Klub Brbljivica

Serijal

knjiga prva

Obrada i prevod:

2
 Plamena ljubav
Rec, dve, brbljive

Imala je svoj način, neustrašivost da uđe ravno u nečiji pakao i šutne neki
pepeo.

Nešto u vezi s ljubavlju.

Da ga probudi, da ponovno diše, pročisti život u njemu. Ako nije bježao.

Mogla bi gledati na njega cijeli dan, izgubljena u sirovoj, hrapavoj, muškoj

ljepoti. Njegova tamna kosa padala je preko suncem poljubljenih ramena,
povlačeći njezin pogled tamo…

Vi me izvlačite iz pepela u svoju vatru.

April je prosto naš mesec... A kad je naš mesec mi slavimo. Svi znamo da se najbolje slavi
uz knjigu, i zato evo nešto što ste čekale dugo.
Sexy bi vam verovatno napisala neku pesmicu, Prstić bi napravila šalu, dok za Šeficu
znamo – mrko bi nas pogledala i podsetila da imamo veliku armiju željnu novog štiva! No! Ove
knjige ne bi bilo da nije naše Wicked Witch. Meni je ostala samo ova nezahvalna dužnost da
malo ukrasim ovu našu knjigu, i da adaptiram sliku koju je Sexy našla u novu naslovnu stranu
i da vam napišem ovih par redaka koji će vam oduzeti taman neka 2 do 3 minuta pre no što se
spremite da uronite u još jednu pekmez priču.
Biće još razloga za slavlje, ali neka počne sve sa ovim.
Šefica, Prstić, Sexy, Miss G.
Vaš Klub Brbljivica

3
Klub Brbljivica

Prolog
Bannockburn, Škotska
Godine gospodnje 1314

ainnech Macpherson, drugi gorštački zapovjednik Kralja Roberta

od Brucea, razbio je svoj štit o prsa engleskog vojnika, rušeći ga na zemlju. Cainnech je ispustio
svoj štit, stavio svoju čizmu na vojnikov trbuh, i podignuo svoje koplje rukama.

Pogledao je dole u oči svog neprijatelja. Njegov trbuh se trebao prevrtati od onog što
je vidio. Ali nije. Vidio je to tisuću puta prije. Ubiti drugog čovjeka bio je gadan zadatak koji je
uzimao svoj danak na duši. Osoba bi naučila živjeti s tim ili bi oklijevala i umrla.

On je spustio vrh koplja u vojnikova prsa.

Topli povjetarac prešao je preko njega. Mirisalo je na krv i mokraću i svrhu. Utješen
poznavanjem toga, on je izvukao svoje koplje iz kosti i veriga oklopa i oslobodio svoju sjekiru
sa remena. Zamahnuo je prema gore dok se okretao na drugog vojnika koji je dolazio iza njega.
Njegova sjekira uhvatila je vojnika ispod brade, prskajući krv preko Cainnova lica i dajući više
boje njegovim ledeno plavim očima. Njegov pogled prelazio je preko bitke koja se odvijala oko
njega. Engleske snage su nestajale. Njihova konjica je pokušavala doprijeti do brda.

On je ostavio svoju sjekiru tamo gdje je sletjela i sagnuo se da uzme mač mrtva vojnika
iz njegovih prstiju.

Upotrijebio ga je da sasječe još nekoliko ljudi na svom putu dok nije imao čistu liniju
pogleda na Oca Timothyja koji je čekao u magli.

4
 Plamena ljubav
Slijedio je svećenikov pogled preko divlje gužve iz koje je upravo došao, prema šumi
gdje je Thomas Randolph, kraljev nećak, doveo svoje kopljanike, ili zid štitova, izvan šume.

Cain je na trenutak cijenio njihovu savršenu formaciju i uživao u iznenađenju na licima

Engleza dok su ih Škoti opkoljavali.

Sve ih je obuhvatio, bilo mu je drago biti djelom toga. Čekao je dovoljno dugo. Bilo je
vrijeme da se izbori Škotska neovisnost… I njegova vlastita.

Podignuo je štit i lupao svojim mačem o njega, zatim viknuo svojim ljudima da načine
formaciju.

Oni su upali glatko, ubijajući svakoga na svom putu, i formirali neprobojni zid, oružja
uperena na Engleze.

Cain je zauzeo svoje mjesto u prednjoj liniji, željan borbe, da pokaže Englezima
čudovišta koja su oslobodili.

Gurajući svoja ramena o svoj štit, on se pripremio zadati naredbu da se pokrenu kad je
vidio Oca Timothyja gurati se ispred.

- Kojeg vraga vi radite ovdje? - Zatražio je Cain.

- Ja sam ovdje da pomognem, - mali, svećenik ćelave glave odgovorio je mirno na

njegov štit.

Bila je to ista stvar koju je on rekao prije šesnaest godina kad je otkrio sedmogodišnjeg
Caina skupljenog o stablo na kojem je bio vezan.

- Ne trebam tvoju pomoć, starče. Sada se vrati na—

- Trebali biste dati naredbu za pokret sada, Zapovjedniče, - svećenik je ponudio u

mekšem tonu. - Ljudi čekaju.

Cain je mrko gledao, znajući da je svećenik u pravu. Ovo nije bilo vrijeme za rasprave.
Njegovi ljudi bili su spremni i čekali njegovu naredbu. - Pokret! - Viknuo je. - Na njih! Na
Engleze! Vi! - Okrenuo se prema Ocu Timothyju. - Povucite se! Nemojte da vas vidim ovdje
ponovno.

5
Klub Brbljivica
Nije čekao da vidi hoće li ga svećenik poslušati ili neće. Svaki čovjek u njegovoj pukovniji
ga je poslušao. Oni su mu vjerovali svojim životima - i nekako ih je on uvijek uspijevao održati
živima.

Oni su napadali kao jedno živuće, pokretno biće, četiri stotine snažnih, desetkuje
Edwardovo pješaštvo.

Cain je oslobodio svoj mač ispred više od dva tuceta ljudi prije nego je našao trenutak
da se okrene prema onom koji će ga vjerojatno ubiti.

- Što mislite s time što me niste poslušali, Oče? Rekao sam vam da se povučete!

- Ja slušam dobrog Gospoda. Ne vas, Cainnech, - odgovorio je svećenik, neuznemiren

od pogleda za kojeg su rekli da je zaustavljao srca Englezima.

- O? - Pitao je Cain, šutljivo. - I dragi Gospod želi da se vi borite? Da ubijate?

Smeđe oči Oca Timothyja bile su veće dok se smijao, izlažući stare žućkaste, ali ravne
zube.

- Neki su pozvani da provode Njegov sud.

Pakla mu! Opet, ovo nije bilo vrijeme za raspravu sa starom budalom! Cain je poštovao
Kralja Roberta i dao bi svoj život u borbi za svakog od svojih ljudi. Ali njemu je bilo duboko
stalo do jedne osobe u zadnjih šesnaest godina. Nije bio za to da dopusti Ocu Timothyju da
postavi svoj život u ruke nečega ili nekoga koga Cain nije mogao vidjeti.

Bez da izgubi još jedan trenutak, Cain je otišao do Oca Timothyja, zgrabio ga za stražnji
dio njegove halje, i povukao ga u okršaj. Pobrinuo se da bude siguran da ništa neće doći
preblizu svećeniku dok je on mahao svojim mačem i sjekao Engleze jednom rukom.

Prekriven krvlju svojih neprijatelja i povlačeći svećenika koji je nosio mač iza sebe,
postavio je svoj kurs naprijed prema brdu i pridružio snage s ljudima Thomasa Randolpha da
odvedu Englesku konjicu u močvare. Bruceova pukovnija napala je Engleze s juga, gdje se
povukao Engleski kralj.

- Da, bježite! - Vikao je Otac Timothy. - Ako znate šta je bolje za vas, nećete se nikada
vratiti!

Cain je pogledao u njega a onda nastavio naprijed prema čistini na kojoj će se urušiti
bez pada tijelom - ili u močvare.
6
 Plamena ljubav
Oni su pobijedili. Oni su pobijedili Engleze i prije, ali ne kao danas. Cain se nadao da je
Engleski Kralj Edward gledao kad je Kralj Robert spustio svoju ratnu sjekiru na glavu pod
kacigom Sir Henryja de Bohuna, udarajući ga na smrt.

Cain se smiješio, i ne po prvi put toga dana. Robert se borio kao divljak i Cain je bio
ponosan zvati ga učiteljem.

Ali dovraga, bio je iscrpljen. On se samo želio odmarati malo.

- Bog nam je dao pobjedu! - Radovao se svećenik.

Cain je otresao svojom glavom i podignuo svoju sjekiru.

- Što vi mislite kakvo će biti sutra? - Otac Timothy je došao kraj njega i pitao uzbuđeno.

- Reći ću vam kad ovo završi.

- Hajde sad, Cainnech. - Svećenik mu se pridružio sjedeći na travi.

Otac Timothy ga nikada nije zvao Cain. Tvrdio je da je težina takvog imena stvarala
svoju vlastitu zvijer.

Cain se nije slagao. Odgojen u Engleskoj vojsci, od ljudi koji su ubili njegovu obitelj, što
ga je stvorilo.

- To je to. Blizu smo neovisnosti. Želim biti dio pobjede.

- Već ste dio toga, - uvjeravao ga je Cain. - Vi savjetujete kralja. Koga još vi znate da
može reći tako nešto?

- Vas, - rekao mu je svećenik. - Vi ga savjetujete, kao i kraljev brat, njegov nećak, --

- U redu, - Cain je podigao ruku gore. - Nema veze ništa od toga. Imao sam nekoliko
trenutaka za odmor i vi ste ih prekinuli. Dopustite mi da vam ovo kažem iskreno, Oče. Vi mi se
nećete pridružiti, ili bilo kome od ljudi na polju sutra. Ja ću vas vezati za stablo ako moram. Ne
želim da se borite. Ako bilo što… Smatram vas mojim..

- Sine, - svećenik je mekano rekao, žaleći Cainov posrćući jezik.

- Sutra će biti povijesni dan. Bog mi je pokazao.

- Vidite? - Cain je zijevnuo i zatvorio svoje oči. - Povijesni dani obično uključuju mnogo
umiranja.

7
Klub Brbljivica
- Mi nećemo umrijeti, Cainnech. Moram ti pomoći pronaći ju prvo.

Cain je otvorio svoje oči i pogledao na prljavo lice svog prijatelja. - O čemu vi pričate? -
Oslonio se na svoje umorne laktove, - Koju nju?

- Bog mi nije otkrio njezino ime ali mi je moramo naći.

Cain ga je mrko gledao. - Zašto?

Otac Timothy je slegnuo. - Ima neke veze s ljubavi, pretpostavljam.

Na trenutak, Cain je pomislio da njegov prijatelj pokušava biti duhovit. Ali kada je
svećenik ostao ozbiljan, Cain je prasnuo u kratak cerek i otresao svoju glavu.

Ljubav? Nikada. Njemu nije bila suđena ljubav. On se rodio da se bori, da ubija. On je
odrastao na bojnom polju, neuznemiren od krvi Engleza koja se sušila na njegovoj koži. Od
mladih godina, gledao je krv odanih Škota kako teče na tamnu travu. Htio se boriti s njima, za
njih. To je pogonilo jedinu strast koja je ostala u njemu. Ubiti.

- Jeste li vi i vaš Bog ludi? - Legao je natrag na travu i zatvorio svoje oči.

- Koje mjesto je tamo u pepelu za ljubav?

8
 Plamena ljubav

poglavlje 1
Northumberland

Četiri godine kasnije

avijanje gajdi vuklo se preko plitke planinske doline i bilo nošeno

duž svježeg noćnog povjetarca do grudobrana dvorca Lismoor.

Aleysia d'Argentan zatvorila je svoje oči i povukla svoj plašt bliže oko sebe u naporu da
otjera hladnoću. Ali nije bilo koristi. Škoti su dolazili. Bit će ovdje s prvim svijetlom.

Uvijek je znala da je bilo samo pitanje vremena prije nego Robert od Brucea pošalje
svoje ljude u selo Rothbury. Izgubila je bratovo imanje zbog ne priznavanja Kralja Brucea
kraljem. Ne bi nikada, čak i ako bi to značilo da daje svoj život. Robert od Brucea i njegova
divlja vojska bili su ubojice i ništa više. Ubili su njezinog dragog brata, Gilesa, kod
Bannockburna. Nadala se da će svi oni gorjeti u paklu.

Ali prvo, oni su bili kišni teror dole na većini Sjeverne Engleske. U zadnje vrijeme, oni
su opsjedali i blokirali grad Berwick, jedno od strateški najvažnijih lokacija Kralja Edwarda.

Čekali su kao zmije u travi na pravi trenutak da napadnu Dvorac Berwick prije par
mjeseci, osiguravajući zemlje i sela oko njega dok su čekali, ubijajući svakoga tko im se protivio.
Nisu se borili kao civilizirani vojnici, i jadni Edward nije znao kako se boriti s njima. Otvorila je
oči. Gajde su prestale. Povukla je svoj pogled preko zemlje. Bilo je mračno.

9
Klub Brbljivica
Gotovo ponoćni sat. Na jugu, mogla je samo razabrati traku rijeke Coquet prošaranu
srebrnkastim svijetlom.

Na zapadu, selo se kupalo na mjesečini, njegovi stanovnici otišli su iz svojih domova.

Sastala se sa svima njima tokom zadnjih nekoliko tjedana kako bi raspravila o svojim planovima
i da ih zakune dobrim imenom svog brata da ne ostanu i pokušaju se boriti s neprijateljem. Oni
su to trebali ostaviti njoj.

Očiju pričvršćenih na mračnu zemlju ispred nje, nije disala izvan ritma kad je čula lagane
udarce koraka iza nje.

- Je li netko vani? - Pitala je nježno bez okretanja.

- Da, moja gospo, - muški glas zvučao je iza nje. - Matilda i gđica Elizabeth otišle su
nakon puno plakanja.

Aleysia uzdahne u vjetar. I ona je plakala zbog njihovog gubitka, također. Ljudi iz
Lismoora i seljani bili su jedina obitelj koju je imala od kad ju je Giles doveo ovdje uz Englesku
granicu prije dvanaest godina iz Normandije. Ali vrijeme za plakanje je završilo.

- Sve osoblje je otišlo, - nastavio je čovjek.

- A čuvari?

- Nevoljko su otišli, moja gospo.

Izvlačila je svoje prste s ruba kamena zida i okrenula se njezinom dragom prijatelju i
jednom od šest starijih čuvara koji su prije služili njezina oca u Normandiji.

- A što vi još radite ovdje, Sir Richarde?

On je spustio svoju glavu, osvijetlivši svoju krunu srebrne kose na mjesečini.

- Oprostite mi, moja gospo, ali ja sam obećao vašem bratu da ću vas uvijek štititi.
Nekoliko Škota to neće promijeniti.

Oh, ona mu se neće nasmiješiti. Mora ostati jaka i odlučna u svom zadatku. Od svih
vitezova njezina oca, ona je najviše voljela Sir Richarda. Ali ona ovo može napraviti samo sama.
Vježbala je zadnje četiri godine, i puno prije toga kad je veliki Sir Giles vježbao svoje ljude i ona
je gledala i vježbala sve što je učio u tajnosti. Ako bi njezin prijatelj ostao zbog nje i stradao, ne
bi nikada mogla živjeti sama sa sobom.

10
 Plamena ljubav
- Moj dragi Sir Richarde, - rekla je, njezin glas bio je prožet nježnošću koju je osjećala
prema njemu, - Prošli smo kroz to više puta nego što ijedno od nas može prebrojati. Znate
moje želje. Vi također znate da ja mogu učiniti to–

- S poštovanjem, moja gospo, neke zamke postavljene u šumi i okolnim zemljama neće
biti dovoljne da ih zadrži vani. Ja neću–

- Vi zaboravljate vještine koje ste me vi i ostali naučili? - Odrezala ga je.

Njezine zelene oči bljesnule su s ponosom. - Ja sam stručnjak u streljaštvu. Sami ste to
rekli. Mogu se zaštititi s štitom i obraniti s mačem. Osim toga, ako oni uspiju ući unutra, imam
postavljena oružja svugdje i otrovala sam svo vino i žito u kuhinji. - Znala je da se ne može
boriti s okorjelim ratnicima i pobijediti. Ali bilo je drugih načina da se ubije čovjek.

- Aleysia, - izlane stari vitez. - Nisam se nikada složio da to učinite sami! Ovo je ludost!
Moram ustrajati da odete sa mnom.

- I ostaviti sve njima? - Pitala je nježno dok je povjetarac raspuhivao njezinu tamnu
kosu preko njezina lica.

- Imat ćete svoj život.

Hoće li? Što bi joj ostalo? Izgubila bi sve koje je voljela. Bila bi prisiljena živjeti s njezinim
bratićem Geoffreyem u Normandiji, samo da bi se udala u prvom mjesecu.

Ne. Ovo je bio njezin dom. Ona bi radije umrla nego odustala od svojih vitezova, i
Mattie i Elizabeth, da ne spomene sve seljane. Ne, dovraga. Ona je bila gospodar svog broda.
Sviđao joj se taj način. Bila je pripremljena za ovo, samouvjerena u svoje junaštvo i
sposobnosti. Ali ona je znala da je Richard neće ostaviti.

- Možda ste u pravu, - rekla je, sklanjajući pogled u daljinu sa sporim uzdahom. - Što ja
mogu učiniti sama protiv divljaka? Što može bilo tko od nas učiniti? Ja… Ja ne želim vidjeti svog
brata tako brzo.

Ona je šmrkala i sklonila pogled, uglavnom da ne bi vidio zadovoljstvo u njezinim očima

kad se on složio u svom najnježnijem tonu.

- Znao sam da ćete se opametiti, moja gospo. To je najbolje. Donijeti ću vaše stvari do
vrata.

11
Klub Brbljivica
- Hvala vam, i Sir Richarde? - Ona je čekala dok je stao da pogleda na nju. - Da je Giles
bio ovdje, on bi se složio da ste se najbolje brinuli za mene.

- Ja ću nastaviti činiti to, moja gospo.

Ona je slušala kuckanje vitezovih čizama kako brzo slabi dok je odlazio s grudobrana.

Osjećala se užasno što ga je prevarila, ali nije se moglo pomoći. Ona bi ostavila Lismoor
s njim i našla prenoćište gdje bi platila gostioničaru da zaključa Sir Richarda u njegovoj sobi, ili
bi blokirala njegova vrata sama. Nadala se, do vremena kad bi je on pronašao, da bi ona ubila
njihove neprijatelje - na jedan ili drugi način - ili umrla pokušavajući.

Ohrabrena svojom svrhom, pogledala je van prema šumi, gdje je, s pomoći seljana,
postavila stotine smrtonosnih zamki.

Neka dođu. Ona je bila spremna. Ona je čekala.

Okrećući se od zida, krenula je natrag u dvorac i srela Sir Richarda na stepenicama. Nije
se osvrtala natrag dok je hodala iz Lismoora.

Neće dugo biti odsutna.

Lagana deka rose prekrivala je tlo i Aleysino obojeno zakrabuljeno lice.

Zora se spremala puknuti i, s nešto sreće, Sir Richard je još uvijek spavao u svom
krevetu, nesvjestan da je ona otišla.

Sa svoje pažljivo planirane točke prednosti smještene visoko na stablu, mogla je vidjeti
u svim smjerovima. Koliko će ih doći? Koliko ih može možda ubiti do sredine dana? Nosila je
trinaest strijela i svoj bodež. Jednom kad prereže užad, ona neće imati dovoljno vremena da
promaši - pa i neće. Pokušala je ostati smirena, ali tišina je bila preglasna. U protekle četiri
godine, ona se pripremala na sve. Čak je naučila penjati se na drveće. Ipak nije mogla vježbati
da bude potpuno sama. Znala je da će biti, ali se nije mogla pripremiti na opsjedajuću jeku
života oko nje. Mrzila je Škote što su odvodili njezine voljene seljane i njezine drage prijatelje.
Nije imala izbora nego ih pustiti da idu. Ona će ih vratiti sve natrag kad se sve završi. Ali morala

12
 Plamena ljubav
je biti brza. Već je bilo skoro par mjeseci da su oni bili daleko. Neki su ostali kod obitelji, drugi
kod prijatelja. Oni se nisu mogli nametati još dugo.

Uz pomisao na pobjedu čvrsto skrašenu u njezinom umu, slušala je tišinu, umjesto da

je pokuša otjerati.

Prema glasinama iz Berwicka, Škoti su voljeli napadati pri prvom svijetlu.

Od zvuka njihovih gajdi prošle večeri, bili su blizu.

Hoće li Bruce poslati još ljudi nakon što ona ubije ove? Hoće li to ikada završiti?

Njezine oči uhvatile su jato ptica koje se dizalo s vrhova stabala nedaleko odavde. Takvo
zbivanje nije bilo uobičajen prizor. Ona se napela na svom mjestu, polako oslobađajući svoj
bodež, gledajući.

Čekala je dok se njezino srce zabijalo o njezina rebra. Slušajući svoje disanje,
pokušavajući ga usporiti.

Ovo je bilo stvarno. Nije bilo načina vježbati za to. Vojska Škota je dolazila! Nije mogla
paničariti.

Čula je zvukove konja i grmlja koje je bilo pregaženo.

Šuma koja se budila postala je mirna dok su se pojavljivali kroz drveće duž krivudava
puta koji je vodio do Rothburyja.

Aleysia je brzo odredila da je tamo bilo najmanje dvadeset ljudi. Ne velika vojska kako
se bojala, ali dovoljna da njezinu zadaću učini izazovom. Osim toga, oni su bili gorštaci,
najdivljiji od njih svih.

Zamke su morale raditi.

Nije se micala. Nije bilo vrijeme.

Nadzirala je ljude, pokušavajući odrediti tko je bio vođa. Nije trebalo dugo da ga nađe
jednom kad je primijetila svećenika kako drži korak pored njega.

Svećenik. Gotovo se naljutila. Trebala bi ubiti tog Judu prvog što je stao uz Škote.

Kada bi, bila je sigurna da bi čovjek koji je jahao uz njega odmah skočio u akciju.

Strpljenja, Aleysia. Pusti da zamke naprave svoj posao.

13
Klub Brbljivica
Gledala je onog koji je morao biti vođa. Jahao je na čelu grupe. Bio je velik čovjek, s
ravnim, širokim ramenima, ogrnut sivim ogrtačem preko svog gorštačkog plašta. Njegova
koljena bila su gola a njegova kosa duga i jednako tamna kao i njegova Škotska duša. Isijavao
je povjerenjem suptilnim naginjanjem svoje zasjenjene brade, ravnanjem svoje kralježnice.

Na trenutak, Aleysia je zaboravila disati dok je on postavio svoje ledom ispunjene oči
okolo po šumi.

Nemoj pogledati gore, molila je. Molila je također da njezin ogrtač, obojen da odgovara
bojama stabala, bude dovoljan da je sakrije ako pogleda.

Nije pogledao gore ali kao da je osjetio da nešto nije u redu, zaustavio je svog konja,
zaustavljajući Aleysiaino srce. Svećenik je stao s njim. Srećom, neki od njegovih ljudi nastavili
su dalje.

Njezin bodež je bio oštar. Tek nekoliko rezova i prvi konop je pukao. Aleysia se smiješila
dok je oslobađao skup malih ljuljajućih stijena sa štapovima naoštrenima na oba kraja
svezanima kanopom.

Ubrzo se prestala smiješiti i gotovo izgubila svoj jutarnji obrok kad su stijene susrele
svoje ciljeve i udarile dva jahača u njihove glave. Bilo je brutalnije nego je ikad zamišljala i
njezina odlučnost je posrnula.

Ali ono što je učinila bilo je neophodno. Nije vježbala četiri godine samo da se smekša
zbog smrti ili ubijanja kad dođe vrijeme. Ljudi su ovisili o njoj. Obećala je vratiti ih natrag kad
bude ponovno sigurno.

Pomisao na njezine prijatelje potaknula ju je na akciju. Izvukla je ponovno svoj luk i

pustila svoju strijelu letjeti u kaos ispod. Pogodila je tri čovjeka prije nego je ostatak shvatio da
su bili gađani odozgora. Čuo se povik i štitovi su bili podignuti.

Uzela je trenutak kad se oni nisu micali i skrivali se u zaklonu da potrči preko tankih
dasaka koje su ona i njezini prijatelji zabili visoko usred grana, spajajući jedno drvo s drugim.

Njišući se između dviju debljih grana, zastala je i smjestila se. Bila je ispred njih sada,
gledajući ih kako napreduju, polako i oprezno.

14
 Plamena ljubav
Vođa je držao gore jednu ruku usporavajući svoju pukovniju i koristeći drugu da drži
svoj štit gore. Trebala ga je smaknuti ali nije imala jasnu priliku još. Samo još malo bliže. On ih
je vodio. Njegove oči bile su na zemlji i svemu oko njega.

Čuo je vrisak konja kad se spotaknuo preko skrivene zamke sa njegove lijeve strane.
Njegovo lice postalo je mračno na filtriranoj jutarnjoj svijetlosti dok se okrenuo da vidi jahača
kako biva bačen naprijed iz svog sedla na ležaj izoštrenih vrhova postavljenih na tlu.

Ljudi oko njega skočili su natrag čak iako im je njihov vođa naredio da budu mirni.
Aleysia je htjela staviti strijelu u njega ali on se zaštitio dobro svojim štitom.

Umjesto toga, ona se popela dalje do druge skupine grana, gdje je imala jasniji kut koje
uže prerezati. Odabrala je jedno koje je oslobodilo dugi, oštar vrh sa drugog stabla u blizini.
Obrušio se dole i otišao ravno kroz čovjekova prsa i skinulo ga s njegova konja.

- Nitko da se jebeno nije pomaknuo! - Viknuo je vođa sa svog konja. - Ubit ću slijedećeg
od vas tko ne bude poslušao moju naredbu! Sjašite! Postrojite se iza mene! Polako! Otvorite
oči!

Oni su svi sjahali i krenuli u ravnoj liniji iza njega, vodeći svoje konje uz svoj bok,
vjerujući svojim životima očima svog zapovjednika.

Aleysia je čekala dok ih je vodio bliže do skupa zamki - bliže njoj, sve dok oni još jednom
nisu bili u dometu.

Htjela je da vjeruju da su oni ti koji okidaju zamke. To ih je držalo da ne gledaju gore.

Vođa je bio pametan, što ih je natjerao da sjašu budući da je većina zamki bila postavljena za
visinu jahača.

On bi primijetio da su šiljate stijene letjele otprilike tada kad su njegovi ljudi hodali po
njegovim stopama. Počeo bi pretraživati stabla.

Zato je ona pustila da ljudi prođu ispod nje bez da presječe ikoje uže. Pripremila je svoj
luk i ubacila strijelu, iako, dok su zadnji vojnici bili povedeni dalje.

Skinula je zadnjeg čovjeka i vojnika ispred njega tiho prije nego je itko znao. Bez čekanja
da oni otkriju da su njihovi drugovi bili mrtvi, slijedila je ostatak njezine nadstrešnice dok su
oni dosegli do livade strijela. Tako nazvana zbog stotinu strijela ubačenih i spremnih da polete,
spremnih tjednima. Ili su bili mjeseci?

15
Klub Brbljivica
Šteta što će sve osim jedne strijele biti potraćeno, jer su bile postavljene preko širokog
polja. Bile su namijenjene da ubiju mnoge, ali pošto su ljudi putovali u jednom jedinom redu
iza svog zapovjednika, samo jedna strijela će biti bitna - ona prva - naciljana na prvog u redu.

Što ga je više gledala, bila je sve više uvjerena da je on bio najopasniji, najdivljije
privlačan čovjek na kojeg je ikada spustila svoje oči.

Bila je skoro šteta što je on morao umrijeti.

Otresla je svoju glavu da ju raščisti od još misli i prosudbi o njemu. Željela je da on

umre.

Željela je da svi oni umru. Oni joj neće uzeti njen dom, njezinu zemlju.

Uzela je strijelu iz tobolca preko njezinih leđa i podigla luk.

Bila je umorna od čekanja. Ako skine njihovog vođu, njezine zamke će se pobrinuti za
ostatak njih.

Povukla je unatrag tetivu luka i gledala na njega jednim okom kad se on okrenuo u
njezinom smjeru. Njezini prsti su zadrhtali na trenutak prije nego je otpustila svoju strijelu.
Poletjela je. On je pomaknuo svoju glavu trenutak prije nego bi strijela prošla kroz njegovo
oko.

Ali ne u potpunosti na vrijeme da izbjegne metalni vrh da izbrusi njegovu lijevu

jagodicu.

Aleysiaine oči su se širom otvorile. Ne! Kako je mogla promašiti?

Još uvijek je bila bijesna nasuprot njegovog ledenog plavog pogleda. Našao ju je u
granama. Krv je kapljala na tlo s njegova obraza. Nije posegnuo za svojom ranom već umjesto
toga zalupio svoj štit na tlo i posegnuo za svojim lukom i strijelom.

Ona je izvukla još jednu strijelu iz tobolca i namjestila je ali on je bio brži.

Njegova strijela je letjela… Kao i Aleysia, kroz stabla, preko dasaka i debelih grana, na
putu koji je ona proputovala mnogo puta prije, dok nije otišla.

16
 Plamena ljubav

poglavlje 2

- este li vidjeli to? - Cain nije čekao da netko odgovori prije nego
se pomaknuo prema stablima. Jesu li ga njegove oči iznevjerile? - Kako je čovjek mogao
putovati kroz grane takvom spretnošću i brzinom? Je li to bila neka vrsta čarobnjaštva? Ne,
kopile je bilo stvarno i odgovorno za ubojstvo devet njegovih ljudi - za gotovo ubistvo njega.
Podignuo je svoje prste do krvi na svom licu.

Cain će ga uhvatiti i ubiti ga… Polako.

- Cainnech, pažljivo! - Vikao je Otac Timothy.

- Mislim da sam ga pogodio, - vikao je u odgovor. - Amish! - Povikao je svom drugom

u komandi. - Drži ljude mirnima.

Pogledao je iznad glave na paučinu grana. Nije se činilo da ima ikoga više. Morao je biti
siguran, i pobliže pogledati napadačevo mjesto.

Objesivši svoj luk preko svojih leđa, dosegnuo je stablo i upotrijebio svoju sjekiru da se
počne penjati.

Kad je stigao do željene grane, povukao se gore i pogledao u smjeru gdje je njegova
strijela trebala sletjeti. Opazio ju je kako strši iz debla. Pričvršćen za nju bio je komad odjeće
otkinut sa plašta kopileta. Izvukao je strijelu i vratio ju je u svoj tobolac a onda pregledao krpu.
Bila je obojana u boje koje su ga okruživale.

Mudro, mislio je dok je podignuo svoj pogled prvi put na grane oko njega. Koliko je još
tih neprijatelja bilo tamo?

Smirio se dok su njegove oči počinjale fokusirati užad vezanu za grane. Bilo ih je
svugdje.
17
Klub Brbljivica
Svugdje gdje je pogledao. Kopile ih je rezalo kako su se on i njegovi ljudi pomicali ispod
njega. Da nije pokušao ubiti Caina i promašio, on ne bi bio primijećen i pobjegao.

Oni nikad ne bi prošli kroz šumu.

Njegova se krv sledila. Ovo je bilo previše razrađeno. Mora biti više od jedne osobe
ovdje. Škiljio je kroz grane. Bi li ga uopće vidio? Jedva da je vidio onog koji je pucao na njega.
Osluškivao je za ikakvim zvukom stvari koje bi se micale u stablima. Nije bilo ničeg, niti jedna
ptica nije bila pobuđena.

Trebao je osluškivati takve zvukove ili nedostatak njih ranije. Devet od njegovih ljudi je
moglo biti još živo.

Pogledao je dole na Oca Timothyja i otresao glavom. Toliko o laganoj opsadi. Prema
svećeniku, Lismoor nije imao čuvare, niti gospodara. To je bio razlog što je dobrovoljno prijavio
Caina i njegove ljude kralju.

Uzmi Lismoor za Brucea a onda idi u Whitton na malo odmora. To nije trebalo biti
teško.

Sad je bio rat.

Spustio se dole da kaže drugima što je pronašao. - Užad je morala biti prerezana da
oslobodi zamke. S kopiletom van puta, ne bi trebalo biti više problema. - Zastao je na trenutak
da primi malu tkaninu od oca Timothyja i pritisne ju na svoj krvavi obraz. - Ne mislim da ima
još više njih.

Nisko mrmljanje podiglo se od ljudi. Otac Timothy govorio je ono što su svi oni pitali.

- Jedna osoba je učinila sve to? Cainnech gledaj. - On je stao preko nečeg i pozvao ljude
da stanu iza stabala. Kad jesu, on je upao u nešto u visokoj travi i strijele su poletjele. Najmanje
stotinu iskočilo je van na livadu.

Cain je problijedio. Znao je da se to činilo moguće. - Vidjet ćemo, - zakleo se. - Zadržite
svoje štitove podignutima i svoje oči na zemlji. Srest ću se s vama na rubu šume. - Okrenuo se
ponovno prema stablima.

- Što vi namjeravate učiniti? - vikao je Otac Timothy za njim.

- Mislim vidjeti kuda to vodi. Ako to vodi do sela ili dvorca, mislim to zauzeti i izvesti
napadače van.
18
 Plamena ljubav
- Canneich, mi ne zauzimamo sela, - nježno ga je podsjetio svećenik.

Cain je stao i okrenuo se natrag njemu. Da, Cain se zakleo da neće nikada ubijati
seljane. Ali svećenik je znao da on ima crno srce. Došlo je s imenom, iako Cain nije nikada znao
priču o ubojitom sinu Adama i Eve dok mu je Otac Timothy nije pročitao kad je imao devet.

- Oče, - rekao je, njegov glas odjekivao je s autoritetom. - Znat ću tko je odgovoran za
smrt naših ljudi. - On je već znao tko je odgovoran za njihove živote. On. - I onda ću završiti s
njegovim.

Nije čekao ni trena već se popeo natrag na stablo i pomicao oprezno dalje.

Na svom putu oko grana i dasaka, promatrao je užad i kako su ona vodila kroz zamršenu
paučinu grana i lišća na drugu stranu šume, gdje su šiljate stijene i dugi, oštri šiljci visjeli
čekajući da ih se oslobodi. Krivac je možda bio sam danas, ali imao je pomoć u građenju svega
ovoga, planiranju svega kao da su očekivali Caina i njegove ljude. Kako? Tko je to bio? Neki
engleski general kojeg je porazio u bitci? Tko je živio u Rothburyju?

