprika to što te toliko volim da sam se ponio kao budala. Ja...
Caroline ispusti sapun i ustade se tijekom njegova govora.
- Da se nisi usudio zadirkivati me, Bradforde. - Suze su joj tekle niz obraze i
otirala ih je nadlanicom. - Govoriš li mi istinu? Zbilja me voliš?

190
 Bradford je izašao iz kade i prije nego što se Caroline uspjela pomaknuti, uze
ju u svoje naručje. - Zar sam ti ja ovo učinio? - upitaju glasom punim boli. - Bože,
Caroline, volim te! Mislim da te oduvijek volim. I sada kada ti napokon mogu
izreći te riječi, ti plačeš! Nikada ti nisam lagao, Caroline. Nikada! - Glas mu je
bio toliko žestok da je Caroline čula njegovu agoniju.
Plakala mu je na prsima i Bradford je potpuno bespomoćno stajao. Dok je ona
prolijevala vrele suze po njemu, s njega je voda kapala posvuda po podu.
- Ne možeš to povući.
Carolinein je glas bio prigušen i morao ju je zamoliti da ponovi to što je
upravo rekla. Šmrcala je i štucala, no naposljetku uspije izustiti te riječi. - Rekla
sam da to ne možeš povući.
Bradford se počeo smijati i zacijelo su stoga i njegove oči bile suzne. Odvukao
je svoju drhtavu suprugu do kreveta i zagrlio ju pod pokrivačem. Dao joj je dug i
sočan poljubac, a zatim joj opet i iznova govorio koliko ju voli dok nije
bio siguran da mu je povjerovala.
- Čekam da mi kažeš ostatak - kaza mu Caroline. Prstima je udarala ritam o
njegova prsa punu minutu prije nego što je shvatila da Bradford neće reći ništa, A
zatim se nasmijala. - Bože, kako si tvrdoglav čovjek! Naravno da me voliš.
Znala sam to već dugo - šlaga mu drsko. - Sada priznaj da ćeš mi vjerovati, bez
obzira na okolnosti.
- Daj mi kratak pregled prije nego što se obvežem - odvrati Bradford sa
smiješkom. Gurnuo joj je glavu ispod svoje brade i udahnuo njezin specifični
miris. - Mirišeš po ružama - prošapće.
- Kao i ti - reče mu Caroline. - Rabili smo moj sapun. Aromatiziran je.
Bradford progunđa sebi u bradu.
- Barem više ne mirišeš po svom konju - spremno doda Caroline, smijuljeći
se. - Znaš, Bradforde, ime tvojega konja bilo je jasan mig i tek sada to uviđam.
- O čemu to govoriš - upita Bradford zbunjeno.
- Pouzdani! Bilo je ključno za ono što cijeniš, ono što ti je nedostajalo u životu
- objasni Caroline.
- Doista ti vjerujem, Caroline - prizna Bradford. - Ali što se ljubomore tiče,
ne mogu ništa obećati. Pokušat ću - prisegnu on. Ponovno joj je rekao da ju voli i
tim jednostavnim priznanjem pronašao slobodu i radost kakve nije smatrao
mogućima, a onda vodio ljubav s njom, ovoga puta polako. Rasplamsavao je žar
proračunanom preciznošću, znajući gdje ju točno dotaknuti, kako joj pružiti užitak
o kojem je sanjarila svih tih noći dok nije bio uz nju.
Volio je svoju suprugu takvim intenzitetom da je ponovno zaplakala.
- Volim te, Caroline - reče Bradford stisnuvši ju uza se.
- Nikada se neću zasititi tih riječi.

