1

2
 Sjeverna Škotska, 1558.

„Radije bih trunula u paklu nego se udala za njega,“ Fiona reče, a ton joj
je bio oštar poput briljantno zelenih očiju. „Imam pravo udati se za koga
god želim ili ne udati se uopće, ako tako izaberem. Leith možda i jest
poglavar MacElder klana…“
Naglo je utihnula znajući da od svojih prigovaranja neće imati puno
koristi.
„Naš rođak Leith napravit će po svome.“ Njezina sestra blizanka, Aliss,
istaknula je ono što je Fiona već znala.
Fiona privuče noge bliže grudima i omota ruke oko njih, a potom se
zagledala u mjesto nekoliko centimetara udaljeno od svojih čizama. Nije
očekivala ovakav razvoj događaja. Govorkalo se da je moćan poglavar u
potrazi za suprugom, ali njoj to ništa nije značilo. Imala je jasnu namjeru
da sama pronađe supruga, ali to se jako brzo promijenilo.
„Leith vjeruje da će ova zajednica donijeti dobro našem klanu i većina
se složila,“ Fiona reče. „Govorka se da Tarr od Hellewyka neće prezati ni
pred čim samo kako bi prisvojio još zemlje i moći. Budući mu je otac
nedavno preminuo, on je sada dvadeset devetogodišnji poglavar, a zemlja
mu graniči s MacElderovom –“ Fiona slegne ramenima.
„Pa se naš klan boji da će nas napasti i zato ga je bolje imati za prijatelja
nego za neprijatelja,“ Aliss završi.
Blizanke su u tišini sjedile na rubu obale. Jesen jedva da je stigla, još
uvijek se osjećala ljetna vrućina, a posljednje je cvijeće još uvijek cvjetalo.
Fioni posljednjih nekoliko mjeseci nisu imali smisla. Govorkanja o tome
da Tarr od Hellewyka traži suprugu proširila su se kroz klanove, a mnoge
žene bile su zainteresirane za moćnog ratnika. Pa, zašto bi onda izabrao
jednu koja nije zainteresirana za njega?
Leith ju je obavijestio prije manje od tjedan dana da je on, kao poglavar
MacEldera, sklopio dogovor u njezino ime da se uda za Tarra od

3
Hellewyka. Ona mu se nasmijala. Njegovo je lice pocrvenjelo, a potom je
vikao na nju da će izvršiti svoju dužnost prema klanu.
Imenovala je nekoliko žena iz klana koje bi drage volje prihvatile taj
dogovor. Ali Leith je bio nepopustljiv: ona je izabrana. A sada će se udati
za stranca. Mučila ju je pomisao na to da nikada neće ostvariti svoj san
pronalaska ljubavi i zbog toga se njezina tvrdoglava narav aktivirala.
Izjasnila se da se pod nikakvim okolnostima neće udati za Tarra od
Hellewyka. Klan je izjavio da je sebična, mnogi su odbijali razgovarati s
njom, dok su malobrojni stali uz nju.
Aliss prekine njezine misli. „Mislila sam da se nikada nećemo
razdvojiti.“
Fiona skupi dlanove u šake na koljenima. „Nećemo biti razdvojene.“
„Tarr od Hellewyka ne želi šurjakinju imati na teret.“
„Ja mu neću postati suprugom i zato ti nećeš biti ni šurjakinja, a on je
sebičan ako misli da može razdvojiti blizanke.“ Borit će se protiv samog
vraga samo da Aliss i ona ostanu zajedno.
„Upravo planiraju tvoje vjenčanje i ono što će uslijediti nakon njega,“
Aliss je podsjeti.
„Misle da mi nemamo ništa za reći.“ Fiona podigne grančicu s poda i s
dva prsta prepolovi je na pola. Pomisao na to da bi tanka grančica mogla
biti Tarrov vrat donijela je malo olakšanja njezinoj napetosti.
Aliss priđe bliže k sestri. „Imaš ideju?“
Fiona odbaci grančicu ustranu, a na licu joj je lebdio smiješak. „Plan koji
bi mogao upaliti. Neće biti lako, ali će sasvim sigurno odložiti vjenčanje, a
možda čak i spriječiti da dođe do ove zajednice.“
„Reci mi.“
„Leith je jasno dao do znanja da Tarr traži snažnu ženu koja će mu
podariti snažne sinove koji će nositi njegovo ime. Čak i kada sam
inzistirala da Tarr odabere neku prikladniju ženu koja odgovara njegovim
zahtjevima, Leith je uzvratio time da niti jedna nema moju hrabrost. A niti
jedna ga nije iritirala kao ja, iako se to nije usudio priznati. Moja udaja za
Tarra imat će dvije svrhe. Leith će me se riješiti i dobit će snažnog
saveznika.
„Čitavo je vrijeme to smišljao,“ Aliss iznenađeno reče.
„I skrivao je to od mene sve dok više nisam mogla učiniti ništa osim
povinovati se njegovoj volji.“
Aliss se nasmije. „Leith te uvijek podcijeni.“
„Nas,“ Fiona je ispravi. „Moj plan uključuje nas obje.“
„Nastavi.“

4
 „Što ako jednu blizanku ne mogu razlikovati od druge? Naposlijetku,
imamo jednake crte lica, istu crvenu kosu, zelene oči i dobre bokove za
rađanje. Čak i članovi našeg klana imaju problema s razlikovanjem nas.
Samo je naša narav ta koja je različita.“
Aliss polako kimne.
„Ja imam snažnu volju i nemam dlake na jeziku, volim jahanje, lov i
oružje, dok ti –“
„Ja sam nježna i povučenija, a zanimaju me biljke i iscjeljivanje,“ Aliss
dovrši.
„Obje smo samostalne,“ Fiona reče, „Iako mnogi vjeruju kako ti ovisiš o
meni i to samo zbog tvoje nježnosti. Ne znaju da si hrabra, a na tu se
hrabrost moramo osloniti ako namjeravamo izvesti ovu šaradu. Morat
ćemo kombinirati naše naravi kako se ne bismo razlikovale jedna od
druge. Morat ćeš biti razgovorljivija, smjelija –“
„A ti ćeš morati manje govoriti i morat ćeš primiriti svoju narav.“
„Najbolji je dio,“ Fiona reče i pritom spusti glas do šapta, „što nitko neće
shvatiti da obje poznajemo jedna drugu toliko dobro i da će zato ova
šarada upaliti.“
„Ako obje budemo radile iste stvari, nitko neće znati koja je koja.“
„Leith će zasigurno negodovati.“ Fiona je izgledala kao da će prasnuti
u smijeh. „Bit će mi veliko zadovoljstvo vidjeti ga kako se meškolji i
zahtijeva da ga poslušamo. Shvaćaš da će nam prijetiti, ali što nam može
učiniti? Razdvojiti nas? Ne može znati koja je koja. Ruke će mu biti
zavezane.“
„Treba promisliti i o Tarru od Hellewyka,“ Aliss je podsjeti.
Fiona se ovaj put nasmije. „Neće biti po njegovom.“
„Zbog čega će biti ljut.“
„Sam je kriv za to. Zaslužuje da ga se napravi budalom. Zahtijevao je da
se udam za njega i da mu rodim bebe bez da se sastao sa mnom.“
„Moramo biti oprezne. Poznat je po tome da dobije što god zaželi,“ Aliss
reče.
„To je nešto što on i ja imamo zajedničko.“
„Priče govore da on poznaje samo pobjedu.“
Fiona slegne ramenima. „Onda je vrijeme da kuša poraz.“
„Nadajmo se da će se umoriti od tvoje igre i da će odlučiti ostaviti nas
na miru.“
„Bit ćemo nepopustljive, a on će uvidjeti da mu nema smisla
navaljivati.“

5
 „Nadam se da si u pravu,“ Aliss reče i brzo se prekriži. „Jer ako nisi,
sasvim sigurno ćemo osjetiti njegov bijes. Čula sam da mnogi drhte u
prisutnosti tog ratnika. Mogu samo zamisliti kakav bi bio njegov bijes.“
„Koji muškarac ne pokazuje bijes? Oni se pjene i viču, zahtijevaju i
očekuju i u većini slučajeva ispadnu konjske stražnjice.“
Aliss se zakikoće. „S tvojim visokim mišljenjem o muškarcima, nije ni
čudo da si u dvadeset prvoj neudana.“
„Trebam li te podsjetiti da ni ti nemaš supruga?“
Aliss sakrije svoj smijeh iza dlana.
„Nemoj čak ni pomisliti na to da daš nagovijestiti da je moja krivica što
nisi udana,“ Fiona ju je izazivala.
Alissine riječi bile su ispunjene smijehom. „Ti si otjerala sve prikladne
prosce.“
„Ja sam tvoja starija sestra,“ konstatirala je Fiona.
„Deset minuta starija.“
„Starija ili ne, ja sam odgovorna za tebe i do sada se niti jedan muškarac
nije pokazao vrijednim tebe,“ Fiona reče, žestoko braneći svoju sestru. „I
nemoj mi reći da je naišao netko tko ti je privukao pažnju. Da je ijedan
muškarac to učinio, ja se ne bih uplitala.“
„Moram priznati da sam zadovoljna svojim životom. Uživam raditi s
biljkama i učiti što god više mogu o iscjeljivanju. Ne znam da li bih imala
vremena za supruga.“
„U posljednje vrijeme razmišljala sam o suprugu,“ Fiona prizna. „Sjetila
sam se kako su majka i otac dijelili ljubav, toliko snažnu i jednostavnu i
zbog toga sam shvatila da to isto želim za sebe. Ne sjećam se da su ikada
jedno drugome uputili grube riječi, iako smo znale da su ponekad bili
ljutiti jedno na drugo. Ne bi prošlo puno vremena prije nego bi posegnuli
jedno za drugim i sve bi se primirilo, a oni bi se ponovno osmjehivali.“
„I one priče o tome kako je otac volio majku iz daljine, kako nije imao
dovoljno hrabrosti da joj priđe, sve do jednog dana –“
„Kada ju je slučajno oborio na stražnjicu i kada ga je naša majka
izgrdila.“ Fiona se smijala.
„Njegovi su obrazi pocrvenjeli i izgubio je dar govora.“
„Majka mu se smilovala i utješila ga.“
„On joj se ispričao i ponudio joj je svoju ruku,“ Aliss reče pjesnički.
„I nikada se nisu razdvajali sve do dana… kada je otac preminuo.“
Aliss šmrkne kako bi zadržala suze da ne kanu. „Nedostaju mi.“
„I meni. I sjećam se kako je majka uvijek inzistirala na tome da se nikada
ne razdvajamo. Da ostanemo zajedno i štitimo jedna drugu sve dok –“

6
 „Obje pronađemo ljubav,“ Aliss završi.
Fiona je oslonila lakat na koljeno, a bradu na ruku. „Željela bih pronaći
ljubav ili da možda ljubav pronađe mene, da me Kupidova strijela pogodi
kada to najmanje očekujem, da moje srce zakuca kada ga ugledam i da
vidim ljubav u njegovom pogledu svaki put kada pogleda u mene. A to
nije moguće ako sam prisiljena ući u brak sa strancem.“
Aliss ustane i pruži sestri ruku. „Idemo onda, Leith će zasigurno biti
uznemiren što nismo požurile kada nas je pozvao.“
Fiona prihvati sestrinu ruku iako je znala da time prihvaća puno više.
Sklapale su pakt, dogovor koji ih možda stavi na težak put, ali zajedno su
voljne prihvatiti tu mogućnost i učiniti sve što je potrebno da uspiju u
svome naumu.
Uz jedan brzi potez, Fiona je bila na nogama, a na licu joj je blistao širok
osmijeh. „Shvaćaš li da neće biti potrebno da se pretvaramo da smo jedna
druga? Sve što trebamo jest zamijeniti narav u ponekim prilikama i nitko
neće znati koja je koja.“
„Zvuči lako, ali morat ćemo biti na oprezu kako bismo se pobrinule za
to da zbunimo ljude.“
„Trebale bismo biti posebno oprezne oko Tarra,“ Fiona predloži.
„Njegove ratničke vještine držat će ga na oprezu prilikom svakog našeg
pokreta i odgovora. Postat će živčan kada shvati da ništa ne može učiniti
kako bi otkrio naše prave identitete.“
„Nadajmo se da će se umoriti od šarade i ostaviti nas na miru.“
„A što ako ne?“ Fiona upita, znajući da je najbolje poći u bitku kada imaš
pokrivene sve opcije. „Što ako samo zgrabi jednu od nas i zahtijeva brak,
ako bude mislio da će hrabrija blizanka istupiti kako bi spasila sestru?“
Alissin osmijeh zamre na njezinu licu.
Fiona je ipak zračila samopouzdanjem. „Ako dođe do toga, obje ćemo
početi plakati, buniti se i preklinjati za njegovu milost. Zasigurno će biti
zgađen i promislit će dva puta prije nego oženi jednu tako plačljivu ženu.“
„Dobra odluka,“ Aliss reče.
„Što se tiče borbenog plana,“ Fiona je upozori, „ipak, ulazimo u daleko
drugačiju bitku nego na kakvu je veličanstveni ratnik navikao. Ulazimo u
bitku umova.“

7
 „Izgledamo užasno,“ Aliss reče dok je pokušavala zagladiti svoju
smeđu vunenu haljinu i očistiti je od prljavštine i slame, a pritom i držati
korak sa svojom sestrom.
Fiona se nije trudila skinuti slamu sa svoje bijele lanene košulje ili
izvaditi je iz svoje crvene kose. „Bolje je da nismo previše uredne, još jedan
razlog da nam Tarr od Hellewyka pronađe mane.“
„Bolje da misli da smo se valjale u sijenu i da smo lude nego da poželi
imati nešto s nama.“
„Kada završimo s njim, neće htjeti imati ništa s nama. Uz to, Leithov
drugi poziv nije ostavljao dvojbe u vezi toga da se osvježimo i uredimo,“
Fiona reče. „Njegova je poruka bila jasna – odmah dođite u glavnu kuću.“
„Pa, nemojmo ga onda pustiti da čeka.“ Aliss se široko osmjehne i
požuri svoj korak pa je Fiona sada koračala korak u korak sa svojom
sestrom.
Kada su ušle u glavnu kuću, ugledale su klan koji se okupio, koji je
čekao konačni dogovor koji će osigurati sigurnost MacElderova klana
ujedinjavanjem snaga s klanom Hellewyk. Svi su bili znatiželjni, usta su
otvorili u šoku i odmahivali glavama u nevjerici, a šaputanje je naglo
započelo kada su ugledali neuredne sestre.
Šapati su postali glasniji, a osmjesi su se pojavili na mnogim licima pa
su uskoro pale i oklade o ishodu susreta između Tarra od Hellewyka i
Fione od klana MacElder.
Sestre su na trenutak zastale kako bi pogledale prema mjestu na kojem
se odlučivalo o važnim stvarima između starješina i poglavara, prema
mjestu u kojem su se donosile odluke i na kojem su se slavlja organizirala.
Glavna kuća bila je velika, s čvrstim zidovima, drvenim okvirima i
krovom, a u nju su mogli stati skoro svi članovi klana. Drvene klupe i
stolovi ispunjavali su najveći dio prostora, a veliki kameni kamin
prekrivao je dobar dio jednog zida. Danas je taj prostor bio ispunjen
muškarcima koji su sjedili na dodatno donesenim klupama i stolovima.

8
Nisu svi muškarci nosili MacElderove boje, žutu zelenu i crvenu, neki su
bili odjeveni u Hellewyk boje, zelenu i crnu.
Njihov rođak Leith stajao je na udaljenom kraju, s velikim vrčem u ruci.
Bio je visok i snažan, a vitak u struku, s dugom smeđom kosom i
slomljenim nosom, a u svojoj dvadeset petoj godini sa smrću svog oca
Tavisha, postao je poglavar klana. Čini se da je bio dobro raspoložen,
smijao se i često je podizao vrč da otpije. Vrč je zaustavio uz svoje usne
kada je ugledao blizanke i tada se sjena koja ga je nadvijala počela
pomicati. Isprva polako, a potom se udaljila od Leitha, poprimila je oblik
i formu, prešla je iz tame u svjetlost kada se pojavio čovjek pokraj Leitha.
Bio je pet do deset centimetara viši od dva metra i barem jednom, Fiona
je bila zahvalna na svojih sto osamdeset pet centimetara. Nije bila
razočarana visinom Tarra od Hellewyka.
Njegovo je držanje bilo ispunjeno ponosom i samopouzdanošću. Bio je
snažan i čvrst, ali sve na njemu bili su mišići, a ne salo. Lice mu je bilo
zaobljeno i oštro, a njegova mu je sjajna kestenjasta kosa padala preko
ramena, a dvije su se pletenice spuštale s obje strane lica.
Njegov je zeleno crni pled bio čvrsto omotan oko njega i križao se na
njegovim širokim ramenima pa preko grudi. Ispod njega nosio je blijedo
žutu lanenu košulju i smeđe kožnate čizme. Bodež je bio zataknut za
njegov pojas na struku, a mač mu je počivao na leđima, srebrna drška bila
je vidljiva iza njegove glave. Cjelokupni izgled bio je više očaravajući nego
zgodan, a pogled u njegovim tamnim očima – pogled upozorenja. Nije bio
muškarac kojeg se moglo prevariti.
Fiona osjeti sestrin strah i ispreplete ruku s njom, pružajući dojam da je
ona slabija blizanka.
Aliss joj uzvrati zahvalan stisak, a potom korakne prva prema naprijed
snažno je držeći za ruku.
Fiona se pridruži njezinom odlučnom koraku pa su tako koračale sve
dok se nisu zaustavile ispred Leitha i Tarra.
Njihov je rođak pogledavao od jedne prema drugoj i silovito se mrštio
jer je bio šokiran. Obrazi su mu se zarumenili, a nosnice su mu
podrhtavale, očito je bio na rubu izljeva bijesa.
„Vaša pojava je uvredljiva.“
Aliss isturi bradu i uzvrati mu oštrim odgovorom. „Zahtijevao si našu
hitnu nazočnost, a sada nas vrijeđaš?“
Leithovo lice još više pocrveni. „Znaš da su dogovori za tvoj brak
sklopljeni, Fiona.“
„Protiv moje volje,“ Fiona ispali.

9
 Leith naglo okrene glavu prema blizanki za koju je pretpostavljao da je
Aliss. „Kakvu to igru igrate?“ Pogledavao je od jedne prema drugoj, a
potom je vrčem udario u rub stola pa se pivo prelilo preko njegova ruba.
„Fiona, istupi.“
Blizanke su spustile ruke, prekrižile ruke preko grudi i koraknule
prema naprijed.
Leith je odmahnuo glavom, zurio je u dvije žene, a potom je ispružio
ruku i zgrabio Aliss. „Ne možeš me zavarati, Fiona. Udat ćeš se za Tarra
od Hellewyka još danas.“
Aliss jadno počne preklinjati. „Ne, molim te ne prisiljavaj me da se
udam.“
Leith je istog trena pusti i samozadovoljno se naceri, ali njegov cerek
ubrzo nestane kada se Fiona pridružila svojoj sestri u moljenju za milost,
a njihovi su glasovi prerasli u pištave jecaje.
„Dosta!“
Kada se grmljavina začula, muškarci su preplašeno poskočili, zidovi su
zadrhtali i istog je trena nastao muk.
Tarr korakne prema naprijed, čvrstim je pogledom prelazio preko
blizanki, a potom ga je svrnuo na Leitha. „Rekao si mi da je sve riješeno.“
„Zajedno s Fioninom snagom dolazi i njezina tvrdoglavost.“
„A što je s poslušnosti svome poglavaru i njezinom dužnošću prema
klanu?“ Tarr se usredotoči na sestre, a pogled mu je potamnio dok ih je
pomno promatrao. „Oženit ću se Fionom. Ona će zakoračiti prema meni.“
Aliss i Fiona pogledaše u njega, ali niti jedna nije načinila pokret.
Tarr prekriži ruke preko grudi i polako okruži oko blizanki. „Čini se da
se ne razlikuju, a ako slabija može dati privid snažnije, onda je to hrabrost
kakvu tražim. Oženit ću bilo koju.“
„Ali, ima li ona snagu koju tražite?“ Aliss upita.
Fiona se široko osmjehne, njezina je sestra zvučala toliko nalik njoj da je
mislila da je i sama progovorila.
Tarr spusti ruke i priđe na samo nekoliko centimetara daleko od Fione.
Ostao je tiho, baš kao i ona. Primijetila je da su zbog brončane kože
poljubljene od sunca, njegovi ožiljci na obrvi i na čeljusti ispod lijevog
obraza bili još istaknutiji. Osim ta dva ožiljka, na njegovom licu nije bilo
drugih oznaka ili nedostataka. Njegove tamne obrve nisu bile debele, ali
bile su pune i izvijale su se iznad njegovih očiju u savršenom luku, kao da
si ih savršeno nacrtao. Njegove oči, za koje je isprva mislila da su crne, bile
su tamno smeđe s točkom zlatnoga u središtu, što je bilo vidljivo tek kada
bi ih plamen vatre dotaknuo i obasjao ih.

10
 On je bio, Fiona je odlučila, veoma naočit i očaravajući muškarac.
„Sada kada si me dobro procijenila, što kažeš na to da se vjenčamo,
Fiona?“
Nasmijala se tako da je uspjela prekriti šokiranost uslijed toga što je
otkrio njezin identitet. „Ne mogu Vas procijeniti u jednom pogledu.
Potrebno je vrijeme da se upozna muškarac, a Vi ne možete biti sigurni
tko sam ja ili kakva sam žena.“
„Snaga, čast, hrabrost, rekao bih da posjeduješ svo troje.“
Aliss korakne prema naprijed, a pogledom je polako prelazila preko
njega. „Arogantan, zahtijevajući, nestrpljiv, mislim da posjedujete svo
troje.“
Uzdasi su bili glasni, ali su prekinuti Tarrovim gromoglasnim
smijehom.
„Tvoj je jezik brz i opak,“ Tarr reče dok se polako prestajao smijati.
„Ona je Fiona,“ Leith je inzistirao dok je prilazio Tarru.
„Jesi li siguran u to?“ Fiona upita. Dok su dva muškarca zurila u Aliss,
ona je prišla sestri pa se činilo kao da zrcalo odaje sliku jedne i druge. „Reci
mi da si siguran da ja nisam Fiona.“
Leith je pomicao usne, ali riječi nisu izlazile.
Tarr nije reagirao; samo je pogledavao od jedne blizanke prema drugoj.
„Zahtijevam da Fiona istupi,“ Leith reče oštro.
Žene su pogledale jedna u drugu, a potom u Leitha pa su se počele
smijati.
Fiona uhvati pokret Tarrovih usana, kao da se namjeravao nasmijati,
prije nego su mu se usne stisnule čvrsto i nepomično. Zbog toga što su mu
bile smiješne, činio joj se manje strašnim.
„Imam par dana prije nego se budem morao vratiti kući. Mogu biti
strpljiv,“ rekao je pogledavajući Aliss.
„Vrijeme Vam neće pomoći,“ rekla je. „Mi se ne želimo udati.“
„Vaše želje nisu bitne. Dogovor u vezi braka je postignut i biti će
ispoštovan.“
„Vidjet ćemo,“ Fiona reče izazivajući ga.
Tarr joj priđe bliže i unese joj se u lice. „Dogovoreno je. Vjenčanje će se
održati prije nego odem odavde.“
„Ali koja će biti Vaša nevjesta?“
„Fiona će biti, siguran sam u to.“ Tarr se odmakne i bez da je pogledao
prema Leithu, naredio je, „Donesite hranu i piće, vrijeme je za proslavu.“
Fiona i Aliss brzo su se pomaknule u stranu, maknuvši se pritom s puta
ženama koje su žurile kako bi donijele pladnjeve s hranom i vrčeve s

11
pićem. Nije prošlo puno vremena prije nego su stolovi bili okruženi
muškarcima i ženama koji su se gostili i tako je slavlje započelo.
Fiona je bila izgladnjela i namjeravala je baciti se na pladanj s janjetinom
kada je shvatila da je njezin apetit daleko veći od sestrinog. Ako bude jela
kao i inače, razotkrit će svoj identitet. Problem je bio u tome što je sumnjala
u to da Aliss može pojesti tolike količine hrane kao i ona. Nema izbora,
morat će jesti u malim količinama poput svoje sestre, a kasnije će to
namiriti kada se vrate u svoju kolibu.
Fiona uhvati Alissin pogled. Shvatila je situaciju i čekala je. Fiona
posegne za malim komadićem janjetine i zagrize ga.
Smještena sa Tarrove desne strane, Fiona je zavidjela Tarru na načinu
na koji je u tišini uživao u hrani i proklela ga. Morala je ipak priznati, nije
jeo poput prasca kao i većina prisutnih ratnika. I bio je čišći od većine.
Kada je ustao uz nju, mirisao je na svježu zemlju i bor, a kosa mu je sjajila
kao da je nedavno bila oprana. A s druge strane, ipak je mislio da će se
danas oženiti. Vjerojatno je mislio da bi bilo prikladno okupati se za svoju
nevjestu.
Iznervirana činjenicom da su joj misli bile usredotočene na Tarra od
Hellewyka, zgrabila je još jedan komad janjetine i otkinula komad koji bi
zasigurno mogla bez problema pojesti, iako Aliss nikada ne bi mogla
dovršiti tako debelu krišku.
Osmjehnula se pa je nevoljko pružila Tarru.
„Aliss,“ Leith izjavi pokazujući svojim masnim prstima prema Fioni
dok se naginjao prema pravoj Aliss. „Samo bi Aliss bila toliko pažljiva.
Fiona nikada ne dijeli svoju hranu.“
Tarr polako uzme hranu od nje, a prsti su mu oklijevali na njezinima
prije nego ju je preuzeo od nje. „Ali, da li bi Fiona bila nesebična i pojela
manje da njezina sestra ne mora pojesti više kako bi se njihova varka
nastavila?“
Fiona se divila Tarrovoj inteligenciji. Nije bilo ni čudo da je bio poglavar
koji je pobjeđivao, kojeg su se bojali i kojem su se divili prijatelji i
neprijatelji. Bit će vrijedan suparnik u ovoj borbi umova.
Nagnuo je glavu prema njoj. „Pronaći ću ja svoj način.“
„Baš kao i ja,“ prošaptala je.
Tarr polako kimne dok se okretao od Fione i svrnuo svoju pažnju na
Aliss, smještenu s njegove lijeve strane. „Divim se postupcima tvoje sestre
i tebe.“
„I mislila sam da hoćete. Naposlijetku, Vi ste ratnik, a samo pravi ratnik
cijeni svog suparnika.“

12
 „Ova će bitka završiti tako što ću ja postati tvoj suprug.“
Aliss se lagano nasmije i odmahne glavom, zbog čega je komadić slame
pao na njezino rame. „Samo ako ja tako izaberem.“
Tarr odmakne komadić slame s njezine košulje. „Izbor će biti moj.“
„Vidjet ćemo,“ rekla je i otrgnula slamu iz njegovih prstiju.
Fiona je promatrala Leitha dok je Tarr razgovarao s Aliss. Okupio se
oko kraja stola s grupom muškaraca. Sumnjala je u to da su smjerali nešto,
ali što? Na koji način da razotkrije njihovu šaradu?
Nije trebalo dugo da Leith ostvari svoj plan. Uskoro je jedan od
muškaraca za stolom ustao i pridružio se skupini muškaraca iz klana za
drugim stolom pokraj vrata. Bilo je potrebno samo nekoliko minuta da
čovjek počne stenjati i žaliti se na bolove u trbuhu, a potom se sručio na
tlo, prevrtao se i zapomagao od boli.
Fiona požuri do njega i nježnije nego na što je navikla, nastavila je
njegovati navodno bolesnog čovjeka. Žestoko se žalio na užasne bolove u
želucu. Bio je siguran da umire, a Fiona je bila previše spremna i voljna
poslati ga u pakao u kojem bi spoznao pravu bol.
Dobacila je pogled prema Aliss koja je pokušavala suzbiti zabrinutost
za bolesnog čovjeka. Fionine vještine iscjeljenja bile su ograničene, ali u
ovom trenu sasvim dovoljne da se nosi s čovjekom koji se pretvarao pod
njezinim stopalima. Sestra će joj ovaj put morati vjerovati.
Fiona primijeti način na koji je Leith prišao Tarru i šapnuo mu nešto u
uho. Znala je koje su njegove riječi, iako ih nije mogla čuti. Leith je znao
kakve su Alissine iscjeliteljske vještine i kako će znati da li je čovjek zaista
bolestan; Fiona s druge strane, neće znati i na taj će način ova malena farsa
otkriti pravu blizanku.
Čovjek je radio izvrstan posao previjajući se i Fiona se namjeravala
pobrinuti za to da učini izvrstan posao da se sam izliječi.
Rekla mu je da će ga za tili čas izliječiti. Dohvatila je vrč s pivom sa stola,
skinula lišće s pladnja i iskidala ga na komadiće te ga ubacila u pivo.
Kleknula je pokraj čovjeka i pomogla mu da se pridigne da sjedne.
Zastenjao je i zajecao i primio se za trbuh.
Fiona se nagne prema njemu i približi usne njegovom uhu. „Imam pivo
za tebe. Problem je samo u tome što, ako sam Aliss, sasvim sigurno ću te
izliječiti. Ali ako sam Fiona, onda će te pivo sasvim sigurno ubiti.
Ostavljam tebi na izbor. Pij ili nemoj piti.“
Prinijela je vrč njegovim usnama.
Njegova je odluka bila brza. Odgurnuo je vrč i sam ustao. „Osjećam se
dobro,“ rekao je i požurio kroz vrata.

13
 Fiona je bila zadovoljna kada je vidjela da se Leithovo lice zažarilo od
bijesa, a ne bi bila ni iznenađena da mu je dimilo iz nosnica. Tarr se s druge
strane, činio impresioniran.
Izgledao je kao da je spreman prići Fioni kada su se vrata naglo, uz
tresak otvorila. Stranac je ušao unutra, pogledao je po prostoriji, a potom
je pogled spojio s Tarrovim i požurio prema njemu.
Tarr ga je susreo na pola puta, zabrinut izraz bio je na njegovom licu.
„Raynor je napao zamak.“
Tarrovi ljudi bili su na nogama i posezali su za svojim oružjem.
Tarr se okrene prema Leithu. „Ubrzo odlazim. Neka blizanke budu
spremne za putovanje. Idu sa mnom. Kada saznam koja sestra je Fiona,
oženit ću je, a Aliss ću vratiti u tvoj klan.“

14
 Fiona i Aliss našle su se na konjskim leđima prije nego su dobile priliku
odbiti. Njihove su stvari u žurbi spakirane uz pomoć nekoliko klanskih
žena, a Fiona je dohvatila Alissinu košaru s ljekovitim biljem prije nego je
požurila kroz vrata njihove kolibe.
Smještene su u središte Hellewykove skupine ratnika kako bi bile
zaštićene, jahale su jedna pokraj druge.
„Pobijedile smo u prvom krugu,“ reče Fiona dok ju je samo sestra mogla
čuti.
„Sasvim sigurno jesmo, ali Tarr nas drži na oku. Neće odustati;
proglasio je rat i namjerava ga dobiti.“
„Baš kao i mi. Ako ga nastavimo zbunjivati, postat će frustriran i
naposlijetku će se predati i poslati nas kući.“
Aliss se nije slagala s njom. „Mislim da neće. On je ratnik koji namjerava
pobijediti.“
„Onda moramo biti vjerne šaradi čitavo vrijeme.“
„I strpljive,“ Aliss je podsjeti. „Potrebno nam je strpljenje da nadjačamo
Tarra.“
„Imam mnogo strpljenja,“ Fiona ispali. „Samo s jednim idiotom nemam
strpljenja.
Aliss se namršti. „Vidim da si mrzovoljna jer nisi pojela dovoljno.“
Tarrova iznenadna prisutnost prekinula je daljnje žaljenje od Fione.
Njegov se prekrasan crni pastuh propinjao i njištao dok se približavao,
a potom smjestio pokraj Fionine sive kobile.
„Rečeno mi je da je Fiona izvrstan lovac, da je vješta s oružjem, a da je
Aliss vješta iscjeliteljica.“
„Mislite li na taj način otkriti naš identitet?“ Fiona upita iako je zvučala
kao da optužuje.
Tarr ništa nije primijetio. „Vaš će se identitet razotkriti prije ili kasnije.
Naši će se klanovi ujediniti kroz brak i ne možete učiniti ništa da to
zaustavite.“
„Stvarno to mislite?“ Aliss ispali.

15
 „Nemam vremena raspravljati o ovome.“ Pogledavao je od jedne prema
drugoj. „Ako Vaše vještine budu potrebne, upotrijebite ih.“
„Tko je Raynor?“ Fiona upita, spremna boriti se ako bude potrebno.
„Raynor od Blackshawa je škotski vikinški poglavar koji tvrdi da dio
moje zemlje pripada njemu. Ta se borba odvija već godinama.“
„Očito s Vama kao pobjednikom,“ Fiona reče.
„Što je moje ostaje moje.“ Tarr povede konja dalje od Fione. „Zapamtite
to i budite na oprezu. Raynor je nepredvidiv.“ Odjahao je i viknuo nešto
jednom od svojih ljudi.
„Stvarno je naočit i pristao muškarac,“ Aliss reče.
Fiona uz trzaj okrene glavu. „Ako ti je stvarno toliko pogodan, ti se udaj
za njega.“
„Ne zanima me brak. Samo sam ga bolje promotrila dok je razgovarao
s nama. Njegove crte lica nisu toliko oštre i iako je njegova visina
zastrašujuća, dobar je zaštitnik. Mora da se članovi njegova klana osjećaju
sigurnima kada imaju njega za poglavara.“
„Vidim zašto se njegovi ljudi osjećaju sigurnima,“ Fiona se nevoljko
složila. „Ali njegove crte lica ne govore ništa o tome da li je on muškarac
kojemu žena može vjerovati i na kojeg se može osloniti. A što se tiče toga
da tebe ne zanima brak? Ljubav može promijeniti sve to.“
„Ja to ne želim,“ Aliss reče toliko oštro da joj je sestra podignula obrvu.
„Ne želim da moj rad bude zamijenjen ljubavlju. Želim da moj rad bude
cijenjen, a ne vjerujem da bi mnogi muškarci imali strpljenje za moju želju
da liječim bolesne.“
„Pronađi oboljelog čovjeka i oboje ćete biti sretni.“ Fiona se nasmije;
Aliss se nije smijala.
Utaborili su se prije nego je noć pala i svi su bili na oprezu. Straža je
postavljena oko kampa, nekoliko je muškaraca nestalo u sjenama noći
sasvim sigurno radi dodatne sigurnosti.
Fiona je bila razočarana kada hrana nije ponuđena pa se pitala da li će
uspjeti dočekati jutro bez zalogaja koji bi napunio njezin želudac. Umalo
je zagrlila sestru kada joj je pružila veliki komad kruha i sira dok su ležale
privijene jedna uz drugu pokraj vatre.
„Znala sam da će ti trebati hrana,“ Aliss prošapće.
„Blagoslovljena bila,“ Fiona promrmlja dok se radosno gostila.
Jutro je donijelo užurbanost u raspremanju kampa kako bi se krenulo
na put. Aliss je obavijestila Fionu da je čula kako muškarci razgovaraju da
bi mogli stići do Hellewykove zemlje do sredine dana i da većina njih
očekuje napad prije nego stignu do utvrde.

16
 „Taj Raynor očekuje Tarrov povratak ili ga čak i forsira,“ Fiona reče dok
su se sestra i ona penjale na konja. „Budi na oprezu i drži svoje oružje uza
sebe.“
„Nisam vješta s oružjem kao i ti,“ Aliss reče nervozno.
„Dovoljno si vješta. Samo pronađi zaklon gdje god možeš. Neću
dopustiti da ti se išta dogodi.“
Aliss kimne i uskoro su ponovno bile na putu.
Dan je bio predivan, nije bilo niti jednog oblačka na nebu. Miris vrijeska
bio je težak u zraku, ljeto je odbijalo dopustiti vlast jeseni. Putovali su
puteljkom preko kojeg su prošli mnogi putnici, tlo je bilo ispucalo i tvrdo.
Drveća su se izdizala s obje strane puteljka, a iza njih mogla se vidjeti
prostrana livada, okružena visokim planinama. S druge strane nalazilo se
gusto grmlje s nekoliko nakupina krupnog kamenja svako toliko.
„Voljela bih da imam vremena pretražiti šumu za ljekovito bilje,“ reče
Aliss željno.
„Dobro mjesto za Raynorove ljude da čekaju u zasjedi,“ Fiona je
podsjeti. „A Tarr to zna. Promatrala sam način na koji je upućivao svoje
ljude i koliko pazi na sve što se događa oko njega. On je mudar ratnik.“
„Diviš mu se.“
„Njegove su ratničke vještine impresivne i veličanstven je na svome
konju. Sjedi uspravno, širokih ramena, pažljivog pogleda i drži oružje
blizu. Spreman je za bilo što. On neće biti uhvaćen nespreman.“
Aliss je odmahivala glavom. „Misliš da nas sada promatra?“
Fiona odmahne glavom. „Misliš da je mudro biti toliko očita da si
nervozna zbog ratnika koji nas vrebaju?“
Aliss pogne glavu, odmahne njome, a zatim odlučno isturi bradu. „Ja
sam lišena ratničkih sposobnosti.“
Fiona se nasmije. „Nisam baš sigurna u to. Barataš opakom iglom za
šivanje rana.“
Aliss se nasmije. „Sasvim sigurno jesam.“
„Razgovarale smo o ovome već ranije, Aliss,“ Fiona reče ozbiljno.
„Potraži utočište koliko brže možeš i ostani ondje. Tvoje vještine i snaga
trebat će nakon što bitka završi.“
„Brinem se za tebe.“
„A ja sam zabrinuta ako ne pronađeš zaklon, jer tko će se kasnije
pobrinuti za mene ako bude potrebno? Obje imamo svoje talente i najbolje
je da ih obje mudro upotrijebimo.“
„Drago mi je što smo ostale zajedno –“

17
 „I meni je,“ Fiona je prekine. „I ostat ćemo zajedno. Nitko, apsolutno
nitko nas neće razdvojiti.“
Visok vrisak, poput onog ranjene zvijeri propara zrak prije nego se
horda ratnika obrušila na Hellewykovu trupu.
„Kamenje,“ Fiona reče sestri dok je posezala za mačem u njegovim
koricama na bedru svoje kobile.
Aliss dohvati nož iz svoje čizme i klizne sa svog konja znajući da je
njezina kobila istrenirana da traži zaklon tokom borbe pa potrči prema
nakupini kamenja nekoliko koraka dalje.
Fiona se uključila u borbu, ali se prvo pobrinula za to da njezina sestra
stigne na sigurno. Kada se Aliss našla iza kamenja, bacila se u žestoki
sukob mačevima.
Fiona vješto i snažno zamahne mačem, rušeći ratnike s njihovih konja
kao da su oni bili nametnici koje je otresla zamahom ruke. Zadala je
nekoliko ozbiljnih udaraca, raskrvarila lica kada su dobili priliku da je
sruše s konja, a jednog je čovjeka udarila balčakom mača u glavu.
Dobro je istrenirala kobilu za borbu, a konj je ostao miran svjestan
svakog pokreta svoje gospodarice i svake njezine naredbe. Fiona je spasila
jednog ili dvojicu Tarrovih ljudi od oštrice mača. Njezina je snaga rasla sa
svakim udarcem, ubodom i zamahom, a vrelina bitke zagrijavala joj je krv.
Kada se sukob završio, Tarr pogledom prijeđe preko bojnog polja.
Nekoliko njegovih ljudi bilo je ozlijeđeno dok su tri Raynorova čovjeka
ležala u krvi i stenjali su na tlu. Bilo mu je drago što danas neće kopati
grobove za svoje ljude, a još mu je više bilo drago što jedan od njih neće
biti za njegovu buduću suprugu.
Prvo je mislio zaštititi blizanku koju je vidio u srcu borbe, ali uskoro je
postalo očito da ona vješto rukuje mačem. Kada mu je pripomogla da
rastjera svoje suparnike, znao je da posjeduje hrabrost koju je tražio kod
supruge. Borila se kao istinski ratnik. Druga se blizanka pak, skrivala iza
kamenja. Da li je pronašao Fionu?
Mislio je da ima odgovor, ali tada je ugledao drugu blizanku kako žuri
sa svog mjesta na kojem se skrivala kako bi pomogla jednom od njegovih
ratnika kome je noga bila ozlijeđena, a koju je ona povila. Potom ga je
nježno postavila u sjedeći položaj i požurila pomoći ostalima koji su bili
ranjeni.
Krvave razderotine i jauci agonije nisu je ometali pa je uskoro šivala
rastrgane udove, omatala glave i povezivala manje ozbiljne povrede,
porub njezine smeđe suknje kidao se iznova i iznova kako bi napravila
povoje.

18
 „Obje smo hrabre,“ rekla je Fiona zaustavivši svoju kobilu pokraj njega.
„Obje se borite, ali na drugačije načine,“ Tarr istakne uz divljenje.
„Možda sam bio u pravu kada sam rekao da nije bitno kojom ću se
blizankom oženiti.“
Fiona se naceri. „Zar nije? Tražili ste određenu blizanku. Zar ćete se
zadovoljiti s manje nego što ste se pogodili?“
Odjahala je uz smijeh zbog čega se i njemu pojavio osmjeh na licu. Bila
je brza na jeziku i dobro je opažala. Prokletstvo ako nije razumjela njegov
ponos u tome da dobije ženu za koju se pogodio.
„Raynor je uhvaćen!“
Povik privuče svačiju pažnju, a Tarr brzo usmjeri svog pastuha prema
krvavom čovjeku ispruženom na tlu. Ugledao je jednog od ratnika kako
blizanku odguruje u stranu kada je pokušala pomoći Raynoru. Ona mu je
uzvratila guranjem, zbog čega je zateturao, a potom je pala na koljena
pokraj Raynora.
Čim je ratnik povratio ravnotežu, Fiona mu je smjestila mač pod vrat.
„Dotakni moju sestru ponovno i ti ćeš biti taj kojemu će trebati njega.“
„Odloži svoj mač,“ Tarr reče oštro dok je silazio s konja i hvatao Aliss
za ruku pa je povukao na noge. „Nećeš gubiti vrijeme na Raynora.“
Trznula je rukom i oslobodila se s tolikom žestinom da je zateturala, ali
ubrzo je povratila ravnotežu. „On je višestruko ozlijeđen; žurno mu treba
pomoć jer bi mogao umrijeti.“
„Nije me briga,“ Tarr prosikće. „Napao je moj klan i sada će se nositi sa
svojim posljedicama.“
„Ne mogu ga samo pustiti da umre kada posjedujem vještine da mu
pomognem.“
„Želiš ga izliječiti kako bi ga ja mogao objesiti?“
„Ja ću ga izliječiti i nadati se da imate dovoljno milosti da ne okončate
život zbog krvne osvete.“
„Krvne osvete? Borim se da zaštitim ono što je moje,“ Tarr reče ljutito.
„A on?“ Aliss ispali. „Zar on ne čini isto?“
„On je moj neprijatelj.“
„On nije moj neprijatelj,“ rekla je odlučno, a potom pala na tlo kako bi
se pobrinula za onesviještenog muškarca.
„Odlazimo čim se pobrinem za svoje ljude. Ako Raynor ne bude mogao
putovati, ostavit ćemo ga ovdje da istrune.“ Tarr se žurno udalji, a njegovi
su ga ljudi slijedili.
Alissina je pažnja ostala na Raynoru dok je pozivala svoju sestru. „Znaš
što treba učiniti.“

19
 „Pobrinut ću se za to,“ Fiona reče i urođenom brzinom i vještinom pođe
prikupiti grane stabla, travu, mahovinu pa ih zakači za sedlo tankim
viticama.
Aliss je nastavila raditi na Raynoru koji je još uvijek bio u nesvijesti.
„Koliko je loše?“ Fiona upita.
„Nisam sigurna. Ranjena mu je glava, koju sam sašila, iako malo previše
hitro. Ostatak krvi nije njegov. Očistila sam što sam mogla s malo vode
koju sam imala. Ne znam hoće li ga vrućica obuzeti prije nego se probudi
niti hoće li se uopće ikada probuditi ponovno.“
„Učinila si što si mogla.“
„Učinit ću i više kada stignemo do Tarrova zamka.“
„Ako ti on to dopusti,“ Fiona je podsjeti.
Aliss naglo podigne glavu, a njezine zelene oči imale su prkosan pogled.
„Ja ću se pobrinuti za njegovo zdravlje usprkos Tarru od Hellewyka.“
„Sumnjam da će ijedan od Tarrovih ljudi podignuti ijedan prst kako bi
pomogli svome neprijatelju.“
„Nije bitno. Nas smo dvije prenosile i krupnijeg muškarca.“
Fiona ništa nije rekla na to jer je činjenica bila ta da je taj krupniji čovjek
kojeg su nosile bio njihov otac. S prekrivačem i mnogo znoja i suza, ušle
su u očeve odaje i dovukle ga na postelju koju su načinile ispred kamina i
tada je Aliss načinila prvi pokušaj iscjeljivanja.
Raynor je bio skoro Tarrove visine i iako mršaviji, njegovo je tijelo bilo
prožeto mišićima. Crte lica bile su teško prepoznatljive zbog krvi koja je
curila iz njegove rane na glavi i prekrivala mu lice. Aliss ga je očistila
koliko je mogla, ali mnogo je još krvi ostalo i počela se koriti oko njegovih
očiju, nosa i usta. Bit će potrebno strpljivo čišćenje prije nego bude mogao
otvoriti oči, ali to mu je posljednja briga.
Samo je nekoliko ljudi preživjelo ozljedu glave, a neravni putevi i
putovanje te vlažna, mračna ćelija neće pridonijeti njegovom oporavku.
Aliss prekrije Raynora svojim prekrivačem i spremi ga za polazak prije
nego je Tarr bio spreman krenuti.
„Tarr ne izgleda sretno,“ Fiona upozori dok ga je promatrala kako se
približava.
Aliss je upravo završila s osiguravanjem nosila za svoju kobilu i
okrenula se u trenutku kada je Tarr pogledao prema njoj iz svog sedla.
Uzvratila mu je pogled.
Pogledavao je od jedne blizanke prema drugoj. „Dobro me počujte, jer
moja je riječ zakon. Raynor je zapečatio svoju sudbinu kada je napao moju
zemlju. Pokušavate izliječiti mrtvog čovjeka.“

20
 Tarr odjaše uz glasno rzanje svog konja što je samo naglasilo njegove
riječi.
Aliss uzjaše svoju kobilu. „On nema srca ni duše. Dobro je što se nećeš
udati za njega.“
„On je tvrdoglav,“ Fiona reče dok su se polako priključivale koloni
ratnika, iako su ovaj put ostavljene da ih slijede.
Aliss zastenje. „Nemoj mi sada reći da ga smatraš privlačnim?“
„Smatram ga zanimljivim.“
„Ne, on je za tebe izazov.“
„Muškarac bi i trebao biti izazov,“ Fiona je inzistirala. „Ne mogu
podnijeti beskičmenjake, a pogotovo ne one koji moju snagu smatraju
prijetnjom.“
„Tarr je više od izazova.“
Fiona se široko osmjehne, poput djeteta s prljavom tajnom. „Znam.“

21
 Tarr je stigao kući i otkrio da njegov zamak nije oštećen te da niti jedan
član klana nije povrijeđen. Istog je trena doveo u pitanje ispravnost poruke
koja mu je dostavljena. Ako je Raynor napao njegovu zemlju, zašto nije
bilo dokaza tome? Namjeravao je dobiti odgovore, iako se prvo morao
pobrinuti za zatočenike, njih trojicu, uključujući i Raynora. Druga dvojica
zatočenika pretrpjeli su ozljedu noge pa nisu mogli pobjeći. Zacijelit će i
najvjerojatnije će im tada dopustiti da se vrate kući. Raynor je bio nešto
sasvim drugo.
Slavljenička atmosfera ispunila je zrak kada su članovi klana i žene
pozdravile povratak ratnika pobjednika. Supruge su muževe dočekale
širom raširenih ruku, a djeca su požurila svojim očevima, a osmjesi ponosa
preplavili su njihova lica zbog svog hrabrog poglavara, Tarra od
Hellewyka.
Tarr je na osmjehe uzvratio kimanjem i mahanjem, a potom je uočio da
su znatiželjni pogledi upereni prema blizankama. Njegov je klan znao da
će dovesti suprugu, a sada su ovdje stajale dvije identične žene. Tračevi će
se proširiti poput požara. Uskoro će se svi uplesti u pokušaj otkrivanja
njihovog identiteta.
Tarr je promatrao sestre dok su silazile s konja, a njihova je jedina briga
bio Raynor, jedna je kleknula pokraj njega, a druga je stajala u blizini.
Nadao se da će do sada pronaći različitosti u njima, ali do sada, uspijevale
su činiti dobar posao u izvođenju istih stvari. Obje su imale vatreno crvenu
kosu koja se kovrčala i koja je dosezala do sredine leđa. Zelena boja
njihovih očiju podsjećala ga je na mladu travu na livadi, a njihove usne
bile su crvene boje tek ubranih jabuka. Njihova osunčana koža bila je
glatka, bradu su drsko podizale kada bi ih se izazivalo, a osmjesi su im bili
široki. Bile su zapanjujuće žene.
Naredio je dvojici svojih ljudi da ga slijede kada je usmjerio pastuha
prema blizankama.
„Ćelija čeka Raynora u srcu moga zamka, jednako kao i njegove ljude,“
rekao je iz svog sedla.

22
 Aliss nije podignula pogled prema Tarru dok je odgovarala. „Onda ću
ostati s njim.“
„A ja ću ostati sa svojom sestrom,“ Fiona doda.
Tarr ih obje ispravi. „Obje ćete ostati kamo vas stavim.“
Aliss naglo ustane i umalo gurne Fionu dok je prilazila Tarru. „Zar
nemate srca pa osuđujete umirućeg čovjeka na zatvorsku kaznu?“
„On je moj neprijatelj i sam se osudio kada je nasrnuo na moju zemlju.“
Aliss pokaže na Raynora. „Može li Vas on povrijediti? Zar ga se toliko
bojite da ćete ga utamničiti onesviještenoga?“
Tarr je osjetio uvredu poput šamara. „Ja se ne bojim nijednog čovjeka.“
„Onda ga poštedite još veće patnje u ovo malo vremena što mu je
preostalo. Smjestite ga u odaje sa stražom ako morate, ali dopustite mu da
umre u udobnosti.“
Ovoj je blizanki previše stalo, Tarr pomisli. Mora da je iscjeliteljica, što
znači da je ona Aliss.
„Molim Vas,“ Fiona se ubaci, a dah joj je podrhtavao.
Fionina molba poljuljala je mišljenje o obje sestre i to ga još više zbuni.
Mislio je da je ona ta koja se hrabro borila uz njega ili je samo dobro igrala
svoju ulogu?
„Pogodba, onda,“ rekao je, odjednom osjetivši neminovan okus
pobjede. „Neka Fiona istupi pa ću Raynora poštedjeti tamnice.“
Aliss progovori. „Želite nas prevariti dogovorom oko čovjeka po kojeg
će smrt uskoro doći.“
Fiona priđe sestri kako bi ukazala solidarnost.
Stenjanje od Raynora privuče svačiju pažnju.
Aliss požuri do njega.
„Lažno optužujete,“ Fiona reče. „Čini se da Vaš zamak nije napadnut.
Što je dovelo Raynora ovamo? Zar Vas nije briga za istinom?“
Njezine su misli odražavale njegove. Bio je znatiželjan koji su odgovori
na ista pitanja, a to mu je palo na um kada je stigao kući. Ako kojim
slučajem Raynor preživi, on će doznati istinu, pa možda i dopusti
blizankama da se brinu za njega.
„Odvedite Raynora u odaje nasuprot mojih i postavite dva stražara
izvan vrata,“ Tarr naredi svojim ljudima.
„Mudar odabir,“ Fiona reče.
„Vidjet ćemo,“ Tarr reče naglo. „Moj je cilj sada privesti kraju ovu igru
koju igrate ti i tvoja sestra. Obje ćete mi se pridružiti u velikoj dvorani na
večernjem obroku. Vrijeme je da se nas troje upoznamo.“

23
 Raynor je nastavio stenjati dok su ga četiri čila ratnika prenosila u odaju
na drugom katu zamka. Utihnuo je kada su ga položili na postelju, ali
samo na trenutak, a potom je nastavio nježno i ujednačeno stenjati.
„Pomozi mi da mu skinem čizme,“ Aliss reče svojoj sestri. „Onda ćemo
se pobrinuti za njegovu košulju. Želim se uvjeriti da mi nije promaknula
još neka rana.“
Fiona se bacila na posao skidanja jedne čizme dok je Aliss skidala
drugu.
„Tarr zahtijeva našu nazočnost za večerom,“ Fiona reče i odbaci čizmu
na pod.
„Imam posao za koji se moram pobrinuti ovdje. Nemam vremena jesti.“
Aliss podigne obje čizme i odloži ih ustranu. „Njegova košulja.“
Aliss otpusti pled omotan oko njegova ramena.
Fiona ga brzo svojim nožem oslobodi krvlju natopljene košulje, prereže
je po sredini i s još nekoliko brzih poteza svojim nožem, košulja je bila
skinuta.
Fiona primi sestru za ruku kako bi joj privukla pažnju. „Ako se obje ne
pojavimo na večeri, Tarr će postati sumnjičav. Pretpostavljam da ionako
već misli da će ona blizanka koja je iscjeliteljica, ostati s Raynorom.
Moramo zajedno prisustvovati večeri.“ Fiona pusti sestru.
„Ne mogu ga ostaviti samog dugo vremena.“ Aliss se nagne nad
Raynora kako bi promotrila njegove modrice.
Fiona je koračala pokraj postelje. „Što ako budemo raspravljale o tome
koja će se od nas vratiti da mu pomogne? To će zbuniti Tarra –“
„I dati tebi priliku da više pojedeš dok ja nisam ondje.“
Fiona ushićeno uzdahne. „To zvuči divno jer sam izgladnjela.“
„A ja nisam,“ Aliss reče i počne gurati drvenu škrinju koja se nalazila u
podnožju postelje prema bočnoj strani postelje.
Fiona požuri pomoći sestri pa su je odgurale sve do uzglavlja postelje.
Aliss odloži svoju torbu s potrepštinama za iscjeljivanje na vrh škrinje.
„Trebat će mi još svijeća, vjedro s vodom i čista tkanina – i tu vatru treba
razgorjeti. Ne želim da ova odaja postane hladna.“
Fiona se pobrinula za vatru, dodala je nekoliko klada s hrpe pokraj
kamina na žar i pročačkala pepeo. „Pronaći ću svijeće i donijeti ti vodu, ali
zapamti da moraš biti spremna za večeru i da ne smiješ pokazivati
zabrinutost i želju da se vratiš k Raynoru.“

24
 „Misliš li da je ova varka bezvrijedna? Tarr je jasno dao do znanja da se
namjerava oženiti jednom od nas, a on je muškarac koji je navikao da bude
po njegovom.“
„Zar misliš da nismo sposobne poraziti ga?“ Fiona oprezno reče.
„Tvrdoglave smo, ti i ja.“ Alissin osmjeh izblijedi s njezinim riječima.
„Ali i Tarr je. On je pozoran i dobro sluša, čuje i sve ono što nije
izgovoreno.“
„I sama sam to shvatila,“ Fiona prizna. „Čuje iznad onoga što su ljudi
izrekli i dobro razumije njihove postupke.“
„Zato si molila za Raynora?“
„Ostavila si mi malo izbora, sestro. Pokazuješ veliku hrabrost kada
braniš slabe i bolesne. Mogla sam vidjeti u Tarrovim očima što je
pomislio.“
„Da sam ja Fiona, njegova buduća nevjesta.“
„Do sada smo ga uspijevale zbuniti. A sada je naš zadatak postao još
teži.“
„I sama sam pomislila isto,“ Aliss reče. „Večeras kada se vratiš, nakon
što ostaneš sama s Tarrom, morat ćeš mi reći sve o čemu ste razgovarali.
Morat ćemo jedna drugoj prepričavati svaki razgovor koji budemo imale
s njim.“
„Tako nikada neće znati s kojom blizankom razgovara.“
Začuje se stenjanje pa se Aliss naglo okrene prema Raynoru. „Treba mi
voda da se pobrinem za njega.“
„Idem po nju, ali pobrini se za to da si uzmeš vremena da se osvježiš jer
ne mogu više podnositi prljavštinu koja se za mene zalijepila i
namjeravam se dobro oribati.“
„Ne brini. I ja ću učiniti isto.“
Fiona zastane prije nego je stigla do vrata. „Pobijedit ćemo u ovome,
Aliss.“
„Ako uspijemo, hoće li naša pobjeda biti slatka kakvom je i
priželjkujemo?“

Blizanke su ušle u veliku dvoranu. Bile su očišćene od prljavštine i krvi

od bitke te su odjenule čistu odjeću, tamno zelene suknje i svijetlo žute
košulje. Koža im je blistala, a obrazi su im se rumenjeli. Duga crvena kosa

25
bila im je zavezana straga, iako je jednoj blizanki jedan pramen
neposlušno bježao sa svog mjesta. Zajedno su prišle stolu.
„Nema slavlja zbog pobjede?“ Fiona upita, stane ispred Tarra i
pogledom prijeđe po praznoj velikoj dvorani. „Očekivala sam vidjeti kako
Vaši ljudi nazdravljaju vrčevima, a Vi sjedite za stolom sa samo jednim
čovjekom.“
„Sasvim sigurno govori ono što joj je na umu,“ čovjek reče i dubokim se
glasom nasmije.
„A Vi ste?“ Aliss upita pretjerano ljubazno.
„Kirk,“ odgovorio je i uspravio se kao da je prozvan.
Tarr je odradio upoznavanje. „Kirk je dobar prijatelj i novopečeni otac.“
„Kako predivno,“ Fiona reče i lagano pljesne rukama. „Sin ili kći?“
Kirk se široko osmjehne, a grudi mu se napnu od ponosa. „Sin.“
„Želim mu mnogo zdravlja i sreće,“ Aliss iskreno ponudi.
„A kome zahvaljujem?“ Kirk upita zadirkujući je.
„Izbor je Vaš, Fioni ili Aliss,“ Aliss reče.
„Onda, zahvaljujem objema i veselim se upoznavanju obje.“ Kirk
dohvati jabuku iz zdjele sa stola. „Moram poći. Uživajte u večeri i želim
Vam ugodnu večer svima.“
Njegovim odlaskom, Tarr je ostao sam s blizankama. Čak je napomenuo
slugama da ga ne ometaju, dao je stol postaviti tanjurima i pladnjevima
hrane te vrčevima piva i vina. Želio je da mu pažnja bude usredotočena
na blizanke i ništa više. Prvo je mislio da bi trebao pričekati u vezi
razgovora s njima, da su možda umorne od puta. Ali umor je, ipak, davao
njemu prednost pa se nadao da će jedna od njih posrnuti i da će ostvariti
dvije pobjede u jednom danu.
Fiona i Aliss sjele su na klupu nasuprot njega.
Promatrao je kako pune svoje tanjure hranom dok im je ulijevao vino u
pehare. „Leith mi je rekao da ste došle živjeti s MacElder klanom prije
deset godina, kada ste obje imale jedanaest godina,“ Tarr reče.
„Leithov otac Tavish je bio brat našeg oca. Stric Tavish nazočio je
očevom pokopu i naša ga je majka izvijestila o svojoj bolesti. Obećao joj je
da će se vratiti po nas i podići nas kao svoje,“ Fiona reče.
„Stric Tavish vratio se po nas osam mjeseci kasnije,“ Aliss doda i svrne
pažnju na njega. „Žao nam je što Vam je otac preminuo.“
„Nedostajat će mi. Mnogo me toga naučio.“
„A Vaša majka?“ Aliss upita. „Što je s njom?“
„Ona je preminula prije godinu dana. Svi su je voljeli i njezino odsustvo
stvarno je primjetno.“

26
 „Imate li braće ili sestara?“ Aliss upita dok je grickala komadić divljači.
„Ne, ja sam jedinac.“
„Da li je to razlog iz kojeg želite sinove?“ Fiona izlane.
„Moja krv, ime moga klana, nastavit će se sa mojim sinovima i njihovim
sinovima.“
„A što ako budete imali samo kćeri?“ Fiona brzo upita.
„Uvjeren sam da mogu napraviti mnogo sinova.“
„Što ako Vaša supruga ima drugačije mišljenje?“ Fiona se usiljeno
osmjehne.
„Dobra supruga učiniti će kako njezin suprug kaže.“
„Sva sreća što niste rekli poslušna supruga,“ Fiona reče i nabije komad
sira na svoj nož.
„Trebala bi otići vidjeti Raynora,“ Aliss joj reče, pažljivo režući komad
jabuke.
Fiona odmahne glavom. „Tvoj je red.“
„Ja sam već bila uz njega.“
Tarr podigne ruku. „Prestanite. Neka jedna od vas ode. Nije me briga
koja je koja, za danas mi je dosta vaše glume.“
„Ja ću poći,“ Aliss reče i nonšalantno odmahne rukom, zagrize jabuku i
udalji se bez pozdrava.
„Hoćeš li ti biti dobra supruga?“ Tarr upita, vrativši se njihovom
razgovoru.
„Suprugu kojeg volim.“
„Ženske maštarije – ljubav.“ Tarr se nagne prema naprijed i osloni ruke
na stol, spreman na uzvrat. „Pjesnici pišu poetske gluposti o ljubavi,
trubaduri beskonačno pjevaju o njoj, a žene budalasto čekaju odvažnog
viteza da im dođe. Više mi se sviđa žena koja je temeljita, hrabra i časna.
Koja će stati uza me, pa i u bitki ako je potrebno, ona koja će imati snage
roditi mi dobre sinove tako da ono što stvorimo zajedno traje zauvijek.“
„A ljubav?“
„Ljubav je hrabrost da se oboje suočimo sa zajedničkim životom.“
Fiona obriše dlanove. „Jeste li Vi pjesnik?“
„Ne vrijeđaj me,“ napola se nasmijao.
„Govorim istinu baš kao i Vi. Samo ste izjavili ono što tražite u supruzi.“
Tarr je primijetio kako su njezine oči iz zelene postale briljantne, kako
su omekšale zajedno s njezinim emocijama. Njezini su brzi odgovori
otkrivali da se nije bojala izazova, a njezine su ga prirodno crvene usne
mamile da ih poljubi.
„A kakve bi samo povlastice takva zajednica donijela,“ rekao je.

27
 „Mora da imate mnogo ponuda.“
„Pitaš se jeste li vi moj prvi izbor?“ zadirkivao je i promatrao kako
njezine zelene oči iskre.
„Fiona bi bila vaš najbolji izbor,“ rekla je naglo.
Nasmijao se. „Zapravo si u pravu. Od svih klanova koji su mi dali
ponudu, Fiona je bila jedini izbor o kojem sam ozbiljno promislio. Njezina
je reputacija nadaleko poznata.“
„Kakva reputacija?“
„Čuo sam da je vješta jahačica baš kao i talentirana lovkinja. Zna
rukovati većinom oružja baš kao i svaki muškarac, a možda čak i bolje,
štiti svoju sestru baš kao što i planinska lavica štiti svoje mladunče. Tada
sam znao da će Fiona zaštititi svoju djecu svojim životom i takvu vrstu
žene želim kao majku svoje djece.“
„To bi mogle biti samo isprazne priče i neistine.“
„Ne, dovoljno sam ih čuo da znam da su istine.“ Nježno se osmjehnuo.
„Posebno sam uživao u priči o mladiću po imenu Edward koji je izazvao
Fionu na natjecanje u streličarstvu. Tvrdio je da će pobijediti i da će dobiti
ruku Aliss da je oženi.“
„Bio je glup.“
„Posramljen, iz onoga što sam čuo. Čini se da ga je Fiona potpuno
porazila, a on ju je budalasto optužio da je varala.“
„I zato ga je Fiona morala spustiti na zemlju.“
„Tvoj klan priča priče s toliko ponosa, muškarci pokazuju kako su šake
letjele i kako se Edward ispružio na tlu s krvavim nosom, a potom je Aliss
pritrčala kako bi mu pomogla.“
„Iscjelitelj to čini, a zbog toga je i došlo do sveg tog komešanja. Nakon
što se Aliss pobrinula za Edwardovu posjekotinu, tvrdio je da se zaljubio
u nju, iako je Aliss jasno dala do znanja da ona ne osjeća isto. Fiona je
natjerala Edwarda da shvati pogrešku u svojim pretpostavkama.“
„Ti si predivna žena.“
Fiona se činila zatečena njegovim riječima pa je odmahivala glavom dok
su joj oči bile širom otvorene.
„Da, prekrasna si. Priče govore o blizanačkoj ljepoti, mnogi govore da
crvena kosa daje Fioni snagu i strast da obrani, a Aliss strast da iscjeljuje.
Pitam se kakve još strasti Fiona posjeduje.“
Fiona se ukočila kada se Tarr nagnuo preko stola, dlanom joj obuhvatio
bradu i prinio svoje usne njezinima.

28
 Fionini su se osjećaji vratili poput pljuska hladne vode na njezinom licu
pa se otrgnula od Tarra. „Previše pretpostavljate.“
„Nije previše tražiti poljubac od moje buduće supruge,“ slegnuo je
ramenima.
„Ne igrajte budalaste igrice sa mnom, jer ćete sasvim sigurno spoznati
poraz,“ ispalila je i zgrabila jabuku kako bi je izrezala jer je istog trena
dobila poriv da upotrijebi nož na njemu. „Ako je poljubac Vaš taktički plan
da otkrijete naše identitete, osuđeni ste na propast.“ Više je komadala nego
gulila voćku.
„Što te navodi na to da sam mislio da će mi poljubac pomoći?“ Umirila
je nož i zurila u njega, a njezina je izritiranost sve više rasla.
„Reakcija mnogo toga otkriva o osobi.“
Fiona je nastavila guliti dok se njezin oprez povećavao, bila je bijesna na
sebe jer nije bila pažljivija i što nije predvidjela njegove namjere.
Spustio je ruke na stol. „Tvoji mi postupci govore da si ljutita, što je više
svojstveno Fioni nego Aliss.“
Fiona je zagrizla jezik kako bi se spriječila da mu uzvrati i snažno je
zarezala jabuku, misleći da je to njegova glava. Bol joj je sijevnula u prstu
pa je spustila pogled i ugledala svoju krv kako se prelijeva po jabuci.
Tarr istog trena pruži ruku kako bi je primio za njezinu.
Povukla je ruku daleko od njega. „Mogu se sama pobrinuti za svoju
ranu.“
Tarr odmahne glavom i odmota čistu tkaninu koja je bila omotana oko
vrča. „Ti si tvrdoglava,“ rekao je dok joj je pružao tkaninu.
„Moja Vas reakcija razočarava?“ Prihvatila je ponuđenu tkaninu i
omotala je oko prsta pa ustala. „Budi pažljiv što želiš u svojoj supruzi,
Tarr. Ako to i dobiješ – što ćeš učiniti?“
Fiona je požurila iz velike dvorane, a ljutnja je bila očita u svakom
njezinom koraku, ali nije je bilo nimalo briga. Brzo je koračala kako bi
požurila do svoje sestre. Ignorirala je dva pospana stražara na vratima
odaje i ušla u prostoriju.

29
 Aliss je podignula pogled s mjesta na kojem je sjedila u stolici pokraj
kamina i mrvila bilje svojim tučkom. Raynor je još uvijek bio u nesvijesti
u krevetu.
Fiona ispruži svoju omotanu ruku. Sestra požuri k njoj.
„Što se dogodilo?“ Aliss nervozno upita, vodeći Fionu prema svjetlosti
iz kamina.
„Znaš li što je učinio?“
„Tarr ti je to učinio?“ Aliss upita u nevjerici, pažljivo odmatajući
tkaninu.
„Ne, sama sam si to učinila, ali krivica je njegova.“
„Mora da te dobrano naljutio kada si se porezala. Previše si vješta s
nožem da bi imala ovakve budalaste pogreške.“
„Bila sam prokleto glupa.“ Fiona se sruči na stolicu.
Aliss izvuče mali drveni stolčić, postavi ga ispred svoje sestre i počne se
brinuti za ranu svoje sestre. „Reci mi što se dogodilo.“
„Pokušao me poljubiti.“
„Jao meni!“
„Nije poljubac taj koji me uznemirio, već me njegova namjera
razbjesnila.“
„Njegova namjera?“ Aliss odmahne glavom.
Fionine oči blistale su poput vatrenih smaragda. „Želio je vidjeti moju
reakciju.“
Aliss podigne pogled. „Znači poljubac je bio varka.“
„On me nije želio poljubiti.“
„Jesi li željela da to učini?“
„Ne,“ Fiona brzo odgovori i okrene se kako bi gledala u plamenove u
kaminu.
„Fiona,“ Aliss reče nježno.
Fiona odmahne glavom na svoju glupost. „Uzbudila sam se na pomisao
njegova poljupca. Bila sam glupa.“
„Ne, nisi bila,“ Aliss je inzistirala.
„Jesam,“ Fiona reče tvrdoglavo. „Mislila sam da me želio poljubiti i da
ću okusiti svoj prvi poljubac. Kako blesavo od mene. Spustila sam svoje
obrane i propatila zbog toga, ali neću nikada više. Sada sam mudrija i
znam kakve su mu taktike.“
„Imaš pravo –“
„Nemam pravo biti glupa.“
„Ali imaš svako pravo pronaći ljubav,“ Aliss joj uzvrati.