Uskoro će saznati, mislio je dok je dolazio do ruba šume. Stajao je u granama i gledao
dole na selo koje se prolijevalo preko doline i malog dvorca na brdu u daljini.

Provirio je dole na svoje ljude i onda bacio jedan zadnji pogled naokolo za krivcem prije
nego se spustio dole i pridružio ostalima.

- Ne znam kojim putem je otišao, - rekao im je, - ali, možda, netko u selu zna.

Bez čekanja da se itko usprotivi, skočio je na svog konja koji ga je čekao, vođen k njemu
od Oca Timothyja, koji je otvorio svoja usta i onda ih ponovno zatvorio kad je Cain odjahao
dalje.

Seljani će morati pomoći pokopati njegove ljude htjeli oni ili ne. Ubit će svakog tko
odbije, ili mu odbije pomoći pronaći napadača. Nije ga bilo briga što je Otac Timothy vjerovao
o napadanju seljana, ili da će se tiho složiti.

Netko će morati platiti.

On je bio prvi stigao do sela, prvi primijetio da nešto nije u redu.

Nikoga nije bilo ovdje. Je li selo bilo napušteno? Jesu li se seljani skrivali u šumi?

19
Klub Brbljivica
Pretražili su svaku kuću, tijesno izbjegli još tucet zamki koje su bile postavljene kod
otvaranje vrata.

- Trebao bi spaliti sve, - spustio se na tlo kad je Otac Timothy doveo svog konja bliže. -
Možda ga izvuče van.

- Moglo bi ako bi bilo ljudi unutra, - mirno je primijetio svećenik. - Ali ovo je mjesto
napušteno, Cainnech. Vjerojatno je tako zadnje četiri godine.

- Zašto to govorite? - Pitao je Cain, njegov interes je narastao. Što je Otac Timothy
znao?

- Sir Giles d'Argentan, - rekao je svećenik, gledajući uokolo.

- Rekli ste da je on mrtav, - podsjetio ga je s djelom iritacije u svom glasu.

- Je. Normanski vitez služio je pod Kraljem Edwardom i dao svoj život u Bannockburnu
radije nego da pobjegne sa svojim kraljem.

- Da, - primijetio je Cain. - Znam priču o Engleskom heroju. Jesmo li sigurni u njegovu
smrt? Ima li on braće koja bi ga željela osvetiti?

- Da, sigurni smo. Zapovjednik Lamontove pukovnije ga je smaknuo. Što se tiče njegova
roda, - rekao mu je Otac Timothy, - nije imao braće. Malo znam o njemu, ali tkogod je
odgovoran za to što se dogodilo danas znao je da mi dolazimo. Morao je čuti Duncanove gajde
prošle večeri i planirao svoj napad.

Cain je protresao glavom. - Ovo traži vremena za planiranje i sastavljanje. - Suzio je

svoje oči na selo. - Bilo je ljudi ovdje i oni su pomogli. Zbog toga, oni će sada izgubiti svoje
domove.

- Cainnech. - Svećenik se okrenuo njemu, njegove široke, smeđe oči, molile su - i bile
pune odlučnosti.

- Složili ste se ići do Whittona da se pomolite za svoje grijehe. Hoćete li dodati još njih
sada?

Cain se nježno nasmijao sebi. Koliko još dokaza treba Ocu Timothyju prije nego prizna
istinu? - Vaš Bog očito ne želi da me čuje, Oče.

20
 Plamena ljubav
- Vi ste još uvijek živi, tako da se ne bih složio, - svećenik je tiho odgovorio, okrećući se
natrag kućama prije njih. - Nemojte spaliti selo, Cainnnech. Napravite to za mene. Ja malo
tražim od vas.

Cain mu je dobacio svoje najmračnije mrštenje. Svećenik je govorio istinu. On je obično

činio ono što je htio bez pitanja. Iako je ovaj put on pitao - i za što? Da spasi neke napuštene
nastambe da smiri njegovog Boga, koji se činio odlučan da ubije Caina?

- Vrlo dobro, - mrmljao je Cain, onda škripao svojim zubima od gađenja na svoje
vlastito srce i smekšanost zbog starog čovjeka kraj njega. - Ali nemojte tražiti milost od mene
kad uhvatimo tog gada.

Okrenuo je svog konja prema svojim ljudima. - Na dvorac!

Slijedili su ga do utvrde na brdu, njegovi tornjevi i visoki, činilo se napušteni grudobrani

postavljeni su protiv pozadine mračnih oblaka.

Približavali su se zaštitnom zidu polako. Ako je itko bio unutra, trebali su već znati da
su Škoti bili ovdje, ipak Cain i njegovi ljudi nisu sreli nikakav otpor. Nije bilo zamki spojenih na
kamene lukove koji su vodili u unutarnje dvorište, nije bilo stražara koji patroliraju zidove. Kao
i selo, dvorac se činio napušten.

Nekoliko njegovih ljudi mrmljalo je stvari o duhovima i križalo se.

Čak se i Otac Timothy činio uznemiren.

Popeli su se vanjskim stepenicama uz kratak, kameni hodnik koji je vodio do visokog,

kvadratnog dvorca.

Došli su do grupe teških vrata i na Cainovu komandu, probili se njima u veliku dvoranu
dvorca. Oni su odmah načinili formaciju, podigli štitove, sjekire i kratke mačeve držali ispred
sebe spremne.

Cain je gledao okolo. Zidovi su bili ogoljeni od tapiserija. Svijeće lojanice bile su zabijene
na visoke, vertikalne šiljke i držane u petljama pričvršćenima na zidovima. Zdjele uljnih lampi
bile su obješene u prstenovima i na stalcima, a ognjište je bilo sagrađeno uz zakrivljeni zid.
Nijedna od njih nije bila upaljena. Demontirani stolovi postolja bili su složeni u žurbi. Svježoj
žurbi.

21
Klub Brbljivica
Nije bilo duhova ovdje. Osjetila su se naježila, Cain je razdijelio ljude na četiri grupe da
pretraže cijeli dvorac, uključujući male tornjeve, i osiguraju ga.

- Ako ikoga pronađete, - naređivao je dok je Amish palio njihove baklje, - dovedite ih
meni.

- Hoće li vam smetati ako ga ja i moji ljudi dovedemo u više od jednog komada? -
Njegov drugi je pitao. Ljudi iza njega kimali su i označavali što su oni htjeli napraviti čovjeku
koji je ubio njihove drugove.

- Dovedite svakoga koga nađete meni živoga i sposobnoga da odgovara na moja

pitanja, - upozorio ih je Cain. - Ako netko koga nađete bude kriv za ubistvo naših ljudi, vi ga svi
možete imati i zakopati ga u koliko god komada budete željeli. Dok ja ne razgovaram s njima,
vi nećete staviti ruke na nikoga. Je li to jasno?

Ljudi su svi kimnuli i pogledali na svoje štitove ili okolo na gole zidove - svugdje ali ne u
sirovu snagu njegova pogleda. Znali su da će dopustiti da pravda bude provedena za njihove
pale prijatelje. Suočio bi se s duhom da to učini.

Bez ičeg više za reći, i još manje za izgubiti, Cain krene prema sjevernom kraju dvorca
sa svojom grupom.

Ako je njihov šumski napadač živio u ovom dvorcu, šanse su bile da će biti znakova
njega. Kao svježe žurbe. Htio je uhvatiti gada. Ništa ga neće spriječiti.

Sobe spojene s drugim sobama kroz uske nadsvođene prolaze i kratkim stepeništem.
Svaki krevet u svakoj sobi u koju su ušli bio je gotovo skinut do gola.

Prašina se smjestila na prazne škrinje i kovčege i bazeni su bili suhi. Nije bilo niti znaka
ikoga da bude pronađen.

Osim zadnje odaje u koju su ušli. Bio je to glavni solar, gdje gospodar dvorca obično
spava. Odaje su bile podijeljene s drvenim dijelovima u spavaću sobu i dnevnu sobu. Krevet je
bio jedan od najboljih koje je Cain vidio i svakako ništa u čemu je ikada spavao. Izrezbareno
drvo s četiri plakata, bilo je postavljeno visoko od poda, sa zavjesama koje su visjele sa okvira
postavljenog na stropne grede. Kao ostali, gotovo sva posteljina i odjevni predmeti nedostajali
su. Ali nije bilo prašine na namještaju a na visokoj, poliranoj drvenoj škrinji bio je češalj.

Cain ga je držao i izvukao dugu, tamnu vlas iz njegovih zuba od alabastera.

22
 Plamena ljubav
Gledao je u vlas i držao češalj do svog nosa. Blagi miris neke vrste cvijeća ispunio je
njegove nosnice.

- Oče, - rekao je u niskom glasu i podigao pogled s vlasi. - Da li d'Argentan ima sestru?

Duboko u trbuhu dvorca, u tamnici gdje su nekada držani neprijatelji kralja, mala vrata
skrivena u zidu počela su se micati. Micala su se mnogo puta prije.

Srebrna glava virila je u tamnicu. - Moja gospo? - Sir Richard je šapnuo, izlazeći iz malih
vrata.

- Moja gospo, gdje ste dovraga?

23
Klub Brbljivica

poglavlje 3

ain je stajao na visokom zidu grudobrana dvorca Lismoor, kojeg su

nekada posjedovali d'Argentani. Sada, bio je zauzet od Caina za Kralja Roberta. On je širio svoj
pogled preko doline do sela natopljena zlatnom svjetlosti zalazećeg sunca. Da li se njihov
neprijatelj skrivao u jednoj od kuća? Trebao ih je spaliti sve. Još uvijek može.

Pretraga dvorca i okolnih područja malo je toga otkrila. Napadač nije bio pronađen. To
nije značilo da neće biti. Ali sutra je bio novi dan. Cain ne bi htio da njegovi ljudi lutaju okolo
po mraku i nalete na zamku - ili štogod drugo što je krivac mogao imati da čeka tamo vani.

Gdje je bio? Tko je bio? Je li on uopće on? Nije to mogla biti cura koja je vodila rat s
njegovim ljudima danas - trčeći i skačući kroz drveće, gotovo ga ubivši.

Otac Timothy nije znao za ijednu ženu u srodstvu s pokojnim prethodnim vlasnikom.

Cain je tresao svojom glavom na sebe. Što je on mislio? Cura. On je bio budala. Jedna
iscrpljena. Zato je dozvolio svojim mislima da razmisle o ludilu. Lagano se nasmijao na hladan,
mirisni povjetarac.

Koliko je vremena prošlo od kad je uopće razgovarao sa ženom? Šest mjeseci? Preko
godine od kad je legao s jednom. Dovraga, on nije imao stalan krevet. Većinu noći, spavao je
ispod zvijezda blizu mjesta gdje će se boriti slijedećeg dana. Odrekao se udobnosti i želje za
poznanstvom.

Zatvorio je svoje oči dok se opsjedajući odjek vriskova ljudi u smrti vraćao ponovno da
ga muči.

Imao je sedam godina tokom bitke kod Falkirka, kad su Edward I i njegove trupe
porazile Škote, vođene od Williama Wallacea. On je gledao pokolj svojih zemljaka dok su
24
 Plamena ljubav
Škotski strijelci i konačno kopljanici, naoružani svojim štitovima i dugim kopljima, bili ubijeni.
Kad je on morao hodati između mrtvih i umirućih i postaviti oznaku u krvlju zamrljanom tlu da
označi Englesko tijelo koje je trebalo odvući, zakleo se osvetiti svoj rod i svoje zemljake jednog
dana.

I je. Ubio je tisuće Engleza od toga dana, uključujući ljude s kojima je živio osam dugih
godina. Njegova farma u Invergarryju bila je opet njegova. Berwick je bio vraćen u ruke Škota
gdje je i pripadao. On je pomogao Robertu da pobjedi u svojim ratovima. Vratio je natrag svoj
dom i ubio ljude koji su ga uzeli od njega. Je li to bilo dovoljno? Dovoljno za to što ih je gledao
kako ubijaju njegovog oca… I kasnije, njegovu majku? Za to što je vidio kako odvode njegovog
malog brata Nicolasa? Za gledanje kako Torin bježi prije nego su uzeli i njega? Žudio je da bude
slobodan od Engleza, slobodan od okova, iako su oni bili načinjeni od sjećanja a ne od željeza.

Je li bilo dovoljno za sve godine premlaćivanja i naređivanja? Suprotstavljanja jednoj

neprijateljskoj vojsci sa samo svećenikom pored sebe?

- Zapovjedniče?

Cain se okrenuo na zvuk Amishova glasa. Njegov drugi je držao starog čovjeka za
okovratnik. Starog čovjeka kojeg Cain nije poznavao.

- Tko je to? - Pitao je nježno, okrećući se da ga potpuno suoči. Odmah je znao da to

nije mogao biti onaj koji je poletio kroz drveće danas. Čovjek je bio stariji od Oca Timothyja.

Cain nije posegnuo za svojom sjekirom. Ako stranac napravi pokret, on bi bio mrtav
prije nego udahne svoj slijedeći udah.

- On je –

- Ja sam Richard, - rekao je stari čovjek, ispravljajući svoja ramena i skupljajući svoju
hrabrost, - upravitelj Lismoora.

Amish je povukao čovjeka za ovratnik da ga ušutka. - Pronađen je kako izlazi iz tamnice.

Cain je podignuo obrvu u znatiželji. - Postoji tamnica? - Iskrivio je svoja usta na

upravitelja kad je Amish kimnuo. - Savršeno.

Odgurnuo se od zida i zatvorio jaz između njih. Čovjek je pogledao na njega s blijedim,
opreznim, plavim očima. Hrabrost koju je skupio trenutak prije smanjila se dok konačno nije
odvratio pogled.
25
Klub Brbljivica
- Richard, upravitelj Lismoora, - rekao je Cain dubokim, smrtonosnim glasom. - Vi ćete
provesti noć u tamnici. Ujutro, bit ćete predani mojim ljudima da rade s vama što žele. Nakon
toga, sve što ostane od vas biti će razbacano oko sela - ili vi možete spavati u krevetu noćas i
vaš život će biti pošteđen. - Odmarao je svoje ruke na upraviteljevim ramenima i vodio ga do
ruba zida. - Sve što trebate učiniti je reći mi ono što želim znati.

- Reći ću vam ono što mogu, gospodine.

- Također i ono što ne možete. - Cain mu je bacio osmijeh obojen zlobom i vodio ga
okolo perimetra zida. Richard nije bio čovjek kojeg je tražio ali, možda, je napadač bio tamo
vani gledajući dvorac, vidjevši čovjeka kojeg je znao u rukama njegova neprijatelja. Možda, on
bude pokušao napraviti nešto s tim.

- Čiji ste upravitelj? Pitao je.

- Sir Giles d'Argentanov, gospodine.

- On je mrtav. Nije li? - Pitao je Cain, hodajući s njim okolo i gledajući van preko zemlje.

- Je. Svi su otišli, osim mene.

Cain se okrenuo da ga suoči, njegova obrva podignuta u sumnji. - Svi?

Richard nije trepnuo. - Da, svi.

Cainov osmijeh je rastao širi. - Onda ste vi bili u drveću ovog jutra?

Slab sjaj straha izmiješan s ljutnjom puknuo je kroz upraviteljeve oči. On je nešto znao.

- Ne. To nisam bio ja, - rekao je Cainu s zadivljujuće mirnim glasom. - To je bio
Alexander de Bar, bratić moga gospodara. On je došao ovdje nakon Bannockburna. Pobrinuo
se za seljane. Oni su ga prihvatili kao svog gospodara i učinili što je tražio u zamjenu za njegovu
zaštitu.

- Što ih je on tražio da naprave?

Stari čovjek pogledao je prema selu. On vjerojatno nije shvaćao da su žaljenje i krivnja
zasjenjivali njegove oči.

Možda i je jer je trepnuo natrag u njegov stoički izraz. - Tražio ih je da mu pomognu

konstruirati zamke, a onda ih je tražio da odu.

- A njegovi čuvari?
26
 Plamena ljubav
- On nije imao čuvare, gospodine.

Cain je slušao dok mu je upravitelj govorio o tom bratiću d'Argentanovih koji je preuzeo
Lismoor s Edwardovim pristankom, i njegovoj strasti za osvetom protiv Škota.

Kad je stari čovjek završio, Cain je znao mnoge stvari o de Baru i jednu stvar o
upravitelju. On nije bio iskren. Richard je htio da on vjeruje da je bio toliko odan
d'Argentanovima da je ostao u Lismooru da pazi na sve nakon što je njegov gospodar ubijen.
Sudeći po lakoći s kojom je odavao sve što je znao o de Baru, Richard mu nije bio odan - onda
zašto je on bio toliko opsjednut da se bori da zadrži svoju pribranost? Bilo je kao da je štitio
nekog drugog. Ali koga? Tko je drugi mogao napraviti ovo ako ne de Bar?

Cain nije imao mnogo da nastavi i osim češlja slatkog mirisa i dugu vlas, oboje nađeno
u glavnom solaru u dvorcu. On nije znao što da misli. Odbio je vjerovati da bi cura imala ikakve
veze s takvim divljim danom.

Čuo je zvuk iza sebe i okrenuo se da vidi kako Otac Timothy izlazi na grudobran.

- Još jedno pitanje prije nego odlučim što da radim s vama ujutro, - rekao je Cain
upravitelju. - Ima li de Bar ženu? Sestru?

Richardovo trošno lice je vidljivo izblijedilo. - Ne, moj gospodaru. Nema žena ovdje.

Cain je izvukao kratak uzdah i pokazao Amishu. - U tamnicu onda.

Čekao je dok je njegov drugi došao bliže zidu prije nego je predao Richarda tako da ako
je netko gledao iz sela ili šume, mogli bi vidjeti svog odanog prijatelja u opasnosti. Nije bilo
vjerojatno, ali upravitelj je štitio nekoga - djevojku?

Cain je podignuo svoju ruku i protrljao zadnji dio svog vrata, navika rođena od hodanja
po hladnom tlu, i otpustio smiješnu ideju o curi jednom za svagda.

Bio de Bar ili netko drugi, Cain se nadao da će krivac biti jednako odan i da bi ga to
moglo namamiti van.

Gledao je kako Otac Timothy zaustavlja Amisha i njegovog zatvorenika i razgovara s

njima a onda konačno istupa.

- Pokušajte dobiti ispovijed od njega kasnije, - rekao je Cain i okrenuo se natrag prema
potamnjelom krajoliku.

27
Klub Brbljivica
- Njegova ispovijed ide od mene do Boga i nikog drugog, - rekao je svećenik tvrdoglavo.

Cain ga zabljesne s nestrpljivim mrštenjem ali nije ga pritiskao. Znao je pravila službe
Oca Timothyja, jer ga je svećenik naučio mnogo iz Svete knjige i nadao se da će Cain jednom
zakleti svoj život Bogu.

Ali kad bi Cain konačno ostavio Bruceovu službu, on se ne bi htio zakleti nikom drugom.
On bi živio svoj život sam, natrag u Visočju, slobodan od Engleza, slobodan od svih.

- Onda je li Duncan pogledao tvoju ranu? - Pitao je svećenik, sužavajući svoje oči na
Cainov obraz.

- Da, nije ništa zabrinjavajuće.

- Dođite, - požurivao je Otac Timothy. - Govorit ćemo o svemu za stolom. Ja sam

gladan.

Da, oni su svi bili, ali oprezni da ne upadnu u zamku, Amish i njegovi lovci su se vratili
sa samo nekoliko ptica i pola tuceta zečeva. - To neće biti dovoljno.

- Srećom, - svećenik ga je obavijestio, - Duncan je otkrio nekoliko bačvi brašna i zobi i

mladi William je ispekao kruh. Rekao sam vam da je bila dobra ideja uzeti ga... Što je? Zašto
ste vi... Gdje vi žurite?

- U dvoranu, - vikao je Cain. - Naš neprijatelj je lukav, Oče. Žito koje je Duncan našao
je vjerojatno otrovano.

Otac Timothy je napravio brz znak križa a onda slijedio Caina do velike dvorane.

Miris pečenog zeca i svježe pečenog kruha činilo je da Cainova usta sline dok je koračao
u veliku dvoranu. Ljudi su sjedili na svojim sjedištima. Nije se činilo da je netko već jeo.

- Ljudi! - Viknuo je, zapovijedajući njihovu pažnju.

Nečiji je gunđavi trbuh odjeknuo u tišini.

- Uzmite svoj kruh iz vaše hrane i stavite ga sa strane. Nemojte ga staviti na svoje usne.
Može biti otrovan.

Stisnuo je svoju čeljust na mrmor frustracije i razočaranja u njihovim očima. Bili su

gladni.

Naći će način da ih vidi nahranjene.

28
 Plamena ljubav
- I vino koje smo našli? - Pitao je William.

Cain je zurio u njega na trenutak, sjećajući se da je momak bio vjerojatno tek nešto
godina star. Nisu znali sigurno. Pokupili su ga u Berwicku prije dva mjeseca, nakon što je
pobjegao svom Engleskom gospodaru. Bio je jako pretučen i nije imao puno toga za reći. Otac
Timothy ga je uzeo pod svoje krilo, kao što je bio i Caina.

Cain nije krivio mladog Willa što nije sumnjao na ništa zlo. Momak nije znao ništa o
ratu, samo o njegovim posljedicama. Ali drugi… Skupio je svoj pogled na njih. - Nemojte piti
prokleto vino dok ne budem siguran da nije otrovano.

- Kako ćete znati? - Netko je pitao.

Rekao im je o upravitelju, bio kratak, onda pokupio komad kruha sa stola, zajedno s
šalicom vina i otišao iz velike dvorane.

29
Klub Brbljivica

poglavlje 4

leysia je puzala na svojim rukama i koljenima kroz uzak tunel,

moleći se kako je išla da je njezin dragi Richard još živ. Ako nije, našla bi načina da ih sve ubije.

Bila je previše daleko ranije da pogodi strijelom zapovjedničko kopile dok je vukao Sir
Richarda okolo zida grudobrana. Htio je da ga ona vidi, možda da je izvuče van na otvoreno.

Ali ona je otišla u podzemlje.

Tunel nije bio pretjerano dug, oko trideset stopa, počinjao od iza dvorca na rubu šume
i vodio do tamnice. Ona ga je dala izgraditi u slučaju da sve drugo propadne i ona bude bačena
u mali željezni zatvor. Ovo je bila njezina ruta za bijeg.

Cijela duljina tunela bila je ojačana drvenim daskama oko strana i iznad glave da
pomogne spriječiti rušenje. Nije bilo svijetla, jer je bilo nemoguće puzati na jednoj ruci dok
držite baklju u drugoj. Jednako težak bio je ogrtač, bez obzira kako kratak, pa je ona ostavila
svoj iza sebe. Nije joj smetalo crno mjesto ili skučen prostor. Navikla se na to tako što je ulazila
svaki dan u trenutku kad je završen. Nije se bojala. Prestala se bojati nekoliko mjeseci nakon
što je saznala za svog brata i za teror divljih Škota koji su dolazili po Lismoor i ubijali sve koji su
se naselili pod njim. I onda je ona učinila nešto povodom toga.

Zadnje četiri godine promijenile su ono što je ona bila. Došla je u Lismoor kao dama.
Sada je bila ratnik.

Kad je stigla na svoje odredište, pritisnula je svoje uho na tanka, drvena vrata obojena
da izgledaju kao kameni zid tamnice.

Tišina se vratila.

Je li Richard bio unutra? Nije mogla čekati ni trenutak više i gurnula je vrata.

30
 Plamena ljubav
Oprezno, ušla je u tamnicu, tražeći stražara na dužnosti dok se micala. Našla je jednoga
ispod jedinog izvora svijetla, u stolici kod vrata. Izgledao je kao da je u dubokom snu, što je
nije iznenadilo. Bilo je davno iza ponoći. Brzo je pogledala ćeliju ali nije mogla vidjeti unutra.

Njezin vitez je morao biti tamo ili čuvara ne bi ni postavili.

Grozota onoga što je morala učiniti udarila ju je i iako se njezin dah pretvorio u maglu
na hladnom zraku, nju je probio znoj. Da li je mogla ubiti čovjeka dok je spavao? Zabiti mu
bodež u grlo? Dragi Bože… Nije mogla sada oklijevati. Morala je spasiti Richarda.

Polizala je svoje suhe usne i podigla svoj bodež. Nešto blizu čuvareva trbuha uhvatilo
je njezine oči dok se pomicala naprijed - svijetlo baklje sjajilo je o metal. Vrh strijele. Ostali dio
bio je u njemu.

Što? Ovo je bio jedan od ljudi koje je ubila svojim strijelama. On… On je već bio mrtav!
Njezino srce je bubnjalo tako jako da se bojala da bi mogla umrijeti upravo tamo s njim.
Povukla se korak natrag i udarila o zid. Čvrstih mišića. Okrenula se, ali prije nego je završila
okret, jaki prsti zatvorili su se oko njezinih i istisnuli njen bodež slobodnim.

Jednom kad je smaknuo prijetnju njezina oružja, okrenuo ju je ostatak puta da se suoči
s njim i povukao njene ruke iza njezinih leđa. Držao je njezina oba zgloba u jednoj svojoj velikoj
ruci i pritisnuo ju uz sebe.

- Cura.

Njegov glas je kao drevni grom odjekivao kroz njezinu krv. Njegov dah, uhvaćen lagano
na nit oklijevanja i žurnosti, bio je topao uz njezin obraz.

Pogriješila je što je pogledala gore. Svijetlo baklje treptalo je preko hladnih, safirnih
površina njegovih očiju dok su tumarale preko njezinog lika. Njegova kosa bila je tamna i duga,
nošena povučena unatrag kod sljepoočnica u stilu divljaka o kojima je čula. Unatoč hrapavoj
ljepoti njegova lica okupana u zlatnom svijetlu, on je bio Škot - odvažan, arogantan, neukroćen.

- Vaše oštro zapažanje je zapanjujuće, - grizla je, boreći se da zadrži svoje zube od
cvokotanja. Jedna je stvar bila vježbati. Ništa ju zaista nije pripremilo da je zarobi njezin
neprijatelj, da nađe užas i toplinu u krugu njegovog nesavladivog zagrljaja.

Morala je misliti! Sjetiti se što je bila učena. Odvratila je pogled od njega, kao da će joj
to nekako učiniti ga manje stvarnim, i povukla natrag svoje koljeno.

31
Klub Brbljivica
Dohvatila ga je po preponama. On je pao dole na jedno koljeno, povlačeći je sa sobom.
Nadala se da će je pustiti ali zvijer je bila odlučna da je drži. Povukla je ponovno natrag svoje
koljeno i, ovaj put, ga dohvatila po čeljusti. On je zateturao natrag, konačno je pustivši. Nije
tratila tren da pobjegne, osim da trči u ćeliju. Bila je prazna. Richard nije bio tamo. Nije imala
izbora već da ode bez njega. Za sada.

Bez osvrtanja, trčala je i skočila prema vratima do tunela. Pogledala je u mrak s nadom
u srcu. Može li zaista uspjeti? Trebala je ubiti čovjeka dok je bio dole. Ali ovo je bila zamka. On
je upotrijebio Richarda da ju izvuče van iz skrovišta. Da ga je ubila, njegovi ljudi bi ubili Richarda
- ako njezin prijatelj već nije bio mrtav - a onda bi došli za njom. Upala je u tamu ali ju je Škot
uhvatio za nogu i povukao natrag. Držala se mahnito za drvene daske, gotovo izvlačeći jednu
od pokušaja da mu pobjegne. Ritala se dok su njegove ruke jahale gore po njezinim bedrima
do njezina struka, dok ju konačno nije izvukao van i zaključao se na njezinim zglobovima.

Bacio ju je na leđa i popeo se na nju. Ona je zatvorila svoje oči, iako ga nije mogla vidjeti
u slabom svijetlu. Bi li je silovao prije nego je ubije?

- Što vi znate o zamkama u stablima?

Ona je očekivala nož u svoj vrat, a ne pitanje. Otvorila je svoje oči i progutala ono što
se osjećalo kao njezino srce.

- One su sagrađene da ubiju Škote, - rekla mu je istinu bez žaljenja.

- Tko ih je sagradio? - Tražio je grlenim šaptom.

Što mu je Richard već rekao?

- Gdje je on? - Pokušala se boriti s njegovom težinom na njoj, ali nije bilo koristi. On se
nije mrdnuo. Je li to bio oklop ispod njegove košulje ili čisti mišići? - Što ste napravili sa Sir
Richardom?

- Sir Richard?

Prije nego je imala još jedan trenutak da misli, povukao ju je gore za njezinu ruku i
vukao prema ćeliji.

- Imat ću istinu.

32
 Plamena ljubav
- Oh, hoćete li? - Izazvala ga je i sa svojom slobodnom rukom, izvukla mali bodež iz
svojih njedara. Povukla ga je uz njegovo lice ali se on sagnuo unatrag kao da je mogao vidjeti
u mraku. Kopile.

Zgrabio ju je za zglob i savio ga natrag dok nije ispustila svoj bodež i proklela ga.

- Ubit ću vas, - zaklela se čvrsto.

- Sumnjam.

Otvorio je nezaključana vrata ćelije i bacio je unutra, a zatim zalupio rešetku i zaključao.

- Gdje je Sir Richard? - Zahtijevala je, držeći se za metalne šipke.

- Ako ga želite vidjeti ponovno, - kopile od komandanta je režalo, vraćajući se baklji i

mrtvom vojniku ispod toga, - Vi ćete mi reći tko je taj odgovoran za ubijanje mojih ljudi danas.

- Ja sam, - rekla je odvažno. Nije ju bilo briga ako je bilo glupo. Osjećala je zadovoljstvo
reći mu.

Njegova čeljust se ukočila, povlačeći njezine oči na njegove jake, četvrtasto rezane i
sjenovite obrise.

- A tko ste vi?

Oboje Aleysia i njezin tamničar okrenuli su se na zvuk drugog muškog glasa. Svećenik.
Aleysia se namrštila dok je ulazio na svijetlo.

Oba je procijenila. Morala je. Vjerojatno bi ih morala ubiti u neposrednoj blizini. Bilo je
najbolje znati točno protiv čega bi se borila.

Naravno, ona nije željela ubiti svećenika. Ako je on uopće bio svećenik. Kako je mogao
moliti Boga i biti na strani divljih Škota? Ako bi ga morala ubiti, bi.

On je bio tanak u svojoj tamnoj mantiji, i nizak po visini, jedva dosežući ramena gada
od zapovjednika. Izgledao je da bi imao oko dvadeset ili tako nešto godina manje od Richarda.
Ako bi se svodilo na njezin ili Richardov život, uzimanje svećenikova ne bi bilo fizički previše
teško.

Ona je učinila znak križa i izgovorila brzu, tihu molitvu. Kad je otvorila svoje oči,
svećenik je dolazio do nje s drugom vatrenom bakljom. Je li ju držao kad je ulazio u tamnicu?

Predao ju je njoj kroz rešetke i čekao dok je ona obasjala njezinu ćeliju.
33
Klub Brbljivica
- Govorili ste? - Nastavio je svećenik. - Vi ste…? I usput, Zapovjedniče MacPherson, vi
ćete se svakako pobrinuti da Alan bude pokopan večeras. - On je gledao na mrtvog čovjeka u
stolici i tresao svojom glavom. Zapovjednik nije odgovorio ili čak ni potvrdio zapovijed.

Ponosan, mislila je kiselo i izravnala svoja ramena. - Ja sam Lady Aleysia d'Argentan,
sluga Kralja Edwarda, sestra Sir Gilesa d'Argentana.

Bili su tihi na trenutak. Podijelili su kratak, nečitljiv pogled prije nego su pogledali u nju
ponovno.

Svijetlo baklje se odbijalo od vrha svećenikove ćelave glave kad se okrenuo svom
prijatelju. - Oprostit ćete nam što vam nismo vjerovali da ste to bili vi na drveću ovog jutra. Mi
znamo da je to bio Lord de Bar.

- Tko? - Pitala je Aleysia.

- Ja joj vjerujem, - njezin tamničar je rekao, njegov izraz se ohladio od nemilosrdnosti

i apsolutnog nedostatka milosti.

Aleysia je srela njegov ledeni pogled s glavom gore, ignorirajući njegov moćan lik,
njegovu hladnu ljepotu… I arogantno podizanje njegove tamne obrve. I ona je, također, mogla
biti nemilosrdna i bez milosti. Zašto je ona...

Jedan ugao njegovih usta krivio se samo malo i poslao alarm niz njezinu kičmu.
Odvratila je pogled od njega na tren da pročisti svoje misli. Strašio ju je ali ona se neće skrivati.

Ni sada.

Ni nikada.

Što je u tome on nalazio smiješnim? Da li se ruga njezinom povjerenju? Tvrdio je da

vjeruje da je ona odgovorna za zamke i smrti svojih ljudi. Zašto bi se zlobno smješkao na
njezino izazovno zurenje?

- Vi ne vjerujete da vas ja mogu ubiti, također, - rekla je, čineći najbolje što može da
zvuči samouvjereno kao i on.

- Sa stabla, možda. Ne ako ja zakoračim u tu ćeliju.

Bi li?

34
 Plamena ljubav
On je bio dugačak i mišićav, ali ne previše. Autoritet i opasnost cijedile su iz svakog
njegovog dijela. Njega će biti teže ubiti - iako je imala šansu dvaput sada i pustila je da joj
skliznu kroz prste.

Čekala je najbolji trenutak.

- Ne možete reći ljudima, - rekao je svećenik, nervirajući je izbacio iz njenih misli.

- Oni zavrjeđuju znati. Bili su to njihovi drugovi koji su pali od njezine ruke.

- Prvo svega, Cainnech, - rekao je svećenik s više naredbe nego je ona očekivala čuti u
njegovom utišanom glasu, - ona je dama. Ne možete je predati ljudima. - Obojica su pogledala
u nju i ona je progutala, znajući što bi joj ljudi napravili. - Drugo, njezin brat je imao veliko
poštovanje Engleskog kralja. Ona mora biti ponuđena njemu prije nego što se vi možete
rješavati s njom.

- Zašto? - Mrmljao je zapovjednik. - Otkad nam je stalo o tome što Engleski kralj misli?