191
 Bradfordu je trebao trenutak da se sjeti koje je točno riječi bio izgovorio.
Nasmiješio se, cijeneći njezin humor.
- Bradforde? Kada si znao? Kada si shvatio da me voliš?
- Nije bilo poput udara munje - odgovori joj Bradford. Caroline je bila
ispružena na leđima i Bradford se pridignuo na lakat kako bi ju gledao.
Smiješio se zbog njezina razočarana pogleda i bio je primoran poljupcem
odagnati njezino mrštenje prije nego što je nastavio. - Bila si poput ivera pod
mojom kožom - kaza Bradford. - Neprestana gnjavaža.
Caroline se nasmijala. - Tako si romantičan!
- Ništa manje romantičan od tebe. Čini mi se da se sjećam kako mi govoriš da
je voljeti mene kao patiti od trbobolje.
- Bradforde, tada sam bila razdražena - prizna mu Caroline.
- Odmah si me privukla - nastavi Bradford. - Učinio bih te svojom
ljubavnicom i odmahnuo na posljedice, samo da si bila suglasna - prizna on.
- Znala sam.
- Ali uopće nisi bila poput drugih žena. One večeri kada smo otišli na
Aimsmondovo događanje, nisi nosila nikakve dragulje.
- Kakve to veze ima i s čim? - upita Caroline.
- Nisu ti bili važni - objasni joj Bradford. Nasmijao se razmišljajući o vlastitoj
gluposti pa priznao: - Uistinu sam pokušao kupiti tvoju naklonost onim darovima,
nisam li?
- Jesi - odgovori mu Caroline, zadovoljna što je to shvatio. - A usto si bio
potpuno grozan prema meni. Jesi li znao na što ovo mjesto sliči kada si me poslao
ovamo?
Bradford napravi grimasu i nevoljko kimnu glavom. - Bio sam ljutit, Caroline.
Odbijala si sve što sam mogao ponuditi - doda on sliježući ramenima.
- Ne sve - prošapće Caroline. Glas joj je sada postao ozbiljan, jednako ozbiljan
kao i izraz lica. - Samo sam željela tvoju ljubav i povjerenje.
- Sada to razumijem - uzvrati Bradford. - Bi li bila zadovoljna time da živiš
sa mnom na ladanju ostatak života?
- Živjela bih u srcu londonskih sirotinjskih četvrti s tobom, dok god me voliš
- odgovori Caroline. - Zaista mi se sviđa ladanjski život. Ipak sam odrasla na
farmi!
- A misliš li da ćeš jednom moći Englesku nazvati svojim domom? - upita je.
- Pa, moram priznati da je prilagodba bila teška. Bila sam toliko mirnija u
Bostonu, Bradforde. Nitko me nije gurao niz stubišta i pisao mi odvratna pisma. I
ne mislim da me je itko mrzio dovoljno da me pokuša ubiti. I neka
ovdašnja gospoda doista su nemoralna! Jesi li primijetio to? Naravno, imamo i mi
dovoljno nitkova u kolonijama, ali ne odijevaju se kao gospoda.

192
 Bradford se nasmiješio. - Iskusila si razne poteškoće - prizna on. - Ali ja ću
paziti na tebe.
- Znam da hoćeš - odgovori Caroline. - I da, upoznala sam neke veoma drage
ljude. Engleska je sada dom. - Uzdahnula je i privila se uz svojega supruga,
beskrajno zadovoljna. - Dosadno nije, toliko ti mogu reći.
- Draga moja, tebi život nikad nije dosadan - odvrati Bradford. - Benjamin mi
je ispričao o vragolijama koje si izvodila u Bostonu. Tvoj bi otac trebao biti
zahvalan na tome što te njegov brat morao ganjati dok si odrastala.
Koliko razumijem, s tobom su imali pune ruke posla.
- Uvijek sam bila tiha i sramežljiva - izjavi Caroline uvjereno. Shvatila je da
se suprug ne slaže s njezinom sudom, s obzirom na to da se grohotom nasmijao. -
Dobro, pokušala sam biti tiha i sramežljiva - prizna mu. - I mislim da je moj otac
tijekom tih četrnaest godina priželjkivao da sam s njim.
- Znam da jest - otpovrnu Bradford. Lice mu je poprimilo odlučan izraz pa
pridoda: - Žrtvovao se za tebe, Caroline.
Kimnula je. - Sigurna sam u to, ali ne razumijem razlog tomu. Misliš li da će
mi jednoga dana reći?
Bradford se prisjetio kako ga je Carolinein otac preklinjao da ne kaže Caroline
o nesreći i vlastitog obećanja da joj neće reći dok opasnost ne prođe. Sada je
uvidio da je pogrešno skrivati istinu od nje. Bila mu je supruga, njegova ljubav, i
zajedno bi trebali dijeliti i brige i radosti. - Tvoj me otac posjetio dok sam bio u
Londonu. Ispričao mi je o incidentu koji se dogodio prije gotovo petnaest godina.
- Jedne noći, neki su ljudi došli u kuću tvojega oca. U njegovu ladanjsku kuću
- objasni. - Spavala si, no zacijelo si začula buku i sišla si u prizemlje. Ti su ljudi
pokušali ubiti tvojeg oca i slučajno si ustrijelila jednoga od njih.
Carolineino je lice odražavalo njezinu zapanjenost. - Jesam li?
Bradford je kimnuo. - Ne sjećaš se ničega, zar ne?
Odmahnula je glavom. - Reci mi kako se to dogodilo - zamoli ga. - Zašto su
htjeli ubiti mojeg oca?
Bradford joj je priču objasnio onako kako mu je bila ispričana. Kada je
završio, pričekao je da Caroline sve to upije. Pridigla se tijekom prepričavanja i
gledala ga s odlučnim izrazom lica.
- Hvala Bogu da nisam ubila svojeg oca - prošapće naposljetku. - Sigurno
nisam znala što radim.
Bradford se brzo složio. - Bila si tek djetešce. - Primijetio je da je samo blago
uzrujana, ali ju je ipak poželio utješiti. - Bio je to nesretan slučaj, Caroline.
- Siroti moj otac! Tko zna kroz što je prolazio - reče Caroline. - Sada mi sve
ima smisla: zašto sam poslana stricu Henryju i zašto je tata čekao tako dugo da
me vrati kući. Oh, siroti tata! - Suze patnice slijevale su joj se niz obraze.

