Naslov izvornika

Hearts Aflame

Johanna Lindsey

S engleskoga preveo
Marin Popović

2
 Norveška, godine Gospodnje 873.

D
irk Gerhardsen spustio se na tlo pa na laktima dopuzao bliže rijeci i
mjestu na kojem se zaustavila djevojka zlatne kose. Osvrnuvši se za
sobom kao da ga je možda čula, Kristen Haardrad svezala je svojega
moćnog pastuha i zaputila se prema rubu vode. Fjord Horten brzao je s lijeve strane
svojim uobičajenim tokom, ali ovdje su razasute stijene osujetile vodene struje, pa je
voda bila mirna i nepomična, kao u kakvu jezercu. Dirk je iz prijašnjeg iskustva znao
da će biti poprilično toplo i da djevojka jednostavno neće moći odoljeti iskušenju.
Znao je da se Kristen zaputila ovamo čim ju je ugledao kako napušta kuću svojega
strica Hugha, odjahavši u ovom smjeru. Kad su bili mlađi, puno mlađi, običavali su
ovdje plivati s njezinom braćom i rođacima. Kristen je potjecala iz velike obitelji:
imala je tri brata, strica koji je bio jari1 s ove strane fjorda i desetak daljih rođaka s
očeve strane koji su djevojku neupitno obožavali.
I Dirk je, donedavno, bio jedan od njezinih obožavatelja. Otvorio je srce pred
njome i zaiskao djevojčinu ruku, kao što su već učinili mnogi prije njega. Odbila ga
je. Učinila je to nježno, nevoljko je priznao samome sebi, ali razočaranje gaje, unatoč
tome, gotovo u potpunosti dotuklo. Promatrao ju je kako se iz visoke, nezgrapne
djevojčice promeće u veličanstvenu, zanosnu ženu i nije postojalo ništa na ovome
svijetu što bi volio više nego zvati Kristen Haardrad svojom.
Zadržao je dah vidjevši da je naumila svući sa sebe lanenu haljinu. Nadao se da
će to učiniti. Bio je to razlog radi kojeg ju je slijedio, posve svjestan da bi se to moglo
dogoditi. Nadao se tome, a ona je - tako mu pomogao Odin - to i učinila. Gotovo da
nije mogao podnijeti prizor pred sobom - te dugačke, skladne noge. .. nježnu krivulju
njezinih bokova... vitka, uspravna leđa niz koja se protezala gusta žutosmeđa
pletenica. Ni dva tjedna prije, držao je tu raskošnu pletenicu u svojoj šaci, prisilivši
usne njezine vlasnice da se spoje s njegovima u poljubac zbog kojeg mu je
krv proključala, dovevši ga do ruba ludila. Za taj ga je čin nagradila snažnom
pljuskom, tako snažnom da je zateturao, jer Kristen nije bila krhka i slabašna
djevojka. Naprotiv, bila je tek pet centimetara niža od njega, a on je bio visok i kršan

1Najviša plemićka titula koja se dodjeljivala samo vlasnicima velikih posjeda i

najbližim kraljevim suradnicima u srednjovjekovnim nordijskim zemljama,
ekvivalent engleskoj tituli earl. Nap. ur.
muškarac. Njezina ga reakcija nije pokolebala. U tom mu se trenutku istinski činilo
da će posve sići s uma ako je ne bude mogao imati.
Na sreću, umiješao se Selig, Kristenin stariji brat, ali učinio je to, na Dirkovu
nesreću, upravo u trenutku kada ju je Dirk, ponovno nasrnuvši na djevojku, pokušao
oboriti na tlo. Obojica su nosili rane kao svjedočanstvo borbe, a Dirk je u Seligu
izgubio dobra prijatelja - ne zbog samog sukoba, jer su sjevernjaci bili spremni boriti
se u bilo kojem trenutku i bez nekog posebnog razloga, nego zbog onoga što je
pokušao učiniti Kristen. A nije mogao poreći da bi je uzeo, ondje, na podu staje
njezina oca. da je uspio u svojoj nakani, sada bi bio mrtav. Ne bi skončao od
djevojčine braće i rođaka, koji bi se bez sumnje borili za nju, nego od njezina
oca Garricka, koji bi ga usmrtio golim rukama.
Voda je sada prekrila Kristenino tijelo, ali čak ni činjenica da je ne može više u
potpunosti vidjeti nije nimalo ohladila vatru koja je kolala Dirkovim žilama. Nije mu
bilo ni nakraj pameti kakvo će mučenje biti promatrati je kako pliva. Na pameti mu
je bila isključivo misao da če biti sama, daleko od svoje obitelji, i kako je to možda
jedina prilika u kojoj će je ikada više zateći samu. Kružile su glasine da će se uskoro
udati za Sheldona, mladića koji je bio najstariji sin Perrina, najboljeg prijatelja
njezina oca. Naravno, glasina je bilo i prije, nebrojeno puta, jer je Kristen
doživjela već devetnaest zima, a tijekom posljednje četiri godine svaki ju
je neoženjen muškarac s ove strane fjorda upitao da pođe za njega.
Sada je plutala na leđima, probijajući površinu vode vršcima nožnih prstiju,
blijedim vrhovima bedara i jedrim grudima - Loki je uzeo, kao da je tražila da joj se
nametne silom! Više nije mogao izdržati. Žustro je strgao odjeću sa sebe.
Kristen je začula pljusak pa se okrenula u smjeru iz kojeg joj se učinilo da je zvuk
došao, ali tamo nije bilo ničega. Hitro se okrenula oko sebe, ali u toploj vodi nije bilo
nikoga osim nje, a jedino mreškanje vode bilo je ono koje je sama prouzročila. Unatoč
tome, zaplivala je prema obali gdje joj je ležala haljina, skupa sjedinim oružjem koje
je imala uza se, bodežom s draguljima optočenim drškom, koji je nosila više kao ukras
nego za zaštitu.
Bilo je budalasto doći ovamo sama. Trebala je čekati da joj se pridruži netko od
braće. Međutim, oni su bili zauzeti pripremama očeva velikoga vikinškog broda koji
će Selig sljedećega tjedna povesti prema istoku, a dan je bio tako prekrasan i topao,
posebice nakon svježeg proljeća i iznimno hladne zime. Jednostavno nije uzmogla
odoljeti iskušenju.
Postojalo je nešto pustolovno u činjenju stvari koje nikada prije nije činila, a ona
je istinski voljela pustolovine. Međutim, sve je svoje dotadašnje pustolovine dijelila s
nekime. Sada se činilo kako ni odluka da svuče svu odjeću sa sebe nije bila
najrazboritija, iako se prije samo nekoliko trenutaka ta ista pomisao činila
zamamno poročnom i smjelom, a ako se Kristen moglo opisati samo jednom riječju,
onda je ta riječ bila upravo smjelost. Žal zbog vlastite smionosti redovito je, baš kao
i sada, dolazila tek nakon čina.
Izdigao se iz vode pred njome, krupan i prijeteći, točno u trenutku kada su joj
stopala dotaknula dno. Opsovala je u sebi, shvativši da se pred njome nalazi Dirk, a
ne netko drugi, jer joj se on već jednom pokušao nametnuti silom, a sada mu je na
licu poigravao isti onaj zlokobni pogled kakvim ju je promatrao i prije dva tjedna.
Mišićav mladić, star dvadeset jedno ljeto, bio je vršnjak njezina brata Seliga. Štoviše,
kao vršnjaci, njih su dvojica bili prijatelji. Vjerovala je kako je Dirk i njezin prijatelj,
sve do dana kada je nasrnuo na nju u staji.
Promijenio se. Više nije bio dječak uz kojeg je odrastala, s kojim je jahala i lovila,
s kojim je plivala upravo u ovom jezercu. Kosa boje potamnjelog zlata i
žućkastosmeđe oči činile su ga naočitijima nego ikada prije. Međutim, to više nije bio
onaj Dirk kojega je nekoć poznavala, a nju je obuzela snažna strepnja da bi se ono što
se tog dana zbilo u staji moglo ponoviti i sada.
- Nisi smjela doći ovamo, Kristen. - Glas mu je bio potmuo.
Pogled mu se zaustavio na kapljicama vode koje su joj, poput dijamanata,
svjetlucale na dugačkim trepavicama. Druge su joj se kotrljale niz istaknute jagodice
i malen, ravan nos. Jezik joj je promilio iz usta kako bi polizao vlažnost s punih usana,
a on je čeznutljivo uzdahnuo.
Začuvši uzdah, Kristen je razrogačila oči, ne iz straha, nego zbog ljutnje. Te oči,
toliko nalik onima njezina oca, bile su spoj neba, mora i zemlje, s primjesom sunčevih
zraka koje kao da su izvirale iz njih, dajući im bistru, vodenastu svijetloplavu boju.
Sada su se, međutim, doimale tirkiznim i olujnim, poput zapjenjenih valova na
olujom šibanom moru.
- Pusti me da prođem, Dirk.
- Mislim da neću.
- Razmisli ponovno.
Nije podigla glas jer nije ni morala. Srdžba se jasno dala iščitati iz svake crte
djevojčina srcolikog lica. Ali Dirka je progonio demon od kojeg nije bilo uzmaka,
demon požude. Misli o tome kako je imao sreće jer je nije uzeo silom prije nekoliko
dana sada su iščezle.
- Ah, Kristen. - Podigao je ruke kako bi je njima zgrabio za gola ramena, čvrsto
ih stisnuvši kada se pokušala osloboditi njegova dodira. - Jesi li svjesna što mi činiš?
Imaš li ikakve predodžbe o tome kako muškarac može izgubiti razum poradi žudnje
za ženom tvoje ljepote?
 Oči su joj zabljesnule nagovještajem opasnosti. - Uistinu si izgubio razum ako
namjeravaš...
Usne su mu se silovito spustile kako bi je utišale. Dlanovi koji su joj pridržavali
ramena privukli su je bliže, grubo privinuvši njezine jedre, mlade dojke na njegova
prsa.
Kristen se činilo da se guši. Njegova su usta nanosila bol njezinima, a poljubac je
u njoj pobudio osjećaj gađenja, baš kao i dodir njegova tijela koje je tako tijesno
prionulo uz njezino. Činjenica da su približno jednake visine dovela je njegovu
nabreklu muškost točno pred dveri za kojima je žudio, a ta je spoznaja u njoj pobudila
možda i najveću mučninu, jer nije bila neuka što se tiče odnosa muškaraca i žena i
onoga što se događa kada vode ljubav. Brenna, njezina majka, odavno joj je objasnila
sve o tome, ali ovo se nije moglo nazvati vođenjem ljubavi, ne kada je jedino što
je osjećala bila odbojnost.
Proklela je njegovu snagu dok se svim silama nastojala osloboditi stiska. Snaga i
hrabrost bile su odlike kojima se divila u muškarcu, ali ne i kada su bile usmjerene
protiv njezinih želja. Dirk bi vjerojatno s lakoćom mogao pronaći ulaz i ukrasti joj
djevičanstvo, a ona bi ga ubila kada bi to učinio jer njezino djevičanstvo nije bilo
nešto što je imao pravo uzeti. Odluka o tome bila je njezina, a kada sretne muškarca
kojemu će ga poželjeti podariti, to će drage volje i učiniti. Ali, to se neće zbiti na ovaj
način, a Dirk Gerhardsen posve sigurno nije bio taj muškarac.
Zgrabivši zubima njegovu punu donju usnicu, snažno je zagrizla, istodobno mu
žarivši nokte u prsa. Počela je povećavati pritisak na usnu sve dok nije skinuo dlanove
s nje, prisilivši ga potom da se stane izmicati u stranu, sve dok nisu zamijenili mjesta.
Mogao ju je udariti kako bi je prisilio da ga pusti, ali tada bi mu ona, bez imalo
sumnje, odgrizla usnicu, a on je toga bio posve svjestan. Ona, pak, nije riskirala,
čvrsto mu prikliještivši usnicu zubima, držeći je sve dok mu stopala nije nenadano
položila na trbuh.
Pustila mu je usnicu točno u trenutku kada mu je trbuh iskoristila kao odskočnu
dasku, odgurnuvši se prema obali, a njega gurnuvši natraške, u dublje vode. Pavši na
leđa, dao joj je dovoljno vremena da izađe iz vode i dohvati svoj bodež prije nego
što je on uzmogao dostići je. Međutim, nije ništa pokušao. Jedan pogled na oružje
koje je čvrsto držala u ruci dao mu je povoda za razmišljanje.
- Puna si smicalica kao da si Lokijeva kći glavom i bradom! - Ispljunuo je riječi
protkane bolom, obrisavši krv s usne i prostrijelivši je ljutitim pogledom.
- Ne uspoređuj me sa svojim bogovima, Dirk. Moja me mati odgojila kao
kršćanku.
- Nije me briga u što vjeruješ - odvratio je. - Spusti nož, Kristen.
 Odmahnula je glavom. Doimala se smirenijom sada kada se dokopala oružja,
shvatio je. I tako mu Odina, bila je veličanstvena dok je tako stajala pred njime,
potpuno naga, dok su joj po cijelom tijelu blistale kapljice vode, a njezine ga grudi
dražile svojom napetošću, baš kao i mek, ravan trbuh ponad
žućkastosmeđega grmička koji joj je rastao između nogu. Izazivala ga je, nije
bilo sumnje da ga izaziva učiniti i najmanji pokret prema njoj, držeći nož kao da
točno zna kako baratati njime.
- Čini mi se da te mati podučavala i drugim stvarima, a ne samo ljubavi prema
svojemu bogu. - Ogorčenost mu je obojila glas. - Tvoj otac i braća nikada te ne bi
podučili kako baratati tom igračkom niti bi blagonaklono gledali na takvo umijeće,
jer bi ono bilo uvreda njihovoj sposobnosti da te zaštite. Gospa Brenna podučila te
svojim keltskim lukavštinama, nije li tako? Dosad je već trebala naučiti kako njezine
keltske vještine nisu ni do koljena vikinškima. Čemu te još podučila, Kristen?
- Umijem baratati bilo kojim oružjem osim sjekirom jer za rukovanje tim
nezgrapnim oruđem smrti nije potrebna nikakva vještina - ponosito je odgovorila.
- Nezgrapno je samo stoga jer ne posjeduješ snagu kojom bi njime vitlala -
uzvratio je osorno. - A što bi tvoj otac rekao kad bi to znao? Okladio bih se da bi
počastio remenom i tebe i tvoju majku.
- Hoćeš li mu reći? - dražila ga je.
Prostrijelio ju je pogledom. Naravno da neće ništa reći njezinu ocu jer bi tada bio
prisiljen objasniti kako je doznao, a osmijeh u koji joj se izvila usnica jasno mu je dao
do znanja da joj je to posve jasno. Pomisao na Garricka Haardrada, koji je bio viši od
njega petnaestak centimetara i koji se, čak i sa svojih četrdeset šest ljeta, još uvijek
mogao podičiti zavidnim tijelom, donekle je ohladila Dirkov zanos, ali ne u
potpunosti.
Svojim se smeđim očima zapiljio u njezine. - Što ne valja sa mnom, Kristen, da
me ne želiš?
Pitanje, postavljeno s natruhom zbunjenosti i izgovoreno nepatvorenom
ranjivošću, u potpunosti ju je iznenadilo. Baš kao i ona, bio je u potpunosti nag, stojeći
pred njome krut i ponosit, a njezine su oči oklijevajući stale proučavati njegovo vitko
tijelo. Prizor je nije uznemirio jer je već vidjela nage muškarce kada su se ona i
najbolja joj prijateljica Tyra ušuljale u kupelj njezina strica pa se sakrile iza bačve s
vodom kako bi promatrale nekolicinu njezinih rođaka dok se kupaju. Naravno, bilo
je to prije deset godina, a postojala je i još jedna razlika između ondašnjeg i današnjeg
iskustva. Naime, nikada prije nije vidjela da muškarčeva alatka zadovoljstva stoji tako
uspravno i ponosito kao Dirkova.
 Kristen je odgovorila iskreno, iako to njemu vjerojatno nije puno značilo. - Sve
je u redu s tobom, Dirk. Tijelo ti je privlačno i ugodan si oku. Otac ti posjeduje plodnu
zemlju, a ti si mu nasljednik. Svaka bi te žena rado imala za muža.
Prešutjela je da bi Tyra bogovima obećala bilo što ne bi li ga osvojila i kako ga
zbog toga Kristen nije ni uzimala u obzir kao mogućeg supruga. Tyra je već pet
godina bila zaljubljena u ovog muškarca, ali on toga nije bio svjestan. A Kristen se
zaklela kako prijateljičinu tajnu neće otkriti nikome, ponajmanje Dirku.
- Jednostavno nisi onaj pravi za mene - zaključila je odlučno.
- Zašto?
- Srce mi ne kuca brže zbog tebe.
Zapiljio se u nju u potpunoj nevjerici, ne posustajući: - Zar je to uistinu važno za
brak?
I te kako, pomislila je za sebe, a njemu je odgovorila: - Žao mi je, Dirk. Ne želim
te za muža. Već sam ti to rekla.
- Je li istina da ćeš poći za Sheldona?
Mogla je lagati kako bi se izvukla iz neugodne situacije, ali nije voljela lagati
samo kako bi si život učinila jednostavnijim. - Sheldon mi je poput brata. Uzela sam
u obzir njegovu prošnju, ponajviše zato jer bi moji roditelji voljeli da pođem za njega,
ali odbit ću i njega. - A on će biti oduševljen, pomislila je u sebi, jer i on mene smatra
sestrom, a pomisao na brak među nama jednako mu je nelagodna kao i meni.
- Nekoga ćeš morati odabrati, Kristen. Svaki je muškarac uzduž obale fjorda
zatražio tvoju ruku barem jednom tijekom posljednjih nekoliko godina. Već si se
odavna trebala udati.
Za Kristen to nije bila ugodna tema jer je svoju situaciju poznavala bolje od bilo
koga drugoga, a u porječju nije bilo nijednoga jedinog muškarca za kojega je željela
poći. Željela je ljubav kakvu su joj dijelili roditelji, ali bila je svjesna da će se na kraju
morati zadovoljiti nečim manje vrijednim. Odgađala je usud već nekoliko godina
odbijajući sve prosce, a roditelji su joj to dopuštali iz ljubavi. Ali nije mogla tako
nastaviti unedogled.
Naljutila se na Dirka jer ju je podsjetio na vlastite nedaće, na ono što joj je tijekom
protekle godine neprestano tištalo um. - Nije tvoja briga koga ću odabrati, Dirk, jer
to posve sigurno nećeš biti ti. Usmjeri svoje misli na pronalazak druge žene, a
meni više ne dosađuj.
- Mogao bih te uzeti, Kristen, i prisiliti te da pođeš za mene - nježno ju je
upozorio. - Odbila si toliko ponuda da bi mi te tvoj otac čak mogao i prepustiti nakon
što ti upropastim dobar glas. Takvo se što već znalo dogoditi.
 Bila je to stvarna mogućnost. Naravno, njezin bi ga otac prvo smrtno pretukao.
Ali ako bi Dirk preživio, mogli bi mu dopustiti da se oženi njome. Ne bi imali izbora
nego uzeti u obzir činjenicu da više nije djevica.
Mrko ga je pogledala. - Ako te moj otac ne bi ubio, tada bih to učinila ja. Ne budi
budala, Dirk. Nikada ti ne bih oprostila takvu podlost.
- Ali bila bi moja.
- Kažem ti da bih te ubila!
- Mislim da ne bi - rekao je s previše samopouzdanja da bi joj bilo ugodno. -
Mislim da se i te kako isplati riskirati.
Oči su mu se zaustavile na njezinim grudima dok je izgovarao riječi. Kristen se
ukočila. Nije trebala ostati ovdje i razgovarati s njime. Trebala je skočiti na Tordena
i odjahati, umjesto što je zgrabila bodež kako bi se suočila s njime.
- Onda pokušaj sada, proklete ti bile oči, pa ću te ubiti na licu mjesta! - prosiktala
je Kristen.
Dirk je ponovno spustio pogled na oružje koje je podigla, držeći ga na način
kojim bi posve sigurno nanijela dosta štete prije nego što bi joj ga uzmogao oduzeti.
Da barem nije visoka gotovo koliko i on sam i da barem tu visinu nije pratila
prikladna snaga...
Njegov se gnjev nanovo rasplamsao, ali ovoga puta uperen protiv djevojčine
majke, koja je bila dovoljno luda da svoju kćer poduči ratničkom umijeću. Potmulo
je zarežao: - Nećeš dovijeka držati tu igračku u ruci, Kristen.
Prkosno je podigla bradu. - Budala si jer me upozoravaš. Sada ću pripaziti da me
više nikada ne zatekneš nasamo.
Odgovorio je zapjenivši se od srdžbe. - Tada svakako zaključaj vrata dok snivaš
jer ću te se, jednoga dana u bliskoj budućnosti, ovako ili onako dočepati.
Kristen se nije udostojala odgovoriti na prijetnju, nego se pognula kako bi
dograbila odjeću s tla pa je prebacila preko ramena. Ne skidajući pogleda s Dirka,
posegnula je iza sebe tražeći Tordenove uzde pa, napipavši ih, skupa s konjem
uzmaknula hodajući natraške. Kada se udaljila nekoliko koraka, zgrabila je
Tordenovu svilenkastu grivu, skočila mu na leđa i smjesta ga podbola petama.
Za sobom je čula Dirkove psovke, ali nije previše razmišljala o njima,
usredotočivši se na navlačenje odjeće u punom galopu prije negoli dojaše u naselje
svojih roditelja i netko je spazi. Ovakvo što bilo bi nemoguće objasniti, a istina bi
značila znatna ograničenja slobode koju je uživala, dok bi Dirku Gerhardsenu
istodobno prouzročila ogromne nevolje.
Kada se ne bi morala suočiti sa svim tim ograničenjima slobode, bila bi iskrena u
vezi s onim što se zbilo, ali vlastita joj je sloboda bila odveć draga. Otac je i ovako bio
previše zabrinut za nju. Majčina je briga bila nešto manja jer ju je Brenna dobro
podučila kako se obraniti tijekom mnogobrojnih ljeta kada bi ostale same, nakon što
bi joj otac otplovio kako bi trgovao, povevši sa sobom i njezinu braću. Brenna je u
tajnosti podučavala Kristen svemu onome što je sama naučila od svojega oca: vještini
i lukavosti nužnima kako bi se oružjem suprotstavila moćnijem neprijatelju.
Lukavost je bila poglavito važna jer, iako je za pola glave bila viša od svoje majke i
snažnija od većine žena, Kristen i dalje nije bila obdarena snagom muškarca.
Djevojka se ponosila svojom sposobnošću da se obrani, ali ovo je bio prvi put
kako je bila primorana primijeniti to umijeće. Za razliku od muškaraca, ona je oružje
morala držati skrivenim, jer bi joj otac bio bijesan kada bi doznao čemu ju je mati
podučila. To joj nije teško padalo jer ionako nije željela nositi oružje, i te kako se
ponoseći svojom ženstvenošću.
Kristen je uživala ljubav, pažnju i zaštitu svoje obitelji. Osim Seliga, brata koji je
bio dvije godine stariji od nje, bili su tu i Eric, koji je sada brojio šesnaest zima, te
Thorall, koji ih je vidio četrnaest, a obojica su već bili gotovo jednako krupni kao i
njihov gorostasni otac. Bio je tu i njezin rođak Athol, tek nekoliko mjeseci stariji od
Seliga, te desetak drugih rođaka u drugom i trećem koljenu s očeve strane obitelji,
koji bi se borili do smrti zbog čak i najmanje uvrede djevojčine časti. Da, bila je i te
kako dobro zaštićena i nije osjećala da se mora ikome dokazivati onako kako je
njezina majka bila prisiljena dokazivati se kad je bila njezinih godina.
Sve do danas. Kada bi barem sljedećeg tjedna mogla sa Seligom i njegovim
pajdašima isploviti prema trgovištima na istoku, tada više ne bi morala strahovati
zbog Dirka, barem dok se, krajem ljeta, ne vrati. Do tada bi on možda našao ženu pa
joj više ne bi dosađivao.
Nažalost, već je tražila da je povedu na putovanje i već su je odbili. Bila je prestara
da bi plovila s toliko mladića, unatoč tome što se radilo o brodu njezina oca i činjenici
da je njime zapovijedao Selig. Ako Garrick ne ide na put, ne može ni ona. Odluka
je bila konačna. Čak ga ni njezine pomno smišljene aluzije kako bi u Birki ili
Hedebyju mogla upoznati zanosita trgovca i vratiti se kući s mužem nisu pokolebale
u odluci. Ako on ne može biti uz nju kako bi se skrbio o njoj, kao što je činio ona tri
puta kada je dopustio Kristen da skupa s majkom isplovi s njime, tada će ona, tako
mu Odina, ostati kod kuće.
Garrick nije isplovio već osam godina, radije provodeći topla ljeta s Brennom.
Ispočetka je zapovjedništvo nad svojim brodom ostavljao u rukama svojega prijatelja
Perrina, a poslije je tu dužnost, kada je dovoljno stasao, preuzeo Selig. Kristenini su
roditelji običavali potpuno sami odjahati na sjever i ne vratiti se dok ljeto ne bi bilo
na izmaku. Zajedno bi lovili, istraživali i voljeli jedno drugo, a Kristen je sanjala o
pronalasku ljubavi poput njihove. Međutim, je li postojao još jedan muškarac poput
Garricka, koji je znao biti tako nježan s onima koje je volio, a opet tako opasan i
zastrašujući prema onima koji su mu bili u nemilosti, muškarac zbog kojeg bi joj srce
brže zakucalo, baš kao Brennino kada bi samo pogledala u Garricka?
Kristen je uzdahnula pa odjahala prema obiteljskom domu. Takav muškarac nije
postojao, barem ne ovdje. Istina, bilo je tu nekoliko nježnih muškaraca, iako ne
previše, a bilo je i puno onih koji su umjeli biti i te kako opasni. Sjeverni su predjeli
rađali kršne i odreda pristale muškarce, ali dosad nijedan nije upio pobuditi nemir u
njezinu mladom srcu. Kada bi barem mogla isploviti na istok sa Seligom. Negdje
zasigurno mora postojati muškarac koji joj je suđen, možda trgovac ili moreplovac
poput njezina oca - možda Danac ili Šveđanin, ili možda čak i Norvežanin iz
južnih krajeva. Svi su trgovali u velikim trgovištima istoka. Jedino je pitanje bilo kako
ga pronaći.
 K
risten je u ograđenoj kuhinjskoj izbi pričekala da joj se majka spusti
stubama. Selig je trebao otploviti ujutro, u vrijeme koje bi se u drugim
dijelovima svijeta zvalo zorom, ali kako je sunce ovako daleko na sjeveru
ljeti zalazilo samo nekoliko sati svake noći, ovdje se to nije moglo tako nazvati.
Posada je, uključujući i Seliga, brojila trideset četiri muškarca. Nekolicina su im
bili rođaci, ali uglavnom se radilo o prijateljima, mlađim sinovima, pa čak i o pokojem
starijem sinu, koji su odreda voljeli ploviti. Teretni prostor broda bio je krcat
krznima koja je svaki od muškaraca namjeravao prodati te drugim vrijednim
predmetima načinjenim tijekom mračnih zimskih mjeseci. Dijelom tereta bilo je i
pedeset pet krzna koja je Kristenina obitelj sakupila tijekom zime, uključujući i dvije
dragocjene kože polarnog medvjeda koje su na istočnim trgovištima postizale
basnoslovne iznose.
Putovanje će biti unosno za sve sudionike, a Kristen je morala barem još jednom
pokušati osigurati mjesto na brodu. Selig je rekao da mu ne bi smetalo da pođe, ali,
naravno, Seligu je bilo teško odbiti joj bilo što. Kako je otac samo ovoga tjedna već
triput odbio njezine molbe, sada je sve nade položila u majku i njezinu sposobnost da
ga smekša i privoli da promijeni mišljenje.
Sluge su spravljale večeru. Odreda stranci, svi su bili zarobljeni tijekom vikinških
pohoda na južne zemlje i na istok. Oni koji su služili u kućanstvu Haardradovih,
međutim, odreda su bili kupljeni, jer Garrick nije odlazio u pljačkaške pohode još od
dana svoje mladosti, a nije ni Selig otkako je počeo ploviti umjesto oca. Ropstvo je
bilo čest izvor prijepora među Kristeninim roditeljima jer je djevojčina mati i sama
bila takva ropkinja, nakon što ju je godine Gospodnje 851. Garrickov otac zarobio pa
podario Garricku. Tvrdoglavo ponosita, Brenna, naravno, nikada nije priznala
činjenicu da je Garrick posjeduje, a neke od priča koje su jedno o drugome ispredali
govorile su o gorkoj borbi čiju je gorčinu s vremenom razrijedila ljubav koju su sada
dijelili.
Kristen nije uspijevala zamisliti neprijateljstvo koje je nekoć vladalo među
njezinim roditeljima. Naravno, znali su se tu i tamo posvađati, a Garrick bi ponekad
odjahao na sjever kako bi se ohladio. No, kada bi se vratio, satima bi se zaključali u
svoje odaje, a kada bi ih naposljetku napustili, nijedno se nije sjećalo zašto su se
zapravo svađali. Sve su njihove svađe, bile one velike ili male, skončavale u spavaćoj
sobi, pružajući ostatku obitelji izvor zabave i povod za dobronamjerno zadirkivanje.
 Kada joj je dojadilo čekanje, Kristen je počela salijetati Aileen da joj udijeli malo
slatkih oraščića koje je kuharica dodavala tijestu od kojeg je kanila zamijesiti kruh.
Kristen ju je pokušavala privoljeti na Aileeninu materinskom keltskom jeziku, jer je
tom prokušanom taktikom najčešće uspijevala slomiti ženin otpor. Od sluga, koji su
potjecali iz raznih zemalja, naučila je mnoštvo jezika, pa je svaki od njih umjela
govoriti kao da joj je materinski. Posjedovala je živahan um, uvijek željan učenja i
novih znanja.
- Okani se Aileen, ljubavi, prije nego što se kruh s oraščićima, koji tvoj otac tako
voli, pretvori u običnu pogaču.
Kristen je pokunjeno progutala oraščiće koje je žvakala prije negoli se sa
smiješkom okrenula prema majci. - Već sam mislila da nikada nećeš sići. Što si to
prošaptala u očevo uho da te onako na rukama ponio na kat?
Brennino se lijepo lice zarumenjelo. Obavila je ruku oko kćerina struka pa je
povela prema dvorani koja je zjapila prazna pošto su svi muškarci u pristaništu
ukrcavali teret na brod. - Moraš li takve stvari govoriti pred slugama?
- Govoriti? Svi su vidjeli kako te podigao u naručje i...
- U redu, u redu - nasmijala se Brenna. - Nisam mu ništa šaputala u uho.
Kristen je bila razočarana jer se nadala izvući kakvo sočno i grešno priznanje od
majke koja je inače bila potpuno otvorena prema svim temama. Brenna se nasmijala
spazivši djevojčino razočaranje.
- Nije bilo potrebe za ikakva šaputanja, ljubavi. Samo sam mu nosom protrljala
vrat. Postoji mjesto na Garrickovu vratu koje je iznimno osjetljivo.
- I to je bilo dostatno da mu pobudi takvu požudu?
- I te kako.
- Dakle, dražila si ga. Srami se, majko! - zadirkivala je Kristen.
- Da se sramim? Nakon što sam s tvojim ocem provela iznimno ugodan sat usred
bijela dana, i to u trenutku kada više od svega želi biti u pristaništu? Ponekad je žena
prisiljena uzeti stvari u svoje ruke u trenucima kada joj je muž prezaposlen.
Iz Kristenina grla došao je zvuk koji je najviše nalikovao hihotanju. - I je li mu
smetalo što si mu odvukla pažnju od uobičajene zabave nadziranja ukrcaja tereta na
brod?
- Što ti misliš?
Kristen se nasmijala, dobro znajući da mu nije ni najmanje smetalo.
Njezina se mati nije ponašala poput ostalih majki niti je izgledala kao one. Osim
vrane kose, koja je bila dio ženina keltskoga naslijeđa, i toplih, sivih očiju, izgledala
je premlado za ženu koja je već imala odraslu djecu. Iako je brojila gotovo četrdeset
ljeta, doimala se znatno mlađom.
Brenna Haardrad bila je uistinu prekrasna žena, a Kristen je imala veliku sreću
što je naslijedila majčine crte lica. Visina, žućkastosmeđa kosa i vodenaste oči bile su
ostavština njezina oca. Djevojka je trebala zahvaljivati Bogu na tome što barem nije
visoka poput oca i braće. Brenna je to često činila, iako ovdje na sjeveru, Kristenina
neuobičajena visina nije predstavljala problem kakav bi mogla predstavljati drugdje,
jer su sjevernjaci odreda bili njezine visine ili viši. U Brenninoj bi domovini,
međutim, to predstavljalo problem, jer bi Kristen bila visoka poput tek
nekolicine muškaraca, a viša od većine.
- Zasigurno nisi iščekivala moj povratak samo kako bi mi postavljala neumjesna
pitanja - rekla je Brenna naposljetku.
Kristen je spustila pogled prema stopalima. - Nadala sam se da bi mogla
porazgovarati s ocem sada kada je dobrog raspoloženja pa ga zamoliti...
- Da ti dopusti isploviti s tvojim bratom? - Brenna je dovršila umjesto nje,
odmahujući glavom. - Zašto ti je ovo putovanje tako važno, Kristen?
- Želim pronaći muža. - Eto, konačno je izgovorila riječi koje nije uspijevala
istisnuti iz sebe pred ocem.
- A uvjerena si kako ga ne možeš pronaći ovdje, kod kuće?
Kristen se zagledala u majčine nježne sive oči. - Ovdje nema nikoga koga volim,
majko... Ne onako kako ti voliš oca.
- A razmotrila si svakoga koga poznaješ?
- Jesam.
- Pokušavaš li mi reći da ne možeš prihvatiti Sheldonovu prošnju?
Kristen nije namjeravala roditeljima tako brzo otkriti svoju odluku, ali kimnula
je. - Volim ga, ali ta ljubav nije nimalo drugačija od one koju osjećam prema svojoj
braći.
- Tada, dakle, želiš poći za stranca?
- I ti si pošla za stranca, majko.
- Istina, ali tvoj otac i ja poznavali smo se dugo prije nego što smo naposljetku
priznali ljubav jedno drugome i vjenčali se.
- Sigurna sam da mi neće trebati koliko i vama kako bih shvatila da sam
zaljubljena.
Brenna je uzdahnula. - Istina, dobro sam te potkovala znanjem koje sama nisam
posjedovala kada sam upoznala tvojega oca. U redu, ljubavi, razgovarat ću s
Garrickom večeras, ali nemoj se previše nadati da će se predomisliti. Ni ja nisam
sklona pustiti te na put s bratom.
- Ali, majko...
- Dopusti mi da završim. Ako se Selig vrati na vrijeme, vjerujem da bi se tvojeg
oca dalo uvjeriti da te povede na jug kako bi potražila muža.
- A ako ljeto već bude na izmaku kad se vrati?
- Tada ćeš se morati strpjeti do proljeća. Ako te već moram izgubiti zbog nekoga
južnjaka, tada bih radije da se to dogodi u proljeće, što kasnije... osim ako nisi odlučna
u namjeri da smjesta pronađeš muškarca?
Kristen je odmahnula glavom. Ovo nije bilo ono što je imala na umu. Željela je
otići što prije, daleko od prijetnje koju je predstavljao Dirk, ali nije to mogla povjeriti
čak ni svojoj majci, jer bi Brenna posve sigurno odlučila sama izravnati račune s
Dirkom.
- Ali, bit ću godinu starija - istaknula je Kristen u nadi da će time promijeniti
majčino mišljenje.
Brenna se osmjehnula kćeri jer Kristen nije shvaćala koliko je zapravo poželjna.
- Tvoje godine neće biti važne, ljubavi, vjeruj mi. Borit će se za tvoju naklonost kada
doznaju da tražiš muža, baš kao što to čine i ovdašnji muškarci. Godina više ili manje
neće činiti nikakvu razliku.
Kristen se prestala truditi. Sjele su pred otvorena vrata koja su u dvoranu
propuštala topao povjetarac i bila jedini izvor dnevnoga svjetla. Velika kamena kuća
koju je izgradio njezin pradjed nije imala prozora, kako bi lakše očuvala toplinu
tijekom ljutih zima. Stale su zajedno raditi na velikoj tapiseriji, jer Brenna
nije posjedovala strpljenje nužno da se sama bavi time.
Iznenada, Kristen je upitala: - Što bi ti učinila, majko, da želiš isploviti na tom
brodu?
Brenna se nasmijala, uvjerena da je tema zaključena, a dogovor postignut. -
Potajno bih se ukrcala pa skrivala u spremištu dan ili dva, sve dok ne bih bila daleko
odavde.
Kristenine oči razrogačile su se u nevjerici. - Uistinu bi to učinila?
- Ne, ljubavi, samo se šalim. Zašto bih htjela isploviti bez tvojega oca?
 S
jeme je bilo zasijano, a Kristen se nije uspijevala osloboditi pomisli. Njezina
je majka u šali govorila o potajnom ukrcavanju na brod, ali u ženinim je
riječima postojalo zrnce istine koje je bilo nemoguće ignorirati. Brenna je,
bez sumnje, bila dovoljno smjela za takvo što. Na kraju krajeva, činila je i luđe stvari.
Nije li, prije nego što su se uzeli, obišla cijeli fjord usred zime kako bi se vratila
Garricku nakon što je odvedena od njega? I Kristen je mogla biti jednako odvažna.
Jednim bi potezom mogla zadržati slobodu i riješiti se Dirka upustivši se u
pustolovinu. Upravo joj je pomisao na pustolovinu dodatno razgalila maštu.
Plan se činio savršenim, ali postojao je jedan problem. Zabranili su joj odlazak pa
bi se po povratku morala suočiti s neugodnim posljedicama. No, Kristen se, u svojem
uzbuđenju, odbila zamarati takvim mislima i dopustiti Tyri da je podsjeća na njih,
nakon što je najboljoj prijateljici otkrila što namjerava učiniti. Tyra je bila zadivljena,
potpuno očekivano, jer je bila djevojka koja je, ostavivši djetinjstvo za sobom,
izgubila pustolovni duh. Isto se nije moglo reći i za Kristen.
Djevojke su bile u Kristeninoj odaji na katu, jedinom mjestu koje je pružalo
privatnost od očiju i ušiju uzvanika okupljenih na oproštajnoj gozbi u prizemlju.
Posada će te večeri noćiti u dvorani. Tyra je došla s ocem kako bi poželjela sreću
svojemu bratu Thorolfu, koji je nekoliko posljednjih dana proveo ovdje, pomažući
u pripremama za odlazak. Kristen je bilo drago što će i on putovati jer su bili bliski
prijatelji. Čak ga je pokušala podučiti nekolicini jezika koje je naučila dok su bili
djeca, ali Thorolf se nije pokazao pretjerano umješnim učenikom. Vjerojatno će biti
jedini koji će je braniti kada je Selig i njihova tri rođaka iz posade stanu koriti poradi
njezine lakomislenosti.
Selig će biti i te kako ljutit, baš kao i njihovi rođaci Olaf, Hakon i Ohthere,
najstariji među njima. Međutim, ako budu dovoljno daleko od kopna da povratak
kako bi je ostavili kod kuće ne bude izvediv, tada će mladići, nakon što daju oduška
svojoj srdžbi, biti prisiljeni popustiti. Ona će, pak, morati otrpjeti njihovo verbalno
nasilje, jer se nitko od njih ne bi usudio spustiti ruku na nju, dobro znajući da ona
nije netko tko bi trpio batine, a da ne uzvrati istom mjerom.
- Zašto, Kristen? - upitala je Tyra čim joj je prijateljica otkrila svoje namjere. -
Majka će ti plakati i jadikovati. Otac će ti... - Zaustavila se, zadrhtavši. - Bojim se i
pomisliti što će on učiniti.
Kristen se veselo osmjehnula sićušnoj djevojci. - Neće učiniti ništa dok se ne
vratim. A moja majka nikada ne plače. Neće se brinuti ako joj kažeš gdje sam.
Posumnjat će što sam učinila kada me ne bude mogla pronaći, ali svejedno će biti
zabrinuta dok ne potvrdiš njezine sumnje. Zato sam ti se i povjerila.
- Voljela bih da si se povjerila nekome drugome. Otac će ti biti bijesan.
- Ali ne na tebe, Tyra. Moraš mi se zakleti da ćeš im sutra otkriti da sam otplovila
sa Seligom, prije negoli ih obuzme briga.
- Učinit ću tako, Kristen, ali i dalje ne razumijem zašto im želiš prkositi. Nikada
prije nisi imala želje isploviti s bratom.
- Naravno da sam to željela, samo mi nikada prije nije palo na um zatražiti to od
njih. Ovo mi je posljednja prilika da plovim sa Seligom. Dogodine će me otac povesti
na jug kako bih pronašla muža, ako ga sama ne pronađem u Hedebyju - dometnula
je uz hihot.
- Dakle, bila si ozbiljna kada si rekla da želiš pronaći muža negdje drugdje? -
začuđeno je upitala Tyra.
- Zar si mislila da se šalim?
- Naravno da jesam. Takvo bi što značilo odlazak odavde i život daleko od tvojih
roditelja.
- Morala bih napustiti roditeljski dom za koga god se udala.
- Ali kad bi se udala za Sheldona, i dalje bi bila blizu obiteljskoga doma.
- Ali ne bih bila ludo zaljubljena, Tyra. Želim biti ludo zaljubljena, pa makar
zbog toga morala živjeti na dalekom istoku. Međutim, zaboravljaš da moj otac
posjeduje dva velika broda i jedan manji. Zar misliš da me ne bi posjećivali, koliko
god daleko živjela?
- Naravno da bi. Istini za volju, potpuno sam smetnula s uma tu činjenicu.
- I mislila sam. Prestani me, stoga, uvjeravati da se predomislim, jer se takvo što
neće dogoditi. Očekuje me spektakularna pustolovina, Tyra, i ne namjeravam se
zabrinjavati posljedicama dok se ne vratimo. Ne znaš kako su uzbudljivi trgovački
gradovi jer nikada nisi bila u nekome od njih. Bila sam jako mlada kada sam posljednji
put posjetila neko trgovačko središte i zanimali su me samo proizvodi na tržnici,
nipošto muškarci. Međutim, na takva mjesta dolaze muškarci sa svih strana svijeta.
Pronaći ću jednoga kojeg bih mogla voljeti i vratiti se s njime kući, a to će ublažiti
očev gnjev.
- Ako ti tako kažeš - Tyra je sumnjičavo kimnula.
- Kažem. Pođimo sada, prije nego što ostanemo bez najboljih dijelova mesa.
Ušle su u bučnu dvoranu, ukazavši se grubim muškarcima poput najljepšeg
prizora. Tyra je bila sićušna i nježna, a tjemenom je jedva dosezala Kristenina
ramena. Kristen je izgledala osobito privlačno u plavoj svilenoj haljini koja joj je
prianjala uz vitko i oblinama obdareno tijelo, sa zlatnim narukvicama koje su joj
krasile gole nadlaktice.
Sheldon je pljesnuo Kristen po stražnjici kad je prolazila pokraj njega, a ona se
okrenula prema mladiću kako bi mu isplazila jezik. Hinio je uvrijeđenost pa se
zaputio za njome kako bi zatražio tobožnju zadovoljštinu za iskazanu drskost, ali ona
mu je umaknula. Sjetno je poželjela da i Sheldon može isploviti s njome, ali mladić
je tog ljeta s braćom pomagao njihovu ocu s usjevima, a namjeravali su i proširiti kuću
s još nekoliko soba.
Idući koji ju je zadržao bio je njezin rođak Ohthere, zgrabivši je oko struka kako
bi je podigao s tla pa je potom spustivši kako bi joj utisnuo vlažan poljubac. - To je
bilo za sreću, dijete - stao je pijano frfljati.
Kristen se počela smijati. I dalje ju je nazivao djetetom iako već odavna to nije
bila, a sve zato jer je bio deset godina stariji od nje. Otac mu je bio jedan od njezinih
stričeva u drugom koljenu, a mladić je sa svojom braćom živio kod njezina strica
Hugha. Njezin prvi rođak, Athol, neće ploviti s njima jer je bio Hughov jedinac pa se
njezin stric trsio zadržati mladića što bliže domu.
- Zar ti je potrebna sreća za puko trgovanje na istoku? - zahtijevala je od
Ohtherea.
- Vikingu je na moru uvijek potrebna sreća, bez obzira na to koje mu odredište
bilo. - Namignuo je podijelivši s njome taj djelić mudrosti.
Kristen je stala veselo odmahivati glavom, promatrajući ga. Već je zavirio duboko
u dno čaše, a noć je još bila mlada. Kada ujutro bude morao prionuti na vesla, bit će
mamuran i snenih očiju. Sažalijevat će ga, pomno skrivena u spremištu.
- Pusti je na miru, Ohthere, prije nego što skonča od gladi - viknuo je netko.
Učinio je tako, ali tek nakon što ju je i on pljesnuo po stražnjici. Kristen ga je
počastila grimasom prije negoli se zaputila prema dugačkom stolu za kojim joj je
sjedila obitelj. Nikada nije uspjela dokučiti što točno na njezinoj stražnjici izaziva
muškarce na takav čin, ali činilo joj se da je nakon svake gozbe tjednima
primorana liječiti plavice na tom dijelu tijela. Nije im to zamjerala, jer je sve što su
činili bilo u duhu dobrohotne zabave.
Pokušala je zaobići stol, ali nije dospjela dalje od očeve stolice jer je Garrick
snažnom rukom posegnuo prema njoj pa je privukao u svoje krilo. - Ljutiš li se na
mene, Kris?
Uputio joj je mrgodan pogled, ali lice mu je otkrivalo zabrinutost. Već je
razgovarao s djevojčinom majkom i još je jedanput odbio njezinu želju da isplovi bez
njega. Vodenaste su se oči susrele s onima istovjetne boje, a djevojka je ovila ruke
oko očeva vrata.
 - Zar sam se ikada uspjela naljutiti na tebe?
- Puno puta, ako me sjećanje dobro služi, a svaki put baš zato jer nisi dobila što
si htjela.
Kristen se zahihotala. - To se ne računa.
- Jasno ti je zašto ne možeš poći sa Seligom? - upitao je nježno.
- Da, jasno mi je zašto ne želiš da pođem - uzdahnula je. - Ponekad poželim da
sam ti sin. - Čuvši to, zabacio je glavu, a iz grla mu se prolomio gromoglasan smijeh.
Počastila ga je mrkim pogledom. - Ne razumijem što je tako smiješno u tome.
- Sličnija si svojoj majci nego što misliš, Kris - odgovorio joj je. - Pola života
provela je trseći se biti dječak i sin. Ja sam, pak, zahvalan što imam kćer, i to tako
ljupku poput tebe.
- Tada bi mi oprostio kada bih... kada bih učinila nešto što ti nije po volji?
Osmjehnuo joj se. - Kakvo je to pitanje? Jesi li skrivila štogod?
- Nisam. - Riječi su bile istinite, barem u tom trenutku.
- Aha, ovo je, dakle, jedno od onih pitanja tipa ‘što bi bilo’? Pa, pretpostavljam
da bih ti mogao oprostiti gotovo bilo što... u granicama razuma - dometnuo je,
uputivši joj pogled koji je bio napola strog, a napola šaljiv.
Nagnula se prema njemu pa ga poljubila. - Volim te - rekla je nježno, a on ju je
u odgovor stisnuo tako čvrsto da je ostala bez daha, natjeravši je na negodovanje: -
Oče!
Odgurnuvši je iz krila, potapšao ju je, zapovjedivši: - Pronađi si štogod za jelo
prije negoli nestane svega. - Glas mu je bio grub, ali pogled mu je bio prepun ljubavi.
Kristen je sjela na klupu, zauzevši mjesto između svoje majke i Seliga, koji joj je
smjesta napunio vrč pjenušavom medovinom. - Nećeš se duriti, zar ne, Kris? - upitao
ju je. - Ne želim te se tijekom cijelog putovanja prisjećati namrštene.
Kristen se osmjehnula shvativši da joj je naumio napuniti tanjur, jer ju je tako
rijetko posluživao za stolom. - Čini se da me sažalijevaš, brate?
Selig je progunđao u odgovor: - Kao da bi ti ikome dopustila da te sažalijeva.
- Istina, ne bih, stoga nemoj ni ti. A što se durenja tiče, durit ću se samo utoliko
što ću se od tebe oprostiti večeras kako ne bih bila prisiljena ujutro te promatrati
kako odlaziš bez mene.
- Srami se, Kristen - prekorila ju je Brenna. - Ako si htjela da osjeti grizodušje što
te ostavlja za sobom, upravo si uspjela u naumu.
- Besmislice. - Kristen je Seligu uputila vragolast pogled, ali odgovor je uputila
majci: - Neće mi čak ni nedostajati.
 Selig ju je zbog te nesestrinske izjave počastio kiselim pogledom pa se okrenuo
od nje kako bi rekao nešto Atholu, koji mu je sjedio s druge strane. Kristen je
uzdahnula jer Selig još uvijek nije znao koliko su zapravo njezine riječi istinite, iako
bi ih se mogao prisjetiti kada je naposljetku pronađe na brodu.
Brenna je pogrešno protumačila djevojčin uzdah. - Jesi li uistinu tako nesretna i
nezadovoljna očevom odlukom?
- Bila bi to uzbudljiva pustolovina, posljednja prije nego što se udam, majko -
uzvratila je Kristen istinom. - Ti si uživala u pustolovinama prije braka, nisi li?
- Da, i to opasnima.
- Ali trgovačko putovanje nije opasno, a otac je rekao da sam uvelike poput tebe.
- Znam, čula sam ga - osmjehnula se Brenna. - I zborio je istinu, znaš. Svojski
sam se trudila biti sinom kojeg moj otac nikada nije imao. Ali tvoj otac ima tri vrsna
sina i uživa u svojoj kćeri jedinici. Nemoj priželjkivati biti bilo što osim onoga što već
jesi, dušo.
- Jedino što sam priželjkivala bile su pustolovine - priznala je Kristen.
- Tada ih prestani priželjkivati jer ti obično dođu kada ih najmanje želiš.
- Poput tvojih?
- Ne osjećam ni trunku žaljenja zbog pustolovine koja me dovela ovamo, ali tada
sam i te kako žalila. A ti ćeš, s vremenom, dobiti svoje putovanje na jug, iako tvoj
otac to još ne zna - povjerila joj je Brenna šapatom. - Otkrit ću mu kako ne želiš
Sheldona čim kuća ponovno utihne, jer će mu to predstavljati razočaranje. On i
Perrin tako su se radovali tom braku.
- Žao mi je, majko.
- Neka ti ne bude žao, dušo. Želimo da budeš sretna, a ako ne možeš naći sreću
sa Sheldonom, tada je to završena priča. Pronaći ćemo ti muškarca kojeg možeš
voljeti.
Ako ga sama ne pronađem prije vas, pomislila je Kristen dok se naginjala prema
majci kako bi je poljubila za rastanak, onako kako je maločas učinila i s ocem,
nadajući se da će je oboje shvatiti i oprostiti joj na onome što je namjeravala učiniti.
- Volim te, majko.
 K
ristenina prisutnost otkrivena je već tijekom prve oluje, a nije se čak
radilo ni o snažnoj oluji, barem ne ispočetka. Međutim, čim se brod stao
valjati na pobjesnjelim valovima, djevojka je počela povraćati. Bila bi
krasan mornar. Potpuno je smetnula s uma kako se ista stvar zbila i posljednji put
kada se otisnula na more. Najmanje mreškanje mora natjeralo bi je da isprazni sadržaj
svojega želuca.
Čuvši zvuke povraćanja, netko je otvorio krovna vratašca teretnog spremišta. Bio
je dovoljan jedan pogled na djevojku da mornar smjesta ponovno zalupi vratašcima.
Nije uspjela čak ni vidjeti o komu se radilo niti joj je u tom trenutku to bilo važno,
jer se brod svakom novom sekundom sve snažnije i snažnije propinjao.
Do tog trena pratila ju je sreća. Uspjela se iskrasti do soba svoje braće iza staja pa
posuditi nešto Thorallove odjeće, koju je namjeravala nositi tijekom plovidbe, iako
je ponijela i nekoliko svojih haljina, koje je planirala odjenuti kada pristanu u neki
od velikih trgovačkih gradova. Prikradanje u teretni prostor pokazalo se najlakšim
dijelom njezine misije, jer je posada na straži ostavila samo jednog mornara, a on je,
iako se smjestio blizu teretnog spremišta, vrlo brzo zakunjao. Brza i spretna, usprkos
visini, Kristen je iskoristila priliku. Spremište je bilo začuđujuće udobno,
unatoč činjenici da je u njemu vladao mrkli mrak. Bilo je ispunjeno gomilicama
načinjenim od mekih krzna, koje su je skrivale od znatiželjnih pogleda i koje su činile
udobnu postelju.
Provela je dva dana skrivena među krznima. Nadala se ostati skrivenom barem
još jedan dan, jer bi joj hrana koju je ponijela sa sobom potrajala toliko dugo.
Međutim, takvo što nije bilo suđeno. Oluja je otkrila njezino skrovište, a iako još
nitko nije došao suočiti se s njome, znala je da je to neizbježno.
Kristen se činilo da je treći dan već došao i prošao do trenutka kada su se vratašca
ponovno otvorila, a dnevna svjetlost preplavila prostor. Ukočila se, spremna za
predstojeću borbu, barem do one mjere do koje je za nju bila sposobna, a to uistinu
nije bilo bogzna kako. I dalje se osjećala iscijeđenom, iako je oluja najzad minula.
U teretni se prostor spustio Selig. Kristen je ležala ondje gdje ju je oluja posljednje
bacila, nedaleko od mjesta gdje su se njegova stopala spustila na pod. Svjetlost je bila
poput bodeža koji su joj razdirali oči pa se nije uspijevala primorati da podigne
pogled i suoči se s njime. Naposljetku joj je strog, ljutit glas otkrio tko je njezin
posjetitelj.
- Znaš li što si učinila, Kristen?
 - Znam - odvratila je slabašno.
- Ne, nemaš pojma.
Zaklonila je oči u nastojanju da mu pročita izraz lica, ali svjetlost je i dalje bila
odveć jarka. - Selig, molim te, ne mogu još gledati u svjetlost.
Čučnuo je pokraj nje, zgrabivši rukom debeo krzneni prsluk koji je odjenula
preko uske kožnate tunike, uspjevši tako prikriti grudi. Oči su mu se ljutito spustile
na usko podvezane nogavice dugačkih hlača i čizme načinjene od meke kože,
obrubljene krznom. Struk joj je bio opasan širokim remenom čija je krupna kopča
optočena sićušnim smaragdima.
- Otkuda ti ovo? - odlučno je upitao pokazavši na odjeću.
- Nije tvoja - odgovorila je, nastojeći ga umiriti. - Posudila sam je od Thoralla
pošto mi je najbliži stasom, a...
- Začepi, Kristen! - otresao se. - Znaš li kako izgledaš?
- Poput nekoga od članova posade? - upitala je razigrano, pokušavši duhovitošću
ublažiti njegovu srdžbu.
Nije joj uspjelo. Sive su mu oči bjesnjele poput oluje koja je netom minula.
Izgledao je kao da je želi udariti, više od bilo čega drugog na svijetu, i kako se svim
silama trsi to ne učiniti.
- Zašto, Kristen? Nikada prije nisi učinila ništa ovako nerazborito.
- Nekoliko je razloga. - Sada kada joj se spustio bliže, mogla mu je jasno vidjeti
lice, ali svejedno mu je izbjegavala pogled kada je dometnula: - Jedan od njih je
pustolovina.
- Pustolovina vrijedna očeva bijesa?
- To je samo jedan od razloga. Tu je i činjenica da se želim udati, ali kod kuće ne
postoji nitko tko mi je po volji. Nadala sam se upoznati mnoge muškarce u velikim
trgovačkim gradovima.
- Otac je bio voljan povesti te - uzvratio je hladno.
- Znam. Majka mi je već rekla da bi mogao to učiniti po tvojem povratku, a ako
ne tada, onda na proljeće.
- Ali ti si odlučila ne čekati. Tek tako! - Zapucketao je prstima. - Prkosiš...
- Strpi se, brate. Postoji još jedan razlog. Postoji netko... neću ti otkriti njegovo
ime, stoga nemoj ni pitati... netko tko me namjeravao prisiliti da pođem za njega tako
što bi me uzeo silom.
- Dirk! - ime mu je eksplodiralo s usana.
- Rekla sam bez imena, Selig. Bilo kako bilo, nisam mogla nikome reći za tog
muškarca jer mi više nikada ne bi bilo dopušteno ikamo poći ili bilo što činiti sama.
Otac bi se obračunao s njime, ali ne bi ga usmrtio pošto mi još uvijek nije naudio. A
razgovor ili batine... pa, uvjerena sam da ne bi razuvjerili tog muškarca. Izgubila bih
slobodu, stoga sam smatrala najmudrijim otići neko vrijeme, a ako bih istodobno
uspjela pronaći muža za sebe, tim bolje.
- Tako mi Odin pomogao! - opsovao je. - Nisam ni trebao od žene očekivati
mudrije rasuđivanje.
- Nisi pošten, Selig! Već sam ti rekla da postoje i drugi razlozi, i svi su utjecali na
moju odluku - uzvratila je braneći se.
- Prije će biti da si odluku donijela isključivo zbog nagovještaja uzbuđenja koje
pustolovina nosi, jer postoje načini da se obračuna s muškarcima poput ovoga koji si
opisala, što i sama dobro znaš.
- Otac ga ne bi usmrtio samo zato što mi je prijetio.
- Ali ja bih.
Zapiljila se u njega u nevjerici. - Ubio bi ga samo zato što me poželio? Bi li ubio
svakog muškarca koji bi to učinio?
- Svakog koji odluči uzeti te ne obzirući se na to hoćeš li dati svoj pristanak ili
ne.
Spoznaja da iz njega progovara bratska ljubav na lice joj je izmamila razdragan
osmijeh. - Tada ne vidim problem. Bit ćeš sva zaštita koja mi je potrebna u
trgovačkim središtima.
- Bio bih, kada bi išla onamo, što nije slučaj - odvratio je. - Vraćaš se kući.
- Oh, ne, Selig! Tvoji mi ljudi nikada neće oprostiti ako toliko puno vremena
potratite zbog mene.
- Siguran sam kako će svi biti složni u odluci da te vratimo kući!
- Ali zašto? U čemu je zlo ako pođem s vama? I tako idete samo trgovati. -
Prostrijelio ju je srditim pogledom, a ona je razrogačila oči koje su zasjale uzbuđenjem
zbog iznenadne spoznaje.
Namjeravate pljačkati!
U tom se trenutku njihov rođak Hakon pojavio na stropnim vratašcima. - Priznao
si joj, Selig? Tako mi Thora! Bilo je to budalasto od tebe - progunđao je plavokosi div.
- Idiote! - Selig se uspravio, prostrijelivši mlađeg muškarca pogledom. - Ti si joj
upravo potvrdio! Dosad je samo nagađala.
Hakon je skočio u spremište kako bi se suočio sa Seligom. - Što ćeš sada učiniti?
Vratiti je kući gdje bi naše planove mogla otkriti tvojemu ocu?
 Selig je zakolutao očima, uperivši potom pogled u strop. - Tako mi bogova,
Hakone, ti si nepresušan izvor informacija. Naši bi neprijatelji dali sve da im
dopadneš šaka.
- Što sam rekao?
Selig nije muškarčevo pitanje udostojao odgovorom, spustivši pogled na Kristen
čije su se usnice sada razvukle u širok osmijeh. - Ne bi rekla ocu, zar ne?- upitao je
pun nade, molećivim tonom kakav nikada prije nije čula od njega.
- Što ti misliš?
Zarežao je na nju zbog takva odgovora, ali svoju je srdžbu iskalio na Hakonu,
odbacivši mlađeg muškarca snažnim udarcem šake na gomilu krzna. Udarac je
popratio skokom na Hakona, koji mu je uzvratio onako kako to punokrvni Vikinzi
čine.
Kristen je dopustila da borba potraje nekoliko minuta prije negoli ju je prekinula
glasom koji je bio netom snažniji od njihova bolna stenjanja. - Ako mislite da će mi
sutradan pogled na dva izubijana lica pobuditi osjećaj krivnje, morat ću vas
razočarati, jer ne osjećam nikakve odgovornosti za vaše trenutačne postupke.
Selig se otkotrljao u stranu pa, sjevši, zarežao na nju: - Trebao bih te baciti u
more, Kristen. Tada bih našim roditeljima morao reći samo da si se utopila, umjesto
što ću biti prisiljen priznati im da sam te poveo u pljačkaški pohod. Vjerujem kako bi
im bilo lakše čuti da si skončala u moru.
Dopuzala je do njega na koljenima i dlanovima pa mu utisnula cjelov u obraz koji
je već počeo naticati, sjevši potom na pete i široko mu se osmjehnuvši. - No, no, brate,
priznaj poraz dostojanstveno i reci mi kamo idemo.
- To je nešto što ne moraš znati, stoga ne pitaj ponovno. Ostat ćeš na brodu i
klonit ćeš se pogleda.
- Selig! - Ali on je ostao gluh na molbu u njezinu glasu pa se izvukao iz
potpalublja. Okrenula se prema Hakonu koji je samo stajao ondje. - Hoćeš li mi ti
otkriti?
- Pa da bude ljutit na mene ostatak putovanja? Imaj srca, Kristen.
- Ah, kakve li nepravde! - viknula je za njime dok se penjao iz spremišta, ostavivši
je samu.
 O
tplovili su na jug, dalje negoli je Kristen ikada sanjala da bi se mogla
zaputiti. Znala je da plove prema jugu jer je iz noći u noć nebo ostalo
tamnim sve dulje i dulje, sve dok naposljetku tmina noći nije potrajala
jednako koliko i dnevno svjetlo. Već su danima plovili pokraj prekrasne zemlje čiju
je obalu resilo ljetno zelenilo, ali nitko joj nije htio otkriti o kojoj se zemlji točno radi.
Znala je ponešto o zemljama na jugu - nije mogla ne znati s obzirom na broj sluga
koji su tijekom godina dolazili i odlazili iz njezina doma, svi iz različitih krajeva i
zemalja. Zemlja pokraj koje sada plove mogao bi biti otok irskih Kelta, ili čak i veći
otok koji dijele Škoti, Pikti, Angli, Sasi i Zapadni Kelti, narod njezine majke. A moglo
bi se čak raditi i o zemlji Franaka, iako je bila uvjerena da bi joj ta zemlja trebala biti
slijeva, a ne zdesna poput ove.
Ako se radilo o jednom od dvaju velikih otoka, tada je bilo razumno pretpostaviti
da bi mogli napasti neko dansko naselje, jer su žitelji te sjevernjačke zemlje naumili
pokoriti oba otoka, a prema posljednjim vijestima koje je čula, gotovo su uspjeli u
svom naumu. A ako će uistinu ukrstiti mačeve s Dancima, pa, bit će to izjednačena i
veličanstvena borba, puno poštenija i ravnopravnija od napada na stasom sitnije
žitelje tih otoka.
Selig je znao više o tome gdje se nalaze i s kime će ukrstiti oružje, ali odbijao joj
je bilo što otkriti. Iako je i dalje bio izrazito ljutit na nju, dopustio joj je da izađe iz
spremišta. Čak joj ni Thorolf, Tyrin brat, nije htio ništa otkriti. Pretpostavljala je da
se vode logikom kako neće po povratku imati što reći svojemu ocu ako ne bude znala
gdje su ni što će učiniti kad pristanu na kopno.
Kao da bi imala hrabrosti ispričati ocu bilo što od ovoga! On je bio uspješan
trgovac. Nije odobravao upotrebu svojih brodova za pljačku. Muškarci klana
Haardrad nisu odlazili u pljačkaške pohode još od dana njezina djeda. Međutim,
klanski su mladići, posve prirodno, sanjali o bogatstvu koje bi im jedan takav
pohod mogao priskrbiti, svi muškarci što su plovili pod Seligovim zapovjedništvom
bili su mladi, a brod na kojem su isplovili bio je savršen za takav pothvat.
Načinjen od hrastovine, brod se dičio snažnim borovim jarbolom na kojem je
lepršalo veliko kvadratno jedro, izmjenično obojeno bijelim i crvenim prugama.
Izduljeni je brod žustro i s lakoćom sjekao vodu, a pomagalo mu je i šesnaest pari
dugačkih smrekovih vesala uskih lopatica. Zmajska glava, obojena u crvene i zlatne
tonove, pokazivala im je pravi put.
 Kristen nije bilo žao što se upustila u ovu avanturu, jer je uzbuđenje muškaraca
zarazilo i nju. Iako joj neće dopustiti da se iskrca s broda, tako joj Božjih zuba, sada
je barem imala priču kojom će izazivati divljenje svoje djece i unučadi tijekom
hladnih zimskih noći! A priča će uskoro dobiti i svoj vrhunac. Bilo je to jasno
po promjeni koju se dalo uočiti na muškarcima, kao i po načinu na koji su Selig i
Ohthere promatrali obalu, svakoga dana sve pomnije i pomnije.
Bilo je rano jutro kada su uplovili u ušće široke rijeke pa je sada snaga svakoga
muškarca bila potrebna za veslima. Kristenino uzbuđenje bujalo je sa svakom novom
minutom jer joj se zemlja pred njom činila netaknutom, unatoč tome što je s vremena
na vrijeme uspijevala vidjeti malena naselja i sela.
Istraživačica u njoj bila je oduševljena svime što je vidjela. Pustolovka u njoj
zadržala je dah, nastojeći zatomiti uzbuđenje kada su naposljetku bacili sidro, a Selig
joj prišao, jer se još uvijek nadala kako će joj možda dopustiti da pođe s njima. Čak je
bila i pripravna za tu mogućnost. Svoju je dugačku pletenicu zataknula u tuniku kako
joj ne bi smetala, a na glavu je stavila srebrnu kacigu koju joj je Ohthere tog jutra u
šali dobacio.
Kristen nije imala štit, a iako nije mislila da će joj zatrebati, ponijela je lagani mač
koji joj je majka dala prije puno godina, dok ju je podučavala kako se koristiti njime.
Međutim, odlučila je ne pokazati mač Seligu, osim ako joj ne dopusti da pođe s
njima, jer bi činjenica da posjeduje tako lijepo oružje povukla za sobom mnoga
neželjena pitanja.
Mrgodan izraz njegova lica dok ju je odmjeravao od glave do pete, osupnut
činjenicom da je odjevena poput muškarca, nije slutio na dobro. Činilo se da se nije
predomislio i da će biti prisiljena čekati na brodu njihov povratak. Selig je bio
iznimno privlačan muškarac, ali kada bi se namrštio, lice mu je poprimalo izgled koji
je tjerao strah u kosti svima osim njoj koja ga je tako dobro poznavala.
- Znam da sam ti prouzročila velike brige, Selig, ali...
- Ni riječi više, Kristen - prekinuo ju je nestrpljivo. - Vidim da si i dalje odlučna
činiti kako ti se prohtije, a ne onako kako ti ja kažem, ali ovoga puta neće ići tako.
Spustit ćeš se u spremište i ostati tamo do mojega povratka.
- Ali...
- Učini kako ti kažem, Kristen!
- Ah, u redu. - Uzdahnula je i slabašno mu se nasmiješila, ne htjevši se oprostiti
od njega grubim riječima. - Neka ti bozi donesu sreću... što god naumio učiniti.
Gotovo se počeo smijati, nasmiješivši se umjesto toga. - Takve riječi... od tebe,
jedne kršćanke?
 - Pa znam da će te moj Bog čuvati čak i ako to ne zatražim od njega, ali isto tako
znam da će ti dobro doći i bilo kakva pomoć od očevih bogova.
- Tada vrijeme do mojega povratka provedi moleći se za mene, Kris.
Oči su mu se raznježile trenutak prije nego što ju je zagrlio. Ali potom je glavom
pokazao prema spremištu, a Kristen je, slegnuvši ramenima, priznala poraz pa se
zaputila prema vratašcima.
Međutim, nije ostala tamo dugo. Čim je posljednji muškarac napustio brod,
zaputivši se prema riječnoj obali, izvukla se iz spremišta, zaradivši osmijeh divljenja
od Bjorna, jednog od muškaraca koji su ostali čuvati brod, te mrgodan pogled drugog
stražara. Ali nijedan od njih nije joj doviknuo da se vrati natrag pod palubu, pa je
mogla ostati i promatrati kako posada grabi prema unutrašnjosti i gustoj šumi koja je
priječila pogled na ostatak zemlje.
Stala je koračati brodom zbog frustracije jer je bila prisiljena ostati tu gdje neće
biti nikakva uzbuđenja. Bilo je tek podne, a vruće ih je sunce nemilosrdno pržilo,
uvelike toplije od onoga na kakvo je navikla u Norveškoj. Koliko će dugo muškarci
izbivati? Tako joj Božjih zuba, mogli su proći i dani prije negoli se vrate.
- Thor!
Kristen se munjevito okrenula i ugledala posljednjeg člana posade kako nestaje
u mračnoj šumi. A potom je čula ono što je čuo i muškarac pokraj nje: zveket mačeva
i povike muškaraca u žaru borbe.
- Mora da se radi o moćnoj vojsci ako su spremni napasti umjesto da podvinu rep
i daju se u bijeg. Vrati se pod palubu, Kristen.
Bjorn nije čekao da dovrši rečenicu prije negoli je skočio preko brodske ograde.
Kristen ga je poslušala, ali samo kako bi dograbila svoj mač. Kada se ponovno izvukla
iz spremišta, vidjela je kako oba muškarca ostavljena da čuvaju brod hitaju prema
šumi kako bi pomogli svojim suborcima. Ni ona nije nimalo oklijevala, odlučna
pridružiti im se. Bjornove riječi kako bi se samo moćna sila usudila napasti toliko
naoružanih Vikinga bile su istinite, a Kristen je bila uvjerena da će im dobro doći i
njezina pomoć, koliko god ona neznatna bila.
Sustigla je dvojicu muškaraca na rubu šume, kada su uz povike od kojih se ledila
krv u žilama uletjeli u gaj. Nije ih odmah slijedila. Oko nje nije bilo ničega osim
beživotnih tijela. Oh, Bože, nije mislila da će stvari ovako izgledati. Ugledala je
svojega rođaka Olafa kako leži u neprirodnom položaju... bilo je tako puno krvi. Selig!
Gdje je Selig?
Natjerala se skrenuti pogled s tla prekrivena mrtvim tijelima i pogledati ispred
sebe, prema mjestu na kojem je još bjesnjela borba. Sada je primijetila i napadače, ne
mogavši vjerovati da su ovi mali žilavi ljudi uspjeli nanijeti takvu štetu, jer ih nije
bilo mnogo, a shvatila je da i nisu tako sitni. Jedan od njih bio je čak i nekoliko
centimetara viši od nje, a borio se protiv - Seliga! Milostivi Gospode na nebesima, on
nije bio jedini koji je ukrstio mač s njezinim bratom.
Krenula je prema Seligu kako bi mu priskočila u pomoć, ali na putu joj se
ispriječio oniži muškarac. Suprotstavio joj se uz bojni poklič. Na njezino iznenađenje,
nije ju napao mačem, nego dugim kopljem koje je vrlo brzopresjekla na dva dijela, a
kada je podigla mač kako bi ga sasjekla, muškarac je uzmaknuo.
Izgubivši Seliga iz vida nastavila je mahnito zamahivati mačem oko sebe,
pogledom tražeći brata, potom vrisnuvši jer su ga njezine oči ponovno pronaše u
trenutku kada je pao, a visoki muškarac protiv kojega se borio podigao okrvavljen
mač. Podivljala je, jurnuvši prema njima, ne skidajući pogleda s muškarca koji joj je
sasjekao brata.
Zamahnula je prema muškarcu koji joj je prišao zdesna kako bi joj se
suprotstavio, ostavivši ga za sobom. A tada se našla pred njime, ubojicom svojega
brata. Obranila se od njegova prvog napada, a potom su im se pogledi susreli, trenutak
prije nego što je mačem prodrla u njegovo meso. Primijetila je da su mu se plave oči
vidno razrogačile kada mu je iz rane izvukla mač, ali bilo je to posljednje što je uspjela
vidjeti.
 U
samljena svijeća prigušenim je svjetlom obasjavala malenu prostoriju.
Uzak krevet, u čijem se podnožju nalazila velika škrinja, bio je
prislonjen uza zid. Zid nasuprot krevetu prekrivala je velika tapiserija s
prikazom livade prepune poljskoga cvijeća i zaigrane djece koja uživaju u ljetu. Na
drugom je zidu visjelo uglačano staklo čeličnog sjaja koje je služilo kao zrcalo, a ispod
njega smjestila se uska polica i mnoštvom predmeta, od draguljima ukrašenih
ukosnica i kutijica za koštane češljeve do malih obojenih bočica s cvjetnim mirisima.
Pred policom nalazila se dobro podstavljena klupica.
U jednom kutu odaje stajao je visok izrezbaren stup, čijom su duljinom bile
raspoređene drvene kuke. Stup, koji je sam po sebi predstavljao ukras, bio je omotan
prozirnim velovima i raznobojnim vrpcama. Na usamljenim prozoru visjele su trake
žarko žute svile. Činilo se da je skupa tkanina uludo potraćena. Dvije stolice visoka
naslona stajale su za malim okruglim stolom, čiju je površinu krasila keramička vaza
oslikana crvenim ružama.
Stolice je sada prekrivala odjeća muškarca i žene koji su se nalazili u postelji.
Odaja je prpadala ženi, Corliss od Raedwooda, dvadesetjednogodišnjoj ljeptici
nježnih crta lica koja je bila iznimno tašta i ponosita na svoje bujne crvenozlatne
uvojke i oči boje tamne čokolade.
Corliss je bila zaručnica muškarca koje je ležao pokraj nje, Roycea od
Wyndhursta, jednog od plemenitaša kralja Alfreda.
Prošle su četiri zime otkako mu je ponuđena za ženu; ponuđena i odbijena.
Proteklu je zimu provela dodijavajući ocu i umiljavajući mu se kako samo voljena kći
umije, u nastojanju da starac ponovno iznese ponudu, a ovoga puta ponuda je
prihvaćena. Međutim, bila je svjesna kako je to samo stoga jer je uspjela lorda
Roycea namamiti u svoju odaju, gdje se bacila na njega, a on ju je uzeo, pijan nakon
gozbe koju je priredio njezin otac.
Podati se Royceu te noći nije joj predstavljalo tako veliku žrtvu, ali nadala se
kako on to nije shvatio, jer je prije njega legla samo s jednim muškarcem. Zbilo se to
samo jednom, međutim, nakon tog iskustva zaključila je kako joj taj dio muško-
ženskog odnosa nije nimalo po volji. Ipak, bila je svjesna da će morati stisnuti zube i
podnijeti čin puno puta kada se uda za Roycea.
Činjenica da mu se, unatoč svojoj nesklonosti tjelesnim užicima, nudila svaki
puta kada bi je došao posjetiti, što se, na sreću, nije događalo često, bila je odraz
njezine odlučnosti. Strahovala je da bi, kad bi mu uskratila svoje čari prije vjenčanja,
mogao razvrgnuti zaruke. Na kraju krajeva, nije uistinu žudio za suprugom. Brojio je
samo dvadeset sedam ljeta i nije nimalo žurio skrasiti se. Ili je barem tu izliku često
upotrebljavao u razgovorima s očevima nadobudnih djevojaka željnih braka.
Postojao je još jedan razlog iza njegove nevoljkosti, iako ga nikada nije rabio kao
izliku. Već je jednom bio vjeren. Bilo je to prije pet godina, za djevojku koju je
istinski volio. Izgubio ju je tri dana prije negoli su trebali izgovoriti zavjete, a nakon
toga više nije volio nijednu ženu.
Corliss je bila uvjerena kako Royce više nikada neće voljeti. Nju sasvim sigurno
nije volio niti se pretvarao da je tako. Mogućnost saveza s njezinim ocem također nije
bilo nešto čime ga je mogla privoljeti na brak jer su Royce i njezin otac već bili
prijatelji. Brak nije bio nužan kako bi se prijateljstvo održalo. Sada je, čak i više nego
prije, bila sigurna kako je užitak koji mu je pružala svojim tijelom bio jedini razlog
koji ga je nagnao na zaruke.
Da Royce nije bio tako poželjan ženik, Corliss bi najradije ostala sama do kraja
života. Međutim, činjenica je bila da je svaka djeva u okolici priželjkivala Roycea za
sebe, uključujući i njezine tri sestre. Takvo je što bilo posve razumljivo, jer ne samo
da se radilo o imućnu čovjeku i kraljevu miljeniku nego je Royce bio i pristao
muškarac, unatoč svojoj nevjerojatnoj visini - bio je za cijelu glavu viši od Corliss.
Lice mu je krasila zapanjujuća kombinacija tamnosmeđe kose i upečatljivo dubokih
tamnozelenih očiju. Sve su žene zavidjele zaručnici Roycea od Wyndhursta, a Corliss
je to savršeno odgovaralo jer je uživala u spoznaji da joj zavide. Uživala je i u
ljubomori, a sestre su joj sada bile i te kako ljubomorne. Užitak koji je osjećala bio je
vrijedan patnje koju je morala podnositi u Royceovoj postelji, pa čak i vođenja ljubavi
s njime, čemu, činilo se, nema konca i kraja.
Prvi je put sve završilo brzo. Međutim, svaki sljedeći put nakon toga doimalo se
kao da traje dovijeka, prepuno dodira i cjelova. Poljupci joj nisu toliko smetali, ali
dodiri... Dodirivao ju je posvuda, a ona je bila prisiljena ležati i otrpjeti to poniženje.
Ponekad se znala upitati razvlači li cijeli čin hotimice, je li možda shvatio da nimalo
ne uživa u svemu tome. Ali kako je mogao znati? Nijednom se nije opirala, nijednom
se nije pobunila. Ležala bi na postelji posve nepomična, dopuštajući mu da čini što
god poželi. Što je još mogla učiniti kako bi mu dala do znanja da je voljna?
Spustio je pogled na nju, a u očima mu se dala nazreti zbunjenost. Začula je
njegov uzdah pa se ukrutila, znajući iz prijašnjih iskustava da je to znak kako je
konačno spreman prodrijeti u nju. Kucanje na vratima začulo se točno u trenutku
kada joj se smjestio između nogu.
- Gospodaru! Gospodaru, morate smjesta doći! U prizemlju je vaš čovjek koji
tvrdi da vas mora smjesta vidjeti!
 Sišavši s kreveta, Royce je posegnuo za svojom odjećom. Izrazom lica nije
otkrivao koliko mu je zapravo drago zbog upadice. Vođenje ljubavi s Corliss
pretvorilo se u zamornu dužnost, prožetu frustracijom, a ne nešto što je iščekivao sa
zadovoljstvom. Bilo je i zbunjujuće, jer se nije radilo o nečemu što je on ikada iskao
od nje. Ona bi ga svaki put povela u svoju odaju, ostavljajući dojam kako se radi o
nečemu što i sama priželjkuje. Međutim, kada god bi se našli u postelji, Corliss bi
iskazivala strast kakvom se mogao podičiti isključivo komad mrtva mesa, a on se
svojski trudio, čineći sve u svojoj moći ne bi li i ona uživala u njihovim susretima.
Većini muškaraca izostanak ženina užitka ne bi smetao, ali Royce je dobar dio
vlastitog zadovoljstva crpio iz užitka koji je pružao. A istini za volju, unatoč svoj
ljepoti ove žene koja mu je trebala postati suprugom, bolje se znao zabaviti s običnom
seljankom nego s njome.
Opasavši remen preko kožnatog prsluka, jedine odjeće koja mu je za topla
vremena prekrivala prsa, letimično je svrnuo pogled na Corliss. Čedno se pokrila čim
je napustio postelju. Čak je i prizor njezine zanosne golotinje bio nešto što mu je tako
nevoljko pružala. Na trenutak ga je zbog te spoznaje obuzeo bijes, ali vrlo brzo ga je
uspio zatomiti. Morao je biti pažljiv s Corliss zbog njezine tankoćutnosti. Na kraju
krajeva, radilo se o djevi plemenita roda pa je s njome, baš kao i sa svim takvim
damama koje je poznavao, trebalo postupati oprezno, inače bi kao posljedica uslijedili
prizori protkani tugom i suzama.
- Gospodaru, kako me možete napustiti u ovakvome trenutku? - upitala je Corliss
molećivo.
S posvemašnjom lakoćom, malena, pomislio je, ali to nisu bile riječi koje je
izgovorio naglas. - Čuli ste poruku koju mi je žena došla prenijeti. Moja je prisutnost
potrebna u prizemlju.
- Ali, Royce, doima se... kao da vam nije stalo... kao da me ne želite.
Iz očiju joj je sada potekla bujica krupnih suza, a Royce je ojađeno uzdahnuo.
Zašto su sve morale to činiti? Bilo je tako lako natjerati ih u plač, bez ikakva valjana
razloga, a nakon toga postale bi nesnosne, tražeći utjehu. Majka mu je bila takva,
tetka također, čak i njegova rođakinja Darrelle koja je sada živjela s njime - briznule
bi u plač takvom lakoćom, nagoneći muškarce da požele biti negdje drugdje. Proklet
bio ako će takvo što trpjeti i od svoje žene. Najbolje da odmah stvari istjera na čistac.
- Prestanite, Corliss. Ne podnosim suze.
- Vi... vi me ne želite! - zajecala je.
- Jesam li izrekao takvih riječi? - otresao se.
- Tada ostanite. Molim vas, Royce!
 U tom ju je trenutku gotovo mrzio. - Htjeli biste da zanemarim svoju dužnost
kako bih umirio vaše strahove, gospo? Takvo što nikada neću učiniti niti ću vas ikada
tetošiti, stoga ne očekujte to od mene.
Napustio je sobu prije negoli ga je uspjela zadržati dodatnim zanovijetanjem, ali
zvuk njezina glasnog ridanja pratio ga je niz cijeli hodnik, cijepajući mu živce. Cijela
ga je situacija oneraspoložila, a prizor koji je zatekao u prizemlju nije nimalo
pomogao. Dočekao ga je njegov kmet Seldon. Smjesta je znao da se radi o nečemu
ozbiljnome, inače kmeta ne bi poslali po njega.
- Što se zbilo? - zarežao je Royce na omanjeg muškarca.
- Vikinzi, gospodaru. Došli su jutros.
- Molim?! - Royce je uhvatio Seldona za ovratnik tunike pa ga podigao i
protresao. - Ne zbori neistine, čovječe. Danci su na sjeveru, zaokupljeni pobunom
protiv svoje vladavine u Northumbriji i pripremama za napad na Merciju.
- Nisu bili Danci! - procvilio je Seldon.
Roycea je oblio hladan znoj, a sitnoga je muškarca odmjerenim pokretima polako
spustio natrag na pod. Znao je kako se nositi s Dancima, koji su sada držali dva
kraljevstva u zemlji. Već su tijekom 871. godine, koju su ljetopisci već nazivali
Godinom bitaka, pokušali pokoriti Wessex, kraljevstvo Zapadnih Sasa kralja Alfreda.
Mladi je kralj brojio tek dvadeset dva ljeta kada je tog proljeća, nakon smrti svojega
brata Aethelreda, naslijedio prijestolje. U jesen, nakon devet bitaka za prevlast u
Wessexu, koje je vodio protiv moćnih vikinških vojski, Alfred je sa
sjevernjacima utanačio primirje.
Nitko nije očekivao da će mir potrajati, ali Alfred je njime svojim ljudima kupio
vrijeme potrebno kako bi presložili redove i bolje pripremili obranu. Njegovi su
starješine, skupa s lordovima i nižim plemićima iz svih okruga, podučavali slobodne
muškarce umijeću ratovanja, istodobno bruseći i vlastite borbene vještine,
a posljednje su im dvije godine također poslužile i kako bi dodatno utvrdili svoje
palače. Royce je otišao i korak dalje, odlučivši podučiti nekolicinu svojih fizički
sposobnijih kmetova umijeću ratovanja. Bio je u potpunosti spreman za sukob s
danskim Vikinzima, odlučnima u namjeri da nasele zemlju. Međutim, Vikinzi s
mora, oni koje nije očekivao, mogli su iznenaditi žitelje Wyndhursta i uništiti
imanje, onako kako su to umalo učinili prije pet godina.
Preplavila su ga sjećanja na posljednji vikinški napad na Wyndhurst. Sjećanja su
bila jasna i živopisna kao da se sve zbilo jučer, a bolje potaknula buktinju mržnje koja
je proteklih pet godina tinjala poput žeravice, mržnje koja je pobila mnoge Dance
tijekom ljeta 871. godine, jer su upravo Danci poharali Wyndhurst 868. godine, prije
nego što su produžili dalje kako bi opljačkali samostan Jurro. U tom je napadu izgubio
oca, starijeg brata i voljenu Rhonu, koju su opetovano silovali pred njegovim očima
prije negoli su joj prerezali grkljan, a on je, nemoćan pomaknuti se zbog dvaju kopalja
kojima su ga prikovala uza zid, bio prisiljen trpjeti agoniju njezinih vrisaka i
preklinjanja da joj pritekne u pomoći, dok mu je istodobno život s krvlju polako
otjecao iz tijela. I on je trebao umrijeti, a to bi se i dogodilo da su Vikinzi ostali imalo
dulje.
- Gospodaru, jeste li me čuli? Ovi su Vikinzi iz Norveške.
Royce je osjetio poriv ponovno protresti muškarca. Zar je važno tko su? Ako nisu
dijelom jedne od dviju velikih vikinških vojski na sjeveru, tada su pljačkaši s mora
kojima je na umu isključivo ubijanje.
- Je li ostalo išta od Wyndhursta?
- Ali, porazili smo ih! - odgovorio je Seldon iznenađeno. - Polovina leži mrtva, a
ostali su do sada uhvaćeni i okovani lancima.
Ponovno podigavši muškarca, Royce ga je grubo protresao. - Zar mi to nisi mogao
prvo reći, budalo?!
- Mislio sam da jesam, gospodaru. Pobijedili smo.
- Kako?
- Lord Alden zapovjedio je da se svi muškarci okupe na istočnom polju radi
obuke. Međutim, moj rođak Arne nalazio se južno od rijeke i nije znao za zapovijed
lorda Aldena. Tako je on, igrom slučaja, spazio vikinški brod.
- Samo jedan?
- Tako je, gospodaru. Arne je trkom pohitao ravno prema Wyndhurstu, ali
nabasao je na ljude lorda Aldena na istočnom polju. Lord Alden odlučio je napasti
isključivo stoga jer su ljudi već bili spremni i naoružani. Imali smo tek toliko
vremena da pripremimo zasjedu. Muškarci su se popeli na stabla netom prije rijeke,
sručivši se na Vikinge kada su ovi prolazili ispod njih.
Toliko ih je pobijeno u tom iznenadnom napadu da smo uspjeli poraziti i
preostale.
Royce je postavio pitanje, strahujući od odgovora koji će čuti: - Koliko je naših
ljudi skončalo?
- Samo dvoje.
- A ranjeno?
- Puno više... točnije, osamnaest.
- Osamnaest?!
- Vikinzi su se borili poput demona, gospodaru... poput demona divovskoga rasta
- odgovorio je Seldon pravdajući se.
 Royceovo lice poprimilo je mrgodan, prijeteći izraz. - Pođimo smjesta, kako bih
se obračunao s ostatkom tih krvožednih gusara.
- Ah, gospodaru, lord Alden je...
- Nije valjda skončao? - promrmljao je Royce.
- Nije - hitro je uzvratio Seldon, dobro znajući koliko su rođaci bliski. Bio je
prisiljen nevoljko dometnuti: - Ali teško je ranjen.
- Gdje?
- U trbuh.
- Milostivi Gospode! - procijedio je Royce hitajući iz velike dvorane Raedwooda.
 P
olako je dolazila k svijesti, a tamo ju je čekao Thorov moćni čekić koji joj
je silovito udarao u glavi. Tako joj Bog pomogao, sada je počela i umišljati
stvari, ali radilo se o najgoroj glavobolji koju je u životu iskusila. Potom
je, pomalo, postala svjesna i ostalih nelagoda koje je osjećala, pa se naposljetku
prisjetila svega.
Prebrzo se uspravila u sljedeći položaj pa ju je preplavio val vrtoglavice,
primoravši je da se, omamljeno stenjući, ispruži na bok. Nečije su je ruke zgrabile, a
popratni zveket lanaca primorao ju je da širom otvori oči. Iznenađena, ugledala je
Thorolfa koji joj je uzvratio pogled, a potom se okrenula kako bi vidjela tko je
drži. Bio je to Ivarr, Seligov prijatelj.
Sjela je, mahnito se osvrćući oko sebe. Bili su nagurani na tvrdom tlu oko visoka
stupa. Mnogi od sedamnaest preživjelih ležali su u nesvijesti, prekriveni
neprevijenim ranama, a svima su gležnjevi bili okovani za one njegova susjeda, tako
da su tvorili krug oko stupa. Međutim, nigdje nije vidjela Seliga.
Pogled joj se ponovno spustio na Thorolfove plave oči pa ga je molećivo upitala:
- Selig?
Odmahnuo je glavom, a njoj se iz grla oteo vrisak. Ivarr joj je smjesta stavio dlan
preko usta, a Thorolfovo se lice približilo njezinu.
- Još nisu shvatili da si žena! - prosiktao je. - Zar nas želiš primorati da sjedimo
ovdje i promatramo dok te odvlače i siluju? Pripazi, Kristen. Nemoj se odati vriscima.
Zatreptala je očima, davši im tako do znanja da razumije, a Thorolf je kimanjem
glave Ivarru dao znak da je pusti. Duboko je udahnula, a potom se presavila kad je
bol koja joj je razdirala nutrinu postala odveć snažna. Poželjela je vrisnuti, očajnički
je trebala nekako izbaciti bol iz sebe. Međutim, oduška nije bilo, a bol je postajala sve
snažnijom i snažnijom, sve dok si više nije mogla pomoći. Bolni jecaji stali su parati
tišinu oko nje, sve dok je nečija šaka nije udarila u vilicu, a ona ponovno pala u ruke
koje su je spremno dočekale.
Kristen se opet probudila netom prije nego što je sunce stalo zalaziti. Otvorila je
usta kako bi zajecala, ali tada se zaustavila pa polako sjela, promatrajući Thorolfa
pogledom punim optužbe.
- Udario si me. - U izgovorenim riječima nije bilo prizvuka pitanja.
- Jesam.
- Pretpostavljam da bih ti trebala zahvaliti.
 - Trebala bi.
- Kopile.
Nasmijao bi se krotkosti kojom je izgovorila riječ da se osjetio slobodnim
nasmijati se. Međutim, nije. Ranije, dok su neprijatelji bili zaokupljeni brigom za
svoje ranjenike, ostavili su ih bez nadzora, ali sada su pokraj njih počivala dva
stražara.
- Poslije će biti vremena za žalovanje, Kristen - rekao je Thorolf nježno.
- Znam.
Protegnula je gležnjeve kojih su bili obavljeni teškim željeznim okovima.
Srebrna kaciga koju je posudila od Ohtherea više joj ni bila na glavi, a nije bilo ni
njezina draguljima optočena bodeža ni remena. Oduzeli su joj čak i krznom
obrubljene čizme.
- Uzeli su sve imalo vrijedno? - upitala je.
- Da. Svukli bi ti i prsluk da krzno nije staro i otrcano.
- A usto i umrljano krvlju - dometnula je promatrajući tamne mrlje koje je po
njoj ostavila muškarčeva krv, šiknuvši iz rane kada mu je izvukla mač iz tijela.
Opipala je glavu, tražeći kvrgu koja ju je poslala u blaženstvo nesvijesti, kada je
iznenada shvatila.
- Moja kosa!
Pletenica joj je još uvijek bila zadjenuta u tuniku, ali bilo kakav pomniji pregled
otkrio bi njezinu varku. Žurno je stala oslobađati vlati kose iz pletenice.
- Nemoj, Kristen. - Thorolf ju je zgrabio za zapešća shvativši što namjerava
učiniti. - Trebala bi ti cijela vječnost da je tako odrežeš.
- Imaš li možda nož koji bi mi mogao udijeliti? - otresla se.
Progunđao je čuvši tako glupo pitanje, počevši je potom odmjeravati od glave do
pete. Kako je ostala bez remena, kratka joj je tunika slobodno padala ispod bokova,
učinkovito prikrivši izraženu krivulju djevojčina struka. Tamnosmeđe duge
hlače, sada labavo povezane oko> njezinih nogu, bile su dovoljno široke da prikriju
njihovu vitkost. Gole šake i bosa stopala nisu bila sićušna, a ipak nisu bila ni muževna.
Još malo prljavštine pomoći će prikriti njihovu ženstvenost, jednako kao i onu ruku,
koje su bile odveć vitke da bi ih se: zamijenilo čak i za dječačke.
Thorolf je bio zadovoljan. - Da nema te zanosne kose, samo bi im tvoja lajava
usta mogla otkriti da nisi dječarac. Kako si uspjela učiniti da ti grudi nestanu?
Kristen je porumenjela, spustivši pogled kako bi izbjegla njegove znatiželjne oči.
- Ne bi me trebao pitati takve stvari.
- Ali kako si to učinila?
 - Thorolfe!
- Stišaj se! Zapravo, nemoj uopće govoriti u njihovoj blizini. Možemo im reći da
si nijema, to će riješiti naš problem.
- Ali što ćemo učiniti s mojom kosom?
Namrštio se, a potom široko osmjehnuo i počeo trgati donji rub svoje tunike.
Zapovjedio je Ivarru da se tijelom ispriječi između Kristen i stražara. Potom joj je
hitro izvukao pletenicu iz tunike pa je, omotavši je oko djevojčine glave i zamotavši
meku kožu tunike preko nje, naposljetku čvrsto svezao na djevojčinu zatiljku.
- Ali, moja ozljeda nije na tom mjestu - istaknula je.
- Nije me briga za tu mizernu kvrgu - odvratio je. - Čekaj malo. Imam zamisao
kako stvari učiniti još uvjerljivijima. - Zario je prste u gadnu posjekotinu na svojoj
ruci, zadržavši ih tamo dok ih nije prekrila pozamašna količina svježe krvi, koju je
potom razmazao po djevojčinoj zamotanoj glavi.
- Thorolfe!
- Zašuti, Kristen, ili će tvoj ženski glas učiniti uzaludnima sva moja nastojanja.
Što misliš, Ivarre? Može li sada proći za dječaka?
- Tako natekle čeljusti i velike glave, nitko je neće dvaput pogledati - uzvratio je
Ivarr sa smiješkom.
- Ponizno zahvaljujem na komplimentu - odgovorila je Kristen uvrijeđeno.
Thorolf je ignorirao djevojčin sarkazam. - Da, povoj oko glave malo je deblji, ali
tako im neće pasti na um da si djevojka. Neće im pasti na um da se nešto krije ispod
njega. Krinka će poslužiti dok god si ovako prljava i razbarušena, ali pripazi da zavoj
čvrsto stoji, Kristen. Gotova si ako ti padne s glave.
Mrgodno ga je pogledala zbog tog uistinu nepotrebnog upozorenja. - Vrijeme je
da mi otkriješ gdje smo.
- Kraljevstvo Wessex.
- Saski Wessex?
- Da.
Razrogačila je oči u nevjerici. - Hoćeš reći da vas je porazila vojska bijednih Sasa?
Thorolf se zajapurio čuvši zaprepaštenje u njezinu glasu. - Zaskočili su nas sa
stabala, ženo. Polovina nas je bila mrtva prije nego smo mi ostali shvatili da smo
napadnuti.
- Oh, kakve li podlosti! - uskliknula je. - Postavili su vam zasjedu?
- Da. Bio je to jedini način na koji su mogli pobijediti, jer ih nije bilo više nego
nas. Da ironija bude veća, nisu nas zanimali ni oni ni ono što smo od njih mogli oteti.
Namjeravali smo zaobići ovo mjesto na koje su nas doveli. Zapravo... - Zaustavio se,
a lice mu je iznenada poprimilo izraz posramljenosti. - Nije važno.
- Zapravo što? - Bila je neumoljiva.
- Ništa.
- Thorolfe!
- Tako mi Thorovih zuba! Hoćeš li se stišati? - otresao se na nju. - Zapravo smo
namjeravali opljačkati samostan.
- Oh, ne, Thorolfe, reci mi da to nije istina.
- Da, istina je, a stoga ti Selig i nije htio reći kamo idemo, jer je znao što ćeš misliti
o tome. No, nama je to bila posljednja prilika da ugrabimo dio bogatstva koje ova
zemlja nudi, Kristen. Uskoro će u potpunosti pripasti Dancima. Namjeravali smo
uzeti samo djelić tog bogatstva prije nego što Danci otmu ostatak. Ne bi bilo puno
ubijanja, možda bismo svi izvukli živu glavu. Priželjkivali smo isključivo
basnoslovno bogatstvo samostana Jurro.
- Kako ste znali gdje ga pronaći?
- Flokkijeva sestra, ona koja se udala za Danca, došla je prošle godine u posjet.
Donijela je mnoge novosti o onome što se događa ovdje, a ispričala nam je i o
neuspjelom pokušaju napada na Jurro 871. godine, kada su združene vojske Halfdana
Širokih Prsa i kralja Guthorma prvi put napale Wessex. Sada su se namjerili na
kraljevstvo Merciju, iako im te budale svake godine plaćaju danak samo kako bi
Vikinge zadržali podalje. Međutim, jednom kad Merciju stave pod svoju čizmu, vratit
će se ovamo. Ako ne ove ili sljedeće godine, tada vrlo brzo nakon toga. Zar misliš da
će zaboraviti na ovu bogatu, plodnu zemlju? Ovi ih bijedni, sićušni Sasi neće uzmoći
zadržati podalje.
- Vas su ipak uspjeli poraziti - podsjetila ga je.
- Pratila ih je Odinova sreća.
- Nisu svi sićušni, Thorolfe. Onaj kojeg sam ubila bio je krupan gotovo poput
tebe.
- Istina, vidio sam ga kada su doveli kola kako bi ranjenike odveli ovamo. Ali nisi
ga usmrtila, Kristen. Još uvijek diše, barem zasad.
Njegove su je riječi ispunile žaljenjem pa je zajecala: - Želiš reći da nisam uspjela
čak ni osvetiti svojega brata?
Posegnuo je rukom prema djevojčinu obrazu kako bi joj pružio prijeko potrebnu
utjehu, hitro potom spustivši dlan kako ih netko od stražara ne bi spazio. - Uskoro
će biti mrtav, siguran sam u to. Obilno je krvario iz trbuha dok su ga nosili u onu
veliku zgradu onamo.
 Namrštila se prisjetivši se prizora pokolja kojemu je svjedočila u šumi, iako je i
sama pridonijela krvoproliću. Ali njezin je doprinos bio i te kako opravdan. Kako bi
ikada više mogla izaći obitelji pred oči da nije pokušala smaknuti bratova krvnika?
Okrenula se u smjeru u kojem je Tborolf pokazao glavom, ne želeći se prisjećati
krvi koju je sama pustila. Radilo se o velikoj dvokatnici, izgrađenoj uglavnom od
drva, velikih i malih prozora, kojima je svrha bila propustiti svjetlost, ali koji su bez
sumnje unutra puštali i studen. U okolici se nalazilo i mnoštvo manjih građevina, kao
i gusta drvena ograda, koja pak nije bila pretjerano visoka.
- Da, i slijepac bi vidio koliko bi lako bilo osvojiti ovo mjesto - primijetio je
Thorolf.
- Ipak se mudro pripremaju za Dance. Pogledaj onamo. - Pokazala je prema
visokoj gomili velikih kamenih blokova na suprotnoj strani ograđenog dvorišta. -
Čini se kako namjeravaju podići čvršći zid.
- Da, vidjeh smo još kamena s vanjske strane drvene ograde - složio se, potom se
prijezirno nasmijavši. - Danci će se sručiti na njih prije negoli ga uzmognu dovršiti.
Kristen je slegnula ramenima jer to njima nije ništa značilo. Pobjeći će odavde
puno prije nego što se to dogodi, bila je sigurna u to.
Blago se namrštila, ponovno skrenuvši pogled na veliku zgradu. - Dvorana je
dovoljno velika da bi mogla pripadati nekom istaknutom lordu. Misliš li da bi visoki
čovjek mogao biti gospodar ovog imanja?
- Ne. Iz onoga što sam razumio, koliko god to malo bilo, gospodar ovog mjesta
nije ovdje. Ali mislim da su poslali po njega. Uistinu sam trebao pozornije slušati kada
si me pokušavala podučiti jezik stare Alfrede.
- Da, trebao si, jer ako ćemo se pretvarati da sam ja nijema, ti ostaješ jedini koji
može zboriti u naše ime.
Osmjehnuo se. - Hoće li ti biti teško držati jezik za zubima kada budu u blizini?
Proizvela je zvuk uvelike nalik frktanju kako bi mu dala do znanja što misli o
njegovu zadirkivanju. - Nekako ću uspjeti.
 J edan hrabar muškarac zašao je među Vikinge kako bi zadjenuo baklju u rupu
na stupu koji su okruživali. Šest stražara stajalo je u blizini isukanih mačeva
za slučaj da Sasa napadnu. Kristen je prikrila podsmijeh u trenutku kada je
muškarac prolazio pokraj nje. Čula ih je kako se prepiru oko toga tko će ponijeti
baklju, jer se nitko od njih nije htio toliko približiti zarobljenicima, unatoč tome što
su svi bili okovani i što su opušteno ležali ili sjedili. Uz toliki broj ranjenika, Vikinzi
nisu predstavljali nikakvu prijetnju, barem ne zasada, ali Sasi nisu bili spremni
riskirati.
Baklja nije bila postavljena radi ugode zatvorenika, nego kako bi trojica
muškaraca, ostavljena da ih čuvaju, mogli bolje vidjeti zatvorenike sada kada se
spustila noć. Nisu im donijeli ni hranu ni zavoje kojima bi previli ranjenike. To nije
slutilo na dobro. Trebala im je hrana kako bi očuvali snagu nužnu za bijeg.
Izostanak hrane mogao je značiti puno toga, među ostalim i to kako neće dugo
poživjeti.
Potvrdu te mogućnosti dobila je nešto poslije kada su stražari počeli razgovarati
među sobom. Sas koji je maločas zašao među njih, očito ohrabren svojim podvigom i
spoznajom da ga nije snašlo nikakvo zlo, bio je najbučniji, a glas mu je jasno
odjekivao među njima.
- Zašto zuri u tebe dok se hvališe? - Kristen je upitala Thorolfa.
- Ja sam jedini koji je ranije umio govoriti u naše ime. Bili su uvjereni da smo
Danci - odgovorio je uz nemalu dozu prijezira.
- Razuvjerio sam ih od te zablude. Danci su tu kako bi im oteli zemlju. Mi smo
željeli isključivo njihovo bogatstvo.
- Zar si doista mislio da će zbog toga biti blagonakloniji prema nama? - upitala je
podrugljivo.
Thorolf se zahihotao. - Vrijedilo je pokušati.
- Uistinu? - upitala je mrgodno. - Tada ne slušaš što govore.
- Istini za volju, malo kopile govori prebrzo da bih uspio razabrati više od pokoje
riječi. Što zbori?
Kristen je nekoliko trenutaka slušala, ne mogavši potom skriti izraz gađenja koji
joj je nagrdio lice. - Spominju nekoga Roycea. Jedan tvrdi da će nas on učiniti
robovima. Hvalisavac odvraća kako Royce odveć mrzi sve Vikinge da bi dopustio da
poživimo i da će nas mučiti do smrti čim se vrati.
 Nije dometnula da je mali hvalisavac kojeg su ostali oslovljavali s Hunfrith
također zorno opisao mučenje, nagađajući kako će se onaj kojeg nazivaju Royce
poslužiti vikinškom domišljatošću pa svojim zarobljenicima učiniti isto što su Danci
učinili kralju Istočne Anglije kada su ga zarobili. Kralja su postavili uz stablo gdje im
je poslužio kao meta na kojoj su vježbali gađanje lukom, sve dok nije bio toliko
načičkan strijelama da je izgledao poput ježa. Bio je još uvijek živ kada su ga odvojili
od stabla pa su mu rasporili leđa, izloživši mu tako unutrašnjost prsnoga koša. Radilo
se o uistinu groznom postupku, ali drugi je stražar sugerirao da će zatvorenike
vjerojatnije izrezati na manje komade i održavati živima što je dulje moguće, sileći
ih da promatraju kako njihovim odrezanim udovima hrane pse.
Kristen nije vidjela smisao prenošenja tih spoznaja Thorolfu. Mučenje je bilo
mučenje, kakav god oblik poprimilo. Ako su ih namjeravali pogubiti čim se muškarac
imena Royce vrati, tada moraju smjesta početi kovati planove za bijeg.
Osvrnula se kako bi proučila visoki stup za koji su bili vezani, procijenivši da je
visok poput trojice muškaraca. Lanci kojima su muškarci bili gležnjevima okovani
jedan za drugoga bili su dulji nego što se nadala, barem dvije duljine ruke. Bilo je to
nesmotreno od Sasa, pogreška koja im je i te kako otvarala mogućnosti.
- Bilo bi dovoljno da se tri, možda četiri muškarca uzveru na stup kako bi nas sve
oslobodili - stala je razmišljati naglas.
- Zašto su se pobrinuli da ne ostave tri čovjeka bez ozbiljnih rana jednog pokraj
drugoga?
Riječi su došle od Ivarra, a ona je svrnula pogled prema njemu, primijetivši na
njegovoj nozi otvorenu ranu u koju je upro prstom i zbog koje bi mu bilo gotovo
nemoguće uzverati se na stup. Muškarcu koji je stajao s druge strane, Thorolfu, pak,
u ramenu je još uvijek bio uglavljen vrh koplja.
- Mogao bih ponijeti jednog čovjeka na leđima - rekao je Thorolf - ali takvo bi
me što usporilo. Leđa bi nam bila puna strijela prije negoli bismo dosegnuli vrh.
- Biste li mogli iščupati stup iz tla? - predložila je.
- Morali bismo ustati kako bismo to učinili, a to bi im odalo naše namjere. Mogli
bismo ga guranjem prevrnuti, ali padao bi presporo, što bi im dalo dovoljno vremena
da nas spremno dočekaju s mačevima. Čak i ako bismo ih uspjeli svladati, previše bi
naših palo i pretvorilo se u balast koji bi nam usporio kretanje dok smo ovako
prikovani jedni za druge. Ako su imalo pametni, neće nam prići ni blizu i pružiti nam
priliku da im otmemo oružje, nego će nas jednog po jednog izdaleka posmicati
strijelama.
Kristen je poželjela vrisnuti zbog muke. - Dakle, nemamo nikakvih izgleda dok
nas lanci drže prikovanima jedne za druge?
 - Ne dok nam rane ne zacijele i dok se ne dokopamo nekakva oružja - odgovorio
je Ivarr.
- Imaj vjere, Kristen - bezbrižno se osmjehnuo Thorolf. - Možda nas odluče
iskoristiti da ih podučimo kako se boriti protiv Danaca.
- A nakon toga nas puste ne slobodu, da odemo kamo god nam se prohtije?
- Naravno.
Prezrivo je frknula razmislivši o toj mogućnosti, a Thorolfova joj pošalica nije
nimalo popravila raspoloženje. Ako im je već bilo suđeno umrijeti, tada će izginuti
zajedno, boreći se, a ne krotko podnoseći mučenje koje su im pripremali Sasi. Bio je
to vikinški način, a iako je bila kršćanka, jednako je tako bila i sjevernjakinja.
Namjeravala im je sve to otvoreno i reći, kada su se drvene dveri otvorile i unutra
propustile dva jahača.
Samo je jedan bio dostojan pogleda, a ona ga je stala pozorno promatrati dok imje
polako prilazio na svojemu moćnom, crnom pastuhu. Kada je sjahao, tek nekoliko
koraka od njih, začuđeno je ustanovila kako je visok poput njezina oca, što ga je činilo
višim od većine mladića s kojima je bila u društvu. Muškarac je bio mlad i nipošto
mršav za svoju visinu. Krasila su ga snažna ramena i široka prsa. Njegov kožnati
prsluk bez rukava bio je gotovo poput kratke jakne, otkrivajući busen tamnih dlaka
na prsima, koje su mu se protezale gotovo do vrata, te moćne ruke
prekrivene nabreklim mišićima, ruke ratnika. Remen usko pripijen za
trbuh otkrivao je kako oko pasa nema sala.
Dugačke su mu noge također bile snažne i mišićave, usko povijene u dvije
različite vrste tkanine, za razliku od jednodijelnih krznenih gamaša kakve su nosili
Vikinzi. Hlače, koje su mu se spuštale do koljena, bile su zadjenute u cjevastu tkaninu
nalik čarapama i podvezane kožnatim remenjem, ukrašenim metalnim zakovicama.
Pravilne crte lica činile su ga nevjerojatno pristalim. Nos mu je bio ravan, a
usnice pravilne i čvrste s natruhom okrutnosti, smještene ponad gole četvrtaste
čeljusti, prekrivene tek izniklim čekinjama. Bujni i sjajni pramenovi smeđe kose u
valovima su mu padali do ramena, tvoreći neukrotive kovrče oko širokog čela
i sljepoočnica.
Međutim, njegove su oči bile te koje su gledatelja držale prikovanim. Njihovo je
zelenilo bilo toliko tamno da se doimalo kao da su načinjene od kristala, a ljutnja i
mržnja koja ih je ispunjavala dok su proučavale zarobljene muškarce bile se tako
snažne da je Kristen zaustavila dah kada su na trenutak zastale na njoj, ne ispustivši
ga dok nije naprasito izdao zapovijed jednom od stražara pa se žustrim korakom
zaputio prema velikoj zgradi, u potpunosti nestavši iz vida.
- Ne sviđa mi se njegov pogled - kazao je Ivarr pokraj nje. - Što je rekao?
 I mnogi su drugi postavili isto pitanje, ali Kristen je turobno odmahnula glavom.
- Ti im reci, Thorolfe.
- Nisam siguran jesam li dobro shvatio - uzvratio je izbjegavajući dati odgovor.
Kristen ga je prostrijelila srditim pogledom. Ljudi su imali pravo znati, ali Thorolf
nije imao srca reći im ili nije vjerovao onome što je čuo.
Kristen je svrnula pogled prema Ivarru, ali nije imala snage pogledati ga u oči. -
Rekao je: ‘Ujutro ih pobijte.’
Ušavši u dvoranu, Royce je zatekao pod u potpunosti prekriven svojim ljudima.
Namjeravao je sa svakim od ranjenika porazgovarati poslije, ali sada se stao penjati
stubama na kraju dvorane, zaputivši se ravno prema rođakovim odajama.
Alden je bio ispružen na postelji, do vrata pokriven debelim prekrivačem i tako
blijed da je Royce jauknuo, posve uvjeren kako mu je rođak već mrtav. Plač žena u
prostoriji potvrdio je njegove slutnje. Dvije sluškinje koje je Alden znao odvesti u
postelju stajale su u kutu i naricale. Meghan, Royceova jedina sestra, djevojčica stara
tek osam zima, sjedila je za omanjim stolom, lica zarivena u prekrižene ruke položene
na stol, ridajući. Aldenova sestra Darrelle klečala je pokraj kreveta, lica zarivena u
plahte, a vitko su joj tijelo razdirali bolni jecaji.
Royce je uputio pogled jedinoj ženi u prostoriji koja nije plakala, iscjeliteljici
Earthi. - Zar je netom izdahnuo? Je li moguće da sam zakasnio tek nekoliko
trenutaka?
Zabacivši razbarušenu smeđu kosu, stara mu se vještica osmjehnula. - Izdahnuo?
Možda još i poživi. Ne otpravljajte ga prije negoli mu dođe vrijeme.
Royce je vijest dočekao s mješavinom olakšanja i ljutnje. Iz njega je progovorilo
ovo potonje. - Van! - zagrmio je na uplakane žene. - Čuvajte suze za trenutak kada
za njima bude potrebe.
Darrelle se munjevito okrenula prema njemu. Lice joj je bilo jednako crveno i
podbuhlo kao i oči, a malene su joj se grudi nadimale zbog onoga što je smatrala
uvredom. - On je moj brat!
- Istina, ali kako mu pomažeš svojom vriskom? Kako može spavati da bi povratio
snagu uz buku koju činiš? Ne trebaju mu tvoje suze kako bi znao da ti je stalo,
Darrelle.
Darrelle se hitro osovila na noge kako bi se suočila s njime, iako joj je tjeme
dosezalo tek do njegovih prsa. Poželjela je šakama udarati po tim prsima do besvijesti,
ali nije se usudila. Umjesto toga, iskrivila je vrat, zapiljivši se u njegove oči ljutitim
pogledom.
- Bešćutan si, Royce! Oduvijek sam to tvrdila!
 - Uistinu, gospo? Tada te neće nimalo iznenaditi da me tvoje riječi uopće ne
diraju. Odlazi i dotjeraj se. Slobodni se vrati sjediti uz Aldena kada god poželiš... dok
god to možeš činiti tiho.
Dvije su sluškinje već uzmaknule iz sobe. Darrelle je sada ljutim korakom pošla
njihovim stopama. Eartha je znala da se zapovijed nije odnosila na nju, ali svejedno
se sa svojom košarom punom ljekovitih trava spustila u prizemlje. Royce je ostao
zuriti u sestrino prestrašeno lice, a crte lica sada su mu omekšale.
- Ne ljutim se na tebe, patuljčice, stoga me ne gledaj tako - rekao je nježno,
pruživši dlan prema njoj. - Zašto si plakala? Jer misliš da će Alden umrijeti?
Meghan je jurnula prema njemu pa mu obavila rukice oko bokova, jer mu je
visinom dosezala tek do struka. - Eartha je rekla da možda i neće pa sam se samo
molila, ali onda je Darrelle briznula u plač, a...
- Naša te rođakinja podučava lošim navadama u najosjetljivijoj dobi, patuljčice.
Moliti se za Aldena bila je ispravna odluka, jer su Aldenu potrebne tvoje molitve
kako bi se čim prije oporavio. Ali zar misliš da bi on htio da plačeš kada bi se trebala
radovati jer je preživio sukob s našim najljućim neprijateljima? - Nije mu bio ugodan
taj razgovor o suvišnosti suza, jer mu je sestra bila plašljivo dijete koje bi briznulo u
plač bez nekog posebnog razloga. Umjesto da nastavi razgovor, podigao ju je pa joj
obrisao suze s crvenih obraščića. - Vrijeme je da pođeš u postelju, Meghan. Moli se
za Aldena dok ne usneš. Pođi sada. - Utisnuo joj je cjelov u čelo pa je spustio na pod.
- Hvala ti, Royce - Alden je slabašnim glasom progovorio s kreveta čim je
Meghan zatvorila vrata za sobom. - Ne znam koliko bih se još mogao pretvarati da
snivam, ali svaki put kada bih otvorio oči, Darrelle bi počela histerično preklinjati da
ne umrem.
Royce je prasnuo u smijeh, privukavši potom stolicu ka krevetu. - Seldon, ta
jadna izlika za ljudsko biće, rekao mi jeda si zadobio ranu u trbuh. Tako mi Božjega
daha, nisam te očekivao zateći živa, a kamoli da ćeš biti u stanju govoriti!
Alden se pokušao osmjehnuti, zaškrgutavši zubima umjesto toga. - Malo
postrance od želuca, ali ipak dovoljno blizu da mi je oštrica gotovo prosula crijeva.
Gospode, kako boli! Tko bi rekao da mi je dječarac najljepših očiju koje sam ikada
vidio u stanju učiniti ovo.
- Opiši mi ga, a ako je među onima dolje zarobljenima, pobrinut ću se da pati
više od ostalih prije nego što naposljetku skonča.
- On je tek golobradi dječak, Royce, koji nije ni trebao biti ovdje s ostalima.
- Ako im djeca mogu pljačkati, mogu i umrijeti - odvratio je Royce ljutito.
- Dakle, smjeraš ih sve smaknuti?
- Da.
 - Ali zašto?
Royce ga je prostrijelio pogledom. - Znaš zašto.
- Da, znam zbog čega želiš to napraviti, ali zašto ustraješ u tome kada bi ih
umjesto toga mogao iskoristiti? Njihov je brod u našim rukama, a Waite mi kaže kako
su donijeli bogat teret koji je sada tvoj. Lyman neprestano kuka kako kmetovi kojima
zapovijeda nisu dovoljno snažni da nose rimsko kamenje i njime grade tvoje zidine.
Pogledaj samo koliko im je mjeseci trebalo da dovuku ovamo onih nekoliko gomilica.
Snažna leđa novih zarobljenika već su mu zapela za oko. Priznaj, Royce, Vikinzima
bi trebalo upola manje vremena da ti podignu zid, a zamisli još i ironiju cjelokupne
situacije: pomagali bi ti zadržati podalje svoju braću Dance.
Royceovo lice ostalo je nepomično. - Vidim da ste Lyman i ti već razgovarali o
tome.
- Nije prestajao govoriti o tome cijelim putem dok me kolima vozio ovamo. Ali
u pravu je, Royce. Zašto ih posmicati, kada su od veće koristi živi?
- Aldene, znaš da si mi bliži nego što mi je rođeni brat ikada bio. Kako možeš
tražiti od mene da ih ostavim na životu i riskiram mogućnost da pobjegnu i sve nas
zakolju na spavanju?
- Ne bih nikada iskao takvo što od tebe. Bit ćemo oprezni i pobrinuti se da ne
uspiju pobjeći. Sve što tražim jest da razmisliš o tome prije negoli ih osudiš na smrt.
U tom su se trenutku otvorila vrata, a na njima je stajala Darrelle, čije su oči sada
bile suhe, no još uvijek pune srdžbe dok je gledala u Roycea. Njih su troje odrasli
zajedno. Royce je bio godinu stariji od Aldena, a Darrelle dvije godine mlađa od brata.
Uz Meghan, njih su dvoje bili jedina obitel koja je Royceu preostala i volio ih je oboje.
Međutim, povremeno je, u trenucima kada bi mu strpljenje bilo na izmaku, bio
prisiljen Darrelle otpraviti dalje od sebe, a ona bi se prepustila durenju ili svojim
djetinjastim ispadima.
- Dakle, drznuo si se optužiti mene da mu ne dopuštam spavati, a što točno ti
činiš moreći ga razgovorima o tim prijezira vrijednim poganima i primoravajući ga
da odgovara na pitanja o njima?
Royce je zakolutao očima pa se osmjehnuo Aldenu. - Ostavljam te u sposobnim
rukama tvoje sestre.
Alden ga je prostrijelio ogorčenim pogledom dok je Royce napuštao sobu.
 R
oyce je promatrao sestru kako se, protrčavši dvoranom i provirivši kroz
otvorena vrata, namrštena trkom vraća prema stubištu s kojeg je i došla.
Pozvao ju je prije negoli se domogla stuba. Nije žurila prići dugačkome
stolu za kojim je sjedio sam i doručkovao. Ona je svoj doručak već podijelila sa
sluškinjom Udele.
Darrelle se još uvijek durila na njega poradi sinoćnjih događaja i nije željela sjesti
s njime jutros, ali promatrala ga je pognuta nad jednim od ranjenika o kojima se
skrbila. Nije bilo teško pogoditi zašto se Meghan nevoljko približavala svojemu
zastrašujućem bratu.
Djetetova suzdržanost u njegovoj blizina bila je nešto što je Royceu slamalo srce.
Bio je u potpunosti svjestan da je odgovornost za njezino ponašanje ležala isključivo
na njegovim leđima. Razlog je bilo njegovo prijezira vrijedno ponašanje tijekom
prve godine nakon vikinškog napada u kojem je izgubio gotovo sve do čega mu je
ikada bilo stalo. Meghan je tada još bila premlada da bi razumjela njegove osjećaje i
razloge osornosti prema svima, pa čak i prema njoj. Te je godine počela strahovati od
njega, a taj se strah nikada nije povukao, iako se nastojao prema njoj ophoditi
s najvećom nježnošću čim je shvatio što se događa.
U to je vrijeme razvila mnoge strahove - od stranaca, glasnih zvukova, oluja - a
on je za sve njih krivio sebe. Znao je da ga voli. Bio je prva osoba u kojoj bi potražila
sigurnost kada bi osjetila potrebu za zaštitom. Međutim, bila je tako sramežljiva, tako
plaha i krotka u njegovoj prisutnosti, kao da je neprestano očekivala da će je izgrditi
ili učiniti nešto gore od toga. Zapravo, bila je takva sa svim muškarcima, ali Royce je
njezino ponašanje uzimao k srcu.
Zar te strah izaći u dvorište? - upitao je Royce nježno kada se, pognute glave,
naposljetku zaustavila pred njime.
Ne, samo sam htjela poći vidjeti Vikinge. Udele je rekla kako su svi odreda loši
ljudi, ali ja nisam vidjela ništa osim ranjenih i muškaraca. - Bojažljivo je podigla
pogled kako bi procijenila njegovu reakciju na izgovorene riječi, a potom se opustila
vidjevši da joj se smješka.
Ne misliš da bi istodobno mogli biti i loši i ranjeni?
Pretpostavljam da bi, ali meni se i dalje ne čine tako lošima. Jedan mi se čak i
osmjehnuo, ili mi se barem tako učinilo. Mogu li takvi mladići uistinu biti tako loši,
Royce? Mislila sam da muškarci moraju dugo živjeti u izopačenim grijesima kako bi
postali istinski zli i pokvareni.
- Ti muškarci nisu imali blagodat Božje riječi koja bi im ublažila zloću, stoga
njihove godine nisu važne.
- Udele je rekla da imaju mnoštvo bogova i kako ih i to čini zlima.
- Ne, to ih samo čini poganima koji prinose žrtve poganskim bozima. Bojiš li ih
se?
- Da - priznala je krotko.
Neočekivano je upitao: - Što misliš da bih trebao učiniti s njima, Meghan?
- Otjeraj ih, učini da nestanu.
- Kako bi se mogli vratiti ovamo drugom prilikom i nanijeti nam zlo? Ne mogu
dopustiti takvo što.
- Tada ih učini kršćanima.
Royce se zahihiotao čuvši njezino jednostavno rješenje. - To je zadaća našega
dobrog opata, ne moja.
- Što ćeš onda učiniti s njima? Udele je uvjerena da ćeš ih pobiti. - Meghan je
zadrhtala izgovarajući te riječi.
- Udele previše misli i previše govori. - Namrštio se.
Meghan je ponovno oborila pogled. - Rekla sam joj da nećeš to učiniti jer se više
ne boriš, a ne bi ubio čovjeka osim u borbi.
- Ponekad je nužno... - Zaustavio se, odmahujući glavom. - Nije važno,
patuljčice. Što kažeš na to da ih zaposlimo gradnjom našeg zida?
- Bi li bili voljni raditi za nas?
- Oh, mislim da bi, uz pravi poticaj, i te kako bili voljni - odgovorio je.
- Želiš reći da neće imati izbora?
- Zatvorenici ga rijetko kada imaju, patuljčice, a ne zaboravi da su oni upravo to.
Da su pobijedili u bitki i da su te odveli natrag u svoju zemlju, učinili bi te ropkinjom.
Ne mogu ni za sebe očekivati ništa bolje.
Ustao je, shvativši da je jutro već poodmaklo i da je sada, nakon razgovora s
Meghan, siguran u svoju odluku. - Budi oprezna - dometnuo je, pogladivši je i
uklonivši joj uvojak kose s obraza. - Ne prilazi im dok god su tu. Opasni su, izgledah
tako ili ne. Moraš mi obećati, Meghan.
Meghan je nevoljko kimnula pa ga promatrala kako napušta dvoranu. Čim joj se
izgubio iz vidokruga, jurnula je na kat reći čangrizavoj staroj ženi koja joj je bila
sluškinja da Vikinzi ipak neće umrijeti.
 Sunce se već bilo visoko izdiglo u trenutku kada je napustio dvoranu i odlučnim
se korakom zaputio prema njima. Baš kao i svi ostali, i Kristen je iščekivala taj
trenutak, tugujući u sebi zbog mnogočega: više nikada neće vidjeti roditelje, sada
neće pronaći muža niti će roditi djecu, neće čak ni ugledati sljedeću zoru. Bila je
odlučna ne skončati život kukavički, ali zapravo ni htjela uopće umrijeti.
Dva su ga stražara zaustavila kako bi porazgovarali s njime, a potom su obojica
pošli za njim preko dvorišta. Maleni Sas, Hunfrith, smijenjen je tijekom noći, ali
vratio se ranom zorom kako bi ih nastavio mučiti opisima mučenja koja mogu
očekivati. Sada je prišao Thorolfu pa ga, izvukavši mač, ploštimice udario po golom
stopalu.
Moj gospodar Royce želi razgovarati s tobom, Vikinže - objavio je Hunfrith
nadmeno.
Kristen je uštipnula Thorolfa kako bi ga natjerala da ustane, ali on ju je udario
po ruci, odbivši to učiniti. Ostao je čučati, baš kao i ostali, spreman nasrnuti na Sase
u slučaju da bilo koga od njih pokušaju izdvojiti kako bi ga mučili. Budući da su pred
njim stajala samo tri muškarca, bilo je izvjesno kako im to nije bila namjera, ali
Thorolf svejedno nije bio spreman išta prepustiti slučaju.
Tamnozelene oči saskog lorda lijeno su proučavale skupinu muškaraca kao da ih
vidi prvi put. Za razliku od jučer, lice mu nije odavalo puno. Jarko dnevno svjetlo u
potpunosti je razgolitilo bijedu u kojoj su provodili svoje sužanjstvo, a on je bez
sumnje bio uvjeren kako mu ne predstavljaju nikakvu prijetnju, inače im ne bi prišao
tako blizu. Njegova bezbrižnost gotovo je predstavljala izazov.
Ovaj Sas nije uplašen, pomislila je Kristen kada mu je pogled kliznuo preko nje
pa se iznenada vratio na nju. Smjesta je oborila oči prema tlu, osjetivši kako joj srce
nelagodno udara jer su se te tamne oči zapiljile u nju, pobojavši se kako je nekako
prozreo krinku i dokučio njezinu tajnu.
Nije podigla pogled dok ga nije čula kako govori, ali nelagoda koju je osjećala u
tom se trenu samo produbila. Nije joj palo na pamet da će se, prikovana za Thorolfa,
jedinog koji je mogao govoriti u njihovo ime, naći tako blizu muškarcu koji ju je
silno zaintrigirao. Hitro se povukla iza Thorolfa pa se pogrbila, dopustivši da je
njegova krupna leđa sakriju od muškarčeva pogleda.
Sas je uperio pogled u Thorolfa koji je čučao. - Rekli su mi da govoriš mojim
jezikom.
- Ponešto - priznao je Thorolf.
- Tko vam je vođa?
- Mrtav.
- Brod je pripadao njemu?
 - Njegovu ocu.
- Kako se zoveš?
- Thorolf Eiriksson.
- Pokaži mi vašega novog vođu, Thorolfe, jer znam da ste izabrali nekoga.
Thorolf je ostao šutke, a potom zatražio: - Reci sporije.
Royce se namrštio, nestrpljiv. - Vaš novi vođa. Tko je on?
Thorolf se sada osmjehnuo pa viknuo: - Ohthere, ustaj i pokaži se Sasu.
Kristen je promatrala kako joj rođak s nelagodom ustaje jer nije razumio ni riječi
izgovorene prije negoli ga je Thorolf pozvao da ustane. Nalazio se na suprotnoj strane
kruga koji su činili, ali protekle se noći probio do nje, povukavši još tri muškarca za
sobom kako bi uspio u tome. Oba su mu brata bila mrtva, ali on je svoju tugu, baš kao
i ona, zatomio u nutrini. Kako je bio najstariji među njima, a ujedno i Seligov rođak,
ostali su, prirodno, u njemu sada vidjeli svojega vođu.
- Njegovo ime? - zatražio je Royce, pomno odmjerivši Ohtherea.
- Ohthere Haardrad - odvratio je Thorolf.
- U redu. Prenesi Ohthereu Haardradu kako su me uvjerili da budem milostiv.
Ne mogu vas pustiti, ali osigurat ću vam hranu i zaklon ako ste voljni služiti mi. Želim
podići kameni zid oko palače. Ako odbijete raditi, nećete dobiti brane. Uvjeti su
posve jednostavni.
Umjesto da zatraži od Sasa da mu sporije ponovi svoje riječi, Thorolf je, pokazavši
na svoje sunarodnjake, odgovorio: - Porazgovarati.
Royce je kimnuo. - Slobodno, posavjetujte se.
Thorolf je pozvao muškarce da se okupe, iskoristivši to kao izliku da gurne
Kristen u središte skupine gdje je nitko nije mogao vidjeti kako govori. - Tako mi
Thorovih zuba! O čemu on to zbori, Kristen?
Lice joj je ozario osmijeh koji se protezao od uha do uha. - Neće nas smaknuti.
Želi da mu izgradimo kameni zid.
- Ne, neću se preznojavati za to kopile!
- Tada ćeš gladovati - uzvratila je Kristen. - Njegovi su uvjeti bili jasni. Radimo
za hranu i sklonište.
- Kao robovi!
- Ne budite budale! - prosiktala je. - Ovako ćemo dobiti na vremenu potrebnome
za bijeg.
- Da, i za vidanje rana - složio se Ohthere. - Smjesta mu odgovori, Thorolfe.
Nema smisla otkriti mu kako među nama postoje oni koji nisu tako skloni prihvatiti
njegove uvjete.
 Thorolf je ustao i pozvao Roycea natrag k sebi. - Lanci? - upitao je najprije.
- Lanci ostaju. Nemojte misliti da sam toliko budalast povjerovati ikome od vas.
Thorolf se osmjehnuo, kimajući glavom. Sas je bio mudar, ali nije imao pojma što
znači nositi se sa zdravim i uhranjenim Vikinzima, odlučnima u namjeri da pobjegnu.
 S
tarica je došla među njih kako bi im vidala rane. Bila je prljava i neuredna,
odjevena u usku donju haljinu dugih rukava, a preko nje je navukla kraću
haljinu bez rukava, ne potrudivši se opasati remen, zbog čega se činilo da
je odjevena u vreću. Hodala je iznenađujuće uspravno za svoje godine, a rekla je da
se zove Eartha. Ponašala se poput nekoga tko je proživio i više nego što je htio pa se
odnosila prema njima smjelo, drsko i neustrašivo, kao da ne mari za posljedice koje
bi se zbog njezinih postupaka mogle sručiti na nju.
Starica se sviđala Kristen, ali istodobno je zazirala od nje. Promatrala je Earthu
kako odguruje muškarce koji su u usporedbi s njezinom krhkom figurom bili divovi,
čeprka im po ranama i smije se njihovu gunđanju i oštrim riječima. Zazirala je od
starice znajući da će prije ili poslije pronaći put do nje i da će joj htjeti pregledati
tobožnju ozljedu na glavi, a to nije mogla dopustiti.
Kristen nije bila najbolje raspoložena zbog vrućine na koju nitko od njih nije bio
navikao. Mnogi su muškarci strgnuli veći dio svojih gamaša, a koliko god željela
učiniti isto, nije se usuđivala. Osjećala je sažaljenje prema Earthi, odjevenoj u dvije
haljine ispod kojih je vjerojatno bila još jedna podsuknja, ali činilo se kako
ženi vrućina nimalo ne smeta. No, na kraju krajeva, razum je nalagao da su Sasi
naviknuli na nju.
Eartha je završila s Ivarrom pa čučnula pokraj Kristen, pokazujući joj da kaže što
je još osim glave boli, zaključivši na osnovu nebrojenih mrlja krvi koje su djevojku
prekrivale kako je morala zadobiti još ozljeda. Kristen je samo odmahnula glavom.
Eartha je u odgovor posegnula prema zavoju na djevojčinoj glavi, Kristen joj je
jednim udarcem odgurnula dlan, ali starica je uzvratila istom mjerom. Kada joj je
Eartha ponovno pokušala ukloniti zavoj, Kristen je skočila na noge, nadvivši se nad
sićušnu ženu u nadi da će stasom obeshrabriti vidaricu. Nije uspjela u tom naumu.
Bila je prisiljena uhvatiti staricu za zapešća i čvrsto ih držati kako bi joj ruke zadržala
podalje od svoje glave. Vršak mača koji je osjetila na boku bio je nagrada koju je
zavrijedila svojom nepromišljenošću. Nekoliko je Vikinga skočilo na noge, a saski
stražar koji je Earthi priskočio u pomoć prestrašeno je ustuknuo. Prizor ga je toliko
prestravio da je smjesta pozvao pomoć.
Kristen je progunđala vidjevši što je svojim postupkom proučila, iako zapravo
nije imala izbora. Sedam Sasa isukalo je mačeve pa pohitalo prema njima. Prostrijelila
je Earthu pogledom punim ljutnje zbog staričine tvrdoglavosti pa je potom pustila.
Sada je Thorolf zaokupio staričinu pažnju, povukavši Kristen iza sebe i tako je
sakrivši.
Došavši do zatvorenika, Sasi su, na sreću, stali oklijevati, vidjevši da Earthi više
ne prijeti nikakva opasnost. - Što nije u redu? - zahtijevao je Hunfrith.
- Dječarac mi ne dopušta da mu vidam rane - požalila se Eartha.
Hunfrith je, tražeći objašnjenje, pogledao Thorolfa koji je jednostavno rekao: -
Zarastaju. Ostaviti na miru.
Hunfrith ga je prostrijelio pogledom pa se ljutito zapiljio u Earthu jer je
uzrokovala uzbunu. - Tako je, starice, ako može skočiti onako kako je skočio, tada
mu tvoje vještine nisu potrebne.
- Zavoj je potrebno promijeniti - Eartha je bila nepokolebljiva. - Posve je krvav.
- Ostavi ga na miru, rekoh. Pobrini se za one koji to žele. Ne zamaraj se ostalima.
- Thorolfu je, međutim, rekao: - Upozori prijatelja da odsada ne polaže ruke ni na
koga.
Hunfrith očito nije želio da stvari izmaknu kontroli, osvjedočivši se koliko je
Vikinga spremno priteći dječaku u pomoć i braniti ga. Eartha, međutim, nije bila
nimalo zadovoljna raspletom situacije pa se udaljila mrmljajući kako je dječarac
ionako odveć ženstven. Jedan od Sasa dometnuo joj je kako su ga Vikinzi možda
upravo stoga i poveli sa sobom. Stražari su se potom udaljili, smijući se među sobom.
Čuvši primjedbu, Kristen je porumenjela. Kada je Thorolf to primijetio pa je
upitao zašto se crveni, odmahnula je glavom, porumenjevši još više. Pokušao ju je
zadržati dok mu ne otkrije, namjeravajući je zadirkivati zbog toga, jer su prilike u
kojima je Kristen osjećala posramljenost uistinu bile rijetke. Međutim, jednim je
ljutitim udarcem odgurnula njegovu ruku pa sjela, okrenuvši mu leđa.
Oči su joj stale vrludati velikom zgradom na čijem je katu spazila muškarca kako
ih promatra s prozora. Lice mu je bilo zaklonjeno sjenom pa nije mogla razabrati o
kome se radi, ali sama spoznaja da ih možda promatra još netko osim njihovih
stražara ulijevala joj je nelagodu. Kada je ranije s Thorolfom i ostalima razmatrala
mogućnosti bijega, raspravljali su samo o stražarima na tlu. Činilo se da će morati biti
oprezniji, znajući da ih bilo tko može držati na oku iz palače.
Hranu su im donijeli po Earthinu odlasku, a oni koji su ostali bez čizama, jer su
bile nove ili kvalitetne, dobili su ih natrag, iako ih nisu mogli navući preko okova.
To se promijenilo kada su im tog poslijepodneva poslali i kovača.
Muškarac je željezne okove na njihovim gležnjevima zamijenio novima. Novi su
se okovi sastojali od dvaju obruča trajno spojenih kratkim lancem. Jednom zatvoren,
obruč bi se čvrsto priljubio uz gležanj, ali svaki je imao utor za ključ kako bi ga se
moglo skinuti, iako ključa nije bilo nigdje na vidiku. Željezna ušica sa stražnje strane
svakog obruča služila je da se njome provuče dulji lanac. Lanac je bio dug tek sedam
metara, a jednom kada ga je kovač provukao kroz ušice na gležnjevima svakog
muškarca pa njegove krajeve spojio, krug koji su tvorili oko stupa iznenada se
suzio, ograničivši im položaje u koje su se mogli namjestiti.
Kristen se nimalo nije sviđala nova mjera predostrožnosti koja im je nametnuta.
Pretpostavljala je da će ih osloboditi duljeg lanca dok budu radili, ali kraći će lanac
ostati, dopuštajući im da čine samo kratke, usporene korake, pa ih je mogla zamisliti
kako posrću i padaju dok se pokušavaju priviknuti na spoznaju da su
praktički prisiljeni hramati dok hodaju. Bit će to ponižavajuće iskustvo, ali Sasima je
to vjerojatno i bila namjera.
I Kristen je, baš kao i svi ostali, dobila natrag svoje čizme, iako je njihov krzneni
obrub bio otrgnut. Ah sada je barem imala nešto čime će spriječiti dajoj okovi nadraže
golu kožu gležnjeva. Međutim, obruči su bili čvrsto stegnuti pa će s vremenom
sigurno pohabati čizme načinjene od meke kože. Kako su joj gležnjevi bili vitkiji od
onih njezinih supatnika, kovač je bio primoran poslati po posebne, manje okove, koji
su mogli biti namijenjeni isključivo dječacima stasa nižeg od njezina.
Te je noći kišilo, a kako su ih ostavili na otvorenom, svi su bili mokri do gole
kože i iznimno neraspoloženi. Kristen je kiša zadala najviše glavobolje jer je uludo
pokušavala zaštiti krvavi zavoj na svojoj glavi od kapljica koje su ispirale krv s njega.
Thorolf se naposljetku stao smijati njezinim nastojanjima pa joj pomogao omotavši
joj svoje snažne ruke oko glave te legavši na nju kako bi je barem djelomično zaštitio.
Zavoj je tako ostao suh, ali noć provedena u tom neudobnom položaju pokazala se
izrazito zahtjevnom.
Royce je s prozora promatrao prizor u dvorištu. Vidio je kako mladić negoduje
što ga Thorolf pokušava zakriliti i kako nastoji zbaciti krupnog Vikinga sa sebe.
Potom je veliki Viking pljesnuo manjega po stražnjici i rekao mu nešto u uho pa mu
obgrlio glavu rukama, zbog čega je bio primoran leći na dječaka. Nakon toga su ostali
mirno ležati, baš kao i ostali. Stražari su sebi načinili sklonište od kiše s prednje strane
skladišta. Ostatak dvorišta, koje je bilo sve blatnjavije, utonuo je u tišinu.
- Za kojega je ono Eartha rekla da ju je napao?
Royce se odsutno okrenuo prema Darrelle. Pridružila mu se uz prozor, spremivši
bjelokosne figurice igre koju su netom završili.
- Viking je nije napao. Samo joj nije dopustio da mu vida rane.
- Ali rekla je...
- Osvjedočio sam se prizoru, Darrelle, a starica je uvelike pretjerala u svojemu
kazivanju priče.
 - Nadam se da ne bi stvari tako olako shvatio da se drznuo položiti ruke na mene
- promrmljala je.
- Ne bih - odgovorio je uz osmijeh.
- Pokaži mi ga.
- Trenutačno ga ne možeš vidjeti.
- Alden je rekao da ga je ranio dječarac. Je li to taj?
- Da, najmlađi među njima.
- Tada si ga trebao dati bičevati čim se drznuo položiti ruke na Earthu.
- Previše je njih bilo spremno boriti se za njega. Samo bismo još nekolicinu ranili,
a time ne bismo ništa postigli.
- Valjda si u pravu - nevoljko se suglasila. - Ne mogu nam podići zid ako su na
rubu smrti, a zid je ipak najpreči. Njih je malo i može ih se držati pod kontrolom, ali
Danaca je puno.
Royce se zahihotao. - Vidim da te Alden uvjerio kako su nam potrebni.
- Ti si taj koji ih je namjeravao sve posmicati - podsjetila ga je, uputivši mu
nadmen pogled i tako ga natjeravši u smijeh. - On je harem trezveno razmišljao i
uvjerio te kako će ti živi biti korisniji.
- Nije li vrijeme da obiđeš Aldena? - sugerirao je Royce želeći ostati sam.
Darrelle je ozlojeđeno otpuhnula. - Mogao si mi jednostavno reći da odem.
- Nikada si ne bih dopustio takvu neotesanost - uzvratio je, istodobno hineći
nevinost i gurkajući je prema vratima.