30
 „Bio je to poljubac, ništa više,“ Fiona reče obrambeno. „Ti si
poljubljena.“
Aliss se nježno nasmije. „Nekoliko dodira usana od neiskusnog mladića
se ne računaju kao poljupci.“
„Ali bili su dovoljni da znaš da je nekome stalo, da je netko nešto osjećao
i ugrabio priliku da ukrade poljubac, pa makar i na kratko. Ja nisam takvo
nešto nikada iskusila.“
„Htjela si da te Tarr želi poljubiti?“
„Ne – da.“ Podignula je ruke u zrak. „Rekla sam ti da sam budalasta.
Zašto uopće razmišljam o poljupcu s njim? Nemam želje udati se za
takvog kao što je on.“
„On je naočit muškarac i vrstan ratnik. Zašto ne podijeliti poljubac s
njim i vidjeti sviđa li ti se?“
„A što ako mi se svidi njegov poljubac?“ Fiona upita. „Što onda?“
„To će ovisiti o tebi.“

Nakon što se Fiona povukla u odaju koju su dijelile, Aliss je odlučila da

će ostati budna uz Raynorovu postelju. Napravila je napitak koji će
pomoći ukloniti sasušenu krv na i oko njegovih očiju, iako je i to bio težak
zadatak.
Morala je neprestano ponavljati pokrete i nježno mu kupati oči, posebno
njegove duge tamne trepavice. Željela je da može otvoriti oči bez
poteškoća kada se probudi jer će u suprotnom pomisliti da je oslijepio.
Njegove su joj crte lica bile nekako poznate; snažna, čvrsta brada koja je
pokazivala da je tvrdoglav, bore od mrštenja između njegovih očiju, koje
su ukazivale na to da je čovjek imao dosta briga. Lice mu je bilo ovalno,
koža osunčana, a kosa crvena.
Bilo bi zanimljivo vidjeti boju njegovih očiju.
Poskočila je kada je odjednom uhvaćena za zglob.
„Ne mogu otvoriti oči. Gdje sam i tko me njeguje?“
Njegov je stisak obećavao odmazdu ako ne dobije odgovor. Aliss shvati
da je bio previše na oprezu jer se očito odavno probudio iz nesvjestice, a u
međuvremenu je slušao zvukove u svome okruženju kako bi shvatio gdje
se nalazi. Njegova je jedina opcija bila da drži svog zatočenika kako bi
saznao tko je njegov tamničar.

31
 Ostala je mirna i nježno je progovorila. „Vi ste u zamku Tarra od
Hellewyka. Ja sam Aliss, iscjeliteljica, a Vi biste trebali dobiti natrag svoj
vid ako mi dopustite da očistim skorenu krv s Vaših očiju.“
Nije je pustio, ali je popustio stisak. „Moje su oči ozlijeđene?“
„Ne, to je samo krv iz Vaše glave. Zašila sam je i iscijelit će uz odmor.“
Osjetila je oklijevanje dok ju je puštao, a na kraju je ipak u potpunosti
maknuo ruku.
„Nisam u tamnici Hellewyka. Ispod mene je mekana postelja.“
Aliss se vratila nježnom čišćenju njegovih očiju. „Tarrov odabir.“
Raynor se naceri. „Mislim da nije, poštena djevojko.“ Trznuo se kada je
tkanina zapela za komadić skorene krvi koja se nije htjela odvojiti.
Aliss osjeti njegov trzaj i brzo se ispriča. „Žao mi je. Nisam Vam željela
izazvati bol. Moja me urednost čini nespretnom.“
„Podnijet ću bilo kakvu bol, samo da mi se vid vrati. Preklinjem Vas da
nastavite.“
Razumjela je da se osjećao ranjivim jer nije mogao vidjeti i suosjećala je
s njim. „Radit ću sve dok budem mogla oči držati otvorenima.“
„Vi ste zasigurno anđeo.“
„Ja sam samo iscjeliteljica.“
„Ne, Vaš je dodir više nego nježan, glas božanstven, a koža Vam je
glatka na dodir. Mora da ste anđeo poslan s nebesa da me spasi i veselim
se što ću vidjeti Vaše ljupko lice.“
„Možda vrisnete i prepadnete se,“ Aliss je zadirkivala.
„Ostat ću zapanjen zbog Vaše istinske ljepote.“
„Šarmirate li sve žene baš kao i mene?“
„Inteligentna i lijepa, zadivljen sam.“ Zijevnuo je.
„Trebali biste se odmoriti. Vašoj je glavi to potrebno,“ rekla je zabrinuto.
„Ne želim se vratiti u dubok san iz kojeg sam se borio da pobjegnem.“
„Nitko ne zna da ste se probudili. Za sada ste sigurni.“
„Siguran sam uz Vas.“ Govor mu je usporavao dok ga je san preuzimao.
„Onda ne brinite i odmorite se.“
Prije nego je zatvorio oči, prošaptao je, „Ne ostavljajte me, Aliss.“
Radila je sve dok nije počela klonuti od umora. Nekoliko se puta Raynor
trznuo i dotaknuo joj ruku, a potom bi se umirio. Mislila je da se neće
probuditi do jutra koje je bilo za nekoliko sati pa je istegnula leđa kako bi
ustala.
Rukom joj je istog trena uhvatio ručni zglob. „Nemojte ići.“
Prije nego mu je uspjela odgovoriti, on je utonuo u san, iako mu je ruka
ostala oko njezina zgloba. Iako je pokušala, nije se mogla osloboditi

32
njegova stiska osim ako se on probudi, a nije željela da itko zna da više
nije u nesvijesti. Oči su joj postale teške od iscrpljenosti. Imala je malo
izbora. Položila je glavu na Raynorove grudi i brzo zaspala.

33
 „Pusti moju sestru ili ti obećavam da moj nož neće poštedjeti tvoje
bezvrijedno srce.“
Aliss se probudila na Fioninu prijetnju i par ruku koje su oklijevale da
je puste, iako su se na kraju polako maknule s nje.
„Kada se on probudio?“ Fiona upita dok je pomagala sestri da ustane.
Aliss protegne ukočena leđa i ruke. „U toku noći i nije mi prijetio.“
„Mudar odabir i bolje mu je da to upamti ako ne želi da ispunim svoje
obećanje.“
„Anđeo koji ima đavla za sestru,“ Raynor reče neustrašivo.
Fiona se nagne nad njega. „Đavo će te isto njegovati i usuđujem se reći
da njezin dodir nije ni približno nježan kao onaj od anđela.“
Raynorov smijeh bio je prožet boli. „Ne bojim te se. Anđeo ti neće
dopustiti da me povrijediš.“
Fiona preokrene očima prema svojoj sestri.
„Tvoja mi tišina daje do znanja da govorim istinu i da se nemam čega
bojati.“
„Kako tako brzo zadobiješ nečije povjerenje?“ Fiona upita i odmakne se
od postelje u strahu da će udaviti ozlijeđenog čovjeka.
Raynor joj odgovori. „Njezino je srce iskreno i čisto. U tvome srcu
postoji ljutnja, ali i hrabrost. Obje ste lako razlučive.“
„Dobro je što on nije Tarr,“ Aliss reče.
„Čini se da niste naklone Tarru,“ Raynor reče, zvučeći zadovoljno.
„To te se ne tiče.“ Fiona stavi prst na usne upozoravajući sestru da bude
oprezna s onim što govori. „Moramo ići, Aliss.“
„Ne možeš me ostaviti, Aliss,“ Raynor se pobuni.
„Sasvim sigurno može,“ Fiona ga obavijesti.
„Ti si moje oči. Ne ostavljaj me da patim u tami.“
Aliss sjedne na postelju pokraj njega.
„Dotakni je i održat ću svoje obećanje,“ Fiona upozori i primi
upozoravajući pogled od svoje sestre. Slegnula je ramenima i zadržala
ruku na koricama svog noža zakačenog za pojas.

34
 „Neću dugo. Vratit ću se s hranom i kada pojedeš, ponovno ću se
pobrinuti za tvoje oči,“ Aliss ga je uvjeravala.
„Koliko će vremena proći prije nego pogledam?“
„Nadam se do kraja ovog dana,“ rekla je. „Namočit ću tkaninu i stavit
ću je na tvoje oči dok me nema, možda će to pomoći.“ Promotrila je šavove
na njegovoj glavi. „Rana na tvojoj glavi lijepo zacjeljuje. Nema znakova
upale, samo manja oteklina; uz odmor zacijelit ćeš bolje nego što sam
očekivala.“
„Mislila si da neću preživjeti?“
„Bio si u nesvijesti. Nisam mogla reći ništa.“
„Odbila si odustati od mene.“
„To je iscjelitelj u meni,“ Aliss reče.
„To je tvoje čisto srce,“ Raynor je ispravi.
„Dosta,“ Fiona ispali. „Moramo ići.“
Aliss stavi vodom natopljenu tkaninu preko njegovih očiju. „Neću se
dugo zadržati.“
Fiona je požuri kroz vrata pa niz hodnik. „Tarr nas čeka na jutarnjem
obroku.“
Aliss zaustavi sestru prije nego su došle do stepenica. „Ne znam da li je
mudro reći Tarru da je Raynor budan.“
„Tarr ima pravo znati da mu je neprijatelj priseban. Mogao bi, kada mu
se vid vrati, postati opasnost. Znam da se bojiš za Raynorovu sudbinu, ali
Tarr je u pravu kada kaže da je Raynor zapečatio svoju sudbinu kada je
odlučio napasti nas.“
„Izvijestit ću Tarra da je bolje i da bi se uskoro mogao probuditi.“
„Kada mu se vid vrati reci Tarru inače ću to ja učiniti.“
„Dogovoreno,“ Aliss reče, zadovoljna. „A sada, požurimo; umirem od
gladi.“
„Božanske riječi za moje uši i gladan trbuh.“ Fiona požuri i izazove
sestru na trk, obje su se smijale kada su u isto vrijeme ušle u veliku
dvoranu.
Tarr ih pozdravi uz kimanje prije nego se vratio razgovoru s Kirkom.
Blizanke su ostavljene da uživaju u obroku i da međusobno razgovaraju,
što im je savršeno odgovaralo.
Aliss je pojela više nego inače, sumnjala je da će imati vremena ponovno
jesti prije večernjeg obroka. Morala se pobrinuti za Raynora, a dok se on
odmarao, nadala se da će moći provjeriti kako zacjeljuju rane drugih
ratnika.

35
 „Smiri se.“ Fiona upozoravajuće prošapće. „Izgledaš kao da si spremna
poletjeti.“
„Imam mnogo toga za učiniti.“
„Tarr vjerojatno ima planove za nas. Jasno je dao do znanja da će se
pobrinuti da se naša varka privede kraju uskoro, što znači da moramo,
pod bilo kakvim okolnostima, ostati na oprezu ne samo pod njegovim
budnim okom već i u svojim postupcima.“
„Bolje se nosiš s Tarrom nego ja, a budući nas on ne može razlikovati,
nema pojma koja blizanka provodi vrijeme s njim. Može provesti svo
vrijeme s tobom, a uopće neće znati da je uz njega uvijek ista sestra. Sve
što trebaš jest ponašati se drugačije s vremena na vrijeme i on nikada neće
znati.“
„Zašto ja moram zaglaviti svo vrijeme s njim?“
Aliss spusti glas do šapta. „Zato što ćeš ga poljubiti ako ti se pruži
prilika. A mislim da trebaš saznati da li bi Tarr bio dobar suprug.“
„Ja tražim ljubav, on ne,“ Fiona podsjeti svoju sestru.
„Ljubav može pogoditi i onoga tko to ne želi.“
„Dame,“ Tarr ih pozove i zapanji obje sestre. Ustao je i prišao im.
Osmijeh se polako i lijeno pojavljivao na njegovom licu kao da je
nesiguran, a potom se iznenada rastvorio i proširio njegovim lijepim
licem, zajedno s vragolastim sjajem koji je blistao u njegovim očima.
Fiona istog trena prasne u smijeh, prije nego se uspjela zaustaviti.
„Lijepo je jutro za šetnju. Tko će mi praviti društvo?“ Nije dao nijednoj
priliku da odgovori; posegnuo je za Aliss.
Fiona je mogla vidjeti kako joj se sestra uspaničila. Tarr nije primijetio
da je njezin osmijeh usiljen i da je njezin pogled preklinjao Fionu za
pomoć.
Fiona dobaci komentar. „Dobro, ionako mi je sinoć bilo dosta tvog
društva.“
„Obje igrate jako dobro svoju igru. Divim se svojim protivnicama,“ Tarr
reče i povuče Aliss za ruku tako da ustane, a kada je ustala privuče njezino
lice svome. „Možda bismo danas mogli razmijeniti još jedan poljubac.“
„Upozorila sam te sinoć da pretjeruješ ako misliš da ću te samovoljno
poljubiti,“ Aliss reče.
Tarr je pusti i namršti se na Fionu.
Borila se protiv smijeha koji je ključao ispod površine. Bilo joj je drago
što vidi da je nesiguran u svoj izbor. „Moram se pobrinuti za bolesnog
zatvorenika.“
„Mislim da ne,“ Tarr reče. „Ti ćeš biti ta koja će me pratiti u šetnji.“

36
 „Jesi li siguran?“ Fiona upita. „Danas se činiš neodlučnim.“
„Želite me obmanuti, ali neće vam upaliti. Znam koga sam pitao da ide
u šetnju sa mnom,“ rekao je čvrsto.
„A koga to?“ Fiona ga je izazivala.
Posegnuo je prema njoj i zgrabio je za ruku. „Blizanku koja će požaliti
dan kada me izazvala.“
Fiona je skoro izašla kroz vrata kada je okrenula glavu prema sestri i
lukavo se osmjehnula prema njoj.
„Kamo idemo?“ Fiona upita kada su izašli iz zamka.
„Pokazat ću ti snagu i bogatstvo svoga klana pa ćeš razumjeti zašto mi
je potrebna supruga iste snage.“
„Bila bih počašćena da vidim tvoje gospodarstvo,“ rekla je slatko, a on
je izvio obrve. „Možda ti mogu ponuditi savjete o tome kako da efikasnije
vodiš gospodarstvo.“
„Misliš da si sposobna za vođenje klana?“
„Ja znam da sam sposobna za vođenje klana,“ osmjehnula se i požurila
pred njim.
Dan je bio pretopao za jesen. Uskoro će se vrijeme promijeniti i dani će
postati kraći. Članovi klana i njihove supruge bili su zaposleni u
prikupljanju posljednjeg od žetve i popravcima na kolibama, prije nego
zima stigne.
Fiona je pričekala da je Tarr sustigne, a potom je hodala uz njega u tišini.
Nitko joj nije morao govoriti o snazi i ponosu Hellewyka klana. Mogla je
to vidjeti u dobro održavanim kolibama i poljima koja su izvanredno
rodila, u odjeći koju su članovi klana nosili, u zdravim životinjama u
oborima i slasnim mirisima koji su dopirali kroz prozore koliba. Hellewyk
je očito bio uspješan klan.
Tarru nisu bili potrebni savjeti. Bio je izvanredan vođa i sasvim sigurno
muškarac za kojeg bi svaka žena bila ponosna da joj postane suprugom,
svaka osim nje.
Pozdravljali su je osmjesima, mahanjem i povicima dobrodošlice iznova
i iznova. Nisu se zaustavili pokraj nikoga, ova šetnja nije imala za cilj da
je upozna s ikim jer nije mogao; nije znao tko je ona. Ova je šetnja imala
namjenu da je upozna s domom, domom koji bi mogao biti njezin ako to
izabere.
Imao je svoje čari, morala je to priznati, baš kao i muškarac koji je hodao
pokraj nje. Sjaj u njegovim očima govorio je o ponosu na svoje ljude, zračio
je samopouzdanjem što je govorilo da je snažan vođa, a njegova pojava
nije ostavljala mjesta dvoumljenju da bi branio svoj klan časno.

37
 „Imam mnogo toga za ponuditi supruzi.“
Bio je u pravu. Imao je mnogo toga za ponuditi supruzi, sve što bi većina
žena željela, ali ona nije bila poput drugih žena. Željela je s ljubavlju
gledati u čovjeka za kojeg se uda i osjećati tu ljubav duboko u svome srce.
Željela je uživati u dodiru svog supruga i osjetiti zadovoljstvo dok je
sklupčana u njegovom naručju. Željela je da njezine bebe budu začete u
ljubavi koju neće spoznati ako pođe za muškarca samo zbog dužnosti.
„Misli su ti duboke.“
Namjeravao joj je prići bliže, ali ona je ostavila razmak među njima zbog
iznenadne pomisli na to da ako budalasto počne osjećati nešto prema
ovom muškarcu i ako joj on ne uzvrati osjećaje, ona će biti ta koja će patiti.
„Moje misli su privatne.“
„Neću ih podijeliti s nikim drugim.“
„Pošteno, ali ih svejedno neću izreći.“ Krenula je ispred njega i nije
imala namjeru osvrtati se da vidi da li je krenuo za njom. Tada je shvatila
da bi se on mogao vratiti u zamak, posjetiti Aliss i saznati obmanu vezanu
za Raynora.
Okrenula se u žurbi i sudarila s Tarrom. Omotao je ruke oko nje kako bi
ih oboje umirio, a njegove su je tamne oči uhvatile u stisak zbog čega je
osjetila žmarce po čitavom tijelu. Trzala se kako bi se oslobodila, ali čvrsto
ju je držao.
„Oslobodi me,“ zahtijevala je oštrim šaptom.
„Nisi moja zarobljenica.“
Lice mu je bilo previše blizu njezinom, a dah mu je poigravao poput
toplog povjetarca na njezinom obrazu. Osjetila je još jedan nalet žmaraca
po tijelu.
Odjednom se odmaknuo od nje pa je zateturala unatrag. Ovaj joj put
nije ponudio pomoć pa je sama povratila ravnotežu.
Kirk im je trkom prišao i zaustavio se pokraj Tarra. „Raynorovi ljudi
vrebaju u šumama na sjeveru.“
„Nisam ni mislio da će ga ostaviti.“
„Mogli bi čekati pojačanje,“ Kirk predloži.
Fiona izloži svoje mišljenje. „Ili samo čekaju da ozlijeđeni zacijele i
pokušaju saznati nešto o svome vođi.“
„Njegovo će im mrtvo tijelo biti vraćeno,“ Tarr se izjasni.
„A ako preživi, što onda?“ Kirk upita.
Tarr slegne ramenima. „Nije bitno, njegova sudbina ostaje jednaka.“
„Zar ga prvo nećete ispitati? Saznati što možete? Saznati zašto vas je
napao?“ Fiona je zvučala kao da se nije slagala s njegovom odlukom.

38
 „Raynor će odgovoriti na mnoga pitanja prije nego spozna svoju
sudbinu, iako njegovi odgovori neće promijeniti njegovu sudbinu,“ Tarr
odgovori pun samopouzdanja. „Njegovo će zarobljavanje, pak, okončati
besmislenu zavadu među klanovima.“
Fiona je pomislila kako je Aliss iscijelila čovjeka samo kako bi umro.
Njezina sestra neće biti sretna zbog odluke i vjerojatno će se dovesti u
opasnost kako bi pomogla Raynoru. Žestoko se borila da spasi bolesne i
ranjene i nije vidjela smislenost u pogubljenjima i mučenju. Fiona se nije
uvijek slagala sa sestrinim mišljenjem, budući su postojali oni koji su
zaslužili krvnikovu omču.
„Učini što moraš,“ Fiona reče, naočigled smirena. „Ostavit ću vas da
raspravljate.“ Nije se žurila, iako je željela potrčati i obavijestiti Aliss o
problemu. Šetala je kao da uživa u danu i pogledu na aktivno, živahno
selo. Odmjerenim koracima približavala se zamku, a kada je ušla unutra,
potrčala je po stepenicama.
„Teško je procijeniti njezin karakter,“ reče Kirk kada je blizanka ušla u
zamak. „Čini se svojeglavom i zahtijevajućom u jednom trenutku, a slatka
i umiljata u drugom.“
„Žele me zbuniti.“
„Mislim da i uspijevaju.“ Kirk se nakašlje i nasmije u isto vrijeme.
„Moćni Tarr je prevaren.“
„Ne poznaješ me ako tako misliš, prijatelju.“
Kirk mudro popusti i vrati se na prijašnji problem. „Ako bude moguće,
ispitat ćeš Raynora, zar ne?“
„Da, želim saznati jesam li ja bio njegova ciljana meta ili sam se samo
našao na njegovom putu? Nadam se da ću dobiti priliku da ga pitam.“
„Onda će njegova sudbina biti zapečaćena? Rekao si blizanki –“
„Ono što sam želio da zna. Njegovi će odgovori zapečatiti njegovu
sudbinu, zato se nadajmo da će se probuditi i pružiti mi odgovore.“

39
 Fiona je sjedila na stepenicama zamka i dosađivala se na smrt. U
posljednja dva dana nije činila ništa osim mijenjala mjesto sa sestrom i
pravila društvo Tarru. Ne da se Aliss htjela mijenjati, već je bila previše
zaposlena brinući se za bolesnika i to da se pobrine da nitko ne otkrije da
se Raynor probudio.
Aliss je bila posebno zabrinuta nakon što se Fiona vratila i upozorila je
na to kako Tarr nije pokazao žaljenje prema svom zatočeniku. Sukladno
njezinoj prirodi, Aliss je željela iscijeliti i zaštititi, što je značilo da će
pronalaziti izliku za izlikom kako bi Fiona provodila više vremena s
Tarrom nego ona.
Velika sjena nadvije se nad nju, zaklanjajući sjajno sunce.
„Izgledaš izgubljeno,“ Tarr reče.
Zagrizla je jezik prije nego je rekla da joj je dosadno. Blizanke su se činile
dovoljno zaposlene sa svim iscjeljivanjem koje je Aliss činila. Kada bi mu
dala do znanja da joj je dosadno upozorila bi ga na svoj identitet.
„Opuštam se na ranojutarnjem suncu.“
Pomaknuo se kako bi je sunce ponovno moglo obasjati.
Osmjehnula se na njegov pokret i odjednom osjetila poriv da provede
više vremena s ovim muškarcem koji ju je intrigirao. Ali nije željela šetati
po njegovoj zemlji ili sjediti i razgovarati. Željela je biti uključena u
njegovu dnevnu rutinu i otkriti njegovu pravu prirodu.
„Što radiš?“ Upitala je i ustala.
„Idem u lov.“
Umalo je poskočila od radosti. Nije lovila tjednima i žudjela je za tim da
osjeti luk u rukama, ali tako bi mu također razotkrila svoj identitet.
„Želiš li poći sa mnom?“
Postavio joj je zamku, dobro je znao da bi Fiona zgrabila priliku da pođe
u lov. Uz to, u njegovim je tamnim očima blistao nestašluk, a osmjeh je
vrebao u kutovima njegovih usana. Očito je uživao u ovom malenom
triku, misleći da će je tako razotkriti.
Fiona postavi vlastitu zamku. „Voljela bih vidjeti koliko si dobar lovac.“

40
 Izgledao je kao da je spreman nasmijati se. „Sumnjaš u moje vještine?“
„Nisu svi ratnici dobri lovci.“
Udario se po grudima. „Ja sam dobar u svemu.“
Fiona se nasmije.
„Sumnjaš u mene?“
Prigušila je smijeh, iznenađena njegovim smislom za humor. Vjerovala
je da je on postojan ratnik koji misli samo na borbu i prikupljanje
bogatstva, ali bilo je tu više od ovog moćnog ratnika.
Bio je poštovan i voljen od strane svojih ljudi i činio je dobro svome
klanu i imao je dobar smisao za humor.
„Treba mi dokaz,“ izazivala ga je.
Ispružio je prema njoj ruku koju je željno prihvatila.
„Imat ćeš svježe meso za večeru.“
Ušli su u šumu, a Fiona je poželjela da ima svoj luk. Nažalost, u ovom
će lovu biti samo promatrač.
Ugledala je svježe tragove, ali ništa nije rekla Tarru. Njezin ju je otac
naučio kako da dobro lovi, a ona je izoštrila svoje vještine tokom godina.
Nema šanse da će ikada ostati gladna.
„Naučio bih te kako pratiti,“ Tarr prošapće. „Ali tišina je najbolja u
lovu.“
Kimnula je i pažljivo obratila pažnju na njegove korake i postupke. Nije
joj trebalo dugo da shvati da je postavio zamku i da samo čeka da se ona
u nju uhvati. Fiona se udalji od njega namjerno stajući na životinjske
tragove koje je vidjela i za koje je mislila da ih je Tarr ignorirao.
Primio ju je za ruku i odmahnuo glavom. „Slijedi moje korake. Gaziš
tragove.“
Fiona je željno gledala u tlo oko sebe. „Gdje?“
Uz očajni uzdah, povukao ju je iza sebe.
Stisnula je usne kako bi suspregnula kikot. Mogla je samo zamisliti
koliko je zasigurno zbunjen, a pomalo joj je postajao drag – ali samo
pomalo. Naposlijetku, sam se uvalio u ovo i snosit će posljedice baš kao
što ih je namijenio i za Raynora.
Zajedno su se kretali, Fiona je hodala toliko tiho da su se njezini koraci
jedva mogli čuti. Kada su konačno uočili zeca, oboje su se umirili. Tarr
nacilja i promaši.
Mogla mu je reći da nije dobro naciljao iz načina na koji je držao luk, ali
je ostala tiho i na oprezu. Željela je zgrabiti luk iz njegovih ruku kada je
drugi put promašio, ali mudro je ostala tiho.

41
 Bilo joj je drago što jest, jer kada je treći put promašio, znala je da
namjerno nije pogađao cilj. Zaista je bio vješt ratnik, posebno vješt u
okolišanju.
„Mislim da ti treba vježbe,“ prošaptala mu je u uho.
Okrenuo se. „Da vidimo možeš li ti bolje.“
Nije mogla odbiti njegovu ponudu jer joj je gurnuo luk u ruke. Glatko
drvo bilo je toplo od njegova stiska, ali bez znoja koji se često nađe na
lukovima muškaraca koji nisu dovoljno samouvjereni.
Tarr nije imao takvih problema. Imao je vjere u sebe i na tome mu se
Fiona divila. Isprva, vjerovala je da je arogantan i zapovjednički nastrojen,
ali kasnije, kako ga je polako upoznavala, promijenila je svoje mišljenje.
Bio je častan muškarac s istaknutim ponosom i naravno, iskusan strateg,
čak i u ovom trenutku.
Postajao je sve privlačniji što ju je više intrigirao.
Prtljala je s lukom i strijelom, misleći kako je nepošteno prema Aliss.
Fiona je sestru naučila osnovama lova u slučaju da joj ikada zatreba i
dovoljno je često pogađala svoju metu.
Sada je Tarr očekivao pronaći razlike u sestrama i ona ga nije
namjeravala razočarati.
Fiona se nasmijala kada je nespretno pokušala spojiti luk i strijelu. Tarr
je stajao i promatrao dok napokon nije počeo odmahivati glavom pa je
uzeo oružje od nje. Prišao joj je, oslonio tijelo na njezino, a ona mu je
dopustila.
Čekala je da vidi što je namjeravao i u tom trenutku neobične tišine,
pomislila je kako je čula ravnomjerno udaranje njegova srca. Bili su to
ritmični, snažni udarci, ne previše spori ni previše brzi već tvrdoglavi i
postojani.
Njegova ju je snaga impresionirala, ali zbog njegovog je samopouzdanja
shvatila koliko je vrijedan protivnik.
„Zašto si toliko protiv ove zajednice?“
Njegovo ju je pitanje zapanjilo. „Čemu takvo pitanje u lovu?“
„Ne lovimo samo zbog hrane, već i zbog istine i ti si svjesna toga.“
„Istina je da Fiona nikada nije željela ovaj brak, a mnogo drugih
MacElder žena prihvatile bi ovo i sve bi do sada već bilo riješeno. Ako
tražiš istinu, predlažem ti da kreneš od sebe. Zašto si odabrao Fionu?“
Odmahnula je glavom prije nego je Tarr odgovorio. „Ne trudi se s istim
objašnjenjem. Reci mi nešto drugo.“
Dovoljno je brzo odgovorio. „Želio sam ženu s mnogo talenata, a ne
samo s osnovnim vještinama.“

42
 „Zašto?“
„Kako bismo imali zajedničke interese i kako mi s njom ne bi bilo
dosadno.“
„Jesi li siguran da nije ljubav ta koju tražiš?“ Upitala je.
„Zašto toliko inzistiraš na ljubavi?“
„Ljubav povezuje.“
„Dužnost povezuje. Ljubav nema ništa s tim.“
Fiona se namršti. „Cinik si kada je ljubav u pitanju.“
„A ti si djetinjasta jer vjeruješ u takve bajke o vječnoj ljubavi.“
Bila je spremna uzvratiti mu, ali je ipak zadržala jezik za zubima.
Umjesto toga je upitala, „Zašto se bojiš ljubavi?“
Zurio je u nju kao da mu je upravo probola srce strijelom. „Ja se ne bojim
ničega.“
Slegnula je ramenima. „Poriči to ako želiš, ali očito je.“
„A čega se ti bojiš,“ uzvratio je.
„Da neću biti voljena,“ ispalila je natrag.
Zbog iznenadnog zvuka oboje su okrenuli glavu. Veliki srndać stajao je
mirno u daljini, kao da je upravo uhvatio njihov miris.
Tarr podigne luk i sa spremnom strijelom nacilja, zadrži pa otpusti
strijelu, ali srndać pobjegne. Strijela proleti pokraj njegove glave.
„Prokletstvo,“ promrmljao je.
„Ciljaš previsoko.“ Prekasno je zagrizla jezik.
Gurnuo joj je luk u izazov.
Odmahnula je glavom. „Ja lovim samo istinu danas.“
Brzo je koraknuo prema njoj i ispustio luk. „Onda mi reci kakav je ovo
osjećaj.“ Posegnuo je za njom, privukao je u svoje naručje i poljubio.
Zapanjio ju je i na trenutak nije uzvratila. A potom, kada je osjetila
njegove snažne usne pritisnute na njezine, izgubila se u njegovom okusu.
Dopustila si je da se u potpunosti prepusti čaroliji. Nije razmišljala, postala
zabrinuta ili se propitkivala; samo je uživala u poljupcu.
Dopustila je vremenu da zastane, zvukovima da iščeznu i da samo njih
dvoje ostanu zaključani u ljubavnom zagrljaju i harajućem poljupcu.
Okrznuo je usnama njezine nekoliko puta pa potom okončao poljubac i
oslonio čelo na njezino. „Duguješ mi odgovor.“
Uzela si je trenutak da dođe do daha prije nego se osmjehnula.
„Osjećam se živom, kao da je nebo plavlje, zrak čišći, a sunce blistavije.“
„Pazi, mogla bi se zaljubiti.“
Odmaknula se od njega, iznervirana njegovim zadirkujućim tonom.
„Možda znaš kako ljubiti, ali ne znaš kako pucati.“

43
 „Ovaj je lov gotov.“
„Za danas.“
Tarr se sagnuo kako bi podigao svoj luk.
Na iznenadan zvuk Fiona se okrene i ugleda jelena u trku. Brzo je
izvukla strijelu iz tobolca na Tarrovim leđima, zgrabila je luk iz njegovih
ruku i laganim koracima požurila prema naprijed pripremajući svoje
oružje.
Zastala je i umirila pokrete, a oružje joj je bilo spremno za pucanje. Uz
snagu i odlučnost, povukla je luk i ispucala. Strijela pogodi jelena.
Fiona preda luk zapanjenom Tarru. „Ja se vraćam u zamak. Dok budeš
derao životinju, možeš se zapitati tko sam – iscjeliteljica ili lovkinja?“

44
 „Stani! Prestani i ostavi to Aliss da učini,“ Raynor se žalio odgurujući
njezinu ruku s lica.
„Aliss je zauzeta s Tarrom. Ti si zapeo sa mnom, a ja sam jednako
nježna,“ Fiona je inzistirala.
„Nježna poput bika koji gazi sve pred sobom. Ti i tvoja sestra ste
različite koliko i vaši glasovi.“
Njegova je izjava toliko zapanjila Fionu da je utihnula, ali samo na
trenutak. „Nitko ne može razlikovati naše glasove.“
„Ja mogu i to s lakoćom.“
Vrata se odjednom otvoriše i u dovratku se pojavi uznemirena Aliss.
Fiona je istog trena znala da je nešto uznemirilo njezinu sestru, a Tarr
mora da je glavni krivac za to.
„Mislim da sam počinila ogromnu pogrešku.“ Aliss je teško disala, kao
da je trčala kilometrima.
„Pretpostavljam da stvari nisu dobro prošle?“ Fiona upita, ustane i
spusti tkaninu u zdjelu s toplom vodom na škrinji pokraj postelje.
„Tarr te nije povrijedio, zar ne?“ Raynor upita i pokuša se pridići, ali
bezuspješno.
Aliss ga odlučno gurne natrag na jastuk. „Ne, nije.“
„O ovome ne bismo trebale raspravljati pred zarobljenikom,“ Fiona
oštro reče.
„Zabrinut sam za Aliss,“ ispalio je. „Bila je dobra prema meni i ne želim
je vidjeti povrijeđenu. Tarr nije glup i neće proći puno vremena prije nego
raspozna razliku između vas dvije, jer je očito da se poigravate s njim.“
„Tarr ništa ne zna,“ Fiona reče i nadvije se nad Raynora. „Bolje je za tebe
da saznanje o našim identitetima držiš za sebe.“
„Prijetiš mi?“ Raynor se ponovno pokušao pomaknuti.
Aliss ga zadrži dolje i ramenom pogura sestru. „Prestanite, oboje.
Prijetnje ništa neće riješiti.“

45
 „A ni razgovor pred zatočenikom, kao što govorim iznova i iznova,“
Fiona reče frustrirano. „Moramo razgovarati nasamo.“
„Moje oči, Aliss, obećala si.“
„Ima i važnijih stvari od tvojih očiju,“ Fiona reče.
„Večeras ćeš otvoriti oči, pobrinut ću se za to,“ Aliss ga je uvjeravala.
Stisnula je toplu tkaninu u vjedru i položila je preko njegovih očiju. „Neka
ovo stoji ovako i počiva dok se ne vratim. Neću se dugo zadržati.“
Izašle su van, Fiona je inzistirala da će biti najbolje za njih obje da se
odmaknu od zamka. Osmjehivale su se, ostavljajući dojam sestri blizanki
u šetnji, a zapravo je Aliss čitavo vrijeme prepričavala detalje o tome kako
ju je Tarr pokušao poljubiti i kako se uznemirila, pa su se spotaknuli i pali,
a ona tako da se našao poviše nje, a potom ga je ona žestoko odgurnula.
Fiona je shvatila da je njezina sestra mislila da će biti ljutita na nju, ali
ona se osmjehivala. „Voljela bih da sam to mogla vidjeti.“
„Nisi uznemirena?“
„Zašto bih bila?“ Fiona upita dok su za sobom ostavljale nekoliko koliba
i hodale prema livadi.
„Kao prvo, pobojala sam se da sam otkrila svoj identitet; a kao drugo,
mislim da si počela gajiti osjećaje prema tom čovjeku i zabrinula sam se
da sam ti možda uništila priliku s njim.“
„Priznajem da je pobudio interes u meni. Zapanjena sam njegovom
strpljivošću kada smo mi u pitanju. Mislila sam da će do sada već biti
frustriran i da će nas vratiti doma.“ Odmahnula je glavom. „Umjesto toga,
strpljivo nam pokazuje sve što ima ponuditi supruzi.“
„Želiš li promijeniti naš plan?“
„Ne, osim ako ne uvidim razlog za promjenu.“
„Što ako se Tarr zapravo poigrava s nama?“ Aliss upita. „Što ako nas
već može razlikovati?“
„Ne bih rekla da je to slučaj,“ Fiona samouvjereno reče. „Dokazao je da
je čovjek na zadatku. Odlučan je imati snažnu suprugu koja će braniti
njegovu zemlju i roditi mu snažne sinove baš koliko sam ja odlučna u
naumu da se udam iz ljubavi.“
Aliss se zaustavi i dobaci nježan pogled sestri. „Ti i Tarr ste veoma
slični.“
Fiona se namršti i baš je namjeravala odmahnuti glavom.
„Ne možeš to poreći. Oboje ste vješti lovci, samovoljni, neovisni,“ Aliss
reče. „Savršeno odgovarate jedno drugome.“
„Gdje je ljubav u svemu tome?“
„Možda se pojavi ako se oženite i ako joj pružite priliku.“

46
 „A što ako se ne pojavi? Onda sam zaglavila.“
„Problem je taj što vrijeme istječe i to brzo,“ Aliss reče ističući očito.
„Varka se neće moći još dugo nastaviti, jedna od nas će kad-tad napraviti
pogrešku ili će Tarr, budući je oštrouman, shvatiti da zapravo više
vremena provodi s Fionom nego Aliss. A tu je i Raynor. Nisam ga iscijelila
samo da bi gledala kako umire.“
„Zar si sklonija Raynoru? On je naočit muškarac i dobro obdaren.“
Fiona se naceri.
„On je bolestan muškarac kojemu je potrebna njega, ništa više. Rekla
sam ti toliko puta da ja, za razliku od tebe, ne želim pronaći ljubav. Želim
nastaviti proučavati umijeće iscjeljivanja, što znači da u mome životu
nema mjesta za supruga.“
„Možda ćeš to požaliti jednoga dana.“
„Tada će žaljenje biti moje, a sada samo želim ostvariti svoje interese.“
„Znaš da ću te uvijek poduprijeti u onome što odlučiš,“ Fiona ju je
uvjeravala. „Mislim da bi bilo mudro od nas da postavimo vremenski rok
za ovu varku.“
„Misliš, odrediti vrijeme u kojem bi propitala mogućnost da se zaljubiš
u Tarra.“
„Reci to na koji način želiš.“ Fiona slegne ramenima. „Jedan mjesec, a
onda odlazimo ili ostajemo, osim ako ranije ne budemo prisiljene na
polazak.“
„Tarr nam neće dopustiti da odemo,“ Aliss reče.
„Znam tko će nas najvjerojatnije dočekati raširenih ruku i zaštititi nas.“
Aliss je izgledala zbunjeno.
„Promisli o tome, Aliss. Koje je savršeno mjesto za skrivanje?“
Aliss se osmjehne. „Raynor.“
„On nam neće uskratiti zaštitu. Osjeća dug prema tebi.“
„Trebat će mu naša pomoć.“
„Ako mi zatrebamo njegovu pomoć, neka bude,“ Fiona reče. „Za koliko
će biti spreman za pokušaj bijega?“
„Dva, možda tri tjedna.“
„Vidi možeš li to rastegnuti u mjesec dana. Ako odigramo ovo kako
treba, sve će pasti na svoje mjesto.“
Do vremena kada su bile gotove, dogovoreno je da ništa neće biti rečeno
Raynoru, sve dok ne bude prijeko potrebno. A što se tiče Tarra? On se
morao nositi s Fionom; Aliss ništa više nije željela imati s njim.
Aliss se vratila Raynoru, a Fiona je otišla do tora u kojem je njezina
kobila bila smještena.

47
 Dohvatila je prekrivač i uzde i pripremila svoju kobilu za jahanje. U
nekoliko minuta, letjela je preko livade, hladan zrak šibao joj je lice, njezina
je divlja crvena kosa letjela oko njene glave, a čista radost slobode divlje je
tukla u njezinu srcu.
Fiona nije bila upoznata sa zemljom, ali to nije bilo bitno. Malo se bojala,
nož joj je bio zataknut o struk, a mač povezan oko njezina konja. Većina
muškaraca bojala se žene s mačem, nisu znali da li je vješta ili je samo
prevarantica. Ali kada bi ga izvadila, ipak, muškarci bi ubrzo shvatili da
zna što činiti njime.
Jahala je potpuno se prepustivši, ali je svejedno budno promatrala šumu
oko sebe, a potom je usporila kobilu i povela je prema vodi.
Stajala je na rubu obale dok je konj pio, bacila je kamenčić ili dva u
rječicu. „Znam da si me slijedio; pokaži se.“
Trenutak je prošao, a nitko se nije pojavio iza drveća ili grmlja.
„Kako god želiš, ali znam da si ondje. Za moćnog ratnika, netko bi
pomislio da ćeš biti dobar tragač ili je ovo samo još jedna varka poput
našeg lovačkog izleta?“
Zadirkivanje je upalilo; Tarr je izašao iza drveća. Njegov je pastuh
krenuo prema rječici.
„Kako?“ Bilo je sve što je upitao.
„Ugledala sam te krajičkom oka kada smo se sestra i ja razdvojile.
Slijedio si me, ali ne toliko neprimjetno koliko si trebao.“
„Dopustila si mi da te slijedim?“
„Htjela sam vidjeti što smjeraš, a onda sam shvatila.“ Fiona se okrene i
baci još jedan kamenčić; preletio je preko rječice. „Želio si vidjeti koliko
sam vješta s konjem kako bi shvatio da li sam Fiona ili Aliss. Zbunjujem te
i to te nervira. Ili si iznerviran jer uživaš kada me ljubiš?“
Tarr joj priđe, primi je za ruku i okrene je pa spusti usne na njezine u
izazovu da ga odbije.
Nije se premišljala. Htjela ga je okusiti jednako koliko je i on htio nju.
Poljubac je bio više nalik borbi nego nježnom dodirivanju. Njihovi su se
jezici sudarali, usne zahtijevale, a tijela su bila pritisnuta jedno o drugo.
Da li je ijedno namjeravalo izvojevati pobjedu?
Fiona se nije bunila kada ju je rukom čvrsto uhvatio za vrat i još čvršće
pritisnuo usne na njezine strašću zbog koje su joj se skvrčili nožni prsti.
Prokleto bilo ako nije imao okus najboljeg vina ili najsvježijeg voća koje
je mamilo dušu i činilo da žudiš za još. Njegovi su se snažni prsti zakopali
u njezin potiljak dok ju je ljubio i prokletstvo, prokleto bilo ako to nije bio
dobar osjećaj kao i poljubac.

48
 Privila se uz njega i zgrabila ga za snažne ruke, povlačeći ih kao da joj
je trebala potpora. Činilo se kao da poljubac traje vječnost, a to je Fioni
sasvim odgovaralo sve dok oboje nisu postali svjesni svojih osjećaja i
dopustili su bitci da iščezne pa su naslonili čelo jedno na drugo.
„Čak ni ne znam koga ljubim,“ Tarr reče zadihano.
„Pitanje bi trebalo biti, zašto me ljubiš?“
„Mamiš mi dušu, ženo,“ rekao je i lagano gricnuo njezinu donju usnu.
Široko se osmjehnula i polizala okus njega sa svoje usne.
Tarr zadrhti. „Bili bismo dobri zajedno.“
„Mogu ti podariti snažne sinove,“ Fiona reče i odmakne se od njega.
„Uživali bi praveći ih.“ Zvučao je zadovoljno.
Blijedo je zurila u njega.
Koraknuo je prema naprijed. „Bit ću dobar prema tebi.“
„Hoćeš li me voljeti?“ Zahtijevala je.
„Na svoj način.“
Fiona je i dalje blijedo gledala, a potom je dohvatila uzde svoje kobile i
uzjahala konja bez njegove pomoći. Odjahala je i nije se osvrtala.
Osjećala je previranje emocija u sebi. Uživala je u njihovim poljupcima
više nego što se usudila priznati. Uživala je u njegovim snažnim rukama
oko sebe, u osjećaju njegovih snažnih prstiju na svome potiljku i vrelom
osjećaju njegovih poljubaca pa i načinu na koji je budio njezinu strast s
lakoćom.
Tarr je bio više nego što je mogla poželjeti, ali mučila ju je pomisao da
ju je privlačio. Moglo bi poremetiti njezin izbor ako ne bude oprezna. Lako
bi mogla pasti u iskušenje da se sjedini s njim bez razloga, a poslije bi
morala živjeti uz žaljenje.
Njezina je majka napunila njoj i Aliss glavu s pričama o vitezovima koji
su zavodili i osvajali srca dama i o tome kako ljubav pobjeđuje sve,
nekome su to bile zamorne priče, a drugima prekrasne pjesme.
Za Fionu, ljubav je bila ljepota u svom najčišćem obliku. Gledala je na
tu ljepotu kao na način na koji su se njezina majka i otac smijali i voljeli
svaki dan svog života. Kada bi se prepirali, što je bilo rijetko, oboje bi se
ispričali i zagrlili i u kratko vrijeme ponovno bi se smijali. Kada se njezin
otac razbolio, majka ga je s ljubavlju njegovala, nikada se nije žalila, nikada
nije plakala u samosažaljenju, već je do samog kraja provodila vrijeme s
njim i radovala se s njim.
Dijelili su radost i tugu s jednakim entuzijazmom i bili su zadovoljni
jedno drugome u naručju.

49
 Fiona je željela vezu kao što su njezini roditelji imali, dugotrajnu
povezanost koja će trajati za vijeke vjekova. Voljela je misliti da su njezini
majka i otac bili sretni, sigurni i da su dijelili vječnu ljubav.
Progutala je suzu, plakanje jednostavno nije išlo uz njezin karakter i
zaista je rijetko prolijevala suze, posljednje kada joj je majka umrla.
Zar je zaista bila budalasta kada je mislila da može pronaći takvu vječnu
ljubav? Nije imala odgovor; samo je znala da ako nikada ne pokuša, da će
zauvijek žaliti. Nalazila je Tarra od Hellewyka privlačnim, a znala je da u
tom muškarcu ima više nego što je dopuštao da drugi vide.
Željela je znati što se krije ispod površine neustrašivog poglavara koji je
budio strah i poštovanje u srcima svojih neprijatelja. I imala je jedan mjesec
da to učini.
Fiona se osmjehne dok se približavala zamku. Ovo je bio izazov kojem
se veselila.

„Još malo i biti će gotovo,“ Aliss je uvjeravala Raynora.

„Predugo traje,“ rekao je iznervirano.
„Krv koju si izgubio iz glave natopila ti je oči i budući nije bilo vremena
da se očisti, sada se skorila snažno na tvojim trepavicama. Potrebno je
vrijeme da je maknem. Nije još mnogo ostalo. Uskoro ćeš progledati.“
„Samo je otrgni s očiju.“
„Ne,“ Aliss reče odlučno. „Bol bi bila nezamisliva.“
„Nije me briga. Želim da ovo završi.“
„Zašto? Kako bi mogao pobjeći? Nisi dovoljno dobro da igdje pođeš.
Rana na glavi ti zacjeljuje, ali potreban ti je odmor.“
„Ja ću sam to prosuditi.“
„Nećeš.“
„Misliš da mi možeš naređivati?“ Upitao je oštro.
„Ne, samo zborim istinu i pružam ti mudar savjet. Ako misliš da možeš
žuriti i pobjeći, samo ćeš se onesvijestiti za tili čas i pogoršati ćeš svoje
stanje. Ali s druge strane, pretpostavljam da ima samo nekoliko ratnika
koji su razumni.“
„Izravna si.“
„Iskrena sam.“
„Veselim se što ću te vidjeti,“ rekao je nježno.
„Uskoro će ti se želja ispuniti.“

50
 „Koliko još?“ Upitao je nestrpljivo.
„Jedan sat otprilike.“
„Previše dugo,“ oštro je prošaptao i odgurnuo joj ruke, naglo je otvorio
vjeđe prije nego ga je Aliss uspjela zaustaviti. Borio se da ih drži
otvorenima. Napokon mu pogled padne na njezino lice.
„Oh moj Bože,“ rekao je prije nego se onesvijestio.

51
 Tarr je stajao pokraj prozora u svojoj spavaćoj odaji i gledao je u nebo
bez zvijezda. Ništa se nije odvijalo kako je očekivao. Mislio je da će varku
blizanki razotkriti za nekoliko dana. Tjedan i pol je prošao, a on nije bio
ništa bliže cilju nego na samom početku.
Njegova je želja bila jednostavna, snažna supruga da rodi snažne
sinove. Umjesto toga, dobio je blizanke koje nije mogao razlikovati. Baš
kada bi pomislio da je sve shvatio, ispostavilo bi se da ipak nije i ponovno
bi se vratio na početak.
Još uvijek nije uspio dokučiti da li vrijeme provodi s istom ženom ili se
izmjenjuju. Izgled im je bio jednak, a iako ga je njihova ljepota privlačila,
ono što ga je više privlačilo bila je odvažna narav jedne od blizanki. Nije
bio siguran koja je, ali morala je biti Fiona. Ona je bila odvažna sestra. Ona
koja bi se suprotstavila muškarcu, bez straha i koja bi ga izazvala.
Kako bi okončao varku, mislio je oženiti se bilo kojom blizankom. Ali
sjetio se različitosti među njima i iako je poštivao vještine blizanke koja je
bila iscjeliteljica, bio je skloniji ženi čije je samopouzdanje i hrabrost
poštivao.
Nije razmišljao o ljubavi; bila je to beskorisna emocija koja nije donosila
ništa dobroga. Zbog nje su inteligentni muškarci činili budalaste pogreške.
Nije imao vremena za takve budalaštine, a sasvim sigurno ne za pogreške.
Imao je klan na koji je morao misliti i štititi ga; nije mogao, niti je smio
dopustiti da išta stane na put njegovim dužnostima poglavara.
Protrljao je bradu, a potom prekrižio ruke na prsima. Lice blizanki
lebdjelo mu je pred očima. Morala je biti Fiona ta koja je uvijek provodila
vrijeme s njim i ona koja je činila da mu krv proključa kada su se ljubili.
Njezina je strast bila jednaka njegovoj i nije bilo sumnje u to da žude
jedno za drugim. Dobar početak za dogovoreni brak; dobro pretkazanje
za njihovu zajedničku budućnost.
Fiona.
Mora da je poljubio Fionu.

52
 Snažnije je protrljao bradu, masirajući meso prstima dok je zurio u
mračnu noć, pitajući se s kim je dovraga uživao u poljupcu.
Vrisak odjednom prekine tišinu pa on potrči iz svoje odaje, preko
hodnika pa do odaje u kojoj su držali Raynora. Dva čuvara koja su bila
smještena ispred vrata, već su ušli u odaju i očito nisu smjeli prići blizanki
koja je izgledala kao da je spremna nauditi svakome tko se usudi
dotaknuti čovjeka onesviještenog na postelji.
„Što se ovdje događa?“ Tarr je zahtijevao.
Prije nego je uspjela odgovoriti, druga blizanka uleti u odaju i stane
pokraj sestre. Njihov identičan izgled ga je zbunjivao. Nije bilo fizičke
razlike po kojoj bi ih mogao razlikovati. Kao da su bile odraz u ogledalu.
Raynor zastenje i osvijesti se.
Tarr korakne naprijed, a Fiona podigne ruke na bokova kao da ga je
izazivala da pokuša proći pokraj nje.
„Razgovarat ću s njim,“ Tarr je zahtijevao.
„Ne sada,“ Aliss reče i nagne se prema Raynoru kako bi mu prošaptala
u uho.
„Sada!“ Tarr je bio ljut. Kako se usuđivala naređivati mu.
„Neće biti smislen,“ Aliss ispali. „Daj mu vremena do jutra. Glava će
mu se razbistriti i tada ćeš dobiti odgovore od njega.“
„Odlazite odmah, obje.“
„Idite,“ Raynor naredi. „Razgovarat ću s Tarrom.“
Fiona primi sestru za ruku i skoro pa je odvuče iz prostorije, ali ne prije
nego je Tarru uputila oštar pogled.
Uzvratio joj je jednakim pogledom dok su se vrata uz tresak zatvarala.
Tarr i Raynor ostali su sami, dva su čuvara također iščeznula kada su
prepoznala upozorenje u poglavarevom glasu.
Raynor se pridigne u polusjedeći položaj.
Tarr je pogledom pratio svaki pokret svog neprijatelja. Ostao je uz rub
postelje i iako nije imao oružje uza sebe, nije se bojao. Znao je da Raynor
nije u stanju da se bori s njim, a uz to, bio je uvjeren da bi ga s lakoćom
porazio.
„Odgovorit ćeš mi na pitanja.“
„Ti ćeš meni reći koliko mojih ljudi držiš zatočenima.“
„Ja tebi neću ništa reći,“ Tarr procijedi kroz stisnute zube.
„A ja neću reći ništa dok ne saznam o svojim ljudima.“
„Moja bi ti tamnica bolje odgovarala.“
„Ako držiš ijednog od mojih ljudi ondje, pridružit ću im se.“
„Što te dovodi na moju zemlju?“ Tarr upita i ignorira njegov zahtjev.

53
 „Da potvrdim ono što je moje.“
„Već smo prolazili kroz sve ovo, Raynor. Otok Non pripada meni.“
„Spaja se na Blackshaw zemlju –“
„I na Hellewyk zemlju. Moj je i ništa ne možeš učiniti po tom pitanju.“
Raynor se osmjehne. „Da, mogu.“
Tarr se nasmije u izazovu. „Dojahao si na moju zemlju s nekolicinom
ratnika, napao me, zatočen si i misliš da možeš potvrditi moju zemlju?
Zbog udarca u glavu si nerazuman.“
„Vidjet ćemo.“
Tarr nije mario za samouvjerenost u Raynorovom glasu. Nešto nije bilo
u redu, a jedini razlog iz kojeg se nije previše zabrinjavao bio je taj što je
Raynora imao za zatočenika. Podigao je ruku.“
„Zašto nisi napao moj zamak?“
„Nisam ti planirao napasti zamak.“
Znači imao je planove, a iz njegova mirnog odgovora činilo se da nije
zabrinut što su ti planovi propali.
Vrata se odjednom naglo otvoriše, a blizanke jedna za drugom uđu
unutra.
„Dobio si svoje vrijeme,“ Aliss reče. „On se mora odmarati.“
Tarr se ovaj put nije prepirao. Imat će on ponovno svoje vrijeme s
Raynorom i saznat će točno što je smislio, bez obzira na to što mu bilo
potrebno za to.
„Ponovno ćemo razgovarati,“ Tarr reče.
„U to sam siguran,“ Raynor odgovori izazivački.
Tarr kimne i prihvati njegov izazov, a potom se okrene i napusti odaju.
Nije otišao ravno u svoju odaju; umjesto toga spustio se do donjeg kata i
čekao pokraj vrata odaje blizanki.

Fiona se okrene prema Raynoru. „Jesi li poslušao moje upozorenje?“

„Nisam govorio o tebi ili Aliss,“ uvjeravao ju je. „Vaša je tajna sigurna
sa mnom.“
„Zašto bih ti trebala vjerovati?“ Fiona upita skeptično.
„Zašto mu ne bismo vjerovale?“ Aliss reče, pomažući mu kako bi
spustio glavu na meki jastuk.
„Previše lako vjeruješ,“ Fiona reče svojoj sestri. „On je neprijatelj.“
„Kao i Tarr?“ Aliss upita. „Vjeruješ li njemu?“

54
 „Meni se čini da vas obje imate problema s povjerenjem,“ Raynor reče
dok je pogledavao od jedne prema drugoj. „Zar vas vaši roditelji nisu
naučili kako da vjerujete?“
„Naši su roditelji bili voljeni i divni ljudi,“ Aliss reče dok je Fiona
odmahivala glavom. „Što sam sada krivo rekla?“
Raynor odgovori. „Tvoja sestra misli da previše informacija otkrivaš
neprijatelju. Ne shvaća da sam jednostavno zahvalan što mi je tako vješta
iscjeliteljica spasila život.“
„Dobro se sjećaj toga i drži jezik za zubima kada smo moja sestra i ja u
pitanju.“
„Ne trebaš me upozoravati. Rekao sam ti da je vaša tajna sigurna sa
mnom i to i mislim. Neću reći Tarru način na koji vas može razlikovati.“
„Siguran si u to?“ Fiona upita.
„Da, jesam,“ rekao je i zijevnuo.
„Dosta,“ Aliss reče. „Moraš se odmoriti i želim ti ponovno oprati oči
kako bih se uvjerila da su potpuno očišćene.“
Fiona je ignorirala sestrine prodike. „O čemu ste ti i Tarr razgovarali?“
„O mom zarobljavanju i o mojim ljudima koje drži zatočenima.“
„Conrad i Ivan su lijepo zacijelili i u redu su,“ Aliss reče ponosno.
Fiona zastenje. „Nastavi mu pružati informacije.“
„On je zatočenik baš kao i njegovi ljudi. Zar nema uvijek dva čuvara
pred vratima?“
Fiona podigne ruke u zrak. „Odustajem. Reci mu sve. Na taj način može
planirati bijeg.“ Okrenula se i požurila iz prostorije.
„Mogao bih povesti tebe i tvoju sestru sa sobom,“ Raynor reče.
Zvučao je kao da je želio da mu se Aliss pridruži. „Treba ti nekoliko
tjedana za oporavak. Planiraj, ali mi ništa nemoj govoriti; kada dođe
vrijeme, obznanit ću ti da li želim poći s tobom.“
Fiona je koračala niz stube, skrenula je za ugao i uhvatila sjenu
krajičkom oka. Ruka joj poleti prema nožu zataknutom za struk. Prije nego
ga je uspjela izvući, Tarr korakne prema naprijed, a sjene su prekrivale
njegova široka ramena, kao da su ga odbijale pustiti. Još jedan korak i biti
će slobodan; njegova je pojava odjednom bila snažnija, jača, a miris
primamljiviji – prigušena strast vrebala je u njegovim očima.
„Koliko je dugo Raynor budan?“
Fiona je bila pribrana. Nije imala namjeru lagati mu, a nije imala
namjeru ni predati se ovoj nagloj žudnji koja ju je preplavila. „Nekoliko
dana.“
„I ništa mi nisi rekla?“ Upitao je dok joj se približavao.

55
 Inače ne bi ustuknula, ali sada ju je potpuno nadvisivao pa se povukla
unatrag. Nije znala jesu li se sjene nadvile nad njega i činile ga još
masivnijim ili je to bio ovaj snažan miris zemlje, bora i muškarca koji je
draškao njezina osjetila. Samo je znala da se mora maknuti od njega.
Činilo se da on osjeća suprotno jer joj je prišao bliže.
„Nije bio u stanju razgovarati.“
„Ja odlučujem o tome, a ne vi.“
„Nije prijetnja,“ Fiona mu se suprotstavila.
„Ponovno, moja odluka, ne vaša.“
„Onda čini što želiš s njim.“
„Više ga ne braniš?“ Tarr upita u nevjerici.
„Iscjeliteljica iscjeljuje; on je dobro zacijelio i uskoro će se u potpunosti
oporaviti. Učinila sam što sam morala; sada je tvoj.“
„Tako suprotne,“ Tarr reče, zurio je u nju i pomicao se tako da ju je
zatočio uza kameni zid. „Jedna blizanka iscjeljuje, a druga rukuje oružjem
precizno i s namjerom.“
„Misli što želiš; nije mi bitno.“
„Očito, budući si krila istinu od mene.“
„Nisi me pitao ništa o Raynorovom stanju,“ rekla je.
„A ti mi ništa nisi rekla.“
„Da si pitao –“
„Prestani! Neću tolerirati odgovaranje.“
„Tolerirati?“ Glas joj je bio oštar. „Ja sam ta koja tolerira što je odvedena
iz svog doma, što joj je prijećeno da će biti odvojena od sestre, koja je
prisiljena udati se za stranca koji želi da mu rodim sinove, a očekuješ da
marim za to što ti misliš o mojim postupcima?“
„Bilo bi mudro da mariš,“ upozorio je.
Koraknula je prema naprijed s tolikom snagom i odlučnošću da se
povukao. „Dovoljno se meni prijetilo. Nije me briga što misliš o meni ili
mojim postupcima i dobro zapamti, Fiona neće biti podobna supruga i
zato pripazi inače ćeš zaglaviti s najnepoželjnijom suprugom.“
Progurala se pokraj njega i ušla u odaju. Slijedio ju je i ušao je unutra
prije nego je uspjela zatvoriti vrata.
„Ovdje nisi dobrodošao.“
„Ovo je moj dom.“
„A to je moja odaja dokle god sam prisiljena tražiti utočište ovdje,“ rekla
je, a oči su joj blistale poput zelenih smaragda.
„Ništa u ovom mjestu nije tvoje.“

56
 Prišla mu je i ubola ga prstom u grudi, a prst joj je naišao na čvrste
mišiće. „Ni ne želim da bude.“
„Ono što ti želiš nije bitno.“
„Promisli ponovno, Tarre od Hellewyka,“ rekla je uz još jedan ubod
prstom. „Ono što ja želim odredit će tvoju sudbinu.“
„Nitko ne odlučuje o mojoj sudbini.“
„A nitko ne odlučuje ni o mojoj,“ rekla je uz posljednji ubod, udaljila se
nekoliko koraka od njega pa se okrenula. „Izlazi iz moje spavaće odaje.“
Tarr se suočio s njom s mjesta na kojem je stajao, a lagani osmijeh
isplivao je na površinu. „Ti si Fiona, jer samo bi ona imala hrabrosti
bockati me i dovoditi u pitanje moju riječ.“
Fiona stavi ruke na bokove i priđe mu. „Ako si toliko siguran, dovedi
svećenika i oženi me.“
Trenutak sumnje bljesne u njegovim očima, a osmijeh izblijedi.
„Tražio si ovu bitku, Tarre, iako mislim da nisi spreman za tako vještog
supranika.“
„Tvrdoglavog suparnika,“ rekao je kratko.
„Hvala,“ rekla je i kimnula pa se osmjehnula. „Tvrdoglavi suparnici
obično odnesu pobjedu.“
„A što je s onim odvažnima?“
„Ne bi trebao biti tako strog prema sebi.“
Bio je previše brz; nije vidjela kada se pomaknuo. Rukom ju je uhvatio
za lice i nježno joj je stisnuo usne tako da su se skupile.
„Zabavi se, ali znaj da će ovo biti tvoj dom; ti ćeš biti moja supruga, a ja
ću učiniti prokleto sve da zaštitim i pružim sve tako zlobnoj ženi.“
Pustio ju je i izašao iz odaje, ostavljajući vrata otvorenima. Prišla je
vratima i gledala za njim. Divila se njegovim snažnim mišićavim nogama
– a bila je tu i njegova stražnjica, ne previše velika, ali savršeno okrugla i
čvrsta. Svidjelo joj je to, obješene stražnjice ili čak i ravne nisu joj se sviđale.
Širina njegovih ramena ju je impresionirala, a obožavala je i njegovu
crvenkastu kosu koju je držao čistom i očešljanom.
Uzdahnula je kada je zašao za ugao i zatvorila vrata pa se naslonila
leđima na njih. Sviđalo joj se što joj je uzvratio u izazovu. Muškarci bi se
uplašili kada bi ona izazivala ili bi mislili da je budalasta pa bi je ignorirali
ili bi barem to pokušali.
Tarr se nije povukao. Zapravo ju je poštivao kao suparnika, a to je
probudilo iskričavo uzbuđenje u njoj. Željela je iskusiti više s njim, a u
konačnici se možda i dokaže vrijednim toga da bude suprug.
Zaštitio bi i pružio sve?

57
Nasmijala se. „Samo ako ti ja to dopustim.“

58
 Tarr je promatrao sestre s prednjih vrata zamka. Šetale su među
članovima klana, kao da tu pripadaju, mnogi su ih pozdravljali. Činilo se
kao da nije bitno koja je koja blizanka. U dva tjedna obje su zaradile
povjerenje njegovih ljudi i obje su se odazivale na oba imena.
Zar je stvarno važno kojom se oženi? Njegov je odgovor formiran u
kratkom vremenu. Shvatio je da uživa u jezičavoj blizanki i u načinu na
koji je razgovarala s njim. Kada bi na površinu isplivala nježna blizanka,
izgubio bi interes. I zato je bio u dilemi. Želio je biti siguran da će se oženiti
Fionom.
Široko se osmjehnuo kada je psić dotrčao i napao suknju jedne od
blizanki. Podignula ga je i obrazom ga pomazila pa poljubila njegovo
smežurano lice prije nego ga je spustila na tlo, potapšala ga po glavi i
pogurala prema djeci koja su se igrala.
Nastavile su šetati i razgovarati jedna uz drugu čitavo vrijeme, iako im
je bilo potrebno vrijeme da shvate tko je tko kada bi ih zazvali. Blizanke
su bile bliske i ta bliskost bila je razlog zbog koje je inzistirao da budu
razdvojene. Nije želio da njegova supruga bude odvučena od svojih
dužnosti.
On, njezin suprug i njihova djeca moraju biti njezin prioritet. Nije mu
trebalo uplitanje, a dok je gledao Fionu i Aliss, bilo je očito da su
nerazdvojne. Kako da ih razdvoji još nije bio siguran, iako bi mogao udati
Aliss za nekoga tko je po mogućnosti poprilično udaljen.
Neće spominjati ništa od toga dok ne bude sve riješeno, jer neće biti
samo Fiona ta koja će se pobuniti. Članovi njegova klana već su počeli
tražiti Aliss zbog njezinih iscjeliteljskih vještina i bili su zadovoljni
rezultatima. O tome će se brinuti kasnije. Prvo je morao shvatiti koja je
Fiona.
Kirk mu se pridruži. „Izgledaju kao jedna.“
„Znam. Ne mogu pronaći niti jednu razliku među njima; igraju veoma
dobro svoje uloge.“

59
 „I trebale bi; blizanke su.“ Kirk se nasmije.
„Ne treba mi podsjetnik na to; dovode moj zdrav razum u pitanje.“
„Čini se da su svi ostali u redu s njima,“ Kirk reče.
„Jer ih nije briga koja je koja blizanka!“
„Jednostavno su ih prihvatili.“
„Na što ciljaš, Kirk?“ Tarr upita.
„Ja ne znam tko je pomogao mojoj Erin, a nije me ni briga jer je
njegovana nekoliko dana velikodušno i s ljubavlju i sada je mnogo bolje.“
„Želiš reći da nije bitno kojom se blizankom oženim.“
„Tvrdoglav si pa se opireš. Izabrao si Fionu pa želiš Fionu. Odaberi
jednu, oženi se njome i završi konačno s time.“
„Različite su,“ Tarr je inzistirao.
„Kako?“ Kirk upita i pogleda u blizanke. „Hod im je jednak, smijeh isti,
a govor je također jednak u obje.“
„Različite su,“ Tarr ponovi. „Znam to i dokazat ću to.“
„Kome; nikome to nije bitno.“
„Meni je bitno.“ Tarr se žurno udalji ostavljajući Kirka da odmahuje
glavom.
Tarr priđe blizankama i prije nego je uspio išta reći, jedna progovori.
„Ja idem do Raynora; ti se pobrini za Tarra.“ Jedna blizanka požuri i
nestane u zamku.
„Kada sam ja u blizini češće ste razdvojene nego zajedno. Bojite li se da
ću otkriti razliku među vama?“ Upitao je i ugledao poznatu iskru koja je
bljesnula u zelenim očima kada se suočio s njom.
Eto je, poput sunca koje se zrcali u zelenim smaragdima; osmjehnuo se.
„Zabavljam li te?“
Čvrsto je zatvorio usta i suzbio smijeh.
Nagnula se prema njemu pa ramenom gurnula njegovo. „Znam što
misliš, ali pitam se možeš li zadovoljiti moju žudnju.“
Oči mu se širom otvoriše.
„Ne gledaj me optuživačkim pogledom. Ne poznajem muškarca
intimno, ali nisam neznalica o seksu. Ne bojim ga se i –“ spustila je glas –
„nadam se da će muškarac kojeg ću voljeti biti izdržljiv jer je seks nešto u
čemu želim biti izvrsna.“
Prokletstvo, ako nije zapalila njegova bedra.
„Budi pažljiva jer ćeš dobiti lekcije prije braka.“
Široko se osmjehnula. „Lekcije će biti moj izbor.“
Zurio je u nju dok je vrtjela stražnjicom i udaljavala se.