193
 Bradford ju je privukao u naručje i zagrlio ju, otirući joj suze. Caroline
prihvati njegovu toplini i stade dugo razmišljati o toj čudnovatoj priči. Nije se
mogla sjetiti nijednog detalja, bez obzira na to koliko se trudila, pa je naposljetku
odustala. - Misliš li da ću se ikada prisjetiti te noći? - upita ona.
- Ne znam, dušo - odgovori Bradford. - Tvoj je otac rekao da si se onesvijestila
nakon što si ustrijelila tog čovjeka. I da se nisi probudila do sljedećeg jutra. Tada
si se ponašala kao da se ništa nije dogodilo. Kao da si to jednostavno izbrisala iz
pamćenja - nagađao je.
- Onesvijestila sam se! - Caroline je izgledala šokirano i pomalo uvrijeđeno,
a Bradford se počeo smješkati.
- Bile su ti samo četiri godine - podsjeti ju.
- Bradforde! Pismo! - povika Caroline. Trznula se, očiju razrogačenih zbog
nove spoznaje. - Nekako je povezano s time što se dogodilo prije svih tih godina,
nije li? Netko želi osvetu! Tako je rečeno u pismu.
Bradfordovo se lice natmurilo. - Sve sam već bio razradio dok mi tvoj otac
nije ispričao o tvojoj prošlosti - reče, priznajući svoju zbunjenost.
- Pa, misliš li da je neki rođak nekog od tih ljudi? Što je s čovjekom kojega
sam ustrijelila? Je li imao sina ili kći?
Bradford je odmahnuo glavom. - Još ne mogu pronaći nikoga. Bože, Caroline,
ako je moja slutnja točna, ne preostaje nam još mnogo vremena.
- Zašto? - upita Caroline, zabrinuta frustracijom u suprugovu glasu.
- Za šest dana bit će obljetnica... petnaest godina od dana te nesreće.
- Onda možemo učiniti samo jednu stvar - obznani Caroline, a oči su joj
odlučno zabljesnule: - Moramo postaviti klopku, a ja mogu biti mamac.
- Stani malo! Već sam se odlučio za klopku, ali ti nećeš biti dio nje. Je li to
jasno? - Zvučao je kao da neće trpjeti raspravu. Caroline ga je poljubila i ponovno
se privila uza nj. Bila je toliko ushićena zbog toga što joj se napokon povjerava da
ga taj tren nije željela nikako ozlojediti. Uostalom, reče u sebi nasmiješeno, ima
šest dana da mu promijeni mišljenje. Svakako mu je namjeravala pomoći uhvatiti
čovjeka koji ju proganja.
Iznenada joj je misao odvratila pozornost. - Bradforde, tko sve zna što se
dogodilo te noći?
- Da vidimo - odgovori Bradford. - Rekao je tvom stricu Henryju, ali ostatak
tvoje bostonske obitelji ne zna. I rekao je meni. Dakle, četvorica nas zna što se
dogodilo.
- Ne - odvrati Caroline, gotovo odsutna duhom. Razmišljala je o stricu
Henryju i kako joj je pomogao da svlada strah od pištolja. Bio je tako strpljiv i
obziran kada mu je došla i zamolila ga za pomoć. Sjetila se da je htjela poći u lov
s Caimenom i Lukeom, i da se osjećala kao silna kukavica zbog svojega straha od