Royce je običavao stajati pokraj prozora, odakle je promatrao Vikinge kako rade.
Još uvijek se nije privikao na njihovu prisutnost u Wyndhurstu i osjećao je nelagodu
kad god ih nije mogao držati na oku. Za razliku od Aldena i Lyman, nije bio
pretjerano sklon zamisli da se njihova snaga iskoristi za podizanje zida, jer se s
Dancima, kada dođe vrijeme da se mačevi ponovno ukrste s njihovima, namjeravao
suočiti na granici Wessexa, pa je sumnjao da će se neprijatelji ikada uspjeti probiti
tako daleko na jug da bi mogli napasti Wyndhurst.
Međutim, kako je kralj Alfred zatražio od svojih lordova da utvrde imanja i pošto
su rimske ruševine u blizini osiguravale mnoštvo kamena, složio se sa zamisli
izgradnje zida, pokazao se on potrebnim ili ne. A Vikinzi su za pukih sedam dana već
položili sve kamenje koje su njegovi kmetovi mjesecima mukotrpno dovlačili.
- Meghan mi veli da ti je ovo postala navada u posljednje vrijeme, rođače.
Okrenuvši se, na vratima je ugledao Aldena. - Nije li prerano da već šećeš
uokolo?
 Alden je počeo gunđati: - Nemoj i ti započinjati. Dovoljan mi je prijekor kojim
me časte žene.
Royce se osmjehnuo mlađem muškarcu dok je ovaj polako napredovao prema
prozoru kako bi stao uz njega. - Tvoje je društvo i te kako dobrodošlo jer u samoći
previše razmišljam o prošlosti. Istini za volju, ne mogu si pomoći, osjećam da će
pokušati nešto sada kada su im rane gotovo zacijeljele, stoga ne mogu odoljeti porivu
da stojim ovdje i promatram ih. Samo još dvojica ne uspijevaju s lakoćom podizati
kamenje.
Alden se nagnuo kroz prozor pa iznenađeno zazviždao ugledavši prizor s druge
strane dvorišta. - Dakle, istina je. Već nam treba još kamena.
- Istina je - priznao je Royce nevoljko. Dvojica uspijevaju podignuti najteže
kamenje koje je pet kmetova jedva uspijevalo pomaknuti. Kmetovi, pak, s druge
strane, još nisu uspjeli dovršiti zaklon koji sam im naložio da podignu za Vikinge
pokraj skladišta. Proći će još nekoliko dana prije nego što ih noću budemo mogli
ondje zaključati. Tada nam neće biti potrebno toliko stražara da paze na njih, barem
ne noću.
- Previše se brineš, Royce. Što mogu učiniti ovako okovani?
- Potrebna je samo jedna čvrsta sjekira kako bi se rasjeklo spone, rođače. Bilo tko
od njih mogao bi golim rukama zdrobiti dvojicu mojih ljudi prije negoli treći
uzmogne isukati mač. A budale im i dalje prilaze preblizu, iako sam ih upozorio da
se drže podalje. Ako su Vikinzi odlučni u namjeri da povrate svoju slobodu, u
što nimalo ne sumnjam, tada će prije ili kasnije nešto pokušati, a pritom će mnogi
poginuti.
- Spali im brod i daj im do znanja kako nema načina da se ponovno otisnu na
more - predložio je Alden.
Royce je progunđao. - Čudim se da ti nitko nije rekao da sam to već učinio.
- Tada ti je potreban poticaj, nešto što će ih držati pokornima.
- Da, ali što?
- Mogao bi odvesti njihova vođu. Ako ih uvjeriš da ćeš ga smaknuti na prvi znak
pobune, trebali bi...
- Ne, Aldene. I to mi je palo na um, ali tvrde kako je onaj koji ih je doveo ovamo
mrtav. Brod koji sam spalio pripadao je njegovu ocu. Ostali su među sobom izabrali
novoga vođu, a ako njega odvedem, jednostavno će izabrati nekoga, drugog.
- Rekli su ti da je mrtav? - Alden se zamišljeno namrštio. - A što ako nije?
- Molim?!
- Ako im je vođa dolje, među njima, zar bi ti to priznali i riskirali da ga odvedeš
od njih kako sam ti predložio?
 - Božjega mi daha, to mi nije palo na um. - Međutim, Royce se tada namrštio. -
Ne, dječak je jedini oko kojeg se okupljaju. Štite ga kao da se radi o novorođenčetu.
Ispočetka je bio uvjeren da je dječak tek Thorolfov mlađi brat i da ga krupniji
muškarac stoga tetoši. Međutim, kada su zatvorenici počeli podizati zid, činilo se da
svi odreda paze na mladića. Nisu dopuštali stražarima da ga zlostavljaju i preuzimali
su najteže kamenje od njega, gurajući ga prema lakšem i priskačući mu u pomoć svaki
put kada bi posrnuo. Bio je najprljaviji među njima, uporno odbijajući iskoristiti vodu
koju su im ostavljali za kupanje, ali ostali su ga, usprkos tome, i dalje tetošiili.
- Je li moguće da im je on vođa? - zapitao se Alden zapiljivši se u dječarca koji je
sjedio na zidu dok su ostali, u skladu s Lymanovim zapovijedima, polagali preostalih
nekoliko kamenova na zid.
- Jesi li sišao s uma, rođače? On je tek golobradi dječak. Istina, svi su odreda
mladići, ali on je najmlađi među njima.
- Ali ako je brod pripadao njegovu ocu, tada bi ostali bili primorani slijediti koga
god vlasnik plovila odabere za vođu.
Royce se ozlojeđeno namrštio. Je li moguće da je rješenje tako jednostavno?
Njegov kralj bio je nekoliko godina mlađi od njega, ali Alfred je u očevoj odsutnosti
zapovijedao kraljevstvom još od svoje šesnaeste godine. Ovdje se radilo o
neprokušanom dječaku kojega je još uvijek valjalo tetošiti. Ipak, upravo je taj
neprokušani dječarac uspio raniti Aldena, a Alden je u boju bio jednako umješan kao
i Royce. Sada kada je stao pomnije razmišljati o svemu, shvatio je kako bi svi Vikinzi
stali sa svojim poslovima čim bi se dječak našao u središtu pozornosti, gotovo kao da
su čekali vidjeti hoće li mu morati priteći u pomoć i obraniti ga ako se za time ukaže
potreba.
- Mislim kako je došlo vrijeme da ponovno porazgovaram s Thorolfom - izjavio
je Royce odrješito.
- Koji je od njih Thorolf?
Royce je pokazao prstom kroz prozor. - Tamo, onaj koji je upravo dječaka pozvao
k sebi. On jedini razumije naš jezik, iako ne baš najbolje.
- Čini se da je Lyman gotov s njima za danas - primijetio je Alden.
- Da, sutra će ih kolima odvesti do ruševina kako bi dovezli još kamena. To znači
da ponovno moram poslati još ljudi da ih čuvaju.
Obojica su na trenutak ostala promatrati kako čuvari hodaju pokraj Vikinga,
požurujući ih natrag prema stupu. Royce se okrenuo od prozora, ali ukopao se na
mjestu čuvši uzbuđenje u Aldenovim riječima.
- Čini mi se da su nevolje počele.
 Royce se vratio prozoru. Vidio je jednog od Vikinga ispruženog na tlu i
Hunfritha kako ga gurka nogom, pokušavajući ga natjerati da ustane. Nije morao ni
nagađati o kojem se Vikingu radi jer su se svi zarobljenici odreda zaustavili. Thorolf
je doviknuo nešto Hunfrithu, potom je Hunfrithovo stopalo zalepršalo po zraku, a
on tresnuo na leđa. Mladac je ustao, otresavši prašinu sa svojih dlanova, a Vikinzi su
uz gromoglasan smijeh nastavili svojim putem.
- Upozorio sam budalu da ih ostavi na miru - prosiktao je Royce kroz stisnute
zube. - Ima sreće da ga nisu razoružali dok je ležao na tlu.
- Božjeg mi daha - kriknuo je Alden - naumio je napasti dječaka!
I Royce je vidio kako se Hunfrith, isukavši mač, pridiže s tla pa je istrčao iz sobe
i sjurio se niz stube. Unatoč tome, do trenutka kada se dokopao dvorišta, šteta je već
bila počinjena. Jedan od stražara pozvao je u pomoć pa je skupina strijelaca sa sigurne
udaljenosti okružila zarobljenike. Tri su stražara prijetila Ohthereu koji je držao
Hunfritha u medvjeđem stisku koji je, po svemu dotad viđenome, najvjerojatnije
trebao slomiti muškarčevu kralježnicu, iako se činilo da Viking nije u stisak unio svu
svoju snagu.
Thorolf je tiho govorio Ohthereu. Od dječarca, činilo se, nije bilo ni traga ni
glasa, sve dok ga Royce naposljetku nije spazio kako viri iznad ramena muškaraca
koji su stajali pred njime. Gurnuli su ga u samo središte skupine.
- Reci mu da pusti mojega čovjeka, Thorolfe, ili ću biti prisiljen ubiti ga. - Royce
je riječi izgovorio sporo kako bi ga muškarac mogao razumjeti. Gledao je prema
Ohthereu koji mu je uzvratio hladnim pogledom. - Smjesta mu prenesi moje riječi,
Thorolfe.
- Rekao sam mu - odgovorio je Viking pa pokušao objasniti:
Ohthereov rođak. Ne napadati Ohthereova rođaka.
Royce se sada okrenuo prema Thorolfu. - On je dječakov rođak?
- Da.
- Što si mu onda ti?
- Prijatelj.
- Je li dječak vaš vođa, Thorolfe?
Thorolf je njegovo pitanje dočekao s iznenađenjem, ali potom se stao smješkati i
ponavljati pitanje svojim sunarodnjacima, od kojih su se mnogi počeli smijati. Smijeh
je barem ublažio napetost. Čak se i Ohthere stao hihotati, ispustivši Hunfritha pred
noge, gdje je ovaj hvatao dah. Royce je kržljavog Sasa uhvatio za ovratnik tunike pa
ga odgurnuo dalje od Vikinga.
Hunfrithov je mač ostao ležati u prašini između Roycea i Ohtherea. Royce je
podigao oružje, žarivši mu vršak u tlo, kako ga Vikinzi ne bi doživjeli kao prijetnju.
 - Imamo problem, Thorolfe - rekao je tiho. - Ne mogu dopustiti da mi napadate
ljude.
- Hunfrith napao.
- Da, znam - priznao je Royce. - Vjerujem da mu je bio povrijeđen ponos.
- Namjerno spotaknuo... šutnuo... zaslužio - uzvratio je Thorolf srdito.
Royce se na trenutak zaustavio kako bi razmislio o onome što je čuo. - Ako je
uistinu šutnuo dječaka, tada je zavrijedio što ga je zadesilo. Međutim, dječak mi
počinje stvarati više nevolja nego što mi vrijedi.
- Ne.
- Ne? Možda kad bih ga odvojio od vas ostalih i zadao mu lakše poslove...
- Ne!
Sada su se Royceove tamne obrve skupile u ljutnji. - Dopustite dječaku da stupi
pred mene. Neka sam odluči.
- Nijem.
- Rekoše mi. Ali dovoljno vas dobro razumije, zar ne? Često sam vas viđao kako
mu govorite. Pustite dječaka naprijed, Thorolfe.
Svjetlokosi Thorolf ovoga je puta hinio kako ne razumije, držeći usta
zatvorenima. Royce je odlučio iznenaditi ostale prije nego što im Thorolf prenese o
čemu su razgovarali. Gurnuo je Vikinge pred sobom u stranu pa uhvatio dječaka za
rame te ga izvukao iz sigurnosti skupine. Ohthere se pokrenuo s namjerom da
dječaka vrati, ali zaustavio se kada je Royce vršak mača pritisnuo mladcu o vrat.
Royce je uperio pogled ravno u Thorolfa, a oči su mu se skupile u ljutnji. - Mislim
da si mi lagao o ovome dječaku, Vikinže. Smjesta mi otkrij tko je on!
Thorolf je ostao šutke. Pridružilo im se još čuvara, a jedno ga je dugo koplje
držalo podalje od Roycea. Ostali čuvari držali su druge zarobljenike na zdravoj
udaljenosti.
- Treba li ti poticaj da razvežeš jezik? - zahtijevao je Royce.
Izgubio je strpljenje kada Thorolf i dalje nije odgovarao. Povukao je dječaka
prema stupu za kojeg su zarobljenike noću vezali. Kada je dječak pao, ne mogavši
pratiti njegov odlučan korak, Royce ga je grubo povukao na noge, istodobno
izvikujući zapovijedi svojim ljudima. Dovukavši dječaka do stupa, gurnuo ga je licem
uz drvo pa mu uhvatio obje ruke i pridržao ih tako dok mu jedan od njegovih ljudi
nije donio uže kojim je hitro svezao mladićeva zapešća.
Potom se udaljio od stupa, svrnuvši pogled natrag na mjesto gdje je ostavio
Thorolfa. Ostali su Vikinzi sada stali vikati na njega, ali Thorolfova su usta i dalje bila
čvrsto zatvorena, iako mu je iz plavih očiju sijevala mržnja. Zar je Thorolf mislio da
Royce namjerava dječaka samo vezati za stup? Vrlo će ga brzo razuvjeriti od njegovih
zabluda.
Royce je stao iza dječaka, leđima zaklonivši zatvorenicima pogled na stup. Potom
je, isukavši bodež iz svojeg pojasa, po sredini zarezao dječakov debeli krzneni prsluk.
Kožnata tunika na koju se potom obrušio bila je toliko uska da je pomislio kako je
vjerojatno zarezao i dječakova ramena dok ju je sjekao od vrha prema dnu, ali dječak
nije ispustio ni glasa.
Pogled mu je pao na meku, bijelu kožu, natjeravši ga da se namršti. Nije bilo
čvrstih mišića koji bi podnijeli žalac biča, a oštrica je ipak zasjekla dječakovu nježnu
kožu. Tanka, grimizna crta protegnula se od mladićevih lopatica pa gotovo do struka.
Uistinu se radilo o djetetu, a on ga je namjeravao dati bičevati - ako Thorolf ustraje
u svojoj tvrdoglavosti i ne otkrije mu istinu o njemu.
Royce je ponovno stao u stranu kako bi Vikinzi mogli vidjeti što je učinio. - Ne!
- vrisnuo je Thorolf i gurnuo koplje od sebe, krenuvši prema Royceu. Ohthere je
iščupao koplje iz stražarovih ruku pa njime oborio dvojicu drugih, izazvavši potom i
ostale da mu ga pokušaju oduzeti ako se usude, istodobno se, ispunjen ubojitim
gnjevom, krećući prema stupu.
Royce je pridobio njihovu pozornost pritisnuvši bodež o meku, bijelu kožu
dječakovih leđa, primoravši ih da se zaustave. - Istinu, Thorolfe.
- Nitko! Dječak! - Viking je i dalje bio nepokolebljiv.
Waite je donio bič. Thorolf je ponovno viknuo: - Ne! - Zaustio je još nešto, ali
dječak je stao silovito odmahivati glavom pa je Thorolf utihnuo. Roycea je to
razbjesnilo. Iako nije izgovorio ni riječi, dječakove su se želje i dalje poštivale.
- To je bilo budalasto od tebe - otresao se Royce, obišavši stup kako bi mogao
pogledati dječaka u lice i držati na oku Vikinge koji su sada utihnuli. - Ti ćeš patiti,
ne on. Ti mi to ne možeš reći, ali natjerat ću ga da mi prizna kako ih ti vodiš. To je
potpuno očito. Želim potvrdu.
Nije očekivao odgovor od nijema dječaka niti je mislio da ovaj razumije njegove
riječi. Bio je ljutit na njih jer su ga primorali da učini ovo, razljutivši se čak i više kada
su ga te lijepe vodenaste oči na trenutak pogledale prije negoli je dječak spustio glavu
tako da mu nije mogao vidjeti lice. Proklet bio ako to nije bilo nešto što bi učinila
žena. Zapravo je puno toga na ovom dječaku bilo ženstveno. Da nije znao kako je
takvo što nemoguće, bio bi u iskušenju strgnuti s njega prednji dio tunike samo kako
bi se uvjerio da su njegove tlapnje neosnovane. I drugi su dječaci znali imati duge
trepavice, lijepe oči i meku kožu, sve dok ne bi napunili određene godine i postali
muškarci. Ovaj jednostavno još nije dosegnuo tu dob.
 Royce je kimnuo, a Waite se dao na posao. Bič je udario, a iz dječakovih se usta
začuo prigušen zvižduk ispuštenog zraka. Nikakvi drugi zvuci nisu remetili tišinu
dvorišta. Thorolf je ostao tiho, iako su mu pesnice bile stisnute, a svaki mišić njegova
tijela napet kako bi samoga sebe zadržao na mjestu. Royce je ponovno kimnuo.
Ovog se puta visoko, vitko tijelo zabilo u stup pa potom refleksno trznulo unatrag
koliko god su mu zavezane ruke dopuštale. Razderana je tunika stala kliziti preko
nadlaktica. Dječak se hitro ponovno priljubio uza stup čak i bez pomoći biča, ali ne
prije negoli je bijela platnena traka ispala iz tunike.
Royce se sagnuo kako bi podigao tkaninu koja je uvelike izgledala poput zavoja,
osim što nije bila pokrivena krvlju. Najednom se kraju nalazio čvor, otkrivši tako da
je presjekao platnenu traku dok je rezao tuniku. Dva obla udubljenja nekako su se
utisnula u platno, gotovo kao da je duguljasta tkanina bila položena preko...
- Ne, ne vjerujem!
Ali oči su mu se podigle prema toj pognutoj glavi, a potom je rukom posegnuo
prema tunici i povukao je dolje. Duboko je udahnuo pa silovito opsovao ugledavši
dokaze koji su dječaka pretvorili u ženu. Podigao je i drugu ruku pa joj njome strgnuo
povez s glave, ponovno opsovavši kada je djevojci niz leđa pala dugačka zlatna
pletenica.
Zatvorenici su sada združeno stali negodovati, ali od nje nije bilo čuti ni zvuka
niti je u očima koje su sada piljile u njega bilo suza. Kakva li to, dovraga, žena ne bi
otkrila svoj spol kako bi samu sebe poštedjela bičevanja? Ili možda nije znala da on
ne bi bičevao ženu?
Prerezao je konopac koji joj je pridržavao zapešća, a ona je smjesta povukla
tuniku natrag na grudi, sakrivši svoju golotinju. Čim je to učinila, zgrabio ju je pa
odvukao natrag pred utučenog Thorolfa.
- Samo dječak, je li tako? Nitko? I dopustio si da je bičujem! Što si btio sakriti? da
je žena? Zašto? - Royce je, obuzet gnjevom, zahtijevao odgovore.
- Kako bi me zaštitio - odgovorila je Kristen.
Royce je sada pogled uperio prema njoj, ali ona nije ustuknula pred srdžbom u
njegovim očima. - Nisi ni nijema, a razumiješ i naš jezik! Tako ti Boga, reći ćeš mi
zašto nisi progovorila kako bi spriječila bičevanje!
- Kako bih bila sigurna da me saski muškarci neće silovati - odvratila je bez
ustezanja.
Okrutno se nasmijao čuvši te riječi. - Previsoka si da bi bila poželjna mojim
ljudima, ili to nisi znala? A nisi privlačna ni na koji drugi način, djevojčuro.
Riječi je izgovorio u ljutnji, ali otrov u njima svejedno je pekao.
- Što ćete sada učiniti sa mnom?
 Roycea je rasrdilo što se nije obazirala na njegove uvrede. - Odsada ćeš služiti u
dvorani. Kako ćemo se prema tebi odnositi, ovisit će o njihovu ponašanju. Razumiješ
li?
- Da.
- Tada se pobrini da i oni shvate.
Kristen je pogledala Thorolfa i Ohtherea, koji je sada stajao pokraj njega. -
Namjerava me držati kao taokinju u svojoj dvorani kako bi osigurao vašu pokornost.
Ne smijete dopustiti da to na bilo koji način utječe na vaše odluke. Morate mi obećati
da ćete pobjeći ako vam se ukaže prilika za bijeg. Ako se samo jedan od vas uspije
vratiti kući, moći ćete mojega oca poslati po mene.
- Ali on će te ubiti ako pobjegnemo.
- Srdit je jer je dao bičevati ženu. Zar uistinu mislite da će mi oduzeti život?
Ohthere je mudro kimnuo glavom. - Tada ćemo, ako nam se pruži prilika,
pobjeći k Dancima na sjeveru. Oni će imati brodove kojim ćemo se vratiti u
Norvešku.
- Izvrsno. Pokušat ću vam javiti kako mi jeako ikako budem mogla, stoga ne
strepite za mene.
- Dosta! - otresao se Royce, gurnuvši je prema Waiteu. - Odvedi je unutra i naloži
ženama da je okupaju.
Dok se udaljavala od njega jasno je mogao vidjeti crvene tragove koje joj je na
leđima ostavio bič. Jedan od njih orosile su kapljice krvi, a mučni mu je prizor tako
teško pao da mu je bila potrebna sva samokontrola kako bi se Thorolfu obratio
odmjerenim glasom: - Znam da ti je rekla više nego što sam joj naložio. Stoga me sada
dobro poslušaj. Pokušate li pobjeći ili ozlijediti nekog od mojih ljudi, pobrinut ću se
da poželi da je mrtva. A ja nikada ne iznosim prazne prijetnje.
 O
sjećala se budalasto ulazeći u saski dom, kao da ne pripada tamo.
Dvorana u koju je ušla bila je dulja i veća od one njezina oca, ali takvo
je što i očekivala u zgradi te veličine. Kod kuće je dvorana zauzimala
dva kata, doimljući se poput prostrane kamene spilje, a zimi je bila tako hladna da je
obitelj vrijeme radije provodila u ograđenoj kuhinjskoj izbi. Ova je dvorana
zauzimala samo prizemlje, ali strop je unatoč tome bio poprilično visok.
Prostor za kuhanje nije bio odijeljen kao kod kuće, gdje je njezin pradjed ustrajao
na tome jer mu je smetao dim. Ovdje su žene kuhale na izduljenom kamenom
ognjištu koje se protezalo desnom stranom stražnjeg zida dvorane, zauzevši više od
polovine zida, a s lijeve strane nalazile su se stube. Tu je bilo i drugo kameno ognjište,
jednako dugo, na sredini desnog zida, najduljeg u dvorani, ali ono je sada bilo hladno
i prazno te se vjerojatno nije koristilo za ljetnih mjeseci. Kamen oko ognjišta protezao
se do stropa, a u ostatku dvorane nekoliko stopa od poda, obrubljujući i visoka ulazna
vrata.
Pod je bio načinjen od drva i zvučao je šuplje dok je Kristen hodala po njemu,
navevši je na pomisao da bi se ispod njega mogao nalaziti podrum. Tanak, četvrtast
ćilim, kakve je Garrick običavao nalaziti na istočnim trgovištima, pokrivao je djelić
poda ispred dvaju širokih prozora, jednoga na pročelju dvorane, a drugog na desnom
zidu. Na ćilimu su bile stolice i stolci, skupa s tkalačkim stanovima i postoljem za
tapiserije. Očito se radilo o kutku namijenjenom ženama, a tri žene bile su
zaokupljene poslovima u tom dijelu dvorane.
Svi su prozori i vrata bili otvoreni, propuštajući obilje svjetla i topao povjetarac.
Nasuprot ženskom djeliću dvorane, a opet podno prozora, bliže središnjem dijelu
dvorane, stajala je velika pivska bačva sa slavinom. Bačvu su okruživale klupe i
stolice, kao i nekoliko manjih stolova s igraćim figuricama. Bila je tu i polica s alatom,
kao i dulji stol nakrcan oružjem, stolcima te čak i drvenim zdjelama, a svim je
predmetima bilo zajedničko to što nijedan nije bio u potpunosti dovršen. Za stolom
je stajao muškarac zaokupljen upletanjem kožnatih resica u držak biča. Kristen
se naježila, prisjetivši se bolnih leđa koja kao da su je u tom trenutku malo jače
zaboljela.
Sedam je žena radilo u dvorani, a sve su stale s poslovima kada je Waite ušetao
vodeći Kristen. Spoj napola poderanog muškog ruha, koje je visjelo s nje, i njezine
visine zbog koje se nadvijala nad bilo kojom ženom u dvorani barem za pola glave,
učinila je da se Kristen osjeti poput kakve nakaze. Sve su druge žene bile pokrivene
od glave do pete, odjevene u donje haljine dugačkih rukava, a neke su nosile i velove
kako bi njima pokrile kosu. Ona je bila golih ruku, usto i izloženih leđa. Žene su bile
čiste i uredne, a ona prljava od blata i zemlje kojima se hotimice prekrila ne bi li
njima prikrila svoju glatku kožu.
Jedna žena, odjevena otmjenije od ostalih, ustala je sa stolice i rekla Waiteu da
se zaustavi. Porub njezine svijetloplave haljine bio je otmjeno izvezen, baš kao i
široki rukavi ispod kojih su se jasno vidjeli bijeli rukavi uske donje haljine. Pojas oko
struka jasno je otkrivao ženin vitak stas. Kosa zlatnosmeđe boje bila joj je uredno
složena u mrežicu urešenu perlicama. Svijetloplave oči bile su bistre, uvelike nalik
onima muškarca za kojeg se Kristen nadala da mu je okončala život.
Kristen je pomislila kako bi ta žena bila iznimno lijepa da se nije mrštila onoliko
koliko je to sada činila. Vjerojatno se radilo o gospodarici imanja ako je mogla
zaustaviti vojnika s takvom samouvjerenošću u glasu. Kristen nije bila nimalo
iznenađena da saski lord ima tako ljupku ženu. Da nije bila zarobljenica tog
čovjeka, gotovo bi zavidjela ovoj dami na tako pristalu mužu.
- Kako se usuđuješ dovesti ga ovamo? - zahtijevala je žena od Waitea nakon što
im se približila nekoliko koraka, ali i dalje ostavši na pristojnoj udaljenosti.
- Moja gospo, on je zapravo ona, a gospodar Royce zapovjedio je ženama da je
okupaju.
- Žena? - uzdahnula je gospa iznenađeno, sada prišavši bliže pa odmjerivši
Kristen od glave do okova kojima su joj gležnjevi još bili sputani. Odmahnula je
glavom. - Ne, to nije moguće.
Waite je zgrabio Kristeninu dugačku pletenicu pa je prebacio preko djevojčina
ramena kako bi je žena mogla vidjeti. - Gospodar Royce dao ju je bičevati, što je
dovelo do otkrića njezine obmane. - Grubo je okrenuo Kristen prema sebi. - Ovo nisu
leđa muškarca.
- Glatka leđa i duga kosa ne čine ženu.
Waite se zahihotao. - Gospodar se uvjerio na drugi način, kao što ćete se i sami
uvjeriti kada joj priredite kupku.
Gospa se oglasila zvukom koji je jasno otkrivao njezino gađenje. - A što da činimo
s njom nakon kupke?
Waite je slegnuo ramenima. - Zaposlite je kako držite priličnim, gospo. Ima
ostati u dvorani.
- Što je Royceu bilo na pameti - zavapila je žena - kad nam je odlučio pod krov
dovesti poganku?
- Namjerava je iskoristiti...
 - Nimalo ne sumnjam u to! - prezrivo je frknula. - Na isti način na koji su je, bez
sumnje, i Vikinzi iskoristili!
- Možda i to - Waite se iscerio. - Međutim, namjerava je iskoristiti prije svega
kao taokinju.
- Ah, u redu. - Uslijedio je dugačak patnički uzdah. - Pošalji nekoga po ključ tih
okova kako bismo je mogli temeljito oprati. Ali prvo je povedi u sobu za kupanje i
ostavi dva muškarca da je čuvaju dok ne kažem svojim ženama što im je činiti. Ovo
im se neće svidjeti ništa više nego meni.
Kristen su ostavili s Ulandom i Aldousom, iako nije znali tko je tko, jer je Waite
samo uzviknuo njihova imena dok su prolazili dvoranom. Malena izba za kupanje
djelomično se smjestila ispod stubišta, a vrata su joj vodila u stražnje dvorište gdje se
nalazio bunar iz kojeg se moglo donijeti vodu. Druga su se vrata nalazila ispod
stubišta, pokraj kuhinjskog ognjišta. Unutra je zatekla drvenu kadu, ni izbliza toliko
veliku da bi mogla primiti više od jedne osobe, poput one u kupelji strica Hugha.
Valjda se Sasi ne običavaju kupati zajedno.
Kristen je zaključila kako su dva muškarca sluge pa ih je ignorirala. Obojica su
bili niski i tamnoputi. Jedan je bio star, a drugi mlad, pa su možda čak bili otac i sin.
Promatrali su je bojažljivo, kao da su bili svjesni da će je teško zaustaviti ako naumi
otići.
Nije ni pomišljala na odlazak. Uvelike se radovala kupki sada kada više nije bila
primorana skrivati svoju ženstvenost. Prljavština kojom je do tog trenutka prekrivala
tijelo predstavljala je kušnju njezine izdržljivosti. da je već nisu namjeravali okupati,
vjerojatno bi ih preklinjala da to učine.
Kovač je došao kako bi joj skinuo okove s nogu, ali nije ih odnio sa sobom. Kristen
je smjesta sjela na klupu kako bi svukla čizme i pregledala gležnjeve. Koža je bila
crvena i nadražena, ali nije bilo rana. Ako je poštede daljnjeg okivanja, brzo će se
oporaviti.
Ostala je sjediti, zabavivši se raspletanjem pletenice, dok je skupina dječaka
počela dovlačiti vjedra vode izvana. Nije se činilo izglednim da će se potruditi
zagrijati vodu radi obične zarobljenice, jer je kada bila već gotovo puna. Nije joj
smetalo, ionako je bila navikla plivati u ledenoj vodi.
Ali kada je u prostoriju nahrupilo pet žena, bez gospodarice koja je ostala na
vratima, Kristen je konačno prekipjelo pa se uspravila. - Umijem se i sama okupati,
gospo.
- Milostivi Bože, a ja sam se bojala kako me nikako nećeš moći razumjeti.
- Razumijem vas savršeno dobro. Želite da se okupam. Rado ću to učiniti, ali nije
mi potrebna pomoć.
 - Tada ne razumiješ ništa. Royce je zapovjedio da te žene okupaju pa će tako i
biti.
Kristen nije imala namjeru prepirati se oko nečega tako nevažnog pa time više
nije razbijala glavu. Nehajno je slegnula ramenima, pričekavši da muškarce pošalju
van iz prostorije. Kada se to nije zbilo, a žene su se stale gurati oko nje kako bi je
razodjenule, odgurnula ih je od sebe tako silovito da su dvije pale, vrisnuvši.
- Dobro me poslušajte, gospo - Kristen je morala vikati kako bi nadjačala vrisku
posrnulih žena - dopustit ću vašim ženama da me okupaju, ali ne u prisutnosti
muškaraca.
- Kako se usuđuješ određivati što hoćeš, a što nećeš dopustiti? Oni su tu kako bi
zaštitili moje žene od tebe jer ti se ne može vjerovati dovoljno da bi te se ostavilo
samu s bespomoćnim ženama.
Kristen se gotovo nasmijala tim riječima. Pet žena, šest ako se ubroji i
gospodaricu kuće, a ipak su se smatrale bespomoćnima protiv samo jedne žene. Ipak,
moglo bi se pokazati kako su u pravu ako ustraju u namjeri da je razodjenu pred
slugama. A ako je se žene već toliko boje, možda ne bi bilo ludo iskoristiti tu
činjenicu i drskošću izvojevati pobjedu.
Uperila je prst u dvojicu muškaraca koji su razrogačili oči, prestrašeni spoznajom
da će možda biti prisiljeni svladati je. - Njima će dvojici trebati zaštita ako smjesta ne
odu.
Gospa je stala ljutito frfljati pa počela izvikivati zapovijedi. Kristen je podigla
klupu na kojoj je sjedila i bacila je na dvojicu muškaraca.
Royce je čuo vriske i povike još dok se približavao dvorani. Ušao je u trenutku
kada je netko Ulanda doslovno zavitlao iz izbe za kupanje. Aldous je isteturao za
njime pa se i on, posrnuvši preko mlađega muškarca, opružio po podu. Dok je Royce
došao do sobička, buka se uvelike stišala, iako je Darrelle, obuzeta srdžbom, još uvijek
ispuštala prodorne vriske.
- Što se, dovraga, ovdje događa? - zagrmio je Royce s vrata.
- Ne dopušta nam da je okupamo!
- Recite mu zašto, gospo - Kristen je uspjela procijediti.
Ležala je na leđima, a na njoj su sjedile čak četiri žene. Zaskočile su je s leđa dok
je pokušavala starijeg muškarca istjerati iz prostorije. Oborivši je na pod, smjesta su
skočile na nju. Sada je jedva uspijevala doći do daha jer joj je jedna sjedila na prsima,
a druga na trbuhu.
- Tako mi Božjega daha, Darrelle! - zagrmio je Royce. - Povjerim ti jednostavan
zadatak, a ti ga zakompliciraš i stvoriš zbrku.
 - Ona je započela! - pobunila se Darrelle! - Nije im dopuštala da je razodjenu.
Dan i noć živi s tucetom muškaraca, a sada je iznenada sramežljiva zbog dva kmeta.
- Zapovjedio sam da je okupaju žene. Nisam spominjao muškarce.
- Ali ona je vikinška žena, Royce! Ne možeš tražiti od nas da ostanemo nasamo s
njome?
- Tako mi Božjega daha, radi se o ženi!
- Ne izgleda poput žene. Ne ponaša se poput žene. Napala je onu dvojicu
kukavica klupom, a ti očekuješ od nas da ostanemo nasamo s njome?
- Silazite s nje! - zarežao je na žene, zakoračivši prema Kristen. Povukao ju je na
noge čim su je žene oslobodile. - Usudiš li se ponovno izazivati nevolje, djevojčuro,
osobno ču se pozabaviti tobom, a to ti se neće nimalo svidjeti.
- Bila sam i te kako voljna okupati se, dapače, radovala sam se kupki.
Royce se namrštio mirnoći s kojom mu je odgovorila. - Tada se okupaj - rekao je.
Obratio se najstarijoj ženi u prostoriji. - Edo, dovedi je u moju odaju kada završite s
njome.
- Royce... - pobunila se Darrelle.
- Što? - otresao se na nju.
- Ne namjeravaš valjda... valjda...
- Namjeravam je ispitati, Darrelle, iako se to tebe nipošto ne tiče. Sada pođi za
svojim poslom. Nije im potreban tvoj nadzor dok je ribaju i četkaju.
Zajapurena se Darrelle odlučnim korakom udaljila iz sobe, nastojeći ostati
nekoliko koraka ispred njega. Royce, međutim, nije bio raspoložen poći za njom kako
bi je primirio. Nevjerojatno! Čak se ni običnu kupku nije moglo obaviti bez
pomutnje.
Alden je čekao rođaka na istome mjestu na kojem ga je ovaj ostavio, pokraj
prozora Royceove odaje na katu. - Posvjedočio si svemu? - upitao ga je Royce.
- Da, iako nisam uspio čuti izgovorene riječi - odvratio je Alden. Znatiželjno je
dometnuo: - Jesi li vidio ono što mislim da si vidio kada si povukao tuniku dolje?
Royce je progunđao. - Naš dječarac ima krasne grudi.
Na Aldenovu licu zatitrao je začetak osmijeha, ali muškarac se nije nasmijao,
nego porumenio, priznavši: - Bilo je dovoljno loše živjeti sa spoznajom da me oborio
puki dječarac, ali kako se pomiriti s time da sam umalo skončao od ženske ruke?!
- Neka te ne more takve misli, Aldene. Upravo je zavitlala dva kmeta iz izbe s
kadom. Nije nipošto poput žena na kakve smo navikli.
- Možda. Neuobičajeno je visoka za ženu, dovoljno visoka da nas ovoliko dugo
obmanjuje.
 - Ali zašto bi poveli ženu u pljačkaški pohod? - zapitao se Royce.
Alden je slegnuo ramenima. - Pada mi na pamet samo jedno: kako bi im
zadovoljila potrebe dok su na pučini. Boju se pridružila tek pri kraju. Pretpostavljam
da su je ostavili na brodu, ali je, shvativši što se događa, pomislila da bi mogla pomoći.
Na kraju krajeva, ostala bi sama da smo pobili sve Vikinge. Nije ni čudo da se tako
srčano borila uz njih.
- Istina. Bila je voljna otrpjeti još udaraca bičem, radije nego otkriti da je žena.
Tvrdi da je to učinila kako je saski muškarci ne bi silovali. - Grubo se nasmijao. -
Muškarac je muškarac. Zašto bi se kurva pribojavala druge sorte?
- Vjerojatno je odana svojemu narodu i ne želi lijegati s neprijateljem.
- Valjda je tako. Sada mi je jasno zašto su se tako trsili prikriti njezin spol. Vrlo
skoro bismo ih noću zaključavali nasamo s njome. Ali, tako mi Božjega daha, ne znam
što vide u tako krupnoj, muškobanjastoj ženi.
 K
ristenino poimanje njezine pustolovine, koja se neslavno prometnula u
katastrofu, promijenilo se onoga dana kada je prvi put kročila u dvoranu
Wyndhursta. Dosad joj je jedina briga bilo kako držati jezik za zubima i
kosu skrivenom, a sada je bila prisiljena suočiti se s problemom koji je do tog trenutka
svim silama nastojala izbjeći: kako će je ovi Sasi doživljavati kao ženu? Hoće li je
poradi njezine visine i činjenice da potječe iz redova neprijateljskog naroda smatrati
spodobom? Ili će je držati jednako poželjnom kao i muškarci kod kuće?
Saski je lord rekao kako je njegovi ljudi ne smatraju poželjnom. Ako je to bilo
njegovo mišljenje, tada je pretpostavljala kako muškarci ne žele voditi ljubav sa
ženom višom od njih, jer bi se zbog toga mogli osjetiti podčinjenima i slabijima. U
redu, to je značilo da je sigurna od svih osim dvojice muškaraca koje je ovdje vidjela.
Nadala se da je jedan od njih mrtav. Drugi je bio sam lord.
Lord Royce budio je u Kristen dvojake osjećaje. Nije ga često viđala tijekom
protekloga tjedna, a kada bi ga i vidjela, izbjegavala je izravno ga promatrati.
Međutim, nije mogla zaboraviti trenutak kada ga je prvi put ugledala. Kada je ujahao
u dvorište, doimao se poput mlađahnoga boga, uspravan i ponosit na svojemu
moćnom pastuhu, opušten i samopouzdan, tako nadmoćan svima oko sebe. Odvažno
je prišao šesnaestorici zatočenih neprijatelja koji su i sami bili krupni i mišićavi,
otvoreno im pokazavši sav svoj prijezir.
U njemu nije bilo straha. I danas je lord Royce još jednom prokrčio put kroz
vikinške redove kako bi ugrabio Kristen iz sigurnosti koju je uživala među svojim
sunarodnjacima. Prizor saskoga lorda koji grabi prema njima bez oružja u ruci
potpuno je zbunio sjevernjake.
Ohthere je čovjeka smatrao budalom zbog njegove neopreznosti. Tborolf je bio
uvjeren kako ih je hotimice izazivao, preklinjući za izliku da ih sve pobije. Kristen je
bila sklonija Thorolfovu viđenju situacije, jer se i dalje vrlo dobro sjećala pogleda u
njegovim očima onoga prvog dana i njegove hladne, bešćutne zapovijedi da ih se
pobije.
Bojala ga se zbog toga. Međutim, nije mu mogla odoljeti pa mu se istodobno i
divila. Oduvijek je uživala u prizorima snažnih i skladnih muških tijela. Ne tako
davno majka ju je, tijekom posljednje noći gozbe, zatekla kako s čežnjom zuri u
Danea, Perrinova i Janiena mlađega sina. Mladić je bio zaokupljen odmjeravanjem
snage s prijateljima, natječući se u obaranju ruke, a Brenna ju je stala zadirkivati,
zapitkujući je li posve sigurna kako joj nitko od domaćih muškaraca nije po volji.
Snažno i pristalo tijelo predstavljalo je gozbu za oči, a majka ju je poučila da se ne
srami takvih misli. Saski lord, pak, nije imao samo iznimno tijelo, nego i pristalo lice.
Da, istinski je uživala promatrati ga. Međutim, nije željela da joj on uzvrati
jednakim divljenjem. Zbog mržnje koju je gajio prema njoj i ostalima, vođenje ljubavi
s njime nije nipošto moglo predstavljati ugodno iskustvo. Bit će sigurna dok god ne
bude žudio za njome, bez obzira na to što je sada bila odvojena od ostalih. Ciljevi su
joj i dalje ostali isti. Radit će i trudit će se biti neupadljivom dok joj se ne ukaže prilika
za bijeg. Sada ju je, međutim, mučilo samo jedno pitanje: Kako će je doživjeti kao
ženu?
Žene su je izribale temeljito i nadasve grubo, nadraživši joj kožu. Nije nimalo
sumnjala kako su to učinile hotimice. Otrpjela je sve jer nije htjela prouzročiti nove
nevolje zbog kojih bi Sas bio prisiljen vratiti se.
Odjeća koju su joj žene dale bila je smiješna. Nisu imale ništa što bi pristajalo
njezinu visoku stasu, unatoč tome što su im haljine bile izrazito dugačke. Iako je bila
vitka s obzirom na svoju visinu, u usporedbi s njima bila je krupna. Rukavi bijele
donje haljine koju su joj dale bili su preuski da bi kroz njih progurala šake. Uslijedila
je svađa oko toga bi li ih trebali razrezati i privremeno im izvesti rubove ili ih
proširiti, došivši im još tkanine. Kristen je riješila nedoumice u potpunosti otrgnuvši
rukave. Ljetne haljine koje je posjedovala kod kuće nisu imale rukave, a ovdje je i
tako bilo prevruće da bi patila trpeći ih na sebi. Nitko nije odobravao njezin
postupak, ali zazirali su od nove prepirke s njome jednako kao i ona s njima. Nipošto
nisu htjeli da se na njih ponovno sruči gospodarovo nezadovoljstvo.
Obrub podsuknje koji je trebao pokriti ženska stopala nije uspio sakriti čak ni
Kristenine gležnjeve. Siva haljina koju su joj dali da odjene povrh donje halje
dosezala joj je tek do koljena. Ali, haljina barem nije imala rukave, a bila je i razrezana
po strani tako da ju je mogla oblikovati po želji pomoću užeta koje su joj dali da
se njime opasa. Odlučila je uže vezati labavo, iako je time dopustila da joj haljina
sklizne s bokova i otkrije pripijenu donju halju, koja je bila uvelike pretijesna. Kako
nije bilo načina da u potpunosti prikrije sve čari svojega tijela, ovako će barem
donekle skrenuti pozornost sa svojih oblina.
Uzeli su joj čizme, davši joj umjesto njih par kućnih papuča mekih potplata, što
bi bilo savršeno u redu da joj nisu namjeravali ponovno okovati gležnjeve. Nije
namjeravala opet trpjeti njihovo željezo na goloj koži, ne bez borbe, što im je jasno
dala do znanja.
Stara Eda mudro je odlučila prepustiti odluku višem autoritetu ponijevši okove
sa sobom kada je, skupa s još dvjema ženama, otpratila Kristen na kat.
Iako nije uspijevala dokučiti zbog čega točno, Kristen je osjećala nervozu sada
kada je znala da će se ponovno susresti s lordom Royceom. Nije vjerovala da će je
naći imalo privlačnom, međutim, koliko god neizgledna bila, ta je mogućnost
postojala sada kada je svježe okupana i dotjerana.
Sjedio je blizu maloga stola i brusio dug mač dvostruke oštrice u trenutku kada
je Eda gurnula Kristen u sobu. Ne potrudivši se ni objasniti zašto Kristen nije
okovana, žena je odložila okove na stol pa otišla, zatvorivši vrata za sobom i ostavivši
djevojku da stoji nasred sobe.
Odaja je bila prostrana i lišena suvišnog namjštaja. S lijeve stane vrata smjestio se
krevet kratkih nogu, podno kojeg se nalazila velika škrinja. Pokraj kreveta, na sredini
sobe, bio je stolić okružen četirima stolicama. Nasuprot vratima nalazila se još jedna
škrinja s bravom koja se, položena između dvaju otvorenih prozora, doimala poput
klupe. Bio je tu još jedan prozor, smješten s druge strane kreveta, koji je gledao na
prednje dvorište. Nije bilo tapiserija koje bi uljepšale sobu ni sagova na podu, ali zid
s Kristenine desne strane bio je nakićen mnoštvom raznovrsna oružja.
Još uvijek se nije usudila pogledati ga, usprkos tome što je osjećala njegove oči na
sebi. Čekala je da progovori, ali trenutak se otegao u vječnost, a riječi i dalje nisu
dolazile. Već je proučila sve u sobi i više nije preostalo ništa u što bi mogla uperiti
pogled. Inače nije običavala krotko obarati oči prema tlu. Proteklih je nekoliko dana
to činila samo zato što joj je Thorolf rekao da tako učini jer su joj trepavice preduge
za jednog dječaka i jer ne bi smjela skretati pozornost na sebe.
Zagledala se u njegove čizme, polako podižući pogled i klizeći mu tijelom dok
im se pogledi nisu susreli. Sada nije mogla svrnuti pogled čak ni da je to željela. U
očima mu nije bilo mržnje. Ondje je pronašla samo iznenađenje.
- Tko si ti?
Pitanje je imalo prizvuk smetenosti. O čemu li je razmišljao da ga je moglo tako
zbuniti?
- Što točno želite znati? - uzvratila je. - Zovem se Kristen, ali vjerujem da vas
zanima puno više od toga.
Način na koji je ustao i krenuo prema njoj natjerao ju je da pomisli kako nije čuo
ni riječi od onoga što je rekla. Izraz lica i dalje mu je odražavao prvenstveno
zbunjenost, ali bilo je tu još nečega što nije mogla u potpunosti prozreti. Zaustavio se
tek nekoliko centimetara od nje, a prsti su mu posegnuli prema njoj kako bi pogladili
mliječnobijelu put jednog joj obraza.
- Dobro si skrivala ovakvu ljepotu.
Kristen je oprezno ustuknula jedan korak. - Rekli ste da ne predstavljam
iskušenje.
- To je bilo prije.
 Frustrirano je uzdahnula u svojoj nutrini. Da, ona nedokučiva primjesa bila je
žudnja, koja je sada zabljesnula u dubini zelenih očiju dok je pogledom klizio cijelom
dužinom njezina tijela. Nije se zavaravala pomišlju da bi ga mogla nadjačati. Ne njega.
Danas je bio odjeven u tuniku dugih rukava, a mišići kojih se dobro sjećala napinjali
su tkaninu pod kojom su bili skriveni. Mogao ju je zdrobiti tim ogromnim rukama.
Mogao ju je podčiniti u tren oka. A u cijeloj ovoj zemlji nije postojao nitko tko bi ga
mogao spriječiti u naumu da je uzme, jer je ona bila poraženi neprijatelj, a on je imao
pravo činiti s njome što mu se prohtije.
- Neću vam dopustiti da me silujete bez borbe - rekla je smirenim i prijetećim
tonom.
- Silovati te? - Izraz lica promijenio mu se u trenu, a čelo su mu izbrazdale bore
srdžbe. - Ne bih se ponizio silovanjem vikinške kurve!
Kristen nitko u životu nije tako uvrijedio. Gotovo mu je to i rekla, ali zaustavila
se u posljednji tren, shvativši što bi se moglo kriti u njegovim riječima. Ispljunuo je
riječi s krajnjim gađenjem. Zapravo i nije bilo tako nevjerojatno da je smatra kurvom.
Ipak je plovila sama na brodu čiju su posadu činili isključivo muškarci. Bilo je to
zapravo najlogičnije objašnjenje.
Vratio se i sjeo na stolicu, odbijajući ponovno je pogledati. Činilo se kako se
svojski trudi održati pod kontrolom svoju srdžbu. Na trenutak se zapitala zašto tako
gorko mrzi Vikinge, sigurna da mrzi cio njezin narod, i ne pomislivši kako bi sva ta
mržnja mogla biti usmjerena protiv nje osobn
- Biste li bili jednako obazrivi da sam vikinška djevica? - Jednostavno je morala
znati.
- Bila bi poetska pravda da mi vikinška djevica dopadne šaka. Sa zadovoljstvom
bih joj priuštio sve ono što tvoji muškarci čine saskim ženama.
- Naša noga nikada prije nije kročila na vaše obale.
- Drugi vama slični jesu! - odbrusio je zajedljivo.
Dakle, o tome se radilo. Vikinzi su već opljačkali ovo mjesto. Kristen se zapitala
koga je izgubio kad je toliko ogorčen da nije voljan dotaknuti kurvu koja je prije njega
lijegala s onima koje je mrzio, nego bi radije svoju mržnju iskalio na nedužnoj djevici
čija je jedina krivnja bila pripadnost vikinškom narodu. Tako joj Božjih zuba!
Njegova će joj zabluda pomoći da sačuva svoje djevičanstvo!
Kristen se gotovo naglas nasmijala shvativši ironiju te spoznaje. Bilo je to
nevjerojatno. Ali ako je to bio jedini način da se zaštiti, iskoristit će ga. Samo, kako
bi se kurva trebala ponašati?
- Htjeli ste me ispitati? - podsjetila ga je, osjetivši se puno slobodnijom sada kada
se domislila rješenju za svoju najveću brigu.
 - Da. Što znaš o Dancima?
- Priželjkuju vašu zemlju? - odvratila je, ne uspjevši suspregnuti osmijeh kada se
namrštio zbog njezine drskosti da primjedbu sroči kao pitanje.
- Misliš da je to smiješno? - odrezao je oštro.
- Ne, žao mi je - uzvratila je pokajnički, iako se potajno još uvijek smješkala svojoj
maloj pobjedi. - Jednostavno mi nije jasno što mislite da bih mogla znati o Dancima.
Dolazimo iz različitih zemalja. Jedini Danci koje sam za života upoznala bili su
trgovci poput... poput mnogih pripadnika mojega naroda.
Morat će biti opreznija. Da joj je izletjelo kako joj je otac trgovac, zapitao bi se
zašto je bila prisiljena odati se bludnu životu. Bolje da ne zna da su joj roditelji živi
ili da uopće ima obitelj.
I on je razmišljao na sličan način, a njegove su joj riječi otkrile da i dalje razmišlja
o njoj. - Zašto bi žena tvojega stasa tako jeftino prodavala svoje draži?
- Zar je uistinu važno zašto?
- Valjda nije - odgovorio je odsječno pa ostao šutjeti.
Činjenica da je primorava stajati dok on sjedi s tri prazne stolice oko sebe
otkrivala je puno o onome što misli o njoj. Cijelo je jutro radila, poslijepodne je
podnijela bičevanje, potom je podvrgnuta iscrpljujućoj kupki koja se u maločemu
razlikovala od mu a sada je bila prisiljena stajati tijekom ispitivanja. Šaljivdžija
Loki mora da se grohotom smije njezinim nevoljama. I sama je još uvijek uspijevala
u njima pronaći razloge za smijeh, ali dovraga, više nije mogla stajati na rogama. Sjela
je na pod pa prekrižila noge, a njegovo je lice ponosno poprimilo ljutit izraz.
- Zaboga, djevojčuro, zar si lišena bilo kakvih manira?
- Ja? - uzdahnula je s nevjericom. - A gdje su vaše manire kada me primoravate
stajati dok vi sjedite?
- Možda ti još nije doprlo do uma, ali ovdje imaš manje prava od najnižeg kmeta.
- Dakle, taj najniži kmet smije sjesti, a ja ne smijem? Jesam li tako omražena da
ne mogu očekivati ni najosnovniju učtivost?
- Tako je, konačno si shvatila!
Kakvog li tvrdoglavog, svadljivog odgovora! Ali što je očekivala? Da će se
ispričati ropkinji?
- U redu, Sasu. - Zbunila ga je nasmijavši se i osovivši se na noge. - Neka nitko
ne kaže da Norvežanke nisu izdržljive.
Činilo se kako je svojom popustljivošću uspjela samo dodatno raspiriti njegovu
ljutnju. Skočio je na noge i žustro zakoračio prema njoj, ali se zaustavio pa okrenuo
od nje i ostao stajati uz stol, pokušavajući, činilo se, povratiti kontrolu nad sobom.
Što bi joj učinio da se nije zaustavio?
Zbunjenost joj je namreškala čelo, spojivši joj obrve. Što li je učinila da ga je tako
razljutila? Pokorila se njegovoj želji. Ili se možda od nje očekivalo da se opire? Zar je
htio da mu pruži veći izazov prije negoli je naposljetku podčini svojoj volji? Da,
možda je priželjkivao izliku, razlog da je kazni, da je iskoristi kao odušak svojoj
mržnji, a ona mu to nije pružila pokorivši se tako spremno.
Kristen je bila posve u krivu. Royce se našao u dvojbi od trenutka kad su je
gurnuli u njegovu sobu. Osjetio je trenutnu privlačnost prema njoj, što je bilo u suštoj
suprotnosti s onim što je trebao osjećati, a to ga je ostavilo smetenim. Istinski je
osjećao gađenje prema njoj. Mrzio je i nju i njezin narod. A ipak, kada bi je pogledao,
prvi mu je poriv bio dodirnuti je. Kad je to učinio, koža joj je pod njegovim prstima
bila meka onako kako se doimala oku.
Bila je previše ljupka da bi bila stvarna, a Royce je bio bijesan na sebe jer se usudio
poželjeti je čak i na trenutak, i gore od toga, jer je i njoj dopustio naslutiti da je želi.
Uvrede kojima ju je obasuo poslužile su više kako bi sebe dozvao k svijesti nego kako
bi njoj pokazao gdje joj je mjesto. Morao se podsjetiti tko je ona: žena spremna prodati
svoje tijelo za određenu cijenu bilo kojem muškarcu. Bez sumnje je legla sa svakim
muškarcem na njihovu brodu. Bila je vikinška kurva. Ništa ga na ženi nije moglo
odbiti više od toga.
Ali, nije mu bila odbojna, a upravo je u tome i bio problem. Trebala je biti
pokorna i uplašena. Svaka bi druga žena na njezinu mjestu bila. Trebala je puzati pred
njime, strepiti od njegova gnjeva i preklinjati za milost. Tada bi je mogao prezreti. A
ona ga je umjesto toga iznova zbunjivala, dajući mu brzoplete, šaljive odgovore,
osmjehujući se kada bi ga to razljutilo. Smijala se njegovim pokušajima da je ponizi.
Kako se mogao boriti protiv ove snažne privlačnosti kada ga je neprestano
iznenađivala neočekivanim?
- Možda bi bilo najbolje da odem.
- Royce se munjevito okrenuo prema njoj. - Nećeš napustiti ovu dvoranu,
djevojčuro.
- Htjela sam reći kako bih se možda trebala povući, jer moja prisutnost, čini se,
izaziva bijes u vama.
- Ne radi se o tebi - pokušao ju je razuvjeriti, s lakoćom prevalivši laž preko usana.
- Ali da, možeš ići. No prvo stavi ovo na noge.
Podigao je okove sa stola pa joj ih dobacio. Kristen ih je refleksno uhvatila, ne
dopustivši da padnu na pod. Lanac joj se omotao oko zapešća, a jedna ju je željezna
karika udarila po nadlaktici, istjeravši joj na lice bolnu grimasu. U njezinim je rukama
željezo moglo postati smrtonosnim oružjem, ali ona ga sada nije vidjela takvim.
Prezrivo je spustila pogled na okove.
- I dalje me namjeravate primoravati da nosim ovo?
Kimnuo je glavom. - Da, kako bi bila svjesna da se tvoj položaj promijenio, ali
nipošto poboljšao.
Pogledala ga je s hladnoćom u kojoj se dao nazreti tračak prijezira. - Nisam ni
mislila da je ikako drugačije. - Ispružila je ruku prema podu kako bi se lanac polako
odmotao s nje pa joj pao pokraj stopala. - Morat ćete mi ih sami staviti.
- Samo ih zatvori oko gležnjeva, djevojčuro - zapovjedio je nestrpljivo, pogrešno
protumačivši razlog njezine nevoljkosti.
- Učinite to sami, Sasu - oštro je uzvratila. - Nikada si neću svojevoljno ograničiti
slobodu.
Oči su mu se skupile u dva srdita proreza zbog djevojčine drskosti. Prvi mu je
poriv bio smjesta zatrti njezin inat, prije negoli uzme maha. Međutim, nešto mu je
govorilo da će biti potrebno puno više od pukog batinanja koje joj je namjeravao
udijeliti kako bi joj slomio otpor.
Prišao joj je odlučnim korakom pa se, zgrabivši okove, spustio na koljena i
nehajno joj zatvorio obruče oko gležnjeva. Kristen je ostala nepomično stajati,
dopustivši mu da čini što želi, zureći u njegovu pognutu glavu i gustu smeđu kosu
koja joj je sada bila nadohvat ruke. Šteta što je sudbina odredila da moraju biti
neprijatelji. Voljela bi da je ovog muškarca mogla upoznati pod drugim okolnostima.
Podigao je pogled prema njoj. Pogrešno protumačivši razlog za sjetu koju su joj
odražavale oči, iznenada je postao svjestan onoga što joj je učinio. - Gdje su čizme
koje si jutros imala?
- Starica, Eda, rekla je da nisu prikladne za unutrašnjost dvorane.
- Tada ćeš morati okove podstaviti tkaninom kako ti ne bi nažuljali kožu.
- Čemu briga, gospodaru? To je samo moja koža, a ja sam manje važna od najnižeg
kmeta.
Namrštio se ustajući. - Nemam namjeru zlostavljati te, Kristen.
Iznenadila ju je spoznaja da joj se sjeća imena. Bila je uvjerena da ga je prečuo jer
ju je sve vrijeme nazivao djevojčurom. Međutim, njegove su je prijašnje riječi puno
više boljele sada kad ju je ponovo okovao jer se zapravo nadala da to neće učiniti.
- Ah, dakle, ipak zavređujem jednaku skrb kakvu biste iskazali svojim
životinjama?
Bio je svjestan da ju je njegova prijašnja primjedba zaboljela, ali nije namjeravao
povući svoje riječi ni osjećati krivnju zbog njih. - Da, jednaku skrb. Ni više ni manje.
 Kimnula je, ne dopustivši mu da primijeti čemer koji su joj riječi prouzročile.
Okrenula se kako bi otišla, ali on ju je uhvatio za ruku, a dlan mu je kliznuo do
njezina zapešća kada se ona nije smjesta zaustavila. Začudo, ali primijetila je da mu
je dodir topao, a on je ostao držati je nekoliko trenutaka nakon što je svrnula pogled
natrag prema njemu.
- Kako ne možeš noćiti s ostalim slugama u velikog dvorani bez stražara koji bi
te čuvao, dobit ćeš svoju odaju koju ćemo zaključati. Kad budeš pod ključem, neće
biti potrebe... - Zaustavio se namrštivši se pa naprasito završio: - Nećeš morati spavati
s okovima. Dat ću ključ Edi da ti ih svake noći skine.
Kristen mu nije zahvalila. Bilo joj je jasno da je zažalio poriv koji ga je natjerao
da joj učini taj ustupak. Umjesto zahvale, okrenula mu je leđa, napustivši sobu s
onoliko ponosa koliko je to bilo moguće uz spor i nezgrapan hod, jedini kakav su joj
okovi dopuštali.
Zavrijedila je ovo. Zaslužila je sve što joj se dogodilo jer je prkosila željama svojih
roditelja i jer je nepromišljeno pohrlila u ovu tragičnu pustolovinu. Iznenada se
osjetila bespomoćnom, tako usamljenom, izdvojenom od ostalih. Selig bi znao što
učiniti da je ovdje. Pružio bi joj nadu prije nego što bi je odveli u dvoranu. Ali Selig
je bio mrtav. Ah, Gospode, Selig!
Prepustila se tuzi sada kad više nije bila primorana skrivati je. Učinila je to u
tišini i samoći, srušivši se na mjestu gdje se zaustavila, na pola puta između Royceove
odaje i stubišta. Suze su joj kliznule niz obraze, znajući da joj ponos više neće
dopustiti takav luksuz. Dio suza prolila je zbog bratova usuda, a dio nad vlastitom
sudbinom.
 I
ako se nalazila šćućurena pokraj ognjišta na posve drugom kraju dvorane,
Kristen je kroz otvorena vrata dvorane uspjela vidjeti četvera velika kola
kako napuštaju dvorište. Dvoja su prevozila zarobljenike, u trećima su bili
njihovi čuvari, a posljednja su bila prazna. Sva će se kola vratiti natovarena kamenom
izvučenim iz ruševina prema kojima su se zaputili. Da nije bilo hira sudbine zbog
kojega je saski lord pomislio kako im je ona vođa, i Kristen bi se sada nalazila u tim
kolima s ostalim zarobljenicima.
Danas bi mogao biti dan kada će pobjeći. Samo je devet čuvara pazilo na
šesnaestoricu zarobljenika. Nešto bi se moglo dogoditi, možda im se ukaže prijeko
potrebna prilika i možda zauvijek napuste ovo mjesto, a ona će ostati za njima kako
bi otrpjela posljedice njihova čina.
Rekla im je da ne dopuste da ih sputava briga za nju i kako je saski lord neće
ubiti. Pojasnila im je da je ljutit zbog puke činjenice da je dao bičevati ženu. Ali, što
im je drugo mogla reći kako bi ih natjerala da stave sebe na prvo mjesto? Da im je
priznala kako je jednako vjerojatno da je srdit jer je ispao glup zbog pomisli da im je
ona vođa, neki bi od njih mogli oklijevati kada budu prisiljeni ostaviti je za sobom.
Ako bi je pokušali spasiti, propustili bi priliku za bijeg. Morali su poći bez nje.
Kristen je osjetila val samosažaljenja promatrajući kako se dveri zatvaraju za
njezinim prijateljima. Provela je grozomornu noć na tvrdoj slamarici u bijednom
sobičku. Trebala je biti presretna zbog toga jer je sve bilo bolje od hladnoga tla, ali
svejedno se osjećala ojađenom i usamljenom. Tegoban je život ipak bilo lakše
podnijeti dok ga je imala s kime podijeliti.
Istini za volju, poslovi koje su joj dodijelili nisu bili tako teški. Kod kuće joj
nikada nije smetalo pomagati u kućanskim poslovima. Dapače, kada bi zimi zemlju
pogodile najljuće oluje, od slugu se nije ni očekivalo da napuštaju svoje kolibe pokraj
staja. Kristen i njezina majka kuhale bi i čistile za svoju obitelj. Zapravo, Kristen je
običavala obavljati veći dio posla jer joj majka nikada nije voljela ono što je nazivala
ženskim poslovima. Brenna bi se smijala i namigivala, zaklinjući se kako je nekoć
vjerovala da je dječak. Kristen nisu smetali ženski poslovi. Ono što joj jest smetalo u
Wyndhurstu bile su oštre i odsječne zapovijedi sluškinja koje su je gledale svisoka.
- Boli li jako?
Kristen je pogledala postrance i ugledala malenu djevojčicu kako sjedi na jednom
kraju dugačkog stola koji je pomogla prirediti za jutarnji obrok. Dijete je bilo udaljeno
barem metar i pol od stola gdje je Kristen mijesila tijesto za kore pita od jagoda, koje
će poslužiti kasnije. Imala je lijepo lice, glatko i rumeno, i dvije uredne pletenice koje
su joj padale preko nejakih ramena. Velike zelene oči susrele su se s Kristeninima, pa
je djevojka pretpostavila da je pitanje bilo upućeno njoj.
- Boli li što?
- Tvoj gležanj. Krvari.
Kristen je spustila pogled prema gležnjevima. Doista, krv je namočila platnenu
papuču koja joj je bila na nozi. Osjetila je ljutnju spram sebe jer je bilo istinski glupo
od nje što je tog jutra tvrdoglavo odbila podstaviti željezne obruče tkaninom. Bilo je
to djetinjasto inaćenje, u kojem se vodila mišlju da bi mogla određenoga saskog lorda
natjerati da osjeti trunku grizodušja kada shvati koliko su joj prokleti okovi nažuljali
kožu. A komu je na kraju naudila osim sebi? Njemu će posve sigurno biti svejedno
jer se radilo o okovima kojima ju je on sputao.
Pogledala je natrag prema djevojčici koja je svu svoju pozornost usmjerila prema
njoj. - Ne, ne boli - Kristen joj je odgovorila sa smiješkom.
- Doista? Ne osjećaš bol?
- I te kako osjećam. Ali, istini za volju, toliko mi se toga roji po glavi da nisam ni
osjetila tako slabašan bol posve dolje. - Pokazala je glavom prema stopalima.
Djevojčica se nasmijala Kristeninoj pošalici o vlastitoj visini. - Je li neobično biti
tako visoka?
- Nije.
- Ali biti viša od muškaraca...
Prekinulo ju je Kristenino hihotanje. - U Norveškoj se to ne događa tako često.
- Ah, da, Vikinzi su odreda visoki muškarci.
Kristen se osmjehnula čuvši divljenje u djetetovu glasu dok je iznosila činjenice.
- Kako se zoveš, malena?
- Meghan.
- Tako je divan dan. Zašto ne trčkaraš vani? Mogla bi naganjati leptire, plesti
vijence od poljskoga cvijeća i tražiti ptičja gnijezda? To su stvari koje sam ja običavala
raditi u tvojim godinama. Zar to ne bi bilo zabavnije od sjedenja u dvorani?
- Nikada ne napuštam Wyndhurst.
- Opasno je?
Dijete je spustilo pogled na svoje ruke koje su počivale na stolu. - Sigurno je, ali
ne volim izlaziti sama.
- Ali tu ima i druge djece.
- Ne žele se igrati sa mnom.
 Kristen je dirnuo prizvuk tuge u djetetovu glasu. Međutim, Eda, koja se odnekud
pojavila pokraj Kristen, bila je ta koja je ponudila objašnjenje.
- Ostala se djeca boje igrati sa sestrom našega lorda, a ni ti ne bi trebala
razgovarati s njome - starica joj je prosiktala u uho.
Kristen je stariju ženu počastila hladnim pogledom. - Dok mi to ne zabrane,
razgovarat ću s kime god poželim.
- Hoćeš li, djevojčuro? - odvratila je Eda. - Tada se nemoj začuditi ako ti smjesta
zabrane jer se on ne čini nimalo sretnim.
Kristen nije imala vremena zapitati se što je starica time htjela reći jer je na
ramenu osjetila snažan stisak ruke koja ju je okrenula te se našla licem u lice s vrlo
ljutitim Sasom.
Royce nije imao što reći o svojoj sestri jer nije ni primijetio da je dijete prisutno.
Kada je ušao u dugačku prostoriju, pogled mu je smjesta privukla žućkastosmeđa
glava pokraj ognjišta. Nije ju vidio otkako je jučer napustila njegovu odaju, jer je
večerao s rođakom Aldenom u njegovoj sobi, hotimice se kloneći velike dvorane gdje
je djevojčura trebala biti.
Promatrao ju je kako stoji za radnim stolom, pomno motreći njezinu visoku
figuru s leđa. U trenutku kada mu se pogled zaustavio na željezu oko djevojčinih
gležnjeva, jasno vidljivih poradi neprilično kratke podsuknje, njegov je bijes stao
ključati. Čak je i s drugog kraja dvorane jasno mogao vidjeti kako joj krv
natapa platnenu papuču.
Držanje mu je sada najavljivalo oluju. - Grdno se varaš ako misliš da će me gnojne
rane na stopalima smekšati i natjerati me da te lišim okova!
Kristen se opustila shvativši razlog njegova ljutita režanja. - Nisam se vodila tom
mišlju.
- Tada objasni! Rečeno ti je da tkaninom podstaviš željezo.
- Zaboravila sam zatražiti tkaninu - slagala je. Potom je smjelo dometnula: -
Potjerali su me ovamo i uposlili prije nego što je sunce zarudjelo. Priznajem da sam
bila odveć snena kako bih razmišljala o nečemu što je već uvelike postalo dijelom
mene.
Ljutnja mu je dobrim dijelom iščezla s lica, ali ono je i dalje ostalo pomalo
namrgođeno. Vidjela je da se koleba, ne znajući bi li joj vjerovao. To joj se učinilo
tako smiješnim da se počela smijati, zbunivši ga još više.
- Ah, gospodaru, vidim da ste bili uvjereni kako sam namjeravala pobuditi vašu
sućut. Uvjeravam vas da nisam toliko budalasta vjerovati kako gajite tako nježne
osjećaje.
 Zajapurio se zbog novoga naleta srdžbe, toliko se razbjesnjevši da je bila uvjerena
kako će je udariti. Smjelo mu je uputila uvredu, omotavši je velom humora kako bi
svoje riječi učinila dvoznačnima i kako bi on pomislio da mu zapravo laska. Činilo se
da se nije znao nositi s tako suptilnim taktikama svojstvenim ženama.
Otresao se na Edu, prestravivši sirotu ženu izrazom svojega lica. - Pobrini se
odmah za njezina stopala i nemoj da opet zaboravi podstaviti okove!
Odjurio je iz dvorane, prije toga još jednom počastivši Kristen gnjevnim
pogledom. Eda se udaljila kako bi odnekud donijela tkaninu, neprestano gunđajući
da ima i previše posla, a sada je uz sve ostalo još primorana i tetošiti poganku koja
nema dovoljno zdrava razuma da shvati kako nije mudro ljutiti gospodara. Kristen je
uz zlurad smiješak pogledom ispratila Roycea iz dvorane, istodobno ignorirajući
stariju ženu. Sas nije bio nimalo drukčiji od ostalih muškaraca koje je poznavala.
- Kako si se usudila tako mu se smijati dok je ljutit?
Kristen je u potpunosti zaboravila na Meghan. Osmjehnula se djevojčici
primijetivši kako su joj velike zelene oči ispunjene zaprepaštenjem i
strahopoštovanjem.
- Njegova ćud nije tako strašna.
- Zar se nisi barem malo uplašila?
- Zar sam trebala?
- Ja sam se bojala, a njegove grube riječi nisu čak ni bile upućene meni.
Kristen se namrštila. - Eda je rekla da ti je on brat. Zar je moguće da ga se bojiš?
- Ne... pa, ponekad.
- Ponekad? Tuče li te?
Činilo se da je pitanje istinski iznenadilo Meghan. - Ne, nikada nije položio ruku
na mene.
- Zašto ga se onda bojiš?
- Mogao bi me istući. Tako je krupan i izgleda tako opako kada je srdit.
Kristen se sada sućutno nasmijala. - Oh, malena, većina muškaraca izgleda
pakosno kada su ljutiti, ali to nije stvarni odraz njihove nutrine. Istina, tvoj je brat
krupan, ali moj je otac još krupniji. .. doduše, tek neznatno... i također ima prijeku
narav. Ipak, ne upoznah čovjeka koji je nježniji od mojega oca i koji svoju
obitelj obasipa većom ljubavlju. I moja braća imaju naglu narav, ali znaš li što činim
kada viču na mene?
- Što?
- Vičem i ja na njih.
- Jesu li viši od tebe?
 - Jesu, čak me i najmlađi, koji je vidio tek četrnaest zima, premašio rastom, iako
ne odveć. On će još rasti. Imaš li ti druge obitelji osim brata?
- Imala sam još jednoga brata, ali ne sjećam ga se. Poginuo je s mojim ocem kada
su nas Vikinzi napali. Bilo je to prije pet ljeta.
Kristenino se lice izobličilo. Tako joj Božjih zuba, Sas je uistinu imao razloga
mrziti nju i njezin narod. Nije ni čudo da ih je one prve večeri htio pobiti čim ih je
ugledao. Bila je iznenađena što se predomislio.
- Žao mi je, Meghan - ponudila je ispriku koja se činila bijednom. - Tvoj je narod
puno propatio zbog mojega.
- Bili su Danci, ti drugi Vikinzi.
- Ne vidim velike razlike. I mi smo došli ovamo pljačkati, iako ne vašu palaču,
ako ti to išta znači.
Meghan se namrštila. - Želiš reći da tvoji prijatelji nisu namjeravali napasti
Wyndhurst?
- Ne, namjerili su se na samostan dublje u unutrašnjosti, a i to pustolovine radi.
- Jurro?
- Da.
- Ali Danci su ga razorili prije pet godina, a otad nije obnovljen.
- Oh, Bože! - zavapila je Kristen. - Selig i ostali su mrtvi, a sve nizašto!
- Je li ti Selig bio prijatelj? - upitala je Meghan kolebajući se.
- Prijatelj? Da, prijatelj... i brat - odvratila je Kristen zastajkujući.
- Izgubila si brata u boju u šumi?
- Da... da... da!
Kristen je sa svakom riječi udarila šakom u koricu za torte, a kada joj to nije
nimalo olakšalo muku, prevrnula je stol. Odmaknula je na pola puta do ulaza u
dvoranu kad ju je Eda sustigla, pokušavši je zgrabiti za ruku ne bi li je zaustavila.
- Ne čini to, djevojčuro - upozorila je starica. - Kaznit će te.
- Nije mi stalo!
- Bit će ti žao. Čula sam što si rekla malenoj. Voljela bih da nisam stala i slušala,
ali jesam. Žao mi je zbog tvojega gubitka. Nisam mislila da ću ikada izgovoriti te riječi
nekome tvojega roda, ali eto, govorim ih. Nećeš pomoći nikome ako sebi naudiš.
Vrati se i počisti nered koji si ostavila za sobom pa nitko ne mora znati da si ga
načinila hotimično.
Kristen se zaustavila, zapiljivši se u Edu prije nego što je naposljetku kimnula.
Okrenula se natrag prema ognjištu pa uzdahnula ugledavši rasulo koje je ostavila za
sobom. Meghan nije više bila tamo. Na sreću, ovako rano ujutro nije bilo ni ikoga
drugoga.
- Dijete?
Eda je frknula. - Prestrašila se kad si podivljala. Dvaput će razmisliti prije negoli
ponovno zapodjene razgovor s tobom.
Kristen je opet uzdahnula.
 P
rošla su dva tjedna otkako su Kristen preselili u dvoranu.
Thorolf i ostali očito još uvijek nisu imali prilike pobjeći, jer su i dalje
radili na zidu. Nije joj se ukazala prilika razgovarati s njima, pa čak ni da
im se ukaže kako bi znali da joj je dobro. Ako bi se samo približila
otvorenim vratima ili prozoru, netko bi uvijek počeo vikati da se vrati. Činilo se kako
je netko neprestano nadgleda, bilo sluge, bilo Royceovi naoružani plaćenici koji su
često provodili vrijeme u dvorani.
Koristila se vremenom provedenim s njima kako bi o Sasima naučila što je više
mogla. Sluge su je častile neobičnom mješavinom straha i prijezira, svi osim Ede.
Starica joj je sada nevoljko iskazivala svojevrsno poštovanje koje se čak moglo
protumačiti i kao naklonost, iako je takvo što bilo teško reći sa sigurnošću jer je žena
po prirodi bila osorna. Međutim, Edu nije bilo teško navesti da otkrije korisne
informacije, a da pritom i ne shvati što čini.
Kristen je sada znala puno toga o Wyndhurstu i njegovu gospodaru. Palača je bila
u potpunosti samodostatna, što je bilo i te kako nužno jer je najbliži grad bio
poprilično daleko. Royce je bio barun i vlastelin, jedan od kraljevih najvećih
plemenitaša, a Wyndhurst, njegov posjed, prostirao se miljama uokolo. Kao i
u Norveškoj, posjed su nastanjivali slobodni ljudi koji su obrađivali zemlju i radili u
palači. Mnogi od njih bavili su se specifičnim zanimanjima. Mogli su čak i posjedovati
zemlju, ali dugovali su daće kralju i crkvi, a bili su dužni i služiti u vojsci. Royce je
one koju su obitavali na njegovu posjedu obučavao za predstojeći rat s Dancima.
Mnogi su već postali njegovim osobnim plaćenicima. Također je za borbu obučavao
i nekolicinu svojih sposobnijih kmetova, ljudi koji nisu bili slobodni, nego vezani za
zemlju, osiguravši im oružje i priliku da izbore slobodu. Kada kucne čas, imat će malu
vojsku s kojom će se pridružiti obrambenim snagama kralja Alfreda.
O samome je Royceu Kristen doznala kako se još nije oženio, ali i kako će se i to
promijeniti krajem te godine. Eda joj nije znala reći puno o njegovoj vjerenici koja je
živjela daleko na sjeveru, osim da se zove Corliss i da je navodno jako lijepa. Starica
je znala puno više o Royceovoj prvoj zaručnici, gospi Rhoni, a Kristen je s
iznenađenjem shvatila kako suosjeća sa Sasom kada je doznala da je u onom prvom
vikinškom napadu izgubio više nego što je isprva mislila. Volio je gospu Rhonu.
Nitko nije znao što osjeća prema gospi Corliss.
Darrelle, Royceova rođakinja koja mu je vodila kućanstvo, u potpunosti je
ignorirala Kristen nakon onoga prvog dana, zaduživši Edu za nju. Bilo je zanimljivo
promatrati je jer je u svojim postupcima često bila potpuno oprečna, nadmena i
snishodljiva goropadnica jednoga trena, a već sljedećega nesigurna žena koja vapi za
pohvalom i potvrdom. Također je bila i izrazito emotivna. Kristen ju je jednom
prilikom promatrala kako kreštavim glasom prigovara Royceu zbog nečega, a kad je
on izgubio strpljenje i osorno joj odbrusio, briznula je u plač. Znala se rasplakati i oko
posve nevažnih stvari, poput loše izvezenih uzlova na tapiseriji koju je tkala.
Darrelle nije predstavljala nikakav problem za Kristen jer se ponašala kao da
zarobljenica i ne postoji. Meghan također nije bila problem, iako se Kristen dugo
pribojavala da bi djevojčica to mogla postati. Prirodna dječja radoznalost navela je
Kristen da djevojčici otkrije o sebi puno više negoli je namjeravala, a nije htjela da
ono što je rekla djevojčici dopre do Royceovih ušiju. Kada bi doznao da ima obitelj
koja je voli i kako je jedan od onih koji su pali u šumi njezin brat, mogao bi
posumnjati u svoju predodžbu o njoj kao kurvi. Međutim, Meghan mu očito nije
rekla ništa od onoga što je doznala od Kristen, a baš kao što je Eda i
predvidjela, djevojčica joj više nije prilazila.
Royce ju je također ignorirao ili se barem pretvarao da to čini. Viđala ga je
svakoga dana jer nije mogao proći dvoranom a da ga ona ne primijeti. Međutim, ne
bi ni pogledao prema njoj. Uhvatila bi ga kako je promatra tek u trenucima dokolice.
Kristen je zabavljao njegov odnos prema njoj. Znala je da je prezire zbog njezina
tobožnjeg zanata i da je, usto, mrzi i zbog pripadnosti njezinu narodu. Unatoč tome,
smatrao ju je privlačnom. Upravo je činjenica da se tako odlučno bori protiv te
privlačnosti bila ono što ju je u cijeloj situaciji zabavljalo. Osjećala je kako
joj pogledom prati svaki pokret, ali kada bi pogledala prema njemu, žurno bi skrenuo
pogled.
Jednom prilikom, međutim, nije to učinio. Čak štoviše, te je noći tako
nepokolebljivo piljio u nju da mu je muškarac koji je sjedio pokraj njega triput morao
zazvati ime prije nego što mu je privukao pažnju. Kristen se počela naglas smijati
dubokim, zvonkim smijehom koji se pronio do drugog kraja dvorane,
razbjesnivši Roycea. Tresnuo je vrčem medovine o stol pa se ljutitim
korakom udaljio iz dvorane, zbunivši svoje ljude i oduševivši Kristen spoznajom da
u njemu izaziva tako snažne osjećaje.
Često je razmišljala o toj noći. Zapravo, često je mislila o Royceu. Spoznaja da je
priželjkuje ulijevala joj je vrtoglav osjećaj zadovoljstva. A zahvaljujući svojoj majci,
znala je i zašto.
Brenna joj je jednom prigodom rekla: - Znat ćeš da je muškarac pravi za tebe čim
ga sretneš. Ja sam znala, ali dugo sam patila jer sam odbijala to priznati, čak i samoj
sebi. Ne budi poput mene, kćeri. Kad upoznaš muškarca kojeg je zadovoljstvo gledati,
koji pruža radost tvojim osjetima, zbog kojega ti se nutrina uzburka i obuzmu te
neobični osjećaji kada god ti priđe, to je muškarac s kojim ćeš biti sretna, onaj kojeg
možeš voljeti onako kako ja volim tvojega oca.
Kristen je Royce opčinio otkako ga je prvi put ugledala. Sam pogled na njega
pričinjao joj je zadovoljstvo, a kada bi joj bio u blizini, osjećala bi se drugačije, bila je
življa i svjesnija sebe. Čak je i svoje veselje pripisivala njemu, jer je u njegovoj blizini
imala potrebu smijati se. Nije bila toliko lakomislena da bi mislila kako ga voli, ali
dovoljno je dobro poznavala svoje osjećaje da bi znala kako želi Roycea od
Wyndhursta, da ga želi dodirivati, osjetiti njegove ruke oko sebe, spoznati ga onako
kako žena može spoznati muškarca. Ti bi se osjećaji mogli prometnuti u ljubav, a
posve sigurno i bi, samo kada bi ostala ovdje dovoljno dugo.
Postojala je određena ironija u tome da se prvi muškarac za kojim je žudjela,
nakon što su toliki žudjeli za njome, trsio ne bi li joj odolio. Bila je uvjerena da bi ga
uspjela osvojiti kada bi odlučila to učiniti. No, bi li bio dovoljno častan da je nakon
toga i oženi? Trebalo je imati na umu i njegovu zaručnicu, a bila je tu i činjenica da
mu je ona zarobljenica, što ju je u stvarnom životu zapravo činilo ropkinjom, kao što
je Eda jednom prilikom osorno primijetila. Bila je tu i mržnja koju je gajio prema
njezinu narodu. Bi li nešto što je u svojim začecima bila puka strast moglo nadići sve
te zapreke?
Vikinzi nisu vjerovali u prepuštanje svoje budućnosti usudu, nego u krojenje
vlastite sudbine. Vjerovali su da će bozi nagraditi one koji smjelim osvajanjem
pokušaju uzeti ono što požele. Vikinzi nisu vjerovali u krotkost ili strpljivu patnju.
Borili su se za ono što su priželjkivali. U porazu nije bilo časti.
Iako je bila kršćanka, Kristen je živjela po vrijednosti koje je rodna gruda usadila
u nju. Kao kršćanka znala je kako bi svoju sudbinu trebala prepustiti u Gospodnje
ruke, imati strpljenja i nadati se da će je on nagraditi ako to bude njegova volja.
Međutim, kao kći Vikinga, znala je da će morati osvojiti naklonost Roycea od
Wyndhursta i poraziti sile sudbine koje im što je na putu ako ga želi za muža. Morat
će se boriti za ono što želi, kako god zna i umije.
Želi li ga uistinu za muža? Da, želi. Najzad je pronašla muškaraca uz kojeg bi
mogla biti sretna. Svojega neprijatelja. Bilo bi smiješno da nije tako tužno. A ipak,
vjerovala je u svoju umješnost. Nagrada je svakako bila vrijedna izazova.