60
 „Izliječen sam,“ Raynor reče nakon što je Aliss pregledala njegovu
glavu.
„To ne zvuči kao pitanje.“
„Znam da sam izliječen. Hodam odajom bez vrtoglavice.“
Aliss je promatrala kako se udara po grudima od ponosa, impresivnim
grudima prepunim isklesanih mišića. Bio je naočit muškarac. Žene će
vjerojatno njegove miješane crte lica Škota i Vikinga nalaziti zgodnim, a
njegov neobičan strani naglasak zvonkim. Ona je, ipak, mislila o njemu
kao o muškarcu kojeg je morala njegovati.
Povukao ju je za ruku. „Čekam potvrdu.“
„Uopće nema vrtoglavice?“ Upitala je. „I budi iskren. Neće ti činiti
dobro ako nisi iskren sa mnom.“
„Prokletstvo, imaš svoj način da me natjeraš da se osjećam krivim ako
ti pokušam lagati.“
„Vjerujem da imam svoj odgovor.“ Udaljila se od njega.
Prebacio je noge preko ruba postelje i podbočio se rukama s obje strane,
pripremajući se za ustajanje. „Jedva osjećam vrtoglavicu.“
„Ali prisutna je.“
„Koliko će proći prije nego potpuno iščezne?“ Polako je ustao.
Aliss slegne ramenima i sjedne za stol kako bi radila na svome bilju. „To
je teško znati. Može proći dan ili dva, a čak i tjedan do dva. Znat ćeš kada
osjetiš da ti se snaga u potpunosti vratila.“
Počeo je hodati po prostoriji.
Aliss je primijetila kako mu korak tu i tamo zastaje, iako ne kao prvi put
kada je pokušao hodati. Morao se naslanjati na nju, koračati malenim
koracima, dan za danom, sve dok nije uspio ustati sam.
Mislila je da će se buniti što je ovisan o njoj, ali činilo se da mu nije
smetala njezina pomoć.
Govorio je dok je hodao. „Pričaj mi o sebi, Aliss.“
„Nema se mnogo toga za reći.“
„Svejedno mi reci,“ navaljivao je. „Tvoj glas umiruje dušu, što sasvim
sigurno pomaže u iscjeljivanju.“
Aliss se nikada nije osjećala ugodno kada bi primala komplimente.
Iscjeljivanje je za nju bila privilegija i poštovala je naučene vještine, a činila
je i sve kako bi naučila još više. Uživala je u osjećaju zadovoljstva i

61
dostojanstva koji je dobivala od svog posla iscjeliteljice, a namjeravala je
nastaviti s tim koliko god bude mogla.
„Gdje si rođena?“
„Sjeverozapadno odavde, gdje su planine toliko visoke da bi pomislio
da dodiruju nebesa.“
„Tvoji roditelji još uvijek žive ondje?“
„Moji su roditelji preminuli prije deset godina, a tvoji?“
„Sada govorimo o tebi, ne o meni.“
Osmjehnula se. „Zašto se ti i Tarr sukobljavate?“
Raynor prasne u gromki smijeh. „Tarr budalasto misli da je jedna
blizanka snažnija od druge.“
„Moja je sestra mnogo snažnija od mene.“
„Snaga je ujednačena kod vas obje,“ rekao je. „I ne razumijem kako Tarr
ne može uvidjeti očite razlike između vas.“
„Nije gledao dovoljno pažljivo.“
„Ja sam čuo razliku,“ rekao je ponosno.
„Što si čuo?“ Upitala je znatiželjno.
Raynor je polako koračao pokraj stola. „Čuo sam nježnost u tvome
glasu.“ Nasmijao se. „Zapravo sam i mislio da mi anđeo govori, a onda
sam čuo tvoju sestru.“ Ponovno se nasmijao. „Na trenutak sam pomislio
da se nebesa i pakao bore za mene.“
Aliss se nije mogla spriječiti da se ne nasmije, iako je brzo stala u sestrinu
obranu. „Fiona ima dobro srce.“
„Shvatio sam to, ali tada, njezin oštar ton upozorio me da je se ne smije
olako shvaćati. Dok tvoje ruke liječe, njezine mogu načiniti štetu. Ti si
također strpljiva –“
„Fiona je –“
„Strpljiva kada joj to odgovara,“ Raynor završi. „Tvoja snaga dolazi iz
tvoje nježne, brižne naravi. Fionina snaga dolazi iz njezina bistrog uma i
postupaka. Zaštitila bi te svojim životom.“
„Baš kao i ja nju.“
„Veza poput vaše je rijetka i usuđujem se reći da ne može biti
slomljena.“
„Nećemo dopustiti da se to dogodi,“ Aliss reče nepopustljivo.
Prišao joj je. „Ti i tvoja sestra možete živjeti u miru na mojoj zemlji. Moji
će ljudi objeručke prihvatiti tvoje iscjeliteljske vještine, a i ratnicu kakva je
tvoja sestra.“

62
 „Mamiš me svojom velikodušnom ponudom, ali izbor mora biti Fionin.
Ako joj se Tarr svidi, onda će ga uvjeriti da nas ne razdvaja. Kamo god da
idemo, idemo zajedno.“
„Nema uvjeta u mojoj ponudi.“
„Cijenim tvoju darežljivost,“ rekla je, bilo joj je drago što joj je govorio
istinu. Bio je snažan ratnik, poštivao je svoju riječ, zbog čega je bio častan
muškarac i zato je bila znatiželjna zašto se nalazi u sukobu s Tarrom.
„Preostalo mi je još malo vremena ovdje.“
Podignula je dlan. „Ne govori više ništa, govorit ću istinu kada me se
upita.“
„Kada vrijeme bude pravo, reći ću ti sve i moraš mi vjerovati.“
Bila je iznenađena njegovim priznanjem. „Vjerovat ću u svaku odluku
koju doneseš.“
„Mudrija si od svojih godina i vjerujem da ćeš mudro odlučiti.“
Njegov ju je odgovor uznemirio jer je zvučao kao upozorenje.
Promatrala ga je kako se vraća u postelju, borio se da povrati snagu sa
svakim korakom koji je napravio. Uskoro će se oporaviti u potpunosti.
Osjećala je da je vjerojatno već planirao svoj bijeg. Da li je očekivao da
Fiona i ona pođu s njim? A ako nije, što onda?
Razgovarat će s Fionom o ovom razgovoru i vidjeti što ona misli o tome.
Činilo se kao da moraju biti oprezne od svakoga oko njih. Ali opet, već su
se jednom prije suočile s takvom situacijom.
Sjetila se kada su prvi put stigle u MacElder klan. Stric Tavish rekao im
je da će to biti njihov dom i da se ne moraju ponovno brinuti. Klan je bio
njihova obitelj i uvijek će biti njihova obitelj.
Iako su bile prihvaćene i prema njima se klan dobro odnosio, uvijek su
se osjećale drugačije. Ostale su bliske, sve su radile zajedno. Bile su sestre
i najbolje prijateljice i nisu dopustile ničemu da stane među njih.
Fiona je osjetila da će biti problema kada stric Tavish premine. On je bio
čovjek koji je promišljao o svojim postupcima i mislio je na dobrobit klana.
Njegov sin Leith nije mislio na stvari; njegovi postupci nisu uvijek bili
mudri i nisu uvijek donosili dobrobit, a često se i smatrao uzvišenijim od
ostalih.
Aliss je znala da je nevolja na pomolu jer su stric Tavish i Fiona često
razgovarali, on je poštivao njezinu inteligenciju i otvorenost. Bilo je očito
da je Leith ljubomoran i Aliss se pitala, kada bi to bilo moguće, da li bi
stric Tavish vodstvo klana ostavio Fioni?
Stric Tavish bio je mrtav jedva tri dana kada se vladavina Leitha počela
osjećati i tada su ona i Fiona znale da će u kratko vrijeme i uz malo truda

63
on dovesti do propasti klana. Ako ne dođe do spajanje Fione i Tarra,
MacElder klan spoznat će patnju i nemir.
Iako ni ona ni Fiona nisu željele da takva sudba zadesi njihov klan, nije
bilo u redu da Fiona podnese teret Leithova nemara.
Aliss se okrene i pogleda prema Raynoru koji je bio ispružen na postelji
i koji je zvučao kao da spava na postelji. Da li ga je sudbina dovela u
njihove živote? Ako sve ovo ne pođe u smjeru u kojem bi Fiona željela,
hoće li ovaj stranac biti njihov izlaz u mirniji život?
Nije bila sigurna. Samo je bila zahvalna što imaju izbor.

64
 „Koja danas jaše sa mnom?“
Blizanke su prestale razgovarati i podignule su pogled prema njemu s
mjesta na kojem su sjedile za stolom pokraj velikog kamenog kamina u
velikoj dvorani. Tarr je saznao da su u dvoranu stigle prije zore. Kuhar ga
je obavijestio da su same sebi pripremile doručak koji su odnijele za stol
za kojim su sjedile već nekoliko sati otkako je sunce izašlo.
Pogledavale su se međusobno, kao da su odlučivale, a onda jedna
ustane.
„Ja bih voljela jahati.“
„Dat ću osedlati konje.“ Pogledao je u drugu blizanku. „Kako Raynor
napreduje?“
Blizanka koja je ustala progovori, „Zašto ga sam ne upitaš?“
„Kad dođe vrijeme za to.“
„Puštaš ga da se pita o svojoj sudbini.“
Tarr se okrene prema blizanki koja je sjedila. „Ratnik zna svoju sudbinu;
to su posljedice bitke.“
„Mi odlučujemo o svojoj sudbini,“ druga blizanka reče.
„Nije uvijek na nama da odlučujemo,“ Tarr reče. „Sudbina ponekad ima
pravi odgovor, a mi smo samo previše tvrdoglavi da to vidimo.“
Druga sestra ustane. „Onda je sudbina danas zaposlena.“ Osmjehnula
se i udaljila.
Nije bio iznenađen što je vidi kako izlazi iz zamka. Svako jutro jedna od
blizanki prošetala bi selom i provjerila one koju su bolesni. Nije bio
siguran da li je to svaki dan ista blizanka radila ili su se izmjenjivale. Bilo
je nemoguće razlikovati ih. Haljine su im uvijek bile jednake ili zelene ili
smeđe, a košulje bijele ili žute, a crvena kosa također im je bila jednaka,
podignuta, povezana ili bi se rasula preko njihovih ramena; danas su je
nosile raspuštenu.
Tarr ispruži ruku i pokaže Fioni da krene prva. „Spoznajmo našu
sudbu.“

65
 Vrijeme je bilo savršeno, topao jesenji dan, nije se osjećala hladnoća u
zraku.
Tarr je promatrao Fionu kako je uzjahala kobilu, bez njegove pomoći.
Uhvatila je uzde, prebacila se na svog konja i čekala. Na trenutak je zastao
kako bi popričao s mladićem koji se brinuo za konje i krajičkom oka
ugledao je Fionu kako nestrpljivo vodi svog konja dalje od sela.
Njezina je kobila bila jednako nestrpljiva, rzala je i stupala po tlu, a
pogled joj je bio zalijepljen na otvorenu livadu. Životinja se željela
osloboditi i potrčati, baš kao što je zamišljao da i Fiona želi potrčati pa je
sumnjao u to da će se još dugo suzdržavati.
Tarr je namjerno otezao samo kako bi vidio što će učiniti. Hoće li ga
čekati ili će se dati u trk?
Njegov je odgovor došao samo nekoliko trenutaka nakon što je uzjahao
svog pastuha. Fiona je potjerala kobilu u galop, a Tarr se osmjehnuo kada
je potjerao svog konja da je uhvati.
Mogao je vidjeti koliko je uživala u jahanju po načinu na koji je
entuzijastično podizala lice kako bi osjetila vjetar na njemu. Tu je bila i ta
lakoća kojom je jahala svoju kobilu; njihovo skladno kretanje.
Dok ju je promatrao, shvatio je da ona ima urođenu naklonost ka
konjima, zapravo prema svim životinjama. Prisjetio se kako je psić napao
jednu blizanku, a primijetio je kako i druge životinje na imanju reagiraju
na nju ili možda na obje blizanke?
Odgurnuo je svoju zbunjenost i odlučio da će danas dopustiti sudbini
da se nosi s njegovom dilemom. Ovaj put namjeravao je uživati s Fionom
ili se barem nada da je ova blizanka Fiona.
Tarr je krenuo za njom, njegov ju je pastuh lako sustigao. Kada je jahao
uz nju; ona ga je izazivala osmijehom i on je to prihvatio i prestigao je. Ali
ipak ne zadugo. Uhvatila ga je pa su jahali jedno uz drugo dobru
udaljenost prije nego su oboje usporili.
Tarr pokaže prema rječici u blizini. Poveli su konje ondje da se napiju i
odmore dok su oni činili isto.
Sjedili su nedaleko od ruba vode, Fiona je ispružila noge ispred sebe i
zabacila glavu prema suncu.
„Drago mi je što je jesen dopustila ljetu da nas ponekad posjeti.“
„Uživaj u tome sada jer će uskoro stići zima i malo ćemo dana provoditi
vani.“ Pomisao na to da će vrijeme provoditi unutra zimi, privlačila ga je.
Imat će mladenku koju će grijati i s kojom će provoditi vrijeme i ta mu je
pomisao zagrijala osjetila.
„Misliš da ću ovdje provesti zimu?“ Zvučala je kao da se smijala.

66
 „Znam da hoćeš.“ Zvučao je zadovoljno.
„Znatiželjna sam,“ rekla je, a ton glasa sada joj je bio zaintrigiran.
„Misliš od mene ili moje sestre načiniti svoju suprugu i to u kratkom
vremenu, kao što si me mnogo puta podsjetio na to. A opet ne činiš ništa
osim što provodiš nekoliko sati dnevno s nama. Koji će biti odlučujući
čimbenik kojom ćeš se od nas dvije oženiti?“
Sviđala mu se njezina izravnost. Neće biti tajni među njima; reći će što
god joj odgovara ili ne i to ga je zadovoljavalo. Nije imao vremena za ženu
koja bi samo cvilila, žalila se i nikada ne bi govorila što misli.
„Nisam siguran,“ rekao je. „Obje se činite jednake, ali s druge strane,
uvijek bih s jednom blizankom mogao iznova i iznova razgovarati.
Ponekad mislim da bih mogao ugrabiti jednu od vas, oženiti se njome i
završiti s time.“
„A ipak to nisi učinio. Zašto?“
„Zbog svog tvrdoglavog ponosa?“
Fiona se nasmije. „To bi moglo biti prepreka.“
Oči su joj iskrile zajedno sa smijehom prije nego joj se iskren osmijeh
pojavio na licu. Nikada ranije to nije primijetio, a sada je shvatio da je zbog
tog osmijeha bila još ljepša.
Isprva je cijenio njezinu ljepotu, ali u posljednje vrijeme počeo je
primjećivati druge stvari koje su ga privlačile. Nagnula bi glavu kada bi
se smijala, oči bi joj se uvećale kada bi se naljutila, polako bi polizala usne
kada bi bila duboko udubljena u misli, a sada ovaj osmijeh.
„Znači nemaš plan kada smo moja sestra i ja u pitanju?“
„Trebala bi biti pažljiva kada ispituješ svog suparnika.“
„Ti nisi moj suparnik?“ Upitala je.
Da li ju je uznemirio? Oči su joj se lagano uvećale.
„Ako ti nisam suparnik, što sam ti onda?“
Nagnula se prema naprijed, kao da će ispljunuti riječi, a potom se
umirila. Lagano je odmahnula glavom. „Ne znam.“
Vjetar je hladno zapuhao preko livade i nanio Fioninu kosu na njezino
lice. Prije nego ju je uspjela odmaknuti ustranu, ispružio je ruku i prstima
odmaknuo nekoliko pramenova, a potom je rukom klizio sve do njezina
potiljka.
„Da vidimo možemo li saznati,“ rekao je, nadvio se nad nju, svojim je
širokim grudima prekrio njezine i utisnuo je u tlo, a potom je svojim
usnama potvrdio njezine u gladnom poljupcu.
Nije ga odgurnula ili se zasramila. Željno mu se pridružila, dijelila je
poljubac s njime i zahtijevala jednako koliko je davao, što je potpirilo

67
njegovu već razbuktanu strast. Njezin okus nije bio sladak; bio je opor,
jedak i opojan.
Volio je njezin neobičan okus i nije ga se mogao izdovoljiti. Njezine usne
bile su čvrste i sočne, a ne previše meke i kašaste poput onih drugih žena
koje je poznavao.
Prokletstvo, ali volio je okus nje i dodir nje. Izvila je tijelo uz njegovo,
njezine su se grudi pritiskale o njegova prsa, omotala je jednu nogu oko
njegove i čvrsto je stisnula. Obavila ga je kao da nije imala namjeru pustiti
ga i tada je shvatio.
Željela ga je.
Odmaknuo je usne od njezinih i polako se počeo spuštat niz njezin
obraz pa niz vrat, a potom je ostavljao poljupce uz svilenkastu kožu.
Podignula je bradu, pružajući mu lakši pristup, a njezini su mu glasni
uzdasi govorili koliko uživa u njegovoj pažnji.
Disanje joj se ubrzalo i tijelo joj se pomicalo pod njim, kao da ju je negdje
svrbjelo i da ju je odmah bilo potrebno počešati. Rukama je obuhvatila
njegove snagom koja ga je iznenadila, ali kada je usnama okrznuo njezine
grudi odjednom je zaustavila sve.
Podigao je oči i ugledao njezin vreo pogled na sebi.
„Ne diraj ništa što pripada mom budućem suprugu.“
Široko se osmjehnuo.
„Moj suprug biti će moj izbor.“
Sada mu je mogla pročitati misli. Namjeravao ju je podsjetiti da će se
udati za njega i proklet bio ako nije želio da se vjenčaju danas. Ova
živahna, željna žena pod njim mora biti Fiona.
Maknuo se s nje i prišao rubu vode. Nagnuo se prema dolje i umio lice
vodom nekoliko puta. Bio je lud što je dozvoljavao da se ova farsa nastavi,
a opet je na neki način nije htio zaustaviti. Osjećao se kao da otkriva Fionu,
kao da otkriva tko je ona djelić po djelić i uživao je u tome. Do trenutka
kada se okrenuo, Fiona je stajala pokraj svog konja.
„Bježiš?“
Nasmijala se i uzjahala spretnošću i brzinom koja ga je zapanjila. „Kada
bih bježala, nikada me ne bi ulovio.“ Odjahala je, a njezin je smijeh
odzvanjao za njom.
Promrmljao je nekoliko psovki dok se penjao na svog pastuha i kretao
za njom, osmijeh mu se pojavio na licu kada je pomislio na prvu bračnu
noć koju će uskoro podijeliti.

68
 Oblaci su stigli do zamka zajedno s Fionom. Otpratila je kobilu do tora,
a misli su joj počivale na odgovoru na Tarrovo neočekivano pitanje.
Ako ti nisam suparnik, tko sam ti onda?
Vjerovala je da joj je suparnik. Zašto je sada odgovorila drugačije? I što
je on bio njoj? Promišljala je o svojoj situaciji i shvatila je da uživa u
njegovom društvu.
Radovala se njihovim raspravama. Cijenio je njezina mišljenja i nikada
ih nije proglasio beznačajnima.
Fiona je smjestila svoju kobilu u tor i okrenula se, namjeravala je pronaći
sestru i popričati s njom. Ali Tarr joj je prilazio, konja je ostavio mladiću
koji je prihvatio njegove uzde. Tračak iščekivanja prostrujao je kroz nju, a
tijelo joj je treperilo od osjećaja. Tek ga je napustila, kako je u tako kratkom
vremenu mogao biti toliko privučen njoj?
Na licu mu nije bilo osmjeha, pogled mu je počivao na njoj, a hod mu je
bio odlučan.
Želio ju je.
Mogla je to osjetiti u svakom njegovom koraku, u načinu na koji je
odbijao svrnuti pogled s nje, u pokretima koji su govorili, dolazim po tebe.
Upozorila ga je da je nikada neće uhvatiti, a opet nije odustao. Došao je
za njom. Ta ju je pomisao uzbuđivala. Ako ju je toliko snažno želio, da li
je moguće da mu je stalo do nje?
Posegnuo je za njom, primio je za ruku i poveo je iza zamka, daleko od
znatiželjnih pogleda i u poslijepodnevne sjene koje su poigravale na
kamenom zidu. Ondje, toliko ju je snažno zagrlio da je mogla osjetiti
ubrzane udarce njegova srca. Bili su to snažni i ujednačeni otkucaji, a
njezini su ubrzo postali jednaki.
Gledala je u njegove oči i ugledala strast koja je odražavala njegovu
vrelu žudnju. Njegovi su se osjećaji miješali sve dok se nisu stopili u jedno,
a onda je potvrdio njezine usne.
Njegov ju je okus uvijek uzbuđivao i u nekoliko minuta, bila je omotana
oko njega i željela je toliko mnogo više od njega.
Odbila je dopustiti da se poljubac završi, grickala mu je usne sve dok joj
nije uzvratio, a potom ju je lagano odmaknuo od sebe.
„Razmisli o tome što sam ti ja, prije nego te odvedem u svoju postelju
jer želim znati.“

69
 Fiona je zurila u njegova leđa dok se udaljavao od nje i promišljala je o
njegovom pitanju, zabrinuta za svoje bolno srce.

70
 Rog se začuo kasno te večeri kada je selo usnulo. Svi su se uzbunili u
nekoliko minuta, muškarci su trčali na svoje položaje, žene su žurile sa
djecom u sigurnost zamka dok su se druge dvije žene pripremale na bitku.
„Jahači sa sjevera,“ Kirk poviče dok je Tarr žurio iz zamka s mačem u
ruci.
Fiona i Aliss bile su odmah iza njega.
„Ostanite u zamku,“ naredio je dok je trčao i izdavao naredbe svojim
ljudima.
Aliss dobaci poznati pogled prema sestri. „Učini što moraš. Biti ću
spremna pobrinuti se za ranjene, ali pobrini se za to da ne budeš jedna od
njih.“
Fiona s mačem u ruci požuri pomoći pri obrani Tarrove zemlje.
Iz jednog je pogleda znala da su jahači više barbari nego vješti ratnici, a
opet, mogli su se pokazati gorima jer nisu marili za život. Živjeli su za rat.
Tarrovi ljudi dobro su se nosili s njima, ali njihovo stalno naviranje činilo
je borbu teškom. Upravo bi završili kada bi se jedan ili dva druga pojavila.
Tako su barbari izvojevali svoje pobjede, napadali bi neprijatelje velikim
brojem ratnika.
Fiona je držala pogled na Tarrovim leđima dok se borila vještinama
nesvojstvenima ženi. Netko bi pomislio da su joj to urođene sposobnosti,
dok bi netko drugi mislio da je sklopila savez sa samim vragom, jer niti
jedna žena nije posjedovala takvu vještinu s oružjem.
Srce joj je poskočilo od straha kada je ugledala krv poprskanu po
Tarrovim golim grudima, ali on je stajao čvrsto na nogama, što je značilo
da je krv pripadala njegovom neprijatelju.
Vratila je pažnju na bitku, uskoro se borila protiv dva krupna muškarca,
narav joj se razbuktavala sa svakim prodorom mača. Bili su krupni i
snažni te dobri borci, ali Fiona ih je nadmudrivala sa svakim potezom.
Zahvatila je jednog oštricom po ruci i okrenula se kako bi ga dovršila kada
se treći odjednom pojavio niotkuda. Prije nego je uspjela zamahnuti
svojim oružjem, njegov je mač padao na nju.

71
 Čelik udari o čelik i snažna šaka zabije se u ratnikovu čeljust zbog čega
ovaj padne na tlo. Prije nego je uspjela skinuti drugog ratnika, Tarr
zamahne mačem i presiječe ga jednim glatkim zamahom.
Namjeravala mu je zahvaliti kada se trčeći pojavio ratnik iza Tarra, a
njezine su ga oči upozorile na vrijeme pa je još jedan ratnik pao.
Snažni mišići napeli su se na njegovim znojnim, krvlju prekrivenim
grudima dok je pružao ruku i hvatao je za zglob. „Skloni se na sigurno.“
„Na sigurnom sam, uz tebe,“ rekla je i oslonila obraz na njegov prije
nego se vratila u borbu.
Noć se protegla uz paljenje baklji jedne za drugom postavljenima na
vrhu zamka, a zvuk udaranja čelika odzvanjao je u tami. Fiona osjeti trnce
na koži kada je ugledala sestru zajedno s drugim ženama kako se šuljaju
na bojno polje i odvlače ranjene na sigurno.
Pobjeda je bila blizu, posljednji od barbara pobjegli su jer su znali da je
poraz neminovan, ali odjednom se pojavi krupan ratnik koji je na sebi
imao vučju glavu koja mu je umalo prekrivala čitavo lice. Izronio je iz tame
na kobili bijeloj poput tek palog snijega i bacio je koplje prema Tarru.
Fiona je bila previše daleko kako bi mu pomogla ili vidjela koliko je
ozbiljno ranjen, ali ispustila je vrisak koji je ledio krv u žilama i krenula
prema ratniku koji se povlačio. Niti ona ni Tarrovi ljudi nisu mogli
uhvatiti napola vuka, napola čovjeka, a njega je progutala tama iz koje je
izronio.
Fiona je žurila do njega dok je pogledom užurbano tražila sestru; Aliss
se približavala. Fiona je ondje stigla prva i odgurnula je ljude koji su se
skupili oko svog poglavara.
Fiona padne na tlo pokraj njega. Koplje mu je prošlo kroz ruku nekoliko
centimetara iznad lakta. Bila je potrebna silna snaga da zada takav udarac
jednom rukom.
Njegovi su ljudi već raspravljali tko će izvući koplje dok je Tarr
izvikivao naredbe da se osiguraju granice sela.
Fiona utiša sve kada je viknula, „Tišina.“ Potom je ritmično izrekla jasne
naredbe o tome što muškarci trebaju učiniti. Brzo su je poslušali kada je
njihov poglavar kimnuo u pristanak.
Aliss klekne pokraj Tarra.
„Još ga ne možemo pomaknuti,“ Fiona reče mirno.
Aliss kimne i složi se s njom nakon brzinske procjene. „Moramo vidjeti
moguću nastalu štetu prije nego išta učinimo.“
Fiona pogleda u Kirka koji se vratio nakon što se pobrinuo za to da ljudi
izvrše njezine naredbe. „Odnesite ga u njegovu odaju.“

72
 „Mogu hodati,“ Tarr je inzistirao, a potom je uputio pitanje Kirku.
„Koliko je ljudi izgubljeno i ranjeno?“
„Iznenađujuće, ali nismo imali gubitaka, ali imamo mnogo ozlijeđenih.
Zahvaljujući –“ Kirk je pogledavao od jedne blizanke prema drugoj –
„zahvaljujući jednoj od njih, ranjeni su brzo premješteni s bojnog polja i
već su zbrinuti. Mnogo od njih je dobro sa samo nekoliko manjih ozljeda.“
Tarr je pogledavao od jedne blizanke ka drugoj. „Hoću li izgubiti ikoga
od svojih ljudi?“
„Mislim da ne,“ jedna odgovori.
„A što je sa mnom?“ Tarr upita.
Fiona odgovori. „Neću dopustiti da umreš.“ S tim, ona i Aliss pomogle
su mu da se pridigne u sjedeći položaj, a potom da ustane. Blizanke su ga
podupirale svojim ramenima i polako su koračali prema zamku kako bi
mogao razgovarati s Kirkom, koji ih je slijedio.
„Tiho,“ Fiona vikne. „Moraš čuvati snagu.“
Erin, Kirkova supruga istrčala je iz zamka u koji su namjeravali ući.
Brbljala je o jednom od ljudi koji je počeo jako krvariti. Aliss se izvuče
ispod Tarra, a Kirk zauzme njezino mjesto.
Kada su ušli u odaju, Tarr je odbio leći na postelju; inzistirao je da ga
smjeste na stolicu. Zgrabio je Kirka za ruku. „Odmah mi dovedi Raynora.“
Fiona je promotrila njegovu ranu. „Ima malo krvi,“ rekla je zabrinuto.
Zurio je u nju; njezine su živahne zelene oči bile zabrinute, dodir
nesiguran, a strah se ocrtavao na njezinom ljupkom licu. Stalo joj je do toga
što mu se dogodilo i to mu je dotaknulo srce poput snažnog udarca. Zbog
toga je poželio posegnuti prema njoj i utješiti je, utišati njezinu zabrinutost
i ljubiti je sve dok se ne bi rastopila u njegovom naručju.
Istog je trena otresao te besmislice iz misli. Što nije bilo u redu s njim?
Njegov je klan upravo pretrpio žestok napad, a on razmišlja o ljubljenju i
vođenju ljubavi s ovom ženom.
Ne bi trebao osjećati ništa niti željeti je. Ona će jednostavno biti njegova
supruga i majka njegove djece. Ali, da li je on želio više? Imao je dužnost
prema klanu i nije mogao dopustiti da se ljubav upliće u tu dužnost.
„Napravi svoju čaroliju,“ rekao je grubo. „Klan govori o tvojoj
sposobnosti iscjeljivanja; upotrijebi je.“ Namjerno ju je izazivao. Zašto?
Kako bi znao da joj je stalo do njega?
Uskraćen mu je odgovor kada je Aliss žurno ušla u odaju i požurila do
sestre. Odjednom više nije mogao razlikovati jednu od druge kada su se
zamijenile i radile skoro kao jedna.
Sestre su se konzultirale šaptom, a njemu je to išlo na živce.

73
 „O čemu raspravljate?“ Ispalio je.
„O najboljem načinu uklanjanja koplja kako bi bilo malo ili nimalo štete
po tvoju ruku,“ Aliss reče.
Bio je iznenađen njezinim iskrenim odgovorom, ali i zadovoljan.
„Vjerujem u tvoju odluku.“
„Mudar odabir, ona je izvrsna iscjeliteljica,“ Raynor reče dok je ulazio u
odaju.
„To i sam mogu vidjeti,“ Tarr reče. „Ti si dobro zacijelio.“
„I zapečatio svoju sudbinu?“
„O tome tek treba razgovarati –“ Tarr se trzne kada je Aliss nježno
dotaknula njegovu ranu – „kasnije. Znaš li išta o barbarskim plemenima
sa sjevera?“
„Oni su vas noćas napali?“
Tarr snažno kimne. „Što znaš o njima?“
„Bore se jedni protiv drugih i nemaju časti.“
„Postoje li nemiri među njima?“
„Mnogo nemira, a ima i onih koji pokušavaju proširiti svoje granice –“
„Koplje uskoro mora biti izvađeno,“ Aliss ih prekine.
„Samo trenutak,“ Tarr reče. „Ima jedan; krupan je i moćan –“
„Takvih ima samo nekoliko, a on na sebi nosi vučju glavu?“ Raynor
upita.
„Nikada takvo nešto nisam vidio i da, nosi vučju glavu,“ Tarr reče.
„Samo jednim zamahom pogodio me kopljem u ruku.“
„On je vođa klana Wolf, ne zbog glave koju nosi, već zato što su mu
napadi zlobni i zato što samo nekoliko svojih neprijatelja ostavlja
neozlijeđeno. Vlada svojom zemljom i ljudima čvrstom rukom i nitko se
ne usuđuje suprotstaviti mu se.“
„Mogu razumjeti i zašto. Kada me pogodio svojim kopljem, vučje oči
bljesnule su kao da je životinja proždrla svoj plijen. Imao sam sreće što mi
je zahvatio samo ruku.“
Raynor se naceri. „Imao si sreće, jer njegovo oružje pogađa metu.
Pogodio te u ruku kako bi shvatio koju su mu namjere i kakvim vještinama
barata. Vratit će se i sljedeći put njegov će pogodak biti smrtonosan.“
„Dosta razgovora,“ Aliss reče silovito zbog čega su svi utihnuli. „Ovo
koplje odmah treba izvaditi.“ Okrenula se prema Kirku prije nego je itko
išta uspio reći. „Treba mi tvoja snaga.“ Pogledala je u Raynora. „I tvoja.“
„Ne treba nam pomoć neprijatelja,“ Kirk ispljune.
„Onda se sam pobrini za svog poglavara,“ Raynor uzvrati.
„Ne treba mi pomoć,“ Tarr je inzistirao.

74
 „Misliš?“ Fiona upita.
„Bit ću ja dobro,“ Tarr reče.
„Učinit ćeš kako ti se kaže,“ Aliss naredi. „Ili ćeš se dovesti do toga da
ćeš izgubiti svu snagu u ruci. A sada popij ovo.“ Gurnula mu je pehar u
lice.
„Slušaj je,“ reče Kirk, pogledavajući od jedne prema drugoj blizanki.
„Zna što govori. Izliječila je mnoge bolesne članove klana.“
Tarr je oklijevao, ali je potom iskapio tekućinu. Koplje će biti uklonjeno,
a koža zapečaćena vatrenim čelikom. Potom će se brinuti o vrućici. I sam
je pomagao zatvoriti rane poput ove.
„Učini što moraš,“ rekao je, zgrabio naslon stolice i pripremio se na bol.
Kirk i Raynor čvrsto su ga držali.
Fiona je stajala spremna kako bi posegnula za žaračem, a Aliss je
omatala tkaninu oko koplja. Vještinom koja je iznenadila sve, vadila je
centimetar po centimetar koplje iz Tarrove ruke.
Tarr je učinio sve da ostane miran, snažno je uhvatio naslon stolice,
stisnuo zube i borio se protiv boli koja je prijetila da će ga preplaviti. Znoj
mu je izbio iznad obrve i polako se počeo širiti čitavim tijelom.
Odbio se prepustiti snažnoj boli, odgurivao je tamu koja je prijetila da
će ga progutati. Ostat će na oprezu i zato je izabrao bol jer je to značilo da
je preživio bitku.
Pogled mu je počivao na blizanki koja je držala žarač. Usredotočio se na
njezine zelene oči ispunjene strahom i vidljivom boli. Bilo je očito da je
patila s njim. Mora da je ona Fiona pa si je rekao da se kasnije sjeti
pogledati u njezine oči – jer će ih tada moći razlikovati, ako se sjeti ovog
pogleda.
Nije skidao pogleda s nje čak ni kada je koplje konačno uklonjeno.
Žarač je došao sljedeći, zario se u njegovu ruku na dva mjesta. Tarr
zastenje na smrad zapaljenog mesa i na trenutak, umalo je povratio.
Njegova je muka napokon završila i mogao se nasloniti na stolicu, ali
pogled mu je i dalje počivao na blizanki.
„Odvedite ga u postelju. Treba mu odmor.“
Blizanka u koju je gledao progovorila je, ali njemu je sve bilo mutno, a
um pomućen. Pomogli su mu i smjestili ga u postelju. Oči su mu se
vlastitom voljom zatvorile, iako se borio da ih otvori kada su nježne ruke
dotaknule njegovu ruku.
Nije želio spavati i činiti se slabim. Morao se pobrinuti za neke stvari,
izdati naredbe, pobrinuti se za sigurnost zamka, za svoj klan…

75
 „Napitak koji mu je Aliss dala uspavat će ga do jutra; imamo posla,“
Fiona reče Kirku. „Vrati Raynora u njegovu odaju pa ćemo se naći u
velikoj dvorani.“
„Ja mogu pomoći,“ Raynor ponudi.
Fiona odmahne glavom. „Ti si zatočenik i Tarr će odlučiti o tvojoj
sudbini.“
Kirk se osmjehne i učini što je zahtijevala, zatvarajući vrata za sobom.
„Koplje nije napravilo štetu. Sada se moramo brinuti samo zbog
vrućice.“
„Hoćeš li ti pripaziti na njega?“ Fiona upita, nježno odmaknuvši
prstima kosu s Tarrove obrve. Obrve su mu bile natopljene znojem.
Promatrala ga je kako se bori da ostane dostojanstven i snažan, odbio je
vrištati i ispustiti bilo kakav znak slabosti i niti jednom nije skinuo pogleda
s nje.
„Tvoji osjećaji prema njemu rastu.“
Fiona čučne pokraj postelje i prijeđe prstima preko njegovih toplih
usana. „Ne znam zašto se ovako osjećam. On mi ne pokazuje svoje
osjećaje, iako je drugačije kada se ljubimo. Mogu osjetiti koliko me želi. A
opet, on je muškarac s potrebama. A ja sam žena kojoj treba ljubav.“
„Možda postoji mjesto na kojem se oboje možete pronaći.“
„Ljubav naspram potrebe?“ Fiona upita uz smijeh pa ustane.
„Potreba koja se pretvara u ljubav?“ Aliss upita uz podizanje obrve.
„Mislim da je sve u rukama sudbine.“
„Dakle, sudbina je ta koja nas je dovela ovamo?“ Aliss upita.
„Morat ćemo pričekati i vidjeti,“ Fiona reče i priđe vratima. „Ne znam
kako se osjećam ni što da radim s Tarrom. Samo znam da kada sam vidjela
kako mu je koplje probolo ruku, da mi se srce kidalo. Na kratak trenutak
nisam željela znati kako je to živjeti bez njega. Osjećaji i misli me zbunjuju,
a ako se ovo pokaže da je ljubav onda je zaista neobična jer u njoj ima više
povrijeđenosti i boli nego radosti i smiraja.“

76
 Hladan je vjetar puhao sa sjevera i mnogi su se osjećali kao da ih je dah
barbara dodirivao, a zapravo se samo bližila zima.
Ostaci od noćašnjeg napada, ipak, podsjećali su ih da je vjetar
bezopasan. Na krovovima su bile rupe od baklji, ograde su polomljene,
njihovo posuđe razbacano; u žitnicu je provaljeno, a ranjeni su ležali u
bolovima i patnji. Strah je trebalo olakšati u srcima i mislima klanskih žena
i umiriti ljutnju muških članova klana.
Najbolji način da se to učini bio je da ih se sve drži zaposlenima, a to je
Fiona i činila od sinoć. Nije nimalo spavala; bila je previše zaposlena
brigom za dužnosti prema klanu dok je poglavar zacjeljivao. Ohrabrivala
je one kojima je bilo potrebno i ulijevala je samopouzdanje onima koji su
tražili vođu, što je činila s lakoćom i ponosom. A njezini su trudi objeručke
prihvaćeni. Nekoliko oštećenih krovova već je bilo obnovljeno, ograde su
bile popravljene, zalihe su posložene u žitnice, a ranjeni su konačno osjetili
olakšanje od bolova, zahvaljujući napitku koji je Aliss napravila i dala
ženama da ga podijele.
Fiona je zaista imala sve pod kontrolom do vremena kada se Tarr
probudio, kada je bio prisiljen pojesti doručak koji mu je Aliss dala, pod
prijetnjom smrću ako ode bez njega, a kasnije, prije nego je napustio odaju,
upozorila ga je da se ne opterećuje previše.
Sa stepenica zamka, Tarr je zapanjeno stajao i promatrao posao koji je
već bio izvršen. Vidio je da je zaštitna ograda na sjeveru poduplana i
podignuta duž granice kako bi na vrijeme saznali za novi napad. Stajao je
zapanjen i bez riječi.
„Kažem ti, Tarr, ona – one – koja god da je izdala naredbe, vrijedna je
vodstva,“ Kirk reče. „Okupila je ljude, nije čekala da netko preuzme
glavnu riječ. Mnogi su bili šokirani i još uvijek preplašeni, ali privukla ih
je njezina hrabrost i snaga i voljno su je slijedili, ali i zahvalno. Nisam vidio
razloga da je podsjećam na to da nije poglavar, jer sasvim sigurno
posjeduje vještine i znanje jednog.“

77
 Tarr je promatrao Fionu kako podiže psića koji je virio iz vjedra. Privila
je uza sebe crnog psića, a potom ga spustila u krilo malene djevojčice,
Grende, koja je izgledala kao da je čitavu noć provela plačući. Nasmijala
se kada joj je psić polizao lice i čvrsto ga je zagrlila. Uskoro su zajedno
trčali uokolo, a druga su im se djeca pridružila.
Fiona uhvati Tarrov pogled, osmjehne se i požuri k njemu.
„Moram pomoći s kolibama,“ Kirk reče i udalji se.
Tarr je bio zahvalan na vremenu nasamo s Fionom. Sve je više počinjao
vjerovati u to da je Fiona bila ta koja je dane provodila s njim, koju je tako
često ljubio i kojoj se veselio da će je vidjeti.
Ona mora biti Fiona; nije mogao biti u krivu. Iako je to bio samo osjećaj,
on ga je preplavljivao. A tu je bio i taj njezin osmjeh, koji nije uvijek bio
vidljiv i koji ga je poveo u to da vjeruje da je razlika među blizankama ipak
postojala.
„Osjećaš se dobro?“ upitala je.
„Malo boli, ali nije nepodnošljivo.“ Primijetio je da je nosila istu odjeću
od jučer i shvatio je da su blizanke imale naviku svaki dan nositi određenu
suknju i košulju kako bi jednako izgledale. Još jedan način da zavaraju oči.
„Jesi li uopće spavala?“
„Nije bilo vremena,“ rekla je i pokazala na nekoliko krovova i žitnicu.
„Neki su poslovi zahtijevali trenutnu pažnju.“
Tarr pogleda uokolo na štetu koju su načinili i na izvanredan posao koji
je već bio izvršen.
„Zar već smiješ biti na nogama?“ Upitala je.
Zabrinutost ne samo da je ispunjavala njezin glas, već i ljupke zelene
oči. Zar nije i u očima druge blizanke vidio zabrinutost za njegovo dobro?
Fiona odgovori na vlastito pitanje. „Da sam ja poglavar, ništa me ne bi
zaustavilo od toga da se pobrinem za obranu svog klana.“
Te riječi i uvjerenost bile su ono što je želio čuti od žene koju će zvati
suprugom. Iz onoga što je vidio, ona je bila izvrstan primjer supruge, više
nego sposobna biti njegovom partnericom i brinuti se za potrebe klana
svojim vještinama i samopouzdanjem.
„Napravila si odličan posao umjesto mene, zahvalan sam ti na tome.“
Fiona je stajala uspravno i graciozno, a potom je lagano naklonila glavu
i rekla, „Bila mi je čast.“
Pogled mu se vrati na štetu koju je selo pretrpjelo pa odmahne glavom.
„Nešto se ovdje ne čini u redu.“
„I sama sam pomislila isto.“
„Što si pomislila?“ Tarr upita, željan znati jesu li im misli jednake.

78
 „Čini se kao da su napadači nešto tražili.“
Tarr kimne i složi se s tim. „Tražili su nešto određeno.“
„Ili možda nekog određenog. Pretražili su kolibe. Zašto? Da prisile svoju
metu na otvoreno?“
Namrštio se. „Tko bi bio toliko važan?“
„Barbarima,“ dodala je.
Polako se okrenuo i promotrio svoje ljude. „Ne mogu zamisliti da žele
ikoga odavde.“
„Što je s Raynorom? Mogu li željeti nešto od njega? Čini se da ponešto
zna o tom barbarskom vođi Wolf klana.“
„Takva je pomisao.“
„Što ćeš učiniti s Raynorom?“ Upitala je.
„Brineš za njega?“ Tarr ispali, živcirala ga je njezina zabrinutost.
„Znatiželjna sam,“ rekla je i slegnula ramenima.
Shvatio je da je on taj koji je bio zabrinut. Ona nije zvučala kao da je
uopće marila.
„Ponovno ću razgovarati s njim pa ću onda odlučiti o njegovoj sudbini.“
„Jesi li mnogo ratovao s njim?“
„Više smo se prepucavali.“
„Da li bi on potražio pomoć vođe Wolf klana?“ Upitala je.
„On je previše ponosan, a uz to, Raynor je ratnik s časnom reputacijom.
Ne mogu zamisliti da se udružuje s barbarima.“
„Ako taj vođa Wolf klana nije našao ono po što je došao, hoće li to
potražiti drugdje ili će se vratiti?“
„I sam se to pitam,“ Tarr odgovori. „Njegova se pretraga bazirala na
selo, zapalio je kolibe tako da svi koji su unutra izađu van.“
„A u žitnicu je provaljeno –“
„Možda je mislio da se netko skriva unutra.“
„Nije prilazio zamku,“ Fiona reče.
„Što znači da se ta osoba ne nalazi u zamku.“
„Ili je barem on tako mislio.“
Tarr se trzne, zbog snažne boli počeo se mrštiti.
„Previše se naprežeš,“ ispalila je.
Iako je zvučala ljutito, Tarr je znao da je gruba zato što je zabrinuta zbog
njega.
„Ne činim ništa osim što stojim s tobom i razgovaram.“
„Trebao bi sjediti,“ prepirala se.
„Dok članovi moga klana rade?“

79
 „Onda uđi unutra odakle ne možeš gledati kako se posao obavlja,“
naredila je i pokazala prstom na zamak.
„Ne primam naredbe od tebe.“ Pokušao je zvučati kao da joj se
suprotstavlja, ali smijeh ga je izdao.
„Zašto misliš da ne primaš?“
„Znaš li da ti oči bljesnu poput blistavih smaragda kada se naljutiš?“
„Nećeš me dobiti na lijepe riječi.“ Zabacila je glavu prema gore i
osmjehnula se pa se odmaknula od njega i glasno povikala da svi mogu
čuti: Vaš poglavar treba odmor kako bi se u potpunosti oporavio od
ozljede i kako bi vas ponovno vodio. Rekla sam mu da nam dobro ide i
bez njegove pomoći. Što vi kažete?“
„Blizanka će se pobrinuti za sve, idite se odmoriti,“ poviče jedan čovjek.
„Niste sada potrebni,“ poviče žena.
„Vjerujemo blizanki,“ viknuo je drugi čovjek.
Još se više glasova pridružilo ovima pa je Tarr bio prisiljen vratiti se u
zamak, a Fiona ga je promatrala s osmjehom na licu kako se udaljava.

Hladna je kiša padala kada se Tarr probudio iz sna u koji nije imao
namjeru utonuti, ali ipak jest, čim mu je glava dotaknula jastuk. Trznuo se
kada je pomaknuo ruku; ali lagano se osmjehnuo kada je ugledao jednu
od blizanki kako sjedi na stolici pokraj njega, glava joj je počivala na
ramenu dok je spavala.
Ispružio je noge, koje su ga boljele od bitke, iako to nije nikome htio
priznati pa se pridigao u sjedeći položaj na rub postelje i promatrao je kako
spava.
Usta su joj bila lagano otvorena, a čulo se i tiho hrkanje. Ruke su joj bile
prekrižene preko trupa, kao da se obgrlila, a vrpca bijele tkanine držala je
kraj njezine pletenice koja joj je počivala na ramenu. Preodjenula se u
zelenu suknju i žutu košulju, a tkanina na njezinim grudima zategnula se
preko bujnih dojki.
Pomislio je na njezine grudi i pitao se kakav će biti osjećaj kada ih bude
imao u rukama, nježne i podatne, i na to kako će uživati dok jezikom bude
prelazio preko njezine bradavice, sve dok ne otvrdne i kako će je nježno
zasisati.

80
 Pomislio je na to da ispruži ruku i lagano joj dotakne grudi, ali se
prisjetio upozorenja da ne dira ono što će pripasti njezinom suprugu. Ali
on će biti njezin suprug pa ta intimna područja pripadaju njemu.
Ali koju će blizanku dotaknuti?
Ispružio je ruku i prstom pomilovao njezin mekani obraz, a ona je
uzdahnula. Ohrabren, prstom ju je pomilovao po toplim usnama, a potom
je vrškom prsta okrznu vrh njezina jezika.
Nježno je zastenjala i podignula glavu, a oči su joj ostale zatvorene. Tada
se nagnuo nad nju da ukrade poljubac.
Prst oslonjen na njegove usne odjednom ga je zaustavio; osmjehnuo se
koliko je mogao uz prst čvrsto pritisnut na njegove usne, a potom je
pokušao progovoriti.
„Awiss. Ti si Awiss.“
Nasmijala se na njegovo mumljanje i oslobodila mu usne.
„Fiona bi me htjela poljubiti.“
„Zar stvarno?“ Nagnula se prema naprijed i isturila grudi. Prešla je
prstima preko njegovih usana. „Onda ću te jednostavno morati poljubiti.“
Tarr se odmakne od nje.
„Zar ne želiš poljubac?“ Prilazila mu je.
Grudi su joj bile blizu njegova lica, a njezin je dah milovao njegov obraz.
Posegnuo je rukom i zgrabio je za potiljak pa je povukao prema sebi.
Sletjeli su na postelju u sjedeći položaj; usne su im se čvrsto zaključale.
„Što je ovo?“
Povik ih je razdvojio iako su ostali sjediti jedno pokraj drugog.
„Ja radim bez predaha, a vas dvoje se igrate?“
Tarr je zurio u blizanku koja je žurno ušla u prostoriju i stala nasred
odaje. Nosila je istu odjeću koju je nosila i jučer za vrijeme bitke, a također
je izgledala iscrpljeno od beskrajnih napora da zaštiti njegovu zemlju i
ljude.
Okrenuo se zapanjenim izrazom lica prema blizanki pokraj sebe. Zar je
pogriješio i poljubio pogrešnu sestru? Vratio je pogled na blizanku koja je
ušla u odaju. Da li je to Fiona?
„Što imaš za reći?“ Blizanka upita i osloni ruke na bokove.
Ustao je i pogledavao od jedne prema drugoj. „Ova šarada mora
prestati.“
„Reci nam da, kada se jedna od nas uda za tebe, druga može ostati s
ovdje i pridružiti se tvome klanu,“ blizanka koja je stajala reče.

81
 Koliko bi mu lako bilo da to dozvoli, ali to bi značilo predaju i poraz,
nešto što nije bio voljan prihvatiti. Njegovi su uvjeti poznati od samog
početka.
„Moji zahtjevi ostaju jednaki. Oženit ću se jednom blizankom, a druga
se vraća u svoj klan.“
„Pretpostavljam da onda ipak ne želiš snažnu ženu,“ blizanka koja je
stajala reče.
Druga blizanka ustane i stane uz sestru. „Sretno u pronalaženju
supruge.“
„Bit će po mome,“ Tarr reče tvrdoglavo.
„Mi ostajemo zajedno,“ jedna reče, a druga se kimanjem složi s tim.
„A što je s tvojim suprugom?“ Upitao je i iznenada koraknuo prema
naprijed, toliko se naduo i toliko je bio ljutit da se činilo da će ih progutati.
Žene su stajale na istom mjestu i nisu pokazivale strah, tvrdoglavo su
podignule brade, a zelene su im oči blistale.
„Tvoja dužnost je prema suprugu, a ne prema sestri.“
„Žena zna svoje dužnosti prema suprugu. Šteta što ti ne znaš koje su
dužnosti supruga prema supruzi.“
Okrenule su se i izašle iz odaje, ostavljajući zbunjenog Tarra da zuri za
njima.

82
 „Kažem ti, nemoguće ih je razlikovati,“ Kirk reče dok je stajao pokraj
Tarra u žitnici. „Iako se svi članovi klana slažu s tim da bi ti bilo koja
blizanka bila dobra supruga –“ Nakašljao se kao da pročišćava grlo i glas
mu je postao odlučan. „Klan priča.“
„Zar stvarno?“ Tarr protrlja ruku koja je sada već tjedan dana bila bez
povoja. Nastavila je lijepo zacjeljivati, jedva da ga je boljela, a ožiljak je bio
manji nego što je očekivao, zahvaljujući toplim oblozima koji je jedna od
blizanki primijenila kada se rana zatvorila.
Kirk brzo ispljune riječi. „Oženi se jednom, a drugoj dopusti da ostane
uz klan.“
Tarr ga oštro pogleda, ali Kirk se nije trznuo niti ustuknuo; Tarr to nije
ni očekivao od njega. Tokom godina, Kirk je uvijek bio taj koji je imao
hrabrosti reći mu ono što drugi ne bi i koji bi uvijek činio da vidi pogreške
u svojim postupcima kada bi on sam bio previše tvrdoglav. Također je bio
taj koji je mnogo puta pomogao olakšati njegove terete.
„Promislio sam o tome.“
„Onda vidiš razlog,“ Kirk reče, izgledajući zadovoljno.
„Razlog!“
Zbog Tarrovog skorog povika Kirk odmahne glavom. „Trebao sam
znati da ćeš biti tvrdoglav kada se radi o ovome.“
„Ja sam razuman.“
„Ha! Bolje da kažeš tvrdoglav i budalast. Blizanke su dobre za klan,
obje.“
„Jedna će odvlačiti pažnju drugoj,“ Tarr je inzistirao.
„Nisam vidio da odvraćaju pažnju za vrijeme bitke ili inače. Čine ono
što moraju i dobro to rade zajedno. Donijet će čast našem klanu.“
„Previše će vremena provoditi zajedno.“
„Savršeno, onda nećeš imati suprugu koja će ti neprestano brojati nad
glavom. Bit će zaposlena sa svojom sestrom,“ Kirk se izjasni.
„Ona ima dužnost prema meni.“ Tarr se udari u grudi. „A ja neću imati
suprugu koja prigovara.“

83
 Kirk se nasmije. „Moraš toliko toga naučiti jer je prigovaranje sastavni
dio svake supruge.“
Obojica se nasmiju.
„Barem razmisli o tome.“
„Vjeruj mi da jesam,“ Tarr prizna. „Iako me blizanke ponekad izluđuju,
također cijenim napore koje ulažu protiv mene samo kako bi ostale
zajedno. Potrebna je hrabrost da se suprotstaviš poglavaru.“
„S time se slažem.“
„Ne trebaš me često podsjećati na to.“
„Učinio bi to isto za mene i činio si to kada je Erin bila u pitanju.“
„Bilo je očito da je ženi stalo do tebe, a ti si u potpunosti ignorirao
znakove.“
„Možda i ti činiš isto,“ Kirk reče.
„Kako to misliš?“
„Ima trenutaka kada jedna blizanka pogledava prema tebi kao da – na
način“ – Kirk podigne ruke u zrak – „na način na koji žena radi kada je
zainteresirana.“
„Jesi li siguran u to?“
„Erin jest, a žena zna drugu ženu.“
„Pokušavao sam otkriti način koji bi mi pomogao da razlikujem jednu
od druge. I baš kada pomislim da sam otkrio način, nađem se ponovno na
početku. Previše su slične.“
„Znam što želiš reći. Iako mislim da im je varka zaista dobra. Čini se
kao da obje blizanke mogu iscjeljivati i kao da su obje dobre s oružjem,
ali“ – Kirk odmahne glavom – „ne vjerujem u to. Stvarno nas dobro
zavaravaju.“
„Slažem se s tim i zato namjeravam otkriti koja je blizanka koja, a onda
ću se oženiti –“
„S onom do koje ti je stalo?“
„Nije mi stalo –“
„To sam ja, Kirk, s kime razgovaraš i svih ovih godina nismo jedan
drugome govorili ništa osim istine.“
„Privlači me jedna,“ Tarr nevoljko prizna.
„Ali nisi siguran koja.“
„Kao što sam rekao, baš kada mislim da sam otkrio koja je koja, one se
poigraju s mojim osjetilima i više nisam siguran.“
„Pazi im na oči, Erin kaže da je u pogledu jedne ljubav,“ Kirk reče, a
glas mu postane sve tiši i tiši. „Počni odmah s tim, jer se jedna od njih

84
približava.“ Kirk se odmakne. „Odmah ću se pobrinuti za to.“ Uz brzi
osmjeh, udaljio se.
Tarr je ostao usredotočen na žitnicu, osluškivao je korake koji su se
približavali. „Danas se osjećaš dobro?“
Okrenuo se i osjetio kao da je primio udarac u trbuh. Izgledala je ljupko,
njezino je okruglasto lice bilo svježe umiveno i blistalo je, a crvena kosa
bila joj je skupljena na vrhu glave, ali kovrče su se razlijevale po licu i
vratu, njezina je jednostavna haljina bila privlačna jer joj je košulja
prianjala uz nabrekle grudi, a njene oči…
Uzeo si je trenutak i zagledao se u njih. Iskrile su životom. Da li je ondje
negdje bila ljubav?
„Izgledaš kao da si otplovio u mislima,“ Fiona reče.
Tarr odmahne glavom. „Dobro sam, samo sam razmišljao o žitnici.“
„Čudno, zar ne?“ Upitala je, prišla otvorenim vratima i povirila unutra.
Naježio se zbog odsustva njezinog dodira. Nije si želio priznati, ali
uživao je u njezinom dodiru, bio on jednostavan ili intiman. Volio je kada
ga je dodirivala.
„U žitnicu je provaljeno, ali ništa nije ukradeno?“ Upitao je.
Fiona se okrene i kimne. „Razmišljam o tome još otkako su me ljudi
obavijestili o tome.“
„Tvoj zaključak?“
„Kao što smo i ranije razgovarali, oni su tražili nešto.“
„Još uvijek ne mogu shvatiti koga ili što su tražili. Nemamo ništa
vrijedno barbarima. Nisu opljačkali žitnicu ni otuđili stoku. Bili smo u
pravu; tražili su nekoga.“
Fiona se složi s tim uz kimanje. „Činjenica je da su se držali podalje od
zamka, što znači da onaj koga traže nije vrijedan toga da odsjeda u zamku.
Možda je neki trgovac nedavno prolazio ovuda?“
„Niti jedan da ga se ja sjećam, a obično znam kada su stranci među
nama.“
„Moramo saznati više o Wolf klanu.“
„Slažem se,“ Tarr reče. „Namjeravao sam razgovarati s Raynorom.“
„Pridružit ću ti se,“ Fiona reče i stane pokraj njega.
Nije je namjeravao odbiti. Poštivao je njezino mišljenje i ideje i sviđalo
mu se što nije oklijevala u tome da mu se pridruži. Mogao je računati na
nju u bilo kakvim okolnostima, vrijedna vrlina kod supruge.
Hodali su jedno uz drugo pa ju je nesvjesno primio za ruku.
Osmjehnula se osmjehom blistavim kao sunce i to ga je ispunilo
utješnom toplinom. Stisnuo joj je ruku i uzvratio joj osmjeh.

85
 „Drago mi je što si se dobro oporavio.“
„Nedostaju ti moje ruke oko tebe?“ Zadirkivao je.
„Da, jesu,“ priznala je jednostavno iznenadivši ga. „Zašto te to šokira?
Sviđaju mi se tvoji poljupci i dodiri; tvoja me tvrdoglavost nervira.“
„Moja tvrdoglavost?“ Upitao je zaigrano, pretvarajući se da je zapanjen.
„Ja mislim da si ti ta koja je svojevoljna, što nas čini odgovarajućim parom.
I dobrim spojem.“
„Vidjet ćemo.“
Ušli su u zamak i popeli se kamenim stepenicama, a Tarr se odjednom
zaustavi i privuče je u naručje. Sudarila se s njegovim snažnim grudima
zbog čega je naglo udahnula.
„Nedostajala si mi u naručju i Kriste, gladan sam za time da te okusim.“
Umjesto da usne spusti na njezine, spustio ih je na njezin vrat i grickao
je sve dok po tijelu nije osjetila trnce.
Nježno se nasmijao u njezino uho. „Volim kada drhtiš uz mene.“
Njezin je odgovor uhvatio usnama, a jezikom je prekrio njezin uzdah,
ona se željno privila uz njega i ruke mu obavila oko vrata pa mu uzvratila
poljubac ispunjen strašću.
Kada je konačno otrgnuo usne od njezinih, ona je oslonila čelo na
njegovo rame; uhvatio ju je za bradu i zabacio joj glavu unatrag kako bi se
zagledao u njezine oči. Što je vidio u tim zelenim dubinama očiju osim
žudnje koja je bjesnjela ondje? Da li je to bio sjaj koji nikada prije nije
primijetio? Ili su to bile samo njegove budalaste misli onoga što je želio
vidjeti – što to?
Ljubav?
Pustio joj je bradu pa je ponovno spustila glavu na njegovo rame.
Zašto je razmišljao o ljubavi? Inače uopće nije razmišljao o tome. Morao
se pobrinuti za svoju dužnost i oženiti ženu koja će donijeti čast njegovom
klanu. Rodit će mu snažne sinove i kćeri i ostati uz njega do kraja života.
Ljubav nije imala mjesto u njegovim planovima.
Bio je njegov red da zastenje kada mu je počela grickati vrat. Njezini su
ugrizi bili puni vatre i namjere. Znala je što radi; radila je to namjerno.
Gurala ga je do njegovih granica i uskoro će ga pogurati preko ruba.
Jezikom je polagano prelazila preko njegovih usana.
„Igraš opasno,“ upozorio je.
„Ne bojim se.“
Zvučala je kao da ga izaziva i to je bilo sve što mu je bilo potrebno.
Uhvatio ju je oko struka, podigao je i pritisnuo o zid snagom svoga
tijela.

86
 Uzdahnula je kada je grubo zaposjeo njezine usne dok je rukom snažno
stiskao njezinu dojku. Mislio je da bi se mogla pobuniti, ali umjesto toga,
uhvatila ga je za ramena i uživala u njegovom dodiru.
Trljao joj je bradavicu između prstiju sve dok nije očvrsnula, a potom je
spustio glavu i grickao očvrsnuli pupoljak sve dok se oboje nisu počeli
vrpoljiti.
„Netko se približava,“ rekla je bojažljivim šaptom i odgurnula mu
ramena.
Zastao je i osluhnuo kada je nekoliko puta ponovila upozorenje. Sada je
u potpunosti mogao čuti korake koji su se približavali pa ju je pustio da
stane pokraj njega.
Sluškinja se uskoro pojavila i ispričala se pa požurila pokraj njih.
Zar je njihova žudnja bila očita?
Fiona tada primijeti vlažnu mrlju na svojoj košulji i rukom je prekrije.
„Bit ćeš moja supruga, nismo učinili ništa loše. Klan je ponosan što ćemo
se združiti.“
„To još nije dogovoreno.“ Zabrinutost ispuni njezin glas.
„Jest. Ti si Fiona. Ne vjerujem da sam poljubio obje blizanke i da su
odgovorile na jednak način.“
„Kako možeš biti toliko siguran?“
Podigao joj je bradu. „Nešto u vezi tebe je drugačije. Ne mogu reći što;
samo znam da je ondje i da kada to konačno otkrijem, znat ću koja je od
vas koja. A onda ćemo se oženiti.“
Zvučao je kao da zapovijeda, a ona je odbijala biti na silu vjenčana. Izbor
će biti njezin inače braka neće biti. Udat će se za Tarra od Hellewyka samo
ako sama kaže tako, a ne zbog njegovih zahtjeva i naredbi.
„Ne poznaješ me, ako misliš da me možeš natjerati.“
Njegov ju je smijeh protresao.
„Već si voljna.“
„Velika je razlika između ljubavi i žudnje,“ obavijestila ga je.
Zakikotao se. „Žudnja je dobar početak za brak.“
„Žudnja ne traje. Ljubav traje.“
„Voljeti se može naučiti.“
Njegova ju je ozbiljnost zapanjila. Može li on naučiti voljeti je? Zar je bio
voljan riskirati?
„Može li?“ Upitala je iskreno.
„Zar nisi voljna pokušati i saznati?“
Na trenutak je samo gledala u njega jer joj se činilo kao da je začula
molbu u njegovom glasu ili je samo čula ono što je željela čuti? On nije

87
zaista mario hoće li se voljeti ili ne. Ona je odgovarala onome što je tražio
kod supruge i to je sve što mu je bilo bitno.
„Tvoja tišina znači da,“ rekao je.
„U mojoj tišini ima toliko toga što ti ne znaš.“
Posegnuo je prema njezinoj ruci. „Povjeri mi se. Reci mi što leži u tvojoj
tišini. Želim biti dio toga.“
Njegova joj je ponuda još jače zagrijala srce, ali pitala se da li on zaista
shvaća što joj nudi. Da li je voljan prodrijeti u dubine njezine duše, dijeliti
njezinu tugu i sreću, jer to je intimnije od samog vođenja ljubavi.
Testirala ga je. „Ne znaš što tražiš.“
Izgledao je uvrijeđeno. „Ne dajem olako riječ. Razgovaraj sa mnom.
Podijeli to sa mnom. Voljan sam čuti i slušati.“
Ideja o dijeljenju njezinih najdubljih emocija, njezinih unutarnjih tajni s
njim, činila ju je bojažljivom pa se odmaknula od njega i izvukla ruku iz
njegove.
„Ne stvaraj razdaljinu među nama.“
„To je razdaljina koju oboje stvaramo,“ rekla je.
„Iz tvrdoglavosti.“
Na licu joj se pomalo počeo pojavljivati osmijeh. „Slažem se s tim.“
„Napokon smo se složili oko nečega, što znači da možemo početi graditi
most na čijoj se sredini možemo susresti. Trebat će nam vremena da
sagradimo čvrst most; oboje smo tvrdoglavi, ali povjerenje će biti u
čvrstim temeljima.“
Bio je voljan raditi na tome da se nađu na sredini, umjesto da on sam
sve određuje; to je sasvim sigurno bio početak.
„Tvoj plan o izgradnji mosta čini mi se dobrim.“
„Drago mi je što ti se sviđa.“ Ispružio je ruku.
Fiona ispruži ruku i prihvati njegovu, prvi kamen u mostu koji će
izgraditi.

88
 „Reci mi o mojim ljudima, Aliss,“ Raynor reče i pogleda kroz prozor u
sada već poznatu scenu. Bio je zatočenik, po njegovoj procjeni, oko dva
mjeseca – a to je bilo predugo. Potpuno se oporavio prije nekoliko tjedana
i bilo je vrijeme za bijeg.
Okrenuo se i pogledao u nju. Tiho je stajala za stolom koji je služio kao
mjesto za njezin rad. Biljke, zdjelice, tikvice, tučci i mužar bili su
postavljeni na stol na kojemu je još uvijek bilo dovoljno mjesta kako bi
mogla raditi.
„Moram znati gdje su zatvoreni.“
Obrisala je ruke od bilja s kojim je radila u komad tkanine zataknut za
pojas njezine smeđe suknje.
„Znam zašto oklijevaš i stvarno želim poštivati tvoj zahtjev u vezi toga
da ne znaš moje planove, ali treba mi ta informacija od tebe.“
„Mislila sam da ćeš –“
„Pobjeći sam?“ Odmahnuo je glavom. „Ne mogu napustiti svoje ljude,
posebno kada si mi rekla da su se u potpunosti oporavili od svojih
ozljeda.“
„Zato si čekao,“ rekla je uznemireno. „Pitala sam se zašto si ostao.“
Ignorirao je njezinu izjavu. „Moji ljudi, Aliss.“
Oklijevala je.
Raynor se odlučio za drugačiji pristup. „Provodiš li mnogo vremena s
mojim ljudima?“
Aliss je na trenutak zurila u njega.
„Samo jednostavno pitanje.“
Kimnula je. „Vidim ih samo kada ih izvode iz ćelija i kada im je
dopušteno da izađu na svjež zrak nakratko svaki dan.“
„Mora da uživaju u svojim kratkim predasima.“
„Sjede i promatraju što se događa oko njih.“
„Drago mi je što to čujem, ali reci mi zašto meni nije dano da ponekad
udahnem svježeg zraka?“

89
 „Tarr to ne bi dopustio.“
„A dopušta mojim ljudima?“
Slegnula je ramenima.
Prišao joj je. „Mogla bi ga nagovoriti da i meni dopusti isto, zar ne?“
Aliss uzdahne, izvuče tkaninu iz svog pojasa i baci je na stol. „Osigurati
malo slobode za tvoje ljude jedna je stvar; pokušati to isto učiniti za tebe –
“ odmahnula je glavom – „nemoguće.“
„Cijenim tvoj trud. Dobro si se brinula za mene i uvijek ću biti tvoj
dužnik. Nikada neću zaboraviti tvoju dobrotu.“
„Ne govori ništa više,“ inzistirala je podignutih ruku. „Ne želim znati
tvoje planove.“ Stavila je nekoliko stvari u već prepunu košaru i prišla
vratima. „Ja sam iscjeliteljica pa te molim da svojim bijegom ne ostaviš
nikoga kome bi bile potrebne moje vještine.“
Otvorila je vrata i ugledala Tarra i Fionu kako se približavaju s dna
hodnika. „Stiže ti društvo.“
Raynor kimne. „Hvala ti puno.“
Aliss požuri niz hodnik i u prolazu samo kimne sestri i Tarru.
„Čini se uznemirenom,“ Fiona reče i požuri za njom, ali se potom
zaustavi i pogleda u Tarra.
„Idi, možda te treba,“ rekao je i otpravio je rukom.
„Neću dugo.“
„Zadrži se koliko god je potrebno,“ rekao je, zadovoljan što se barem
sjetila njega prije nego je otrčala za sestrom.
Tarr uđe u odaju i ugleda Raynora kako sjedi pokraj prozora.
„Dani su postali hladniji,“ Raynor reče bez da je pogledao prema njemu.
„Spremni smo za zimu.“ Tarr se ogleda po odaji pa priđe vratima i
otvori ih. „Neka nam donesu pivo i hranu,“ rekao je jednom od čuvara pa
zatvorio vrata.
„Jesi li odlučio što će biti sa mnom i mojim ljudima?“
„Nisam zbog toga ovdje. Znaš više o tom vođi Wolf klana od mene. Ja
sam čuo priče, smatrao sam ih više kao nekakvim mitovima jer ga nikada
nisam vidio svojim očima.“
„U svoju zemlju u sjevernoj Škotskoj unosi nemir. Iz onoga što sam čuo,
zemljom i ljudima vlada sijući strah. Nitko se ne usuđuje suprotstaviti mu
se. Čuo sam da je zato nazvao svoj klan Wolf klan.“
„Što ga dovodio ovamo?“
„I sam sam se isto zapitao,“ Raynor reče. „Da mu je plan bio prisvojiti
tvoju zemlju, došao bi s puno više ratnika.“
„Kažeš da si ga protjerao s otoka, Isle of Non. Što je radio ondje?“

90
 Raynor ustane, pivo i hrana su im dostavljeni pa im Tarr ulije po vrč
piva. Drage je volje uzeo jedan.
„To je čak i čudnije. Bio je ondje s jako malo ratnika i sasvim slučajno
njegova je prisutnost otkrivena. Potjerali smo ih, a oni su otišli bez borbe.
Slijedio sam ih do granice svoje zemlje kako bih se uvjerio u to da su
otišli.“
„Taj Wolf se ne čini kao da ga se slučajno može uočiti.“
„I sam sam pomislio isto,“ Raynor prizna. „Zašto bi, ipak, on želio da ja
znam da je ondje? Planira nešto. Ali što?“
„Što god da je, ja ću biti spreman.“

Fiona je sustigla sestru dok je ova izlazila kroz vrata zamka.