194
svakog oružja. Trebalo joj je gotovo cijelu godinu da svlada taj strah, ali uz
stričevu pomoć je uspjela.
- Što ne? - upita Bradford zbunjeno. - Samo četvero ljudi zna što se dogodilo,
ako isključimo trojicu koja su bila uključena u zavjeru. Oni su mrtvi, pa preostaju
tvoj otac, tvoj stric Henry, ti i ja.
- I ujak Milo - nadoda Caroline.
Bradford je odmahnuo glavom. - Ne, dušo. Tvoj je otac bio vrlo jasan. Rekao
je da je rekao samo svojemu mlađem bratu. Nikomu drugom - izjavi on. - Siguran
sam u to.
Caroline je kimnula. - Da, shvaćam što govoriš - odgovori mu. - Tada mu nije
rekao, kada se to dogodilo, ali kad sam se vratila kući, otišao je markizu i rekao
mu sve. Gotovo sam sigurna, jer rekao je da mu duguje cijelo objašnjenje kako
me ne bi zakinuo. U tom trenutku nisam znala što misli pod time, ali sada mislim...
Bradforde, zašto me tako gledaš? Stoje?
- Zašto mi nije rekao? - povika Bradford pa, vidjevši supruginu zabrinutost,
stiša glas. - Sve je u redu. Sve se počinje uklapati, to je sve. Dovraga, znao sam
da Franklin mora biti iza svega!
- Franklin? Bradforde, jesi li siguran? - Caroline je zvučala sumnjičavo. - Ma,
ta mala hulja! Ne slaže se s bratom i neprestance ga pokušava razljutiti, ali nisam
vjerovala da je sposoban za... moj vlastiti ujak!
Najednom je ostala bez riječi i lice joj se zarumenjelo od gnjeva.
- Kladio bih se na to - reče Bradford. - Ima snažan motiv, Caroline. Pohlepa.
Markiz će ti ostaviti pozamašnu svotu. Promijenio je oporuku i tek tada rekao
bratu što je učinio. Hvala Bogu na tome - promrmlja. - Tvoj bi ga ujak Franklin u
protivnom bio ubio.
- A što je s Lorettom? - upita Caroline. - Misliš li da je upletena? - Bila je
zgrožena pukim razmišljanjem o podlom dvojcu, prisjetivši se kako je Loretta
očijukala s Bradfordom one večeri kada je bio banket njezina oca.
- Nagomilala je goleme kockarske dugove i očajno treba novac. Vjerovnici
imaju njezine zadužnice i čekaju da markiz umre.
- Želiš reći da im je obećala novac ujaka Mila? - Caroline je bila izvan sebe.
- Pa, odgovorio si mi na pitanje. Naravno da je upletena. Ta žena nema nimalo
morala!
- Franklin je zacijelo načuo tvojeg oca kako markizu prepričava što se
dogodilo i iskorištava tu informaciju da izbjegne sumnju.
Caroline je odmahnula glavom. - Ne razumijem.
- Pismo si pokazala Milfordu i meni, a otac ti je još živ i može posvjedočiti
što se onomad dogodilo. Franklin je sve namjestio da izgleda kao da je riječ o
osveti. Zbog toga je datum bitan. Ako ti se nešto dogodi dvadesetoga, za
Franklina će se sve posložiti u krasan zavežljajčić.

195
 Bradfordov je ton bio blag, no oči su odavale njegov gnjev. Caroline je drhtala
i osjetila kako joj srsi prolaze rukom. Primijetio je njezinu reakciju i privukao ju
na sebe. - Bože, nadam se da sam u pravu i da je to Franklin. Nikad mi se nije
sviđao taj gad!
- Uskoro ćemo doznati - šapnu Caroline.
- Nemoj se bojati, dušo. Čekao sam te cijeli svoj život. Neću dopustiti da ti
itko naudi.
- Znam da ćeš me zaštititi - odgovori mu Caroline. Poljubi ga u bradu. - Uvijek
se osjećam sigurno s tobom, osim kad vičeš na mene, naravno.
- Nikad ne vičem na tebe - otpovrnu Bradford nasmiješeno, dobro znajući da
joj laže.
Caroline mu ju uzvratila osmijeh. Želudac joj je zakrčao. - Gladna sam - reče
suprugu.
Bradford je namjerno pogrešno shvatio što je pod time mislila. Rekao joj je
da je i on gladan pa ju je dubinski poljubio. Zatim ju je prevrnuo na leđa i počeo
voditi ljubav s njom. Caroline je palo na pamet da mu objasni kako je gladna
večere, no objašnjenje se izgubilo negdje u prikrajcima njezina uma. Večera može
još malo čekati. Uostalom, reče Caroline za se, oduvijek je bila poslušna žena.

196
 ČETRNAESTO POGLAVLJE

radfordova se ćud promijenila preko noći. Glas mu je bio odrješit, a nastup

B oštar. Caroline je razumjela da je usredotočen na svoj plan da uhvati
Franklina u klopku i nimalo se nije brinula.
Ni Bradford ni Milford nisu ju isključivali iz svojih rasprava. Milford je
svakako bio zapanjen kada mu je Caroline rekla što joj se dogodilo prije petnaest
godina, ali nije bio sasvim uvjeren u to da se Franklin koristi tim informacijama
kako bi sredio Caroline. Upozorio je svojega prijatelja, ističući mu da možda ipak
neki rođak vapi za osvetom.
Njih troje sjedilo je u salonu, raspravljajući o problemu. Bradford je strpljivo
čekao da Milford završi sa svojim teorijama, a zatim mu uzvraćao vlastitim
argumentima.
- Ne mislim da je Franklin znao o Carolineinoj prošlosti kada ju je gurnuo niz
stube. Također mislim da je dogovorio nesreću s kočijom prije nego što je njegov
izopačeni um domislio plan o osveti.
- Ali ako je to istina, tada je ujak Milo sigurno rekao Franklinu - ustvrdi
Caroline, odmahujući glavom.
- Caroline, tvoj ujak Franklin ne bi odustao od toga da ti okrnji ugled pred
svojim starijim bratom. Vjerujem da te markiz pokušao obraniti i rekao bratu što
se dogodilo.
Bradford je slegnuo ramenima, koncentrirajući se na svoje teorije, pa
nastavio: - Franklin nije mislio da ćeš poginuti padom niz stube, dušo, no želio te
prestrašiti. Pretpostavio je da ćeš reći svom ocu. Većina kćeri bi - nadoda on. -
Budući da to nisi učinila, dogovorio je nezgodu s kočijom. Znao je da ćeš se voziti
s Milfordom i sa mnom, sjećaš se?
Caroline je kimnula. - Da! Sjećam se. Ujak Milo nam je rekao da je moj otac
odlučio tko se s kime vozi... i da je Franklin nestao - doda ona. - Bila sam toliko
gnjevna na tebe, Bradforde, da mi njegov nagli nestanak nije bio sumnjiv.
- Zašto si bila gnjevna na Brada? - upita Milford, pokušavajući pratiti
razgovor.
- Nigel Crestwall je plazio po njoj i malo sam se zanio - prizna Bradford.
- Malo si se zanio? - upita Caroline supruga.
Bradford je slegnuo ramenima, odustajući od te teme.