- Od kako Robert ne želi da se ti ratovi nastave još dugo. I treće, mi ne ubijamo dame.

- Tko kaže? - Zapovjednik je postavio svoj okrutan pogled na nju.

Nasmiješila se. Neka pokuša. Srećom, on i njegovi ljudi bit će mrtvi do jutra ako nađu
hranu i piju vino. Nije si dozvolila nadati se da će jedan od njih kuhati sa žitom.

- Rekla sam vam što ste htjeli, - podsjetila ga je. - Sada recite vi meni, gdje je Sir
Richard? Da li on živi?

- Za sada, - rekao je zapovjednik poletno i sagnuo se da odnese mrtvog vojnika preko

svog ramena.

- Vratit ću svoj dom natrag, - obećala je, opuštajući svoju bradu.

Kad se on ispravio, otvoreno ju je zadirkivao s osmijehom koji je bio sve osim

milosrdnog ili duhovitog.

- Odlučit ću što ću s vama oboje ujutro.

Nije rekao ništa više njoj, mrmljao nešto svećeniku i otišao iz tamnice.

Budala.

Prebacila je svoj pogled na svećenika. Zapovjednik je možda završio, ali ona nije. - Kako
vi služite Bogu i Robertu od Brucea?
35
Klub Brbljivica
Došao je bliže ćeliji. Kad je progovorio, njegov glas bio je mekan i smirujući. - Gospodin
ne poštuje osobe. Osim toga, je li krivo željeti biti slobodan?

Naravno da ne! Mislila je. To je bilo ono za što se borila! Njezina sloboda od toga da
bude poslana u Normandiju ili da je Kralj Edward da u brak čovjeku kojeg ona nije voljela, da
živi pod njegovom vladavinom. Radije bi umrla.

- Vaš cilj ima malo veze sa slobodom i više sa ubijanjem svih u vašem bdijenju.
Pljačkanjem i silovanjem i ubijanjem nevinih ljudi. Škoti su divljaci.

- Cainnech nije ubijao nevine ljude, niti je silovao ikoga, - branio je svećenik. - On je
izgubljen, ali je dobar čovjek.

Izgubljen u čemu? Zar nije htio doći u Rothbury? Zašto joj je govorio kakav je bio
zapovjednik? Zašto bi joj bilo stalo?

- Ja sam Otac Timothy, usput. - Smiješio se, pokazujući sve zube.

- Pa, Oče Timothy, ubit ću vašeg zapovjednika Cainnecha MacPhersona. Prvom

prilikom koju dobijem.

36
 Plamena ljubav

poglavlje 5

ain se smjestio kod otvorene rupe koju su njegovi ljudi iskopali za

Alana MacRaea, i spustili ga dole.

Nije htio da jedan od njegovih ljudi sjedi u tamnici čekajući strijelu u utrobu dok je on
ležao i čekao napadača. Budući da je Alan već imao strijelu u sebi…

Cain će ga pokopati prije nego se sunce digne. To će mu dati vremena da razmisli što
da napravi s gđicom d'Argentan.

Cura. Sestra Normanskog heroja d'Argentana, za Boga miloga. Što je ona radila trčeći
kroz drveće, šuljajući se kroz tunele, zaustavljajući njegov dah s njezinom hrabrošću i
ljepotom?

Posegnuo je za lopatom i zabio ju u hrpu zemlje pripremljene ranije. Bacao je zemlju

na Alanovo tijelo i proklinjao Aleysiaju d'Argentan do najdaljih krajeva pakla. Zaslužila je da
bude bačena njegovim ljudima, a ipak on ju je zaštitio zaključavajući je u ćeliju - i nitko nije
znao da je ona bila ondje.

Opet, zahvaljujući Alanu. Cain je lopatao još zemlje dole preko njegova vojnika. Osam
Alanovih zemljaka bilo je zakopano u blizini.

Ona je to učinila. Vjerovao joj je. Bila je mala i dovoljno žustra da skače kroz drveće. Ali
ono što ga je uvjerilo bila je mržnja koja je gorila u njezinim veličanstveno velikim, zelenim
očima, odlučna dubina njezinih usta, njezine obrve koje obećavaju da će ga ubiti.

37
Klub Brbljivica
On nikada nije ubio ženu. Niti je to htio učiniti sada. Što će s njom učiniti ujutro?

Trebao bi je dati svojim ljudima. Obećao je da hoće. Ali pomisao da je oni dodiruju činila
je upitnim njegove odluke.

Ona je štitila svoj dom i on bi učinio isto. Sama. Sjećanje na njezine duge garave uvojke
smotane oko njegovih prstiju poslalo je tople niti niz njegova leđa. Njezino tijelo, meko i
nepokorno ispod njega, iskušavalo ga je da je zadrži tamo duže.

Aleysia. Mirisala je na šumu… I nešto cvjetno i svijetlo. Solar iznad stepenica bio je
njezin.

Ona je poslala sve daleko i ostala, najvjerojatnije sa Sir Richardom.

Cain je pogledao prema stražnjem tornju, gdje su njegovi ljudi nastavili čuvati starog
viteza. Bio je koristan kad je odbio jesti kruh ili piti vino. On je krivio de Bara.

Što bi trebalo učiniti s njima?

Gđica d'Argentan pokrenula je napad na njegove ljude. On je još uvijek imao teškoća
vjerovati u to. Ali on je shvaćao zašto je to učinila.

Završio je zakapavanjem Alana MacRaea, izrekao molitvu u koju on više nije vjerovao,
i vratio se u dvorac - njezinu sobu.

Ušao je i pogledao uokolo. Zamislio ju je sjediti kod ognjišta, možda razmišljajući o

danu.

Stojeći kod prozora, nagađajući hoće li njezine zamke djelovati. Ležeći u njezinom
krevetu.

Njegov pogled kliznuo je tamo. Dovraga, bio je iscrpljen. Povukao je svoju košulju preko
glave i sjeo na rub kreveta da izuje svoje čizme. On je poslao mnoge ljude njihovom tvorcu. Ali
pomisao o ubijanju cure i starog čovjeka činila ga je bolesnim.

Legao je natrag na madrac sa samo svojim ogrtačem oko struka i zatvorio oči. Nije se
sjećao da je zaspao niti koliko dugo je spavao kad ga je hladni vrh oštrice na svom grlu i meki
ženski glas koji je šaptao u njegovo uho probudio.

- Ovaj put neće biti neuspjeha.

38
 Plamena ljubav
Cain je uzeo djelić sekunde da cijeni njezinu čistu hrabrost i činjenicu da je pobjegla iz
proklete tamnice.

Krećući se brže nego je mogla trepnuti, on ju je razoružao i povukao bliže. - Ako ste me
htjeli ubiti, gospo, niste smjeli čekati da se probudim.

- Obično ne ubijam ljude u njihovom snu, - grizla je, boreći se da se oslobodi njegova
stiska.

- Vaša prva greška.

- Jedna koju neću ponovno učiniti.

Sviđalo mu se gdje je bila. Volio bi je zadržati tu, na sebi, ispod sebe. Nije ga bilo briga
koje. Sviđao mu se njezin miris, njezin zvuk, zureći u njezine oči i gledajući nešto poznato u toj
vatri koja ga je jednom posjedovala.

Ona je bila Engleskinja, ili bi mogla biti.

Trebao bi uzeti njezin bodež i ubiti ju s njim. Ali ludo, uživao je boreći se s njom. Ipak,
nije joj mogao dozvoliti da se mota uokolo pokušavajući ga ubiti. Nije ju mogao staviti natrag
u tamnicu.

Učvršćujući hrabrost koju je brusio u ratu, gurnuo ju je u stranu. I s njezinim bodežom

stisnutim čvrsto u svojoj šaci, napustio je krevet.

Navukao je svoju košulju natrag preko glave, zabio nju i njezin bodež u ogrtač omotan
oko njegova struka, i grunuo otvarajući teška vrata. Koraknuo je napola u hodnik i pozvao. -
Amish!

Neka je uzmu. Zaslužila je svoju kaznu.

Čekao je trenutak i onda pozvao ponovno, dajući svom drugom šansu da se probudi i
dovuče svoju guzicu.

Vidio je lik kako se kreće niz hodnik, dolazeći bliže i koristeći zid da se održi. Tko je
dovraga… William! Momak je držao ispruženu svoju ruku prema Cainu i onda se srušio na tlo.

Cainova krv se smrznula. Otrov. Gotovo se okrenuo natrag da se nosi s njom jednom
zauvijek, ali William je bio u nevolji.

39
Klub Brbljivica
Trčeći prema njemu, Cain je kleknuo uz njegov bok. Dječakova koža bila je hladna i
blijeda. Dovraga, čak su i njegove usne bile bijele. Njegova tamna kosa bila je vlažna od znoja
i držala se za njegovu kožu.

- Will? - Cain ga je nježno gurnuo a onda si dopustio disati kad je momak otvorio svoje
oči. - Jesi li pio vino, momče?

- Da, Zapovjedniče, - Will je rekao slabašno. - Oprostite mi.

- Pričat ćemo o tome kasnije. - Cain je pokušao zvučati strogo, ali osjetilo se kako
njegovo srce lupa u njegovom grlu.

On nije bio za prijatelje. Prijatelji umiru. Ali Cain je želio više za Williama od rane smrti
na bojnom polju.

Stavio je svoje ruke ispod Willa i podignuo ga. Kad se okrenuo prema sobi, uhvatio je
svog zarobljenika kako se šulja dalje od vrata i odlazi u suprotnom smjeru.

Dovraga, sad je nije mogao loviti.

- Gđice d'Argentan, - zvao je i čekao da se ona zaustavi i okrene prema njemu.

- Ako vi pobjegnete, naredit ću smrt za Sir Richarda.

Zurila je u njega na trenutak, kao da je pokušavala odlučiti hoće li mu vjerovati ili ne.

Konačno, pomakla je svoju guzicu i odjurila natrag u sobu. Cain ju je slijedio, noseći
Willa sa sobom.

- Vi ste odgovorni za ovo, - bacio je na nju, njegov pogled bio je tamniji od najdubljeg
kuta tamnice dok je polagao Willa na krevet. - Ako on umre, vi umirete.

- Što ga muči? - Pitala je, pokušavajući izgledati nezahvaćeno njegovom prijetnjom.

- Vaše vino je ono što ga muči. Popio je malo.

- Koliko?

On je otresao glavom. Nije znao a momak više nije bio pri svijesti.

- Što ćemo učiniti?

- Moram kuhati dudovo lišće u octu. - Pomakla se prema vratima.

Cain joj je skočio na put i blokirao ju. - Vi me držite za budalu?

40
 Plamena ljubav
- Želim živjeti, - rekla je, gledajući gore na njega. - Zato ili me pratite do kuhinje ili mi
se maknite s puta.

Zurila je u njega dok je on razmišljao što da učini. Nije ju mogao pustiti da ide sama.
Ona bi pobjegla i nastavila biti prijetnja. On nije želio ostaviti Willa.

Gdje je dovraga bio Amish?

- Što se dogodilo? - Otac Timothy se stvorio na vratima, bacio jedan pogled na

Williama, i potrčao do kreveta.

- Pio je vino, - rekao mu je Cain dok je svećenik molio iznad momka. - Ona tvrdi da zna
kako pripremiti protuotrov. Vodim ju do kuhinje.

Navukao je svoje čizme i krenuo prema vratima. - Vi ostanite ovdje s njim.

Otac Timothy je kimnuo i istjerao ih van.

- Hoće li vaš lijek djelovati? - Cain ju je pitao dok su žurili u kuhinju.

- Da, djelovat će.

Gledao je u nju, ali kad je ona uzvratila svoj pogled, on je pogledao u stranu.

- On je mlad… Nevin od krvoprolića. Bio je sluga gospodaru koji se naslađivao mlateći

ga.

Ona je bila tiha na trenutak, onda je ponovila, - Djelovat će.

Stigli su u kuhinju i on je čekao dok je ona pripremala mješavinu, koračajući dok je

kuhalo.

- Vi mi još uvijek niste rekli gdje je Sir Richard, - rekla je, okrećući se njemu.

Stao je koračati i zurio u nju. - Ne moram vam reći ništa. Ovo je vaša krivnja što je
William u tom stanju.

- Ovo je vaša krivnja što ste došli u moj dom i mislili ga preuzeti.

- Ja ga jesam preuzeo.

Njezine pune, zabavne usne iskrivile su se lagano na gore. Sjaj vatre iskrio je preko
njezinih očiju na svijetlu baklje. - Za sada.

41
Klub Brbljivica
On se gotovo zauzvrat nasmiješio na njezino hrabro, ali glupavo samopouzdanje. Pustio
je da je njegov pogled obuhvati od njezinih prljavih čizama do njezina struka dugih sjajnih crnih
valova. Njezine noge bile su duge u njezinim vunenim hlačama. Njezin struk je bio uzak i
njezine grudi, skromne u njezinoj tunici i čvrsto stegnutim prslukom. Odijevala se kao ratnik,
spremna za borbu.

- Gdje su vaši stražari? Zašto ste ih poslali od sebe?

Ona je vratila svoju pozornost na lonac i miješala mješavinu s drvenom žlicom. - Sir
Richard i pet njegovih prijatelja su moja straža. Oni su bili odani mom ocu i Gilesu i odani su
meni. Poslala sam ih od sebe, ali Richard je odbio otići. On je nevin za ono što se dogodilo ovog
jutra.

Cain je nagnuo svoj kuk na stol za rezanje i sklopio svoje ruke preko prsa. Gledao ju je.
Znao je da ne bi trebao ali nije mogao skinuti svoje oči s nje. Njezina ljepota bila je uzvišena i
smrtonosna. Kao zov sirene, bila je osmišljena da oslabi muškarce i dovede ih do njihove smrti.

Znao je to ali je nastavio gledati.

Ona je ubila njegove ljude i William je umirao.

Držao je Williama na čelu svojih misli. Sviđao mu se momak. U početku, mislili su da je

nijem jer nije govorio ni sa kim. Ali Cain ga je čuo vikati ime u njegovom snu - ime koje je vikao
svaku noć nakon toga. Julianna. Nije nikad govorio o njoj tokom dana, ili o tome što ih je snašlo.
Cain nije dozvolio ljudima da ga guraju a Otac Timothy se osigurao da ga poslušaju. S
vremenom, on je počeo govoriti više čak se i smijati, ali bio je sramežljiv i poslušan i nije nikada
govorio o Julianni.

Cain je stisnuo svoju čeljust i odvukao pogled s nje.

- Ovo je spremno, - rekla je i usula mješavinu u šalicu. - Moramo ga probuditi dovoljno

da to popije.

Cain je kimnuo i uzeo je za njezin lakat da je vodi iz kuhinje.

- Rekli ste da ću umrijeti ako on umre, - podsjetila ga je dok je držala svoje oči na
hodniku ispred. - Hoću li ja živjeti ako on bude živio?

- Nisam još odlučio.

42
 Plamena ljubav
Zašto nije? Što dovraga nije bilo u redu s njim? Da je bio netko drugi, odmah bi bio
predan njegovim ljudima. Ona je zasluživala umrijeti.

Ali prokleta bila, on nije želio dodati ubijanje djevojke svojim mnogim grijesima. I zašto
je ta određena djevojka trebala biti toliko strašno lijepa da bi ubiti ju bilo kao preokrenuti nebo
i zvijezde i baciti ih u vatru?

Otac Timothy spomenuo je vraćanje nje Englezima. Cain bi pisao Robertu i pitao ga što
da učini s njom.

Da. To je što bi on učinio. Neka Bruce odluči. Ali do tada – Otac Timothy rekao mi je da
se zovete Cainnech.

- Cain, - ispravio ju je.

Nabrala je obrvu i odrezala ga brzim postraničnim pogledom. - Zašto bi vi preferirali

Cain?

- Bolje paše.

- Shvaćam.

Da, mislio je, neka vidi istinu onda. On je bio nemilosrdan, ubica bez kajanja, kao i
njegov imenjak.

- Rekla sam Ocu Timothyju da ću vas ubiti, - rekla je hrabro, iskušavajući ga da se

nasmije. Da nije bio tako superioran ratnik, mogao bi se brinuti zbog njezina samopouzdanja.

- I što je bio njegov odgovor? - Pitao je dok su se približavali odaji.

- Rekao je da ću morati proći prvo njega.

Konačno, Cain se nasmiješio.

43
Klub Brbljivica

poglavlje 6

ad bi preživjela nekoliko slijedećih dana, Aleysia ne bi nikada htjela

vidjeti Škotskog zapovjednika kako se ponovno smije. Činilo ju je da zaboravi svoje ime i sve
svoje planove koje je pažljivo pripremila. Ona ih nije napustila. To nikada.

Bilo je gotovo jednako opasno kao vidjeti ga kako spava u ničemu osim plašta oko
njegova struka. Pogled na njega, osvjetljenog svijetlom svijeće, činilo ju je da se osjeća kao da
je popila previše vina. Spavao je na leđima, jedne mišićave ruke prebačene preko glave.
Njegova široka prsa bila su lagano zaprašena tamnim dlakama. Njegov trbuh bio je napet
mišićima. Bilo je najmanje tucet ožiljaka koji su ga prekrivali, uključujući i onaj na njegovoj
jagodici, koji je ostavila njezina strijela. To nije učinilo ništa da umanji njegov zgodan izgled.
Zurila je u njega predugo. Oh, ali kad ju je razoružao i povukao dole na sebe u njezinom
krevetu, bila je manje prestrašena od njega a više od njegova utiska na nju.

Kako ga je mogla nalaziti privlačnijim od mnogih muškaraca koje je ikada srela?

Svjesnost njega probola je kroz nju dok je udvostručivala svoje korake da zadrži korak
s njegovim dugačkima. Njegova visina i širina njegovih ramena bacala ju je u sjenu.

Zašto je već nije ubio? Rekla si je da ga nije već ubila jer ga je trebala da joj kaže gdje
je držao Richarda kako bi pobjegla s njim.

Gledala je dole na šalicu i mislila o načinu kako da se nagodi sa Škotom.

Ušli su u sobu gdje je čekao Otac Timothy i drugi čovjek brutalnog izgleda s jarko
crvenom kosom i bradom i dva duga ožiljka koja su prolazila njegovim licem.

- Imate li mješavinu? - Pitao je svećenik, skačući na noge kad ih je vidio.

44
 Plamena ljubav
Aleysia je držala šalicu.

- Dobro, dobro, - Otac Timothy je posegnuo da je uzme i prostrijelio kratkim skrivenim

pogledom zapovjednika. - Rekao sam Amishu o Aleysiaji, Richardovoj unuci.

- Hm, - mrmljao je zapovjednik i pomakao se uz stranu kreveta. - Kako je on?

- Vratio nam se a onda nas ponovno napustio, - rekao mu je Otac Timothy i okrenuo
se Aleysiaji. - Možete mi dati mješavinu. - Pomaknuo se da je uzme, ali ona se izmaknula. -
Hajde sada, Gđice. Ne možemo gubiti ni tren.

Pogledala je u zapovjednika kad se on okrenuo da vidi što se događa. - Gdje je Si - moj

djed? - Držala je šalicu pod kutom, puštajući da se kaplja prolije. - Dovedite ga k meni ili ću
pustiti ovu šalicu da padne.

Zapovjednik se stvorio kraj nje u dva divovska koraka. Činio se veći odjednom,
beskonačno smrtonosniji nego je mogla zamisliti. Njegove usne bile su stisnute, nosnice se
širile.

Ona se povukla ali je on nastavio prilaziti.

- Vi postavljate zahtjeve dok život ovog momka visi o niti? - Nije čekao da odgovori.
Nije pokušao ugrabiti šalicu prije nego je ona mogla provesti prijetnju. On je jednostavno zurio
u nju dole s pogledom koji joj je činio koljena slabima ispod nje. - Ako vi ne date taj protuotrov
Williamu prije vašeg slijedećeg udaha, nećete vidjeti svijetlo dana!

Bila je iznenađena što se zidovi sobe nisu srušili oko njih na snagu njegova glasa. Da se
njezina krv nije smrznula od njegova ledena pogleda.

Vjerovala mu je. On bi je ubio. Trebala ga je probosti kad je imala priliku. Paničarila je.
Oklijevala. I sada, morala je spasiti jedno od njih.

Okrznula je zapovjednika prolazeći bez druge riječi - i sa svom snagom koju je sakupila
da se pomakne uopće - i otišla do strane kreveta.

Pogledala je dole u žrtvu njezina otrova. William. On je bio prilično lijep u svom
drijemežu, sa sjajnim crnim trepavicama koje su odmarale o njegovu blijedu kožu.

- Treba ga probuditi da može progutati mješavinu, - rekla je, držeći svoj pogled na
Williamu, radije nego da pogleda na njegova zapovjednika ponovno.

45
Klub Brbljivica
- Canneich, - rekao je svećenik, - drži ga gore i ja ću ga pokušati probuditi.

Brutalni zapovjednik gurnuo se kraj nje i pomakao do uzglavlja kreveta. Penjući se na

krevet, sjeo je iza momka i postavio svoje ruke nježno ispod Williamovih. Sjeo je mladog
muškarca gore, naginjući Williamova leđa o svoje grudi.

Otac Timothy je došao i sjeo na rub i počeo pokušavati probuditi ga.

Kad su se Williamovi kapci trepereći otvorili, Aleysia je koraknula naprijed i držala šalicu
do njegovih usana. - Popij to, - rekla je.

Pogledao je gore u nju s tamnim sivim, staklastim očima i nasmiješio se. - Julianna, -
Aleysia je pogledala zapovjednika iza njega i opazila laganu promjenu u njegovom izrazu.

Suosjećanje je ugrijalo njegov pogled, ali samo na tren, prije nego je stisnuo svoju
čeljust i odgurnuo je.

Ali on je brinuo - barem za Williama. Ne bi joj prijetio da će je ubiti da nije. To joj je

podiglo znatiželju o momku. Što je to bilo s njim da je pridobilo zapovjednikovo srce? Tko je
Julianna?

On je mlad… Nevin za krvoproliće. Sluga.

- Da, William, - rekla je omekšavajući svoj glas. - Morate popiti ovo sada.

On je pritisnuo svoje usne na šalicu i popio malo a onda se počeo povlačiti ponovno.

Aleysia je stavila svoje prste na njegov obraz. - Hajde sad, Williame, popijte ovo za
mene.

Pio je još, polako, ali konačno je mješavina nestala.

- Što sada? - Pitao je zapovjednik preko Williamove glave.

- Vidjet ćemo poboljšanje prije zore.

Cain se maknuo od Williama i polegnuo ga natrag kako bi mogao dobro odmarati.

Ustao je i koračao oko kreveta, prolazeći je bez riječi, i otišao stajati s crvenokosim Amishem.

- Idem razgovarati s upraviteljem Richardom. Ostani izvan sobe. Ona ne smije iskoračiti
van iz nje. Ako pokuša, ubijte ju.

- Da, Zapovjedniče, - rekao je Amish.

46
 Plamena ljubav
Aleysia ih je obojicu ubila smrtonosnim pogledom.

Kopile zapovjedničko zatvorilo je razmak između njih u dva koraka. - Dovest ću vašeg
djeda natrag da kratko razgovara s vama. Ali ako pokušate pobjeći prije nego se vratim, oboje
ćete umrijeti. Razumijete li me, gospo?

Mislila je o tome gdje su dva noža bila skrivena u ovoj sobi i kako bi ih voljela baciti i
zabiti u njegovu utrobu. - Što ako ja pobjegnem i dođem vas ubiti?

Izgledao je kao da se želio nasmijati. Ali nije. Umjesto toga, pustio je da njegov pogled
klizne njezinim tijelom, zastajući na njezinim ženstvenim oblinama ispod hlača i košulje.

Osjetila je kako joj lice postaje crveno, ali on to nije vidio.

Počeo je odlaziti, ali tada je stao i prebacio svoj pogled s nje na Oca Timothyja.

Pokazao je na svećenika. - Pođite sa mnom.

Otac Timothy se nije raspravljao. Oni su obojica znali kako je ona bila opasna.

Njemu je očito bilo stalo do svećenika. Ona je sumnjala da je bila njegova duša koju je
on pokušavao zaštititi kad je naredio Ocu Timothyju da ga slijedi.

Gledala ih je kako odlaze, ostavljajući Amisha da čuva vrata. Što je ona mogla sada osim
čekati?

Richardov život ovisio je o njezinom ostanku gdje je bila.

Pogledala je dole na Williama. Malo boje se vratilo u njegovo lice. Dobar znak - za obje
strane, barem.

Napustila je njegovu stranu i otišla potražiti svoje skrivene noževe. Uzela je jednog i
sakrila ga pažljivo u svoj prsluk.

Ovaj put, ona neće oklijevati.

47
Klub Brbljivica

poglavlje 7

ain je sjedio na vrhu jednog od stolova podija, njegove čizme na

stolici ispred njega u velikoj dvorani. Podignuo je svoju šalicu do svojih usana i čekao da Amish
stigne s Gđicom d'Argentan.

- Ako ste joj naudili– stari vitez je započeo.

- Ona nije bila povrijeđena, - Otac Timothy ga je uvjeravao.

- Još, - dodao je Cain, ispijajući svoju šalicu. - Vaša Gđica d'Argentan je hrabro priznala
sve i ima mnogo toga za odgovarati.

- Koliko je ona…?

- Devet, i još jednog čiji život visi. - Cain je osjetio kako se njegova ljutnja podiže. -
Molite se da živi, - režao je kroz stisnute zube.

- Je li ona djelovala sama u svojim zločinima protiv kralja? - Pitao ga je Otac Timothy.

Vitez je podignuo bradu i narogušio se u svojoj stolici. - On nije njezin kralj ili moj.

Pobuna. To je ono što je ubijalo ljude - dokazano smrću tisuća do sada. Ovaj Engleski
vitez je to znao i činilo se da ga nije briga. Bio je odan do smrti Edwardu i Gđici d'Argentan. On
je čak došao s razrađenom pričom o nepostojećem Gospodaru de Baru kako bi je zaštitio.
Kvaliteta kojoj se Cain nije mogao ne diviti.

- Ipak, ona je naš neprijatelj, kao i vi, - rekao mu je Cain.

Vitez je odvratio pogled.

- Kako je ona to učinila? - Pitao ga je Cain.

48
 Plamena ljubav
- Vježbala je svaki dan zadnje četiri godine.

Predanost. Još jedna osobina kojoj se Cain divio.

- Što ju je vodilo? - Pitao je. Očekivao je da će odgovor biti mržnja zbog smrti njezina
brata. Shvaćao je mržnju. Ubila ga je kad je bio dijete.

- Strah ju vodi. I odanost.

Cain se nagnuo naprijed i ukosio svoju glavu prema vitezu. - Strah od čega? - Ali on je
već znao odgovor. - Nas.

Sir Richard je kimnuo. - Od trenutka kad je čula o smrti svog brata, bila je zapaljena za
ovu ludu potrebu da se pripremi za dan kad će se Škoti pojaviti u Lismooru. Zaklela se da nikada
neće predati dvorac ili zemlju neprijatelju svog brata.

- Tko joj je pomogao? - Pitao je Cain.

- Svi, - rekao mu je Richard i posegnuo za šalicom Oca Timothyja umjesto one koju je
Cain dao njemu.

Cain je gledao s osmijehom koji je podizao uglove njegovih usana. Vitez mu nije
vjerovao. Dobro.

- Ja sam pomogao načiniti neka od oružja, kao i moja braća. Svi koji su živjeli ovdje, kao
i seljani pomogli su u građenju zamki i prilaza. Ali to je bilo sve što smo mi napravili. Ona je
insistirala od početka da je rat bio njezin i samo njezin. Kad su novosti došle o opsadi Berwicka,
poslala je sve da odu da se osigura da nitko ne bude ozlijeđen.

- Kako se ona mogla nadati da će nas poraziti sama? - Pitao je Otac Timothy nakon
gutljaja iz Sir Richardove šalice.

- Mogla je to napraviti, - priznao je Cain tihim glasom. - Zamke su bile svuda gdje sam
gledao. Mi vjerojatno ne bi izašli iz šume živi. Ona je hrabra.

- Ona je tvrdoglava, - dodao je njezin vitez, nesvjesno dijeleći blag osmijeh s Cainom.

Cainove oči uhvatile su ju kako ulazi u dvoranu sa njegovim drugim.

Dovraga, ona je bila ugodna Cainovim očima. Ta vitka djevojka u svojim hlačama i
čizmama je bacila kaos na njegove ljude. Činila je isto njegovim osjetima. Kako je mogao misliti

49
Klub Brbljivica
da je tako privlačna nakon što je napravila sve to? Pokušala je ubiti ga! Više od jednom! Sve
što je trebao bilo je reći svojim ljudima istinu i bio bi gotov s njom.

Njezine široke, zabrinute oči pronašle su njezinog viteza i požurila je naprijed.

- Sir Richard! - Viknula je dosegnuvši ih. - Što su vam učinili?

- Ne brinite za mene, moja gospo! - Rekao je, uzimajući njezine ruke u svoje. - Jeste li
bili ozlijeđeni na bilo koji način?

- Zvijer još živi, - rekla je, klizeći svojim smrznutim, zelenim pogledom na Caina. - Da
me taknuo, njegove bi iznutrice bile prosute na brzinu.

Cain se našao kako joj se bolno smiješi.

Njezine oči sjale su s vatrom koja je bila potpirivana četiri godine. Sjetio se da je bio
ispunjen istom strasti. Znao je što je to činilo duši kad je vatra bila ugašena i srce ostalo ležati
napušteno u praznoj ljusci, mrtvo a ipak živo.

Zašto se on brinuo što će biti s njezinim srcem? Ili njezinim tijelom ako njegovi ljudi
otkriju istinu? Ona je bila njihov neprijatelj. Dozvolio bi joj neko vrijeme s njezinim čuvarom a
onda bi je zaključao na neko mjesto od kud ne bi mogla pobjeći.

- Oslobodite ga! - Zahtijevala je. - On nije učinio ništa!

Cain je ispio ostatak njegova viskija, a onda pogledao u nju. - Dokažite vašu tvrdnju i ja
ću ga osloboditi.

Njezine usne su se stisnule dok je uvukla dubok udah spremajući se za svoju borbu.
Njegov zbunjen pogled utonuo je na njezine ruke koje su se stiskale u šake. - Kako bih vam ja
trebala dokazati svoju tvrdnju?

On je slegnuo ramenima i pogledao u svoju praznu šalicu. - To je vaša dilema, ne moja.

- Neće biti dilema jednom kad budete mrtvi.

- Zapovjedniče. - Amish je koraknuo naprijed. Čuo je curinu prijetnju. Cain nije htio da
on čuje ništa više. Što se promijenilo? Bio je spreman dati ju njegovim ljudima prije kratkog
vremena. Ona je izgubila svoj dom. Shvaćao je njezin bol zbog toga. On je izgubio svoj, također.
Izgubio je više od toga.

- Odvedite upravitelja odavde, - rekao je drugome.

50
 Plamena ljubav
- Što? Ne! - Cura je zgrabila i držala vitezovu ruku kad je Amish počeo voditi ga van, i
okrenula se pogledati Caina. - Jedva da sam imala vremena reći mu riječ!

Cain je gurnuo u stranu potrebu da se preda, iskušenju da ju odvuče u svoje ruke, u

svoj krevet. Morao je držati na umu težak udarac koji je ona sama udijelila njegovim ljudima.
On ih ne bi izdao tako da legne s djevojkom koja ih je strpala pod zemlju. - Možda ste trebali
manje vremena potrošiti mašući svojim jezikom na mene. - Pogledao je upozoravajući na svog
drugog. - Što on još uvijek radi ovdje?

Amish je povukao Richarda za ruku i Otac Timothy je požurio da ju zaustavi da ode za

njima.

- On neće biti ozlijeđen, moja gospo, - Cain je čuo svećenika kako joj govori.

Ona je učvrstila svoje oči na svog prijatelja dok je on bio odvlačen a onda je okrenula
svoj pogled na Caina.

- Odmaknite se od mene, Svećeniče, - upozorila je bez skidanja svojih očiju s Caina.

On je podigao obrvu i iskrivio svoja usta kad je ona izvukla bodež od negdje iz svog
prsluka.

- Mislite se boriti sa mnom, gospo? - Pitao je, odguravajući se od stola.

- Mislim vas ubiti, Gorštače, - odgovorila je, držeći bodež ispred sebe.

Otac Timothy maknuo se naprijed. - Gđice d'Argentan—

Cain je držao podignutu ruku da ga ušutka, onda je nakrivio istu ruku prema njoj,
mašući joj da dođe naprijed.

- Dajte da vidim koliko ste odlučni.

Očekivao je da se obruši na njega i zamahne. Umjesto toga, ona je okrenula bodež u

svojoj ruci, uhvatila ga za rub oštrice, i bacila ga na njega.

Imao je samo tren da se makne s puta i drugi da održi svoju ravnotežu. Njihove oči se
sretnu, zaključaju u trenu iznenađenja, tvrdoglave odlučnosti, i pokušaja da pogodi što će ono
drugo učiniti slijedeće.

51
Klub Brbljivica
Njezin pogled je kliznuo na lijevo. Cain je koraknuo naprijed, a onda krenuo za njom
kad je potrčala prema stalku za svijeću uz istočni zid. Dostigla ga je prije njega, uhvatila za
nešto zakačeno uz stalak, i izvukla još jedan bodež.

- Ostanite natrag! - Upozorila je, a onda mahnula oštricom na njega kad je nastavio
dolaziti.

- Vi ne možete pobijediti, - rekao joj je dok se borio s potrebom da ju želi, divi se

pakleno zbog njezinog promišljanja da sakrije bodeže svukuda.

Dovraga, nije znao što da radi s njom. Ništa u vezi s njom nije bilo bezazleno. Imala je
noževe postavljene svuda, skrivene ključeve, otrovano vino i žito, i zamke svuda po prokletoj
šumi. Zaslužila je najgoru kaznu. Ali on je nije želio vidjeti da pati.

- Čak i ako me vi nekako ubijete, - rekao je mekšim glasom nego je namjeravao

upotrijebiti, - Vi još uvijek morate proći ostatak mojih ljudi. Dajte mi nož, gospo.

Posegnuo je za njim i ona je mahnula ponovno. Uhvatio joj je zglob lako i povukao je
snažno uz sebe. Pogledao ju je u oči, trenutno očaran od njezine nevjerojatne snage volje, koja
je sjajila kao plamen iz njih. - To će biti dosta pokušaja da me ubijete.