Bilo je kasno. Dvije od pet žena koje su inače spravljale jelo i posluživale ga danas
su bile bolesne, što je značilo da preostale tri imaju više posla i da će biti primorane
ostati budne dulje nego inače. Kako je jedna od njih bila i Kristen, nijedna od
preostalih sluškinja koje su im mogle priteći u pomoć nije bila voljna to učiniti, jer
su odreda vjerovale da bi upravo Kristen trebala raditi dulje od ostalih.
 Nije joj smetalo. Royce se te noći zadržao u dvorani dulje nego inače, a ona je s
užitkom promatrala kako kocka sa svojim ljudima. Zapravo je više vremena provela
zureći u njega nego čisteći stol nakon večernjega jela. Nije ga, međutim, vidjela kako
napušta dvoranu jer ju je upravo u tom trenutku Eda našla koriti zbog nepažljiva
rada.
Dvorana je utihnula, utonuvši u potpunu tminu. Jedino svjetlo pružale su dvije
baklje koje su još uvijek plamtjele pokraj velikog ognjišta. Sluge su razastrli svoje
slamarice po podu, a njihov je žamor zamro. Samo su Eda i Kristen bile budne, a
starica je pripravljala dvoranu za jutarnje jelo.
Kristen nije bila umorna, ali noge su joj bile bolne od cjelodnevnog stajanja.
Stajanje joj je sada obilježavalo svakodnevicu, od trenutka kada bi je o zori probudili
pa sve dok je, nakon večernjeg jela, ne bi zaključali u njezinu odaju. Današnji je dan,
međutim, bio iznimka.
Kristen se netom stala rastezati kada je začula kako joj se s ulaza u dvoranu
približavaju koraci. Znatiželjno je pogled u smjeru iz kojeg je zvuk došao, a srce joj
je brže zakucalo kada je ugledala Roycea kako izranja iz sjenki pa prilazi njoj, a ne
stubištu koje je vodilo na kat.
Ostala je nepomično stajati, čekajući dajoj se približi. Lice mu je bilo ozbiljno i
strogo, a njoj je srce kucalo sve jače, ne iz straha, nego u iščekivanju. Zaustavivši se,
iskusila je tek trenutak iznenađenja kada je rukom posegnuo prema njezinu zatiljku,
prstima je zgrabivši za kosu i povukavši joj glavu silovito unatrag. Zadržala je dah
dok su mu oči ljutito proučavale njezino lice.
- Zašto me tako dovodiš u iskušenje? - Pitanje je postavio više sebi nego njoj.
- Činim li to, gospodaru?
- Činiš to hotimice - optužio ju je. - Znala si da stojim na ulazu i promatram te.
- Ne, mislila sam da ste se povukli u odaje.
- Lažljivice! - prosiktao je prije negoli je usta pritisnuo na njezina.
Kristen je dugo iščekivala trenutak kada će mu osjetiti usnice i moći ga dodirnuti.
Priželjkivala je to, ali nije ni sanjala koliko će učinak poljupca biti razoran po nju.
Ništa je nije moglo pripremiti na tako silovit nalet žudnje kada je nikada prije nije
osjetila.
U svojoj je ljutnji napao njezine usnice s posvemašnjom brutalnošću. Uhvatio ju
je za kosu kako bi je zadržao nepomičnom dok mu usta čine s njezinima što mu se
prohtije, ali nije ju dodirnuo ni na koji drugi način. Kristen je bila ta koja se privila
uz njega, osjetivši mu cijelo tijelo i spoznavši razmjere njegove žudnje. Spoznaja je
samo dodatno rasplamsala žar u njoj. Nije ju bilo briga što ovo nije ono što on želi,
što je ljubi protiv vlastite volje i što je stoga vjerojatno mrzi i više nego inače. Omotala
mu je ruke oko leđa, klizeći dlanovima preko njegovih čvrstih mišića dok se
naposljetku nije zaustavila na ramenima, čvrsto se uhvativši za njih.
Začula ga je kako stenje odobravajući njezinu potpunu predaju, a drugom ju je
rukom uhvatio za struk, silovito je priljubivši uza se. Jezikom joj je porinuo u usta, a
ona ga je željno primila, zarobivši ga poput kakve nagrade i odbivši mu ponovno
vratiti slobodu. Gospode na nebesima, ovo je prekrasno i znatno uzbudljivije i
od čega što je ikada osjetila. Dopustit će mu da je uzme ovdje, u dvorani, na stolu, na
podu - nije ju bilo briga gdje. Željela je voditi ljubav s njime smjesta, prije negoli mu
se povrati razum pa se zaustavi.
Međutim, stao je, a Kristen je ojađeno uzdahnula kada su mu usne napustile
njezine. Uperio je pogled u nju, a u očima mu je plamtio oganj koji je dopola hranila
strast, a dopola srdžba. Smjelo mu je uzvratila pogled, ali time ga je uspjela samo
dodatno razbjesniti.
Odgurnuo ju je od sebe, zarežavši: - Kujo! Tako mi Gospoda, nemaš nimalo
srama, zar ne?
Kristen bi se nasmijala njegovim riječima da nije bila toliko razočarana.
Pokušavao je svaliti krivicu na nju, kao da je ona prišla njemu, a ne on njoj. Nije joj
smetalo tako puno, jer se nadala da će joj prići. Ali kako je sada mogao nijekati ono
što su oboje priželjkivali? Otkud je smogao snage za takav čin u trenutku kada je
stajala pred njime, žudeći da je ponovno zagrli?
Možda on nije bio voljan biti iskren u vezi s onim što je u tom trenutku osjećao,
ali ona nije zazirala od toga. - Ne osjećam sram jer vas želim - odvratila je smireno.
- Ili bilo kojeg muškarca! - odgovorio je okrutnim i podrugljivim tonom.
- Ne, samo vas. - Osmjehnula se kada je sumnjičavo frknuo. Nastavila je
hotimično vragolastim tonom: - Nas smo dvoje srodne duše. Počnite se miriti s time.
S vremenom ćete to prihvatiti.
- Nikada me nećeš ubrojiti među svoje ljubavnike - odlučno je ustvrdio.
Slegnula je ramenima, naglasivši uzdah više nego što je bilo nužno. - U redu,
gospodaru, ako tako želite.
- Nisu to želje, nego istina - ustrajao je. - I prestat ćeš primjenjivati svoje
kurvinske trikove na meni.
Kristen si nije mogla pomoći a da se ne počne smijati njegovoj zapovijedi. - O
kakvim to trikovima zborite, gospodaru? Snosim krivnju isključivo za svoje vrludave
oči koje lutaju k vama, možda i više nego što bi trebale, ali čini se da si ne mogu
pomoći. Vi ste, na kraju krajeva, najveličanstveniji muškarac ovdje.
Osupnuto je udahnuo. - Tako mi Božje milosti, jesu li sve vikinške kurve tako
drske i bestidne poput tebe?
 Nazvao ju je kurvom previše puta. Znala je kako se neće usuditi zanijekati
njegove riječi i priznati mu istinu, jer je priželjkivala da je uzme iz strasti, a ne iz
osvete, što bi zasigurno učinio kada bi doznao da je djevica. Ali spoznaja da je naziva
kurvom sada, trenutak nakon što joj je sva osjetila doveo do ludila, i te kako je boljela.
Glas joj je bio protkan razdraženošću. - Ne poznajem nijednu kurvu, stoga ne
mogu odgovoriti. Ono što vi nazivate drskošću i bestidnošću, ja zovem iskrenošću.
Biste li radije da vam lažem i kažem kako vas mrzim i kako mi pogled na vas izaziva
samo mučninu?
- Kako možeš ne mrziti me? Osudio sam te na sužanjstvo, okovao sam te, a dobro
znam koliko mrziš lance.
- Jesam li stoga još uvijek sputana jer znate koliko to mrzim? - upitala je
sumnjičavo.
Nije se udostojao odgovoriti joj. - Mislim da me ipak mrziš, da me hotimice
dovodiš u kušnju, nadajući se da ćeš iznuditi osvetu tako što ćeš me začarati.
- Ako vjerujete u to, tada nikada nećete prihvatiti ono što sam voljna ponuditi,
Sasu, a to me ispunjava tugom. Istina je da mrzim ove okove, ali ne i vas. A sužanjstvo
nije nešto novo u mojoj obitelji - dometnula je tajnovito. - Kada bih vjerovala da ću
dovijeka ostati okovana u sužanjstvu, da, tada bih vas možda i mrzila.
- Dakle, nadaš se umaknuti?
Oči su joj se skupile u ljutnji. - Neću vam više otkrivati čemu se nadam i dijeliti
s vama istinu kojoj i tako nećete povjerovati. Mislite što vam drago.
Okrenula mu je leđa, ostavši napeto iščekivati da se on udalji. Nije to smjesta
učinio. Pretpostavljala je da se trsi obuzdati novi nalet srdžbe jer ga je tako drsko
otpravila, okrenuvši mu leđa. Bojazni bi joj umirila spoznaja da su mu oči u tom trenu
klizile njezinim tijelom, otkrivši skrovite žudnje njegove duše.
 S
ljedećeg je jutra nije pratilo dobro raspoloženje. Otvorila se Sasu, iskreno
mu ogolivši svoje osjećaje i time mu davši moć nad sobom, a muškarac koji
joj je povrh svega bio neprijatelj, uzvratio je isključivo licemjerjem. Želio
ju je, ali bio je odlučan u namjeri da to zaniječe i sakrije i od sebe i od nje, osudivši ih
tako oboje na patnju. Kao da to nije bilo dovoljno da joj izazove mučninu i natjera je
da pomisli kako je veća budala od njega, Eda je posvjedočila cjelokupnom sinoćnjem
razgovoru i nije bila nimalo oduševljena onime što je čula.
- Ne draži ga više, djevojčuro - upozorila ju je ljutito. - Požalit ćeš ako te odvede
u postelju jer mu nikada nećeš biti više od puke ropkinje.
Starica je možda bila u pravu, a ta je spoznaja rasrdila Kristen. Je li uistinu bila
spremna odreći se svoje nevinosti radi muškarca koji možda nikada neće držati do
nje? Bila je tako sigurna da će ga privoljeti da joj otvori srce, ali sada je počela
sumnjati, a to joj se nije nimalo sviđalo. Sumnje su joj potkopavale
samopouzdanje, čineći je sjetnom i potištenom.
Toga su jutra, baš kao i svakoga drugog, čistile odaje koje su gledale na prednje
dvorište zdanja. I Royceova je odaja bila među njima. Kristen je prijašnjih jutara
običavala gledati njegovu postelju s osjećajem uzbuđenja. Jutros ju je poželjela
rastrgati na komadiće. Tako je snažno lupala po jastuku da je perje pronašlo put vani
kroz šavove.
- Iz jedne krajnosti u drugu - Eda je negodujući stala odmahivati glavom. - Izbaci
ga iz svojih misli.
- Ostavite me na miru - upozorila je Kristen. - Sinoć ste rekli sve što vam leži na
srcu.
- Čini se da nisam rekla dovoljno. Ako mu sada namjeravaš nauditi, bolje razmisli
još jednom.
Nakon besane noći provedene u nastojanju da se suoči s novim osjećajima koje
je Sas pobudio u njoj, bila je to kap koja je prelila čašu. - Nauditi mu? - zarežala je. -
Ako ikome naumim nauditi, ženo, to ćete biti vi, ako mi smjesta ne prestanete
dodijavati.
Eda je oprezno uzmaknula. Opustila se u djevojčinoj prisutnosti, jer Kristen do
tog trenutka nije pokazivala znakova neprijateljstva. Djevojka joj se čak počela sviđati
pa je uspjela potisnuti iz uma činjenicu da pripada narodu koji je izniknuo iz smrti i
razaranja. Toliko se opustila uz nju da je ostajala s njom nasamo, baš kao i sada. U
tom je trenu, gledajući razjarenu kršnu ženu, shvatila kako bi, sputana ili ne, s
lakoćom mogla podići staricu i baciti je kroz otvoren prozor. Bila je dovoljno jedra i
snažna za to. Nije bila dovoljno budalasta da to učini, ali svakako je mogla da je
poželjela.
Eda je pohitala prema vratima, gunđajući sve mrzovoljnije sa svakim novim
korakom koji je vodio dalje od Kristen i bliže sigurnosti. - Prijetiti starici? Srami se!
I to nakon što sam spriječila ostale da te zlostavljaju? - Na vratima se okrenula pa je
poprijeko pogledala. - Završi ovdje sama. A kada siđeš, djevojčuro, odnosit ćeš se
prema meni učtivo ili ćeš provesti ostatak dana pod ključem i bez večere. Gadno se
varaš ako misliš da mi je stalo. I ne dulji ovdje, inače ću po tebe poslati nekog od
muškaraca pa ćemo vidjeti hoćeš li i njega s jednakom lakoćom baciti kroz prozor.
Kristen se na trenutak zapitala što bi posljednje staričine riječi trebale značiti, ali
uskoro ih je zaboravila. Bio je to prvi put kako su je ostavili samu u nezaključanoj
sobi. I to u njegovoj sobi.
Mogla bi uništiti sve u odaji za tren oka. Nije bilo nikoga tko bi je spriječio prije
nego što svoj naum provede do kraja. Royce bi je tada istukao, a ona bi s
dobrodošlicom dočekala bol koji bi došao s batinama, baš kao i zaborav i mržnju koji
bi uslijedili, jer ga i dalje nije mrzila. Trebala bi, ali nije.
Pomisao je bila primamljiva, ali još je primamljivija bila mogućnost pronalaska
sjekire, jedinog oružja koje bi joj pomoglo pri bijegu. Previše je vremena potratila
sanjareći o Sasu dok je zapravo trebala razmišljati isključivo o tome kako umaknuti
odavde. Sjekirom bi mogla presjeći lanac koji joj je sputavao noge. Sjekirom bi mogla
razbiti kapke na prozorima svoje odaje, koji su svake noći bili zaključani. Na svojoj
je slamarici imala samo tanašni pokrivač i grubu plahtu, ali ako bi ih povezala sa
svojom odjećom, mogla bi načiniti nešto čime bi se spustila kroz prozor. Istom bi
sjekirom tada mogla otvoriti vrata iza kojih su bili zaključani Thorolf i ostali. Kada
bi uspjela pronaći sjekiru, mogla bi je sakriti u svoju odaju prije negoli se spusti u
dvoranu. A večeras...
Među mnoštvom oružja koje je visjelo na zidu nije bilo nijedne jedine sjekire.
Hitro se pognuvši nad velikom škrinjom u podnožju Royceova kreveta, Kristen ju je
otvorila. Pažljivo je pomaknula odjeću s vrha škrinje i ispod nje našla još odjeće.
Okrenula se prema manjoj škrinji između dvaju prozora, ali pogled joj se zaustavio
na željeznom lokotu.
Okrenula se prema zidu ispunjenom oružjem. Bilo je tu starih mačeva od kojih
su neki bili bogato urešeni srebrnim umecima, a jedan je čak bio zadjenut u korice
od čistoga zlata. Bila su tu i koplja, jedan samostrijel, dugačka toljaga koja se doimala
prastarom i tucet raznovrsnih bodeža. Gorjela je od želje da jedan od njih ukrade, ali
znala je kako bi Royce smjesta primijetio prazninu na zidu. Međutim, bodežom bi
mogla obiti bravu na škrinji a da to nitko ne primijeti, barem neko vrijeme.
Dohvatila je najmanji bodež, uvjerena kako će njime najlakše obiti bravu, pa
kleknula pred škrinju. Brava nije bila jednostavne izrade. Dapače, nije uspjela
pronaći ključanicu ni sjedne njezine strane.
- Znaš, nije zaključana. To što premećeš po rukama samo je ukras. Škrinja nema
kračun. Hajde, podigni poklopac pa se uvjeri. Moj rođak ne mora ključati
dragocjenosti. Zna kako ga nitko ovdje neće potkradati.
Obuzeo ju je strah jer joj je glas bio nepoznat. Polako je okrenula glavu. Strah je
iščeznuo kad joj se pogled spustio na muškarčevo lice. Poznavala ga je. Dobro se
sjećala tih svijetloplavih očiju i tog stasa, kojim ju je nadvisivao tek nekoliko
centimetara. Nikada neće zaboraviti prizor tog čovjeka kako s mačem u ruci obara
njezina brata na tlo.
- Ti! - prosiktala je Kristen skočivši na noge. - Trebao bi biti mrtav!
Činilo se da se ne obazire na njezine riječi. Pogled mu je klizio njezinim tijelom,
a oči su mu bile razrogačene i pune divljenja. - Tako mi Božjega daha, Royce ti je
svojim opisom nanio tešku nepravdu.
Kristen nije slušala što je on imao reći. Bila je spremna istoga trena nasrnuti na
njega, ali bijes koji je stao bujati u njoj ipak nije bi toliko snažan da bi zaboravila na
lanac. Krenula je prema njemu sporim korakom, a lanac je počeo strugati po podu,
privukavši mu pažnju. Zgrozio se ugledavši okove. Njegovo očito sažaljenje nije ju
poljuljalo. Ako kojim slučajem ne primijeti bodež koji je grčevito stiskala u šaci,
dovršit će započeto.
Progovorila je kako bi mu pažnju vratila na svoje lice, što dalje od ruku. Još koji
trenutak i bit će dovoljno blizu. - Nisam pitala za tebe. Pretpostavila sam da si umro
jer te nitko nije spominjao.
- Oporavljao sam se. Umalo si me...
Napala je, pokušavši mu dohvatiti vrat. Međutim, refleksi su mu bili bolji nego
što je očekivala pa je hitro promijenila smjer, zamahnuvši ispod ruke koju je podigao
kako bi se obranio. Odskočio je ne bi li izbjegao oštricu. Morala je priznati poraz, bio
je jednostavno predobar. da je bodež bio tek mrvicu dulji, uspjela bi ga pošteno
zarezati. Ovako mu je samo rasporila tuniku, uspjevši mu zadati tek ogrebotinu iz
koje se promaljalo nekoliko kapi krvi. Sve je to opazila u jednom trenu, zavrtjevši se
oko sebe ne bi li joj sila vrtnje dala dodatnu snagu za još jedan napad na njegov vrat.
Lijevom je rukom zgrabio njezino zapešće kad je bilo tek nekoliko centimetara
udaljeno od cilja. Međutim, u toj ruci nije imao puno snage, a ona je u napad unijela
svu svoju težinu. Oštrica je nastavila svoj put, ponovno mu pustivši krv, a on nije
mogao učiniti ništa kako bi je zaustavio pa ju je preusmjerio, spustivši joj ruku pred
sebe.
Bio je mršav za svoju visinu, ni izbliza snažan poput Roycea, a Kristen je pak
crpila dodatnu snagu iz žarke želje za odmazdom. Nije joj dugo mogao pridržavati
zapešće lijevom rukom. Osjetila je kako mu stisak pomalo slabi pa se prestala opirati
i pokušavati izvući iz njegovih ruku, umjesto toga počevši silovito gurati oštricu
prema njemu. Oštrica mu je već do polovine kliznula u prsa kada je njegova desna
ruka pritekla u pomoć lijevoj i izvukla oštricu van.
- Pobogu, djevojčuro, prestani!
- Čim budeš mrtav, pseto sasko!
Slobodnom je rukom zgrabila rukovet njegove kose pa ga povukla, pokušavši mu
poremetiti ravnotežu. On joj se, pak, okrenuo leđima pa se tijelom zabio u njezino,
uhvativši joj desnu ruku ispod svoje. Više nije mogla pomicati rukom, a on ju je
pokušao lišiti bodeža koji je grčevito stiskala u njoj. Bijesno je vrisnula, osjetivši kako
joj oružje klizi iz ruke. Tada je pogriješio, pustivši je. Prije nego što se uspio okrenuti
kako bi se suočio s njome, spojila je obje šake pa ga njima udarila po leđima što je jače
mogla.
Od siline udarca oteturao je u hodnik, zabivši se u zid nasuprot vratima. Bodež
je ležao na podu, na pola puta između njih. Kristen je jurnula, ali prokleti lanac sapleo
ju je pa je izgubila ravnotežu. Okrenuvši se točno u trenu kada je posrnula i pala,
Royceov se rođak bacio na nju. Silina njegova udarca oboje ih je ponijela natrag u
sobu, gdje su se stropoštali na pod.
Daje Kristen bila prosječna žena, borbi bi došao kraj. Alden je bio uvjeren kako
je izvojevao pobjedu. U padu je dospio povrh nje pa joj je zgrabio oba zapešća,
podigao ih i stisnuo uz njezinu glavu. Zbunjeno ju je pogledao, a strpljenje mu je
svakim trenom sve više kopnjelo.
- Zašto? - zahtijevao je. - Royce je rekao da ni prema kome nisi bila nasilna. Zašto
mene mrziš?
- Ubio si Seliga! Njegova smrt neće ostati neosvećenom, ja ću se pobrinuti za to!
Zbacila ga je u stranu u trenu kada joj je posljednja riječ prelazila preko usana.
Hitro se našla na njemu, zgrabivši mu glavu dlanovima. Dvaput mu je uspjela glavom
udariti o pod prije negoli su joj se nečije ruke omotale oko prsa pa je podignule.
Kristen se opirala dok se ruke nisu počele stezati oko nje, uskrativši joj dah, a
glas joj je odjeknuo uz uho: - Miruj!
Oh, ne! Samo ne on! Mogla se boriti s bilo kime, samo ne s njim.
Kristen je poslušala, opustivši se u Royceovim rukama, ali i dalje piljeći u
muškarca na podu. Još koji trenutak i bio bi dovoljno omamljen da ga može ostaviti
i otići pograbiti novo oružje sa zida. Ovoga bi puta odabrala nešto čime bi ga s
lakoćom dokrajčila. Zašto je Sas morao doći baš u ovom trenu?
- Za ime Božje, Aldene, što ti je došlo? - zahtijevao je Royce.
- Meni? - Alden je sjeo na pod, otresavši glavom. Pogledaj me! Zar ti se čini da
sam u stanju nešto učiniti?
- Ne, ali doznat ću što se zbilo! A ako mi kažeš da te dvaput uspjela savladati
žena, tako mi...
- Imaj srca, Royce - Alden se pobunio. - Slabašan sam poput djeteta, a ona nije
krhka ženica. Pokušaj se ti hrvati s njome pa da vidimo kako ćeš proći.
- Svejedno je tek žena - promrmljao je Royce prijezirno. Izrekavši to, odgurnuo
je Kristen od sebe, snagom koja ju je trebala odbaciti daleko od njega, ali ona je samo
na trenutak zateturala prije nego što je povratila ravnotežu pa ljutito okrenula glavu
prema njemu i prostrijelila ga pogledom.
- Samo žena, ha? - Alden je još jednom odmahnuo glavom. - E, pa ova se žena
neuobičajeno dobro razumije u oružje, stoga nemoj reći da te nisam upozorio, iako
se čini da zamjera samo meni.
- Zašto?
- Pitaj je.
Royce se okrenuo prema Kristen. - Zašto? - ponovio je. Prekrižila je ruke na
prsima, odbivši odgovoriti. Royceovo strpljenje brzo je kopnjelo pa se otresao na
Aldena. - Što ti je rekla?
- Da sam ubio nekoga imena Selig. Rekla je da će ga osvetiti.
- Ljubavnik, bez sumnje.
- Nije mi bio ljubavnik! - ispljunula je Kristen, pogleda zamagljenog srdžbom.
- Tko ti je tada on bio?
- Nikada to nećeš doznati, Sasu.
- Tako ti Boga, reći ćeš mi! - zagrmio je, zgrabivši je za ruke i pretresavši je pred
sobom.
- Hoću li? - dražila ga je podrugljivim podsmijehom. - Kako ćete me natjerati?
Hoćete li me tući? Mučiti? Što god mi učinili, ja ću vam reći samo ono što želim i ni
riječi više, a neću ni moliti za milost, Sasu, stoga me slobodno ubijte na licu mjesta
pa privedimo ovu priču kraju.
- Idi dolje! - zarežao je Royce, ponovo je odgurnuvši.
Udaljila se sporo, držeći se uspravnom i ponositom poput kraljice. Royce je
nastavio srdito zuriti u otvorena vrata nakon što je otišla, okomivši se tada na Aldena
dok je ovaj pokušavao ustati s poda.
 - Ne, nemoj više vikati na mene, Royce. Bog mi pomogao, naslušat ću se dovoljno
dernjave kada Darrelle vidi svu ovu krv.
- Tada si sam vidaj rane i ne govori joj o ovome. Nije te teže ozlijedila, zar ne?
- Već sam se počeo pitati je li ti uopće stalo? - osmjehnuo se Alden. - Nije, tek
nekoliko ogrebotina... iako, Bog mi jesvjedok, malo je nedostajalo da mi prereže
grkljan. Bori se poput demona, a nije mi dala naslutiti da me namjerava napasti.
- Pođi vidati svoje rane, Aldene - otpravio ga je Royce s gađenjem.
- I te kako namjeravam, prije nego što me Darrelle ponovno zatoči u moju odaju.
Moja je draga sestra prepuna ljubavi, ali njezina ljubavi i te kako zna gušiti.
- Aldene?
- Da? - Okrenuo se na vratima.
- Kloni je se.
Alden se iscerio. - Tvoje je upozorenje u potpunosti bespotrebno. Dosta mi je te
djevojčure za ovaj i još dva života.
 R
oyce se zavalio u naslon stolice, čekajući da Alden povuče potez u igri
kockama koja ih je trenutačno zaokupljala. Ljeto ih je počastilo svojim
dotad najvrućim danom, a iako su maleni stol za kojim su igrali dovukli
do otvorenog prozora, vani nije bilo povjetarca koji bi ih rashladio ili barem nije bio
dovoljno snažan da prodre u dvoranu.
Većina Royceovih ljudi dangubila je u blizini velike bačve s medovinom, iako je
dan tek zašao u kasno poslijepodne. Proveli su jutro podučavajući manje umješne
seljake ratnim vještinama, ali vrućina ih je zarana otjerala natrag u dvoranu. Bio je
to jedan od onih dana podobnih samo za najnužnije rabote.
Bio je to i prvi dan da se Alden spustio u veliku dvoranu otkako su Vikinzi došli.
Prošla su dva dana od nezgode koja ga je vratila u bolesničku postelju. Jedna od
njegovih novozadobivenih rana pokazala se ozbiljnijom negoli je isprva vjerovao i
nije prestajala krvariti. Čekao je predugo prije nego što je naposljetku dao pozvati
Earthu da se pobrine za ranu, izgubivši dotad previše krvi. Gubitak ga je oslabio do
te mjere da mu se postelja ponovno počela doimati privlačnom. Jedinu mu je utjehu
pružala spoznaja da je Eartha sve zadržala za sebe pa Darrelle još uvijek nije
doznala ništa o njegovu drugom, gotovo pogubnom susretu s
vikinškom djevojčurom.
Royce nije bio nimalo sretan kada je, kasnije toga dana, ugledao gadnu ranu na
Aldenovim prsima. Smjesta je zapovjedio da donesu novi, dulji lanac za Kristen, čiji
će jedan kraj biti pričvršćen za zid pokraj glavnog ognjišta, a drugi kraj za okove na
djevojčinim nogama, dajući joj tek toliko slobode da može doći do dugačkog stola za
kojim je obavljala većinu svojih poslova.
Požalio je tu zapovijed čim je ljutnja splasnula. Znao je koliko mrzi okove i kakav
je prijezir morala osjećati za novi lanac, koji će joj dodatno ograničiti slobodu. Od
toga dana više nije smogao snage pogledati je. Nije htio posvjedočiti ojađenosti koju
bi sigurno zatekao na tom lijepom licu. Nije želio vidjeti ni mržnju koju je sada,
sasvim sigurno, morala osjećati.
Royce nije znao što učiniti s Kristen. Našao se u dvojbi s kakvom se nikada prije
nije suočio, a nije se imao ni s kime posavjetovati. S Aldenom je oduvijek mogao
razgovarati o bilo čemu, ali užasavala ga je pomisao da Aldenu ili bilo kome drugome
prizna kakav nemir djevojčura unosi u njega.
Koliko god se trsio izbjeći pomisao na nju, činilo se kako mu ona neprestano
opsjeda misli. Nije joj uspijevao umaći ni dok je spavao, jer je našla načina kako mu
se uvući i u snove. Nije bila poput drugih žena koje je upoznao. Nijednom je nije
vidio kako plače i zapomaže nad svojom nedaćom. Nijednom nije prestrašeno
ustuknula pred njime. Prezirala je okove, ali nije preklinjala da joj ih skinu, što bi
druge žene posve sigurno učinile. Nije molila za poštedu, za milost. Zapravo nije
iskala ništa, ništa osim njega. Rekla je da želi samo njega.
Gospode, kako su mu te riječi rasporile nutrinu i gotovo slomile odlučnost kada
ih je čuo! Odgovorio joj je kako vjeruje da ga hotimice nastoji začarati. Hotimice ili
ne, već je pao pod njezine čari, još onoga dana kada su je okupali i otkrili
nevjerojatnu ljepotu, dotad skrivenu ispod nečisti.
Nikada nije osjetio žudnju kakvu je ta žena budila u njemu. Čak ni Rhona, koju
je želio više od bilo koje druge žene, nije izazivala u njemu tako neobuzdanu strast.
Bio je dovoljan jedan pogled na djevojčuru da njegova staloženost iščezne. Krv bi mu
proključala. Tijelo bi mu obuzela žudnja.
One ga je noći gurnula preko ruba. Vratio se u dvoranu kako bi se povukao na
počinak, ali nije se trebao zaustaviti kako bi je pogledao, jer se našao opčinjen
njezinim odmjerenim, putenim pokretima, ostavši promatrati kako primiče dlan licu
da bi njime zagladila uvojak žućkastosmeđe kose, kako se proteže, kako joj se leđa
izvijaju u luk, a grudi hrle naprijed, napinjući tkaninu već ionako uske halje. Činilo
se kao da je pred njega bacila nevidljivu udicu jer se iznenada zatekao kako, posve
nesvjesno, hoda prema njoj, a ništa ga nije moglo spriječiti da kuša te zamamne
usnice jednom kada se našao pokraj nje.
Želio je vjerovati da je vještica, ili barem vikinška svećenica, obdarena moćnom
magijom svojih poganskih bogova. To bi objasnilo njegovu nedoumicu, jer kako bi je
inače mogao istodobno prezirati i priželjkivati. Pobuđivala je u njemu osjećaje koje
nije razumio. Ne bi ga trebala dirati njezina patnja, ali nije mu bilo svejedno. Nije mu
trebalo biti važno što je kurva, a ipak nije bio ravnodušan. Osjetio bi kako klizi u
ponor bezumlja kada god bi stao razmišljati s koliko je muškaraca legla, zamišljajući
je sa svim muškarcima s broda, pa je stoga nastojao ne misliti o tome. Međutim,
spoznaja da je za jednoga od njih marila više nego za sve druge, dovoljno da žudi za
osvetom zbog njegove smrti, dolila je ulje na vatru njegova bijesa.
Upitao je Thorolfa tko je bio Selig, ali prepredeni je Viking odgovorio pitanjem,
zatraživši da mu kaže što je Kristen rekla o tome. Bilo je bjelodano kako neće doznati
ništa od njezinih sunarodnjaka pa je odlučio to više ne spominjati. Bilo je baš onako
kako je Kristen rekla. Doznat će samo ono što ona bude htjela otkriti, a činilo se kako
mu je o tome rekla sve što je namjeravala reći.
- Ako ne želiš nastaviti s igrom, Royce, tada reci tako.
- Molim?
- Povukao sam potez prije nekoliko sati.
 Royce se nagnuo naprijed, zgrabivši kocku. - Ne pretjeruj, rođače. Puno mi je
toga na umu.
- U posljednje si vrijeme često zamišljen. Naravno, nije ni čudo s obzirom na sve
što se zbilo ovoga ljeta. Sada, pak, kruže glasine kako će nas posjetiti kralj, a od kralja
ni riječi o tome kada namjerava doći.
- Doći će kada dođe - progunđao je Royce. - Nije to ono što me mori.
- Ne? Tada mora da si još uvijek zabrinut zbog zatvorenika - nagađao je Alden. -
Ili ti možda misli ne zaokupljaju svi naši vikinški gosti, nego samo jedan među njima?
- A tko bi to mogao biti?
- Uistinu, tko? - nasmijao se Alden. - Hajde, Royce, dosta je bilo. Zašto mi nisi
otkrio stvarne razmjere njezine ljepote?
- Reci mi nešto, Aldene. Već te dvaput pokušala umoriti. Kako možeš sa
smiješkom govoriti o njoj?
- Pretpostavljam da imam svoje razloge. Uostalom, zar bi netko mogao prezirati
tako prekrasnu ženu?
- Ja mogu.
- Možeš li? Zašto? Zacijelo je ne kriviš zbog onoga što su nam Danci učinili? Ona
nije jedna od njih.
- Zaboravljaš da su joj sunarodnjaci došli ovamo pljačkati i ubijati, i da bi razorili
Wyndhurst da ih nisi uspio zaustaviti u šumi.
Nježni se glasić upleo u njihov razgovor. - Bili bi nas zaobišli.
Royce i Alden istodobno su podigli poglede prema Meghan, koja je tiho prišla
stolu kako bi ih gledala dok igraju. Royce se namrštio, hitro prikrivši ljutnju kada je
Meghan pred njim oborila pogled prema podu.
Nježno ju je upitao: - Zašto to kažeš, patuljčice?
Sramežljivo je podigla pogled, prišavši mu bliže kada je vidjela da nije ljutit zbog
njezine upadice. - Kristen mi je rekla. Kazala je da su namjeravali produžiti do
samostana Jurro i da su tražili pustolovinu.
- Kada si razgovarala s njome?
- Dan nakon što si je doveo u dvoranu.
- Je li to povjerila još štogod, Meghan?
- Puno toga. Govorila je o svojoj obitelji. Rekla je da joj otac viši čak i od tebe te
da i on ima prijeku ćud - Meghan se zaustavila shvativši što je upravo nehotice rekla.
- Nisam željela reći...
- Naravno da jesi - Aldenje stao zadirkivati djevojčicu, osmjehnuvši se pa je
povukavši u krilo. - Svi vrlo dobro poznajemo gadnu ćud tvojega brata.
 Royce joj se također osmjehnuo kako bi je uvjerio da nije ljutit. - Nastavi,
patuljčice. Što ti je još djevojčura kazala?
- Ne otkrivaš valjda njezine tajne, Meghan? - nastavio je zadirkivati Alden.
- Aldene! - Royce se nestrpljivo otresao.
- O-ho-ho, dakle, toliko te zanima?
Meghan ih je obojicu iznenadila pitanjem: - Zašto si zapovjedio da je prikuju uza
zid, Royce?
Aldenove su ga riječi dovoljno ozlovoljile da je odgovorio podrugljivim
cinizmom: - Jer želi ubiti našega rođaka koji sjedi ovdje, a on nije dovoljno snažan da
se sam zaštiti od nje pa sam prisiljen to učiniti umjesto njega.
Meghan se okrenula u Aldenovu krilu kako bi ga pogledala širom razrogačenim
očima. - Zašto te želi ubiti?
- Tko bi ga znao? - uzvratio je hineći iznenađenje u šah. - Ja sam tako pristojan
svat.
- Tada mora da si u krivu - odgovorila je Meghan.
- Ne, malena, istina je - priznao je Alden. - Djevojka tvrdi da sam umorio nekoga
čije je ime bilo Selig, a ona je odlučna dobiti zadovoljštinu za njegovu smrt.
- Ti si ubio Seliga? - uzdahnula je Meghan zaprepašteno. - Oh, Aldene, zašto si
to morao biti baš ti? Mržnja koju osjeća prema tebi mora da je beskrajna.
Ustavši i nalaktivši se na stol, Royce je dlanom uhvatio sestrinu bradu pa je
podigao kako bi ga pogledala u oči. - Znaš li tko je bio Selig, Meghan? - priupitao je
nježno.
- Da, rekla mi je tko je bio. Međutim, jako ju je uzrujao sam spomen njegova
imena. Rekla mi je nakon što sam joj otkrila da su Jurro razorili Danci. Rekla je da su
Selig i ostali njezini sunarodnjaci poginuli nizašto. Uplašila me tada jer je stala
pesnicama udarati po stolu, potom ga prevrnuvši. Nisam s njome razgovarala otada,
ali sada mi se čini da je postala nasilna isključivo zbog svoje boli. Bila je jako prijazna
prema meni prije toga.
- Da, umije biti izrazito prijazna kada joj to odgovara - promrmljao je Royce za
sebe, ne smetnuvši s uma ono što ga je najviše zanimalo. - Tko je bio Selig, Meghan?
- Zar je Alden nije upitao?
- Meghan!
Problijedjela je kada je podigao glas, hitro odgovorivši: - Bio joj je brat, Royce.
Kazala je da joj je bio prijatelj i brat.
 Čak i uz iznenadnu zbunjenost zbog tog otkrića, Royce je primijetio njezinu
tjeskobu, proklevši sebe jer ju je prouzročio svojim nestrpljenjem. - Meghan, ljubavi,
nisam srdit na tebe.
- Čak ni zbog toga što sam razgovarala s njom?
- Ne, čak ni zbog toga - pokušao ju je smiriti. - A sada pođi i vidi kakva je blaga
Darrelle pronašla. Donijela je dio tereta koji smo zatekli na vikinškom brodu.
Spominjala je kako bi mogla pronaći krznene ukrase za vaše nove halje.
Meghan je veselo odskakutala na drugu stranu dvorane, gdje su se okupile žene.
Royce je sjeo natrag na stolicu, zureći u Aldena koji je, primijetio je, bio jednako
iznenađen kao i on.
- Brat! - rekao je Royce s nevjericom. - Kako je mogla imati brata među tim
ljudima? To bi značilo da je znao radi čega je tamo i da je to odobravao.
- Možda smo se ogriješili o nju pretpostavivši da je kurva? - zapitao se Alden.
- Ne - odvratio je Royce razdraženo. - Priznala je što je.
Alden je slegnuo ramenima. - Tada zasigurno drugačije gledaju na takve stvari.
Što uistinu znaš o njihovu soju? Možda ne vide ništa lošega u ženi koja se podaje
mnogima. Tko će znati jesu li možda sve njihove žene kurve?
Royce se namrštio prisjetivši se trenutka kada mu je Kristen rekla da ne poznaje
druge kurve. Međutim, prešutio je to Aldenu, primijetivši da ih je Darrelle naumila
prekinuti.
- Royce, pogledaj ovo! - uzviknula je Darrelle uzbuđeno, pokazujući mu haljinu
koju je pronašla. - Jesi li ikada vidio tako fin baršun? Mora da potječe s Dalekog
istoka.
Nezainteresirano je svrnuo pogled na tamnozelenu tkaninu koju je držala u
rukama, ali tada ju je pružila pred sebe i pustila da se rasprostre do poda, prislonivši
je potom, preko svoje odjeće, na sebe. Haljina bez rukava uistinu je bila bogato
urešena dragocjenim biserima, poredanim u debelo uže koje je krasilo duboki V-
izrez ovratnika. Još jedan niz bisera, privezan o uski struk, trebao je, naizgled,
poslužiti kao pojas. Kopča od čistoga zlata krasila je remen.
- Pronašla sam još jednu jednaka kroja - nastavila je Darrelle. - I cipele koje
pristaju uz nju, skupa s obručima za ruke od čistoga zlata i ogrlicom od jantarnih
dragulja. Sve je skupa bilo zamotano u svežanj. Hoćeš li ih dati Corliss na dar, Royce?
Zasigurno će joj se svidjeti tako raskošni darovi. Ako ne, sama ću ih iskoristiti.
Što god odlučio, haljine će trebati prepraviti. Potrebno je dodati rukave, ali može se
iskoristiti isti materijal jer se s dna ionako mora odrezati višak. Haljine su preduge,
kao što i sam možeš vidjeti. Mogla bih se zakleti da su sve Norvežanke divovskoga
rasta. Moraju biti ako nose tako dugačke halje.
 Royce je zurio u suvišni materijal - bilo ga je barem petnaestak centimetara - koji
je počivao na podu pokraj Darrelleinih nogu. - Naloži da ih odnesu u moju odaju,
rođakinjo.
- Ne želiš da ih prepravim? - upitala je razočarano.
- Ne, zasad ne.
Čim se Darrelle udaljila, Royceov je pogled poletio prema ognjištu na drugom
kraju dvorane, tražeći Kristen. Stajala je zaokupljena svojim poslom, pognute glave,
ali i dalje dobrih petnaest centimetara viša od žena oko sebe. Dugačko i graciozno
tijelo i dalje joj je bilo pokriveno istom odjećom kojoj su joj dali prvoga dana,
preuskom i prekratkom odjećom koja ju je sputavala.
- O čemu razmišljaš, rođače? - upitao je Alden sumnjičavo, primijetivši što mu je
zaokupilo pažnju.
- Da odjeća pripada mojoj novoj, ljupkoj robinji - odgovorio je Royce, ne
svrnuvši pogleda s Kristen.
- Nije valjda da uistinu vjeruješ u to?! - uzvratio je Alden podrugljivo. - Ako si
može priuštiti tako bogato ruho, tada naša djevojčura nije obična pučanka. Čak ni
kraljica Ealhswith ne posjeduje ništa tako skupocjeno kao onaj zeleni baršun, a sami
biseri vrijede cijelo bogatstvo.
Pogled koji je Royce uzvratio Aldenu više nije bio tako zadubljen, ali i dalje je
bio zamišljen. - Pretpostavljam da si u pravu i kako takvo što nije izgledno, ali kako
god bilo, doznat ću istinu prije nego što ovaj dan dođe svojemu kraju.
- Kako? Neće biti dostatno pitati je pripada li odjeća njoj. Reći će ti da je njezina,
bila to istina ili ne, jer koja žena ne bi željela svojatati tako fino ruho, kad već ne
postoji netko tko bi joj zanijekao to pravo.
- Vidjet ćemo.
Royce je riječi izrekao tako zloslutno da se Alden na trenutak sažalio nad
vikinškom djevojčurom, zapitavši se koliko je strašan način na koji njegov rođak
planira izvući istinu iz nje. U sljedećem trenutku shvatio je da zapravo ne želi znati.
 Z
avršivši sve poslove za taj dan, Kristen je bila i više nego spremna srušiti
se na svoju slamaricu. Iscrpila ju je sparina današnjega dana, a toplina
ognjišta pokraj kojega je bila prikovana nije nimalo pomogla. Nije bilo ni
povjetarca koji bi odnio barem dio vreline što je isijavala s ognjišta.
Poželjela je poljubiti Edu kada se starica sagnula kako bi uklonila novi lanac
kojim je Kristen sada bila sputana, ali uspjela se suzdržati. Žena se još uvijek durila
zbog Kristenine jučerašnje britkosti. Kristen se ispričala kasnije tog istog dana,
međutim, to nije zadovoljilo staricu. Edino durenje samo je otežalo
Kristenino breme, jer je starija žena bila jedina osoba s kojom se osjećala slobodnom
razgovarati. Staričina hladna šutnja učinila je djevojčin dan uistinu sumornim.
Eda je povela Kristen iz dvorane, ali nisu se zaputile prema stubištu i odaji gdje
bi djevojka mogla otpočinuti. Umjesto toga odsječno joj je rekla da se mora okupati.
Iako umorna, Kristen se nije pretjerano bunila protiv te zamisli. Bit će joj to tek
druga kupka otkako su je doveli u dvoranu. Znala je da se Darrelle kupa nekoliko
puta tjedno, baš kao i Royce, ali sluškinje su se rijetko kupale. Naučena na čistoću,
uskoro je shvatila da mali vrč vode, koji su joj svakodnevno davali kako bi se oprala
spužvom, jednostavno nije dostatan.
Već joj je sama pomisao na to da će ponovno biti potpuno čista uvelike popravila
raspoloženje. Iako si neće moći dopustiti luksuz duljenja užitka kupke, jer su i druge
sluškinje čekale kako bi nakon nje iskoristile istu vodu, bila je prva na redu, a to je i
te kako činilo razliku. Voda je ovoga puta bila topla i čista, a s njom je u sobičku
ostala samo Eda.
Dok se Kristen kupala i žurno prala kosu, Eda je ribala jedinu odjeću koju su
djevojci dali. Ostavili su joj grubi, tanki vuneni ogrtač nalik šatoru da u njemu
provede noć kako bi joj se odjeća do jutra mogla osušiti. Jednostavan pravokutnik
sive tkanine u sredini je imao kružni prorez, kroz koji je provukla glavu. Zamotavši
ga oko sebe pa ga pričvrstivši remenom, zaključila je kako će poslužiti, iako joj je, kao
i sve drugo, bio prekratak. Bilaje naga ispod ogrtača, a tako se i osjećala. Jedini razlog
zbog kojeg se nije opirala nošenju odjevnog predmeta koji nije bio prošiven sa strane
bila je pomisao da ionako ide ravno u svoju odaju na počinak.
Međutim, Kristenina su očekivanja bila daleko od stvarnosti. Uspevši se na vrh
stubišta pokraj kojeg su se nalazila vrata njezine odaje, Eda ju je pogurnula dalje, ne
prestavši je gurati dok nisu došle do kraja hodnika i gospodarove odaje. Kristen je
oprezno ustuknula i zakoračila unatrag.
 - Zašto? - zahtijevala je kad je Eda pokucala na vrata.
Eda je nije ni pogledala, ali Kristen je primijetila kako je slegnula ramenima. -
Činim kako mi zapovjede. Razloge mi nikada ne objašnjavaju.
- Rekao je da me želi vidjeti?
- Rekao mi je da te dovedem. To sam i učinila.
Eda je otvorila vrata i pričekala da Kristen uđe. Djevojka je oklijevala, ali samo
na trenutak. Nije ju bilo strah, ali nije se mogla domisliti razlogu zbog kojega bi je on
dao dovesti ovamo noću. Da ju je želio ponovno ispitati, učinio bi to danju, ne bi li?
Zakoračila je u sobu, već po navici čineći kratke korake, iako joj Eda nakon
kupke nije vratila okove na noge. Starica je, kao i posljednji put kada ju je dovela
ovamo nakon kupke, okove ponijela sa sobom pa ih, baš kao i ranije, stavila na
Royceov stol i potom napustila sobu, zatvorivši vrata za sobom.
Stajao je pokraj jednog od otvorenih prozora, okrenut prema njoj. Dosad je već
dobro poznavala sobu pa se nije osvrtala oko sebe, uperivši pogled ravno u njega i
čekajući da joj kaže zašto je tu. Osjećala se smetenom zbog spoznaje da je odjevena
samo u ogrtač. Kad bi pojas slučajno popustio, bila bi gotovo naga. Takvo što ne bi
bilo nimalo prilično u prisutnosti muškarca. Samo nekoliko dana prije pribjegla bi
takvu rješenju ne bi li mu skršila otpor, ali više nije bila sigurna želi li ga još uvijek.
Ne, to nije bila istina. Još ga je uvijek i te kako željela. Međutim, više nije bila sigurna
da bi bilo dobro dobiti ono što priželjkuje.
- Ukazali su mi na činjenicu da ti odjeća koju su ti dali ne pristaje najbolje.
Bila je to posljednja stvar koju je Kristen očekivala čuti. Pomisao da razmišlja o
njezinoj odjeći u trenutku kad su i nju samu morile jednake misli pobudila je u njoj
poriv da se počne djetinjasto hihotati. Odoljela je iskušenju.
- Tek ste sada to primijetili?
Royce se namrštio, prepoznavši neprikriven sarkazam. - Na mojoj te postelji čeka
haljina. Odjeni je da vidimo pristaje li ti.
- Želite da je smjesta isprobam?
- Da.
- Hoćete li me ostaviti samu ili ćete ostati i promatrati?
Royce se ukočio, nazrevši očitu provokaciju u pitanju. Naravno da joj nije bilo
stalo hoće li je promatrati. Njoj je, bez sumnje, bilo svejedno hoće li je muškarac
vidjeti nagu. Osjetio je kako u njemu buja srdžba koju, činilo mu se, nije mogao
zaustaviti.
Odgovorio je zajedljivim tonom: - Nemam želju vidjeti te razodjenutu,
djevojčuro. Okrenut ću ti leđa dok ne odjeneš halju.
 Kukavica, pomislila je. Njemu je odgovorila: - Kako plemenito od vas.
Kristen se okrenula prema krevetu kako bi uzela haljinu, ali načinila je tek jedan
korak prije negoli se ukopala na mjestu, kao gromom ošinuta. Na postelji je ležao
zeleni baršun, razastrt tako da je jasno mogla vidjeti i zelenu tkaninu i biserni obrub.
Ali čak i da nije bilo tako, prepoznala bi haljinu. Bila joj je omiljena, jer ju je za nju
načinila njezina majka koja je mrzila šivati pa je haljina stoga bila posebna za Kristen.
Brenna je prošle godine provela mnoge sate mukotrpno šivajući kako bi mogla
haljinom podariti kćer prije proslave zimskoga suncostaja.
- Što čekaš?
Osvrnula se, shvativši da joj nije okrenuo leđa, nego ju je pomno promatrao.
Osjetila se stjeranom u stupicu, a vrata zamke već su se zatvorila za njome. Mogao je
postojati samo jedan razlog zbog kojeg ju je želio vidjeti u toj haljini. Bio je uvjeren
da pripada njoj, a obična si kurva nikada ne bi mogla priuštiti takvu halju. Mora da
je sve to i sam dokučio.
I te kako je imala razloga sumnjati u njegove nakane. Bilo bi budalasto od nje
pretvarati se da ne razumije što se događa i što on pokušava postići. Bilo je i odveć
očito.
Odlučila se za protunapad. - Što sve ovo znači?
- Ne razumijem?
Okrenula se prema njemu, ljutito skupivši oči kada je shvatila kako hotimice
izbjegava temu. - Zašto biste htjeli da isprobam takvu halju, gospodaru?
- Rekao sam ti zašto.
- Da, kako biste vidjeli pristaje li mi. A ako mi bude pristajala, hoćete li mi
dopustiti da je zadržim? Sumnjam da hoćete. Koji je, dakle, smisao svega ovoga?
- Nije na tebi da propitkuješ moje razloge, djevojčuro.
Razdraženost je prokuljala na površinu. - Recite to svojim robovima koji su
rođeni takvima! Zaboravljate tko sam!
- Ne! - uzvratio je vikanjem. - Upravo je to upitno! Tko si ti zapravo?
- Zar opet? - Hinila je iznenađenje, ali u nutrini je zatomila uzdah ozlojeđenosti
jer je otvoreno izrekao svoju sumnju. - Kakve veze haljina ima s time?
- Tvoja je, nije li tako?
Poželjela je prokleti i njega i njegovu moć opažanja, ali osmjehnula se umjesto
toga. - Zar doista vjerujete u to? što je sljedeće? Reći ćete da sam djevica?
- Jesi li?
- Biste li željeli doznati iz prve ruke, gospodaru? - upitala je zavodljivo,
izazivajući ga i igrajući svoju ulogu, a istodobno se usrdno nadajući kako neće
prihvatiti ponudu. Lakoća kojom mu se nudila već ga je rasrdila puno puta ranije, a
tako je bilo i ovaj put. Prostrijelio ju je pogledom umjesto odgovora, a ona se
nasmijala, iznijevši svoje viđenje: - Budite razumni, gospodaru. Kako možete
pomisliti da bi netko poput mene mogao posjedovati nešto tako prekrasno kao što je
ova haljina? To je halja dostojna princeze ili žene bogata trgovca.
- Ili kurve koja ima bogatog ljubavnika preširoke ruke - otresao se, ne
posustajući.
Uputila mu je drzak pogled. - Odajete mi priznanje za zasluge koje nisu moje,
Sasu. Uistinu, laskate mi. Ali, uvjeravam vas, da sam ikada imala imućna ljubavnika,
nikada ga ne bih pustila da mi umakne.
- U redu, zanijekala si da je haljina tvoja. A sada mi udovolji i svejedno je odjeni.
Proklet bio zbog svoje tvrdoglavosti... - Neću. Okrutno je što to tražite od mene.
- Zašto?
- Bilo bi neopisivo zadovoljstvo nakon grubih ropskih prnja osjetiti baršun na
svojoj koži, ali koliko bili dugo smjela uživati u njemu? Tek onoliko koliko bi vam
trebalo da zadovoljite svoju znatiželju - odgovorila je umjesto njega. - Tada biste mi
vratili natrag prnje. Nije li to okrutno?
Osmjehnuo joj se. Bio je to prvi put da mu je vidjela osmijeh. Ublažio mu je inače
strogo lice, a njoj se učinilo da joj se srce preokrenuto u njedrima.
- Vješta si s riječima, djevojčuro, i imaš odgovor na sve. Ali previdjela si jednu
stvar. Nisi u položaju birati ili odlučivati o bilo čemu. Radit ćeš kako ti se naloži,
kakva god zapovijed bila, činila se ona tebi okrutnom ili ne. Jesu li moje riječi bile
dovoljno jasne da ih shvatiš?
- Da.
- Tada odjeni halju.
Ton kojim je govorio bio je ugodan i nježan, ali posljednje je riječi izrekao s
neporecivom odlučnošću. Zainatio se u namjeri da je vidi u toj haljini, što god ona
rekla kako bi izmigoljila iz nevolje. A ako je odjene, vidjet će da joj savršeno pristaje,
gotovo poput druge kože. Znat će da je haljina njezina. Znat će i da je lagala. Nije ju
iz čista mira maločas upitao je li djevica; nešto ga je moralo ponukati na to, zbog
nečega je morao posumnjati da nije kurva. Želio je dokaz i bio je odlučan u namjeri
da ga, ovako ili onako, dobije prije nego što ona napusti odaju.
Ali, pogriješio je u jednome. Ona ipak nije bila bez ikakva izbora. Mogla je
odjenuti haljinu i na vlastitoj koži osjetiti kako se pretvara u okrutnog i
osvetoljubivog neprijatelja koji će je nemilosrdno silovati isključivo poradi svojih
principa, jer nije li joj rekao kako bi baš to učinio da je djevica. Ili ga je mogla zavesti
kako bi, obuzet strašću, vodio ljubav s njome jer ju je želio, baš kao i ona njega.
 Trenutak je, ovako ili onako, došao. Znala je da će te noći izgubiti nevinost. A
izbor je bio jednostavan. Nije mogla podnijeti pomisao da joj prvi susret s muškarcem
bude nešto čega će s prisjećati s gnušanjem. Royce je žudio za njome, iako nije
bio voljan to priznati. Ona je njega priželjkivala. Njihovo je stapanje moglo biti nešto
prekrasno, a ona nije htjela pristati na to da bude ikako drugačije, posebice ne tog
prvog puta. Ako već mora doznati da je djevica, tada će to doznati nakon samog
čina, kada više ionako neće biti važno, a ako bude imala sreće, više neće biti važno
ni njemu. Čak i ako ipak bude držao do toga, imat će spremne i druge obrane, a među
njima i intimnost koju su upravo podijelili.
- Koliko me dugo namjeravaš primoravati da čekam? - Royce je oštrim tonom
prekinuo njezina promišljanja.
- Cijele noći, gospodaru - odvratila je nježno. - Neću vam podilaziti u ovoj
ludosti.
Prišao joj je ljutita koraka. Kada se zaustavio, a ona podigla pogled prema njemu,
imala je osjećaj da je želi dohvatiti i protresti.
- Usuđuješ se prkositi mi?
Srdžbu u njegovu pogledu dočekala je nevinošću svojega. - Zasigurno vas to
odveć ne iznenađuje? Mi Vikinzi poznati smo po svojoj smjelosti i odvažnosti, a niste
li me već jednom nazvali i drskom? Takva sam. Ako me tako žarko želite vidjeti u
halji, gospodaru, tada ćete mi je sami morati odjenuti.
- Misliš da se ne bih drznuo to učiniti?
- Ne, mislim da ne biste.
Bio je to izazov od kojega nije mogao ustuknuti. Jednim joj je silovitim pokretom
ruke strgnuo remen s ogrtača, potom joj ga prevukao preko glave i bacio u stranu.
Bio je odlučan ne spustiti pogled, barem ne niže od njezina lica. Oči su mu se, na
trenutak koji joj se činio dugim poput vječnosti, zadubile u njezine. Potom se
okrenuo na peti i udaljio prema krevetu pa jednom rukom dohvatio baršunastu
haljinu.
Kada se okrenuo kako bi joj donio haljinu, dočekao ga je prizor njezina naga
tijela. Da se kojim slučajem poštedio tog prizora, da je zadržao pogled na njezinu licu,
Royce bi možda i uspio u svojoj nakani. Ovako se, posve očaran, nije mogao
pomaknuti s mjesta.
Stajala je pred njime, ponosita, bez imalo srama što je vidi takvu, ne učinivši ni
najmanji pokret kako bi pokrila svoju golotinju, a on je zurio u nju, dugo i
nepomično, napasajući oči stvarnošću koju je do tog trenutka mogao samo zamišljati.
Izgledala je prekrasno, savršeno, unatoč svojoj visini.
 Nije bio svjestan da joj je prišao, ali iznenada se našao pokraj nje, potpuno
zaboravivši baršunastu haljinu koja mu je s prstiju kliznula na pod. Umom mu je
zavladala praznina kada je podigao dlanove kako bi joj njima uokvirio obraze pa
spustio glavu kako bi joj kušao nektar s usana. Kušao ga je polako, ispočetka
nježno, kako bi uživao u aromi, a potom punom silinom svoje žudnje.
U tim je prvim trenucima bio toliko obuzet željom da ne bi primijetio ni da mu
se Kristen opirala. Međutim, ona se nije opirala ni na koji način. Kao i prije, uzvraćala
mu je poljupce krajnjom nesputanošću. Dio nje strepio je da će se on zaustaviti, kao
što je već učinio, a ostatak se otvorio izobilju novih osjećaja.
Pokazalo se da je strahovala nizašto. Royce nije bio sposoban zaustaviti se
jednom kada je započeo. Nije toga bio svjestan, ali njegovo nastojanje da joj odoli bilo
je izgubljena bitka još prije nego što je te večeri ušla u njegovu odaju. Nije imao
kontrolu nad svojim postupcima, a sada mu to više nije bilo ni važno. Njime je u
potpunosti ovladala strast, to prekrasno ludilo koje je odbijalo jenjati dok ne dobije
svoju zadovoljštinu.
Kristen je prostenjala kada su mu usta napustila njezina, ali nezadovoljstvo je
potrajalo tek trenutak, jer se sagnuo kako bi je podigao u naručje. Na trenutak ju je
obuzela panika - ne zbog onog što je trebalo uslijediti, nego zbog visine na kojoj se
iznenada našla. Nitko je nije ovako nosio od djetinjstva, otkako je narasla prevelika
da bi je otac nosio u postelju kada bi usnula u dvorani. Međutim, činilo se kako težina
koja je pratila njezinu zavidnu visinu nije nimalo smetala Royceu.
Držao ju je čvrsto, ne žureći se ispustiti je iz ruku. Umjesto toga, ostao je dugo
stajati na mjestu, nastavivši je cjelivati. Kristenini dlanovi obavili su mu se oko vrata,
a usnice joj ni na trenutak nisu skliznule s njegovih, ostavši spojene u cjelovu koji se
produbio kada ju je ponio prema postelji.
Oprezno ju je položio na krevet, kako im se usnice ni na trenutak ne bi
razdvojile, pa se cijelom svojom dužinom opružio pokraj nje, nadvivši se polovinom
prsa nad njome dok ju je i dalje cjelivao. Kristen to nije bilo dovoljno. Okrenula se
prema njemu kako bi ga mogla osjetiti u cijelosti, izvivši tijelo kako bi prionulo uz
njegovo, trseći se osjetiti svaki centimetar. Još uvijek joj nije bilo dosta. Smetala joj je
njegova odjeća koja joj je žuljala kožu.
Royce gotovo da i nije bio svjestan onoga što ona čini. U potpunosti se izgubio u
dodiru njezina tijela, a nije prestao cjelivati je ni kada se povukla od njega pa mu
nespretno i nestrpljivo stala petljati po kopči remena. Postao je potpuno svjestan
njezinih nakana tek kada mu je remen pao sa struka, a ona ga gurnula na leđa pa ga
zajahala, uspravivši se pred njime.
Počela mu je povlačiti tuniku s tijela nastojeći je svući, a on je pridigao leđa s
kreveta kako bi ga mogla lakše razodjenuti. Nije mu se učinilo neobičnima da ga žena
svlači. Bio je opčinjen prizorom ljepotice koja je sjedila na njemu i njezinim oblim
dojkama koje su se propinjale prema njemu kao da zahtijevaju da ih dodirne. Učinio
je to, obuhvativši svaki čvrsti humak jednim dlanom.
Zvuk koji joj se tada oteo iz grla privukao mu je pažnju natrag na njezino lice,
zaustavivši mu dah kada je spazio žar strasti u dubinama tih vodenastih očiju.
Nastavila ga je gledati u oči dok mu je odvezivala vezice hlača, ne svrnuvši pogled s
njih ni kad mu je kliznula niz bedra pa mu, silinom koju nije očekivao, povukla hlače
niz bokove.
Zapiljila se u svoje otkriće, u snažan korijen njegove muškosti što je već pulsirala,
žudeći za njome. Spoznaja da ga je sposobna tako besramno promatrati potjerala je
njegovim žilama novu bujicu krvi. Podigla je pogled prema njemu, pogledavši ga
očima punim čuđenja, a već trenutak poslije ponovno oborila pogled, dok su joj prsti
stali kružiti njegovim ponosom iznimne veličine.
Bilo je to više nego što je mogao podnijeti. U potpunosti je izgubio kontrolu.
Prostenjavši, hitro se pridigao u sjedeći položaj pa je zgrabio za ramena kako bi je
spustio natrag na postelju. Nije bila voljna ostati mirno ležati. Dok je žurno sa sebe
odbacivao ostatak odjeće, priljubila mu je grudi o leđa pa ga obujmila rukama i
dlanovima mu stala strastveno masirati snažne prsne mišiće.
Royce se nikada nije tako brzo svukao. Čim je završio, okrenuo se prema njoj pa
joj zgrabio kosu, poklopivši joj usta svojima, u poljupcu prožetom plamenom strasti
koji je užegla u njemu.
Gurnuo ju je natrag na postelju, spreman svoje muke privesti kraju, ali prizor
žene koja je ležala pred njime, prepuštena mu na milost i nemilost, podsjetio ga je
koliko je često žudio znati kakav bi osjećaj bio držati je u rukama. Zadržao ju je
podalje od sebe kada se poželjela ponovno privinuti uz njega, počevši joj
polako istraživati svaki pedalj tijela. Legavši na bok i podbočivši se laktom kako bi
mogao vidjeti svaki djelić onoga što istražuje, dopustio je rukama da pronađu i osjete
baršun njezine kože.
Njegova su osjetila uživala u putenosti iskustva. Za Kristen je užitak bio i veći,
jer je u njoj pobudio toliko čudesnih osjeta da joj se učinilo kako ih neće još dugo
moći obuzdavati. Nije mislila da ga može željeti više nego što ga je željela ranije. Bila
je u krivu. Sada je gorjela žudnjom za njime, a tijelo joj se nekontrolirano grčilo i
izvijalo dok je koža naizgled poskakivala, preklinjući da je ponovno dodirne.
Kada su mu prsti kliznuli u vlažnu luku između njezinih bedara koja je žudjela
za njime, Kristen je pomislila da će zbog naleta neočekivanog zadovoljstva posve
izgubiti razum. Tijelo joj se smirilo, a iz njegovih dubina prolomio se vrisak. Royce
se zaustavio, posve zbunjen vriskom. Nije joj želio nanijeti bol, ne sada.
 Kristen je promatrala kako joj njegov veliki dlan i dugački, snažni prste klize uz
trbuh, a potom je podigla pogled prema njemu, shvativši da je promatra. U tom se
trenu sagnuo kako bi joj utisnuo nježan cjelov, kao da je time želi utješiti i reći da je
sve u redu, da joj neće nauditi. Odnosio se prema njoj brižno, unatoč tome što je
vjerovao da je kurva. Dirnula ju je njegova briga, više nego što je mislila da je moguće.
Preplavio ju je novi osjećaj topline prema njemu.
Odgovorila mu je svojim tijelom. Posegnula je rukama prema njemu, hrabreći ga
da legne na nju, a noge su joj se razmaknule kako bi ga primila. Znala je što će joj
učiniti, ali ne i kakav će joj to osjećaj pobuditi. Sada je žarko željela doznati i to.
Roycea nije bilo potrebno nagovarati. Privinuo ju je k sebi, iznenađen što se, prvi
put, ne mora nadviti nad ženom jer je puno viši od nje. Ova je žena savršeno
nadopunjavala njegovo tijelo pa nije morao strahovati da će je zdrobiti svojom
težinom, jer ga je držala tako čvrsto uza se, želeći svaki gram njegove težine, kao da
uživa u činjenici da je na taj način posjeduje.
Počeo ju je ispunjavati, polako, diveći se samome sebi jer je imao strpljenja
oduljiti trenutak o kojemu je sanjao. Divio se i uskoj spilji koju je zatekao i vlažnoj
vrelini koja je u njoj vladala. Tada mu se na putu ispriječila zapreka, zaustavivši
njegov neometan prodor, a cijelo mu se tijelo pobunilo shvativši što to znači.
Kristen je bila spremna za taj trenutak istine. Koljena su joj bila podignuta i
savijena, a stopala položena na krevet kako bi se mogla odgurnuti. Nije mu kanila
dopustiti da se sada zaustavi, kako bi poslije mogao ponovno započeti na drugačiji
način. U trenutku kada je osjetila da mu se tijelo ukrutilo, a on se stao pridizati
na lakte kako bi je pogledao u oči, obujmila mu je stražnjicu dlanovima povukavši ih
dolje, istodobno pomaknuvši kukove naprijed.
Tek djelomice izdignutih ramena, Royce nije bio u prilici zaustaviti je; dapače,
svojim joj je položajem pomogao da ostvari naum. Ne davši mu ničim naslutiti što
smjera, nije mu ni pružila priliku da je pokuša zaustaviti. Našao se u potpunosti
zariven u nju prije negoli se uspio osloniti na lakte. Podigao je pogled na vrijeme da
joj ugleda izraz lica. Oči su joj bile čvrsto stisnute, a bolan joj je grč na trenutak
nagrdio lice. Nije bilo vriska, tek tih uzdah.
Bolna je grimasa uskoro nestala, a ona je otvorila oči kako bi ga pogledala. Nije
uspio prikriti ljutnju koja mu je na trenutak izobličila lice.
- Namjeravaš li preuzeti uzde do svršetka ovog čina?
- Samo ako želiš da to učinim.
Zarežao je čuvši takav odgovor, ali potom se nasmijao pa se spustio natrag na nju,
ponovno je čvrsto privinuvši uza se i nastavivši voditi ljubav s njom kao da mu život
ovisi o tome. Nije bio trenutak za preispitivanje razloga njezinih postupaka. Oganj
koji je plamtio između njih spalio je sve drugo.
 H
ladan povjetarac, prvi toga dana, zapuhao je kroz otvoren prozor. Sve
svijeće u sobi gotovo su istodobno zatreperile pred naletom hladna
zraka pa se ugasile.
Royce je ustao s kreveta kako bi iz hodnika donio svijeću i njome ponovno
užegao one oko kreveta, a Kristen je, ostavši bez izvora topline, zadrhtala kada je
hladan povjetarac nasrnuo na vlažnu joj kožu. Bila je spremna za san. On očito nije.
Okrenula se na bok kako bi joj bilo lakše promatrati ga dok odlazi iz sobe, a put
mu obasjava blijedi tračak mjesečine koji se, baš kao i povjetarac, probio kroz prozor.
O čemu li je sada razmišljao? Što je osjećao? Nije bilo načina da dozna, barem ne još.
Ali nije imala razloga vjerovati kako je među tim osjećajima i ljutnja, jer ju je držao
čvrsto privijenu uza se otkako su drugi put vodili ljubav.
Taj se drugi put zbio odmah nakon prvoga, tako skoro da se Kristen gotovo nije
imala vremena spustiti na zemlju s oblaka čuđenja na kojem ju je ostavilo novo
iskustvo, prije nego što se ponovno našla u raljama njegove strasti. Osmjehnula se
samoj sebi, pomislivši kako joj je sada jasno zašto su joj roditelji običavali toliko
vremena provoditi u spavaćoj odaji. Brenna joj je pokušala dočarati taj osjećaj, ali nije
bilo riječi kojima bi se dalo opisati takvo nevjerojatno blaženstvo.
Royce se vratio, štiteći dlanom plamen svijeće koju je donio. Bilo je kasno. Nije
se zamarao pokrivanjem svojega naga tijela prije nego što je otišao po svijeću. Činilo
se da mu, kao ni njoj, vlastita golotinja ne smeta. Kristen je, međutim, shvatila da je
njegova golotinja uznemiruje - ne tako što bi joj pričinjala nelagodu, nego zbog
spoznaje da bi je pogled na njegovo nago tijelo mogao ponukati da ga ponovno poželi,
tako skoro nakon što joj je žeđ za njime u potpunosti utažena.
Tijelo mu je bilo poput skulpture načinjene od napete kože i čvrstih mišića.
Stasitu mu je figuru krasilo savršenstvo, od izduljenih mišićavih nogu do snažnog
vrata koji se izdizao s kršnih ramena. Busen tamnih dlaka koje su mu rasle ispod vrata
širio se gornjim dijelom prsa, potom se suzivši u tamnu crtu koja se spuštala niz hrbat
mišićavog mu trbuha. Nije bio vitak poput rođaka, nego snažan, a Kristen je sa
sigurnošću znala da joj pogled na njega nikada ne bi mogao dosaditi.
Svijeća na polici pokraj kreveta ponovno je zatitrala, a Royce je sjeo na krevet.
Kada nije smjesta legao uz nju, Kristen je posegnula prema njemu kako bi ga
dodirnula, nježno mu prstima kliznuvši uz leđa pa se vrativši istim putem, zadržavši
se na mjestu gdje su mu se leđa spajala sa stegnima. Uskratila mu je zadovoljstvo
dodira kada se okrenuo i zagledao u nju pogledom iz kojeg je bilo nemoguće bilo što
iščitati.
- Zašto si stala?
- Nisam bila sigurna želite li da vas dodirujem ili ne - priznala je iskreno. -
Dolazim iz obitelji u kojoj su zagrljaji, poljupci i iskazi ljubavi dodirom uobičajeni,
ali ako niste navikao na takvo što, mogli biste me smatrati odveć smjelom.
- Već te smatram odveć smjelom, djevojčuro - odvratio je nehajno pa legao
pokraj nje, položivši glavu na dlan kako bi je i dalje mogao promatrati. - Bog mi je
svjedok, nikada nisam upoznao nekoga poput tebe, nekoga tko umije svoju ljubav
izraziti tako slobodno, bez imalo srama. Gotovo poželim da ti mogu uzvratiti ljubav
i pružiti ono što ti pružaš meni.
Kristen je zaklopila oči ponadavši se da nije primijetio žal koji su joj te riječi
prouzročile, i bol, da, bol što ih može izgovoriti nakon što su upravo podijelili sate
nevjerojatne intime. Nije morao izreći te riječi, nije ju morao podsjetiti da je ne može
voljeti. Mogao ih je zadržati za sebe i dopustiti joj da još neko vrijeme živi u nadi.
Ponovno je podigla pogled k njemu, ali sada je ponos nadjačao bol natjeravši je
da upita: - Zašto spominjete ljubav?
Primijetila je kako se ukrutio i namrštio. Neka. Nije umio sakriti svoj ranjeni
ponos onako umješno kao ona.
- Čini se da sam pogriješio - odgovorio je nehajno. - Rekla si da me voliš, nisi li?
- Ne, nisam. Uživam u vašem tijelu, gospodaru, ali to je sve što nas spaja.
- U redu - podrugljivo se podsmjehnuo. - Uistinu si umješna kurva, poglavito za
jednu djevicu.
Duboko udahnuvši, zadržala je dah. Pretjerao je s tom porugom, a ona je više nije
namjeravala trpjeti, ne kada razloga za nju više nije bilo.
- Nazovite me kurvom još jednom, Sasu, i noktima ću vam iskopati oči! -
prosiktala je bijesno.
Osmjehnuo se kao da ga njezina ljutnja zabavlja. - Malo je kasno buniti se protiv
onoga što si odavna priznala.
- Ne. Nikada ne rekoh da sam kurva. Bile su to vaše riječi.
- Nikada ih nisi porekla.
- Vrlo dobro znate zašto.
- Ne znam - uzvratio je. - Ali gorim od želje doznati.
- Tada se prisjetite riječi koje ste mi rekli u ovoj sobi. Rekli ste da biste me silovali
da sam djevica. Željela sam vas, ali ne na taj način.
 Prvo joj se osmjehnuo, a potom se smiješak prometnuo u dubok smijeh koji je
odzvanjao iz njegove nutrin Tako mi Božjega daha, djevojčuro, shvatila si ozbiljno
riječ i izrečene u ljutnji?
Kristen ga je prostrijelila pogledom, smatrajući njegov smijeh neumjesnim u tom
trenutku. - Želite reći kako me ne biste silovali da ste znali da sam djevica?
- Ne bih. Istini za volju, uzeo bih te i da si mi se noćas opirala. Ti bi to nazvala
silovanjem, a ja svojim pravom.
- Ne mislim na to, Sasu - uzvratila je nestrpljivo. - Znam da mislite da me možete
iskorištavati kako vam se prohtije, i možda ću s vama raspravljati o tome drugom
prilikom, ali ne sada. Ono što...
- Ah, doista?
- Pustite me da završim! Biste li me uzeli hotimice, samo zato kako biste
naposljetku dobili svoju osvetu?
- Ne, Kristen, nikada - odgovorio je nježno, a dlan je prinio njezinu obrazu kako
bi izgladio bore na namrštenom joj čelu. - Je li to ono čega si se pribojavala?
- Da - promrmljala je.
Osmjehnuo se njezinu tonu. - Čini se da smo oboje živjeli u zabludi. Želio sam
te, ali nisam te htio dodirnuti misleći da si kurva.
- I Norvežanka - podsjetila ga je.
- Da, ali to mi je bivalo sve manje važno što sam te više gledao. Gađenje mi je
izazivala pomisao da si tako slobodna sa svojim tijelom.
Počela se hihotati, uhvativši mu dlan pa ga pritisnuvši na svoj obraz. - Izazivam
li vam i dalje gađenje, sada kad sam bila tako slobodna sa svojim tijelom?
Znao je da ga zadirkuje, ali nije bio navikao na takvu vrstu zadirkivanja. Legao
je na leđa, odmaknuvši se od nje.
- Tko si ti, Kristen?
- Mislim da vas previše mori to pitanje.
- Haljina nekoć pripadala tebi? Jesam li u tome bio u pravu?
- Da, moja je. - Uzdahnula je.
- Kako sigurno nisi imala muža, mogu jedino pretpostaviti da dolaziš iz bogate
obitelji.
- Otac mi jest bogat. Hoćete li tražiti otkupninu za mene?
- Neću - odgovorio je oštro, okrenuvši se na bok kako bi je pogledao.
Na njegov je razdraženi ton uzvratila istovjetnim: - Mudra odluka, gospodaru,
jer bi vas on natjerao da me uzmete za ženu.
 - O čemu, dovraga, zboriš?! Vjenčati se s vikinškom djevom?
- Nema potrebe da govorite o tome kao o sudbi goroj od same smrti - uzvratila
je.
- Za mene bi bila!
- Oh! - Ostala je osupnuta. - Zbog te ću vas uvrede, Sasu, natjerati da se oženite
mnome!
- Izgubila si zdrav razum!
- Jesam li? E pa, također sam i kći čovjeka koji će vas ubiti kada dođe po mene!
Požalila je riječi čim ih je izrekla, a potom još i više kada se Royce pridigao pa je
ljutito zgrabio za ramena. Milostivi Gospode, kako su samo jedno drugom nanosili
bol sitničavim inaćenjem. Što li ju je večeras spopalo da joj se jezik razvezao i
stao sipati takvu zlobu?
- Želiš li reći da će na ove obale pristati još Vikinga, Kristen?
Glas mu je bio prožet hladnoćom, a spoznaja da je ona zaslužna za to ispunila ju
je tihim čemerom. Bio je tako dobra raspoloženja prije samo nekoliko trenutaka,
zapravo, oboje su bili dobro raspoloženi.
Odlučila je reći istinu. - Ne, Royce, mali su izgledi za takvo što. Moj otac ne bi
dopustio mladićima da pođu ovamo pa su mu zatajili kamo namjeravaju poći. On je
trgovac. Uvjeren je da njegov brod plovi prema velikim trgovačkim gradovima, jer je
ovo trebalo biti trgovačko putovanje. Nema razloga posumnjati da su se mladići prvo
zaputili ovamo.
- Zašto si sada to rekla?
Poželjela se osmjehnuti, shvativši da to možda ipak ne bi bilo mudro. - Trebali
biste poslušati vlastiti savjet i ne shvaćati ozbiljno riječi izgovorene u ljutnji.
Progunđao je čuvši riječi, ali odlučio je iskoristiti ono što mu je kazala kako bi
otkrio još. - Kažeš da je brod bio njegov? Tada je tvoj brat Selig vodio ljude?
- Nisam vam rekla da mi je bio brat - odvratila je sumnjičavo.
- Kako ste znali?
- Meghan mi je rekla. Ali zašto nisi htjela da doznam?
- Mislila sam da ćete postati sumnjičavi ako doznate da mi je brat zapovijedao
brodom na kojem sam, kako ste vjerovali, bila brodska kurva.
- Bilo mi je neobično, ali ne poznajem moralne navade tvojega naroda.
Kristen nije znala zašto su je njegove riječi uvrijedile, ali jesu.
- Naše moralne navade nisu toliko različite od vaših, gospodaru.
Nije odgovorio, ali nastavio se mrštiti. - Zašto si bila na tom brodu?
 - Čemu toliko pitanja o meni? - pokušala se obraniti protupitanjem.
- Zar je moja znatiželja tako neprirodna? Postoji li još nešto što tajiš od mene?
Uzvratila je frktanjem na ponovljeni spomen tajni koje je skrivala od njega jer je
sada vrlo dobro znao zašto se osjećala primoranom tajiti mu istinu o sebi. Bilo je
razumno da ga mori znatiželja o njoj, posebice sada, no je li ona uistinu željela
zadovoljiti tu znatiželju? Ne! Radi čega bi to htjela? Nije bilo potrebe da zna sve o
njoj, a takva bi mu saznanja samo pružila prevagu koju nije zavrijedio imati.
Međutim, nije željela ni da pomisli kako nešto skriva od njega. Što bi mislio kada
bi znao da je jedan od razlog zbog kojih je isplovila sa svojim bratom bio taj da si
pronađe muža? Umjesto toga, pronašla je ovog muškarca koji je nikada neće uzeti za
ženu.
- Puno je razloga zbog kojih sam se ukrcala na brod, ali nijedan od njih nije važan
- odgovorila je tiho. - Istina je da sam isplovila protiv očeve volje i bez dopuštenja,
sakrivši se u tovarnom prostoru i ostavši ondje dok nismo odmakli daleko od doma.
- Htjela si poći pljačkati? - upitao je s nevjericom.
- Ne budite smiješni - uzvratila je s gnušanjem. - Rekla sam vam kako nitko nije
znao da brod plovi ovamo, a ponajmanje od svih ja. Brat mi je bio bijesan kada su me
otkrili. Bio bi me odveo natrag kući, ali pribojavao se da bih mogla otkriti ocu što su
on i njegovi suputnici smjerali učiniti.
- A ti si, naravno, bila u potpunosti zabezeknuta kada si doznala da namjeravaju
opljačkati sasku crkvu.
Riječi su mu bile natopljene sarkazmom, a to ju je razbjesnilo. - Kršćanin ste pa
pljačkanje svetišta doživljavate kao krajnju opačinu, ali ne očekujte da i ljudi druge
vjere drže vaša svetišta nedodirljivima. Nitko od mladića s broda nikada prije nije
pljačkao, ali njihovi su očevi to činili pa su odrasli s pričama o bogatstvima stranih
zemalja, koja samo čekaju da ih netko prisvoji. Znali su da Danci priželjkuju vašu
zemlju i da s vremenom namjeravaju pokoriti cijeli ovaj otok. Bili su uvjereni da im
je ovo posljednja prilika da se bez puno muke dokopaju bogatstva prije nego
što Danci sve prisvoje.
- Ako je to ono što ti je brat ispripovijedao, znači li to da bih mu trebao oprostiti
zbog onoga što je namjeravao učiniti? Opljačkati kršćane prije nego što Danci to
učine? Kršćani će i tako ostati bez svega, pa stoga nije ni važno tko će ih opljačkati i
pobiti?
Njegova ogorčenost nanosila joj je bol, ponajviše stoga jer je zrcalila njezinu u
trenutku kada je doznala sve ono što mu je sada priznala. - Brat mi nije htio reći ni
riječi o njihovim planovima jer... ma, nije važno zašto. Thorolf mi je otkrio ono što
vam upravo rekoh, i to tek kad smo završili u okovima u dvorištu podno ove sobe.
Ne branim njihove postupke, ali razumijem njihove motive.
- Postoji detalj koji nisu uzeli u obzir - primijetio je hladno. - Mi Sasi nećemo
Dancima ili bilo kome drugome prepustiti bez borbe ono što je naše.
- Da, a pola mojih sunarodnjaka iskusila je to na težak način - suglasila se s
jednakom hladnoćom u glasu.
- Kristen, tvoj je brat poginuo zbog vlastitih postupaka.
- Znači li to da bi mi njegova smrt trebala lakše pasti?
- Ne, pretpostavljam da ne čini razliku.
Oboje su utihnuli. Kristen je zašutjela jer joj je bilo teško pred Royceom se nositi
s tugom koja se sada ponovno činila jednako snažnom kao i prvoga dana. Bilo bi joj
lakše da joj je pružio utjehu, a ta ju je spoznaja iznenadila. Međutim, bila je svjesna
kako je nikada neće tješiti zbog smrti čovjeka kojeg je prezirao.
Pomaknula se na svoj kraj kreveta pa sjela. Ruka mu je poletjela prema njoj,
zgrabivši je za zapešće.
- Što činiš? - upitao ju je, ne baš grubo, ali posve sigurno ne iz znatiželje.
Spustila je pogled na prste koji su je držali na mjestu, svrnuvši ga potom na njega.
- Želim se vratiti u svoju odaju.
- Zašto?
- Dosta mi je pitanja, gospodaru. - Uzdahnula je. - Umorna sam.
- Tada se prepusti snu.
- Želite da ostanem ovdje s vama?
Nije izgovorio riječi, ali povukao ju je natrag na postelju, time joj davši odgovor.
Nije to očekivala.
Okrenula je glavu prema njemu, a njegova joj je ruka kliznula preko struka kako
bi je privukao bliže sebi. - U ovoj je sobi zid pun oružja. Nije li vas strah da ću vas
umoriti dok snivate?
- Želiš li?
- Ne želim, ali mogla bih pobjeći - odgovorila je. - Niste zaključali vrata.
Nasmijao se. - Da to kaniš učiniti, ne bi mi otkrila svoje namjere. Možeš biti
mirna, Kristen. Nisam potpuno izgubio razum. Ostavio sam stražara u hodniku.
Ostala je zatečena. - Sve ste vrijeme znali da ćete voditi ljubav sa mnom!
- Nisam, ali pripremio sam se za sve moguće ishode. A sada budi tiho ako uistinu
želiš usnuti.
 Zatvorila je usta, osjetivši kako u njoj ključa ljutnja. Ali osjećaj nije potrajao dugo.
Htio je da ostane s njime te noći. Iskoristio joj je tijelo, a ipak ju je i dalje želio u svojoj
blizini. Ta ju je pomisao oraspoložila, toliko da je usnula sa smiješkom na usnama i
Royceovom rukom koja ju je još uvijek držala tijesno privijenom uz njega.
 K
risten je promatrala Roycea kako spava. Moći ležati pokraj njega i
promatrati ga bila je neočekivana povlastica, jer je već odavno trebala
ustati. Eda ju je obično budila znatno ranije. Starija je žena zasigurno već
prionula poslu u prizemlju, a Kristen nije bila naivna pomisliti kako će zato jer je
legla u postelju s gospodarom ubuduće biti pošteđena rada.
Uzdahnula je, ne želeći otići, ali htjela je uzeti svoju odjeću iz sobe za kupanje
prije nego što se slugama u dvorani pridruže i ostali članovi kućanstva. Skliznula je s
kreveta pa hitro navukla grubi sivi ogrtač. Podigla je zelenu haljinu s poda i na
trenutak je prislonila uz obraz. Potom je ponovno uzdahnula pa je pažljivo položila
preko Royceove škrinje.
Znala je da joj neće dopustiti odjenuti vlastitu haljinu. Vodili su ljubav i
vjerojatno će to opet činiti, ali njihovo spajanje njemu nije značilo isto što i njoj. Za
njega je ona i dalje bila robinja, a robovima nije bio namijenjen raskoš.
- Kristen?
Okrenula se, dlana već položena na vrata, shvativši da ga je nekako probudila.
Sjedio je na rubu kreveta, nag kao i protekle noći, razbarušene kose i pospana
pogleda. Zijevao je.
Kristen nije uspjela suspregnuti nježan osmijeh koji joj je zaigrao na licu. - Da,
gospodaru?
- Otišla bi, a da me ne probudiš?
- Mislila sam da nećete željeti ustati ovako rano?
- Dođi ovamo.
Oklijevala je, ali samo na trenutak. Ako je htio ponovno voditi ljubav, nije joj
padao na pamet razlog zbog kojeg bi ga odbila. Nije joj padao na um ugodniji način
za započeti dan.
Kada je stala pred njega, posegnuo je za njezinim dlanovima, pridržavši ih
nježno. U očima mu nije ugledala žudnju.
- Kamo si krenula?
- U dvoranu, raditi.
- Tada si zaboravila nešto.
- Ne, ja...
 Zaustavila se, raširivši oči u nevjerici kada je shvatila da je mogao misliti samo
na jednu stvar, a on je shvatio da je sada i njoj bilo jasno.
- Stavi ih, Kristen.
Pokušala mu se otrgnuti iz ruku, ali on je pojačao stisak, čvrsto je držeći. U
nevjerici je odmahnula glavom.
- I dalje me namjeravate primoravati da nosim okove nakon... Kako možete biti
tako bešćutni?
- Svjestan sam koliko ih mrziš i žao mi je zbog toga - uzvratio je nježno. - Da
postoji drugi način da ti osujetim bijeg, upotrijebio bih ga umjesto okova, ali nema
ga. Previše je robova iz Wessexa prebjeglo na sjever kako bi se pridružili danskoj
vojsci. Znam da bi i ti učinila isto, u nadi da ćeš se tako domoći svoje domovine.
Nije slušala riječi objašnjenja. - Muškarci bi to učinili, istina, ali ja ne bih nikamo
otišla bez njih.
- Kad bih ti dao slobodu, mogla bi im pomoći da se domognu svoje.
- A ako bih vam se zaklela da neću to učiniti, da neću napuštati vašu dvoranu?
- Ne možeš od mene očekivati da ti vjerujem.
- Zašto? - zahtijevala je ljutito. - Noćas ste bili voljni staviti svoj život u moje
ruke, posve sigurni da vas neću umoriti na spavanju, ali odbijate mi povjerovati da
neću pobjeći?
- Da, dobro si shvatila! - Podigao je glas, davši naslutiti kako gubi strpljenje. -
Sposoban sam osujetiti tvoje pokušaje da mi okončaš život, ali neću riskirati da mi
umakneš!
- Niste tako oprezni sa svojim ostalim robovima! - otresla se.
- Oni su potomci Brita koje smo pokorili prije mnogo stoljeća, rođeni su u
ropstvu. Wyndhurst im je dom. Ti si, pak, zarobljenica, a nekoć si poznavala slobodu
koja ti je sada oduzeta. Ništa te ne veže za ovo mjesto i ne postoji razlog zbog kojega
bi željela ostati ovdje.
Zar uistinu ne postoji? Tako joj Božjih zuba, kakva je samo budala bio ako nije
shvaćao da ne želi otići od njega, ali bio je još veća budala ako je vjerovao da će sada
samo slegnuti ramenima i prihvatiti lance, a istodobno nastaviti lijegati s njime.
Oči joj je ispunila hladnoća, studen kakvu nikada prije nije vidio. - U redu,
gospodaru. Možete me pustiti. Stavit ću vaše okove.
Pustio ju je, namrštivši se dok ju je promatrao kako ukočeno i bezvoljno hoda do
stola, gdje je uzela okove pa se sagnula i stavila ih na noge. - Mogu te poštedjeti
drugog lanca, Kristen, ako prisegneš da nećeš više napadati mojega rođaka.
 Je li mu trebala biti zahvalna na tome? Proklet bio, nije imao pojma što joj
njegova bešćutnost čini.
Ponosito se uspravila pa smirenim glasom u kojem se dala naslutiti tek trunka
gorčine rekla: - Bila sam spremna prisegnuti da neću bježati, ali takvo što neću
obećati.
- Nije ti nimalo važno što mi je stalo do njega?
- I meni je bilo stalo do mojega brata.
- Tada ćeš trpjeti drugi lanac sve dok Aldenove rane ne zacijele, a snaga mu se
ne povrati. Da i sama nisi tako snažna, to ne bi bilo potrebno.
- Ne žalim zbog svoje snage. Dobro mi služi kada mi zatreba - odgovorila je
tajnovito. Potom je ponosito dometnula: - Je li to sve, gospodaru?
- Da, odlazi! - otresao se, razdražen njezinom suzdržanošću.
Kimnula je glavom pa otišla, ostavivši ga samog s ljutnjom koja je svakim trenom
ključala sve snažnije. Što li je, zaboga, očekivala od njega? Da joj vjeruje? Morala je i
sama biti svjesna koliko bi to bilo nerazumno! Na brizi nije imao samo sebe, nego i
sve one za koje je bio odgovoran. Ne bi joj bilo teško pomoći svojim sunarodnjacima
da se domognu slobode. Ali, bi li uspjela spriječiti pokolj koji bi potom uslijedio? Ne
bi.
Problem je bio u tako velikom broju vikinških zarobljenika. Zbog svojega su stasa
bili učinkoviti poput omanje vojske. Trebao ih je sve smaknuti kako je isprva i
namjeravao. Tada ga ne bi morili problemi koji ga sada izjedaju. Ne, jer bi tada ubio
i Kristen.
Spoznaja da je mogao zapovjediti da je liše života, ne znajući da je žena, ohladila
je njegovu srdžbu. Njezina će ogorčenost jenjati. Bila je dovoljno bistra da shvati kako
je, dok joj ne bude mogao vjerovati, oprez nužan.