„Dan je hladan, trebala si omotati maramu oko sebe,“ istaknula je.
Aliss uspori korak dok su silazile niz stepenice. „Bila sam u žurbi i
nisam razmišljala o tome.“
„Što te tišti?“ Fiona skine zelenu maramu i omota je oko Alissinih
ramena.
„Sada će tebi biti hladno.“
„Dobro sam,“ Fiona je inzistirala i uzela košaru koju je njezina sestra
držala, obgrlila ju je rukom i povela prema njihovom omiljenom mjestu
ispod velikog stabla pokraj livade. To je mjesto bilo dovoljno udaljeno za
razgovor, a opet ih se moglo vidjeti iz sela.
„Mislim da Raynor uskoro namjerava pobjeći,“ Aliss reče nakon što je
sjela.
Fiona se spusti pokraj nje. „Mislim da Tarr ne namjerava zaista nauditi
njemu i njegovim ljudima.“
„Pritvor tišti Raynora i ne mogu ga kriviti zbog toga. Ja bih poludjela da
sam duže vrijeme zatvorena sama u odaji.“ Odmahnula je glavom. „To
nije bitno. Mislim da će nas pitati da pođemo s njim kada dođe vrijeme za
to.“
„To te uznemirava? Da li ti je stalo do Raynora?“
„Ne,“ Aliss reče čvrsto. „Naočit je i čini se dobrim čovjekom, ali ne gajim
takve osjećaje prema njemu. Zabrinuta sam za nas.“
„Kako to?“ Fiona upita zabrinuto.
„Što će biti s nama? Dosadila mi je ova šarada, to što moram paziti kako
se ponašam i što govorim. Nedostaje mi da sam u potpunosti

91
usredotočena na iscjeljivanje i nedostaje mi moj identitet. Neki me ljudi
nazivaju Aliss, a drugi me oslovljavaju kao Fionu. Koliko još moramo
nastaviti s ovime?“
„Mislim da napredujem,“ Fiona ponosno izjavi.
„Zaista?“ Aliss upita iznenađeno.
„Tarr je predložio da sagradimo most na sredini kojeg se možemo naći.“
„To zvuči obećavajuće,“ Aliss reče uzbuđeno. „Možda će sve ovo ispasti
bolje nego što smo očekivale.“
„Moguće je, ali moramo nastaviti biti strpljive.“ Protrljala je sestrinu
ruku. „Možeš li još malo nastaviti s tim?“
„Naravno da mogu. Samo sam danas malo uznemirena.“
„Raynor mora učiniti ono što mora; ti si za njega učinila sve što si
mogla,“ Fiona reče. „Jesi li sigurna, ipak, da ne gajiš osjećaje prema
njemu?“
„Sigurna sam. Uživala sam u njegovom društvu. Pokazao je interes
prema meni i lako je s njim razgovarati. Razmijenili smo priče naše
mladosti i o mojim iscjeliteljskim vještinama i znao je da sam Aliss – to će
mi nedostajati.“
„Neće proći još dugo prije nego naši identiteti budu razotkriveni, ali mi
ćemo biti te koje će to učiniti.“
„Tada ću imati strpljenja do tog trenutka.“
Fiona je odahnula kada je začula povjerenje u sestrinu glasu. „Mislim
da ćemo odlučiti dobro.“
„Sviđa mi se ovdje,“ Aliss prizna. „Klan nas je velikodušno prigrlio i
prihvatio. Kao da smo oduvijek bile dio Hellewyk klana.“
„I sama se tako osjećam. Niti jednom se prema nama nisu ponijeli kao
da smo iz drugog klana.“
„Bit će to dobro mjesto za zvati ga domom.“
„Slažem se,“ Fiona reče. „Prošlo je puno vremena otkako smo imale
osjećaj da smo u domu.“
„Stric Tavish učinio je sve da se osjećamo dobrodošlima.“
„A Leith je učinio sve što je bilo u njegovoj moći da se osjećamo kao da
nismo dio klana.“
„Bio je ljubomoran na tebe,“ Aliss reče. „Bio je ljubomoran što je njegov
otac više razgovarao s tobom, svojom nećakinjom, nego sa svojim
vlastitim sinom.“
„To je zato što je stric Tavish znao da mu je sin idiot.“
Obje su se nasmijale.

92
 Aliss tiho progovori. „Možda ovdje, u sigurnosti onih koji mare za nas,
možemo početi tragati za odgovorima iz svoje prošlosti.“
„Majka nas je upozorila da budemo oprezne,“ Fiona je podsjeti.
„Inzistirala je na tome da nikome ne vjerujemo.“
Aliss podigne pogled prema plavom nebu prošaranom bijelim
oblacima. „Pitaš li se ikada, tko smo mi zaista, Fiona?“
Fiona je slijedila sestrin pogled, ugledala je oblak koji je imao oblik
krupne žene. „Zaista jesam. Pitam se o ženi koja se odrekla blizanki, da li
je to učinila kako bi nas zaštitila ili nas nije željela.“
„Pitam se da li nam je ona dala imena.“
Fiona primi sestru za ruku. „Da li te to uznemirava?“
„Ta me pomisao proganja još otkako smo započele s ovom šaradom.
Zamijenile smo imena koja nam nisu prava. Pitanje je, tko smo mi?“
„Doći će dan kada ćemo to saznati.“
„Majka je predugo čekala da nam kaže.“ Na izdisaju je priznala da ona
nije naša majka i da moramo biti oprezne i ne dopustiti da itko sazna.
Bojala se za nas, ali više nije mogla govoriti.“
„Nikada neću sumnjati u ljubav naše majke. Obasipala nas je njome i
zauvijek ću biti zahvalna što smo joj ostavljene.“ Suze su zamaglile Alissin
vid pa ih je otrla prstom.
„Ova naša varka sve je to iznijela na vidjelo.“
„Možda je vrijeme da razotkrijemo naše prave identitete,“ Aliss reče.
„Govorile smo o tome samo u tajnosti, a možda je sada došlo vrijeme da
započnemo s našom potragom.“
„Daj da prvo riješimo ovo s Tarrom, a onda se možemo dati u potragu
za svojom prošlošću.“
Sestre stisnu ruke jedna drugoj kao što su uvijek radile kada bi
zapečatile dogovor. Zajedno će preživjeti i neće dopustiti nikome da stane
među njih.

Bilo je kasno, svi su u zamku već pošli na počinak kada je Aliss ušla u
Raynorovu odaju. Žalio se na bol u glavi pa je požurila uz stepenice nakon
što se na brzinu odjenula.
Odjednom joj ruka prekrije usta i spriječi svaki pokušaj vriska. Uvučena
je u sjenu i pritisnuta o mišićavo tijelo.
„To sam ja, neću te povrijediti,“ Raynor joj prošapće u uho.

93
 Njegove riječi nisu ublažile njezin strah; ostala je napeta.
„Odlazim. Želite li ti i Fiona poći sa mnom?“ Spustio je ruku s njezinih
usta.
„Ne, nismo završile s poslom ovdje, ali tebi želim svu sreću.“
„Jesi li sigurna?“
„Da, Fiona i ja smo razgovarale o tome, ali još nije došlo vrijeme da
odemo odavde.“
„Žao mi je što to čujem,“ rekao je.
Tkanina je gurnuta u njezina usta i vreća joj je prebačena preko glave
prije nego je shvatila što se događa. Ruke su joj povezane iza leđa i bila je
prebačena i naopako je visjela, pretpostavljala je, preko Raynorova
ramena. Čula je mrmljanje zbog čega je pretpostavila da Raynor nije sam,
a zbog prigušenih koraka i iznenadnog naleta hladnog zraka znala je da
su napustili zamak.
Oprezni koraci, brzi koraci, još mrmljanja i hladan zrak koji se probijao
kroz njezinu tanku haljinu osjetila je, činilo se kao satima. Šuškanje lišća,
tu i tamo pucketanje grančica pa je mogla pretpostaviti da hodaju kroz
šumu pokraj zamka.
Nije bila sigurna o čemu se ovdje radi; samo je bila sigurna da joj Raynor
neće nauditi. Osjećao se kao da joj duguje zbog čega sasvim sigurno neće
dopustiti da bude povrijeđena.
Zašto je Raynor smatrao da je treba oteti, nije znala, a kada dobije priliku
porazgovarati s njim, sasvim sigurno će joj objasniti. To je bilo nezamjetno,
s obzirom na zabrinutost za njezinu sestru.
Kada Fiona otkrije da je nema, spustit će se pakao na Zemlju. Tražit će
je na samom kraju svijeta i onda…
Zadrhtala je zbog pomisli na kaznu koju će Fiona dostaviti osobi koja je
odgovorna za njezinu otmicu.
Čovjek koji ju je nosio naglo se zaustavio i spustio je s ramena. Pažljivo
je maknuo vreću i tkaninu.
Zurila je u Raynora i u tišini je čekala objašnjenje.
„Nitko ti neće nauditi,“ rekao je.
„Nikada nisam ni sumnjala u to.“
„Drago mi je što mi vjeruješ.“
„Nisam rekla ništa o povjerenju. Znam da se osjećaš dužnim jer sam se
brinula o tebi i da mi zbog toga ne bi učinio ništa nažao.“
Raynor kimne.
Čekala je objašnjenje.
„S vremenom ćeš razumjeti zašto sam te oteo.“

94
„Fiona će doći za mnom.“
Osmjehnuo se. „Računam na to.“

95
 Začuo se zvuk roga pa je Fiona poskočila iz postelje, brzo se odjenula i
posegnula za mačem kojeg je držala ispod postelje, dovoljno blizu sebi da
ga brzo dohvati.
Trebao joj je trenutak da shvati da Aliss nije u odaji, a tada je shvatila da
ju je Raynor pozvao u svoju odaju. Potrčala je iz odaje i trčala je sve dok se
nije našla nekoliko koraka od njegove odaje.
Ondje se odvijao kaos, činilo se kao da su ratnici posvuda, a ona se
progurala između njih i ušla u odaju. Jedan je čuvar u nesvijesti ležao na
podu, a drugi je sjedio na stolici i držao se za glavu. Tarr i Kirk ispitivali
su čovjeka. Raynora nije bilo nigdje.
„Moja sestra,“ Fiona je glasno zahtijevala. „Gdje je ona?“
Tišina padne na okupljene i sve se oči okrenu prema njoj.
„Raynor ju je oteo,“ Tarr reče.
„Kako znaš?“
Tarr pokaže na čuvara na stolici. „Čuo je dio njihovih planova prije nego
su ga onesvijestili.“
„Njihovih planova?“
Tarrovo lice se napne i bijes bljesne u njegovim tamnim očima.
„Raynorovi ljudi pobjegli su zajedno s njim.“
„Kako?“ Fiona upita u nevjerici.
„Raynor je uspio napasti jednog čuvara dok je drugi išao po Aliss.
Njegovi su ljudi već uspjeli pobjeći iako još uvijek ne shvaćam na koji su
način uspjeli uskladiti planove. Jedan mu se pridružio u odaji dok se drugi
skrivao u sjenama u hodniku. Tako je –“ Tarr kimne prema čuvaru na
stolici –„načuo dio njihovih planova.“
„Da otmu jednu od blizanki.“
Tarr joj se teškim koracima približi. „Ne jednu od vas – već
iscjeliteljicu.“ Stao je pred nju. „Da li je pravu odabrao?“
„Spasit ćeš moju sestru!“ Bio je to žestoki zahtjev zbog kojih su se sve
oči širom otvorile.

96
 „Odgovori mi,“ Tarr je jednako žestoko zahtijevao.
Fiona korakne naprijed i umalo dotakne njegove široke grudi. „Nije
bitno koju je od nas oteo. Ono što je bitno jest da spasiš moju sestru i da ne
gubiš dragocjeno vrijeme prepirući se oko toga.“
„Imat ću svoj odgovor prije nego krenem u pohod spašavanja.“ Tarr
prekriži ruke na grudima.
Bijes je vrio u njoj poput vulkana koji samo što nije eruptirao. Sestra joj
je nestala i zbog besmislene rasprave gubila je vrijeme što je značilo da se
udaljenost među njima sve više povećavala i da je šansa da ih uhvate
postajala sve manja.
Okrenula se kao da namjerava napustiti odaju, a potom je vješto izvukla
mač i pritisnula ga o Tarrovo grlo.
Njegovi su ljudi izvukli mačeve nakon trenutka oklijevanja jer ih je
njezin postupak zapanjio.
„Moja će oštrica rasporiti njegov vrat prije nego stignete do mene,“
upozorila je.
Tarr podigne ruku kako bi zaustavio svoje ljude pa svi maknu ruke sa
svojih mačeva.
„Izrezat ću tvoje hladno srce ako se ne pobrineš za to da mi se sestra
sigurno vrati.“
„Reci mi koju blizanku spašavam.“
Fiona ga je promatrala vrelim pogledom. Nije imala izbora. Mora
razotkriti svoj identitet ili… postoji mogućnost da nikada više ne vidi
svoju sestru?
Uz pakosno naginjanje glave izjavila je, „Ja sam Fiona.“
Tarr je gledao u nju dok je vikao, „Okupite ljude; izjahat ćemo s prvim
svjetlom.“
„Zašto čekati?“ Fiona upita, njezina oštrica stajala na njegovom grlu dok
su njegovi ljudi ispunjavali prostoriju.
Tarr odgurne oštricu jednim prstom. „Putovanje noću je budalasto i
teško, budući je tragove teško uočiti. Brzo ćemo ih sustići. U
međuvremenu ćemo se pripremiti i biti spremni za polazak kako bismo
učinili sve da spasimo Aliss.“
Fiona spusti mač uz bok. „Bit ću spremna da vam se pridružim.“
„Nećeš ići s nama.“
„Ne možeš me zaustaviti.“
Uhvatio ju je za ruku, put se raščistio za njega dok ju je gurao iz
prostorije i brzo u svoju odaju pa je uz tresak zatvorio vrata za sobom.

97
 „Mogu i hoću, Fiona. Vješta si ratnica, ali ovaj put u pitanju je tvoja
sestra –“
Fiona se otrgne iz njegova stiska. „Oteo je moju sestru, zato je to moja
bitka.“
Uperio je prst u nju. „Zbog ljutnje možeš napraviti krivi potez zbog čega
posljedice mogu biti smrtonosne. Ostat ćeš ovdje pod ključem i zaštitom
ako je potrebno.“
Uperila je prst i ona u njega. „Ja ne donosim ishitrene odluke i bolje ti je
da ni ne pokušavaš zaključati me.“
„Prijetiš mi?“ Koraknuo je prema njoj.
Jednako je odlučno koraknula prema njemu. „Hoću ako budem
morala.“
„Pripazi na jezik, ženo.“
„Govorim što želim i to se neće promijeniti samo zato što moj suprug
tako želi. Govorit ću što želim sviđalo se to tebi ili ne.“
„Govori što želiš, ali neće biti po tvome,“ rekao je dok je licem bio blizu
njezinom.
„Hoće inače ćeš požaliti dan kada si me izazvao.“
„Eto, ponovno mi prijetiš.“
„Ja ću se pobrinuti za sigurnost svoje sestre,“ viknula je na njega.
„Da, hoćeš, jer ću se ja pobrinuti za njezin siguran povratak.“
„Ne bez mene.“
Uhvatio ju je oko struka i odigao je od poda. „Tvrdoglava budalo, neću
dopustiti da riskiraš svoj život.“
Plamen u njezinim zelenim očima ugasne i tuga joj preplavi lice.
„Moram; Aliss zna da ću doći po nju. Zna da me ništa neće zaustaviti; čak
ni ti.“
Tarr je nježno spusti na pod, ali ruke zadrži na oblinama njezinog
struka. Zurio je u nju nekoliko trenutaka, a vatra je napuštala njegove
tamne oči.
„Hoćeš li poslušati moje naredbe?“
„Da, slijedit ću te.“
„Daješ li mi svoju riječ?“ Upitao je.
„Svoju riječ dajem.“
„Onda se spremi da mi se pridružiš.“
Požurila je prema vratima.
„Fiona.“
Okrenula se prije nego je otvorila vrata.

98
 „Nitko ne uzima ono što mi pripada bez posljedica. Imao sam potpunu
namjeru spasiti tvoju sestru.“
Polako je kimnula. „Dobro je znati da si čovjek od časti.“

Krenuli su s prvom svjetlošću, baš kako je Tarr obećao, s pedeset ljudi,

a Kirk je ostao u pripravnosti s još pedeset. Trebalo je, ipak, misliti i na
sigurnost zamka i na neočekivane napade barbara pa Tarr nije htio
riskirati. Ratnici će biti razmješteni ako bude potrebno. Ako ih uspiju
uhvatiti prije nego oni stignu od Raynorove zemlje biti će to lako
zarobljavanje uz malo borbe i tome se Tarr nadao.
Fiona je jahala uz njega, ukočena i na oprezu, spremna za borbu u bilo
kojem trenutku.
„Poslao si ljude naprijed da izvide i vide idemo li pravim putem?“
„Jesam,“ odgovorio je znajući da nije imala namjeru uvrijediti njegovo
vodstvo. Bila je zabrinuta za sestru. Razumio je u potpunosti njezinu
zabrinutost kada mu je rekla da će je njezina sestra očekivati. U tom je
trenutku razumio neraskidivu vezu koja je postojala među blizankama.
Veza ljubavi i časti; nije imao pravo prisiljavati je da je raskine.
„Tragovi su do sada bili jasni?“
„Da, jesu i očekujem da će se tako i nastaviti,“ uvjeravao ju je.
„Aliss neće biti preplašena; ona je veoma hrabra.“
„Vrlina koja vam je zajednička.“
„Mnogi misle da sam ja snažnija od Aliss.“
Odmahnula je glavom, mogao je vidjeti kako su joj se oči ispunile
suzama iako nije prolila niti jednu. Bila je previše tvrdoglava.
„U krivu su; ona je snažnija, mnogo snažnija od mene.“
Pustio ju je da priča, zabrinutost je iz nje izvlačila riječi.
„Naša je majka umrla na njezinim rukama,“ izlanula je. „Ona ju je
tješila, nije pustila nijednu suzu, već joj je nježno govorila da će sve biti u
redu i da će pronaći mir u Božjem domu. Ali naša je majka pronašla mir u
Alissinom naručju. Stajala sam iza nje i plakala, nisam mogla kontrolirati
svoje suze. Aliss je olakšala njezinu patnju svojim mekim glasom i toplim
zagrljajem i zato je ona vješta iscjeliteljica, jer iscjeljuje srcem i dušom.“
„Nisam upoznao iscjeliteljicu koja iscjeljuje jednako uspješno kao i ona.“
„Ona je anđeo,“ Fiona reče uz osmjeh. „Naša ju je majka uvijek zvala
svojim malenim anđelom.“

99
 „Kako je tebe vaša majka nazivala?“
Fiona se nasmije. „Tvrdoglavom, svojeglavom, glupavom,
svojevoljnom i nekim nazivima koje se ne usuđujem ponoviti. Moja je
divlja narav na površinu isplivala veoma rano, a moja majka nije mogla
razumjeti kako kći više voli luk i strijelu od šivanja. Moj je otac, ipak,
ohrabrivao ono što me zanimalo. Što je s tvojom majkom i ocem?“ Upitala
je.
„Moj me otac naučio kako biti poglavarom. Moja majka…“ Zastao je
kako bi pronašao prave riječi. „Znam da me voljela; dovoljno me često
grlila, ali uvijek sam osjećao da je nesretna iako je izvršavala svoje
dužnosti i bila je poštivana od klana.“
Jahač im priđe prekidajući njihov razgovor.
„Trag se nastavlja iza sljedećeg zavoja, čini se da su tu ubrzali korak.“
„Slijedi trag i obavijesti me kada nešto saznaš,“ Tarr reče.
„Skrenuli su kako bi što prije stigli do Raynorove zemlje i do utočišta,“
Fiona reče.
„Budući njegova zemlja graniči s mojom, brojna su mjesta na kojima
može prijeći na svoju zemlju.“
„Da li je blizu njegov zamak?“
„Ne, na dobar dan jahanja je.“
„Onda im još duže treba kada su pješice,“ rekla je. „Izgledaš kao da te
nešto muči. Što te zabrinjava?“
Odmahnuo je glavom. „Nisam upoznao nikoga tko može osjetiti moje
misli kao što to ti možeš.“
„Vidim to na tvome licu i u tvojim pokretima. Reci mi.“
Isto je vidio u njoj. Bilo je neobično koliko su slični bili i bilo mu je
utješno što dijeli takav duh s njom. Nikada s nikim nije spoznao takvu
bliskost i to ga je zbunilo.
„Reci mi,“ rekla je ponovno.
„Raynor je skrenuo ranije nego sam očekivao. Njegov je zamak dalje na
sjeveru –“
„Mogli su ga njegovi ljudi čekati,“ Fiona reče i brzo se osvrne oko sebe.
„Kako su mogli znati za njegov plan?“
Na trenutak je utihnula prije nego je pronašla odgovor. „Njegovi su
ljudi mogli obilaziti područje nakon njegova zarobljavanja.“
„I čekati da vide da li je pobjegao.“
„Ali zašto je odveo Aliss i kako je znao da je Aliss ta koju je odveo?“
„Raynor nas je mogao razlikovati,“ priznala je.

100
 „Kako?“ Tarr odmahne glavom prema nebesima. „Ne mogu vjerovati
da vas je on razlikovao, a ja ne.“
„Raynor je tvrdio da je to lako.“
„Kada ga se dočepam otkrit će mi tu tajnu.“
Zbog prilaženja izviđača su utihnuli.
Izviđač je brzo informirao Tarra. „Konji, došli su do konja.“

Prenoćili su u kampu bez vatre kako nitko ne bi znao da su u blizini.

Fiona je sjedila pokraj velike stijene, omotala je prekrivač oko sebe.
Nosila je na sebi suknju, košulju i vuneni očev kaput koji je sačuvala za
jahanje. I dalje je osjećala hladnoću tla koja se probijala kroz njezinu odjeću
i zbog koje je drhtala.
Promatrala je aktivnosti u kampu, muškarci su se kretali toliko tiho, što
nikada ne bi pretpostavila za tako krupne ljude. Činilo se da čak i konji
znaju da se očekuje od njih da budu tiho. Postavljeni su čuvari i ljudi su se
pripremali za noć uz naredbu da će dalje jahati s prvim svjetlom.
Tarr se približio nakon razgovora s nekoliko svojih ljudi, ona ga je
promatrala, njegov je korak bio dug i odlučan. Nosio je svoj pled s bijelom
košuljom koja je bila ispod njega. Noćni vjetar mrsio je njegovu crvenkastu
kosu koja je lepršala poput krila gavranova, a njegove su crte lica bile još
privlačnije kada je bio ovako napet, kao da je vidjela iskru vatre u njima.
Krzno je bilo prebačeno preko njegovih ramena pa je tiho uzdahnula na
pomisao na njegovu toplinu, a potom je zadrhtala kada je pomislila na to
da je podijeli s njom.
Sjeo je pokraj nje, prebacio je krzno preko njih i ogrnuo je njime prije
nego ju je privukao uza sebe.
Nije se protivila; prigrlila je njegovu toplinu i krzno pa se osmjehnula
na iskru žudnje koja se pojavila zbog njegove blizine.
„Udobno?“ Upitao je i položio jednu ruku ispod njezinih grudi.
„Veoma,“ rekla je i privila se čvršće uz njega.
„Znaš da ćemo se vjenčati kada se vratimo.“
„Razgovarat ćemo o tome,“ rekla je uz uzdah.
„Bit ćemo dobri zajedno,“ rekao je kao da je to sve rješavalo.
Podignula je glavu i pogledala u njega. „Poljubi me.“
Nasmijao se. „Ti nisi sramežljiva.“

101
 „Volim kada me ljubiš, a nikada me nisi poljubio, a da si znao da sam ja
Fiona.“
Izgledao je zbunjeno. „Jesam li ikada poljubio Aliss?“
Fiona se nasmije. „Ona te nikada ne bi poljubila.“
„Zašto?“ Rekao je kao da je bio uvrijeđen.
Približila je usne njegovima dok je govorila. „Njoj nije stalo do tebe.“
Prešla je usnama preko njegovih. „Meni se sviđa tvoj okus.“
Uhvatio ju je za bradu. „Kada podijelimo ovaj poljubac, Fiona, biti ćeš
moja zauvijek.“
„Obećavam,“ prošaptala je, a njezin je topao dah milovao njegove usne.
„Prokletstvo, ženo, mamiš mi dušu.“
Nasmijala se i polako, kružnim pokretima polizala usne, a potom se
nagnula prema naprijed i jezikom prešla jednako žudno preko njegovih
usana.
Zubima je uhvatio njezin jezik i zaigrano je gricnuo pa su uskoro bivali
izgubljeni u dugom poljupcu koji se činio beskonačnim i koji je trajao sve
dok ga Tarr nevoljko nije prekinuo.
„Bude li ovoga još, naše će prvo sjedinjenje biti na hladnom, tvrdom
tlu.“
Njezine zelene oči zamagle se od strasti. „Primamljiva pomisao.“
„Previše primamljiva. A sada, idi spavati, prije nego nas oboje uvališ u
nevolju.“
Uzdahnula je poput razočarana djeteta.
„Idi spavati,“ ponovio je odlučno.
„Imat ću te,“ rekla je i zijevnula, a potom zatvorila oči.
Osmjehnuo se i zagrlio je. „Hoćeš, Fiona.“

102
 Niti jednog zvuka nije se moglo čuti dok su Tarrovi ljudi u tišini čekali
naredbe. Sjedili su na konjima na rubu livade koji je dijelio Tarrovu od
Raynorove zemlje, spremni na što god bude potrebno.
Fiona je pozorno gledala na drugu stranu, zahvalna što je konac jeseni
pa lišće nije bilo gusto. Promatrala je ima li znakova Tarrova povratka.
Stigli su do livade nekoliko sati nakon zore i isprva se činilo kao da su
slijedili krivi trag. Dva su traga pronađena s druge strane i istražena su i
onda je Tarr bio pozvan.
Fiona je željela ići s njim. Imala je osjećaj da to ima nekakve veze s
njezinom sestrom. Zašto bi ga uopće pozvali? Inzistirao je da ona ostane
ovdje i upozorio ju je da ga ne slijedi.
Postavio je dva čuvara, svakog s njezine jedne strane prije nego je otišao,
dajući joj do znanja da se neće dugo zadržati. Ali prošlo je dugo vremena,
puno predugo. Nešto nije bilo u redu; mogla je to osjetiti.
„Predugo se zadržao,“ Fiona reče i pogleda prema Johnu, većem od dva
čuvara.
„Rekao je da čekamo na njegov povratak. Čekat ćemo.“
Fiona je znala da nema koristi prepirati se s njima. On će učiniti ono za
što je obučen, slijedit će poglavarove naredbe.
Sa svakom proteklom minutom, njezina je zabrinutost rasla, a kada se
rano jutro pretočilo u rano poslijepodne, bilo je očito da je nešto sasvim
sigurno pošlo po zlu.
John se činio kao glavni, pa kada bi ijedan od ratnika usudio pomaknuti
pogled sa svog položaja, njegov bi se pogled zadržao na njemu.
„Ne možemo ostati ovdje i ne činiti ništa,“ Fiona je zahtijevala. „Nešto
nije u redu. Tarr se do sada već trebao vratiti.“
Bila je iznenađena kada se složio s njom.
„Da, u pravu ste.“ Pogledao je u čovjeka pokraj nje. „Patrick, reci
ljudima da budu pripravni. Prijeći ćemo preko livade.“

103
 Fiona umalo odahne od olakšanja, ali umjesto toga čvrsto kimne glavom
prema njemu, dajući mu do znanja da je mudro odlučio.
Ljudi su bili spremni i voljni poći, konji nestrpljivi, a John je baš
namjeravao dati znak rukom da prijeđu kada je jedan od ratnika koji je
išao s Tarrom izašao iz šume, signalizirajući ljudima da prijeđu.
John nije oklijevao; spustio je ruku i pokazao ljudima da prijeđu. Fiona
je znala da bi ratnik radije umro nego ih pozvao u zamku. Bilo je to pitanje
časti jednog Škota.
James priđe Johnu i stane između njegova i Fionina konja. „Raynorovi
ljudi odveli su Tarra.“ Okrenuo se i pogledao u Fionu. „Poruka glasi da Vi
sami dođete u Raynorov zamak ako želite vidjeti Tarra i svoju sestru.“
„Fiona ne ide nigdje,“ John reče nepopustljivo.
Fiona upozoravajuće pogleda muškarca. „Nije na tebi da odlučuješ.“
„Primio sam naredbu da Vas zaštitim. Ne mogu to učiniti ako odjašete
u neprijateljeve ruke. Raynor je postavio zamku i neću biti toliko glup da
Vas pustim u nju.“
„Da je Raynor htio Tarra mrtvim, ubio bi ga. Očito je da želi nešto od
nas, a ja želim nešto od njega – Tarra i svoju sestru žive i zdrave.“
John promrmlja ispod daha, a Fiona je načula riječ ili dvije o nekoj
zakletvi dok je trljao svoje guste brkove.
„Ono što mi govorite jest da imamo malo izbora.“
„Sada razumiješ.“
„Ono što ne razumijem jest,“ John je tvrdio, „kako da Vas zaštitim.“
„Ne trebaš; ja ću zaštititi sama sebe.“ Fiona klizne sa svog konja. „Trebat
će mi još oružja i nešto čime ću ga vezati za sebe. Raynor će očekivati da
budem naoružana, a ne želim da pronađe sve oružje na meni.“
John naredi jednom od ljudi da sjaše, a onda joj James i on pomognu da
se pripremi.
„Koliko ću Vam vremena dati prije nego napadnemo?“ John upita i
namjesti nož s unutarnje strane njezine nadlaktice dok je John radio oko
njezina gležnja.
„Ne više od sat vremena. To bi trebalo biti dovoljno vremena da uvjerim
Raynora da pusti zatočenike.“
John i James se zaustave u onome što su radili i pogledaju u nju.
Fiona im uzvrati pogled. „Raynor je oteo moju sestru, a onda je imao
drskosti da zatoči i Tarra. Mislite li da ulazim u duel s budalom?“
„Rekli ste 'uvjeriti',“ James odgovori.
Fiona izvuče bodež iz korica pričvršćenih za njezinu ruku. „Britka
oštrica lijep je način uvjeravanja.“

104
 John odmahne glavom. „Sumnjao bih u Vaše sposobnosti da nisam
vidio Vaše vještine.“
Fiona vrati bodež u korice. „Dobro, onda nemaš razloga brinuti se. A
sada, neka ljudi uzjašu pa ćemo jahati prema Raynorovom zamku.“
„Raynorovi ljudi vidjet će da smo snažna sila,“ John obeća dok su jahali.
„Pošalji jednog od ljudi Kirku kako bi mu javili da nam treba još ljudi,
ali neka ništa ne poduzima dok ne primi vijest.“
John je slijedio njezine naredbe bez pogovora, a ona je bila zadovoljna
što je vjerovao njezinoj procjeni i što je poštivao njezinu naredbu.
Prošlo je nekoliko sati prije nego su stigli do zamka i Fiona je znala da
neće biti teško osvojiti ga i s ovo malo ljudi koji su bili uz nju. Zamak nije
bio okružen obrambenim zidovima i bio je izgrađen više od drva nego od
kamena iako se činilo da su radovi na građevini. Kamenje i komadi drveta
bili su posloženi na hrpama oko zamka.
„Neka vam ljudi smješteni u zaklonu među drvećem podnesu izvještaj
kako su muškarci i žene iznutra naoružani i koliko ih je.“ Fiona reče dok
su se približavali.
John kimne. „I metla i grablje mogu poslužiti kao oružje.“
„Spremni su braniti svoj dom ako bude potrebno. Budite spremni.“
Zaustavili su se na rubu sela, a Fiona krene dalje.
„Jedan sat; ne više,“ John je podsjeti.
Fiona kimne i potjera konja prema naprijed.
Dva su ratnika zaustavila njezinu kobilu kod stepenica zamka, a dok je
jedan pridržavao uzde njezina konja, drugi ju je poveo unutra.
Fiona je bila u potpunosti na oprezu i promatrala je svoje okruženje.
Mogla je reći koliki je dio sela nanovo izgrađen i da će ljudi braniti svoje
domove i zemlju. Stoke je bilo mnogo i pasla je na livadi pokraj zamka i
iza njega. Ruha su se također činila kao nanovo sašivena, a Fiona se pitala
nije li Raynor odjednom naslijedio neko bogatstvo.
Kroz malenu praznu prostoriju ulazilo se u veliku dvoranu i Fiona je
odmah odahnula kada je ugledala Aliss kako stoji pokraj Raynora koji je
razgovarao s Tarrom. S druge strane, nije bila sretna kada je ugledala
Tarra privezanog za veliku stolicu smještenu pokraj masivnog kamina.
Njegov namršten i intenzivan pogled govorio joj je da je spreman
nekoga ubiti i pretpostavljala je da je najvjerojatnije mislio da je dovoljno
glupava što je ušetala u neprijateljeve ruke. Uskoro će saznati da je to
potpuno suprotno.
Nije bilo slugu iako je hrana bila poslužena na velikom stolu i na
nekoliko manjih stolova smještenih u prostoriji.

105
 „Dobro došla u moj dom,“ Raynor reče uz osmjeh.
Fiona mu priđe, zadovoljna što su samo oni bili u dvorani, a ratnik koji
ju je doveo ovamo napustio ih je čim su ušli unutra. Činilo se da je previše
lako, nakratko pomisli. Umjesto da prihvati Raynorovu ponuđenu ruku,
izvukla je nož iz rukava i postavila ga pod njegov vrat prije nego je uspio
reagirati.
„Aliss, pusti Tarra,“ Fiona naredi.
„Tarr nije zatočenik, baš kao ni ja,“ Aliss reče i priđe svojoj sestri.
„Tarr je zavezan za stolicu,“ Fiona reče u nevjerici.
„Samo zato što odbija saslušati razloge,“ Raynor pokuša objasniti dok
mu se oštrica zabijala u grlo.
Aliss položi dlan na sestrinu ruku. „Pusti Raynora; nema namjeru
nauditi nam.“
Fiona nije imala razloga sumnjati u sestrine riječi. Odmaknula je oštricu,
iako je nož i dalje počivao u njezinoj ruci. „Što se ovdje događa?“
Raynor se odmakne od nje na sigurnu udaljenost i protrlja vrat. „Želim
da svi vi budete gosti u mome domu.“ Ugledao je zbunjenost na Fioninu
licu. „Nisam vas mogao pozvati u svoj dom dok sam bio zatočenik tvog
budućeg supruga. I sumnjam da bi Tarr prihvatio moj poziv nakon mog
bijega pa nisam imao izbora osim povesti Aliss sa mnom. Što je značilo da
ćeš i ti doći za njom.“
„Slušam,“ Fiona reče, „ali još bolje bi slušala kada bi pustio Tarra.“
Raynor priđe zavezanom čovjeku. „Daješ li mi riječ da ćeš biti razuman
i saslušati što imam za reći?“
„Gdje su moji ljudi?“ Tarr upita Fionu.
„Čekaju na ulazu u selo. Ako im se nitko od nas ne javi za jedan sat,
napasti će.“
„Vaši su ljudi pozvani da nam se pridruže i uživaju u hrani koja je
postavljena,“ Raynor ponudi.
Tarr je zurio u Fionu i ona je znala o čemu razmišlja. Bio je zabrinut za
njezinu sigurnost; ali ona nije bila. Bila je sigurna u svoje sposobnosti da
zaštiti sestru i sebe. Lagano je kimnula dajući mu do znanja da misli da je
Raynorova ponuda sigurna.
„Saslušat ću,“ Tarr mrzovoljno reče.
Raynor ga pusti pa on priđe Fioni trljajući zglobove. „Dobro si to
izvela.“
„Zar si sumnjao u to?“ Nacerila se i ubola ga laktom.
Obgrlio ju je oko struka i privukao je k sebi. „Nikada.“

106
 Toliko je srčano govorio da je oslonila obraz na njegov i tako ostala na
trenutak, uživajući u osjećaju topline koja se miješala s njezinom. Potom
se odlučno izvukla iz njegova zagrljaja i okrenula se prema sestri.
Zagrlile su se.
„Znala sam da ćeš doći po mene,“ Aliss reče i široko se osmjehne
osmijehom zbog kojeg je svima bilo jasno da joj je drago što vidi Fionu.
Fiona uputi Raynoru pogled mržnje. „Imaš mnogo toga za objasniti.“
Raširio je ruke. „Drage volje, dođite sjesti i uživajte u hrani.“
„Mojim bi ljudima dobro došla okrijepa,“ Tarr reče.
Fiona je razumjela da želi pozvati svoje ljude radi dodatne zaštite, ali
Raynor se nije protivio tome da dođu. Pozivao ih je, što je značilo da
govori istinu. Nije namjeravao nikome učiniti nažao.
„Kao prvo, želim znati zašto smo uopće dovedene ovamo,“ Fiona reče
jer je dugo čekala na objašnjenje.
Tarr se nije bunio.
Raynor se osmjehne kao da je bio ushićen. „Želim da upoznate moje
roditelje, koji su na putu ovamo i stižu za nekoliko dana.“
„Zašto tvoje roditelje?“ Fiona upita, potpuno zbunjena.
„Daj da sve objasnim,“ Raynor željno ponudi.
„To je dobra ideja,“ Fiona reče, „budući mi postaje zamorna ova igra
mačke i miša koju igraš.“
„Sve će imati smisla,“ Raynor reče i požuri s pričom. „Kada sam prvi
put ugledao Aliss znao sam, a onda si se pojavila ti –“ odmahnuo je
glavom i nasmijao se –„bila si baš onakva kakvom sam te zamišljao. Zato
sam vas toliko lako mogao razlikovati.“
„Lako?“ Tarr upita zvučeći kao da je čovjek lud. „Iste su na svaki
mogući način.“
„Različite su kao dan i noć,“ Raynor je inzistirao, „posebno kada znaš u
što da gledaš.“
Tarr pokaže na Raynorovu glavu. „Mora da ti je ta rana načinila štetu u
glavi.“
Raynor se potapša po tom mjestu. „Čudesno je zacijelila zahvaljujući
Alissinim vještinama.“
„Kako to misliš da si zamišljao kakva sam?“ Fiona upita.
„Tvoj izgled, tvoja snaga, tvoja tvrdoglavost.“ Raynor se osmjehne.
„Toliko si joj nalik.“
Aliss i Fiona pogledaju se međusobno.
„Nalik kome?“

107
 Raynor priđe blizankama. „Sjećaš li se one večeri kada sam postao
nestrpljiv da ponovno progledam i kada sam na silu otvorio oči?“
„Vrisnuo si od boli,“ Aliss reče.
„Nije samo bol bila uzrok tome. Šokiralo me to što sam ugledao tvoje
lice.“ Spustio je dlan na njezinu ruku. „Nisam imao namjeru uvrijediti te.
Prekrasna si, baš kao što sam znao da ćeš biti.“
„Evo ga ponovno,“ Fiona reče. „Možeš li konačno objasniti kako bismo
znali o čemu govoriš?“
Raynor ih obje primi za ruke. „Dugo sam čekao ovaj trenutak. Dan kada
ću napokon ponovno biti sa svojim sestrama blizankama.“

108
 „Brat?“ Fiona upita i pogleda u Aliss.
Aliss posegne za sestrom i Fiona je primi za ruku.
„Znam koliko vam je objema to šokantno, ali vjerujte mi kada govorim
da sam ushićen što sam vas pronašao,“ Raynor reče. „Molim vas, sjednite
i promislite o zapanjujućim vijestima.“ Okrenuo se prema Tarru. „Javi
svojim ljudima da je sve u redu i pozovi ih na gozbu za mojim stolovima.“
„Pola mojih ljudi pridružit će mi se ovdje, a ostali će podići kamp.“
„Onda ću se pobrinuti za to da im se hrana pošalje.“ Raynor se udalji,
ali reče da će se brzo vratiti.
Tarr priđe Fioni. „O ničemu ne razgovarajte dok se ne vratim.“
„Sumnjaš u njegovu izjavu?“ Fiona prošapće.
„Postoji li razlog iz kojeg bi govorio istinu?“
„Da, postoji.“
„Onda želim čuti sve kako bi se ovo moglo razumno riješiti.“ Udaljio se
dugim koracima.
Aliss priđe sestri i potakne je da sjednu.
„Majka nas je upozorila o povjerenju,“ prošaptala je dok su sjedale.
„Pod Tarrovom smo zaštitom i znatiželjna sam, ti nisi?“
„Naravno da jesam. Možeš li zamisliti da upoznamo naše prave
roditelje i to da imamo brata? Skoro pa je kao san koji smo sanjale.“
„Nije to bio san, već noćna mora kada sam shvatila da te nema,“ Fiona
reče, iznervirana. „Ako je Raynor naš brat, trebao je pronaći bolji način da
nam to priopći.“
„Moje odsustvo prisililo te da razotkriješ svoj identitet,“ Aliss reče uz
žaljenje.
„Tvoja mi otmica nije ostavila puno izbora.“
„Možda je tako najbolje,“ Aliss predloži. „Vidim ti u očima što osjećaš
prema Tarru.“
Fiona teško uzdahne i nasloni se na svoju stolicu. „Zar je toliko očito?“
„Meni, jer te toliko dobro poznajem.“

109
 „Mislim da se zaljubljujem u tvrdoglavog muškarca,“ Fiona nevoljko
prizna. „Ali ne pitaj me zašto, jer ti to ne mogu reći. Jednostavno nema
smisla.“
„Ljubav nikada nema smisla, barem sam tako čula.“
„Zaljubljivanje je toliko bolno. Jednog trenutka on je najnevjerojatniji
muškarac na svijetu, a već me drugog trenutka izluđuje kao pakao.“
Aliss se osmjehne. „Ali pitanje je, možeš li živjeti bez njega?“
„Naravno da mogu,“ Fiona ispali. „Ali želim li?“ Uzdah joj je bio još teži
nego prije. „Ne, ne želim. Oh, koliko jadno zvučim.“
„Mislim da je to divno.“ Aliss se osmjehne. „I toliko sam sretna zbog
tebe. To je ono što si željela.“
„Biti voljena, ali da li on voli mene?“ Fiona naglo ustane. „Ili možda
samo želi rasplodnu kobilu.“
„Mislim da ti je prirastao srcu.“
„Poput proključale vode.“
Blizanke se nasmiju.
„Fiona, promisli koliko je sve ovo zapravo predivno. Zaljubljuješ se i
mislim da se i Tarr zaljubljuje u tebe, iako je vjerojatno jednako kao i ti
tvrdoglav u vezi svega ovoga i“ – Alissin osmjeh postane još širi – „i
možda smo pronašle svoje prave roditelje.“
„Stvarno misliš da me Tarr voli?“
„Kako da te ne voli? Preplavljuješ ga.“
„Zaista jesam,“ Fiona ponosno reče. „Ponekad nema pojma što da učini
sa mnom.“
„Zbog čega je najvjerojatnije još više i zainteresiran za tebe.“
Fiona naglo pogleda u Aliss. „Poput budale brbljam o Tarru, a trebala
bih se usredotočiti na novosti o našim roditeljima.“
„U redu je, ljubav je upletena u sve. Tu nema pomoći.“
„Trebala bih biti više obuzeta pitanjem naših roditelja nego Tarrom.“
„Zašto?“ Aliss nježno upita. „Ljubav vlada umom, srcem i dušom i očito
– Tarr se nalazi u svemu navedenom i tako bi trebalo biti. Pitanje naših
roditelja biti će riješeno s Tarrom uza tebe.“
„I uza tebe,“ Fiona je inzistirala. „Imao je svaku namjeru spasiti te,
prijetila mu ja ili ne.“
„Nikada nisam sumnjala u to da me Tarr neće spasiti.“
Fiona je zurila u svoju kopiju.
„Tarr je poglavar, čovjek s čašću. Neki možda vjeruju da žudi za
zemljom i moći, ali zar ujedno i ta snažna glad nije ona koja osigurava i
štiti njegov klan? Nije mogao dopustiti da budem oteta i ne učiniti ništa,

110
čak iako nisam blizanka kojom će se oženiti; njegov mi je dom pružio
zaštitu, a taj je isti dom bio uvrijeđen. Zbog časti bi potražio osvetu.“
Fiona je odmahnula glavom. „Bila sam toliko ljuta i prestrašena kada
sam shvatila da te nema pa nisam razmišljala o njegovim postupcima,
samo svojima.“
„Obje smo jednake, jer sam se na trenutak pobojala da te više nikada
neću vidjeti.“
„To se neće dogoditi,“ Fiona ljutito izgovori.
„Pitam se što će se sljedeće dogoditi? Hoće li nas ovi roditelji voljeti kao
oni za koje smo mislili da su nam pravi? Hoće li nas željeti natrag?
Zahtijevati naš povratak? Hoće li nam biti dan izbor?“
„Sve se promijenilo.“
„Više nego što mislim da shvaćamo,“ Aliss reče i kimne prema Tarru
koji je žurio u veliku dvoranu, mač mu je bio uz bok, a nož umetnut u
korice bio je zataknut za pojas, izgledao je spreman za bitku, posebno sa
svojih dvadeset ratnika koji su ga slijedili.
Fiona se s ponosom osmjehne.
„Zaštitit će te bez obzira na sve,“ Aliss prošapće.
„I ja njega.“
I Raynor se vratio, pobrinuvši se za Tarrove ljude.
„Vrijeme je za razgovor,“ Raynor reče i ispruži ruku prema Tarru kako
bi ga usmjerio prema katedri, a potom je mahnuo rukom prema ostalima
da slobodno uživaju u hrani na stolovima. Tarr je zauzeo mjesto pokraj
Fione.
Raynor sjedne pokraj Aliss. „Sada ih možeš razlikovati, zar ne?“
„Sada se to čini lakim,“ Tarr prizna. „Ne razumijem kako nisam ranije
mogao uočiti očite različitosti. Kako je tebi to uspijevalo?“
„Postoji mala razlika u njihovom glasu, a kada sam ih ugledao, s
lakoćom sam vidio svog oca Olega u Aliss i svoju majku Anyu u Fioni. Ali
vidjet ćete i sami o čemu govorim. Moji će roditelji stići ovamo u nekoliko
dana i zahtijevam da budete moji gosti do tada.“
Tarr je pogledavao od jedne blizanke prema drugoj. „Odluka je vaša; ja
ću joj se povinovati.“
„Zahvalne smo ti na razumijevanju,“ Aliss reče.
Fiona rukom prekrije njegovu i lagano je stisne. „Hvala ti što nam
pružaš ovo vrijeme.“
Tarr postavi ruku preko njezine i snažno je, ali nježno pomiluje. Bila je
to poruka Fioni da nema namjeru pustiti je.

111
 Široko se osmjehnula, položila drugu ruku na njegovu i potapšala ga,
dajući mu do znanja da će to biti njezin izbor. Potom je pogledala u
Raynora. „Pričaj nam o našoj obitelji i o tome kako smo se razdvojili.“
„Naš je otac Oleg vikinški poglavar, a naša je majka Anya kći poglavara
klana Blackshaw koji je preminuo i ostavio vodstvo klana meni, svom
jedinom unuku.“
„Bilo mi je osam godina kada ste rođene i bio sam veoma ponosan stariji
brat. Čuvao sam vas dok ste spavale s rukom na svom vjernom drvenom
maču.“
Blizanke se osmjehnu.
„Pripremalo se veliko slavlje povodom vašeg rođenja i svi su bili
zaposleni pripremama. Majka je stalno držala oko na vama, a posebno na
Fioni jer je bila zahtjevnija beba.“
Tarr se naceri pa ga Fiona laktom ubode pod rebra.
Raynorov osmijeh izblijedi. „Dogodilo se to dva dana prije slavlja.
Toliko se toga događalo i u svoj toj vrevi obje ste nestale. Otmica je bila
laka jer je ropkinja Shona, koja je pomagala pri porodu, jednostavno
iščeznula s vama. Nitko se nije sjetio zaustaviti je; svi su pretpostavljali da
se brinula za vas dok je majka bila zaposlena. Kada vas je majka željela
nahraniti shvatila je da ste otete. Organizirana je potraga, ali bila je
bezuspješna. Vjerovalo se da je imala pomagače jer je nestala previše brzo.
Nekoliko dana kasnije do nas je doprla glasina da je Shona stigla do obale
Škotske. Otac je činio sve što je mogao da vas pronađe. On i majka nikada
nisu prestali tražiti. Kad god bi se negdje spomenule blizanke, otac bi išao
istražiti. A kada je Blackshaw zemlja postala moja, naredio sam svojim
ljudima da kamo god idu, obrate pozornost na blizanke. Jednog dana
primio sam obavijest da će se Tarr od Hellewyka oženiti jednom od
blizanki iz MacElder klana.“
„Nikada nisi imao namjeru napasti moj zamak,“ Tarr reče. „Ali zašto si
nas napao na cesti ako nam nisi želio zlo?“
„Tvoj je izviđač vidio da se približavamo i pretpostavio je najgore.
Podigao je mač na nas i nagovijestio napad. Nisam imao vremena za
objašnjenje, a nisam dobio ni priliku da vidim blizanke. Ali sada je sve
gotovo; ono što je bitno jest da sam pronašao svoje sestre.“
„Zašto bi nas ropkinja otela?“ Fiona upita.
„Isto smo se pitali tolike mnoge godine,“ Raynor reče.
„Nikada niste pronašli onoga tko joj je pomogao?“ Aliss upita.
Raynor odmahne glavom. „Nismo pronašli ništa.“

112
 „Kako je ropkinja mogla imati toliku slobodu da slobodno odšeće s
bebama?“ Tarr upita.
„Shona, ropkinja, bila je s ljudima moga oca od svoje mladosti. Bila je
žena u poodmaklim godinama i činila se zadovoljnom dok je živjela s
nama. Nikada nismo mogli ni pomisliti da bi nas ona izdala. Moj otac još
uvijek ne može vjerovati da je bila sposobna to učiniti i vjeruje da se Shona
pobrinula za to da su blizanke zbrinute i da im nitko neće nauditi.“
„Mislite da nam je netko želio nauditi?“ Fiona upita.
„Ne znamo.“
„Sada im nitko neće nauditi,“ Tarr oštro reče. „Sada su pod mojom
zaštitom.“
Raynor se nije usprotivio, samo se namrštio.
„Ako nas je Shona željela zaštititi, zar ne bi bilo pametnije da nas je
razdvojila iz sigurnosnih razloga?“ Aliss upita.
„Shona je često spominjala prorokove riječi da se blizanci ne smiju
razdvajati. Mora da je to razlog iz kojeg vas je ostavila zajedno.“
Aliss se okrene ka Fioni. „Majka nas je stalno upozoravala da uvijek
ostanemo zajedno.“
Fiona se složi s tim uz snažno kimanje. „Bila je odlučna u vezi toga.“
„Pričajte nam o svojim roditeljima,“ Tarr reče.
Aliss progovori, a blagi osmjeh osvijetli joj ljupko lice. „Bili su dobri
ljudi. Još uvijek mi je teško povjerovati da nisu naši pravi roditelji.“
„Drago mi je što je dobar par pazio na vas,“ Raynor reče, „i iako to
umanjuje bol zbog vaše odsutnosti, nikada neće nadoknaditi godine koje
sam propustio s vama.“
Aliss ispruži ruku i primi bratovu. „Mogu samo zamisliti bol koju ste ti
i naši roditelji osjećali od našeg rođenja, mogu razumjeti tvoju radost zbog
ovog sjedinjavanja, ali drugačije je sve za mene i Fionu.“
„Poznavale smo samo naše roditelje koji su nas posvojili i spoznale smo
njihovu pravu ljubav,“ Fiona reče. „A onda je prije deset godina naša
majka na smrtnoj postelji priznala istinu. Nismo bile njihove kćeri. Dah joj
je bio plitak, bolest ju je preuzela, riječi su joj bile toliko oskudne. Rekla
nam je da ako itko sazna istinu, da ćemo biti u opasnosti. Upozorila nas je
da uvijek budemo zajedno.“
„Mora da joj se ropkinja povjerila,“ Tarr reče. „I dok je umirala, željela
vas je zaštititi.“
Fiona zbunjeno pogleda u njega. „Kako to misliš?“
„Pažljivo je birala što će vam reći, znala je da joj je ostalo malo vremena.
Mislila je da vas štiti držeći vas u neznanju. Samo vas je upozorila.“

113
 „Na što ste pomislile kada ste čule te novosti?“ Raynor upita.
„Preplašilo nas je,“ Fiona prizna, prisjetivši se kako ju je Aliss držala u
naručju dok je plakala. A ona nije; i u tom je trenutku znala da će ih obje
zaštititi sve dok su žive.
„To je pokrenulo Fionu,“ Aliss s ponosom reče. „Poslala je poruku stricu
Tavishu, očevom bratu, po svećeniku. Dok smo čekale da dođe po nas,
ona se pobrinula za sve vanjske zadatke, cijepanje drva, berbu posljednjeg
povrća, brinula se za životinje, popravila je krov, lovila je male životinje
dok sam ja kuhala i krpala odjeću. Željela je da budemo spremne ako stric
ne dođe po nas do zime.“
„Razgovarale smo o onome što nam je majka rekla,“ Fiona reče, „I
složile smo se s tim da će to biti naša tajna. Bilo nam je neobično što dvoje
ljudi koje smo voljele toliko snažno i čiji smo dio života bile, nisu naši pravi
roditelji.“
„I otada smo se pitale tko su naši pravi roditelji i zar nas nisu željeli,“
Aliss reče.
Raynor brzo progovori. „Sada znate istinu. Vaši su vas roditelji voljeli
cijelim svojim srcem i bili su shrvani zbog gubitka.“
„Dobro je to znati,“ Aliss reče.
„Bilo je dobro znati i da nas je stric Tavish želio,“ Fiona reče. „Naravno
da je vjerovao da smo mu nećakinje. Raširenih ruku nas je prihvatio u svoj
klan, svima je objavio da smo kćeri njegove sestre, zbog čega smo odmah
postale MacElder. Znale smo da mu nikada nećemo moći povjeriti svoju
tajnu kako ne bismo izgubile svoj jedini dom.“
Sjećanja na tih prvih nekoliko noći u MacElder klanu bila su okidač za
Fioninu odlučnost da bude samostalna i neovisna. Svaku noć Aliss bi
plakala u sestrinom naručju, bojala se da će stric otkriti istinu i da će ih
izbaciti iz klana. I svake bi noći Fiona postajala sve odlučnija u namjeri da
je zaštiti. Počela je nadograđivati svoje postojeće vještine već drugog dana
boravka u klanu, inzistirajući na tome da je stric nauči svemu što zna. Bila
je poslušna, a ne mlada djevojčica vragolastog duha.
„Zar vas nije progonila pomisao na vaš pravi identitet?“ Raynor upita.
„Kako smo postajale starije, sve smo više razgovarale o tome,“ Aliss
prizna. „Ali gdje da počnemo? Toliko smo malo znale i bile smo
upozorene na opasnost.“
„Bilo je bolje da to ostavimo po strani na neko vrijeme,“ Fiona reče i
osmjehne se. „Uz to, sada znamo istinu i ne moramo se brinuti za
potragu.“
„Napokon ste stigle kući,“ Raynor reče. „I neću vas ponovno izgubiti.“

114
 „Fiona je moja,“ Tarr izjavi. „Aliss može ostati sa svojom obitelji.“
Raynor se usprotivi. „Koji god dogovor da si napravio sa MacElder
klanom u vezi Fione, više ne vrijedi. Može sama slobodno birati, baš kao i
Aliss.“
„O tome neću raspravljati s tobom,“ Tarr reče kao da je to gotova stvar.
„Ne, nećeš. Moj će otac to razriješiti s tobom.“ Raynor se široko
osmjehne. „On će odlučiti tko će oženiti njegovu kćer.“
„Nitko osim mene neće odlučiti o mojoj sudbini,“ Fiona reče, a njezin je
zeleni pogled izazivao sve prisutne da joj se usprotive.
„Da, baš si nalik majci,“ Raynor reče i snažno se nasmije.
Tarr ustane i nogom odgurne stolicu od sebe. „Fiona, želim nasamo
razgovarati s tobom.“
Raynor polako ustane i odmakne se od svoje stolice.
Fiona uskoči između njih i raširi ruke kako bi ih razdvojila. „Moja
odluka.“
Aliss pročisti grlo dovoljno glasno da su svi svrnuli pažnju na nju.
„Vjerujem da imamo jedno pitanje koje je ostalo neodgovoreno.“
Tri pogleda bila su prikovana za nju.
„Ako smo Fiona i ja prije toliko godina bile u opasnosti i ako nas je
majka upozorila da naši identiteti ostanu tajnom, zar to ne znači da će naši
životi, sada kada smo razotkrivene, ponovno biti u opasnosti?“

115
 Raynor i Tarr pokušali su dati do znanja da, nakon svih tih godina,
zasigurno opasnost za blizanke više nije postojala, jer nitko osim Tarra i
Raynora nije znao njihov pravi identitet. Samo kako bi bili sigurni,
dodatne mjere opreza biti će poduzete, što je značilo da će ovaj dvojac
držati na oku obje žene.
Fiona se s Tarrom uputila u Hellewyk tabor.
Noć je pala i iznenada je zapuhao hladan vjetar.
Fiona je čvršće oko sebe stisnula svoj zeleni ogrtač i krajičkom je oka
promotrila Tarra. Očito je bio uznemiren i razumjela je zašto. Njegovi su
se planovi da se oženi njome upravo urušavali oko njega.
„Vrijeme se mijenja,“ rekla je pokušavajući pokrenuti razgovor.
Tarr kimne, ali ništa nije rekao.
Bio je naočit čak i zadubljen u misli, a ona nije bila sigurna u to da je
spremna odustati od njega. Imao je potencijal supruga, iako je bio
tvrdoglav; mogao bi biti pošten. Veoma mu je stalo do njegova klana i više
se nego dovoljno brinuo za njihovu dobrobit i sigurnost, što je značilo da
manje ne bi davao ni svojoj supruzi i djeci.
A tu su bili i njegovi poljupci.
Osmjehnula se za sebe. Voljela je kada ju je ljubio. Osjećala se više živom
kada bi je poljubio, kao da je odjednom izašla iz kukuljice i kao da je
napokon ugledala svjetlost i osjetila svijet oko sebe po prvi put. I bilo je to
briljantno, ispunjeno predivnim osjećajima i izvanrednim mislima.
Također je shvatila da joj je nedostajao kada nije bio u blizini. Žudjela je
za jednostavnim dodirom njegove ruke ili njihovim učestalim šetnjama i
za time kako bi satima razgovarali. Počela je shvaćati koliko su zapravo
dobri bili zajedno, a to je sasvim sigurno bio solidan početak za dobar
brak.
Sigurno.
Morala je biti sigurna. Nije htjela požaliti svoju odluku.

116
 Budući im je ostalo malo vremena prije nego njezini roditelji stignu,
odlučila je biti izravna. „Uznemiren si zbog promjena koje će nastati u
tvojim planovima za vjenčanje.“
Tarr zastane pa pogleda u nju, a izraz lica bio mu je nepromijenjen.
„Ovo ne mijenja ništa.“
Oči joj se širom otvoriše. „Misliš da ne?“
„Ja to znam.“
„A zbog čega to misliš?“ Ispalila je, razočarenje je zapalilo ljutnju u njoj.
Nadala se da će on uvidjeti razlog i dati joj izbor.
„Vjerujem da ćeš poštivati dogovor koji je sklopio tvoj rođak jer si žena
od riječi. Iako MacElderi nisu tvoj klan, marili su za tebe kada je to bilo
potrebno i mislim da ih nećeš osramotiti.“
„Nisam se složila s ovim vjenčanjem.“
„Tako ti kažeš, ali znala si da kada ti se razotkrije identitet, da ćeš učiniti
ono što se očekuje od tebe. A sada kada znaš tko su tvoji pravi roditelji,
Aliss će imati dom, čime su svi problemi riješeni.“
Fiona je na nekoliko trenutaka stajala bez riječi, a na koncu, da nije,
vjerojatno bi zamahnula i opalila budalu. Naposlijetku je rekla, „Ti si
idiot.“ Okrenula se i počela koračati prema zamku.
Čvrsti stisak na ruci zaustavio ju je.
Opasan pogled upozoravao ga je da je pusti.
Odbio je i uz snažan trzaj privio ju je uza sebe. „Onda ćeš se udati za
idiota.“
Njezin je osmijeh bio polagan i proračunat. „Vidjet ćemo.“
„Nemoj misliti da me možeš nadjačati,“ upozorio je.
„Ja to ne mislim,“ ispljunula je. „Ja to znam! I da nisi toliki idiot i sam bi
to znao.“
Buntovno je trznula rukom, izvukla je iz njegova stiska i krenula prema
zamku.
Ovaj je put Tarr nije zaustavio. Promatrao ju je kako se bijesno udaljava,
koraci su joj više bili poput stupanja. Bila je ljutita, ali bio je i on.
Napokon je otkrio njezin identitet. Ali otkriće da nije MacElder
poništavalo je dogovor, ali nije to želio priznati.
Namjeravao se oženiti Fionom. Ona mu je pripadala ili je barem želio
vjerovati u to da mu pripada – ili je zapravo on nju trebao da mu pripada?
Okrenuo se i umjesto da uđe u svoj tabor, udaljio se u tamu i sručio se uz
deblo kako bi počinuo.
Nikada nije o braku i ljubavi mislio jednako. Brak je bio dužnost, čemu
je svjedočio između svoga oca i majke. Nije se sjećao da je ikada vidio da

117
se njegovi roditelji grle; živjeli su odvojenim životima i govorilo se da je
njegova majka napustila postelju njegova oca nakon njegova začeća.
Nije bilo sumnje u to da ga je majka voljela, ali nije voljela svog supruga,
a Tarr je odrastao u uvjerenju da ljubav nije potrebna za brak. Mislio je da
je ljubav prolazna emocija, da u jednom trenu nastane, a u drugom
nestane, da je previše nedostižna da bi je se zadržalo i previše
komplicirana za istraživanje.
Odmahnuo je glavom i oslonio je na tvrdi kamen. Zašto je u posljednje
vrijeme toliko razmišljao o ljubavi? Činilo se kao da ga to uznemirava, kao
da ga neprestano nagriza.
Majka mu je jednom rekla da se ljubav može osjetiti u srcu. Da može
donijeti radost kao i bol, ali da to neće biti bitno jer ju nikada više nećeš
željeti pustiti.
Kako bi se osjećao da mu netko oduzme Fionu?
Val čiste ljutnje ga preplavi i snažna bol smjesti se u dnu njegova trbuha,
ne ona bol kao od mučnine, već ona druga koju nije lako definirati, a nije
to želio ni pokušati. Samo je znao da to ne želi ni sada ni ikada.
Da li je ovaj snažan osjećaj zbog gubitka Fione značio…?
Nekoliko psovki izleti iz njegovih usta pa je šakom udario u tlo pokraj
sebe. Zar se zaljubio i nije to uopće shvatio?
Ti si idiot.
Možda je Fiona bila u pravu, možda je zaista idiot.
Ustao je i pogledao prema zamku. Morao je razmisliti, doći do
zaključka. Nešto –
Podignuo je ruke u zrak. Koga je zavaravao? Zaljubio se i bio je previše
tvrdoglav da to prizna samome sebi, a kamoli Fioni. I zašto bi mu ona sada
uopće vjerovala? Mislila bi da je njegova izjava ljubavi samo varka kako
bi je naveo da se uda za njega.
Što da sada učini?
Da ustraje u tome da se dogovor s MacElderima ispoštuje? Pa da joj
kasnije pokaže svoju ljubav. Ili da je sada natjera da uvidi razloge? Bili su
stvoreni jedno za drugo, oboje su tvrdoglavi, dovitljivi i izvanredni ratnici.
Tarr nije imao pojma što da učini. Znao je samo jednu stvar. Fiona će
biti njegova supruga.

118
 Fiona je ušla u zamak mrmljajući za sebe i tražila je mjesto na kojem bi
mogla biti sama, neki kutak ili udubinu kako bi na miru mogla razmisliti.
To je mjesto pronašla u maloj praznoj odaji koja je bila topla od vatre koja
je gorjela u kaminu.
Stala je pred vatru grijući hladne dlanove, a misli su joj počivale na
Tarru. Trebala je toliko novoga probaviti, toliko novosti koje su je
zabrinjavale, a ona je samo razmišljala o Tarru. Danju i noću okupirao joj
je misli. Nije bilo ni trenutka kada ne bi razmišljala o njemu.
Znala je da se zaljubljuje u njega.
Zašto?
To je bilo dobro pitanje. Postojalo je toliko mnogo stvari kod njega
kojima se divila i nekoliko stvari koje joj nisu odgovarale, kao način na koji
joj je naređivao, kako je zahtijevao da mu bude suprugom.
Obgrlila se.
Voljela bi da je znala kako odrediti ljubav, kako je oblikovati i zašto je
ljubav toliko komplicirana.
Bila bi oslobođena udaje za Tarra; izbor bi bio samo njezin.
Što da sada čini?
„Što želiš od mene, Fiona?“
Fiona se okrenula kada je Tarr ušao u odaju i dah joj je zastao u grlu,
iako je odbila dopustiti da vidi koliko je uzbuđena. Mora da je to ljubav.
Što bi drugo moglo objasniti taj neobičan osjećaj koji je prožeo čitavo
njezino biće kada ga je ugledala? Uz to, još uvijek je bila ljutita na njega,
ali joj je bilo drago što je došao za njom.
„Znaš li?“ Pitao je kada se zaustavio pokraj nje.
„Složili smo se s tim da ćemo pokušati razumjeti jedno drugo –“
„Kako da razumijem kada ne želiš razgovarati ni podijeliti svoje osjećaje
sa mnom?“
„Nisi čak ni pokušao razumjeti moje osjećaje kada je moja sestra u
pitanju,“ optuživala je.
„Želiš li da povučem svoju odluku i oslobodim te?“
„Zar je to toliko teško?“ Upitala je. „Ako će to ukloniti pritisak s našeg
vjenčanja, zašto ne?“
„Kao mojoj supruzi, odana si meni.“
„To nema nikakve veze s mojom sestrom.“
„Uvijek ćeš provoditi vrijeme s njom,“ prepirao se.
Fionine se oči toliko raširiše da su bile poput punog mjeseca.
„Ljubomoran si na moju sestru.“
„Nisam.“

119
 Osmjehnula se i bocnula ga u grudi. „Jesi.“
„Ignorirat ćeš svoje dužnosti ako je Aliss u blizini.“
„Aliss njezino iscjeljivanje drži zauzetom. I sam si to vidio.“
„Želiš li mi reći da ako dopustim Aliss da ostane u Hellewyk klanu, da
ćeš se udati za mene?“
„Ne.“
Tarr podigne ruke u zrak. „Ni sama ne znaš što želiš.“
„Znam,“ Fiona reče i dlanove osloni na bokove. „Želim muškarca koji
će me voljeti, koji će mi dopustiti da budem onakva kakva jesam i koji će
prihvatiti moju sestru. Ne tražim mnogo.“
„Što ćeš ti zauzvrat pružiti svome suprugu?“
„Ljubav, poštovanje i posvećenost.“
Tarr je na trenutak zurio u nju, a potom je posegnuo prema njoj kako bi
je privukao u naručje.
Odmaknula se iz njegova dohvata i ispružila ruku kako bi ga spriječila
da joj se približi. „Zbog tvojih dodira ne mogu normalno razmišljati.“
Osmjehnuo se i prišao joj.
„Ne,“ rekla je odlučno i udaljila se od njega. „Bilo bi lako izgubiti se u
tvome naručju, ali ne mogu. Veoma mi je važno da razumiješ kako se
osjećam.“
„Onda je istina ta da ću te morati zavoljeti ako te mislim oženiti.“
„Ja tražim pravu ljubav, a ne ljubav koja je najednom otkrivena jer
odgovara tvojim potrebama.“
„Odmahnuo je glavom. „Ne možeš biti ozbiljna. Da te volim, kako bi te
u to mogao uvjeriti?“
„Na tebi je da sam to smisliš.“

120
 Bilo je rano, sunce još nije bilo izašlo, a Fiona se tiho šuljala kroz zamak
dok su sluge dodavale svježe cjepanice u kamin. Suho drvo brzo je počelo
gorjeti i vatra je uskoro gorjela u punom sjaju, ispunjavajući toplinom
praznu veliku dvoranu.
Fiona se udobno smjestila na klupu za stolom koji je bio najbliži kaminu.
Preko ramena je obavila svoj zeleni vuneni šal i zavezala ga je na grudima
kako bi je grijao, a potom je zašuškala stopala pod porub haljine i
prekrižila noge na klupi.
Sluškinja je obećala vratiti se s toplom jabukovačom, dajući joj do znanja
da hladna kiša snažno pada vani i da će joj biti dobro ako ostane pokraj
tople vatre.
Nekoliko članova Raynorova klana koje je imala priliku upoznati,
svidjeli su joj se. Činili su se druželjubivim i prijateljskim, iako joj je
nekoliko ratnika dobacivalo skeptične poglede. Nije ih krivila, jer bi i sama
učinila isto.
Fiona se srdačno zahvalila sluškinji kada je vrč s vrelom jabukovačom
odložila pred nju zajedno s drvenom zdjelom ispunjenom kruhom svježe
ispečenom u kaminu. Zdjela s medom bila je posljednja koju je odložila.
Željno je posegnula za komadom kruha i zaustavila se, a ruke joj se
vratiše na ugrijani vrč. Mislila je da je gladna, ali sada…
Njezine su je kaotične misli mučile čitavu noć. Malo je spavala, a kada
jest, bilo je to nemirnim snom. Bojala se da bi uznemirila sestru svojim
prevrtanjem i okretanjem pa se izvukla iz postelje, odjenula se i pomislila
da bi pomisao na hranu mogla olakšati njezino uznemireno stanje.
Njezin je želudac odjednom pomislio drugačije. Zakrčio je i okrenuo se,
a potom se zgrčio toliko da se osjećala kao da ništa ne može pojesti. Za to
nije mogla okriviti samo svoju situaciju s Tarrom. Da bude iskrena, morala
je priznati da je bila zabrinuta zbog susreta s roditeljima.
Kakvi će biti? Što će misliti o Tarru i njegovim zahtjevima? I hoće li i
sami imati svoje zahtjeve?