Pritisnuta uz njega, njezin dah se osjećao toplim uz njegovu bradu, njezino tijelo, meko
i nepopustljivo. - Nisam se ni počela boriti s vama.

Dio njega se tome radovao.

- Vi me iskušavate da vas bacim vukovima. - Iščupao je bodež iz njezinih prstiju i pitao

se koliko ih je još skriveno.

- Bilo bi bolje nego provesti još jedan trenutak s vama, - insistirala je, boreći se da se
oslobodi.

- Sada, pustite me!

Držao se brzo, dajući najbolje da ignorira želju da utone svojim licem u njezinu kosu
boje tinte i udahne njezin miris.

Ona nije bila njegova. On nije želio da bude. Nije bilo mjesta u njegovom životu za
privrženost, posebno ne sa opasnim neprijateljem. Ali nije si mogao pomoći u svojoj
zaluđenosti za njom. Bila je pametna, neovisna, i strastvena. Čak iako je njezina strast bila
mrziti ga. Bojala se izgubiti svoj dom od Škota, i je.
52
 Plamena ljubav
Nije mogao napraviti ništa o tome bez da se suprotstavi svom kralju.

Nevoljko, pustio ju je. Gledao je kako se odmiče i, na kratkotrajan, ludi trenutak, želio
ju je povući natrag. Stiskao je svoju čeljust. Ovo mora prestati. Ne bi trebao provoditi više
vrijeme s njom. Ipak, ako ona nastavi biti prijetnja njemu, morat će je držati blizu.

- Ako ja kažem da vam ja vjerujem o vašem vitezu, hoćete li prestati pokušavati ubiti
me?

Nakrivila je obrvu u skepsi na njega. - Hoćete li pustiti Sir Richarda slobodnim?

On je povukao uzdah. Koji je njemu bio vrag? Zašto se on spremao obećati sigurnost za
viteza? Okrenuo se Ocu Timothyju s nesigurnim pogledom koji nije osjećao godinama.
Svećenik mu je ponudio nježan osmijeh zauzvrat.

- Pretpostavljam da on neće otići daleko bez vas, - konačno je odgovorio Cain, - pa će

biti ograničen na toranj.

Gledala je kao da će se raspravljati, ali onda je bolje razmislila o tome.

Cain je uzdahnuo.

- Onda imamo dogovor, gospo.

Njezino oklijevanje kad ju je pokušao otpratiti van dvorane činilo ga je da zatvori svoje
oči i stisne svoju čeljust.

- Što je s mojim dvorcem i zemljom? - Njezin zadimljeni glas valjao se preko njegovih
ušiju kao šapat čarobnice.

Bila je ili najhrabrija cura koju je ikada sreo, ili najgluplja.

- Oni sada pripadaju Kralju Robertu. - Otvorio je oči ali gledao je u daljinu. - Već sam
mu pisao i poslano je danas. Ne mogu ništa napraviti sada.

- Onda mi nemamo dogovor, - rekla je, produbljujući njegove muke.

- Vrlo dobro onda. Dođite. - Uzeo ju je za lakat i povukao natrag u njezine odaje, gdje
je William ležao spavajući ili mrtav u njezinom krevetu.

Cain je požurio do kreveta, vukući gđicu d'Argentan za sobom. Otac Timothy stigao je
do kreveta u isto vrijeme, saginjući se dole i osluškujući Williamova prsa.

Svećenik je pogledao gore i ispustio dah. - On živi i njegova boja se vratila.

53
Klub Brbljivica
Cainova ramena su se opustila. Pustio je svog zarobljenika i zaključao vrata.

- Zašto vas obojica brinete tako jako o njemu? - Pitala je.

Cain je povukao svoju košulju. - Rekao sam vam, On je nevin. On je –

- Što vi to radite?

Cain se okrenuo prema njoj nakon što je povukao svoju košulju preko svoje glave. -
Idem se naspavati. Predlažem vam da učinite isto.

- Ovdje? Pitala je u nevjerici.

- Biste li više voljeli da vas stavim natrag u tamnicu, samu s najmanje pet čuvara? Vi
ste se dokazali kao lukav protivnik, ali ja mislim da je pet muškaraca dovoljno da vas zadrže
tamo gdje vas stavim.

Grizla si je usnicu. Njegov pogled je utonuo tamo. - Otac Timothy će pomaknuti

pregradu i spavati na toj stolici.

- Da, Oče? - Pitao je svećenika dok je Otac Timothy dodavao još drva na ognjište.

- Da, Sine.

- Nemate me se zašto bojati, - rekao joj je Cain.

Ona je prekinula svoj pogled na svećenika, a onda ga vratila dugim, glatkim mišićima
zapovjednikovih golih ruku. - Ne vjerujem niti jednom od vas. Gdje ćete vi spavati?

Cain je pokazao na pod ispred vrata.

Njezin pogled na njemu se zamračio. - Mislite koristiti vaše tijelo da me držite ovdje?

Kimnuo je, zureći u njezine oči. Slike kako leži gol u krevetu s njom bljesnule su kroz
njegove misli.

Odgurnuo ih je. Ona je bila neprijatelj. Ona je ubila njegove ljude - gotovo ubila
Williama.

Pustio je svoj pogled da klizi s njezinog na momka u njezinom krevetu.

- Gdje ću ja spavati? - Pitala je bez čekanja na njegov odgovor na njezino prvo pitanje.

On je skinuo svoju čizmu. - Gdje god želite. U krevetu kraj Williama. U krilu Oca
Timothyja. Nije me briga. - Svukao je drugu čizmu i okrenuo se od nje. - Ja idem spavati.

54
 Plamena ljubav
Očekivao je da će uzvratiti borbom, prijetiti da će ga ubiti u njegovom snu. Rekao bi joj
da ne bi bila prva koja je to pokušala.

Ali ona je ostala tiha dok je sjeo na pod i podupro se na vrata. Gotovo se nasmijao s
olakšanjem i zatvorio svoje oči.

Otvorile su se u trenutku kasnije kad je ona sjela na pod uz njega.

Dovraga.

55
Klub Brbljivica

poglavlje 8

- to vi radite, gospo?

- Idem spavati.

- Ovdje?

- Biste li više voljeli da ostanem budna i kažem vam što ja mislim o vama?

Aleysiaji je bilo drago kad je Otac Timothy puhnuvši ugasio sve svijeće. Mislila je da će
u slabom svijetlu od vatre s ognjišta, moći ignorirati sirovu senzualnost zapovjednika koju je
isijavao i naspavati se.

Ali bila je u krivu.

Činio se gotovo magičan na mekom, zlatnom svijetlu. Kao neki bog rata, pao s nebesa
i sletio na pod njezine odaje. Mogla je lako izvući svoj drugi bodež ali je shvatila da ga nije
željela ubiti.

On ju je držao sigurnom od svojih ljudi. Bio je voljan pustiti Sir Richarda da ode
slobodan.

Zašto?

- Više bih volio da spavate negdje drugdje.

Njegov dubok, grubi glas poslao je male raspukline topline kroz njezinu krv.

Iako je činila najbolje što je mogla da ne misli na to, sjećanje na kad je bila držana u
njegovom snažnom zagrljaju kad ga je pokušala ubiti u velikoj dvorani činilo ju je malo bez
daha. Zašto je još jednom pokazao svoju milost?

56
 Plamena ljubav
Razoružao ju je pet puta već u roku koji joj je trebao da trepne. Bio je brz i snažan, i
razjarujući.

I iskreno, bilo joj je teško skinuti oči s njega. Njegova tamna kosa bila je povučena s
njegova lica i padala je preko njegovih širokih ramena. Njegove oči bile su zatvorene pa je
pustila svoj pogled da plete preko njegovih udubina i uzvisina duž njegovih ruku i prsa, sve
zaprašene s tamnim dlakama. Njegov trbuh je izgledao kao da je bio načinjen od tučenog
željeza.

Bitkama - očvrsnut muškarac. Bila je u iskušenju da prođe prstima preko njegovih

ožiljaka i promisli koliko je puta bio blizu smrti.

Zgrozila se nad sobom što ga je nalazila tako zbunjujućim.

- Zašto me vi štitite od vaših ljudi?

Gotovo si je ugrizla jezik. Nije shvaćala da je govorila svoje misli naglas dok on nije
otvorio oči ponovno.

- Vaš brat je bio engleski heroj. - Njegov ledeni pogled smjestio se na njoj. - Kralj Robert
je uključen u pregovore o konačnom miru s Nadbiskupom od Yorka. Ne želim ugroziti sve što
je on učinio tako da ubijem sestru Edwardova omiljena viteza.

- Shvaćam, - rekla je tiho, laknuvši joj što je barem nije planirao ubiti u budućnosti. -
Ali uzimanje mog doma neće ugroziti to?

On je uzdahnuo čujno i sklopio ruke preko grudi. - Idite spavati.

- Kako mogu spavati kad je moj dom oduzet od mene? - Stavila je na njega.

Ona nije bila iznenađena kad joj nije odgovorilo. - Što bi vi znali o tome? Vi ne
razumijete i, tako, nema daljnje svrhe razgovarati s vama.

Nije čekala da čuje što je imao reći već je ustala s poda i otišla sjesti na rub kreveta.

Nije joj ostavio drugi izbor nego da smisli novi plan akcije da ga ubije - njega i sve
njegove ljude.

Nije gledala prema njemu ponovno. Bilo je previše opasno. Postavila je svoj pospan
pogled na Williama umjesto toga.

57
Klub Brbljivica
Bi li je zapovjednik stvarno ubio da je William umro? Nije željela riskirati. Osim toga,
ako je mlad čovjek zaista bio nevin, nije željela da on umre.

Tko je bila Julianna? Njegova draga, sudeći kako je gledao Aleysiaju kad ju je nazvao
djevojčinim imenom.

Proučavala ga je na mekom svijetlu. Bio je prilično zgodan i nije imao ožiljaka. Njegova
kosa bila je tamna i kovrčava, sad kad je bila suha, preko njegovih obrva. Njegova četvrtasta
čeljust i brada s rupicama bile su gotovo savršeno izrezane ispod debelih, ispupčenih usta.

Zijevnula je, i kad je završila, vidjela je da je on budan i gleda u nju. Gleda kroz nju.
Njegove oči bile su boje munje preko ljetnog neba; probadale su ju kao strijele i činile da želi
odmaknuti pogled, da ne vidi njezine najskrivenije misli i želje.

Ali bilo je nešto u njegovom pogledu, također, što ju je činilo smiješiti mu se.

- Tko ste vi? - Pitao je i povukao se da se pridigne. Vidjevši da Otac Timothy i njegov
zapovjednik spavaju na podu činilo se da ga tješi. Opustio se i pogledao u nju ponovno.

- Ja sam Aleysia. Richardova unuka, - rekla mu je nježno, pažljivo da ne kaže previše. -

Popili ste otrovano vino i ja sam znala lijek za to. Pomogli smo vam da ga popijete.

On je kimnuo, a onda uhvatio glavu rukama. - Sjećam se. Mislim. Spasili ste mi život.

Zadržala je osmijeh, iako ga nije uzvratio.

- Vi ste Engleskinja, - rekao je, držeći glas niskim i neutralnim.

- Francuskinja, - ispravila ga je. - A vi ste…? - Nije bila sigurna. Zapovjednik je rekao da

je William bio sluga. Ali komu?

On je izravnao ramena i nagnuo bradu. - Ja sam Škot.

Ponosan, bez sumnje.

Slegnula je ramenima kao da nije važno ovako ili onako.

- Vi zvučite kao Englez.

- Bio sam… Odgajan u domu jedne Engleske obitelji, - rekao je, bockajući je.

Njegov ton izgubio je svoju neutralnost i podrhtavao od emocije.

58
 Plamena ljubav
On nije bio odgajan od njih, nego u njihovom domu. Aleysia je vidjela sliku djeteta u
svom umu. Prljavo, nezbrinuto za slugu kojeg je mlatio njegov gospodar. Njezino srce se
smekšalo zbog njega.

- Nazvali ste me Julianna, - nježno ga je podsjetila.

Zurio je u nju, ali nije gulio njezine slojeve. Bile su to njegovi vlastiti, koji su padali na
spomen njezina imena.

- Tko je ona? - Šapnula je Aleysia dok je njezin dah zastajao. - Vaša voljena?

- Da. - Tiha izjava.

Aleysiaine oči napunile su se suzama. - Gdje je ona sada?

- Sa svojim ocem, Guvernerom Berwicka, ako je još živa.

Martin Feathers, Guverner Berwicka. Aleysia je malo znala o njemu. Giles je imao neka
posla s njim godinama prije i spomenuo da ima sluge.

Zatvorila je oči i pokušala usporiti svoje, slomljeno, srce. Kakva strašna tragedija!
William je volio kćer svoga gospodara! Otvorila je oči da vidi suzu kako pada iz njih. - Oprostite
mi, - rekla je i obrisala nos. - Mi ne moramo razgovarati više o tome, - učinila je svoje najbolje
da se ponovno nasmije i posegnula da potapša njegovu ruku. - Vi ste sigurno zaslužili naklonost
ove dvojice. - Pokazala je bradom na zapovjednika i svećenika, koji je hrkao u svojoj stolici.

- Jeste li našli Gospodara de Bara? - Pitao je, izgledajući s nadom prvi put.

- Gospodara de Bara?

- Da, vaš djed je priznao njegovo ime zapovjedniku.

Dragi Richard, Aleysia je pomislila, on ju je pokušao spasiti.

- Ne, - lagala je i odvratila pogled. Nije bila sigurna zašto, ali nije htjela da William zna
da je ona bila ta koja ga je gotovo ubila, ubila ljude koji su vjerojatno bili njegovi prijatelji. - Ali
vi mi morate obećati da nećete jesti ništa načinjeno sa žitom.

- Obećavam.

Ponovno je zijevnula i zatvorila svoje oči. - I ostanite izvan šume.

Nije se sjećala da je rekla ili čula ništa nakon toga.

59
Klub Brbljivica
Bila je probuđena nekoliko sati kasnije od nježnog gurkanja. Otvorila je oči i našla se
ispružena preko njezinog praznog kreveta i zapovjednika kako stoji iznad nje. Bili su sami.

Držao je malu štrucu kruha.

- Pronašli smo žito u jednoj od seoskih kuća. Je li sigurno za jesti, gospo? - Doveo ju je
do usta i zurio dole u nju s nagovještajem topline koja je omekšavala njegov čvrsti lik. I onda
je opet nestala.

Aleysia je ustala iz kreveta i nije rekla ništa da ga zaustavi dok je on uzimao griz.

Nije se sjetila otrovati žito seljana! Popravit će to s prvom prilikom koju dobije. -
Riskirate svoj život u nadi da ću vas ja spasiti? Vi ste budala.

- Ne sasvim, - ispravio ju je i držao kruh dalje od nje. - Richard je pojeo prvu štrucu.

Gurnula ga je sa svog puta a onda se okrenula prema njemu. - Kako ste znali da ja nisam
otrovala svo žito?

- Nisam znao. Znam sada. Richard će kušati svu hranu prvi dok god Bruce ne odgovori
na moje pismo o tome što da učinim s vas dvoje.

Oh, željela je da ga je ubola. Svaki trenutak što je provela s njim činio joj je misao
lakšom.

Neće oklijevati ponovno kad bude imala priliku.

Njezin trbuh je grmio. Nije jela od prije napada. Izvukla je kruh iz njegovih ruku i zagrizla
ga.

- Gdje ste poslali seljane? - Pitao je dok je žvakala.

- Daleko.

Gledao je blago ojađen zbog njezina prkosa, ali njegov glas ostao je miran.

- Ovo žito neće trajati. Trebaju nam farmeri natrag.

- Oni se neće vratiti dok vi ne budete mrtvi. Obećala sam im sigurnost od vas–

- Ja im neću nauditi.

Smijala se. - Zašto bi zec vjerovao zmiji?

Njegov pogled se izoštrio na njezinom, čineći joj kožu ugrijanom. - Vi niste zec, gospo.

60
 Plamena ljubav
- Ne, Zapovjedniče, nisam, - rekla mu je, trudeći se najbolje da ignorira utjecaj njegove
potpune pažnje koja je bila na njoj. - I ja neću poslati po moje ljude dok se Lismoor ne riješi
vas.

- Vrlo dobro, onda, - rekao je sa slijeganjem koje je rastegnulo njegovu košulju preko
njegovih grudi. - Onda ću ja ponuditi njihove domove drugima.

Njezine oči su se širom otvorile od iznenađenja i ljutnje na njegovu drskost. - Vi sasvim

sigurno nećete ponuditi njihove domove drugima! Uzeli ste moj dom od mene! Zar mislite da
ću vam dozvoliti da uzmete i njihove, također?

Oh, tresla se od bijesa. Nije uspjela. Iznevjerila je svoje prijatelje. Sad će oni izgubiti
svoje domove zbog nje. Osjetila je suze kako ispunjavaju njezine oči i mrzila ga još više zbog
toga.

- Ja ću… - Stisnula je zube i zatvorila oči da skupi kontrolu nad sobom. - Poslat ću po
njih, ali želim da se zakunete na Svetu Knjigu da se nikome od njih neće nauditi.

Mislila je da ga je vidjela smijati se. Izblijedilo je prije nego je uspjela definirati to, ali
činilo se porubljeno sa žaljenjem.

- Vrlo dobro.

Predao se lakše nego je mislila da će biti. Nije bila spremna za to i nije znala što reći.

- Idemo pronaći Oca Timothyja sada, - nastavio je, i okrenuo se prema vratima. Ona
nije uspjela. Dovodila ih je natrag u dvorac pun divljih Škota.

Željela je plakati, gledajući ga kako odlazi iz sobe.

Brzo se sagnula do pernatog madraca i podigla ugao. Izvukla je nož koji je sakrila tamo
i kliznula ga u svoju čizmu.

61
Klub Brbljivica

poglavlje 9

ain se okrenuo da se uvjeri da je njegov zatvorenik bio iza njega i

da se ne priprema ubosti ga u leđa. Kad je nije vidio, on je stisnuo čeljust i požurio natrag u
sobu.

Upao je u sobu i našao je kako češlja svoju dugu, opuštenu kosu preko njezina ramena.
Okrenula se njemu, njezine velike, uznemirene oči oklijevale su u kratkom osmijehu koji mu je
ponudila.

- Sad ću samo na tren.

Znao je da nešto sprema ali, u tom trenutku, nije ga bilo briga. Sve što je mogao bilo je
zuriti u nju dok je ona provlačila svoj češalj od alabastera kroz svoje duge, garave uvojke i
mislio o tome kako je prelijepa bila.

Bi li drugi muškarci mislili isto kad bi je vidjeli?

Pisao je Bruceu o njoj ali trebat će vremena da dobije odgovor.

Što će on raditi s njom do tada?

Bilo mu je žao što je poslušao Oca Timothyja i došao ovamo. Nije bilo prvi put da žali.

Nakon što su njegovi ljudi umrli, želio je zadaviti svog prijatelja jer ih je prijavio za
opsadu. Ali prošle večeri, kad mu je djevojka rekla da on ne shvaća kako je izgubiti svoj dom,
želio joj je reći o njegovim roditeljima, njegovoj braći, njegovom životu.

62
 Plamena ljubav
Činilo ga je da poželi pobjeći, ostaviti Lismoor i nikad se ne osvrnuti natrag. Da nije već
pisao Robertu, on bi pobjegao.

Što ga je to snašlo da je želio podijeliti dijelove svog života s njom? Zašto se on osjećao
kao, dovraga… Čudovište jer obavlja svoju dužnost?

Ona je isplela svoju kosu u jednu dugu pletenicu koja je visjela preko njezina ramena i
bila svezana s komadom konopca.

Držala je donji rub svog prsluka i migoljila se, uspravljajući svoje tijelo. - Evo, - rekla je,
okrećući se njemu.

- Moram upotrijebiti garderobu.

Kimnuo je, obmanut načinom kako se kretala, kako je izgledala. Koga je ona pokušavala
impresionirati?

Držao je ispruženu svoju ruku da pročisti put za nju i udisao ju kad je prošla kraj njega
i izašla iz sobe.

Slijedio ju je van, i čekao van vrata dok se ona zaustavila u garderobi.

Ostao je budan slušajući ju kad je govorila s Williamom prošle noći. Bila je izravna a
opet nježna i uspjela je dobiti momka da se otvori o njegovoj prošlosti i tajanstvenoj Julianni.
On je bio sluga Guvernera Berwicka, i bio je zaljubljen u njegovu kćer - koja je vjerojatno bila
mrtva.

Izgubiti voljenu bilo je teško. Zato se Cain osigurao da ne zavoli nikoga.

- Kako je William jutros? - Pitala ga je, izlazeći iz garderobe.

- On je dobro.

Njezin osmijeh je osvijetlio hodnik. - To su dobre vijesti.

- Da, - složio se. Sviđao joj se momak. To je činilo Caina sretnim iz nekog smiješnog
razloga. - Vaš napitak ga je spasio.

- Kao što sam vam rekla da hoće, - odgovorila je s njezinim nosom u zraku i prošla kraj
njega.

Slijedio ju je. - On je sada u boljem raspoloženju nego kad smo ga pronašli.

Ona je zastala u koraku i pogledala u njega. - Našli ga?

63
Klub Brbljivica
- Da, mi smo odlazili iz Berwickaa i našli ga na cesti kako pokušava vratiti se natrag u
dvorac.

- Zbog Julianne, - rekla je nježno.

- Guvernerove kćeri.

- Da, nije li to najtragičnija stvar za koju ste ikada čuli? - Obrisala je nešto iz njezina oka
i nastavila hodati.

Cain je mogao pomisliti na par stvari koje su bile tragičnije od te. Ali to nije rekao. Neka
žali momka. To je može zadržati da ne ubije ostatak njih. - Da, to je tragično, zaista. Mogu
otkriti što se desilo njemu i njegovoj obitelji nakon napada. - Zašto se on javio dobrovoljno za
to? Zašto nije mogao prestati? - Možda je mi možemo pronaći.

Stala je ponovno i okrenula se njemu, iznenađenje i užitak je obasjao njezine oči. - Da,
možda možemo.

Treba li se on nasmiješiti zauzvrat? Bio je u iskušenju. Je li joj davao previše?

Spremao se odvesti ju do velike dvorane, gdje će ona susresti njegove ljude. Lagao je
radi nje. Rekao im je Sir Richardovu razrađenu priču o Gospodaru de Baru da je zadrži
sigurnom. Napravio je to zbog kralja i zbog mira koji je Robert tražio. Nastavit će je držati
sigurnom bez obzira koliko ga puta ona pokušala ubiti. Kad bude došla riječ o njoj, on će gledati
kako odlazi i nastaviti sa svojim životom. Nije mogao dočekati.

Nastavila se kretati bez njega. - Gdje je Otac Timothy?

- U velikoj dvorani, - rekao joj je, skrećući lijevo nakon nje. Dostigao ju je u dva koraka.
- Ostanite blizu mene ili bi vas netko mogao pokušati pipati.

Bacila mu je hladan zloban osmijeh. - Vi morate biti tako ponosni.

Popeo se preko tri stepenice koje su vodile u veliku dvoranu s unutarnjeg ulaza, i onda
ušao unutra.

Ostala je blizu i slijedila ga kad je skočio na stol.

Nije trebao vikati ili čak ni govoriti uopće. U stvari, pogledao je na nju i brojio njihove
uzdahe prije nego je dobio njihovu pažnju. Trebalo je pet udaha da njegovi ljudi opaze nju.

- Tko je ovo, Zapovjedniče? - Neko je uzviknuo.

64
 Plamena ljubav
- Dijelite li? - Zvao je drugi.

- Ne! - Viknuo je natrag. - Ne dijelim. - Čekao je trenutak dok oni nisu shvatili da je bio
ozbiljan i onda se smjestili natrag. - To znači ako ju itko od vas dotakne, dotakne ju, on će se
sresti sa mnom u borbi do smrti. Je li to jasno?

Mogao je osjetiti njezine oči na sebi, iznenađene od njegove prijetnje i ugrijane od toga.
On je zadržao svoj strogi pogled na svojim ljudima dok su oni kimali i mrmljali svoje slaganje.

Kad su oni bili tihi ponovno, nastavio je. - Ovo je Aleysia, unuka Upravitelja Richarda.

Svako oko okrenulo se na Richarda koji je stajao do Amisha i smiješio se Aleysiaji.

Da su znali… Trebali su znati istinu. Zaslužili su znati. - Ona je spasila Williamu život
prošle noći kad se otrovao vinom. Trebate je tretirati s poštovanjem. Dao sam joj solar na
upotrebu dok smo mi ovdje.

Kad su čuli o Williamu, njihovi osmjesi su se smekšali na nju. Ipak, ta kopilad je bila
gladna žene, a ta žena će vjerojatno ubiti svakog od njih.

Tako da je on neće ispustiti iz vida nakon što se skupe oko stola. Posegnuo je za njom i
ona je koraknula u njegove ruke. Gledao je u njezine oči, obojane zlatno zeleno na sunčevoj
svijetlosti koja je prskala kroz prozor.

Na trenutak, za razliku od bilo kojeg prije kojih se mogao sjetiti, zaboravio je sve drugo.
Svu tu smrt.

Svu mržnju, proždrljiviju nego to što ju je proizvelo, bio je spaljen kao suho lišće u vatri
njezinih očiju.

Želio ju je privući dok je spuštao svoja stopala na tlo. Želio ju je poljubiti i otkriti kakvog
je okusa.

Ona je koraknula da se odmakne kad ju je pustio. Zatvorio je oči. Kog je vraga on mislio?
Da nije bilo ništa drugo, borila se na strani Engleza! Dovraga, on je izdao svoje ljude radi nje.

Uvukao je dubok udah. Zašto je njegovo srce lupalo tako jako da nije bio siguran da
može koraknuti a da se ne sruši? Osjetio se bolestan. Kruh - ? Ne, Richard se činio zdrav i čio,
kao i svi ostali. Mogu li oni čuti njegovo srce kako mlati o njegova rebra? Jesu li primijetili da
on diše kao da je upravo dotrčao iz sela?

65
Klub Brbljivica
Obrisao je obrve i napravio korak. To nije bila ljubav, odjednom ga je pogodilo jako.

To je bio strah od nje. Strah od gubitka kontrole nad njegovim odlukama temeljenima
na onome što je srce htjelo. Učio je svaki dan od kad je bio dječak da kontrolira svoje želje da
ubije Engleske vojnike koji su ubili njegovu obitelj. Strah od miješanja pepela i nalaženja
jantarnog sjaja nečega toliko bolnog da je morao zaboraviti svoju obitelj kako bi to preživio.
Od puštanja svog srca da luta dublje u bezdan, gdje bi se potpuno izgubilo.

- Aleysia, pozdrav! - Williamov glas vratio ga je natrag u sadašnjost. Prisilio se da se

okrene i bio zahvalan kad je spazio Oca Timothyja kako im prilazi. Ako je njegov Bog slušao,
Cain je trebao snage da prođe kroz to i izbaci je iz svog života što brže moguće.

- William! Oporavili ste se lijepo, - pjevala je, posegnuvši da dotakne njegovu ruku.

- Da, hvala vama. Ja sam vaš dužnik.

- Ne, Will, - Cain je čuo sebe kako govori. Nije htio da momak bude dužan ženi koja ga
je pokušala ubiti na prvom mjestu. - Nema duga. Sada, ispričajte me, trebamo razgovarati s
Ocem Timothyjem.

Ukočila se kad ju je uzeo za lakat i povukao ju prema svećeniku.

- Zašto ste bili osorni s njim? - Siktala je putem.

Da li je bio osoran? Bio je u iskušenju da se okrene i pogleda natrag u momka.

A onda je došao pameti. Od kad je on brinuo je li ili nije povrijedio osjećaje jednog od
svojih ljudi? Psovao je ispod daha i uputio se van prema svećeniku.

Sišli su stepenicama u hodnik.

- Grubijane, - samljela je i izvukla svoju ruku. - Što je s vama?

To je bilo ono što je i on htio znati. Sumnjao je da ona ima odgovor, i nije htio pitati
Oca Timothyja ispred nje.

- Trebamo vašu Svetu Knjigu, - rekao je svećeniku, ignorirajući njezino pitanje. - Moram
se zakleti na nju.

Kao što je i sumnjao, Otac Timothy nije se činio zadovoljan, ali je konačno kimnuo i
mahnuo rukom.

- Dođite.
66
 Plamena ljubav
Vodio ih je do male kapele dvorca i čekao dok je Cain uzeo Knjigu u svoje ruke.

- Sad šta? - Pitao je, okrećući se njoj nakon što se zakleo. - Kako ćete ih dovesti natrag?

Ona je zatvorila oči dok je udisala dubok udisaj. Znao je da ona nije htjela da on to
napravi, ali ona će mu morati vjerovati. Trebali su ljude da obrađuju zemlju. Trebali su štogod
žive stoke su imali da je dovedu natrag.

- Očekujem da me nećete pustiti iz vida, - rekla je s iskrom u svojim očima i pucketajući

jezikom. - Zato se pripremite da se popnete na drvo ili dva.

Svećenik se smijao. Cain nije.

- I ja ću trebati strijele.

Dvojica muškaraca su izmijenila skeptične poglede.

Ona je udarila dlanovima o svoja bedra. - Kako drukčije očekujete od mene da

kontaktiram s njima?

- Koliko vam ih treba? - Pitao ju je Cain, osjećajući kao da se predaje još jedanput.
Kakva vrsta luđaka daje svom neprijatelju oružje?

- Tri. I ja također trebam tri trake plave tkanine ili vune.

- Zašto?

- To je šifra, - objasnila je. - Plavo je za sigurno. Crveno je za nesigurno. Svatko bi mogao

biti prisiljen na pozivanje da je sigurno da se vrate iako nije. Osim toga, mnogi od seljana ne
znaju čitati.

Cain je kimnuo, ali bio je zaposlen diveći se kako je temeljito isplanirala sve. - Što ako
je crvena za sigurno, a plava za nesigurno? Kako ću ja znati ako me vi želite prevariti?

Njezine oči sjale su u svjetlu svijeća kapele. - Ja vas ne želim prevariti, Zapovjedniče. Ja
vas želim ubiti. Ne zaboravite to. Što se seljana tiče, možete me baciti vašim psima ako se oni
ne budu vratili u par dana.

Usudila se prijetiti mu opet, i sa zabavom u očima! Imala je hrabrosti i samopouzdanja

učiniti to - ili je bila potpuno luda. Držeći je blizu bilo je potrebno više nego ikad. Iskreno, ona
ga je mrzila.

67
Klub Brbljivica
Zašto je onda, bio u iskušenju da ju povuče natrag i poljubi njezina sočna usta kad ga je
okrznula u prolazu?

Proklet bio. - Kako znate da vas ja neću baciti psima ionako?

Ona je stala i okrenula se gledati ga preko svog ramena. Smijala se kao da je znala nešto
što on nije.

Bila je smrtonosna. To je bilo sve što je trebao znati.

68
 Plamena ljubav

poglavlje 10

uma je bila živa od poziva orlova na udaljenim stablima i crvenih

vjeverica koje su skakale od joha do breza i brijestova. Ispod, srne i jeleni i manje životinjice
jurile su dalje od dvoje ljudi koji su hodali po uskim daskama i granama iznad njih.

Aleysia je tapkala dalje sa glavom spuštenom. Nije morala vidjeti gdje je išla. Ona je
vježbala ovo trčanje tisućama puta ovih godina. Znala ga je dobro. Iako, mrzila je sebe sada.
Htjela je vratiti seljane natrag u njihove domove, ali ne sa Škotima ovdje. Željela je da se
Zapovjednik zakune na Svetu Knjigu, i on je. Ali ona još uvijek nije vjerovala da će njezini
prijatelji biti sigurni. A što sa Mattie i Elizabeth? One su stanovale u dvorcu! One će se vratiti s
ostalima. Ona nije imala obojanu traku da pokaže da se samo neki trebaju vratiti.

Oh, ona se žalila putem, što će ona to učiniti? Nije se mogla riješiti zapovjednika toliko
dugo da planira nešto. Hodao blizu nje, držeći korak kad je skakala od grane na drugu, bio je
stalna smetnja. Mislila je da pošalje crvenu traku, ali oni su bili daleko dva mjeseca. Imali su
malo. Trebali su doći kući.

- Vi ste se stvarno pripremili da dočekate jednu vojsku sama, - rekao je sada, njegov
glas bio je bogat spoj poštovanja i čuđenja. - Nisam nikada vidio takvu predanost u bilo kom
čovjeku kojeg znam.

Ona je iskoračila van na jednu debelu granu i okrenula se, omatajući svoju ruku oko
debla da se suoči s njim. Sviđale su joj se njegove riječi i tekući, ritmični način kako ih je
izgovorio. Sviđalo joj se više od toga o njemu. Željela je da nije. Lismoor je bio njezin. Ona nije
odustajala. Nije mogla.

69
Klub Brbljivica
- Koji sam drugi izbor imala? - Pitala je kad je stao hodati, - Saznala sam što je vaša
vojska učinila seljanima u Berwicku. Moji ljudi nisu borci i ja ne bi htjela da oni nestanu pod
Škotskom oštricom. - Stajao je na dasci nekoliko santimetara udaljen, visok u odnosu na
pozadinu lišća i zasljepljujućih zraka sunca. Nosio je na svojim širokim ramenima tobolac
strijela, luk, i mač. Pomaknuo se da blokira sunce. Njegov pogled na njoj bio je moćan,
prožimajući na svakom uglu svaki oblik nje odjednom.

I ona je bila ispunjena također, primijetivši kako mu odgovara, spremno tijelo sa

uglednim očima. Bio joj je jednak. Čovjek kojeg bi ona razmotrila da mu se preda. Šteta da je
bio na putu njezinom domu i njezinoj slobodi.

- Moji ljudi nisu sudjelovali u onom što se desilo u Berwicku, - rekao je sa gađenjem
dok je koraknuo bliže.

Ona se odmakla, sigurne noge i brzo. Stala je, čučnuvši u kolijevku dviju grana gledajući
ga kako poskakuje bliže.

- Svejedno, vaš dolazak mi je oduzeo svaki izbor koji sam ikada napravila i koji ću
napraviti u budućnosti.

Izgledao je kao da bi mogao ponuditi još lijepih riječi, ali on je zatvorio usta i posegnuo
rukom upravo prije nego je skočila.