U Kristeninu umu toga dana nije bilo mjesta za logiku. Emocije su nadjačale
razum. Osjećala se povrijeđenom, čak i izdanom, a ti su osjećaji nastavili bujati
tijekom dana koji je, činilo se, bio bez konca i kraja. Nije rekla ni riječi nikome.
Prebivala je u svojim mislima, a one su s vremenom postajale sve ogorčenijima.
Kako svojim uzburkanim emocijama nije mogla naći oduška, njezina je srdžba
proključala do trenutka kada ju je Eda te večeri otpratila na počinak.
Starica je i te večeri prošla pokraj njezine odaje, produživši do Royceove. Ali
Kristen nije načinila ni koraka mimo svojih vrata, a njih je silovito zalupila za sobom.
Edi je trebalo tek nekoliko sekundi da ih otvori za njome.
- Što je ovo? Vidjela si kamo idem.
- Pa? - lakonski je odvratila Kristen, legavši na svoju slamaricu.
 - Zapovjedio mi je da mu te ponovno dovedem, djevojčuro.
- Pa?
Eda je uzdahnula. - Ne budi svojeglava, Kristen. Njegovoj se volji ne možeš
odupirati.
- To vi mislite. Tako misli i on. Oboje ćete naučiti da nije tako. - Kristen je
okrenula leđa staroj ženi. - Ne morate mi skidati okove, Edo. Zaključajte moju odaju
i pođite.
Kristen nije vidjela kako Eda odmahuje glavom dok je zatvarala vrata niti je čula
kako ih zaključava. Privukla je koljena grudima pa posegnula prema stopalima i
grčevito zgrabila lanac na gležnjevima, povukavši ga tako snažno da joj je zagrebao
kožu dlana. Pustila je lanac, istodobno bijesno zaurlavši pa se bacila na trbuh i stala
pesnicama udarati po slamarici ne bi li time izbacila iz sebe barem djelić
nepodnošljive srdžbe. Jedino što joj je pošlo za rukom izbaciti bila je slama, koja je
počela letjeti na sve strane kada je snažnim udarcima uspjela razderati tanašnu
tkaninu kojom je slamarica bila presvučena.
Još je uvijek ležala na trbuhu, sada nepomična i tiha, glave okrenute od vrata,
kada ih je Royce nekoliko trenutaka poslije otvorio. Zaustavio se tik do slamarice i
njezina boka.
Nije vidio unutrašnjost ove prostorije otkako su je sluge pripravile za nju. Iz odaje
su uklonili sve osim tanke uske slamarice na kojoj je inače ležala. Ugođaj kojem se
morala vratiti svake noći uistinu je bio turoban. Nisu joj ostavili čak ni svijeću.
- Zašto mi nisi došla, Kristen?
- Umorna sam.
- I još uvijek srdita?
Nije odgovorila.
Royce se pognuo pokraj nje, dodirnuvši joj rame. - Sjedni kako bih ti mogao
skinuti okove.
Pogledala ga je, okrenuvši se, ali nije se pridigla i sjela. - Ako ih namjeravate
zauvijek odnijeti, tada ih skinite. U protivnom ih ostavite.
- Ne budi svojeglava, djevojčuro. Prihvati što ti je ponuđeno.
- Očekujete li da budem i zahvalna na vašoj velikodušnost? - upitala je hladno. -
Ne, ako već namjeravate postupati sa mnom kao sa životinjom, tada budite dosljedni.
Zanemario je njezinu usporedbu, podsjetivši je: - Nekoć si prihvaćala ovakvo
stanje stvari.
- To je bilo nekoć.
 - Dakle tako. Očekuješ da će se stvari promijeniti samo zato jer si podijelila
postelju sa mnom. - Počeo je odmahivati glavom. - Je li tako? - Svrnula je pogled od
njega, ali on ju je uhvatio za bradu, primoravši je da ga pogleda u oči. - Je li tako,
Kristen?
- Da! - Njezin je uzvik bio protkan ogorčenošću, ali i bolju. - Ne bih se ovako
okrutno odnosila prema vama nakon onoga što se zbilo između nas. Ne razumijem
kako vi možete biti tako okrutni prema meni.
- Znam da razumiješ zašto stvari moraju biti takve kakve jesu, Kristen, i svjestan
sam da te to ne čini sretnom - rekao je nestrpljivo. - Mora ti biti jasno da ni mene to
ne usrećuje.
- Mora li? - odvratila je. - Vi ste ovdje gospodar. Ono što sam prisiljena podnositi,
podnosim po vašoj zapovijedi, ničijoj tuđoj.
U potpunosti izgubivši strpljenje, ustao je pa je prostrijelio svojim tamnim očima.
- U redu, reći ću ti čime bismo mogli zamijeniti lanac. Pružit ću ti izbor. Možeš okove
zamijeniti odajom... mojom. Bila bi zaključana i ne bi je smjela napuštati cijeli dan.
Ne bih ti mogao posvetiti puno vremena između zore i sumraka, pa bi većinu dana
provodila sama. Noću bi bilo druga je. Bi li ti to bilo više po volji?
- Možete me jednako tako zaključati i u tamnicu!
- Nemamo tamnica ovdje. Nudim ti svoju odaju umjesto ove. Dajem ti izbor.
- Ne nudite mi izbor, gospodaru - odvratila je. - Nudite mi još gore sužanjstvo.
Rekli ste mi dati izbor. Ponudite mi nešto što mogu prihvatiti.
- Postoji jedna stvar koju mogu učiniti kako bih ti pružio slobodu za kojom žudiš.
Mogu smaknuti tvoje prijatelje.
- Molim?
Uspravila se u sjedeći položaj, ostavši u nevjerici zuriti u njega, ali on je
nepokolebljivo nastavio: - Mogu ti vjerovati tek kada njih više ne bude ovdje, kada
mine prijetnja pokolja nad mojim ljudima ako tvoji sunarodnjaci umaknu. Bez
njihove pomoći, ne bi daleko odmakla kad bi pokušala pobjeći. Pronašao bih te.
- Mora da se šalite! - rekla je, napola se nadajući da je u pravu, a napola ne
vjerujući onome što je upravo čula.
- Ne šalim.
- Dobro znate da ne bih prihvatila slobodu ako je njezina cijena tako visoka -
srdito je prosiktala. - Zašto uopće stavljate takav izbor pred mene? Zar biste doista
mogli smaknuti bespomoćna čovjeka?
- Ti su mi ljudi neprijatelji, Kristen. Ubili bi me bez imalo premišljanja kad bi im
se ukazala prilika. Njihova mi prisutnost otpočetka ulijeva nelagodu i najsretniji bih
bio kada bi nestali odavde. Alden je bio taj koji me uvjerio da bi nam mogli biti od
koristi.
- Tada učinite da i ja nestanem s njima, Sasu! - bijes je stao kuljati iz nje. - I ja
sam jedna od njih!
- Istina, i tebe ubrajam među neprijatelje, djevojčuro - odgovorio je nježno. - Ali
tebe mi je drago imati uza se. A sada mi dopusti da ti skinem okove do jutra ili se
odluči za nešto drugo među onim što sam ti ponudio.
Prostrijelila ga je pogledom, ali ispružila je stopala pred sebe prije negoli joj
odluči uskratiti ponuđeni izbor. Još uvijek ga je promatrala s ljutnjom kada se
uspravio i prebacio lanac oko svojega vrata, držeći u svakom dlanu po jedan željezni
obruč.
- Želim voditi ljubav s tobom, Kristen - rekao je muklim glasom. - Pretpostavljam
da ćeš mi uskratiti ono što priželjkujem jer si ljutita, ali svejedno ću upitati: hoćeš li
doći u moju postelju?
- Neću - promrmljala je hladno, potisnuvši osjećaj nemira koji je tonom svojega
glasa i riječima uskovitlala u nutrini.
- Mogao bih zahtijevati da se pokoriš.
- Tada ćete spoznati kako izgleda borba sa mnom, Sasu.
Začula je njegov uzdah prije nego što je poprilično mrzovoljno rekao: - Živjet ću
u nadi da će te ljutnja uskoro pustiti, djevojčuro.
Potom je otišao, a Kristen je ovoga puta čula škljocaj ključa kada je zakračunao
odaju.
 to si učinila mojemu rođaku, djevojčuro, da je tako tmurna raspoloženja?