121
 „Uznemirujuće misli?“
Fiona je poskočila i umalo pala s klupe, ali Tarrov snažan stisak spriječio
je taj pad. Ostali su gdje jesu, gledali su jedno drugome u oči, milion misli
i pitanja lebdjelo je u tom malom prostoru u tom vremenu. Instinkti su
prevladali pa su se istog trena spojili u poljubac, ignorirajući sve drugo
oko sebe.
Jednostavno i slatko. Ukusno i dugotrajno. S potrebom i željom. Njihov
je poljubac govorio sve pa su se nevoljko razdvojili.
„Budi moj,“ upitala je i odmahnula glavom dok se ispravljala, „budi moj
gost na doručku?“
Lagano je usnama prešao preko njezina obraza prema uhu. „Drage bih
volje pristao na tvoju prvu ponudu, vrijeme i mjesto po tvom izboru. A do
tada…“
Odmaknuo se od nje, obišao stol i sjeo nasuprot nje.
Sluškinja se pojavila niotkuda, zurila je u oboje dok je spuštala vrč
jabukovače ispred Tarra, a gusta para podizala se iz nje smještene na
sredini stola. Nestala je jednako brzo kao što se i pojavila.
„Reci mi što te mori,“ rekao je iskreno dok je krišku kruha mazao
medom.
Na Fionino iznenađenje, pružio ju je njoj. Prihvatila ju je nježno i
iznenađeno. „Hvala ti.“ Zapravo se činio zabrinutim ne samo zbog toga
što nije jela već i zbog toga što su je morile njezine misli.
Čekao je, usredotočivši se na krišku kruha i med.
Ovom je muškarcu zaista stalo do nje, pomislila je, a potom je tu
pomisao odgurnula u stranu. Da li je to željela misliti ili je samo otkrila
neku njegovu novu stranu koju do sada nije primijetila?
„Razmišljam o svojim roditeljima.“
„Onima koje trebaš tek upoznati?“
„O jednima i drugima,“ rekla je tužno.
„Voljela si roditelje koji su te podigli.“
Osmjehnula se. „Oh, da, veoma mnogo. Bili su tako dobri i toliko su
mnogo voljeli Aliss i mene. I naučili su nas vrijednostima obiteljske
ljubavi.“
„Zavidim ti.“
Začuđeno je zurila u njega.
„Zašto mi zavidiš?“ Upitala je. Ugledala je nesigurnost u njegovim
očima i podsjetila ga, „Sinoć si me molio da s tobom podijelim svoje
osjećaje; moraš učiniti isto ako želiš da izgradimo taj most na čijoj ćemo se
sredini susresti.“

122
 „U pravu si. Ne mogu očekivati da samo ti daješ, a da ja ne uzvraćam
jednakom mjerom.“ Potvrdio je vlastite riječi jednostavnim kimanjem.
„Između moga oca i majke postojala je udaljenost pa sam pomislio da je
to normalno za bračne parove. Počeo sam misliti da je brak nešto poput
dužnosti bez naznake ljubavi.“
Fiona je odmahnula glavom i otkinula komad kruha, odjednom osjetivši
glad. „Brak je još snažniji zbog ljubavi.“
Oklijevao je. „Sada to počinjem shvaćati.“
Fiona je otpila gutljaj jabukovače jer joj je komadić kruha zapeo u grlu,
možda zbog njegove izjave koja je stvorila kuglu u njezinu grlu. Da li je
želio time reći da razmišlja o konceptu ljubavi?
Nastavio je. „Priznajem, iako nevoljko…“
Osmjehnula se.
„Da ljubav može biti zaista moćno oružje.“
Fiona je srčano žvakala kruh dok je snažno kimala.
„Iskovana je strpljenjem, suosjećanjem, ljubaznošću i najviše od svega,
nesebičnošću.“
Fiona je željela uzdahnuti zbog njegovih ljupkih i nježnih riječi, ali je
ostala na oprezu jer je svaka njegova riječ zvučala kao izjava, ali s druge
strane možda i ne? Da li je shvatio što dijele? Da li je znao da su njihove
duše jedno i da njihova srca kucaju u istom ritmu? Ili ju je samo pokušavao
uvjeriti u to da je voli kako bi se vjenčali?
„Priznajem da ima mnogo toga što ne znam, ali sam voljan naučiti,“
rekao je i posegnuo za njezinom rukom ljepljivom od meda. „Reci mi o
čemu razmišljaš u vezi svojih roditelja.“
Nesebično je skrenuo temu razgovora na ono što ju je zabrinjavalo i to
je više nego dovoljno dotaknulo njezino srce, mamilo njezinu dušu.
„Ne mislim o njima kao o svojim roditeljima.“
„I ja bih se osjećao jednako.“
„Bi?“
„Naravno. Odjednom si saznala da si oteta od roditelja koji su te voljeli,
a opet su te podigli ljudi koji su te također voljeli. Kako da voliš strance
koji vole tebe?“
„Razmišljala sam o tome čitavu noć. Da li se od mene očekuje da volim
strance, da prema njima osjećam ono što sam osjećala prema svojim
roditeljima, prema paru koji me podigao? A opet, nije bila njihova krivnja
što smo Aliss i ja otete. Kako bih, ipak, mogla kriviti njih, zbog nečeg što
im je donijelo neizmjernu patnju.“
„Potrebno je vrijeme,“ Tarr reče.

123
 Imamo li vremena? Fiona pomisli. Pružio joj je vrijeme da upozna svoje
roditelje, ali onda će se vratiti kući s njim.
Hoće li zapravo?
Ako se vrati, bit će to kao njegova supruga.
„Čini se da je vrijeme moj neprijatelj u posljednje vrijeme.“
„Tvoj je neprijatelj moj neprijatelj; zajedno ćemo se boriti protiv njega.“
Podigao je njezinu ruku i polizao med s njezinih prstiju. „Slatko. Da li
razgovaram s Fionom?“ Zadirkivao je neodoljivo se osmjehujući.
„Ti si kušao, ti reci meni,“ izazivala je, a želudac joj je poskakivao gore
dolje dok su joj ruke prožimali trnci.
„Moram kušati ponovno.“
To nije dobra ideja, Fiona.
Ignorirala je vlastito upozorenje, osmjehnula se i zamigoljila prstom
ispred njegova lica.
Njegov je smijeh bio jedva čujan dok je prinosio prst svojim usnama i
polako ga polizao, kao da je uživao u njezinom okusu. Nakon nekoliko
dugih poteza jezikom rekao je, „Ovdje je malo gorko.“
„Jesi li siguran?“ Upitala je dok joj je prst bridio, zajedno s rukom, a trnci
su se podizali polako sve do njezina vrata.
Nagnuo se preko stola. „Ako se usudim kušati te ponovno, neće tvoj
prst biti taj kojeg ću jezikom polizati.“
Fiona naglo trzne ruku prema sebi, kao da su je njegove riječi opekle.
„Budi moja.“ Ustao je i progovorio prije nego je uspjela dobaciti svoj
uobičajeni odgovor. „Na tebi je da izabereš kada.“
Udijelio joj je zapanjujući udarac bez da je podigao ruku. Bila je previše
šokirana da se pomakne, previše šokirana da ga promatra dok se
udaljavao. Njegove su joj riječi pomutile um poput uragana koji se nije
mogao zaustaviti.
Odjednom je promijenio taktiku u njihovu okršaju. Neće biti on taj koji
će ih natjerati na sjedinjenje, već ona. Tako je on mislio.
On je idiot.
A možda je i ona?
Hoće li mu se konačno predati?
Ili će to biti ono što je željela?
„Jesi li u redu?“ Aliss upita i sjedne na mjesto na kojem je Tarr sjedio.
Fiona kimne, odmahne glavom, kimne ponovno pa nepopustljivo
odmahne glavom.

124
 „Tarr je prošao pokraj mene u jednako zbunjenom stanju,“ Aliss objasni.
„Njegov odgovor, kada sam izrazila zabrinutost za njega, bio je jednak kao
tvoj.“
„Zaista?“ Fiona upita i podigne pogled.
„Samo je snažnije nego ti odmahnuo glavom.“
„Sam si je kriv.“
„Zašto nekako sumnjam u to?“
Fiona pogleda u sestru. „Stala si na njegovu stranu.“
„Mislim da strane u ovom slučaju ne postoje. Mislim da ste oboje
tvrdoglavi i da odbijate uvidjeti istinu.“
„Kakvu istinu?“ Fiona je zahtijevala.
„Da volite jedno drugo.“
Fiona je bila spremna dati brzi odgovor, ali umjesto toga samo je širom
otvorila usta.
„Očito je.“
„Zaista?“
„Čak je i Raynor spomenuo način na koji te Tarr gleda.“
„Kako me to gleda?“ Fiona nervozno upita.
„Poput zaljubljenog psića,“ Raynor reče i pridruži im se za stolom. „Da
taj čovjek nije moj neprijatelj, bilo bi mi ga žao.“
„On ne može biti tvoj neprijatelj,“ Fiona reče čvrsto. „Onda bih i ja
morala biti tvoj neprijatelj.“
„Stavljaš tog čovjeka ispred svog brata?“ Raynor upita u nevjerici.
„Da.“ Fiona je bila nepopustljiva.
„Mora da je to ljubav,“ Raynor reče i nasmije se.
Fiona se nagne preko stola. „Da smo odrasli zajedno, pretpostavljam da
bi te izmlatila više nego jednom.“
„To ti samo misliš.“
„Ja znam –“
„A ja –“ Aliss ih prekine – „bih neprestano smirivala vaše budalaste
razmirice.“
„Dok bismo oboje štitili našu malu sestricu,“ Raynor reče kao ponosan
stariji brat. „Kriste, baš je dobar osjećaj sjediti ovdje i na ovaj način
razgovarati sa svojim sestrama.“
„Neobično je saznanje da imamo brata,“ Fiona prizna.
„Mogu to razumjeti. Potrebno je vrijeme da se naviknete na mene. Ali
molim vas, pokušajte razumjeti da ste mi obje nedostajale tolike godine i
da sada osjećam kao da sam ponovno sjedinjen s vama.“
„Bile smo tek bebe kada smo nestale,“ Aliss reče.

125
 „Istina, ali ja sam bio vaš stariji brat i volio sam vas od dana kada ste se
rodile. Moja ljubav nije umrla niti ostarjela pa ni iščeznula tokom godina.
Zapravo je postala samo snažnija zbog odlučnosti da vas pronađem i
vratim kući. Kada se pojavio glas o tome da Tarr dovodi blizanke u
Hellewyk, usudio sam se moliti za čudo.“ Ponosno se široko osmjehnuo.
„I dobio sam ga.“
„Zbog Tarra je pažnja privučena na nas,“ Fiona reče.
„Da, a ja nikada prije nisam čuo ni riječi o blizankama u MacElder
klanu,“ Raynor reče. „Prije mnogo godina prošao sam kroz taj klan, ali
nisam vidio blizanke.“
„Možda još nismo stigle onamo,“ Aliss reče.
„Mimoišli smo se za samo nekoliko mjeseci, prema onome što ste mi
rekli o tome kada vam je majka preminula.“ Tuga koja se čula u njegovom
glasu pretočila se u radost. „Sada kada smo ponovno zajedno, imamo
mnogo toga za nadoknaditi.“
„Iako je to istina,“ Aliss reče, „moramo razmisliti i o Fioninoj situaciji.“
„Slažem se s tim da se to treba riješiti, ali to mora sačekati dolazak majke
i oca.“
Fiona se pobuni. „Sama ću donijeti svoju odluku.“
„Nisam ni mislio da će biti drugačije. Samo te molim da s tim pričekaš
do dolaska naših roditelja.“
„Moja odluka zbog toga neće biti drugačije,“ Fiona je inzistirala.
„Nikada ne znaš,“ Raynor reče.

126
 Tarr i Raynor ustadoše dok je Fiona ulazila u veliku dvoranu na večeru.
Lice joj je blistalo jer ga je nedavno oribala, a njezina se sjajna crvena kosa
prelijevala preko ramena poput divlje vatre dok joj je zeleni šal bio
zavezan u čvor oko struka i obješen preko boka.
Prošla je pokraj mnoštva poredanih stolova i sručila se na stolicu
između dva muškarca.
„Gdje je Aliss?“ Tarr upita.
„Završava stvari nakon teškog poroda, a majka i beba su u redu,“ Fiona
reče.
„Mora da je iscrpljena i gladna,“ Raynor reče. „Čuo sam da je porod
trajao čitavu noć.“
Fiona posegne prema komadu sira. „Pobrinut ću se za to da jede i
odmori se.“
„A što je s tobom? I ti si pomagala sestri,“ Tarr reče.
„Ja sam otišla odmah nakon poroda i zato sam osvježena i osjećam se
dobro i izgladnjelo.“ Fiona posegne prema komadu janjetine i nastavi
puniti tanjur sve dok nije bio dupkom pun.
„Klan govori o Alissinim vještinama i nadaju se da će ostati ovdje s
nama,“ Raynor reče, „iako sam ja načuo govorkanja od tvojih ratnika,
Tarre, da iscjeliteljica pripada njima.“
Fiona je zurila u Tarra, osmijeh se nazirao u kutu njezinih usana. Činilo
se da Tarr ignorira njezino očito zadovoljstvo zbog novosti.
„Čuo sam da veličaju njezin talent.“ Ponos je zvonio u Raynorovom
glasu dok je nastavljao. „Pričaju priče o tome kako je iscijelila nekolicinu
njihovih ratnika i članova klana i naravno, govore o tome kako je branila
mene kada to nisam mogao činiti sam.“
„Možda ćete upravo zaratiti zbog Aliss, posebice sada kada je spasila
život Ellie i njezinom sinu i –“
„Aliss će sama odlučiti gdje želi ostati,“ Tarr je prekine zbog čega Fiona
naglo zašuti.

127
 Zurila je u njega, a njegove su riječi odzvanjale u njezinom umu poput
grmljavine u daljini. Da li ga je dobro čula? Da li je upravo uklonio najveću
prepreku na putu njihova sjedinjenja? Da li je zaista mislio da Aliss može
ostati s Hellewyk klanom, što je značilo da neće biti razdvojene? Da li ga
je njihov razgovor od prošle noći potaknuo na razmišljanje?
„Budući sestre odbijaju biti razdvojene, Aliss će ostati uz Hellewyk
klan,“ Tarr reče samouvjereno.
Fiona je ignorirala razgovor između dva muškarca. Njezin je um bio
usredotočen na Tarrovu promjenu u srcu. Dopustiti će Aliss da ostane uz
nju. Da li je to učinio iz ljubavi prema njoj? Zar ju je doista želio vidjeti
sretnom? Ili je sila prilike natjerala njegovo srce na promjenu? Možda
njegovo srce nije imalo ništa s promjenom odluke; možda je samo bio
praktičan?
Želudac joj se stisne pa ona opsuje zbog posljedica ljubavi ili zbog
njezine nesigurnosti koja joj je utjecala na apetit. Jednog trenutka bila je
svoja i mogla je jesti, a u sljedećem nije mogla staviti ni zalogaja u usta.
Izblijedit će u ništavilo ako se ovo uskoro ne razriješi.
Tema je promijenjena i napokon je mogla jesti u miru, ali ne u
količinama u kojima je prije jela, već samo kako bi zatomila glad. Kako se
večer bližila kraju, velika dvorana postajala je sve praznija, a Fiona je
počela prikupljati hranu da je odnese svojoj sestri.
„Nekoliko se žena ponudilo da odnesu hranu Aliss,“ Raynor je
obavijesti.
Fiona prestane puniti drvenu zdjelicu. „Ja znam što moja sestra voli i uz
to, ona neće očekivati nikoga drugog osim mene da joj donese okrijepu.“
„I ne puni zdjelicu toliko,“ Tarr reče. „Aliss jede malo i neće cijeniti ako
je budeš prisiljavala da jede.“
Fiona je u ruci držala komad crnog kruha i zurila je u njega. Ovo je bio
drugi put ove večeri da ju je ovoliko zapanjio. Zapravo je bio obziran
prema Aliss i ponovno je počela preispitivati njegove motive. Da li je
zaista bio zabrinut za Aliss ili ju je samo pokušavao navesti na uvjerenje
da mu je stalo?
Prokletstvo, prokletstvo, prokletstvo i ova igra ljubavi.
Fiona se suzdržala od odgovora, bojala se da bi mogla izgrditi Tarra jer
ju je zbunjivao. Umjesto toga, dopustila mu je da joj pomogne umotati
zdjelicu u lanenu tkaninu koju je sluškinja donijela, staviti nju i vrč
jabukovače u košaru, a potom ju je otpratio, nakon što su zaželjeli laku noć
Raynoru, do kolibe u kojoj je Aliss bdjela nad majkom i novorođenčetom.

128
 „Zima se približava,“ Tarr reče i skine svoj vuneni ogrtač pa ga prebaci
preko Fioninih ramena prekrivenih šalom kada su izašli iz velike dvorane
i polako koračali kroz selo.
Ruka mu je na trenutak oklijevala na njezinu ramenu, a potom je
iščeznula, ali njegov dodir bio je dovoljan da joj zapali tijelo – pa je
opsovala što su njezine emocije toliko lako uzvraćale odgovor, a s druge
strane, njezino će tijelo uvijek odgovoriti na njegov dodir, jednostavan ili
intiman, nije bilo bitno. Njezina se krv uskoro zapalila, meso joj je
pulsiralo između nogu i postala je vlažna.
Željela ga je.
Zašto?
Kakvo glupo pitanje. Voljela ga je.
Ili je samo bila znatiželjna?
Idiote.
Borila se protiv sebe, a tko je uopće mogao pobijediti u bitci protiv
samoga sebe?
„Nešto te mori?“ Tarr upita, ispruži ruku i uz malo natezanja preuzme
košaru od nje.
Fiona slegne ramenima. Predavala se ovom muškarcu sve više i više.
Nije joj trebao nitko da joj pomogne nositi stvari. A ipak – činilo se toliko
prirodnim dopustiti mu to.
„Ne odgovaraš mi.“
„Razmišljam,“ ispalila je.
Samo je strpljivo pogledao u nju čekajući odgovor, što ju je u potpunosti
živciralo.
„Čemu ta promjena u tebi?“ Zahtijevala je, zaustavivši se usred sela, bila
je zahvalna što je bilo dovoljno kasno pa su ljudi bili u svojim kolibama.
Obrva mu se izvije.
„Ne izigravaj budalu. Znaš o čemu govorim. Odjednom si odlučio da
Aliss može ostati u tvome klanu. Zašto sada?“
Bilo je očito da mu je bilo nelagodno zbog njezine izravnosti. Pogledao
je u noćno nebo, nelagodno se meškoljio u mjestu, a potom je nevoljko
okrenuo pogled prema njoj.
„Shvatio sam da ti i tvoja sestra pripadate zajedno.“
„Sada? U ovom trenutku, kada postoji dobra šansa da ne moram
ispoštovati dogovor između MacElder i Hellewyk klana? Kako prikladno
za tebe.“
„Misliš da to činim samo kako bih te zadržao?“

129
 Fiona je željela viknuti da, da, reci mi da bi učinio sve da me zadržiš; reci
mi da me voliš. Umjesto toga ga je izazivala. „Činiš li?“
Promatrala ga je kako se bori s odgovorom. Naglo se uspravio i naduo
grudi, namrštio se i snažno stisnuo usne namjerno kako ne bi odgovorio
na to pitanje.
Odjednom je ispustio košaru na tlo, posegnuo je za njom i zgrabio je za
ramena, privio ju je uza sebe i zaposjeo poljupcem prije nego se uspjela
pobuniti.
Njegov je drski poljubac probudio njezina osjetila. Zahtijevao je,
očekivao, inzistirao – a što je ona učinila?
Voljno se predala, topeći se u poljupcu koji ju je lišio svake razumne
misli ili razloga. Njegov je jezik bio snažno oružje i onakvo protiv kojeg
nije imala namjeru boriti se. Svojim ju je prodiranjima i ubodima u
potpunosti zatočio, a njoj to nije smetalo, zapravo je uživala u tome.
Obavila je ruke oko njegova vrata i uskoro su bili zaključani poput dva
luda ljubavnika koji ne mogu pustiti jedno drugo.
Poljubac je uzavrio zajedno s njihovim tijelima sve dok je Tarr odjednom
nije odgurnuo od sebe na duljinu ruke. Gledali su jedno u drugo, njihova
je strast još uvijek dodirivala njihove duše.
Odmahnuo je glavom, okrenuo se i udaljio.
Fiona je ostala na mjestu na kojem je stajala – morala je. Noge joj nisu
prestajale podrhtavati – zurila je u njegova leđa dok se udaljavao. Kada ga
više nije mogla vidjeti, korak joj je postao sigurniji, posegnula je rukom
prema dolje, dohvatila košaru i sama se zaputila prema kolibi.

Tarr je sjedio za stolom u sjeni daleko od ljudi koji su navirali u veliku

dvoranu. Sluge su zaposleno čistile stolove, pospremale su zamak prije
počinka. Odbio je vrč piva koji mu je ponudio sluga u prolazu.
Želio je da ga se ostavi na miru, da ga progutaju sjene kako bi se mogao
utapati u vlastitoj frustraciji.
„S Fionom imaš pune ruke posla.“ Raynor se sruči na klupu nasuprot
Tarra.
„Radije bih bio sam,“ Tarr zareži.
„Zašto? Kako bi pokušao shvatiti Fionu?“ Raynor se nasmije. „To ti neće
upaliti.“

130
 „Govoriš kao da dobro poznaješ svoju sestru, a ipak je nisi vidio otkada
je bila mala beba.“
„Fiona nikada nije bila mala. Bila je veća od prosječne bebe. Žena koja
je pomogla mojoj majci pri porodu govorila je kako je prva blizanka
namučila majku. A kada je izašla, samo je plakala, zahtijevala i odbijala
biti tiho sve dok je nisu smjestili uz majku.“
„I ostala je zahtjevna i nevjerojatno tvrdoglava do današnjeg dana,“ Tarr
reče u jednom frustriranom dahu.
„Zašto se onda njome želiš oženiti?“
„Jer sam se budalasto zaljubio u nju.“ Šakom je udario o stol. „Eto,
priznao sam to. Volim tvoju tvrdoglavu sestru. Zašto? Nemam pojma.“
Podigao je ruke u zrak. „Ona propitkuje sve što ja izgovorim i učinim.
Neprestano me izaziva. Svojim mačem vitla jednako prokleto snažno kao
i ustima, pali mi krv –“ Tarr se naglo zaustavi i odmahne glavom. „Poput
budale se povjeravam svom neprijatelju.“
Raynorove se oči podignu u kutovima i izgledao je kao da će prasnuti u
smijeh.
„Nasmij se ponovno pa ću te utišati šakom u lice.“
Raynor rukom prekrije usta dok mu je u pogledu iskrila zabavljenost.
„Misliš da je to smiješno? Nadam se da ćeš jednog dana susresti ženu
koja je deset puta kaotičnija od tvoje sestre.“
Raynorova zabavljenost istog je trena iščeznula. „Pregrizi jezik, nemoj
mi željeti takvu zajedljivu suprugu.“
„Fiona nije zajedljiva.“ Tarr ponovno udari šakom o stol. „Ima dobro
srce i milostiva je, iako to ponekad na čudan način pokazuje. I zaista je
posvećena zaštiti svoje sestre. Ponekad se pitam da li je iz tog razloga
toliko vješta u rukovanju oružjem i u borbama.“
„Štitila je Aliss od samog rođenja,“ Raynor reče. „Pričaju se priče da je
Fiona olakšala Aliss svojim grandioznim dolaskom na svijet. Aliss je malo
plakala kao beba, a kada jest, Fiona bi beskonačno zavijala sve dok Aliss
ne bi stavili pokraj nje. Tada bi utihnule i sklupčale se jedna pokraj druge.“
„Ne želim ih vidjeti rastavljene.“
„To zvuči kao upozorenje,“ Raynor reče.
„Ne, to je samo moj zavjet da ih obje zaštitim.“
„Nisam ni sumnjao u to, a zaštita će im možda biti i potrebnija nego što
misliš.“
Tarr spusti glas. „Kako to misliš?“

131
 „Možda se samo bojim da ponovno ne izgubim sestre, ali zabrinut sam.
Ako ih je netko želio ukloniti prije toliko godina, što će se dogoditi kada
ta osoba otkrije da su se vratile?“

132
 Fiona se osjećala zatočenom, ne samo u zamku već i svojim mislima.
Dan je prožeo snažan vjetar koji je puhao sa sjevera i donosio je toliku
hladnoću koja je imala okus zimske oluje.
Svi oko nje činili su se zadovoljnima, udubljeni u svoju rutinu. Aliss je
spavala iscrpljena od brige za majku i njezina sina. Raynora nisi nigdje
mogao pronaći, a Tarr…
„Što me briga za njega?“ Promrmljala je za sebe.
Došla je do zaključka budući je željela ljubav, budući se nadala ljubavi,
da je zapravo bila nepodobna za istu. Očekivala je da će to biti lakši proces,
a zapravo je od samog početka ovo bilo puko mučenje. I da li je to išta
promijenilo?
„Ne,“ umalo je povikala, a potom je shvatila da joj sestra spava i da je
nije htjela uznemiriti.
Tu je bila i činjenica da je Tarr okupirao njezine misli gotovo čitav dan,
a u većini slučajeva zaposjedao je i njezine snove.
Željela ga je izvan svoje glave i željela je da je srce prestane boljeti. Bila
je svjesna svoje tvrdoglave naravi i znala je da sama sebi vjerojatno nanosi
više brige nego je potrebno, ali nije si mogla pomoći.
Željela je da je Tarr primi u naručje poput galantnog viteza i da joj izjavi
ljubav. To što je bio nevješt u udvaranju nije stvaralo nikakvu razliku. To
što je ona bila svojeglava također nije bilo bitno. To što bi ona trebala
uvidjeti i prihvatiti ga takvog kakav jest također nije bilo bitno.
Imat će ona ljubav i imat će je na svoj način.
Odmahnula je glavom. Dragi Bože, zvučala je poput razmaženog
djeteta, ali, zar nije imala pravo voljeti i osjetiti to? Shvatila je koliko je
ponekad znala biti nerazumna; čak bi i samu sebe iživcirala, ali njezina joj
je tvrdoglavost nemali broj puta pomogla. Ili je možda baš tvrdoglavost
bila ta koja ju je dovela u te situacije.
Što god da jest, morala je biti iskrena prema sebi ili će se zasigurno
razočarati.

133
 Bila je frustrirana pa je učinila ono što nije već neko vrijeme. Izvadila je
maleni ranac koji je ponijela sa sobom i izvukla par tajici i smeđu košulju.
Brzo se preodjenula u mušku odjeću. Podignula je kosu i ukosnicama je
pričvrstila na vrh glave, iako njezine masivne kovrče nisu željele biti
zauzdane. Većina ih se pobunila i popadala divlje oko njezine glave i
ramena.
Dohvatila je smeđi vuneni ogrtač s klina za vješanje prije nego je izašla
iz odaje i požurila niz stepenice pa izvan zamka, ravno prema stajama u
kojoj se nalazila njezina kobila.
U kratko vrijeme osedlala ju je i povela prema rubu sela.
„Poletjet ćemo preko livade, djevojko.“
Potjerala ju je u galop čim ju je uzjahala i najvećom brzinom krenula
prema Tarrovom taboru.
„Nekome se žuri,“ Raynor reče s mjesta na kojem je sjedio ispred
logorske vatre.
Tarr naglo ustane. „Ona nosi mušku odjeću i slomit će vrat pri toj
brzini.“
„Ona na konju sjedi sigurnije nego ijedan muškarac, a iz onoga što
vidim, čini se da je Fiona izvanredan jahač.“
Tarr je ignorirao Raynorov komentar, odbacio je napola pojeden kolač
iz ruke i krenuo ravno prema svome pastuhu. Uzjahao je konja i već je bio
krenuo za Fionom, prije nego je Raynor uspio ustati.
„Ovaj će dan biti zanimljiv,“ Raynor reče i uputi se prema zamku.

Tarr je pogrešno procijenio Fionine jahačke sposobnosti. Mislio je da će

je uhvatiti bez imalo muke. Zaostao je za njom više nego što mu se sviđalo.
Toliko je veličanstveno upravljala svojom kobilom i s tolikom vještinom
da se činilo kao da lebdi na vjetru. Trebao je znati bolje, vidio je njezine
vještine iz prve ruke i u mnogim im se prilikama divio.
Nije bio siguran da li bi se trebao ljutiti na nju ili bi trebao biti zabrinut
da će slomiti vrat pri tolikoj brzini, a možda bi trebao biti ponosan na
njezin talent. Činilo se da ima jasnu namjeru pa je odlučio vidjeti kamo će
je to odvesti. Usporio je pastuha u kas.
Njezina se blistava crvena kosa oslobodila iz svojih okova i sada je
bjesnjela oko njezine glave poput požara dok ju je vjetar mrsio poput

134
divovskih krila šišmiša. Straga je izgledala kao da je demon koji hara
zemljom u potrazi za dušama.
Konačno je usporila i snažnom rukom, povela zadihanu kobilu prema
maloj rječici na sjevernom rubu livade, ali nije joj dala piti sve dok se nije
primirila. Potom je skliznula s nje i dopustila joj da se približi rječici.
„Nisi me mogao uhvatiti?“ Nasmijala se kada ju je Tarr sustigao.
„Jahala si kao da si progonjena.“
Fiona se okrenula, skinula ogrtač i prebacila ga preko sedla. „Jesam li?
Progonjena, mislim.“
Na trenutak ga strah preplavi. Pomislio je na Raynorov komentar o
tome kako bi blizanke još uvijek mogle biti u opasnosti. Ubrzo se zapitao
da li se tu možda radi i o njemu.
Da li ju je on progonio? Da li ju je zato toliko željno slijedio? Da li ju je
pokušavao uhvatiti? Pretpostavljao je da je ona njegova od prvog dana
kada je stigao u MacElder klan. Shvaćanje ga je napokon pogodilo, Fiona
će pripadati onome koga sama odabere.
Odgovor mu je došao uz osmijeh. „Izbor je tvoj.“
Odmaknula se od konja, a Tarr joj se pridružio.
„Potreban mi je odmak.“
„Od?“
Fiona slegne ramenima. „Od mene same, iako se to ne usuđujem
priznati.“
„Onda ništa nisam čuo.“
„Zaista je teško čuti me dok govorim.“ Nasmijala se sama sebi.
On ju je branio. „Divim se tvojoj nepopustljivoj snazi.“
„Nepopustljivoj snazi.“ Kimnula je. „To čak zvuči bolje od
tvrdoglavosti.“
„Potrebni su snaga i hrabrost da se preživi u ovom svijetu.“
„Također su potrebni snaga i hrabrost da se voli u ovome svijetu.“
„Možeš preživjeti bez ljubavi,“ rekao je.
„Možeš li?“ Zaustavila se i oslonila dlanove na bokove. Čekala je njegov
odgovor.
„Ljubav nije nužnost u životu,“ rekao je iznervirano, bilo mu je
nelagodno govoriti s njom o nečemu što je tek počeo iskušavati. Osjećao
se poput ratnika novaka, s oružjem u ruci, ali bez potrebne obuke.
„Sasvim sigurno jest.“
„Zašto?“ Prokleto je želio, jednom za svagda, smisleno objašnjenje na to
pitanje.
Fiona se spusti na meku travu i potapša tlo pokraj sebe.

135
 Tarr prihvati njezin poziv.
„Ljubav povezuje, to je nešto na što uvijek možeš računati.“
„I dužnost isto čini,“ rekao je. „Bez toliko drame.“
Zakikotala se, privukla je noge grudima i obuhvatila ih rukama.
„Dužnost je nužnost, ljubav je izbor. Ljubav možeš sam izabrati, a kada je
dužnost u pitanju, vezan si čašću.“
„Zar nije tvoja dužnost udati se za mene?“
„Da ti je dan izbor što bi izabrao, dužnost ili ljubav?“
Prije nekoliko tjedana odgovorio bi brzo i bez imalo sumnje. A sada je
ipak oklijevao.
„Razmišljaš o svome odgovoru. Ipak ima nade za tebe.“ Nasmijala se i
potapšala njegovu ispruženu nogu. „Značajan pomak od našeg prvog
susreta.“
„Moram priznati da sam štošta naučio u posljednjih nekoliko tjedana.“
„Zadivljena sam.“
Sviđao mu se način na koji su njezine zelene oči iskrile ispunjene
zaigranošću. Bila je tako puna života, spremna na rizik, spremna na
obranu, spremna na ljubav – i kvragu s tim što itko misli.
„Reci mi što si to naučio,“ ohrabrivala ga je.
Odmahnuo je glavom. „Da tek kada misliš da sve znaš, shvatiš da ništa
ne znaš.“
„Uvijek možeš naučiti još.“
„Možda će mi biti potrebno neko vrijeme.“
„Ja mogu biti strpljiva kada je potrebno,“ rekla je.
Ubrao je vlat trave između svojih nogu i zadržao je pogled na svojim
zaposlenim prstima. „Ja sam vrstan ratnik u borbi i u svojoj dužnosti.
Činim ono što se mora učiniti, iako se previše toga može pokazati
fatalnim. Moram imati vjere u svoju prosudbu i pobrinuti se za to da se
moje odluke i zapovijedi izvršavaju bez pitanja. U pitanju je opstanak mog
klana.“
„Snažni sinovi su također potrebni za opstanak klana.“
Pogledao je u nju i na trenutak ju je zamislio nabreklu zbog svog djeteta.
To je poslalo emocije bijesa kroz njega, poželio je zaštiti više od ičeg nju i
svoje nerođeno dijete.
„Nemoj ništa reći,“ upozorila je i podignula ruku. „Tvoje su misli ostale
jednake. Za tebe nisam ništa više od rasplodne kobile.“
„To nije istina,“ uzvratio je.
Ustala je i pogledala je dolje u njega. „Pa što je onda istina?“

136
 Tražio je prave riječi, ali bile su nedostižne. Nije mogao oblikovati
ispravan odgovor pa je ustao. „Marim za tebe.“
„Mariš? Mariš?“ Viknula je i podignula ruke u zrak. „Moj konj mari za
mene.“
„Dovoljno marim za tebe kada sam te slijedio nakon što si budalasto
odjenula mušku odjeću i jahala brzinom kojom si mogla poginuti.“
Pogledala je u njega svojim zelenim pogledom koji je bljesnuo. „Smatraš
da sam budalasta jer nosim odjeću u kojoj mogu sigurnije sjediti na
konju?“
Ispružio je ruku, ali se ipak spriječio od toga da je ne zgrabi. „Ti si zaista
frustrirajuća žena.“
„Problem je taj da sam previše inteligentna za tvoj ukus.“
Tarr je uhvati za ruku. „Ako si toliko inteligentna, udat ćeš se za mene?“
„Nisam pristala na udaju za tebe,“ podsjetila ga je oštro.
Zbog njegovog je smijeha znala da se ne slaže s njom i to je potpirilo
njezin temperament. „Neću se udati za takvog kao što si ti.“
Prinio je njezino lice svome. „Ali hoćeš i znaš li zašto?“
Izgledala je kao da je spremna ispljunuti stotine kletvi na njega, a ipak
je ostala tiho.
„Želiš me. Željela si me od prvog trenutka kada smo se poljubili. A ono
što ti želiš, Fiona, pobrineš se da i dobiješ.“
Snažno se otrgnula od njega pa joj je bol prostrujala ramenom. Odbila
je sebi ili njemu pokazati svoju bol.
„Neću te pustiti. Mi ćemo se vjenčati i ja ću ublažiti žudnju koju vidim
da bjesni u tvojim vrelim zelenim očima. I podarit ćeš mi sinove, a ja ću
uvijek mariti za tebe i štititi te.“
Nosnice su joj podrhtavale, grudi su joj otežale, a dlanove je stisnula u
šake uz bokove.
„Čak i sada me u svojoj ljutnji želiš,“ izazivao je. „Poreci to! Hajde,
poreci!“
Lice joj je prožeo bijes, a usnice joj se nisu nazirale jer ih je toliko snažno
stisnula.
„Prokleta bila što si mi ukrala srce,“ zarežao je prije nego ju je prisilio
da otvori usta tako što ju je uštipnuo za obraze, a potom joj je ukrao dah i
njezino utočište poljupcem koji je zahtijevao, preklinjao, harao.
Njezina predaja nije lako stigla; borila se, ali ne protiv njega, već protiv
sebe. Onog trena kada ju je poljubio, mogao je osjetiti koliko mu želi
uzvratiti. Ali zbog ponosa ga je gurala u grudi, borila se s njegovim
jezikom i meškoljila u njegovom naručju.

137
 Odbio joj je udijeliti milost, pretvorivši poljubac u erotično zadirkivanje
koje ju je uskoro izludjelo. Rukama ga je zgrabila za košulju i povukla je,
zahtijevajući da joj da više pa je to i učinio.
Rukama je kliznuo do njezine stražnjice i stisnuo je čvrste mišiće,
privlačeći je sve bliže i bliže k sebi.
Otrgnuo je usne od njezinih jer mu je trebao zrak. „Moja,“ prošaptao je
i gricnuo joj ušnu resicu. „Ti si moja.“
Osjetio je udarac u grudi, odgurnula ga je od sebe s tolikom snagom.
Nakratko je zateturao, ali je brzo povratio ravnotežu i istog se trena
zabrinuo kada je ugledao da se trznula od boli i rukom se uhvatila za
rame.
„Što nije u redu?“
„Ništa,“ rekla je. „Sve,“ povikala je i požurila prema svome konju.
Slijedio ju je. „Povrijeđena si.“
„Ostavi me na miru.“ Podignula se na kobilu pa joj je bol prostrujala
ramenom, oduzimajući joj dah i zamagljujući joj vid.
„Fiona,“ Tarr reče zabrinuto.
Zurila je u njega i u sljedećih nekoliko sekundi pala je s konja u nesvijest.
Tarr ju je uhvatio u naručje i pokušao joj je povratiti svijest. Kada se nije
uspjela probuditi, smjestio ju je na svog konja i držao ju je mirnom dok se
uzjahao iza nje. Pozvao je njezinu kobilu, dohvatio je njezin vuneni ogrtač
sa sedla i omotao ga oko nje.
Pogledao je u Fioninu kobilu, pretpostavio je da je trenirana da slijedi
pa je jednostavno rekao, „Idemo, curo.“
Krenuo je, a kobila ga je slijedila.
Ušao je u selo s grmljavinom i sivim oblacima iznad glave. Njegovi i
Raynorovi ljudi pohitali su mu u pomoć pa je uskoro ulazio u zamak.
Raynor požuri prema naprijed.
„Nije povrijeđena,“ Tarr reče i brzo se popne stepenicama, činilo se kao
da mu Fiona nije bila teška.
Zastenjala je od boli.
„Vodim je tvojoj sestri,“ Tarr reče i skrene niz hodnik baš kada je Aliss
izlazila iz odaje.
Oči joj se raširiše u strahu pa požuri naprijed. „Što se dogodilo?“
„Nisam siguran,“ rekao je. „Jednog je trenutka bila dobro, a u sljedećem
se činilo da je boli i onda se onesvijestila.“
„Stavi je na postelju,“ Aliss naredi i požuri naprijed da mu otvori vrata.
Odmaknula je prekrivače kako bi je on mogao poleći.

138
 Tarr je bio nježan koliko je god više mogao, ali Fiona je povikala od boli
kada ju je položio na meke prekrivače.
Fiona konačno otvori oči i prvo ugleda Tarra. „Odlazi.“
„Što te boli?“ Aliss upita privukavši sestrinu pažnju.
„Rame.“
Aliss kimne i skine smeđu košulju s njezina ramena.
Tarr se trzne na njezino iščašeno rame. „Neki od mojih ratnika pretrpjeli
su takvu ozljedu.“
„Što inače učiniš?“ Aliss upita.
„Moja me majka naučila kako da ga vratim na mjesto.“
„Znači radio si to i ranije?“
„Da, ali užasno je bolno. Moji najsnažniji ljudi onesvijestili bi se od boli,“
Tarr reče, zabrinut za Fioninu sudbinu.
„Dobro, onda joj možeš vratiti rame.“
„Ti to učini,“ Fiona ispali i požali što je napravila i najmanji pokret.
„Tarr je snažniji od mene, što znači da će to napraviti brže i biti će manje
bolno.“
„Nije me briga,“ Fiona reče.
„Mene jest,“ Tarr i Aliss rekoše u isto vrijeme.
Raynor korakne prema naprijed. „Recite mi što treba učiniti pa ću ja to
napraviti.“
„Ne!“ Ponovno Tarr i Aliss rekoše u isto vrijeme.
„Izbor je moj,“ Fiona je inzistirala.
„Ne ovaj put,“ Tarr reče i korakne prema naprijed.
Fiona je gledala u njega.
„Ne želim ti nanijeti bol,“ rekao je ispričavajući se zbog boli koju će joj
tek nanijeti.
„Ne brini, ja mogu podnijeti bol.“
Tarr duboko udahne i ispruži ruke prema Fioninom ramenu, a njezin
ga je pogled slijedio. Susreo je njezin prkosan pogled uz tračak olakšanja.
Ovo je barem jedan put kada će imati koristi od svoje tvrdoglave naravi.
Nakon što joj je nježno pregledao rame, upitao je, „Spremna?“
„Samo završi s tim,“ požurivala je.
Poslušao je i uz iznenadan trzaj, njezino je rame bilo na mjestu.
Fiona stisne zube i na trenutak zatvori oči, prije nego ih je ponovno
otvorila. Bijesno je pogledala u njega.
„Sa svojom tolerancijom na bol, bez problema bih ti rodila sinove. A
sada mi se gubi s očiju. Mrzim te!“

139
 „Izluđuješ jadnog čovjeka,“ Aliss reče i zagrabi svakoj po zdjelicu juhe
od kupusa iz metalnog kotla u kaminu, prije nego se pridružila sestri za
malenim stolom u njihovoj spavaćoj odaji.
„Zauzimaš njegovu stranu?“ Fiona je optuživala i željno je podignula
zdjelicu kako bi kušala mirisnu juhu.
„Pažljivo, vruće je i tvoje pitanje ne zaslužuje odgovor.“
Para zapuhne Fionino lice dok je odlagala zdjelicu na stol kako bi se
juha ohladila. „On mari za mene. Mari! A što je s ljubavlju?“
„Možda on pokazuje svoje osjećaje najbolje što može.“
„Eto, ponovno ga braniš.“ Fiona se namršti zbog boli u ramenu.
„Tvoje će se rame uskoro oporaviti, ali ne mogu jednako reći za tvoje
nepopustljivo srce.“
„Ti si moja sestra, trebala bi se slagati sa mnom.“
„Neću se složiti s glupošću,“ Aliss je inzistirala. „Vidim kako te Tarr
gleda, ali vidim i njegovu zbunjenost. Život je posvetio klanu. Birao je
suprugu s tim da je klan imao na umu. Dodaj tu ludu ženu koja okrene
njegov svijet i srce naopako i dobit ćeš muškarca koji je potpuno
izgubljen.“
„Ja nisam luda.“ Fionin glas bio je toliko tih, skoro kao da je propitkivala
samu sebe. Potom je lijeno zijevnula.
„Pojedi juhu pa idi u postelju i odmori se.“
„Nisam željela zahtijevati,“ Fiona reče i odgurne skoro praznu zdjelicu
dalje od sebe.
„Znam,“ Aliss reče i priđe joj kako bi je nježno ponukala da se podigne
sa stolice. „Moraš odspavati kako bi dopustila ramenu da zacijeli, a odmor
će ti dobro doći kako bi jasnije razmišljala.“
„Rekla sam mu da ga mrzim.“
Aliss začuje drhtaj u sestrinom glasu, što je značilo da su suze blizu, iako
Fiona nije niti jedne pustila od dana kada je njihova majka umrla. Nije čak
ni plakala onoga dana kada su je pokopale.
„Boljelo te i nisi sabrano razmišljala.“

140
 „Ja sam osjetila bol u njegovim očima.“
„Vjerojatno si osjetila vlastitu bol,“ Aliss reče nadajući se da će olakšati
sestrinu krivnju dok joj je pomagala da uđe u postelju i povuče prekrivače
preko sebe.
„Ne, ova je bol bila drugačija. Bilo je to kao da je mogu osjetiti do same
svoje srži i ostala je ondje čekajući.“
„Čekajući što?“
Fiona se borila da zauzda suze koje su prijetile da će se proliti iz njezinih
očiju. Ali polako su klizile dok je šaptala, „Nadu.“
Aliss je sjedila uz sestru dok je tiho jecala i tonula u san. Naravno da je
napitak koji je dodala u njezinu juhu pomogao prizvati san na oči. Ali
trebao joj je dobar noćni odmor, a poznajući Fionu ne bi zaspala bez toga.
Uz to, ovo je bio dobar trenutak za razgovor s Tarrom.
Zašuškala je prekrivač oko Fione i nakon što je ugasila nekoliko svijeća,
potiho se izvukla iz odaje.

Tarr je izgledao nervozno kada je ugledao Aliss kako ulazi u veliku

dvoranu i naglo je ustao dok se ona približavala. „Fiona?“
„Spava i tako će i ostati tokom noći.“
Njegova se široka ramena poviše od olakšanja.
Raynor ustane i izvuče stolicu kako bi im se ona pridružila.
„Nadala sam se da ću moći nasamo razgovarati s Tarrom.“
Raynor je posluša. „Moja je sunčana odaja privatnije mjesto za
razgovor.“
Aliss mu zahvali i krene za Tarrom u sunčanu odaju. Bila je to malena
prostorija u kojoj je ugodna vatra gorjela u kaminu, održavajući je toplom.
Uzak drveni stol služio je kao pisaći stol, a nekoliko je stolica zauzimalo
najveći dio prostora. Svijeće su davale blagi sjaj.
Tarr primakne dvije drvene stolice bliže vatri i pričeka da ona sjedne.
Aliss nije namjeravala ublažavati riječi, ali Tarr prvi progovori.
„Fiona me mrzi.“
Zvučao je shrvano, kao da je upravo izgubio najboljeg prijatelja. Aliss se
podsjetila na to da se nikada ne smije zaljubiti; to je jednostavno donosilo
previše nevolja i bol u srcu.
„Fiona te ne mrzi,“ uvjeravala ga je.

141
 Okrenuo je pogled prema plamenu, a njezine riječi nisu umanjile
njegovu zabrinutost.
Promatrala je njegov profil. Bio je naočit muškarac i cijenila je što je
svoju dugu crvenkastu kosu držao tako čistom i sjajnom. Dok je sjedila
pokraj njega mogla je namirisati njegovu svježinu. Poput ljetnog pljuska.
Također je bio veoma snažan muškarac, visok i čvrst, na njemu nije bilo
niti jednog mekog mjesta. Rukavi su mu bili zavrnuti, njegove su
podlaktice bili čisti mišići. Rukama kojima je stiskao naslone stolice, bile
su krupne i snažne, ali je također vidjela i nježnost u tim rukama dok je
nosio njezinu sestru i čvrsto je privijao uza sebe.
Ako je ranije sumnjala u to da mu je zaista stalo do Fione, sada više nije
imala sumnji. Vidjela je zabrinutost u njegovim očima, brigu na njegovom
licu i nježnost njegova dodira. Ovaj čovjek nije samo mario – on je volio
Fionu.
„Nije uvijek lako nositi se s mojom sestrom.“
„Žestoke su bitke lakše od toga.“
Nasmijala se. „Dobro je što si zadržao svoj humor. Trebat će ti.“
Tarr otpusti stisak s naslona stolice i nasloni se na nju odmahujući
glavom. „Mislio sam da je moj plan jednostavan. Izabrati ženu i oženiti se
njome. Osjećao sam kao da imam mnogo toga ponuditi supruzi, snažan
klan da mu se pridruži, supruga koji bi je štitio i poštivao.“ Ponovno je
odmahnuo glavom. „A onda sam upoznao tvoju sestru.“
Aliss ispruži ruku i potapša ga po ramenu. „A onda se dogodilo nešto
što nisi očekivao.“
Tarr je zurio u nju pogledom nevjerice.
„Zaljubio si se u Fionu.“
Nagnuo se prema naprijed i dlanovima obuhvatio glavu. Prošao je
prstima kroz kosu pa je ponovno glavu naslonio unatrag na naslon stolice.
„Nemam pojma kako se to dogodilo ni kada. I još uvijek propitkujem sam
sebe. Da li je to ljubav ili žudnja?“ Zastao je, a u tamnim očima zrcalila mu
se zbunjenost. „A onda kada se povrijedila –“ Njegova se zbunjenost
pretvorila u uznemirenost. „Nikada se u životu nisam toliko bojao kao
kada je Fiona pala s konja u moje naručje i nikada se nisam molio toliko
snažno kao onda kada sam žurio natrag u zamak.“
„Zvuči poput ljubavi.“
„Zaista?“ Upitao je nervozno.
Shvatila je da je gledao u nju kako bi mu to potvrdila, ali tko je ona bila
da poznaje ljubav?
„Što ti tvoje srce govori?“

142
 „Više mi govori moj želudac.“
Osmjehnula se.
„Ne mogu jesti, a kada Fiona postane tvrdoglava želudac mi se stisne u
čvor. Ti si iscjeliteljica,“ rekao je kao da je to upravo shvatio. „Možeš mi
dati nešto za moj bolan želudac.“
„Savjet je ono što ti mogu dati.“
Činio se razočaranim, ali onda je slegnuo ramenima. „Bilo što, samo da
pomogne.“
„Fiona se brinula za nas otkako nam je otac preminuo. Naša se majka
ubrzo nakon toga razboljela i ležala je u postelji sve dok nije preminula. Ja
sam se brinula za nju dok se Fiona brinula za polja, lovila hranu,
popravljala kolibu, pripremala drva za ogrjev i štitila nas.“
„Njoj je bilo jedanaest godina, kako je mogla štititi?“
„Čistom tvrdoglavošću i oštrim jezikom,“ Aliss reče i osmjehne se, iako
osmijeh ubrzo izblijedi. „I nagonom za preživljavanje.“ Na trenutak je
utihnula prisjetivši se bolnih sjećanja. „Nakon majčine smrti, ja sam
užasno plakala; Fiona je zaplakala jednom tek kada je ona preminula.
Poljubila je našu majku, pripremila je za pokop, a onda joj je iskopala grob.
Kopala je čitavu noć, željela je da bude dubok kao i očev grob, kako je niti
jedan čovjek ni životinja ne bi ometale na vječnom počinku.“
„Ja sam željela pomoći, ali umjesto toga samo sam sjedila uz majku,
nisam je mogla ostaviti samu. Kada je konačno bilo gotovo, kada je drveni
križ zabijen u zemlju, molitve izgovorene, okrenula se prema meni i
ispružila ruke. Bile su izranjavane i tjednima su zacjeljivale.“
Tarr se trzne na tu pomisao. „Potom je došao vaš stric i više se nije
morala brinuti, zar ne?“
„Fiona ništa nije prepustila slučaju, nije željela da se ikada više brinemo
za preživljavanje. Kada smo stigli u MacElder klan, istog se trena
sprijateljila s čovjekom koji je izrađivao lukove i strijele i preklinjala je
strica Tavisha da joj dopusti da nauči kako se izrađuju. Također je otkrila
da je jedan stari ratnik koji je bio vrstan mačevalac živio poput pustinjaka
u šumi. Mnogi su ga smatrali mitom, ali Fiona je pretraživala šumu sve
dok ga nije pronašla. Isprva ju je tjerao od sebe, vikao je na nju da ne želi
imati posla s djecom. Ali ona je inzistirala pa su uskoro postali prijatelji.
Zbog njega je toliko vješta s mačem.
„Fiona je učinila ono što je bilo potrebno za nas obje, a jedino što je za
sebe ikada tražila bila je ljubav snažna kao u naših roditelja.“
Zbog kugle u grlu Aliss zastane, a sjajne zelene oči ispuniše joj se
suzama.

143
 „Fiona te voli. Čujem to u njezinom glasu kada govori o tebi. Vidim to
u njezinim očima kada gleda u tebe i osjećam njezinu radost kada se vrati
nakon vremena provedenog s tobom.“ Ovaj put je namjerno zastala i
ispružila ruku kako bi dotaknula Tarrovu podlakticu. „I mislim da ti isto
osjećaš prema njoj. Oboje ste sretni što ste pronašli toliko snažnu ljubav.
Nemoj dopustiti da ti ponos ili glupost stanu na put.“
„Govoriš mi da se borim za nju.“
Aliss kimne i suspregne suze.
„Ali moram se boriti protiv Fione kako bih osvojio Fionu.“
Aliss se osmjehne i dopusti jednoj suzi da pobjegne. „Ona je veoma
tvrdoglava. Bojim se da će te izgubiti i da će zauvijek žaliti zbog toga.“
Tarr joj potapša ruku i osmjehne se. „Hvala ti što si mi rekla sve ovo. I
ne boj se, Fiona je moja i uvijek će i biti.“
„Drago mi je što čujem te riječi i zato više neću brinuti. Znam da ćeš biti
dobar prema Fioni i da ćeš imati strpljenja za nju.“
„Strpljenja, morat ćeš me na to podsjetiti svako toliko,“ Tarr reče,
nasmije se i ustane pa ispruži ruku prema njoj. „Odjednom sam gladan,
hoćeš li mi se pridružiti?“
Prihvatila je njegovu ruku. „Bila bih počašćena.“
„Ne,“ rekao je, ozbiljnim izrazom lica. „Ja sam počašćen što si se
pridružila Hellewyk klanu i ponosan sam što ću te moći zvati svojom
sestrom.“
Suza je ponovno kapnula dok su izlazili iz sunčane odaje. Sada će sve
biti u redu. Njezina će sestra biti sretna pa će i ona biti također sretna.
Život je dobar.

„Izgladnjela sam,“ Fiona reče dok su ona i Aliss ulazile u veliku

dvoranu sljedećeg jutra. „Bila si u pravu, bio mi je potreban odmor.“
„Volio bih razgovarati s tobom,“ Tarr reče i izađe iz sjene pa primi Fionu
za ruku.
„Zar to ne može pričekati dok pojedem?“ Fiona ispruži vrat kako bi
mogla baciti pogled na stol prepun pladnjeva s hranom iz kojih se dizala
para.
„Važno je.“
„Oh, u redu, ali bolje ti je da ne traje predugo.“ Udaljila se s njim bez da
je primijetila namigivanje koje je udijelio Aliss. „Nemoj pojesti sav kruh s

144
medom,“ povikala je preko ramena sestri, a potom udijelila Tarru pogled
upozorenja. „Bolje ti je da je hitno.“
Poveo ih je u malenu prostoriju pokraj velike dvorane i primio je za
ruku. „Volim te.“
Fiona je zurila u njega, a potom je odmahnula glavom. „Voliš me?“
„Da, volim te i mislim da je vrijeme da ti to kažem.“
Oči joj se u kutovima namršte. „Odjednom si to sad shvatio?“
„Nisam siguran kada sam shvatio da te volim.“
„Jučer si samo mario za mene,“ podsjetila ga je. „A danas me odjednom
voliš?“
„Ne vjeruješ mi.“
Fiona prekriži ruke preko grudi i pogleda u njega.
„Ne lažem,“ rekao je odvažno.
„Ne, odjednom si otkrio da me voliš baš prije dolaska mojih roditelja.“
Stisnuo je zube. „Volim te.“
„Jednostavne riječi za izgovoriti. Zašto me voliš?“
„Zašto?“ Tarr podigne ruke u zrak. „Nemam pojma zašto volim
tvrdoglavu vješticu poput tebe.“
„Oh, dobijem trnce po tijelu kada tako razgovaraš sa mnom,“ rugala se.
Zgrabio ju je za zdravu ruku. „Kako ti ovo zvuči? Volim te unatoč tvojoj
tvrdoglavoj naravi i odlučan sam u tome da ću te unatoč toj tvojoj
tvrdoglavoj naravi, voljeti sve do smrti.“
Poljubio ju je prije nego je uspjela progovoriti, snažno i gladno, kao da
je pokušavao riječi potkrijepiti djelima.
Odgurnuo ju je kada je završio i udaljio se.
Fiona je na trenutak ondje stajala sama, a prstima je lagano dodirivala
nabrekle usne. Pulsirale su od poljupca i željele su još.
„Proklet bio,“ promrmljala je i bijesno ušla u veliku dvoranu. Osvrtala
se uokolo, ali nigdje nije mogla vidjeti Tarra pa je požurila do mjesta na
kojem je njezina sestra sjedila sama. „Kamo je Tarr otišao?“
Aliss pokaže na vrata.
Fiona se dvoumila. Da ga slijedi? A zašto? Što da mu kaže, a da već nije
rekla?
Pogledala je u Aliss.
„Odluka je tvoja,“ Aliss je podsjeti.
Fiona uzdahne i požuri prema vratima.
Pogledala je prema selu, pokušavajući vidjeti kamo je Tarr otišao.
Konačno ga je ugledala s jednim od njegovih ratnika.

145
 Loše je reagirala na njegovu izjavu ljubavi, nije si mogla pomoći, a da
ne propitkuje, jer je izjava stigla toliko brzo nakon njihove rasprave. Kako
je mogla vjerovati da je zaista voli?
Udarila je kamen pokraj noge. Nekoliko je puta izjavio kako nije osjećao
da je ljubav potrebna za brak pa zašto da ona sada vjeruje u promjenu u
njegovu srcu?
Ova stvar s ljubavi nije ono što je očekivala. Očekivala je da će upoznati
nekoga, zaljubiti se, vjenčati se i biti sretna s njim. Otkako je upoznala
Tarra, nije osjetila ništa osim boli. A s druge strane, nije očekivala da će se
zaljubiti u njega.
„Jesi li krenula za mnom kako bi se ispričala?“
Fiona podigne pogled i ugleda Tarr kako stoji nekoliko koraka dalje od
nje. Namjeravala mu je opaliti šamar, ali se ipak zaustavila. Zadržala je
jezik za zubima.
„Ljubav je za mene nova i neobična, Fiona. Uhvatila me nespremnog,
oborila me na tlo i još uvijek pokušavam doći sebi. Ona meni nema smisla
i što je više pokušavam shvatiti, to sam zbunjeniji. I zato sve što mogu jest
reći ti da te volim i jednostavno ti to ponavljati dok mi ne povjeruješ.“
Fiona je zurila u njega.
„Nemoj mi reći da sam te ostavio bez riječi?“ Tarr upita i nasmije se.
„Mislim da jesi,“ rekla je iznenađeno.
„Bože, nadam se da ćeš onda promisliti o tome što sam rekao i da ćeš
doći do istog zaključka do kojeg sam ja došao – da te volim.“
Izjavio je svoju ljubav nekoliko puta u kratko vrijeme. Zar je stvarno
mislio ono što je rekao?
„Sumnjaj u to ako želiš,“ Tarr ju je izazivao, „ali ja u to ne sumnjam.“
Povik im privuče pažnju, a Raynor im mahne. „Naši su roditelji stigli.“

146
 „Ne znam jesam li spremna za ovo,“ Aliss reče sestri dok su stajale na
stepenicama zamka i promatrale povorku impresivnih ratnika kako ulaze
u selo.
Fiona primi sestru za ruku. „Imamo jedna drugu. To je sve što je bitno.“
Tarr im priđe s leđa. „Imate i mene.“
Raynor je koračao u dnu stepenica, izgledao je kao da će prsnuti od
uzbuđenja. Iako je izgledao poput snažnog ratnika u tamno smeđoj kožnoj
tunici i hlačama, više je davao dojam mladića željnog ujedinjenja sa svojim
roditeljima.
Ratnici su skrenuli lijevo pa desno prije nego su stigli pred Raynora. I
napokon, približiše se i dva konja na kojima su jahali muškarac i žena.
Ženine se oči raširiše kada je ugledala Raynora pa je požurila sjahati.
Raynor požuri prema naprijed kako bi joj pomogao, iako joj pomoć nije
bila potrebna. Bila je na tlu ispruženih ruku prije nego je Raynor stigao do
nje.
Žena je bila zapanjujuća, Fionine visine. Njezina je tamna kosa bila
poput one u njezina sina, uz to upletena u pletenicu prebačenu preko
ramena. Nosila je jednostavnu haljinu boje kože s bogatim ljubičastim
ogrtačem prebačenim preko ramena. Bila je vitka i iako je bila najmanje
dvadeset godina starija od Fione, pokazivala je malo znakova starosti.
Iza nje stane čovjek i Raynor obiđe majku kako bi pozdravio oca u
medvjeđem zagrljaju.
Bio je nekoliko centimetara viši od svoje supruge i nije bilo sumnje da je
Raynorov otac jer su toliko nalikovali jedan drugome. Na glavi mu se
nazirala pokoja sijeda, pokraj sljepoočica i malo u tamnoj, do ramena
dugoj kosi. Tamne oči ocrtavale su malo zabrinutosti i smijeha, što je samo
pridonosilo njegovoj impozantnoj pojavi. A ljubav i ponos blistali su u
njegovim očima dok je promatrao sina.
Kada je njihov ponovni susret završio, čovjek je primio suprugu za ruku
pa su slijedili Raynora uz stepenice.

147
 „Aliss,“ Fiona reče i ispruži ruku.
Aliss sjedini ruku sa sestrinom pa su stajale zajedno kao jedna.
Raynor se samo osmjehivao i upoznao ih. „Da vam predstavim naše
roditelje, Anyu i Olega. Majko, oče, ovo su“ – nagnuo je glavu – „Aliss i“
istaknuo je – „Fiona“.
Suze zablistaju u Anyinim očima pa joj je trebao trenutak da progovori.
„Znam da sam obima stranac i da ne mogu očekivati da na mene gledate
kao na majku, ali s vremenom, nadam se…“ Glas joj izblijedi.
Aliss joj priđe i primi je za ruke. „Užasna je tragedija izgubiti dijete, ali
čudo nam se dogodilo. Bilo bi glupavo od nas da ne budemo zahvalni i da
ne pronalazimo radost u onome što nam je vraćeno.“
Suza kane iz Anyinog oka. „Imaš snagu svoga oca i toliko si predivna.“
„Tada je Vaša otvorenost ono što ja posjedujem?“ Fiona korakne prema
naprijed.
Oleg se osmjehne prema supruzi. „Ona zaista jest tvoja kći.“
Fiona je znala da mora predstaviti Tarra pa to jednostavno i učini. „Ovo
je Tarr od Hellewyka.“
Tarr zastane na tren prije nego što je koraknuo prema naprijed.
Fiona je znala da je čekao da vidi namjerava li ona objasniti da će se oni
vjenčati, ali nije mu mogla ponuditi takvo predstavljanje jer svoju odluku
još uvijek nije donijela.
Nije bila iznenađena načinom na koji je objasnio svoj identitet.
„Fiona će biti moja supruga, zadovoljstvo mi je upoznati njezine
roditelje.“
Oleg i Anya izgledali su spremno da ga toplo prihvate kada je Raynor
istupio.
„Moramo o mnogo toga raspraviti. Dajte da se povučemo u veliku
dvoranu na gozbu i razgovor.“
Aliss je hodala pokraj sestre, usporila je korak kako bi koračala uz Fionu
i propustila sve ostale da hodaju ispred njih.
„Budi oprezna da ne požališ svoje postupke,“ Aliss prošapće.
„Dok ne upoznam ove ljude ne mogu se prema njima odnositi kao
prema roditeljima.“
„Znaš da ne govorim o Anyi i Olegu. Tarr je stajao pokraj tebe –“
„Kada nije bilo potrebno.“
„Bio je tu za tebe,“ Aliss ispali.
Fiona je zurila u nju, iznenađena Alissinim ispadom.
„On pokušava, trudi se, Fiona –“
„Što on pokušava?“

148
 „Voljeti te, kada bi mu to samo dopustila.“
Aliss požuri prema naprijed, ostavljajući sestru iza sebe i počne koračati
uz Tarra.
Aliss se nikada nije ljutila na nju. Imali su svoje nesuglasice, ali nikada
se nisu naljutile jedna na drugu. Ta je pomisao uznemirila Fionu i što je
više razmišljala, uznemirenija je bivala. Ovo je sve bilo zbog Tarra koji od
samog početka nije želio Aliss u blizini, a sada ga ona brani?
Požurila je prema naprijed. Sve je ovo bila njegova krivnja. Koristio je
njezinu sestru kako bi bio siguran da će dobiti što želi. Vjerojatno će
pokušati iskoristiti i njezine novo pronađene roditelje.
Neće ako se nje pitalo.
Ušla je u veliku dvoranu spremna na sve.
„Molim te, Raynore, stol ispred kamina za kojim se možemo ugrijati i
lakše razgovarati sa svima,“ rekla je njegova majka dok je skidala ogrtač i
pružala ga slugi.
Sluge su bile uposlene pomicanjem stola i dugačkih klupa ispred
kamina. Uskoro su pladnjevi s hranom i vrčevi s vinom, pivom i
jabukovačom bili smješteni na stolu.
Anya je sjedila leđima okrenuta prema kaminu, dok joj je suprug bio s
jedne strane, a sin s druge.
Aliss je sjela na kraj suprotne klupe, a Fiona se smjestila pokraj nje,
ostavljajući drugi kraj slobodnim za Tarra. Prostor je bio uzak između njih
dvoje, Tarr joj je sjedio bliže nego što joj se sviđalo, ali nije mogla mnogo
toga učiniti po tom pitanju.
Njegovo je bedro dodirivalo njezino, čvrsto i snažno. Razmišljala je o
tome da se privije uz sestru, ali osjećaj njegove topline bio je tako dobar.
Njegova je toplina prodirala kroz njezinu suknju, upijala se duboko u
njezino meso, šaljući osjećaj utjehe kroz čitavo njezino biće.
Još se jedna misao privila uz njezine već uznemirene misli. Koliko ju je
živcirao, toliko ju je i tješio.
Rukom je kliznuo ispod stola. Raširio je prste na njezinu bedru odmah
iznad koljena i stisnuo je nekoliko puta prije nego je prste polako
pomaknuo uz bedro, putem lagano stiskajući. Zaustavio je prste opasno
blizu intimnom mjestu kada je, u sekundi, ruku vratio na stol.
O čemu je mislio dok ju je mamio pod nosom roditelja?
Ili ju je ohrabrivao?
Fioni je bilo drago što razgovor još nije započeo. Tijelo joj je bridjelo kao
i uvijek kada bi je dotaknuo, a misli su joj bile zbrkane.
Proklet bio.

149
 „Vaša imena nisu ona koje smo vam mi dali,“ Anya reče.
Fiona je brzo uzvratila. „Sasvim dobro nam odgovaraju.“
„Ljudi koji su vas podigli bili su dobri prema vama?“ Oleg upita.
„Naši roditelji bili su jednostavni farmeri darežljiva srca i pružili su nam
dom ispunjen ljubavlju,“ Fiona reče. „Svakog dana nam nedostaju.“
„Vi ste nama nedostajale svakog dana svih ovih godina. Vaše odsustvo
nije samo ostavilo prazninu u našim srcima, već i u našem domu,“ Anya
reče i dobaci pogled prema suprugu koji ju primi za ruku. „Nije prošao
niti dan da nismo pomislili na vas obje. Brinuli smo se jeste li dobro,
gladne, same, žive…“ Jedva da je šaptom izgovorila.
Fiona je osjetila Anyinu bol. Kada je bila vrlo mlada, Aliss je odlutala i
samo je nakratko nije bilo, ali strah koji joj je obuzeo srce bolio je više nego
išta. Mogla je samo zamisliti koliko je Anya patila kada su bile izgubljene
za nju. Bol veća nego se može opisati, bez sumnje.
Oleg nastavi umjesto svoje supruge. „Beskrajno smo vas tražili, ali
bezuspješno. Nismo željeli vjerovati da ste mrtve pa smo se molili i čuvali
nadu u svojim srcima.“
„I naše su molitve uslišane,“ Anya radosno reče.
„Zdravica!“ Raynor podigne svoj vrč. „Ponovnom okupljanju obitelji.“
Svi su se pridružili zdravici i uskoro se začuo smijeh i razgovor je lako
tekao za stolom.
Kada je razgovor utihnuo, Oleg je uhvatio priliku da izgovori, „Pričaj
mi o tome braku koji je planiran između Fione i tebe, Tarr.“
Fiona mu se osmjehne. „Da, reci mome ocu sve o ovome ponuđenom
vjenčanju.“
Tarr je učinio upravo to, iznio je u detalje dogovore koje je sklopio s
klanom MacElder.
Fiona se divila samopouzdanju i hrabrosti koju je pokazao. Nije
zastajkivao u objašnjavanju niti je ponudio isprike zašto bi dogovor trebao
biti ispoštovan. Bio je impresivan tako snažan i odlučan i čak je i Fiona
tada povjerovala da će se vjenčati.
Oleg pročisti grlo pa on i njegova supruga isprepletu prste prije nego je
progovorio. „Tek smo pronašli kćeri nakon svih ovih godina pa smo se
nadali da ćemo ih upoznati i ući u njihove živote. Vjenčanje bi to spriječilo
–“
Oleg zastane pa pogleda u suprugu.
Fiona se pomakne iznervirana na pomisao da će joj zapovijedati ovaj
čovjek kojeg nije poznavala. Tarrova čvrsta ruka stisne joj bedro i umiri
njezinu iznerviranost, barem koliko toliko.