Sletjela je na nižu granu i uhvatila se za deblo na tren, zahvaljujući Bogu što je napravio
grane kao stepenice, i što nije promašila prvu.

Morala je to napraviti opet. Nije to htjela. Njezino srce je lupalo kao bubanj u njezinim
ušima.

Čula je zapovjednika negdje iznad i pustila se s debla.

Skočila je ponovno, bliže zemlji.

Kopile je palo i pogodilo ju na svom putu dole. Ili možda, mislila je kad je sletio na leđa
s njom na sebi, nepovrijeđen, da je namjeravao pasti.

Pogledala je dole na njegovo lice, zbijeno od bola, i nije gubila tren da ga prouči izbliza,
već skočila gore i potrčala.

70
 Plamena ljubav
Stala je nakon trena kad je shvatila da on nije bio iza nje. Je li ga pad ozlijedio više nego
je shvaćala? Zašto je ona brinula? Nije, ali ako je on bio ozlijeđen, to bi mogla biti savršena
prilika da ga ubije.

Okrenula se i pogledala natrag i vidjela ga da leži na tlu gdje ga je ostavila. Vratila se

polako, opreznim koracima dok joj je srce mlatilo o njezina rebra. Je li on već bio mrtav?
Umirući?

Bi li ga mogla ubosti dok on ne diše? Uzela je bodež iz svoje čizme i pomakla se bliže.

Suze su ispunile njezine oči i ruka joj se tresla. Nije imala pojma da će to biti ovako.
Upucati čovjeka sa strijelom bilo je dovoljno loše. Ovo je bilo drukčije.

Došla je do njega. - Zapovjedniče?

Možda je Bog smatrao prikladnim da ga ubije u padu i da je spasi nevolje.

On nije odgovorio ili otvorio svoje oči.

Čučnula je uz njega i bocnula ga u stranu. - Cainnech?

Vidjela ga je kako otvara oči. Imala je djelić sekunde da skoči dalje. Ali olakšanje ju je
iznenadilo i on ju je uhvatio prije nego je mogla odletjeti.

U vremenu koje joj je trebalo da udahne slijedeći udah, on ju je razoružao, povukao

dole, i popeo se na nju. Držao je njezine zglobove iznad njezine glave i gledao ju u oči, na svaki
santimetar njezinog lica i smiješio se, samo malo.

- Vratili ste se.

- Da vas ubijem, - dala mu je do znanja, zureći natrag. Molila se da nije mogao osjetiti
njezino srce kako lupa o njegovo.

- Vi me niste htjeli ubiti, djevojko, - rekao je tihim, zavodljivim režanjem koje je činilo
njezinu krv ključati.

Bila je to istina! Nije ga željela mrtvog. Nije ga željela ubiti. Kako ju je njezino vlastito
srce moglo tako izdati? Kako je mogla željeti da poljubi njegova sočna usta? Da je, bi li je to
zaustavilo od toga da mu kaže da je bio u pravu? Ona je bila izdajnik.

71
Klub Brbljivica
Njegov dah krao je preko njezina obraza. Zatvorila je oči, stišćući zube da se suzdrži od
uzdaha zadovoljstva. Njegove usne protekle su niz njezinu bradu, njezinu čeljust. Postala je još
svjesnija njegove težine i dominacije, čineći je da zaboravi svoja obećanja i svoje planove.

A onda, isto tako brzo, on se odmaknuo dalje.

- Ne znam što mi to vi činite, - imao je drskosti reći, - ali zahtijevam da smjesta

prestanete!

- Da li me vi optužujete da vas mamim? - Zabacila je glavu natrag i smijala se, ne

čekajući njegov odgovor. Ona je ustala i obrisala se.

- Vi ste bili onaj na meni, Zapovjedniče. - Pogledala je uokolo za svojim nožem ili nečim
što bi bacila na njega.

- Onda mislim da je najbolje ako se budemo držali na dobroj udaljenosti jedno od

drugog.

- Slažem se. Zbogom. - Ona se zakretala u svojim čizmama i počela hodati udaljujući
se.

- Gđice d'Argentan.

Stala je na moć njegova glasa.

- Ne mogu vas pustiti da odete.

- Mislite da vi nećete, - rekla je bez da se okrene. - Vi ste zapovjednik. Vi možete učiniti

što želite.

- I vi znate da u trenu kad vas ja oslobodim, da ćete doći za mnom.

Ona se okrenula i iskrivila usta na njega. - Ne ako vi napustite Lismoor.

On se nije smiješio, ali njegov pogled se smekšao na njezinom dovoljno da joj čini srce
lupati. - Vi možete ostati ovdje, curo, - rekao je, pomičući se bliže. - Nitko vas neće izbaciti.
Seljani će biti sigurni, sigurniji nego prije, jer njihova zemlja pripada Kralju Robertu sada.

- Ne! - Ne, nije bilo prekasno! Ona nije sve izgubila! Požurila je prema njemu i dok je
on stigao do nje udarala ga je šakama. Iznenađujuće, dohvatila ga je u čeljust prije nego je on
zatvorio svoje ruke oko nje. - Ja neću izgubiti moj dom!

72
 Plamena ljubav
Držao ju je dok se ona borila protiv njega. Nije željela biti pritisnuta tako blizu na njega
i da ga ne mrzi vjerojatno bi trebala. Njegove ruke, stegnute tek dovoljno da je drže, nisu se
mrdnule. - Ne mogu otići, - dahtao je u njezinu kosu. - Kralj je ovo naredio i poslao mene. On
zna da sam ja ovdje. On zna za vas. Ako me uspijete ubiti, on će poslati nekog drugog. Veću
vojsku. Vi ćete umrijeti, djevojko. Svi će umrijeti.

- Ne! Plakala je, - Kralj Edward neće ovo dozvoliti!

- On nije napravio ništa za Berwick. Mislite da će biti drukčije za Rothbury?

Dragi Bože, je li ovo zaista bilo to? Je li njezina borba bila gotova tako brzo? Da li se
samo trebala predati sada?

- Ja neću povrijediti nikoga, - šaptao je uz njezino uho. - Imate moju riječ.

Zatvorila je oči i ugrizla usnu da se suzdrži od plakanja. Što ako ubije njega i njegove
ljude i Bruce pošalje još? Kakav je to rat ona započela? Koliko dugo će on trajati?

Zapovjednik se zakleo da neće povrijediti nikoga i, do sada, Sir Richard se činio dobro
zbrinut. U stvari, vidjela ga je da se smije s Škotima. I… Ona nije bila tretirana lošije, čak i nakon
što je pokušala ubiti svog tamničara nekoliko puta.

Zapovjednik. Čovjek koji je sve ovo doveo na nju, koji ju je gledao s očima od čelika
jednog trena i oceanom žaljenja u slijedećem. Njegovo samopouzdanje je bilo sigurno.
Sklonište njegove prisutnosti je bilo, priznala bi, čudno utješno.

On bi mogao biti njezina najbolja opcija, ali ona nije mogla odustati.

Prestala se boriti i odmarala je svoju glavu na njegovoj nadlaktici. - Ovo je moj dom koji
je oduzet, - rekla mu je tihim glasom. - Moj život će se promijeniti. Ja nikada neću odustati, i
ja vam nikada neću oprostiti...

Pomakla se van njegova zagrljaja kad je on popustio svoj stisak na njoj. Nije ga
pogledala. Nije se više imalo što reći.

Slijedio ju je natrag na stablo. Ostali su tihi dok su putovali kroz grane i preko dasaka
dok nisu stigli do grbe šumskog brda.

S njihove istaknute točke, mogli su vidjeti u svim smjerovima.

73
Klub Brbljivica
Uzela je luk koji joj je ponudio i strijelu s zavezanom plavom vrpcom na vrhu. Ubacila
je i naciljala.

Neće si nikada oprostiti što ih je dovodila natrag sada. Ali čak i ako je ona bila sposobna
ubiti te Škote, više bi ih došlo.

Poražena, pustila je strijelu letjeti, jednu prema istoku, jednu prema zapadu, i jednu
prema jugu.

Kad je završila, okrenula se njemu i obrisala suzu iz oka.

Vratili su se u dvorac u tišini. Ona nije bila iznenađena kad je otkrila da su pretraživali
zbog bodeža. Oni nisu našli sve, ali se zapovjednik činio nešto više opušten s njom. Čak ju je
ostavio samu s Richardom u velikoj dvorani dok je on govorio s crvenokosim Amishem i nekima
od drugih za stolom na udaljenom kraju.

- Učinili ste što ste najbolje mogli, moja gospo, - rekao joj je njezin stari prijatelj.

- Jesam li? - Pitala je nježno i pogledala u njega sa suzama u očima. - Ako Matilda i
Elizabeth neće umrijeti od straha, one mi neće nikada oprostiti kad vide čemu sam ih dovela
natrag.

- Vi ne možete pobijediti u ovome, moja draga, - njezin joj je vitez rekao, - vjerojatno
tisućiti put u ovih zadnjih nekoliko godina. Kad se radilo o borbi za Lismoor i Rothbury, Richard
nije nikada bio onaj kome ćete se obratiti ako vas treba ohrabriti. On ju je htio odvesti u
Normandiju čim je saznao da je Giles mrtav.

Normandija je mogla biti sigurnija za nju od Engleske granice, ali ona je bila d'Argentan
i, kao i njezin brat, ona ne bi nikada pobjegla od borbe.

Gledala je uokolo na nekoliko vojnika koji su se okupili oko stolova sa svojim viskijem.
- Mogla sam pobijediti da su to bili samo oni. Ali on je u pravu. Bruce će poslati još. Čini se da
je sve izgubljeno.

Moralo je biti nešto. Nešto što bi ona još mogla učiniti.

Svećenik im se pridružio s prijateljskim osmjehom i s velikim vrčevima u svakoj svojoj

ruci. Ponudio je jednog Richardu. Aleysia je uzela drugi, pretpostavljajući da je bio za nju. Uzela
je dubok gutljaj. Drhtala je na svom mjestu i stisnula oči dok ju je vatra pržila. Čisti viski s
Visočja. Mislila je da bi joj oči mogle samo promijeniti boju.
74
 Plamena ljubav
Kašljala je u svoje ruke i pogledala u njih radi krvi. Nije je bilo. Stavila je praznu šalicu
na stol kraj njih, i tada se držala za njega kad se soba počela micati.

- Oprostite mi, moja gospo, - svećenik je rekao uspravljajući ju. - Viski nije bio
namijenjen vama.

Aleysia je na tren pričekala dok joj se pogled razbistrio. - Oče, slušate li zapovjednikove
ispovjedi?

- Ne, - odgovorio je, iznenađujući je. - On ne ide na ispovijed.

On je podigla obrvu. - Vi ste prijatelj sa poganinom?

Svećenik je kimnuo i smekšao svoj osmijeh. - Tko će mu drugi ukazati na dobrotu Božju
kad on ne može vidjeti ništa osim svoje prošlosti?

Njegova prošlost? Njezino zanimanje je naraslo, Aleysia je prostrijelila pogledom

zapovjednika gdje je stajao sa svojim ljudima. Bio je čvrst i dobro discipliniran. Zahtijevao je
poslušnost od svojih vojnika i, koliko je ona mogla reći, imao ju je. Koliko ljudi je on ubio u
borbi? Što je još napravio? Što je bilo tako strašno u njegovoj prošlosti da je nije mogao ostaviti
za sobom?

- Siguran sam da će vam reći ako mu bude odgovaralo.

Drugim riječima, svećenik joj neće reći ništa više. Ne da je ona pitala.

Slegnula je ramenima. To je učinilo da joj se cijela dvorana zavrti u krugovima. - Svi

imaju prošlost, - stala je razmišljajući o Normandiji, - ili budućnost koju bi željeli da mogu
promijeniti. On nije ništa drukčiji.

- A što je s vama? - Pitao ju je svećenik.

- Budućnost. Što… Hm... Što će se desiti ljudima koji žive u dvorcu, mom osoblju, mojim
prijateljima, Sir Richardom i ostalim vitezovima?

- Oni mogu ostati ako žele, - rekao joj je Otac Timothy. - Cainnech ne želi ostati ovdje.
On samo treba ostati dok kralj odabere tko će trajno držati Rothbury i Lismoor u njegovo ime.

On je uzeo njezin dom i nije čak ni želio živjeti u njemu. Osjećala je nalet vrućine kako
pere preko nje i znala je da joj krv kuha. Rekao joj je da može ostati - ali s kime? Morala bi se
udati s kim god to bilo. Robert od Brucea bi bio budala da to ne zatraži.

75
Klub Brbljivica
Gledala je preko dvorane nalik pećini i pustila svoj spaljeni pogled da gori na njemu.

Kopile je mislilo da će ju oženiti! Mislio je da će ona biti zahvalna! Nije shvaćala to kad
je prvi put spomenuo da može ostati iako su joj Škoti oduzeli zemlju. Njezin izbor je bio otići i
udati se u Normandiji, ili ostati i udati se za nekog goreg.

Proklela je sebe što nije ubila zapovjednika kad je imala priliku - mnogo prilika. Što je
više razmišljala o tome, postajala je sve ljuća. Promrmljala je zakletvu i zavrnula rukave.

On je sreo njezin pogled i ustao sa svog sjedala. Njegov zureći pogled bez treptanja ju
je gotovo uzdrmao do njezine srži, ali viski je raspalio njezinu ćud i držala ju je da ne pobjegne
kad je krenuo prema njoj.

Došao je do nje u manje vremena nego je trebalo da njegovi ljudi shvate što se
događalo. Oni su ostali izgledajući zbunjeno, kao i Sir Richard i Otac Timothy, kad ju je
zapovjednik uzeo za ruku i odvukao.

- Dođite sa mnom, - režao je i vukao je van iz velike dvorane dok ga je ona udarala po
ruci.

- Pustite me! Ja se neću udati za njega!

Stao je kod tri male stepenice i okrenuo je da gleda u njega.

- Koga? Što vi to govorite i što ste mislili kad ste krenuli na mene ispred mojih ljudi?

- Ja nisam krenula na vas! - Svađala se, osjećajući popriličnu vrtoglavicu. Povukla je

svoju ruku ali bez uspjeha.

- Spremali ste se, - ispravio se. - Ja vas neću imati–

Stao je i lako izbjegao šaku u svoju čeljust. Ona je zamahnula tako jako da je gotovo
pala.

Njegova ruka je bila tamo da je uhvati. Rekao je nešto što je zvučalo popustljivo ali ona
nije bila sigurna jer joj se sve zacrnilo.

76
 Plamena ljubav

poglavlje 11

ain ju je uhvatio u svoje ruke prije nego se strovalila na pod. -

Gđice? - Kleknuo je na jedno koljeno i podržao njezino mlitavo tijelo u svojim rukama s drugim.
Koji je vrag bio s njom? Zašto se činila tako mala i krhka u njegovim velikim rukama? Što da
radi?

- Oče! - Zvao je u veliku dvoranu.

Postavio je svoj pogled ponovno na nju. - Curo, probudite se. - Lagano ju je stresao.

Gdje je dovraga taj svećenik?

Kad ona nije odgovorila, lagano ju je ošamario, a onda se osjetio prilično bolesno zbog
toga. Možda je on bio jedan od najstrašnijih ratnika u kraljevstvu, ali on nije udarao žene.

- Što se desilo, Cainnech?

Hvala Bogu. Cain je pogledao gore u zabrinute oči Oca Timothyja.

- Pala je u nesvijest. Pokušao sam ju probuditi ali bez uspjeha.

Čekao je dok se njegov prijatelj sagnuo da ju pažljivo pogleda. Njegov pogled je kliznuo
na Sir Richarda koji je stajao na vratima gledajući, malo blijed, ostaci bijesa blijedili su iz
njegovih očiju.

Vidio je Caina kako ju je ošamario.

- Ona je dobro, - zaključio je svećenik. - Ona je u pijanoj ukočenosti. Nosite je u—

- U pijanoj što? - Cainov glas se odbijao od zidova dok se podizao na noge sa djevojkom
u svojim rukama. - Tko je odgovoran za to?

77
Klub Brbljivica
- Bojim se da sam ja, - priznao je Otac Timothy pokorno.

- Vi? - Cain je viknuo još glasnije - toliko glasno da je svećenik pogledao dole da vidi je
li gđica d'Argentan još uvijek u nesvijesti.

Bila je.

- I vi. - Cain je okrenuo svoj ljuti pogled na viteza slijedećeg. - Gdje ste vi bili dok je on
nju opijao?

Richard je oklijevao. - On nije—

- Cainnech, ja nisam pokušavao–

Cain je bio već na pola puta niz dvoranu do vremena kad su obojica završili ono što su
htjeli reći.

Kad je stigao u njezinu spavaću sobu, gurnuo je da otvori vrata i odnio je unutra.

Postavio ju je na njezin krevet i pokušao da ne gleda u nju predugo. Bilo je opasno.

Zbunjujuće. Jer ona je bila jednako lijepa u svom snu kao i kad ga je gađala strijelama. Ona i
njezini prijatelji su učinili mnogo i žrtvovali četiri godine svojih života da zadrže Škote dalje.
Sada, ona ih je morala pozvati natrag u osvojen dvorac.

Dovraga, zašto ga je bilo briga koliko joj je to teško moralo biti? Rekla mu je da joj je
njegov dolazak oduzeo izbore i, u tom smislu, on je bio prijetnja njezinoj neovisnosti.

Na njegovo iznenađenje i užas, on je to sve razumio.

Ona je izmiješala suosjećanje i krivnju u njemu. On ih nije htio. Sve što je on znao o
njima bilo je da su oni prouzročili bol u njegovom trbuhu i da su njegove odluke koje su se
ticale nje i njezina viteza bile blage.

Ali, mislio je dok se vraćao do vrata i šutnuo ih da se zatvore, da joj više neće dati da
probije njegov oklop.

On nije zaboravio da je ona ubila devetoricu njegovih ljudi. Bog jedino zna koliko će ga
dugo ona pokušavati ubiti. Njegovi ljudi pronašli su preko stotinu bodeža, kuhinjskih noževa, i
grubo izrađenih oštrica skrivenih kroz cijeli dvorac. Dovraga, on se nije mogao ne nasmijati,
vraćajući se do njezinog kreveta.

Nije nikada sreo nekog poput nje.

78
 Plamena ljubav
Možda je ona bila luda. Možda je bio i on, također.

Netko je lupao na vrata. Cain je ostavio stranu kreveta i otišao otvoriti.

- Zapovjedniče, - Sir Richard je upao unutra sa Ocem Timothyjem iza sebe. - Ovo nije
dobro za gđicu d'Argentan da bude sama u spavaćoj sobi s vama. Njezina budućnost bi
propala.

Cain je znao da je on bio u pravu. Nije mislio previše o njezinoj budućnosti. Zašto i bi?
Sada kad je, zbog koga se toliko uznemirila o udaji? - Vrlo dobro, ali ja ne mogu vjerovati niti
vama da ćete je držati sigurnom, čak i od same sebe. - Znao je da su ih njegove riječi jako
pogodile. Nije ga bilo briga. Zaslužili su patiti kao što će ona patiti kad se probudi iz njezine
pijane ukočenosti. - Dovedite Williama k meni.

Kad se nijedan od njih nije pomaknuo, on je okrenuo svoj najsmrtonosniji pogled na

njih. - Idite, ili ću ja vas obojicu spremiti u tamnicu.

Gledao ih je obojicu kako su požurili van. Sir Richard je ostavio vrata otvorena. Cain ih
nije zatvorio za njim. Mislio je da ih pita o čemu su raspravljali što ju je učinilo toliko ljutom,
ali je odlučio da pričeka i pita nju umjesto toga.

Dovukao je mekanu obloženu stolicu do strane kreveta i sjeo u nju. Nakon trenutka
neugodnog premještanja, odlučio je da ako svećenik ponovno bude spavao ovdje večeras, da
će mu trebati nešto udobnije.

Usprkos njegovoj logici, gledao je u nju. Ona se vratila radi njega nakon što su pali s
drveta. Mogla je pobjeći i nastaviti bježati ali se vratila natrag. Dovraga, toliko mu se to sviđalo
o njoj da se smiješio. On ju je optužio da ga mami jer se osjećao izgubljen od želje. Želio joj je
poljubiti usta, njezino lice, dirati ju, udahnuti ju, imati ju na jednu noć. Bila je jednako blizu da
bude Engleskinja kao što bi svatko mogao biti, prokletstvo! Bilo mu je muka od sebe i namrštio
se, okrećući svoje oči dalje od nje.

Nije mogao promijeniti ono što se već događalo. Robert je znao da je on bio ovdje rekao
mu on to ili ne. Kralj je znao da njegov drugi u komandi neće doživjeti neuspjeh.

Prošao je svojim dlanovima niz svoje lice i stenjao. Što je on dovraga napravio kad joj
je obećao da ona može ostati?

79
Klub Brbljivica
Natjerala ga je da požali što joj je oteo dom. Što je dovraga ona radila s njim, čineći ga
da osjeća tako beskorisne stvari kao žaljenje, suosjećanje, i Bože pomozi mu, sklonost?

On je konačno poludio. Znao je da je bilo samo pitanje vremena, ali je uvijek vjerovao
da će to biti stvari koje je on vidio i učinio koje će ga odvesti preko litice. Ne djevojka.

Njezin zavjet da mu neće nikada oprostiti kidao mu je utrobu.

Pisao bi Robertu ponovno i pitao da kralj dozvoli gđici d'Argentan da zadrži svoje imanje
u kraljevo ime.

Ali prvo, on je morao dobiti njezinu zakletvu na vjernost Škotskom kralju.

To neće biti lako.

Njegov pogled se nesvjesno smekšao na njezine ruke koje su visjele s madraca. Dlanom
gore, njezini mršavi, naizgled nježni prsti opušteni u položaju poziva.

Trepnuo je odmičući pogled od njih, sjećajući se da su ti isti prsti bili omotani oko
balčaka bodeža, i povlačili tetivu njezina luka.

Raširio je svoje nosnice, ispuhujući veliki izdisaj. Što nije bilo u redu s njim? Počeo se
brinuti. Milost je bila dana gdje nije nikada prije davana. Već je prije dokazao da će učiniti
mnogo za nju. Njegova utroba činilo se da ga stalno boli. Zašto?

On je želio žene i prije. Ali ova žena je bila drukčija. Ona je miješala pepeo.

Otresao je glavom i nagnuo se natrag na stolicu. Ne. On to neće dozvoliti.

- Zapovjedniče?

Okrenuo je svoju glavu da vidi Williama kako stoji na vratima sa drugom dvojicom.

Gdje je dovraga Amish? Zašto on nije držao pod okom Sir Richarda? On je još uvijek bio
prokleti zarobljenik.

- William, da, - rekao je Cain, trljajući svoj trbuh. - Dođite unutra. Oče, odvedite Sir
Richarda Amishu a onda se vratite ovdje tako da ja mogu nastaviti s danom.

Ovaj put, oni su znali dovoljno da se ne raspravljaju.

- Otac Timothy rekao mi je za Aleysiju. Je li sve u redu s vama, Zapovjedniče? - Pitao je

William kad su bili sami.

80
 Plamena ljubav
- Da, - uvjeravao ga je Cain, a onda kliznuo svoj pogled natrag na nju. - Ona me
uzrujava.

- Sve one to čine, - William se složio sa sramežljivim osmijehom.

Cain ga je presjekao. - Oh, što bi vi znali o tome, momče?

On nije nikada pritisnuo Williama da mu govori o djevojci koju je zvao po noći. Želio je
da nije dozvolio razgovoru da postane osoban sada. On nije dijelio intimnosti svog života s
ljudima, i nije ih tražio da oni dijele svoju s njim. On je bio njihov zapovjednik zadužen za
njihove živote, ne njihov prijatelj.

Ali William nije bio vojnik.

Momak se pomaknuo bliže krevetu, njegov se pogled spustio. - Ja ne znam mnogo,

osim da voljeti nekog može biti poprilično bolno. - Njegov pogled dobio je staklast izgled dok
je zurio u prošlost. - I izgubiti je izluđujuće.

Cain nije očekivao da se momak otvori. On se premještao na svojoj stolici, neudobno

od takvih podijeljenih intimnosti. Nije znao kakav savjet dati.

- Otac Timothy kaže da ljubav ne dolazi samo jednom u životu, - rekao je William, - ali
ja ne mislim da je moguće voljeti ponovno. A vi, Zapovjedniče?

- Ne znam, - priznao je Cain tiho i odvratio pogled. - Ali ako vam se ponudi, trebate to
prihvatiti. Vi niste ratnik. Vi bi trebali imati ženu i nešto djece i ostarjeti.

- I vi bi trebali te stvari također, - ponudio je William, gledajući gore od ispod raspršenih

uvojaka boje lješnjaka koji su padali preko njegovih obrva. - Vi ste učinili toliko puno za
Škotsku. Vi zaslužujete biti sretni.

Cain nije bio siguran da je zaslužio išta osim čađe i pepela nakon svih borbi u kojima se
borio, svih života koje je uzeo bez milosti, ali nije rekao ništa. Trebao je.

- Što vas izluđuje kod nje? - Pitao je William, razbijajući tišinu.

Cain je udavio kratak smijeh. Nadao se da je tema izblijedjela. Nije bio siguran kako
odgovoriti bez da oda previše istine.

81
Klub Brbljivica
- Ona je… Ja ne… - Pročistio je grlo i počeo ispočetka. - Ona je odlučna i tvrdoglava. -
Pogledao je prema vratima. - Što je dovraga zadržalo Oca Timothyja? - Nije želio biti ovdje više.
Jednom kad se svećenik vrati, on može otići. Bilo bi najbolje da ode.

Zašto je dovraga poslao po Williama umjesto Amisha? Pobjegla bi trenutak nakon bi

otvorila oči.

- Ona je hrabra za upraviteljevu unuku, - rekao je William, privlačeći Cainovu pažnju

natrag njemu.

- I ona se ne odijeva kao ikoja dama koju sam ikada vidio.

Cainovo srce je lupalo. Što je William znao? Da li je on pogodio da je ona bila ta koju su
tražili? Da im je Cain lagao? - Ja –

- I Richard i Otac Timothy su nam objasnili da je de Bar stavio nju i mnoge druge da
rade dan i noć gradeći njegove zamke. To objašnjava njezino čudno ponašanje. - William je
podignuo pogled i ponudio njezinom uspavanom liku osmijeh.

- Ali meni se sviđa.

Cain je progutao i onda pogledao u nju. Da li se i njemu sviđala, također? Ne, nije
mogao. Ona bi vjerojatno završila mrtva nakon što bi ubila još više. Nije mu se mogla sviđati.

Ustao je iz svoje stolice i prisilio se osmjehnuti kad se William stisnuo malo natrag.

Dovraga, to je činilo Caina da poželi pronaći to kopile koje je načinilo mladića takvim i
mlatiti ga do besvijesti nekoliko mjeseci.

- Planirao sam ići loviti jednom kad se svećenik vrati. Znam siguran put kroz šumu, a
mi nemamo više hrane.

- Oh, - rekao je William, zvučeći razočarano više nego olakšano. - Naravno,

Zapovjedniče. Ona će biti sigurna sa mnom. - Uzeo je Cainovo sjedalo i postavio svoj pogled
na nju, ne dajući Cainu drugi razlog da razgovara s njim.

Cain je gledao na vrata. Pomaknuo se prema njima. Tako je trebalo biti. On nije mogao
hodati okolo i voljeti ljude i još uvijek biti isti na polju. Ne može se brinuti. Ne ponovno. Nikada
više.

82
 Plamena ljubav
Stao je prije nego je ostavio sobu i pomislio da se vrati natrag. Ali iza njega bila su
sjećanja smrti i vrištanja dok su Engleski vojnici odnosili njegovu braću i uzeli njegov život.

Otišao je iz spavaće sobe i zazvao Amishovo ime kad je prolazio kroz veliku dvoranu.
On nije mislio o Gđici d'Argentan ponovno dok je uzimao svoj luk i tobolac i odjurio van iz
dvorca.

83
Klub Brbljivica

poglavlje 12

leysia je otvorila oči i uhvatila se za glavu. Oh, zašto je ona

potamanila vražje pivo? - Jesam li u paklu?

- Nadam se da ne, jer bi to značilo da sam i ja tamo, također.

Williamov glas prestrašio ju je da je gotovo iskočila iz kože. Što je činilo njezinu glavu
bubnjati još više. Htjela se namrštiti na njega ali boljelo je previše micati se… Ili misliti.

- Evo, popijte nešto vode.

Pustila ga je da joj daje iz drvene šalice i pogledala okolo po sobi. Nitko drugi nije bio
ovdje.

- Gdje su svi?

- Otac Timothy izašao je da pi... Da koristi garderobu. - Bacio joj je lukav, znalački
pogled i stavio šalicu dole na mali stol kraj kreveta, dokazujući da nije bio toliko nevin kao što
se činio. - Ili je to zapovjednik taj kojeg tražite?

Ona je zurila u njega na trenutak i mislila da se pretvara da nije pogođena njegovom

odvažnošću. Ali brzo se predala i protrljala svoju bolnu glavu. - To je zapovjednik. Ali to nije
ono što vi mislite.

Bilo je mnogo gore. Sanjala je o njemu u njezinim dubokim pijanim, mračnim,

senzualnim snovima s njim na njoj, kako gleda u njezine oči, spušta svoju glavu, ljubi je. On je
skrivao istinu od nje. Ona će se morati udati za nekoga koga Škotski kralj odabere ako želi
ostati u Lismooru.

- Ja mu ne vjerujem, - rekla je dok joj je William davao još jedan gutljaj vode.

84
 Plamena ljubav
William je trepnuo svojim upečatljivim sivim očima na nju a onda je stavio šalicu
ponovno dole.

- Zapovjednik mi nikada nije dao razloga da mu ne vjerujem.

- Vi ste Škot i na njegovoj ste strani.

- On nije znao da sam Škot ili na njegovoj strani kad me je našao.

Sjetila se da joj je zapovjednik govorio o njegovom nalaženju i pitala Williama o tome.

- Što ste vi radili na toj cesti?

Premjestio se u svojoj stolici i ostao tih tako dugo da je Aleysia pomislila da neće ni
odgovoriti. Ali onda je, počeo tihim glasom. - Julianna se konačno složila da mi dozvoli da je
poljubim. - Smiješio se meko, sjećajući se. - Bili smo uhvaćeni. Njezin otac me premlatio i bacio
sa strane ceste izvan Berwicka. On me pretukao mnogo puta prije za manje prekršaje, ali me
nikada nije izbacio van. Probudio sam se i našao da su Škoti zauzeli selo.

- Zapovjednikova pukovnija je ostavljala Berwick i našla me. Otac Timothy mi je rekao

da nije bilo ničega čemu se vratiti i da neću stići daleko a da me ne ubiju. Vidjeli su pokolj i nisu
mi dozvolili da se vratim. Ali ja ne vjerujem da je Julianna mrtva.

Aleysia je zaboravila njezinu glavobolju i potapšala ga po ruci. - Onda ćemo je pronaći,

- obećala je. - Nemojte gubiti nadu. Ja sam već razgovarala sa zapovjednikom o tome i on se
složio pomoći.

Njegove oči izgledale su gotovo plave na svijetlu dok je bijelo postalo crveno i one su
se zamaglile suzama. Odvratio je pogled a onda ga vratio na njen. - Ja sam već vaš dužnik.

Otresla je glavom i ponudila mu nježan osmijeh. - Kako je vaš zapovjednik rekao, nema
duga.

Imala je još mnogo stvari da ga pita o njemu… I drugima, ali vrata odaje su se otvorila i
ona je pogledala gore umjesto da vidi zapovjednika kako ulazi u sobu.

Bila je potpuno zapanjena od načina kako je njezino srce ubrzalo u njegovom prisustvu.
Borila se da se suzdrži od podizanja svoje ruke do njezine neuredne pletenice.

- Dobro. Budni ste, - rekao je, jedva je gledajući. - Dođite sa mnom.

85
Klub Brbljivica
Brutalno. Nije je pitao kako se osjeća nakon što je praktički bila otrovana od njegova
svećenika. Je li on mislio da je ljubimac pa će doći za njim na poziv? Neka William skače uz
njegove noge, ona neće!

- Gospo, - rekao je tihim režanjem kad se ona nije pomakla. - Neki od seljana su se
vratili. Otac Timothy ih je odveo do kapelice.

Aleysia nije uzela u obzir svoju bolnu glavu ili njezino lupajuće srce, ali je iskočila iz
kreveta. - Zašto to niste rekli? - Poravnala je neke nabore na svojoj košulji i prsluku i brzo
preplela svoju kosu.

- Odvedite me k njima. Spremna sam.

Njegova ruka na njezinoj zaustavila ju je dok se micala prema vratima. - William, - rekao
je. - Amish stoji kao čuvar na vratima kapele. Idite k njemu i recite mu da ću ja biti tamo za
nekoliko trenutaka.

Kad su oni ostali sami, zatvorio je vrata i konačno joj dao svoju punu pažnju. Činio ju je
samo malo bez daha. - Ljudi su znali da očekujemo povratak seljana, ali zapamtite, oni ne znaju
tko ste vi ili što ste vi napravili. - Stisnuo je svoju čeljust kao da nije želio nastaviti. - Moram im
reći, i hoću kad bude pravo vrijeme. Oni to ne smiju čuti od seljana.

Njegove oči držale su je još uvijek prožete jednim treperećim svijetlom negdje u
najdubljim sjenama. Što je to bilo? Uvlačilo ju je unutra. Činilo ju je znatiželjnom o njegovoj
prošlosti i zašto je, prema Ocu Timothyju, on bio zatvorenik toga.

Odvratila je pogled. Koje dobro bi joj donijelo da zna išta više o njemu? On ju je zaštitio
za dobro svog Škotskog kralja.

Ukrutila je ramena i pomakla se prema vratima. - Pobrinut ću se da oni to shvate, za

dobro naše sigurnosti, Richard je moj djed.

- Budite kratki u tome, - rekao je, vodeći je van.

Štogod je ona mislila da je vidjela u njegovom pogledu nestalo je. Dobro. Ona ne bi
trebala imati svoje misli na onom što je on mislio ili zašto je on to mislio. Sviđao joj se hladan,
neovisan zapovjednik. Činilo ga je lakšim mrziti.

Slijedila ga je do male kapele, gdje je Amish stajao čuvajući vrata s Williamom kraj sebe.