Š Kristen je Aldena tek letimično pogledala. Prišao joj je, zaustavivši se s

druge strane dugačkoga stola. Bio je to prvi put kako joj se približio otkako
ga je napala. Njegovo društvo nije dočekala s oduševljenjem i
dobrodošlicom.
- Nisam odgovorna za njegova raspoloženja - odgovorila je osorno.
- A ne? - osmjehnuo se Alden. - Vidio sam kako te promatra. I te kako si
odgovorna.
- Odlazi, Sasu - odvratila je, prostrijelivši ga prijetećim pogledom. - Ti i ja
nemamo što reći jedno drugom.
- Tada me i dalje želiš umoriti?
- Želim? To je nešto što ću, prije ili poslije, uspjeti učiniti. Podrugljivo je
uzdahnuo. - Šteta što ne uspijevamo nadići naše nesuglasice. Mogao bih ti dati
vrijedne savjete o tome kako postupati s mojim rođakom, jer vidim da ti samoj i ne
ide od ruke.
- Ne želim tvoj savjet! - otresla se. - I ne želim imati nikakva posla s tvojim
rođakom!
- Možda, ali primijetio sam i način na koji ti njega promatraš. Upućujete jedno
drugome poglede prožete žudnjom, a...
- Proklet bio! - prekinula ga je silovito. - Tako mi svega, mora da si Lokijev rod.
Bježi od mene prije nego što ti ovo tijesto zavitlam u glavu!
Počeo se hihotati, udaljavajući se od nje, a ona je stala ljuto lupati šakama po
tijestu koje je mijesila. Kako joj se taj čovjek usuđuje dodijavati? Zar je tako olako
shvaćao nju i prijetnje koje je iznijela njegovu životu? Čvrsto je stajala iza svake
izgovorene riječi. Nisu je pokolebale njegova pomirljivost i ljubaznost, a razliku
nije činila ni spoznaja kako su njegovom neizravnom zaslugom ona i ostali još uvijek
živi. Nije joj bilo važno ni što je svojim šarmom i dječačkim osmijehom podsjeća na
njezina brata Erica. Ubit će ga - ako se ikada uspije osloboditi ovih okova.
Dugačka, bujna pletenica pala joj je preko ramena, natjeravši je da je srdito
prebaci natrag iza sebe. Bila je sredina ljeta, a vrućina nije bila nalik ičemu što je
Kristen ikada iskusila. Kod kuće bi se sada hladila plivanjem s Tyrom ili bi jurila
poljem na Tordenovim leđima, a povjetarac bi joj mrsio kosu. Sasvim sigurno ne bi
cio dan zaglavila pokraj ognjišta na kojemje plamtio oganj. Kajala se zbog
mnogočega, ali svaka bi je misao samo iznova podsjetila kako se ovdje našla vlastitom
zaslugom.
Prošlo je nešto više od mjeseca otkako se brod usidrio na rijeci tog kobnog jutra.
Kristen bi tu i tamo kroz otvoren prozor ugledala Thorolfa i ostale kako odlaze crnčiti
na zidu ili se vraćaju sa svoje rabote. Oni nju, skrivenu u najudaljenijem kutku
dvorane, pak, nisu mogli vidjeti.
Znala je da su vjerojatno još uvijek zabrinuti za nju, poglavito Thorolf i Ohthere.
Dosada su već trebali pobjeći. Nadala se da ih ne koči pomisao kako bi, pobjegavši,
nju ostavili za sobom, ali vjerojatnije objašnjenje bilo je kako im se zbog Royceovih
prokletih mjera opreza nije ukazala prilika za bijegom.
Pomislila je kako bi mogla zamoliti Roycea za dopuštenje da ih posjeti i razgovara
s njima, ali Alden je bio u pravu. Royceovo je raspoloženje u posljednje vrijeme bilo
nepodnošljivo, sve od one noći kada je odbila poći u postelju s njime, pa bi njegov
odgovor na bilo kakvu njezinu molbu bez sumnje bio niječan. Zapovijedi koje je
izdavao svojim ljudima bile su odrješite, a lice mu je bilo mrgodno. Njegova sestra i
sluge nastojali su ga se kloniti i bili su neuobičajeno tihi kako ne bi skrenuli pažnju
na sebe. Je li ona bila odgovorna za njegovo loše raspoloženje?
Voljela bi vjerovati da je tako, ali nije mislila kako ima takav utjecaj nad njime.
Istina, svake bi noći došao iskati da podijeli postelju s njime, a ona bi svake noći
odbila, ustrajna u svojoj kivnosti. Mora da je Alden nekako doznao za to. Možda je
čuo Royceove povišene tonove pred vratima njezine odaje jedne od tih noći, jer je
njegovo strpljenje za njezinu tvrdoglavost svakim danom sve više kopnjelo. Ili je
možda, baš kako je i rekao, samo vješto tumačio poglede koje joj je Royce znao
uputiti?
Nije bilo izgledno da se Royce povjerio svojemu rođaku. Zašto bi to učinio? Bila
je tek djevojčura koja mu je trenutačno raspirivala strasti, dovoljno dobra da je poželi
u svojoj postelji, ali ne i dovoljno važna da o njoj govori svojoj obitelji. Nikada ne bi
priznao takvu privlačnost prema robinji, posebice ne prema zarobljenoj pripadnici
naroda koji su svi skupa prezirali.
Eda je znala što se događa, ali starica je bila odana Royceu i zasigurno ne bi otkrila
nikome kako mu Kristen svake noći uskraćuje ono što želi, a on joj to dopušta.
Svakoga bi dana korila Kristen zbog djevojčine tvrdoglavosti, uvjerena u to da bi se
djevojka trebala podrediti gospodarovim željama. Starica je također bila svjesna kako
su u onoj jednoj noći provedenoj zajedno oboje uživali, jer se iz odaje nisu čuli vrisci,
a djevojčinu kožu narednog dana nisu grdile plavice. Tog je dana bila šutljiva i
hladna, ali Eda je naslutila razlog njezina neraspoloženja, jer joj je srdit pogled
više puta odlutao prema lancima kojima je bila okovana.
 Eda ju je nazvala budalastom jer se nije pokušala dodvoriti gospodaru i osigurati
njegovu naklonost na taj najstariji način poznat ženskom rodu. Kristen je odbrusila
kako će preživjeti bez naklonosti zbog koje je i dalje okovana poput životinje.
Međutim, zbunjivalo ju je to što Royce popušta njezinim željama. Svake bi je
noći iznova upitao da podijeli postelju s njime i iznova bi prihvatio njezino odbijanje,
iako s puno manje dostojanstva posljednjih dana. Nije mislila da će biti tako. Dapače,
očekivala je da će je uzeti silom. Takvo bi što bilo u skladu sa situacijom u kojoj se
nalazila, prepuštena njemu na milosti i nemilost. Međutim, nije to učinio, a taje
spoznaja za Kristen bila izvor neočekivane ozlojeđenosti.
I dalje ga je željela, a sada kada je spoznala što znači voditi ljubav, priželjkivala
ga je čak i više nego prije. Međutim, ponos, kojeg je imala napretek, nije joj dopuštao
da te riječi više ikada izgovori. .. barem ne njemu.
Te je večeri Kristen tjeskobno čekala da Royce ponovno dođe k nioj, ali nije ga
bilo. Palo joj je na um kako je možda nasladu potražio drugdje, pokušavši samu sebe
uvjeriti da joj nije stalo. Bila bi boljeg raspoloženja sljedećega dana da je znala gdje je
proveo noć.
Ovako se dan pokazao dugim, a ona se osjećala poput mačke koja si je odgrizla
njušku samo kako bi napakostila vlastitom licu. Za svoj je čemer uvelike bila sama
zaslužna. Sada je bila uvjerena da joj Royce više neće dolaziti noću i da je oprao ruke
od nje. Činjenica da ga nije vidjela cijelog dana učvrstila ju je u tom uvjerenju.
A ipak, kadajoj je Eda te večeri otključala okove paje zakračunala u odaju, Kristen
je ostala iščekivati u tami, sjedeći na svojoj slamarici i cupkajući već istrošen kraj
užeta koje joj je služilo kao pojas, nadajući se. Nije željela da Royce odustane od nje.
Priželjkivala je da je natjera na uzmak. Njezin joj ponos neće dopustiti da popusti,
stoga ga je on morao svladati. Zašto to nije činio?
Čekala je dugo, znatno dulje negoli je bilo nužno, naposljetku uzdahnuvši pa
svukavši odjeću kako bi pošla otpočinuti. Bilo je to nešto što proteklih dana nije činila
prije nego što bi Royce došao i otišao nakon što bi ga odbila. Proteklu je noć spavala
u odjeći, iako joj je bilo neudobno. Ali večeras... on neće doći.
Još je uvijek bila budna kada su se vrata otvorila. Baklja koja mu je za leđima
plamtjela u hodniku otkrivala je crne obrise njegove kršne figure. Tijelo joj je smjesta
stalo bridjeti uzbuđenjem. Ispunila ju je radost jer je došao, jer još uvijek nije odustao
od nje. Međutim, ništa mu od toga nije otkrila izrazom svojega lica kada je podigla
pogled prema njemu, i dalje ne mogavši vidjeti njegovo lice zbog plamena baklje u
hodniku.
Ostao je stajati na mjestu, ne rekavši ni riječi, a ona je uskoro shvatila da ne
namjerava progovoriti. Na kraju krajeva, riječi su bile suvišne - vrlo je dobro znala
radi čega je došao.
 Popustila je tako što je prekinula tišinu. - Hoćete li me zauvijek lišiti lanaca,
gospodaru?
- Neću.
- Čak ni ako se na majčin život zakunem da neću napustiti ovo mjesto.
- Neću, jer nemam načina doznati mrziš li kojim slučajem svoju majku ili je
možda mrtva, što bi tvoju prisegu učinilo bezvrijednom.
Kristen je zauzdala razdraženost koju su te riječi pobudile u njoj. Pridigla se sa
slamarice, oslonivši se na lakat i dopustivši da joj tanašni pokrivač klizne ispod dojki.
Bila je to prljava taktika s njezine strane, ali dojadila joj je bezizlazna situacija u kojoj
su se zatekli.
U glas je utkala dovoljno ljutnje da ga uvjeri kako nije svjesna onog što je upravo
učinila. - Moja je majka i te kako živa i posve sigurno smrtno zabrinuta za mene, a
ako baš morate znati, volim je više od svega. Mislite li da sam bez časti samo zato što
sam žena? Ili možda ne želite vjerovati mojoj riječi zato što sam vikinška žena?
Zakoračio je prema njoj, ali se zaustavio. - Riječi je, djevojčuro, lako izgovoriti.
Djela govore glasnije od toga, a tvoja ne zbore dobro o tebi.
- Zašto? Jer gorim od želje da umorim vašega rođaka? - upitala je pa ga potom
nastavila dražiti. - Ili stoga jer ne skačem od sreće kada me pozovete da legnem s
vama?
Stisnutu pesnicu zabio je u vlastiti dlan, otkrivši joj kako je njezina otrovna
strelica pronašla cilj. Barem mu je uspjela raspiriti strast, iako to nije bila ona strast
koju je priželjkivala.
- Božjeg mi daha! - opsovao je ozlojeđeno. - Nikada ne sretoh ženu drskiju od
tebe! Vidim da još jednom gubim vrijeme ovdje. Jednostavno odbijaš razumjeti.
- Razumijem vrlo dobro, Royce - odvratila je Kristen smireno. - I bila sam voljna
izaći vam u susret, naći se s vama na pola puta.
- Ne, htjela si da sve bude po tvome!
- Nipošto - ostala je nepokolebljiva. - Ponudila sam vam svoju časnu riječ i bila
sam spremna platiti i te kako visoku cijenu, jer dio mene još uvijek čezne za domom
i žudi otići odavde.
- A ja ne mogu vjerovati na riječ nikome, bilo muškarcu ili ženi, koga poznajem
tako kratko niti mogu povjerovati da dio tebe želi ostati ovdje i živjeti kako živiš: bez
prava i bez nade da ćeš ikada biti išta osim ropkinje.
- Istina, potpuno ste u pravu, gospodaru - Kristen se ironično suglasila. - Uistinu,
zašto bih ostala ovdje? Ne valjda radi vas?
 - Radi mene? - podrugljivo se podsmjehnuo. - Sada bi htjela da povjerujem kako
sam ja razlog, nakon što me iz noći u noć odbijaš? Ili večeras namjeravaš poći sa
mnom, Kristen?
- Namjeravate li me zauvijek lišiti okova, gospodaru? - odvratila je umiljato.
- Tako ti svih svetaca...
Okrenuo se na peti pa gunđajući napustio sobu, ne dovršivši rečenicu. Kada su
se vrata zatvorila, Kristen je poželjela vrištati.
- Olako se miriš s porazom, Sasu! - frustracija ju je natjerala da ispljune riječi, a
izrekla ih je malo glasnije nego što je namjeravala, jer su se vrata ponovno otvorila, i
to silovitošću zbog koje je zabezeknuto uzdahnula.
- Jesu li moje uši dobro čule, djevojčuro? - zahtijevao je Royce tonom koji je bio
odveć smiren za tako silovit povratak.
Ostavio je vrata otvorenima zbog svjetla koje je dopiralo kroz njih pa joj prišao
sporim, svrhovitim korakom. Navukla je pokrivač natrag do vrata. Poželjela je skočiti
na noge jer se, ležeći na podu, iznenada osjetila ranjivom sada kada se nadvio tako
visoko nad njome, ali nije imala namjeru pokazati mu koliko je zabrinuta zbog
njegove blizine. Umjesto toga, okrenula se na leđa kako bi ga mogla pogledati u oči.
- Što mislite da ste čuli? - priupitala je oprezno.
- Izazov. - Glas mu je i dalje bio miran, ali u odgovoru se dala čuti nepogrešiva
nota prijetnje. - A kada nekoga izazoveš, moraš biti spremna podnijeti posljedice.
- Kakve posljedice?
Odgovorio je sagnuvši se i strgnuvši pokrivač s nje. Našao se na njoj u tren oka,
pridržavajući joj glavu obama dlanovima kako bi mogao spustiti usta na njezina.
Međutim, prije negoli su im se usnice spojile, Kristenino se tijelo silovito izvilo,
zbacivši ga sa sebe. Znala je da je uspjela samo zato jer ga je iznenadila, ali iskoristila
je svoju prednost, osovivši se na noge pa se pokušavši domoći slobode skočivši preko
njega. Međutim, on ju je uhvatio zajedno stopalo, a ona je pala, ne uspjevši učiniti ni
prvi korak prema vratima.
Pavši na tlo, Kristen je privukla drugu nogu k tijelu i munjevito je ispružila,
udarivši ga i tako ponovno zadobivši slobodu.
Međutim, on je sada već sjedio, a iako je smjesta povukla oba stopala kako ih ne
bi ponovno zgrabio, bila je svjesna da se neće domoći vrata na vrijeme.
Ustali su s poda istodobno, a ona je stala oprezno uzmicati, ispruživši ruke kako
bi ga zadržala podalje. Pomaknuo se u stranu, natjeravši je da uzmakne sa zacrtanog
puta. Zaustavio se tek kada joj je u potpunosti prepriječio jedini izlaz.
- Vrati se na svoj ležaj, Kristen.
 Postojalo je nešto zloslutno u toj hladnoj zapovijedi, svojevrsno upozorenje, ali
ona je tvrdoglavo odmahnula glavom, pokušavši uzmaknuti što dalje od njega, no
uskoro su joj leđa naišla na zid. Našla se stjeranom u stupicu iz koje nije bilo uzmaka,
ali ona i je istinski ni željela umaknuti. Konačno će joj nametnuti svoju volju, a iako
mu ona neće dopustiti da s lakoćom poluči pobjedu, priželjkivala je da je uspije
ostvariti - ili barem da povjeruje kako ju je sam izvojevao. Ponos joj nije dopuštao da
popusti, ali protiv grube sile nije mogla.
Srce joj je lupalo dok ga je gledala kako otpasuje remen i svlači tuniku pa ih ljutito
baca u stranu. A bio je i te kako ljutit. To je bilo opasno, jer joj je lako mogao nauditi,
tako kršan, snažnih ruku i šaka, a sada su mu se glavom možda vrzmale misli kako
je batinama mora natjerati na pokornost. Bilo je to nešto što bi većina muškaraca
učinila. Ali, bila je svjesna rizika kada je odlučila raspiriti njegovu srdžbu.
Nije se zaustavio dok mu i posljednji komad odjeće nije ležao na podu. Stajao je
pred njome, zureći u nju sve vrijeme, dok mu je svjetlo iz hodnika obasjavalo samo
jedan bok, ostavivši drugu stranu u mračnoj sjeni. Da nije i sama stajala naga pred
njime, možda bi se smirio ili barem još jednom razmislio o onome što kani učiniti.
Međutim, pogled na nju previše ga je uzbudio da bi bio sposoban za takvu
samokontrolu.
Nije vjerovala da će otići iz sobe po svijeću. Namjeravala mu je izmicati čim
zatvori vrata i tako liši sobu svjetla. Bila je svjesna ograničenja svojega plana, ali ništa
joj bolje nije padalo na um. Jedini je problem bio što Royce, činilo se, nije namjeravao
zatvoriti vrata, možda upravo stoga jer je znao da će mu mrak odmoći, barem do
trenutka kada položi ruke na nju. Kristen je morala žurno smisliti novi plan kada je
zakoračio prema njoj.
Odgurnula se od zida, kloneći se kutova sobe koji joj ne bi ostavili prostora za
uzmak. Nije mu mogla dugo izmicati, a njezin će otpor biti još kraćeg vijeka ako on
odluči ubrzati korak. Međutim, on se primicao polako, navodeći je bliže ležaju i
pazeći da joj ne otvori put prema vratima i slobodi.
Kristen se ponovno odlučila za neočekivan potez. Čvrsto sklopivši dlanove,
prestala je uzmicati pa se dala u napad, zamahnuvši rukama kako bi ga pokušala
udariti isto onako kako je udarila Aldena. Vitkije muškarac posrnuo kad se snaga
njezina udarca sručila na njega, ali Royce joj nije bio okrenut leđima, a Kristen je bila
ta koja je ostala iznenađena kada joj je isprepletene šake uhvatio jednim dlanom. Nije
se trudio zaustaviti udarac, nego je njezinu zamahu dao dodatnu snagu, okrenuvši je
tako za gotovo pun krug, a to mu je pak omogućilo da joj drugom rukom obujmi struk
i podigne je s poda.
Bila su mu potrebna samo dva koraka da dođe do ležaja i ispusti je iz ruku. Kako
je slamarica bila tanka, bilo je to kao da ju je bacio na pod.
 Ostavši bez daha, Kristen je na trenutak bila ošamućena. Taj je trenutak bio sve
vrijeme koje je Royceu trebalo da joj se smjesti između opruženih nogu i prodre u
nju, prije negoli je uspjela iskoristiti snagu tih istih nogu ne bi li se obranila od njega.
Iz usta joj se oteo uzdah zaprepaštenja kad joj se povratio dah, a on se nasmijao,
osjetivši kako gura dlanove između njihovih tijela u nastojanju da ga odgurne.
Međutim, on se tako čvrsto uglavio između njezinih nogu da je bio spreman na bilo
kakav podao trik koji je mogla pokušati.
- Odustani, zvjerčice. - Nagnuo se prema njezinu uhu pa prošaptao: - Ostala si
bez onoga što mi svim silama nastojiš zanijekati.
U odgovor je silovito katapultirala bokove s tla, pokušavši ga zbaciti. Ni od toga
nije bilo koristi; dapače, sve što je postigla bilo je to da se sada našao dublje u njoj.
Ponovno joj se preko usana prevalio uzdah, ovoga puta zbog čarobnog osjeta
zadovoljstva i spoznaje da je u cijelosti obavila njegovu muškost. I on je uzdahnuo
zbog vala prekrasnog uzbuđenja koje mu je tako dubok prodor odaslao tijelom.
- Oh, ženo, povlačim što rekoh - prodahtao je promuklim glasom. - Bori se koliko
ti srce želi.
Kristen se gotovo stala hihotati njegovim riječima prožetima strašću, ali time bi
samo uspjela upropastiti privid prisile i pokorenosti njegovoj nadmoćnoj snazi.
Međutim, njegova su je usta spriječila, poklopivši joj usnice u grozničavom poljupcu.
Pokušala mu se oduprijeti, posljednji put okrenuvši glavu u stranu, ali njegove su je
usne pratile naprijed i natrag sve dok se naposljetku nije prestala pretvarati i
prihvatila poljubac, uzvrativši ga jednakom strašću.
Iako je njegovo dobro raspoloženje nesumnjivo proizlazilo iz osjećaja osvajanja,
ipak joj je uspjelo razgaliti srce. Nije joj bio važan izvor njegova veselja. Ono što je
bilo važno je da sada, kada ga je ljutnja prošla, neće biti nemilosrdan - iako je
pomislila kako bi i to uspjela podnijeti sada kada joj je plamen strasti zahvatio sve
osjete.
Uzmogla je osloboditi dlanove iz prostora između njih pa mu grčevito stisnula
glavu, ni trenutka ne odvojivši usnice od njegovih, a on je izvio torzo na najugodniji
mogući način, ne udaljujući se potpuno, nego bokovima još više prionuvši o njezina
stegna. Cijelo njegovo tijelo nježno ju je milovalo.
Kristen je dosegnula vrhunac gotovo smjesta, nesvjesno podigavši cijelu njegovu
težinu kada joj se zdjelica digla s ležaja u slijepoj želji da prisvoji i ostatak njegova
koplja. Uslišavši joj želju, i on je dobio svoj komadić raja, a pokret ju je pribio natrag
na slamaricu, povećavši joj užitak i izmamivši grlen uzdah iz dubine njezina bića.
Osjećala je ritam njegova vrhunca u sebi, a osjećaj je održao na životu slatki grč
njezina tijela, učinivši da potraje puno dulje negoli je vjerovala da je moguće.
 Stvarnost je dočekala sa žaljenjem. Bio je poput balasta na njoj, ali nije joj
smetalo. Glavu je okrenuo u stranu, još uvijek ubrzano dišući. Prstima joj je
zamišljeno prolazio kroz kosu. Pomislila je kako bi mogla ostati tako dovijeka.
Međutim, bilo je to više nego što se usudila nadati.
Nije mogla pretpostaviti što misli o njezinoj potpunoj predaji. Budući da se i te
kako ponosio svojim umijećem, mogao je njezino podavanje pripisati svojoj
ljubavničkoj vještini. Nije joj bilo važno što misli sve dok ne dokuči da ga je navela
da vodi ljubav s njome. Pretpostavila je da bi bio bijesan ako dozna.
Dlanovi su joj kliznuli na njegova ramena, a potom i prsa kada se pridigao kako
bi je promatrao pod sobom. Pod dlanovima je osjetila udaranje njegova srca, sada
mirnije, ali i dalje snažno. Zurila je u njega, pokušavajući mu iz izraza lica nazreti o
čemu razmišlja, ali ono nije otkrivalo ništa. Dapače, činilo se kako i on proučava
njezino lice iz istog razloga, kako bi shvatio što joj se roji po glavi. Kada bi samo znao.
Posljednja misao izmamila joj je osmijeh na lice.
- Dakle, prošla te ljutnja prema meni? - rekao je.
- Naravno da nije.
Royce se razdragano zahihotao. - Je li ti običaj osmjehivati se kad god si ljuta?
- Nije uvijek, samo ponekad.
Riječi je izgovorila potpuno ozbiljna. Royce je odmahnuo glavom. Prihvatiti sve
što mu govori kao nepobitnu činjenicu značilo bi živjeti u stanju neprestanog
iznenađenja. Radije je vjerovao da ga zadirkuje.
- Pretpostavljam da bih se trebao ispričati - ponudio je.
- Tako je, trebali biste.
Prezrivo je frknuo, čuvši kako se spremno složila. Odbio je reći i riječi više o
tome. Bacila mu je rukavicu izazova. Možda nije zavrijedila tako oštar odgovor od
njega, ali bez sumnje mu je na kraju dala privolu, i sama doživjevši vrhunac. Nije mu
bilo jasno zašto ga je uopće tako svojeglavo odbijala... Zapravo, znao je, ali nije mogao
učiniti ništa što bi promijenilo okolnosti.
Odgurnuo se rukama još malo kako bi sišao s nje, učinivši da im bokovi na
trenutak ostanu još tješnje stopljenima. Još uvijek nije napustio njezinu nutrinu, a
ona je zatvorila oči, uživajući u osjećaju još koji tren, prije negoli se odvoji od nje.
Pogledavši je, Royce je duboko udahnuo, zadržavši dah.
- Tako ti Božje milosti, djevojčuro, činiš li to hotimice?
Oči su joj se naglo otvorile. - Što? - Uistinu nije znala što je ovog puta učinila.
- Taj izraz lica... tako izgledaš dok...
- Otkuda znate? Promatrate li me?
 - Da.
Pobudio je njezinu znatiželju. - Nije mi palo na um učiniti takvo što. Morat ću
iskušati i to kada opet budem vodila ljubav.
- Pogled u te divne oči u tom bi trenu potpuno izludio muškarca - pretkazao je.
Lukavo se osmjehnula. - Ne morate strahovati, gospodaru. Nisam htjela reći da
ću vas gledati.
- Nadam se da se šališ, djevojčuro - odvratio je strogo, osovivši se na noge pa je
povukavši za sobom. - Neće ti se svidjeti posljedice tvojega čina ako su ti namjere
ozbiljne. Neću ti dopustiti druge ljubavnike. Dok god te želim za sebe, bit ćeš mi
vjerna.
Naherila je obrvu, osjetivši određeno zadovoljstvo jer ima moć uznemiriti ga. -
Hoću li?
Nije odgovorio, povukavši je umjesto toga za sobom, pa se, pokupivši i svoju i
njezinu odjeću, zaputio s njome prema vratima. Kristen je osjetila kako joj boja nadire
u obraze kad je shvatila da su vrata sve vrijeme bila otvorena i da je bilo tko mogao
naići i vidjeti ih. Netko je mogao i sve vrijeme stajati pokraj vrata i promatrati cijeli
čin, a ona ne bi ni primijetila koliko je bila zaokupljena svojim ljubavnikom.
Njezin ljubavnik. Kako joj se samo sviđao prizvuk tih riječi. Stvari će se sada
promijeniti. Jednostavno moraju. A on neće požaliti jer joj je popustio. Dokazat će
mu da su uistinu srodne duše.
Čim su ušli u njegovu odaju, Royce je ispustio odjeću na tlo pa podigao Kristen
u naručje. - Sada ćeš platiti danak jer si me tako dugo odbijala. Noćas nećeš oka
sklopiti.
- Je li to izazov, gospodaru? - stala je presti, nadajući se potajno da se zapravo
radi o obećanju.
 N
ebo je netom zarudjelo slabašnom nijansom ružičaste kada je Roycea
probudio jedan od njegovih ljudi. Došlo je do nemira među
zatvorenicima. Napetosti su jenjale, ali Thorolf je htio razgovarati s
njime.
Royce je otpravio muškarca. Ako su se zatvorenici već primirili, nije bilo potrebe
bezglavo juriti k njima u dvorište. Međutim, nije mogao ni odugovlačiti. Uzdahnuo
je, svrnuvši pogled na ženu u svojoj postelji. Zora je odaju osvijetlila tek mutnim
svjetlom, ali svejedno ju je, sjedeći na krevetu pokraj nje, mogao jasno vidjeti.
Kristen je i dalje spavala. Činilo se da joj zvuci glasova nisu nimalo omeli san.
Royce nije bio iznenađen. Držao ju je budnom veći dio noći, ili točnije, ona je njega
držala budnim svojom prisutnošću. Jednostavno je nije uspijevao pustiti iz ruku.
Osmjehnuo se prisjetivši se svega, pomalo iznenađen da i sam jutros nije iscrpljen.
Ležala je sklupčana na boku, ruku uvučenih između bedara kao da joj je hladno.
Radilo se o navici koja je bez sumnje ostala kao podsjetnik na studene zime njezine
domovine. Zlatnosmeđa kosa bila joj je raspuštena i razbarušena, razlivši se oko nje
poput lokve meda. Tanka plahta kojom su se ogrnuli prije negoli su naposljetku
usnuli sada ju je pokrivala tek do bokova, ostavivši joj mliječnu bjelinu gornjeg dijela
tijela izloženu pogledu.
Oćutio je neobično uzbuđenje što ima priliku promatrati je bez njezina znanja.
Bila je prva žena kojoj je dopustio da s njime dijeli postelju cijele noći, prva koju je
promatrao kako spava. Sluškinje koje bi poželio obično je uzimao gdje bi ih zatekao.
Onih nekoliko koje je poveo u postelju otišle su čim je čin bio gotov. Od Corliss je
odlazio svojevoljno, nemajući želje provesti cijelu noć s njome. Isto je vrijedilo i za
dvorske dame koje je intimno poznavao.
Zašto mu nije smetalo dijeliti krevet s ovom vikinškom djevojčurom i nakon što
bi čin priveli kraju? Ne samo da mu nije smetalo nego je i uživao u pomisli da sniva
pokraj njega. Ali zašto ona? Još uvijek ju je prezirao zbog onoga što jest. No, je li je
uistinu prezirao? Ona i njezin narod ogriješili su se o njega na najgori mogući način.
Bila je tek žena, ali ipak je odrasla s muškarcima koji su došli ovamo ubijati njegove
ljude i pljačkati, dijeleći njihova uvjerenja. Bila je sjevernjakinja, poganka, sve ono
čega se bogobojazni kršćani gnušaju.
Ako je nije više prezirao, trebao bi. Također je trebao uspješnije odolijevati
privlačnosti koju je osjećao prema njoj. Osjećao je gađenje prema sebi zbog slabosti
koju je poradi nje spoznao u sebi, a koja je samo postala snažnijom otkako je dokazala
da se može podičiti voljom snažnijom od njegove. I dalje ga je željela. Dokazala je
to protekle noći u njegovoj sobi. A ipak, odolijevala mu je cio tjedan i nastavila bi to
činiti da je nije prisilio da se pokori njegovoj volji.
Progunđao je, osjetivši gađenje prema samome sebi. No, prijekor prema sebi sada
je bio uzaludan. Šteta je već počinjena, a on nije bio spreman odreći se onog što ima.
Jedan posrtaj i popuštanje svojoj žudnji spram nje nije bio dovoljan. Želio ju je i dalje.
Pokušati joj odoljeti sada bilo bi kao odsjeći vlastitu šaku nakon što je već odrezao
prste; čin kojim bi si nanio besmislen bol koji ne bi poslužio nikakvoj svrsi.
Priželjkivao ju je čak i u ovom trenutku. Jedini razlog zbog kojeg je nije odmah
probudio bila je utjeha spoznaje da će je uzeti poslije.
Spoznaja da je ta žena pod njegovom vlašću pružala mu je osjećaj opojnog
zadovoljstva. Zarobljeni su robovi imali čak i manje prava od Brita, koji su rođeni u
ropstvu, ili od slobodnih ljudi koju su robovima postali po kazni za počinjene zločine
ili jer nisu mogli otplatiti dugove. Crkva je oštro kažnjavale one koji bi s
takvim robovima loše postupali. One koji su zapali u dužničko ropstvo njihova je
rodbina mogla čak i otkupiti nakon godine provedene u ropstvu. Oni koji su rođeni
u ropstvu mogli su kupiti svoju slobodu. Također im je bilo dopušteno prodavati
plodove svojega rada u slobodno vrijeme. Ali neprijatelji porobljeni u borbi bili
su nešto posve drugo. S njima se moglo činiti što se čovjeku prohtije. Odluka je bila
isključivo na njihovu posjedniku.
Kristen je, dakle, bila njegova i isključivo njegova. Pripadala mu je gotovo kao da
su vezani sponom braka. Imao je pravo uzeti je gdje i kada poželi, a ona mu nije imala
prava zanijekati željeno. No, spoznaja da joj njegova požuda nije mrska te da i
ona uživa u njegovu tijelu koliko i on u njezinu pružala mu je dodatno zadovoljstvo.
Ako nastavi razmišljati o tome, bit će primoran ipak je probuditi. Nije odolio
porivu da je dodirne prije negoli napusti postelju pa je, gurnuvši joj dlan između dojki
koje su prionule jedna uz drugu, nježno obujmio jednu od njih. Kristen se osmjehnula
u snu. I on se osmjehnuo vidjevši njezin smiješak.
Umjela je učiniti da se osjeća dobro na toliko različitih načina. Pitao se zna li da
su žene poput nje rijetke, one koje umiju uživati u putenosti svojih osjeta. Nikada
nije upoznao ženu u kojoj se dalo pobuditi takvu strast, i to bez velika truda.
Dan će biti dobar, pomislio je odijevajući se, nakon čega se zaputio u dvorište.
Čak ni nevolje sa zatvorenicima neće mu pokvariti jutrošnje raspoloženje.
Zatekao ih je u dvorištu, nagurane ispred zaklona koji je izgrađen za njih. Waite
je pričekao s poslom dok Royce ne dođe. Zapovjedio je Lymanu da odvede muškarce
raditi, ostavivši samo Thorolfa u svojemu društvu. Mlađi je muškarac bio očigledno
uznemiren nečim, a Royce je stekao dojam da razlog ima nekakve veze s njime kada
mu je glavom pokazao prema kolibi, pozvavši ga unutra.
 - Rekli su mi da ste se jutros borili među sobom, Thorolfe. Želiš li mi reći zašto?
Thorolfov je lanac stao zveketati kad se Viking nelagodno promeškoljio. - To? -
Odmahnuo je rukom. - Ništa važno. Bjarni razljutio Ohtherea zadirkivanjem. - Tada
se primirio, uperivši pogled u Roycea. - Ima veze s tobom i Kristen.
Royce je pomno razmislio o riječima, posumnjavši da će ikada doznati što je
točno izgovoreno. - Jesam li u pravu ako pomislim kako je i tebi zasmetala Bjarnijeva
pošalica?
- Da. Predugo je otkako nas Kristen napusti. Moram razgovarati s njome...
molim.
Royce se ukrutio, vrlo dobro znajući kako ponositi, kršni Viking ne bi olako
izgovorio tu riječ. Postao je sumnjičav, zapitavši se koji su muškarčevi motivi.
Promatrao ga je više puta kako štiti Kristen još dok su Sasi bili uvjereni da je dječak.
Tvrdio je da joj je samo prijatelj. Ali, je li to doista bila istina?
- Koliko dugo poznaješ Kristen, Thorolfe?
- Oduvijek. Susjedi kod kuće. Kao djeca plivali, jahali, lovili zajedno. Moja sestra
Tyra i Kristen bliske, jako bliske.
- Dakle, ona je prijateljica tvoje sestre, a ipak si preuzeo odgovornost za nju.
Zašto, Thorolfe? - Viking nije imao odgovora na to pitanje. Royce je počeo koračati,
zašavši mlađem muškarcu iza leđa. - Je li to stoga jer joj je brat mrtav ili osjećaš više
od pukog prijateljstva?
Thorolf se okrenuo kako bi se suočio s njime. - Zbori sporije, Sasu. Ili još bolje,
dovedi Kristen, neka ona zbori u tvoje ime.
- Ah, lukavo - Royce se podrugljivo osmjehnuo - ali neće moći. Naviknula se na
život u dvorani i ne trebaju joj podsjetnici na vaše nedaće. Ne može ti reći ništa što
nećeš čuti od mene. Dobro je, a teret koji podnosi nije pretežak. Uistinu nemate
razloga strepiti nad njezinom sudbom.
- Tako ti kažeš. Moram od nje čuti riječi.
Royce je odmahnuo glavom. - Ako je to jedino o čemu si htio razgovarati sa
mnom... - Zaputio se prema vratima.
- Sasu! - Thorolf je ljutito zagrmio. - Ne dirati Kristen.
Royce se okrenuo, potpuno zatečen. - Usuđuješ se zapovjediti mi da držim ruke
podalje od nje?
- Da.
Počeo se smijati. - Kakve li uobraženosti! Možda nisi primijetio, ali nisi u
položaju išta zahtijevati.
- Namjeravaš li se oženiti njome?
 - Ah, dosta, Vikinže - prekinuo ga je Royce nestrpljivo. - Moja je ropkinja, a ne
gošća. Kao što ti već rekoh, njezin usud ovisi o tebi i tvojim sunarodnjacima. Nikakvo
je zlo nije snašlo niti je itko primorao da učini bilo što protiv svoje volje.
- Tada je još nisi dirao?
Ovoga puta Royce nije odgovorio. Thorolf je izveo zaključak iz šutnje, a njegov
je sjevernjački temperament eksplodirao. Roycea je napad iznenadio, jer nije
vjerovao da bi se niži i fizički slabiji muškarac usudio nasrnuti na njega. Iznenada se
našao na tlu, a oko vrata su mu se stala stezati dva odlučna dlana. U potpunosti je
ostao bez daha sve dok nije uspio vrškom bodeža probiti kožu među Thorolfovim
rebrima.
- Siđi s mene, polako - zapovjedio je Royce.
Učinio je kako mu je naređeno pa ustao i udaljio se, sve vrijeme držeći dlan na
rani. I dalje je bio srdit, sada čak i više jer nije uspio u svojoj nakani. I Royce je bio
srdit.
- Što si mislio postići tim bezumnim činom? - upitao je.
- Kako ne bi dirao Kristen ponovno.
- Tako što ćeš me ubiti? Da, time bi postigao cilj, ali ne bi dugo uživao u
plodovima svoga djela.
- Ne ubiti - usprotivio se Thorolf. - Postoje drugi načini da ne diraš ponovno,
nikada.
Royce se zbunjeno namrštio, ostavši namršten dok Thorolf nije naglo zakrenuo
šakom u zapešću. Potom je, shvativši, progunđao: - Ah, istina, postoje. Odsad ću
morati pripaziti da mi ostaneš na pristojnu odstojanju jer volim sve svoje dijelove
točno tamo gdje jesu. - Potom je otresao glavom dok je ustajao na noge. - Budalo. Zar
mi nisi povjerovao kada sam rekao da Kristen nije silom primorana ni na što? Nema
pritužbi na svoj život u dvorani, jedino što joj smeta jesu lanci kojima je okovana.
Thorolf je piljio u njega pogledom punim srdžbe. - Lažeš! Mnogi žele Kristen.
Mnogi - naglasio je. - Sve ih odbila.
- Doista? Tada bih se trebao smatrati počašćenim - uzvratio je Royce
nezainteresirano.
- Ako zboriš istinu, Sasu, tada moraš oženiti.
Royce je uzdahnuo, počevši gubiti strpljenje za mladićevu nepokolebljivost. -
Već imam zaručnicu, Thorolfe, ali čak i da je nemam, ne bih vjenčao poganku,
robinju ili vikinšku ženu, a Kristen je sve troje. Već mi pripada. Daj mi jedan dobar
razlog zbog kojeg bih poželio oženiti djevojčuru, i neka bude dobar razlog koji se
odnosi na mene, a ne nešto što proizlazi iz tvoje pristranosti.
 - Bjarni nije šalio. Kristen se sviđa što vidi u tebi. Ali bez braka, ne zadugo.
Odabrala tebe, Sasu. Učini pravo ili izgubi.
- Ne mogu izgubiti ono što mi pripada - odgovorio je Royce samouvjereno pa se
povukao prije negoli ga Vikingova logika pokoleba i razjari.
Thorolf se primakao vratima kako bi pogledom ispratio saskoga lorda koji se
dvorištem zaputio natrag u dvoranu. Waite mu je prišao kako bi ga otpratio do zida,
ali Viking nije stražara ni pogledao. Dakle, Bjarni je ipak imao pravo. Rekao je kako
je primijetio način na koji Kristen promatra saskoga lorda dok je bila s njima i da
nikada nije vidio očaraniju ženu.
Ako je Kristen uistinu naposljetku odabrala, tada je odabrala pogrešno. A kako
su je odvojili od njih, nije imala prijatelja koji bi joj ukazali na njezinu pogrešku. Sas
nikada neće učiniti od nje poštenu ženu. Bio je moćan, a ona tek zarobljenica. Kao
slobodan muškarac čije je kućanstvo brojilo nekoliko robova, Thorolf je razumio
saskoga lorda i njegove razloge. S druge strane, Kristen nije rođena u ropstvu. Ako se
i kada odluči pobuniti protiv svojega sužanjstva, učinit će to bez zadrške.
Zapitao se zašto je upozorio Sasa na ono što mu predstoji s njome. Bila je
kršćanka, iako tu činjenicu očito nije podijelila s ovim ljudima. Ali bila je i
sjevernjakinja, žena snažnoga vikinškog ponosa i odlučnosti. Možda bi bilo bolje da
je malo popustljivija, pomislio je Thorolf, znajući bez imalo sumnje da je očekuje
pakao ako se uistinu okrene protiv svojega uzničara.
 K
risten je ispružila dugačko, vitko tijelo pa se zadovoljno protegnula.
Osmjehnula se širokim osmijehom, ugledavši na prozorskoj dasci ptičicu
čiji ju je pjev probudio. Odletjela je kad se Kristen pridigla, ostavši sjediti
na krevetu.
Bila je sama. Zapitala se jesu li vrata zaključana pa pošla provjeriti. Nisu bila. Lice
joj je ponovno obasjao širok osmijeh. Zatvorila ih je. Da, promjene su se već događale.
Royce će joj pokušati vjerovati. Morat će pripaziti kako ga ne bi razočarala.
Odjeća joj je još uvijek ležala ispremiješana s njegovom, na istome mjestu gdje ju
je on noć prije ispustio na pod. Hitro se odjenula, bacivši se potom na pospremanje
sobe. Poželjela je zapjevati pa je to i učinila, počevši pjevušiti jednostavan keltski
pripjev kojem ju je majka podučila dok je bila dijete.
- Dakle, znaš još jedan jezik osim našega, ha?
Kristen je svrnula pogled s prekrivača koje je netom poravnala na Edu koja je
stajala na vratima. Pozdravila je staricu osmijehom. - Da, mnoge.
- Pa, nemoj da te gospodar Royce čuje kako govoriš tim jezikom, jer su nam
gotovo svi keltski narodi neprijatelji.
- Gotovo svi?
- Neki žive u Wessexu, rame uz rame sa Sasima, poglavito u Devonu. Neki žive
i bliže, u Dorsetu. Međutim, oni na zapadnoj obali oduvijek su nam bili neprijatelji.
Čak su stali uz bok Dancima kad su ovi ratovali protiv nas.
- A što je s keltskim Velšanima na sjeverozapadu? - upitala je Kristen, misleći na
svoju majku.
- Također neprijatelji, iako su predaleko da bi nam zadavali jade. Prošle su mnoge
godine otkako su se posljednji put snažnijom silom sručili na Merciju pa su naša
mercijska braća tražili od kralja Ethelwulfa, Alfredova oca, da im pomogne. Poveo je
vojsku na sjever i iznudio obećanje Velšana da će plaćati danak. Zapadni Kelti, pak,
i dandanas haraju našom zemljom. Nema ni dva dana kako je nekoliko njih umaklo
s dijelom naše stoke. Gospodar Royce uspio je vratiti životinje, ali tati su mu umakli,
unatoč tome što ih je sa svojim ljudima progonio cijelu noć. Stoga mu ne bi bilo drago
čuti taj jezik s tvojih usana, a dovoljno ga dobro poznaje da bi ga prepoznao.
Kristen se prvo osmjehnula pa zahihotala, ne mogavši zauzdati poriv. Dakle,
zbog toga joj Royce nije došao u sobu one noći. Bila je ojađena misleći kako je
potražio utjehu u drugoj ženi, a on je zapravo progonio lopove.
 - Ne vidim što je u tome smiješno, djevojčuro - starica ju je prekorila.
- Ne bi razumjela, Edo - odvratila je Kristen. Potom je dometnula: - Žao mi je što
Royce nije uhvatio tate. Nisam znala da su vam Kelti neprijatelji.
Eda je promrsila: - Postoje i drugi, čak i neki Sasi koje gospodar drži kao
neprijatelje, a među njima je jedan koji živi nedaleko odavde. Lordu Eldredu ništa ne
bi bilo milije nego vidjeti gospodara mrtvoga. U svađi su od vremena kada su obojica
živjeli na dvoru.
- Znate li zašto?
- Znam. Lord Eldred zamjerio je gospodaru njegovu bliskost s Alfredom. Bilo je
to prije nego što je Alfred postao kralj, dok su još uvijek svi zajedno lovili i zabavljali
se na kraljevskim posjedima.
Većina mlađih sinova živi na dvoru. I gospodar je živio tamo dok mu otac i brat
nisu umrli. Sada na dvor odlazi rijetko, i to tek kada ga Alfred pozove. Samo ih je
danska prijetnja uspjela natjerati da privremeno ostave svoju netrpeljivost po strani.
- Mudra odluka. Ne bih voljela strahovati da se Royce tijekom boja mora čuvati
i napada neprijatelja s leđa.
- Zar ti je uistinu toliko stalo? Većina lordova slijedi učenje Crkve pa svojim
robovima podari slobodu u času smrti.
- Želim slobodu, Edo, ali ne na taj način - otresla se Kristen.
Eda je frknula napola u nevjerici, napola zadovoljna onim što je čula. - Pođimo
sada. Gospodar je rekao da te pustim spavati, ali nije spominjao da možeš cijeli dan
besposličariti. Već si propustila jedan obrok.
Osmjehnuvši se, Kristen se zaputila k vratima. Eda je spazila okove koji su ležali
u kutu, gdje ih je Kristen maločas bacila, pa se uputila prema njima. Kristen ju je
zaustavila.
- Ostavite ih, Edo. Svršila sam s njima.
- Je li on tako rekao?
- Nije, ali...
Ne obazirući se na njezine riječi, Eda je podigla okove s poda. - Dok mi on ne
kaže drugačije, nosit ćeš ih.
- Ne, kažem vam kako me on neće tjerati da ih ponovno stavim. Pođite ga pitati.
- Jesi li sišla s uma, djevojčuro? Ne bih se usudila dodijavati mu takvim
tričarijama. - Kristenino lice najavljivalo je oluju koja je u njoj kuhala, ali Eda je
podigla ruku kako bi zaustavila bujicu riječi prije nego što ona krene. - Ne prkosi mu
u ovome, Kristen. Ako ti je sada voljan vjerovati, reći će mi. Ne možeš li se strpjeti
do tada?
 Ne, poželjela je vrisnuti, ali što bi time postigla? Za nekoliko će mu minuta - ili
najviše nekoliko sati, ako Roycea ne zateknu u dvorani - prići, a on će ispraviti
posljedice svoje zaboravnosti. Da, mogla se strpjeti, ali nije joj se to nimalo sviđalo.
Međutim, kako je izbivao cijeloga dana, prošlo je više od nekoliko sati prije nego
što ga je ponovno ugledala. Eda je doznala od Udele, Meghanine sluškinje, kako je
poveo dijete na jahanje. Meghan se u dvoranu vratila tijekom ranog poslijepodneva,
rumenih obraza i uzbuđena, ali Royce nije bio s njome. Eda je ovlaš spomenula kako
su rijetke prilike u kojima Royce nađe vremena za svoju sestru. Meghanin smiješak
svjedočio je koliko uživa u takvim trenucima.
Kristen je neko vrijeme uspjela zatomiti nestrpljenje promišljanjem o tome kako
je lijepo od Roycea što je, pored svojih dužnosti, odvojio vremena za sestru. Međutim,
nestrpljenje je bilo jače od nje, naposljetku se prometnuvši u razdraženost i isti
onaj osjećaj ogorčenosti koji ju je obuzeo kada je posljednji put vodio ljubav s njome
pa zahtijevao da i dalje nosi okove. Je li njezina pretpostavka bila pogrešna? Je li
mogao biti tako nježan s njome u postelji, a potom ne osjetiti ni trunku krivnje što je
okovana dok nije s njime?
Royce je ušao u dvoranu tijekom posljednjeg obroka. Kristen je čeznutljivo
promatrala kako korača dvoranom prema dugačkom sklopivom stolu, postavljenom
pred velikim ognjištem. Kada ju je ugledao, osmjehnuo joj se, a sve se njezina srdžba
istopila. Milostivi Gospode, uistinu je bio pogubno naočit. Nadala se da nikada neće
shvatiti kako razorno djeluje na njezin razum. Bio je dovoljno moćan i bez tog
dodatnog oružja.
Darrelle je zahtijevala njegovu pažnju pa se Kristen vratila slaganju pladnjeva
koji su trebali biti posluženi za večerom. Ponovno je bila u krivu. Nije bio
bezosjećajan, nego samo zaboravan. Čim shvati da je i dalje okovana, bit će skrušen
zbog tog previda pa će joj se iskupiti za svoju nepromišljenost.
Prišao joj je u trenutku dok je dvorana još vrvjela ljudima jer se većina njih nije
bila zaputila na počinak. Utažio je glad dobrom hranom, a sa svojim je ljudima
nekoliko puta nazdravio vrsnim pivom. Nad vatrom se grijala voda za njegovu
kupku. Kristen je i sama do kade odvukla dva vjedra vode iz kotla u kojem se grijala.
Zaustavio se pokraj nje, ali ne preblizu. Nije ju ni pogledao, nego je pogled
usmjerio prema gomili tijesta ostavljenoj na stolu za jutarnji objed. - Kako ti je prošao
dan, djevojčuro?
Pogledala je u stranu i shvatila da još uvijek nije pogledao prema njoj, pomirivši
se sa spoznajom da to neće ni učiniti dok ih okružuje takvo mnoštvo ljudi. - Dobro,
gospodaru.
- Noć će biti još bolja.
 Obećanje je izgovorio potmulim šapatom zbog kojeg joj je zatreperilo u trbuhu.
Ali, potom se zaputio prema izbi za kupanje, a ona je ostala zuriti za njime u nevjerici.
Zar je moguće da nije primijetio željezne obruče oko njezinih nogu dok joj je
prilazio? Onako crni, jasno su odudarali od svijetlih papuča i još svjetlije suknje koje
je nosila. Nije mogao previdjeti ni duži lanac koji se protezao od zida do stola pokraj
kojeg je stajala. Žene su se bezbroj puta tijekom dana požalile kako moraju paziti da
se ne spotaknu o njega. Ne, nije ga mogao previdjeti.
Srdžba joj je obuzela um, bubreći dok joj se ruke nisu počele tresti. Gospode,
zgromi mu te zelene oči i crno srce! Lijegao je s njome u postelju, ali joj nije vjerovao.
To je nije činilo ništa boljom od obične kurve! Dosta je bilo, neće je više iskorištavati.
- Već ti rekoh, djevojčuro. Prerano je da bi ti vjerovao. Budi strpljiva.
Eda joj je stajala iza leđa. Kristen se nije potrudila okrenuti kako bi joj odgovorila.
Spojila je dlanove ne bi li zaustavila drhtanje ruku i povratila kontrolu nad svojim
osjećajima. Srdžba se prometnula u prijezir.
- Strpljenje će mi donijeti samo ožiljke na gležnjevima. U redu je. Bolje nisam ni
zavrijedila kada liježem s neprijateljem. Pomirit ću se s ožiljcima i nositi ih kao svoju
pokoru.
- Pokoru?! Milostivi Gospode, zvučiš gotovo kao kršćanka. Imate li svećenike za
svoje brojne bogove koji zahtijevaju pokoru?
Kristen nije odgovorila. Hladno ju je upitala: - Jesmo li gotove, Edo?
- Da.
Eda se sagnula kako bi otključala lanac pričvršćen uza zid, uklonivši joj pritom i
okove kako bi se djevojka mogla lakše uspeti stubama. Donekle je zapravo suosjećala
s djevojčinom patnjom. Vjerojatno nije lako biti gospodarovom miljenicom, a znati
da ta sklonost ima brojna ograničenja.
- Pođimo - Eda je osorno ponukala djevojku.
Vjerovala je da će je Kristen slijediti, a ona je to i učinila, no samo zato jer bi
bijeg u slobodu bez oružja i plana bio uistinu budalast. Međutim, kao i prije, nije
načinila ni koraka mimo svoje sobe, iako je Eda nastavila hodati. Večeras se,
međutim, zaustavila čim je zakoračila u odaju. Oduvijek je bila oskudna, ali sada
je bila potpuno prazna.
Osjetila je kako joj Eda stoji za leđima. - Što bi ovo trebalo značiti?
- Gospodar mi nije rekao ništa o tvojim okovima, Kristen, ali rekao mi je kako
više nećeš biti u ovoj sobu i kako je njegova postelja jedina u kojoj ćeš odsada noćiti.
Riječi su iz nje izmamile smijeh protkan ogorčenjem. - Uistinu? Pa, draži mi je
hladan pod od onoga što on ima za ponuditi?
- Bit će bijesan, djevojčuro.
 - Mislite li da mi je stalo? - otresla se Kristen.
Eda je otišla izvijestiti Roycea o Kristeninu izboru. Kristen se nije pomaknula
dok nije čula škljocaj brave. Nadala se kako bi je Eda mogla zaboraviti zaključati i
tako joj pružiti priliku da se, dok je Royce u prizemlju, dokopa nekog oružja iz
njegove sobe, iako još nije bila sigurna što bi učinila s njime.
Ljutitim je korakom odšetala do zida nasuprot vratima pa sjela kako bi ga
pričekala.
 K
ad je Royce otključao vrata, zatekao je Kristen kako sjedi leđima
naslonjena o zid. Koljena je savila pred sobom kako bi se mogla brzo
vinuti na noge ako se za time ukaže potreba. Vidjela je da nije ljutit,
barem ne još. Ali, nije bio ni sretan.
Netom je završio s kupkom pa je bio odjeven u bijelu tuniku dugačkih rukava, a
preko tunike nosio je ogrtač kakav su dali Kristen prilikom njezine kupke, iako je
njegov bio skupocjeniji. Rubovi bijele tkanine koja mu je padala do stopala bili su
prošiveni zelenom svilom, čineći dva centimetra širok obrub. Bijelo je pristajalo uz
njegovu tamnu kosu i put preplanulu na ljetnome suncu.
Znala je kako bi, da nije ljutita na njega, iščekivala trenutak kada će zakoračiti i
kada će mu ugledati gole noge kroz procjepe ogrtača. Umjesto toga, zapiljila se u
njegovo lice, obasjano svjetlom lojanice koju je podigao visoko, kako bi svjetlost
doprla i do nje.
- Eda mi je ispripovjedila zašto si ponovno ovdje umjesto ondje gdje bi trebala
biti. Volio bih znati zašto si mislila da si stekla slobodu od okova kada ti to nisam
izričito rekao.
Kristen je bila ponosna na činjenicu da joj glas nije zadrhtao, zazvučavši smireno
čak i vlastitim ušima. - Objašnjenje je jednostavno, Sasu. Znali ste zašto sam odbijala
dijeliti postelju s vama proteklih dana. Ali, sinoć ste me odveli u svoju postelju.
Budalasto sam pretpostavila da ste, ako ste spremni to učiniti, voljni popustiti i u vezi
s mojim okovima.
- U pravu si - odgovorio je kratko. - Bila je to uistinu budalasta pretpostavka.
Rekao sam ti zašto moraš biti sapeta. Također sam ti ponudio izbor.
Čuvši kako potvrđuje njezine slutnje, Kristen više nije mogla ostati smirenom. -
Dovraga s vašim izborom! Nosit ću vaše proklete lance, ali više ne želim imati ništa s
vama. Ne mogu trpjeti da me prvo nježno milujete, a potom ostavljate u okovima.
Zakoračio je prema njoj. Oprezno se uspravila, ali on se zaustavio na sigurnoj
udaljenosti.
- Vjerovao sam da si snažnija, djevojčuro.
Zatečeno je uzdahnula čuvši hotimičnu uvredu. - Nisam slabašna, gospodaru.
Moj je otac u svojoj mladosti bio zarobljen i pritvoren. I moja je majka neko vrijeme
bila robinjom. Ja sam onakva kakvom su me oni odgojili i ne bih im služila na čast
kada ne bih i sama mogla podnijeti teret sužanjstva. Smatram ga prikladnom kaznom
jer sam se oglušila o njihove želje kako bih isplovila sa svojim bratom. Sposobna sam
podnijeti ga, Royce. Ali postoji granica onoga što sam voljna podnositi bez borbe.
Odsada me se klonite i nećete imati nikakvih problema sa mnom.
- Ne mogu - odgovorio je začuđujućom jednostavnošću. - A ni ti ne želiš da te
uistinu pustim na miru, Kristen.
- Želim. Više ne želim imati ništa s vama.
Nije mu se nimalo sviđalo ono što čuje, a stisnute, nakrivljene usnice i olujno
zelenilo njegovih očiju jasno su otkrivali što osjeća. - Zar možeš izgovoriti te riječi
nakon prošle noći?
- Da.
- Lažljivice. Još uvijek me želiš, a to ću i dokazati.
Prijezirno je frknula čuvši njegov izazov. - Tvrdoglavost je jedna od mojih odlika,
naslijeđe koje mi je ostavila majka. Jednom je prilikom odbila razgovarati s ocem
zbog svađe između njih i nije s njime progovorila ni riječi cijeli mjesec, a njih se dvoje
strastveno vole. Možda vas i dalje želim, Royce, jer ste mi privlačni i tu nema pomoći.
Ali, nikada me nećete čuti kako izgovaram te riječi niti ću vam se podati svojom
voljom, jer kada me stavljate u okove pokazujete mi da vam ne značim ništa i da ne
gajite nikakvih osjećaja za mene. Trebam više od muškarca kojemu se
podajem. Treba mi više od puke strasti.
- Dakle, oboma ćeš uskratiti ono za čime žudimo?
Kristen je na tren sklopila oči, preplavljena gorkim razočaranjem. Što je
očekivala da će joj reći? Stalo mi je do tebe, Kristen? Naravno da gajim osjećaje prema
tebi, snažne osjećaje. Kako možeš sumnjati u to? Budala! Nikada te riječi neće čuti od
njega.
Otvorivši oči primijetila je da su mu usne i dalje krute, ali sada mu je i mišić na
čeljusti počeo grčevito titrati. Šaka koju je spustio uz bok bila je stisnuta u pesnicu.
Tamne su se obrve primaknule bliže jedna drugoj, a oči su bile tek zeleni prorezi.
Najzad je bio srdit. Izvrsno. Barem su imali nešto zajedničko.
- Odgovori mi, djevojčuro!
- Da, gospodaru, oboma ću uskratiti što želimo.
- Dovraga s tobom! Rekla si što si imala, a sada počuj mene. Moj je izbor hoću li
te uzeti ili neću, a ne tvoj. Neko sam ti vrijeme dopuštao da sama odlučuješ o tome,
ali to je bila pogreška, a ja na svojim pogreškama učim. Dobivši izbor pomislila si da
uistinu možeš birati. Nemaš to pravo, Kristen. Posjedujem te. Tvoj život, tvoje tijelo,
tvoj um, u cijelosti si moja.
Razjarila ju je bešćutnost njegovih riječi. - Nikada! Istina, posjedujete me jer me
možete ubiti, prodati, silovati, što god vam se prohtije. Ali neće dovijeka biti tako,
jer ako me prodate ili pobjegnem ili me odvedu od vas, više me nećete posjedovati
niti ću vam pripadati!Vjerujte što želite, ali ako ja to ne želim, tada riječi ne znače
ništa. Morala bih vas voljeti kako bih vam istinski pripadala. Morala bih željeti
dovijeka biti uz vas i nikada ne otići, a ako odem, morala bih željeti vratiti vam se.
- Ne tražim tvoju ljubav - odvratio je grubo.
- Izvrsno - uzvratila je istovjetnim tonom. - Jer vam je ne namjeravam davati.
Zborite o izboru. Da, vaš je izbor hoćete li me uzeti ili ne. Moj je izbor hoću li svojom
voljom pristati ili ne. Neću pristati, Sasu.
- Dakle, opirat ćeš mi se?
- Da.
- Već si jednom spoznala besmislenost opiranja.
- Ne, spoznala sam kako vas je lako izazvati da učinite što želim - bila je dovoljno
ljutita priznati mu. Podrugljivo se nasmijavši, nastavila ga je dražiti: - Tek trebate
iskusitti pravu snagu mojega otpora, Sasu. Sinoć niste učinili ništa što nisam htjela da
učinite, jer sam vas tada još željela. Ali ako sada nasrnete na mene i ako vam se
suprotstavim svom svojom snagom, zaklinjem vam se da nećete doživjeti
zadovoljstva.
Svojim je draženjem uspjela raspiriti njegov bijes. Opsovao je u srdžbi, bacivši
lojanicu na pod. Činilo se kako su mu se ruke našle na njoj prije nego što se plamen
lojanice utrnuo, iako nije vidjela trenutak kada je skočio na nju.
Jedan je dlan kliznuo niz njezinu ruku, i čvrsto zgrabivši zapešće, pa je povukavši
prema vratima. Kristen je pričekala dok ne dođu do uskog hodnika kako bi istrgnulai
ruku iz čvrsta hvata. Uspjela je, osjetivši zadovoljstvo kad je ponovno opsovao,
ugledavši je kako bježi prema stubama. Oborio ju je s nogu prije nego što ih se
uzmogla dokopati, poklopivši joj tijelo svom svojom težinom.
Pridigavši se pa je tako oslobodivši dijela tereta koji se maločas sručio na nju,
dopustio je Kristen da se i sama pridigne, a ona je smjesta iskoristila priliku da svom
snagom zabije lakat unatrag.
Pogodila ga je u trbuh, a on je bolno jauknuo. Stvorivši dovoljno mjesta između
njih, zakotrljala se u stranu, namjeravajući se ritnuti i tako ga odgurnuti još dalje od
sebe. Međutim, on joj je prebacio ruku preko nogu, a u sljedećem ju je trenutku
zgrabio za zapešće pa se iznenada našla prebačena preko njegova ramena.
Nije mu bilo lako osoviti se na noge noseći toliku dodatnu težinu, koja se usto i
migoljila, ali naposljetku je uspio pa se zaputio u svoju sobu. Kristen, međutim,
nipošto nije bila spremna odustati. Viseći mu do polovine leđa, posegnula je dlanom
iza sebe kako bi dohvatila rukovet njegove kose. Povukla je tako jako da bi slabijem
muškarcu zasigurno slomila vrat. No, Royce je samo izgubio ravnotežu pa su se oboje
zabili u zid.
Dah joj je zastao u grlu kada je shvatila da padaju, ali ovoga se puta dočekala na
leđa. Međutim, nije ispuštala Royceovu kosu, prisilivši ga da ostane klečati pokraj
nje.
Srdito zarežavši, Royce ju je silovito udario po ruci, oslobodivši se i ostavivši joj
pramen kose u stisnutoj pesnici. Kada joj je ponovno dograbio zapešće, zavrnuo joj
ga je iza leđa i nagore, tako snažno da je pomislila kako joj namjerava slomiti ruku.
On ju je, pak, htio prisiliti da ustane s poda - što je u tren oka i učinila.
Sada ju je držao pred sobom, a ako bi odbila hodati ravno, zavrnuo bi joj ruku
malo snažnije. Odveo ju je u svoju sobu, silovito je odgurnuvši od sebe kad su ušli u
odaju.
Zateturala je tek neznatno, povrativši ravnotežu za tren oka i okrenuvši se kako
bi se suočila s njime. On je smireno zaključao vrata. S jednakom je mirnoćom prišao
prozoru pa bacio ključ kroz njega, a taj ju je čin prestravio više od bilo čega.
Osjetila je kako joj se niz leđa spuštaju trnci, ali on joj još uvijek nije pokušao
prići. Soba je bila dobro osvijetljena pa mu je na licu jasno mogla razaznati izraz
bešćutne odlučnosti dok ju je promatrao. I dalje nije prilazio. Umjesto toga, zaputio
se prema krevetu, dograbio prekrivač pa ga bodežom izrezao na tanke vrpce.
Kristen je razrogačila oči. Nije joj padalo na um što bi mogao učiniti s tankim
vrpcama tkanine. Bila je sigurna da je u potpunosti sišao s uma jer je prekrivač bio
prekrasno umjetničko djelo, načinjeno od meke ovčje kože i vješto protkano s pola
tuceta raznobojnih niti.
Royce se zaustavio kada je izrezao četiri dugačke trake. Krenuo je prema jednom
krevetnom stupu pa zavezao jednu od traka za njega, pošavši potom do sljedećega.
Kristen ga je zapanjeno promatrala, ali samo na trenutak. Osjetila je kako joj srce
propada prema petama jer je mogao postojati samo jedan razlog za ono što čini.
Iz grla joj se oteo zvuk koji je bio napola vrisak, napola režanje, a potom je jurnula
prema zidu s oružjem pa s njega dograbila težak, širok mač. Uistinu jest sišao s uma!
- Vrati ga, Kristen.
Glas mu je zvučao razumno. Kako je mogao zvučati tako razumno, a namjeravao
ju je mučiti?
- Neću! - Okrenula se pa ga prostrijelila pogledom. - Morat ćete me ubiti ako
mislite da ću vam dopustiti da se iživljavate na meni!
Otresao je glavom pa se vratio vezivanju tkanine za treći stup, prešavši potom i
na četvrti. Nije gledao u nju, ali pazio je na ono što ona čini. Ona pak nije skidala
pogleda s njega pa je primijetila kako mu je na usnicama zatitrao slabašan smiješak.
Krv joj se sledila u žilama jer nije nalazila ničega zabavnog u onome što se upravo
zbivalo.
Mač je bio težak, znatno teži od bilo čega čime je ikada vježbala. Međutim, stojeći
tamo i gledajući što radi, propustila je priliku ugrabiti drugo oružje. Nije bila
sposobna trezveno razmišljati.
Shvatila je da ga je trebala napasti ranije, dok mu pozornost nije u potpunosti
bila usmjerena na nju, ali sada je bilo prekasno.
Royce je mali bodež zadjenuo natrag u korice o pojasu. Krenuo je prema Kristen
golih ruku. Na zidu je bilo mnoštvo oružja kojim se mogao poslužiti, ali prvo bi morao
proći pokraj nje, a ona mu nije namjeravala dopustiti da to učini.
Otvrdnula je srce, izbacivši iz njega sve što prema njemu osjeća. Izraz njezina
lica otkrivao je ubojite namjere. Držala je vršak mača nisko, spremna ga hitrim
trzajem podići gore i gurnuti naprijed kako bi pronašao svoj cilj. Ali Royce se
zaustavio dovoljno daleko da bi prvo morala zakoračiti kako bi ga dohvatila. Bilo
je nemoguće pročitati mu izraz lica.
- Reci mi nešto, Kristen.. Jesu li sve vikinške žene tako vješte s oružjem?
Podučavaju li vas kako se obraniti?
- Ne - odgovorila je oprezno.
- Ali tebe su podučili. Znam jer si svoju vještinu dvaput dokazala s mojim
rođakom. Pretpostavljam da te podučio tvoj otac? Ili možda tvoj brat Selig? Naravno,
njegova vještina nije bila dobra poput one...
Vrisnula je obuzeta srdžbom pa zamahnula mačem iznad glave i spustila ga u
luku kojim bi mu odsjekla ruku u ramenu da nije skočio u stranu. Međutim, umjesto
da pobjegne dalje kako bi izbjegao sljedeći napad smrtonosne oštrice, Royce je
zakoračio prema njoj. Pesnicom je udario po Kristeninu zapešću prije nego je uspjela
teški mač podići za novi napad.
Mač je uz glasan zveket udario o pod, a Kristen je snažna sila zavrtjela oko vlastite
osi te mu se našla okrenuta leđima. Njegove su joj se ruke u tren oka obavile oko
struka, prikovavši obje njezine uz tijelo. Koliko se god trsila, nije ih uspijevala izvući
iz snažna stiska.
- Budalasta djevojko. Zar te nisu naučili da se ne obazireš na riječi svojega
protivnika?
Odgovorila mu je udarcem noge u goljenicu, ali meki potplat papuče nije mogao
načiniti veću štetu, a ona je bila sigurna kako je više bola nanijela svojemu stopalu
nego njemu. Udarac ga je ipak ponukao da požuri s njome prema krevetu. Bacio ju je
na postelju pa joj se sručio na leđa prije negoli je uspjela obje ruke izvući ispod sebe.
Ruku koju je uspjela osloboditi smjesta je zgrabio, a ona je zarežala, osjetivši kako joj
se tkanina obavija oko zapešća.
Lijevo joj je zapešće zavezao za desni stup pa je sada bila spremna za njega,
misleći kako će je sada morati okrenuti. Ali kada je ustao s nje, a ona zamabnula
slobodnom rukom, pesnica joj je uspjela dohvatiti tek zrak jer se on sada naumio
pozabaviti njezinim nogama, a ne slobodnom rukom. Svojom je težinom s lakoćom
pritisnuo jednu nogu kako bi se mogao usredotočiti na vezivanje druge za stup, a
njezina je ruka bila tek toliko prekratka da ga nije mogla dograbiti.
Kristen je poželjela zaplakati zbog posvemašnje frustracije, ali bila je odlučna to
ne učiniti. - Bolje me ubijte kad završite, Sasu, jer ću vas inače poslati u pakao zbog
ovoga!
Royce je ostao šutke. Noge su joj bile širom razmaknute na krevetu, a gležnjevi
čvrsto vezani za stupove. Ustao je pa prišao posljednjem stupu koji nije bio iskorišten.
Kristen ga je strijeljala pogledom, držeći desnu ruku podalje od njega. Kada se
nagnuo prema njoj pa joj posegnuo prema ruci, pesnicom mu je zamahnula prema
licu, a on se ovog puta nije uspio dovoljno brzo izmaknuti.
Osjetila je nalet zadovoljstva, iako su joj zglavci šake bridjeli na mjestima gdje su
mu dohvatili zube. Usnice su mu bile zamrljane krvlju, a izraz lica više mu nije bio
tako nečitljiv. Srdito joj je zgrabio posljednji slobodni ud pa omotao tkaninu oko
njega, svezavši izrazito čvrst čvor oko zapešća. Tada se uspravio, a kada su im se
pogledi susreli, njegove su se oči, koje su inače bile tako prekrasno zelene boje,
doimale punima zlobe. Polako je nadlanicom obrisao krv sa svojih usta.
Sklopila je oči pred njegovim likovanjem. Pobijedio je olako. A sada će je išibati,
ili joj učiniti što je već smjerao zbog toga što se drznula prkositi njegovoj volji.
Međutim, njegov sljedeći potez bio je bodežom svući odjeću s nje.
Kristen je ojađeno zastenjala u nutrini, trudeći se ne otkriti ništa izrazom lica i
držeći oči čvrsto sklopljenima. Neće vrisnuti kada zaboli, plakati ni preklinjati za
milost, jer ako joj može učiniti ovakvo što, tada u njemu nema milosti.
- Otvori oči, Kristen.
Odbila je. Osjetila je kako krevet propada pa je znala da je sjeo pokraj nje. Kada
nije rekao ni riječi više, kada se nije ni pomaknuo, naposljetku je postala previše
uznemirena da bi i dalje oči držala zatvorenima. Otvorivši ih, ugledala je njegove
koje su se zapiljile u nju, a potom su se hotimično spustile cijelom njezinom dužinom.
Slijedila je njegov pogled svojim, osjetivši pritom nalet vrućine.
Vidjevši sebe tako vezanu, u potpunosti je postala svjesna vlastite bespomoćnosti.
Ruke joj nisu bile ispružene do kraja, nego savijene u laktima. Međutim, bile su joj
beskorisne, baš kao i noge, a ipak, iznenadila ju je spoznaja da joj nije neugodno u
tom položaju. Tkanina platnenih vrpci nije joj se urezivala u kožu ako je ne bi
povlačila u pokušaju da se oslobodi. Najviše ju je zapravo ojadila nesposobnost da se
nastavi boriti i neznanje o vrsti kazne kojajoj slijedi.
- Ostala si vjerna svojem obećanju, barem do sada.
Zvuk njegova glasa vratio joj je pogled na njegovo lice. - Kojem obećanju? -
zahtijevala je.
- Da neću doživjeti zadovoljstva ako mi se budeš opirala. Uvjeravam te,
zadovoljstvo je vidjeti te ovakvu.
Gospod joj pomogao. Sada će se naslađivati. - Izvucite bič i završite s time već
jednom, Sasu! - prosiktala je.
Osmjehnuo se. - Ah, tako je, spominjala si okrutnosti kojima ću te izložiti. Lijepo
od tebe što si me podsjetila.
Iskoristio je vrijeme dok je izgovarao riječi kako bi ispod nje oslobodio njezinu
dugu pletenicu, posvetivši joj previše pozornosti. - Namjeravate me time bičevati? -
upitala je s nevjericom.
- Zanimljiva mogućnost. - Nasmijavši se, dopustio je da mu pletenica klizne
dlanom sve dok naposljetku nije njezin kraj zgrabio vršcima prstiju. - Možda...
ovako?
Vrške vlasi njezine kose raširio je poput lepeze među svojim prstima pa joj njima
nježno pogladio vrh jedne od dojki. Krv je nahrupila na nadraženo mjesto, ukrutivši
brežuljak i pretvorivši mu vršak u tvrdo dugme.
Koža joj se počela ježiti na raznim dijelovima tijela. Primijetivši nevoljan refleks
njezina tijela, Royce se nastavio smješkati i lepezom kliziti preko doline između
ženinih dojki, kako bi dodirom lakim poput perca ukrutio i drugi brežuljak.
Njezino mu je tijelo pripovijedalo svoju priču, ali nije mogao znati što joj se zbiva
u nutrini. Ono što je počelo kao stvarni, iako dobro skriven strah u dubini njezina
trbuha, sada se prometnulo u uzbuđenje, nabujavši do krajnjih granica. Biti potpuno
bespomoćnom u rukama muškarca koji vrlo dobro zna kako je zadovoljiti... Bilo je to
nešto na što nije računala.
- Vi... vi me ne namjeravate istući?
- Zašto zvučiš tako iznenađeno? - upitao je nježno, klizeći joj lepezom vlastite
kose niz trbuh, tjerajući joj trbušne mišiće da se ukrute. - Sviđa mi se tvoja koža
ovakva kakva jest. Zar si uistinu mislila da ću je nagrditi?
- Bili ste dovoljno ljutiti...
- S dobrim razlogom. Danas si me učinila lašcem. Zakleo sam se tvojemu
prijatelju Thorolfu da te nisam morao siliti da pođeš sa mnom u postelju, a danas sam
bio prisiljen učiniti upravo to.
 - Rekli ste mu... oh!
Royce je nehajno slegnuo ramenima. - Bio je zabrinut i trebalo ga je uvjeriti kako
se ne koristim moći koju imam nad tobom.
- Ne koristite li? - otresla se, pogledavši prijeteći svoje tijelo.
Nasmijao se. - Istina, možda u ovom trenu to i činim. No, složit ćeš se da, prema
tvojemu priznanju, sinoć nisam iskoristio svoju moć nad tobom, lukava zvjerčice.
- Jeste li baš morali to reći Thorolfu?
- Radije bi da strepi za tebe?
- Radije bih da ne misli ono što sada posve sigurno misli! - viknula je bijesno.
- Da ti se sviđam?
- Neka vas Sotona nosi, Sasu, ne sviđate mi se, ne više - ispravila se, potom
uzbuđeno uzdahnuvši kada je spustio glavu kako bi joj u trbuh utisnuo škakljiv
cjelov. - Ne, prestanite!
Jezik mu je izmigoljio poput zmije pa joj načinio krug oko pupka. - Još se opireš,
divlja zvjerčice? Hoćeš li me preklinjati da stanem, pošto je očito da me sama ne
možeš zaustaviti?
- Ne!
Pridigao se i sjeo, raširivši joj dlanove preko trbuha pa polako počeo kliziti prema
njezinim grudima. - Nisam ni mislio da hoćeš jer ne želiš da uistinu prestanem.
Prsti su mu se uvili oko njezinih dojki. Začula je kako joj glas podrhtava dok se
trsila ostati nepokolebljivom. - Nije istina. Ja... ja jednostavno neću preklinjati...
nizašto.
- Tako ponosita djevojčura.
Stisnuvši joj ukrućene bradavice između palčeva i kažiprsta, pojačavao je stisak
dok joj se tijelo nije ukrutilo pa ju je potom obasuo nježnošću. Nastavio joj je stiskati
i najosjetljivija mjesta do granice bola, sve dok ne bi pomislila kako će uistinu morati
preklinjati za milost. Nije više mogla ostati mirnom. Nije više mogla zadržati
bezizražajnost lica, iako je vrlo dobro znala da pomno prati svaku njezinu reakciju.
Srce joj je divlje udaralo, puls joj je ubrzao kao nikada prije. Činilo joj se da isijava
vrućinom, iako joj je čelo i dalje bilo suho.
Royce je bio očaran zavodničkim izgledom tih poluotvorenih, vodenastih očiju
i načinom na koji je zubnima grizla donju usnicu. Neće joj cjelivati usnice, barem ne
još, jer nije nimalo sumnjao kako bi te iste zube zarinula u njega. Dlanovi su mu se
naposljetku pomaknuli kako bi joj uokvirili lice i pridržali ga dok joj je cjelivao svaki
djelić lica osim usta.
U uho joj je prošaptao: - Reci mi da me želiš, Kristen.
 - Nikada nećete čuti te riječi od mene.
Pridigao se kako bi je pogledao. Činilo se da joj u očima tinja vatra. Nikada nije
vidio ženu željniju obljube.
Osmjehnuo se, odmahnuvši glavnom. - Tvrdoglava si baš onako kako si
predvidjela da ćeš biti. Ali i ja sam ustrajan, ljupka zvjerčice. I dočekat ću te riječi od
tebe.
Ustao je pa prišao podnožju kreveta. Ondje se zaustavio i polako, ne skidajući
očiju s prizora pred sobom, počeo svlačiti ogrtač i tuniku. Pogled kojim joj je
promatrao tijelo prouzročio joj je gotovo jednaku reakciju kao i dodir njegovih
dlanova. Nutrinom joj je bjesnio kovitlac osjeta.
Kristen je zatvorila oči pred tim novim napadom. Pokušala je natjerati tijelo da
se opusti, da se smiri. Međutim, nije bilo koristi.
Iščekivanje i razmišljanje o onome što će uslijedi učinilo je da joj uzbuđenje
nabuja, umjesto da kopni kako je htjela.
Nije morala dugo čekati. Krevet se uleknuo pokraj njezinih nogu, a potom je
osjetila dlanove na svojim gležnjevima. Neće ga udostojati pogledom. Dlanovi su joj
polako kliznuli unutarnjom stranom nogu... neće pogledati... preko koljena, sve
sporije dok su joj napredovali uz bedra... neće otvoriti oči... više, bliže...
Stao je, oklijevajući, a Kristen je zadržala dah, uvjerena da će joj srce eksplodirati
koliko je divlje udaralo. Potom su mu prsti promijenili smjer, kliznuvši joj preko vrha
bedara do njihove vanjske strane - ali samo do koljena. Tek što je uzmogla nečujno
ispustiti dah koji je zadržavala, morala ga je ponovno zadržatijer je,
široko razmaknutih prstiju, ponovno stao napredovati uz bedra.
Činio je to iznova i iznova, napredujući joj uz bedra, svakog se puta približivši
trunku bliže središtu njezine ženstvenosti, nijednom je ne dodirnuvši, ali svaki je put
natjeravši da pomisli kako hoće, da se ponada kako će to učiniti. Erotski osjećaji koje
je pobudio nanosili su joj nepodnošljivu muku. Pokušavao ju je natjerati da preklinje.
- Pogledaj me, Kristen.
Divlje je odmahnula glavom.
- Kristen!
Zabacila je glavu kako ne bi mogao vidjeti ako kojim slučajem otvori oči. Čula je
kako se tiho smije njezinoj reakciji i osjetila ugibanje kreveta kad joj se opružio
između nogu. Svoje joj je ruke, gotovo do ramena, zavukao ispod bedara, obavivši ih
oko njih pa joj položivši dlanove na trbuh, a bradu na trokut njezinih kovrča.
- Želiš li me sada, Kristen?
 Odbijala je odgovoriti. Dlanovima je kliznuo do njezinih grudi pa joj njima
uokvirio dojke. Podigao je bradu natjeravši je da mu osjeti topao dah... Gospod joj
pomogao - oh, Gospode.
Jezikom je dodirnuo sićušni mišić koji joj je kontrolirao strast, a to je bilo i više
nego dovoljno. Tijelo joj je protresla silovita navala zadovoljstva, tako snažna da joj
je njegovo ime izletjelo preko usana. Zdjelica joj se podigla prema njemu,
zahtijevajući snažniji pritisak jezika. da je mogla, pritisnula bi ga uza se. Ali, on joj
nije zanijekao ono za čime je žudjela. Iskusila je blaženstvo u njegovoj potpunosti.
Međutim, Royce je još nije bio spreman pustiti. Nije se još uspjela do kraja
povratiti u stvarnost kada je iznova nasrnuo na njezina osjetila, a ona više nije imala
snage opirati se. Bila je odveć zasićena i zapanjena onim što je učinio. Samo
razmišljanje o tome odaslalo joj je novi val uzbuđenja tijelom.
Sada je ležao na njoj, usnicama joj ostavljajući vreo trag na koži, ali suzdržavao
se od prodora u nju, odbivši zasititi strast koja je divljala u njemu. Mogao je to učiniti,
ali nije htio, nastavivši je umjesto toga mučiti iščekivanjem onoga što će tek doći.
Nadvio se nad njome, a ona je, pogledavši ga u oči, maštovito pomislila na
blještave smaragde. - Želiš me - prodahtao je kroz napola otvorene usnice. - Reci to.
- Neću.
Zube joj je nježno zarinuo u usnicu. - Bi li htjela da te sada ostavim na miru?
Tako joj Gospod pomogao, bila je sigurna kako bi umrla da to učini. Ali, je li bio
u stanju? Bi li mogao? Ne, ne bi mogao.
Ostala je šutke, a oči su joj se ispunile mješavinom tvrdoglavog ponosa i žudnje.
Zarežao je, postavši svjestan svojega poraza, ali bilo je to ništavno u usporedbi s onim
što je osjetio porinuvši u nju, povevši je sa sobom do još jednog vrhunca i blaženstva
koje je uslijedilo.
Kada se Kristen ponovno vratila u stvarnost, zatekla je Roycea kako je oslobađa
spona. Obavio ju je svojim rukama kada je završio pa se srušio na krevet, ugnijezdivši
joj glavu na svoja prsa. Više nije imala volje boriti se, barem sada, a on je toga bio
svjestan pa je iskoristio trenutak.
- Znala si da neću otići i ostaviti te na miru. - U glasu mu se dala naslutiti nota
optužbe.
- Da, znala sam.
Promrsio je: - Tvrdoglava djevojčuro.
Kristen se pospano osmjehnula.
 P
robudio ju je najslađi poljubac. Uzdahnula je pa se protegnula, ali i dalje
nije otvarala oči. Snovi o domu, koje je snivala, doimali su se tako
stvarnima. Nije bila spremna još ih se odreći, ali pritisak na usnicama
predstavljao je moćan poticaj.
- Je li te borbenost napustila, zvjerčice?
Kristen se osmjehnula, svjesna činjenice da Royce sjedi pokraj nje na postelji. -
Ne, gospodaru.
- Tada se radujem novom izazovu.
- Oh!
Oči su joj se širom otvorile, a ona je zgrabila jastuk pa ga bacila na njega. Već je
uzmicao prema vratima.
- Ne, Kristen... primirje! Puno je posla ovoga jutra, a tako malo vremena. Već
sam poslao Edu po odjeću za tebe, a... - Zaustavio se kada se Eda pojavila na vratima.
- Ah, izvrsno. Možeš joj objasniti, Edo. - Potom je nestao.
Kristen se pridigla u sjedeći položaj pa starijoj ženi uputila pogled pun nelagode.
- O čemu je to zborio? Rekao je kako jutros ima puno posla.
- Da, danas dolazi Alfred.
- Vaš kralj dolazi ovamo?
Eda je kimnula zakoračivši prema njoj. - Glasnici su donijeli vijest. Imamo tek
nekoliko sati da se pripremimo.
- Ali zašto dolazi?
- Ukazuje nam čast.
- Ako ne znate, kažite tako.
Eda se zahihotala. - U redu, u pravu si. Kako bih ja znala zašto dolazi? Međutim,
postalo mu je navikom obilaziti svoje plemenitaše kako bi proučio napredak njihovih
obrambenih bedema i provjerio spremnost vojske te ih podsjetio kako vrijeme mira
neće potrajati. Također zna pohvaliti njihove ljude i pružiti im ohrabrenje ne bi li se
s većim žarom pripremali za boj. Ovo će biti treći put od Godine bitaka kako dolazi
u Wyndhurst.
- Vidite? Znate više nego što ste mislili da znate.
 - Ne, puno je drugih mogućih razloga. Povremeno zna posjetiti lordove koji su
mu u posebnoj milosti samo kako bi nekoliko sati ili dana zaboravio dansku prijetnju,
a gospodar Royce oduvijek mu je bio među miljenicima.
- Kako lijepo - odvratila je Kristen s pozamašnom dozom sarkazma. Nije bila
toliko opčinjena Royceom na ranojutarnjem svjetlu, kada joj nije mogao svojom
blizinom zbuniti misli i osjete. - Što ste mi ovo donijeli? Još odjeće koja mi ne
pristaje?
- Ne, ova je odjeća načinjena za tebe pa bi trebala biti prikladne duljine.
Kristen je sumnjičavo podigla obrvu pa se namrštila kada je Eda pred nju stavila
donju halju i haljinu, jer su obje bile načinjene od istoga grubog materijala kao i one
koje je Royce sinoć bodežom sasjekao s nje.
- Je li Royce to naložio?
- Ne, gospodarica Darrelle - uzvratila je Eda. - Držala je nepriličnom golu kožu
koja je tvoja donja halja otkrivala. Čuli su je govoriti kako bi takva razgolićenost
mogla dovesti u kušnju manje pobožne muškarce.
Edine su se usnice izvile u smiješak dok je izgovarala posljednje riječi. Kristen se
zahihotala, a potom su obje prasnule u smijeh. Kristenino dobro raspoloženje iščezlo
je jednako naglo čim joj je starica pružila odjeću, a ona ugledala okove koji su joj
ostali visjeti preko podlaktice, do maločas skriveni ispod halja. Međutim, nije ništa
rekla, nego si je sama pričvrstila obruče na gležnjeve. Nije postigla ništa odolijevajući
Royceu, a neće postići ništa ni iskazivanjem svojega gađenja prema ovome sada već
neizostavnom dijelu svoje garderobe. Ako se već nikada neće osloboditi spona,
neka bude tako. S vremenom će se iz okova izroditi mržnja, tako nužna da bi istinski
mogla odoljeti Sasu i utjecaju koji je imao na nju.
Dvorana je bila gotovo prazna kada su se Kristen i Eda spustile u prizemlje.
Većina je žena pripremala odaje za kralja i njegovu svitu. Royce je s muškarcima
pošao u lov kako bi obnovili zalihe mesa. Muški su sluge radili u dvorištu, seleći
većinu konja na pašnjake kako bi načinili mjesta za konje gostiju, dovlačeći još
sijena i krmiva te kotrljajući nove bačve piva u dvoranu.
Dvije žene koje su grozničavo radile pokraj kuhinjskoga ognjišta otišle su čim su
se Kristen i Eda spustile. Kristen se divila sebi jer nije gotovo ni trepnula okom kad
joj je starica pričvrstila drugi lanac.
- Zar očekuju da ćemo same spraviti hranu za sve te ljude?
Eda se nasmijala. - Vratit će se s ostalima čim ih gospodarica Darrelle otpusti s
kata. - Kraljevski je posjeti uvijek zateknu nespremnu pa tjera žene amo-tamo, ne
dajući im da puno toga dovrše. Uspjele bismo napraviti znatno više i brže kada bi se
gospa povukla na spavanje.
 - Edo!
- Pa, istina je - starica se stala braniti.
Kristen se osmjehnula samoj sebi kada su počele raditi bok uz bok. Eda joj je
jutros otkrila još jedan djelić svoje osobnosti - smisao za humor. Nije iskusila puno
toga otkako je prispjela na ove obale, ali od svih stvari, humor i smijeh, koji su bili
gotovo nepostojeći u njezinu životu proteklih tjedana, najviše su joj nedostajali.
Stoga je, zbog nove spoznaje, počela cijeniti Edu čak i više, shvativši koliko joj je
zapravo starica prirasla srcu. Svojom je neotesanošću, često neželjenim savjetima i
brigom, podsjećala Kristen na staru Alfredu kod kuće, ženu koja je bila nametljiva
poput majke - ne poput Brenne, nego poput majki njezinih prijatelja - ali koja je
ujedno bila i draga prijateljica.
Nije trebalo dugo da se starici povrati njezina uobičajena čangrizavost. -
Nevjerojatno! Još uvijek ni za lijeka djevojke koja bi onoj trojici uputila osmijeh
dobrodošlice. Sve pada na leđa starice, kao da već i ovako nemam dovoljno posla.
Kristen je slijedila njezin namršten pogled do vrata, ugledavši tamo tri mladića
koji su netom ušli u dvoranu. - To su oni koji su donijeli vijesti o kraljevu dolasku?
- Da, a sudeći prema izgledu, radi se redom o mladićima plemenita roda.
Tri su se muškarca smijala nekoj pošalici koju je ispričao najviši među njima.
Skinuli su sa sebe plašteve, ali ne i oružje, zaputivši se preko dvorane ravno do velike
bačve piva. Eda je pohitala zgrabiti vrčeve pa ih odnijeti muškarcima, vrativši se još
mrgodnijeg lica.
- I mislila sam kako odnekud poznajem onoga golobradog mladca. To je lord
Eldred. Ne, djevojčuro, ne okreći se - upozorila je Eda oštro. - Ne želiš njegovu
pažnju.
Međutim, Kristen je već privukla njegovu pažnju, kao i onu njegovih prijatelja.
Kako je dvorana bila uvelike prazna, bilo je prirodno da će muškarcima pogled
odlutati prema jedinim dvjema ženama prisutnim u prostoriji, a jednom kad su ih
ugledali, bilo je teško ne obazirati se na Kristen. Jednostavno je bila drugačija od
svega na što su Sasi bili navikli: previsoka, upadljiva izgleda i posve sigurno odveć
plemenita držanja da bi bila obična seljanka.
Kristen je oborila pogled, poslušavši upozorenje, ali željela je znati: - Koji je on?
- Žutokosi. Znalo se da bi mogao biti dijelom kraljeve svite, ali iznenađuje me
njegova smjelost da dođe ovamo kao prethodnica, bez kraljeve zaštite. Pitam se zna
li gospodar Royce da je ovdje. Ne, sigurno ne zna - odgovorila je na vlastito pitanje -
jer mu ne vjeruje dovoljno da bi ga ostavio samoga u dvorani.
I Kristen se zapitala isto u trenu kada ju je Eda gurnula prema kraju stola, kako
bi joj samo leđa ostala izložena pogledu iz ostatka dvorane. Nije prošlo dugo otkako
joj je Eda pripovijedala o lordu Eldredu pa su sjećanja još bila svježa. Bio je Royceov
neprijatelj. Uistinu, zašto bi dojahao u neprijateljev tabor gotovo sam? Kako bi
pokazao da se ne boji Roycea? Ili je računao da će kraljev dolazak spriječiti zametanje
novog sukoba? Eda je rekla da između njih vlada primirje zbog danske prijetnje, ali
koliko je vjerovati takvu primirju ako je njihovo neprijateljstvo uistinu tako duboko
i gorko?
Zamislila je lorda Eldreda, prisjetivši se triju muškarca koje je maločas letimično
pogledala. Pretpostavila je da će se, ako joj se primakne bliže, pokazati da je njezine
visine. To bi ga činilo visokim muškarcem, osim u usporedbi s Royceom.
Bio je možda godinu ili dvije stariji od svojega neprijatelja, ali ni blizu tako
snažne građe. Unatoč tome, radilo se o pristalom muškarcu čije su tijelo isklesale
mukotrpne pripreme za rat. A imao je, osim njezine braće, i najljepše lice koje je
ikada vidjela u muškarca. Međutim, njezinu su pozornost plijenili muškarci tijela
poput Royceova, pa su joj Eldred i njegovi prijatelji uspjeli pobuditi tek osjećaj blage
znatiželje.
- Izgubio si okladu, Randwulfe. Nije to muškarac u ženskom ruhu, nego uistinu
žena.
Začuvši to, Kristen je osupnuto otpuhnula pa se okrenula. Eda bi je upozorila na
njihovo primicanje, ali starica se usrdno nadala da će se muškarci predomisliti. Nisu
to učinili.
- Oklada je to koju mi nije tako mrsko izgubiti - uzvratio je tamnokosi Randwulf.
Dobacio je zlatnik Eldredu, ne skinuvši pogled s Kristen. Novčić je pao na pod
jer je i Eldred bio opčinjen njihovim otkrićem.
- Reci nam, djevojčuro, zašto su te sputali lancima? - upitao je Eldred poprilično
ljubazno. - Zar je tvoj zločin uistinu tako grozomoran?
Bilo je to najgore moguće pitanje jer je, umjesto da pobudi Kristenin oprez,
pobudila njezinu srdžbu. - Opasna sam žena. Zar to nije bjelodano?
- Ah, da - odgovorio je jedan od njih pa su se sva trojica stala smijati.
- Reci nam istinu, djjevojčuro - Eldred je ustrajao.
- Norvežanka sam - rekla je oholo. - Zar su dodatna pojašnjenja potrebna?
- Tako mi Božjeg duha, sjevernjakinja! - uskliknuo je treći muškarac. - Jasno je
zašto su lanci nužni.
- Šteta što nije Dankinja - dometnuo je Randwulf razočarano. - Tada bih znao
kako postupiti s njome.
Eldred se iskesio. - Budala si, Randwulfe. Zar je važno tko je bila? Sada je robinja.
 Posegnuo je prema Kristeninu obrazu, izgovarajući riječi. Okrenula je lice od
njega. Počeo ju je obuzimati istinski nemir. Bilo ih je previše i bili su joj preblizu, a
za leđima joj se ispriječio stol, uskrativši joj odstupnicu. A opet, koliko bi daleko
mogla uzmicati s dužim lancem kojim je bila prikovana za zid.
- Budite pozdravljeni, gospodo - rekla je odrješito. - Imam puno posla.
Bio je to smion potez, okrenuti im tako leđa u nadi da će ozbiljno shvatiti njezine
riječi i povući se. Pokazalo se to pogrešnim potezom. Čvrsto joj se tijelo privinulo uz
leđa, a dvije su se ruke pojavile sprijeda i zgrabile je za grudi.
Reagirala je munjevito. Nije bila primorana okrenuti se do kraja kako bi
muškarca odgurnula od sebe. Pokazalo se da ju je ugrabio Randwulf, koji je sada
zateturao natraške s gotovo smiješnim izrazom iznenađenja na licu.
- Zar se usuđuješ, djevojčuro? - prosiktao je povrativši ravnotežu. - Uistinu se
usuđuješ!
Kristen ih je odmjerila pogledom, jednog po jednog. Činilo se da je Eldredu
situacija smiješna, drugoj dvojici baš i nije. Gospod joj pomogao, kada bi barem imala
oružje kojim bi ih mogla zadržati podalje, ali nisu joj dopuštali držati ni mali
kuhinjski nož dok je radila. Ostale su žene rezale kada je to bilo potrebno.
- Nisam ovdje radi vaše zabave, gospodo. Taokinja sam, dovedena ovamo kako
bi se osigurala poslušnost muškaraca s kojima sam došla. Royceu se ne bi svidjelo
kako se loše odnosite prema meni.
Bio je to pokušaj obmane, jer nikako nije mogla znati kako bi se Royce ponio ako
bi je ovi muškarci silovali. Možda mu uopće ne bi bilo stalo, a možda bi objeručke
prihvatio izliku da izazove Eldreda.
Njezine su riječi pobudile Eldredovo zanimanje. - Royce? Zoveš gospodara
imenom? Pitam se zašto.
- Jer bez sumnje dijeli postelju s njime - Randwulf se podrugljivo iskesio. - A ako
je on može imati, možemo i mi.
- Ne! - viknula je Kristen uperivši ubojit pogled u Eldreda. - Zar ćete se uistinu
izložiti opasnosti od onoga što će vam učiniti? Pobit će vas!
- Doista vjeruješ da hoće, djevojčuro? - Eldred se nasmijao. - Tada dopusti da te
riješim tvojih zabluda. Tvoj Royce neće učiniti ništa jer Alfred ne voli kada se njegovi
plemenitaši bore međusobno, a Royce nikada ne čini ništa protiv Alfredove volje.
Počeo se primicati dok je izgovarao riječi, a učinila su to i preostala dvojica. Kako
je bila primorana paziti na svu trojicu, Eldred ju je uhvatio nespremnom. Dlanovima
ju je ošinuo po zapešćima, zgrabivši ih pa ih silovito gurnuvši iza njezinih leđa. Grudi
su joj se silovito zabile u njegova prsa. Pokušao ju je poljubiti, ali nije joj mogao držati
glavu na mjestu dok su mu obje ruke bile zaokupljene pridržavanjem njezinih
zapešća. Dovinuo se kako bi mogao riješiti problem pridržavajući joj oba zapešća
jednom rukom. Bila je to pogreška proistekla iz podcjenjivanja djevojčine snage.
Udarac koji mu je udijelila kada je jednu ruku naposljetku oslobodila njegova
stiska nije nipošto bio mizeran. Naprotiv, udarac stisnutom pesnicom u sljepoočnicu
bio je tako snažan da je zateturao, obuzet vrtoglavicom. Međutim, druga su je dvojica
smjesta dograbili kako bi je obuzdali. Eldred je bio bijesan, a inače pristalo lice
izobličilo mu je nalet neobuzdane srdžbe, učinivši ga ružnim.
- Platit ćeš za to, djevojčuro - zaprijetio joj je. - Tražit ću da te liše života... nakon
što svršim s tobom.
- Dosta!
Svi su se okrenuli i ugledali Aldena koji im je prilazio, a Eda ga je pratila u stopu.
Kristen je u tom trenu poželjela poljubiti staricu jer je bila dovoljno prisebna da
dovede nekoga, čak i Aldena.
- Ne miješajte se, Aldene - upozorio je Eldred. - Djevojčura me udarila.
- Doista? Pa, nije ni čudo jer se ne radi o običnoj djevojčuri. - Alden je obišao
oko njih, prišavši kolcu kojim je Kristenin dulji lanac bio pričvršćen za zid, pokazavši
prema njemu vrškom svojeg mača. - Što mislite zašto je okovana?
Eldred je u potpunosti zanemario pitanje. - Upozoravam vas, Aldene,
namjeravam je uzeti.
- Tako je - suglasio se Randwulf. - Ja također.
- Hoćete li se suprotstaviti svoj trojici? - Eldred se sada cerio.
- Ja? - Alden je hinio iznenađenje. - Neću morati. Djevojčura sama bije svoje
bitke i čini to dobro, a kako bi sve bilo pošteno, moramo joj to i dopustiti.
Prije negoli su shvatili što smjera, Alden je vrškom mača oslobodio lanac od zida.
Njegov postupak nije izazvao zabrinutost trojice muškaraca. Oči su im još uvijek bile
uprte u Aldena koji je, isukana mača, stajao tek nekoliko koraka dalje od njih pa
je Randwulf ponovno ostao iznenađen kada je Kristen istrgnula ruku iz njegova
stiska i sagnula se kako bi zgrabila lanac.
Treći je muškarac munjevitom brzinom pustio njezinu drugu ruku sada kada se
dokopala oružja. Zavrtjela je slobodan kraj lanca oko glave, natjeravši muškarce oko
sebe na uzmak. Nisu joj se mogli približiti, a da ne plate ceh.
Randwulf je ipak bio dovoljno hrabar pokušati, misleći da će, ako uspije dohvatiti
lanac rukom pa ga namota oko nje, uspjeti povući lanac i tako djevojku oboriti s nogu,
pošto je dugi lanac još bio vezan za okove oko njezinih gležnjeva. Bio je spreman
podnijeti žalac bola, uvjeren kako će lanac dohvatiti samo mesnati dio njegove ruke,
a bol minuti za koji trenutak. Ostao je iznenađen kada mu je lanac poletio ispod
podignute ruke pa ga dohvatio po prsima.
 Jedno je rebro napuklo. Usredotočen na užasan bol proizašao iz sudara lanca s
tijelom, Randwulf nije čuo zvuk pucanja. Činilo mu se da mu je oderala kožu, a bol
mu je munjevitom brzinom jurnula do mozga. Boljelo je tako snažno da se gotovo
onesvijestio, posve nesvjestan činjenice da se valja po podu i vrišti.
Kristen nije osjetila ni trunke kajanja zbog učinjenog. Bilaje posve spremna
učiniti to ponovno. Eldred je prvi dokučio razmjere njezine odlučnosti pa je pokazao
trećem muškarcu da se povuče. Međutim, nije bio spreman i sam odustati pa se
okrenuo Aldenu.
- Ni časa nemojte sumnjati, kralj će čuti o ovome. Poslao nas je ovamo...
- Da zlostavljate robove mojega rođaka? Mislim da nije. I da sam na vašemu
mjestu, Eldrede, morilo bi me ono što će Royce učiniti, a ne ono što bi Alfred mogao
učiniti.
- Ozlijedila je muškarca. Mora platiti za svoje nedjelo.
- Moj će vas rođak obeštetiti.
Eldred je zarežao pa srditim korakom izjurio iz dvorane kako bi se ohladio. Treći
je muškarac bio primoran sam pomoći Randwulfu da se pridigne i udalji.
Kristen se nije opustila dok sva trojica nisu napustila dvoranu. Potom se okrenula
Aldenu. Lanac je sada mirovao, ali i dalje joj je bio u ruci. Pogledao ju je u oči,
pokušavajući nazreti njezine misli.
- Bi li uistinu to učinila, djevojčuro? - upitao je nježno. - Čak i nakon što ti upravo
priskočih u pomoć?
- Nisam tražila tvoju pomoć.
- Ali ti je i te kako bila potrebna.
U njezinoj je nutrini bjesnjela borba, a potom je naposljetku kimnula glavom. -
U redu. Zbog toga... - Potom je ispustila lanac na pod davši mu do znanja kako ga
neće njime napasti. - Ali ono što si mi učinio... nikada neću zaboraviti.
Alden je uzdahnuo. - Znam, i žao mi je zbog toga.
Kristen mu je okrenula leđa.
 K
ada su se žene vratile u dvoranu, nijedna nije spominjala Kristeninu
djelomičnu slobodu. No, istini za volju, malo ih je imalo vremena
primijetiti takvo što, jer su bile potpuno zaokupljene pripremom za
nadolazeću gozbu. Ni Kristen gotovo nije imala slobodnog trenutka tijekom kojeg bi
promislila o onome što se dogodilo. Zadjenuvši dulji lanac za uže koje joj je služilo
kao remen, kako ne bi stvarala buku vukući ga za sobom, prionula je natrag na posao.
Nije prošao ni sat prije negoli se ponovno našla u nečijem zagrljaju. Ostala je
potpuno zatečena kada su joj se nečiji dlanovi pojavili iza leđa pa se isprepleli sprijeda
na trbuhu, obujmivši joj struk i nježno je stisnuvši. Na trenutak ju je obuzela panika,
koja se snagom nije mogla mjeriti s ogorčenjem koje je uslijedilo jer su joj se drznuli
ponovno prići. Sada su u dvorani bili prisutni sve sluge, kao i Darrelle koja je
promatrala prizor s mješavinom znatiželje i negodovanja.
- Jesi li dobro?
Kristen se učinilo da joj je istodobno i vruće i hladno, a potom je nastupila
zbunjenost. Royce je bio taj koji ju je držao u naručju. Bio je to Royce, a prizvuk
zabrinutosti u njegovu glasu nije se dalo zamijeniti za bilo što drugo. Muškarac koji
se toliko trsio da nitko ne zamijeti kako je primjećuje, koji se večer prije pretvarao da
čini nešto drugo dok je s njome razgovarao na istome ovom mjestu, sada ju je držao
privijenom uz se naočigled svima. Nije sve to mogla pojmiti.
- Jeste li sišli s uma, gospodaru?
Okrenula se i pogledala ga, uvjerena kako je omamljen pićem. Nije se doimao
pijanim. Namrštio se, a doimao se jednako zbunjenim kao i ona.
- Postavim ti posve primjereno pitanje, a ti odgovoriš drskošću. Naravno da
nisam sišao s uma. Jesi li ti?
- Počinjem se pitati i sama - odgovorila je uzrujano. - Prilazite mi, ovdje i sada,
a nikada prije to niste učinili. Ne shvaćate li da vas svi gledaju?
Royce se osvrnuo preko ramena kliznuvši pogledom preko cijele dvorane. Na
trenutak mu se pogled zaustavio na Darrelleinim očima, primijetivši u njima
užasnutost zbog njegovih postupaka, ali ne dopustivši da ga to pokoleba. Ponovno je
pogledao Kristen. Ruke su mu i dalje bile omotane oko nje.
- Neću te više tajiti kako bih spriječio govorkanja - rekao je bez uvijanja. - Da
Eda nije jutros bila s tobom... Nitko drugi ne bi postupio poput nje. Sada svi znaju što
mi značiš. Kada bih mogao, stavio bih svoj pečat na tebe. Kada bi Alfredovi
plemenitaši znali čitati, stavio bih ti natpis oko vrata. Nitko više neće pomisliti da ne
uživaš moju zaštitu. Ako moram to pokazati djelom, neka tako bude.
Nije mogla vjerovati onome što je čula. - Zašto? Ja sam samo jedna od vaših
ropkinja.
- Ne budi skromna, djevojčuro - otresao se. - Vrlo dobro znaš da si mi posebna.
- Barem neko vrijeme?
- Barem neko vrijeme.
Da su bili sami, odgurnula bi ga jer joj je potvrdio sumnje bez imalo oklijevanja.
Međutim, Kristen je i te kako bila svjesna mnoštva očiju uperenih u njih. Ne bi bilo
primjereno iskazati takvu drskost prema čovjeku kojeg su svi smatrali njezinim
„gospodarom“; ne zbog nje, nego poradi njega, iako joj nije bilo jasno zašto joj je
uopće bilo stalo do njegova ponosa.
Ukočeno mu je odvratila: - Sigurna sam da imate puno posla, gospodaru, baš kao
i ja.
Shvatio je neizrečenu poruku, odlučivši je zanemariti, ali ipak je maknuo ruke s
nje. - Kunem se da te nikada neću razumjeti. Bilo koja druga žena dotrčala bi mi
vrišteći i plačući o sramoti koja joj je nanesena, tražeći odmazdu, a ti pak i ne
spominješ napad. Čak me optužuješ za ludost jer sam priupitao jesi li dobro.
Kristen se prvo osmjehnula, a potom se smiješak oteo kontroli i pretvorio u
glasan smijeh. - Dakle, o tome se radi? O onome što se zbilo jutros?
- Dakle, jutrošnji te događaji nisu nimalo uznemirili?
- Zašto bi me uznemirili? Nisu mi naudili.
Njezino je ponašanje bilo toliko oprečno onome što je očekivao da ga je uspjela
razdražiti. Dojurio je u dvoranu kako bi je utješio, kako bi se zakleo da će je osvetiti,
a ona je svemu pristupala s krajnjom ravnodušnošću. Poželio je Eldreda pribiti
kopljem uza zid kada mu je Alden ispripovjedio što se pseto drznulo učiniti,
a vjerojatno bi to i učinio da mu je Eldred izašao pred oči u trenutku kad je doznao
za napad. No bijes je ubrzo zamijenila briga za Kristen, briga koju je ona upravo
prezrela.
- Možda ti nije jasno da je počinjen zločin - rekao joj je tonom koji je sada bio
grublji.
- Protiv robinje? - upitala je podrugljivo, prisjetivši se kako joj rekao da nema
nikakvih prava.
- Protiv čovjeka kojeg si ozlijedila.
Ukočila se, a vodenast sjaj njezinih očiju prometnuo se u ledeno plavetnilo. -
Kakav zločin? Zar je zločin braniti se? Usuđujete se to nazvati zločinom?
 - Ne ja. Takav je zakon. Robu je zabranjeno nositi oružje, osim po nalogu njegova
gospodara. Također mu je zabranjeno napasti ikoga, a poglavito plemenitaša. Kazna
za napad na plemenitaša visoka je i za slobodne ljude, ali za robove...
- Jeste li zbog toga očekivali da ću biti uzrujana? - upitala je prijezirno. - Hoće li
me objesiti jer sam se branila?
- Ne budi smiješna, djevojčuro. Kao tvojemu gospodaru, dužnost mi je platiti
obeštećenje, a to ću bez ustezanja i učiniti. Samo sam htio da uvidiš ozbiljnost onog
što si ismijala kao nevažno.
- Neću vam zahvaliti - odgovorila je bahato. - Nimalo mi se ne sviđa pomisao da
se toj svinji mora platiti zadovoljština. Da sam kod kuće, ti bi muškarci već bili mrtvi
zbog onoga što su mu pokušali učiniti.
- Ne možeš očekivati da će stvari ovdje biti jednake onome na što si navikla kod
kuće, Kristen. - Ton mu je sada bio nježniji, ublažen podsjetnikom na to da nije
rođena kao ropkinja i da je bila naučena na uljudnije ophođenje. - Ni ja nisam sretan
što će taj neotesanac Randwulf biti nagrađen za svoju drskost pa ću se pobrinuti da
još malo propati za svoju krvarinu.
Krvarina je predstavljala procijenjenu vrijednost svakoga slobodnog čovjeka.
Radilo se o iznosu šilinga kojim se određivala vrijednost svakog čovjeka i njegova
važnost društvu, određena njegovim novcem, a koja se bilježila zbog zakonskih
propisa. Bio je to iznos koji se čovjeku plaćao kao obeštećenje za nanesenu ozljedu,
ali i iznos koji je čovjek bio dužan platiti kao obeštećenje za štetu nanesenu drugome.
U Wessexu su postajala tri različite krvarine: dvanaest stotina šilinga za kralja i
kraljevski rod, šeststo šilinga za kraljeve plemenitaše i dvjesto šilinga za seljake. Za
robove se nije plaćala krvarina. Njihova je vrijednost bila određena na osam volova.
Kristen je sve to znala zahvaljujući Edi. Znala je kako se puna krvarina tražila u
slučaju čovjekove smrti, a manji iznosi za ozljede. Štoviše, za svaku je ozljedu opisanu
zakonom bio propisan i točan iznos. Pretpostavila je kako će napuknuto rebro,
ozljeda kojaje ograničavala čovjekovu sposobnost duže vrijeme, iziskivati visoko
obeštećenje, kako je Royce i sam rekao, a poglavito stoga jer se radilo o plemenitašu,
čija je puna krvarina iznosila šeststo šilinga, što je za većinu ljudi predstavljalo
vrtoglav iznos.
Kristen je iznenada shvatila kako Royce nije nimalo uzrujan što će morati taj
iznos platiti umjesto nje. Više ga je morila pomisao da je s prijezirom dočekala
njegovu brigu. A sada joj je upravo rekao kako će se pobrinuti da Randwulfa dostigne
dodatna patnja. Rekao joj je da će je osvetiti. Koga je poznavala, čak i među vlastitim
narodom, da je bio spreman osvetiti ropkinju? Tako joj Božjih zuba! Zašto ovaj
muškarac nije mogao biti dosljedan? Zašto se zbog njega jednog trenutka osjećala
nižom od najniže robinje, a već sljedećega poput obožavane ljubavnice?
 Oborila je oči prema podu, osjetivši kajanje zbog svoje drskosti proteklih
nekoliko minuta. - Cijenim ono što namjeravate učiniti za mene, gospodaru, ali
doista nema potrebe. Kao što rekoh, nisu mi nau...
Nije uspjela dovršiti misao. Dva mlada, razdragana kmeta utrčala su u dvoranu
vičući kako je kralj došao. Royce je krenuo prema dvorištu, naizgled potpuno
zaboravivši na nju zbog novih vijesti. Međutim, izgled je varao. Okrenuo se i pozvao
Edu k sebi.
- Skini joj okove, Edo. - Potom se obratio Kristen uputivši joj odlučan pogled, ali
izgovorivši riječi blagim tonom. - Moramo se pogoditi, nas dvoje, ali sada nemam
vremena razgovarati s tobom o tome. Tako ti Božje milosti, djevojčuro, budi dobra.
Kristen je ostala promatrati ga kako brzo odmiče prema ulaznim vratima
dvorane. Ugledala je i gospu Darrelle, kojaje pohitala pridružiti mu se kako bi mu
nešto rekla, ali on je odmahnuo rukom, ne usporivši kako bi joj pružio priliku da
uhvati korak s njime. Svi ostali prisutni u dvorani nahrupili su prema prozorima kako
bi promatrali dolazak kralja Alfreda.
Kristen se nije pomaknula, čak ni kada joj je omraženo željezo skliznulo s
gležnjeva, a Eda joj izvukla dulji lanac iz pojasa. Usnice su joj se malo-pomalo stale
izvijati dok ih nije uresio širok osmijeh. Royce će s njome sklopiti pogodbu i vjerovat
će joj na danu riječ kakva god pogodba bila. Naposljetku je bio spreman vjerovati joj.
Osjetila je ushićenje. Poželjela je vrištati od uzbuđenja, a upravo bi to i učinila da je
Eda još uvijek nije promatrala. Starica je sve vrijeme bila u pravu. Samo je trebala biti
strpljiva.
- Da, vidim koliko si sretna. - Eda se nije smijala. - Samo imaj na umu njegovo
upozorenje. Ne čini ništa zbog čega bi mogla ponovno završiti s ovim na nogama. -
Rekavši svoje, bacila je okove u kut.
Potpuno odsutna duhom, Kristen je kimnula glavom. Um joj je bio prepun misli
o Royceu i onome što bi njegovo povjerenje moglo značiti. Ponovno joj se vratila
nada da nije pogriješila odabravši Roycea od Wyndhursta za svojega muškarca. Još
uvijek ju je smatrao neprijateljem, ali i Garrick i Brenna bili su nekoć neprijatelji, a
ljubav im je ipak neraskidivo združila živote.
Stranci su stali navirati u dvoranu. Sada dobro raspoložena, Kristen je počela
osjećati djelić uzbuđenja svih oko sebe, jer će i ona imati čast vidjeti velikoga saskoga
kralja. Međutim, za razliku od svih prisutnih, ostala je iznenađena jer ga jedina
nikada prije nije vidjela. Bio je tako mlad, posve sigurno mlađi od Roycea!
Isprva je mislila da zasigurno griješi. To nije mogao biti muškarac koji je poveo
Sase protiv krvožednih Danaca, čovjek koji je izvojevao privremeni mir za svoje
ljude. Na kraju krajeva, ničime se nije isticao od plemenitaša oko sebe. Svi su bili
odjeveni u raskošno ruho, neki od njih čak i ljepše od njegova. Druge u njegovoj sviti,
starije muškarce čiji je izgled budio strahopoštovanje, bilo je lakše zamisliti u ulozi
kralja.
A ipak, upravo je taj mladi čovjek bio kralj. Nije joj bila potrebna Edina potvrda
da bi znala. Postojalo je nešto u njemu, određena odlika koju ostali nisu posjedovali.
Bilo je to isto ono što je vidjela u Royceu kada ga je prvi put ugledala i kada joj je
njegovo držanje, a ne odjeća, otkrilo tko je. Bio je to čovjek naučen zapovijedati.
Ostali, odreda lordovi, također vični zapovijedanju, iskazivali su mu poštovanje.
Izuzev njegove mladosti i moći koju je kao kralj imao, ništa na Alfredu od
Wessexa nije se, na prvi pogled, doimalo iznimnim i vrijednim spomena. Bio je visok
za Sasa, neupadljive puti, plavih i živahnih očiju, koje su neprimjetno upijale sve oko
sebe. Nije se doimao poput ratnika, a Kristen će poslije doznati da se radi o učenjaku
nježne naravi. Također će doznati da ga možda nije krasila upečatljiva vanjština, ali
zato su njegovi polet, energičnost i nepokolebljiva odlučnost da svoje kraljevstvo
zadrži u saskim rukama bili i te kako iznimni.
U tom se trenutku doimao poput bilo kojega drugog muškarca, pomalo umoran
od puta i zahvalan na peharu vina koji mu je gospa Darrelle pružila. Pozornost je
posvetio nekolicini Royceovih ljudi, koje je gospodar imanja doveo kako bi ih
predstavio kralju, prije negoli su se svi zajedno uputili k stolovima na kojima je već
bila poslužena gozba. Kristen je osjetila nemali ponos gledajući Roycea, ponos koji
zapravo nije imala razloga osjećati, jer nije polagala pravo na njega, ali osjećaj je,
usprkos tome, bio tu.
Shvatila je da je Eda još jednom bila u pravu, Royce je uistinu bio kraljev
miljenik. Među njima nije bilo formalnosti. Razgovarali su jedan s drugim onako
kako prijatelji običavaju, kao dva muškarca ravnopravna u svemu. Čak je primijetila
kako drugi muškarci prijeko gledaju prema njima kada bi se Alfred nasmijao nekoj
Royceovoj šali, zapitavši se zna li kako mu svi ti lordovi zavide.
Plemenitaši koji su činili Alfredovu svitu uglavnom su bili muškarci njegovih
godina, mlađi sinovi koji su slijedili kralja i njegov dvor, u nadi da će steći njegovu
naklonost. Bilo je tu i pola tuceta dama, žena i kćeri koje su bile u pratnji nekih od
lordova, ali kraljice nije bilo među njima.
Samo je jedna od tih dama pobudila Kristeninu znatiželju, prelijepa gospa lanene
kose uredno smotane u mrežicu urešenu biserima. Bila je mlada, jedre figure
omotane u prekrasnu, krznom obrubljenu haljinu na kojoj bi joj Kristen možda i
pozavidjela da nije mislila kako je njezin vlastiti zeleni baršun uvelike ljepši.
Međutim, nije bila odjevena u svoj zeleni baršun i nitko nije obraćao pozornost na
nju, a činilo se kako djeva lanene kose ne može skrenuti pogleda s kralja i Roycea,
podijelivši svoju pomnju na njih dvojicu u jednakim omjerima.
 Kristen je odvratila pogled od plemenitaša, osjetivši ljubomoru prvi put u životu.
Ali kako nikada prije nije iskusila njezin žalac, nije znala što zapravo osjeća. Znala je
samo da je uznemiruje pogled na tu damu, odjevenu u najljepše ruho, koja se trsila
privući Royceovu pozornost. Jedina joj je utjeha bila da je Royce bio tako zaokupljen
kraljem da ženina nastojanja nije ni primijetio.
 G
ozba se protegnula kroz poslijepodne pa do kasno u noć. U dvorištu iza
dvorane zapaljenje su vatre kako bi se ispeklo meso većih životinja. Na
ražnjima su se vrtjela čak tri grla: jelen s kojim su se lovci vratili tog jutra,
ovca i mlado tele mekana mesa, a sve jer je Royce htio gostima ponuditi što
raznolikiji izbor mesa. Sitniju se divljač spravljalo nad ognjištem u dvorani, baš kao
i svježe povrće iz vrta palače. Služavke su iz podruma donijele kolute sira i nedavno
prikupljeno voće od kojeg su spravljale kolače, slatke pite i preljeve.
Kristen je jela kad god bi uzmogla odvojiti koju sekundu. Gozbe poput ove nisu
joj bile nikakva novina. Čak je nekoliko puta pomagala spravljati hranu za takve
gozbe, jer kod kuće nije bilo neuobičajeno da se veći broj sluga razboli usred zime pa
da preostalima zatreba dodatna pomoć pri kuhanju. Međutim, postojala je jedna
bitna razlika. Kod kuće nikada nije pomagala pri gozbama tijekom ljetnih mjeseci.
Kada bi zimi ograđena kuhinjska izba postala prevrućom, moglo se otvoriti vrata
i pustiti unutra spasonosni dašak hladnoće. Ovdje se, unatoč otvorenim prozorima
oko ognjišta, Kristen osjećala kao da se i sama peče skupa s hljebovima medenog
kruha.
Vrućina se doimala nepodnošljivijom nego prethodnih dana. Razlog je ležao u
mnoštvu ljudi u dvorani, a broj im se tijekom dana nije smanjivao. Odmagali su i
dugački rukavi nove donje halje, koji su joj nadraživali ruke. I donja halja i haljina
bile su joj prilijepljene za leđa i bokove, a vlasi kose, koje su se oslobodile iz inače
uredno isprepletene pletenice, visjele su joj oko lica u mokrim pramenovima. Unatoč
dobru zdravlju i izdržljivosti, Kristen je bila na izmaku snaga. Druge su žene koristile
svakom prilikom kako bi umakle na zrak i predahnule. Ona si nije mogla
priuštiti takav luksuz. Iako više nije nosila okove, neprestano je bila pod budnim
okom Ede, ostalih žena i nekolicine Royceovih ljudi. Malo-pomalo, shvatila je kako
su njegovi ljudi, iako su sjedili za stolovima i zabavljali se, dobili zapovijed da pripaze
na nju. Toliko o Royceovu bezgraničnom povjerenju u nju!
To je možda i ne bi tako rasrdilo da nije bilo vrućine, međutim, nesnosna ju je
temperatura učinila jednako otresitom poput ostalih žena u dvorani. Starije su žene
bez previše premišljanja dijelile grube ukore i pljuske mlađima. Čak je i Eda šamarom
počastila jednu od djevojaka jer je nekoliko trenutaka zastala s poslom kako bi se
rashladila.
Nervoza među služinčadi mogla se rezati nožem. Za stolovima je raspoloženje
bilo dobro, a gosti su uživali. Neko su vrijeme plesali u središtu dvorane, među
stolovima, a Kristen ih je čeznutljivo promatrala, primijetivši kako saski plesovi i nisu
tako različiti od onih njezina naroda. Bardi su pripovijedali o vješticama i zmajevima,
o divovima i vilenjacima. Putujući svirač prebirao je po harfi i pjevao o drevnim
junacima, ali ponajviše o kralju Egbertu, Alfredovu djedu koji je promijenio povijest
svojega kraljevstva, prometnuvši se od gospodara Wessexa koji je priznavao premoć
Mercije do čovjeka koji je potom dvaput porazio Merciju i tako izbavio svoje
kraljevstvo od podložnosti svojim susjedima.
Kristen se zapitala koliko je u tim pričama istine, ali i dalje je nastavila slušati
kako je Alfredov djed porazio Velšane, plemena sjeverno od rijeke Humber, te
divovske Kelte iz Cornwalla, koji su dugo odolijevali priznati njegovu vladavinu. Svi
su uživali u pripovijestima pa su muškarca bodrili da nastavi pjevati i dalje.
Tako je dan prolazio u zabavi i vrsnoj hrani i piću za plemenitaše, dok je
služinčad crnčila kako bi im sve to poslužila. Kristen su u jednom trenutku pozvala
dva lorda koji su ustrajali u tome da ih ona posluži. Eda joj je bila rekla kako ne smije
posluživati goste, unatoč tome što se sada smjela slobodno kretati. To joj je
i odgovaralo. Spravljanje hrane na ognjištu, skrivena velom dima, bila je jedna stvar.
Posluživati tu istu hranu lordovima i gospama, koje nije smatrala nimalo boljima od
sebe, bila je nešto posve drugo. Nije se obazirala na dvojicu lordova dok jednostavno
nisu odustali pa pozvali drugu služavku.
Nitko je drugi nije primijetio. Ili je barem tako mislila. Osjećala bi se donekle
nelagodno da je znala kako je pobudila znatiželju svih prisutnih gostiju, uključujući
i samoga kralja. Plemenitaši su upirali prstom prema njoj, pokazujući je čovjeku
pokraj kojeg su sjedili i nagađajući tko bi ona mogla biti, ali nitko se nije usudio
raspitivati o robinji, jer su prema njezinoj odjeći i poslu koji je obavljala pretpostavili
da to mora biti. Jedini koji se nije ustručavao postaviti pitanje kako bi utažio svoju
znatiželju bio je sam Alfred.
Kristen bi se zapjenila da je čula taj razgovor. Ovako se zapjenila svakom
prilikom kada bi načula razgovore o zarobljenim Vikinzima, a takvih je razgovora
bilo puno. Royceu su sricali hvalospjeve zbog njegova podviga, veličajući ga jer je
primorao „divljake“ da rade na njihovoj obrani. Ti su divljaci cio dan proveli u
svojoj nastambi lišenoj prozora, jer je cijela palača uživala u gozbi. Ti su joj divljaci
bili prijatelji i susjedi!
Ako je već vrućina nije učinila dovoljno razdražljivom, tada su to učinile
pogrdne primjedbe o njezinim prijateljima, dovevši je u stanje u kojem je bila
spremna eksplodirati zbog samo jednoga kriva pogleda ili pogrešne riječi. Kriv pogled
došao je od samoga Roycea.
Za jednog od mirnijih razdoblja, dok je putujući pjevač ispredao svoju pjesmu,
Kristen se zaputila prema prozoru pa se, sjevši na prozorsku dasku, stala hladiti
objema rukama. Njezini je čuvari tamo nisu mogli vidjeti jer su im žene koje su se
motale oko stolova priječile pogled. Ali, Royce ju je jasno vidio, a ona je vidjela
njegov strogi pogled koji je mogao značiti samo jedno: upozorenje da se kloni
prozora. Zar je mislio da bi mogla pobjeći kroz prozor? Naravno da jest. Bio je
spreman uskratiti joj čak i to malo uzmaka pred vrućinom.
Bilo je to previše. Ustala je. Bijesno, ali polako, ni trenutak ne odvajajući pogleda
od njegovih očiju, strgala je dugačke rukave svoje donje halje, onako kako je već
jednom učinila, pa ih zavitlala kroz prozor. Smjesta je osjetila razliku. Potom je
začula Royceov glasan smijeh, ponukan onime što je učinila.
Upravo ju je taj smijeh zauzdao da ne učini nešto gore, omogućivši joj da nadiđe
nelagodu i uvidi šaljivost svoje ljutnje. Razdraženost koja ju je pratila cijeloga dana
iščezla je, a ona se uspjela čak i osmjehnuti kada je Eda došla izgrditi je i odvući natrag
k stolu.
Bilo je to ni sat prije. Slavlje u dvorani jenjavalo je. Služinčad je počela čistiti
stolove, odnoseći hranu, a započele su i pripreme za jutarnje jelo.
Kristen je pretpostavila da će proći još puno sati prije negoli naposljetku ugleda
postelju. Bila je u krivu. Royce je ustao i prišao joj. Čvrsto ju je, bez riječi, uhvatio za
ruku i poveo prema stubama.
Da nije bila iscrpljena, vjerojatno bi prigovorila njegovoj netaktičnosti jer je vrlo
dobro znala što čini. Rekao je kako će svojim djelima Alfredu i njegovoj sviti jasno
dati do znanja da ona uživa njegovu zaštitu. Zar je postojao bolji način od toga da
javno obznani kako mu je priležnica? Njegove su namjere bile jasne svakome tko je
imao dva zdrava oka. Čak je na trenutak zastao podno stubišta kako bi je poljubio.
Začudo, Kristen njegovi postupci nisu ni najmanje uzrujali. Da mu je žena, te bi
se večeri povukli na počinak na istovjetan način. Međutim, razlog njezine šutnje i
popustljivosti bila je spoznaja da Royce ostavlja kralja i sve goste na brigu svojemu
rođaku Aldenu kako bi se s njome mogao povući na počinak. Toliko mu je bila važna
njezina sigurnost.
- Dobro je da mi se nisi opirala, Kristen.
Izrekao je to čim je zatvorio vrata svoje odaje i pustio joj ruku. Njegov ton otkrio
joj je koliko je zahvalan jer mu je dopustila da izvede taj mali igrokaz pred gostima.
Uputila se prema krevetu, ne rekavši ni riječi prije negoli je sjela kako bi olakšala
teret svojim umornim nogama.
- Nisam vam se htjela opirati pred svjedocima, gospodaru.
Prišao joj je i zaustavio se pred njom, neznatno namrštena lica.
- Možda nisi svjesna što...
 Prekinula ga je slabašno se nasmijavši. - Vaša je izvedba bila nadasve sirova, ali
poruka je bila posve jasna, kako meni, tako, uvjerena sam, i vašim gostima. Stavili ste
svoj žig na mene.
- I to ti nimalo ne smeta.
- Valjda mi ne smeta, inače bih se naljutila. Ili sam možda preumorna za ljutnju.
Ne znam. Zašto propitkujete? Bi li bolje poslužilo svrsi da ste bili prisiljeni nositi me
uza stube dok vrištim i batrgam se?
- Očekivao sam takvo što - promrsio je.
Nasmijala se, odmahnuvši glavom. - Kao što rekoh, ne bih vam se opirala pred
gostima.
- Zašto? - htio je znati. - Inače ne oklijevaš ni trenutka.
- Okružena sam muškarcima cio život. Poznat mi je njihov budalasti ponos.
Nikada mi ne biste oprostili kada bih vas ponizila pred nekim. Ovdje, u samoći, takvo
što nije važno.
Nasmijao se, čuvši riječi. - Dalo bi se reći da isto vrijedi i za tebe, lukavice.
Slegnula je ramenima prije nego što je legla na krevet, nastavivši zuriti u njega
poluotvorenim očima. Royce je zadržao dah. Poziv koji mu je uputila bio je bjelodan
iz načina na koji je ležala pred njime, opuštena, u iščekivanju. Vrućina mu je
prostrujala tijelom, zadržavši se dulje u određenim dijelovima, ali ipak je ostao na
mjestu, u strahu da bi mogla pobjeći ako se pomakne. Sve se činilo toliko oprečnim
njihovu sinoćnjem olujnom susretu.
Njegovo je oklijevanje izmamilo dubok, grlen smijeh s njezinih usana. -
Razumijem, gospodaru.
Osjetio je kako u njemu buja razdraženost, miješajući se s već prisutnom
žudnjom. Ophođenje s Kristen predstavljalo je iscrpljujuće iskustvo. Žena nikada nije
činila ono što je ustaljeno ili očekivano.
- Što to razumiješ? - Riječi su zazvučale grubo čak i njegovim ušima.
Pridigla se, poduprijevši se laktima. Bilo koja druga žena ustuknula bi pred
njegovim tonom. Kristen mu se osmjehnula.
- Natopljena sam vlastitim znojem. Nije ni čudo da me ne nalazite privlačnom.
Ponovno je zaustavio dah. - Ne nalazim te privlačnom? - gotovo je uzviknuo.
Ona kao da i dalje nije primjećivala njegovu razdraženost. - Tako je. Zaiskala bih
kupku, ali tada bih se morala ponovo spustiti u dvoranu, a vašim bi gostima tada sve
bilo jasno. Mislili bi da je to vaša zapovijed i kako me ne želite ovakvu kakva sam
sad, a ja sam ipak odveć ponosna da bih pristala na to.
 Zapanjeno je na trenutak ostao zuriti u nju pa položio koljeno na krevet kako bi
se nadvio nad njome. - Ženo... - započeo je.
Stavila je dlan posred njegovih prsa kako bi ga zaustavila. - Ne, sigurno
zaudaram. Kako možete?
Sada se hihotao. - I te kako bih mogao, i to sa zadovoljstvom. Ali, ako tako žudiš
za kupkom, u blizini je malo jezero.
Oči su joj zasjale. - Odveli biste me onamo?
- Da.
Naslonio se na njezin dlan, osjetivši njegov pritisak, pa joj ukrao cjelov, iskusivši
neobično zadovoljstvo promatrajući joj izraz lica. Njezin ga je pomalo razdraženi
uzdah još jednom iznenadio.
- Ah, kakve li podlosti, dražiti me kupanjem u prohladnoj vodi dok sam tako
umorna da ne mogu ni ruku podignuti s postelje!
- Tako mi Božje milosti! - zarežao je pridigavši se s nje. - Izludit ćeš me,
djevojčuro!
- Zašto?
Pogledao ju je kroz procjepe u koje su mu se oči skupile. Tada je shvatio da je
ozbiljna, da ga ne pokušava izazvati. Sada je sve njezine postupke otkako su došli u
odaju sagledao u drugome svjetlu. Posljednje su joj riječi proizašle iz istinskog
razočarenja.
- Zar si uistinu tako umorna?
Slabašno se osmjehnula. - Bojim se da me vrućina dvorane iscijedila. Rad mi ne
smeta, ali bilo je tako prenapučeno ljudima... - Uzdahnuvši, sručila se natrag na
postelju. - I bolje da me ne želite u ovom trenutku. Sumnjam da bi ijedno od nas
uvelike uživalo u tome.
Otvorio je usta kako bi joj odgovorio da zbori u svoje ime, ali nije izrekao riječi.
Prije samo nekoliko tjedana osupnula bi ga tako smjela izjava ove žene. Možda se
počeo privikavati na otvorenost kojom je govorila sve što joj je na pameti, kad se već
nije uspijevao priviknuti na njezine nedosljednosti.
- Želiš li još uvijek kupku?
Sklopila je oči, ali usnice joj je još uvijek krasio smiješak. - Bilo bi lijepo, ali i dalje
ne želim silaziti. Uistinu se nadam da mi nećete remetiti počinak tjerajući me da se
prepirem s vama.
Iz grla mu se prolomio zvuk prožet razdraženošću. Dakle, bila je spremna
raspiriti svoju strast radi prepirke, ali ne i kako bi vodili ljubav. A on ju je i dalje želio,
bez obzira na njezinu iscrpljenost i stanje. No, morao je priznati da je bez sumnje u
pravu. Osjećao bi se prevarenim kada bi mu uzvratila mlitavošću, jer je više od svega
uživao u njezinoj strasti.
Začuvši zvuk, Kristen je odškrinula kapke, tek toliko da ga može pogledati ispod
bujnih trepavica. Mora da joj je um bio jednako umoran koliko i tijelo. Njezina je
pretpostavka počivala na vlastitim osjećajima. Međutim, kada ga je ugledala kako je
promatra gotovo bolna izraza lica, postalo joj je savršeno jasno da on ne dijeli te iste
osjećaje. Doista ju je želio, čak i u tom trenutku. Spoznaja joj nije uzburkala krv.
Sumnjala je da bi išta to moglo u tom trenutku. Međutim, osjetila je neobjašnjiv
osjećaj ugode.
- Ako vam je to po volji, gospodaru.
Primijetila je kako se ukočio čuvši što mu nudi, ali potom se opustio, a lice mu je
poprimilo blaži izraz. - Da, po volji mi je, djevojčuro, ali umjesto toga učinit ću ono
što je tebi po volji. Dođi, dobit ćeš svoju kupku.
Zastenjala je kada ju je uhvatio za ruku pa povukao na noge. - Royce, ne. Draže
bi mi bilo spavati.
Uistinu je bila umorna ako ga je omaškom oslovila imenom umjesto uobičajenog
Sasu ili pogrdno izgovorenoga gospodaru. Cijela ga je situacija zabavljala. Nikada nije
vjerovao da će je vidjeti ovakvu. Iscrpljenost joj je u potpunosti skršila oprez.
- Moraš stajati tek nekoliko minuta - odvratio je, osmjehnuvši se. - Ja ću učiniti
sve ostalo.
- Stajati?
- Da, ovdje.
Poveo ju je do posude s vodom ostavljene na stolu. Pokraj nje nalazili su se
presavijena krpa, spužva i komadić sapuna.
- Ovo nije uobičajeno - rekla je namrštivši se. - Inače se uvijek kupate u
prizemlju.
- Prepustio sam sobu za kupanje gostima. Kad god imamo goste, donesu mi vodu
u sobu. Nisi jedina koja je osjetila posljedice vrućine u dvorani, iako pretpostavljam
da je tebi bilo kudikamo gore.
- Možete pretpostavljati - rekla je. - Ali stvarnost je gora od najgore pretpostavke.
- Zar uistinu tako teško podnosiš naše podneblje, zavodnice? - upitao je kad ju je
počeo razodijevati. - Do sada ti ono nije uspijevalo ovako slomiti duh.
Požalio je riječi poruge čim ih je izgovorio, svjestan da bi joj se ponos mogao
pobuniti i da bi mogla postati ogorčena, misleći kako olako shvaća njezine patnje.
Iznenadila ga je hihotanjem umjesto toga.
 - Znate, da mi se niste nasmijali kada sam otrgnula rukave, mislim da bih uradila
nešto nepromišljeno. Vrućina me učinila tako razdražljivom. Zašto vam je to bilo
toliko smiješno? - Nije odgovorio, a ona se osmjehnula. - Jesam li vas podsjetila na
nadmeno dijete? Jer tako sam sagledala samu sebe čuvši vaš smijeh.
Promrmljao je, zadivljen njezinom iznimnom pronicljivošću. Međutim, sada u
njoj nije vidio nadureno dijete. Ne, nipošto nije bila dijete, a on je ozbiljno pogriješio
odlučivši da će je sam okupati spužvom. Shvatio je to istog trenutka kada ju je do
kraja svukao. Međutim, sama to neće učiniti. Oči su joj sada bile sklopljene. Utihnula
je. Gotovo je spavala na nogama.
Predugo je oklijevao promatrajući je. - Ne morate činiti ovo, gospodaru. - Oči su
joj i dalje bile sklopljene.
Royce se osjetio izazvanim. - Znam.
Posegnuo je za sapunom, zahvalan jer ona ne vidi koliko mu ruke drhte. Pokušao
ju je što žurnije nasapunati, nastojeći ne gledati kako mu dlanovi klize njezinim
tijelom. Nije bilo lako. A nije puno ni pomoglo. Ono što nije vidio, osjećao je.
Bio je lud jer si je priuštio ovo kada nije imao nakanu uzeti je poslije. I dalje je
bio odlučan u svojoj namjeri. Sama činjenica da je voljna stajati i dopustiti mu da je
okupa svjedočila je njezinoj iscrpljenosti. A za sve je bio sam kriv. Nije mu palo na
um kako bi je dodatno breme poslova moglo iscrpiti. Njegova je služinčad bila
naučena na ovakav teret koji im je, istini za volju, rijetko padao na pleća. Ali, oni su
također bili naučeni i na ljeta u Wessexu. Kristen nije bila navikla ni na jedno.
Spužvom joj je isprao sapunicu s tijela, dopustivši da voda natopi odbačenu
odjeću pokraj njezinih nogu. Licem joj se razlilo neopisivo zadovoljstvo kada joj je
hladna voda kliznula niz tijelo, a Royce je zaključio kako se njegova muka isplatila.
Čak je stao sporije ispirati sapunicu kako bi joj produljio zadovoljstvo.
Naposljetku ju je obrisao krpom koju je, ponajviše zbog sebe, omotao oko nje
prije negoli ju je poveo natrag prema postelji. Htio ju je ponijeti prema krevetu, ali
shvatio je da takvom iskušenju ne bi mogao odoljeti. Ovako ga je njezino zadovoljno
romorenje kada se rastegnula na krevetu natjeralo na uzdah.
Iako nije namjeravao biti grub, glas mu je zazvučao strogo kad joj se obratio,
pokrivajući je tankom plahtom. - Ujutro možeš spavati koliko ti se prohtije.
- Razmazit ćete me, gospodaru.
- Neću, samo sam sebičan.
Odškrinula je kapke, napola otvorivši oči. - Kakve to veze ima s...
- Spavaj, djevojčuro!
- Nećete li i sami doći u postelju?
 Royce je silovito opsovao pa se okrenuo od nje. Na odlasku je pokupio njezinu
odjeću s poda. Dat će je Edi da je opere, a potom će sam poći uskočiti u hladno jezero.
Sumnjao je da će biti ikakve koristi od toga i bio je gotovo siguran da te noći neće
oka sklopiti u svojemu krevetu.
 K
risten je bila uvjerena kako je lord Eldred iščekivao trenutak kada će se
ona pojaviti, jer je ustao sa svojega mjesta na drugom kraju dvorane pa
joj prišao čim se pojavila pokraj kuhinjskoga ognjišta, a Eda joj u ruke
gurnula zdjelu kaše. Ne osjetivši ni trunku strepnje ugledavši ga kako se približava,
sjela je na stolac za čelom radnog stola, vrlo blizu prozora, i počela jesti.
Činilo se da se dvorana vratila u svakodnevnicu. Sluge su tiho radile, a nekolicina
se Royceovih ljudi nečemu smijala. Sve bi bilo kao i inače osim što se oko gospe
Darrelle u njezinu dijelu dvorane nalazilo puno više žena. Ženski dio svite. Čula je
djeliće njihova razgovora o lovu pa je pretpostavila kako su kralj i ostali plemenitaši
pošli u lov - svi osim lorda Eldreda.
- Kasno se laćaš posla, djevojčuro.
Sjeo je za kraj dugačkoga stola koji neće rastavljati dok gosti ne odu. Za
Kristeninim stolom radile su još dvije žene, ali ona je znala da se obratio njoj.
Pogledale su ga, Kristen nije.
Ipak je odgovorila: - Tako je.
Uslijedilo je nekoliko dugačkih trenutaka tišine, a potom je on rekao: - Vidim da
više ne trpiš kazne.
- Lanci nisu bili kazna - odgovorila je suzdržano, nastavivši jesti.
- Da, sjećam se da si rekla kako su tu jer si opasna. - Glas mu je bio natopljen
porugom. - Jučer poslijepodne bio sam spreman u to čak i povjerovati, ali da je tako,
ne bi sada uživala slobodu.
Slegnula je ramenima. - Možda gospodar Royce vjeruje kako je ovih dana na
imanju prisutna veća prijetnja od mene.
- Kakva prijetnja? Prokleta bila, gledaj u mene dok razgovaram s tobom!
Polako je podigla pogled, naposljetku ga uperivši u njegovo srdito lice. Bio je
zajapuren. Usnice su mu se iskrivile pod čudnim kutom. U ljutnji nije bio nimalo
naočit.
Svojim mu je prezrivim pogledom jasno dala do znanja da ne zavređuje više
pažnje od šugava pseta. Vratila se svojoj kaši prije negoli ga je udostojala odgovorom.
- Vi ste bili ta prijetnja, vaša plemenitosti. Slobodu sam dobila natrag kako bih
se mogla obraniti. Gospodar Royce zna da to umijem vješto činiti.
 Nastavila je ne obazirati se na njega. Eldred nikada u životu nije doživio da se
žena ovako odnosi prema njemu. Obično su žene plazile pred njime, dodvoravale mu
se, obožavale ga, međusobno se borile za njegovu naklonost. Ova se prema njemu
odnosila kao da nije vrijedan pažnje, a bila je tek robinja! Bio je spreman lišiti je
života zbog toga. Da su bili sami, oborio bi je pod sebe - gdje bi skupo platila cijenu
svojega prijezira.
- Royce te sputao - Eldred se podrugljivo iskesio - baš kao što je sputao i one
divljake koji mu vani grade zid. Reci mi, djevojčuro, sputavala li te i za svoju postelju?
Začuo je zabezeknute uzdahe žena oko sebe, ali njegova grubost, činilo se, nije
ni najmanje utjecala na onu kojoj je bila namijenjena. Sjedila je potpuno mirna,
nastavivši jesti svoju hranu, a on ju je zbog toga poželio zadaviti. Kako li ga je
uspijevala natjerati da izgubi kontrolu? Došao je ovamo u želji da je ponizi i
ismije kako bi platila za svoje jučerašnje nedjelo.
Bit će govorkanja ako ne odustane, govorkanja poput onih koje je čuo jutros, da
Royce nije čak ni pričekao da ostanu sami kako bi je pozvao u svoju postelju, nego ju
je ispratio iz dvorane. Besramno je svima obznanio naklonost ropkinji - običnoj
ropkinji! - i to u prisutnosti svojega kralja!
Eldred je poželio da je bio prisutan kako bi posvjedočio Royceovu bezumlju, ali
izbjegavao je suočiti se s Royceom u Alfredovoj prisutnosti otkako god mu je Alden
jasno dao do znanja da je Royceu posebno stalo do ove ropkinje. Bilo bi tako
svojstveno Royceu da se požali Alfredu na ono što je Eldred pokušao učiniti, a u tom
srazu Eldred nije imao izgleda odnijeti pobjedu. Previše se namučio kako bi zadobio
Alfredovo poštovanje da bi ga sada izgubio u sukobu s Royceom oko ropkinje.
Isto tako, nije mogao ni sve skupa ostaviti na miru. Srdžba koju je gajio bila je
preduboka, a moglo ju je smiriti samo poniženje.
- Donesi mi pivo, djevojčuro - grubo je zapovjedio. Kada je jedna od sluškinja
pošla po pivo, otresao se: - Ne, učinit će to vikinška djevojčura.
Sada ga je udostojala pogleda. Ali Eldredovo zadovoljstvo jer mu je naposljetku
posvetila punu pozornost nije dugo potrajalo, jer su joj oči zablistale, a licem joj se
razlio vragolast smiješak.
- Ako istinski želite pivo, vaša plemenitosti, bolje dopustite Edrei da vam ga
donese. Inače ćete sami morati poći po njega.
- Odbijaš poslužiti me?
Kristen se svojski trudila ne prasnuti u smijeh. - Ne, vaša plemenitosti - uzvratila
je potiho. - Slijedim zapovijedi gospodara Roycea... kada god mi to pričinja
zadovoljstvo. A veliko mi je zadovoljstvo reći vam kako mi je zabranio da poslužujem
njegove goste.
 Gurnula ga je predaleko. Trebala mu je tek sekunda da se stvori pokraj nje.
Jednom ju je rukom povukao na noge, a drugom zamahnuo kako bi je udario. Nije
mu pružila priliku da to učini, odgurnuvši ga od sebe.
Eldred je ponovno nasrnuo na nju, ali ovoga puta zaustavio ga je strog glas za
njegovim leđima. - Ne dirajte je, vaša plemenitosti.
Munjevito se okrenuo, uperivši pogled pun srdžbe u Royceova kmeta Seldona.
Tik iza njega stajao je još jedan Royceov sluga. Obojici su dlanovi počivali na
balčacima mačeva.
- Ne, ovog mi puta neće biti uskraćeno ono što želim! - zarežao je Eldred. -
Djevojka će biti kažnjena.
- Ne vašom rukom. Gospodar Royce zapovjedio je da nitko ne smije dotaknuti tu
ženu.
Posve neočekivano, Kristen su riječi razljutile. - Ne treba mi pomoć s ovim
psetom. Izrezala bih ga njegovim oružjem.
Prije negoli su shvatili što smjera, zgrabila je bodež zadjenut za Eldredov pojas.
U činu krajnjeg prijezira, zabila je bodež u stol umjesto da ga je njime zadržala podalje
od sebe. Poniženje je bilo preveliko da bi se obazirao na upozorenje koje je maločas
čuo pa ju je ošinuo nadlanicom. Kristen je uzvratila spojivši pesnice i zamahnuvši mu
prema čeljusti. Udarac ga je poslao prema stolu preko kojeg je pao. Royceovi ljudi
pomogli su mu pridignuti se, ali nisu ga pustili, iako se svim silama pokušavao
osloboditi, istodobno prijeteći.
Kroz buku Eldredovih prijetnji, Kristen je uspjela čuti Darrellein vrisak pa je
pogledala prema njoj, vidjevši ženu kako juri prema ulazu u dvoranu. Progunđala je
u sebi jer je tamo stajao Royce - i nije bio sam, uz bok mu je stajao Alfred. Royce je
izgledao kao da je spreman ubiti. Jednom oštrom riječju otpravio je Darrelle.
Čuvši Royceov glas, Eldred se prestao otimati. Tada su ga i dva muškarca ugledala
pa su pustili Eldreda. Nijedan se nije pomaknuo dok su Royce i kralj koračali prema
njima.
Kristenin izraz lica nije otkrivao ni djelić onoga što je osjećala. Izvana je bila
mirna, dok je u nutrini drhtala. Sve se ovo dogodilo njezinom krivnjom. Hotimice je
isprovocirala mladoga lorda.
Nadala se da će ga razbjesniti, a u tome je i uspjela. A sada će platiti za svoju
zloću. Royce je izgledao dovoljno bijesno da joj učini i gore od pukoga ponovnog
sputavanja.
Eldred je uočio priliku za osvetu pa ju je i ugrabio, obrativši se Alfredu prije nego
što je Royce progovorio. - Vaša Milosti, tražim zadovoljštinu za postupke ove robinje.
Dvaput je već digla ruku na vaše plemenitaše. Lord Randwulf leži u postelji, rebra
slomljena lancem kojim je ona vitlala. A sada se drznula udariti i mene te...
Seldon je prekinuo njegovu žalopojku obrativši se Royceu: - Upozorenje,
gospodaru, kako je vaša volja da je nitko ne dira.
- Je li to istina, Eldrede? - upitao je Alfred tiho.
- Izazvala me! - Eldred je ustrajao.
- Razlozi nisu važni - odvratio je Alfred. - Nije na vama da kažnjavate njezine
prijestupe, tim više što ste upozoreni da to ne činite. Uvreda koju ste nanijeli svojemu
domaćinu pod njegovim krovom težak je prijestup. Napustit ćete nas i nećete se
vraćati na dvor dok vas ne pozovem.
Eldred je problijedio čuvši te riječi. Činilo se kao da će se pobuniti, ali mora da
je shvatio kako bi bilo bolje šutjeti, jer je kruto kimnuo glavom pa se povukao.
Royce ga je promatrao kako odlazi iz dvorane, pesnica čvrsto stisnutih uz
bokove. - Radije bih da niste to učinili, Vaša Milosti.
Alfred je mudro suspregnuo osmijeh. - Znam. Najradije biste izvukli mač i
ukrstili ga s njegovim. Budite strpljivi, prijatelju. Wessex sada treba svakog čovjeka,
čak i one Eldredova soja. Kada postignemo trajni mir, ruke će vam biti odriješene da
izravnate račune s njime.
Royce je kralju uputio oštar pogled, a potomje dio njegove napetosti iščeznuo pa
je kimnuo. Skrenuo je pogled prema Kristen. Zakoračio je prema njoj, stavivši svoj
krupni dlan na crveni trag koji joj je nagrdio put obraza.
- Jesi li dobro?
Preplavilo ju je olakšanje, toliko snažno da se umalo slomila pred njime. Onaj
pogled najcrnjeg bijesa nije bio namijenjen njoj. Nažalost, čim je osjećaj olakšanja
splasnuo, na površinu je isplivala ljutnja koja ju je maločas obuzela. Ne bojeći se više
odmazde, prisjetila se zašto je uopće maločas izgubila kontrolu.
Ljutito je uperila prst u dvojicu Royceovih slugu. - Ne trebaju mi psi čuvari,
gospodaru.
Dlan mu je skliznuo s njezina obraza. - Osvjedočili smo se tome.
Vidjeli su. Nelagoda joj je obuzdala srdžbu. U redu, vidjeli su, ali nisu čuli što se
zbilo. Svrnula je pogled prema dvama slugama kako bi vidjela hoće li još štogod reći.
Oni su joj uzvratili pogled. Seldon joj se osmjehivao. Zasada nisu progovorili, ali
mogli bi to učiniti poslije pa ispripovijedati Royceu kako je svojom jezičinom navela
Eldreda da je napadne i da je uvredama zavrijedila pljusku koju joj je udijelio.
Istopio se još jedan djelić srdžbe. Ostala je samo kivnost, a nju je tiho izrazila. -
Jasno mi je zašto ste ih postavili za moje čuvare, gospodaru. Nije to bilo radi moje
zaštite jer dobro znate da mi ne treba zaštite povrh moje. Oni su zamijenili moje
okove, kako biste bili sigurni da neću umaći. Zar je to povjerenje koje imate u mene?
Sada se Royce namrštio. Nije ju namjeravao smirivati, ne dok Alfred sluša svaku
njihovu riječ. A ipak, dosad je dovoljno dobro poznavao Kristen da bi znao kako
njezina ljutnja otežava bilo kakav razgovor s njome i da će u konačnici jedini on
podnijeti sav teret te ljutnje.
- Dok se ne pogodimo, lukavice, ne preispituj moje zapovijedi.
Ton mu je bio oštar, a žar njegovih tamnih smaragda otkrivao je puno toga.
Kristen je spoznaja o Alfredovoj prisutnosti stigla do uma tek tada. Prekasno.
Kradomice pogledavši prema njemu, shvatila je kako mu je prepirka gospodara i
njegova robinje bila zabavna. Božjih joj zuba! Kako je mogla biti tako budalasta pa
se suprotstavljati Royceu pred njegovim kraljem? Usto je smetnula s uma i pogodbu
koju je spominjao.
Nije bila toliko ponosna da ne bi priznala svoje pogreške. Uputila je Royceu
nesiguran pogled, otišavši potom i korak dalje ne bi li se iskupila.
- Oprostite mi, gospodaru. Jezik mi je često brži od pameti. I žao mi jezbog
nereda kojem ste maločas svjedočili. Lord Eldred htio me rasrditi... i ja sam željela
rasrditi njega. Oboje smo uspjeli u svojim nakanama, ali žao mi je što ste bili prisiljeni
svjedočiti takvom bezumlju.
Royce je ostao zapanjen, ne toliko njezinim priznanjem koliko isprikom. Ali
upravo je priznanje nagnalo kralja od Wessexa da zabaci svoju moćnu glavu i srčano
se nasmije.
- Božje mi milosti, Royce, takva je iskrenost zastrašujuća. A već sam vam gotovo
pozavidio na dobroj sreći. Ne, dobri čovječe, takva uvredljiva iskrenost nije prikladna
za dvor koji vrvi suptilnošću i lažnim hvalospjevima.
Royce je frknuo. - Nisam je ni ponudio dvoru, Vaša Milosti.
Kristen je zaustavila dah čuvši tako smjelu izjavu, ali Alfred se nije uvrijedio.
Dapače, ponovno se nasmijao.
- Vidim da je njezina iskrenost zarazna. Bilo bi mi mudro držati ostale svoje
plemenitaše podalje od nje, inače više nikada neću čuti kako sam izvrstan lovac.
Sada se Royce nasmijao. - Takvih vam pohvala neće manjkati, Vaša Milosti, ne
nakon što ste nam vlastoručno priskrbili večernje jelo.
Potom su se udaljili, ali ne prije negoli je Royce uspio Kristen uputiti znatiželjan
pogled, a potom i jedva primjetan smiješak. Iskupila mu se, što joj je i bila namjera, a
kasnije će se i on morati iskupiti njoj.
 E
da je poslala Kristen na kat. Činjenica da ju je poslala samu, bez pratnje
dvojice čuvara, uvelike je popravila djevojčino raspoloženje. Nije joj čak
palo na pamet zaputiti se ikamo doli u Royceovu sobu.
On je još uvijek bio u dvorani. Bilo je kasno, a većina njegovih gostiju već se
povukla na počinak. Kralj je, međutim, još uvijek pio i ispredao priče koje bi mogle
posramiti svakoga barda. Ne bi bilo prilično da se Royce povuče na počinak ranije i
drugu noć zaredom.
Kristen je bila svjesna toga i znala je da mora biti strpljiva. Večer prije bila je tako
umorna da joj gotovo nije ni pala na um pogodba koju su tek trebali sklopiti. Večeras
nije bilo tako. Tog je dana njezin teret bio puno lakši, jer su mnoge njezine poslove
na sebe preuzeli drugi. Bilo joj je dopušteno često se odmarati pokraj prozora, a Eda
ju je čak nekoliko sati odvela iz dvorane da s njome uredi gostinske odaje na katu.
Prisjetivši se prošle noći, Kristen je shvatila kako je njezin lakši teret bio rezultat
Royceove zapovijedi. Sada je znala na što je mislio govoreći o svojoj sebičnosti, ali to
joj nije ni najmanje zasmetalo. I sama je željno iščekivala zadovoljstvo noći
provedene u njegovu naručju. Više nije ni pomišljala da bi mu mogla bilo
što uskratiti. Vratio joj je slobodu, a također joj je, u mnogim prilikama, pokazao da
mu je ipak stalo.
Mijenjao se, taj njezin Sas. S vremenom će priznati da su srodne duše, a kada to
učini, uzet će je za ženu. Oslobodit će i njezine prijatelje, a ona će po njima poslati
poruku svojim roditeljima. Na kraju će sve biti dobro, ali put pred njome, put do tog
tako priželjkivanog svršetka, bio je i te kako težak.
Kristen se osmjehnula, vidjevši da su večeras na stolu dvije velike posude s
vodom i dodatne krpe za brisanje. Hitro je iskoristila svoju vodu i krpu pa se naga
uvukla pod tanku plahtu na krevetu kako bi tamo pričekala gospodarov dolazak. Da,
sada je o njemu mogla misliti kao o svojemu gospodaru jer će mu uistinu pripadati
kada se vjenčaju.
Royce je došao ni petnaest minuta poslije. Kristen bi bilo zabavno da je znala
koliko je po njezinu odlasku bio rastresen u dvorani i kako mu se Alfred smilovao pa
se povukao na počinak kako bi to mogao učiniti i njegov domaćin. Ovako ju je
razveselio samo njegov pogled zadovoljnog iznenađenja jer ju je zatekao u postelji.
Ležala je sklupčana na boku, savijena lakta i glave položene na dlan svoje ruke
kako bi ga mogla promatrati dok joj prilazi. Božjih joj zuba, i te kako joj se sviđalo
ono što je vidjela. Možda se povremeno nisu slagali oko nekih stvari, ali na njegovu
tijelu nije uspijevala pronaći išta što joj nije bilo po volji.
Otkako je kraljevska svita došla, odijevao se veličanstvenije negoli mu je inače
bio običaj. Nosio je plašt pričvršćen kopčom na desnom ramenu, baš kao i drugi
lordovi, a njegov je bio tamno-smeđi sa zlatnožutom podstavom, načinjenom od
skupocjene, rijetke svile. Ista je zlatnožuta svila krasila porub i ovratnik njegove
tunike boje pijeska, čiji su mu dugi rukavi dopirali do zapešća. Zemljani su mu tonovi
savršeno pristajali, čineći zelenilo njegovih očiju više zapanjujućim nego inače.
Također je nosio i široki remen cijelom dužinom optočen velikim jantarnim
kamenjem. Čak je i balčak bodeža zadjenutog o njegov pojas bio optočen draguljima.
Nisu razgovarali od jutrošnjih događaja s Eldredom. Sada ju je iznenadio rekavši:
- Jutros si mi ponudila ispriku za koju nisam siguran da je želim.
- Vaša je, gospodaru, stoga činite s njome što vam drago.
- Tada ti je vraćam. - Sjeo je pokraj nje na postelju, savivši jedno koljeno kako bi
se mogao okrenuti prema njoj. Dlanom je posegnuo prema njezinu boku, oklijevajući,
pa ga potom povukavši natrag. - Dugo već poznajem Eldreda. Znam kako mu um radi
i kolikim se žarom trsi izazivati nevolje.
Kristen je tiho odgovorila: - Nisam lagala, gospodaru. Doista sam ga hotimice
izazvala.
- Ali on je prišao tebi, a ne ti njemu.
Široko se osmjehnula. - Tome ne mogu proturječiti.
Posegnuo je prema njoj, ovog puta dopustivši dlanu da joj nekoliko trenutaka
otpočine na boku. - Nisam ti zahvalio zbog tvoje razboritosti pred Alfredom.
- I te kako jeste - uzvratila je nježno.
Bojao se da možda nije shvatila značenje smiješka koji joj je uputio odlazeći s
Alfredom, ali bio je u krivu. Poznavala ga je bolje negoli je mislio da ga poznaje, a to
mu je pružalo i te kakvo zadovoljstvo.
Osmjehnuo joj se prije nego što je ustao pa se udaljio od kreveta. Ako joj ostane
tako blizu, neće uspjeti razgovarati, a on je htio utanačiti pogodbu s njome. Neće od
nje zahtijevati previše. Koliko god cijenila svoju slobodu, nije vjerovao da će ga moći
odbiti.
Posegnuo je prema ramenu u namjeri da skine plašt, ali dlan mu se ukočio na
zlatnoj kopči kada je Kristen sjela usred kreveta. Plahta joj je kliznula do struka, a
ona se nije potrudila povući je natrag. Gledala ga je pogledom punim iščekivanja,
osjećajući se tako lagodnom u svojemu prirodnom stanju da je bila posve nesvjesna
načina na koji ju je on doživljavao. A on je bio opčinjen.
 Oči su mu se spustile na meke humke njezinih dojki i nije mogao skrenuti
pogleda.
- Pogodba o kojoj ste zborili, gospodaru?
- Molim?
Bilo je to možda nateže što je ikada bio prisiljen učiniti, ali podigao je pogled
natrag prema njezinim očima, a one su bile pune iščekivanja, smjesta ga otrijeznivši
i vrativši u stvarnost. Brzo se okrenuo, osjetivši kako mu se vratom širi toplina.
Posjedovala je takvu moć da mu zbuni um i oduzme vlast nad tijelom. Bog
mu pomogao... ako ikada to dozna.
Progutao je gvalju sline i dalje joj držeći leđa okrenutima dok se nastavio svlačiti.
Najbolje bi bilo razgovor dovršiti dok se ne završi s razodijevanjem, inače ga ponovno
neće uspjeti privesti kraju.
Nakašljao se kako bi pročistio grlo. Zvučao je kao da potmulo reži. - Nevolja koja
te zadesila jučer ujutro bjelodano je pokazala kako se ne možeš učinkovito braniti
onako sputana. Žao mi je što si uopće bila prisiljena braniti se.
Osvrnuo se preko ramena kako bi se uvjerio da ga pozorno sluša. I dalje se nije
pokrila. Prišao je stolu oplahnuti lice i prsa hladnom vodom. Morao je još jednom
pročistiti grlo kako bi nastavio.
- Ne sviđa mi se pomisao da si bila bespomoćna, Kristen. Mogu zadužiti ljude da
te paze, što sam i učinio, ali to nije isto kao omogućiti tebi da se sama braniš dok ja
nisam tu kako bih te branio.
- Ne morate objašnjavati zašto ste mi uklonili okove, gospodaru.
Nije se morao okrenuti kako bi znao da mu se osmjehuje. Sjeo je za stol kako bi
svukao cipele i kožne podvezice.
- U redu. Ono što tražim od tebe jest tvoja riječ da ćeš obustaviti napade na
mojega rođaka dok god su Alfred i njegova svita ovdje.
- Puno tražite - uzvratila je tiho.
- Pomisli na to što bi značilo za tebe da hotimice naudiš Aldenu dok je Alfred
ovdje. On je pravedan čovjek, ali i sama si danas vidjela kako u ovim vremenima štiti
svoje plemenitaše. Običaji nalažu da imam svako pravo izazvati Eldreda. Alfred je
znao koliko žarko želim učiniti to, a ipak je poslao pseto kući, daleko od mojega
gnjeva. Želi uza se zadržati svakog čovjeka kojeg ima, kako bi bili uz njega kada se
Danci vrate. Okrutno se obračunava sa svima koji mu okrnje vojsku.
- Razumijem što želite reći, gospodaru. Ali nije mi jasno zašto tražite moju riječ
samo do časa Alfredova odlaska?
Odgovorio je bez ustezanja: - Kada svi njegovi plemići odu, ponovno ćeš biti
sigurna.
 - A nakon toga?
- Opasnosti će minuti. Vratit ćemo se životu kakav je bio prije. Dakle, daješ li mi
svoju riječ?
Kristen je ostala osupnuto sjediti u tišini, gledajući u njegova široka leđa tijekom
trenutka koji se činio poput vječnosti. Potom je skliznula s kreveta uzevši sa sobom i
plahtu. Prišla mu je s leđa tako tiho da se na trenutak ukočio kada mu je jednu ruku
omotala oko vrata, jer je nije čuo kako mu prilazi.
- Da, dajem riječ da neću dirnuti vašega ljubljenog Aldena - stala mu je presti u
uho. - Ali što se vas tiče...
Povukla je svoju ruku svom snagom, oborivši na tlo i muškarca i stolicu. Čula je
kako bolno sikće, a potom i grubu psovku koja mu se prevalila preko usana, ali ona
je već hitala prema otključanim vratima. Međutim, dokopavši se hodnika, shvatila je
kako ne može sići u prizemlje naga. Frustracija ju je natjerala da jurne prema
najbližim vratima, odlučna sakriti se tamo, koga god zatekla u toj odaji.
Bio je to izvrstan plan s obzirom na to da ga je skovala u tren oka, ali nije računala
s time koga će zateći iza vrata za koja se odlučila. Pokraj kreveta još je gorjela svijeća,
čije joj je svjetlo omogućilo da prepozna kralja Wessexa koji se uspravio u krevetu,
smjesta posegnuvši za mačem. Oboje su ostali zatečeni, ali njegova je zbunjenost
minula u sekundi. Osmjehnuo se, odmjerivši njezinu nadasve ležernu odjeću:
žutosmeđu kosu koja joj je padala preko ramena te plahtu koja je visjela pred njome,
jer nije imala vremena propisno se omotati.
Nažalost, predugo je stajala tamo zabezeknuto zureći. Zatvorila je vrata
Royceove sobe za sobom, ali ona su se sada otvorila. Nije više mogla zatvoriti vrata
kraljeve odaje. Nije ni pomišljala da bi mogla zadržati vrata zatvorenima i prkositi
Royceovoj snazi, niti bi joj njegov kralj to dopustio, a nije imala ni kamo pobjeći sada
kada se njezina prednost pred njime istopila.
Sve joj je to prošlo glavom prije negoli se okrenula prema Royceu, posve
nesvjesna da time Alfredu pruža neometan pogled na svoja naga leđa i stražnjicu.
Međutim, Kristen je kralja potpuno smetnula s uma, ugledavši gnjev na Royceovu
licu dok joj je odlučnim korakom prilazio.
Nije joj rekao ni riječi, uhvativši je umjesto toga za ruku koju je ispružila pred
sebe kako bi ga zadržala podalje. Ispustila je plahtu ne bi li ga drugom udarila, ali
uspio je i nju uhvatiti, zavrnuvši joj obje ruke za leđa, time je čvrsto pritisnuvši uza
svoje grudi.
- Moje isprike, Vaša Milosti - Royce se obratio kralju.
Alfred se nasmijao. - Nema potrebe, bilo je nadasve zabavno.
 Usnica stisnutih u srdžbi, Royce je kimnuo pa zatvorio vrata. Odvukao je Kristen
natrag u svoju odaju. Ostao je šutke, ne znajući što bi mogao prevaliti preko usta kad
bi progovorio. Poželio je zadaviti je, a na trenutak se ozbiljno počeo baviti tom mišlju.
Zatvorio je vrata odaje udarivši ih nogom pa odvukao Kristen do kreveta. Sjeo je
na postelju, prebacivši je pritom preko koljena. Držao ju je tako da nije mogla
pomaknuti nijednu ruku, a ni noge joj nisu bile od velike pomoći. Ostali su tako
sjediti neko vrijeme tijekom kojega je on pokušavao staviti srdžbu pod kontrolu,
dok se ona ritala i batrgala, nastojeći se osloboditi.
Naposljetku je iscrpila sve svoje snage pa se smirila, ali oči su joj i dalje plamtjele
zelenoplavim plamenom ljutnje. Royce ih nije mogao vidjeti. Zažmirio je kako mu
oči ne bi svjedočile prizoru nage ljepotice koja mu se meškolji u krilu.
- Mrzim vas!
Riječi, prosiktane s takvom pakošću, vratile su ga u stvarnost. Osjećaj nelagodnog
stezanja u prsima otupio je oštricu njegove srdžbe. Koliko god Kristen bila
nepredvidljiva, nikada nije mislio da će čuti te riječi od nje.
Pogled mu se susreo s njezinim. - Zašto? - upitao je tiho.
Glas joj postao još strastvenijim. - Obmanuli ste me! Znali ste što mislim i
dopustili ste mi da vjerujem u to!
- Ne mogu znati tvoje misli, Kristen.
- Lažljivče! - zapjenila se. - Zašto bih inače svojevoljno dolazila u vašu odaju?
Skinuli ste mi okove i obećali sklopiti pogodbu. Niste ničim dali do znanja da će
pogodba biti privremena.
Uistinu je bio iznenađen njezinom popustljivošću, ali bio je odveć zadovoljan
situacijom da bi previše razmišljao o tome.
- Lažno me optužuješ, djevojčuro - uzdahnuo je. - Kako sam trebao znati što si
pretpostavila kada mi nikada nije bila namjera trajno te lišiti okova? Ako mi takvo
što nije palo na um, kako sam mogao znati da tebi jest?
- Dakle, ja sam ta koja je budala... ponovno. Vidim u vama ono čega nema i čega
nikada neće biti.
Zaboljela ga je gorčina njezinih riječi. - Što to vidiš? Božje ti milosti, Kristen, što
želiš od mene?
- Ne želim ništa... ne više... osim da me ostavite na miru.
Otresao je glavom, polako, a oči su mu otkrivale nešto gotovo nalik žaljenju. -
Bih, da mogu.
- Da možete? - Prezrivo se otresla. - Zar vam je volja tako slabašna, Sasu?
- Kada se radi o tebi, jest.
 Bilo je to značajno priznanje od njega. Međutim, ni ono nije moglo utažiti gorku
kivnost koju je u tome trenu osjećala.
Ponovno je nježno progovorio: - Ne mrziš me, Kristen. Ljutita si na mene, ali ne
mrziš me. Priznaj.
Bila je to istina. I dalje ga nije mrzila. Voljela bi da je tako, ali nije bilo. A ipak,
ostala je šutke, čvrsto stisnutih usnica.
- Ako već nećeš izreći riječi, tada mi pokaži - nastavio je šapatom, nadvivši se
nad njome kako bi je poljubio.
Kristen je poželjela da može drugačije, ali učinila je upravo ono što je htio.
 U
Wyndhurst su pristigli novi gost. Lord Averill došao je vidjeti kralja,
povevši sina jedinca Wilburta i tri kćeri. Kristen ne bi obraćala previše
pozornosti novopridošlicama da jedna od njih nije bila gospa Corliss od
Raedwooda, a Edrea, koja je radila pokraj nje edva joj je dočekala istaknuti tu
činjenicu. Kristen bi vjerojatno uspjela i sama dokučiti o kome se radi iz silnog truda
koji je Darrelle ulagala kako bi se žena osjetila dobrodošlom.
Dakle, to je bila Royceova zaručnica. Kristen nije toliko iznenadilo što je Corliss
bila izvanredno lijepa, koliko spoznaja da joj prizor ženine ljepote budi jad i čemer u
srcu. Corliss je bila sitna, nježna i graciozna, sve ono što Kristen nije bila. A ona je
vjerovala da će preoteti Roycea ovoj sićušnoj ljepotici? Božjih joj kostiju, bila je veća
budala negoli je mislila!
Kristen je ipak bila zahvalna Gospodu na jednoj stvari, a to je bila činjenica da
Royce nije bio prisutan kako bi pozdravio svoju zaručnicu. Bilo bi joj nepodnošljivo
svjedočiti kako tu ženu obasipa nježnošću i pažnjom koje je priželjkivala za sebe, ne
imajući vremena najprije se pripraviti za to. Ovako je bila prisiljena promatrati
snishodljivost kojom su Corliss dočekali Darrelle, sluge, a poslije i Alden, koji im se
naknadno pridružio.
Cio je prizor bio zapravo oduran, ali nimalo neobičan. Voljeli je ili ne, odnosili
su se prema dami s poštovanjem, jer će ona uskoro postati gospa od Wyndhursta i
zamijeniti na tom položaju Darrelle, koja je sada uživala naslov kao jedina Royceova
živuća rođakinja.
Međutim, postojao je netko u kućanstvu tko se nije trudio ulagivanjem doći u
gospinu milost. Bila je to Meghan. Djevojčica je, naravno, bila premlada da bi mogla
pojmiti kako će ta žena jednog dana imati potpunu kontrolu nad njome i da bi joj
stoga bilo mudro sada biti ljubazna prema Corliss. Kristen je, pak, s pritajenim
oduševljenjem dočekala prizor kada je Meghan, odmahnuvši glavom, odbila prići
Corliss nakon što ju je dama pozvala k sebi. Djevojčica joj se potom čak i iskreveljila
prije negoli se udaljila od nje.
Kristen je gotovo prasnula u smijeh, suspregnuvši poriv kako se sluškinje ne bi
zapitale što joj je tako smiješno. Znala je da bi Darrelle, da je vidjela što je dijete
učinilo, pozvala Meghan natrag pa je prekorila. Corliss je stisnula usnice u ljutnji,
očito nezadovoljna, ali ni ona nije pozvala Meghan natrag. Kristen pak ne bi uspjela
zatomiti smijeh da je primijetila kako je i Alden posvjedočio svemu, pa se okrenuo
ne bi li tako sakrio vlastiti smijeh.
 Iznenadila se nekoliko trenutaka poslije kada je osjetila da je netko povlači za
haljinu. Osvrnuvši se, ustanovila je da je djevojčica obašla cijelu dvoranu ne bi li joj
prišla s leđa. Djevojčica se, međutim, nije usudila pogledati je u oči.
- Jesi li... ljutiš li se još uvijek na mene?
Kristen se namrštila, pitajući se što je navelo djevojčicu na takvo pitanje. - Zašto
bih se ljutila na tebe, malena?
- Ispričala sam bratu sve što si mi ranije, a Alden je rekao kako sam otkrila tvoje
tajne. - Meghan je sramežljivo podigla pogled prema njoj. - Uistinu nisam znala.
- I mislila si da ću se zbog toga ljutiti?
- Bila si ljutita - odgovorila je Meghan. - Vidjela sam te neki dan i bila si srdita.
Prisjetivši se, Kristen se nasmijala. - Ali ne na tebe, dušo. Stvari koje si otkrila
bratu nisu imale veze s time. - Bila je to laž jer su ga upravo te tajne navele da prvi
put vodi ljubav s njome, ali Kristen se nije uspijevala istinski natjerati da osjeti
žaljenje zbog toga.
Meghan joj je uputila pogled pun gnušanja spram sebe. - Tada sam se bezrazložno
skrivala od tebe.
Kristen se zahihotala, privukavši tako Edinu pozornost. - Što radite ovdje, dijete?
- zahtijevala je starica.
- Razgovaramo - odvratila je Meghan prkosno.
Eda je uputila Kristen strog pogled. - Imaš posla, djevojčuro.
- I obavljam ga.
- Mogu li ja pomoći? - upitala je Meghan.
Čuvši pitanje, Eda je otresla glavom pa se vratila svojim poslovima. Kristen nije
znala što odgovoriti djevojčici koja je, pogleda puna nade, čekala njezin odgovor.
Svrnula je pogled prema skupini žena na drugom kraju dvorane pa ga opet vratila na
Meghan. Uzdahnula je.
- Zar ne bi trebala biti negdje drugdje, Meghan?
I Meghan je pogledala prema damama, tvrdoglavo odvrativši: - Radije bih bila
ovdje nego tamo.
Kristen je suspregnula još jedan smiješak. - Ne sviđa ti se gospa Corliss?
Meghan je iznenađeno svrnula pogled natrag na Kristen. - Kako si znala?
- Vidjela sam što si učinila.
- Oh. - Djevojčica je sada porumenjela, oborivši pogled prema tlu pa progovorivši
u svoju obranu: - Nije istinski željela da joj priđem. Čini i govori stvari koje ne misli.
Sada je puna ljubaznih riječi, ali nije bila takva prije zaruka.
- Razumijem.
 - Uistinu? - upitala je Meghan, ponadavši se da je našla srodnu dušu. - Ne misliš
da je pogrešno od mene što mi se ne sviđa?
- Tvoji su osjećaji samo tvoji i nitko drugi ne može njima upravljati. Ali, kako se
tvojemu bratu sviđa, možda bi se trebala potruditi da se svidi i tebi.
- I jesam - priznala je Meghan uz trunku ogorčenosti. - Sve dok me Royce nije
poveo u Raedwood, a ona me uštipnula kako bih otišla i ostavila je samu s njime.
- Što je on učinio?
- On to nije vidio.
Kristen se namrštila. - Trebala si mu reći.
- Ne, rasrdio bi se.
A Meghan nikada ne bi učinila ništa što bi rasrdilo Roycea. Kristen je uzdahnula
u sebi. Jadno bi dijete doista trebalo uvjeriti da gnjev njezina brata nije tako užasna
stvar - ili barem da njegov gnjev prema njoj ne bi bio tako strašan. Kristen se
vlastitim očima osvjedočila kako se prema svojoj sestri odnosi s krajnjom pažnjom.
Jedne ga je večeri promatrala kako nosi dijete uza stube kada je Meghan zaspala u
dvorani. Prizor ju je neodoljivo podsjetio na njezina oca i način na koji je Garrick
običavao isto činiti za nju. Royce je ovu malenu djevojčicu volio više od svega,
ali Meghan ga se i dalje bojala.
Tmurne misli natjerale su Kristen da otrese glavom. Meghan, koja ju je
promatrala, obuzeo je očaj. - Želiš da pođem?
- Što? Oh, ne, dušo, ostani ako želiš. - Kristen je shvatila da ju je djevojčica u tom
trenutku vjerojatno smatrala manjim od dva zla. - No, jesi li sigurna da te neće grditi
jer si ostala ovdje?
Meghan je hitro otresla glavom. - Toliko je gostiju da nitko neće ni primijetiti
gdje sam.
- Tada sjedni na onaj stolac pa ću ti pokazati kako zamijesiti kruh s oraščićima.
To je omiljeni kruh mojega oca.
- Voli oraščiće u kruhu?
- I te kako. - Kristen je namignula, posegnuvši u tobolac koji je pomoću pojasa
načinila s vanjske strane svoje haljine pa iz njega izvukla šaku oraščića. - A ove sam
ukrala Edi prije negoli je njima uspjela našopati svoje kokoši. Zamijesit ćemo dva
posebna hljeba, samo za nas dvije. Bi li to voljela?
- Oh, da, Kristen! - Meghanino se lice ozarilo djetinjom razdraganošću. - Bit će
to naša tajna.