150
 „Iako sam sve ove godine bio odsutan iz života svojih kćeri, ne svojom
krivicom, osjećam se kao da moram izvršiti svoju očinsku dužnost.
Nikada ne bih očekivao da se moje kćeri udaju protivno svojim željama i
zato ako se Fiona želi udati za tebe, imate moj blagoslov. Ako se ne želi
udati za tebe, onda ću se pobrinuti za to da dobije što želi.“
Fiona je progovorila prije Tarra. „Cijenim Vašu podršku, ali sve ove
godine brinula sam se za Aliss i sebe i to ću nastaviti raditi.“
Dobacila je Aliss pogled, znajući bez sumnje da će se ona složiti s njom.
Aliss je nije razočarala. „Slažem se sa svojom sestrom.“
„Imaš strpljenje svetice kada se možeš nositi sa svojom sestrom, Aliss,“
Tarr reče zadirkujući je. „Trebao sam se zaljubiti u tebe.“
„Ljubav?“ Fiona upita naglo. „Tvrdiš da me voliš samo kako bi dobio
ono što želiš, suprugu i rasplodnu kobilu.“
„Mora da te zaista volim kada sam spreman nositi se s tvojim
glupostima.“
„Glupostima?“
„Čula si me,“ rekao je i prinio lice njezinom. „Rasplodna kobila možda
i jest bila prvo što sam želio kod supruge, ali više ne.“
„Zar mi govoriš da ne očekuješ da ti podarim djecu?“
„Ne,“ rekao je. „Uvijek sam želio djecu, ali želim da naša djeca budu
začeta iz ljubavi, a ne iz dužnosti.“
„Kako romantično,“ Aliss uzdahne.
„Tiho budi,“ Fiona naredi.
„Fiona je u pravu,“ Anya reče. „Tarr bi trebao bolje objasniti.
Oleg odmahne glavom. „Čovjek je objasnio. On je voli, što više želite od
njega?“
„Zašto je odjednom promijenio mišljenje?“ Anya je zahtijevala
pogledavajući Tarra.
„Da, zašto?“ Fiona ponovi majčino pitanje.
„Nemam odgovora na to,“ rekao je i slegnuo ramenima, „osim što mogu
reći da te volim. Kada sam se zaljubio u tebe? Ne znam. Jednostavno se
dogodilo –“
„I šokiralo te,“ Fiona reče optužujući.
„Da, šokiralo me,“ Tarr iskreno prizna. „Nisam znao ništa o ljubavi. Bio
sam previše zaposlen time da naučim kako biti dobar poglavar, što je moj
otac zahtijevao od mene. Nisam imao vremena razmišljati o ljubavi, a uz
to, brak bi ionako bio dogovoren. Tako stvari stoje.“
„Ne za mene.“
„Shvatio sam to.“

151
 „Znači ja sam budala što želim voljeti čovjeka za kojeg se udam?“
„Mislio sam da jesi,“ Tarr reče. „Mislio sam da sam ti dovoljno ponudio
i da nisi samo glupava što ne prihvaćaš moju velikodušnu ponudu, već i
da si sebična.“ Tarr osloni prste na njezine usne kako bi je utišao. „S
vremenom sam shvatio da je drugačije i što smo više vremena provodili
zajedno to sam sve više želio biti uz tebe. Otkrio sam da ti se divim i da te
poštujem, pogotovo zbog varke koju si izvodila. U mojim očima bila si
vješta ratnica sposobna za sve. A dok sam otkrivao sve te nove stvari,
zaljubio sam se u tebe.“
Odgurnula je njegove prste sa svojih usana. „Kako prikladno!“
„Da, za nas oboje,“ rekao je i nagnuo se prema njoj dovoljno da su im se
nosovi dodirivali. „Toliko ti toga još želim reći, ali ne ovdje pred svima.“
„Zašto?“
„Jer postoje neke riječi koje su samo za tvoje uši.“
„Pruži mu priliku,“ Aliss je navaljivala sa strane.
„Da, slažem se,“ Oleg reče. „Razgovaraj s njim.“
Fiona pogleda u Anyu. „Zar Vi nemate mišljenje?“
„Čuvam svoje mišljenje za kasnije.“
„Slažem se sa svojim ocem i Aliss,“ Raynor reče. „Budi poštena i
razgovaraj nasamo s Tarrom.“
Fiona ustane. „Dat ću ti samo nekoliko minuta.“
Tarr ustane, primi je za ruku i povuče je uza sebe. „To je sve što mi je
potrebno.“

152
 Stigli su do njegove spavaće odaje, a Fiona je oklijevala na vratima.
„To je najprivatnije mjesto i tu nas najvjerojatnije nitko neće ometati,“
Tarr reče.
Fiona se složi s tim ulaskom u njegovu odaju. Prišla je prozoru, iako ne
zbog pogleda na livadu. Prije kako bi napravila razmak između njih dvoje.
Dat će mu tih nekoliko minuta, poslušati što joj ima za reći, ali ne više od
toga. Neće mu dopustiti da je dodiruje, a još manje da je ljubi. Zbog
pomisli na to osjetila je nervozu.
„Govori i završi s tim,“ rekla je oštrije nego je namjeravala, a potom se
suočila s njim ruku prekriženih na grudima.
„Ima li ikakve koristi?“ Upitao je mirno, na njezino iznenađenje. „Čini
se da si ti donijela odluku. Hoće li ono što kažem išta promijeniti?“
„Rekla sam da ću poslušati.“
„Ali hoćeš li čuti?“
Stajao je pokraj zatvorenih vrata, nije se pomaknuo s mjesta otkako su
ušli. Očekivala je da će joj prići, da će je pokušati dotaknuti, ali nije.
Nekako ju je ova njegova smirenost razbjesnila, jer je to inače značilo da
će on napraviti po svom.
Ratnikov način.
Da li je izgledao spremno za bitku?
Tiho pitanje nerviralo ju je jer ju je podsjećalo na to da je ona bila ta koja
je spremna na bitku, na obranu od njega. Lako se u to mogla uvjeriti. Bili
su tu znakovi; stajao je i blokirao vrata i bilo kakvu mogućnost bijega, tijelo
mu je bilo napeto, svaki je mišić nabrekao i bio je spreman za napad.
A onda je pogledala u njegove oči i vidjela sasvim drugačiju priču. Bilo
je očaja u njima, na neki način i molbe pa i bol koja –
Hoćeš li čuti?
Osjetila je kuglu u grlu. Jesu li njezine vlastite riječi ovdje upletene?
Pročistila je grlo i rekla, „Čut ću te.“

153
 Stao je na sred odaje, nekoliko koraka dalje od nje. „Hoćeš li? Znam da
imaš sumnje u vezi toga govorim li istinu, ali kako ćeš ikada znati kada si
podignula te snažne štitove oko svoga srca?“
Ukočila se.
Koraknuo je prema njoj. „Ništa ne prodire kroz njih, ni istina, niti strast
pa ni ljubav. Kako onda uopće išta možeš osjetiti? Govoriš mi da želiš
istinsku ljubav, a opet, kako očekuješ da se ljubav probije kroz tvoju
obranu?“
Stisnula je ruke na grudima.
Polako joj je prišao. „Preuzela si na sebe teret zaštite sebe i svoje sestre
nakon smrti vaših roditelja. Odbila si osloniti se na ikoga, vjerovati ikome.
Kako onda misliš nekoga voljeti?“
Njegove riječi bile su izravan udarac u njezino srce. A gdje je sada njezin
štit?
„Nas dvoje smo slični, ti i ja i zato mislim da oboje volimo toliko
strastveno. Kako se to dogodilo, kada? Ne trebam to znati. Samo znam da
te volim. A ako me budeš pitala zašto te volim –“
Slegnuo je ramenima i osmjehnuo se. „Svaki put ću ti dati drugačiji
odgovor. U ovom trenutku volim te jer se ne bojiš poslušati me, jer stojiš
čvrsto na tlu, jer tvoje ruke štite tvoje srce, jer su tvoje zelene oči ispunjene
nesigurnošću, jer me tvoje meke usne mame.“
Odmahnuo je glavom kada se zaustavio nekoliko centimetara dalje od
nje. „Ja te volim, Fiona. Ne znam kako drugačije da to izreknem, ali ove
tri riječi izgovarat ću ti do kraja naših života.“
Ispružio je ruke i nježno je uhvatio za zglobove kako bi joj ruke uklonio
s grudi. „Udaj se za mene, Fiona. Udaj se za mene jer te volim. Udaj se za
mene jer i ti mene voliš.“
Tijelo ju je boljelo od ukočenosti pa je zateturala kada ju je povukao u
svoje naručje.
„Uvijek ću biti ovdje da te uhvatim ako padneš,“ prošaptao je u njezino
uho. „I znam da bi i ti isto učinila za mene, jer volimo jedno drugo.“
Dok je gledala u njegove oči, suza joj klizne niz obraz, a on je obriše
usnama.
„Ne mogu obećati da ću poljupcima ukloniti sve tvoje suze, ali
obećavam ti da te nikada neću rasplakati i da nikada neću dopustiti da
plačeš sama.“
Nije oklijevala u poljupcu; morala ga je poljubiti, znati da ovo nije samo
san. Njegove su usne bile tople, nježne i pružale su joj dobrodošlicu.

154
 Odmaknuo je usne od njezinih kako bi rekao. „Volim te, vjeruj mi da te
volim.“
Lagani dodir njegovih usana na njezinima poslao je drhtaje kroz nju pa
se još željnije predala poljupcu.
Kako je poljubac postajao vreliji, tako je bilo i s Fioninim tijelom pa ga
je zgrabila za košulju, očajnički je želeći strgnuti s njegova tijela i osjetiti
njegovu golu kožu.
Odbila je okončati poljubac, njezina je potreba za njim sve više rasla dok
su im tijela bila priljubljena jedno o drugo.
Naposlijetku je Tarr uhvati za kosu i lagano joj glavu povuče unatrag,
odvojivši usne od njezinih. „Nastavi s tim, Fiona pa ćemo završiti u mojoj
postelji.“
Njezin je odgovor bio spajanje s njegovim usnama.
Popustio joj je, obuhvatio je oko struka i podigao, omotao je njezine
noge oko sebe i ponio je u postelju. Pali su na nju, ona je bila iznad njega
dok je povlačio vezice njezine košulje.
Oslobodio joj je grudi i usnama obuhvatio bradavicu. Uzdahnula je, a
glava joj je pala unaprijed, oslonivši se na njegovo čelo dok je nemilosrdno
jezikom zadirkivao njezin vršak. Njezina se kosa rasula oko njih,
skrivajući taj intiman čin. Opkoračila ga je dok se gostio njezinim grudima,
šaljući osjećaj moći kroz nju, raspirujući njezinu žudnju.
Premjestila je tijelo tako da se našla iznad njegove muškosti i počela se
trljati o njega tako da je uskoro postala u potpunosti vlažna.
Zgrabio ju je za stražnjicu i zadigao joj suknju. Prste je utisnuo u njezine
polutke pa je požurio prema naprijed kako bi dotaknuo njezinu vlažnost.
Vrisnula je na ubod strasti koji je prostrujao kroz nju poput munje, a
potom je zastenjala kada se prstima počeo poigravati s njom.
„Ti si moja,“ rekao je i slobodnom joj rukom obuhvatio vrat pa je
privukao k sebi u poljubac. „Uvijek si moja.“
Njegove riječi odjednom su je pogodile kao ledena voda u lice pa se
otrgnula iz njegova stiska i naglo se pridignula, skoro pa bez daha, na rub
postelje.
„Što nije u redu?“ I sam je bio zadihan.
Odmahnula je glavom, odjednom je shvatila da su joj grudi
razotkrivene pa ih je pokrila košuljom i čvrsto je zatvorila.
Tarr se pridigne u sjedeći položaj, a Fiona se odmakne unatrag.
On se umiri. „Reci mi što nije u redu.“
Nastavila je odmahivati glavom i izletjela je iz odaje, ostavljajući ga
zapanjenog da sjedi na postelji.

155
 Fiona požuri kamenim stepenicama, moleći se da se Aliss do sada već
vratila u njihovu odaju, ali umjesto toga, pronašla je Anyu kako sjedi u
stolici pokraj kamina. Zbog njezinog naglog ulaska, Anya je poskočila i
kada je ugledala suze u kćerinim očima, ispružila je ruke prema njoj. Fiona
nije oklijevala, požurila je u njezino naručje i ispustila je suze na majčino
rame.
Kada su Fionine suze konačno presušile, majka i kći sjele su zajedno na
postelju, a Anyina ruka i dalje je čvrsto bila obgrljena oko kćeri.
„Zar razgovor s Tarrom nije dobro prošao?“
Fiona šmrkne. „Ja sam budala.“
„Svi smo mi budale kada se radi o ljubavi.“
„On mene ne voli.“
„Zašto to misliš?“ Anya upita.
Fiona obriše svoje crvene, otečene oči dok je govorila. „Pokušao me u to
uvjeriti jednostavnim, pažljivim riječima dok je –“
Anya je potapša po ruci, razumjevši ono što nije mogla izreći.
„Intimnost je normalna između dvoje koji se vole.“
Fiona uzdahne. „Rekao je uvijek si moja, što znači da misli da mu
pripadam od prvog puta kada smo se upoznali. On me ne voli, ja sam
samo pokretna imovina za njega, ništa više.“
„Vidim zašto sumnjaš.“
„Vidiš?“ Fiona upita uz dah olakšanja.
„Naravno. Želiš mu u potpunosti vjerovati, a kako možeš? On laže.“
Fiona širom otvori oči. „On ne laže. On je čovjek od riječi. Pravi ratnik.“
„Da li je to i sada?“
„Da, on štiti svoj klan s ponosom i snagom i želi im samo dobro pa zato
i želi stupiti u brak sa mnom.“
„Onda jesi njegova pokretna imovina.“
„Dobar brak potreban je za opstanak njegova klana,“ branila je.
„To ti je rekao?“ Anya upita.
„Neprestano to govori. Iskren je prema meni od samog početka.“
Anya nježno stisne ruku svoje kćeri. „Zašto onda misliš da sada nije
iskren prema tebi?“
Fionina se usta širom otvoriše.
„Raynor je govorio o Tarru u poruci koju nam je poslao o vašem
pronalasku. Napisao je samo nekoliko riječi, ali one su uklopljene u sliku
muškarca koji govori istinu i poštuje svoju riječ. Nije Tarr taj u kojeg ti
sumnjaš, Fiona. Već si to sama ti.“

156
 Anya odmakne kosu s Fionina lica. „I ja sam bila nalik tebi, oštra i bez
dlake na jeziku.“ Nasmijala se. „Oleg bi rekao da još uvijek jesam, ali moju
narav vodio je strah. Strah od toga da neću biti voljena, budući većina
mladića nije pokazivala interes za mene.“
„Nitko ni za mene nije pokazao interes.“
„To je zato što smo snažne žene i muškarcu je potrebna snaga i strpljenje
kako bi volio tako posebnu ženu. Sumnjam da te Tarr razumio prvi put
kada te upoznao.“
„Onda čak nije ni znao tko sam, Fiona ili Aliss.“ Fiona se osmjehne.
„Rekao mi je da se divi mojim vještinama i hrabrosti više nego jednom.“
„Počeo je otkrivati tvoju pravu vrijednost. Samo muškarac snage
jednake tvojoj to može, muškarac koji se to ne boji otkriti, koji će prigrliti
ono što otkrije. Mislim da je Tarr prigrlio sve što je otkrio o tebi i da je
ponosan na to što te voli.“
„Ja sam budala.“ Fiona pogne glavu.
Anya je podigne. „Ljubav je glupava, a glupavo je biti zaljubljen. Sve je
oprošteno kada je ljubav istinska. Voliš li ti Tarra?“
„Čitavim svojim srcem.“ Fiona umalo zajeca. „Plaši me koliko ga volim
i brinem se da –“
„Da on tebe neće voljeti jednako toliko?“
Fiona kimne.
„Tarr je muškarac od riječi, Fiona i ako ti kaže da te voli, vjeruj mu.“
„Rekao mi je da mu vjerujem i da će mi govoriti da me voli svaki dan
do kraja naših života.“
„Kako predivno i nesebično, iako ti ja mogu reći da će biti i drugačijih
dana,“ Anya reče i nasmije se.
„Tarr me voli,“ Fiona reče kao da je to tek sada prvi put prihvatila.
„Znaj da je tako u svome srcu.“
„Moje je srce to prihvatilo prije nego ja sama.“
„Onda mu to reci,“ majka je ohrabrivala.
„Mora da misli o meni da sam budala.“ Fiona se namršti. „Nazvala sam
samu sebe budalom prije nego sam otišla od njega.“
„Ne brini. Vjerojatno i sam misli da je idiot.“
„Zašto?“ Fiona iznenađeno upita.
„Jer sada sjedi i pita se gdje je pogriješio.“
„U ničemu nije pogriješio.“
„Ali on misli da jest i BERATES se zbog toga, pita se kako da to ispravi.“
„Povrijedila sam ga,“ Fiona uzdahne.

157
 „To nije prvo povrjeđivanje, a neće biti ni posljednje,“ majka ju je
savjetovala.
„Rekao je da me nikada neće rasplakati.“
Anya se nasmije. „Oh draga, slatka kćeri, koliko god on vjerovao u to
da te neće rasplakati, ipak hoće, makar ne namjerno, ali biti će utjeha
tvojim suzama i tražit će način da to ispravi. To je neizbježno; to je ljubav.“
„Donosi li ljubav više tuge nego zadovoljstva?“
„To ovisi o onima koji vole.“
„Ja sam donijela tugu u našu ljubav,“ Fiona prizna pomalo oklijevajući.
„Tada je vrijeme da je pretvoriš u zadovoljstvo.“
Fiona je sumnjičavo gledala.
„Budi strpljiva. Sve ti je ovo novo i trebat će vremena da sve razumiješ.
Dopusti srcu da te vodi i zaboravi sve ostalo.“
„To je lakše nego što zvuči.“
„Ostavi se straha, Fiona i biti će ti mnogo lakše razmišljati.“
„Strah me držao na oprezu sve ove godine.“
„Više ti nije potreban,“ majka reče nježno. „Sada imaš mene i svog oca.
Jednom nismo uspjeli u tome da zaštitimo svoje djevojke, ali dajem ti svoju
riječ da se to neće ponoviti.“
Fiona se osmjehne. „Govoriš mi da ako pomisliš da Tarr nije dobar za
mene, da ćeš spriječiti ovaj brak.“
„Istog trena. Oleg i ja želimo ono što je najbolje za naše djevojke, čak
iako to znači da ćemo te izgubiti zbog supruga tek kada smo te pronašli.“
„I naši su roditelji bili ovakvi, stavljali su Aliss i mene na prvo mjesto.“
„Ne znaš koliko sam sretna što znam da ste obje bile voljene. Bojala sam
se da ste možda imale težak život. Drago mi je, toliko drago što ste imale
roditelje koji su vas voljeli.“ Anya šmrkne. „Iako ne mogu reći da me ne
uznemirava pomisao na to da sam propustila sve ove godine s tobom.“
Bio je Fionin red za utjehu. „Imamo još mnoge godine pred sobom, a s
obzirom na to da smo tu Aliss, Raynor i ja, imat ćeš mnogo unučadi koju
će trebati razmaziti.“
Anya je poljubi u obraz i prošapće. „Nemoj da dugo čekam.“
Fiona je zagrli. „Nervozna sam.“
„Kladim se da se i Tarr jednako osjeća.“
„Što ako misli da sam luda?“
Anya se široko osmjehne. „Ludo zaljubljena u njega. Idi k njemu s
ljubavlju na umu. Nemoj da ti sumnja prožme misli, budi spremna voljeti
ga sa svom strašću u svome srcu. Vjeruj mi kada ti kažem da će tvoji
postupci govoriti sami za sebe. Neće biti potreban razgovor.“

158
 „Hvala ti,“ Fiona reče, nakratko je zagrli i požuri iz odaje prije nego
izgubi svoju hrabrost.

159
 Fiona je požurila u Tarrovu odaju, toliko snažno zalupivši vratima kada
je ušla. Mogla se zakleti da se čitav zamak zatresao od udarca.
Tarr je još uvijek sjedio na istom onom mjestu na postelji.
Ustao je kada se nije pomaknula s mjesta i zurili su upitno jedno u
drugo, sve dok Tarr nije ispružio ruke prema njoj.
Pretrčala je tu kratku udaljenost i sudarila bi se s njim da se nije
pripremio na udar. Bilo mu je drago što jest, omotao je ruke oko nje i
podigao je uza sebe snagom koja je ulijevala nadu da je nikada neće pustiti.
Pogledala je u njega, a on odmahne glavom.
„Ovaj put bez riječi. Ovaj put ću ti pokazati koliko te volim.“
Voli ga, samo ga voli.
Osmjehnula se i okrenula glavu prema postelji.
Osmjehnuo se zajedno s njom dok ju je spuštao na postelju, ali prije nego
joj se pridružio, skinuo je sa sebe svaki preostali komadić odjeće pa je
njegova golotinja ostavila Fionu bez daha.
Bio je veličanstven, velik i čvrst, baš kao i samouvjeren, dok se smještao
iznad nje.
„Tvoj je red.“
Svaki njezin komad odjeće polako je skinuo, prstima je milovao golu
kožu. Kratki potezi, dugi potezi, lijeni potezi baš kao i brzi, sve dok Fiona
nije zastenjala, „Nije pošteno.“
Njegov prigušeni smijeh zvučao je poput režanja, a kada joj je gricnuo
bradavicu, a potom je uzeo u usta kako bi je zadirkivao, ona je znala da on
nema namjeru igrati pošteno.
Ali nije je imala ni ona. Željela je istraživati u igri koju nikada ranije nije
igrala. Znala je da u potpunosti želi sudjelovati u njoj. Kliznula je rukom
preko njegovih grudi, niz trbuh do toplog i čvrstog, a onda se iznenada
zaustavila kada joj je stisnuo grudi i zasisao joj bradavicu poput čovjeka
željnog njezinog okusa.

160
 Zarežala je dok se strast kovitlala u njoj i još je niže spustila ruku sve
dok nije uspjela primiti ga u ruku. Bio je gladak, ali čvrst poput stijene i
pulsirao je u njezinoj ruci. Osjećaj njega dao joj je snagu kao nikada prije
pa ga nije željela ispustiti.
Masirala je njegovu dužinu pa je oslonio glavu na njezinu.
„Ne znaš što činiš, djevojko.“
„Nauči me,“ izazivala ga je i protrljala ga o svoju vrelinu.
Zabacio je glavu unatrag i zastenjao kao nikada prije pa joj je to zapalilo
krv još više.
„Nastavi s tim pa će biti gotovo prije nego započne,“ uspio je reći u
kratkom dahu.
Pustila ga je, ne želeći da ovo vrijeme među njima prebrzo završi.
Čim ga je pustila, smjestio se između njezinih nogu i kušao je, šaljući
drhtaje užitka kroz nju dok je rukama držala jastuk i snažno ga stiskala.
Vrtjela je glavom s jedne strane na drugu dok joj je jezikom radio oh-
toliko-slatke i nastrane stvari.
Preklinjala ga je da ne prestane pa je poslušao; nastavio ju je mučiti sve
dok nije umalo zajecala od zadovoljstva koje joj je pružao.
A onda se zaustavio pa je zacviljela. Podigao joj je noge na svoja ramena
i polako ušao u nju. Željno je iščekivala njihovo sjedinjavanje i očajnički ga
je pokušavala privući što bliže k sebi.
„Polako, djevojko, ne želim da ti ovo bude bolno.“
Pogledala je u njega prodornim zelenim pogledom. „Bol će biti
dobrodošlo olakšanje za ovo mučenje.“
Nasmijao se. „Bože, koliko te volim, Fiona, jer si toliko strastvena žena.“
„Onda nahrani moju strast, moj budući supruže.“
„Tada, udat ćeš se za mene? Svojom voljom?“
„Da, da,“ jecala je predajući mu se dok se pomicala uz njega. „Volim te,
Tarr.“
Primio ju je za stražnjicu i jednim pažljivim pokretnom prodro u nju.
„Još,“ molila je.
Dao joj je čitavog sebe, a ona ga je primila.
Oslonio se na nju pa su zajedno uživali u ujednačenom ritmu. Držala se
za njegova široka ramena i kretala se s njim na način koji ju je
zadovoljavao, na način zbog kojeg je on uzvraćao stenjanjem.
Usne je prinio njezinima u strastveni poljubac, jezikom je zadirkivao,
zahtijevao, dodirujući njezin.
Otrgnula je usne od njegovih, disanje joj se ubrzalo dok se podizala
prema božanstvenim visinama vrhunca.

161
 Ubrzao je svoje pokrete pa je zastenjala dugo i glasno, a on se žestoko i
silovito zabijao u nju.
Pogodilo ju je poput vala koji ju je preplavljivao iznova i iznova sve dok
nije pomislila da se utapa.
Čula je kako i sam stenje i kako je snažno privija uza sebe dok su
posljednji tragovi zadovoljstva polako uzmicali od nje.
Otkotrljao se s nje i legao pokraj nje, a rukom je posegnuo prema njoj
kako bi svoju spojio s njezinom.
Čvrsto ga je primila za ruku, trebajući sidro, bojala se da će otplutati na
valovima. Bilo je potrebno nekoliko minuta prije nego se koliko toliko
vratila u normalu, a potom se okrenula kako bi pogledala u njega.
„Nisam mislila da je sjedinjavanje ovoliko zabavno.“
Nasmijao se i legao na bok, prinijevši njezinu ruku svojim usnama na
poljubac. „Drago mi je što misliš da je zabavno. Zbog toga ćeš to često
htjeti raditi.“
„Veoma često,“ rekla je ozbiljno.
„Pobrinut ću se za to,“ obećao joj je.
„I ja ću.“
„Onda ćemo imati na desetke djece.“
„Podarit ću ti ih koliko god želiš.“
Njegov osmjeh izblijedi. „Zaista se želiš udati za mene, Fiona?“
„Da,“ rekla je radosno i spustila nespretan poljubac na njegove usne.
„Želim.“
„Dobro, onda će naša djeca biti začeta iz ljubavi.“
„Mnogo i mnogo ljubavi i trebali bismo se vjenčati što je prije moguće.“
„Slažem se s tim, ali želim da se vjenčanje održi u mome zamku kako bi
se i moj klan mogao pridružiti slavlju. Naravno, tvoji roditelji moraju biti
nazočni.“
Brzo je sjela. „Moramo ih obavijestiti o namjeri da se vjenčamo.“
„Sada?“
„Odahnut će kada saznaju da je među nama sve riješeno.“
„Kasnije.“ Rekao je i povukao je uza sebe. „Dugo sam i strpljivo čekao
na ovaj trenutak pa želim ležati pokraj tebe i diviti se tvome predivnom
tijelu.“
„Nikada nisam poslijepodne provela u postelji.“
Široko se osmjehnuo. „To će se promijeniti.“
Zakikotala se i omotala mu ruke oko vrata, gricnuvši ga za usnu. „Sviđa
mi se tvoj okus.“
„Možeš me kušati kad god poželiš.“

162
 „Budi pažljiv s onim što mi dopuštaš. Možda te se nikada ne zasitim.“
„Nije me briga, djevojko.“ Nasmijao se i povukao je na sebe.
Oslonila je glavu na njegovo rame, zijevnula i raširila dlan preko
njegovih grudi.
„Čini se da sam ja taj koji je tebe izmorio.“
„Daj mi malo vremena da se odmorim pa ćemo vidjeti tko će koga
izmoriti.“
„Počivaj, tada, pa ću prihvatiti tvoj izazov.“
„Izgubit ćeš.“
„Nemoguće, djevojko, ovako ili onako ću pobijediti.“

Tarr i Fiona sjedili su za drvenim stolom ispred kamina sljedeće jutro

kada je Aliss ušla u veliku dvoranu na prednji ulaz zajedno s prvim
znacima zore.
„Gdje si bila?“ Upitao je Tarr zabrinuto prije nego je Fiona uspjela izreći
pitanje.
Aliss zijevne, zbog čega nije odmah uspjela odgovoriti.
„Nisi spavala,“ Tarr reče i ustane kako bi joj pomogao da sjedne.
„Noćas sam porodila tvrdoglavo dijete.“ Aliss zahvalno sjedne na
klupu, a zeleni šal klizne joj niz ramena dok je posezala za vrčem vrele
jabukovače.
Fiona ga dohvati umjesto nje. „Čini se da nijedna od nas noćas nije
spavala u svojoj postelji.“
Aliss odmakne vrč od usana i toliko se široko osmjehne da joj se osmjeh
nazirao i u očima. „Toliko sam sretna zbog vas oboje.“
„Fiona je pristala udati se za mene.“
„Što to čujem?“ Oleg uzbuđeno upita dok su on i Anya ulazili u veliku
dvoranu, a slijedio ih je Raynor.
Anya požuri prema naprijed i zagrli Fionu. „Moramo organizirati
slavlje.“
„Cijenim tvoju pomoć,“ Fiona reče, „ali vjenčat ćemo se na zemlji
Hellewyk.“
„I ovdje možemo imati lijepu proslavu,“ Raynor ponudi.
„Zahvalan sam,“ Tarr reče, „ali vjenčat ćemo se u mome domu.“
„Ne morate već otići, zar ne?“ Anya upita nervozno.

163
 „Kada istekne tjedan, odlazimo, ali dobrodošli ste posjetiti nas na
Hellewyku kad god želite.“
„Što ako Fiona ostane ovdje s nama?“ Raynor predloži. „Imat će više
vremena za provesti s našim roditeljima, a onda ćemo mi doći s njom u
zamak.“
Na Fionino iznenađenje, Tarr se okrenuo prema njoj.
„Što ti kažeš na to, Fiona?“
Davao joj je izbor, a njegova gesta preplavila joj je srce do izgaranja.
Također joj je davao do znanja da je razumio njezinu potrebu za
samostalnošću, to nije bilo nešto što bi mnogo supruga dozvolilo, a kamoli
cijenilo. Njezin budući suprug bio je poseban čovjek i odjednom je osjetila
zahvalnost.
Ruku je sklopila oko Tarrove. „Idem s Tarrom.“
„Onda Aliss može ostati s nama,“ Raynor reče.
„Ne može,“ Fiona reče odsječno.
„Zar to nije na njoj da odluči?“ Raynor upita.
„Znam kakva je njezina odluka. Ona neće ostati ovdje bez mene. Je li
tako, Aliss?“
Aliss je, s laktom na rubu stola, položila bradu na dlan i borila se da
održi oči otvorenima. „Što?“
„Dragi Bože, izgledaš iscrpljeno,“ Anya reče i požuri do nje. „Dođi,
draga, daj da te otpratim do postelje.“
Fiona skoro pa poskoči s klupe. „Ja ću se pobrinuti za nju.“
„U redu je, ja ću,“ Anya reče svečano.
Tarr ispruži ruku i povuče Fionu pokraj sebe, prisilivši je snažnom
rukom da se primiri. „Hvala Vam Anya. Fiona i ja imamo nekih stvari za
koje se moramo pobrinuti.“
Pobuna se stvarala na njezinim usnama, ali jedan Tarrov pogled
upozorenja rekao joj je da je to najbolje sačuvati za privatnije vrijeme.
Tada njegov taman pogled omekša i premjesti se na Aliss i Anyu.
Fionin pogled slijedio je njegov pa je shvatila što je želio time postići.
Anya je po prvi put u dvadeset i jednu godinu dobila priliku da se brine
za svoju kći.
Suosjećala je sa ženom u svome srcu dok je ova rukom obuhvaćala Aliss
i pomagala joj da ustane, cijelo to vrijeme s tolikom nježnošću.
„Začas ćemo stići do postelje.“
Fiona ih je promatrala kako se udaljavaju i bila je iznenađena što se
uhvatila na rubu suza. Koliko su Anyine ruke morale biti prazne bez
njezinih blizanki. Koliko je užasno uvijek bilo pitati se da li su njezine bebe

164
na sigurnom. Ona i Aliss bile su pošteđene takve patnje, bile su u neznanju
o svojim roditeljima, a imale su veliku sreću što su ostavljene dobrim
ljudima koji su ih voljeli.
„Nije joj bilo lako,“ Oleg reče, a glas mu je podrhtavao. „A moja Anya
je snažna žena, baš kao i ti, Fiona. Njezino je srce uvelike patilo sve ove
godine, a ja sam se nadao da će ovaj susret pomoći da zacijeli.“
Fiona ispruži ruku preko stola i položi dlan na očev. „Doveo si je na
jedino mjesto na kojem može zacijeljeti. Doveo si je kući njezinim
kćerima.“
Suza kane iz Olegovog oka. „Odrasla si u divnu ženu. Ponosan sam što
te mogu nazivati svojom kćeri.“
Njegove su je riječi dirnule u srce i na kratak trenutak pomislila je na
svog oca, različitog izgledom od Olega, ali jednake naravi. Njezin bi otac
očekivao da poštuje i cijeni Olega, a u sjećanje na svog oca, to će i učiniti.
„Sa zadovoljstvom vam dajem svoj blagoslov za vjenčanje,“ Oleg reče,
pogledavajući od Fione prema Tarru. „Radost na licu moje kćeri govori mi
da je sretna, a ako je ona sretna, onda sam i ja, ali –“ mahnuo je prstom –
„budi spreman na učestale i duge posjete od Anye i mene.“
„Dobrodošli ste kad god poželite doći, a također možete i ostati koliko
god želite,“ Tarr reče.
„On je dobar čovjek,“ Oleg reče i kimne pa namigne Fioni. „Veoma
dobar čovjek.“
„Mislim da jest,“ Fiona reče i rukom klizne niz Tarrovu pa ispreplete
prste s njegovim. Prišao joj je bliže pa je uživala u njegovoj toplini i snazi.
Voljet će je, bila je sigurna u to i osjećala se glupavo što je i sebi i njemu
stvorila toliko poteškoća. Ali to je bilo iza njih. Čekala ih je velika
budućnost i veselila se svakom danu života provedenog s njim.
Razgovor je postao ležeran, a Fioni je postalo pomalo dosadno slušati
muškarce, iako je razgovor nije smetao. Osjetila je pak, potrebu da bude
vani, da osjeti sunce na svome licu i svjež zrak.
Zbog svojih misli poskočila je s klupe i uz brzi poljubac u Tarrovo lice,
rekla je, „Idem van, predivan dan me zove.“
Dohvatila je sestrin tamno zeleni šal s mjesta na koje je pao na klupi,
omotala ga oko sebe, prebacivši jedan kraj preko ramena pa krenula
prema vratima.
Tarr ju je promatrao kako odlazi, pogled mu se nakratko zadržao na
zatvorenim vratima, a nakon što je shvatio da će i ostati zatvorena,
okrenuo se prema Olegu.
„Zabrinut sam za sigurnost blizanki.“

165
 Oleg kimne prema svome sinu. „I mi mislimo isto, baš kao i Anya. Ona
se boji ostaviti ih same.“
To izmami smijeh od Tarra i Raynora –
„Bože pomozi čovjeku koju odluči oteti Fionu,“ Tarr reče.
„Poživjet će dovoljno da to požali,“ Raynor se zakikoće.
Zbog Olegovih riječi, prostorija utihne. „Nije mene strah zbog još jedne
otmice. Brinem za njihovu sigurnost. Što ako ih netko ovaj put poželi
mrtvima?“

166
 Tarr je promatrao Fionu kako bere ljekovito bilje zajedno sa ženama iz
klana. Obrazi su joj bili crveni od hladnog vjetra koji je vijao dolinom.
Ljubičasto cvijeće bilo joj je zataknuto u crvenoj kosi, koja je podsjećala na
plamenove na dnevnoj svjetlosti.
Nije stavila cvijeće u kosu niti je skupljala biljke jer je to voljela. Nije bila
takav tip žene, sva ženskasta, nježna i meka. Bila je žena velike strasti,
izvanredne snage i hrabra srca.
Radije bi čistila mač, timarila svoju kobilu ili popravljala žicu na luku,
umjesto što je brala biljke za svoju sestru.
Uzvratio joj je osmjeh koji mu je uputila kada ga je ugledala kako stoji
ondje, a potom se vratila svome zadatku osmjehujući se. Nije mogao
objasniti kako ni kada se ova žena probila do njegovog srca pa ni kako se
ondje zadržala.
Samo je znao da je nikada ne želi izgubiti. Očekivao je da će se malo
toga promijeniti u njegovu životu kada pronađe suprugu; bio je u krivu i
bilo mu je drago zbog toga.
Fiona je ispunila prazninu u njemu za koju nije ni znao da postoji.
Njegov se život sastojao od neprestanih napora kako bi postao što bolji
poglavar. Njegov ga je otac svakog dana podsjećao na njegove dužnosti,
uključujući i tu da mora pronaći suprugu koja će mu podariti snažne
sinove kako bi se loza Hellewyk nastavila.
Njegova je majka bila dobra žena i na svoj način je voljela, izdaleka. Nije
sumnjao u njezinu ljubav prema njemu, ali uvijek će se sjećati njezine tihe
naravi i nježnog glasa, ali snage?
Ako je i bila ondje, on je nikada nije vidio.
Fiona je s ponosom pokazivala svoju snagu pa je osjećao ponos što ga
voli i što on voli takvu iznimnu ženu. Srce mu je nabreklo, baš kao i
njegova strast. Morao se sam sebi nasmijati. Mislio je da su njegove
dužnosti supruga nužno zlo. Široko se osmjehnuo, a kikot mu se oteo
ispod glasa.

167
 Nije bio zadatak, već zadovoljstvo izvršavati svoje dužnosti sa ženom
koja je uživala u vođenju ljubavi baš kao i on.
Tarr je vidio kako je Fiona naglo zastala i pogledala prema njemu, a
nakon nekoliko riječi koje je uputila ženama oko sebe, krenula je prema
njemu.
Čekao je s rukama prekriženima preko grudi i s vragolastim osmjehom
na usnama.
Koračala je smireno, zavodljivo je ljuljala bokovima, a grudi su joj
lagano poskakivale ispod košulje sa svakim njezinim korakom.
Odvezivala je šal sa struka dok mu se približavala.
„Tvoj mi pogled govori da si gladan.“ Prebacila je šal preko ramena
kako bi sakrila prste kojima je otpuštala vezice na svojoj košulji. „Ja sam
izgladnjela.“
Njezina bradavica proviri pred njim iz ruba košulje. „Zavodiš me sada
i ovdje?“
„Da,“ rekla je i širom otvorila oči, „i to toliko nestrpljivo.“
Nasmijao se i odmahnuo glavom. „Dobio sam više nego za što sam se
pogodio kada sam te odabrao za suprugu.“
Bocnula ga je u prekrižene ruke. „Ja sam ta koja je tebe odabrala i sretan
si što sam to učinila.“
„Da, sretan sam što me voliš.“
Ruku je spustila na njegovu. „Daj da ti pokažem koliko te volim. Želim
te kušati kao što si i ti mene kušao.“
Preokrenuo je očima i približio lice njezinom. „Da ne stojimo usred sela,
podigao bih te u naručje i odnio u postelju.“
Nagnula se bliže prema njemu. „Kukavice.“
Zabacio je glavu i grleno se nasmijao, a potom je jednim glatkim
pokretom zbog kojeg je ciknula, podigao Fionu u naručje i odnio je u
zamak. Kikotanje i šaputanje ih je okruživalo, ali Tarr nije obraćao pažnju.
Imao je misiju i ništa ga nije moglo zaustaviti.
Gurnuo je vrata svoje spavaće odaje s ramenom kako bi ih otvorio, a
potom ih zatvorio za sobom pa prišao postelji i ispustio je na nju.
Pridignula se na koljena i posegnula za njim kako bi ga razodjenula.
„Želim te nagog kako bih te dotaknula i okusila i – prokletstvo, tijelo mi
bridi svaki put kada te dotaknem.“
Uhvatio ju je za ruku i smjestio je na svoju tvrdu dužinu. „Ovo moje
tijelo radi svaki put kada me dotakneš.“
Široko se osmjehnula. „Bože, volim te takvog.“

168
 Počela ga je milovati, njegovi su tvrdi mišići postali još čvršći sa svakim
lijenim potezom kojim ga je pomilovala. A kada joj je namjeravao
odmaknuti ruku, prinijela mu je jezik i polizala je tkaninu koja ga je
prekrivala, grickajući ga između lickanja.
Zastenjao je kada mu je spustila hlače i čim je bio slobodan, uzela ga je
u usta. Nije bilo oklijevanja ili odbojnosti, gostila se njime kao da je njegov
okus bio nešto čega se nije mogla zasititi.
Glasno kucanje na vratima razdvojilo ih je pa je Tarr brzo navukao hlače
dok je Fiona silazila s postelje.
„Hitna poruka za Vas u velikoj dvorani,“ sluga poviče.
„Odmah stižem.“
Kada su koraci izblijedjeli, ponovno su bili sami.
Tarr posegne prema njoj i omota ruku oko Fionina struka pa je privuče
uza sebe. „Završit ćemo ovo.“
„Ne dovoljno brzo.“
Nasmijao se i poljubio je pa su zajedno krenuli prema velikoj dvorani.
Raynor i Oleg čekali su pokraj katedre zajedno s jednim Tarrovim
ratnikom.
„Shamuse, što radiš ovdje?“ Tarr upita dok se približavao.
„Vuk je ponovno napao zamak.“
„Ima li štete?“
„Šteta je manja, bez izgubljenih života, ali klan MacElder poslao je
poruku da imaju problema sa susjednim klanom i traže pomoć.“
Tarr se okrene prema Raynoru. „Odlazimo za sat vremena.“
„Ja i nekoliko mojih ratnika idemo s vama,“ Raynor reče. „I nemoj se
uopće truditi da mi proturječiš. Ne znaš tko može čekati u zasjedi. A i
želim da mi sestre budu sigurne.“
Tarr podigne obrvu.
„Jednom sam ih izgubio, neću ih ponovno izgubiti,“ Raynor reče kako
bi obranio svoje postupke.
Oleg korakne prema naprijed. „Prihvati njegovu pomoć, molim te.
Osjećat ću se sigurnije kada znam da moj sin prati svoje sestre. Za nekoliko
dana Anya i ja ćemo se pridružiti obitelji kako bismo proslavili vaše
vjenčanje.“
„Cijenim Vaš zahtjev, Oleže, ali kada Fiona bude moja supruga, ja ću se
brinuti za njezinu sigurnost.“
„Tako i treba biti.“

169
 Anya požuri do svog supruga. „Čula sam dok sam ulazila u veliku
dvoranu. Ne možete buditi Aliss; napokon je zaspala. Ostavite nju s nama
pa ćemo je dovesti.“
„Odluka je na Aliss,“ Tarr reče.
Anya se okrene prema Fioni s molbom u očima.
„Aliss me ne bi ostavila za sobom bez ijedne riječi pa neću ni ja nju.“
Anya popusti i kimne. „Ići će s vama; vas dvije ste nerazdvojne, možda
da povezete kola kako bi se mogla odmoriti?“
„Kola bi nas usporila, ali ako Aliss nije dovoljno jaka –“
„Aliss nisu potrebna kola,“ Fiona reče, iznervirana zbog toga što su
mislili da je njezina sestra slaba. „Ona je snažna i jahat će sa mnom kao i
uvijek.“
Okrenula se i požurila izaći iz velike dvorane.
„Brani svoju sestru poput kuje što brani štene,“ Raynor reče.
„Pa, što očekuješ?“ Anya ispali na sina. „Ona je starija i osjeća
odgovornost.“
Raynor odmahne glavom. „Starija je samo deset minuta.“
Anya priđe sinu mašući prstom prema njemu. „Tih se deset minuta
meni činilo poput deset godina, a one daju mojoj kćeri pravo da ponese
titulu starije sestre i zaštitnice.“
Raynor podigne ruke u predaji. „Kako god ti kažeš, majko.“
„Pobrini se za to da im se pripremi hrana za put dok ja odem pomoći
svojim kćerima.“
Oleg se naceri prema Tarru dok je Anya izlazila iz velike dvorane.
„Rekao sam ti da je Fiona nalik svojoj majci.“

Fiona je mrzila buditi sestru, ali čim joj je objasnila okolnosti, Aliss je
bila izvan postelje i skupljala je svoje stvari.
„Veselim se stalnom domu,“ Aliss reče i zijevne dok je završavala sa
spremanjem posljednjeg bilja, koje je sušila na stolu, u košaru.
„Pobrinut ću se za to da u zamku dobiješ lijepu odaju.“
„Sretna si; mogu ti to vidjeti na licu.“ Osmjehnula se, bilo joj je drago
zbog sestre.
„Ljubav je veličanstvena. I sama ćeš to vidjeti kada je pronađeš.“

170
 Aliss se nije zamarala uzvraćati svojom namjerom da ostane slobodna,
bez tereta supruga. Fiona je odredila da će biti jednako sretne pa nije bilo
koristi u tome da je razočara.
Kako bi izbjegla razgovor o tome, vratila se na sestrinu prijašnju izjavu.
„Što kažeš za odaju u zamku?“
„Više bih voljela imati svoju kolibu,“ Aliss reče.
Fiona ispusti ruho iz ruke. „Želiš živjeti dalje od mene?“
Aliss joj priđe, zbog šokiranog izraza na sestrinom licu, osjetila je
krivnju. „Nije to. Želim imati dovoljno vremena za rad s biljkama i kako
bih pomagala onima koji za to imaju potrebu. Najbolje bi bilo da imam
svoju kolibu, tada bi me potrebiti mogli posjetiti danju i noću bez ometanja
Tarra i tebe. A još uvijek bih ti bila blizu.“
„Možda si u pravu.“
Bio je Alissin red da se pravi šokirana. Njezina se sestra previše lako
složila s tim.
„Tarru i meni potrebno je vrijeme da budemo sami. Možda ti je vlastita
koliba baš potrebna. Naposlijetku i ja te mogu posjetiti kad god želim.“
Aliss se zakikoće. „Uživaš u vođenju ljubavi s njim.“
Fiona se obgrli i široko osmjehne. „Nevjerojatno je, a još je nevjerojatnije
što ga želim čitavo vrijeme.“
„Onda ti ne trebam ja kao smetnja na tome putu.“
„U pravu si i zato ćeš dobiti svoju kolibu,“ Fiona se istog trena složi.
„Očekivala sam da ćeš biti tvrdoglava u vezi toga,“ Aliss reče i vrati se
svom pakiranju.
„Trenutno se osjećam više darežljiva nego tvrdoglava.“
„Mislim da strast upravlja tvojom odlukom.“
Blizanke se nasmiju kada se začulo kucanje na vratima pa obje dopuste
ulazak osobi koja je pokucala.
Anya uđe suznih očiju. „Došla sam pomoći.“ Briznula je u plač.
Aliss i Fiona joj priđu i pomognu da sjedne u naslonjač.
„Žao mi je,“ Anya reče i teško uzdahne. „Samo što, napokon sam vas
obje pronašla, a ponovno ste uzete od mene.“
„Za nekoliko dana ponovno ćeš biti s nama,“ Fiona je podsjeti.
„Znam.“ Pogledala je u jednu blizanku pa u drugu, a suze su nastavile
padati. „Samo vas obje želim upoznati. Vi ste moje kćeri, a znam tako malo
o vama. Nadala sam se da ćemo u toku dana uspjeti razgovarati, a sada…“
Fiona čučne pokraj nje. „Udarila sam dječaka kada mi je bilo šest godina
jer je gurnuo Aliss.“
„Sletio je na stražnjicu plačući pa sam mu ja pomogla,“ Aliss reče.

171
 Fiona odmahne glavom. „Ona oduvijek liječi ljude, čak i one koji to nisu
zaslužili.“
Anya se nasmije i nastavi slušati priče svojih kćeri.
Vrata se iznenada otvoriše pa Tarr uđe u odaju zajedno s Raynorom.
„Rekao sam ti,“ Raynor reče i naceri se prema Tarru.
„Jedan sat,“ Tarr reče Fioni. „Rekao sam ti da odlazimo za jedan sat, a
ti sjediš ovdje i razgovaraš.“
Fiona mu priđe. „Spremne smo. Čekale smo tebe da završiš s
pripremama.“
„Mogao sam ja biti spreman i čekati vas u velikoj dvorani.“
„Ti si taj koji je odložio naš polazak,“ Fiona ga je optuživala uz osmjeh
na licu.
Aliss priđe paru koji se nadmudrivao. „Dajte da krenemo. Veselim se
povratku kući. Da li je vrijeme dobro za putovanje?“
Nabrajala je beskrajno dok su izlazili iz spavaće odaje i ulazili u veliku
dvoranu, a nije se zaustavila čak ni kada su uzjahali konje i bili spremni
za polazak.
Raynor dojaše do nje. „Mora da si se do sada umorila jer nisi prestala
govoriti. Zbog toga su se svi pokrenuli, bez daljnjih rasprava.“ Nasmijao
se.
„Čvrsto se drži svog humora, dragi brate, jer tvoj je red da pronađeš
svoju ljubav.“
Njegov smijeh naglo zamre.
Odjahali su, ostavljajući za sobom tužne Olega i Anyu, koji su im
mahali.
Put je bio naporan i dug, Tarr je odbio zaustaviti se, inzistirajući da
putuju čitavu noć kako bi kroz dopodne stigli kući. Nitko se nije bunio.
Činilo se kao da je povratak bio predug.
Aliss se borila protiv neprestanog zijevanja i umora koji su prožimali
njezino tijelo. Nije željela odgoditi putovanje, a uz to, veselila se što će se
napokon vratiti u svoju rutinu. Nema više šarada. Niti zabrinutosti što će
biti s njima. Bile su zajedno i zajedno će i ostati.
Tarr konačno popusti i dopusti im da stanu kako bi se odmorili nekoliko
sati, ali Aliss se osjećala kao da je tek zatvorila oči, a već ju je netko
protresao da se probudi. Podsjetila se da će uskoro stići kući i da će ostatak
dana i čitavu noć prespavati.
Nekoliko sati kasnije, približili su se zamku.
Aliss je jahala iza Fione i Tarra, a slijedio ih je Raynor sa svojim ljudima.

172
 Aliss je promatrala tamno sivi oblak koji je izgledao kao da će svakog
trena iz sebe proliti kišu. Slijedio ih je proteklih sat vremena, a sada se
začula i grmljavina u daljini koja je najavljivala oluju.
Stigli su na vrijeme, a zbog pomisli na vatru u kaminu i toplu postelju
se osmjehnula. Baš je namjeravala zazvati Fionu kada ju je nešto snažno
pogodilo u bočnu stranu glave pa se stropoštala na tlo u nesvjestici.

173
 Zbog uznemirenih povika ratnika, Tarr i Fiona istog su se trena okrenuli
i posegnuli za svojim mačevima.
Fiona se ukočila, srce joj je zastalo, a dah zapeo u grlu. Aliss je ležala
skvrčena na tlu, a njezina joj je crvena kosa prekrivala lice. Natjerala se da
se pokrene i skočila je sa svoje kobile. U nekoliko sekundi bila je na
koljenima uz sestru, ali je oklijevala da je dotakne.
Mogla bi biti mrtva.
Ta joj je pomisao smrznula svaki mišić u tijelu, a suze su joj se skupile u
očima. Odbila se predati slabosti i prisilila se da nježno odmakne kosu sa
sestrina lica.
Uzdahnula je. „Oh, moj Bože.“
Tarr klekne pokraj nje, a Raynor padne na koljena nasuprot njih.
„Strijela joj je okrznula sljepoočicu,“ Raynor reče.
Tarr izmijeni značajan pogled s Raynorom prije nego je ustao. „Pobrini
se za nju dok ja tražim krivca.“ Požurio je dalje.
Fiona odagna svoj strah i da se u akciju. Počela je parati rub svoje
podsuknje. „Moram zaustaviti krvarenje i vidjeti treba li zašiti ranu.“
„Znaš li šivati?“ Raynor upita, nježno odmičući krvlju natopljenom
kosu s rane.
„Ne dobro kao Aliss, ali solidno.“ Fiona se namršti kada je napokon
dovoljno očistila ranu od krvi. „Zbog krvi se činilo gore nego što jest.
Strijela jedva da je okrznula kožu, a kost se ne vidi.“
„To je dobro?“
Fiona kimne. „Sada se trebamo samo brinuti da li će se zagnojiti. Aliss
puno vremena provede u čišćenju rana; kaže da je to najbitnije.“
„Ako se zagnoji?“
„Obično se pojavi vrućica. Aliss učini sve što može kako bi otrov izvukla
iz rane; ponekad ima sreće, a ponekad ne.“
„Pa, što možemo učiniti?“

174
 „Očistiti ranu svježom vodom, povezati je i“ – gušila se riječima –
„moliti se da se probudi.“

Tarr je promatrao Fionu iz daljine. Želio je ići k njoj, uzeti je u naručje i

preuzeti njezinu bol. Ali ne bi to cijenila sada kada se brinula za svoju
sestru. Očekivala bi od njega da pronađe krivca za ovo i da ga kazni.
Imao je namjeru učiniti baš to, pronaći kukavicu koja je zasigurno
budala koja je mislila da može upasti na zemlju Hellewyk, ozlijediti člana
klana, a potom pobjeći bez posljedica.
Tarr je obuzdavao svoj bijes, ako se razbjesni neće biti dobro. Morao je
imati bistru glavu i um kako bi mogao nadmudriti čovjeka koji se tako
otvoreno usudio izazvati ga.
„Shamus,“ viknuo je pa je mladić požurio do njega. „Odjaši do zamka i
obavijesti Kirka o tome što se dogodilo. Također mu reci da su nam
potrebna kola i još ljudi.“
Shamus je odjahao na svome konju, a Tarrov pogled ponovno padne na
Fionu. Nadvijala se nad sestrom, zaštitnički nastrojena, ali opet nježna.
Strah zbog mogućeg gubitka bio je očit pa je odjednom požalio što ih je
pokušao razdvojiti jednom.
Posjedovale su posebnu vezu koju je morao razumjeti i poštivati. Neće
ih prisiljavati na razdvajanje; brinut će se o Aliss kao da je njegova vlastita
sestra. Učinit će to jer se divio i poštivao je Aliss, ali i zbog svoje ljubavi
prema Fioni. Želio je da bude sretna i zadovoljna, a to neće biti moguće
bez sestrine prisutnosti.
Usmjerio je konja prema Fioni i dok se približavao mogao je vidjeti
koliko joj ruke drhte, a zamijetio je i da je zabrinuto grizla donju usnu.
Povezala je Alissinu glavu, a krv se probijala kroz tkaninu.
Fiona naglo podigne glavu, a njezin ga je zeleni pogled preklinjao za
pomoć.
„Poslao sam po konja i još ljudi. Odvest ćemo je kući na sigurno kako bi
mogla zacijeljeti.“
„Ona se mora probuditi,“ Fiona umalo pa vikne na rubu suza.
Pogledala je prema dolje u sestru. „Čuješ li me, Aliss, budi se!“
Raynor je ustao i ispružio ruku kako bi je smirio, ali ona ju je odgurnula
i odbila utjehu.
„Ne, ona će me poslušati i probudit će se,“ Fiona vikne glasnije.

175
 Tarr sjaše i polako joj priđe. „Kada Aliss bude spremna, probudit će se.“
„Ona,“ Fiona pokaže na svoju sestru, „će se sada probuditi.“ Udarila je
šakom u njezin dlan. „Inzistiram. Odmah se probudi, Aliss. Odmah.“ Strah
joj je ledio kosti pa je drhtala. „Mora se probuditi. Oh, Bože, daj joj da se
probudi.“
Tarr joj priđe i iako je pokušala odbiti njegovu utjehu odgurujući ga
rukama, naposlijetku se sručila u njegovo naručje i zaplakala uz njegove
grudi.
„Tiho!“
Snažan povik ih sve iznenadi.
„Glava me boli,“ Aliss reče mekše.
Fiona se istog trena stvorila uz nju, baš kao i Raynor.
„Strijela ti je ogrebla kožu i još uvijek krvariš,“ Fiona reče, a potom brzo
upita, „Što da radim?“
„Šavovi?“ Aliss se trzne kada je podignula ruku kako bi dotaknula ranu.
„Ako krvarenje uskoro ne prestane“ – zaustavila se kako bi udahnula –
„morat ćeš zašiti ranu.“
„Nisam dobra s iglom,“ Fiona se bunila.
„Učini što se mora.“ Udahnula je. „Ja sam slaba i možda neću dugo
uspjeti ostati pri svijesti. Slijedi te upute.“
Začuje se povik dok su se jahači približavali i uz kratak pogled prema
Raynoru da pripazi na žene, Tarr požuri prema jahačima.
Kada je Aliss završila s uputama, jedva da je imala daha u sebi.
Fiona čvrsto primi sestru za ruku. „Bit ćeš u redu, ja ću se pobrinuti za
to.“
Gledala je kako se Alissine oči zatvaraju.
„Potreban joj je odmor,“ Raynor reče.
„Ti budi razuman dok ja brinem.“
„Pokušavam sagledati na način na koji bi Aliss to učinila i učiniti ono
što bi ona učinila. Jednom je to isto učinila za mene i spasila mi život.“
„Aliss zna što treba učiniti.“ Fiona odmahne glavom. „Bojim se da ja ne
znam dovoljno.“
„Dala ti je upute i ja sam ih dobro poslušao. Mogu ti pomoći.“ Ispružio
je ruku i položio je na njezinu i Alissinu. „Zajedno ćemo spasiti našu
sestru.“
„Oprosti mi. Potrebno mi je neko vrijeme da shvatim da imam brata koji
zaista mari.“
„Ne brini,“ Raynor se široko osmjehne. „Neću dopustiti niti jednoj od
vas da to zaboravite.“

176
 „Aliss će biti u redu,“ Fiona reče sa sigurnošću, a opet je željela da
Raynor to potvrdi.
Učinio je to uz malo oklijevanja, „U kratko vrijeme biti će ponovno ona
stara.“
Fiona uputi tužan osmjeh bratu. „Oboje pokušavamo uvjeriti ono
drugo.“
„Bolje to nego misliti ono najgore.“ Raynor odmahne glavom i pogleda
u Aliss. „Krvarenje ne prestaje. Moraš odmah zašiti ranu.“
„Što se dogodilo?“ Vrisak se probije kroz hladan zrak.
Raynor i Fiona se okrenu i ugledaju Anyu kako žuri prema njima.
Njezin je ljubičasti ogrtač vijorio iza nje, a zelene oči bile su ispunjene
strahom.
Raynor je stajao šokiran što vidi svoju majku. Istog je trena pala na
koljena pokraj svoje kćeri. „Majko, što radiš ovdje? Gdje je otac? Kako si
dospjela ovamo?“
„Tvoj je stric Odo stigao kratko nakon vašeg odlaska i doveo me ovamo.
Nisam mogla podnijeti biti daleko od svojih kćeri. A sada mi reci što se
dogodilo Aliss.“
„Strijela joj je okrznula sljepoočicu,“ Fiona objasni i odjednom osjeti
iznenadan nalet nade i utjehe. Bio je to isti osjećaj koji bi osjetila kada je
bila mala i kada bi se majka brinula za nju ako bi bila bolesna ili ranjena.
„Pada u nesvjesticu i budi se iz nje pa nam je uspjela reći što moramo
učiniti.“
„Njezinoj rani potrebno je šivanje,“ Raynor je obavijesti.
Anya pogleda u Fionu. „Ja sam vješta s iglom.“
„Dobro, jer ja nisam, a ovo se mora napraviti što prije jer gubi puno
krvi.“
Fiona dohvati sestrinu košaru za iscjeljivanje i pronađe u njoj tkaninu,
igle i njezino bilje. Uputila je Raynora da upita Tarra gdje se nalazi najbliži
izvor i da joj donese vjedro vode. Anya je pripremila kći tako da je položila
prekrivač pod njezinu glavu i odmaknula svu kosu s rane pa su potom
uklonili krvlju natopljenu tkaninu s rane.
Kada je sve bilo spremno, Anya je kleknula iznad kćeri i vještim rukama
i nježnim dodirom počela je šivati ranu.
Fiona je ostala uz nju, tapkala je ranu između šavova, baš kao što ju je
Aliss naučila. Neka bude čista od krvi, naredila bi Fioni, kada bi joj
pomagala. I zato, sa sestrinim riječima, čvrsto utisnutima u njezin um,
učinila je kao što se sjećala.

177
 Sve je bilo gotovo za nekoliko minuta, na Fionino olakšanje i bilo joj je
drago što joj se sestra nije probudila kako ne bi osjećala mučninu dok je
igla probadala njezino meso i stvarala pet šavova.
Kola su stigla nedugo nakon toga pa su se Tarr i Raynor pobrinuli za to
da premjeste Aliss dok su Fiona i Anya čistile za sobom.
Fiona je pažljivo promatrala muškarce, spremna vikati ako ne budu
oprezni s Aliss. Trebala joj je njega i nadzor i zato se namjeravala voziti u
kolima sa sestrom i –
Njezine misli prekine snažan stisak na ruci. Pogled joj padne na majku.
„Vozit ću se u kolima s Aliss i paziti na nju.“
Udarac, oštar i brz pogodio joj je srce. Ona se brinula za svoju sestru,
nitko drugi nije.
„Molim te,“ Anya je nježno molila. „Dopusti mi da njegujem svoju kći.“
Tarr je prišao i stao uz Fionu. „Spremni smo za polazak.“
„Majka će se voziti u kolima s Aliss,“ Fiona reče uz udarac i bol u srcu
koja sada nije prestajala.
Anya zagrli kći. „Dobro ću se brinuti za nju.“
Tarr dlanom obuhvati Fioninu ruku i ispreplete prste s njezinima.
Ona je lagano stisne. „Stvari se mijenjaju.“
„Na bolje.“
„Zašto onda osjećam tu bol koja guši moje srce?“
„Zato što ste uvijek bile samo ti i tvoja sestra, a toga više nema. Imaš
majku, oca, brata, a uskoro ćeš imati i supruga. Nećete više vas dvije biti
same.“
Njegova ju je izjava poslala u duboko razmišljanje u kojem je ostala
čitavim putem do Hellewyk zamka. Jahala je pokraj kola i promatrala
kako Anya nježno mazi Alissinu glavu koja je počivala u njezinu krilu,
kako bi spriječila poskakivanje zbog rupa na blatnjavom putu.
Pitala se kako to da se Anya odjednom pojavila. O tome će kasnije
razmišljati, kada joj sestra bude smještena u postelju. Ali onda, Anya će
vjerojatno željeti bdjeti nad svojom kćeri.
Povik je upozorio sve da se približavaju zamku. Kada su ušli u selo koje
je okruživalo zamak, članovi klana požurili su u pomoć, svi su željeli
vidjeti koliko je jako njihova iscjeliteljica ozlijeđena.
Molitve i dobre želje su ponuđene dok su unosili Aliss u zamak. Anya
je naglasila Tarru i Raynoru da budu oprezni s njezinom kćeri, a potom ih
je potjerala iz odaje kada su pažljivo spustili Aliss na postelju. Anya se
uzvrtjela oko Aliss, naredivši Fioni da skine Alissine čizme dok je ona
grijala vodu u kaminu.

178
 „Pomoći ćeš mi da tvoju sestru oslobodimo suknje, ali ostavit ćemo
košulju na njoj jer glavu ne smijemo dirati. Onda ću je okupati najbolje što
mogu i uklonit ću svu sasušenu krv. Nakon što skuhaš gulaš koji je Aliss
spomenula, otići ćeš jesti i odmoriti se.“
Fiona je zurila u ženu. „Naređuješ baš poput mene.“
Anya se osmjehne. „Ti si moja kći.“ Njezin osmjeh izblijedi. „Obje vas
veoma mnogo volim i želim ono što mi je oduzeto. Želim svoje kćeri, ali u
ovom trenutku, Aliss je ta koja je bitna.“
Fiona kimne i uposli se onim što je majka naredila.

179
 Tarr je razgovarao s Raynorom u svojoj sunčanoj odaji kada je Fiona
ušla nenajavljena, jedva pokucavši. Očekivao ju je, iako je njezina
nenajavljena pojava pokazivala koliko je šokirana. Bojala se da će njezina
blizanka umrijeti, a to Fioni nije bilo prihvatljivo. Dala bi svoj život za
sestru i to ga je plašilo.
„Pridruži nam se,“ ponudio je, napunivši pehar vina za nju.
Zgrabila je pehar s obje ruke i otpila pozamašan gutljaj.
„Aliss je dobro.“ Nije to bilo pitanje jer je znao odgovor – Fiona ne bi
bila ovdje da se njezina sestra spokojno ne odmara.
Fiona kimne. „Odmara se i majka pazi na nju.“
„A ti?“ Raynor upita, očito zabrinut.
„Želim kopile koje je ovo učinilo mojoj sestri.“
Tarr se osmjehne. Divio se hrabrosti i odvažnosti. Ispružio je ruku i
položio je na njezino rame. „Pronaći ćemo ga.“
„Imam li tvoju riječ?“
„Imaš moju riječ,“ Tarr reče.
„I moju,“ Raynor doda.
„Bože, samo da znate, ako ga prva pronađem…“
Njezine riječi izostanu. Nije morala završiti, obojica su je razumjela.
Fiona neće imati problem s tim da muškarca liši života.
Fiona isprazni pehar i pruži ga Tarru kako bi ga ponovno napunio.
„Jesi li jela?“ Upita on, ulijevajući još vina.
„Jutros, mislim.“
Zvučala je nesigurno, a mogao je razumjeti i zašto. Proteklih nekoliko
sati bili su poput lošeg sna kojeg je najbolje zaboraviti.
„Reći ću da ti donesu hranu.“
„Nisam gladna.“
„Jest ćeš,“ Tarr naredi.
Fiona otpije gutljaj vina. „Nećeš mi govoriti što da radim.“
„Imam ti svako pravo reći što da radiš. Bit ću ti suprug.“

180
 „Ne želim supruga koji mi naređuje.“
„Kada su te naredbe u tvom interesu, poslušat ćeš.“
„Jesi li rekao 'poslušati'?
„Pogreška,“ Raynor šapne Tarru i s time se udalji, tiho zatvarajući vrata
za sobom.
Udar groma razbio je tišinu, a uslijedilo je i iznenadno rominjanje kiše
na prozorskom staklu. Nebo je značajno potamnjelo, izgledalo je kao da
se tama spustila na zemlju iako je bilo tek kasno poslijepodne.
Usamljeni par ostao je stajati na svome mjestu, zureći jedno u drugo, sve
dok Fiona nije razbila tešku tišinu.
„Očekuješ li poslušnost od mene?“
„Očekujem da budeš svoja,“ Tarr odgovori.
Fionina se ramena poviše, izgledala je kao da će se onesvijestiti, ali Tarr
je omotao ruke oko nje kako bi je uhvatio.
„Moraš se okupati i odmoriti,“ rekao je držeći je blizu.
„Želiš li mi reći da smrdim?“
„Fiona –“
Pogledala je u njega.
„Zašuti.“
„Želim odgovore. Netko je prijetnja Aliss i meni.“
„Ostavi to meni.“
„Ali –“
„Kasnije,“ inzistirao je. „O tome ćemo razgovarati kasnije, kada se
odmoriš i kada budeš mogla razborito razmišljati.“ Nije joj dao priliku za
prepiranje. Podigao ju je u naručje i ponio u svoju spavaću odaju, usput
zaustavivši slugu u hodniku i naredio mu da se za nju pripremi kupka i
da joj se donese hrana.
Ubrzo nakon toga smjestio ju je u naslonjač pokraj kamina, a potom su
ga pozvali u veliku dvoranu.
„Idi,“ rekla je odlučno. „Ne trebaš mi.“
Tarr se nagne nad nju, a dlanove položi na rukohvate naslonjača.
„Trebaš me više nego što znaš.“ Poljubio ju je i žurno otišao, obećavajući
joj da će se uskoro vratiti.
Za to vrijeme, pobrinula se za sebe, otjerala je sluškinju koja joj je
ponudila pomoć. Nije joj bila potrebna. Brinula se za sebe i svoju sestru
otkako joj je bilo jedanaest godina; nije joj trebala sluškinja, niti bilo tko
drugi.
Omotala se u ručnik i uvukla u postelju iscrpljena od dana za kojeg se
činilo da nema kraja. Trebala bi biti noć, pomislila je, kako bi mogla spavati

181
i odmoriti se. Nije bilo u redu spavati tokom dana, iako je nebo izgledalo
kao da je noćno. Bilo je stvari za koje se trebalo pobrinuti, poput prijetnje
njoj i Aliss. Trebala se tome odmah posvetiti.
Zijevnula je, sklupčala se ispod vunenih prekrivača i u sekundi zaspala.