86
 Plamena ljubav
- Od sada nadalje, - zapovjednik je rekao svom drugom. - Svatko tko se vrati u Lismoor
mora biti doveden direktno do mene.

- Da, Zapovjedniče.

- Vi i William čekajte ovdje, - rekao mu je i pustio ju proći kad se ona provukla i otvorila
vrata, umorna od čekanja.

Ušla je u svijećama obasjanu kapelu i opazila Oca Timothyja kako brblja s kovačem
Ronaldom. Smiješila se vidjevši Molly i njezinog supruga Waltera, upravnika.

Bilo je i drugih, sveukupno dvanaestoro, skupljenih zajedno u malim grupama dok je

nisu vidjeli.

- Gđice d'Argentan! - Viknula je Molly. Ostali su slijedili.

Aleysia je pogledala iza sebe za zapovjednikom i našla ga kako stoji otraga u sjenama.
Bila je zadovoljna s njegovom odlukom da je pusti da je vide prvu.

Nakon što ih je uvjerila sve da nije bila ozlijeđena, tražila ih je da ju saslušaju što im ima
reći. Objasnila je brzo i tiho da ona nije uspjela i da nije bila sposobna poraziti Škote, ali da je
taj Zapovjednik MacPherson tretirao nju i Sir Richarda s milošću.

- On se također zakleo na Svetu Knjigu Oca Timothyja da neće prouzročiti nikome od

vas nikakvo zlo.

- On je Škot! - Upravnik Walter je viknuo. - Zašto bi mu mi vjerovali? Naša zemlja i naši

domovi sada pripadaju Robertu od Brucea! Mi smo svi trebali ostati i pomoći vam u borbi!
Sada smo sve izgubili!

Aleysia je molila da se zemlja otvori i proguta ju. Ovo je bila njezina krivnja. Ona je
prouzročila ovaj teror u očima i glasovima njezinih prijatelja. Zaklela se da će ih zaštititi od
ovog i nije uspjela. Možda su oni bili u pravu i ona je preuzela previše na sebe samu. Što je
mogla reći njima sada? Ništa.

Ostala je tiha i spustila bradu na svoja prsa.

Osjetila je da je zapovjednik došao bliže, zahtijevajući tišinu s ništa više od svoje

prisutnosti kad je zakoračio na svijetlo.

87
Klub Brbljivica
Molly i mlinarova žena, Beatrice, uzdahnule su i zakoračile unatrag, bliže svojim
muževima.

- Vi ste mogli ostati i boriti se, - rekao je svojim odjekujućim glasom. - I vi svi bi umrli.
Vaša gospa se borila hrabrom borbom i njezina hrabrost bi trebala biti pohvaljena a ne
osuđena.

Aleysia je bila u iskušenju da ga pogleda. On je bio zadnja osoba za koju je očekivala da

je hvali ili brani. Mora upamtiti to da je on bio taj koji je pokrenuo sve to. On je bio razlog što
nije uspjela. Mogla je pobijediti manje vještog ratnika.

- Ja sam Zapovjednik MacPherson, - nastavio je tihom mnoštvu. - Što je vaša gospa

rekla je istina. Vi nećete biti ozlijeđeni. Imate moju riječ. Ali moji ljudi ne znaju da je to bila
Gđica d'Argentan koja je vodila rat s nama. Oni vjeruju da je ona unuka Sir Richarda, za kojeg
oni također ne znaju da je vitez. Ako oni otkriju istinu, može biti problema. - Pogledao je dole
na nju i namrštio se kao da nije shvaćao zašto je to zadržavao toliko od njih. - Zato odsada pa
dok ne kažem, vi ćete joj se obraćati kao Aleysia.

- Što to sve znači, gospo - Aleysia? - Pitao je Ronald, klizeći svojim pogledom na metar
i devedeset visokog gorštačkog gospodara rata kad je načinio ispravku.

- Znači držite svoju– Zapovjednik je ispucao podcjenjivački pogled na Oca Timothyja a

onda je okrenuo svoju pažnju na Ronalda, ispravljajući se. - Znači da je, za sada, dokle god se
mojih ljudi tiče, Aleysia seljanka, nevina od svakog činjenja zla osim mržnje Škota.

- Vi je štitite od vaših vlastitih ljudi? - Stari John, koji je izradio sve njezine lukove i
strijele, hrabro je istaknuo kad se Cain okrenuo prema vratima da završi susret. - To je
neočekivano.

Zapovjednik je izgledao blago nakostriješen prvi put i pustio svoje oči da lutaju okolo
po kapeli na ostale koji su čekali njegov odgovor.

Aleysia je prva progovorila. - Kralj Škota ne želi da prolije krv d'Argentana. Zapovjednik
čeka da čuje što će se sa mnom učiniti. On izvršava svoju dužnost.

Ako je zapovjednik čuo ljutnju u njezinom glasu, nije to pokazao. - Ja štitim sve vas, -
upozorio je umjesto toga. - Moji ljudi umrli su od njezine ruke i s vašom pomoći, zato ako želite
vidjeti još jedno svitanje, nemojte govoriti o tome i sjetite se što vam je rečeno ovdje danas.

88
 Plamena ljubav
Idite natrag u svoje domove. Pripremite se za rad sutra. Ništa se neće promijeniti. Nitko vas
neće izbaciti.

Aleysia se ukočila kad je on stavio svoj dlan na donji dio njezinih leđa. Vrućina i moć,
kao munje jurnule su kroz nju, činile joj noge slabima i njezino srce je zastalo. Okrenuo se i bez
drugih riječi, poveo ju prema vratima.

Ona se odmakla od njegova dodira. - Vi im niste trebali prijetiti.

On je posegnuo naprijed i uzeo ju za lakat. - Rekao sam im istinu, - rekao je blago i

gurnuo vrata da se otvore.

Amish i William su još uvijek čekali tamo. - Seljani će izaći i vratiti se svojim domovima,
- rekao im je. - Uvjerite se da stignu tamo sigurno. Oni ne smiju biti povrijeđeni ni na koji način.
Ako da, krivci će biti oštro kažnjeni.

- Da, Zapovjedniče, - odgovorio je Amish dok je zapovjednik nastavio svoj put dole
prema dvorani vukući Aleysiju za sobom.

- Prijetite li svima tako da dobijete ono što želite? - Pitala je, povlačeći svoju ruku da
ga se oslobodi.

Zastao je lebdeći iznad nje i zurio joj je u oči. - Umjesto da budete zahvalni za moju
zaštitu, koju ipak mogu ponuditi, vi stojite ovdje i mlatite svojim jezikom o meni kako pri—

Zamahnula je na njega. Pokušala je zadržati svoju ćud ali on ju je razbjesnio. Znala je

gdje je bilo još bodeža, barem dva koja njegovi ljudi nisu mogli pronaći.

- Dosta! - Zagrmio je, zadržavajući je natrag bez da ju pusti.

Zamahnula je ponovno na njega. Ovaj put, pogodila ga je u prsa.

U odgovor, on ju je povukao jako uz sebe, zaustavljajući joj dah i zarobljavajući joj ruke
između njih u svom čvrstom zagrljaju. - Počinjem misliti da vi uživate biti prijetnja meni, Gđice
d'Argentan.

Borila se da se oslobodi od njega, ali samo na trenutak. - Što?

- To znači da vas ja moram držati blizu, - rekao je nježnim dahom koji joj je ukrao preko
ruba njezine čeljusti.

89
Klub Brbljivica
Da li će je on poljubiti? Što će ona učiniti ako bude? Borila se da zadrži svoj razum. Ako
je poljubi, mogla bi se naći izgubljena u mjestu o kome nije znala ništa, s čovjekom za kojeg se
zaklela da će ga ubiti.

- Jeste li ludi? - Ugušila se prisilnim smijehom. - Pokušavam pobjeći od vas!

- Vi me želite vidjeti mrtva.

Nije to porekla, iako je bila u iskušenju. - Da li vi mislite da vas mogu ubiti s golim
rukama? Budalo.

On je podignuo obrvu i jednu stranu svojih usta. - Ja ne znam za šta ste vi sve sposobni,
djevojko.

Nije imala pojma zašto je osjećala svoje lice kao da je u plamenu, ili zašto je njezina
glava odjednom bila ispunjena slikama njezinih vrhova prstiju koji se povlače po čvrstim
kutovima njegova tijela, ili dodiruju njegove usne. Izbliza, njegova usta su izgledala
primamljivo, neodoljivo. Da li je poljubio drugu ženu prije?

Oh, kako je ona mogla imati te izdajničke misli o njemu? Misli o njegovim ustima kako
pokrivaju njezina, uranjajući do njezina vrata. Nije mislila da će on stati, kao drugi mladi čovjek
u njezinoj prošlosti koji ju je poljubio tako intimno.

- Znate da ja nisam par za vas, Zapovjedniče, - suprotstavljala se, pokušavajući

kontrolirati svoje neuračunljive misli, ali jedva. - Vi me optužujete da želim ostati blizu vas, kad
ste vi taj koji me povlači u svoje ruke kao da imate svako pravo činiti to.

Njegov osmijeh je izblijedio i Aleysia je shvatila jednom kad je nestao da nije dosegnuo
njegove oči.

- Ja želim da nastavite živjeti, gospo, - rekao je nezainteresirano. - Ništa više.

Ništa više. Kako je tu ikada moglo biti nešto više? Oni su bili neprijatelji. Jedno od njih
vjerojatno neće preživjeti ovo.

Gotovo je drhtala u njegovim rukama kad je popustio svoj stisak na njoj.

Povukla se unatrag u trenu kad je mogla i pljesnula je njegovu ruku kad je posegnuo za
njezinim laktom da je ponovno uzme.

- Savijte svoju ruku, - insistirala je. - Ja neću biti povlačena za lakat.

90
 Plamena ljubav
Srećom, on se nije raspravljao. Kad je savio svoju ruku, ona je provukla svoju kroz
njegovu i pustila ga da je vodi prema velikoj dvorani. Ignorirala je glas u njezinoj glavi koji joj
je govorio kako je ugodno bilo hodati s njim pod ruku, stajati toliko blizu njega kao jednaka a
ne kao njegova zarobljenica.

Nije ju bilo briga za njegov hladan, drzak način, ali on nije stvarno povrijedio nikoga
ispred nje i zakleo se da neće ozlijediti njezine ljude. Da on nije bio divlji Škot i da nije zauzeo
njezin dom, ona bi ga mogla gledati drukčije.

- Sada, - rekao je, - vi ćete mi reći zašto ste bili toliko ljuti ranije da ste me gotovo napali
ispred mojih ljudi.

Razmišljala je o tome na trenutak a onda se sjetila razgovora s Ocem Timothyjem prije

nego je popila otrov koji ju je spremio u krevet na cijeli dan. Robert od Brucea će imenovati
jednog od svojih podanika za gospodara Rothburyja i njezinog dvorca u svoje ime.

Istina koju je znala ali je zaboravila na tren udarila ju je ponovno kao hladna, mokra
krpa preko lica. Ona je bila zarobljena.

- Rekli ste da ja ne moram otići iz Lismoora, - rekla je tiho dok su ulazili u veliku
dvoranu.

- Da, - gunđao je. - Sjećam se da sam to rekao.

Stigli su do stola u sredini dvorane, jedan čovjek je sjedio za njim. Poslušao je bez riječi
kad mu je zapovjednik rekao da ode sjesti negdje drugdje.

Da li se on premišljao jer je htio izbjeći da joj mora reći i ostatak?

- Ja se ne želim udati za stranca, - rekla mu je dok je sjela. - Škotskog stranca, ništa

manje.

Možda nije trebala dodati zadnji dio. On se namrštio više i povikao za nekim nazvanim
Rauf da im donese nešto za piti.

Nepristojni razgovori oko njih su se utišali dok su ljudi uzimali svoja pića i polako
napustili dvoranu.

Čovjek s dugim ožiljkom preko svog lica, za koga je Aleysia pomislila da je Rauf, donio
im je dvije šalice vode i otišao dalje od stola.

91
Klub Brbljivica
- Što je to? - Zapovjednik je pitao nakon brzog pogleda u šalicu.

- Ostali smo bez viskija, Zapovjedniče, - informirao ga je sa žaljenjem Rauf.

- Rauf, - rekla je, čineći da se oba muškarca okrenu i pogledaju na nju, svaki s vrlo
različitim izrazom na svojim licima. - Ima jedna neotvorena bačva vina u podrumu ispod
kuhinje.

Rauf je trepnuo svojim krvavim očima na nju a onda kimnuo. - Hvala vam, Gđice.

Aleysia je znala u tom trenutku kako je lako zapovjednik mogao zastrašiti do ludila
nekoga samo svojim mrštenjem, jer je naciljao svoje najmračnije prema njoj. Bila je u iskušenju
da odvrati pogled, možda da obriše vlastitu obrvu.

- Kako vi znate gdje je nezaraženo vino? - Pitao ju je Cain blagim, iako kontroliranim
glasom.

- Jeste li služili Gospodara de Bara?

Gospodar de Bar? Aleysia je kimnula jer je imala osjećaj da treba. Trebao joj je trenutak
da se sjeti da joj je William spomenuo to ime i drugi da shvati što je to zapovjednik radio. - Da,
ja sam… Punila boce. Zato znam o vinu u podrumu.

Zapovjednik se činio zadovoljan i otpustio je Raufa po tom pitanju. - Prvo će ga Richard

okusiti, - izrekao je.

Na što se Rauf odazvao s, - Da, Zapovjedniče.

Zahtijevao je neupitnu poslušnost od svojih ljudi. Shvaćala je važnost toga na bojnom

polju, zahvaljujući Gilesovim pričama. Bilo je na njemu da pobjedi sa što je manje moguće
žrtava. Sjećala se kako je zapovjednik naredio svojim ljudima da putuju u jednoj liniji, što ih je
održalo da ne umru na polju sa strijelama. On je također otišao u lov radije nego da riskira
svoje ljude na njezinim zamkama. Držao ih je sigurnima držeći nju uz sebe. Bio je dobar u
svojim dužnostima.

Ali oni nisu na bojnom polju sada.

Ili jesu?

Ona nije činila ništa osim što ga je pokušavala ubiti - ili bar, pobjeći mu. Bez uspjeha.
Naravno, imala je dobre razloge što ga je htjela ubiti.

92
 Plamena ljubav
Proklela je svoje izdajničko srce ali, možda, nije bilo više ništa što je mogla učiniti.

- Ja ću ga okusiti, - rekla je nježno.

Njegovo se mrštenje smekšalo. Možda je boriti se s njim bio pogrešan pristup.

Htjela je izbjeći budućnost u kojoj bi stranci odabirali za nju i napraviti vlastiti izbor. Ako
je izgubila svoj dom od Škota, mogla bi otići i živjeti negdje u selu.

- Gdje smo stali? - Pitala je, a da ju nije bilo briga želi li on govoriti o tome. - Govorila
sam vam da se ne bih htjela udati za stranca.

- Škota, najmanje, - podsjetio ju je. Iznenađujuće, njegovo mrštenje je izblijedilo.

- Jesam li ja tako grozna? Bi li vi željeli biti prisiljeni da oženite Engleskinju?

On je otresao svojom glavom i nije ponudio nikakav drugi komentar. Gledao je u svoju
šalicu vode.

Nikada u njezinom životu tišina nije bila tako poražavajuća. Čula je udaljeno bubnjanje
i shvatila da je to bilo njezino srce. Sve što je on obećao, sve što je on činio bilo je privremeno.
On nije želio ostati. Bi li slijedeći Škot poštovao obećanje koje je on dao seljanima?

- Govorit ću s kraljem da vam dozvoli da ostanete ovdje sami.

Njezina nada se podigla na površinu i postala očita u njezinom osmijehu. - Hoće li on

odobriti ono što pitate?

Nije rekao ništa za čitavi vječni trenutak, a onda je kimnuo i osmjehnuo se kao da je to
bila jedina stvar za napraviti a da zadrži nešto drugo od pada s njegovih usana.

93
Klub Brbljivica

poglavlje 13

- rebali ste joj reći, Cainnech.

Cain se maknuo s mjesta gdje je stajao s Ocem Timothyjem u uglu sada dobro
osvjetljene velike dvorane.

Njegove oči našle su razlog za njegove nestašne misli.

Gđica d'Argentan sjedila je za stolom sa Richardom i Williamom, i još nekolicinom

drugih ljudi. Nije se brinuo da će ona pobjeći. Što je mogla napraviti? Još više ljudi bi došlo.
Dao joj je nadu da će ostati u Lismooru bez vjenčanja. Znao je da joj je trebao reći uvjet, ali on
je uzeo sve drugo od nje.

Većinu vremena, bio je sposoban podsjetiti se da je uzimanje zemlje za kralja bila

njegova dužnost. Činio je to prije bez pomisli o posljedicama. Ali nitko drugi se nije borio tako
jako za svoje domove, uzimajući na sebe cijelu vojsku.

Rekao si je da ga nije briga, jer brinuti se je strašilo vraga iz njega. Ali kad ju je vidio
kako se smije ili čuo njezin smijeh na nešto što je William rekao, znao je da se nešto od
kataklizmičke važnosti dogodilo u njegovom životu.

Gledao ju je sada, i on nije bio jedini koji je to činio. Bacio je pogled na svakoga koji ju
je pohotno gledao. Trojica muškaraca su spustila svoje poglede na svoje pladnjeve.

Večera je bila divljač od jelena kojeg je ranije ubio. Vino, zahvaljujući bačvi koju su našli,
teklo je slobodno, i ljudi su se, najvećim djelom, ponašali dobro.

94
 Plamena ljubav
Bilo je gotovo… Mirno. On nije bio naviknut na to ali se ne bi moglo reći da mu je bilo
mrsko.

Pomicao se prema njoj kao da njegov um ima svoju vlastitu volju.

Mislio je o njoj kao lijepoj kad joj je prvi put vidio lice na svijetlu jedine svijeće u tamnici,
njezine zelene oči iskrile su bijesom. Ali vidjeti je kako naginje svoju glavu tek toliko da
svijetlost iz ognjišta zapleše preko njezina lika dok se smije, činilo ga je da zaboravi sve drugo
- svaki mračan dan njegove prošlosti.

- Kada ćete joj reći?

Cain je pogledao prema nebu s uzdahom, a onda u svećenika koji se pojavio uz njega.
- Zar nemate neku ispovijest za poslušati, Oče?

Svećenik je slegnuo ramenima u mantiji. - Ne osim ako mi vi želite nešto reći.

Cain ga je zabljesnuo nestrpljivim pogledom a onda je skrenuo dalje od njezina stola.

Treba li reći svom najstarijem prijatelju stvari koje su ga mučile? Kako je njegov
neprijatelj progonio njegove misli?

- Vi ste posebno kiseli večeras, - istaknuo je svećenik. - Je li to zbog toga što joj niste
rekli uvjet njezinom ostanku?

- Ona mu se nikada neće zakleti na vjernost, - rekao je Cain. Zvučao je poraženo i

vlastitim ušima. To mu se gadilo. Trljao je svoj trbuh.

- Jeste li vi dobro, Sine? - Pitao je svećenik, zabrinutost mu je ispunila oči.

Da, on nije bio dobro. Onaj koji je napao i ubio njegove ljude sjedio je s njima, pio, jeo
svježu divljač, i smijao se! I još gore - mnogo gore - našao se privučen njome kao da je ona bila
svijetlo u blijedom sivom mraku smrti i razaranja.

On nije želio doći bliže svijetlu. Činio je sve što je mogao da ostane daleko od toga. Bilo
mu je udobno u poznatom. Znao je stvari ovdje u sivom, kao kako ostati neviđen i nedodirnut.

- Žao mi je što smo došli ovdje, - priznao je tihim, odsječenim glasom.

- Zapovjedniče, - svilen, ženski glas zvao ga je, šaljući vrućinu kroz njegovu krv. - Dođite
i kušajte ovu medovinu. - Aleysia je držala gore šalicu i nudila mu blistav osmijeh. - Načinila
sam ju sama.

95
Klub Brbljivica
Da li se igrala s njim? Je li otrovala medovinu? Iskušavala ga je da je izruči radi kazne
koju je zasluživala. Ili da maršira do nje, povuče ju gore za njezine ruke, i poljubi taj skriveni
osmijeh sa njezinih usana.

Pomaknuo se naprijed, dostižući ju u tri duga koraka. Uzeo je šalicu iz njezinih ruku i
držao svoj pogled na njoj dok ju je podizao do svojih usta.

Iz kuta svog oka vidio je Oca Timothyja kako pruža ruku, kao da ga želi zaustaviti. Ali
Cain nije vjerovao da bi ga ona otrovala. Imala je mnoštvo prilika da ga ubije.

Zurila je u njega dok je on stavljao rub na svoje usne, izazov je bio nepogrješiv u
njezinim očima.

Pio je, naginjući glavu da uzme cijeli sadržaj u jednom dugom gutljaju.

Kad je bio gotov, obrisao je usta stražnjom stranom svoje ruke i ponudio joj šalicu
natrag. - Treba više klinčića.

Bacio je svoju nogu preko klupe gdje je sjedila. Nagađao je da je trebao sjediti za višim
stolom na čelu velike dvorane, namijenjenom gospodaru. Ali on nije bio za te unutarnje
etikete. Osim toga, želio je biti kraj nje - a ona je sjedila s njegovim ljudima. Suočio se s njom i
pogledao u njezine vatrene oči. - Vi to ne želite učiniti, gospo.

- Učiniti što, Zapovjedniče? - Izazivala ga je s uvijanjem njezinih punih, medovinom

namočenih usana.

Nije mogao odgovoriti s istinom, ne dok su njegovi ljudi slušali. Oni bi posumnjali ako
bi pomislili da ga je htjela ubiti.

- Vi ste me željeli ošamariti, - isporučio je.

Ona je podigla upitno obrvu.

- Oh, nemojte ga ošamariti, djevojko, - viknuo je Rauf s druge strane stola, jasno
zabrinut za njezinu dobrobit.

Cain ga je strogo pogledao, iako nije bio iznenađen što je osvojila jadnu budalu tako
lako. Da li je osvojila i ostale, također?

- Ne bi bio prvi put da sam ga ošamarila, ili pokušala, - ponudila je odvažno.

96
 Plamena ljubav
Svima za stolom, uključujući Sir Richarda, proširile su se oči. Ljudi su mrmljali između
sebe o njezinoj hrabrosti. Oni su vidjeli svoga zapovjednika da kolje ljude što su digli svoje
mačeve na njega. Šokiralo ih je misliti o njoj kako ga udara - i njega kako joj dozvoljava živjeti
i smijati se tome.

Cain je vidio divljenje za nju u njihovim očima. Pustio joj je da zadrži svoju pobjedu.
Osjetio je njezine oči na sebi ali nije joj uzvratio. Uzeo je šalicu vina postavljenu ispred njega i
popio.

Sir Richardov smjeh činilo se da je povukao ostale ljude iz njihova čuđenja, jer su mu se
pridružili a onda lagano vratili svojim šalicama i vrčevima.

Cain je uzeo nešto kruha i mesa iz velike zdjele u sredini stola i počeo jesti s ostalima u
tišini.

- Koliko dugo je Lismoore bio vaš dom? - William je konačno razbio neugodnu tišinu.

- Došla sam ovdje s mojim… Djedom prije dvanaest godina, - rekla mu je, mekšajući
svoj glas. - Imala sam osam.

Cain je znao da je ona govorila o svom bratu, ne o Richardu. - Što je s vašim ocem? -
Pitao je, trgajući svoj kruh.

Znatiželjno ga je pogledala, kao da je znala da je pridruživanje neformalnom razgovoru

bilo neuobičajeno i neugodno za njega i bila je iznenađena što je to svejedno učinio. - Prije
nego sam došla ovdje, - odgovarala je nježnije, - moji roditelji su pretrpjeli groznicu i umrli.

- Kakav je gospodar de Bar? - Pitao je Rauf.

- Nema veze, - rekao je Amish, podižući svoju šalicu. - Mi ćemo ga uskoro naći i
razbacati njegove dijelove preko Rothburyja, zar ne, Zapovjedniče?

Cain je podignuo svoju šalicu, - Da, sa drveća.

Prebacio je pogled na curu dok su se njegovi ljudi slagali s glasnim nazdravljanjem i

kucanjem svojih šalica. Nadao se da je ona shvatila opasnost od njih ako otkriju istinu.
Trenutno, opasnost je prijetila od njezinih prijatelja.

- Koliko još ljudi očekujete da će se vratiti? - Pitao ju je.

97
Klub Brbljivica
- Dvadeset i sedam, - rekla je bez razmišljanja o tome. - I ja bih željela da ulovim lijepog
jelena za njih pošto su bili daleko i neće im ostati mnogo hrane.

Cainu se sviđalo da je ona točno znala koliko mnogo njezinih ljudi je nedostajalo i što
je bila zabrinuta za njihove trbuhe. To je bio znak vodstva. Da se nije borila za drugu stranu,
ona bi bila dobar zapovjednik.

- Onda tu je i osoblje, koje je živjelo ovdje, - nastavila je, stavljajući mali komad kruha
u svoja usta i smiješeći se dok je mislila o ljudima koje je imenovala. - Tu je Matilda moja ruka—
Zaustavila se i ispravila. Ona je bila unuka upravitelja, ne gospodarica dvorca. - I druge
sluškinje, Agnes i Sarah, Harry tesar, Philip kuhar, švelja, pralja, pletilja, drugi vitezovi, i
Elizabeth.

Pomakla se bliže njemu dok nije mogao namirisati med u njezinom dahu kad je nagnula
svoje usne do njegova uha, - Elizabeth je zaručnica moga brata.

Htio ju je poljubiti. Htio ju je odnijeti do njezina velika kreveta i uživati u njezinom

otrovnom jeziku i njezinom gipkom tijelu dok se sunce ne uzdigne.

Okrenuo je svoju glavu tek toliko i gotovo očešao svojim usnama preko njezinih. - Hoće
li oni sačuvati vašu tajnu?

Snena beživotnost bila je preko njezina lica. - Tko?

Imao je poriv nasmiješiti joj se kao jadna budala. Nije se povukla. U stvari, činila se pod
istim urokom kao i on. Dovraga, bila mu je neodoljiva kad se borila s njim, ali njegova
zaokupljenost njome sasvim bi narasla kad je bila svoja a ne ratnik na zadatku.

Glad je blistala u njegovim očima ali on je nije dirao. Pomaknuo se natrag, prekidajući
držanje koje je ona imala nad njim. Bojao se dopustiti si da mu se još više sviđa. Da li je već
bilo prekasno? Nije čak ni vjerovao da je to bilo moguće.

Okrenuo se od nje i našao Oca Timothyja kako ga gleda s nježnim osmijehom saznanja
na svom licu.

Što je on znao a Cain nije? Da, on je bio privučen njoj. Svaki muškarac ovdje je bio, i to
mu je počinjalo ići na živce.

98
 Plamena ljubav
Spustio je pogled i jeo svoju večeru u tišini, svjestan svakog njezinog pokreta,
najmanjeg dodira njezine noge o njegovu. Njezin topao glas curio je kroz njegovu kožu kad je
odgovarala na pitanja ljudi. Njezin bogat, senzualan smijeh odjekivao je u njegovoj krvi.

Njegova glava bila je lagana - prelagana. Pokušao je stajati ali je posrnuo o stol. Je li to
bio glas Oca Timothyja kojeg je čuo kako govori njegovo ime, zvučeći alarmirano, uplašeno.
Svećenik nije nikada zvučao uplašeno.

Cain je pogledao okolo na Williama i Amisha, obojica su pala u svoje vrčeve. Okrenuo
je pogled na Aleysiaju i gledao u dvije nje koje su se pojavile ispred njega. - Vi ste –

Onda se strovalio.

99
Klub Brbljivica

poglavlje 14

leysia je gledala, užasnuta, dok su jedan po jedan zapovjednik i

njegovi ljudi pali pod utjecaj otrova.

- Ne! - Netko je viknuo. Muški glas.

Pogledala je preko stola na jedinu osobu koja je još uvijek sjedila uspravno, osim Oca
Timothyja, koji je žurio do zapovjednikova palog tijela.

- Richard! Što ste vi— Shvatila je što je govorila trenutno i zatvorila usta. Mora
promisliti. Svećenik je bio budan! Oh, Richard. Što ste vi učinili?

- Hajde, draga gospo. - Ustao je i pozivao ju je obim rukama. - Moramo požuriti! Oče
Timothy, - zvao je, pokrivajući svoje uši. - Prestanite vikati. Ovo je samo sredstvo za spavanje
koje sam stavio u vino. Oni će se probuditi za nekoliko sati.

Aleysia je zatvorila oči i zadržala dah. Zašto nije mogao držati usta zatvorena? On je to
učinio!

Svećenik će sigurno reći zapovjedniku ako se on probudi.

- Sir Richard, - Otac Timothy je upozorio nakon što se uvjerio da je zapovjednik još živ.
Je li bio?

- Ako se on ne probudi, kunem se pred Bogom da ću ubiti kojeg god od vas tko je
odgovoran za ovo.

- Ja sam, - Richard ga je uvjeravao. - Ja je vodim dovraga odavde.

- Ne! - Aleysia je viknula, ušutkujući ga. Kad je dobila njegovu pozornost, omekšala je
svoj ton. - Ja ne želim ići. Ali sada, on je… - Njezin pogled pao je na zapovjednika koji je ležao

100
 Plamena ljubav
na podu, čuvao od svog prijatelja. Njezino srce je preskočilo udar i ona je zatvorila oči
pokušavajući misliti jasno. - On će misliti da je to bila moja medovina.

- Mi bi mogli biti na brodu na putu natrag u Normandiju za dva sata, - rekao je Richard
s više požurivanja. - Mi nemamo trenutak za gubljenje. Dođite! Molim vas, Aleysia, dosta je
priče! Bit ćete dati u brak nekome koga ili Kralj Edward ili Robert od Brucea bude izabrao.
Dođite, u ime vašeg brata. - Micao se oko stola da dođe do nje. - Mi moramo otići! Obećao
sam vašem ocu, vašem bratu, da ću vas zaštititi. Ovo je naša jedina prilika da pobjegnemo. Mi
možemo otići kući, draga djevojko.

Podigla je ruke da ga zaustavi. - Znate li vi što ste napravili? - Ona nije htjela ići natrag
u Normandiju. Zapovjednik joj je rekao da će njegov kralj odobriti da zadrži Lismoor bez da se
uda. To je bilo bolje od gubitka svega. Bolje od Normandije. Bolje od bježanja.

- Oče, - viknula je, okrećući svoj pogled na njega. - Vi mu ne smijete reći da je to bio
Richard. Čujete li? Pustite ga da vjeruje da je to bila moja medovina.

- Moja gospo, ja –

- Preklinjem vas, molim vas. Ja neću otići ako se vi zakunete da mu nećete reći da je to
bio Richard.

- Aleysia, - rekao je Richard strogo. - Apsolutno ne! Ako mi odemo sada, nitko od nas
neće morati biti okrivljen ni za šta. - On je posegnuo za njezinim zglobom da je povuče dalje.

Ona se otela natrag i otresla glavom na njega. - Mi ćemo biti vrlo daleko do vremena
kad se on probudi! - Svađao se. - Ja vam neću dozvoliti da to učinite!

- Ovo je već učinjeno, Sir Richarde! - Rekla mu je. - Od vaše ruke. Ja vam pokušavam
spasiti život. Vi ćete biti tiho i nećete mi to naređivati više.

Okrenula je svoju pažnju natrag na svećenika i pogledala dole na njegove srneće oči. -
Da li vi prisežete? - Pitala je nježno, moleći se za njegovo prihvaćanje. - Richard je to napravio
da bi me spasio. On bi učinio sve da me spasi. Baš kao što bi i vi učinili sve da spasite njega. -
Ona je pokazala na zapovjednika.

Otac Timothy se okrenuo prema Richardu. - Da li vi prisežete da je to bilo samo sredstvo

za spavanje?

101
Klub Brbljivica
Vitez je kimnuo. - Zaklinjem vam se. Ja nisam znao da vi nećete piti, Oče Timothy. Ja
vas ne bih ozlijedio. Ali ja neću dozvoliti—

- Ja neću bježati, - obećala je, režući Richarda. - Ja ću preuzeti krivnju.

- Ne! Ja vam to neću dozvoliti! - Borio se njezin vitez. Njegove oči bile su staklene,
njegov glas slomljen. - Molim vas, moja gospo. Ovo nije bila moja namjera. On će biti tako ljut.

- Gospodine, - rekao je svećenik, konačno ostavljajući zapovjednika i odlazeći položiti

svoju ruku na Richardovu da mu ponudi oprost i milost. - Ako ona ostane i preuzme krivnju za
to što je već urađeno, on će biti blag prema njoj.

- Kako znate da će biti blag? - Richard je pitao.

Otac Timothy je okrenuo svoj pogled na nju. - On ju… Sviđa mu se.

Njezin je smijeh zvučao malo ludo njezinim ušima. - Sviđam mu se? Jeste li ludi? On me
mrzi— Njezine oči prostrijelile su Richarda. Zadnja stvar koju su on ili drugi trebali znati bila je
da ona nije mrzila zapovjednika.

Ne sasvim.

- Ne, - ispravio je Otac Timothy. - Znam ga i ako on mrzi ikoga trenutno, onda mrzi sebe
zbog onog što misli o vama.

Sjetila se njegovih usana kako se češu o njezine i dovela svoj prst do svojih usta. - Što
to on misli o meni?

Svećenik je slegnuo svojim uskim ramenima. - To, će on morati reći vama sam.

Ona je kimnula. U redu. Nije bilo vremena za to sada. - Hoćete li obećati, Oče?

- Da, curo. Obećavam.

Ona se smiješila i ponudila mu svoju zahvalnost. - Sada, što ćemo učiniti?

- Moja gospo, ja ne—

- Sir Richarde, odlučeno je, - rekla je, zaustavljajući ga. - Mi ostajemo. Lismoor u
Bruceovo ime je bolje nego bez Lismoora uopće.

Ostavila ih je obojicu i otišla stajati iznad zapovjednika. Hoće li on biti blag ovaj put?
Izgledao je tako ljuto samo malo prije… Trljala je svoje oči a onda ih pustila da se pomaknu
preko njegove duljine, od njegovih golih koljena do njegovih jakih bedara - jedno od kojih je
102
 Plamena ljubav
bilo izloženo jer se njegov ogrtač podignuo od njegova pada. Njezino lice je postalo toplije i
pogledala je na Richarda koji je govorio sa svećenikom tamo gdje ih je ostavila.