***
 Meghanina pretpostavka da nitko neće primijetiti gdje je pokazala se pogrešnom.
Royce je primijetio gdje se nalazi čim je ušao u dvoranu jer su mu oči, kao i inače,
prvo potražile Kristen, pa nije mogao ne primijetiti Meghan, pošto su sjedile jedna
pokraj druge, posve nesvjesne bilo čega oko sebe dok su se hihotale, u potpunosti
zaokupljene onime što su činile.
Zaustavio se na trenutak, osjetivši navalu zadovoljstva. Nutrinom mu se razlila
toplina dok ih je promatrao - svoju sestru i svoju ženu. Kako su svi zazirali od Kristen,
Royce je očekivao da će Meghan, koja se bojala svih stranaca, strahovati od žene još
i više. Ali činilo se da je u krivu. Sviđale su se jedna drugoj, a njega je pomisao
ispunjavala zadovoljstvom.
Zaputio bi se prema njima da ga Darrelle nije pozvala. Tada je ugledao Corliss,
ukočivši se od prizora. Kako je mogao zaboraviti da će i ona biti ovdje? Lord Averill
došao je na Alfredov poziv, nakon što je kralj svoje plemenitaše nenadano sazvao na
ogled ratnih vještina, a kada god bi Averill došao u Wyndhurst, njegove su kćeri
dolazile s njime. Bilo bi previše očekivati da će stvari ovoga puta biti drugačijima.
Stisnuo je zube pa pošao prema damama kako bi pozdravio svoju zaručnicu.
Kristen je cijelu večer provela promatrajući Roycea i Corliss, koji su skupa sjedili
za dugačkim stolom. Činilo joj se kako si ne može pomoći, pa se trudila barem
zanemariti bolno stezanje u grudima. Iako je samoj sebi ponavljala da nije važno i
kako Royce ionako nije njezin, i dalje je postojao dio nje koji se osjećao izdanim,
koji je smatrao da Royce jest njezin. Međutim, ona se nije mogla boriti za njega, nije
ga mogla ispsovati zbog onoga što čini, nije ga mogla odvojiti od druge žene.
Boljelo je, a bol joj je pomogla spoznati njezino mjesto u Wyndhurstu jasnije
nego bilo što prije. Bezbrižno je brodila ovom kušnjom, uvjerivši sebe da će na kraju
dobiti ono što želi pa je stoga kod svake prepreke gubila strpljenje - dopustivši svojoj
prijekoj naravi da se rasplamsa - ali nikada u potpunosti ne izgubivši nadu.
Kako li je samo naivna bila. Samo stoga što je njezin otac zavolio robinju pa se
oženio njome nije značilo da bi se to isto moglo dogoditi i u Wessexu. Kod kuće,
njezina je obitelj krojila vlastite zakone jer su živjeli odsječeni od ostatka zemlje.
Njezin stric Hugh bio je jarl, vladar čija se moć u Norveškoj mogla mjeriti s
onom kralja Alfreda ovdje. No, usprkos tome, njezina je majka najprije morala dobiti
natrag svoju slobodu da bi se Garrick mogao oženiti njome. Norveška je imala vlastite
zakone o robovima, zakone koji su nadilazili ljubav. A ovdje? Ovdje je bilo tako puno
lordova i tako puno zakona! I nije li je Royce nazvao ludom kada mu je spomenula
brak s njome?
Vidjevši ga sa zaručnicom, shvatila je kako je uistinu bila luda jer je vjerovala da
bi ga ikada mogla pridobiti za sebe. Nijednom nije sagledala stvari s Royceva
stanovišta. Jednom prilikom rekao joj je da je niža od najnižeg roba - riječi izrečene
u srdžbi - ali koliko li je to zapravo bilo blizu onome što je uistinu mislio o njoj? Bila
je robinja, tek jedna od mnogih koje je posjedovao. Sada mu je grijala postelju, ali
uskoro će imati ženu da to čini. Pažnja i briga kojima je obasipao Kristen nisu se ni
po čemu razlikovale od onih koje bi osjećao za bilo koju drugu stvar u svojemu
posjedu.
- Varaju li me oči ili snatriš, djevojko?
Kristen je trebao trenutak ili dva da joj se oči usredotoče na Edu. - Da, valjda
sanjarim.
Eda joj je uputila pogled pun razumijevanja, oćutjevši joj jad u glasu. - Oduvijek
si previše očekivala, djevojko.
- Znam.
Eda je odmahnula glavom. - Trebala bi biti zahvalna na onome što imaš. Živa si,
a mogao je smaknuti i tebe i one koje nazivaš prijateljima. On se skrbi za tvoje
potrebe! Tako ti Božje milosti, čak te štiti i od drugih muškaraca! Ovi će lordovi
polovicu djevojaka ovdje noćas oboriti na tlo i obljubiti, ali ne i tebe.
- Ne morate me podsjećati kakva me sreća zadesila.
- Ha-ha - zahihotala se Eda, prepoznavši sarkazam čim ga je čula. - Ako ti se ne
sviđa kako stvari sada stoje, uvijek možeš potražiti drugoga muškarca. Nisam slijepa,
vidjela sam kako te ovi gospodičići promatraju. Možda će, ako ga pristojno zamoliš,
gospodar biti voljan prodati te nakon što se vjenča.
- Istina, možda hoće.
- Što?! Ne, djevojčuro, htjela sam ti se samo narugati. Učini takvo što i svi ćemo
osjetiti oluju koju ćeš zakuhati.
- Vaše riječi nemaju smisla, Edo.
- Govorim ti istinu, nikada te neće prodati. Nisi maloumna - nastavila je Eda
nestrpljivo. - I sama dobro znaš da sve što činiš i te kako utječe na njega.
- Nije istina - odvratila je Kristen.
- Oh? A onaj tjedan kada mu ništa nije bilo po volji, onaj isti tjedan kada bi ga
svake večeri otpravila iz svoje odaje... kako bi to nazvala, djevojčuro? Svi smo znali
da si ti uzrok njegova tmurna raspoloženja, iako sam jedino ja znala zašto. - Eda se
ponovno zahihotala. - No, čim si mu se opet vratila u postelju, povratilo mu se i dobro
raspoloženje.
Kristen je oborila pogled pa ga svrnula u stranu, osjetivši kako joj boja navire u
obraze. - Dakle, želi me sada. To neće potrajati.
- Taj će te muškarac dovijeka željeti, djevojčuro. Vidim to po načinu na koji se
ophodi s tobom. Mogla bih ti reći i druge stvari koje bi te uvjerile u to, ali ne želim
ti napuniti glavu novim taštim primislima. Ne, nikada te neće prodati niti će dopustiti
da te drugi ima, ali oženit će se svojom gospom.
Kristen je protrnula. - Zašto mi tada sve to pripovijedate, starice?
- Jer će zadržati i tebe. Jer te ne volim gledati tako ojađenu. Jer moraš prihvatiti
svoj usud i ono što imaš te prestati posezati za onime što ti je izvan dosega. Ako ne
budeš sretna, neće biti ni on, a to će utjecati na sve nas.
- Dosta, Edo. Ne vjerujem da imam takvu moć nad njime. Da imam...
- Da imaš, što tada? Da, jasno mi je. Nisi čula ni riječi onoga što sam rekla. I dalje
posežeš previsoko, djevojčuro.
- Ne, i predobro vas razumijem. Ono što vi ne razumijete jest da ja nikada neću
moći prihvatiti stvari takvima kakve jesu. Moja je majka nekoć bila robinjom,
zarobljena poput mene. Bila je kći moćna lorda u svojoj zemlji, tvrdoglava u svojemu
ponosu. Nikada ne bi ni sebi ni čovjeku koji ju je posjedovao priznala da mu je
robinja. Ja nisam toliko tvrdoglava. Shvaćam koji je moj položaj sada. A ipak sam kći
svoje majke. Jednostavno ne mogu ostati robinjom, Edo.
- Nemaš izbora.
Kristen je svrnula pogled prema dvorani koja je sada, izuzev nekoliko preostalih
baklji koje su još pružale svjetlost, utonula u tminu. Dok je sjedila prebirući svoje
sjetne misli, gotovo svi pošli su na počinak. Ležajevi su bili rasprostrti posvuda jer u
dvorani nisu noćili samo Royceovi ljudi i sluge, nego i oni njegovih gostiju. Nije
vidjela kada su se Royce i njegova gospa povukli na počinak.
- Hoće li ona noćiti ovdje? - Kristen je upitala Edu.
Starica je progunđala, dobro znajući na koga misli. - Da, neće jahati natrag noću,
a ja sam previše riječi večeras izgovorila uludo da bih i dalje nastavila zboriti. Dođi,
večeras ćeš noćiti sa mnom.
Novi val boli ispunio je Kristen, ali sakrila je osjećaje iza stoičkog izraza lica. -
Dakle, noćas ona dijeli njegovu postelju?
- Kako te nije sram gajiti takve misli! - prekorila ju je Eda. - Dobro znaš da gore
imamo samo šest odaja. Dame smo smjestili s gospom Darrelle i Meghan. Lord Alden
prepustio je svoju odaju kralju pa se stisnuo s ostalim velmožama kojima smo dali
preostale dvije odaje.
- Zašto onda...
- Tiho - prosiktala je Eda. - Gospodar nije bio sretan zbog toga, ali kada su danas
došli lord Averill i njegov sin, više nije mogao svoju odaju zadržati samo za sebe.
Jednostavno ih više nismo imali kamo drugdje smjestiti.
Kristen je zamislila Roycea kako dijeli postelju sa svojom budućom rodbinom,
gotovo se osmjehnuvši. Gotovo!
 J edna je baklja zatreperila pa se utrnula, ostavivši tako na životu samo još
jednu, onu pokraj stubišta. Tišinu koja je zavladala dvoranom remetili su
sporadični zvukovi: glasno i tiho hrkanje, kašalj, povremeno gunđanje, uzdasi
i stenjanje. Eda je bila jedna od onih koji su tiho hrkali.
Povela je Kristen do svojega ležaja pokraj hladna ognjišta, mjesta koje su mnogi
priželjkivali jer je zimi bilo toplo, a ljeti svježe. Za Kristen nije bilo slamarice. Sve
one koje su imali viška, već su bile razdijeljene gostima. Krevet su joj činili tvrd pod
i tanak prekrivao, a neudobnost postelje pomogla ju je održati budnom. Ali, istini za
volju, noćas ionako ne bi usnula.
Polako se uspravila u sjedeći položaj pa se osvrnula oko sebe. Samo je nekoliko
žena spavalo u njihovoj blizini, ali nijedna dovoljno blizu da bi joj Kristen omela
počinak. Pričekala je tek toliko da Eda utone u san. Poželjela je pričekati još malo za
slučaj da je tkogod budan, ali nije si mogla priuštiti takav gubitak vremena.
Odlučila je otići. Odluka nije bila teška jer je ovo vjerojatno bila jedina prilika
koja će joj se pružiti. Večer prije priupitala je Roycea koliko će dugo kralj ostati. Bilo
je to jedino što mu je rekla nakon što su vodili ljubav, a on joj nije znao odgovoriti.
Mogao bi otići već sutra, ili možda za tjedan, ali kad Alfred naposljetku ode, Kristen
će ponovno sputati lancima. Također će vjerojatno ponovno noćiti u Royceovoj odaji,
odakle će biti puno teže i riskantnije iskrasti se nego iz ove prenapučene dvorane,
ako Royce uopće ostavi vrata otključanima i pruži joj priliku.
Ovdje su prozori bili otvoreni, a od tla ju je dijelio samo jedan skok, ni po čemu
zahtijevan. Imala je i dovoljno vremena daleko umaknuti do jutra, kada će primijetiti
njezin nestanak.
Odluka je uistinu bila laka. Jedino na što Kristen nije računala bio je sve
prožimajući osjećaj potištenosti koji je popratio odluku. Iako je znala da se ovdje više
nema čemu nadati, srce joj se slamalo pri pomisli da više nikada neće vidjeti Roycea.
Osvrnula se kako bi posljednji put pogledala Edu koja je na leđima snivala snom
iscrpljene pravednice. Nedostajat će joj starica, kao i sva njezina čangrizavost i briga,
skrivene iza vela grubosti. I malena Meghan, čija su je radoznalost i tih vapaj za
prijateljstvom uspjeli danas, makar nakratko, natjerati da smetne s uma svoje nevolje.
Međutim, nijedna od tih sjetnih misli nije spriječila Kristen da zakorači prema
prozoru pokraj kuhinjskoga ognjišta. Nitko se nije oglasio kada je, prebacivši noge
preko prozorske daske, sjela na prozor. Ali, činjenica da je oklijevala nekoliko dugih
trenutaka, odavala je dubinu djevojčine utučenosti. Naposljetku joj je ponos pružio
ono malo poticaja koji je bio neophodan.
Dvorište je s te strane dvorane bilo okupano svjetlom gotovo puna mjeseca.
Kristen se dočekala na noge, smjesta odskočivši u sjenu pokraj zida. Oprezno se stala
šuljati prema stražnjoj strani dvorane, napredujući u smjeru gdje su bili staja,
skladište i koliba u kojoj su se nalazili zatvoreni njezin rođak i ostali.
Nije vidjela njihovu nastambu otkako je dovršena, ali znala je da se radi o uskom
sobičku bez prozora. Kakav ubog osjećaj mora biti noćiti tamo nakon što se navečer
zaključaju vrata. A ipak, nimalo gori nego spavati na kiši, kao što su činili prije negoli
je koliba dovršena.
Poželjela je da kiši i sada, kako bi padaline smanjile vidljivost i prikrile šum
njezina kretanja. Ali, tek je nekoliko oblačaka krasilo nebo, a nijedan nije bio ni blizu
blještavo sjajnom mjesecu. Ali ni to je nije moglo pokolebati. Svi su bili u palači i
snivali, nije bilo nikoga tko ju je mogao vidjeti.
Šuljajući se iza staje, razabrala je jedva čujno rzanje, što ju je podsjetilo da će im
trebati konji. Ali ne ovi. Velika drvena vrata staje noću su bila zaključana, a Royce
je, bez sumnje, ostavio i stražara da ih pazi. Čak i kad čuvara ne bi bilo, odvođenje
konja iz staje proizvelo bi previše buke. To nije predstavljalo problem jer je znala da
je većina Royceovih konja odvedena na pašnjak. Sada samo mora pronaći taj pašnjak.
Problem s kojim se morala suočiti kad je banula pred zatvoreničku kolibu bio je
stražar koji je sjedio pred jedinim vratima. Ugledala ga je na vrijeme, smjesta
zamaknuvši za bočni zid kolibe. Srce joj je divlje udaralo. Je li joj čuo korake? Je li je
ugledao? Ostala je stajati i osluškivati, ali vladala je tišina, a nakon nekog vremena
smogla je dovoljno hrabrosti da proviri iza ugla.
Muškarac je i dalje sjedio tamo, leđima naslonjen na vrata, glave zabačene
postrance. S olakšanjem je ispustila dah koji je zadržavala, shvativši da čovjek spava.
Nije računala na ovo jer su vrata bila zaključana, a stražar samim time nepotreban.
Ali, bio je to manji problem u usporedbi s onim kojeg je bila svjesna otpočetka: kako
otključati vrata. Ipak, možda se ovo prometne u nenadani blagoslov ako se pokaže da
stražar uza se ima ključ teškog lokota.
Kristen se vratila iza zgrade kako bi potražila kamen dovoljno velik da njime
onesvijesti muškarca. Mogla je usnulom stražaru oteti bodež i njime ga ubiti, ali nije
se mogla primorati na takvo što. Na njezinu žalost, u dvorištu nije bilo kamenja
dovoljno velikog za ono što je naumila pa se naposljetku morala udaljiti do mjesta na
kojem su zatvorenici danju podizali zid. Tamo je pak izazov bio pronaći kamen koji
nije prevelik. Potraga je nakon dugo vremena urodila plodom, a ona se, bez ikakvih
teškoća, vratila natrag stražaru.
 Srce joj je stalo udarati sve brže sa svakim korakom koji ju je vodio bliže njemu.
Ako se oglasi kad ga udari, sve će biti gotovo. Ako ga udari prejako... Gospod joj
pomogao, nije mu željela nauditi, nego mu samo san učiniti dubljim.
Kamen je udario blizu sljepoočnice, a čovjek je klonuo u stranu. I dalje je disao.
To je zasad bilo dovoljno da umiri Kristeninu savjest pa je hitro stala pretraživati
njegovo tijelo tražeći ključ. Sreća joj se nije osmjehnula. Bit će prisiljena tratiti
vrijeme pokušavajući obiti bravu. Na sreću, stražar joj je osigurao bodež kojim će to
učiniti.
Hitro je prionula na posao, istodobno počevši tiho dozivati glasom koji je
svjedočio o prijekoj nuždi: - Ohthere. Thor...
Nečiji dlan silovito joj je poklopio usta, ušutkavši je, a drugi je uhvatio zapešće
ruke kojom je držala bodež. - Ispusti ga. Smjesta.
Učinila je tako, osjetivši neobičnu mješavinu užasa i radosti prepoznavši glas.
Pustio joj je zapešće čim je bodež dotaknuo tlo, a dlan mu se potom obavio oko
njezina struka. Nije ju držao tako čvrsto, ali bila je svjesna koliko bi čvršći stisak
mogao postati ako mu se bude opirala.
Potom je tuga istisnula sve druge osjećaje kada je s druge strane još uvijek
zaključanih vrata začula Thorolfov glas. Čuo je kako ih tiho doziva. Mislio je kako
im je došla pomoći da pobjegnu.
- Kristen? Kristen, odgovori. Reci mi da nisam sanjao.
- Što govori? - prošaptao joj je Royce u uho.
- Zna da sam to ja.
- Tada mu ispripovjedi što se zbilo.
Progutala je slinu koja joj se skupila u grlu. A što se dogodilo? Kako? Uspjela je
umaknuti iz dvorane. Nitko se nije oglasio, nitko je nije spazio kako bježi. A ipak je
zaustavljena, a zaustavio ju je jedini čovjek s kojim se nije mogla suočiti i boriti. da je
na njegovu mjesto bio bilo tko drugi...
- Thorolfe, žao mi je. Gotovo sam uspjela, ali saski me lord osujetio. Ovdje je.
Uslijedio je trenutak tišine iza zatvorenih vrata pa potom: - Nisi trebala
zastajkivati radi nas, Kristen. Trebala si bježati dok te noge nose.
- To sada više nije važno.
- Što će ti učiniti?
Kako mu je mogla odgovoriti na to pitanje? Upital aje Roycea: - Želi znati što mi
kanite učiniti?
- Što bi se dogodilo da si uspjela otvoriti vrata?
 Glas mu je bio zastrašujuće smiren. Tako joj Božjih zuba! Zašto nije vikao na nju?
Morao je biti bijesan. Nije ga još pogledala kako bi se uvjerila, ali morao je biti. No
ako je on mogao prikriti svoju srdžbu, tada je i ona mogla prikriti svoj strah.
S jednakomje smirenošću odgovorila: - Da sam otvorila vrata, pohitali bismo
prema onoj ogradi pa bismo nestali odavde.
- Nakon pokolja?
- Mora da se šalite, gospodaru. Iza ovih vrata leži šesnaest zarobljenika. U vašoj
dvorani večeras noći isto toliko vojskovođa, a tu su i vaši i njihovi ljudi. Imate dobro
uvježbanu vojsku. Vikinzi su hrabri, gospodaru, ali nisu slaboumni.
- Tada mu reci da te neće snaći nikakvo zlo jer zla nisi ni počinila. Kriva si samo
što si kaznila stražara koji je kaznu i zaslužio zaspavši na straži.
Nije mogla vjerovati onome što je čula. Zapravo, nije mogla vjerovati da uistinu
naišli ono što govori. Bila je ropkinja koja je pokušala umaknuti, a kao da to nije
dovoljno, pokušala je pomoći i drugima da pobjegnu. Međutim, nije htjela da Thorolf
dozna kakve je misli more, ništa više negoli je iste htjela otkriti Royceu.
Hitro mu je prenijela Royceove riječi, ali i Thorolf je, baš kao i ona, bio pun
sumnji. - Ne vjeruje vam, gospodaru.
- Tada mu reci da ćeš im sutra donijeti hranu pa mu tada možeš ispripovijedati
što sam ti točno učinio.
Trnci su joj prostrujali niz leđa. Ponovila je riječi Thorolfu, koji se doimao
zadovoljnim onime što je čuo, što je bilo dobro jer Royceu više nije bilo do
govorancija. Poveo ju je prema dvorani, i dalje je držeći obgrljenom oko struka.
Njezin je strah postajao sve snažnijim. Kako su samo zloslutno sada zvučale njegove
riječi što sam ti točno učinio. Možda će, kada se zaustave, ipak morati porazmisliti o
svojemu stavu da se protiv njega neće boriti.
Našli su se pred stajom. Okrenuo ju je prema sebi. Sada su mu oba dlana počivala
oko njezina struka, ali nije ju privinuo bliže k sebi. Zabacio je glavu, pogledom
upijajući ljepotu vedra neba okupanog ljepotom mjesečine. Čula je njegov uzdah.
- Neku sam ti večer ponudio da odeš do jezera gdje se možeš okupati - rekao je
tiho. - Bi li htjela sada poći onamo?
- Kako biste me ondje utopili?
Spustio je pogled na njezino lice, razvukavši usne u jedva primjetan osmijeh. -
Nisi povjerovala mojim riječima pred kolibom?
- Pokušala sam pobjeći. Zaustavili ste me, ali ostaje činjenica da sam ipak
pokušala. Što vaš zakon ima reći o tome? Kakvu kaznu zahtijeva?
- Ti si zarobljenica, a ne Britkinja. Zakoni o zarobljenicima nisu tako strogi. Ali
zakon ovdje nije važan, jer nitko osim mene ne zna za tvoj prijestup.
 - Zaboravljate stražara.
- Čovjek će misliti da je usnuo kvrgu na glavi. Možda će prestati spavati na
dužnosti.
Oči su joj se širom otvorile. - Doista ste mislili ono što ste rekli? Uistinu mi nećete
ništa učiniti?
- Vuk si je spreman pregristi nogu kako bi umaknuo iz stupice. Za svoj bijeg plaća
skupu cijenu. Ne dvoji ni trenutka, da si uspjela pobjeći s ostalima, pronašao bih vas.
Tvoji bi se sunarodnjaci pokušali boriti i došlo bi do krvoprolića. To bi ti bila dovoljna
kazna. Međutim, nisi uspjela u svojem naumu. A jednako kao što razumijem i vuka,
razumijem i ono što tebe tjera naprijed. Žudiš za slobodom. Ne mogu te kazniti zbog
toga. Ali ne mogu te ni pustiti.
- Mogli biste - odgovorila je ukočena lica. - Ostali vam grade zid, nešto
neophodno za opstanak Wyndhursta. Ali ono što ja činim u dvorani nije tako važno.
Nemate razloga zadržati me ovdje.
- Važna si meni, Kristen.
Ušutkala ju je snaga izgovorenih riječi. Mislio je što je rekao, a ta ju je spoznaja
ispunila oduševljenjem. Međutim, nije više bila lakomislena kao prije. Više neće
njegove riječi shvaćati ozbiljno. Bio je zaluđen njome, samo stoga jer nikada prije nije
sreo nekoga poput nje. Međutim, ta će očaranost s vremenom splasnuti i on je više
neće trebati - vjerojatno čim se oženi. Možda ga tada uspije privoljeti da je pusti.
U međuvremenu će morati, Gospod joj u tome pomogao, nastaviti trpjeti, moleći
se i priželjkujući da sačuva barem djelić svojega ponosa. Neće joj biti nimalo lako.
Privukavši je bliže k sebi, osjetio je njezinu ukočenost. - I dalje sumnjaš u mene?
- Ne, ali pomisao da ćete me odvesti na jezero, poslije onog što sam učinila... to
je kao da me nagrađujete jer sam vam prkosila. Zbunjujete me, Sasu.
Nasmijao se, pojačavši zagrljaj. - Drago mi je to čuti. Tako sam dugo osamljen u
svojoj zbunjenosti da je lijepo naposljetku dobiti društvo - odvratio je dok se ona
pokušavala osloboditi zagrljaja.
- Voljan sam odagnati tvoju zbunjenost, što je puno više negoli si ti voljna učiniti
za mene.
- No? - ponukala ga je vidjevši da mu je smiješak iščeznuo s lica, a zamijenila ga
ozbiljnost.
- Jednostavno sam odlučio zaboraviti tvoj čin. Sišao sam u dvoranu kako bih te
poveo do jezera. Kada te nisam tamo zatekao...
- Neće joj reći što je tada osjetio. Nije želio ikada više iskusiti takvo što.
 Ponovno ju je privinuo k sebi, prislonivši obraz uz njezin, prije nego što je
nastavio: - Nisi počinila nikakve štete, Kristen. Mogu zanemariti namjeru i nadati se
da ti je sada jasno koliko je besmisleno bježati od mene. Dovijeka ću sumnjati u tvoje
namjere.
Osupnuto je uzdahnula. - Znali ste! Zato ste postavili stražara.
- Posve krivo odabravši čovjeka za posao - promrmljao je.- Ali, nisam znao. Samo
nisam bio spreman riskirati kada si ti u pitanju.
Intuicija joj je govorila da zbori istinu i da će biti oprezan u vezi s njom dok god
je priželjkuje. Doista nije bilo nade da će umaknuti s ovoga mjesta, barem ne dok on
ne počne nasladu tražiti drugdje.
- Kada ćete se vjenčati, gospodaru?
Znala je da ga je pitanje zateklo. Osjetila je kad se ukočio. Nije mogao pojmiti
kakve to veze ima s onime o čemu su razgovarali.
- Što ti se roji po umu, djevojčuro?
- Nije li to nešto što utječe i na mene?
- Nije, ni na koji način.
- Ali, i dalje sam znatiželjna, gospodaru.
- Mislim da si prije prepredena nego znatiželjna. Pokušavaš li me rasrditi?
Sada je Kristen ostala zatečena. - Zašto to mislite? Bilo je to posve nedužno
pitanje, gospodaru, pitanje koje me se i te kako tiče. Kada vaša gospa dođe živjeti
ovamo, nastupit će promjene. Ona će biti ta koja će s vama dijeliti postelju, ne ja.
Ako joj je namjera bila primiriti ga, podbacila je u svojem naumu. - A ti se raduješ
tome danu! - zagrmio je. - Pa moram te razočarati jer to neće biti tako skoro. Dan
vjenčanja tek se treba utanačiti.
Kristen je odgovorila iskreno i bez predumišljaja: - Uistinu, nije mi to nikakvo
razočaranje.
Tih nekoliko riječi uspjelo je u potpunosti primiriti Roycea. Kristen je poželjela
da ih može povući kad je čula njegov tih smijeh. Nije mu namjeravala priznati da ga
i dalje želi. Sada je bila ljutila na svoju dugu jezičinu koja mu je povratila dobro
raspoloženje.
Nastavila je i dalje nizati omaške, dopustivši mu da joj oćuti uznemirenost u glasu
kada se otresla: - Nema ničega smiješnog u mojim riječima. Sačuvajte smijeh za svoju
zaručnicu...
- Tiho. Ne spominji je više - upozorio ju je. Potom je nježno nastavio: - Ne želim
se još vraćati u svoje odaje gdje Averill u snu buči poput lava. Hoćeš li poći sa mnom
do jezera?
 Ah, kakve li podlosti, upotrijebiti to oružje protiv nje u ovakvom trenu! Ali nije
bila toliko srdita da bi vlastitim inatom naškodila samoj sebi.
Odgovorila je pomirljivim tonom. - Da, voljela bih poći s vama.
Glas mu se produbio, poprimivši muklu boju. - A hoćeš li mi dopustiti da tamo
vodim ljubav s tobom?
Kristen je iznenađeno uzdahnula. - Niste spominjali nikakve uvjete!
Royce je nasmijao. - Tada ću jednostavno morati iskušati svoju sreću i nadati se
najboljemu.
 R
oyce i Kristen uistinu su vodili ljubav te noći. Ostatak noći proveli su
snivajući na travnatim obalama jezera. Ili je barem Kristen snivala.
Uživajući u svježini prohladne vode, toliko se opustila da je uspjela
zaboraviti kako Royce s obale prati svaki njezin pokret. Nije ju slijedio u jezero,
priznavši da ne zna plivati. Kristen se pak nauživala do mile volje. Činilo joj se kao
da je ponovno slobodna, kao da je opet kod kuće, osim što voda nije bila tako studena.
A kod kuće, ne bi bilo ljubavnika koji ju je iščekivao na obali.
Kad je naposljetku izašla iz vode, Royce joj nije dao ni trenutka da se osuši. Uzeo
ju je u naručje, stavši joj cjelivati kapljice vode na usnama, obrazima i grudima. Nije
imala volje opirati mu se na nježnom svjetlu mjesečine. Nije se uzmogla natjerati čak
ni na prividan otpor. Žudjela je za njime, a željela mu je uzvratiti barem dijelom
zadovoljstva koje joj je pružio dovevši je na jezero.
Nije mogao znati koliko joj to znači, ali možda je shvatio kada mu se prepustila
u potpunosti, oslobodivši strast tako snažnu da je nadišla čak i njegovu. Neće tako
skoro zaboraviti ovu noć na jezeru.
Royce, za razliku od nje, nije bezbrižno usnuo nakon Čina. Probudivši se uz prve
zvuke meškoljenja ptica na granama, koji su najavljivali osvit dana, primijetila je
kako je posve budan. Također je primijetila i koliko se umornim doimlje.
I dalje ju je držao privijenom uza se. Spavala je pripijena uz njega, tražeći toplinu
njegova tijela, jer nijedno od njih nije bilo prikladno odjeveno, a noćni je zrak uz
jezero bio svjež. Pokrivala ih je samo njezina tanka haljina.
Uspravivši se u sjedeći položaj pa se umorno protegnuvši, okrenula se i otresla
glavom prema Royceu koji ju je promatrao. - Trebali ste počinuti, gospodaru.
- I ostaviti ti svojega konja da ti posluži pri bijegu?
- Kakve li podlosti. Neću primiti na sebe krivicu za vašu besanu noć. Mogli ste
me povesti natrag i postaviti stražara da me čuva.
- Istina, ali ako me sjećanje služi, sama pomisao na stražare koji ti prate svaki
korak budi u tebi žarku srdžbu.
- I što ste, onda, činili cijele noći? - upitala je pomalo srdito.
Sada se i on uspravio u sjedeći položaj, nasmiješivši joj se. - Držao te u svojemu
zagrljaju. Bila je to dužnost koja mi nije teško pala.
 - Nemogući ste. - Nasmijala se, nagnuvši se prema njemu kako bi mu ovlaš
poljubila usne. - Ali, zahvalna sam vam. Noć provedena ovdje, na mekoj travi, bila je
kudikamo udobnija od tvrdog poda dvorane.
- A moja prsa čine udoban jastuk, zar ne?
- I to također.
Prstom je kliznuo hrptom njezine ključne kosti, zaigrano joj potom skrenuvši u
udolinu između dojki. - Večeras ću te opet imati u svojoj postelji.
- A zašto mislite da želim biti tamo? - zapitala je strogo.
- Želiš.
Odmabnula je glavom. - Ovdje je između nas vladalo primirje, ali kada se
vratimo...
- Tiho. - Nagnuo se prema njoj pa joj usnama nježno očešao vrat. Potom ju je
iznenadio, natjeravši je da cikne kada se našao nad njome, a ona se zatekla položenom
na tlo. - Sada priznaj. Voliš moju postelju.
Jutros je bio nestašan, a ni ona nije imala volje biti ozbiljnom.
U očima joj je zaigrao vragolast smiješak. - Vaša postelja nije loša, Sasu. Krevet je
nadasve udoban.
Ton njezina glasa nije ostavljao sumnje u to da govori isključivo o krevetu. - Neću
te pustiti da ustaneš - počeo joj je grickati usnice - dok ne priznaš - sada ju je stao
dražiti i jezikom - kako me želiš.
- Tada ćemo, gospodaru... - obavila mu je ruke oko vrata, a prstima porinula u
meke valove njegove kose -... dugo ostati ovdje.

U dvoranu su se vratili tijekom kasnog prijepodneva. Nisu cijelo jutro proveli na