Tarr je nakratko porazgovarao s Kirkom u velikoj dvorani, o naredbama

koje su bile samo za njihove uši, prije nego je požurio izvan zamka kako
bi se sastao s Odom i njegovim ljudima. Nakratko su se upoznali kada je
stigao s Anyom, ali uslijed svog uzbuđenja, imao je malo vremena da
porazgovara s njim. Kada se saznalo što se dogodilo, Odo se istog trena
prijavio kao dobrovoljac za potragu za krivcem pa je stoga kasnio s
dolaskom na Hellewyk.
Raynor je već pozdravljao strica i tapšao ga po leđima.
Tarr je promotrio Oda, bio je visok i snažan, a činilo se da mu je velika
siva brada progutala usta. Njegove sive oči bile su okružene borama zbog
izloženosti vremenu, a naborano lice govorilo je da je duboko zagazio u
pedesete.
Odijevao se poput ljudi sa sjevera, u krzna i kožu, a s Raynorom je
razgovarao na vikinškom pa se brzo prebacio na škotski kada im je Tarr
prišao.
„Tvoji ljudi su predani, tražili su preko naših tragova,“ Odo reče
umjesto pozdrava.
Tarr ispruži ruku. „Poslušali su naredbe.“
Odo se osmjehne i čvrsto mu stisne ruku.
Tarr uzvrati, njegova je ruka bila poput škripca koji je odbijao popustiti
stisak sve dok konačno Odo nije posustao, otpuštajući ruku.
„Ništa niste pronašli?“ Tarr upita, uputivši Oda u veliku dvoranu gdje
su hrana i piće čekali njega i njegove ljude.
„Niti jednog traga ometanja,“ odgovorio je ulazeći u veliku dvoranu i
slijedeći Tarra do katedre. Njegovi su ljudi nestali za stolovima koji su bili
prepuni hrane i pića. Skinuli su svoje krznene ogrtače i požurili se
pogostiti.
Tarr je zauzeo mjesto u sredini katedre dok su mu Raynor i Odo stali s
boka.
Čim su tanjuri bili napunjeni i piće natočeno, Tarr je upitao, „Reci mi što
znaš o otmici blizanki.“
„Nema mnogo toga za reći. Jednog dana bile su na sigurnom u svojim
kolijevkama, a drugoga ih nije bilo.“
„Što je s ropkinjom koja je otela blizanke?“

182
 Odo slegne ramenima. „Malo toga znam o njezinom privatnom životu,
znam samo da je najveći dio vremena provodila brinući se za Anyu,
Raynora i blizanke.“
„Da li joj je bilo stalo do blizanki?“
„Da,“ Odo reče. „Znala je gdje joj je mjesto i kakve su joj dužnosti.“
„Tko bi još mogao željeti nauditi blizankama?“ Tarr upita.
Odo odmahne glavom. „Isto smo se pitali prije toliko godine i nismo
pronašli odgovor. Nismo mogli pronaći valjan razlog za otmicu. Nitko nije
mogao imati koristi od nestanka blizanki. Jednostavno nije postojao razlog
za njihovu otmicu.“
„Morao je postojati razlog,“ Tarr uzvrati. „I ja ga namjeravam pronaći.“
Potom je ostavio Oda da se gosti sa svojim ljudima i Raynorom i susreo se
s Kirkom u sunčanoj odaji.
„Što si saznao?“ Upitao je svog vjernog prijatelja.
„Tko god da je to učinio, nije ostavio tragove.“
Tarr se namršti. „Kako je to moguće? Uvijek postoje tragovi koji se
mogu slijediti.“
„Ne i ovaj put. Ljudi su pretražili čitavo područje i nisu pronašli ništa.
Pričaju među sobom o tome da duh progoni blizanke.“
Tarr udari šakom o stol. „Nije to utvara, već čovjek od krvi i mesa i on
progoni blizanke.“
„Kako da ga pronađemo ako ne ostavlja tragove?“
„Svaki lovac ostavlja tragove i mi ćemo ga pronaći.“

Tarr se ušuljao u svoju spavaću odaju nakon što je Kirku dao sljedeće
upute. Fiona je bila sklupčana u njegovoj postelji i spavala je, a on je nije
želio buditi. Samo se želio uvjeriti da je u redu.
Prilazio je postelji i putem je svukao košulju sa sebe pa je bacio na pod.
Preodjenuti će se u čistu za večernji obrok. Zataknuo je rub pleda, koji je
bio prebačen preko njegova ramena, oko struka, dok se približavao
postelji.
Fiona je spavala i bila je potpuno naga, prekrivač ju je samo djelomično
prekrivao. Jedna noga i dio čvrste stražnjice bili su izloženi. Njezina ju je
crvena kosa okruživala poput plamenova, a obrazi su joj bili ružičasti od
nedavnog pranja.

183
 „Prekrasna,“ prošaptao je i skinuo pled i čizme pa se uvukao u postelju
pokraj nje.
Samo ju je želio držati, ništa više. Nježno je pritisnuo tijelo o njezino i
omotao ruku oko nje, a drugom je kliznuo pod pokrivač kako bi joj dlanom
obuhvatio grudi. Bila je topla, a koža joj je bila glatka i svježe je mirisala.
Biti pokraj nje bio je tako dobar osjećaj.
Volio ju je dodirivati, ali možda je to bilo i zbog načina na koji je
odgovarala na njegov dodir, željno i uzbuđeno, što je raspirivalo u njemu
već razbuktanu žudnju za njom.
Bila je žena koja je uživala u vođenju ljubavi, a bila je i spremna na nove
stvari. Nije se sramila njegove golotinje niti njegove želje da je zadovolji,
prigrlila je njega i sve što ju je mogao naučiti.
Zadrhtala je i ruku oslonila na njegovu koja se nalazila na njezinim
grudima, tako ga natjeravši da ih lagano stisne.
Gricnuo joj je uho. „Budna si.“
Stražnjicom je zamigoljila uz njega. „Čekala sam te da me probudiš.“
Ljubio ju je niz vrat zbog čega je na koži osjećala trnce po cijelom tijelu,
dok je lijevom rukom počeo kliziti niz grudi prema njezinom središtu.
Kada je prstima kliznuo u nju, pritisnuo se snažno o njezinu stražnjicu.
„Odgovara li ti ovakvo buđenje?“
„Mmm, nisam sigurna; daj da ponovno osjetim,“ nasmijala se.
Zaigrano ju je gricnuo za rame dok je prstima izvodio čaroliju, a ona je
uskoro stenjala od užitka.
„Prokletstvo, želim te,“ žestoko joj je prošaptao u uho, a potom ju je
okrenuo na leđa i nadvio se nad nju.
Naglo kucanje na vratima učinilo je da zadrže dah sve dok Tarr nije
viknuo, „Tko je?“
„Shamus. Potrebni ste u velikoj dvorani.“
Fiona ga uhvati za ruku i sa zahtjevnom mu prošapće u uho. „Završit
ćeš ovo prije nego odeš.“
Cerio se dok je vikao. „Ubrzo ću doći dolje.“
„U redu,“ Shamus odgovori i udalji se.
„Volio bih polako ići s tobom.“
„Večeras kada svi zaspu, a za sada“ -ispružila je ruku i primila ga pa ga
navela da uđe u nju – „brzo i žestoko će biti u redu.“
Tarr je posluša pa jednim prodorom uđe u nju, zbog čega je zabacila
glavu unatrag i zastenjala. Njezini su zvukovi postajali sve glasniji svaki
put kada bi se zabio u nju, a kada se ispraznio u nju, pridružila mu se, u

184
glavi joj se vrtjelo, srce joj je udaralo kao ludo, a tijelo joj je treperilo od
zadovoljstva.
Legao je na leđa kako bi povratio dah, a ruku je ispružio kako bi
prihvatio njezinu.
„Ovo je tako predivan osjećaj,“ Fiona reče uz osmjeh. „Više se ne
osjećam umorno.“ Iskočila je iz postelje i postavila ruke na gole bokove.
„Odjenut ću se pa ću obići Aliss, a potom ću ti se pridružiti u velikoj
dvorani.“
Tarr sjedne i prebaci noge preko ruba postelje kako bi sjeo na ivicu.
„Bolje da se što prije vjenčamo jer bi mogla biti noseća.“
Ruke joj polete prema trbuhu. „Kako je uzbudljiva pomisao na to da bih
mogla biti noseća s tvojim djetetom.“ Požurila je prema njemu i bacila se
na njega.
Uhvatio ju je pa su zajedno pali na postelju.
Licem je pomilovala njegovo. „Bila bih ponosna da nosim tvoje dijete.“
„Drago mi je što to čujem, ali uvijek ću brinuti za tebe.“
Sjela je na njega. „Zašto? Snažna sam i zdrava i brzo ću istisnuti dijete
iz sebe.“
Rukama je prihvatio njezin struk i nasmijao se. „Kladim se u to da hoćeš,
ali i dalje se bojim –“
Bocnula ga je prstom u grudi. „Čega se bojiš?“
Pridigao se tako da su im se nosovi dodirivali. „Bojim se da ću te
izgubiti.“
Rukama ga je primila za ramena. „Ja ne idem nigdje. Zaglavio si sa
mnom na jako puno vremena.“
„Obećavaš?“ Upitao je, zvučeći očajno.
„Da, obećavam ti, Tarre od Hellewyka, da ću živjeti dug život s tobom,
a kada dođe moje vrijeme za polazak, očekujem da ćeš poći za mnom.“
Položio je nježan poljubac na njezine usne. „Slijedit ću te, Fiona, otišla ti
u pakao ili raj.“
Nasmijala se, zagrlila ga i kliznula s njega kako bi kleknula između
njegovih nogu. „Mmm,“ promrmljala je i polako polizala usne jezikom.
„Voljela bih da imamo više vremena.“
Zatvorio je oči i naredio, „Odjeni se.“
Ponovno se nasmijala i učinila što je rekao, ali ne prije nego ga je rukom
još jednom pomilovala.
Tarr je držao oči čvrsto zatvorenima. „Reci mi kada se odjeneš.“
„Kukavice,“ zadirkivala je dok se žurila odjenuti, a već je krenula prema
vratima dok je vezala vezice svoje košulje. „Gotova sam.“

185
 Otvorio je oči.
„Ali ipak, ne s tobom. Večeras ću se obračunati s tobom.“ I s još jednim
lizanjem usana, izašla je kroz vrata uz osmjeh.

Fiona nije dugo ostala uz sestru. Nije bilo potrebno. Anya je bdjela nad
Aliss poput kvočke. Oprala je Aliss i počešljala joj je kosu pokušavajući je
maknuti u stranu, što dalje od rane. Prekrila ju je tankim prekrivačem i
dotaknula joj je glavu da provjeri ima li vrućice barem tri puta za ono
kratko vrijeme dok je Fiona razgovarala s njom.
Bilo je očito da uživa u njegovanju svoje kćeri i da nije namjeravala
dopustiti nikome da se upliće, pa ju je Fiona ostavila njezinom poslu.
Požurila je niz stepenice željna saznati zašto je Tarr pozvan u veliku
dvoranu i osmjehnula se kada se sjetila da ga je to nešto stavilo na čekanje.
Njezin je osmijeh ubrzo nestao kada je ušla u veliku dvoranu i ugledala
poznata lica Tarra, Kirka i Raynora te još tri prisutna muškarca. Drhtaj je
potrese, nešto nije bilo u redu i bila je zabrinuta da to ima veze s njom i
Aliss.
Požurila je prema naprijed i čvrsto primila Tarra za ruku. „Što nije u
redu?“
„Štalski momak koji se pobrinuo za tvoju kobilu nakon dolaska otkrio
je da je traka na tvome sedlu prerezana skoro do kraja.“
Fiona je na trenutak zurila u njega, shvaćanje ju je pogodilo poput
izlazećeg sunca koje je zasljepljivalo pogled.
Polako je kimnula. „Onda je potvrđeno, netko želi mene i Aliss
mrtvima.“

186
 Izlazeće se sunce probijalo kroz tamne oblake i hladan je vjetar puhao s
druge strane prozora, podsjećajući da je vrijeme ovako daleko na sjeveru
nepredvidivo, jednog bi trena bilo sunce, a već bi drugog padala kiša.
Fiona je stajala ispred prozora i promatrala oblake koji su brzo putovali,
zaklanjajući sunce i još je snažnije omotala šal oko svog golog tijela. Brzo
je pogledala preko ramena i shvatila da Tarr još uvijek spava, njegovo je
veliko tijelo bilo rašireno preko postelje. Naravno, da je bila u postelji s
njim, obavio bi ruke oko nje. Tako su sada spavali; kao da su jedno, za
vijeke vjekova isprepleteni.
Uzdahnula je i ponovno pogledala prema prozoru. Probudila se prije
izlaska sunca, nije više mogla spavati; um su joj morile misli, a u srcu joj je
počivala tuga.
Tko bi mogao bebe blizanke željeti mrtvima? One nikome ne mogu
nauditi.
Raynor je bio taj koji je trebao naslijediti vodstvo Blackshaw klana, a
sestre bi bile udajom otpravljene u druge klanove. Možda je njihova
otmica bila zloban čin kako bi se naudilo Anyi i Olegu?
Zadrhtala je i obgrlila se jače dok se hladnoća vjetra probijala u odaju.
Trebala bi se vratiti u toplu postelju i toplini Tarrova tijela, ali bila je
uznemirena zbog svojih misli i samo bi ga ometala.
Inače bi jahala svoju kobilu kada bi se ovako osjećala i kada bi morala
razbistriti misli. Ali dala je Tarru svoju riječ da neće sama jahati i uz to,
bilo bi to glupo za učiniti kada je znala da je netko progoni.
Zatvorila je oči i odmahnula glavom. U jednom trenutku bilo je malo
toga oko čega je morala misliti i brinuti. Bila je dobra u razmišljanju, a
zabrinutost ju je iritirala, inače bi zbog toga krenula u akciju. Ali u ovoj
situaciji, nije bila sigurna što bi mogla učiniti pa se tiho pomolila za sestrin
brz oporavak.
Aliss je razumnija od nje i ona bi znala što učiniti.

187
 Otvorila je oči kada su je iznenada obgrlile snažne ruke i omotale u
topao vuneni prekrivač zajedno s Tarrom. Povukao je njezin šal pa ga je
pustila da padne na pod pokraj njezinih stopala. Privukao ju je uza sebe
pa je prigrlila njegovu toplinu. Prožela je njezino tijelo, otjeravši hladnoću
i utoplila njezino tijelo.
„Bit ćeš dobar suprug; činiš me toplom.“
Zaigrano joj je grickao ušnu resicu. „Volim kad si vrela.“
„Nastavi s tim pa ćeš me zapaliti.“
Prestao je nakon što joj je spustio poljubac na obraz. „Nešto te
uznemirava. Mogu to čuti u tvome glasu. Ti i Aliss ste na sigurnom, imate
moju riječ.“
„Kako možemo biti sigurne kada ne znamo tko nas progoni? Ta bi osoba
mogla sada biti u ovom zamku i smišljati svoj sljedeći potez.“
„Da vjeruješ u to, u ovom bi trenutku bila uz sestru.“
„Anya ne bi oklijevala ubiti bilo koga tko bi bio prijetnja za Alissinu
sigurnost. Neće kći izgubiti dva puta. Ona je najbolji čuvar kojeg Aliss u
ovom trenutku može imati.“
„Nisi pomislila na to da je Anya možda prijetnja?“
„Nakratko jesam, ali sam odbacila tu pomisao. Možeš vidjeti bol i patnju
za sve ove godine u njezinim očima i olakšanje što nas je pronašla. Zar nisi
i sam shvatio isto?“
Zagrlio ju je i oslonio obraz na njezin. „Slično razmišljamo i dolazimo
do istih zaključaka. Dobar smo par.“
„Dugo ti je trebalo da to shvatiš.“
„Meni?“ Upitao je i nasmijao se u nevjerici.
„Da, ali opraštam ti tvoju tvrdoglavost.“
„Moju tvrdoglavost?“ Njegov se smijeh nastavi.
„S vremenom ćeš se naučiti strpljenju.“
Tarr se nasmije, izgovori riječi koje nisu imale smisla pa se ponovno
nasmije. „Muškarac mora biti snažan kako bi priznao svoje slabosti.“
Kada je njegov smijeh napokon prestao, prošaptao joj je u uho. „Ja imam
samo jednu slabost – tebe.“
Okrenula se u njegovom naručju i dlanovima mu obuhvatila lice.
„Volim te, a znaš li zašto?“
„Reci mi.“
Prvo ga je poljubila, nježno, kao da je iz zahvalnosti. „Jer me voliš
onakvu kakvu jesam: tvrdoglava, nestrpljiva, ponekad nemoguće
dovitljiva, ali čitavu mene – Fionu – i to često činiš s osmjehom na licu. Taj
mi osmjeh govori koliko ti je stalo.“ Podignula mu je prstima kutove

188
usana. „Čak i kada se jedva smiješiš, vidim to ondje i zbog toga mi srce
raste od radosti.“
Prsti joj kliznu s njegovih usana kada mu se osmjeh proširio sam od
sebe.
„Činiš me sretnim; ne mogu si pomoći, a da se ne nasmijem.“
„I ti mene činiš sretnom, sretnijom nego sam ikada mislila da je to
moguće biti.“
„Rečeno mi je da ljubav to čini ljudima, a sada znam da je istina,“ rekao
je i poljubio je.
Odgovorila je kao i uvijek i uskoro su se smijali između poljubaca pa su
zateturali i zajedno pali na postelju.
Kucanje na vratima ih prekine.
„Što želiš?“ Fiona iznervirano vikne.
„Oprostite što ometam,“ Raynor reče uz kikot s druge strane vrata.
„Aliss se probudila i želi razgovarati s tobom.“
„Da li je u redu?“ Fiona nervozno upita.
„Da, ali željno te želi vidjeti,“ Raynor reče.
„Reci joj da odmah dolazim.“
Raynor uzvrati. „Idem razgovarati sa svojim ljudima. Vidimo se
kasnije.“
Tarr spusti prekrivač u koji su oboje bili umotani. „Idi, tvoja te sestra
treba.“
„Bit ćeš dobar suprug. Drago mi je što sam te izabrala.“
Odmahnuo je glavom i odjenuo se zajedno s njom.
„Ideš sa mnom?“ Pozvala ga je dok su napuštali spavaću odaju.
„Aliss je pitala za tebe.“
Fiona ga primi za ruku. „Mi smo sada jedno; njezin poziv vrijedi za nas
oboje.“
„Toliko si sigurna u to?“
„Tako bih se ja osjećala da je Aliss udana, a budući smo blizanke, slično
razmišljamo.“ Povukla ga je za ruku. „Hajde. Ona nas želi vidjeti.“
Aliss je sjedila na postelji, bijela tkanina bila joj je omotana oko glave i
nije bilo krvi koja je probijala kroz nju. Obrazi su joj bili rumeni, pogled
sabran i osmjehivala se.
„Fiona,“ Aliss reče veselo, „Majka me razmazila.“
„Drago mi je što to mogu učiniti,“ Anya reče i digne se sa stolice
smještene pokraj postelje, prepuštajući je Fioni.
Fiona požuri zagrliti sestru. „Jesi li dobro zacijelila?“

189
 „Majka je napravila dobar posao njegujući me. Održava ranu
prekrivenom i čistom, umiva mi lice hladnom vodom kako vrućica ne bi
došla i pobrinula se za to da popijem sav gulaš koji si ti skuhala. Osjećam
se dobro iako još uvijek moram biti oprezna i ne smijem činiti više nego
što bih trebala.“
„Zato će biti odsutna još nekoliko dana,“ Anya reče odlučno.
„Tko mi može reći što se dogodilo?“ Aliss upita. „Nitko mi nije ništa
rekao o nezgodi.“
Fiona nije imala namjeru ništa kriti od sestre. Neznanje u vezi situacije
samo bi povećalo opasnost.
Očito je Tarr osjećao isto jer je odgovorio, „Vjerujemo da je strijela bila
namijenjena tome da te ubije. Također smo saznali da je netko prerezao
trake na Fioninom sedlu i da nismo na vrijeme to shvatili, to bi zasigurno
značilo njezinu smrt.“
„Fiona i ja smo mislile da bi se to moglo dogoditi.“
Anya nije izgledala iznenađeno. „Svi smo zabrinuti zbog toga.“
„Ima li napretka u pronalasku krivca?“ Aliss upita.
„Kao da progonimo duha,“ Anya odgovori.
„Ja ne vjerujem u duhove,“ Tarr reče.
„Kad ti kažem, oni su stvarni,“ Anya je inzistirala i sjela na rub postelje.
„Vidjela sam jednog.“
Fiona klekne pokraj majke. „Što si vidjela?“
„Nekoliko mjeseci nakon što ste vi djevojke nestale, probudila sam se
jedne noći i vidjela Shonu kako stoji pokraj moje postelje. Rekla mi je da
su blizanke na sigurnom i da se ne brinem. I onda je nestala.“
„Ništa drugo nije rekla?“ Fiona upita.
Anya je promatrala njezine oči, kao da se pokušava sjetiti, a onda joj se
oči odjednom širom otvoriše. „Napravila je znak u zraku s prstima, prije
nego je nestala.“
„Kakav znak?“
„Znak zaštite, znak koji je proročica Giann načinila kada bi ulazila u naš
dom ili izlazila iz njega.“
„Zašto bi to učinila?“ Tarr upita.
„Vjerujem kako bi nas zaštitila.“
„Gdje se Giann može pronaći?“ Tarr upita.
„Ne znam. Ona putuje od zemlje do zemlje, od sela do sela. Nisam je
vidjela mnogo mjeseci, ali ipak,“ rekla je i odjednom nešto shvatila, „govori
se da joj je najdraži Wolf klan.“
„Nije baš prijateljski klan,“ Tarr reče.

190
 „Ali Giann je veoma darežljiva žena. Ona ide ondje gdje su njezine
vještine potrebne, možda se pojavi ako proširimo glas da su njezine
vještine potrebne u Hellewyku?“ Aliss predloži.
Fiona ustane i odmahne glavom. „Moglo bi potrajati dok glas stigne do
nje. Nama je informacija potrebna što prije.“
„Istina, ali vrijedi pokušati,“ Tarr reče. „Anya, tko je u Vašem klanu
koristio kao pomoć Giannine vještine?“
„Mnogi su joj išli.“
„Netko više od drugih?“
Promislila je, kimnula pa polako odmahnula glavom. „Odo je mnogo
vremena provodio s njom, ali zato što joj je bio sklon, ne zbog njezinih
vještina.“
„Možda bi nam ipak on mogao reći nešto što bi nam pomoglo,“ Fiona
reče. „Da li je Giann bila tu kada smo mi otete?“
„Ne, otišla je prije nego ste vi djevojke rođene, iako je meni predvidjela
rođenje blizanki.“
„Jesi li je zamolila da upotrijebi svoje vještine kako bi nas pronašla?“
Aliss upita.
„Odo jest. Giann je potvrdila da je ropkinja Shona ta koja je otela
blizanke i rekla je da ste odvedene daleko. To je sve što nam je mogla reći
prije nego je otišla. Nadala sam se za više i voljela bih da je mogla ostati s
nama za svaki slučaj ako bude potrebna. Ali ona se morala pobrinuti za
druge stvari i bila je slobodna žena; nismo je mogli prisiliti da ostane. Kada
sam sljedeći put vidjela Giann, rekla mi je da ste vi djevojke na sigurnom,
ali odbila je reći više.“ Anya se uznemirila. „Ne mislite da je imala nešto s
vašom otmicom, jeste li?“
„Znala je više nego što je rekla,“ Tarr reče.
„Zašto bi to sakrila od mene?“
„To je dobro pitanje,“ Tarr reče. „Ostavit ću vas tri vašim razgovorima.“
Požurio je iz odaje.
„Kakav iznenadan odlazak,“ Aliss reče, znatiželjna.
„Slažem se,“ Anya doda.
„Smjera nešto, a ja namjeravam saznati što.“ Fiona potrči iz odaje.

Tarr se oslonio na zid na vrhu stepenica i čekao je. Očekivao je da će se

to ubrzo dogoditi; Fiona bi trebala poći za njim u nekoliko minuta. Čuo je

191
njezino približavanje, iako je morao priznati da je bila tiha. Većina
vjerojatno ne bi čula njezine lagane korake, ali njegov ga je otac trenirao
da sluša, ne samo u kaosu, već i u tišini.
Kada je zašla za ugao, ispružio je ruku i uhvatio je oko struka.
„Postavio si zamku,“ optužila ga je i odgurnula njegovu ruku. „Znao si
da ću te slijediti jer očito nešto smjeraš.“
„Ljuta si zato što sam te uhvatio, iako nisam postavio zamku ili zbog
toga što sam shvatio da je Giann ključni dio naše misterije? Želim
razgovarati s Odom o njoj.“
„Nisam uhvaćena još otkako sam bila mala, a otac me učio vještinama
kako izbjeći da me se zatoči. Trebao si mi jednostavno to reći.“
„Zašto bi te tako nešto naučio?“
„To je bila naša igra, ništa više i ne mijenjaj temu.“
„Zaboravi to za sada, mislim da sam otkrio nešto važnije. Bilo je to više
od igre,“ Tarr reče. „Pripremao te.“
„Pripremao me?“ Fiona pogleda u Tarra. „To bi značilo –“
„Znao je da će doći taj dan.“
Iako su novosti vjerojatno šokirale Fionu, ostala je mirna. „Zašto nije
rekao Aliss i meni?“
„Vjerojatno ste bile premlade da bi vam to povjerio.“
„Držati nas u neznanju sasvim sigurno nije bilo mudro.“
„Pripremiti tebe da se obraniš i izbjegneš zarobljavanje sasvim je
sigurno bilo mudro,“ Tarr reče, „i ako se samo vratiš na to što su vas
roditelji naučili, shvatit ćeš da su vas dobro pripremili za budućnost. Jedna
od vas štiti, a druga iscjeljuje.“
„Tada možemo pretpostaviti da je ropkinja Shona povjerila istinu
mojim roditeljima.“
„Slažem se s tim. Raynor mi je pričao koliko je ropkinja voljela njega i
blizanke. Učinila bi što god je bilo potrebno da ih zaštiti,“ Tarr reče i primi
je za ruku. „Da vidimo što nam još može reći o Shoni.“
„I Odo, moramo razgovarati s njim o Giann,“ Fiona reče.
Tarr se okrene prema stepenicama, ali Fiona ga povuče natrag.
„Poljubac,“ zahtijevala je uz osmjeh. „Nedostaju mi tvoje usne na
mojima.“
Rukom joj dotakne obraz i palcem pomiluje usne. „Na tvojim usnama
nikada neće biti druge usne, osim mojih.“
„Ni ne želim druge usne, samo tvoje.“ Široko se osmjehnula. „Zbog
pomisli na poljupce drugog muškarca, postane mi loše.“ Bocnula ga je u
grudi. „Rasporila bih svakog muškarca koji bi me pokušao poljubiti i –“

192
 Nježno ju je poljubio i nije prestajao sve dok joj se tijelo nije topilo uz
njegovo. Potom ju je gricnuo za donju usnu i povukao je zubima pa
prošaptao, „Obećavaš li da ćeš mi dopustiti da te zaštitim s vremena na
vrijeme?“
„Možda.“
Nosom joj je pomilovao vrat, zbog čega je osjetila trnce po cijelom tijelu.
„Dopustit ćeš mi da te zaštitim, inače…“ Prestao ju je milovati.
U njezinim se zelenim očima nazirao smijeh kada je podignula pogled
prema njemu. „Čujem li ja to prijetnju? Misliš li ti to uskratiti mi svoje čari
ako se ne povinujem?“
„Nisam rekao –“ Uzdahnuo je kada ga je rukom zgrabila za muškost i
pomilovala ga.
„Beskorisna prijetnja,“ nasmijala se i stisnula njegovu dužinu još
snažnije. „Oboje znamo da mi ne možeš odoljeti.“
Uhvatio ju je za ruku. „Igraš se s vatrom.“
Polizala je usne. „Volim kada je opasno.“
To mu je bilo dovoljno. Zgrabio ju je, prebacio preko ramena i okrenuo
se prema stepenicama, ali tada je začuo glasove kako im se približavaju.
Nevoljko ju je spustio.
„Nismo završili.“
Njezin je osmijeh bio širok. „U pravu si; ja sam tek počela.“
Požurila je niz stepenice ostavljajući ga da zuri za njom dok je ljuljala
bokovima, a on je postajao sve željniji dok mu je mašta divljala.
Zaustavila se, glasovi su se približavali, a ona je usnama oblikovala,
Želim te okusiti.
Požurio je do nje. „Platit ćeš za ovo.“
„Obećavaš?“ Zadovoljno se nasmijala i još uvijek se smijala kada su im
se Kirk i Raynor približili.

193
 Fiona nije samo zadirkivala Tarra, već i sebe. Bila je spremna za njega,
nije samo bila vlažna, već natopljena i bolna. Kada ju je prebacio preko
ramena, strast ju je zapalila poput plamena suho drvlje. Po njezinom
mišljenju, nije mogao dovoljno brzo stići do svoje spavaće odaje.
Nažalost, nisu ni stigli do ondje, a sada je sjedila u velikoj dvorani za
stolom pokraj kamina uz Tarra, a Kirk i Raynor sjedili su nasuprot njih,
raspravljajući o čemu?
Prokletstvo. Morala je bolje obraćati pažnju, ali njezina se strast odbijala
povući. Naravno, Tarrovo bedro oslonjeno o njezino nije nimalo pomagalo
situaciji.
Bilo je to samo bedro, govorila je sama sebi, ali prokletstvo, prokletstvo,
prokletstvo, ako njegova vrelina nije prodirala kroz njezinu suknju, a
osjećala je stezanje i otpuštanje njegovih mišića. A zašto ju je to uopće
uzbuđivalo?
Jer ga je toliko željela da je htjela vrištati. Kriste, uživala je u vođenju
ljubavi s ovim muškarcem.
Zveket vrčeva i pladnjeva dok su postavljani na stol prekinulo je njezino
razmišljanje pa se tiho prekorila jer se izgubila u žudnji kada su postojale
važnije stvari koje su morale biti raspravljene.
„Što znaš o Giann?“ Tarr upita Raynora.
„Da se njezina predviđanja uvijek pokažu istinitima. Odo je bolje
upoznat s njom nego ja. Samo je jednom razgovarala sa mnom, a njezino
se proročanstvo ispunilo.“
„Predvidjela je naše ponovno sjedinjenje?“ Fiona upita znatiželjno.
„Predvidjela je da ću ja biti taj koji će pronaći svoje sestre.“ Namrštio se.
„Neobično što sam se tek sada sjetio da me upozorila da nikome ne
govorim o tome.“
„Ta Giann mnogo zna, a ne možemo doći do nje,“ Tarr reče frustrirano.
„To nas nikada ranije nije zaustavilo,“ Kirk je izazivao.

194
 „Odo bi nam mogao pomoći,“ Raynor predloži. „On Giann dobro
poznaje.“
„Tako je,“ Odo reče i izađe iz sjena pokraj ulaza u veliku dvoranu.
„Sjedni,“ Tarr ponudi, „i reci mi što znaš o toj Giann.“
„Slažem se s Raynorom,“ Odo reče, ali umjesto da sjedne, ostao je stajati
pokraj kamina. „Njezina su proročanstva uvijek točna, baš kao što je
Raynor dokazao.“
„Što ti je rekla o otmici blizanki?“ Tarr upita.
„Nedovoljno za bilo kakvu nadu u njihov pronalazak, iako je očito u
razgovoru s Raynorom, znala da će biti pronađene.“
„Giann je ključ ove misterije,“ Fiona reče.
„Da li je poznato njezino trenutno prebivalište?“ Kirk upita.
Odo odgovori. „Wolf klan je vjerojatno mjesto na kojem je možete
pronaći. Dragi su joj ljudi ondje.“
Fiona je gledala kako Odo pogledom procjenjuje prostoriju oko sebe,
gledao je u sve oko sebe dok je razgovarao s njima, ali i dok nije. Bio je
čovjek svjestan svoje okoline i u pripravnosti. Primijetila je da se uvijek
pobrinuo za to da leđima stoji okrenut kaminu, a oružje mu je bilo
zapasano o pojas.
„Moj brat i ja godine smo proveli pokušavajući pronaći blizanke, a kada
je Raynor postao dovoljno star i on nam se pridružio,“ Odo reče ponosno.
Pogledao je u svoga nećaka. „Sjećam se kada mu je bilo osam godina,
vježbao bi mačevanje svojim mačem sve dok mu ruke ne bi bile žuljevite i
popucale. Obavijestio me da je potpuno ozbiljan u namjeri da pronađe
svoje sestre i da ih vrati kući na sigurno, a potom da će pronaći osobu koja
je odgovorna za otmicu i ubiti je.“
„Moje sestre su na sigurnom,“ Raynor reče. „Sada je došlo vrijeme da
ispunim obećanje koje sam sam sebi dao. Putovat ću u Wolf klan i pronaći
Giann.“
„Nećeš.“ Fionin zahtjev bio je odrješit i zapovjednički izrečen.
„Pa, to je to,“ Tarr frkne. „Ti ne ideš.“
„Odluka je moja,“ Raynor reče odlučno.
„Sasvim sigurno nije.“
Glas nije bio Fionin, ali je sasvim sigurno zvučao kao njezin, a Fiona se
osmjehnula svojoj majci dok se ova približavala stolu.
„Napokon imam obitelj na okupu i zajedno ćemo i ostati.“
„Ovo je važno, Majko,“ Raynor reče pokušavajući je urazumiti.
Anya pogleda u svog šogora. „Ti idi, Odo.“
Raynor se namjeravao pobuniti. „Ja –“

195
 Anya nije sinu pružila priliku za to. „Odo je prijatelj s Giann. Bolje da
on ide.“
„Drage volje ću poći,“ Odo reče i korakne prema naprijed.
Rasprava je započela ljutito između muškaraca o tome tko bi trebao ići,
a Anya je inzistirala da njezin sin ne ide. Dok se užarena rasprava
nastavila, Fiona se iskrala, ali ne prije nego ju je Tarr ugledao krajičkom
oka i namignuo joj, dajući joj do znanja da je svjestan njezina udaljavanja.
Fiona je otišla obići svoju sestru. Aliss je bila praktična, uvijek bi
sagledala sve strane u raspravi i odlučila koji je najbolji način da se
problemu pristupi i koje je najbolje rješenje.
Aliss je sjedila za stolom i razvrstavala svoje biljke. „Hvala Bogu da si
to ti. Pobojala sam se da se majka vraća.“
„Pobojala?“ Fiona iznenađeno upita.
„Nisam se stvarno pobojala,“ Aliss pokuša objasniti. „Bojim se njezinog
neprestanog oblijetanja oko mene i inzistiranja na tome da ostanem u
postelji. Moram se kretati i raditi nešto. Znam kada mi je potreban odmor
i uz to –“
„Ne sviđa ti se biti bolesnom.“
„Prezirem to. A ležati u postelji čitav dan?“ Zadrhtala je i odmahnula
glavom. „Ne mogu to učiniti.“
„Vjerujem ti kada kažeš da znaš što činiš pa se neću prepirati s tobom.“
„Oh, hvala ti puno, Fiona,“ Aliss uzdahne. „Netko tko se napokon slaže
sa mnom. Sjedni i reci mi što se događa.“
Fiona se sručila na stolicu i promatrala je sestru kako vješto usitnjava
mnoštvo biljaka koje će naposlijetku upotrijebiti za pripravu napitaka i
melema. Uvijek je radila na usavršavanju svojih vještina i proširivanju
svoga znanja, tražila bi savjet od starijih žena u klanovima i tada bi
odlučila da li je mit ili činjenica to što bi podijelile s njom.
Vjerojatno je zbog toga u svemu pronalazila razlog. Uz određene
razloge i prosudbu, Aliss bi mogla imati rješenje za sve.
„Čini se da bi ta proročica Giann mogla biti ključna karika u našoj
otmici, što znači da bi vrijedilo porazgovarati s njom.“
„Problem je što se ona nalazi kod neprijateljskog Wolf klana, kao što je
majka spomenula.“ Aliss slegne ramenima. „Lagano rješenje za dva
problema.“
Fiona odmahne glavom. „Lagano? Dva problema?“
„Taj Wolf ima nešto što Tarr želi, a čini se da i Tarr ima nešto što Wolf
želi. Razmjena se čini kao dobro rješenje.“
„To ima smisla.“ Fiona sjedne uspravno.

196
 „Jednostavne stvari često imaju smisla.“
„Što ako se Wolf ne složi s tim?“
„Onda traži nešto što Tarr neće biti voljan dati. U svakom slučaju, Tarr
će saznati o svome neprijatelju nešto što ranije nije znao.“
„Imaš pravo.“ Fiona ispruži ruke i počne pomagati sestri u
razvrstavanju biljaka.
„Ne razmišljaš o tome da pođeš u potragu za tom Giann, zar ne?“
„Pomislila sam na to.“
„Ostavi se tih misli,“ Aliss naredi. „Nije to mudar odabir.“
„I sama sam to shvatila, ali sjediti ovdje i čekati da se nešto dogodi
također nije mudro.“
„Zar ne misliš da smo ovdje sigurne?“
Fiona zastane s razvrstavanjem i osmjehne se.
„Nemoj ni pomisliti na to da me slažeš.“
Fionin osmijeh brzo izblijedi. „Nakratko sam na to pomislila.“
Aliss se zakikoće. „Ne lažeš dobro.“
Fiona je izgledala uvrijeđeno. „Jesam, kada je nužno.“
„Ne baš,“ Aliss je obavijesti, a njezin se kikot pretvori u širok osmijeh.
„Previše si izravna i iskrena da bi lagala.“
„Pa, izravnost i iskrenost te mogu uvaliti u jednaku nevolju kao i
laganje.“
„Ponekad ljudi ne žele čuti istinu.“
„Šteta,“ Fiona reče. „Nema ništa dobroga u ignoriranju istine.“
„Čini se da su naši otac i majka mislili da je ignoriranje naše situacije
najbolje za nas.“
„I ja sam to pomislila, ali je Tarr istaknuo to kako su nas majka i otac
pripremili obje za ono s čime bismo se mogle suočiti.“
Aliss prestane s razvrstavanjem. „Nikada nisam na to pomislila na taj
način, ali Tarr je u pravu. Majka me ohrabrivala da naučim sve što mogu
o iscjeljivanju –“
„A otac je mene ohrabrivao i učio kako da se obranim.“
„Znali su da su nam životi u opasnosti,“ Aliss reče.
Blizanke utihnu, izgubljene u sjećanjima.
Aliss progovori nakon nekoliko minuta tišine. „Majka je inzistirala na
tome da ostanemo zajedno dok se ne udamo.“
„Ustvari, inzistirala je na tome da se udamo. Sjeti se kako nam je
neprestano govorila da pronađemo dobre supruge koji će se brinuti o
nama i štiti nas.“

197
 „Uznemirila bi se kada bih ja ustrajala u tome da se ne želim udati,“
Aliss reče.
„Znala je da smo u opasnosti i da bi nas supruzi zaštitili.“
Aliss osloni dlan na usta i zijevne.
„Trebala bi se odmoriti.“
„U pravu si. Zbog svih ovim misli dobila sam glavobolju.“
Fiona je slijedila sestru do postelje i smjestila je u nju. „Pobrinut ću se za
to da nam nitko ne naudi.“
„Otac te dobro pripremio da se pobrineš za našu sigurnost.“ Aliss
zijevne još jednom pa zatvori oči.
Fiona je stajala uz postelju dok je Aliss tonula u san, a njezine je riječi
ponavljala u svojoj glavi. Bile su jednake Tarrovim, a odjednom je jedna
misao pogodi. Što ako su ona i Aliss namjerno odvedene Peteru i Eleanor,
roditeljima koji su ih podigli? Što ako je namjera bila pripremiti blizanke
za budućnost? Što ako je sve to bilo isplanirano još prije njihova rođenja?
Fiona požuri pronaći Tarra.
Saznala je da je bio u žitnici s Kirkom i baš je namjeravala požuriti izaći
iz zamka kada je naletjela na majku koja je inzistirala na tome da se ogrne
vunenim ogrtačem.
„Navući ćeš prehladu na sebe,“ Anya reče i prebaci zeleni vuneni ogrtač
preko Fioninih ramena. „Dan je turoban i hladan.“
Sjećanja se trznu u Fioninom srcu. Prisjetila se kako je majka oblijetala
oko nje, kako se brinula za to da joj bude toplo, kako je grlila njezino tijelo
da je ugrije kada bi se Fiona pothladila. Osjećala se sigurno u majčinom
naručju, a postojali su i trenutci kada bi jedva dočekala da osjeti te ruke
oko sebe.
Koliko je Anya morala osjećati boli zbog toga što u rukama nije mogla
držati svoje kćeri.
„Ovako je bolje,“ Anya reče i zakopča ogrtač na Fioninim grudima.
„Sada će ti biti toplo.“
„Hvala ti, Majko.“
Anya je pogleda suznih očiju. „Idi pa možda kasnije zajedno možemo
popiti Alissin poseban napitak s cimetom. Uputila me u to kako da ga
pripremim, a ja sam obećala da ću uživati u njemu.“
„Savršen je za hladne dane. Odagnat će hladnoću iz kostiju.“
„Dobro, kasnije te očekujem u Alissinoj odaji da zajedno popijemo.“
„Bit ću ondje,“ Fiona reče i umalo se okrene da ode, ali se zaustavi,
korakne prema naprijed i čvrsto zagrli majku. Anya uzvrati naklonost, a

198
Fiona osjeti njezinu nevoljkost da je pusti, nevoljkost koju je razumjela.
Strah od toga da izgubi ponovno svoje kćeri zauvijek će je progoniti.
„Do kasnije,“ Anya reče i uz oklijevanje se okrene i udalji.
Fiona je promatrala njezino hrabro povlačenje i divila se njezinoj snazi.
Aliss i ona zapravo su bile sretne. Imale su predivnu majku koja ih je s
ljubavlju podigla, a sada su imale majku koja je bila jednako predivna i
prepuna ljubavi.
Fiona je s osmjehom krenula u tmuran dan kako bi potražila Tarra.

„Ne misliš to valjda učiniti,“ Kirk reče.

„Kakav drugi izbor imam?“ Tarr upita i pogleda preko ramena da vidi
približavala li se itko žitnici. Kada su se on i Kirk našli unutra, s
prikučenim vratima kako bi malo svjetlosti prodrlo unutra, ispričao mu je
o svojim namjerama. On, Tarr, susrest će se s vođom Wolf klana.
„Neka netko ide umjesto tebe.“
„Tko?“ Tarr se namršti, a vlastita mu je frustriranost išla na živce. „Ne
znam kome da vjerujem.“
„Svatko u klanu bi –“
„Nitko ne bi bio dobro prihvaćen od strane vođe Wolf klana,“ Tarr
uzvrati. „A iako vjerujem da mogu vjerovati Raynoru i njegovim
roditeljima, neću riskirati da sam možda u krivu pa da svoju buduću
suprugu i njezinu sestru predam u ruke onima koji im žele nažao.“
„Znači, ideš sam u kandže svoga neprijatelja.“ Kirk odmahne glavom.
„Ne slažem se s tvojim planom.“
„Wolf nas je napao, ali je načinio veoma malo štete. Čini se da želi nešto
od mene, a sada i ja nešto želim od njega. Vidjet ćemo što je to i možemo
li se složiti oko toga.“
„Mislio sam da se onaj čovjek Odo složio s tim da pronađe Giann.“
„Kako da vjerujem da će učiniti ono što kaže?“
„Pošalji neke naše ratnike s njim,“ Kirk reče.
Tarr odmahne glavom. „Ne želim informaciju iz druge ruke. Želim čuti
istinu od te Giann, a ne od ikoga drugog.“
„Neka Giann dovedu ovamo.“
„Ako joj je drag Wolf klan, tada joj oni nude zaštitu. Razgovarat ću s
njom i saznati istinu koja je bivala sakrivena sve ove godine.“
„Barem povedi nekoga sa sobom, nemoj ići sam,“ Kirk je navaljivao.

199
 „Tada bih bio smatran prijetnjom; ako putujem sam kao poglavar, znati
će se da samo želim razgovarati s njim.“
„Ovo nije dobro vrijeme da budeš daleko od klana. Tu su i problemi s
MacElder granicom –“
„Znaš da sam poslao nekolicinu ratnika da pomognu na granici i da
time dokažem da su MacElder i Hellewyk klan ujedinjeni. Tvoja
zabrinutost veže se uz Wolf klan. Spomenuo si da su pretražili područje,
što znači da je ponovni napad neizbježan. Možda moj susret s vođom
spriječi taj napad.“
„Svejedno, stavljaš se u veliku opasnost. Barem povedi jednog ratnika
sa sobom,“ Kirk predloži pa brzo doda. „Povedi Raynora, dva ratnika iz
različitih klanova činila bi se kao moguće primirje.“
Vrata se odjednom otvoriše i na njima se pojavi Fiona s rukama na
bokovima. „Ja idem ako ti ideš.“
Tarr preokrene očima i odmahne glavom. „Neću se u vezi ovoga
prepirati s tobom, Fiona.“
„Dobro, onda nemamo problem. Spremna sam za polazak kada si i ti.“
„Ti ne ideš!“
„Onda ne ideš ni ti!“
Tarr požuri do nje i unese joj se u lice. „Nećeš mi naređivati.“
„Nećeš ni ti meni.“
„Poslušat ćeš me u vezi ovoga.“
Kirk se trzne i polako se iskrade kroz vrata.
„Poslušati? Ne dugujem ti poslušnost.“
„Bit ćeš mi supruga –“
„Još uvijek ti nisam supruga,“ uzvratila je.
„Jesi li se predomislila?“ Izazivao je.
„Glupo pitanje.“
„Zašto?“
Fiona ga prstom bocne u grudi. „Jer te volim i samo zato što donosiš
glupe odluke, ne znači da ću te prestati voljeti ili da ću te voljeti manje. A
ipak, s druge strane, možeš računati na to da ću ti dati do znanja kada činiš
gluposti.“
Tarr je primi za lice i poljubi joj usne. „Volim kada mi govoriš da me
voliš.“
„Ne mijenjaj temu.“
Privukao ju je bliže i protrljao tijelo o njezino. „Mislim da bismo trebali
završiti ono s čim smo ranije započeli.“
„Nakon što ovo razriješimo.“

200
 Nagnuo se prema dolje i nosom joj pomilovao vrat, ali ona ga rukom
zaustavi.
„Ti ideš, ja idem. Želim da mi daš svoju riječ.“
„Znaš da to ne mogu učiniti.“
Odmaknula se od njega.
Privukao ju je natrag, ali njezine ispružene ruke spriječile su bilo kakav
dodir između njih.
„Daj da zaštitim tebe i Aliss.“
„Ne tako da sebe staviš u opasnost.“
„On nešto želi od mene, a ja želim nešto od njega. Možemo se mijenjati.“
„Aliss je isto to predložila,“ Fiona reče.
„Ona je to uvidjela.“
„A ja nisam uvidjela?“ Fiona ispali.
„Jesi i ti, kada to želiš.“
Iznenadila ga je kada mu se bacila oko vrata i zagrlila ga snažnim
zagrljajem. „Ne mogu podnijeti da te izgubim.“
Omotao je ruke oko njezina struka.
Popustila je stisak. „Molim te, barem učini kako je Kirk predložio,
povedi Raynora sa sobom. Znam da on želi ići. I molim te –“ Oklijevala je,
izgledala je pomalo nesigurno.
Povukao ju je za struk. „Reci mi što još želiš od mene.“
Oslonila je čelo na njegovo. „Oženi me odmah.“

201
 Tarr joj podigne bradu kako bi mogao vidjeti njezine oči. Dah mu je
umalo zastao kada je ugledao blistavu ljubav u njima. Bila je moćna i jasno
vidljiva pa se pitao kako je nikada ranije nije primijetio. Ili je nikada ranije
nije tražio?
Bio je zainteresiran samo za to da je oženi, a ne da je voli. Mnogo se toga
promijenilo otkako je otkrio da voli Fionu. Morao je priznati da je to bio
velik osjećaj i onaj kojeg se ne bi odrekao nizašto na svijetu.
Nježno ju je poljubio, uživajući u njezinom poznatom okusu, a potom je
usnama okrznuo njezine, prije nego je rekao, „Tvoj mi prijedlog dira srce.“
Osmjehnula se i lagano nasmijala. „Nikada nisi očekivao da ćeš te riječi
čuti od mene, zar ne?“
„Ne, ali moram priznati da ih je dobro čuti.“
Nježno je naslonila dlan na njegov obraz. „Želim biti tvoja supruga,
Tarr. Biti ću dobra supruga. Bit ću uz tebe, brinut ću za tebe, štitit ću te i
voljeti.“
„I ja ću činiti isto, ali reci mi, zašto se baš danas želiš udati? Tvoja obitelj
tek treba stići i treba isplanirati zabavu.“
Ona spusti dlan na njegove grudi. „Ne znam što će išta od toga donijeti,
a želim biti tvoja supruga ako –“
Uhvatio ju je za ruku. „Nemoj se ni usuditi izreći ono što mislim da želiš
reći. Ništa ti se neće dogoditi, ja ću se pobrinuti za to. Uvijek ću te čuvati.“
Oslonila je prste na njegove usne. „Znam da tvoje srce vjeruje u to, ali
oboje znamo da je život nepredvidiv. Nikada zaista ne znamo što će se
dogoditi. Želim biti tvoja supruga. Bila bih ponosna da dugo vremena
budem tvojom suprugom i zato te ponovno pitam. Oženi me danas kako
bismo mogli započeti s našim zajedničkim životom kao supruga i
suprug.“
Poljubio joj je prste i svojim dlanovima obuhvatio njezine. „Danas bih
se združio s tobom, ali svećenik koji će nas združiti pred Bogom i
čovjekom neće ovamo stići još za tri dana.“

202
 „Onda mi obećaj da nećeš poći susresti se s Wolf klanom prije nego se
oženimo.“
„Želim da budeš na sigurnom.“
„Oženi me i bit ću na sigurnom. Tko bi se usudio povrijediti suprugu
Tarra od Hellewyka?“
Tarr polako kimne, kao da ga je ta pomisao privukla. „U pravu si. Tko
god da je odgovoran za ovo, možda dva puta promisli prije nego pokuša
nauditi mojoj supruzi i šogorici.“
„Opće je poznato da onaj tko zaprijeti tvome klanu, snosi tvoj bijes.“
„Istina, jer su mnogi vidjeli rezultat takvih postupaka.“
„Tada je dogovoreno?“ Fiona upita puna nade. „Prvo ćemo se oženiti?“
Njegov smijeh samo na trenutak odagna zabrinutost. „Za tri dana, ženo,
biti ćeš mojom suprugom.“
Zagrlili su se i poljubili pa su se grlili još malo prije nego je Fiona nogom
udarila vrata koja su se uz tresak zatvorila i ostavila ih u potpunoj tami.
„Trebali bi završiti –“
Tarr joj nije dopustio da završi. Usne je spustio na njezine glađu koja je
raspirivala oba njihova apetita.
„Ovo nije mjesto koje nudi privatnost,“ Tarr reče između poljubaca.
„Onda naše sjedinjenje obavi brzo jer ne želim ponovno biti uskraćena,“
Fiona reče i zadigne suknju.
„Volim tvoju izravnost,“ Tarr se osmjehne i podigne je pa prisloni na
zid i rukama snažno obuhvati njezinu golu stražnjicu. Uz malo
meškoljenja, smijeha, grickanja i poljubaca, par se glatko sjedinio.
„Shhh,“ Tarr je upozori šaptom kada su njezini uzdisaji postali glasniji.
„Ti si kriv,“ zamrmljala je i zakopala lice u njegov vrat.
Njezini su uzdasi treperili uz njegovo tijelo i uzbuđivali ga još više, baš
kao i nokti koji su mu se zakopali u leđa navodeći ga da sve dublje i dublje
ulazi u nju, sve dok nije…
Snažno je zastenjao kada ga je vrhunac pogodio minutu nakon nje, a
kada ju je želio pustiti, ona ga je čvrsto zagrlila.
„Ne još, volim te osjetiti unutar sebe.“
Njezine riječi zatitrale su u njegovoj duši. Kako je imao toliko sreće da
se zaljubi u tako iznimnu ženu? Nije imao odgovor na to pitanje, ali imao
je namjeru da u tom posebnom daru uživa svaki dan i da je voli čitavim
svojim srcem.
Začuli su glasove i korake pa su se razdvojili i požurili popraviti svoju
odjeću. Otvorili su vrata, ne želeći iznenaditi onoga tko je ulazio, ali vidjeli
su da su dvije žene čiji su se glasovi čuli, već prošle pokraj njih.

203
 Osmjehnuli su se, primili za ruke i krenuli prema zamku. Ništa u ovom
trenutku nije moglo uznemiriti radost koju su dijelili. Bili su duboko
zaljubljeni i ništa im to nije moglo oduzeti.

Fiona je željno čekala večernji obrok, nije bila gladna, iako je njezin
želudac koji se javljao drugačije govorio. Silno je željela vidjeti Tarra. Dan
je odjednom postao ispunjen zadacima kada se saznalo da će se ona i Tarr
vjenčati za tri dana. Kuharica ju je obasipala pitanjima o tome što bi željeli
poslužiti na svadbenoj gozbi, nekoliko žena iz klana ponudilo je pomoć
pri šivanju njezine vjenčanice, o kojoj ona uopće nije razmišljala, a tu je
bilo i ukrašavanje velike dvorane.
Napokon se uspjela iskrasti kako bi posjetila Aliss i Anyu i odahnula je
kada se nakon žaljenja oko problema, njezina majka dobrovoljno javila da
će se pobrinuti za sve.
„Samo se želim udati,“ rekla je Anyi.
Anya je inzistirala da vjenčanje ne bude samo za nju i Tarra, već i za
članove klana. Bio je to događaj kojemu je trebalo posvetiti pažnju.
A Fiona je drage volje svu odgovornost prebacila na majku.
Anya ju je također iznenadila sa sašivenom novom haljinom. Bila je
tamno zelena i sašivena od najmekše vune koju je Fiona ikada osjetila.
Svijetlo žutim nitima napravljen je predivan vez na nisko rezanom
dekolteu i rubovima rukava.
Zagrlila je majku i požurila se oprati kako bi odjenula haljinu za večeru.
Željela je da joj se Aliss pridruži na večeri u velikoj dvorani, ali ona se
izjasnila da se ne osjeća doraslom zadatku.
Nakon što se uvjerila da joj je sestra u redu, samo iscrpljena i da se dobro
oporavlja od svoje ozljede, požurila je u svoju spavaću odaju kako bi se
pripremila.
Osjećala se poput princeze dok je silazila niz stepenice, zelena haljina
savršeno je pristajala njezinu tijelu, lijepo je prianjala na njezine bokove i
padala sve do stopala. A vuna je bila toliko meka i topla na njezinoj koži.
Kosa joj je morala biti svečana i usklađena s haljinom pa se vratila do
Aliss da vidi što može učiniti po tom pitanju. Njezina je majka na sebe
preuzela zadatak i podignula joj kosu te je učvrstila s dva češlja. Izvukla
je nekoliko pramenova da joj uokviruju lice i vrat, a potom se divila
umjetničkom djelu kada je završila.
Aliss se složila s tim da je lijepa, rekla je sestri da je nikada nije vidjela
toliko lijepom. Zadirkivala ju je zbog blagog rumenila koje je krasilo
njezine obraze i blistavog sjaja u njezinim zelenim očima pa i zbog usana

204
koje su bile kao obojane ružičastom bojom. Bila je i više nego lijepa; bila je
prekrasna.
Osjetila se prekrasnom i nije mogla dočekati da ugleda Tarrovu
reakciju.
Ušla je u veliku dvoranu koja je bila ispunjena muškarcima i ženama
koji su došli s njima podijeliti večernji obrok. Blackshaw i Hellewyk klan
miješali su se i činilo se da im je ugodno jednima s drugim.
Tarr je stajao pokraj podesta i razgovarao je s Raynorom. Još je nije
uočio, ali to je bilo u redu jer je uživala u pogledu na njega. Visok, snažan
i jak poput mača kojim je vitlao s tolikom lakoćom i žestinom. Zračio je
ponosom i na isti je način nosio svoj pled. Njegova mu je crvena kosa
padala niz leđa u pletenici ispletenoj i povezanoj vrpcom boja pleda.
Bio je naočit muškarac i pripadao je njoj.
Raynor ju je ugledao prije Tarra i zbog njegova iznenađenog izraza lica,
Tarr se okrenuo.
Koračala je prema njemu, osmjehujući se. Njegov je pogled ostao
nečitljiv pa se pitala da li je slijep ili ga njezina pojava nije privlačila. Ali
tada je odmahnuo glavom kao da je želi razbistriti pa je shvatila da je na
taj kratak trenutak nije prepoznao.
Divila se osmjehu koji je polako rastao na njegovom licu, a njegove oči?
Izgledale su kao da je žele proždrijeti.
Zakikotala se ispod glasa i požurila prema njemu okrećući se kako bi
mu pokazala haljinu. „Sviđa ti se moja nova haljina? Dar od majke.“
Rukom ju je obuhvatio oko struka. „Izgledaš zapanjujuće.“ Njegov
drugi komentar bio je šapat namijenjen samo za njezine uši. „Mamiš mi
dušu, ženo.“
Poljubila ga je u obraz, osnažena time što jednostavna haljina može
učiniti i u mislima se podsjetila da mora razgovarati s majkom da joj sašije
još jednu takvu haljinu.
„Podržavam njegovo mišljenje,“ Raynor reče. „Uvijek sam znao da će
moje sestre izrasti u ljepotice, ali nikada nisam ni zamišljao da će ljepota
biti toliko duboka.“
Fiona priđe bratu i poljubi ga u obraz. „Hvala ti na komplimentu.“
„Istina je,“ inzistirao je.
Fiona se pridruži dvojici muškaraca u razgovoru i piću, uživajući u
peharu vina. Osjećala se sigurnom, zaštićenom i sretnom ovdje sa svojom
obitelji. Samo bi voljela da im se Aliss pridružila, ali nije bila sama, majka
je odbila napustiti je i pravila je Aliss društvo; bile su zaposlene i
zadovoljne što su planirale njezino vjenčanje.

205
 Odo iznenada uđe u veliku dvoranu, a na licu mu se vidjela zabrinutost.
Prišao je Tarru, ne obazirući se na ostale prisutne.
„Što to čujem da ćeš oženiti moju nećakinju za tri dana? Trebao si čekati
do mog povratka.“
„A kamo ti ideš?“ Tarr upita.
„Potražiti Giann, kao što smo se i dogovorili.“
„Dogovorili smo se da ćemo raspraviti o tome prije nego išta
poduzmemo.“
„Ne mogu samo sjediti i čekati dok je život mojih nećakinja u opasnosti.
Giann će razgovarati sa mnom.“
„Ali, hoće li ti reći istinu?“ Tarr upita. „Čini se da Giann zna mnogo, a
govori malo pa se pitam zašto je izabrala šutnju.“
Odo stisne šake uz bok. „Saznat ću, jednom za svagda, to ti obećavam.“
„Vjerujem da sam ja taj koji mora razgovarati s Giann.“
„Wolf klan neće ti dopustiti da prijeđeš njihove granice.“
„A tebi će dopustiti?“ Tarr sumnjičavo upita.
„Blackshaw nisu prijatelji s Wolf klanom,“ Raynor reče.
„Imam svoje načine,“ Odo je inzistirao. „Ovo vjenčanje ne smije se još
dogoditi. Morate pričekati.“
„Dovoljno smo dugo čekali. Fiona i ja vjenčat ćemo se za tri dana.“
„A što je s tvojim ocem?“ Odo upita Fionu. „Zar ga ne želiš na svome
vjenčanju?“
„Doći će. Stiže sutra kasno poslijepodne ili rano sljedećeg dana, na
vrijeme za ceremoniju i proslavu i dovodi svećenika koji će nas vjenčati.“
Tarr potapša Oda po leđima i pruži mu vrč piva. „Slavimo udruživanje
moćnih klanova. S time ćemo se pozabaviti dan nakon proslave.“
Odo prihvati pivo, ali njegov mrzovoljan izraz lica nije se slagao s
njegovim riječima. „Za moju nećakinju i njezinog budućeg supruga Tarra
od Hellewyka, da spoznate samo sreću.“
Svi su ispili u zdravicu, a kada su završili s tim, Odo se brzo ispričao i
objasnio da mora svoje ljude obavijestiti o tome da još ne polaze na put.
„Nije zadovoljan vijestima,“ Fiona reče nakon što su ona, Tarr i Raynor
zauzeli svoja mjesta na podiju.
„On je čovjek od djela,“ Raynor reče. „Uznemiren je kada mora sjediti,
a nevolja je na pomolu. On je taj koji je organizirao potragu za vama
dvjema nakon otmice. Otac je bio van svake pameti, a majka“ – odmahnuo
je glavom- „inzistirala je da s Odom ide u potragu. Obećao je majci da neće
uzimati predah u svojoj potjeri i da će pronaći vas djevojke.“
„Mora da je bio uznemiren što se vratio praznih ruku,“ Tarr reče.

206
 „Uznemiren? Bio je bijesan. Nije imao izbora, morao je odmoriti konje i
ljude; bili su iscrpljeni i nisu mogli nastaviti dalje. Bio je nervozan sljedećih
nekoliko mjeseci sve dok otac konačno nije naredio da se sve opozove.
Odo se prepirao s njim, ali otac je odlučio. Nije želio u potpunosti okončati
potragu, ali bolji plan je bio da se sve primiri i da jedna osoba nastavi s
potragom.“
„Koliko je to trajalo?“ Fiona upita.
„Nikada nije ni prestalo. Različita područja su pretraživana.“
„Ne razumijem kako blizanke nisu pronađene,“ Tarr reče. „Područje u
kojem su prebivale udaljeno je samo tjedan ili dva putovanja od tvog
doma. Odo je morao pokriti to područje.“
„I jest, ali blizanke nisu viđene.“
„Da li se savjetovao s Giann u vezi toga da nas pronađe?“ Fiona upita.
„Siguran sam da jest. Vjerovao joj je na riječ.“
„Ranije sam razmišljala,“ Fiona reče, „da nitko ne bi imao koristi od
našeg nestanka i da to nije mogao biti čin osvete. Što ako je otmica
planirana kako bi nas zaštitila sve dok ne bismo bile spremne za
povratak?“
Raynor odmahne glavom. „Ali iz kojeg razloga? Spremne za što?“
„Mi, Aliss i ja bile smo razlog i pripremljene smo za nešto u što još nisam
sigurna.“
„Želiš reći da je to možda planirano još prije vašeg rođenja?“ Tarr upita.
„Da, i zbog tebe sam pomislila na to.“
„Kako?“ Odmahnuo je glavom, a onda ga shvaćanje pogodi. „Tvoj otac.
Naučio te kako da se obraniš i preživiš.“
„A majka je naučila Aliss kako da iscijeli ako nam zatreba.“
„Želiš reći da ste ti i Aliss namjerno ostavljene kod para koji vas je
podigao?“ Raynor upita.
„Ima smisla kada sklopiš sve dijelove,“ Fiona objasni. „Ti si nam rekao
da nas je otela Shona ropkinja koja nas je voljela i kojoj je bilo stalo do nas.
Ona nas ne bi željela vidjeti povrijeđenima i željela bi da preživimo.“
„Ili je znala koji je to razlog zbog kojeg obje morate preživjeti,“ Tarr reče.
Raynor odmahne glavom. „Zbunjujete me, a opet vidim da to ima
smisla i da sve upućuje na Giann.“
„Ona bi trebala biti ta koja zna sudbinu blizanki,“ Tarr reče. „I razlog
zbog kojeg smo morale preživjeti i jednog se dana vratiti.“
„Mislite da je zatražila pomoć od Shone?“ Raynor upita.
„Trebala je nekoga kome je mogla povjeriti blizanke,“ Tarr reče.
„Nekoga tko bi ih zaštitio i pod cijenu vlastitog života.“

207
 „Shona bi to učinila,“ Raynor potvrdi. „A onda im je trebao i netko tko
je mogao podučiti blizanke.“
„Dodaj u to Petera i Eleanor, par koji nas je prihvatio,“ Fiona reče. „Koji
mora da su poznavali Giann.“
„Čemu takav plan?“ Raynor reče. „Zašto jednostavno nisu rekli mojim
roditeljima –“ Odjednom je utihnuo i pogledao od Fione prema Tarru.
„Ona nije vjerovala mojim roditeljima.“
„Ne mora nužno značiti,“ Fiona reče. „Možda je samo mislila da nisu
sposobni za to da nas dobro zaštite.“
„Majka i otac umrli bi da vas zaštite.“
Fiona polako odmahne glavom. „Mislim da to nije bila njihova sudbina.
Možda je Giann štitila više od same Aliss i mene.“
„Giann zna da ćemo doći po nju i zato je ostala uz Wolf klan,“ Raynor
reče.
„I sam sam na to pomislio,“ Tarr prizna. „Zato ti i ja sami moramo ići
do Wolf klana i razgovarati s Giann.“
„Nikome ne smijemo reći za svoj plan.“
„Kirk zna,“ Tarr prizna.
„On ništa neće reći; on je prijatelj,“ Raynor reče. „Barem se nadam da
jest budući ženiš moju sestru.“
Tarr se složi s tim pružajući Raynoru ruku. „Naši se klanovi sjedinjuju,
iako još moramo riješiti problem oko Otoka Non.“
„Siguran sam da ćemo nešto smisliti,“ Raynor reče i rukuje se s njim.
„Drago mi je da ste vas dvojica prošlost ostavili po strani,“ Fiona reče.
„Ali postoji jedna stvar koja nije spomenuta.“
Dva muškarca čekala su na njezino objašnjenje.
„Ako je Giann mislila da smo Aliss i ja u opasnosti, tolikoj da nas je
maknula iz vlastitog doma –“
Raynor završi umjesto nje. „Tada znači da se prijetnja nalazi u
Blackshaw klanu.“

208
 Aliss je uživala u začinjenoj jabukovači s Kirkovom suprugom Erin
kada su se vrata kolibe iznenada otvorila, a Fiona je uletjela unutra.
„Što radiš ovdje?“ Fiona je nastavila s pitanjima prije nego je Aliss
uspjela odgovoriti. „Zar se ne bi trebala odmarati? Zar si odjednom
čudotvorno ozdravila? Zašto ti rana više nije povezana? I gdje je majka?
Otišla sam do tvoje odaje i ti nisi bila ondje, majka nije bila ondje –“
„Fiona,“ Aliss je naglo, ali smireno prekine, „pridruži nam se,
jabukovača je svježa i topla.“
Fiona skine zeleni ogrtač s ramena i prebaci ga preko naslona stolice pa
sjedne i tiho reče, „Bila sam zabrinuta kada te nisam mogla pronaći.“
„Moja je krivica,“ Erin reče.
Aliss brzo uzvrati. „Nitko nije kriv, ali beba nije bila dobro pa je Erin
zatražila moju pomoć. Nadala sam se da se mogu vratiti prije nego se svi
u zamku uskomešaju.“
„Što je s majkom? I tko ti je donio poruku? Mogla je biti varka. Mogao
je biti –“
„Nije bila. Kirk je došao po mene i dopratio me do svoje kolibe. A što se
majke tiče, poslala sam je u njezinu odaju da odspava. Iscrpljena je od
brige za mene i potreban joj je odmor. Ja sam dovoljno dobro i ne treba se
bdjeti nada mnom, a mojoj rani potreban je svjež zrak. A što tebe ovako
rano dovodi ovdje za mnom?“
„Nisam više mogla spavati,“ Fiona prizna. „Sunce me udarilo u lice i to
je bilo to, pa sam otišla u tvoju odaju -“
„Vidjela si da me nema pa si se uspaničila.“
„A što si drugo očekivala, sunce jedva da je izašlo, a ti nisi bila u svojoj
postelji?“
„Zbog čega si odlučila doći ovamo?“ Erin upita.
„Nakon što me obuzela panika, pomislila sam da je vjerojatno Aliss
netko pozvao u pomoć. Selo je već u pokretu, a nekoliko njih koji su mi
zaželjeli dobro jutro rekli su da te nisu vidjeli. Potom sam ugledala Kirka,

209
a on je pokazao prema svojoj kolibi.“ Fiona odmahne glavom. „Umalo sam
pala na koljena u tihoj molitvi.“
Aliss potapša sestrinu ruku. „Nisam toliko glupava. Ne moraš toliko
brinuti.“
„Netko te pokušao ubiti. Moram brinuti.“
„Ja ne krivim tvoju sestru što brine,“ Erin reče i pogleda prema dolje u
bebu koja je spavala u koljevci pokraj nje. „Ne znam što bih učinila da je
moj sin tako nestao.“
„Žao mi je. Bila sam toliko zabrinuta za Aliss da sam zaboravila pitati
za tvog sina. Kako je on?“ Fiona upita.
„Samo bol u trbuščiću,“ Erin reče uz olakšanje. „ Osjećam se užasno jer
sam gnjavila tvoju sestru dok se još uvijek oporavlja od ranjavanja.“
„Dobro sam i drago mi je što sam izašla iz one odaje. Nisam mogla
podnijeti još jedan dan u zatvorenom. Tarr mi je obećao kolibu, a danas
namjeravam pronaći onu koja će mi odgovarati.“
„Ne možeš još uvijek otići iz zamka,“ Fiona naredi.
Aliss je razumjela njezinu zabrinutost jer je i sama bila zabrinuta za
Fionu. Obje su još uvijek bile u opasnosti, ali uskoro, za točno dva dana,
Fiona će se udati i započeti novi život, a Aliss je također željela započeti s
vlastitim.
„Znam, Fiona, ali želim je pripremiti kako bih se mogla preseliti kada
sve ovo oko pronalaska krivca i obračunavanja s njim završi.“
„Ima li kakvih koliba blizu zamka?“ Fiona upita Erin.
„Mislim da ima jedna, iako je malena. Ali ima jedna poveća koja graniči
sa šumom i ima dovoljno zemlje za vrt.“
„Zvuči kao da je podosta udaljena od drugih koliba,“ Fiona reče.
„Na osami je, ali nije potpuno odijeljena od sela.“
„Potražit ćemo neku bliže zamku, a ako bude premala, pobrinut ću se
za to da Tarr sagradi veću,“ Fiona reče.
Aliss je shvaćala da je sestra želi u blizini, a i ona je željela biti blizu nje.
Ali također je željela imati vlastitu kolibu kako bi mogla raditi s biljkama
i njegovati bolesne.
„Voljela bih vidjeti da li mi ona uz šumu odgovara.“
Fiona slegne ramenima. „Ako želiš, pogledat ćemo je.“
Aliss se osmjehne na sestrinu nevoljnu predaju, iako je bila daleko od
one konačne predaje. Fiona će pronaći razlog zašto koliba ne odgovara
Aliss, a zapravo će Fiona biti ta kojoj neće odgovarati. Bit će strpljiva sa
sestrom kao i inače, a ako joj se smještaj svidi, začas će nagovoriti Fionu.