Znala je da to nije dobra ideja, ali je sjela na pod uz zapovjednika. Što se tu trebalo
učiniti osim čekanja da se probudi? Dok je čekala, mislila je o onome što joj je Otac Timothy
rekao. Da li se ona sviđala njemu? Što je to značilo? Što je ona htjela da to znači?

Gledala je dole na njegovo uspavano lice, njegovu tamnu kosu koja je padala preko
njegove jagodice i rane koju je ona prouzročila s njezinom strijelom. Mogla ga je ubiti. Ona
nikada nije promašila. Giles ju je tjerao da vježba streljaštvo od rane dobi.

Dopustila je da zapovjednikova potpuno smrtonosna ljepota omete. Osjećala je nešto

za njega što nije shvaćala. Nije to bila ljubav. Bilo je to više divlje, više kao da je željela strgnuti
njegovu odjeću i penjati se svuda po njemu.

- Gledate u njega kao da osjećate neku nježnost za njega, - rekao je Richard, dolazeći
stajati iznad nje.

Zatvorila je oči da prikupi strpljenje. Njezin prijatelj je stavio njihove živote u opasnost
tako što je pokvario vino.

Hoće li joj Cainnech još uvijek pomoći da zadrži Lismoor? Htjela je plakati. Voljela je
Richarda i znala je da je to učinio za nju. Ona neće dozvoliti da umre zbog toga.

- Ne osjećam ništa za njega osim mržnje, - rekla mu je. - Ali ja nisam budala. Kralj Škota
je naredio ove stvari. Ako ja ubijem ovoga, drugi će zauzeti njegovo mjesto.

- Vi više ne trebate ubiti nikog drugog, - pokušao se raspravljati i sjeo na klupu. - Nitko
vas neće tražiti u Normandiji.

- A što je sa Mattie i Elizabeth? Seljanima? Trebam li ih ostaviti komu god da dođe

ovdje slijedeći?

- Ne, ne, - priznao je, otresajući svojom glavom. - Naravno da ne.

- Koliko dugo vi mislite da će oni spavati? - Pitao je Otac Timothy, dolazeći blizu njih i
provjeravajući ponovno Williama a onda i zapovjednika. - Njegov puls je jači. On je dobro.

- Kao što sam rekao, ja ga ne bih ubio, - odgovorio je Richard. - On će vjerojatno spavati
do jutra.

103
Klub Brbljivica
- On će biti ljut.

Aleysia je pogledala gore u svećenika, bilo joj je drago također vidjeti da joj je oprostio.

Nadala se da će i zapovjednik biti tako velikodušan. Nije imala pojma kakav će biti kad
se probudi. Što će mu ona reći?

Otac Timothy je sjeo kraj nje i dotaknuo svojom rukom njezino rame. - Nemojte se
bojati, moja draga. Sve će biti dobro.

Izdahnula je kratak uzdah. Hoće li? - Kako vi to znate? - Pitala ga je nježno.

Nije bilo važno da li mu se ona sviđa, ovo nije bilo prvi put da ga je pokušala ubiti.

Popio je medovinu. Čak i ako je to bio arogantan odgovor na njezin neizgovoren izazov,
on joj je svejedno morao vjerovati da to popije.

- Ne mogu reći kako znam, - rekao je Otac Timothy nakon što je ona možda stenjala.

- Ali sam se podsjetio na nešto večeras. - Zastao je i okrenuo svoj nježan osmijeh na
nju.

- Što je to bilo? - Pitala ga je.

- Nažalost, ne mogu reći.

Namrštila se i ispuhala svoj slijedeći izdah kroz svoje nosnice. Zašto je uopće rekao
nešto na prvom mjestu? - Pokušavate li biti tajnoviti, Oče?

Njegov osmijeh porastao je u cerek. - Ne, ništa takvo. Znam da će sve biti dobro jer sam
vidio malu promjenu u Cainnechu po prvi put u šesnaest godina.

Što? Što je on to govorio? Znao je Cainnecha - zapovjednika tako dugo? I u šesnaest

godina se čovjek nije promijenio? I što je bila mala promjena koju je spomenuo? Imala je
pitanja. Mnogo njih. Kliznula je očima prema Richardu a onda na svećenika. - Oče, željela bi se
ispovjediti.

Zurio je u nju, izgledajući nesigurno i ponešto zbunjeno. - Naravno.

Pogledala je na Richarda i osmjehnula se. - Vi ćete nas ispričati, hoćete li, dragi
prijatelju?

Njezin vitez je pomaknuo svoj pogled između njih. Konačno, kimnuo je i zakoračio se
udaljiti.
104
 Plamena ljubav
Kad su oni ostali sami, osim mlitavih tijela oko njih, ona se okrenula gledati u
svećenikove velike, smeđe, treptave oči. - Hajdemo to maknuti s puta, onda. Lagala sam.

Sjeo je, čekajući još. Kad ništa nije dolazilo, on je pročistio svoje grlo.

- Koliko puta?

- Ne znam koliko puta, ali dodajte i ovo što sam upravo rekla.

Nagovještaj njegova topla osmijeha vratio se na njegovo lice i ohrabrio ju da nastavi. -

Željela sam razgovarati s vama bez Richarda.

- Oprošteno vam je, a o čemu?

- O zapovjedniku, - rekla mu je brzo i s šaptom u glasu.

On je naćulio svoje uho i ona se nagnula k njemu da je može čuti, siroti stari čovjek.

- Kakav je on čovjek kad ne ubija svoje neprijatelje?

Otac Timothy uvukao je dubok uzdah i sjeo natrag uspravno. Zastao je na trenutak a
onda rekao, - Ne znam. Kad on ne ubija svoje neprijatelje, on razmišlja o ubijanju njih.

Sjedila je tamo zureći u njega. Zar on nije shvatio pitanje? - Ali vi ga znate šesnaest
godina. Kakav je bio prije nego je postavo vojnik?

- Moja draga, - pokušao ju je tapšati po ruci. - Cainnech vam treba reći te stvari, ne ja.

Otresla je glavom i povukla svoju ruku dalje. - Recite mi. Želim znati.

- Zašto? - Pitao je.

Sjela je natrag, nesigurna kako da odgovori.

- Ja mu neću reći, - uvjeravao ju je svećenik umirujućim tonom. - Vi se još uvijek

ispovijedate, zar ne? - Nastavio je prije nego je ona imala šanse odgovoriti. - Nije mi dozvoljeno
ponoviti ono što čujem tokom ispovjedi.

Znala je to. Ali može li mu vjerovati? I što je ona htjela ispovjediti?

Okrenula je svoj pogled dole na zapovjednika. Mrzila se zbog onog što je osjećala. -
Nalazim da je razjarujući i arogantan. Dio mog srca ga mrzi, ali… - Oh, kako je to mogla govoriti
naglas? Izdavala je svog brata, svoje prijatelje, svoju svrhu. Zatvorila je oči kad je svećenik
ostao šutjeti i bio strpljiv. - On nije u svemu užasan.

105
Klub Brbljivica
- Ne, nije.

Otvorila je oči i postavila svoj pogled na njega. - Kako se on promijenio? Sigurno mi

možete to reći.

Kimnuo je, njegov utješan osmijeh se vratio. - Žao mu je što je došao ovdje.

Šest riječi koje su natjerale njezino srce lupati i nagovještavale toliko mnogo da je jedva
znala gdje da počne ili što osjećati. Bilo mu je žao što je uzeo Lismoor od nje. Bilo joj je drago
to čuti. Ublažilo je udarac. Vidjela je prolazne bljeskove žaljenja u njegovim očima, ali nije bila
sigurna da li ih je ona umislila u svom vlastitom umu.

Može li mu ona oprostiti?

- Zašto mu je žao? - Pitala je, postavljajući svoje oči na uspavanog zapovjednika.

- Ne znam, zaista, - dodao je kad ga je još jednom sumnjičavo pogledala. - Ali vjerujem
da to ima svaku vezu s vama. Kada biste vi i Richard bili netko drugi, vi bi ste oboje bili mrtvi,
usprkos želji za mirom Kralja Roberta. Cainnech nije poznat po svojoj milosti.

Njezina se krv ohladila. Kako netko može biti tako predivan i tako strašan u isto
vrijeme? - Koliko ih je ubio u Berwicku?

- Nikoga. Vidjeli smo što se događa, i kako nismo imali nikakvog načina da to
zaustavimo, mi smo otišli. Cainnech ne napada sela.

Zapovjednik joj je onda rekao istinu. Oni nisu imali ništa s Berwickom. Njezin se trbuh
malo smirio. On nije bio potpuni divljak. Zašto je to bilo važno? On će se probuditi misleći da
je ona ponovno pokušala otrovati njega i njegove ljude. Ona nije mogla staviti svoju vjeru na
uvjeravanje koje joj je dao Otac Timothy kad nije bila sigurna u pola toga o njemu.

- Možda sam ja budala što ostajem kad mogu pobjeći.

- Ili možda vi imate više hrabrosti od pukovnije ljudi. Ne bi mnogi bili voljni suočiti se s
njegovim gnjevom, i to radi nekog drugog.

Aleysia se smijala. Sviđao joj se Otac Timothy. Da li ju je to činilo izdajicom Boga

također? - Pretpostavljam da je zapovjednikov gnjev poprilično zastrašujući.

Svećenik se cerekao i podignuo svoje oči prema Nebu. - Hvala nebesima što on čuva
svoj gnjev za svoje neprijatelje.

106
 Plamena ljubav
Obuzdala je svoju potrebu da drhti. Ona je bila njegov neprijatelj, zar nije? Posebno
sada. Ona nije bila hrabra uopće. Bila je jednostavno odlučna da ne izgubi svoj dom ili svoju
slobodu bježanjem u Normandiju.

Suočavanje s tom zvijeri od čovjeka u njegovom najgorem izdanju bila je potpuno druga
stvar. Bilo je još puno drugih stvari koje je željela pitati ali Richard se vratio.

- Vi ga poznajete šesnaest godina, - rekla je, - Od kad je on bio dijete onda.

Otac Timothy je kimnuo.

- Kako ste ga upoznali?

- Ja sam putovao s jednom grješnom pukovnijom Engleza, - počeo je i pričekao da se

Richard vrati na svoje mjesto. - Oni su napali pospano selo u Invergarryju i ubili mnoge ljude,
uključujući Cainnechove roditelje. Doveli su ga natrag u kamp i držali ga kao svog slugu. Držali
su ga vezanog za stablo i često ga tukli. Imao je sedam. - Zastao je, njegovog osmijeha nije bilo,
njegov se glas spustio do jedva čujnog šapta. - Činio sam najbolje što sam mogao da ga držim
sigurnim od njihovih letećih šaka, ali nisam uvijek uspijevao.

Aleysia je slušala, nesigurna je li njezino srce kucalo ili ne. Oni su ubili njegove roditelje
i… Zadržali ga kao slugu? Sada nije bilo čudno što se činio tako privržen Williamu. Imali su
služenje zajedničko. Pogledala je dole na njega, zamišljajući izmlaćenog, prestrašenog, malog
dječaka.

- Gdje su ga odveli?

- Poveli su ga s nama, - odgovorio je svećenik. - Osam godina, on je služio Engleze na

bojnom polju. - Zastao je i odvratio pogled da pročisti grlo. Aleysia je znala da je to sjećanje
bilo bolno za njega. - Nisu imali sažaljenja za dječaka.

- Vi ste ostali s njim? - Pitala je, trepćući da odagna suze i potrebu da svojim prstima
dira zapovjednikovo lice.

- Jesam.

- Hvala Bogu da je imao vas.

- Jesam, - rekao je, ponovno se osmjehujući. - Ali on treba više od samo mene.

Gledala je iznenađeno u početku a onda se smijala. - Vi sigurno ne mislite da ja - ?

107
Klub Brbljivica
- Ne! - Smijao se s njom. - Ne ni najmanje. Ja sam pokušavao pronaći njegova dva brata,
ali nije bilo uspjeha—

- Njegovu braću? - Pitala je dok je drhtaj prolazio kroz nju. Engleska vojska je ostavila
tri dječaka siročićima.

- Da. Bio sam natrag u kampu gdje su oni spalili njegovu farmu. Rekao mi je za njih.
Dva mlađa momka, Torin, koji je imao pet, i mali Nicolas, koji je imao tek dvije kad ih je
Cainnech zadnji put vidio. Pokušao sam ih naći ali kako vi možete zamisliti, to je teško. Bio sam
samo u stanju čuti da je Nicolas bio prodan za kamen ali ne znam komu.

- Kako tragično znati da ti braća mogu još biti negdje vani, živi a ti ne znaš gdje.

Svećenik je zijevnuo i slegnuo svojim ramenima. - On čini se ne misli o tome često, ali
sam siguran da ta težina leži na njemu.

Razgovarali su još malo, uglavnom o njezinim rođacima u Normandiji i zašto ona ne bi

pobjegla k njima.

Kad su ptice počele pjevati, označavajući zoru, i prvi ljudi se počinjali istezati, Otac
Timothy je poslao Richarda do tornja s zakletvom da će on i Bog održati Aleysiaju sigurnom.

- Idite u svoju sobu i čekajte ondje, - rekao joj je. - Ja ću razgovarati s njim kad se
probudi.

- Zašto vi niste pili vino? - Pitala je prije nego je otišla.

- Bilo je kiselo a ja više volim viski.

Smiješila se i onda otišla jer nije htjela biti prva koju će zapovjednik vidjeti kad otvori
svoje oči i shvati što se dogodilo.

Nije to bilo da ga se toliko bojala, iako je. Već je njezina krv žurila kroz nju kao valovi na
oblačnom moru jer je on pio medovinu. Ona je nekako stekla njegovo povjerenje. Ako je ne
ubije, on je neće nikada ispustiti iz njegova vidokruga ponovno. Biti će prisiljena biti kraj njega
dan… I noć.

Ali čak i više od toga, njezino srce je boljelo jer ako on osjeća nešto za nju, kao što je
Otac Timothy tvrdio, ona je to sada sigurno izgubila.

108
 Plamena ljubav
Nije mogla vjerovati svom vlastitom srcu da će je izdati. Kako ju izgubiti nešto što nije
željela… I vjerojatno nije ni imala, može činiti tako nesretnom?

Ušla je u svoj solar i zatvorila vrata, onda naslonila svoju glavu o njih.

Nikada ne može biti nešto između njih. Bili su neprijatelji. On je bio onaj za koga su se
ona i njezini prijatelji pripremali tako marljivo, dugo vremena. Stenjala je od bola zbog toga a
onda se odgurnula od vrata. Sve je bilo ni za što.

I gore, ona, njihov vođa i prijatelj, oslabila je s naznakom topline u inače hladnom
ravnodušnom gorštačkom ratniku.

Bacila se na krevet i zakopala svoje lice u svoj jastuk. Što će mu ona reći kad je pronađe?
Bila je spremna preuzeti krivnju za Richarda. Mislila je da će uvjeriti zapovjednika u njezinu
krivnju, ali ona je dozvolila svom srcu da omekša nakon što je čula o njegovoj prošlosti…
prošlosti od koje se on nije mogao odmaknuti.

Oh, kako ljudi mogu biti tako okrutni da uzmu dijete u rat? Da ubiju djetetove roditelje
i prodaju njegovu braću - to je bilo previše. Kako ona može zaboraviti to i praviti se da ga mrzi?

Nije imala mnogo vremena razmišljati o tome kad su se vrata zalupila otvorena i ljuti
gospodar rata stajao je na ulazu.

109
Klub Brbljivica

poglavlje 15

leysia je sjela na krevet, prestrašena njegovim ulaskom, čak i više

užasnuta od njegova smrtonosnog pogleda. Činio se širi, mnogo više zastrašujući nego prije.
Njegova tamna kosa padala je okolo njegovih ramena, dodajući sjene njegovoj krutoj čeljusti.
Nije se micao, osim da zalupi vratima u lice Ocu Timothyju.

Nije rekao ništa za cijeli vječni trenutak ali je zurio u nju s izrazom tvrdim kao sleđenim.

- Ja— počela je, nesigurna što će izaći slijedeće.

- Vi ste nas otrovali, - optužio je. Ispod svilenih riječi bila je nepogrješiva prijetnja.

- Ne, - ispravila je pažljivo, ne vjerujući zapravo svom glasu. - Vi ste spavali. Da sam vas
otrovala vi, vi bi bili mrtvi.

- Ustanite.

Trepnula je. Mali dječak s bojnog polja je nestao a na njegovom mjestu stajao je opasan
čovjek s očima hladnim kao čelik.

Pogledala je u stranu radije nego da žali za gubitkom nečega što nije nikada željela.
Njegovo povjerenje. Zašto je to činilo njezine oči gorjeti a njezino srce slamati?

- Gdje me vodite?

- Vi nećete postavljati nikakva pitanja, - rekao je drveno. - Sada dižite se ili ću vas ja
dignuti iz kreveta sam.

- Ah, - rekla je, sa zlobnim smješkanjem i ustajući iz kreveta, - Dakle sada ću se susresti
s nemilosrdnim zapovjednikom.

- Vi ne zaslužujete milost.
110
 Plamena ljubav
Njezine noge bile su slabe. Njezina usta suha. Nije željela biti uplašena od njega. On
nije bio nemilosrdna zvijer koje se ona bojala četiri godine. - Jer sam vam dala sredstvo za
spavanje?

- Jer ste me pokušali natjerati da sumnjam u medovinu kad je bilo vino pokvareno. Vi
ste pametni, i opasni, - rekao je, uzimajući je i držeći je za ruku.

Pokušala ju je izvući ali on ju je držao čvrsto. - Vi me ne trebate maltretirati. Već sam

vam dokazala da ja neću bježati.

Ignorirao je njezine proteste i povukao ju prema vratima bez riječi. Ušli su u praznu
dvoranu. Otac Timothyja nije bilo nigdje za pronaći. Kad ju je izvukao kroz veliku dvoranu i
onda prema vanjskim stepenicama, bojala se da bi ju mogao baciti preko njih. Vjerovao je da
ih je otrovala.

Njegovo strpljenje s njom je završilo.

- Gdje me vi vodite? - Njezino srce je lupalo u njezinim ušima kad su zakoračili van.
Svjež jutarnji zrak osjećao se kao hladan šamar. Gavranovi su letjeli oko tmurnog ugljenog
neba. Je li to bio njezin zadnji dan?

- Cainnech! - Vikala je na njega, odbijajući otići tiho. - Gdje?

Stao je i okrenuo svoje olujom napunjene oči na nju. - Zašto ste ostali?

Što bi mu trebala reći? Njezino grlo joj se činilo kao da se zatvaralo dok je zurila u njega.
Bojala se da bi on mogao vidjeti istinu u njezinim očima, pa je spustila pogled i zaštitila se
trepavicama. - Htjela sam pobjeći u Normandiju. Trebala sam samo nekoliko sati da zadržim
vas i vaše ljude dok ste spavali kako bi stigla u luku i ukrcala se na brod za moju domovinu.

- Što vas je spriječilo? - Pitao je, iako je zvučalo više kao nisko režanje.

- Moj bratić, Geoffrey d'Argentan. Sjetila sam se da bi me on oženio iste noći kad
stignem. Ja ne želim ostaviti svoj dom i moje prijatelje i živjeti u Normandiji s mužem kojeg ne
volim. - To je bila istina. Dio nje. - Pa sam ostala, spremna da vam položim račune o tome što
sam učinila i zašto. Također sam se sjetila da sam ja d'Argentan i da neću bježati.

Zapovjednik je lutao svojim očima po njezinima, ljušteći svaku obranu i vidio njezine
najdublje tajne.

111
Klub Brbljivica
On je iskrivio jedan ugao svojih usta. - I jeste li se također sjetili da sam rekao da ću ja
razgovarati s kraljem da vam dopusti ostati ovdje sama?

Imala je osjećaj da ne bi trebala odgovoriti.

Nije joj ni dao šansu za to. - Vi nemate nikakav razlog da bježite… Da nas trujete.

- Ja vas nisam otrovala, Zapovjedniče. Ja—

- Vi ste u pravu. Ja više ne vjerujem da ste vi bili ta koja nas je pokušala ubiti prošle
večeri.

Njezino srce je posrnulo. Što? Jesu li je njezine uši upravo zavarale? Ako ne ona, onda
jedina druga osoba koja je imala ikakav razlog zbog koga je mogao sumnjati bio je Richard! -
Bila sam ja, Zapovjedniče, - insistirala je. - Ja sam bila ta koja je pokvarila vino.

Njegov probadajući pogled probio je njezinu obranu. Bio je bijesan i nešto drugo.
Razočaran?

- Vi ste otrovali Williama i vi bi otrovali Oca Timothyja da je on pio vino.

- Ne, - rekla mu je tresući glavom. Činio je to zvučati zlonamjerno. - Oni nisu bili
ozlijeđeni. Niti ste vi. Bilo je to samo sredstvo za spavanje.

Je li trebala pobjeći kad je imala priliku? Čak i ako je to bilo samo da spasi Richarda? -
Ne! - Ja sam se samo htjela osigurati da me vi nećete progoniti. Bila sam nepromišljena i glupa
i ja vas tražim da mi oprostite.

Zurio je u nju. Je li vidjela bljesak emocije u njegovom pogledu? Gledala je u njega dok
je čekala da on kaže nešto.

Konačno, napravio je dubok, kratak zvuk iz svog stražnjeg djela grla, a onda nastavio
hodati.

Što je to trebalo značiti? Je li Richard bio siguran ili ne? Zakopala je svoje pete u zemlju.
Što još ona može reći? - Ja sam također htjela dokazati vama da ja vas mogu ubiti ako to
odaberem, - izbacila je. Eto.

Možda je to zvučalo više vjerojatno za njegove ratničke uši!

- Kad sam vam ikad rekao da ne mislim da biste mogli?

Rekla je jedinu stvar koje se sjetila u tom trenu. - Kad ste popili medovinu.
112
 Plamena ljubav
Njegova se čeljust opustila i omekšala, skupa s njegovim pogledom. Pomakao se bliže,
lebdeći iznad nje dok ona nije mogla pobrojati svaku od bujnih, crnih trepavica koje su
okruživale njegove oprezne safirne oči. - To je bilo da vam pokažem da ne mislim da vi bi. -
Koraknuo je natrag i okrenuo se dalje. - To su dvije vrlo različite stvari.

Kad ju je povukao naprijed, ona se povlačila natrag. Nije znala zašto je to činila. Nije
imala pojma što mu reći. Vjerovala je da je stjecanje njegova povjerenja bilo teško, ako ne
gotovo nemoguća misija. Imala ga je, možda u najmanjem opsegu, ali ga je imala. - Znam to, -
rekla je slabo i dovukla se bliže. - Žalim što sam izgubila vaše povjerenje da vas neću ubiti.

Gledao ju je dok je govorila, šaljući niti vreline kroz nju kad je njegov pogled pao na
njezine usne. Da li ju je želio poljubiti? Bi li mu ona dopustila ako bi?

- Žalim i ja također, - odgovorio je, a onda je povukao prema zadnjem tornju bez ijedne
druge riječi.

Vodio ju je gdje su njegovi ljudi bili. - Vi me više nećete štititi? - Pitala ga je, pokušavajući
smiriti svoje tjeskobno srce. Je li ju konačno isporučivao njezinoj sudbini?

Stao je prije nego su prešli kratak prilaz i okrenuo se njoj. - Štitim vas za kralja.

Njezin izraz postao je mračan. - Naravno.

- Samo se složite s onim što ću reći.

- Mogu govoriti za sebe.

- Ne danas.

Htjela je reći više ali on je nastavio hodati.

Usidrena za njega preko zgloba, nije imala izbora nego ga slijediti preko prilaza i gore
po kamenim stepenicama do uskih vrata tornja.

Otac Timothy ih je pozdravio na drugoj strani i pitao kako je prošla.

- Živa sam - za sada, - rekla mu je, malo bez daha od hvatanja koraka s zapovjednikovim
dugim koracima.

Svećenik ih je zaustavio i odveo svog prijatelja dole tako da mu je on mogao šapnuti

nešto u uho.

113
Klub Brbljivica
Zapovjednik se okrenuo prema njoj i pogledao ju bez daha, onda nastavio svoj korak
sporije i hodao je kroz kratak hodnik do masivnih vrata koja su vodila unutra.

Njezino srce je lupalo kad je vidjela Amisha i Williama, Raufa i Richarda, kako stoje s
ostalim njegovim ljudima. Što su im Richard i svećenik rekli? Je li njezin prijatelj bio siguran?

Oni su svi postali tihi kad su je vidjeli, ili je to možda bilo kad su vidjeli svog zapovjednika
kako podiže svoju ruku za tišinu.

- Aleysiaju sam našao na podu njezina solara.

- Osjetila sam se pospano i pokušala doći do mog kreveta, - dodala je, pritišćući svoj
dlan na svoje čelo za dobru mjeru. Ignorirala ga je kad je kliznuo svojim pogledom na njen, ali
ga je pustila da nastavi.

- Čini se da je Gospodar de Bar pokvario svo vino, uključujući i to što ste našli u
podrumu. I iako je Aleysia služila kao njegova osoba za punjenje boca— on je bacio pogled na
Raufa, - ona nije znala ništa o tome.

Olakšanje je proteklo kroz nju i činilo ju da osjeća vrtoglavicu. Bila je zahvalna da ju je

zaštitio, ali je li to bilo to? Ti ljudi bili su opasni. Znala je što su htjeli učiniti onome tko je ubio
njihove prijatelje. Ako bi sumnji bilo dozvoljeno da se ušulja, oni bi počeli povlačiti svoje
vlastite zaključke. Imala im je reći više, Williamu i Raufu najviše. Njezin život i životi njezinih
prijatelja mogu ovisiti o tome.

- Iskreno me plaši da ste vi svi pili nešto što je bilo namijenjeno da vam naudi - iako vas
je samo uspavalo. Smatram neke od vas svojim prijateljima. - Smiješila se Williamu a onda i
Raufu. - Ja ne bih stavila svoje prijatelje u opasnost.

- Mi vas ne krivimo, curo, - obećao je Rauf, uzvraćajući joj toplim osmijehom. - Mi

znamo da je to de Bar napravio.

Drugi su se složili i pozdravili je natrag u grupu.

- Vi ste uvjerljivi, curo, - zapovjednik se nagnuo da joj šapne na uho. - Čak vam i ja
vjerujem.

- Hvala vam, - šapnula je natrag.

114
 Plamena ljubav
Ponudio joj je izvježban osmijeh i izveo je van velike dvorane za druženje prije nego je
imala priliku razgovarati ni sa kim drugim. Napustili su toranj i krenuli prema glavnim
stepenicama vani.

- Gdje sada idemo?

Gledala je preko svog ramena za Richardom ili Ocem Timothyjem ali nitko ih nije
slijedio. Zašto je ona slijedila njega? Trebala je insistirati da ostane s Richardom. Kako je mogla
izdati svoje prijatelje i svog brata tako što joj se sviđao taj čovjek, što je htjela pasti u njegove
ruke i poljubiti ga?

- Vodim vas dalje od ljudi.

- Vi mi ne vjerujete s njima.

- Ili njima s vama, - dodao je i nastavio svoj korak.

Stigli su do dugog, uskog stubišta i počeli silaziti. Zastala je na tren da ga gleda. Rekla si
je da je luda, a onda požurila za njim.

- Vi imate moju zahvalnost što ste mi pomogli da se izvučem iz toga, - rekla je, nekoliko
koraka iznad njega. - Čak iako je to bilo za kralja.

- Ja ne znam koliko ću još dugo biti sposoban da vas zadržim sigurnom ako vi nastavite.

Htjela mu je reći da to nije ona napravila. On je bio u pravu. Ona ga ne bi pokušala ubiti.
Nije ga htjela ubiti od trenutka kad je spustila svoje oči na njega. Mogla ga je pustiti da ode
naprijed na livadu strijela. On je bio prvi u liniji, ali zaustavila ga je s njezinom slabo naciljanom
strijelom. Mogla ga je ubosti na smrt u tamnici nakon što ga je svela na gotovo bespomoćnog
s udarcem u njegove prepone. I kad su pali sa stabla, pokušala ga je probuditi umjesto da mu
brzo razreže grlo.

Mogla je, ali nije. Mrzila je svoju slabu riješenost ali mrzila je još više pomisao na
njegove nove sumnje u nju.

Mogla mu je reći istinu o vinu i pridobiti njegovo povjerenje, ali nije htjela staviti
Richarda u opasnost.

- Vi se ne morate brinuti više zbog mene, - rekla mu je. - Ja vas još uvijek mogu pokušati
udariti ili štipati vas kad ste vi pretjerano ljuti. - Stala je govoreći kad se on okrenuo da je

115
Klub Brbljivica
pogleda s vjetrom zabačenim uvojkom kose i zabavom koja je plesala preko hladne površine
njegovih očiju. - Ali ja… Više ne… Želim vas ubiti.

- To je utješno znati, - rekao je s zadirkujućim osmijehom a onda je vratio svoju pažnju

na stepenice.

Aleysia ga je gledala kako dostiže zadnju i hoda prema travi. Pitala se kako bi izgledalo
predati se njezinim željama i postaviti svoj um na probijanje kroz taj njegov težak oklop. Bi li
to ona mogla?

Bi li ga mogla izvući od njegove prošlosti u sadašnjost? Zašto bi pokušala? On je još

uvijek bio njezin neprijatelj. Ali on je nije tretirao kao da je mrzi. Čak ni kad je vjerovao da je
ona uspjela staviti ono što je ostalo od njegovog društva na spavanje, on ju je ipak zaštitio. On
nije stavio svoje ruke na nju, i čak joj je počeo vjerovati.

- Iako vam moram reći, - javio se, njegov dubok glas omotao se oko nje kao rukavica, -
prijetnja štipanjem nije dovoljna da me zadrži od toga da vas iritiram.

Njegova greška bila je usporavanje njegovih koraka i čekanje na nju da ga ulovi.

- Je li? - Ona je nakrivila svoju obrvu i jako uštipnula njegovu nadlakticu.

- Dovraga, curo! - Eruptirao je, odskačući od nje. Trljao je svoju ruku i gledao u nju. -
Mislim da bih ja više volio vašu oštricu.

- Vidjet ću što mogu učiniti. - Hodala je prema stepenicama da se vrati u toranj ali on
ju je uhvatio za zglob, i povukao natrag, nježnije ovaj put.

- Zašto čekati? - Pitao je, dajući joj spori polovičan osmijeh. - Sa svim drugim što vas je
držalo zaposlenom zadnjih preko četiri godine, jeste li imali vremena vježbati?

- Svaki dan, - rekla mu je, malo bez daha kad ju je povukao prema travnatom
unutarnjem dvorištu. - Uzela sam dužnost da ubijem Škote koji će doći ovdje vrlo ozbiljno.

- Vidjet ćemo. - Došao je do male površine po strani tornja, gdje su njegovi ljudi ostavili
svoje dodatno oružje, mačeve i sjekire, štitove i čak i buzdovane oslonjene o zid.

Podignuo je štit i mač i bacio oboje njoj. Pustila je da štit padne u travu ali je uhvatila
mač za balčak.

- Trebat će vam to, - rekao je, zlobno se smješkajući na njezino odbacivanje štita.

116
 Plamena ljubav
Otresla je glavom. - To je previše nezgrapno.

- Vrlo dobro. Pripremite se, - rekao je, izvlačeći svoj mač iz korica i čineći ga da zapleše
po zraku.

Je li se to stvarno događalo? Da li će to ona vježbati s njim? Koliko će to biti realno? Što

ako ga povrijedi? Gledala ga je kako zamahuje svojom oštricom iznad svoje ruke i odmara je
plošno preko svog lakta. Zurio je u nju dole preko dužine mača, njegove oči bile su čvršće od
čelika. Sumnjala je da će ga ona uopće ozlijediti.

- Spremni. - Bio je dovoljno pažljiv da je upozori prije nego je zamahnuo.

Bacila je gore svoj mač i blokirala udarac prema njezinom vratu koji je uzdrmao njezinu
ruku sve do njezinih grudi.

Zadržao se a, ipak, samo blokirati ga ju je skoro dovelo na njezina koljena. Blokirala je

još jedan udarac prema njezinom struku, njezinim ramenima, njezinim koljenima. Iznova i
iznova njegovi su se napadi nastavljali, dok nakon samo par trenutaka, ona nije skočila dalje i
držala svoje ruke gore, preumorna da nastavi. Ništa od onoga što je trenirala nije ju pripremilo
na snagu i okrutnost njegove ruke. Ona nije imala moć da ga zadrži. Ako je htjela steći bod,
morala je napraviti potez brže. Nije bilo vremena za obranu.

Ispravila je ramena i obrisala čelo s zadnjim djelom svoje ruke. - Spreman, - rekla je i
skočila naprijed. Uhvatila je znak njegova osmijeha prije nego je zadala kratak direkt, ubola, i
udarila. On je blokirao svaki udarac bez imalo napora. Nije mogla spustiti niti jedan udarac.

Sjećanje na vježbanje s Gilesom bljesnulo joj je u misli. On je bio trinaest godina stariji
od nje i više kao otac nego brat. Tjerao ju je vježbati streljaštvo svaki dan i zadužio Sir Richarda
i druge vitezove da joj pomažu naučiti mačevanje kad je on bio odsutan, što je bilo često.

Znala je da posjeduje vještinu. Ona je čak pobijedila Gilesa jednom nakon što se on
vratio iz Svete Zemlje.

Zapovjednik je podigao svoj mač na udarac prema njezinim rebrima. Umjesto da

pokuša da ga blokira, ona se sagnula tako nisko da je mogla ići i zamahnuti nogama preko
njegovih članaka. On se srušio na leđa sa odjekujućim bumom. Pitala se je li njegova glava
udarila o tlo.

117
Klub Brbljivica
Nije gubila vrijeme razmišljati o tome sada, već je skočila na njega i držala vrh svoje
oštrice o njegovo grlo.

Sada je bilo vrijeme da osvoji natrag njegovo povjerenje.

Nagnula se dole, dok je mogla osjetiti njegov dah na svom licu i zurila u njegove oči. -
Hoću li vas ubiti, Zapovjedniče?

Nije imala pojma koja bi bila njegova reakcija što ga je pobijedila. Jedva da je mogla
vjerovati i sama.

Nije mislila da se to događa često. Ali on nije bio ljut.