jezeru, iako je Kristen još jednom zaplivala prije negoli se naposljetku odjenula.
Međutim, kada ju je Royce posjeo na konja, ispred sebe, nije se zaputio prema palači.
Poveo ju je kroz šume i žitna polja, kroz livade poljskoga cvijeća i pašnjake.
Pokazao joj je svoju zemlju, ljude i sela. Shvatila je da služinčad u palači čini tek
šačicu njegovih podanika. Zapovijedao je mnoštvom ljudi koji su mu obrađivali polja,
skrbili se za konje i stoku, lovili u njegovim šumama. A ona je osjetila njegov ponos
onime što joj je pokazivao.
To se jutro pretvorilo u čarobno vrijeme. Topao osjećaj zadovoljstva s kojim se
Kristen probudila potrajao je cijelo prijepodne, baš kao i Royceovo dobro
raspoloženje. Kod većine ljudi, umor bi išao ruku pod ruku s razdražljivošću, ali
Royce bi pak postao veseo i razigran, gotovo do granica apsurda. Nije mu
smetalo ništa što bi rekla ili učinila. Ispustio bi uzde kako bi ih ona u panici uhvatila,
a on bi iskoristio trenutak da joj zgrabi grudi. Dlanovi su mu neprestano lutali prema
njezinim bedrima, pošto je sjedila na konju prebacivši po jednu nogu sa svake strane
moćne životinje, zbog čega joj se podsuknja zadigla, otkrivši joj bedra.
Nije mogao odoljeti njezinoj ogoljeloj puti, koliko ga god ona pljeskanjem po
nadlanicama pokušala na to primorati. Škakljao bi je dok ne bi počela preklinjati za
milost, a potom bi joj stao cjelivati vrat. Smijao joj se pa bi se smijao s njome.
Jednostavno je nije mogao pustiti na miru.
Kristen je uživala u svemu. Na trenutak se osjetila slobodnom, a osjećala se i
voljenom, unatoč spoznaji da njegovi osjećaji nisu tako duboki. Stoga je bilo prirodno
da će je pomisao na povratak u dvoranu i stvarnost ispuniti žalom. Ona će se vratiti
svojemu poslu, a on će bez sumnje poći u postelju, jer je Alden u Royceovu odsustvu
poveo kralja i njegovu svitu u lov. Čak su ih i čuli u gaju, ali Royce im nije htio
odjahao u susret. Prazne staje otkrile su im kako se još uvijek nisu vratili.
Spustio ju je s konja, ali ruke mu nisu smjesta pustile njezin struk. Izraz lica sada
mu je bio sjetan. Možda je i njegova žal zbog konca njihove jutarnje idile bila snažna.
Žarko je željela vjerovati u to.
- Obrazi su ti zarudjeli bojom.
Kristen se ovlaš osmjehnula, ponudivši: - Svjež zrak.
- Možda, ali zrak nema nikakve veze s iskrom u tvojemu oku. Htio bih čuti da si
uživala.
- Da? - Konja su već odveli, a oko njih su stajala barem tri muškarca, no on ju je
i dalje držao u zagrljaju. - Namjeravate li me držati ovdje dok ne priznam?
Nasmijao se njezinu podsjetniku pa ju je podigao s tla kako bi joj utisnuo još jedan
silovit poljubac, spustivši je potom natrag na tlo pa je isprativši udarcem po stražnjici.
- Lukava zvjerčice. Nisam neotesanac da bih te držao u staji. Ali kasnije...
- Prijetnje?! - vrisnula je zaigrano, hineći nevjericu. - Tada bi najbolje bilo
priznati. Uistinu sam uživala.
- Pa kad si već spremna davati priznanja...
- Ne, Sasu, dajem samo jedno priznanje na dan.
Zatomio je nalet smijeha, pokušavši izgledati razočarano. - Nemaš ni trunke
milosti, djevojčuro - uzvratio je, vodeći je iz staje u dvorište.
- Pretpostavljam kako bi bilo pošteno priznati da je vaša upornost za svaku
pohvalu. - Uzdahnula je.
Ovog se puta nasmijao. - Povlačim se, zasad. - Dlan mu je počivao na njezinim
leđima dok su koračali prema dvorani. A tada je, oklijevajući, dometnuo: - To neće
biti često, ali kada uzmognem, hoćeš li ponovno poći sa mnom do jezera?
 Kristen ga je pogledala postrance. Ovo nije očekivala. Znao on to ili ne, dao joj
je nešto što je mogla s radošću iščekivati, a to je bilo nešto što je u tom trenutku
očajnički trebala.
- Bilo bi mi drago, gospodaru. No, mogu li sljedeći put dobiti konja za sebe?
- Ne možeš.
Podigla je obrve. - Znam jahati.
- Thorolf mi je rekao.
- Dakle, niječete mi konja jer mi ne vjerujete?
- Naravno da ti ne vjerujem. - Iscerio se, ugledavši joj izraz lica kad je izrekao
posljednje riječi. - Povrh toga, sviđalo mi se imati te u krilu, gdje sam mogao...
- Royce!
- Zar se to rumeniš, djevojčuro? Božjeg mi daha, uistinu je tako!
- Prestanite, Sasu, ili ću...
Nije mu bilo suđeno čuti što bi mu učinila. Slijedio je njezin pogled kako bi vidio
što joj je zauzdalo jezik, ugledavši Corliss kako s jednom od svojih sestara stoji na
ulazu u dvoranu. Bilo je posve sigurno da nisu izašle kako bi ga pozdravile, jer ni
jedna ni druga nisu izgledale nimalo srdačno.
- Mora da ste smetnuli s uma njezinu prisutnost, gospodaru - prošaptala je
Kristen postrance prema njemu, ne svrnuvši pogleda s dviju žena.
Svojski se trudio to učiniti, ali nije to izgovorio naglas. Jedan pogled na Kristen
otkrio mu je kako ga nimalo ne sažalijeva zbog predstojećeg sučeljavanja.. U očima
joj je titralo prikriveno zadovoljstvo. Nemilosrdna djevojčura htjela je posvjedočiti
prijekoru koji ga čeka jer je zapostavio svoju zaručnicu.
- Moja gospo - Royce je ukočeno pozdravio.
- Gospodaru - Corliss je uzvratila jednakom ukočenošću. Nije se pomaknula u
stranu kako bi propustila Kristen u dvoranu. Dapače, uperila je pogledi u nju,
zapitavši: - Tko je ova žena čudovišnog stasa?
Royceova se brada ukočila. Vratni mišići stali su mu se opasno napinjati. Kristen
bi bila zadivljena da je primijetila sve to, iako bi pretpostavila da imu srdžbu raspiruju
ljubomorna zajedljivost i držanje njegove zaručnice. No, Kristen u tom trenu
nije gledala Roycea. Pogled je uperila u damu pred sobom, morajući ga spustiti kako
bi to učinila, jer joj je ženino tjeme dosezalo tek do brade.
Da Kristen nije bila tako sigurna u sebe, unatoč svojoj visini, možda bije ženine
hotimične objede i povrijedile. Ovako ju je cijela situacija zabavljala, a očigledna
ljubomora i njezine implikacije sve su skupa samo činile slađim.
 Sukladno svojoj navadi, nije birala riječi kako bi se doimala podložnom. - Ako se
raspitujete o meni, gospo, mogu vam reći da ondje otkuda dolazim novorođenčad
kržljava rasta najčešće ostavljaju da skončaju, jer ionako ne bi preživjela
surovu klimu.
- Kakvog li divljaštva! - Corliss je zgranuto uzdahnula.
- Da, i te kako mi je jasno zašto biste takvo što pomislili - odvratila je Kristen,
rekavši više očima dok joj je pogled klizio nižom ženom.
- Gospodaru... - procviljela je Corliss, a jarko rumenilo zamrljalo joj je obraze.
Kristen nije čekala da žena završi, hitro dometnuvši: - Oprostite mi, gospo. Sada
mi je jasno da se niste raspitivali o meni. Međutim, gospodar Royce ne može vam
reći ništa doli da sam zarobljenica, osuđena na sužanjstvo njegovom voljom. O meni
zna samo što sam mu otkrila, a to nije puno. Nije li tako, gospodaru?
Svrnuvši pogled prema njemu, spazila je samo djelić njegova bijesa. Izraz lica bio
mu je gotovo nečitak, ali bilo joj je jasno da nije zadovoljan jer ju je dlanom, koji joj
je i dalje počivao na leđima, gurnuo mimo Corliss, hladno joj zapovjedivši da se primi
posla.
Dakle, zaključila je, mislio je da je pretjerala. Ali nije ju bilo briga, a pogled koji
mu je dobacila preko ramena, prije negoli se polako udaljila, jasno mu je to dao do
znanja.
Royce je bio primoran žurno skrenuti pogled s Kristen kako ne bi prasnuo u
smijeh, ali time se samo ponovno susreo s Corlissinim očima. Smjesta se otrijeznio,
ljutito ispljunuvši grubu psovku. Bilo je to dovoljno da Corlissina sestra preneraženo
pobjegne, a Corliss ustukne.
Dlan mu je poletio prema njoj kako bi je zaustavio. - Ne, gospo, objasnit ćete
svoje postupke.
- Royce, nanosite mi bol!
Ponovno je opsovao, spazivši suze koje su joj ovlažile oči. Smjesta joj je zapešće
pustio iz stiska. Bila je krhka poput djeteta. Nije to primjećivao do sada. Međutim,
nakon što je spoznao Kristen, koja je uvijek vraćala jednakom mjerom, koja mu se
nije ustručavala fizički suprotstaviti i koja nijednom nije zajecala da joj nanosi bol,
Corliss je svojim suzama samo dolila ulje na vatru njegova prijezira prema svim
ženama.
- Otarite suze - zapovjedio je otresito. - Svjestan sam svoje snage i siguran sam
kako vam nisam nanio bol. Zašto onda plačete?
Suze su joj presahnule u trenu, iako joj je lice zadržalo patnički izraz. - Neumjesni
ste!
 - Ja?! A kojim imenom nazvati sitničavu uvredu kojom ste počastili vikinšku
djevojčuru?
- Kakvu uvredu? - odvratila je braneći se. - Izrekla sam očitu istinu. Njezin je rast
čini čudovišnom.
- Nije ni blizu visoka poput mene, Corliss. Što biste, dakle, imali reći o meni?
- Vama? Ali vi ste muškarac - istaknula je bespotrebno. - Prirodno je da ste takvi
kakvi jeste. No, ona je viša od većine muškaraca. A takvo što nije prirodno.
- Ne od većine muškaraca - procijedio je. - Od većine Sasa jest, ali ovdje je i
šesnaest Vikinga koji su plovili s njome, a svi su odreda viši od nje. Biste li ih voljeli
vidjeti?
- Mora da se šalite! - uzdahnula je osupnuto.
- Da, šalim se! - odvratio je. - Ispričavam se, Corliss. Postajem neotesan kada me
umor svlada, a ovog sam trena preumoran.
Zanemarila je neizgovorenu aluziju. - Ali što ste radili s njome, Royce?
Zaškrgutao je zubima kako ne bi preko usta prevalio još jednu kletvu. - Još uvijek
mi niste postali ženom da biste imali pravo upletati se u moje poslove.
- A kada me namjeravate učiniti svojom ženom?
Zapekla ga je savjest, učinivši da se otrese: - Naučit ćete ne propitkivati me
previše.
Corliss nije našla ničeg uvredljivog u njegovim riječima i odnosu prema njoj jer
nije bio ni po čemu drugačiji od odnosa većine muškaraca prema ženama, ali nije joj
se svidio zvuk njegova glasa pa je ponovno briznula u plač kako bi mu jasno pokazala
svoje nezadovoljstvo. Royce, koji je mrzio suze i koji, osim ljutnje što su je redovito
raspirivale u njemu, nikada nije dopuštao da suze utječu na njega, udaljio se s
gnušanjem nad osjećajem krivnje koju je zbog tih suza osjetio.
 T
e su večeri zatvorenici hranu dobili znatno kasnije. Ni Eda, koja ju je
kuhala, ni Edrea, koja ju je uz Uladnovu pomoć običavala nositi
zatvorenicima, nisu vjerovale kada im je Kristen rekla kako je ona te
večeri zadužena postarati se da Vikinzi dobiju objed. Međutim, Eda je bila dovoljno
mudra da pričeka s podjelom hrane zatvorenicima dok ne dobije potvrdu
djevojčinih riječi od Roycea.
Tako su čekali dok Royce nije sišao iz svoje odaje, a on je to učinio poprilično
kasno. Ostavivši Corliss na ulaznim vratima dvorane, cijelo je poslijepodne proveo u
sobi. Kristen je iz kuta promatrala kako razgovara sa svojom zaručnicom. Bio je
ljutit. Corliss je ridala. Udaljio se u ljutnji. Njezine su suze presahnule čim joj je on
okrenuo leđa, a lice joj nije odavalo očaj, nego ogorčenje.
Kristen je s gnušanjem otresla glavom kada je igrokaz došao kraju. Bila je odveć
ponosita da bi se i sama služila takvim smicalicama, ali znala je da su neke žene i te
kako svjesne snage svojih suza. Darrelle je bila jedna od njih. Corliss je očito također
bila među njima, a Kristen je gotovo počela sažalijevati Roycea jer mu život uz takvu
ženu nipošto neće biti lagodan.
Nije provela cijelo poslijepodne zadubljena u turobne misli kao što je to učinila
dan prije. Jutrošnje zadovoljstvo potrajalo je cio dan, a ona je nastojala ne pitati se
zašto. Uspjela je u nakani, zaokupivši um i tijelo spravljanjem kruha s oraščićima.
Eda je kušala komadić kruha koji je Kristen ispekla za sebe i Meghan te joj se
toliko svidio da se pogodila s Kristen. Opskrbit će je svime što joj je potrebno, a
Kristen će moći ispeći pola tuceta hljebova za zatvorenike ako ispeče jednako toliko
i za Royceove goste. Kristen takvu ponudu nije mogla odbiti, a Meghan joj
je ponovno došla činiti društvo i pomagati.
Iako je ostatak dana provela u zadovoljstvu, ipak se u nju počeo uvlačiti nemir
kako je vrijeme odmicalo, a Eda stala gunđati jer Royce još uvijek ne silazi iz svoje
odaje. Gulaš skuhan za zatvorenike odavno se već bio zgusnuo, a Edrea je sada morala
prionuti drugim poslovima, jer je gostima trebalo poslužiti večernje jelo pa nije više
imala kada zatvorenicima odnijeti njihov objed. A Kristen je znala što će Thorolf
pomisliti ako im se ne ukaže tog dana.
Kristen je naposljetku rekla Edi: - Pođite ga probuditi pa ga upitajte. Ionako neće
htjeti dalje spavati.
- Neprestano ponavljaš da spava, djevojčuro. Zašto bi prespavao cio dan?
 Slegnuvši ramenima, Kristen je skrenula pogled. - Samo ga probudite, Edo. Neće
se ljutiti.
Eda je učinila kako joj je rečeno. Vratila se nekoliko minuta kasnije, odmahujući
glavom. - Da, spavao je. Bio je srdit jer ga nismo ranije probudili. - Kristen se široko
osmjehnula čuvši riječi, ali Eda joj je, ugledavši smiješak, uputila strog pogled. - Čini
se da si zborila istinu, ali ne razumijem zašto bi ti gospodar dopustio. .. Smiješ poći
svojim prijateljima, ali pratit će te dva stražara, a Uland će ti pomoći nositi hranu.
Dozvavši muškarce, Eda im je podijelila zaduženja. Kristen se nije bunila. Toliko
se radovala razgovoru s Thorolfom i ostalima da se smješkala cijelim putem do
zatvoreničke kolibe.
Zarobljenici su već bili unutar izduljene prostorije. Vrata su bila otvorena. Dva
stražara bezbrižno su se zabavljala pred kolibom, natječući se u bacanju noža. Bili su
toliko zaokupljeni da je gotovo nisu ni pogledali kada je, u pratnji Ulanda i vlastitih
stražara, prošla pokraj njih.
Razlog njihove bezbrižnosti postao joj je jasan kada je čula zveket mnoštva
lanaca. Spoznaja da su, za razliku od nje, i dalje primorani neprestano nositi okove,
uspjela joj je pokvariti raspoloženje. Ali čim je stala na ulaz u kolibu, ponovno ju je
obuzelo veselje.
Prvi na kojem joj se zaustavio pogled bio je njezin rođak. Ispustila je košaru punu
kruha i voća na tlo pa pohitala u zagrljaj zatečenom Ohthereu. Čula je mnoštvo
glasova kako joj izgovaraju ime s krajnjim iznenađenjem pa je shvatila kako Thorolf
nikome nije ispričao što se zbilo prošle noći, vjerojatno u strahu da se neće pojaviti
danas. Ohthere je bio primoran brzo je pustiti iz naručja kada su ruke njezinih
dugogodišnjih prijatelja stale posezati za njome, tražeći zagrljaj i za sebe. Srdačne
zagrljaje popratili su cika, smijeh, pozdravi i zadirkivanje.
Uland, koji je ostao stajati na vratima i svjedočiti tako razdraganoj dobrodošlici,
nije mogao vjerovati svojim očima. Edrea je priznala kako barem jedan od Vikinga,
onaj koji je uvijek dolazio preuzeti hranu od nje, ne može biti krvoločan poput
ostalih, jer bi joj se često osmjehnuo. Budalaste priče djevojke opčinjene pristalim
muškarcem, pomislio bi Uland. Međutim, toplina i pažnja kojom su obasuli
gorostasnu djevojčuru... tako mu Božjih kostiju, doimali su se gotovo ljudima, a ne
poganskim čudovištima kakvima su ih svi smatrali. Posve osupnut, Uland je
spustio veliki kotao s gulašom na tlo pa pohitao natrag u dvoranu kako bi svojim
drugovima prepričao čemu je upravo svjedočio.
Kristen je naposljetku došla do Thorolfa. Ugledavši ga i spazivši gotovo suzdržan
izraz njegova lica dok ju je odmjeravao od glave do pete, veselje joj je u potpunosti
iščezlo jer se iznenada prisjetila što mu je Royce priznao. Obuzeo ju je sram, koji ju
je uznemirio utoliko više jer su prilike u kojima se tako osjećala bile rijetke.
 Njezino je oklijevanje pogodilo Thorolfa snažno poput udarca pa je porumenio,
shvativši kako joj je osmijeh iščeznuo s lica zbog njega. Cijeli je dan proveo u patnji,
strepeći za nju, a kada ju je naposljetku ugledao i uvjerio se da je s njome sve u redu,
preplavilo ga je olakšanje, ali trebalo mu je vremena da zauzda svoju silnu tjeskobu.
I dalje je po njoj tražio plavice kojih nije bilo dok je, poput ostalih, trebao skakati od
veselja jer je vidi.
Dlan se podigao prema njezinu licu, nježno joj podigavši bradu. - Oprosti mi,
Kristen. Sas te jednom išibao. Bio sam uvjeren...
- Da će to učiniti opet? - prekinula ga je, osmjehnuvši se slabašno. - I ja sam tako
mislila, ali nije.
- Je li izgledno da bi to ipak mogao učiniti?
Na trenutak je promislila o protekloj noći. Royce ju je poveo na plivanje,
pričinivši joj time zadovoljstvo. Dopustio joj je da posjeti svoje prijatelje, priuštivši
joj tako još zadovoljstva. Vodili su ljubav pod zvijezdama...
Odmahnula je glavom u odgovor na Thorolfovo pitanje, posve sigurna u svoje
riječi: - Nije, moj je prijestup već zaboravljen.
Viking se tada nasmijao, zabacivši glavu pa je privukavši k sebi u još jedan
srdačan zagrljaj. - Thorovih mi zuba, lijepo je to čuti!
- Što je lijepo čuti i što je već zaboravljano? - Ohthere je htio znati.
On i polovina ostalih zarobljenika okružili su Kristen. Na trenutak se borila sa
željom da im podastre neku bezazlenu laž, jer im nije željela otkriti o čemu su ona i
Thorolf razgovarali. Međutim, nije im mogla lagati. Objašnjenje o njezinu
osujećenom pokušaju bijega i razlogu iz kojeg nije kažnjena za njega bilo je teško
ispredati, jer je bila prisiljena puno toga izostaviti te ubrzati priču na mjestima, kako
je njezini drugovi ne bi uzmogli obasuti pitanjima. Nastavila im je pričati o onome
što zna o Wyndhurstu i Wessexu, što i nije bilo puno, ali je ipak bilo više nego što su
dosad znali. Otkrila im je gdje mogu naći konje i gdje će vjerojatno biti danska vojska,
a to je, nažalost, bilo daleko na sjeveru. Također imje ispričala i o plemenu
gorostasnih Kelta, za koje je čula da su saski neprijatelji i koji bi im možda bili voljni
pomoći ako Vikinzi odluče bježati prema zapadu umjesto na sjever. Time im je
barem pružila još jednu mogućnost ako uspiju umaći.
Želja za bijegom i dalje je među njima bila jednako snažna kao i prvoga dana.
Slušala ih je kako gunđaju i mrmljaju da su Sasi odveć oprezni. Kada je pripomenula
kako svi izgledaju snažno i zdravo, smješkajući se dok je dlanom prelazila preko
vidno većih bicepsa nekolicine muškaraca, Bjarni ju je podigao iznad svoje glave.
Prostrijelila ga je ljutitim pogledom kada ju je spustio na tlo, ali on joj je uzvratio
pogledom lišenim bilo kakvog kajanja i skrušenosti.
 - Barem ste pripravni za bijeg.
- Istina, sve to dizanje kamenja nije nam nimalo naškodilo - uzvratio je Odell. -
Kada se vratim kući, oranje polja predstavljat će mi dječju igru.
- Ovi zidovi nisu dovoljno čvrsti da bi nas zaustavili, Kristen - nastavio je
Ohthere ozbiljnim tonom. - Ali kakve koristi od toga da ih srušimo kada nemamo
sjekiru kojom bismo najprije presjekli lance.
- Nisam spazila ni jedne svih ovih tjedana - odgovorila je zamišljeno. - Mnoštvo
drugog oružja nalazi se nadohvat ruke u palači, ali nema ni jedne sjekire. Ne bi me
začudilo da su sve negdje pod ključem, Ohthere, jer Sas je i te kako oprezan.
- Tada trebamo ključ ovih okova i lokota na vratima.
- Znate li kod koga je?
- Kod onoga koji nadgleda gradnju zida, onoga kojeg zovu Lyman.
Sjećala ga se, ali nije ga vidjela otkako su je odvojili od ovih muškaraca. - Taj ne
dolazi u dvoranu. Mora da živi izvan palače.
Razočaranje zatočenika bilo je bjelodano, a njihova utučenost obuzela je i nju.
Božjih joj zuba, ništa od svega ovog nije bilo pošteno!
Ohthere ju je pogladio po bradi. - Hajde, rođakinjo, ne zamaraj se time. Pronaći
ćemo načina. Privikavaju se na nas. Nekome će se prije ili poslije omaknuti pogreška,
a mi ćemo dobiti priliku.
- Privikavaju se i na mene, ali i dalje mi ne vjeruju. - Namrštila se. - Danas je prvi
put kako su me pustili iz dvorane.
- Polažemo nade u djevojčuru Edreu, koju Bjarni pokušava zavesti. Misliš li da
bismo je mogli uvjeriti da nam pomogne ako Bjarni stekne njezinu naklonost?
Kristenine oči razrogačile su se, a potom se nasmijala. - Božjih mi zuba, uistinu
mislite na sve. No, sada kad si to spomenuo, doista se doimala potištenom što vam
danas neće donijeti okrjepu. - Uperila je znatiželjan pogled u Bjarnija. - Kako se
udvaraš djevojci čiji jezik ne govoriš?
Vragolasto se osmjehnuo. - Thorolf me podučava riječima koje trebam znati.
- Aha, takvim riječima. - I ona se osmjehnula.
- Je li djevojčura slobodna dolaziti i odlaziti kako joj se prohtije? - upitao je sada
Obthere.
- Da, koliko mi je poznato. Ali, ne znam puno o Edrei, stoga ne mogu znati bi li
bila voljna pomoći... čak ni kad bi je Bjarni osvojio. Služinčad me se i dalje boji te se
još uvijek ustručavaju razgovarati sa mnom, svi osim starice Ede, koja je odana
svojemu gospodaru. Pokušat ću razgovarati s Edreom kako bih ispitala gaji li kakve
osjećaje spram Bjarnija. Ako i ne uspijem ništa doznati, barem joj mogu reći koliko
je vrstan, odan i vjeran naš Bjarni.
Kristen je riječi izgovorila sa širokim cerekom na licu jer su svi, uključujući i nju,
vrlo dobro znali kakav je Bjarni zavodnik. Međutim, bio je najpristaliji muškarac
među zarobljenicima. Ako je itko među njima mogao pridobiti djevojčino srce i
natjerati je da izda vlastiti narod, bio je to upravo Bjarni.
Nastavili su je obasipati pitanjima, želeći znati tko su mladi lordovi koji su ih
neki dan obišli. Iznenadili su se doznavši kako je jedan od njih saski kralj i kako neko
vrijeme odsjeda u Wyndhurstu. Morala im ga je opisati do u tančine, jer bi kralj bio
savršen talac ako bi im se ikada više: približio dovoljno da ga ugrabe. Kada bi im
Alfred od Wessexa dopao šaka, mogli bi tražiti i svoju i njezinu slobodu u zamjenu
:za kraljev život. Bio bi to najjednostavniji izlaz iz njihova uzništva.
Iako im je Kristen udovoljila odgovarajući na sva njihova pitanja, sumnjala je da
će njezin Sas ikada kralju dopustiti da im priđe tako blizu, upravo iz tog očitog
razloga. Možda je i bio neoprezan kada mu je vlastiti život u pitanju, ali nikada ne bi
izložio Alfreda takvoj pogibeljji.
Naposljetku ih je prekorila jer su dopustili da im se brana ohladi pa su svi
pograbili loše izdjeljane drvene zdjele iz kojih su grabili hranu i iverje u podjednakim
količinama - svi osim Thorolfa. Povukao je Kristen k sebi pa je posjeo uza zid,
ispreplevši prste s njezinima i položivši njihove spojene dlanove na svoje savijeno
koljeno.
Nije gledao u nju, odlutavši pogledom kroz otvorena vrata kolibe. Ohthere nije
našao shodnim pitati kako živi jer su mu oči govorile da je zdrava i duhom i tijelom.
Thorolf nije oklijevao postaviti škakljivo pitanje.
Nije gubio vrijeme okolišajući. - Je li, dakle, istina što mi je Sas rekao? Sviđa ti
se?
Royce im je bio neprijatelj. Sve ih je porobio. Znala je što se Thorolfu vrzmalo
po glavi. Kako od njega može očekivati razumijevanje kada ni sama nije shvaćala.
Ni Kristen nije birala riječi, progovorivši bez uvijanja: - Kada ga pogledam,
osjećam se predivno iznutra. To mi se nikada prije nije dogodilo, Thorolfe.
- Prihvatila bi ga za muža?
Snuždeno se osmjehnula, iako on to nije primijetio. - Bih, ali on ne bi pristao na
takvo što.
Prsti su mu nježno stisnuli njezine. - Pribojavao sam se da ne znaš, da očekuješ
kako će postupiti časno.
- Nisam sišla s uma niti sam izgubila razum skupa sa svojim... Točno znam što
mogu očekivati. Sada mu se sviđam, ali...
 - Sada?
- Ispočetka je vjerovao da sam kurva. Ne, Thorolfe - osmjehnula se kada ju je
prostrijelio ljutitim pogledom - trebaš se tome smijati. Barem ja jesam. I dopuštala
sam mu da vjeruje u to. Osjećao je takvo gađenje spram mene da sam ga neko vrijeme
uspijevala držati podalje. Bila sam i više nego voljna kada je naposljetku... Kao što
rekoh, sada sam mu i više nego draga, ali nema ni trunku povjerenja u mene. Ipak,
drži druge muškarce podalje od mene. Čak mi je dao ukloniti okove dok ovi mladi
lordovi borave u Wyndhurstu kako bih se mogla obraniti ako njega nema u blizini.
- Dakle, osvojila si mu srce, ili barem njegovu polovicu.
- Da, polovicu, a i bez te ću polovice ostati kada se oženi. A ipak...
Uzdahnula je umjesto da završi. Thorolf joj je ponovno stisnuo prste, davši joj
tako do znanja da razumije. Nije joj namjeravao licemjerno spočitavati i propovijedati
kako ne bi smjela priželjkivati Sasa. Znao je da bi na njezinu mjestu postupio
jednako. Prepustio bi se užitku koliko bi mu god prilike dopuštale, čak i
s neprijateljem. Nije joj previše značila činjenica da je žena i kako se od nje nije
očekivalo da osjeća takvo što. Bila je kći svoje majke, a Brenna Haardrad bila je
oličenje smjelosti, žena koja je prvo mislila na sebe, a tek potom na ono što je
primjereno ženi.
- Ne muči se time, Kristen.
- Da se ne mučim? - izgovorila je ranjivim tonom, doimljući se smetenom. -
Zdrav razum govori mi kako bih ga već trebala prezirati. Gajila sam nade - priznala
je nevoljko. - Ali sve su te nade potonule sada kad sam mu vidjela zaručnicu. A ipak,
Gospod mi pomogao, Thorolfe, odveo me na plivanje nakon što me uhvatio u
pokušaju bijega. Zašto bi to učinio?
- Pretpostavljam kako si ga nagradila pruživši mu zadovoljstvo?
- Mogla sam mu priuštiti to zadovoljstvo bilo gdje. Nije me morao povesti na
jezero.
- Dakle, u tom grmu leži zec. Opčinila si ga, a to se neće tako lako promijeniti.
- Opčinila? Ne, ja sam ta koja je opčinjena. Znam da ću ga s vremenom zamrziti,
ali radije bih da to bude prije nego poslije. Voljela bih da se što prije vjenča i svrši sa
mnom.
Thorolf se osmjehnuo njezinu sumornu tonu pa prasnuo u smijeh kada ga je zbog
toga prijeteće pogledala. - Žalim tvojega Sasa, djevojčuro, uistinu ga žalim. Svršiti s
tobom? Slava Odinu, stvari stoje posve obrnuto. Nadajmo se da mu srce neće biti
odveć natučeno kada ti svršiš s njime.
 Kristen se zahihotala čuvši nevjerojatnu pomisao da bi Royceovo srce moglo
patiti, a potom se i sama srčano nasmijala. Pomisao je bila potpuno apsurdna, ali
cijenila je Thorolfove pokušaje da joj povrati samopouzdanje.
Takvu ju je Royce zatekao, ušavši kroz otvorena vrata, nasmijanu i zadubljenu u
razgovor s Vikingom s kojim je ispreplela prste i kojem je praktički sjedila u krilu.
Prvi mu je poriv bio rastaviti ih i zatući mladog Vikinga, ali potisnuo je svoju narav.
Zaboravio je kako su se ovi muškarci ranije odnosili prema njoj.
Grobna tišina koja je zavladala prostorijom natjerala je Kristen da podigne pogled
kako bi ustanovila što se zbiva, a vidjevši razlog, progunđala je u sebi. - Čini se da
sam predugo ostala.
Thorolfov se dlan stisnuo oko njezina kada je pokušala ustati. - Hoće li ući ovamo
i pokušati te odvesti, Kristen?
Njegovo ju je pitanje zaprepastilo. - Pogledaj ga. Vjeruj mi, ovaj pogled nije
pogled sreće i zadovoljstva. Želiš da me odvuče odavde?
- Pitam se što bi se dogodilo kada bi se usudio pokušati.
Kad je shvatila što time želi reći, vrisnula je: - Thorolfe!
- Možemo ga svladati, Kristen - odvratio je tiho, ne odvajajući oči od onih
saskoga lorda dok je govorio. Poslužit će nam kako talac jednako dobro koliko i
njegov kralj. Ovdje nas ne mogu primorati da ga pustimo odapinjući na nas strijele iz
daljine.
Njezini um i tijelo željeli su vrisnuti ne, ali iz nje je progovorio glas razuma. -
Predobro ga poznajem, Thorolfe. Pozorno me slušaj. Na prvome su mu mjestu
njegova dužnost i ljudi. Uvjeren je da će doći do pokolja ako se oslobodite. Ništa ga
neće uvjeriti u suprotno. Prije će žrtvovati vlastiti život nego izdati zapovijed da vas
puste.
Thorolf se vodio drugačijom logikom. - Njegovi ga stražari neće poslušati ako mu
život bude ugrožen.
- Nećete uspjeti, vjeruj mi!
- Tvoj se rođak ne slaže. Pogledaj ga, Kristen. Ohthere je već došao do istog
zaključka kao i ja. Ako je tvoj Sas dovoljno budalast da uđe ovamo kako bi te odveo,
tada zaslužuje što god ga snađe.
Gospod joj pomogao, gotovo je mrzila Thorolfa jer ju je primoravao da bira
između njih. Kad bi sada jurnula iz kolibe, nitko je ne bi uspio zaustaviti, ali svoje bi
prijatelje lišila prilike da povrate slobodu, a nije bilo nikakvog jamstva da će im se
nova prilika ikada više pružiti. No, ako ostane... ako ostane, Royce bi lako mogao
ostati bez života.
 Thorolf je prozreo djelić njezinih misli, vjerojatno iz izraza krajnjeg očaja, tako
bjelodanog na njezinu licu. Popustio je stisak kojim ju je držao prikovanim uza se,
davši joj tako izbor. Iako je u potpunosti prepustio izbor u njezine ruke, nježnim ju
je glasom pokušao pridobiti na njihovu stranu: - Nećemo ga ubiti, Kristen. To ne bi
poslužilo našoj svrsi.
Riječi su se na kraju pokazale nevažnima. Nije imala prilike odabrati jer je
Royceovo strpljene došlo kraju. Umjesto da zatvori vrata i smisli neki drugi način da
je istjera van, u svojoj je oholosti - svojoj prokletoj, budalastoj oholosti - kročio u
kolibu. Zakoračio je kao da ulazi u veliku dvoranu svoje palače, kao da ga okružuju
isključivo njegovi vjerni sluge. Doimao se posve opuštenim dok se udaljenost među
njima pomalo smanjivala.
Ohthere je očito bio sumnjičav prema cijeloj situaciji, ne vjerujući da bi Sas
mogao biti tako budalast. Čekao je kako bi vidio što će Royce učiniti, ali sada kada je
učinio nezamislivo, Ohthere je ostao stajati, ne vjerujući vlastitim očima. I Thorolf
je morao posumnjati u istinitost onoga što se upravo događalo u kolibi jer je ustao,
povukavši za sobom i Kristen, a izraz lica nije mu više bio tako samopouzdan. A ipak,
i dalje je osjećala napetost u ruci kojom je pridržavao njezinu. Još uvijek je
namjeravao zaskočiti Roycea i pokušati ga savladati, a ona ga nije mogla upozoriti,
jer bi time samo ubrzala napad sada kada se već nalazio među njima.
Vikinzi su po prirodi bili praznovjerni. Muškarcima koju ne bi kročili na brod
na kojem su poznavali svaku daščicu, a da prethodno ne prinesu žrtvu svojim
bogovima, Royceova je odvažnost, koja je graničila s ludilom, morala predstavljati
nešto što im ledi krv u žilama. Royce je neometano prošetao među
unezvijerenim muškarcima a da mu se nitko nije usudio ispriječiti na putu. Već je
jednom to učinio, a i tada su se snebivali njegovoj smjelosti, iako je uživao zaštitu
svojih strijelaca. No sada je bio potpuno sam, mača zadjenuta u korice, posve praznih
ruku...
Prišao je Kristen i Thorolfu, zaustavivši se netom pred njima. Thorolf je pustio
djevojčin dlan. Očekivala je svaki tren osjetiti Royceov dlan, njegove dugačke prste
koji će joj obaviti zapešće pa je izvući van. Lice mu nije otkrivalo gotovo ništa, a
ipak je znala da ga je morao obuzeti golem bijes kada je bio spreman učiniti ovakvo
što.
Ni njezino lice više nije otkrivalo emocija. U želucu je osjećala čvor, a živci su joj
utrnuli i otupjeli čekajući... čekajući.
Royceov je ruka poletjela naprijed, ali zgrabila je Thorolfa. Pokretom tako hitrim
da ga njezine oči nisu uspjele dobro ni vidjeti, našao se Thorolfu iza leđa, zakrenuvši
mu vrat pod čudnim kutom, jednom mu rukom obavivši vrat, a drugom
pridržavajući zarobljenikovu glavu. Ne bi mu trebalo dulje od djelića sekunde da
zavrne Thorolfov vrat i slomi ga.
- Royce... - zavapila je.
Prekinuo ju je u pola riječi, ne uputivši joj ni pogleda, a glas mu, na njezino
zaprepaštenje, nije otkrivao nikakvih emocija. - Možda ćeš sada poći, djevojčuro?
Thorolf je počeo grgljati, a zvuk je u njoj probudio brigu. Međutim, ono što je
ugledala kada je svrnula pogled na njegovo lice vratilo joj je žar života. Gušio se
vlastitim smijehom! Božjih joj zuba! Kako mu je moglo biti smiješno što mu se vlastiti
plan obio o glavu i...
Okrenula je leđa dvojici muškaraca pa se odlučnim korakom zaputila prema
Ohthereu. - Hoćeš li ga pustiti ili ćeš mu dopustiti da ubije Thorolfa? Thorolfu je
možda smiješno jer je ostao nadmudren, ali Sasu baš i nije do smijeha. Ubit će ga, bez
ustručavanja.
- To mi je i samome jasno - odgovorio je Ohthere, našavši potom i sam razlog za
smijeh. Smješkajući se, dometnuo je: - Sas će, čini mi se, otići bez naše pomoći.
Thorovih mi zuba, taj je nepresušno vrelo zabave. Neka nas još malo zabavlja, sve nas
zanima kako to čini. Pođi, dijete, odlazi odavde. Siguran sam da će poći za tobom.
Zagrlio ju je prije nego što ju je propustio jer nije bilo izgledno da će joj, nakon
ovog izgreda, ponovno dopustiti da ih posjeti, a oboje su toga bili svjesni. Potom ju
je gurnuo prema vratima. Zaputila se van, praćena oproštajnim pozdravima i
prijateljskim tapšanjem po stražnjici, baš kao što je to bio običaj i kod kuće. Jesu li svi
sišli su uma kada im je ono što se upravo odigralo bilo smiješno? Je li moguće da nisu
bili razočarani?
S ogorčenjem je shvatila da će se oni te večeri smijati cijeloj zgodi, dok će ona
biti primorana pozabaviti se Royceom, a i te kako je imala razloga vjerovati da njezin
idući susret s njime neće biti nimalo ugodan. Neće mirno stajati i čekati da iskali svoj
bijes na njoj. Rekao joj je da ode. To je i učinila, zaputivši se u dvoranu bez njega.
 P
itam se hoće li me primijetiti ako se sakrijem pod ovaj stol?
Eda je Kristen uputila prijekoran pogled. - Kakvo je to pitanje,
djevojčuro?
- Neobično - odvratila je Kristen, sručivši se na stolac.
Nakon upravo proživljene napetosti, osjećala je kako ima pravo biti
razdražljivom, ali to nije bio pravi razlog njezine zlovolje. Nije voljela snositi krivnju
za nešto što nije bila njezina odgovornost, stoga je smatrala kako je savršenog
raspoloženja za suočavanje s Royceovom srdžbom, iako bi radije sve skupa izbjegla.
Uistinu je priželjkivala da postoji neko mjesto gdje bi se mogla sakriti neko vrijeme,
tek toliko dok se on smiri. Ali takvog mjesta nije bilo, ne u ovoj dvorani.
- Vratila si se sama? - Eda je prekinula njezino promišljanje. - Gdje je gospodar
Royce?
Kristen je odmahnula rukom pokušavši zatrti temu u začetku. - Zametnuli su se
manji problemi sa zatvorenicima. Uskoro će doći.
Istoga trena, on je i ušao, smjesta je uočivši s dugoga kraja dvorane. Međutim,
činilo se da nije voljan baviti se njome u tom trenutku jer se, uputivši joj letimičan
pogled, zaputio prema svojoj stolici za dugačkim stolom, a ne prema njoj.
Dakle, namjeravao se vratiti piću i zabavi, kao da nije umalo ostao bez života.
Zašto ju je to toliko ljutilo?
- Hoću li i noćas dijeliti postelju s vama, Edo?
- Vrlo dobro znaš da nećeš. Vidjela si kako lord Averill danas odlazi sa svojom
obitelji.
- Istina, ali radije bih noćila s vama.
- Doista? Nakon što si sinoć gunđala jer si ostala bez meke postelje?
- Nisam gunđala! - otresla se Kristen.
- Oho-ho, zašto si tako zlovoljna?
Takvo pitanje nije zavređivalo odgovor. - Zašto je došao za mnom, Edo? Nisam
izbivala tako dugo.
Eda je slegnula ramenima u odgovor. - Vidio je Ulanda koji se vratio pa stao
uokolo pripovijedati neku priču zbog koje se poprilično uzbudio. Gospodar je poslao
Edreu da dozna o čemu se radi. Budalastoj se djevojci činilo nevjerojatnim da su te
Vikinzi dočekali kao davno izgubljenu sestru. Bio je uvjeren kako će ti grmalji svojim
snažnim zagrljajima polomiti svaku kost u tijelu.
- I zbog toga je došao za mnom?
- Ne, sjeo je jesti. Ali, promatrala sam ga - Eda se sad zahihotala. - Pogledavao je
vrata, iščekujući tvoj povratak. Pretpostavljam kako je naposljetku zaključio da te
uistinu nema predugo.
Kristen je pretpostavila da Royce u tom trenutku nije bio voljan pred kraljem
iskaliti svoj bijes, ali nije ni časa dvojila da će to učiniti poslije. Neće dopustiti da ovaj
izgred prođe nekažnjeno, kao što je bio slučaj kada je pokušala pobjeći.
Svrnula je pogled u njegovu smjeru, ali nije ga uspjela vidjeti jer joj je Alden, koji
je sjedio pokraj njega, priječio vidik. Znala je da mu s druge strane sjedi Alfred, ali sa
svojega stolca nije mogla vidjeti ni kralja.
Edrea se odnekud pojavila pokraj Kristen, odloživši drveni poslužavnik na stol.
Na njemu je ostalo tek nekoliko krušnih mrvica.
- Svidio im se, znaš, tvoj kruh - obratila joj se Edrea. - Gospodar ga je čak
pohvalio, upitavši tko ga je ispekao.
- Jesi li mu rekla?
- Ne, strahovala sam da bi ga polovina lordova ispljunula u strahu da ih kaniš
otrovati.
Edreine tamnosmeđe oči zaiskrile su humorom. Našalila se. Kristen je jedva
povjerovala da joj se djevojka svojom voljom obratila, a kamoli da se još i šali.
- Pravo vrijeme da im otkriješ istinu bilo bi nakon što su ga pojeli - Kristen je
prihvatila šalu.
Edrea je sada prasnula u smijeh. - Uland je bio u pravu. Nisi tako čudna. I Eda je
to rekla, ali Eda te zavoljela, a to je pak bilo čudno.
Kristen se široko osmjehnula, usprkos djevojčinu neumjesnu humoru. - Teško je
znati kad je starica takva oštrokondža. - Podigla je glas pri kraju kako bi je starica
čula.
Time je zaradila frktanje od Ede i osmijeh jednako širok poput vlastitog od Edree.
- Istina, Edina raspoloženja znaju biti varljiva. Možda ni Vikinzi nisu tako
zastrašujući kakvima se čine.
- Zove se Bjarni - ponudila je Kristen.
- Tko?
- Onaj koji je bacio oko na tebe.
Jadna djevojka nije umjela prikriti svoju sreću. Njezino lijepo lice zasjalo je
znatiželjom. - Jesu li to bile njegove riječi?
 Kristen u tom trenu nije bila istinski volja pomagati Bjarniju i ostalima u
njihovim spletkama, ali razgovor s djevojkom barem joj je pomogao skrenuti misli s
drugih problema. - Zabrinut je jer ti ih sam ne može reći. Thorolf ga podučava tvojim
riječima, ali nemoj se začuditi ako ga ne uspiješ razumjeti kada progovori tvojim
jezikom, jer ni Thorolf nije odveć vješt u njemu.
Tijekom narednoga sata, Edrea nije prestala raspitivati se o mladom Vikingu, a
Kristen je isprela prekrasnu priču koja će bez sumnje naposljetku dovesti do
razočaranja, jer je Bjarni bio daleko od oličenja vrline kakvim ga je prikazala. Bio je
muškarac u kojem je trebalo uživati, ali ga isto tako ne uzimati zaozbiljno. Ali ako
je Edrea bila voljna povjerovati u sve što joj je pričao kako bi je privolio da im
pomogne pri bijegu, tada je Kristen nije nimalo žalila.
Njezini prijatelji i njihova sloboda bili su važniji od osjećaja saske djevojke. Da
se Kristen mogla dokopati Lymana i njegova ključa, sama bi im pomogla. No, usud
joj je bio vratiti se večeras u gospodarove odaje.
- Samo sjediš tu i besposličariš - Eda je došla prekoriti je kad su Edreu pozvali da
im napuni rogove pivom. - Možda bi bilo najbolje da pođeš u postelju kako bi ujutro
mogla ranije ustati pa otpočeti s poslom. Gospa Darrelle osobno je zatražila još
tvojega kruha s oraščićima. Uvjerena je da se radi o receptu koji godinama čuvam
skrivenim.
- A vi ste joj, naravno, dopustili da i dalje vjeruje u to.
- Naravno - nasmijala se Eda. - A o čemu ste ti i Edrea razgovarale u takvoj
tajnovitosti?
- Sviđa joj se jedan od zatvorenika.
Starica je strogo podigla obrvu. - Nadam se da si joj rekla kako se iz toga neće
ništa izroditi.
- A zašto ne bi? Oni su muškarci, baš poput Roycea. Zasigurno nije tako okrutan
da im neće u jednom trenu dovesti žene da im zadovolje prirodne potrebe. Inače će
se nemir gomilati, a problemi množiti. Jedino razumno...
- Gospode, spasi nas! - Eda ju je zabezeknuto prekinula. - Prvo im nosiš branu, a
sada im želiš dovesti kurve. Pođi u krevet, djevojčuro, prije negoli ti padne na um da
bi se trebali oženiti i naseliti ovdje.
- Pa, sad kada ste to spomenuli...
Kristen je odjurila prije nego što se Eda snašla i sročila odgovor na to. Smiješak
joj je igrao na licu sve dok se nije uspela na vrh stubišta. Brzo je zaboravila
zadovoljstvo koje joj je zadirkivanje Ede donijelo čim se zapiljila u vrata na kraju
hodnika. Uzdahnuvši, sporim se korakom zaputila prema njima, pitajući se koliko će
dugo trebati Royceu da joj se pridruži.
 Nije čekala ni pola minute. Mora da je pošao za njome čim je napustila dvoranu.
Stajala je pokraj stola, leđa okrenutih vratima. Namjeravala se svući pa iskoristiti
vodu ostavljenu na stolu, ali nije stigla ni odvezati pojas, kad su se vrata otvorila.
- Što se dogodilo sa zatvorenicima, Kristen?
Zabezeknuto se okrenula, razrogačivši vodenaste oči kada je ugledala Aldena, a
ne Roycea. Trebao joj je trenutak da se pribere, a potom su joj oči odlutale prema
oružju na zidu.
- Ne - rekao je pročitavši joj misli. - Poslušaj što imam reći prije negoli mi
ponovno pokušaš prerezati grkljan. Poznajem svojega rođaka. Kad je ljutit viče, pjeni
se, razbije pokoju glavu. Kad je bijesan, tada je posve miran, a jao si ga jadnoj duši
koja poremeti taj mir. Sada je bijesan. Što ga je razbjesnilo?
- Zašto ne upitaš njega?.
- Da ga upitam? - zadrhtao je Alden, a Kristen se zapitala je li bio iskren ili je
hinio. - Kad je takav, ne želim mu biti blizu.
- A ja ne želim biti blizu tebe, Sasu. Ne moraš strahovati da ću te napasti. Dala
sam riječ tvojem rođaku da ću te se kloniti dok je vaš kralj ovdje.
Na usnama mu je zaigrala natruha smiješka. - Želiš li reći da ti se mogu bez
opasnosti približiti?
- Ne bih ti preporučila - uzvratila je hladno.
- Hoćeš li mi barem kazati što se dogodilo? Možda ću zauzvrat znati kako ublažiti
njegov gnjev.
Nezainteresirano je slegnula ramenima, ali riječi su joj bile u suprotnosti s
postupcima. - Ponašao se poput bezumne budale. Zašao je među zatvorenike kako bi
me odveo od njih. - Glas joj je bivao sve snažniji, a razdraženost se ponovno uvukla
u njega.
- Thorolf me zadržao, a Royce je, umjesto da postupi mudro pa ode, jer bih tada
i ja pošla za njime, ušao u kolibu po mene. Bila je to najbezumnija, najbahatija stvar
koju je mogao učiniti. Bilo je to upravo ono što su se nadali da će učiniti!
- A ipak, ništa se nije dogodilo.
Kristenin je izraz lica jasno otkrivao gnušanje. - To nije važno. Okrenuo je
situaciju u svoju korist, ali jednakom se lakoćom mogao naći prepušten njima na
milost.
- A to ti ne bi bilo po volji?
Prostrijelila ga je pogledom. - Kazala sam ti što si htio znati. Sada me ostavi.
 Kimnuo je glavom, ali prije negoli se okrenuo kako bi pošao, dometnuo je: -
Dobronamjerno upozorenje, djevojčuro. Nemoj mu reći ono što si rekla meni. Mislim
kako ne bi dobro podnio da ga netko u ovom trenu nazove bezumnom budalom.
Otvorio je vrata namjeravajući poći, ali na njima je stajao Royce. Alden je
prokleo u sebi, potajno se pomolivši da Royce nije čuo ništa od onoga o čemu su
razgovarali. Vidjevši da je Alden i te kako bio u pravu, Kristen je prikrila ljutnju.
Royce se izvana doimao potpuno mirnim, ali prvi je dojam varao. Pomniji pogled
otkrivao je čvrsto stisnute usnice i prijeteći žar u očima.
- Što ćeš ti ovdje, rođače?
Alden je u šali odgovorio: - Pomažem djevojčuri da se pripremi za opsadu.
Royce u njegovoj šali nije našao ničega smiješnog. - Nezdravu si naviku razvio,
pomagati joj na svakom koraku. U konačnici bi te to moglo koštati bodeža u leđima.
Ostavi nas.
Riječi je izrekao s krajnjom blagošću, ali Kristen je u njima prepoznala prikrivenu
zlobu. Okrenula mu je leđa dok su se vrata zatvarala, kako joj ne bi primijetio
zabrinutost na licu. Samo ga je jednom vidjela ovakvoga. Bilo je to kada ga je prvi put
ugledala.
Tada je hladnokrvno govorio o njihovu smaknuću. A sada? Nije se toliko bojala,
sigurna u spoznaju da je neće ubiti. Ono što je osjećala bila je tjeskoba suočavanja s
nepoznatim.
- Ovog se časa moram zapitati je li sve što činiš i kažeš laž.
Kristen se ukočila. Tako joj Gospod pomogao, nije si ničime mogla pomoći ako
joj nije bilo jasno o čemu zbori. Što li te olako izgovorene riječi imaju s onime što se
zbilo?
- Pretpostavljam da imate razlog zbog kojeg ste te riječi izgovorili, gospodaru?
Hoćete li mi ga otkriti ili želite da pogađam?
Prišao joj je s leđa dok je govorila, pa ga stoga nije čula. Zatečeno je uzdahnula
kada su mu se prsti žarili u njezino rame kako bi je okrenuli. Međutim, lice joj nije
odavalo nikakve emocije kada se zagledala u njegove tamne oči. Neće mu dopustiti
da se poigrava njome u ovoj igri mačke i miša.
- Izrecite svoje optužbe i svršimo već jednom s time! - otresla se Kristen.
- On ti je više od prijatelja, tvoj Thorolf.
- Govorite to jer sam mu dopustila da me zadrži? - upitala je u nevjerici. - Da,
dopustila sam mu jer nisam mislila da ćete biti toliko budalasti pa nasjesti na njegovu
smicalicu.
- Tko je na kraju ispao budalom?
 Oči su joj se razrogačile. - Znali ste! Znali ste što će učiniti i svejedno ste ušli.
Uistinu ste sišli s uma!
Uhvatio ju je za oba ramena pa je protresao. - Strpljenje mi kopni. Voliš li ga?
Činjenica da je uspjela odgurnuti obje njegove ruke, unatoč snazi kojom su je
držale, svjedočilaje o njezinu strpljenju, koje je također iščezlo. - Još jedno pitanje
koje nema ništa s onime što se zbilo! Naravno da ga volim. Poput brata mi je. Sada
mi recite kakve to veze ima s bilo čime! Prepustili ste im se na milost i nemilost.
Thorolf je rekao da vas neće ubiti, ali to niste mogli znati. Samo ste se trebali
vratiti u dvoranu, Sasu, a ja bih pošla za vama.
- Jesam li ja to mogao znati?
Shvatila je da on sada viče, što je, ako je bilo za vjerovati Aldenu, značilo da više
nije bijesan, nego samo ljutit. Zapitala se koja ga je njezina izjava smirila i potaknula
promjenu.
Snizila je ton svojega glasa. - Zdrav razum trebao vam je to reći. Vi ste taj koji je
gospodar izvan te kolibe. Mogli ste me primorati da izađem na stotine načina. Bila
sam i te kako svjesna toga. Nisam namjeravala ostati - priznala je. - Nisam
namjeravala ostati tako dugo, ali puno je vremena prošlo otkako sam ih posljednji put
vidjela i razgovarala s njima.
- Ili dodirivala... njih... i njega! Imam oči, djevojčuro. Gotovo si sjedila na njemu!
- Oh, kakve li nepravde! - vrisnula je. - Sjedila sam pokraj njega. Držao me za
dlan. Kako ste u tome mogli vidjeti nešto čega nema? Davno sam vam rekla kako su
me odgojili da otvoreno pokazujem svoje osjećaje. Za mene je posve prirodno
dodirnuti nekoga do koga mi je stalo.
- Tada dodiruj mene, Kristen.
Te su je riječi pogodile kao nalet oluje, prostrujavši njome poput električnog
naboja. Iznenada ga je pustila ljutnja. Lice mu je sada bilo prožeto žudnjom, a prizor
je u Kristen probudio istovjetne porive. Osjećaji su već bili tu. On ih je samo
preusmjerio, obuzevši joj njima osjetila, koja su sada stala vrištati da mu se baci u
naručje.
Umalo je to i učinila. Gotovo je poduzela korak koji bi vodio stapanju njihovih
tijela. Bio joj je potreban svaki djelić volje kako bi odoljela porivu. Gospod joj
pomogao, da je to barem rekao na drugi način, da ljubav nije bila problem...
- Kristen?
- Ne! - Riječ ju je zaboljela gotovo koliko i njega. - Ne volim vas!
Bila je svjesna da je u svoje poricanje unijela previše emocija. Nije bilo ni čudno
što ga je zanemario, učinivši korak koji je ona željela poduzeti pa je silovito privinuvši
uza se. Učinilo joj se da ju je ošinuo grom, zdjelice su im se sudarile, grudi silovito
spojile, a njegove su se usnice pretvorile u melem za groznicu koja joj je kolala
tijelom. Neumoljivim je žarom pritisnuo svoja usta na njezina, izvabivši joj strast iz
dubine duše.
Nagnuo se naprijed, držeći je tako čvrsto da joj se tijelo stalo izvijati prateći
njegovo, dok su mu usne progarale put do njezina uha. - Pristajem, Kristen. Ne
dodiruj me zato što me voliš, nego zato što te trebam. Dodiruj me!
Zastenjao je iz dubine svojega bića, kao da je u smrtnom hropcu, a ona je ostala
lišena svih svojih oružja. Srce joj nije moglo odbiti takvu nagodbu, a tijelo je već
odavna izgubilo bitku. Dlanovima mu je uokvirila lice, natjeravši ga da je pogleda, a
ono što je vidjela u njegovim očima bilo je moćnije od bilo kakva milovanja.
Da, moj Sasu, dodirivat ću te. Dodirivat ću te dok ti ne dodirnem srce. Riječi nije
izgovorila naglas, ali sve imalo važno mogao joj je nazreti u očima: njezinu potrebu,
žudnju - njezinu ljubav. Utisnula mu je cjelov u sklopljene oči, ne želeći mu otkriti
previše, a potom je vratila njegove usne na svoje, nastavivši ga izluđivati onim što je
tražio od nje. Dodirivala ga je dok nije zadovoljila žudnju svojega srca.
 est vrućih hljebova kruha s oraščićima pronašlo je put u košaru pa u teretna

Š kola koja su čekala pred dvoranom. Eda je probudila Kristen rano kako bi
sišla i ispekla kruh za kraljev odlazak. On i njegova svita napokon su odlučili
napustiti Wyndhurst.
Služinčad se ponovno okupila na prozorima kako bi promatrali plemenitaše, koji
su uzjahivali na svoja vrsna grla. Nebo je bilo prekriveno uskovitlanim tmurnim
oblacima. Pljusak će ih vjerojatno namočiti prije nego što jutro dođe svojemu kraju,
ali zapovijedi da se polazak odgodi ipak nije bilo. Alfred se nije povijao vremenskim
prilikama.
Za razliku od njihova dolaska, Kristen je mogla promatrati odlazak plemenitaša
s ostalom služinčadi. Vidjela je kako je kralj zagrlio Roycea. Smijali su se nečemu što
je Alfred rekao. Potom je ostala promatrati kako mladi saski kralj na svojemu konju
odlazi iz Wyndhursta.
Nije joj bilo žao što odlazi jer joj nije godio metež koji je njegov dolazak ovamo
prouzročio. A ipak, znala je što njegov odlazak znači za nju: pogodba koju je sklopila
s Royceom došla je svojemu kraju.
Sporim se korakom, u Edinoj pratnji, vratila kuhinjskom ognjištu. - Je li vam
Royce išta govorio o današnjem danu? - priupitala je.
- Da, jest.
- Oh.
- Oh? Nije ti svojstveno okolišati, djevojčuro - odvratila je Eda mrzovoljno. - Ako
želiš znati o lancima, pitaj me. Zapravo, nemoj pitati. Zapovjedio je što je zapovjedio,
ništa više ni manje od onoga što si očekivala.
- Da, drugo nisam ni očekivala.
- Ako ti je to ikakva utjeha, nije se zbog toga doimao imalo sretnijim od tebe.
- To mi ne predstavlja nikakvu utjehu.
Edu je njezina utučenost dodatno razdražila. - Jednom si s njime sklopila
pogodbu. Sklopi novu. Dozovi se zdravu razumu, djevojčuro. Iskoristi ono što imaš
kako bi dobila ono što želiš.
Starica je naposljetku uspjela zapaliti gnjevnu iskru u njoj, zaradivši time riječi
sarkastičnog prijezira. - Usuđujete se ići protiv svojega gospodara i predložiti takvo
što? Zaboravljate da meni nije za vjerovati. Posve je izgledno da ču pobjeći usred
bijela dana.
 - Tako je, nemoj poslušati moje riječi. Nikada ne slušaš što ti savjetujem. Što je
znam? Poznajem čovjeka tek otkako je bio djetešce. Ja sam...
- Bog mi pomogao! - Razdraženost je svladala djevojčin razum. - Ako mi ne
prestanete dodijavati, starice, ja ću...
- Bog ti pomogao? - začula je Royceov glas iza sebe. - O kojem bogu zboriš?
Munjevito se okrenula, odveć srdita da bi primijetila njegovo iznenađenje. - Što
hoćete, Sasu? Ne morate li poći loviti ili vježbati mačem ili nešto slično? Mrzim kada
mi se ovako prikradate!
Znao je otkuda izvire njezina razdražljivost. Pretpostavio je da neće olako pristati
na ponovno okivanje pa je stoga i došao ovamo pobrinuti se da se ne dogodi išta
neprilično. Međutim, iznenadila ga je riječima koje bi izrekao samo netko kršćanske
vjere.
- Kojeg boga štuješ?
Tvrdoglavo je zatvorila usta. Neće mu odgovoriti. Zgrabio ju je za ruke pa je stao
tresti dok ga, u naletu bijesa, nije odgurnula od sebe.
- Protresite me ovako još jednom, Sasu, i obećavam vam da ću vam pesnicom
rasporiti obraz!
Umjesto da i sam izgubi staloženost, prasnuo je u smijeh. - Postavio sam ti
bezazleno pitanje, Kristen. Zašto se tako braniš?
Njegov je smijeh djelovao na nju poput čarolije, zauzdavši neobuzdanu srdžbu.
Zašto mu je to još uvijek tajila? Ispočetka je imala razloga to činiti, ali tog razloga
odavno više nema.
Kristen se osmjehnula svojemu izljevu bijesa. Eda se okrenula od njih,
odmahujući glavom, zbunjena takvim iznenadnim promjenama raspoloženja. Royce
je dijelio staričinu zbunjenost. Njezina sposobnost trenutnog ovladavanja tako
snažnim emocijama bila je pomalo jeziva.
- Oprostite mi, gospodaru - rekla je Kristen, iako se nije doimala nimalo
pokajnički. - Nisam vas namjeravala odgurnuti... zapravo, jesam, ali žao mi je.
- Što ne znači da se isto neće ponovno dogoditi.
- Istina. - Osmjehnula mu se očima.
I Royce se osmjehnuo, odmahujući glavom. - Hoćeš li sada odgovoriti na moje
pitanje?
Slegnula je ramenima. - Molim se majčinu Bogu.
- Zašto ga tada ne nazoveš imenom?
- Jesam. - Vidjevši da je zbunjeno podigao obrvu, objasnila je: - Majčin Bog je i
vaš Bog.
 Ukočio se, a smiješak mu je iščeznuo s lica. - Kako to može biti?
- Vrlo jednostavno, gospodaru. Vikinzi su godinama pljačkali druge zemlje. Iz
pohoda su se vraćali s robovima kršćanima. Moja je majka bila jedna takva
zarobljenica. Očeva majka također je bila kršćanka. Moj otac i braća - sada se
nasmiješila - oni ne riskiraju i štuju sve bogove.
- A ti?
- Ja vjerujem u jednog, istinskog Boga.
Namrštio se, grubo je podsjetivši: - Stala si u obranu svojih prijatelja i njihove
namjere da opljačkaju samostan!
Sada se i ona namrštila. - Nisam ih branila! Pokušala sam razumjeti njihove
razloge, što je više negoli ste se vi potrudili. Rekla sam vam kako moj brat nije htio
sa mnom podijeliti njihove namjere. Nisam vam otkrila zašto, ali razlog je upravo taj
što je znao da ću se svim srcem trsiti ne bih li ga natjerala da se predomisli. Stoga me
držao u neznanju. Došao je ovamo i poginuo! Znam da je to bila Božja volja, ali mojim
venama kola i vikinška krv, a moje srce vapi za osvetom. Želite li mi reći da saski
kršćani ne osvećuju smrt voljenih?
Nije joj to mogao reći. Crkva se zgražala nad krvnim zavadama, ali nije ih mogla
spriječiti.
- Zašto mi nikad nisi rekla da si kršćanka? - zahtijevao je.
- Zar bi to učinilo razliku? Ostali su vaši robovi kršćani, a i dalje su samo robovi.
- I te kako čini razliku, Kristen. Radi se o nečemu što nam je zajedničko, a ujedno
mi pruža ono što mi je sve vrijeme nedostajalo kod tebe, nešto čime te mogu držati
pod svojom paskom. Pruža mi razlog da ti vjerujem.
Oči su joj se sumnjičavo skupile. - Što želite reći, Sasu?
- Prihvatit ću tvoju riječ ako ćeš se zakleti na ime Gospodnje. Zakuni se kako
nikada nećeš pobjeći odavde i dat ću ti istu slobodu koju uživaju svi moji sluge.
- Bez lanaca? - upitala je s nevjericom.
- Bez lanaca.
- Tada se zaklinjem...
Zaustavila se. Sve se odvijalo prebrzo. Gotovo se obvezala a da nije prethodno ni
promislila o tome.
- Kristen?
- Božjih vam zuba! - otresla se. - Dajte mi trenutak.
Nikada, rekao je. Nikada je značilo zauvijek. Što će biti kada je ne bude više želio,
kada bude imao suprugu koja će mu ispunjavati potrebe? Tada će zamrziti svoj život
ovdje, a zamrzit će, bez sumnje, i njega. Ipak će, po vlastitoj riječi, morati ostati na
imanju i posluživati u dvorani dovijeka.
Uputila mu je sumnjičav pogled. Svidjelo bi mu se takvo što. Zašto bi njemu
uopće stalo do njezinih osjećaja? A opet, morao je barem donekle držati do nje, jer je
bio spreman s njome sklopiti ovu pogodbu.
- U redu, gospodaru. Zaklinjem se imenom Gospodnjim da neću pokušati pobjeći
iz Wyndhursta... do trenutka kada stupite u brak. - Kada su mu se oči skupile u
ljutnji, smireno je dometnula: - Žao mi je, ali ne sviđa mi se vaša zaručnica. Ne
vjerujem da će mi život ovdje biti podnošljiv jednom kad ona preuzme uzde
domaćinstva.
- U redu - odrezao je.
- Doista? - upitala je iznenađeno. - Prihvaćate moje uvjete?
- Da. To samo znači da ću te ponovno baciti u okove nakon vjenčanja.
Ozlojeđeno je zaškrgutala zubima. - Neka bude tako, ali to je sve na što ću se
zakleti.
- Ne, također ćeš se zakleti kako nećeš pomoći svojim sunarodnjacima da
pobjegnu. - Prislonio joj je prst na usnicu kako bi utišao protivljenje. - Dok se ne
vjenčam.
- U redu! - odvratila je ogorčeno. - Ali neću se odreći svoje odmazde?
- Da, znao sam da nećeš - odvratio je sa žaljenjem. - Ipak, Alden se dovoljno
oporavio kako bi se mogao obraniti od tebe.
Vjerovat ću njegovoj sposobnosti, sve dok mi obećaš da ga nećeš umoriti u snu.
- Vapim za osvetom, ne za umorstvom - uzvratila je prijezirno.
- U redu. Tada mi je preostalo samo upozoriti te da ću, ako ubiješ Aldena, biti
prisiljen uzeti tvoj život kao krvarinu.
Bile su mu to posljednje riječi. Udaljio se odmjerenim korakom, ostavivši je da
kipti od srdžbe. Nije se mogla oteti dojmu kako ovom pogodbom nije izvojevala
pobjedu.
 R
oyce se u dvoranu vratio tijekom kasnog poslijepodneva, nakon što je sa
svojim ljudima održao iscrpljujuću vježbu na polju, nešto što su
zapostavili tijekom posljednjih pet dana. Dvorana se vratila u kolotečinu.
Stolovi su bili sklopljeni tijekom dana, a Darrelle je u svojemu kutku bile okružena
ženama. Darrelle. Gotovo da i nije progovorila s njime otkako je postalo bjelodano da
spava s Kristen.
Svoje negodovanje izražavala je durenjem, što mu inače ne bi nimalo smetalo, ali
Royce se još jednom zatekao kako je uspoređuje s Kristen, koja nije običavala duriti
se i koja nije svoje nezadovoljstvo čuvala za sebe, nego ga je jasno i glasno
izražavala. Začudo, njezina neotesana iskrenost nije bila ni izbliza tako zamorna kao
bezbrojni natmureni pogledi koje je obično dobivao tjednima.
Možda bi trebao Darrelle pronaći muža, unatoč njezinu nepokolebljivu
inzistiranju kako muža ne želi.
- Je li tvoja sestra posvećivala posebnu pažnju nekomu od naših nedavnih gostiju?
- Royce je upitao Aldena.
- Nisam previše razmišljao o tome.
- Potrudi se.
Alden je podigao pogled prema njemu, a na usnicama mu je zatitrao osmijeh. -
Kunem se da te u posljednje vrijeme opsjedaju najčudnovatije misli. Kada malo bolje
razmislim, doimala se puno življom dok je Wilburt bio ovdje.
- Corlissin brat? - Royce je bio iznenađen, ali kad je iznenađenje minulo, upitao
je: - Misliš li da bi ga htjela za muža?
Alden je tiho zazviždao. - Zna li da razmišljaš o tome?
- Kako može znati o čemu razmišljam kada odbija razgovarati sa mnom?
- Istina, srdita je na tebe, ali ne bi je valjda samo zato dao u brak?
- Ne mogu reći da mi ne bi bilo draže da netko drugi trpi njezino durenje, ali ne
misliš li kako je vrijeme da se uda?
- Da, taj je čas odavno kucnuo, ali ona to neće učiniti, ne dok se ti ne oženiš.
- Kakve to veze ima s bilo čime? - zahtijevao je Royce.
- No, rođače, što misliš zašto ti sve ove godine nije dopuštala da joj utanačiš brak?
Strahuje da će bez gospodarice ova dvorana utonuti u aljkavost i zapuštenost, i bez
sumnje je u pravu.
 Royce je progunđao. - Ako si znao da je to razlog, rođače, trebao si mi kao njezin
brat to odavno reći.
- I nositi se s njezinim durenjem jer sam ti otkrio nešto rečeno u povjerenju? -
Alden se doimao zapanjenim. - Mora da se šališ, rođače. Ali kada već govorimo o
braku, kada se namjeravaš oženiti?
- Kada budem imao vremena - odgovorio je odrješito. - I nemoj me ni pokušavati
uvjeriti da ga imam sada, jer ću ti odmah reći kako ga nemam.
Alden je odmahnuo glavom. - Ako se ne želiš oženiti njome...
- Nikada to nisam ni htio, Aldene. Jednostavno se činilo primjerenim nakon...
pa, činilo se primjerenim.
- Tada raskini zaruke.
- Da, olako izgovorene riječi čovjeka koji nije upleten u cijelu situaciju - Royce
je kiselo odgovorio.
Alden se značajno nasmijao. - Život je ovdje svakako bio jednostavniji prije
dolaska Vikinga. - Za svoje je riječi nagrađen mračnim pogledom koji ga je natjerao
u smijeh.
Iznenada je pozornost obojice muškaraca privukao prizor dvojice Royceovih
ljudi koji su dopratili stranca kroz dveri dvorane. Radilo se o iznimno visoku
muškarcu, a po izgledu se dalo naslutiti kako se radi o Keltu. Obje su ga činjenice
činile zanimljivim, a u svjetlu nedavnih nevolja koje su iskusili od ruke
kornvalskih Kelta posebno je važna bila ona potonja.
Doveli su ga pred Roycea pa ispripovijedali kako su ga zatekli na posjedima
Wyndhursta, zapadno odavde. Temeljito su pretražili okolicu kako bi ustanovili je li
istinita njegova tvrdnja da putuje sam, ali nisu našli nikoga drugog. Jahao je iznureno
kljuse kojemu je već odavno trebalo skratiti muke. Sa sobom nije nosio ništa osim
zahrđala mača s balčakom stare keltske izrade.
Slušajući riječi, Royce je zamišljeno odmjeravao muškarca od glave do pete.
Unatoč njegovu odrpanu izgledu, nikada prije nije vidio tako naočita muškarca. Kosa
mu je bila dugačka i svezana otraga kožnatom vrpcom. Ni odjeća mu nije bila bolja
od one najsiromašnijeg kmeta. Nosio je tuniku širokih rukava, zavezanu u struku
izlizanim užetom, te pohabane čarape prepune rupa. A ipak, u njegovu držanju nije
bilo ni traga podložnosti. Tamnosive oči smjelo su Royceu uzvratile pogled. U njima
nije bilo ratobornosti, ni opreza, ni podmuklosti, čak ni napetosti. Bio je to pogled na
kakav je Royce navikao od onih sebi ravnih, pa ga je muškarac zaintrigirao.
- Tko si ti?
- Ne razumijem.
 Protrnuo je čuvši keltski jezik. Živeći uz bok Sasima, većina Kelta zapadno
odavde naučila je saski jezik, ali ne i kornvalski Kelti koji su često pljačkah.
Ponovio je pitanje na strančevu jeziku.
- Zovu me Gaelan.
- Iz Cornwalla?
- Devona.
- Slobodan si čovjek?
- Da.
Royce se namrštio. Ovaj slobodnjak iz Devona nije bio pretjerano rječit. - Kako
mogu znati da su ti riječi istinite?
- Zašto bih lagao?
- Doista, zašto - promrmljao je Royce. - Daleko si od doma. Kamo si se zaputio?
Kakva te nužda navela na moj posjed?
- Tražim gospodara kojemu bih služio, čovjeka koji je voljan ukrstiti mačeve s
Dancima. Jesam li ga našao?
Alden se nasmijao Royceovoj zatečenosti. - Bila je to posljednja stvar koju si
očekivao čuti, ha, rođače?
Royce je jednim strogim pogledom utišao njegov smijeh, potom ponovno
sumnjičavo odmjerivši Kelta. - Puno je lordova odavde do Devona koji će ukrstiti
oružje s Dancima. Zašto si se zaputio ovako daleko na istok?
- Nitko od njih nije istinski voljan. Želim jamstvo da ću biti gurnut u žar borbe.
- Zašto?
- Kao da im nije dovoljno što su nam oteli zemlju na sjeveru pa se naselili ondje,
Danci nas još uvijek pljačkaju s mora. Živio sam u ribarskom selu na jugoistočnoj
obali. Uništeno je u vikinškom napadu. Izgubio sam ženu, dva sina, cijelu obitelj i
sve prijatelje. Nitko nije preživio.
- Osim tebe. Kako si ti uspio sačuvati goli život?
- Lovio sam u unutrašnjosti. Vratio sam se na vrijeme da vidim brod kako se
udaljava od obale.
Bila je to priča koju je Gaelan prepričavao iznova i iznova tijekom svojoj potrage,
priča koja mu je dobro služila kod ovdašnjih saskih lordova. A ova dvojica pred njime
doimala su se znatno uznemirenijim od ostalih. Je li njegova potraga naposljetku
došla svojemu kraju?
- Kada se to zbilo? - zahtijevao je Royce.
- Početkom ljeta.
 - Zašto kažeš da su Danci napali tvoje selo?
- Tko drugi već godinama hara ovom zemljom?
Royce i Alden razmijenili su znakovite poglede prije nego što je Royce spustio
pogled na vlastitu pesnicu, stisnutu na stolu. Pitanje je ostalo bez odgovora.
Alden se tada obratio Gaelanu. - Ako Danci ponovno zađu u Wessex, bit ćemo
ovdje kako bismo ih zaustavili. Kažeš da si voljan boriti se, ali umiješ li?
- Ja... ja... trebat će mi poduka.
- Ako moj rođak bude voljan podučiti te, kako ćeš mu se odužiti?
- Nudim se biti njegovim osobnim čuvarom... zbog svojega stasa.
- Čak i kad bi se umio boriti, pogledaj me - Royce se ponovno uključio u
razgovor. - Izgledam li kao da mi je potrebna zaštita?
Oko sivih očiju zaigrale su jedva primjetne bore, a na Gaelanovim usnicama dala
se razabrati natruha osmijeha. - Drugi lordovi kod kojih sam tražio službu nisu bili
kršni poput vas, gospodaru. Ako me primite pod svoje okrilje, voljan sam služiti vam
na koji god način zatražite od mene.
Alden se prebacio na njihov jezik kako bi se obratio Royceu. - Pa, rođače? Dobro
bi nam došao još jedan čovjek, a ovaj bi nam svojim stasom i dobro podučen ratnim
vještinama mogao biti i te kako koristan.
- Ne sviđa mi se ovo - odgovorio je Royce.
- Smatraš da će utažiti svoju žeđ za odmazdom kada ugleda tvoje zatvorenike?
- Tu je i taj problem.
- Ali oni su pod tako pomnom paskom da neće imati prilike približiti im se.
- Kristen nema tako dobru zaštitu - odvratio je Royce smjesta.
Alden je zakolutao očima, uperivši pogled prema nebu. - Naravno, sada kada si
joj dao slobodu kretanja Wyndhurstom, ne uživa baš nikakvu zaštitu. Mogao bi joj
ograničiti slobodu na dvoranu, a zabraniti Keltu da svraća u nju.
- Pogodio sam se s njome. Ne mogu sada mijenjati uvjete pogodbe.
- Samo sam se šalio, Royce. Razum nalaže da joj neće nauditi. Žudi za vikinškom
krvlju, ne bi naudio ženi. Ako sumnjaš u to, iskušaj ga, ali nemoj ga otjerati zbog malo
izgledne mogućnosti. Takav pretjeran oprez zbog djevojčure koja se, prema
svemu sudeći, umije braniti bolje od ijedne žene na ovom svijetu bio bi potpuno
nepriličan. Ako ti to nije dovoljno, prisjeti se kako on priželjkuje isto što i ti, a ti joj,
unatoč mržnji spram sjevernjaka, nisi nanio nikakvo zlo.
Royceove su se usne iskrivile u izraz krajnjeg gnušanja. Istina, od riječi do riječi.
Ponovno se okrenuo prema Keltu koji je stajao tamo, miran i strpljiv.
 - I nas su ljetos napali Vikinzi - rekao je Royce, pomno se zapiljivši u muškarčeve
oči. - Imali smo više sreće nego tvoje selo pa smo ih uspjeli poraziti.
- Sve ste ih pobili?
Čak je i Alden podigao obrvu, oćutjevši snagu muškarčevih riječi pa mu potom
odgovorivši: - Malo je izgledno da su to isti Vikinzi. Ovo su bili Norvežani, vođeni
željom za bogatstvom. Sumnjam da bi opljačkali ribarsko selo koje bi im priskrbilo
tek slabašan plijen.
- Ali potamanili ste ih?
- Ne sve. Oni koje smo zarobili i dalje su zatvoreni ovdje. Primorali smo ih da
nam grade obrambeni bedem.
- I oni su pod mojom zaštitom - dometnuo je Royce, kojem se nimalo nije sviđao
način na koji se muškarac opustio čim je Alden spomenuo kako imaju zarobljenike.
Gaelan je pravilno protumačio prijetnju u tim riječima pa je prikladno odgovorio.
- Ako ste porobili te Vikinge, pravda je zadovoljena. Oni više neće pljačkati. Želim
one koji i dalje slobodno tumaraju sjeverom, jer je brod koji je razorio moje selo po
svoj prilici otplovio onamo.
- Ako te uzmem pod svoje, Gaelane iz Devona, hoćeš li raditi na mojemu zidu
skupa sa zatvorenicima?
Muškarac se ukočio. - Neću iskati osvetu iskaljujući se na njima, gospodaru, ali
ne tražite da radim pokraj njih.
- A ipak to tražim od tebe. To je u ovom trenu jedino što mogu ponuditi čovjeku
tvojega stasa. Rekao si kako si voljan raditi što god zatražim od tebe.
- Jesam. - Uslijedila je tišina koja je potrajala nekoliko trenutaka, a potom: - Neka
bude tako.
- Odoljet ćeš iskušenju? - Royce nije posustajao.
- Već rekoh kako ne žeđam za krvlju porobljenih ljudi.
- Tada si dobrodošao. Počet ćeš raditi u zoru. Poslijepodneva ćeš provesti učeći
ratne vještine s mojim ljudima. Seldone, pobrini se za čovjeka.
Alden se nagnuo prema Royceu čim je Seldon poveo Kelta prema bačvi
medovine. - Jesi li siguran?
Royce je podigao obrvu. - Pitaš me to nakon što si zagovarao čovjeka? Da, siguran
sam. - Potom je mrgodno dometnuo: - Dovoljno siguran da ga stavim pod prismotru
dok ne budem još sigurniji.
 K
ada se kasnije tog poslijepodneva s kata, gdje je s Edom pospremala
gostinske sobe, vratila u dvoranu, Kristen se i dalje pitala kako bi se
mogla osvetiti Aldenu, a da pritom ne izgubi vlastiti život. To ju je
pitanje morilo cijeloga dana. Umom joj se vrzmalo bezbroj načina na koje bi ga mogla
raniti - ili još bolje, trajno ga osakatiti, ne bi li možda podlegao potištenosti pa si
sam oduzeo život. Jedini je problem s tom zamisli bio da možda neće biti dovoljno
tek ga osakatiti? Kako bi inače veseo i bezbrižan čovjek podnio potištenost i
utučenost?
Mogućnost da odustane od svojih nakana i dopusti Aldenu da živi nije ni
razmotrila. Baš naprotiv, cjelodnevno promišljanje o odmazdi samo ju je dodatno
podsjećalo na brata, a uspomene su učvrstile njezinu odlučnost.
Vjerojatno je upravo zbog učestalih misli o Seligu tako loše reagirala prvi put
ugledavši stranca u dvorani. Sjedio je okrenut joj leđima, a ipak je problijedjela poput
duha i ostala bez daha u trenu kada je, ugledavši ga, pomislila kako joj se brat vratio
iz mrtvih. Koljena su joj zaklecala, oči zamaglile, a na trenutak je bila uvjerena da joj
je i srce stalo.
Eda, koja joj se zabila u leđa, vratila je djevojci život, možda i previše, jer je u
svojemu trenutku ludila reagirala odveć burno: - Božjih vam zuba, ženo! Pazite kuda
hodate!
- Ja?! - Eda je bila zgranuta. - Ja? Tko se zaustavio kao ukopan, pitam te?
Kristen ju je tek prostrijelila pogledom pa se zaputila prema kuhinjskom ognjištu.
Došavši onamo, pogled joj je ponovno odlutao prema strancu. Bilo je to zbog njegove
proklete kose, crne poput najcrnje noći, zbog proklete širine ramena, jednake
njegovoj, prokletih izduljenih mišićavih leđa, istovjetnih onima na kojima ju je nosio
dok je bila mlađa. Nije ni čudo da je pomislila kako gleda Seliga, iako joj je svaki
tračak razuma u njoj govorio da je to nemoguće. Straga je stranac izgledao poput
njegova dvojnika.
Nije uspijevala odvojiti pogleda od njega. Nije uspijevala zatomiti sve jaču,
goruću želju da mu pogleda lice. A on se, pak, nijednom nije osvrnuo. Sjedio je sa
Seldonom i Hunfrithom, ispijajući medovinu i povremeno se smijući nečemu što bi
netko od njih rekao. Sjedili su predaleko i razgovarali pretiho da bi im mogla čuti
glasove.
 Kada je Royce ušao u dvoranu, Kristenina je uznemirenost donekle splasnula.
Imao je tu moć nad njome. A ipak, i dalje je bila ljutita na njega zbog njegove
prijetnje, pa ga je stoga tek ovlaš pogledala. I Alden je bio s njime, a njemu je uputila
ubojit pogled zbog kojeg se muškarac zahihotao. Ni deset sekundi poslije, oči su joj
opet bile prikovane za stranca. Tko li je on?
- Zove se Gaelan.
- Što? - Kristen se okrenula i ugledala Edreu kako joj se široko osmjehuje.
- Gaelan - ponovila je Edrea. - Kelt iz Devona. Primijetila sam kako ga i ti
promatraš.
- I ja?
Edrea se sada zahihotala. - Osvrni se oko sebe. - Pokazala je prema kutku za
šivanje. - Čak i gospa Darrelle zuri u muškarca.
- Zašto?
- Zašto? Mora da se šališ, Kristen. Lice kao da mu je podareno iz samoga raja. A
zašto ti zuriš u njega?
- Samo sam se pitala tko je i zbog čega je ovdje - odgovorila je Kristen naprasito.
- Mislila sam kako neko vrijeme nećemo vidjeti novih lica na imanju.
- Ovdje je jer ga je gospodar primio u službu. Radit će na zidu s ostalima.
- Da, posjeduje tijelo za tu vrstu rada.
- Uistinu - uzdahnula je Edrea.
- Mislila sam da osjećaš naklonost prema Bjarniju.
- Osjećam - nasmiješila se Edrea porumenjevši. - Ali, kada bih Keltu zapela za
oko... - Ponovno je uzdahnula. - Ali tada bih imala isti problem. Ne govori naš jezik,
a iako mnogi ovdje govore njegov, ja nisam jedna od njih.
Eda im je prišla kako bi ih izgrdila. - Edrea, pohitaj pomoći Aethel da postavi
stolove. Govorkanjem nećeš obaviti svoje poslove. A ti, Kristen, oljušti taj grašak do
kraja.
Kristen je zgrabila staricu za ruku prije negoli se stigla okrenuti i udaljiti od njih.
- Edo, jeste li primijetili Kelta?
Eda je pogledala prema stolu za kojim je sjedio Gaelan. - Jesam. Tako je stasit da
je teško ne primijetiti ga.
- Ali mislila sam da su samo kornvalski Kelti tako stasiti, a vi ste mi rekla da je
Royce u neprijateljstvu s njima.
- Istina, no ovaj ne potječe s obala Cornwalla, a u svakom narodu ima iznimaka
što se stasa tiče. Pogledaj kako je gospodar Royce kršan u usporedbi s ostalim Sasima,
ali ipak je Sas do srži.
 - Pretpostavljam da ste u pravu.
Edine oči sumnjičavo su se skupile. - Vidim da te zanima, ali bilo bi ti najbolje
to zanimanje zatrti u začetku. Gospodaru se to nimalo ne bi svidjelo.
- Royce me ne...
Kristen se osmjehnula, pregrizavši riječ posjeduje. Royce ju je uistinu posjedovao
i trebala bi biti svjesna onoga što voli i ne voli - dok god joj to bude odgovaralo.
Međutim, nije zapravo bila zainteresirana za Kelta, ne na onaj način koji je Eda imala
na umu. Sve što je željela bilo je vidjeti mu lice.
- Primljeno na znanje, Edo.
- Izvrsno. A sada oljušti grašak ili se neće stići skuhati na vrijeme.
Ni pet sekundi nakon što joj je Eda okrenula leđa, Kristen je hotimice gurnula
teški kotao s oljuštenim zrnima graška na rub stola, gdje se opasno klatio pola
sekunde. Kada je gromoglasno zveknuo o pod, a zrna se graška poput zelenog tepiha
razasula po podu oko ognjišta, njezine oči nisu poletjele prema neredu koji
je načinila, nego su ostale zapiljene u Kelta.
Nije se samo njegova glava okrenula prema zvuku lomljave, ali njegovo lice bilo
je jedino koje je Kristen vidjela.
- Božje ti milosti, djevojčuro! - zavapila joj je Eda za leđima.
- Što te spopalo da si danas tako nespretna?
Kristen je nije čula. Oči su joj se zapiljile u sive oči za koje je bila sigurna da ih
više nikada neće ugledati. Iz grla joj se probio prigušen zvuk, pobjegavši kroz prste
dlana kojim je u šoku pokrila usta. Drugi je dlan prislonila na grudi jer joj je srce
tako divlje udaralo da ju je boljelo. To nije moglo biti. Gospod joj pomogao! Selig!
Živ!
Ustala je sa svojega stolca kako bi pošla k njemu. On je ustao sa svoje stolice kako
bi joj prišao na pola puta. I jednome i drugome zdrav se razum povratio u istom trenu
pa su oboje stali.
Kristen se munjevito okrenula, uhvativši se dlanovima za stol iza sebe kako bi se
održala na nogama. Živ! Čvrsto je sklopila oči. Uistinu je živ! Disala je duboko,
ubrzano i snažno, kako bi zatomila poriv da počne vrištati, da zaplače, da se smije.
Nije mu smjela prići. Tako joj Bog pomogao, nije ga mogla zagrliti. Učiniti to
značilo bi osuditi ga na sužanjstvo s ostalima. A ipak, valovi sreće koji su je preplavili
bivali su sve snažniji, prijeteći da će se pod njihovim naletima raspuknuti.
Naposljetku je primijetila Edu, koja je zabezeknuto piljila u nju. Ponesena svojom
radošću, skočila je prema starici, podigla je s poda pa zavrtjela oko sebe, smijući se
njezinim vriscima. Bilo je to nešto čemu se smjela smijati. Trebala joj je izlika za
smijeh. Oh, Bože, brat joj je bio živ!
 - Sišla si s uma, djevojčuro! Spusti me!
- Ispričavam se! - Kristenin je osmijeh jednostavno zračio. - Ispričavam se zbog
svih vaših savjeta koje nisam poslušala. Priznajem da ste mudri koliko ste i stari, Edo.
Oh, Edo, volim vas!
Kristen je još jednom zavrtjela staricu oko sebe prije negoli ju je spustila na pod,
davši joj priliku da započne tiradu najgorega gunđanja i pogrda koje joj je dosada
uputila. Kristen je sve otrpjela s osmijehom, pohitavši potom prikupiti razasuto zrnje
i ne usudivši se ponovno pogledati na drugi kraj dvorane.
S druge strane dvorane, Selig se također smiješio. Njegova je potraga uistinu došla
kraju. Pronašao je Kristen, a ona je bila živa i zdrava te je izigravala budalu kako mu
ne bi pojurila u susret. I te kako je dobro poznavao snagu njezina zanosa. Puno ga je
već puta oborila na leđa kada bi se vratio s plovidbe, bacivši mu se u zagrljaj kako bi
ga pozdravila. Činjenica da se sada uspjela zauzdati bila je ravna čudu, ali bilo je to
ujedno i upozorenje kojeg je bio i te kako svjestan. Nije joj smio prići, nije smio ni na
koji način pokazati da se poznaju. Tijekom njegove potrage, morile su ga misli kako
je možda mrtva. Ali bila je živa. Živa!
- Što je to bilo, Royce? - Alden je htio znati.
Obojica su promatrali Kristenino i više nego bizarno ponašanje. - Tko bi znao?
Prestale su me iznenađivati neobične stvari koje čini. Ne, i dalje me iznenađuje, samo
sam se dosada poprilično navikao na to.
- Pa, uistinu je čudno da ju je prosuti grašak oraspoložio do te mjere.
Royce se nasmijao razočaranju u Aldenovu glasu. Nekoliko koraka dalje, Selig se
ukrutio, primijetivši način na koji saski lord promatra Kristen.
Gurnuo je laktom Seldona koji mu je sjedio uz bok. - Što govore?
- Govore o vikinškoj djevojčuri.
- Je li i ona zarobljenica ovdje?
- Jest, ali bilo bi prikladnije nazvati je osobnom ropkinjom gospodara Roycea,
ako znaš što hoću reći - zahihotao se Seldon. - Tu je vikinšku zvjerku uspio
pripitomiti.
Selig je sklopio oči, a ispod stola stisnuo šake u pesnice. Strahovao je isključivo
da je mrtva, ali nijednom mu nije palo na pamet kako bi je ovi Sasi mogli obeščastiti.
Polako je otvorio oči, a u njima je bjesnjela mračna i silovita oluja. Bit će
primoran ubiti saskoga lorda.
 K
risten je pohrlila Royceu čim je ušao u odaju, obavivši mu ruke oko vrata
pa pustivši da mu opušteno vise s ramena dok se prstima igrala kosom na
njegovu zatiljku. Podigao je obrvu u upitan pogled, iznenađen ovom
neuobičajenom dobrodošlicom.
- Alden mi reče kako si ga ranije počastila pogledom koji bi čovjeka mogao na
licu mjesta pokositi, a potom si mu se, ni dva sata poslije, osmjehnula.
- Ah, gospodaru, dopustila sam da se mržnja izlije iz mene, sve do posljednje
kapljice, prije negoli sam je otpravila na počinak. - Nasmijala se njegovu sumnjičavu,
namrštenu licu. - Ozbiljno sam shvatila vaše upozorenje. Je li to tako neobično?
- Kada si ti u pitanju, jest.
- Vrijeme će pokazati.
Jednim mu je prstom počela kružiti oko uha. Pogled joj je bio ujedno i nježan i
izazovan, ali misli su joj, u potpunom neskladu s onime što je činila, bile negdje
drugdje. Palo joj je na um kako bi mu moglo biti neobično ako ne pokaže baš nikakvo
zanimanje za njegova novog čovjeka.
Nehajno je otpočela: - Vidjeh da imate novog čovjeka. Je li vam to svojstveno?
Primati strance u službu?
Svojim je pitanjem postigla upravo suprotno od onog čemu se nadala. Postao je
sumnjičav. - Ne pokažeš ni trunke zanimanja za kralja od Wessexa i njegove
plemenitaše, ali raspituješ se o ovom Keltu? Zašto je tako?
- Samo sam znatiželjna, gospodaru. Sve žene govore o njemu.
- Neka samo govore - odgovorio je grubo. - Ali ti ćeš se držati podalje od njega.
Mrzi sve Vikinge jednako koliko i ja.
Vrijeme je da mu preusmjeri misli. Napola je sklopila oči. Prstom se spustila
rubom njegove čeljusti pa kliznula njime gore, preko njegove donje usnice.
- Uistinu, Sasu? - promrmljala je potmulo. - Mrzite li još uvijek sve Vikinge?
Odgovorio joj je pritisnuvši je uza se pa zastenjavši, a Kristen su u trenu napustile
sve druge misli. Međutim, veselje zbog bratova povratka bilo je osjetno u svemu što
je činila. Isto onako kako je ranije zgrabila Edu, jer je morala s nekime podijeliti svoje
veselje ili bi se rasprsnula od uzbuđenja, tako je i sada svoju radost podijelila s
Royceom.
 Bila je zaigrana i strastvena, sramežljiva i nasrtljiva. Naizmjence je bivala
zavodnica, djevica, divlja zvijer. Bila mu je sve, a on se nije mogao načuditi njezinim
mijenama. Grlen smijeh kakav nikada prije nije čuo od nje u svojoj postelji, doveo
mu je krv do vrenja. Uzimao ju je iznova i iznova, tek pomalo iznenađen što može.
Ali kada je prošaptala da želi više, dovela mu je dušu pred iskušenje. Iscijedila je
svaku kap iz njega, a kada je naposljetku usnuo, snivao je snom pravednika.
I Kristen je usnula, ali emocije, još uvijek tako snažne u njoj, učinile su joj san
nemirnim. Probudila se rano, puno prije zore.
Ostala je uživati u Royceovu zagrljaju tek na trenutak, a potom se pažljivo, malo-
pomalo, oslobodila njegova zagrljaja pa se tiho odjenula u tmini.
Intuicija joj je rekla kako će je Selig čekati i bila je u pravu. Zatekla ga je na dnu
stubišta. Čekao ju je cijelu noć, sjedeći leđima oslonjen o zid, promatrajući stubište i
spavajući tek u kratkim naletima, jer mu je san remetio svaki zvuk koji bi čuo. Tako
je čuo i njezine tihe korake pa je već ustao kada se ona spustila do dna stubišta. Bila
mu je potrebna sva snaga da zadrži ravnotežu kada mu se svom težinom svojega tijela
bacila u naručje.
Grlili su se dugo i bez zadrške, a svaki je trenutak bio vrjedniji od suhoga zlata.
Potom se Kristen izvila leđima unatrag kako bi dlanom pomilovala voljeno lice. Nije
ga mogla vidjeti. Sve su se baklje u dvorani utrnule, a jedino im je svjetlo pružala
slabašna mjesečina koja je dopirala kroz prozore. Nije ga ni morala vidjeti.
- Mislila sam da si mrtav, Selig. - Suze koje su joj napunile oči mogao joj je čuti i
u glasu.
- Ja sam mislio da tebe više nema. - Dlanom joj je milovao kosu, a potom ju je
opet privinuo bliže, naslonivši joj glavu na svoje rame. - Muškarcu ne priliči plakati.
- Znam - procijedila je šmrcajući, uvjerena da misli na njezine suze sve dok nije
osjetila kako joj se na obraz skotrljala i jedna njegova. Osmjehnula se, propevši se na
prste kako bi ga poljubila u obraz. - Dođi. Ovdje ne možemo slobodno razgovarati.
Uhvatila ga je za ruku pa povela oko stubišta do stražnjih vrata. Baš kao i prozori,
i vrata su bila otključana. Selig je oklijevao izaći, očekujući da će ondje zateći stražare.
Kristen je naslutila što se krije iza njegove suzdržanosti. - Mislim da stražari ne
obilaze palaču. Već sam jednom bila vani noću i nisam zatekla nikoga u dvorištu.
Međutim, takav neoprez nije nimalo nalik ovim Sasima; možda straže obilaze s
vanjske strane zida.
- Tada ćemo se njima pozabaviti kada nabasamo na njih. Pođimo odavde, Kristen.
Povukla ga je natrag kada ju je pokušao povući iz sjene palače. - Selig, ne mogu
poći.
- Ne možeš?
 - Dala sam riječ da neću otići.
- Tako ti Odina! Zašto?
Protrnula je čuvši mu ton glasa. - Kako me ne bi ponovno okovali.
Uslijedila je tišina, a potom je tiho upitao: - Ponovno?
- Držali su me okovanom nakon što su me zarobili, baš kao i ostale. Moje...
- Tko je preživio, Kristen? - prekinuo ju je.
Navela mu je svako ime, a potom pričekala dok se on prisjetio svih koji su
poginuli. Čekajući, postala je svjesna povjetarca koji joj je mrsio kosu. Čula je i zvuke
cvrčanja noćnih kukaca. Osjećala je njegovu bol, ali istodobno je znala kako ne može
biti tako snažna kao što je bila ranije, jer je do danas vjerovao da su svi mrtvi.
Naposljetku je rekao: - Nastavi.
- Moje su okove uklonili tek ovoga tjedna, kada su saski kralj i njegovi
plemenitaši došli ovamo. Dodijavali su mi neki od njegovih lordova pa mi je Royce
dao ukloniti lance kako bih se sama mogla braniti dok su ovdje. No, oni su otišli
jutros... zapravo jučer ujutro, sada bi se već dalo reći... pa bih ponovno ostala
bez slobode da nisam prisegnula kako neću bježati odavde.
Riječi su mu bile prožete frustracijom. - Svojevoljno si se osudila na vječnost
provedenu ovdje?
- Ne, nagodila sam se. Kada se Royce oženi, slobodna sam od danog zavjeta.
- A kada će to biti?
- Uskoro.
Donekle se opustio, čuvši te riječi. Shvatila je to po popuštanju stiska kojim joj je
držao dlan.
Nastavila je: - A sada mi reci prije nego što se raspuknem od znatiželje. Kako si
umaknuo? Vidjela sam kako padaš.
- Vidjela si?
- Šššššš - prosiktala je kada je podigao glas. - Naravno da sam vidjela. Nisam
mogla ostati na brodu kada sam začula zvuke boja. Morala sam pomoći.
- Ti, pomoći?
Zanemarila je prijezir u njegovim riječima. - U redu, nisam odveć pomogla. Ali,
barem sam pokosila Sasa koji te oborio.
- Ti si ga pokosila?
- Selig!
- Odinovih mi zuba! Mogla si poginuti!
 - Ali nisam. Nažalost, nije ni on. Samo sam ga ranila. Oporavio se i otada mi čini
samo dobro, iako sam ga ja i dalje pokušavala ubiti. Sada mi je drago da ne moram taj
naum privesti kraju. - Selig je odmahivao glavom, slušajući njezinu pripovijest, a ona
je nestrpljivo nastavila: - No, reci mi! Kad sam te posljednji put vidjela, ležao si
nepomično na tlu, prekriven vlastitom krvlju.
- Da, zadobio sam gadnu ranu. Svijest mi se povratila netom nakon što su se kola
sa zatvorenicima udaljila. Ostavili su me s mrtvima, a kako na bojnom polju nije
ostalo žive duše, nisu ostavili nikoga da stražari. Ali, nisam znao hoće li se vratiti
pokopati mrtve pa sam nekako uzmogao odvući se od mjesta pokolja, za slučaj da se
ipak vrate. Namjeravao sam skrivati se u šumi tek nekoliko sati pa vas slijediti, kako
bih vidio kamo vas vode. No, kao što rekoh, rana je bila gadna. Ponovno sam
ostao bez svijesti, ne probudivši se do noći. U tom sam trenu shvatio kako sam preslab
da bih se čak i pridigao. Ne znam koliko sam dugo ostao ležati ondje. Prokleta se rana
zagnojila. Obuzela me groznica, ali malo se toga sjećam. Znam da sam u jednom
trenutku napustio svoje skrovište. Sjećam se kako sam lutao uokolo, tražeći Sase.
- Kao da bi išta uzmogao učiniti da si ih i našao - prekorila ga je.
- Um mi nije bio u stanju pojmiti takvu logiku. - Osmjehnuo joj se. - Znam samo
da sam nastavio lutati i tražiti tebe i ostale prije negoli bude prekasno.
- Prekasno?
- Nisam mislio da će vam dopustiti da živite. Bio sam siguran kako će vas odvesti
gospodaru Sasa koji su nas zaskočili i da će on izdati zapovijed da vas posmiču.
- Umalo je i bilo tako - priznala je Kristen tiho. - Ovaj posjed, Wyndhurst, već je
jednom poharan vikinškom rukom. Royce je u tom napadu izgubio većinu obitelji i
otada mrzi Vikinge.
Selig se zahihotao. - Nije ni čudo da mi je dopustio ostati. Rekao sam mu da se
isto dogodilo i meni. Mora da je osjetio sućut i sažalio se nada mnom.
- Kako si mu mogao ispričati takvo što? - zahtijevala je strogo. - Tako ti Božjih
zuba! Rastrgat će te ako dozna tko si zapravo. Kada samo pomislim da mi je do
maločas jedina briga bila da će te, ako dozna, okovati i zatvoriti s ostalima!
Osmjehnuo se njezinoj osornosti. - Neće doznati. Ohthere i ostali dovoljno su
pametni da me ne pozdrave kad me ugledaju.
- Ako se ne onesvijeste od iznenađenja, kao što sam se i sama umalo onesvijestila
- odvratila je.
- Primijetio sam da si se brzo oporavila. - Nasmijao se.
Razdražena, Kristen ga je lupila po prsima. - Dovrši svoju pripovijest već jednom!
Selig se zagrcnuo, pokušavši prigušiti novi nalet smijeha. - Izgubila si smisao za
humor, Kris. - Popustio je kada ga je ponovno udarila. U redu. Kao što rekoh, lutao
sam. Čak ni sada ne znam koliko dugo ni koliko sam ležao na rubu života i smrti
kada sam posljednji put ostao bez svijesti. Probudio sam se u kolibi stare Keltkinje.
Ona i njezina kći pronašle su me kada su se vraćale s tržnice u Wimborneu. Njihov
dom nalazi se na sjeveru, dan jahanja od mjesta gdje su me pronašle.
- A gdje je to?
Slegnuo je ramenima. - Sumnjam da bih ih uzmogao ponovno pronaći. Loki mi
je pošteno udesio um. Ne bi vjerovala koliko sam zbunjen i izgubljen bio.
- Samo si trebao pronaći rijeku - istaknula je.
- Da, tako sam i ja mislio - rekao je s priličnim gnušanjem. - Ostao sam sa
staricom gotovo dva tjedna. Bila je sumnjičava prema meni zbog moje odjeće, a u
bunilu sam mrmljao jezikom koji nije razumjela. No, također sam govorio i maj činim
jezikom, koji je bio i njezin, pa me njegovala dok se nisam oporavio, odvevši me
potom trgovcu koji je uzeo moj pojas i zlatne narukvice u zamjenu za odjeću koju
vidiš na meni i oronulo kljuse. Čak me i uputila prema najbližoj rijeci.
- I?
- I ta je rijeka bila tako daleko na zapadu da sam gotovo došao do morske obale.
Problem je bio u tome što nisam znao u kojem sam smjeru odlutao i jesam li u
svojemu bunilu možda pregazio rijeku. Nisam nikako mogao doznati jesu li Sasi koje
tražim istočno ili zapadno od mene. A kada me uputila prema zapadu, pretpostavio
sam da sam odlutao na istok. Stoga sam pošao na zapad, potrativši tako puno
vremena.
- A kada si se naposljetku dokopao te rijeke, shvatio si da si se zaputio u
pogrešnom smjeru?
- Da. A tada nisam znao koliko su daleko tebe i ostale odveli od rijeke koju sam
tražio pa sam bio primoran zaustaviti se u svakoj utvrđenoj palači na putu ovamo.
Svakom sam lordu ispričao istu priču koja mi je dobro poslužila. Međutim, nastavio
bih put čim bih se uvjerio kako ne znaju ništa o Vikinzima koji su došli s mora. Kada
sam došao ovamo, nisam znao da sam naposljetku pronašao ono što sam tražio dok
mi lord nije otkrio kako su ljetos napadnuti.
- Je li ti rana u potpunosti zacijeljela?
- Da, ne mori me više.
- Hvala Gospodu što si rekao da si iz Devona, a ne iz Cornwalla, inače te ovdje
ne bi dočekali s dobrodošlicom.
Nasmijao se. - Doznao sam za neprijateljstvo između kornvalskib Kelta i Sasa u
prvoj palači kojoj sam prišao. Gotovo su me bacili u okove, ali znaš i sama kako
slatkorječiv umijem biti.
- Da, i te kako znam. Oh, Selig, tako sam sretna sada...
 Prsti koje joj je položio na usnice zaustavili su nalet njezina oduševljenja. - Učini
i mene sretnim, Kristen. Reci mi da ti ovi Sasi nisu oskvrnuli čast.
- Oskvrnuli? Ne, nisu me primorali ni na što. - Nije mu dala priliku da pokaže
svoje olakšanje. - Ali dijelim postelju s lordom Royceom.
Prosiktao je kroz stisnute zube, ali ona mu je hitro prstima poklopila usnice, kao
i on maločas njoj.
- Nemoj kazati nešto zbog čega ću požaliti svoju iskrenost prema tebi, Selig.
Mislim da volim Sasa. Sigurna sam da ga želim. Željela sam ga od prvog trena... pa
dobro, možda ne baš tako brzo, ali ostala sam opčinjena njime od trenutka kad je
ujahao u dvorište gdje su nas držali okovanima pa nas pogledao s takvim prijezirom.
Zapovjedio je da nas sve smaknu, ali se do narednog jutra predomislio pa nam izašao
reći kako će nas sve upregnuti na izgradnji kamenog zida oko palače.
- Nas? Primorao te na takav rad?
Nasmijala se. - Da. Thorolf i ostali pomučili su se ne bi li me prerušili. Sasi su bili
uvjereni da sam dječak i živjeli su u toj zabludi tjedan dana. Međutim, muškarci se
nisu uspijevali ponašati prema meni kao prema dječaku. Neprestano su mi pomagali
i mislim da me upravo to odalo ili je barem privuklo neželjenu pozornost na mene.
Sasi su zaključili da me štite jer sam im vođa. Uglavnom, tako su doznali da sam žena
pa su me odveli u dvoranu.
- I u Sasovu postelju?
Tim je riječima zavrijedio snažan udarac u trbuh. Presavio se uz glasan izdah
kada mu je sav zrak izletio iz pluća.
- Thorovih ti kostiju, Kristen! Pripazi malo!
- Tada ti pripazi na ton kojim mi se obraćaš - ljutito ga je upozorila. - Odrasla
sam žena. Ne moram ti polagati račune za svoje postupke. I nisam smjesta pošla u
njegovu postelju. - Nije mu htjela otkriti sve što je povjerila Thorolfu. Završila je tiho:
- Zapravo, dugo mi je odolijevao.
- Molim?
Njegova zaprepaštenost natjerala ju je da mu se isceri, unatoč ljutnji koju je u
tom trenu osjećala prema njemu. - Bog mi je svjedok da zborim istinu. Znala sam da
žudi za mnom, ali borio se protiv toga. Nijedan muškarac prije njega nije mi uspio
odoljeti.
- I te kako sam svjestan toga, jer sam mnoge bio primoran zveknuti toljagom po
glavi s obzirom na to da se nisu mogli obuzdati.
Nije mogla ne nasmijati se njegovim riječima. - Pa, Sas se i te kako borio protiv
privlačnosti koju je osjećao prema meni, a što se više borio, to sam ga više
priželjkivala. Hotimice sam ga dražila, Selig. - Bilo je teško to priznati bratu, ali nije
htjela da okrivi Roycea kako ju je zaveo, kad je istina bila potpuno suprotna tome. -
Izvojevala sam pobjedu prije dva tjedna i otada noćim u njegovoj odaji. Upravo sam
se spustila odande.
- Doista ga voliš, Kris?
- Očito. Ne slažem se sa svime što čini. Puno sam puta bila bijesna na njega, ali
nisam se uspjela primorati da ga zamrzim, čak ni stoga što me bacio u okove koje
sam, pak, mrzila više od bilo čega na ovom svijetu.
- A što on osjeća prema tebi?
- Ne znam. Uživam njegovu zaštitu. Pokazao je brigu za mene, ali ništa više nego
što bi pokazao za bilo koju stvar u svojemu posjedu. A ipak, nije mi učinio ništa kada
sam pokušala pobjeći. Znam i da mu nije bilo drago okovati me. Jednostavno ne
znam - završila je.
- Želi li te i dalje?
- Da, to se nije promijenilo.
- Tada...
- Oženit će drugu.
- Da, to si već spomenula - rekao je pa iznenada ispljunuo riječi prožete bijesom.
- Ne, tako mi Odina! Vjenčat će se s tobom.
Otresla je glavu. - Selig, ja sam mu robinja. Zašto bi se vjenčao sa mnom kada me
već posjeduje?
Progunđao je. - Otac bi mu mogao ispričati ponešto o tome.
Oči su joj zablistale smijehom i veseljem. - Da, mogao bi, ali otac nije tu.
- Tada bih ja mogao...
- Ali nećeš, jer Royce ne smije doznati da si mi brat. Nipošto ne smije doznati!
- Što ćeš onda učiniti, Kris?
Odlučno je stisnula zube. - Uživat ću u tom muškarcu dok mogu. Kada se oženi,
napustit ću ovo mjesto.
- Tek tako? Iako ga voliš?
- Što mi drugo preostaje? Barem si sada ti tu da mi pomogneš pobjeći kada budem
spremna, a ako uzmogneš ostalima pomoći da pobjegnu i prije, učini tako. Možeš se
vratiti po mene.
- U redu.
Uokvirila mu je lice dlanovima pa ga poljubila. - Hvala ti, Selig, što me ne
osuđuješ.
 Čvrsto ju je zagrlio. - Kao što i sama reče, nisi mi dužna polagati račune. No,
Odin ti pomogao kada ovo pokušaš objasniti ocu.
- Oh, kakve li podlosti, podsjećati me na to! - pobunila se.
Zaigrano ju je udario po stražnjici. - Dođi, predugo već stojimo ovdje.
Noćno je nebo počelo blijedjeti, najavljujući skori dolazak zore. - Istina. -
Zakoračila je natrag prema vratima, oklijevajući, pa mu ponovno dodirnula obraz. -
Neću razgovarati s tobom neko vrijeme. I nemoj se čuditi ako te u dvorani budem u
potpunosti ignorirala. Već me upozorio da te se klonim.
Zahihotao se. - Vjerojatno je uvjeren kako ću ti nauditi ako doznam da si
krvožedna Norvežanka.
- Kakve god razloge imao, ljutnja mu nije nimalo ugodna, stoga, brate, budi
oprezan.
Tibo su se ušuljali natrag u dvoranu, ali oprez im nije bio ni od kakve koristi jer
je Royce već bio tamo. Ljutitim udarcima noge budio je svoje ljude, a onda se
zaustavio kada ju je ugledao. Oči su mu se skupile u dva proreza srdžbe kada je pokraj
nje spazio Seliga.
- Izašli smo vani udahnuti svježeg zraka - žurno je prošaptala Seligu dok im je
Royce prilazio. - Sreli smo se tek na povratku.
- Hoće li povjerovati u to?
- Morat će.
Međutim, Royce ih nije ništa priupitao kada je došao do njih. Samo je zgrabio
Kristenino zapešće pa je povukao prema stubištu, doviknuvši preko ramena Seligu: -
Čekaj tu.
Kristen se batrgajući pokušavala osloboditi njegova stiska, uspjevši u tome tek na
sredini stubišta, ali on ju je ponovno dograbio, nastavivši je vući za sobom. - Prokleti
bili, Sasu, nadam se da imate vraški dobar razlog da se ovako odnosite prema meni!
Nije odgovorio. Gurnuo ju je u svoju odaju pa zaključao vrata. Ostala je
zaprepašteno zuriti u vrata, prvo provjerivši jesu li uistinu zaključana, a potom ih
jednom udarivši u srdžbi.
- Oh!
Sišavši potom ponovno u dvoranu, Royce je kimnuo glavom prema Seligu
pokazavši mu da ga slijedi. Poveo ga je van iz dvorane pa zatvorio vrata za njima.
Selig se okrenuo, a Royceova pesnica zabila mu se u čeljust, oborivši ga na leđa.
Royce se nadvio nad njime, lica izobličena grubim brazdama srdžbe. - Neću ti
zabraniti ulaz u dvoranu, Gaelane, ali zabranjujem ti da ikada više priđeš blizu toj
ženi. Ona je moja, a ja dobro pazim na ono što je moje.
 Rekavši to, Royce se vratio u dvoranu. Vrata je ostavio otvorenima. Selig ga je
mogao slijediti natrag. Nije to učinio. Ostao je sjediti na tlu, prstima pipajući bolnu
čeljust, a usne su mu se, malo-pomalo, izvile u lijen smiješak, pa se preko njih
naposljetku prevalio tih smijeh.
Kristen je s prozora koji je gledao na prednje dvorište promatrala cijeli prizor.
Dlanovima se grčevito uhvatila za prozorsku dasku, držeći je sve dok nije čula taj
smijeh. Okrenula se od prozora, odmahujući glavom i osjećajući tek gnušanje
naspram cijeloga muškog spola.
 R
učno ogledalo poletjelo je prema Royceovoj glavi kada je otvorio vrata
svoje odaje. Slijedila ga je srebrna plitica. Ugledao je Kristen kako na
drugom kraju sobe kopa po njegovoj škrinji, tražeći sljedeći predmet koji
bi bacila na njega.
- Mora da nisi toliko ljutita, inače bi bacala oružje.
- Ne iskušavajte me, Sasu.
Ostavio ju je zaključanom u odaji cio dan. Nije jela, nije razgovarala ni s kime.
Strpljenje je već odavno izgubila.
- Zašto ste me pritvorili? - zahtijevala je.
- Probudivši se jutros, zatekao sam praznu postelju. Pošao sam tražiti te dolje, ali
ni tamo te nije bilo. Pomislio sam da si pogazila svoju riječ.
- Zaključali ste me ovdje zbog onoga što ste pomislili da sam učinila? - zagrmjela
je. - Ali znate da nisam pogazila zavjet niti ću! Stoga, zašto?
- Zbog onoga što si radila s Keltom - odvratio je oštro.
- Doista? - podrugljivo se iskesila. - A što sam to, po vašemu viđenju, radila s
njime?
- To je ono što bih htio znati, Kristen.
- Tada najbolje pitajte njega, jer sam ja odveć srdita da bih vam rekla bilo što!
Prevalio je udaljenost između njih u nekoliko ljutitih, odlučnih koraka. Kristen
je spojila svoje stisnute pesnice, podigavši ih i izazvavši ga da učini još jedan,
posljednji korak. Zaustavio se, zapiljivši se u nju ljutitim pogledom.
- Reci mi da te ne zanima taj muškarac.
- Neka vas vrag nosi!
- Reci mi!
- Ne zanima me!
- Što si tada radila s njime vani?
Kristen je spustila pesnice, a oči su joj se razrogačile. S nevjericom je upitala: -
Jeste li ljubomorni, Sasu? Jeste li ga zato udarili?
Pogledao je prema prozoru, shvativši otkuda joj ta spoznaja. Međutim, bio je
siguran kako nije mogla čuti riječi koje je rekao Keltu. Ponovno ju je pogledao, još
uvijek namršten.
 - Posesivan sam, Kristen. Nijedan te drugi muškarac neće ni dodirnuti dok god
mi pripadaš.
- Kada se vjenčate, a ja odem zauvijek, tada vam više neću pripadati.
Zgrabio ju je za ruke pa je grubo protresao. - Nećeš me napustiti, djevojčuro,
nikada. A sada mi reci što si radila s Keltom!
Srdžba ju je napustila sa spoznajom da je uistinu ljubomoran, ljubomoran zbog
nje. Kako li je samo izvanredna bila ta spoznaja. Posegnula je za nekoliko bezazlenih
laži u namjeri da ga smiri.
- Nisam ništa učinila, Royce. Nisam mogla spavati pa sam pošla prošetati i čekati
svitanje. Kada sam primijetila da nisam sama u dvorištu, vratila sam se unutra.
Muškarac je ušao za mnom. Rekao mi je nekoliko riječi na vratima, ali nisam ga
razumjela. Ne znam zašto je on bio vani. To ćete morati upitati njega. Vjerojatno je,
kao i ja, poželio malo svježega zraka.
Glasom koji više nije bio tako srdit, promrmljao je zapovijed:
- Ne želim da noću lunjaš vani, Kristen.
- Niste mi to zabranili, gospodaru.
- Zabranjujem ti sada.
- Tada ću, kada sljedeći put ne mognem usnuti, lunjati dvoranom pa probuditi
sve koji tamo noće - odvratila je sarkastično.
Najzad se osmjehnuo. - Možeš probuditi mene umjesto njih pa ćeš raditi nešto
drugo, a ne lunjati.
Spremila je žučljiv odgovor koji je zaustavilo plaho kucanje na vratima. Meghan
je provirila nakon Royceove oštre zapovijedi da uđe.
- Alden je rekao da ti kažem kako srdžba rađa srdžbu, a nasilje jad. Što je time
mislio, Royce?
Ugledavši Royceovo zbunjeno lice. Kristen je prasnula u smijeh. - Oh, kako
lukava rođaka imate, gospodaru. Je li mislio da ćete me izbatinati ili je možda
vjerovao kako bih ja mogla istući vas? - Počela se smijati još jače kada su je njegove
zelene oči prostrijelile. - A poslao je vašu sestru... da, uistinu je lukav. Dođi, dušice.
Tvoj je stric samo zbijao šale kada te poslao ovamo, ali i te kako si dobrodošla.
Meghan je prišla Kristen, šapćući: - Mislila sam da je Royce ljutit.
- I svejedno si došla isporučiti svoju poruku. Uistinu si hrabra.
Royce je zarežao u dubini grla, okrenuvši se od njih. Meghanine su se oči
razrogačile u strahu. Kristen ga je poželjela udariti jer je prestrašio djevojčicu.
- Ne obraćaj pažnju na njega, Meghan. Njegovo režanje, baš kao i kod većine
muškaraca, ne znači ništa.
 - Kristen... - započeo je Royce prijetećim tonom, dobacivši joj pogled preko
ramena.
- Tiho - odvratila je. - Podučavam vašu sestru vrijednoj lekciji. Vidiš, dušice, ne
moraš se bojati muškaraca kada su ljutiti. Nisu toliko krupniji od tebe, zar ne? -
Meghanine su oči odmjerile Roycea cijelom njegovom dužinom, a Kristen se široko
osmjehnula. - U redu, nađe se koja iznimka tu i tamo. Ali, uzmimo tvojega brata za
primjer. Bio je ljutit, a bila sam i ja. Vikao je na mene, a ja sam mu uzvratila istom
mjerom. Sada se oboje zbog toga osjećamo bolje.
- Ali on je još uvijek ljutit. - Meghan je sakrila lice u Kriste nine skute.
- Samo je tvrdoglav, baš onakav kakvima muškarci inače običavaju biti. Naravno,
neki je put srdžba puno dublja i najbolje je skloniti se s puta muškarcu koji je uistinu
bijesan. S vremenom ćeš naučiti razlikovati jedno od drugoga. Ali tvoj brat... Jesi li
ikada vidjela da je naudio ženi? - Tiho se pomolila u nadi da će dobiti željeni odgovor.
Nije bila te sreće.
- Tebe je dao bičevati.
- Tada još nije znao da sam žena.
- Dao te baciti u okove zbog kojih si krvarila.
Kristen je uzdahnula. - Nisam li ti rekla kako je to bila tek ogrebotina koju gotovo
nisam ni osjetila? I nisam je dobila njegovom krivnjom, dušice. Upozorio me da
željezne karike podstavim tkaninom. Ja sam ta koja je zaboravila to učiniti.
- Tada nisam - Meghan je najzad priznala. - Nikada nije naudio ženi.
- Zato jer se ispod sve te naprasitosti krije dobar čovjek. A ako, u svojoj ljutnji,
ne bi naudio ženi, tada ne bi naudio ni djetetu. Možeš biti posve sigurna kako nikada
ne bi naudio svojoj sestri. Ti bi, dušice, mogla učiniti čak i ovo. - Kristen je prišla
Royceu pa ga poprilično snažno šutnula u goljenicu. - A on ne bi ni trepnuo.
Royce je ostao mirno stajati jer se Meghan počela hihotati. Uspio je čak i s lica
izbrisati tragove bilo kakvih emocija dok ga je gledala.
- Uistinu mi ne bi naudio, Royce?
Osmjehnuo joj se. - Ne bih, patuljčice, nikada.
Potrčala je prema njemu kako bi ga obgrlila oko struka, a potom je isto učinila i
s Kristen.
Nasmiješena od uha do uha, Meghan je rekla: - Hvala ti, Kristen. - Potom je
izjurila iz sobe.
- I ja ti zahvaljujem - začula je Roycea iza leđa. - Nikako je nisam uspijevao
uvjeriti da me se ne treba bojati. A što se onoga udarca tiče, lukavice...
 Rukom joj je obgrlio struk pa je podigao s poda. Odnio ju je do kreveta, prebacivši
je preko koljena licem nadolje.
- Royce, ne! - Nije mogla vjerovati da će to uistinu učiniti. - Samo sam joj
pokušala dokazati svoje riječi!
- Mogla si to učiniti na neki drugi način, djevojčuro. A dok god mi potkoljenica
bridi, i ti ćeš trpjeti na svojoj stražnjici.
Kristen je te večeri objedovala stojeći, ali na usnama joj je igrao tajnovit smiješak.
Možda je dobila dlanom po stražnjici jer se drznula prekoračiti granice, ali njezin joj
se Sas poslije i te kako odužio za nanesenu uvredu.
 K
risten je počela jadikovati nad životnom nepravdom kada ju je Royce
narednog jutra ponudio odvesti na jahanje, a stražnjica joj je još uvijek
bila bolna. Pristala je unatoč tome. Kako je mogla odbiti kada je pristao
dati joj čak i konja nakon što je predložila da se utrkuju? Hoće li ikada uspjeti
razumjeti um toga muškarca?
Utrkuje izgubila, ali uživala je u njoj unatoč tome, jer joj je vratila bezbrižne
uspomene na Tordena i dane koje je provela galopirajući poljima i šumama na njemu.
Konj kojeg je sada jahala nije bio tako vrstan, ali njezin suputnik nadoknađivao je taj
nedostatak.
Kasno tog prijepodneva zaustavili su se kako bi napojili konje na potoku
nabujalom nakon nedavnih kiša. Krajolik je bio prožet ljetnim bojama, tamnim
nijansama zelene, žute i crvene. Nebo je, za promjenu, bilo vedro, a sunce je
nemilosrdno pržilo, pa ju je Royce poveo prema stablu ispod čije se krošnje nalazio
spasonosni hlad.
Sjeo je, naslonivši se leđima na deblo, pa joj pokazao rukom da mu priđe. Kristen
nije poslušala, sjevši mu umjesto toga pokraj nogu. Iščupala je vlat trave i stavila je
među zube. Promatrala ga je očima punim nježnosti.
Royce je uzdahnuo. Iako mu se neku večer u potpunosti prepustila, sada je
ponovno bila ona stara, spremna prkositi mu kada god joj se prohtije. Ako je silom
ne uzme u naručje, ona neće svojevoljno doći.
- Hvala vam na jahanju, gospodaru.
Slegnuo je ramenima u odgovor na njezinu zahvalnost. - Thorolf je bio u pravu.
Jahanje ti nije strano. Dobra si u tome.
- Puno je toga u čemu sam dobra, ali Thorolf nikako ne može znati za mnoge od
tih stvari.
- Poput?
Ispružila je noge, položivši dlanove na tlo iza sebe kako bi se oslonila na njih.
Bujna pletenica počivala joj je preko ramena, a slobodni su joj se vršci rasuli po krilu.
Promatrao je kako joj se vjetar poigrava slobodnim vlasima.
Odgovorila je zapiljivši se u nebo. - Thorolf ne zna da sam umješna s oružjem.
Nitko od njih to ne zna. Ali vi znate.
- Volio bih da ni sam ne znam takvo što - progunđao je.
 Kristen se široko osmjehnula. - Upravo mi je takav stav pomogao zadržati to
tajnom, sve dok mi ta vještina nije zatrebala.
- Tko te, tada, među njima podučio? - upitao je. - Zasigurno ne tvoj otac?
Odmahnula je glavom. - Ne, on to nikada ne bi učinio. Podučila me moja majka.
- Tvoja... - Grohotan smijeh spriječio ga je dovršiti rečenicu.
Kristen se također nasmiješila, iako pomalo kiselo. - Smijte se koliko vam srce
želi, gospodaru, ali istina je.
- Oh, nimalo ne sumnjam u to. - I dalje se smijao. - A čemu te još podučila tvoja
ratoborna majka?
Sada se Kristen stala smijati. Prisjetila se svoje prekrasne, nježne majke.
Ratoborna? Božjih joj zuba! Na ovom svijetu ne življaše manje ratoborno biće od nje.
- Moja majka možda nevoljko pristupa kuhanju i šivanju, jer nikada nije naučila
uživati u takvim rabotama, ali ona nipošto nije ratoborna, gospodaru. A poučila me
još jednoj važnoj lekciji. Naučila me da se ne sramim željeti muškarca.
Royce se smjesta otrijeznio. Mogla mu je slobodno tijelo pomilovati dlanovima
jer su te riječi imale jednak učinak na njega.
- I osjećaš li sram?
- Ne osjećam.
- A želiš li me, Kristen?
- Ne želim.
Smiješak koji mu se razlio licem bio je jednak njezinu. - Lažljivice. Priznala si to
jednom, zašto ne želiš ponovno?
- Rekla sam vam da neću, a svoju riječ ne namjeravam pogaziti.
- Rekla si mi to u svađi u vezi s okovima. No, više ih ne nosiš.
- Ne bih se složila - odgovorila je tiho, a smiješak je nestao, skupa s veseljem. -
Sada ste me okovali mojom prisegom, koja me sputava jednako kao i lanci. Mogli ste
me jednostavno zamoliti da ostanem. Umjesto toga, odlučili ste se ponovno cjenkati
i pogađati.
- Božjega mi daha! Nemoj mi reći da bi ostala samo zato što sam te zamolio.
- Nikada nećete doznati, zar ne, Royce?
- Kristen...
Nagnuo se naprijed, prema njoj, ali nešto ga je smjesta odbacilo natrag prema
deblu. Strijela, koja ga je sprijeda pogodila u rame, bila je dovoljno snažna da prokrči
put na drugu stranu ramena i zabije se u deblo drveta. Pokušao ju je izvući, a kada
nije uspio, um su mu preplavili prizori danskoga napada i Rhone koja ga zaziva da joj
pomogne, a on joj ne može priskočiti u pomoć jer je pribijen uza zid.
 Krv mu se sledila kad je ugledao Kristen kako skače na noge. - Uzmi mojega
konja i bježi! Brzo!
Nije ga poslušala, zajahavši ga i obujmivši ga nogama oko bokova točno u
trenutku kada je nova strijela pogodila deblo ponad njihovih glava. Brže-bolje
slomila je kraj strijele koji mu je stršao iz tijela, potrudivši se slomiti je što bliže koži.
- Povući ću vas, ali morate mi pomoći - rekla mu je s natruhom strepnje u glasu.
- Kristen, samo idi - odvratio je prijekim glasom. - Molim te. Moraš pobjeći
odavde.
- Gurajte!
Povukla je tako snažno da njegov doprinos nije ni bio potreban. Pao je naprijed
na koljena. Krv je šiknula, počevši natapati obje strane tunike. Ugrizla se za usnicu,
razmišljajući kako će ga sada osoviti na noge. Ustao je sam. Slabost očito još nije
nastupila. Bio je srdit na nju.
- Ako ne uzjašeš tog konja, ženo, i smjesta ne odgalopiraš u sigurnost...
- Samo ako i vi odjašete sa mnom - prekinula ga je tonom odlučnijim nego ikada
prije.
Međutim, priliku su već propustili. Naoružani muškarci počeli su izlaziti iza
stabala i grmova. Kristen je prebrojila petoricu.
- Stani mi iza leđa, Kristen - zapovjedio je Royce isukavši mač.
Uzdahnula je zaprepašteno. - Ne možete protiv svih njih, ne u ovakvome stanju.
- Neće te zarobiti dok god sam živ.
- Hvale vrijedno - začuli su podrugljiv glas iza sebe, a lord Eldred izašao je pred
njih iza stabla pod kojim su sjedili. S njime su bila još dva muškarca. - No, ipak će
nam dopasti šaka, a i vi s njome.
Posegnuvši, Eldred je zgrabio Kristen. Uspjela mu se otrgnuti iz stiska, ali
njegova su mu dva čovjeka pohitala u pomoć. Na vratu joj se odnekud stvorila oštrica,
a ona se prestala otimati.
Eldredovo lice razvuklo se u smiješak koji je po mnogočemu bio ogavan. - A sada
vaš mač, Royce. Vrlo dobro znate što ću u protivnome zapovjediti da joj učine.
Mač je pao na tlo. Eldred je svojim ljudima izdao nekoliko kratkih i oštrih
zapovijedi. Kristen je ustuknula kada su joj priljubili zapešća pred njome pa ih svezali
užetom. Bespomoćno je promatrala kako isto čine i Royceu.
Eldred je likovao dok su ih vukli prema njihovim konjima. - Moram vam
zahvaliti što ste se zaputili u mojemu smjeru, Royce, i što ste i nju poveli sa sobom.
To je neočekivano zadovoljstvo nakon što sam se već pomirio s time da ću morati
čekati u vašemu gaju kako bih vas zatekao nasamo. A sada sam dobio dvostruku
nagradu.
Ostatak dana proveli su jašući na sjever. Predvečer su došli do odredišta, palače
znatno manje od one u Wyndhurstu, ali dobro utvrđene.
Royce je uspio sam sjahati s konja, ah nije više bio tako čvrst na nogama. Kristen
se, ugledavši veličinu krvave mrlje na njegovoj tunici, ugrizla za usnicu kako ne bi
zaplakala. Pretpostavila je da se nalaze na Eldredovu imanju, ali nije znala da Eldred
nije gospodar dok ga Royce nije pokušao urazumiti.
- Vaš otac...
- Neće vam pomoći - prekinuo ga je Eldred s natruhom ogorčenosti u glasu. -
Otišao je preklinjati Alfreda da se predomisli i primi me natrag na dvor. Vidite, moj
me otac ne želi ovdje. Kaže da mu robinje ostavljam bremenitima pa ga devet mjeseci
po mojemu dolasku nema tko služiti. - Potom se ljutito obratio svojim ljudima. -
Vodite ga u skladište i lancima ga prikujte uza zid.
- Njegova rana... - zaustila je Kristen, ali Eldred je prekinuo i nju.
- Krvarit će, baš kao i ti kada završim s tobom.
Royce se stao otimati kada je to čuo, ali jedan od Eldredovih ljudi onesvijestio ga
je balčakom mača. Kristen je bila prisiljena bespomoćno promatrati kako ga odvlače,
a potom je osjetila kako je vršak mača gura prema dvorani.
Bila je to neuredna jednokatnica, u potpunosti sazdana od drva. Šaš po kojem je
kročila bio je prljav. Sluškinje koje je zamijetila bile su prestrašena stvorenja koja se
nisu usudila pogledati ni nju ni muškarce što su je gurali prema stražnjem kraju
dvorane.
Tamo su je ugurali u skučenu komoru bez prozora. Zalupili su vratima za njome,
ostavivši je u potpunoj tmini. Čuvši kako drvena greda klizi u zasun, nije se ni
potrudila provjeriti jesu li vrata zaključana. S druge je strane vrata začula smijeh
muškaraca koji su se udaljavali.
Prije negoli su se vrata zatvorila, s desne je strane primijetila krevet. Polako je
našla put prema njemu pa sjela. Neće paničariti. Već je jednom sve ovo prošla:
zarobljavanje, neznanje o onome što je iščekuje. Samo što je ovoga puta imala
predodžbu o onome što slijedi.
Pomisao na Eldreda odaslala joj je trnce jeze niz tijelo. Mrzio je Roycea. Htio mu
je nauditi, natjerati ga da pati, možda čak i... Oh, Gospode, zašto bi ga doveo ovamo
ako ne kako bi ga ubio, i to vjerojatno polagano?
Panika joj se ipak počela uvlačiti u kosti.
 K
risten je iz tmine svoje zatvoreničke sobe mogla čuti glas lorda Eldreda
u dvorani. Jeo je, pio, veselio se, a dok god ga je mogla čuti, mogla se i
nadati kako još ništa nije učinio Royceu, govoreći samoj sebi kako bi
Eldred, opsjednut svojom mržnjom prema Royceu, htio biti prisutan i posvjedočiti
patnjama koje je zapovjedio da mu nanesu ili bi ih htio nanijeti vlastoručno.
Razmišljajući tako, uspjela se smiriti, dovoljno da bi stala kovati plan. Morala je
umaknuti iz ove sobe onog trena kada se vrata otvore. Morala je nekako pronaći put
do skladišta u koje su odveli Roycea. Morala ga je osloboditi, a potom se nekako
dočepati i njihovih konja... Gospod joj pomogao, kako, uz toliko ljudi na posjedu?
Pretražila je sobičak dlanovima, proklinjući tminu zbog koje je to trajalo tako
dugo. Međutim, vremena je imala napretek. Nitko nije dolazio ometati je. U sobici
nije pronašla ništa što bi moglo poslužiti kao oružje. Nije ni očekivala išta pronaći,
ali morala je pokušati.
Kako nije pronašla oružja, bila je prisiljena osloniti se isključivo na sebe i vlastitu
domišljatost. Nije vjerovala da će biti jednostavno nasamariti Eldreda, ali možda bi
ga mogla svladati ako bude pripit i ako dođe sam. Kada se naposljetku pojavio, bio je
sam i bilo je očito kako je pio, ali nipošto nije bio pijan.
Nosio je svijeću koju je, zatvorivši vrata, odložio na praznu zidnu policu. Kristen
je sada mogla vidjeti kako je soba, osim kreveta, u potpunosti prazna, ali pogled kojim
je obuhvatila prostoriju bio je tek letimičan, jer se nije usudila dulje svrnuti pogled s
Eldreda.
Obavijala ga je aura iščekivanja. Čak joj se i nasmiješio kada se okrenuo prema
njoj. Mač mu je još uvijek visio o pojasu, ali sada je tamo bio i kratak bič, sastavljan
od bezbroj kožnatih resica.
- Što ste učinili Royceu? - Riječi su izašle šapatom, prožete nadom.
- Još ga nisam vidio - odvratio je Eldred opušteno. - Odlučio sam se prvo
pozabaviti tobom kako bih mu poslije mogao ispričati sve o tome. Lord Alden bio je
uvjeren da je Royceu stalo do tebe. Vidjet ćemo.
- Griješite - hitro ga je pokušala razuvjeriti. - Ima zaručnicu.
- Kakve to veze ima s djevojčurom koju vodi u postelju?
Kristen se žacnula čuvši uvredu. Kakve veze, uistinu? - Zašto ga toliko mrzite?
- Povlašten je. Ne može pogriješiti... ili barem Alfred tako vjeruje; oduvijek je
tako mislio.
 - Zavist? - Udijelila mu je prijeziran pogled. - Činite ovo zbog sitničave zavisti?
- Što bi ti mogla znati o tome? - otresao se. - Ne znaš kako je neprestano se trsiti,
a uvijek gledati u nečija leđa.
- Istina, ne znam. Ali znam da nećete proći nekažnjeno za ovo. Previše je ljudi
vidjelo kako nas dovodite ovamo.
Nasmijao se. - Moji se ljudi ne bi usudili reći riječi protiv mene. Za razliku od
tebe, djevojčuro, oni znaju gdje im je mjesto.
- To su ljudi vašeg oca - stala ga je dražiti. - On će doznati istinu.
Jurnuo je prema njoj, snažno je ošamarivši. Glava joj se okrenula u stranu, ali
tijelo je ostalo nepomično. Eldred je na trenutak zastao, osupnut. Navikao je da žene
padaju na tlo pod njegovim silovitim udarcima pa potom prestrašeno uzmu u pred
njime, ali ova nije ustuknula. Krv joj je potekla iz kutka usnica, ali oči su joj zasjale
gnjevom kada mu je ponovno uzvratila pogled.
Eldred je ustuknuo, izgubivši maloprijašnju hrabrost, a spoznaja da je ustuknuo
pred ženom samo je dodatno raspirila njegovu srdžbu. Izvukao je bič iz pojasa. Tako
mu Boga, strepit će pred njime prije nego što završi s njome, uzmicat će i preklinjati
za milost.
Zamahnuo je bičem, predavši prvom udarcu svu svoju snagu. Pokušala se
izmaknuti u stranu, ali resice su je dohvatile po goloj ruci i leđima. Njezin bolan
uzdah odaslao mu je tijelom val zadovoljstva. Ponovno je zamahnuo bičem. U tom
se trenu bacila na njega, oborivši ga na tlo.
Ostao je bez daha od siline udarca kojim se sručila na njega, ali i dalje je grčevito
držao dršku biča, uvjeren kako će mu ga pokušati oteti iz ruke. Pogriješio je. Umjesto
za bičem, posegnula je za njegovim mačem, uspjevši u svojemu naumu. Ostao je
zatečen osjetivši metalni vršak pritisnut o svoj vrat.
- Učinite najmanji pokret, vaša plemenitosti, i pribit ću vas za pod. - Njezino je
upozorenje ulijevalo strah u kosti ponajviše zbog smirenosti s kojom ga je izgovorila.
- Mogla bih to učiniti i ovako i onako zbog onoga što ste nam priuštili.
Bilo je to posljednje što je Eldred čuo jer ga je tada balčakom mača udarila u
sljepoočnicu.
Brže-bolje prerezala je svoje spone, pripazivši da to učini što bliže čvoru kako bi
isto uže mogla upotrijebiti na Eldredu. Svezak ga je brzo, okrenuvši ga na trbuh i
sapevši mu ruke za leđima. To je bila njegova pogreška. Nije joj svezao ruke za
leđima, omogućivši joj tako da ih upotrijebi. Međutim, najveća pogreška bila mu je
ta što je očekivao da će ona mirno stajati i dopustiti mu da je bičuje.
Bio je živ. Šteta, pomislila je. Trebala sam ga ubiti. Bavila se mišlju da dovrši
započeto dok je rezala krevetninu u platnene vrpce kojima mu je svezala noge i
začepila usta. Međutim, na kraju se nije mogla primorati dokrajčiti bespomoćna
čovjeka.
Potom je pričekala da utihnu zvuci iz dvorane. Eldred je došao k svijesti pa mu
je udijelila još jedan udarac. Uživala bi čineći to cijelu noć, ali nije imala cijelu noć.
Napustila je skučenu sobicu čim je zavladala potpuna tišina.
Jedna jedina baklja osvjetljivala je dvoranu sa suprotnoga kraja prostorije. Sluge
su odreda spavale na slamaricama poredanim uza zidove. Kristen se zaputila ravno
prema ulaznim vratima, zadržavši dah dok joj je srce divlje udaralo. Nitko od slugu
nije pozvao na uzbunu, ali pred vratima je zatekla stražara, jednog od muškaraca koji
su ih zarobili.
Iznenadio se ugledavši je, gotovo koliko i ona spazivši njega. Odveć se navikla
na odsutnost stražara pred palačom u Wyndhurstu. Eldred mora da je više strahovao
ili je možda očekivao nevolje nakon onoga što je učinio.
Muškarac se još više iznenadio kada joj je spazio mač u ruci. Pokušao je isukati
svoj, ali kako je već držala oštricu u ruci, bila je u prednosti. Probola ga je prije negoli
je uspio u svojemu naumu.
Nije bilo vremena za gubljenje. Potrčala je prema skladištu pa širom otvorila
vrata. Unutra je zatekla još jednog stražara koji se probudio i pokušao ustati. Dočekao
ga je balčak mača pa se i on srušio natrag na tlo.
Royce je uistinu bio okovan uza zid, obješen za ruke koje su mu bile vezane iznad
glave, pridržavajući mu cjelokupnu težinu. Izgubio je još krvi. Crvena se mrlja sada
jasno protezala do jedne noge, a glava mu je počivala na ramenu. Nije bila sigurna
nije li još uvijek živ.
Doznala je jurnuvši prema njemu i uhvativši mu glavu dlanovima. Stala ga je
tapšati po obrazu, jače i jače, sve dok mu se oči nisu otvorile. Olakšanje ju je gotovo
paraliziralo.
- Kako?
Bilo mu je to jedino pitanje, a ta jedna riječ bila je dovoljna da je otrijezni.
Pohitala je natrag do stražara pa mu stala prebirati po odjeći, tražeći ključeve okova
koji su Roycea držali prikovanim uza zid.
Odgovorila mu je preko ramena. - Ranila sam čovjeka, možda ga čak i ubila. Hoće
li me vaš saski zakon kazniti zbog toga?
Prsti su joj najzad napipali ključ pa je jurnula natrag k Royceu. On je s nevjericom
odmahivao glavom, gledajući je.
- Uistinu te takvo što brine u ovaj čas?
 - Nejasni su mi vaši zakoni - odgovorila je sažeto. - Znam samo da sam u očima
tog zakona bila kriva kad sam se zadnji put branila. Jesam li i sada kriva jer
pokušavam umaknuti s ovog mjesta kako god znam i umijem?
Pokušao se nasmijati, ali spriječio ga je nalet bola. - Ne, učinila si više nego što
sam se usudio nadati.
- Izvrsno. - Osmjehnuvši se, otključala je okove koji su mu sputavali zapešća. -
A sada pođimo odavde, gospodaru.
Royce je pao na koljena čim su okovi popustili stisak. Vidjevši kako je slab,
Kristen je žurno otrgnula obrub svoje haljine. Rasparavši ga napola, uguralaje
dijelove pod njegovu tuniku, jedan sprijeda, a drugi straga. Bit će primorani
nemilosrdno galopirati, a on si nije mogao priuštiti gubitak još krvi. Nije imala
vremena bolje mu previti ranu. Mogla se samo moliti i nadati da će moći jahati.
Morala ga je podupirati putem do staje pa im je trebalo dugo. Težak kakav je bio,
pokazao se izazovom čak i za ženu snažnu poput nje. Prišavši staji, bila je primorana
ostaviti ga kako bi se pobrinula za stražara kojeg su tamo zatekli.
Kad se vratila, Royce je ležao ispružen na tlu. Poželjela je zaplakati, ali uspjela
mu je povratiti svijest, podigavši ga na noge i natjeravši ga da posljednjim snagama
uzjaše svojega konja.
- Kako nas misliš... izvesti kroz dveri?
- Pustite mene da se brinem o tome - odgovorila je.
Bila je i te kako zabrinuta. Povela je njihove konje, pješice prešavši tiho dvorište.
Visoke su dveri bile sazdane od drva, a preko njih bila je položena dugačka, teška
greda. Ponad dveri, s jedne njihove strane, nadvila se uska osmatračnica na kojoj se
nalazio stražar, leđima oslonjen o zid. Spavao je. Kristen se oprezno popela ljestvama
koje su vodile do njega pa, uvjerivši se kako i dalje spava, pohitala dolje te uprla svu
svoju snagu u dizanje teške grede.
Bila je uistinu teška. Ispustila ju je, ne uspjevši je nježno položiti na tlo. Protrnula
je.
Počela se osvrtati, očekujući ugledati mnoštvo naoružanih muškaraca kako jure
prema njima. Srce joj je gotovo stalo kada je spazila muškarca, roba, kako izlazi iz
staje. Zijevnuo je pa se vratio unutra. Ugledala je i drugog kako stoji na dovratku
druge zgrade. Samo je stajao tamo, promatrajući ih.
Preplavilo ju je olakšanje kada je shvatila da nijedan neće oglasiti uzbunu. Bili su
ravnodušni, nevoljni maknuti prstom za svojega gospodara. Srećom po nju i Roycea,
odanost nije bila čest gost na posjedu lorda Eldreda.
 Gotovo se nasmijala gurnuvši dveri i uhvativši uzde Royceva konja pa ga izvevši
van prije negoli je skočila na svojega. Ostatak noći proveli su bjesomučno jašući
prema domu.
 K
risten je bila iscrpljena i izvan sebe od brige. Royce je crpio posljednje
djeliće snage samo kako bi se održao na konju. Zaustavili su se jednom,
kako bi mu ponovno tkaninom zatvorila rane, ali već je izgubio puno
krvi. Previše, činilo se. Sada je već klonuo na konju, jedva svjestan ičega oko sebe.
Čak joj ni prizor zidina Wyndhursta nije odagnao brige. Zora je već zarudjela
nebom kada su ih spazili kako prilaze. Dveri su se otvorile, a ljudi im jurnuli u susret.
Opazila ih je i druga skupina iz šume pa su i oni, na konjima, pohitali prema
njima. Uskoro će se Royce moći odmoriti, uskoro će dobiti prikladnu njegu. A ipak,
nije ju puštala strepnja kako sve skupa možda neće biti dovoljno, da mu je tako loše
zatvorila rane da će možda umrijeti zbog toga.
Vrisnula je kad je pao s konja. Skočila je sa svojega pa pohitala k njemu, podigavši
mu glavu s tla. Oči su mu bile otvorene, ali doimao se omamljenim.
- Mora da sam... zaspao.
Oh, Gospode, nije čak znao ni što govori. Srce ju je zaboljelo dok ga je gledala
tako slabog i bespomoćnog. Nije bila svjesna suza koje su joj briznule niz obraze.
- Ne govori, Royce. Budi miran. Samo što nisu došli kako bi ti pomogli.
Oči su mu pronašle njezino lice. - Hoćeš li mi barem priznati da me želiš,
Kristen?
Božjih mu zuba! Kako je mogao misliti o nečemu takvome sada kada mu je
životna sila s krvlju istjecala iz tijela?
- Kristen?
- Da, želim te. Zaklinjem se da je tako.
- Jesi li me zavoljela... barem malo?
Nije oklijevala. - Da, to također.
Jedna se ruka podigla kako bi joj kliznula za vrat pa joj privukla lice njegovu.
Usne su mu se doimale vrućima i suhima na njezinima, i nježnima, ali samo isprva.
Kroz njezin se jad probila spoznaja kako je previše snage u dlanu koji joj drži vrat,
previše strasti u njegovu poljupcu.
Ustuknula je, prostrijelivši ga ubojitim pogledom kada je spazila samodopadan
cerek na njegovu licu. - Ne umireš!
- Zar si mislila da hoću?
- Oh, kakve li podlosti!
 Gotovo ga je udarila, posebice kada se počeo hihotati. Umjesto toga, ustala je i
udaljila se ljutitim korakom.