197
 Mislim da je Franklin bio siguran da će jedno od nas prijaviti nesreću tvom
ocu. Tada je jedino želio da se vratiš u Boston. Njegov bi brat ponovno bio bijesan
i izbacio te iz oporuke. Vidiš kako je jednostavno?
Milford je kimnuo, uviđajući logiku u prijateljevu sudu. - Sigurno si bio
dodatna frustracija za Franklina - prokomentira. - Svi su znali da želiš Caroline za
se.
Bradford se spremao odgovoriti na prijateljevu primjedbu kada ga je Caroline
prekinula. - Sve je ovo nagađanje, ali ako je doista istina, nije li i ujak Milo u
opasnosti?
Bradford je kimnuo. Pitao se koliko će dugo trebati njegovoj supruzi da dođe
do toga zaključka i dobro je znao koja će joj biti sljedeća pomisao.
- Moramo se vratiti u London - zaključi Caroline.
- Nije sigurno - uzvrati joj Milford namršteno. - Uostalom, ako je Brad u
pravu, markiza moraju ostaviti na životu dok ti ne... - zašuti, uvidjevši da nije
veoma taktičan.
Caroline je kimnula. - Dok me ne ubiju? - Potom se okrenula svojem suprugu
i rekla: - Smislit ćeš kako mogu biti sigurna u Londonu.
Bila je iznenađena kada je njezin suprug kimnuo. - Bit ćeš iznimno sigurna -
izjavi on. - Krećemo u zoru.
- Brade, mućni glavom! Preostala su još samo četiri dana, i bez obzira na to
kako dokazuješ da je Franklin krivac, nisi potpuno siguran.
- Kako znaš da nije siguran? - upita Caroline Milforda.
- Jednostavno - odvrati Milford. - Da je siguran, Franklin bi bio mrtav.
Caroline je djelovala šokirano, razumjevši Milfordov razmišljanje.
- Zbilja vjeruješ da bi mu tvoj suprug dopustio da i dalje živi? - Sada je
Milford djelovao šokirano.
- Nemoj ju zabrinjavati - ubaci se Bradford. Uzeo je suprugu u naručje i
poljubio ju u tjeme. - Moramo poći u London i postaviti svoju klopku.

Čim je Caroline bila sklonjena na sigurno u njihovoj kući u Londonu, Bradford je

poslao poruku njezinu ocu i zahtijevao hitan razgovor.
Caroline je bila toliko iscrpljena od dugog putovanja da je zaspala na divanu,
pa ju je Bradford odnio gore i spremio u krevet. Tek je sljedećeg jutra doznala što
je njezin otac rekao njezinu suprugu. Tada joj je potvrdio da je njezin otac markizu
rekao koji je bio stvarni razlog njezina slanja u Boston.
- Možemo li posjetiti ujaka Mila? - upita Caroline.
- Inzistirat ću na tome - otpovrnu Bradford. Primijetio je suprugin iznenađeni
pogled i nasmiješio se. - Franklin se negdje zatvorio s ljubavnicom, ali Loretta je
ondje. Spomenut ću da se vraćamo u Bradford Hills dvadesetoga tijekom jutra.