210
 Fiona se osmjehne i živne pa reče, „Znaš da ima mnogo posla oko
priprema za svadbenu proslavu, možda bi koliba mogla pričekati da sve
to prođe.“
„Čula sam da se tvoja majka sasvim dobro nosi sa svime,“ Erin reče, a
Fiona se užasne.
Aliss je osmijeh držala pod kontrolom, iako se željela grohotom
nasmijati na očiti sestrin pokušaj da odgodi njezin potez. To bi bila
savršena izlika da je drži zaposlenom u zamku. Ali Erin je bila u pravu.
Anya je imala sve pod kontrolom i zato je bila iscrpljena i bio joj je
potreban odmor, iako se ne bi iznenadila da Anyu pronađe u kuhinji kako
nadgleda pripremu hrane ili kako pomaže ženama u šivanju vjenčanice ili
sa ženama koje su prikupljale začine i bobice za ukrašavanje.
„Majka je uporna, baš kao što si i ti,“ Aliss reče zadirkujući je.
„A ti kao nisi, želiš pronaći kolibu sada kada treba razmišljati o drugim
važnim stvarima?“
„Želim samo pogledati, Fiona,“ Aliss reče i ustane. „Idemo odmah.“
Fiona naglo ustane i ogrne se ogrtačem. „Dobro, onda možemo odmah
okončati to.“
„Nalazi se na kraju sela, na strani koja graniči sa šumom,“ Erin objasni.
„Već je neko vrijeme prazna i potrebni su joj popravci.“
Zbog tih novosti, činilo se da se Fiona malo razvedrila. „Možda se neće
ni moći popraviti.“
„Vidjet ćemo,“ Aliss reče i kada su krenule van, Fiona se sudari s
Tarrom kada su zašle za ugao kuće.
Tarr je nervozno uhvati za ruku. „Nemoj nikada više izaći, a da mi nisi
rekla kamo ideš.“
„Spavao si.“
„I probudio sam se u praznoj postelji, a nitko u zamku nije mi znao reći
gdje si otišla. Zamisli moj šok kada nisam mogao pronaći ni tvoju sestru,
kao ni majku.“ Uputio je Aliss pogled upozorenja, dajući joj do znanja da
će se s njom obračunati kasnije.
Aliss ga je ignorirala. Bila je zabrinutija za majčinu dobrobit. „Jesi li
pronašao majku?“
„U kuhinji je, naređuje svima i svakome,“ Tarr potvrdi.
„Kirk je znao –“
„I trebao me odmah obavijestiti o tome gdje ste otišle,“ Tarr završi.
Pogledavao je od jedne blizanke prema drugoj. „Iako želim vjerovati da
ste obje sigurne na Hellewyk zemlji, bio bih budala kada bih to
pretpostavio. Vjerujemo da osoba koja vam je prijetnja može biti ovdje u

211
ovom trenutku. Nemam namjeru riskirati. Iako je uokolo postavljeno
mnogo čuvara, morate me obavijestiti gdje se u svakom trenutku
nalazite.“
„U pravu je,“ Aliss se složi. „Vjerovala sam Kirku i još uvijek mu
vjerujem, ali Tarru je trebalo biti rečeno da sam napustila zamak.“
„Također se i ja slažem da je to mudro u ovom trenutku,“ Fiona brzo
doda.
Tarr se široko osmjehne i odmahne glavom. „Vidim da će tvoje
nepopustljivo ponašanje biti pravi izazov za mene.“
„Kakav je to život bez malo izazova?“ Fiona upita i udijeli mu brzinski
poljubac.
„Smiren,“ Tarr odgovori kada se odmaknula od njega.
„Dosadan,“ Fiona mu uzvrati. „Aliss i ja smo baš krenule pogledati
kolibu na kraju sela kako bismo vidjele odgovarala li njezinim
potrebama.“
„Poveća je. Mislim da bi ti se mogla svidjeti,“ Tarr reče.
Fiona brzo spomene da su joj potrebni popravci.
„Ništa što se lako ne može riješiti,“ Tarr reče i Fioninu ruku ovije oko
svoje. „Idem s vama pa ću vam pokazati gdje se nalazi.“
Raynor im mahne pa požuri do njih, pridruživši im se čim je saznao
njihovo odredište.
Aliss je ugledala kolibu pred njima i širom otvorila oči. Bila je mnogo
veća nego što je mislila da će biti, s dva prozora i zapuštenim vrtom koji
se protezao od ispred kolibe pa do iza nje. Prednja vrata bila su otvorena
i visjela su na šarkama koje su bile slomljene, krhotine razbijene lončanice
bile su rasute svuda uokolo, a klupa se nagnula u stranu jer joj je jedna
noga bila slomljena. Zurila je na trenutak u sve to, zamišljajući kako bi sve
izgledalo popravljeno, a vrt obnovljen i bujan u proljeće, prepun ljekovitih
biljaka i cvijeća. Željno je požurila naprijed vidjeti koje još popravke treba
obaviti.
„Baš super,“ Fiona promrmlja. „Sviđa joj se.“
„Što nije u redu s tim?“ Tarr upita.
„Daleko je od zamka.“
Tarr pogleda preko ramena. „Zamak je odmah iza nas.“
„Nije pokraj njega,“ Fiona ispali i udalji se kako bi se pridružila sestri.
„Fiona je navikla štititi Aliss,“ Raynor reče. „Nije lako prepustiti
odgovornost nakon svih tih godina.“

212
 „Mogu se brinuti za njih obje. Ne treba biti zabrinuta, iako razumijem
da jest,“ Tarr oklijevajući prizna. „Pitam se što će Fiona učiniti kada dođe
dan Alissine udaje.“
„Aliss tvrdi da se nikada neće udati.“
„Ne bih rekao,“ Tarr reče, „ali izbor će biti njezin. Ja ću se pobrinuti za
to.“
„Dobro, drago mi je što to čujem. A sada, idemo pomoći Aliss da
nagovori sestru da je ova koliba savršena za nju.“

Raynor je ostao s uzbuđenom Aliss koja je bila zaposlena praveći

mentalne zabilješke o otme koje još popravke treba izvršiti prije nego se
bude mogla useliti, dok su se Tarr i Fiona vratili u zamak.
„Uznemirena si što se tvoja sestra namjerava preseliti,“ Tarr reče dok su
polako koračali.
„Ona je tako sretna,“ Fiona svrne pogled u stranu, izbjegavajući
pogledati Tarra u oči.
Obgrlio ju je rukom kako bi je privukao bliže dok su hodali. „Naravno
da jest, ima dom uz svoju sestru. Napokon je odahnula i osjeća se da
pripada ovamo, a radi i planove o tome kako da zauvijek ostane dio
Hellewyk klana.“
Fiona se okrene prema njemu uz osmjeh. „U pravu si. Nisam o tome
razmišljala na taj način. Sretna je ovdje jer smo zajedno i tako će i ostati.“
„Tada odobravaš njezinu kolibu?“
Fiona se zaustavi i pogleda preko ramena. „Hoće li ona biti sigurna
ondje?“
„Kada se sve riješi, biti će sigurna bilo gdje na Hellewyk zemlji.“
Primila ga je za ruku i ispreplela prste s njegovima. „Jednom sam mislila
da si sebičan i da samo zahtijevaš. Sada vidim da nesebično brineš za svoj
klan. Oni su ti na prvom mjestu –“
„Ti si mi na prvom mjestu,“ prošaptao je, što je zvučalo skoro kao
molitva na njegovim usnama. „Više o tebi ne razmišljam kao o ženi koju
ću oženiti, već o ženi koju volim.“ Lagano se osmjehivao dok je odmicao
nekoliko neposlušnih pramenova s njezina lica. „Ukrala si mi srce i drago
mi je zbog toga.“
Prinijela je njegovu ruku svojim usnama i poljubila je. „Možda i jesam
ukrala tvoje srce, ali dala sam ti svoje.“

213
 „Ukrao bi i ja tvoje samo da si mi dopustila.“
„Predugo ti je trebalo; bilo je jednostavnije samo ti ga dati.“
Tarr zamigolji obrvama. „Jednostavnije? Kada je to bilo?“
Ubola ga je u grudi njihovim isprepletenim rukama. „Nije bilo toliko
teško.“
Tarr se nasmije zbog čega nekoliko ljudi pogleda prema njima.
„Nije bitno ako me ismijavaš. Volim te i zaglavio si sa mnom.“
„Sviđa mi se biti zaglavljen s tobom,“ prošaptao je, a smijeh se
isprepletao s njegovim riječima. „Uz to, tko bi te drugi mogao željeti?“
Nastavili su hodati, a Fiona je ostala tiho. Ušli su u zamak pa je pustila
njegovu ruku, ali on je nju i dalje čvrsto držao.
„Što nije u redu?“
„Sve je u redu,“ odgovorila je i prisilila se na osmijeh. „Ima nekih stvari
za koje se moram pobrinuti.“ Okrenula se i požurila udaljiti od njega.
Stigla je do odaje koju je dijelila s Aliss i zatvorila vrata za sobom.
Naslonila se na njih, željela se udaljiti od svih na trenutak i uzeti si malo
mira i tišine.
Bila je uznemirena i nije željela da to itko zna. Prišla je postelji i sjela na
nju, pitajući se zašto osjeća ovu slabost. Bila je ponosna na svoju snagu i
odvažnost i nije razumjela zašto je dozvolila da je ovo uznemiri.
Tko bi te drugi mogao željeti?
Fiona je znala da ju je Tarr samo zadirkivao, ali njegove riječi bile su
poput šamara na njezinom licu jer je govorio istinu. Nitko je nikada nije
želio. Niti jedan muškarac nikada nije tražio njezinu naklonost, nije joj
izgovorio lijepu riječ niti je pokušao poljubiti.
Zar ju je bilo toliko teško voljeti?
Što je Tarr vidio u njoj, a da niti jedan drugi muškarac nije?
„Neću žaliti sama sebe,“ mrmljala je. „Imam dobrog muškarca koji me
voli i to je sve što je bitno.“
Bol u njezinom želucu odbijala je popustiti pa je odmahnula glavom.
Nije imalo smisla osjećati se ovako. Voljela je Tarra i nisu je zanimali drugi
muškarci, pa zašto bi je to uznemiravalo?
„Baš sam glupa,“ izjavila je na glas.
„Zašto?“
Poskočila je s postelje na zvuk Tarrova glasa. „Nisam čula kada si ušao.“
„Bila si izgubljena u mislima.“ Prišao joj je.
Samo je kimnula jer nije željela te misli podijeliti s njim jer bi mislio da
je gluplja nego je to sama za sebe mislila.
„Reci mi što nije u redu?“

214
 „Sve je u redu.“ Prisilila se na osmijeh koji nije mogla zadržati.
Polako ju je pomilovao po ruci. „Uskoro ćemo se vjenčati i nadam se da
ću dijeliti život s tobom. Nadao sam se da ćemo dijeliti sve, čak i
uznemirujuće misli. Zar se nismo složili oko toga da ćemo dijeliti?“
Preokrenula je očima, zastenjala i sručila se na rub postelje. „Mislila sam
da znam sve o ljubavi, ali bila sam u krivu. Samo zato što želiš voljeti, ne
znači da znaš voljeti, a nedavno sam shvatila da ne znam ništa o ljubavi.“
Tarr sjedne pokraj nje. „Ne znam ni ja.“
„Zvučiš kao da znaš.“
„Trudim se jer te volim.“
„Vidim.“ Mahnula je rukama kroz zrak.
„Vidiš što?“
„Koliko si dobar.“
Primio ju je za bradu. „Prestani i reci mi što nije u redu. Nije bitno tko
je dobar u ljubavi, a tko nije, oboje volimo jedno drugo i to je sve što je
bitno.“
„I sama sebi sam to rekla.“
„Pa što onda može biti pogrešno?“
Stvarno se osjećala glupom i pitala se kako bi mogla izbjeći da mu kaže
istinu, ali potom je bolje promislila o tome. Prihvatila je njegovu iskrenost;
nije mu mogla dati manje od toga.
„Pitao si tko bi me drugi mogao voljeti.“
„Samo sam te zadirkivao.“
„Znam to, ali istina je ta da nema drugog muškarca koji bi me volio.
Nikada niti jedan muškarac nije pokazao interes za mene. Nitko me
nikada nije pokušao poljubiti.“
„Mogu to razumjeti.“
„Zaista?“ Fiona upita iznenađeno.
„Da, ti si preveliko žensko za sve njih muške. Tebi je potreban muškarac
velike snage i dobrog karaktera. Onaj kojeg ne zastrašuje tvoja moć, onaj
koji joj se divi i razumi je. Muškarac koji te neće povinovati svojoj volji,
već koji će prihvatiti tvoj strastveni duh i poštivati ga.“
Željan osmijeh osvane na Fioninom licu.
„A što se tiče toga da nikada nisi bila poljubljena?“ Prešao je palcem
preko njezinih usana. „One pripadaju meni i počašćen sam što si ih čuvala
za mene. Drago mi je što te nitko nikada osim mene nije poljubio; zbog
toga su naši poljupci intimniji i posebniji.“
Obgrlila ga je oko vrata. „Toliko te mnogo volim.“
Zagrlio ju je. „To je dobro jer sam ja jedini muškarac –“

215
 „Kojeg ikada želim imati u životu,“ završila je.
Vrata se naglo otvoriše i Anya je na trenutak zapanjeno stajala u
dovratku, a potom je odagnala svoj šok i počela se ispričavati. „Kako
nepristojno od mene da nisam pokucala. Mislila sam da se Aliss možda
vratila –“
„U redu je, Anya,“ Tarr reče. „Nešto smo rješavali.“
„Nešto nije bilo u redu? Fiona, jesi li dobro?“
„Što nije u redu s Fionom?“
Fiona začuje sestrin zabrinut glas prije nego ju je ugledala kako se gura
pokraj majke kroz otvorena vrata odaje. Raynor ju je slijedio, iako je ostao
s vanjske strane vrata uz svoju majku.
„Fiona?“ Aliss upita zabrinuto. „Došla sam pridružiti ti se na jutarnjem
obroku, ali te nisam pronašla u prizemlju. Zabrinula sam se jer ti nikada
ne izostaješ s obroka.“
Fiona se osmjehne sestri i brzo pogledom prijeđe preko svih prisutnih.
Voljeli su je, svi do jednog na svoj poseban način; zaista je bila sretna.
Ustala je i povukla Tarra za sobom. „Umirem od gladi.“
Aliss se nasmije. „Predlažem da svi pođemo za stol prije nego nam sve
pojede.“
Fiona prođe pokraj sestre, ostavljajući Tarra za sobom. „Ja ću prva stići
onamo.“
Aliss cikne i požuri za njom dok ih je Anya koja se smijala pokušavala
sustići.
Tarr priđe Raynoru. „Smočnica je puna, sigurni smo da nećemo
gladovati.“
Raynor se široko osmjehne i dok su hodali, tiho reče, „Primili smo
poruku od Wolfa.“

216
 „Što Wolf kaže?“ Tarr upita ulazeći u svoju sunčanu odaju, a Raynor je
zatvorio vrata za njima.
„Da će se Giann susresti s nama za pet dana.“
„Pet dana? Čemu odlaganje?“ Želio je što prije završiti s tim. Želio je da
Fiona i Aliss jednom za svagda budu na sigurnom.
„Nije objasnio razlog tome.“
„Što želi zauzvrat?“
„Ništa,“ Raynor reče skeptično. „Iako sumnjam u to.“
„Baš kao i ja, osim što…“ Tarr odmahne glavom. „Mogao bi znati nešto
što mi ne znamo. On ima Giann da ga savjetuje.“
Začuje se kucanje na vratima prije nego je Fiona ušla bez dopuštenja.
„Što se ovdje događa?“
Tarr je navikao na njezine upade, iako o njima više nije ni razmišljao kao
takvima. Bila je dio njegova života i kao što joj je i rekao, želio je sve
podijeliti s njom.
„Poruka od Wolfa,“ Tarr reče, a Fiona brzo zatvori vrata za sobom.
Raynor ponovi ono o čemu su već razgovarali.
„Znači, Giann je ta koja je odlučila sve to odložiti,“ Fiona reče.
Tarr ju je promatrao kako gricka donju usnu, bila je to navika koju je
imala kada bi bila nervozna. Njezine ružičaste usne potamnit će zbog
grickanja koje je bilo toliko neodoljivo da ju je želio poljubiti, što je
povremeno i činio.
Sumnjao je u to da je potpuno svjesna koliko je često želio voditi ljubav
s njom. Ona je odgovarala na svaki njegov dodir i poljubac. Nije bilo
trenutaka kada bi zanijekala njegovu strast, a mnogo ga je puta i zavela.
Nije namjeravao izgubiti ovu dragocjenu ženu.
Zaglavio je s njom baš kao što mu je i rekla i nitko ni ništa ih nikada neće
razdvojiti. Ubit će onoga tko pokuša.
„Giann očito zna nešto što mi ne znamo i zato čeka,“ Fiona reče.
„Zašto čeka?“ Raynor upita.

217
 „Ne znam, ali znam da nam je nešto promaknulo,“ Fiona reče dok je
koračala između Tarra i Raynora. „Neka poveznica, nešto što spaja sve
dijelove prošlosti koji su nas doveli do ovog trenutka.“
„Želiš li reći da je Giann znala da će ovo vrijeme doći?“ Raynor upita.
Fiona prestane koračati. „Rekla bih da se ona pripremila za ovo.“
Još jedno kucanje na vratima ih prekine i Tarr dozvoli ulazak. Anya uleti
unutra, cijela je treperila od uzbuđenja. „Tvoj otac je stigao.“

Fiona i Aliss bile su iscrpljene nakon silnog upoznavanja. Činilo se kao

da je čitav Blackshaw klan stigao na svadbenu proslavu koja je započela
odmah nakon ceremonije. Hrana i piće iznošeni su čitav dan dok su ljudi
neprestano navirali u kuću.
Aliss je prišla Glenor, žena koja je dobrano zagazila u godine i koja je
imala nježan glas i pristojno ponašanje. Bila je iscjeliteljica Blackshawa i
silno je željela razgovarati s Aliss. Ubrzo su postale prijateljice i udubile se
u razgovor.
Anya je bila zaposlena pomaganjem posluzi u namještanju brojnih
odaja kako bi mogli smjestiti mnoštvo koje je neprestano dolazilo, a
Raynor nije gubio niti trenutka da upozna Tarra s muškim društvom.
Zbog toga je Fiona ostala sama iako joj nije manjkalo razgovora.
Jednostavno joj se nije dalo izigravati domaćicu. Imala je previše toga na
umu da bi slavila. Aliss i ona bile su u većoj opasnosti nego ikada ranije.
Nije nimalo sumnjala u to da što god se kuhalo ovih dana, imalo je veze s
njom i Aliss.
Uputila se prema vratima i baš kada se namjeravala iskrasti neopažena,
njezin je otac izašao iz sjene.
Poskočila je i naglo ruku postavila na grudi. „Preplašio si me.“
„Ne bi bila preplašena da se nisi iskradala.“
„Treba mi malo svježeg zraka,“ pobunila se.
Nagnuo se bliže k njoj i prošaptao. „Mislim da si namjeravala pobjeći i
može te biti sram što svog oca nisi povela sa sobom.“
Fiona se široko osmjehne i s prstom na usnama kako bi ga upozorila da
bude tiho, zajedno su se iskrali.
Hladan ih je zrak pozdravio. Oleg je skinuo svoj krzneni ogrtač i omotao
ga oko Fioninih ramena.
„Što je s tobom?“ Upitala je, iako joj je godila toplina krzna.

218
 „Ja sam dobro zaštićen vunenom odjećom na sebi.“
Bio je odjeven u slojeve vune, od tajici do tunike i sve odjeće između,
zbog čega je Fiona osjetila manju krivicu i veću zahvalnost jer je prihvatila
njegovu darežljivost. „Hvala ti.“
„Dobro je ponuditi kćeri toplinu dok šetam s njom.“
Krenuli su prema selu. Nakon što ih je nekoliko ljudi zaustavilo kako bi
ponešto upitali Fionu ili Olega, promijenili su smjer i sjeli na omiljeno
Alissino i Fionino mjesto pokraj livade koja im je pružala više privatnosti.
„Blažena tišina, kako predivno,“ Oleg reče.
„Nisam očekivala tako mnogo članova Blackshaw klana. Da li je itko
ostao braniti tvoju zemlju?“
„Imaš smisao za humor jednak majčinom.“
„Primijetila sam da sam veoma nalik majci. Znači li to da je Aliss
naslijedila tvoju narav?“ Fiona upita.
„Ako Aliss posjeduje tihu snagu, onda ima moju narav.“
Fiona pogleda u njegove nježne smeđe oči i tada je znala da u ovom
čovjeku ima puno više od onoga što je govorio. Odlučila je da mnogo toga
može naučiti od njega.
„Želio bih saznati o tvojim mladenačkim danima,“ Oleg reče. „Ako bi
htjela ta sjećanja podijeliti sa mnom?“
Fiona je osjećala da mu to duguje kao i Anyi pa su se uskoro smijali zbog
priča o njezinom tvrdoglavom duhu i beskonačnoj radoznalosti.
Fiona se trznula kada je začula nešto nalik udaru groma. Naglo je ustala
kada je shvatila da je to zapravo bio Tarrov povik.
„Prokletstvo, Fiona,“ rekao je dok je hodao prema njoj i nije se zaustavio
sve dok nisu bili jedno uz drugo. „Obećala si mi da ćeš mi reći ako poželiš
negdje otići.“
Trznula se kada je shvatila svoju pogrešku. „Žao mi je; zaboravila sam
u potpunosti.“
„Ne smiješ zaboraviti,“ korio ju je.
„Siguran sam da je zaboravila zbog uzbuđenja oko našeg dolaska,“
Oleg ju je branio.
Tarr se žestoko usprotivio. „Nikakva isprika nije prihvatljiva.“
„Bila je to samo jednostavna pogreška –“
„Koja ju je mogla stajati života,“ Tarr izjavi njezinom ocu.
„Tarr je u pravu, oče. Dala sam mu svoju riječ. Nemam isprike za to što
ga nisam obavijestila da napuštam zamak.“
Tarr se tiho okrene, a potom se osmjehne. „Jesam li te dobro čuo? Zar si
priznala da si pogriješila?“

219
 I ona se osmjehnula zato što je znala da ima namjeru zadirkivati je i
malo poboljšati trenutnu situaciju. „Samo ovaj jedan put.“
„To je obećavajući početak.“ Zagrlio ju je i oslonio čelo na njezino.
„Zabrinuo sam se.“
Čula je i osjetila njegovu zabrinutost, u načinu na koji ju je grlio, njegov
strah. „Zaista mi je žao. Drugi put ću biti pažljivija u vezi toga da te
obavijestim o svojim odlascima.“
„Možda bih te jednostavno trebao čitavo vrijeme čuvati uza sebe.“
„Dosadila bih ti.“
„Nikada,“ Tarr reče, a potom se namršti kao da se premišljao. „Iako,
možda –“
„Mogao bi živjeti bez mene,“ Fiona završi i poraženo spusti glavu.
„Vjeruj mi, ne bi on to želio učiniti,“ Oleg reče ozbiljno. „Užasno bi mu
nedostajala i mislio bi na tebe svaki dan te bi nestrpljivo čekao tvoj
povratak.“
„Fiona ne ide nigdje,“ Tarr reče odlučno. „Sutra ćemo izreći naše zavjete
i ona će biti moja, a ja ću biti njezin. Zauvijek ćemo biti vezani jedno za
drugo i meni to sasvim dobro odgovara.“
„To je dobro čuti,“ Oleg reče i potapša Tarra po leđima. „A sada,
pođimo da popijemo štogod.“

220
 Tarr je zviždao dok se vraćao u svoju spavaću odaju. Bio je sretan,
veoma sretan, entuzijastično sretan. Nasmijao se naglas pa se na brzinu
osvrnuo oko sebe kako bi vidio da li ga je itko ugledao ovako opijenog
srećom. A s druge strane, zašto bi ga to uopće bilo briga? Svi su bili
zadovoljni planovima za vjenčanje. Ostavio je budućeg tasta i šogora u
velikoj dvorani da rasprave o savezu klanova koje će vjenčanje donijeti.
Vidio je Fionu kako napušta veliku dvoranu i kako ide na kat pa ju je
odlučio slijediti. Večerašnja noć pripada Fioni i njemu.
„I sutra navečer, noć nakon nje kao i noć nakon te.“ Nasmijao se za sebe
i spustio ruku na kvaku svoje odaje. Nadao se da ga Fiona čeka unutra.
Ostao je neko vrijeme s muškarcima kako bi Fiona mogla malo biti sa
sestrom. Nadao se da joj je dao dovoljno vremena i da ga je sada željno
očekivala u postelji.
Otvorio je vrata osmjehujući se.
Fiona je sjedila na postelji i plakala.
Srce ga je zaboljelo. Osjetio je kako mu se želudac stišće i brzo je požurio
do nje. „Što se dogodilo? Jesi li u redu? Da li je Aliss u redu?“
Neprestano je kimala u odgovor na njegova brzinski postavljana
pitanja.
„Ja sam –“ Šmrknula je.
Nervozno je čekao njezin odgovor.
„Ja sam sretna.“
Olakšanje ga preplavi poput vala koji je vratio radost. Zagrlio ju je pa
su zajedno pali na postelju.
Nasmijao se duboko iz duše, iako je zvučalo nježno. Poljupcima je
odagnao njezine suze.
Uzdahnula je i sklupčala se u njegovom naručju. „Obećaj mi da će uvijek
biti ovako.“
„Želiš da ti obećam da ćeš često plakati?“

221
 Osmjehnula se i zagrlila ga, a kada ju je namjeravao poljubiti, zijevnula
je. Zijevanje je bilo zarazno pa je ubrzo i on zijevnuo.
„Namjeravao sam večeras voditi ljubav s tobom, ali –“
„Oboje smo umorni,“ rekla je i pokušala prigušiti zijevanje.
„Sutrašnja večer –“
„Biti će naša.“
Zatvorila je oči, a on je bio zahvalan što je bila odjevena u svoju
spavaćicu. Podigao ju je tako da joj je glava udobno počivala na jastuku i
pokrio je. Potom se razodjenuo i uvukao se pokraj nje, privukavši je k sebi.
U nekoliko sekundi oboje su spavali.
Fiona je ustala sa suncem, poljubila je snenog Tarra u obraz i izjavila,
„Umirem od gladi. Idem po sestru pa na obrok.“
„Naći ćemo se u velikoj dvorani,“ rekao je i rastegnuo se pa mu je
prekrivač kliznuo niz bokove.
„Mmm,“ Fiona reče i uzdahne. „Izgledaš primamljivo.“
„Zadrži tu misao jer ti obećavam da večeras nećeš spavati, suprugo.“
Radosno se osmjehnula. „Supruga. Sviđa mi se to i volim te.“
Kratko mu je mahnula i brzo se udaljila, a Tarr je povikao za njom.
„Hranu voliš više.“
Nasmijao se i prebacio noge preko ruba postelje i rastegnuo se dok je
ustajao. Trznuo se jer mu je nagla bol probola rame. Protrljao je ožiljak koji
je zadobio od Wolfove strijele. Bio je pravi protivnik jedinstvene snage.
Nije poznavao niti jednog čovjeka koji je mogao probosti meso samo
jednim udarcem koplja.
Wolfa bi bolje bilo imati za saveznika nego za protivnika.
Nadao se da će moći sklopiti prikladan dogovor kada dođe na susret s
Giann.
Brzo se odjenuo, bio je gladan i želio se pridružiti Fioni na jutarnjem
obroku, a još je više želio oženiti je i napokon okončati s tim. Osjećao bi se
sigurnijim kada bi i službeno bila njegova supruga.
Baš je namjeravao napustiti odaju kada je začuo kucanje na vratima, a
potom se vrata otvoriše i unutra uđe Anya s nekoliko sluga.
„Nova je košulja sašivena za tebe za dan vjenčanja i nakon objeda čeka
te kupka.“
Tarr je slušao dok je prelazila kroz detalje onoga što se očekivalo od
njega, a potom ga je potapšala po ruci i osmjehnula se.
„Bit ćeš dobar suprug mojoj kćeri.“ Udaljila se zajedno sa slugama
jednako brzo kao što je i stigla.
Odmahnuo je glavom i promrmljao za sebe dok je napuštao odaju.

222
 Tarr je ušao u veliku dvoranu koja je vrvjela aktivnostima. Gozba je bila
poslužena na stolovima, članovi klanova su se miješali, a vrčevi su
podizani kada bi ga uočili, začuli bi se povici čestitanja njemu i njegovoj
nevjesti, koju još uvijek nije uočio.
Ona i njezina sestra vjerojatno su se udubile u razgovor i uskoro će stići.
Prihvatio je vrč prepun piva koji su mu dodali i uz osmjeh se pridružio
slavlju.

Aliss je očekivala da će Fionu vidjeti rano ujutro. Inače bi se probudila

s prvim zrakama sunca, baš kao i njezin želudac koji je do sada vjerojatno
zavijao od gladi. Fiona će očekivati da joj se pridruži na jutarnjem obroku
kao i uvijek, naročito zato što je vjerojatno i dalje osjećala krivnju što noć
nije provela s njom.
Osmjehnula se; možda su ona i Tarr bili zauzeti.
Odjenula je smeđu suknju i bijelu košulju kako bi mogla pomoći oko
bilo čega što bi moglo zatrebati, a potom se namjeravala preodjenuti u
prekrasnu safirnu vunenu haljinu koju joj je majka sašila. Nije mogla
dočekati. Nikada nije imala tako predivan komad odjeće kao što je bila ta
haljina, a bila je i željna osjetiti meku vunu na svojoj koži.
Začešljala je kosu unatrag kako bi je povezala kožnom vrpcom kada se
začulo kucanje na vratima.
Osmjehnula se, očekujući da će ugledati Fionu kako ulazi unutra, iako
je bila znatiželjna zašto bi prvo pokucala kada uvijek ulazi nenajavljena.
Anya uđe unutra i ogleda se uokolo, a potom Aliss udijeli osmijeh i
poželi joj dobro jutro. Uzdahnula je, očito razočarana. „Mislila sam da ću
pronaći Fionu ovdje.“
„Ona je s Tarrom.“
„Ne, nije.“
„U velikoj dvorani objeduje,“ reče Aliss i odjednom osjeti ledene trnce
na svojoj koži.
„Nije ni ondje.“ Anyine oči širom se otvoriše.
Aliss ispusti kožnu vrpcu i požuri pokraj Anye, a zapanjena žena
slijedila ju je u stopu.
Tarr je pogledom tražio Fionu. Očekivao je da će do sada već stići, ali
budući Aliss također nije bila ovdje, bio je siguran da moraju biti zajedno.
Stajao je pokraj kamina s Raynorom i Olegom i pokušavao ostati smiren.

223
 Postao je uznemiren kada je ugledao Aliss kako žuri u veliku dvoranu i
zabrinutim pogledom pretražuje prostoriju.
Spustio je vrč na stol i brzo požurio do nje. „Što nije u redu?“
„Fiona, da li je s tobom?“
„Otišla je jutros ranije k tebi.“
„Nije došla do moje odaje,“ Aliss reče, a panika joj prožme glas.
Anya je to čula kada je stala iza Aliss. „Ne, Bože, ne ponovno.“
Oleg i Raynor im se pridruže, Oleg priđe supruzi i obgrli je oko ramena.
„Fiona bi mogla biti bilo gdje u zamku izgubljena mislima u onome što
radi i možda je zaboravila na vrijeme,“ Raynor predloži.
Aliss i Tarr odmahnu glavama.
„Već je dva puta načinila tu pogrešku i uvjerila me u to da se neće
ponovno dogoditi. Ona je žena od riječi,“ Tarr je inzistirao. „Rekla bi mi
prije nego bilo gdje ode.“
„Uz to, ne bi propustila jutarnji obrok. Uvijek je gladna kada se probudi
i samo želi jesti.“
„Aliss je u pravu,“ Tarr potvrdi. „Rekla mi je da umire od gladi.“
„Nešto joj se dogodilo,“ Anya reče.
„Ako jest, onda to mora biti nakon što je napustila Tarrovu odaju i prije
nego je stigla do Aliss,“ Oleg reče. „Da li je itko primijetio ikakvo
komešanje?“
Tarr odmahne glavom. „Ništa neobično nije mi prijavljeno.“
„Netko je morao nešto vidjeti,“ Aliss reče i progura se pokraj muškaraca
kako bi se popela na stol, pa poviče. „Treba nam vaša pomoć.“
Svi zvukovi utihnu.
„Da li je itko jutros vidio Fionu?“
Sve se oči širom otvoriše, začuju se šaputanja po prostoriji, a potom
jedan čovjek progovori.
„Vidio sam je ja kako napušta veliku dvoranu.“
„Sama i voljno?“ Aliss upita.
„S Odom i nije izgledala kao da je prisiljena na to.“
„Kirk,“ Tarr poviče. „Povedi ljude i vidi možeš li pronaći Oda.“
Tarr je ostao u velikoj dvorani kojom više nije odzvanjala radost.
„Što bi Odo želio od nje?“ Anya upita i ruku osloni na grudi. „Ne bi
želio mojoj kćeri nažao? Neumorno ju je tražio sve ove godine.“
„Ali iz kojeg razloga?“ Tarr upita. „Da je spasi ili uništi?“
„Ali zašto? Koji bi razlog mogao imati?“ Oleg upita uznemiren. „On je
moj brat. Naučio je Raynora boriti se, loviti, slijediti tragove i bio je

224
zabrinut više od ikoga kada su blizanke otete. Slažem se s Anyom, nije joj
mogao željeti nažao.“
„Klan sve znači Odu,“ Raynor reče. „Ne bi učinio ništa da dovede naše
ime na loš glas.“
Aliss siđe sa stola i stane pokraj Tarra. „Zato nas je vjerojatno Giann
poslala daleko.“
Svi su zurili u nju, nisu ništa razumjeli.
„Vjerojatno je znala da nitko ne bi vjerovao u to da Odo želi učiniti
nažao blizankama i zato nas je Shona, kako bi nas zaštitila, odnijela
ljudima koji će nas zaštititi.“
„To je besmislica,“ Oleg reče. „Odo nikada ne bi naudio tebi ili tvojoj
sestri.“
„Dokazuješ da je moja teorija istinita,“ Aliss reče. „Giann te nikada ne
bi mogla uvjeriti u Odovu krivnju.“
Kirk požuri u veliku dvoranu i poviče Tarru. „Oda, nekoliko njegovih
ljudi i Fioninog konja nema.“
„Pripremite se za jahanje,“ Tarr poviče svojim ljudima.
„Blackshawi se pridružuju u potrazi,“ Raynor poviče.
Muškarci iz oba klana požuriše iz velike dvorane kako bi se pripremili
za potragu.
„Ovaj put idem i ja,“ Anya je inzistirala. „Želim se uvjeriti da li mi je
kćer na sigurnom.“
Aliss stane uz majku. „To ću ja učiniti. Pronaći ću svoju sestru i dovesti
je kući na sigurno. Obećavam.“
Anyine oči zasuze. „Ranije su mi obećavali oni za koje sam mislila da
im mogu vjerovati. Sada ne znam što da mislim ni kome mogu vjerovati.“
„Tvoja ti kći daje obećanje. Fiona zna da ću je ja spasiti, baš kao što i ja
znam da bi ona mene spasila. Možeš mi vjerovati kada ti kažem da ću je
dovesti kući na sigurno.“
Tarr stane iza Aliss i spusti ruku na njezino rame. „Mi ćemo je zajedno
dovesti kući.“
Raynor korakne prema naprijed. „Možeš računati na nas, Majko. Ili ću
obraniti Oda ili ću mu udijeliti kaznu koju zaslužuje ako se dokaže da je
potrebno.“
Anya podigne bradu. „Nemojte da dugo čekam.“
„Učini što god treba učiniti, sine,“ Oleg reče.
„Ako on ne učini, ja ću,“ Tarr upozori i zgrabi Aliss za ruku. „Treba mi
trenutak nasamo s tobom.“ Povukao ju je u kut velike dvorane gdje su
mogli ugrabiti malo privatnosti.

225
 Aliss progovori prije nego je on uspio. „Brineš da ne posjedujem Fionine
borilačke vještine i da ću više odmoći nego pomoći.“
„Dobro si procijenila situaciju i znam da ćeš učiniti ono što je najbolje za
tvoju sestru.“
„A to je da idem s tobom.“
Tarr je zurio u nju. „Razgovor s tobom je poput …“ Odvratio je pogled.
Aliss osloni dlan na njegovu ruku privlačeći mu pažnju. „Naše sličnosti
možda će biti baš ono što je potrebno da spasimo Fionu.“
„Neću te staviti u opasnost –“
„Ako to znači da ću dobiti priliku da spasim svoju sestru, sasvim
sigurno hoćeš. A sada, gubimo dragocjeno vrijeme. Jašimo i pronađimo
Fionu.“

U kratko vrijeme, bili su na tragu, a napetost između dva klana bila je

poput oštrice koja reže hladan zrak koji im je šibao lica i hladio kosti.
„Ovo ovako neće ići,“ Aliss reče i pogleda u Raynora i Tarra koji su joj
jahali svaki s jedne strane, ukočeni i u pripravnosti. Osvrnula se uokolo u
ljude koji su kopirali svoje vođe, sjedili su uspravno i na oprezu u svojim
sedlima. „Na rubu su, nisu sigurni u to tko im je neprijatelj. Klan koji jaše
uz njih, čovjek kojeg progone? Ovo je opasno i mora se riješiti prije nego
krenemo dalje jer će posljedice sasvim sigurno biti katastrofalne.“
„Razmišljaš poput oca,“ Raynor reče.
„Osjećajna sam,“ potvrdila je. „A sada, obojica, učinite nešto.“
Tarr kimne složivši se s tim, baš kao i Raynor pa se zaustave.
Tarr prvi progovori. „Pronađimo Fionu danas kako bismo mogli
večeras slaviti.“
Osmijesi oba klana pozdrave njegovu poruku.
„Slavit ćemo spajanje dva snažna i ponosna klana. Zajedno jašimo s
namjerom da otkrijemo istinu iza misterije koja je postojala u Blackshaw
klanu sve ove godine. Jašimo ujedinjeni i borimo se ujedinjeni protiv
zajedničkog neprijatelja.“
Začuju se povici, a Aliss se nadala da ih je Fiona čula jer bi tada znala
da oni nisu daleko iza njih.
Raynor primakne konja do Tarrovog. „Imamo zadatak da spasimo moju
sestru i da je vratimo kako bi se mogla udati za poglavara Hellewyk klana.
Ta blagoslovljena zajednica učvrstit će naš savez s klanovima na visočju.

226
Postat ćemo nezaustavljiva sila, a ja ću se sam pobrinuti za to da se pravda
dodijeli onome tko je izdao Blackshaw ime.“
Ponovno se začuju povici i dok se putovanje nastavljalo i dalje se osjećao
hladan zrak, ali one napetosti nije bilo i dva klana jahali su kao jedan.
„Ponovno smo izgubili trag,“ Tarr reče, frustriran nakon razgovora sa
svojim tragačima.
Aliss odmahne glavom. „Moramo požuriti i pronaći ih jer bi danas
mogao pasti prvi snijeg.“
Tarr se složi s njom. Temperatura se poprilično snizila od njihova
polaska.
„Moj je stric izvrstan u prikrivanju tragova,“ Raynor reče.
„On te učio tome?“
Raynor kimne. „Iako nisam ni približno dobar tragač kao i on.“
„Mogli bismo to sada provjeriti,“ Tarr reče izazivajući ga. „Čini se da će
sniježiti, a ako ne pronađemo njegov trag prije nego prve pahulje počnu
padati, nećemo ih ni pronaći.“
„Dat ću sve od sebe,“ Raynor reče.
„To nije dovoljno dobro,“ Aliss ispali. „On te učio. Razmišljaj poput
njega, diši poput njega, budi sumnjičav poput njega pa ćeš tragati baš kao
i on.“
„Mnogo si snažnija i mudrija nego što to itko shvaća,“ Raynor reče i
sjaše odmahujući glavom.
Tarr je tiho jahao pokraj Aliss, izgubljen u mislima za koje se nadao da
se neće ostvariti. Bojao se da bi mogao izgubiti Fionu, a nije znao što bi
učinio bez nje. Bio je ratnik obučen za borbu, ali ovo je bila drugačija bitka
od onih na koje je navikao. Ova bitka, ako ne i gora, donijeti će
nepodnošljivu bol njegovom srcu i duši.
Nije to mogao dopustiti; njegov je jedini izbor bio da bude pobjednik.
„Još nije povrijedio Fionu.“
Tarr se uz trzaj okrene prema Aliss. „Kako to možeš znati sa
sigurnošću?“
„Promisli,“ Aliss ga savjetuje. „Da ju je želio mrtvom, do sada bi je već
ubio, sakrio bi njezino tijelo kako je ne bismo mogli pronaći i tada on ne bi
bio upleten.“
„Znači vodi je negdje s namjerom.“
„Možda je uvjeren u to da čini veće dobro.“
„Kakvo veće dobro?“ Tarr upita i frkne. „Njegovo veće dobro?“
„To je djelić koji je nedostajao, a koji smo tražili. Sada kada smo ga
pronašli; sve ima smisla.“

227
 „Nadajmo se,“ Tarr reče skeptično.
„Svjestan si Fioninih vještina. Ona se sama može obraniti.“
„Brojčano je nadjačana.“
Aliss se nasmije. „Oni su obmanuti.“
Tarr si nije mogao pomoći, morao se nasmijati s njom. „Istina. Trebam
li onda žaliti onoga tko ju je oteo?“
„Ja ga žalim.“
„Imaš vjere u svoju sestru.“
„Ima i ona vjere u nas,“ Aliss reče.
„Zavidim vezi koju vas dvije imate,“ priznao je.
„I to je razlog zbog kojeg me nisi želio imati u blizini,“ Aliss reče bez
zadrške. „A opet, ti i ona imate snažnu vezu.“
„Trebalo mi je vremena da shvatim to i –“
„Da ti ja nisam prijetnja,“ završila je uz osmijeh. „Opraštam ti zbog toga
što si muškarac i što ne znaš za bolje.“
„Dovitljiva si poput svoje sestre.“ Brzo je odmahnuo glavom. „Ne, ti si
brža, a nitko to ne shvaća.“
„Baš prava prednost.“
Zbog Raynorovog žurnog približavanja, oboje utihnu.
„Znam gdje idu,“ Raynor reče bez daha.
Tarr i Aliss su čekali.
„Putuje prema zemlji Wolf klana.“

228
 Fiona se prekorila deset puta što je ispala budalom. Odo ju je u žurbi
zaskočio zbog čega se zabrinula za sestru. Kada je inzistirala na tome da
kaže Tarru, brzo je poslao jednog od svojih ljudi da ga dovedu.
Aliss je doživjela užasnu nesreću i preklinjala je za svoju sestru, to je
bilo ono što joj je Odo rekao. Strah joj je proparao želudac poput oštrice
bodeža, pekao ju je i bolio sa svakim korakom koji je njezina kobila
načinila dok su jahali, sve dok nije prekasno shvatila da je to bila samo
varka, a ona je pala ravno u ruke neprijatelja.
Nije imala razloga da ne vjeruje Odu. Bio je stric koji je nju i njezinu
sestru neumorno i nesebično tražio, ali zbog kojeg razloga?
Za nekoliko sati mora se vjenčati. Trebala bi se pripremati za svoje
vjenčanje u ovom trenutku. Umjesto toga, jaše kroz šume, pokraj stabala
koja spavaju zimski san, tlo je zaleđeno, a hladan zrak grize joj obraze.
Nije imala pojma kamo idu niti kakvu namjeru Odo ima pa se pitala što
će sljedećih nekoliko sati donijeti.
Odgovor joj je lako došao u um.
Slobodu.
Možda i jest bila plijen svog neprijatelja, ali neće takvom ostati.
Oslobodit će se, zurila je u povez koji joj je bio omotan oko zglobova, a
potom će se obračunati s Odom. Bio je snažan i jak, zreo muškarac, ali svi
ljudi imaju neku slabu točku. Čekat će, promatrati i otkriti njegovu slabost,
a onda će udariti. Bez vodstva njihovog vođe, s ostalima će se lako
obračunati, a Aliss i Tarr također nisu mogli biti daleko iza nje.
„Razmišljaš o tome kako da pobjegneš,“ Odo reče i zakikoće se. „Ovaj
put ti nema bijega. Predugo i prenaporno sam te tražio.“
„A ne moju sestru i mene?“
„Ti ćeš biti dovoljna, barem tako proročanstvo kaže.“
„Postajem zamorna zbog te Giann i glupog proročanstva -“
„To nisu gluposti,“ Odo ispali. „To su mudrosti i one su me upozorile
na mogućnost uništenja moga klana.“

229
 „Da li si htio da nestanemo zbog proročanstva?“ Fiona upita nadajući
se da će dobiti odgovor na to pitanje.
„Zapravo, baš suprotno.“
„Želio si da budemo u blizini?“
„Da, kako bih se mogao pobrinuti da se proročanstvo nikada ne ispuni,“
Odo prizna. „Shone vas je otela, još uvijek ne mogu razumjeti zašto i
uništila je sve. Nisam imao izbora osim tražiti vas i moliti se da niste
preživjele.“
„Znači, ipak si planirao ubiti nas.“
„Mislio sam da jedna od vas mora umrijeti, ali nisam bio siguran koja,“
rekao je.
„A opet si odlučio oduzeti oba naša života. Reci mi, jesi li ti ispalio
strijelu koja je pogodila Aliss?“
„Moji su ljudi odani i čine što zatražim od njih.“
Odmahnula je glavom. „Nije ni čudo da nismo pronašli tragove kada
smo tražili onoga tko je pogodio Aliss.“
„Činim sve što je potrebno da zaštitim svoj klan.“
„Reci mi o tom proročanstvu koje predviđa propast i tminu za tvoj
klan.“
„Nitko za njega ne zna osim mene,“ Odo prošapće pa pogledom prijeđe
preko svojih ljudi kako bi se uvjerio da niti jedan od njih ne jaše previše
blizu, kako ne bi načuli te strašne riječi. „Giann ih je prišapnula tvojoj
majci dok je spavala. Ja sam bio u sjenama. Ona me nije vidjela, ali ja sam
je čuo.“
„Što si čuo?“ Fiona upita nestrpljivo.
Odo još jednom nervozno pogleda oko sebe prije nego je izrekao
proročanstvo. „Na puni mjesec dvije će se bebe roditi; i njihovim rođenjem
začut će se zvuk roga; zelene oči; crvena kosa; uništenje dolazi kada se
prva od njih vjenča.“
Hladnoća joj se spusti niz kralježnicu, a iako je odbila zadrhtati, samo je
slegnula ramenima. „Moj brak ujedinjuje dva dobra i moćna klana. Ne
donosi nikakvu propast.“
„Prema proročanstvu, čini se da donosi.“
„Zaista vjeruješ u takve besmislice?“
„Vjerujem u istinu,“ rekao je oštro. „Ti i tvoja sestra rođene ste na puni
mjesec, rog se čuo iz udaljenog sela, imate zelene oči i crvenu kosu.
Siguran sam da je i sve ostalo istina. Tvoj život ili život tvoje sestre ili
propast klana. Nisam imao izbora.“

230
 „A kakav izbor sada imaš? Izdao si vlastiti rod. Bit ćeš progonjen i
kažnjen.“
Nasmijao se. „Nisam budala. Viđena si kako samovoljno odlaziš sa
mnom s Hellewyk zemlje. Nisi se bunila ni vikala da te otimam. Zajedno
smo odjahali s istom namjerom. A što ako izgubiš svoj život u težnji da
dosegneš taj cilj?“ – slegnuo je ramenima – „heroji su rađani i za manje.“
Njezine su zelene oči blistale od neprekrivenog bijesa pa je podignula
zavezane ruke prema njemu i šakama zamahnula. „Ti ćeš donijeti
propast.“
„Blackshaw klan će se drage volje ujediniti s Hellewyk klanom i osvetit
će se Wolf klanu,“ Odo reče s ponosom. „Naravno, ako Tarr pogine u bitki,
Hellewyk klan neće imati vođu; moj je nećak snažan poglavar i slijedit će
moje mudro mišljenje, preuzet će vodstvo i ujediniti dva klana.“
„To se nikada neće dogoditi. Tarr nije budala, neće ti povjerovati.“
„Moj brat, njegova supruga i moj nećak nikada neće sumnjati u mene.
Znaju da sam služio klanu časno.“
„Tvoja vlastita obmana biti će tvoja propast. Tarr zna da ne bih odjahala
bez da se prvo –“
„Zašto misliš da će Tarr poživjeti da čuje objašnjenje zbog tvog
iznenadnog nestanka?“
Zurila je u njega i snažno je stisnula zube kako ga ne bi obasula
kletvama.
„Znam da će te slijediti; računao sam na to.“ Udario se po grudima.
„Mome srcu čini dobro kada vidim koliko glupav postaje mladić kada se
zaljubi.“
„Raynor će znati da si izdao svoje ljude kada ubiješ Tarra.“
„Neću podići oružje na njega.“
Shvatila je koje su mu namjere pa je to zapalilo njezinu već ključajuću
ljutnju. „Namjeravaš učiniti da Wolf klan izgleda kao da je odgovoran za
njegovu smrt –“
„Ne zaboravi i svoju,“ zakikotao se. „Uz vaše smrti, neće biti muškarca,
žene ni djeteta u Hellewyk klanu koji će odbiti boriti se protiv Wolf klana.
Dodaj tome još i Blackshaw ratnike i pobjeda je zagarantirana.“
Fiona je željela vikati, vrištati, jecati od bijesa, ali to bi samo njega
zadovoljilo pa je umjesto toga izabrala udarac koji će ga najviše pogoditi.
„Zaboravio si jednu stvar.“
„Ništa nisam zaboravio; sve će doći na svoje.“
Osmjehnula se za sebe, zadovoljna što je njegovoj samouvjerenosti
uspjela zadati udarac. „Hoće li? Ti si zaboravio proročanstvo.“

231
 „Zašto bi Odo odveo Fionu na zemlju Wolf klana?“ Aliss upita i
podigne kapuljaču svog vunenog ogrtača na glavu jer ju je vjetar već treći
put skinuo s nje.
„Možda je načuo nešto što bi nam moglo pomoći –“
„Odbijaš vjerovati da je tvoj stric izdajica,“ Tarr ga je optuživao.
„Mogao bi štititi Fionu.“
„Zašto nam nije otkrio svoje namjere?“ Tarr upita, činio se uznemirenim
baš poput svog pastuha koji je rzao i kopitom udarao po tlu. „Zašto nije
tražio našu pomoć? Zašto se iskrasti bez ijedne riječi?“
Raynor je ostao čvrst u obrani svog strica. „Siguran sam da će imati
dobro objašnjenje kada se suočimo s njim.“
„Možeš li nam reći koliko su daleko od nas?“ Aliss upita.
„Ako nastavimo ovako jahati, možda ćemo ih uspjeti sustići do
podneva.“
„Očekivat će nas,“ Tarr reče.
„I sam si dao odgovor na Odove namjere,“ Raynor ustvrdi. „Ne skriva
se od nas; njegove je tragove lako pratiti.“
„Jest tebi jer si njegov nećak.“
Raynor se uspravi u sedlu. „Optužuješ me?“
„Ne želim riskirati s Fioninim životom.“
„Misliš da ja želim?“
„Budući odbijaš priznati da je tvoj stric možda krivac za otmicu tvojih
sestara, onda da, zaista riskiraš. Riskiraš sestrine živote.“
„Tarr je u pravu, Raynore,“ Aliss reče. „Moramo pretpostaviti i biti
spremni na najgore, a ako smo u krivu, nitko neće biti povrijeđen, ali ako
smo u pravu –“
„Spasit ćemo Fionu i konačno privesti kraju ovu ludoriju,“ Raynor
završi.
„Ili si uz nas ili protiv nas. Moram znati,“ Tarr je zahtijevao.
„Umro bih samo da mi sestra bude na sigurnom.“
„Možda ćeš i imati tu priliku,“ Tarr reče. „Imam osjećaj da je Odo ovo
dobro isplanirao i mislim da je upleo i Wolf klan.“
„Trebali bismo požuriti,“ Aliss je požurivala. „Vrijeme nam ne ide na
ruku. Moramo biti brži od nadolazeće oluje.“

232
 Tarr namršti svoje tamne oči. „Ja ću stvoriti oluju daleko smrtonosniju
nego što ste ikada vidjeli ako Odo povrijedi Fionu na bilo koji način.
Idemo. Dosta mi je lova; vrijeme je za napad.“

Fiona je radila na tome da otpusti kožni povez kojom su joj bili povezani
zglobovi bez da itko to primijeti. Moći će izvući ruke kada bude spremna.
Promotrila je trenutnu situaciju oko sebe. Samo su dva čovjeka jahala uz
Oda, a treći je uvijek išao izvidjeti područje.
Prebacila je ogrtač preko ruku kada je vidjela da se Odo približava sa
svojim konjem.
„Promatraš, čekaš i planiraš. Divim se tvojim ratničkim vještinama koje
su tako neobične za ženu. Mislim da je vrijeme da te stavimo na kušnju.
Pruži mi svoje ruke.“
Poslušala ga je pa se nasmijao kada je ugledao otpušteni povez.
„Završi sa oslobođivanjem, tvoj je pokušaj oslobađanja podignut na
višu razinu.“
Oslobodila se poveza i bacila ih na tlo.
„Sjaši.“
Kliznula je sa svoje kobile i pritom je potapšala kako bi joj dala znak da
ostane blizu. Znatiželjno je promatrala Oda i njegov sljedeći potez.
„Tarr ne može biti daleko, tako da imamo malo vremena – a želim da
tvoje tijelo bude pronađeno na ovoj zemlji. Bit će pomahnitao kada pomisli
da je Wolf klan povrijedio njegovo vlasništvo i ubio njegovu nevjestu na
dan vjenčanja.“
„Tvoj je plan manjkav. Čak i ako uspiješ ubiti Tarra i mene, još uvijek se
moraš obračunati s mojom sestrom. Ona će zahtijevati odgovore –“
Nacerio se. „Imam planove za Aliss.“
To je bilo to, sada ga je morala ubiti. Nije bilo sumnje u to.
„Znaš da ću uživati dok te ubijam.“
„Biti ćeš previše zaposlena borbom s Wolf klanom.“ Mahnuo je prema
šumi iz koje je izašlo nekoliko muškaraca zaogrnutih u vučju kožu i s
vučjom lubanjom na glavi koja im je sakrivala lice.
Prebrojala ih je šest koji su činili polukrug ispred nje.
„Hoću li dobiti oružje da se obranim?“
„Očekuješ da ratnici blizanki toliko olakšam? Budi zahvalna što ću ti
pružiti priliku da potrčiš prije nego se vukovi obruše na tebe. Ne brini za

233
Tarra, on će te slijediti u smrt.“ Nasmijao se. „A sada trči. Trči za svoj
život.“
Fiona potrči u šumu, prva joj je pomisao bila da mora stvoriti razdaljinu
između svojih neprijatelja, a kasnije će potražiti oružje. Začula je krckanje
grančice nedaleko iza sebe. Članovi Wolf klana bili su iza nje; nije imala
vremena za razmišljanje. Svu je snagu uložila u trčanje.

Raynor je sjahao ispred ljudi kako bi promotrio područje pa je naglo

podigao glavu.
Tarr uhvati njegovu naglu reakciju i dojaše do njega; Aliss je bila odmah
iza njega.
„Što je bilo?“ Pitao je dok je silazio s konja.
„Netko je u blizini.“
Tarr je dao znak svojim ljudima da napadnu kada je iznenada jedan od
Odovih ljudi istrčao iz šume, krv mu je kapala iz glave, pao je na tlo ispred
Raynora.
Aliss je sjahala, spremna pružiti mu pomoć, ali je Tarr zaustavi, gurajući
je iza sebe. Još je jednom zamahnuo rukom pa su njegovi ljudi sjahali sa
svojih konja i načinili zaštitnički krug oko njih.
„Odi je potrebna pomoć.“ Čovjek je duboko uzdisao, pokušavajući
uhvatiti zrak. „Wolf klan je napao.“
„Fiona?“ Tarr je zahtijevao.
„Odo ju je poslao na sigurno u šumu i naredio joj da trči,“ pokušavao je
udahnuti.
„Što dovodi Oda ovamo?“ Raynor upita.
„Ja slijedim naredbe, ne znam njegove planove.“
„Odvedi nas do mjesta na kojem se bori,“ Raynor ga uputi.
„Šuma,“ čovjek reče i zamahne rukom. „Članovi Wolf klana love ih u
šumi.“
Vrisak propara hladan zrak.
„Fiona!“ Aliss poviče i naglo potrči kroz krug ratnika prije nego ju je
itko uspio zaustaviti.
Tarr ju je slijedio zajedno s nekoliko svojih ljudi.
Aliss je bila daleko lakša na nogama i uskoro ju je izgubio iz vida, nije
se bojao da će izgubiti njezin trag. Uz to, ako bi mogla prije stići do sestre,
to bi učinilo veliku razliku.

234
 Trčala je preko palih stabala, saginjala se ispod grana i izbjegavala rupe
u kojima bi mogla slomiti gležanj sve dok u daljini nije uočila sestrin zeleni
ogrtač na tlu. Kretala se u pravom smjeru. Još je više ubrzala.

Fiona je znala da ju je čovjek umalo sustigao. Uskoro će je uhvatiti; imala

je samo jedan izbor. Bacila se poput pale grane na tlo. Njezin progonitelj
nije se mogao dovoljno brzo zaustaviti; spotaknuo se preko nje i udario o
tvrdo tlo. Fiona podigne veliki kamen s obje ruke i uz snažan vrisak
snažno njime udari o njegovu glavu i onesvijesti ga.
Nadala se da će njezin bolni vrisak uvjeriti barem jednog ili dva njezina
preostala progonitelja da ju je sustigla smrt i da će čekati na pobjednikov
povratak. Do tada, stvorit će još veću razdaljinu među njima.
Ustala je kako bi potrčala i uhvatila pokret krajičkom oka. Okrenula se,
a ispred jedne stijene stajao je muškarac odjeven u vučje krzno. Njegova
ju je veličina upozoravala da ga neće lako svladati.
Njezina je jedina šansa bila da ga drži na razdaljini i da pobjegne ako
ikako može, iako je sumnjala u to da će ovog čovjeka biti lako pobijediti u
trčanju.
Još jedan pokret uhvati joj pažnju pa je Fiona na trenutak pomislila da
je ogroman šišmiš sletio na čovjeka. Sve dok nije shvatila da je to njezina
sestra, kada se njezin tamno zeleni ogrtač raširio poput krila kada je
skočila s vrha stijene i sletjela ravno na Wolfa ispod sebe.
Pogodila je metu, zbog čega mu je glava poletjela unatrag i udarila o
stijenu; pao je na tlo uz glasan udarac.
Fiona pomogne omamljenoj Aliss da se pridigne, a Aliss čim je ugledala
onesviještenog čovjeka širom otvori oči.
„Da, ti si mu to učinila i nećeš se uvjeriti u to da je dobro,“ Fiona reče.
„Ima ih još i moramo se maknuti odavde.“ Aliss kimne, plitko dišući.
„Jesi li u redu? Da li je Tarr blizu?“
Aliss kimne i pokaže prema smjeru iz kojeg je stigla.
„Nije te mogao pratiti, zar ne?“
Aliss odmahne glavom.
„Trebala sam ga uvjeriti da si laka na koraku i brza. Pretpostavljam da
nisi ponijela oružje?“
Aliss širom otvori oči.
„Nisam ni mislila da jesi.“

235
 Aliss se okrene oko sebe i pokaže na veliko kamenje.
„Njihova će nas težina usporiti, a moramo do Tarra stići što je brže
moguće. Odo ga namjerava ubiti.“
Aliss je namjeravala potrčati, ali Fiona je zgrabi za ruku.
„Nemoj trčati brže od mene; moramo ostati zajedno i biti na oprezu. Ima
još Wolfova uokolo.“
Aliss kimne pa krenu.
Jedva da su se pokrenule kada se najednom Odo pojavi iza dva drveta
koja su se ispreplela i rasla kao jedno.
„Koja sreća, sada imam dvije blizanke.“
Fiona gurne sestru iza sebe. „Nikada nas obje nećeš dobiti.“
„Kako dirljivo, daješ svoj život za sestrin, ali samo odlažeš njezinu smrt.
Ne možeš je spriječiti.“
Fiona ogoli zube i uz vrisak koji je ledio krv u žilama nasrne na Oda
punom snagom, spuštajući glavu u posljednjem trenu kako bi ga udarila
u trbuh.
Njezina brzina bila joj je saveznik; nije imao vremena reagirati pa ga je
brzo srušila. Šakama ga je žestoko udarala, a Aliss nije gubila vrijeme u
tome da joj se pridruži.
Kada je povratio dah i sabrao um, brzo se riješio Aliss bacivši je s njega.
„Bježi, Aliss, bježi,“ Fiona je vrištala dok je primala udarac u bradu zbog
kojeg je poletjela unatrag.
Aliss ga je namjeravala ponovno napasti kada se niotkuda pojavio Tarr
i nasrnuo na Oda poput pobješnjelog bika, nosnice su mu podrhtavale, a
zubi su mu bili stisnuti.
Započeli su bitku, a Aliss je požurila skloniti Fionu s puta prije nego njih
dvojica padnu preko nje.
Dvojica muškaraca nasrtala su jedan na drugog poput divljih zvijeri
koje brane svoj teritorij. Šake su udarale iznova i iznova o meso i kosti, krv
je prskala svuda uokolo i slijevala se niz obojicu.
Nekoliko je Tarrovih ljudi dotrčalo iz šume i počelo navijati za svog
poglavara.
Fiona je ustala, odbijala je dopustiti sestri da se pobrine za njezinu bradu
na kojoj je već nastajala modrica.
Začuli bi se povici navijanja svaki put kada bi Tarr zadao udarac i nije
bilo sumnje u to tko će biti pobjednik.
Raynor je konačno stigao na vrijeme da vidi kako Tarr zadaje konačan
udarac kojim je tuča okončana.

236
 Tarr se okrenuo, krv mu se slijevala iz kuta usne, obraz i oko bili su mu
otečeni, krv mu je prekrivala košulju, ali je ruke ispružio prema Fioni.
Potrčala je prema njemu i snažno ga zagrlila.

237
 Vani je sniježilo dok su Tarr i Fiona razmjenjivali zavjete ispred kamina
u kojem je gorjela vatra u velikoj dvorani. Prostorija je bila prepuna
članova Hellewyk i Blackshaw klanova. Došli su na proslavu, došli su
radovati se, proslaviti združivanje dvoje ljudi koji će voditi njihove
klanove.
Fiona je bila prekrasna nevjesta u ljubičastoj vunenoj haljini kojoj je
modrica na bradi savršeno pristajala.
Tarrova modrica na oku, nabrekla usnica i čeljust nisu nimalo nagrdile
njegovu naočitu pojavu, izgledao je poput moćnog poglavara u svojoj
novoj sašivenoj košulji i zeleno crnom pledu.
Nakon povratka u zamak, Odo je brzo smješten u tamnicu i tamo će i
ostati dok se ne donese odluka o njegovoj sudbini.
Tarr je odbio odgoditi dan vjenčanja i zahtijevao je da se ceremonija
provede kako je i planirano.
Tarr i Fiona uspjeli su se iskrasti s proslave ranije navečer. Polako su se
popeli na kat, oboje su bili u bolovima koji su ih podsjećali na nedavnu
bitku za vlastite živote.
Fiona uzdahne, laknulo joj je kada je Tarr zatvorio i zakračunao vrata
za njima. Nitko ih noćas neće ometati. Ova je noć bila njihova i na tome je
bila zahvalna.
Uhvatio je toliko snažno da je Fiona znala da je nikada neće pustiti i to
joj je bilo u redu jer ni ona nije imala namjeru pustiti njega. Snažno je
stisnula njegovu ruku dok su se privijali jedno uz drugo.
„Namjeravao sam noćas poljubiti svaki dio tvoga tijela.“ Nasmijao se, a
potom trznuo. „Ova natečena usnica ne dozvoljava mi to, ali svejedno ću
te zadovoljiti na ovu posebnu noć.“
Osmjehnula se, imala je sreće što se udala za muškarca koji je imao tako
predivno srce.

238
 Tarr nježno pomiluje modricu na njezinoj bradi. „Ranije sam osjećao
bijes, ali ni upola toliko snažan kao kada te Odo udario. Želio sam ga
raskomadati, komad po komad.“
„Umalo i jesi.“
„Zaslužio je to. Boli me što znam da nisi bila na sigurnome u vlastitom
domu.“
„Mene boli što sam bila toliko budalasta. Odo je bio toliko uvjerljiv,
rekao mi je da moja sestra preklinje za mnom. Njegove su mi riječi dirnule
srce i sve o čemu sam mogla misliti bila je Aliss, iako sam ti željela reći i
htjela sam da pođeš s nama. Odo je naredio jednom od svojih ljudi da te
obavijesti o našem odsustvu, uvjerio me da nema vremena za zadržavanje.
Također je tvrdio da ćeš nas ubrzo sustići i poznajući tebe, znala sam da
hoćeš, samo što nisi bio svjestan našeg odlaska.“
„Kada si postala sumnjičava?“
„Kada smo ušli u šumu i kada sam pokušala okrenuti kobilu, tada sam
shvatila da sam užasno pogriješila. Njegovi su me ljudi napali i za tren oka
mi zavezali zapešća.“
„A ja sam očekivao da ću tvoje otmičare vidjeti zavezane kada ti
stignemo u spas.“ Pokušao se ne nasmijati, ali nije mogao pa je osjetio
posljedice.
Trznula se i podijelila njegovu bol. „Pobrinula sam se za tri Odova
čovjeka u tvoje ime.“
„Dva, ne tri,“ ispravio ju je i pridružio joj se uz postelju.
Podignula je tri prsta i ubrzo broj promijenila u dva. „Tri, zapravo dva,
trećeg je čovjeka Aliss oborila kada je skočila sa stijene.“
„Pronašli smo dvojicu u šumi, ne trojicu.“ Tarr odmahne glavom. „Aliss
je skočila sa stijene?“
„Sletjela je ravno na velikog Wolfa, spasivši mi život.“
„Podsjeti me da je poljubim kada mi usnica zacijeli.“
„Prvo mene,“ uzdahnula je jer su joj već nedostajali poljupci.
Nagnuo se prema njoj i protrljao obraz o njezin. „Možda te ne mogu
poljubiti, ali te mogu dodirnuti.“
Prstima je polako kliznuo niz njezin vrat, a njegov ju je lagani dodir
škakljao.
Meko se i senzualno zakikotala pa se nevoljko odmaknula od njega,
skinula haljinu i papučice pa gola stala pred njega.
Osmjehnuo se, ignorirao bol, riješio se odjeće i prišao joj. Podigao ju je
u naručje i nježno je polegao na postelju pa se ispružio pokraj nje.
„Dodirivat ću te posvuda.“

239
 „Obećaj,“ promrmljala je.
„Imaš moju riječ.“
Održao je riječ, a nastavio je s dodirima te noći i kada su oboje ležali
jedno pokraj drugog zadovoljni, s osmjesima na licima.
„Hvala nebesima što su nas spojila,“ Tarr reče.
„Nemoj zaboraviti zahvaliti našoj tvrdoglavosti; brzo nas je povezala.“
Primio ju je za ruku i prinio je na svoje grudi kako bi počivala iznad
njegova srca. „Ljubav. Ne smijemo zaboraviti zahvaliti ljubavi što nas je
pronašla.“
Okrenula se na bok. „Vrijeme je za proročanstvo, stvorit ću jedno veće
od Giannina.“
„Proročanstvo veće od Giannina,“ zadirkivao je. „Kako ćeš znati hoće li
se ostvariti?“
„Lako je; i ti to znaš.“
„Sada sam ja prorok?“
Kimnula je i rukama obavila njegove. „Složit ćeš se s njim kada ga
čuješ.“
„Ne trebam čuti; znam koje je proročanstvo.“
„Znaš?“ Upitala je iznenađeno.
Okrenuo se i oslonio čelo na njezino. „Da, svaku riječ.“
Lagano je usnama prešla preko njegovih. „Reci mi.“
„Proročanstvo koje će se zasigurno ostvariti jest da ćemo voljeti jedno
drugo zauvijek i uvijek i uvijek i…“
Fiona je zaspala uz šaputanje ljubavi koje joj je odzvanjalo u uhu.

240
241