Tričava rana nije bila dovoljna da oslabi Roycea. Iz kreveta se pridigao za četiri
dana, a za tjedan dana preuzeo je natrag sve svoje dužnosti. Dva tjedna poslije, tek bi
tu i tamo osjetio peckanje na mjestu gdje je ranjen.
Nije se obračunao s Eldredom onako kako je htio, nego kako je Alfredova
trenutačna politika nalagala. Jednostavno je izvijestio kralja o Eldredovoj izdaji. Ljeto
se već bližilo kraju kada je doznao kako je, strahujući od odmazde, Eldred u panici
pobjegao na sjever, potraživši utočište kod Danaca. Tijelo su mu poslali kući ocu.
Kada je to rekao Kristen, ona je samo slegnula ramenima, kao da je bilo očekivati
da će tako bijedna čovjeka zateći takav kraj. Činilo se kako joj vijest nije nimalo
uzburkala emocije.
Ispočetka je bila srdita na Roycea, posebice kada je doznala da joj je hotimice
uskratio pomoć pri bijegu. Jasno mu je dala do znanja što misli o njegovoj varci, a
njemu ipak nije bilo žao što je iskoristio priliku da je stavi na kušnju. Mogla ga je
ostaviti u bilo kojem trenutku njihova bijega kući. Umjesto toga, odvela ga je u
sigurnost. To mu je značilo više nego što je mogao izraziti riječima.
A ona nije dugo ostala ljutitom. Zabavljala ga je i obasipala nježnošću dok se
oporavljao, pokušavajući mu skrenuti misli s uznemirujuće spoznaje o vlastitoj
slabosti. Gotovo je poželio da je zadobio još koju ranu, kako bi ga obasula s još pažnje.
Bilo je to posve suprotno od onoga što bi osjećao da je bio prepušten
Darrelleinoj skrbi.
Smirajem ljeta postala je sjetna, a koliko je god puta Royce upitao, nije mu htjela
priznati da nešto nije u redu. Cesto ju je vodio plivati i jahati, a ona bi ga nagradila
osmjehujući mu se i smijući se s njime, ali tuga u njezinim očima bila je i dalje
primjetna u trenucima kada ne bi znala da je promatra.
Prepolovio joj je dužnosti u dvorani. Kada je ni to nije usrećilo, udvostručio ih
je. Ni to nije pomoglo. Vratio joj je čak i njezinu odjeću, dopustivši joj da je nosi, ali
ona je odbila odjenuti je, doimljući se čak i sjetnijom kad je ugledala tamnozelenu
baršunastu haljinu.
Royce nije znao što bi još mogao učiniti, ali onoga dana kada ga je Kristen
ponovno upitala kada se namjerava oženiti, pobojao se kako je dobio odgovor na
pitanje koje ga je mučilo. I dalje ga je htjela napustiti. To je bio razlog njezine žalosti.
Brojila je dane do njegova vjenčanja i trenutka kada je prisega više neće
vezati. Međutim, on je nije namjeravao pustiti, pa mu je preostalo samo još jedno
rješenje.
 Iznenadio bi se da je znao što točno mori Kristen. Radilo se o trenutku, izmaku
ljeta, vremenu kada se, skupa sa Seligom i ostalima, trebala vratiti iz velikih
trgovačkih središta - da su onamo uopće otišli. Roditelji su joj cijelo ljeto strepili i
brinuli se, ali tješila ih je spoznaja kako će im se vratiti. Ali sada, u smiraj ljeta, obuzet
će ih prava tjeskoba dok svakodnevno budu iščekivali povratak broda, a sa svakim
danom što se brod ne vrati, tjeskoba će postajati snažnijom. Kako može pronaći sreću
ovdje, znajući kroz što joj roditelji sada sigurno prolaze?
Uspjela je ponovno razgovarati sa Seligom. Preklinjala ga je da ode, da nađe
načina i nekako se vrati kući, ne bi li joj roditelji barem doznali da je na sigurnom.
Odbio je, ne samo zato jer je nije htio ostaviti nego i jer je bio siguran da će ga Garrick
rastrgati ako se vrati kući bez nje.
Royce se istinski trudio ne bi lije oraspoložio, a zbog toga ga je voljela još više.
Međutim, nije mu mogla priznati što je mori, jer je jedini način da joj pomogne bio
dopustiti joj da ode, a ona se, duboko u sebi, bojala kako bi on to mogao i učiniti.
Rješenja nije bilo. Ubilo bije kada bi sada morala otići od Roycea, a opet, sve snažnija
potreba da roditeljima javi kako joj je dobro razdirala joj je srce. Nikako ih nije
uspijevala potisnuti iz misli.
Royce je, prvi puta toga ljeta, napustio Wyndhurst. Nije ga bilo dva dana i nitko
nije znao kamo je otišao, ali po povratku je obavijestio Darrelle da joj je utanačio
brak. Briznula je u plač jer joj nije htio otkriti za koga će poći, rekavši joj samo da će
joj se svidjeti njegov odabir.
Kristen za promjenu nije mogla kriviti Darrelle zbog suza. Znala je kako ni sama
ne bi dobro podnijela tajnovitost oko tako važna pitanja. A ipak, Royce je ustrajao u
stajalištu kako je Darrelle potrebno malo vremena da se privikne na zamisao braka
prije negoli dozna za koga će poći.
- Te je noći u kreveti otvoreno rekla Royceu: - Znaš, okrutno je držati rođakinju
u takvoj neizvjesnosti.
Nasmijao se, očito joj davši do znanja kako se ne slaže s njome. - Ne poznaješ
Darrelle. Sada vjerojatno sa svojom sluškinjom sastavlja popis svih muškaraca koje
poznaje, pitajući se za koga će poći. Umjesto potištenosti što će napustiti Wyndhurst,
obuzet će je uzbuđenje što više bude razmišljala o tome gdje će nastaviti život.
- Ne misliš da strahuje od tvojega izbora?
- Rekao sam joj kako će joj biti po volji, a ona vrlo dobro zna da mi u tome može
vjerovati. Samo je nestrpljiva. Hoćeš li i ti biti nestrpljiva kada ti kažem da imam
iznenađenje i za tebe?
 Kristen je podigla obrvu. - Iznenađenje koje ne namjeravaš podijeliti sa mnom?
- Iscerio se u odgovor. - Pretpostavljam kako se mogu strpjeti ako mi kažeš kada mi
namjeravaš otkriti o čemu se radi.
- Sve u svoje vrijeme.
Kristen je te noći usnula bolje raspoložena negoli je već dugo bila. Ako je Royce
išta uspio postići svojom tajnovitošću, tada je uspio skrenuti joj misli s tuge koja ju je
tištala.
 U
bod je bio gadan, dovoljno oštar da Roycea prene iz sna.
Dlanom je zamahnuo kako bi napasnog kukca potjerao s vrata, ali prsti
su mu se umjesto oko životinjice zatvorili oko hladnog metala, a oštar
vršak bodeža čvršće mu se priljubio uz vrat, upozorivši ga tako da
makne dlan.
Nije sanjao. Osjećao je Kristen privijenu uz svoj lijevi bok, jedne ruke mlitavo
položene preko njegovih prsa. Bol s desne strane bila je i te kako stvarna. Nije mogao
vidjeti napadača u tmini, ali muškarac mu se uspio u potaji došuljati u sobu, kako bi
mu zaprijetio životu. Kako nitko u Wyndhurstu ne bi učinio nešto takvo, došao je do
najvjerojatnijeg zaključka: Vikinzi su uspjeli pobjeći. A ako su se uspjeli domoći
njegove sobe, znači li to da su svi dolje mrtvi?
Kristen se zaklela da krvoprolića neće biti, da će svi jednostavno otići ako im se
ukaže prilika. Jesu li tada samo došli po nju? Neće im dopustiti da je povedu sa sobom.
Morat će ga prvo ubiti. Shvatio je da se, kako stvari stoje, to i neće pokazati tako
teškim zadatkom.
- Razumiješ li što govorim?
Napetost mu je ovladala mišićima prsa. Uistinu je razumio mukli šapat, ali jezik
nije bio vikinški, nego keltski. Gaelan? Ne, glas nije bio dovoljno dubok. Dakle,
Vikinzi ipak nisu pobjegli, ali stvari, unatoč tome, nisu izgledale dobro. Kelti su
ponovno bili u pljačkaškom pohodu, a ovog su se puta drznuli ući u njegovu palaču.
- Odgovori, Sasu! - Uljez je i dalje šaputao, ali riječi su mu sada bile obojene
ljutnjom.
- Da, razumijem te.
- Izvrsno.
Pritisak bodeža olabavio je, a oštrica mu se iznenada našla položena preko vrata,
na mjestu gdje bi bio potreban najmanji trzaj da mu prereže žilu kucavicu. Nije se
mogao pomaknuti, ne još. Bio je primoran ležati tamo i prihvatiti što god se dogodi
sljedeće. Takva je nemoć u njemu zakuhala bijes.
- Reci što želiš!
- Polako, Sasu - začuo je šapat. - Dođoh po odgovore dok se dolje još bore među
sobom. Za razliku od njih, neću žuriti sa sudom dok ne doznam sve činjenice.
Royce se namrštio u tami. Izgovorene mu riječi nisu imale nikakvog smisla. Nije
čuo nikakve zvuke borbe. Zapravo, nije čuo ništa osim njihova disanja. Palačom je
vladala grobna tišina, kako je i prilično za gluho doba noći. Svi su ili spavali ili su bili
mrtvi.
- Tko...
Oštrica je pustila krv, ušutkavši ga. Kristen se počela komešati uz njega. Pokušao
je opustiti ruku na kojoj je počivala. Nije htio da se probudi.
- Ja postavljam pitanja, Sasu. Tvoje je da odgovaraš istinito ako ti je život mio.
Cijela je situacija imala sve manje i manje smisla. Što bi on to mogao znati, a da
bi zanimalo Kelte? I tko se to borio među sobom?
Royce je tiho odgovorio: - Reći ću ti što god želiš znati ako pustiš ženu.
- Da je pustim? - Riječi su izgovorene u iznenađenju, ali nije bio spreman na one
koje su uslijedile: - Žena s kojom spavaš moja je kći. Je li ti tvoja saska crkva dala
blagoslov da liježeš s njome?
Royce je sklopio oči. Sigurno nije dobro čuo. Mora da je tako. Kristenin otac nije
bio Kelt.
Glas je nestrpljivo nastavio: - Nije to pitanje o kojem treba promišljati, Sasu.
Tvoja ti je crkva dala blagoslov ili nije?
- Nije.
- Je li ti, tada, moja kći dala to pravo?
Sve se doimalo tako nevjerojatnim da se Royce iznenada poželio nasmijati. -
Mislim kako je došlo do zabune. Djevojčura s kojom liježem nije Keltkinja.
Oštrica je ponovno snažnije prionula njegovu vratu. - Nemam puno vremena da
doznam istinu, stoga ne trati vrijeme zavlačenjem. Kristen mi je kći, a vrlo dobro
znam i tko si ti. Ne griješim ni u čemu.
Šapat je iščeznuo. Posljednje su riječi izgovorene jasnim, ali i dalje muklim
glasom - ženskim glasom.
Royce je s nevjericom rekao: - Vi ste joj majka?
- Gospod mi pomogao, tko si dovraga mislio da sam?
- Zasigurno ne žena! - zarežao je.
Kristen nije mogla nastaviti snivati uza sve komešanje oko sebe. - Royce, što...
- Miruj, ljubavi, ili će ova oštrica koju mu držim prislonjenu uz vrat porinuti
dublje.
- Majko! Oh, Gospode, jesi li to uistinu ti? Kako...
- Kristen, miruj! - upozorio je Royce kada je, poskočivši, zatresla krevet, a njemu
novi mlaz krvi kliznuo niz vrat.
 - Kakva oštrica? - upitala je Kristen pa potom prestrašeno zavapila: - Oh, ne,
majko, nemoj mu nauditi!
- Da mu ne naudim? - Brenna je uklonila bodež s Royceova vrata, razdraženo
podigavši ruke u zrak. - Da mu ne naudim nakon onoga što nam je Ohthere
ispripovjedio da ti je učinio? Dao te bičevati!
- Bilo je to zabunom - odvratila je Kristen, gurnuvši Roycea natrag na postelju
kada se pokušao pridići. - Zar vam Thorolf nije rekao?
Brenna se zaustavila. - Možda bi nam i ispripovjedio da ga tvoj stric Hugh nije
počastio pesnicom kada je stao braniti ovoga Sasa. Vjerujem da još uvijek leži bez
svijesti.
- I stric Hugh je ovdje?
Royce je uhvatio Kristenina zapešća pa ustao, unatoč njezinim nastojanjima da
ga zadrži u ležećem položaju. - Lagala si mi - rekao je hladno. - Rekla si da ne
razumiješ Gaelana, a ipak sa svojom majkom govoriš istim keltskim jezikom.
- Naravno da govorim. Oboje smo ga naučili od nje. Gaelan mi je brat.
- Selig?
- Da.
- Tada si lagala o njegovoj smrti!
- Ne! Mislila sam da je mrtav! Trebalo mu je dugo da se oporavi od rana i pronađe
me. Ali nisam ti mogla otkriti tko je. Da si doznao da je Viking, bacio bi ga u okove
s ostalima.
Stisak kojim joj je držao zapešća popustio je kada se prisjetio njezina neobična
ponašanja onoga dana kada se Gaelan - odnosno Selig - pojavio. Jedan je dlan prinio
njezinu obrazu, nježno ga pogladivši prstima, dok su mu se usne istodobno primakle
kako bi nježno očešale njezine.
- Žao mi je - bilo je sve što je rekao.
- Kakva milina - Brenna ih je prekinula podrugljivim tonom. - Nadam se da ste
vas dvoje završili s prepirkama i mirenjem, jer je pred nama još uvijek ozbiljan
problem. Tvoj otac želi krv tvojega Sasa, Kristen.
- Ne!
- Nije tako jednostavno - odvratila je Brenna strogo. - Jedini razlog zašto sam
uspjela neopaženo umaknuti i doći ovamo jest to što se međusobno prepiru...
Garrick, Hugh i tvoj brat... ne oko toga treba li ga ubiti, nego kome će pripasti ta čast
i zadovoljstvo.
- Zasigurno ne i Selig - Kristen je odlučno ustvrdila. - On zna što osjećam.
- Možda. Ali kad je čuo za bičevanje...
 - Zar opet to? - zavapila je Kristen izgubivši strpljenje. - Nije vrijedno spomena,
tek dva slabašna udarca. Zapovijed je izdao dok je mislio da sam dječak, nastojeći
doznati istinu. Zaustavio je bičevanje čim je otkrio da sam žena.
- Tada si to trebala objasniti Seligu, a ne dopustiti da to čuje od Ohtherea koji,
sigurna sam, nije razumio ništa od onoga čemu je svjedočio.
- Ni u jednom trenu nisam krivila Roycea zbog toga. Kako mogu oni? Thorolf
zna. Oh, prokleta prijeka ćud strica Hugha.
- Svi su srditi, ljubavi. Zar si mislila da bi moglo biti drugačije jednom kad smo
došli ovamo i zatekli te zarobljenu i prisiljenu dijeliti postelju sa svojim uzničarom?
- Ubit ću Seliga! - zagrmjela je Kristen. - On zna da nije bilo prisile. Zašto vam
to nije rekao?
Brenna se nasmijala kćerinoj srčanosti. - Možda je to smetnuo s uma u svojoj
ljutnji. Ali drago mi je to čuti. A sada se smiri, ljubavi. Ništa se neće riješiti ako i sama
izgubiš staloženost.
Hineći ravnodušnost, Royce je upitao: - Pretpostavljam da ste oslobodili moje
zarobljenike?
- Tako je - odvratila je Brenna. - Bilo je posve jednostavno. Dvorište ti je slabo
branjeno, Sasu.
- Ophodnja u šumi?
- Svladani.
- Želite reći pobijeni!
- Nekolicina. Drugačije nije moglo. Stražari na dverima također. Jedini razlog
zašto smo se povukli izvan tvojih zidina, ne napavši palaču, jest to što držiš Kristen
unutra. Dok god je ona s tobom, držiš konce u svojim rukama. Ali, oni neće otići,
Sasu.
- Zovem se Royce - odgovorio je odsječno.
- A ja sam Brenna. Sada kada smo se upoznali, dopusti da ti otvoreno kažem:
mogla sam te ubiti na spavanju i odvesti svoju kćer odavde u sigurnost.
- Muškarci s kojima ste došli očito žeđaju za mojom krvi - odvratio je ljutito. -
Zašto ne i vi?
- Jedno sam vrijeme dijelila njihovo mišljenje.
- Majko! - pobunila se Kristen.
- Istina je, ljubavi. Gospod mi je svjedok da sam htjela vidjeti i njega i sve njegove
ljude mrtvima. Najzad sam, nakon svih ovih godina, uspjela razumjeti kako se tvoj
djed osjećao i zašto je žudio za osvetom nad mojim narodom zbog onoga što su učinili
tvojemu ocu kad je zarobljen u pohodu. Ovamo sam došla po vlastitu odmazdu, baš
kao i Anselm onomad kada je zarobio mene.
- Ali kako ste znali gdje nas pronaći?
- Ivarrova žena. Znaš da je neprestano more crne misli. Ivarr joj je povjerio što
namjeravaju, a ona je, znatno prije nego što se brod trebao vratiti, došla pred Garricka
i priznala mu sve. Međutim, pomislili smo kako smo dolazili uzalud kad smo na
mjestu samostana Jurro zatekli tek ruševine. Povjerovali smo da su mladići uspjeli u
svojemu pohodu pa smo se namjeravali i sami vratiti kući, misleći da ste već ondje.
Vraćali smo se prema brodovima...
- Više od jednoga broda? - prekinuo ju je Royce.
- Tri - uzvratila je Brenna. - Stoga, ako si nam se mislio suprotstaviti, razmisli
ponovno. Došli smo spremni za boj, s više od stotinu ljudi.
Kristen mu je napipala dlan. - Ne bi se borio protiv mojega oca, zar ne?
Promrmljao je u odgovor. Brenna je njegovo mrmljanje popratila vlastitim. -
Možda neće imati izbora, Kristen.
- Ne, neće biti borbe - Kristen je tvrdoglavo ustrajala. Iskoprcala se iz kreveta,
povukavši plahtu sa sobom. - Majko, ja... oh, Božjih mi zuba! Želim te vidjeti, majko.
Ostani gdje jesi. - Zgrabila je svijeću pa napustila odaju kako bi našla baklju na kojoj
će pripaliti svijeću.
Royce je posegnuo za svojom odjećom pa se počeo smireno odijevati. - Kazali ste
da ste me htjeli ubiti, Brenno. Sada mi recite zašto ipak niste.
- Jer sam i sama nekoć bila zarobljena i podjarmljena, ali zavoljela sam čovjeka
kojemu sam podarena. Garrick mi je danas muž. Ovamo nije došao kao Viking, nego
kao otac, i upravo ćeš morati smiriti srdita oca.
- Mogao bih vas svladati sada - nagađao je, opasavši se mačem. - Tada bih imao
dvije taokinje kojima bih se mogao pogađati.
S druge strane sobe začuo se bezbrižan smijeh. - Ne bih pokušavala takvo što.
Nije odgovorio, vidjevši kako se svjetlo primiče vratima. Trenutak poslije ukazala
se Kristen, ogrnuta plahtom prebačenom preko ramena. U ruci je nosila svijeću,
štiteći joj plamen drugim dlanom.
- Oh, majko, spusti to - prekorila je Kristen. - Neće te napasti.
Svjetlo je Royceu sada otkrilo prijeteći samostrijel uperen u njegova prsa, a nije
se radilo o oružju s njegova zida. Donijela ga je Brenna.
Počeo se smijati vlastitoj lakomislenosti jer je umalo podcijenio ovu ženu. Da ju
je doista pokušao razoružati u mraku, dočekalo bi ga neugodno iznenađenje.
 Kristen ga je počastila prijekornim pogledom, primijetivši da mu je dlan na
balčaku mača. Osmjehnuo joj se, podigavši obje ruke u znak predaje. Potom je
svjedočio ponovnom susretu majke i kćeri kad je Kristen pojurila u Brennine raširene
ruke, ali Kristen je bila ta koja se nadvila nad majkom.
Royce je stao tresti glavom u nevjerici. Kako ova žena može biti Kristenina mati?
Bila je tako sitna, nježna, a vitko joj je tijelo obavijala pripijena crna baršunasta
haljina. Isprepletena duga, vrana kosa padala joj je preko zatiljka, a nježne sive oči
upijale su svaki djelić Kristenina lica koje je uokvirila svojim dlanovima. Boja kose
bila je istovjetna onoj Kristenina brata, što je moglo značiti samo da se Kristen
djenula na oca. A ipak, lice joj je bilo uvelike nalik Kristeninu. No, tako mu Božjega
daha, nije izgledala dovoljno staro da joj bude majka. Žena je bila jednostavno
prekrasna.
- Nisi objasnila kako ste nas pronašli ovdje - započela je Kristen.
- Perrin vas je našao. Izviđao je ovim područjem, a danas je nabasao na ovo mjesto
i spazio naše ljude kako rade u dvorištu. Povukli smo se u šumu kako bismo pričekali
okrilje noći.
- Oh, majko, i ne znaš koliko mi je drago vidjeti te! - rekla je Kristen još uvijek
čvrsto grleći ženu. - U posljednje sam vrijeme bila tako jadna, znajući da ćete sada,
kad se bliži zima, čekati povratak broda, i sluteći kakav će se nemir uvući u vas kada
se brod ne vrati.
- To je bio razlog tvoje sjete? - upitao je Royce zgranuto.
Kristen je svrnula pogled prema krevetu, doimljući se prilično posramljenom. -
Da. Žao mi je što ti nisam rekla, Royce, ali nisi mi ničim mogao pomoći.
- Mislio sam... Nije važno - odvratio je razdraženo. - Drugi put mi se povjeri i
dopusti da sam prosudim mogu li ti pomoći ili ne.
- Nije nam preostalo puno vremena da bih ga gubili na vaša pitanja, djeco -
prekinula ih je Brenna tonom koji nije dopuštao protivljenje. - Morate odmah
odgovoriti na moja. Hoćeš li se oženiti mojom kćeri, Royce?
- Majko! - zavapila je Kristen. - Ne možeš ga pitati takvo što!
- Nemam izbora - Brenna je bila nepokolebljiva. - Moram imati nešto čime ću
primiriti tvojega oca, iako je možda već prekasno za to.
- Neću pristati na prisilan brak - odvratila je Kristen odlučno. - Osim toga, on
ima zaručnicu. Ne može se oženiti mnome.
Podigavši obrvu, Brenna je pogledala Roycea.
- Zaruke o kojima govori razvrgnute su.
- Što?! - Sada je Kristen bila zgranuta. - Kada?
 - Kada sam otišao na dva dana, odjahao sam u Raedwood kako bih razgovarao s
Corlissinim ocem. Nije bio odveć razočaran što mu ne želim uzeti kćer kada sam mu
u zamjenu ponudio Darrelleinu ruku za njegova sina.
- To je bilo iznenađenje koje si čuvao za mene?
- Ne, tvoje vjenčanje bilo je iznenađenje, iako nisam bio siguran hoćeš li pristati.
Prijevarom sam iskamčio priznanje ljubavi od tebe, a nakon toga nisi ponovila te
riječi.
- Uistinu si se namjeravao oženiti mnome?
- Da.
- Oh, Royce! - Bacila se na njega, srušivši ga na postelju.
- Tada ljubiš moju kćer? - Brenna je prekinula njihov poljubac.
- Majko! - Kristen se prevrnula s Roycea. - Tako ti svega! Ništa od ovoga nisam
prije čula, a sada sam primorana to čuti pred tobom, i to pod prisilom? Je li to način...
- Tiho, ljubavi. Nemam vremena za tvoju tankoćutnost. Nije moja krivnja što ti
dosad nije izrekao te riječi, ali želim čuti kako ih izgovara sada.
Royce joj je udovoljio. - Volim je.
- Riječi izgovorene pod prisilom ne znače ništa.
Uhvatio ju je za bradu, podigavši je kako bi im se pogledi spojili. - Zar uistinu
misliš da bi me itko mogao primorati da ih izgovorim, zavodnice? Volim te.
Brenna se zahihotala iza njihovih leđa. - I tvojemu je ocu trebalo dugo da to
prizna, Kristen.
Na Kristeninu je licu zaigrao odsutan smiješak. Čak nije ni čula majčine
posljednje riječi. Ali, Royce nije mogao zaboraviti Brenninu nazočnost, koliko god u
tom trenutku želio da žena kao magijom nestane.
Smireno je upitao: - Što dalje?
- Sada imam odgovore po koje sam došla i nadam se da mogu urazumiti...
- Brenno!
Royce je primijetio kako su obje žene protrnule, čuvši gromoglasan povik pod
prozorom. Dlačice na vratu nakostriješile su mu se od siline tog glasa.
- Bog nam pomogao, znala sam da je bilo previše nadati se kako neće primijetiti
da me nema.
- Brenno, odgovori mi! - Garrick je ponovno zagrmio.
- Tvoj otac? - naslutio je Royce.
- Da.
- I on govori keltski?
 - Rekla sam ti da mu je majka bila kršćanka. Bila je Kelt...
Brenna ju je oštro prekinula. - Bolje pohitaj dolje, Royce.
Garrick je bez sumnje probudio tvoje ljude. Pobrini se da iz palače ne izađu
naoružani, jer će ih sasjeći. - Ne pričekavši uvjeriti se da ju je poslušao, pohitala je
prema prozoru, viknuvši: - Božjih ti zuba, Vikinže, ne moraš vikanjem sravniti kuću
sa zemljom. Ovdje sam, na sigurnome. I Kristen je sa mnom. Ne! Ne ulazi unutra. Ja
ću doći k tebi.
Kristen se pridružila majci na prozoru čim je Garrick napustio odaju. Baklje koje
su osvjetljavale cijelo dvorište podno njih otkrile su im prizor više od stotinu Vikinga
pod kacigama, naoružanih mačevima i sjekirama, spremnih jurnuti na palaču.
Mogla se samo moliti da Royce neće svoje ljude pozvati na oružje. Ne bi imali
nikakvih izgleda.
 N
e! Ne, Thorolfe, to ne može biti istina. Povedi me k njemu kako bih
razgovarala s njime.
Bilo je jutro, ali dvorana je i dalje bila tiha. Žene su tiho plakale i molile
se Bogu. Muškarci su dostojanstveno, u tišini, oštrili svoja oružja.
Brenna je otišla Garricku, ali on joj nije dopustio da se vrati kćeri. Umjesto nje,
poslali su Thorolfa da im priopći odluku. Vikinzi su se ponovno povukli izvan zidina,
a Kristen je provela ostatak noći iščekujući s Royceom. Očekivali su napad ili
ultimatum, ali nipošto ono što im je Thorolf došao reći.
Stajala je pokraj Roycea na ulazu u palaču, gdje su izašli pred Thorolfa. Došao je
s prvim svjetlom zore, nenaoružan. Njegova vilica, dvostruko veća nego inače, bila
je svjedočanstvo prijeke naravi njezina strica Hugha. Govorio je samo njoj,
prepustivši joj da njegove riječi prenese Royceu, ali ona još uvijek to nije učinila.
- Možeš poći sa mnom ovoga trena - bio je potpuno otvoren Thorolf. - Ali ako
napustiš dvoranu, tvoj Sas gubi jedinu stvar koja ih sprječava da ga smjesta napadnu.
Vjerujem da to ne želiš. - Tada njega dovedi ovamo.
Thorolf je odmahnuo glavom. - Neće doći. Ne vjeruje Sasima. - Ti si došao!
- Da. - Iscerio se. - Ali ja vjerujem u tvoju sposobnost da spriječiš svojega
muškarca da mi prereže vrat. Tvoj otac nije se poput mene osvjedočio u moć koju
imaš nad njime.
Razdraženo je odgovorila: - Kod manjih stvari, možda, ali ne i kod pitanja koja
se tiču sigurnosti njegovih ljudi!
Thorolf se nije dao pokolebati. Da su ga namjeravali sasjeći, već bi to učinili.
Međutim, Sas je samo stajao pokraj njih, promatrajući ih s izrazom lica s kojeg se nije
dalo ništa iščitati. Nije se doimao čak ni nestrpljivim doznati oko čega su se prepirali.
- Hoćeš li mu reći? - upitao je. - Ako ja budem morao, možda me neće dobro
razumjeti.
- Thorolfe, molim te! To se ne smije dogoditi. Volim ih obojicu. Za mene ne
može biti pobjednika!
- Mislim da to nisu uzeli u obzir. Šesnaestero nas je podjarmljeno, prisiljeno raditi
za ove Sase. Ne žude svi za odmazdom zbog toga. Nekolicina bi čak voljela ostati
ovdje i naseliti se kao slobodni ljudi, ako bi im takvo što bilo dopušteno. No, i oni
koji ne žeđaju za osvetom imaju braću i očeve koji je žele i koji su sada ovdje.
 - Oh, kakve li nepravde! - viknula je. - To je bio rizik koji su prihvatili pošavši
pljačkati!
- Oni to ne vide tako.
- Božjih mi zuba! Zar moja majka nije razgovarala s ocem?
- Dugo su razgovarali, ili bolje reći, prepirali se. Odluka je donesena nakon toga.
- Je li se moja majka suglasila s time?
- Ne, nije se suglasila, ali baš kao i ti, ni ona nema pravo glasa. Kao jarl, tvoj stric
ima glavnu riječ. On je dao svoj blagoslov, a otac ti je jednoglasno izabran jer se svi
slažu kako je, zbog tvoje upletenosti, najveća uvreda nanesena upravo njemu. Sada
mu reci, Kristen. Bliži se čas.
Okrenula se Royceu. Lice joj je bilo ukočeno i blijedo, a iz očiju joj se dao iščitati
jad. Kako mu je to mogla reći? A opet, nije imala izbora. Gospod joj pomogao,
današnji će je dan dokrajčiti.
Glas joj je bio promukao. - Izazvali su te, Royce. Odabrali su svojega prvaka i
izazivaju te da se suočiš s njime. Ako pobijediš, otići će.
Royce joj je zdrobio srce osmjehnuvši joj se. - To je bolje negoli sam se nadao,
Kristen. Zašto si tako tužna? Strahuješ li da nemam izgleda pobijediti?
- Među ostalim - odgovorila je ojađeno.
- U redu. Što će se dogoditi ako me pobijedi?
Odisao je samopouzdanjem. Nije ga mogla pogledati u oči. - Alden će i dalje imati
mene kao taokinju kojom se može cjenkati. Vikinzima zapovijeda moj stric Hugh.
Vjeruje da mi nećeš nauditi, ali nije tako siguran za drugoga Sasa. Hugh neće riskirati
moj život. Otići će ako me zauzvrat dobiju natrag. Tvoji će ljudi biti sigurni kakav
god ishod dvoboja bio.
- Dakle, zamjeraju samo meni?
- Da. Viking će radije pasti u boju nego pretrpjeti sramotu sužanjstva, jer u
zarobljavanju nema časti. Nametnuo si im ono što preziru više i od čega.
- Unatoč tome, njihov će bijes biti utažen čak i ako pobijedim?
- Oni su ratnici, Royce. Bore se za zabavu ili zbog najmanje uvrede. Razlozi
zapravo nisu važni. Na našim gozbama muškarci nerijetko umiru zbog nečega što se
može zametnuti iz najobičnije prepirke. No, pobjednika se uvijek poštuje kao boljeg
čovjeka. Šalju ti najboljega među njima. Ne vjeruju da ćeš ga pobijediti, ali
ako uspiješ, dokazat ćeš im svoju snagu, a oni će te zbog toga poštovati.
Podigao joj je bradu, primoravši je tako da ga pogleda u oči. - Zašto i dalje
očajavaš? Želiš li da odbijem izazov?
 Prostenjala je. - Ne možeš. Majka im je sigurno rekla kako mi nipošto nećeš
nauditi. Kao što rekoh, moj je stric siguran u to. Napast će tvoju palaču ako odbiješ
boriti se, Royce. Nemaš izbora ako želiš poštedjeti svoje ljude.
- Ako je tako kako kažeš, mogli su napasti i sada, a ipak mi pružaju mogućnost
izazova. Njihovi su uvjeti pošteni, Kristen. Stoga ne strahuj. Ne mogu izgubiti.
Suze su je stale gušiti, toliko snažno da se okrenula i pobjegla prema stubištu.
Royce ju je ispratio namrštenim pogledom, uputivši oštar pogled Tborolfu, kadaje
naposljetku umaknula na kat.
- Sto si joj rekao daju je moglo tako uzrujati?
Thorolfa je boljela glava od nastojanja da shvati sve izgovoreno između njih, jer
su riječi dolazile prebrzo za njegovo uho. Odustao je nakon što je bio siguran kako
Sas shvaća da je izazvan. Međutim, moralo mu je biti jasno zašto je Kristen uzrujana.
Mora da je mislio na nešto drugo.
Thorolf je slegnuo ramenima. - Garrick srdit na Seliga... izgubio brod... doveo
Kristen ovamo. Vjerojatno će ga premlatiti.
Royce se i dalje mrštio. Je lije briga za brata uistinu mogla toliko uzrujati? Možda
i jest, popraćena brigom zbog ishoda predstojeće borbe.
- Kada će vaš čovjek doći?
- Imaš tek dovoljno vremena pripremiti se.
- Hoće li doći pod punim oklopom?
- Da.
Royce je otpravio Thorolfa kimanjem glave. Poslao je čovjeka u svoju odaju po
oklop dok je sam prepričavao Aldenu što će uslijediti, dajući mu upute što učiniti u
slučaju da doživi poraz, koliko god to malo vjerojatno bilo. Nedugo nakon toga, na
glavi mu je bila kaciga, a tijelo mu je prekrivala teška verižnjača. Alden mu je oštrio
mač u trenutku kada su začuli poziv izvana.
Royce je zakoračio van, držeći mač u jednoj, a štit u drugoj ruci. Vikinzi su ušli
u dvorište, poredavši se uz vanjski zid, mačeva i štitova položenih uz noge, time jasno
dajući do znanja kako su tu isključivo da bi gledali. Vidjevši to, i Royceovi su ljudi
počeli izlaziti iz dvorane, a on im je zapovjedio da i oni polože oružje. Ugledao je
Kristeninu majku kako se grčevito drži za ruku muškarca širokih grudi pokraj sebe.
Kristenin otac?
Royce se nije dugo zamarao tim pitanjem jer mu je pozornost privukao protivnik,
koji je stajao tek metar ili dva dalje od njega. Bio je to krupan muškarac, možda čak i
nekoliko centimetara viši od njega. Stajao je raširenih snažnih nogu, obloženih
kožnatim gamašama koje su mu, osim čunjaste kacige s dugačkim štitnikom za nos
što mu je pokrivao veći dio lica, bile i jedina zaštita. Široka prsa krasili su snažni
mišići, a oni na ravnom trbuhu bili su čvrsti i napeti. Ruke su mu bile poput mesnatih
buzdovana. Široke zlatne narukvice s ugraviranim izduljenim zmajevima krasile su
mu zapešća. Veliki štit u njegovoj ruci bio je presvučen kožom, a u središtu mu je
stršao pet centimetara dugačak šiljak. Njegov mač s dvije oštrice, bogato izrezbarenog
balčaka, obloženog zlatom i srebrom, bio je jedan od najljepših mačeva koje je Royce
ikada vidio.
Royceu je bio dovoljan jedan pogled da sve to opazi. Činjenica da je muškarac
izašao pred njega golih prsa bila je znak prijezira koji nije mogao zanemariti. Pozvao
je Aldena da mu pomogle svući verižnjaču.
- Jesi li sišao s uma? - Alden je htio znati.
- Nisam, u prednosti je ako mene bude sputavala verižnjača. Mislim da će ovo
potrajati, rođače. Ne namjeravam mu pružiti ikakvu prednost.
Royceovu odluku da ogoli vlastita prsa Vikinzi su dočekali povicima
odobravanja. Njegov protivnik ostao je stajati, dopustivši mu da se svuče. Alden mu
je vratio mač i štit, a Royce je prišao čovjeku kojeg je morao ubiti. Tada se ukopao na
mjestu, ugledavši vodenaste oči kako zure u njega ispod štitnika kacige. Ljutito je
opsovao, ustuknuvši. Ponovno je opsovao pa bacio mač na tlo između njih.
Garrick je spustio mač. - Tako mi Thora, nije ti rekla, zar ne?
- Ne mogu se boriti protiv vas! - Royce je ljutito zarežao. - To bi je uništilo!
- Je li to jedini razlog zbog kojega se ne želiš boriti?
Ton izgovorenih riječi bio je dovoljno uvredljiv da Royce nije nimalo sumnjao
kako ga je čovjek upravo nazvao kukavicom. Gotovo je ponovno posegnuo za svojim
mačem. Ali, pred očima mu je zaigralo Kristenino očajno lice pa je stisnuo pesnice
kako bi ugušio poriv.
- Pošaljite nekoga drugog da se bori sa mnom - prosiktao je Royce kroz stisnute
zube. - Pošaljite onog medvjeda koji vam stoji pokraj žene.
- Ne, moj brat nije u stanju suprotstaviti se muškarcu tvoje veličine i mladosti,
iako to nikada ne bi priznao. Borit ćeš se sa mnom i ni s kim drugim. Ili ti je moja kći
također zaboravila reći što će se zbiti ako odbij eš boriti se?
- Rekla mi je!
- Tada podigni mač, Sasu. Znaš i sam da nemaš izbora.
- Jeste li sigurni da i sami niste prestari za ovo, Vikinže? - upitao je Royce
podrugljivo. - Svakodnevno vježbam mačem, pripremajući se za vašu braću Dance.
A prema onome što mi rekoše, vi ste puki trgovac.
- Ha-ha! - gromoglasno se nasmijao Garrick. - Sada si me uistinu izazvao. Imaš
tek trenutak prije negoli te počnem sjeći na komadiće, dijete.
 Royce se bacio prema svojemu maču, otkotrljavši se s njime pa se uspravivši s
Garrickove lijeve strane. Baš kao što mu je Garrick i obećao, imao je tek trenutak
prije negoli mu se prvi udarac spustio na štit. Uslijedio je još jedan prije nego što su
mu noge našle čvrsto uporište.
Brenna je bila u pravu. Kristenin je otac istinski žeđao za njegovom krvlju. Nije
posustajao u svojim napadima, zadajući mu udarac za udarcem i prisilivši ga na
uzmak. Nijedan Danac s kojim je Royce ikada ukrstio mač nije bio tako nemilosrdan.
Ali, nijedan Danac nije imao takve pobude. Borio se protiv čovjeka koji je ponajprije
bio razjareni otac, a tek onda Viking. Plaćao je za svaku prigodu kada je odveo
Kristen u postelju.
Kristen je stajala na prozoru Royceove odaje na katu, nepomično promatrajući
dvoboj. Bilo je mučenje gledati ih, a ipak nije uspijevala odvratiti pogled. Srce joj je
već desetak puta propalo u pete, kad god bi joj se učinilo da Royce neće uspjeti podići
svoj štit na vrijeme, kada bi se poskliznuo, a očeva oštrica proparala zrak tek nekoliko
centimetara od njega, i kada je najzad počeo udubljivati očev štit.
Sada su stajali nepomično, poput dvaju bastiona, udarajući jedan drugoga i
uzvraćajući svaki udarac novim. Kristenina donja usnica prokrvarila je kada ju je
zagrizla kako ne bi vrisnula. Koliko dugo mogu izdržati ovako? Koliko dugo prije...
Silina posljednjeg udarca oborila je Roycea na tlo. Garrick je zamahnuo prema
njegovu desnom boku, ali Royce je uspio nogama saplesti protivnika pa se i Garrick
našao na tlu. Royce se prvi uspio osoviti na noge nadvivši se potom nad bespomoćnim
Vikingom. Nije iskoristio svoju priliku. Umjesto toga, zario je mač u tlo pa skinuo i
odbacio kacigu.
- Dosta! - zaurlao je. - Mogao sam vas maločas ubiti!
Garricku je trebalo dulje da se pridigne. Prislonio je vršak svoje oštrice na
Royceova prsa, zadržavši je tamo jedan mučan trenutak koji se doimao poput
vječnosti, a potom je i on zario mač u tlo. Odbacio je kacigu, zatresavši glavom kako
bi oslobodio svoju bujnu grivu zlatne kose.
- Istina, bili bismo budale kada bismo nastavili jer ni ja tebe ne mogu ubiti. Ali
ovo i te kako mogu učiniti.
Pesnica je Roycea dohvatila ispod čeljusti, ponovno ga oborivši na tlo. No, mladić
se hitro otkotrljao pa silnom snagom zabio rame u Garrickov trbuh. Žar borbe nije
jenjao, ali sada su mačeve zamijenile pesnice.
Kristen je na katu briznula u plač olakšanja. Brenna je, na drugoj strani dvorišta,
okrenula glavu kako bi sakrila vlastite suze. Obje su se žene sada osmjehnule, sigurne
kako će im muškarci preživjeti. Vikinzima nije bilo toliko stalo što su se pravila
borbe promijenila. I dalje su bodrili svojega čovjeka, baš kao i Sasi svojega, nasuprot
njima.
Kada je borba došla kraju, a potrajala je, Royce nije mogao podići glavu ni da mu
je spas duše ovisio o tome. Garrick, koji je još uvijek uspijevao klečati nad Sasom,
proglašenje pobjednikom tek tren prije negoli se srušio povrh Roycea. Dvorište je
utihnulo. Nitko nije razmotrio mogućnost da će oba muškarca preživjeti.
Kristen im nije dala vremena da stanu promišljati o tome. Pojurila je prema
klonulim borcima, zapovjedivši da ih obojicu odnesu u dvoranu. Kada se nitko od
Sasa nije pokrenuo kako bi poslušao zapovijed, prostrijelila je Aldena srditim
pogledom.
- Nemoj me natjerati da požalim što sam te poštedjela, Sasu. Pokreni ih!
Učinio je kako je naložila, a Kristen je hitro pograbila jedan od odbačenih
mačeva, vidjevši kako se njezin stric Hugh i većina ostalih približavaju. Stala je pred
Hugha, prijeteći zamahnuvši mačem pred sobom.
- Gotovo je, striče Hugh - upozorila ga je odlučno. - Udat ću se za Sasa, a zlo će
snaći bilo koga tko se usudi stati mi na put. Borio se za pravo da zatraži mir. Sada mu
ga daj.
Hugh je zabacio glavu pa se grohotom nasmijao. Udario je Brennu dlanom po
leđima, a sirota je žena poletjela naprijed. - Kakva majka, takva kći, ha, Brenno?
Odin nam pomogao ako je ovo novi soj žena koje odgajamo na svojim obalama.
Brenna se okrenula pa pogledom prostrijelila djevera. - Budalo! A kako bi
preživjela ovdje da je nisam podučila onome što zna? Odgovori joj na ono što traži
od tebe, Hugh.
Osmjehnuo se svojoj nećakinji. - Da, tvoj se muškarac dobro borio. Imat će svoj
mir.
- A vi ćete otići?
- Nećemo dok se ne uvjerimo da je vjenčanje prikladno obavljeno.
Kristenino se lice ozarilo, a iz grla joj se zaorio radostan smijeh. Trenutak poslije
našla se u stričevim snažnim rukama.
 R
oyce više nije bio tako ukočen niti je trpio teške bolove, ali još se uvijek
nije osjećao sposobnim ispuzati iz kreveta. Stanje mu se poboljšalo nakon
tri dana, no nikad se prije u životu nije osjećao tako iscrpljenim. Neko je
vrijeme bio uvjeren kako mu je svaka kost u tijelu slomljena. Neke su uistinu i bile,
a Kristen mu je čvrsto povila prsa kako bi mu namjestila napuknuta rebra.
Međutim, nije ni morao napuštati postelju kako bi znao što se događa dolje u
dvorani. Činilo mu se da je svako čeljade na Wyndhurstu u nekom trenutku
doskitalo u njegovu odaju. Njegovi ljudi da bi vidjeli kako se oporavlja, a Kristenini
kako bi upoznali čovjeka koji će oženiti njihov lijepi norveški cvijetak.
Najčešće ga je dolazila obići Darrelle, čije je stanje uma graničilo s histerijom
poradi toliko Vikinga koji su lunjali palačom. Aldenu je cijela situacija bila zabavna.
A Meghan, to nevjerojatno dijete, bila je opčinjena njihovim gostima, pa mu je čak
došla reći kako joj je Kristenin ujak Hugh obećao pokazati svoj vikinški brod.
Promjena koja je, zahvaljujući Kristen, nastupila u njegovoj sestri bila je ravna čudu.
No, istini za volju, lukava je djevojka i njega promijenila.
Ponekad se pitao jesu li se suđenice možda pokušale iskupiti, poslavši mu
napadače s kojima je došla i Kristen, kako bi ispravile pogrešku kojom su mu u
prethodnome napadu oduzele prvu ljubav. Kristen ga je svakako zacijelila, ispunivši
prazninu s kojom je živio sve ove godine. Gotovo više i nije razmišljao o Rhoni.
Kada bi je pokušao zamisliti, ugledao bi vodenaste oči i bujnu žutosmeđu kosu. A
Kristen ga je voljela. Nakon svega što joj je priuštio, i dalje ga je istinski voljela. Još je
uvijek bio zaprepašten tom spoznajom i vjerojatno će dovijeka biti.
Jedini koji ga nije došao posetiti u njegovoj odaji bio je Kristenin otac. Brenna
mu je, ovlaš se osmjehnuvši, rekla kako ni Garrick nije u stanju ustati iz postelje. To
je priznanje Royceu uljepšalo dan, jer se nadao kako i stariji muškarac podnosi
jednake patnje kao i on. Čovjek je htio njegovu krv, a Royce ju je ispljunuo podosta.
Bio je spreman čekati do sudnjega dana na ponovni susret s tim nemilosrdnim
Vikingom.
Sudnji je dan stigao tri dana poslije, ili se barem Royceu tako učinilo. Kristen je
uletjela u sobu kako bi ga upozorila da će joj otac biti tu svakoga trena. Zario je glavu
pod jastuk. Stala se hihotati, otevši mu jastuk. Tada se Garrick pojavio na vratima,
ispunivši svojim masivnim tijelom cio okvir.
 Već se osvjedočio u ono što je to veličanstveno tijelo u stanju učiniti, ali ovo je
bio prvi put što je Royce imao priliku uistinu promotriti tog čovjeka. Nije se doimao
dovoljno starim da bi imao sina tek pet ili šest ljeta mlađeg od Roycea.
Royceovu ponosu nije godila činjenica da ga je nadjačao čovjek gotovo dvadeset
godina stariji od njega i koji je usto bio i trgovac, netko tko je po svim pravilima
života trebao omekšati u svojim poodmaklim godinama. Još gore od svega, taj je
starac čak i iz bolesničke postelje ustao prije njega. Royce je vrlo dobro
poznavao vlastita ograničenja. Čovjek Garrickove dobi trebao je preležati u postelji
barem dva tjedna.
A ipak, stajao je tu pred njime, noseći tek nekoliko svjedočanstava njihove borbe:
krastu na usnici, jednu tvrdokornu modricu na obrazu i drugu, već izblijedjelu, ispod
oka. Royce je poželio da je mogao vidjeti to oko dok je bilo modro i natečeno.
Božjeg mu daha, zavidio je Vikingu na njegovu daru brzog zacjeljivanja.
Garrick je bio odjenut u kožnatu tuniku bez rukava i duge, pripijene hlače.
Čizme od meke kože, koje su mu se protezale do koljena, bile su ukrašene zlatom.
Zlatne očice krasile se i rub tunike. Čovjek se bestidno šepirio svojim bogatstvom,
noseći zlatnu kopču veličine šake na remenu, zlatno prstenje urešeno
blistavim dragim kamenjem na prstima ruke, zlatni medaljon na prsima, i još zlata
koje mu je resilo zapešća.
Royce je, na vlastito zaprepaštenje, shvatio da prema starijem muškarcu osjeća
strahopoštovanje, ne zbog njegova bogatstva i snage, očitih iz svakog djelića njegova
tijela, nego zbog Garrickova mrka pogleda. Bio je to Kristenin otac. Jedna njegova
riječ i Royce će je izgubiti.
Nije bilo važno što je, usprkos tradiciji, svadbena gozba otpočela prije vjenčanja
i bez nazočnosti mladenaca. Proslava je zapravo započela na dan borbe, jer je Hugh
Haardrad ustvrdio kako će morati otploviti kući prije negoli zima oteža putovanje i
da stoga nemaju vremena čekati dok se Royce oporavi. Zato su počeli slaviti prije
samog vjenčanja, jer su vikinške proslave morale biti dugačke gozbe koje su se znale
razvući tjednima. U protivnom bi se Kristen osjećala zakinutom za prikladnu
svadbenu proslavu. Ili je barem tako Hugh tvrdio.
Zbog svega, Royce je uzeo stvari zdravo za gotovo. A ipak, jedan pogled na
Kristenina oca bio je dovoljan da shvati kako stvari ni izbliza nisu bile riješene. Još
mu je uvijek trebao Garrickov pristanak i blagoslov, a u tome mu se trenutku činilo
kako stariji čovjek nije voljan dati ga.
Spoznaja da je Kristen nasmiješena uspjela je smiriti Royceovu sve snažniju
paniku. Ako ona nije našla ništa neobično u očevu strogu pogledu, možda je Royce
sve skupa preuveličao. Na kraju krajeva, nije poznavao čovjeka. Možda je i inače
izgledao ovako zastrašujuće.
 Brenna se pojavila iza Garricka pa ga nježno pogurnula u sobu. Zaobišla je krevet
i sjela pokraj Kristen. I njezin je pogled bio ozbiljan kada su joj se sive oči spustile na
Roycea, i dalje ispruženog na postelji.
- Svjesna sam da zasigurno uživaš u pažnji kojom te obasipa moja kći, Royce, ali
što je previše, previše je - rekla mu je Brenna, bez ustezanja otkrivši svoje
nezadovoljstvo. - Ako se moj muž može pridići i hodati, možeš i ti. Danas je dan kada
ću posvjedočiti kćerinu vjenčanju.
Smaragdne su oči poletjele prema Vikingu kako bi vidjele hoće li osporiti ženine
riječi. Kada to nije učinio, Royce se opustio. Čak štoviše, vratila mu se prijašnja
ogorčenost prema čovjeku.
Uspio se uspraviti u sjedeći položaj a da se nijednom nije trznuo zbog bola. -
Samo htjedoh biti učtiv, gospo. Nisam htio vašega muža silom tjerati iz kreveta kako
bi nazočio vjenčanju prije nego što se u potpunosti oporavi.
- Royce! - Kristen je zabezeknuto uzdahnula.
Brenna se osmjehnula, zaustivši odgovor koji je zaustavio njezin muž.
Garrick je zabacio glavu pa se gromoglasno nasmijao. - Je li tako, Sasu? Da sam
znao kako ti je to jedina izlika, ne bih dopustio svojoj ženi da me tako dugo tetoši.
Sada je Brenna osupnuto uzdahnula, a Kristen se stala hihotati. - Takve prozirne
laži, od obojice. Što ćemo s njima, majko?
- Ne znam što ćeš ti - odvratila je Brenna - ali ako ti otac ne pripazi na jezik, naći
će se ponovno prikovan za postelju.
- Tek smo došli odande, gospo - uzvratio je Garrick, uputivši joj požudan pogled.
- No, ako se želiš vratiti onamo...
Kristen je primijetila kako joj se mati rumeni pa je prekorila Garricka: - Oče,
molim te. Royce ne zna da se šališ. Sablaznit ćeš ga.
- Ako ga uistinu sablažnjavam, tada mu se moram ispričati zbog batina koje je od
mene pretrpio. No, mogao bih se zakleti kako su mi rekli da cijelo ljeto dijeliš postelju
s njime.
Ako Royce nije bio preneražen i sablažnjen prije, sada je posve sigurno bio.
Primijetio je kako se Kristen rumeni, a osjetio je kako toplina navire i u njegove
obraze. Garrickovo je dobro raspoloženje iščeznulo. Čovjek je iznenada ponovno
postao odveć ozbiljan. Sada mu je bilo jasno otkud Kristen baštini svoje
nepredvidljive promjene raspoloženja.
- Dali ste sve od sebe ne biste li mi zbog toga okončali život - Royce je oštro
podsjetio Garricka. - Ako i dalje to želite...
- Ne budi budalast - prekinuo ga je Garrick. - Ne bih te mogao ubiti nakon što
mi je Brenna otkrila što nam kći osjeća za tebe.
 - Mogao si reći Thorolfu da mi prenese tu sitnicu! - prekorila ga je Kristen.
- Pa da ti kažeš njemu? - Garrick je odmahnuo glavom. - Ne, Kris, moralo je biti
upravo onako kako je bilo, kako bi svi bili zadovoljni. Uostalom, zavrijedio je batine.
Brenna je uzdahnula. - Otac ti zaboravlja vlastitu mladost, ljubavi. - Uputila je
Garricku znakovit pogled prije nego što se osmjehnula Kristen. Međutim, nerazuman
je kada si ti u pitanju. - Iako je prišla Garricku pa ga uhvatila za ruku, i dalje se
obraćala Kristen. - Ne smeta nam što ste dijelili postelju, nego što niste prije toga
sklopili brak. Kamenčić je to koji nas žulja i oboje ga želimo što prije odstraniti.
Royce još uvijek nije čuo potvrde iz usta Kristenina oca. Sada ju je zahtijevao: -
Imam li tada vaš blagoslov?
Brenna je podbola Garricka laktom kada ovaj nije smjesta odgovorio. - Da! -
izletio je odgovor.
Royce se počeo smijati, spazivši na Garrickovu licu bolan grč. No tada je
zastenjao, osjetivši i sam bol, pa je sada Garrick imao razloga smijati se.
- Pa, ja se barem večeras neću morati dokazivati - Garrick nije odolio reći,
zaradivši time prijekoran pogled koji ga je natjerao na još gromkiji smijeh, a s njime
i još jedan udarac laktom od Brenne.
Brenna se obratila kćeri: - Njegovi su rođaci sve pripremili, stoga ću povesti
tvojega oca dolje, a ti se pobrini da se Royce spremi.
Potom je Garricka, koji se još uvijek hihotao, izgurala iz sobe.
Kristen je zatvorila vrata za njima pa se okrenula Royceu, ovlaš se osmjehnuvši.
- Pomalo su neobični, ali čovjek se s vremenom navikne.
Bilo je jasno kako se svojski trudi ne prasnuti u smijeh. Bila je izvrsno
raspoložena otkako su joj se roditelji uselili u palaču. Okružena obitelji i prijateljima,
nije mogla biti sretnijom nego što je bila, a on joj nije htio pokvariti raspoloženje
tužeći se na njezina oca.
Oklijevajući, upitao je: - Hoće li ti nedostajati kada odu?
- Hoće, ali otac je obećao posjećivati nas. Ne radi se o tako dugačkom putovanju
ako ostanu dobar dio ljeta.
Royce je zajaukao u sebi. - Pretpostavljam da neće dolaziti često? - upitao je pun
nade.
- Možda svako drugo ljeto.
Sakrio je nezadovoljstvo žarivši lice u njezina njedra, ali tada mu je Kristenin
miris napao sva osjetila pa je zaboravio na djevojčine roditelje.
Rukama joj je obgrlio struk pa se zagledao u nju, položivši bradu u dubok izrez
njezine zelene baršunaste haljine. Nosila je svoju odjeću otkad joj je priznao ljubav.
Njezino prijašnje sužanjstvo više nisu spominjali. Plašt ropstva zbacila je sa sebe istom
onom lakoćom kojom ga je nekoć nosila, natjeravši ga da shvati kako ga nikada nije
uistinu nosila i kako nikada zapravo i nije bila ropkinja.
Zagasito zelenilo njezine haljine potamnilo joj je oči za nijansu, učinivši ih
tirkiznima. Njegove su oči bile nepresušno vrelo ljubavi i nježnosti.
- Ne čekaju ni tjedan na naše vjenčanje. - Svoje je usne pritisnuo o njezinu kožu
prije negoli je dometnuo: - Hoćemo li ih primorati da pričekaju još malo?
- Mora da se šališ, gospodaru. - Dlanovima mu je obujmila lice prije nego što se
sagnula kako bi mu jezikom, polako i puteno, kliznula preko usana. - Nije moguće
da predlažeš...
Počela se hihotati kada ju je povukao u krilo. - Da, šalim se, zavodnice. Ali ti bi
me mogla uvjeriti da se predomislim.
- Doista misliš da bih mogla? - Položivši mu dlan na zatiljak, primakla mu je usne
bliže svojima. - Tada možda i hoću, gospodaru. Da, možda...