198
 - Kako znaš da je Franklin s ljubavnicom i da je Loretta...
- Caroline, vjeruj da ipak imam malo zdrava razuma - odvrati on. - Dao sam
ih pratiti već prije nekog vremena.
- Jesi li siguran da je Loretta upletena u sve? - upita Caroline, nedvojbeno
postajući nervoznom.
Bradford je uzdahnuo i polagano kimnuo. - Pođi se spremiti - predloži.
Caroline se požurila uz stube, no Bradford ju zaustavi svojim komentarom. -
Draga? Pokušaj ne izgledati pretjerano iznenađeno kada vidiš ujakova najnovijeg
namještenika.
- Tko bi to mogao biti? - upita Caroline, zbunjena njegovom izjavom.
- Bivša kuharica tvojega oca.
- Marie? Ozbiljan si? - Caroline zgrabi stubišnu ogradu, iskolačivši oči,
suočena s posljedicama toga što je Bradford sugerirao. - Dragi Bože! Mogla nas
je sve otrovati... zašto nije?
- Vjerojatno i bi da Franklin nije osmislio svoj mali plan. Dužnost joj je,
takoreći, bila da te nadzire i podnosi izvješća.
- Ona je stavila ono užasno pismo na stol kako bih ga našla!
Bradford je kimnuo i bio šokiran kada je njegova supruga ponovila jednu od
njegovih najdražih psovki.
Nije ju želio kritizirati zbog toga. Caroline se okrenula i požurila se u svoju
sobu, mrmljajući nešto o tome kako će odsada vjerovati instinktima Mary
Margaret.
Njihov polazak u posjet markizu bio je odgođen jer su im se na ulaznom pragu
pojavili Charity i Paul kako bi ih posjetili.
Caroline je bila toliko oduševljena što vidi rođakinju da je Bradford ostao
strpljiv i slušao tričave brbljarije dok mu živci umalo nisu popustili. Želio je
završiti s tim posjetom, zabrinut oko toga da se Franklin ne vrati. Nije se brinuo
da će netko nauditi Caroline, nego da možda sam ne zadavi tog čovjeka u
nazočnosti njegova brata. Svakako se namjeravao pobrinuti za Franklina, ali
nadao se da Caroline neće morati tomu svjedočiti.
Supruga mu je bila veoma sretna kada je doznala da Charity i Paul neće poći
u Boston do sredine ljeta, tako da je bila energična kada su naposljetku krenuli
posjetiti markiza.
Bradford je podučio suprugu što točno treba reći i pomislio kako joj ide
iznimno dobro. Nije ni okom trepnula kada je vidjela Marie, ali glas joj je zvučao
napeto kada je popričala s Lorettom.
Markiz je sjedio ispred vatre u glavnom salonu i izgledao je prilično zdravo.
Caroline je sjedila kraj njega, držeći ga za ruku. Već je spomenula da se vraćaju
u Bradford Hills dvadesetoga, pod izlikom da njezin suprug ima obveze za koje se
mora pobrinuti i da se ne želi razdvojiti od njega.

199
 Njezin ujak Milo zadirkivao ju je zbog toga što su netom vjenčani i Caroline
se veoma lijepo rumenjela. Loretta je konačno otišla, a Bradford ustao, što je bio
znak njegovoj supruzi kako je vrijeme za polazak.
- Ujače Milo, moram vas zamoliti za uslugu - obznani Caroline. Pogledala je
supruga i rukom mu pokazala da ponovno sjedne.
Bradford se namrštio, no Caroline ga je ignorirala i okrenula se natrag prema
ujaku.
- Znaš da bih za tebe učinio bilo što, draga - otpovrnu ujak Milo.
- Zabrinuta sam za svojeg oca - reče Caroline. - On... ne osjeća se najbolje i
potpuno je sam i ne želi poći s nama u Bradford Hills.
- Brax je bolestan? - upita on. Oči su mu iskazivale zabrinutost i čvrsto primi
Caroline za ruku.
Brzo ga je utješila. - Liječnik kaže da je u stvari dobro. - Caroline je bacila
pogled na supruga. Gledao ju je pogledom kojim joj je davao do znanja da je
upravo poludjela.
- Sve mu je to u glavi, razumijete. Tako je usamljen i sam. Pa, pitala sam se
biste li razmotrili da se nakratko doselite k njemu. Dok se ponovno ne navikne da
nisam u blizini.
Ujak Milo izgledao je oduševljeno tim prijedlogom. - Izvrsna ideja - obznani
on. - Bit će mi drago pomoći.
- Bradford će vam pomoći da prebacite svoje stvari - predloži Caroline.
Nasmiješila se suprugu i zatim dodala: - Jednostavno se neću moći prestati brinuti
dok ne budete s mojim ocem, ujače Milo. Mislite li da biste se već danas mogli
preseliti u njegovu kuću?
Bradford se složio s planom, misleći kako je to izvrstan način da se pobrinu
za sigurnost njezina ujaka. Također je primijetio iskru požrtvovnosti u ujakovim
očima i tada shvatio koliko je on zapravo usamljen.
Ali njegova je nježna supruga shvaćala. Borio se s nagonom da ju uzme u
naručje i poljubi, ponovno uvidjevši da ima najljepšu ženu od svih. A taje ljepota
potjecala iz njezina srca.
Čekao je dok napokon nije bio nasamo s njom u njihovoj kočiji i potom ju je
uzeo u naručje i snažno poljubio.
- Čemu to? - upita Caroline. Glas joj je drhtao od vreline poljupca, i onaj
posebni osjećaj slabosti navre joj u utrobu.
- Zato što si prelijepa - reče joj Bradford.
Caroline je uzdahnula. - Drago mi je da misliš da sam prelijepa, Bradforde.
Ali što će se dogoditi kada postanem stara i naborana? - Glas joj je zvučao
zabrinuto i tragala je za odgovorom na njegovu licu.

200
 - Volim te, slatkice, ali ne zbog tvojeg izgleda, nego zbog onoga što je u tebi,
a to se nikada neće promijeniti. Zar si mislila da bih bio toliko plitak da ti kažem
kako te volim samo zbog tvojeg izgleda?
Caroline je odmahnula glavom i Bradford ju ponovno poljubi. Pogurnuo joj
je glavu na svoje rame kako ne bi primijetila vragolanstvo u njegovim očima pa
pridodao: - Da je tako, bio bih te ostavio kada si se ošišala.
Caroline nije zagrizla mamac. Smijala se, oduševljena njegovom
dosjetljivošću, i rekla mu kako se za njega udala samo zbog njegova novca.
Bio je to zadnji put da su se zadirkivali tijekom sljedeća dva dana.
Ljudi koji su pratili Franklina prijavili su da se ponovno pokrenuo.
Pa je u jutro dvadesetoga veljače kočija vojvode od Bradforda krenula prema
Bradford Hillsu.
Caroline je bila veoma praktična u pogledu klopke dok nije došlo vrijeme da
ju zapravo sprovedu do kraja, a tada je preklinjala supruga da ostane s njom i pusti
da se njegovi ljudi pobrinu za Franklina.
Kada je shvatila da ga ne može odgovoriti, zahtijevala je da poduzme sve
mjere opreza. - Ne moraš ostavljati toliko čuvara sa mnom - usprotivi se.
- Ostat ćeš u spavaćoj sobi dok se ne vratim - uzvrati joj Bradford, ne
obazirući se na njezinu opasku.
- Svakako pobroji ljude prije nego što upadneš u neku zasjedu - upozori ga.
- Za ime božje, Caroline, imaj malo povjerenja u suprugove sposobnosti! -
povika Bradford. Tada ju je poljubio, dajući joj na svoj način do znanja da nije
uopće namjeravao vikati.
Caroline ga je slijedila do vrata spavaće sobe, gdje je čekao Milford, i zatim
mu došapnula: - Čuvaj mu leđa, Milforde.
Bradford ju je čuo i razdraženo odmahnuo glavom. Na brzinu ju je zagrlio i
zatim zatvorio vrata za sobom, ostavljajući suprugu da korača i moli dok se ne
vrati.
Bradford je zadužio dvojicu ljudi da voze praznu kočiju. On i Milford pošli
su drugim putem sa šestoricom valjanih ljudi, i kada su stigli do londonskoga
predgrađa, napustili su cestu i uputili se prema brežuljcima.
Prema Bradfordovu mišljenju, bilo je nekoliko idealnih mjesta za zasjedu i
trebala su im dobra dva sata jahanja prije nego što su ugledali Franklinove ljude.
Na objema stranama padine bila su četiri muškaraca, šćućurena s izvučenim
oružjem u gustoj šikari. Bradford je vidio još jednoga čovjeka, odvojenoga od
obiju skupina, kako promatra s najviše točke brijega. Nije mogao razabrati
njegovo lice, no bio je uvjeren da je to Franklin.
Domahnuo je Milfordu, koji se okrenuo i također spazio samotnu figuru.
- Franklin?
- On je moj - reče Bradford oštro.
201
 Ljudi koji su čekali u zasjedi nisu imali nikakvih izgleda. Iznenadni je napad
brzo bio gotov. A Bradford je zatim pojurio prema svojem pastuhu, namjeravajući
se dokopati samotnoga čovjeka koji je prizor promatrao s visine.
Bradford je bio na konju i krenuo za svojim plijenom prije nego što je čovjek
zašao iza brijega.
Šuma je bila gusta, ali snijeg je olakšavao praćenje, pa je Bradford sustigao
svojega neprijatelja prije nego što je prešao sljedeći uspon. Tempo je bio
bjesomučan i kada je Bradford sustigao čovjeka, bacio se na njega. Dvojica su
muškaraca pala na tlo. Bradford se otkotrljao i uspravio. Drugi je muškarac ležao
s licem prema dolje i nije se micao, a zbog neobična nagiba glave Bradford je
znao da mu je vrat slomljen pri padu. Bio je bijesan zbog te iznenadnosti, i dalje
čeznući za osvetom. Gadova je smrt bila odveć lagana.
Bradford priđe opruženom muškarcu i prevrnu ga čizmom. Vuneni šal skrivao
je donji dio mrtvačeva lica, no Bradford ga svejedno prepozna. Na tlu je, sa
slomljenim vratom, ležao Franklin, kao što je Bradford i bio predvidio.
Nije tratio vrijeme mozgajući što učiniti s tijelom. Franklin će biti pokopan
onako kako je i živio. Bez časti. Tijelo mu je sada pripadalo strvinarima.
Bilo je svršeno. Bradfordovi su ljudi ščepali Lorettu i Marie. Neće biti
saslušanja o njihovoj krivnji. Bradford je supruzi obećao da će Loretta živa
napustiti zemlju. Razumio je razloge svoje supruge. Razmišljala je o svojem ujaku
Milu i o tome što bi mu istina učinila.
Opasnost je prošla i Bradford je sada bio zaokupljen samo budućnošću.
Svojom budućnošću sa ženom koju voli.

202
 EPILOG

ojvoda od Bradforda priveo je kraju neke nužne poslovne obveze u Londonu

V i kasno jednoga poslijepodneva s nestrpljenjem se vratio kući u Bradford
Hills. Nije bio uz suprugu samo tri dana, ali činilo se kao prava vječnost, i silno ju
je želio držati u svom naručju.
Bio je iznenađen kada ga je Henderson obavijestio da je njegova supruga na
gornjem katu s dvojicom gospode koja su u posjetu.
Njegov smrknuti pogled odražavao je razdraženost. Kuća je već pucala po
šavovima od Carolineinih gostiju. Unatoč njegovim prigovorima, njegova je
poslušna supruga već bila pozvala u posjet njegovu majku, a prošloga su tjedna
na četverodnevnom odmoru bili Paul i Charity.
Ozlojeđeno je uzdahnuo i pošao gore, namjeravajući reći Caroline kako je
više umoran od gostoljubivosti. Zvuk smijeha koji je dolazio iz njegove spavaće
sobe ulovio ga je nespremna, i oklijevao je prije nego što je otvorio vrata.
Prizor koji je zatekao iskušavao mu je strpljenje. U njegovoj spavaćoj sobi
bila su dva muškarca. Jedan se izvalio u njegovoj fotelji, a drugi je sjedio bočno
na krevetu, ovješen o Caroline.
- Ako se ne prestaneš uvijati i okretati, neću ti moći izuti čizme - reče Caroline
neznancu.
Bradford je nabrao obrvu zbog te primjedbe, a zatim je njegova supruga
pogledala u tom smjeru i spazila ga. - Svakako bi mi dobro došla tvoja pomoć -
dozva ga.
Nije se usprotivio nego prišao muškarcu koji se prilijepio za ramena njegove
supruge i polako mu odmaknuo ruke.
- Dakle, što si imala na umu? - upita ju prilično blagim tonom.
Muškarac je pao unatrag čim je izgubio uporište. Oči su mu bile zatvorene i
netom što je dodirnuo madrac, počeo je hrkati.
- Prvo, mislim, poljubac - odgovori Caroline nasmiješeno. - Dobro došao kući
- prošapće. Podigla se na prste i čedno ga poljubila u obraz.
- Kakva bijedna dobrodošlica - obznani Bradford.
- To je bila dobrodošlica za vojvodu od Bradforda - odgovori mu Caroline. -
A ovo je - reče, privlačeći mu glavu svojoj - dobrodošlica za mojega supruga. -
Ljubila ga je dugo i strastveno, izazivajući ga jezikom, držeći se čvrsto za njega.
- Naučio sam da me oslovljavaš samo s Jered kada želiš da te odvedem u
krevet - šapnu Bradford.
203
 - Veoma pronicljivo - odvrati Caroline. Oči su joj bile tople i zamamne, a
njezina ljubav njemu naočigled.
Jedan od neznanaca promrmlja nešto u snu i Bradford pozornost usmjeri na
njih. - Caroline, tko su oni?
Caroline se već ponovno okrenula muškarcu na krevetu i borila se s jednom
od njegovih čizama. - Pomozi mi da ga svučem - zamoli ga.
Bradford je ozlojeđeno uzdahnuo i primio ju za ramena. Prisilio ju je da ga
pogleda pa ponovno upitao: - Tko su oni?
- Zar ti Henderson nije rekao? - Caroline najednom razrogači oči. Pogleda
muškarca koji je hrkao na krevetu, a zatim ponovno svojega supruga. I onda mu
se baci u naručje, grleći ga i ljubeći, dok mu gotovo nimalo nije bilo stalo tko su
ti muškarci i što se događalo.
- Zašto su u našoj sobi? - upita je.
- To su Caimen i Luke, moji rođaci - objasni Caroline nasmiješeno. - Caimen
je ovaj u naslonjaču - priopći ona. - Oh, tako sam željela da ostave dobar dojam
na tebe, ali moji su rođaci počeli slaviti netom što su stigli u London i bojim se da
su prilično pijani. Nisam ih uspjela dovesti dalje od naše sobe - pridoda. -
Bradforde, shvaćaš li da ne vičeš na mene? Nisi prenaglio sa zaključcima.
Bradford se pretvarao da je ponovno ozlojeđen, no smiješio se u sebi. Nije
pomislio da se nešto podlo događa. - Vjerujem ti - reče on.
- Oduvijek sam to znala - odvrati Caroline. Oči su joj se napunile suzama i
morala ga je ponovno zagrliti. - Mislim da volim Jereda Marcusa Bentona i
vojvodu od Bradforda - prošapće.
- Oduvijek sam to znao - otpovrnu njezin suprug. Glas mu je zvučao
arogantno... i strahovito nježno. Uzeo ju je u naručje i krenuo kroz vrata, želeći
znati gdje bi mogli pronaći malo privatnosti. Caroline je poljubila supruga i
šaptala mu upute.

Scan i obrada:
Knjige.Club Books

204