Njegove oči su iskrile s toplinom i humorom dok su ju pile. Njegov osmijeh ju je prao
kao nježno milovanje usred cijelog leda.

- Ne, curo, - rekao je, njegov glas, nizak i grub. - Vi me nećete ubiti.

Osjetila se izgubljenom u njegovom osmijehu, pometena na budalastim, maštovitim

mislima da se nagne dole samo još malo naprijed i poljubi ga.

- Koji vrag je ovo? - Viknuo je netko.

- Je li ga ubila? - Vikao je drugi muški glas.

Aleysia je odmah shvatila što su ljudi vidjeli i bacila svoju oštricu u travu.

Nezabrinut s onim što bi se moglo dogoditi, zapovjednik se nastavio smiješiti na nju, ali
senzualna nakrivljenost njegovih usta i izazovno uvijanje njegove obrve dokazalo je da je bila
sama.

- On živi! - Viknula je, odgurujući se od njega. Pogledala je dole još jednom i podignula
svoju bradu. - Mi smo dobroćudno vježbali, - dodala je s osmijehom.

- I vi ste ga pobijedili? - Pitao je Otac Timothy, zaprepašten, i koraknuo naprijed iz male

skupine ljudi.

- Da, ona me pobijedila, - potvrdio je zapovjednik, konačno se podižući na noge.

- Ona me udarila po nogama.

Ljudi su zurili u njega, razjapljenih čeljusti i nijemi.

118
 Plamena ljubav
A onda je Rauf namignuo na druge i oni su svi počeli se smijati kao da su shvatili neko
tajno značenje njegovih riječi.

Aleysia se spremala da ih ispravi ali je uhvatila zapovjednikove oči kako je počinjao

odmicati pogled od nje. Njihovi pogledi su se zaključali na tren, ostatak zabavljenosti… I nešto
drugo što ona nije mogla definirati, još uvijek je sjalo u njegovim očima.

Htjela je osmjehnuti mu se, ali Richard je gledao na nju i ona mu ne bi htjela - ne bi

mogla - dozvoliti da vidi njezinu izdaju.

Zapovjednik Cainnech MacPherson bio je Škot, gore, gorštak, najdivljiji od njih svih i
ona ga je trebala mrziti.

Ali nije.

119
Klub Brbljivica

poglavlje 16

- oš se seljana vratilo.

Cain je stajao na grudobranu i prelazio pogledom preko sela istočkanog od vatri s

ognjišta. Ljudi su se vraćali cijeli dan, nestrpljivi da vide svoju damu.

Pustio joj je da ih pozdravi sve i smiri njihove živce njezinim samopouzdanim

osmijesima.

Ostao je u pozadini, slušajući i gledajući najviše nju, dok ju konačno nije morao ostaviti
samu.

Vjerojatno nije trebao. Tko bi znao kojeg vraga je mogla planirati protiv njega ako je
ostavljena svojim vlastitim napravama? Ali on je morao otići. Biti blizu nje dovodilo ga je do
ludila.

Zatražila je njegov oprost zbog kvarenja vina i on joj ga je dao. Brinuo se da bi joj
odobrio sve.

Kad bi poživio da bude toliko star kao Sir Richard, on ne bi nikada zaboravio način na
koji je izgledala staložena i spremna da se bori s njim, njezin mač je držala iznad ramena,
njezina duga, crna pletenica klatila se dole po njezinom prsluku. Nije nikada očekivao da
ostane na nogama pod njegovim udarcima. Ali ona se držala mirno, oblikovanih nogu, obim
petama na zemlji. Tko ju je naučio da se bori? Njezin brat? Naravno, Cain nije koristio njegovu
punu snagu da udari njezinu oštricu, ali ipak, ona se držala.

120
 Plamena ljubav
Prokletstvo, ali to mu je uzburkalo krv. Kad se sagnula nisko da izbjegne njegov slijedeći
udarac i fizički ga pomela sa nogu - pa, mogao je umrijeti sretan na rubu njezine oštrice,
njezinog lica, kao zadnje stvari koju bi vidio.

- Da li se Gđica d'Argentan vidjela s njima? - Pitao je svećenika bez da se okrene njemu

da ga pogleda. On nije bio siguran što bi njegov dugogodišnji prijatelj vidio. Samo izgovaranje
njezina imena dovelo mu je u um njezin otrovan jezik i slavu njezina lica. Volio je biti blizu nje,
ali se osjećao neugodno u svojoj vlastitoj koži, kao da je bio netko drugi. Netko koga on nije
poznavao.

- Ona je s nekima od njezinog osoblja koji su se također vratili, - informirao ga je

svećenik. - Jedna zvana Matilda, koju je Aleysia bila najsretnija vidjeti.

Aleysia. Cain je želio izgovoriti to, osjetiti na svom jeziku. Što ga je spopalo? Bio je
najvjerojatnije bolestan od nečega. Kojeg je vraga drugo mogla otrovati? - Gdje su? - Pitao je,
pokušavajući se održati od vrtoglavice, hvatanja svećenika za ovratnik njegove mantije, i moliti
ga za pomoć.

- U Aleysiajinom solaru. William je bio s njima ranije.

Da li je William bio siguran s njom? On je znao da je bio budala vjerujući joj, ali nije
mislio da bi ona ozlijedila Williama.

Ipak, što je on znao o njoj osim da je tvrdoglava i odlučna boriti se s njim na svakom
mjestu? I ona je već ubila neke od njegovih ljudi. Ali ona je štitila njezin dom - nešto što je on
želio da je mogao napraviti kad je njegov bio uzet.

On se nije nikada prije suočio s protivnikom kao što je ona. Kad se oni nisu borili, ili kad
ga nije pokušavala ubiti, činila ga je smiješiti se na njezinu pametnu duhovitost i zavodljiv
osmijeh.

- Volio bih da William ne bude sam s njom, i mi bi trebali staviti Amisha kod njezinih
vrata, - rekao je pokušavajući povratiti pribranost.

- Zašto?

- Kako mislite, zašto? - Cain se konačno okrenuo. - Mladić ne zna koliko je vješta sa
jezikom i sa mačem.

121
Klub Brbljivica
- Što bi ona dobila ako ozlijedi Willa? - Pitao je svećenik, s njegovim tamnim očima
nježnima kao uvijek. - Bijeg? Mogla je lako pobjeći prošle večeri, Cainnech. Počela je ovu borbu
da ostane ovdje. Ovo je njezin dom. Ona ne želi biti predana Edwardu i ne želi otići u
Normandiju.

- Od kad je važno što neko od nas želi? - Pitao je, ne očekujući odgovor. Njegov život
bio je njegov odgovor.

Otac Timothy je to znao i izgledao poraženo po prvi put od kad ga je Cain poznavao.

- Važno je meni, - njegov prijatelj je konačno rekao tihim glasom. - Ako postoji način
da ona ostane, vi joj morate reći kako da to učini.

- Nisam se želio umiješati u to što će biti s Lismoorom jednom kad ga ja napustim, što
će biti čim se čujem s kraljem.

- Cainnech, vi joj morate pomoći da se pripremi za zakletvu odanosti njemu—

- Zašto bih ja trebao njoj pomoći? Ne dugujem joj ništa. Ubila je devetoricu mojih ljudi,
ako ste zaboravili!

- Bog želi da joj pomognete, - insistirao je svećenik.

- Ja niti Njemu ne dugujem ništa, - rugao se Cain. - Što je On učinio za mene?

- On vas je nastavio držati živa dovoljno dugo za ovo, vjerujem. - Svećenik je podignuo
ruke kao da je samo nagađao.

- Za što? - Pitao je Cain, zbunjen. - Za nju? - On je zabacio glavu natrag i smijao se. - Je
li to što ću dobiti? Curu koja me želi mrtva?

Ali ona je dokazala da ga nije željela mrtvog. U stvari, bio je siguran da je vatrena iskra
u njezinim očima počinjala gorjeti s drukčijom vrstom strasti - za njegova usta, njegov dodir, i,
možda, stvar koju je on najviše bio nevoljan dati, njegovo srce.

Što je ona htjela od njega, i zašto je htjela? Koliko dugo joj se on može odupirati? Morao
je. Njegov život je ovisio o tome. - Ja je ne želim.

- Cainnech—

- A što se tiče mog održavanja na životu, moja borbena ruka je to učinila.

- Oprezno, - upozorio je svećenik. - Ponos je doveo do pada i veće ljude od vas, Sine.
122
 Plamena ljubav
Cain je tresao glavom. - Ne, Oče. Sjećam se priča koje ste mi pričali, od Adama, do
Davida, do Solomona. Čak i jadnog Samsona. Svi su propali zbog žena. Ja neću učiniti istu
pogrešku.

Koraknuo je oko njegova prijatelja i napustio grudobrane. Trebao je zaustaviti što god
je Aleysia d'Argentan činila njemu. Nije znao kako to zaustaviti, budući da nije imao pojma koji
se vrag njemu dešavao. Da li je postajao mekši? Tresao se od pomisli na to. Ako je tako, ona je
bila razlog. Morao ju je naći i reći joj da oni ne mogu više vježbati zajedno - ili činiti bilo što
drugo zajedno, jer se činilo da uvijek završavaju na tlu.

Imao je druge, važnije stvari za rješavati, kao lov i držanje svojih ljudi u dobroj kondiciji,
i dobiti dobar noćni san.

Marširao je prema njezinom solaru, odlučan da ostane pri u svojoj nameri da se kloni
nje.

Približio se njezinim vratima i našao ih pritvorena. Čuo je njezin medeni glas s druge
strane i zastao da sluša.

- Zapovjednik je malo grub, ali on nije bio neljubazan prema meni ili drugima. Nemate
se čega bojati od njega ili njegovih ljudi. Kad ga sretnete, pokušajte ne zuriti u njega jer je on
oboje i ugodan i zastrašujući za oko. - Cain je bio iznenađen čuti što je mislila o njegovoj pojavi.
Nije bio siguran kako se osjeća zbog toga.

Pretpostavljao je da je dobra stvar izgledati zastrašujuće, ali on nije želio strašiti nju. I
kako se on osjećao o tome što je bio ugodan njezinim očima? On se nikada nije brinuo kako je
izgledao prije. Češljao je svoju kosu da je održi od petljanja i uplitanja u stvari. Prao se da ne
smrdi.

Trljao je dlan preko svoje čeljusti. Trebao je obrijati svoje lice.

Ne. Spustio je ruku i posegnuo prema vratima. Nije se brinuo ako je Bog njih želio
skupa. Neće joj dopustiti da promijeni ono što je on bio. Ubila je njegove ljude. Služila je
Engleskom kralju. Sve dok je to činila, on nikada ne bi mogao… Mariti za nju. Iako da budemo
iskreni, on ne bi nikada mogao mariti za nju ni zbog kojeg razloga. Nije vjerovao da je bio
sposoban željeti i stvarati veze, što je činilo njegovu reakciju na nju još više zbunjujućom.

123
Klub Brbljivica
- Sada mi recite o Elizabeth, - došao je njezin melodiozan glas. - Jeste li sigurni da se
ona vratila u samostan? Zašto ona nije ostala sa vama?

- Oh, Aleysia, - plakao je drugi ženski glas, - bilo je upravo grozno. Spavale smo u šumi
prvih nekoliko noći. Mnogi od nas nisu imali gdje ići a oni koji su imali obitelji blizu, nisu nas
sve mogli povesti, pa smo bile odbijene. Elizabeth nije mogla učiniti ništa. Odlučila se vratiti u
opatiju u Newton na Mooru radije nego da živi po šumama. Ja je ne krivim stvarno.

- Mattie, ja si nikada neću oprostiti zbog toga što sam stavila vas i druge u ovo.

Aleysiajin glas se probio kroz njegovo rasuđivanje, njegovu ljutnju, i opteretio ga

krivnjom. Zašto? On je činio svoju dužnost. On je vratio Škotsku zemlju. Bio je odan Škotskom
tronu. Nije li? Ili je rat bio suviše osoban za njega? Je li mu bilo dosta ubijanja?

- Želim da znate, Mattie, - nastavila je, - učinila sam sve što je bilo u mojoj moći da
zaustavim ovo, ali, nažalost, nisam uspjela.

Cainovo srce je jurilo. Je li William još bio sa njima? Je li mu rekla istinu? Što ako on
kaže ljudima?

Bez druge misli, on se zabio u sobu i pogledao naokolo.

William nije bio s njima. Aleysi - Gđica d'Argentan sjedila je na svom krevetu s drugom
djevojkom, za koju je nagađao da je bila Matilda. Ona je bila mlađa nego je Cain očekivao.
Izgledala je kao da ima šesnaest ili sedamnaest ljeta, sa svijetlim tenom, i dugom, bijelo -
plavom pletenicom obješenom preko njezina ramena. Njezine blijedo plave oči širom su se
otvorile kad ga je vidjela.

Cain se sjetio što je čuo i pokušao ne izgledati zastrašujuće.

- Dobrodošli natrag u vaš dom, - rekao je djevojci. - Ja sam Zapovjednik MacPherson.

Njezine oči strijeljale su Aleysiaju, koja se smiješila uvjeravajuće na nju. - Ovo je

Matilda, moja prijateljica i sluškinja.

Kimnuo je i onda vratio pogled na Aleysiaju. - Pitao sam se ako bi mogao imati nekoliko
riječi s vama u privatnosti.

Okrenula se svojoj sluškinji. - Bi li vam smetalo, Mattie?

124
 Plamena ljubav
Mlada djevojka otresla je glavom i odjurila prema vratima u njezinim dronjavim
suknjama. - Imam puno toga za napraviti, - javila se izvana i ostavila solar, zatvarajući vrata za
sobom.

Kad su oni ostali sami, Aleysia je pogledala gore na njega čekajući ga da nastavi.

Gdje da on počne? - Bio sam… - Poravnao je nabor na svojoj košulji. - Hm… Mislio o
stvarima—

Kojim stvarima?

Pogledao je gore. Dovraga, zašto je ona morala biti tako dražesna? Mogao je gledati u
sobu sa stotinu djevojaka a ona bi se isticala između njih. Nije bilo važno. On se morao držati
svojih uvjerenja. Kakva bi on bio jadna budala kad bi izgubio živce dok se suočava sa svojim
protivnikom? On joj neće to dozvoliti.

- Ja ne mislim da bi mi trebali– Stao je kad je ona kliznula sa kreveta i otišla do drvenog

sanduka da uzme svoj češalj.

- Nastavite, - rekla je okrenuta leđima prema njemu i mašući rukom preko ramena. -
Slušam.

- Želio bih vašu potpunu pažnju.

Uzdahnula je i okrenula se s češljem u ruci. - Da, Zapovjedniče.

Želio je da je zadržao usta zatvorenima o tome da ima njezinu punu pažnju. Bilo je lakše
s njezinim leđima prema njemu.

Dovraga, njezine velike, vatrene oči gotovo su ga otopile. Što je to ona radila? Zašto je
ona rasplitala svoju kosu?

- Onda? - Pitala je, mičući svoje nježne prste kroz svoju garavu pletenicu dok nije kosa
bila puštena slobodna da pada preko njezinih ramena. - Vi ne mislite da bi mi što?

Progutao je a onda odmaknuo pogled. Uzeo je još jedan tren da se sjeti što joj je htio
reći. - Ja ne mislim da mi trebamo provoditi toliko vremena zajedno.

Prokletstvo! To nije ispalo ispravno.

- To nije do mene, Zapovjedniče.

125
Klub Brbljivica
Udahnuo je duboko, što je bila greška jer je zrak mirisao kao ona. - Dobro. - Pustio je
da njegov pogled padne na nju ponovno. Ona je prolazila češljem kroz svoje duge vlasi,
gledajući ga, - Od sada će biti.

- Zašto? - Pitala je s tragom zabavljenosti koji je sjao u njezinim očima.

- Zašto to vi nalazite zabavnim?

- Zašto ste vi morali doći ovdje i reći mi da ako ne budem blizu vas, da će to biti do
mene od sada nadalje? Vi ste samo trebali ostati dalje. Mislite da ću vas ja tražiti?

Kako je on izgubio kontrolu nad ovim razgovorom? - Ne, ali bi mogli imati pitanja.

- Shvaćam, - rekla je, češljajući s jednom rukom, milujući drugom. - Onda me vi uopće
ne želite vidjeti ili razgovarati sa mnom. Zašto? - Pitala je nježno. Humor u njezinim očima
promijenio se u zbunjenost s treptajem njezinih očiju.

- Jesam li vas naljutila?

Što je sada mogao reći? On nje očekivao da će se ta odluka preispitivati. - Nema nikakve
veze s tim. Samo je bolje tako.

- Shvaćam, - rekla je ponovno, kao da je shvatila. Nije. Nije mogla. - Ako želite biti
tajanstveni oko toga, ja ću izvući svoje vlastite zaključke.

On se smijao ali je zvučalo prazno njegovim ušima. - I kakvi bi to zaključci bili?

Nakrivila je pogled i osmijeh dok se okretala od njega. - Možda, sam ja vama draga a vi
to ne želite da budem.

- Vi ste moj neprijatelj, - podsjetio ju je, i sebe, niskim režanjem.

- Istina. - Spustila je trepavice, štiteći svoj pogled od njega. - Vidim kako biti drag
neprijatelju može biti dilema.

Što? On nije rekao da mu je bila draga. Nije li? Ona je okrenula njegove riječi s takvom
lakoćom, da nije bio siguran što je točno rekao. - Gđice d'Argentan—

- Mislila sam da ćete me zvati Aleysia, kao unuku upravitelja.

- Aleysia, - ispravio se, a onda joj dobacio nestrpljiv pogled što ga je prekinula ponovno
i što ga je natjerala da kaže njezino ime. - Nemojte izmišljati stvari u vašoj lijepoj glavi, gospo.
Ja— Stao je dok je njezin osmijeh mekšao na njemu i lagano crvenilo prelazilo preko njezinih
126
 Plamena ljubav
obraza.— vi mi niste dragi, - nastavio je u niskom, teškom glasu. - Mislim, ja… Vas ne znam
dovoljno dobro da bi mi bili dragi— ja imam vrlo visoko mišljenje o vama. Više nego mnogi,
ali—

- Ja sam vaš neprijatelj, - završila je za njega.

Kimnuo je i prekrižio ruke preko svojih grudi kao štit da sačuva njegovo srce kad je
koraknula bliže.

- Odbijam, - rekla je, dovoljno blizu njega da je mogao posegnuti i dodirnuti je.

- Odbijate što?

Hodala je oko njega, čineći da odmakne ruke sa prsiju i pusti ih slobodne uz bok,
spreman za borbu. Bio je to refleks kad god je netko bio blizu njega. Kad se suočila s njime
ponovno, bila je bliže - i on nije imao štit. - Odbijam da ostanem dalje od vas.

Zurio je u nju na trenutak. Što je to ona rekla na najnježnijem dahu? Odbila je? Njegov
trbuh je potonuo sa strahom dok je njegova krv jurila kroz vene kao vatra.

- Barem dok se svi ne vrate u Lismoor i budu sređene stvari sa Bruceom, - završila je,
koračajući dalje od njega.

Gledao ju je kako odlazi, želeći posegnuti za njom, trebajući da ostane miran i pustiti je
da ode.

Nadala se ostati ovdje i mislila je da će joj on pomoći. On će napraviti što je mogao, ali,
na kraju, Cain je sumnjao da će ona umrijeti boreći se.

Prokletstvo! Otac Timothy je bio u pravu. On joj je trebao reći o uvjetu, omekšati udar,
pomoći joj da shvati što ona mora napraviti.

- Moj— Aley—škripio je zubima, - Gospo, moja želja za vas je da vi ostanete ovdje,

neudata. Ali—

- Ali? - Ona se okrenula prema njemu ponovno, njezine oči bile su znatiželjne i
užasnute.

Zašto je on to spomenuo? Zašto nije napustio sobu? Kad je on postao kukavica?

- Ali vi morate obećati svoju odanost… - Već se micala prema njemu. On je imao poriv
da korakne unatrag. Stajao je na tlu i izravnao svoja ramena. - Kralju Robertu.

127
Klub Brbljivica
Spremio se za udarac. Želio je da ga pokuša udariti, ubiti, bilo što osim zurenja na njega
kao da je upravo izvukao njezino srce i držao ga pred njezinim licem.

- To je jedini način, - rekao je tiho.

Tresla je svojom glavom. - Nikada.

Njezine oči na njemu su se očvrsnule i, na trenutak, mrzio je sebe više nego je ikada
prije u svom životu.

- Želim da znate to, - nastavila je, kidajući tešku obranu. - Ja se nikada neću zakleti na
odanost njemu. Ni za Lismoor. Ni za što.

Htio ju je uzeti i prodrmati ju. - Vi ćete odustati od svega jer ne možete lagati u lice
čovjeku?

- I pljunuti na svog brata u isto vrijeme! Vi ste mi lagali!

- Ne, - rekao je, pokušavajući da ne viče na nju. - Ja vam nisam rekao sve.

Gledala je okolo za nečim da baci na njega. Nije bilo ničega, pa je bacila sebe na njega
umjesto toga. On ju je uhvatio i držao ju dok ga je ona udarala šakama. - Izlazite! Dobili ste
svoju želju! Ja ću ostati dalje od vas!

Trebao bi biti sretan, oslobođen od njezinih riječi. Ali osjećao je svaki i najmanji udarac
kojim ga je pogodila kao čekić na svom mesu.

Dovraga, bio je u nevolji. Nije ga trebalo biti briga.

Ali je.

128
 Plamena ljubav

poglavlje 17

leysia nije razgovarala s njim ponovno cijeli slijedeći dan. U stvari,

činila je sve što je bilo u njezinoj moći da ga izbjegne. Što je bilo ono što je htio.

Provela je većinu svog vremena s Matildom, i više vremena nego bi on očekivao sa

Ocem Timothyjem i Williamom.

Cainu nije smetalo biti sam. Prvi dan. Problem nije bila usamljenost. On je bio sam cijeli
svoj život. Volio je jesti sam na bojištima sa samo svojim mislima. Ali njegov poznato, utješno
prosuđivanje pretvorilo se u izdajničko, i punilo mu glavu slikama nje, ljute i buntovne, kao
divlje kobile koja nikada nije bila ukroćena. Koja budala bi ikada htjela ukrotiti nju? Njezin
osmijeh je upadao u najtamnije dubine njegova bića, tresući ga do srži. Što je više sebi branio
da misli o njoj, više se stvari o njoj sjećao, kao tvrdoglavo naginjanje njezine čeljusti, način na
koji je izgledala s njezinim dugim, crnim uvojcima koji su lebdjeli slobodno. Pakla mu, čak ga je
i njezin prokleti miris proganjao.

Gledao je smrti ravno u oči od svoje najranije dobi. Nije se bojao nje. To je bilo ništa u
usporedbi s onim što je vidio u njezinim očima kad joj je rekao o Robertu.

Ali bilo bi bolje da mu nikad ne oprosti - bolje ako ga mrzi. Neka ju Otac Timothy uvjeri
kako da zadrži svoje vlasništvo. Bilo bi bolje da Cain više nema kontakta s njom.

On je stavio sa strane svoje emocije kao dječak. Gubitak njegove obitelji bio je prevelik.
Želio je umrijeti danima a onda je htio živjeti. Otac Timothy je bio onaj koji je držao njegovu
volju za preživljavanje na životu. Nije si nikada dozvolio da se brine za ikoga od tada. Emocije
su bile vojnici slabosti, a ljubav, najopasnija.

129
Klub Brbljivica
Ali on se našao tražiti je, gledati je od preko dvorane dok su ona i Matilda vješale
tapiserije. Ona i njezina sluškinja su također izvukle Aleysiajinu odjeću od gdje god da ju je bila
sakrila, dajući gospi od dvorca više hlača i košulja koje će nositi dok bude lepršala uokolo,
brinući se za dnevne potrebe njezina doma.

U rano jutro petog dana, neko je kucao na vrata male sobe koju je odabrao za sebe dok
se spremao za dan lova i boravka dalje od dvorca.

Kad je vidio Oca Timothyja, mahnuo mu je da uđe i završio namještati svoj plašt. - Je li
sve dobro, Oče?

Svećenik je kimnuo i gurnuo svoje ruke u široke rukave njegove mantije.

- Da, sve je dobro, Cainnech. Dobro koliko se može očekivati.

Cain je škripao zubima i navlačio čizme. Znao je svećenika dovoljno dobro da zna da ga
je nešto uznemiravalo. - Što je? - Ako je imalo išta s Gđicom d'Argentan, nije bio siguran da je
htio znati.

- Vi niste vježbali, - počeo je njegov prijatelj.

- Ja vježbam sam dok ostali spavaju. Vi znate da ja volim tišinu.

Svećenik je odmahnuo na njegove riječi i pogledao ga iskrenim pogledom. - Mislio sam

na ljude. Oni su vas jedva vidjeli u četiri dana. Vi morate biti više prisutni, posebno sada sa više
sluškinja u dvorcu, da?

- Da, - mrmljao je. Mrzio je kad je svećenik bio u pravu.

- Što je to? - njegov prijatelj je nastavio. - Što vas je snašlo? Zašto se vi skrivate dalje
u—

- Ja se ne skrivam nigdje.

- Da. Da, vi se skrivate, Sine. Znam da ste rekli Aleysiaji istinu i znam da je ona odbila
zakleti se na odanost Robertu. Vratit ćemo se tome kasnije. Što me brine sada je zašto vi idete
toliko daleko da je izbjegnete? Znam da je ona ljuta na vas ali to vas nije sprječavalo prije. Ima
li nešto što bi mi željeli reći? Cainnech, - stao je da gleda Caina kako prebacuje svoj ogrtač
preko ramena i uzima svoj tobolac i luk. - Gdje vi idete?

- Loviti.

130
 Plamena ljubav
Njegov prijatelj je posegnuo za njegovom rukom. - Budite pažljivi.

- Znam gdje idem, - Cain ga je uvjeravao.

- Znate li? - Pitao je svećenik. - Mislim da kad bi vi mogli vidjeti jasno, pobjegli bi u
drugom pravcu.

Cain ga je promatrao s ljubavlju. Cijenio je to što se svećenik brinuo i zabrinjavao za

njega. Ali Otac Timothy nije bio uvijek u pravu. A ovo je bio jedan od tih puta. - Uskoro, mi
ćemo biti daleko od Lismoora i Rothburyja. Mi ćemo sve ovo staviti iza sebe i odmoriti se u
Whittonu, da?

- Da li vi zaista vjerujete da će to biti tako lako?

Cainu je bilo dosta ovog razgovora. Trebao je ostati jak i njegov mu prijatelj nije
pomagao. - Razgovarat ćemo još kasnije, - rekao je i napustio sobu. Koliko dugo će mu trebati
da je zaboravi? Ne dugo, nadao se. Što je manje toga imao za sjetiti se, to će brže to biti.

Mislio je da je čuo kako njezin smijeh odzvanja kroz hodnike. Iskušavao ga je da ju ide
tražiti.

Nije se smijao četiri dana. Prije nego je sreo nju, on se rijetko smijao. Zašto bi njemu
nedostajala tako smiješna stvar?

Načinio je svoj odlučan put van i brzo sišao stepenicama.

Kad je prošao travnato dvorište i čuo zvukove borbe njegovih ljudi, otišao je baciti
pogled.

William i Rauf su vježbali, kao i Amish i Duncan, između ostalih.

Aleysia je stajala sa strane u hlačama i ogrtaču s kapuljačom, gledajući i izgledajući kao

da je bila spremna skočiti unutra u svakom trenutku.

Prizor nje u blizini, njezina lica osvjetljena svijetlom novog dana, činilo je njegove osjete
da kovitlaju. On je narastao bliže njoj, povučen od nevidljivih spona. Pogledala je gore s
Williama koji je bio položen na Raufov štit. Kad je vidjela Caina, ona je podigla svoje prste ispod
svoje kapuljače na vjetrom bačene vitice oko njezina lica. Spustila je svoj pogled kad je on
stigao do nje.

131
Klub Brbljivica
Nije znao hoće li ga ona pozdraviti, ili razgovarati s njim uopće. Ali sada kad je bio ovdje,
nije htio da bude igdje drugdje.

Otvorio je usta, iako još uvijek nije bio siguran što reći.

- Zapovjedniče, - Amish se javio, zaustavljajući svoj meč da ga pozdravi. - Baš je dobro

imati vas s nama ovog jutra. Vježbati s ovom hrpom je kao boriti se sa stablima.

Cain je čekao dok su ti ljudi koji su primili uvrjedu imali što za reći. Mislio je da im kaže
da je došao ovdje samo da baci pogled i da ide loviti. Ali je mislio na ono što mu je Otac Timothy
rekao o tome da bude više prisutan sada kad je u dvorcu osoblje i stari vitezovi su se vratili.

I on je uživao u vježbanju s Amishem. Mišićavi gorštak ga je ponekad zapuhao.

Koraknuo je naprijed, povlačeći svoj ogrtač slobodnim i dodajući ga Williamu u zamjenu

za Willov štit.

- Mislim da bi zanimljiviji meč, - William je rekao glasno, dokazujući da nije htio milost
od Caina kad je bio njegov red za borbu, - bio između Aleysiaje i zapovjednika.

Cain će ga ubiti kasnije. Zadnja stvar koju je htio učiniti bilo je završiti na travi s njom
ponovno.

- Bolje ne. - Njezin medeni glas curio je dole duboko u njegove kosti.

- Ovaj put, bojim se, mogla bih ga ubiti. - Njezine riječi povukle su smijeh s njega. Bilo
mu je drago da je odbila, ali dio njega bio je uzbuđen na pomisao nje spremne da ga uzme. Svi
razlozi zbog kojih je trebao ići u lov i ostati daleko bljesnuli su kroz njegov um, ali on nije
poslušao niti jedan od njih dok je oslobađao svoju sjekiru sa opasača i okrenuo je u ruci. - Pa
onda, Amish. Onda ćemo mi.

Kršna sirovina podigla je svoj štit i cerila se kroz njegovu strašnu bradu.

Cain je udario prvim udarcem, gotovo dovodeći Amisha na koljena. Ali njegov drugi
neće pasti tako lako. Cain se smijao, drago mu je bilo što je Amish bio na njegovoj strani. Micali
su se oko malog polja za vježbanje, šutajući čuperke trave i šaljući letjeti drvo i iskre.

Amishovu izdržljivost i moćnu ruku bilo je teško nadvladati, ali Cain se borio s ljudima
nalik njemu u pravim bitkama - i nije nikada izgubio. On je mogao ubiti svog druga dvaput do
sada, ali Amish je htio borbu, pa mu je Cain dao jednu. Blokirao je i sagnuo se i konačno doveo
nezgrapnog ratnika na koljena.
132
 Plamena ljubav
- Dobro urađeno, Amish, - rekao je i ponudio svom drugom ruku da se podigne. - Vi
ste vježbali.

- Drago mi je da to vidite, Zapovjedniče, - Amish se smijao ispod svog tog krzna.

Cain je kimnuo. - Držite ostale u redu.

- Da, gospodine.

- William, - rekao je Cain slijedeće, okrećući se njemu zbog svog ogrtača. - Sjetite se,
vaš štit je oružje. Nemojte ga koristiti samo kao obranu.

- Da, Zapovjedniče, - momak je brzo odgovorio.

Cain se okrenuo svojim ljudima i zapovjedio da tretiraju osoblje dvorca s najvećim

poštovanjem ili će odgovarati njemu.

Njegov pogled je prirodno slijedeće pao na Aleysiaju. Njezine oči su se suzile na njega,
preskačući, samo na tren, dole na ostatak njega. - Da li vi želite pohvalu od mene? - Pitala je,
vraćajući svoj pogled na njegov.

- Samo ako ste vi primorani dati je.

Izgledala je kao da će reći jednu stvar, a onda se predomislila, sudeći po iznenadnoj

vatri koja je iskrila iz njezinih očaravajućih zelenih očiju. - Vi ne bi bili ovdje da vježbate s
Amishom da je naša borba bila ona prava.

Koraknuo je bliže a onda se nagnuo ostatak puta, dok njegov dah nije bio napunjen
njezinim mirisom. - Da je naša borba bila ona prava, - rekao je, držeći svoj glas niskim, - vi ne
bi trajali duže od dva udisaja.

Htjela je reći nešto. Mogao je to vidjeti u njezinim očima. Ali ona je znala da je bio u
pravu.

Ispravio se do svoje pune visine, dozvoljavajući sebi da se smiješi na nju, a onda je

otišao dalje.

- Gdje idete? - Zazvala je, žureći za njim.

Stao je i pogledao na nju a onda na ljude koji su svi zjapili na njih.

- Da li svi vi želite vježbati sa mnom sada? - Zazvao je Cain.

133
Klub Brbljivica
Oni su se spremno okrenuli dalje, pretvarajući se da se zanimaju bilo čim osim s njima
dvoje.

- Ja idem u lov, - rekao joj je slijedeće.

Koraknuo je da se pomakne, ali ona se našla ispred njega. - Koliko dugo me vi mislite
izbjegavati?

Koraknuo je natrag, da je ne bi dovoljno jak vjetar bacio u njegove ruke. - Mislio sam
da smo se dogovorili—

On je očekivao bodež. Dovraga, on bi radije jedan umjesto boli od njezinog krivljenja

prstiju i štipanja njegove ruke.

- Mi se nismo dogovorili! Rekla sam vam da neću ostati dalje i onda saznala da ste mi
lagali i rekla vam da odete!

- Vi ste rekli da mi se želja ispunila i da ćete vi ostati dalje od mene, - ispravio ju je,
gledajući na nju i držeći svoju ruku preko njegove ruke s modricom.

- Bila sam ljuta na vas! Ali vi ste, čini se, više od toga!

- Što? - Njegovo srce je palo kao da je upravo prestalo lupati. Je li njegova reakcija na
nju toliko očita?

Očito je, jer ga je čak i Otac Timothy optužio da se skriva.

- Vi me zaista mrzite.

Htio se smijati od olakšanja ali, dovraga, ona je bila ozbiljna! Izgledala je više nesretna
nego ljuta. Zašto bi bila? Pokušavajući ga prevariti da se složi s nečim bila je jedna stvar. Ona
bi bila pametna da pokuša zaslužiti njegovu uslugu, možda zadržati ga ovdje da se pridruži njoj
u njezinoj borbi protiv svog vlastitog zemljaka.

Ali on nije vjerovao da ga je ona pokušavala prevariti. Ono što je vidio u njezinim očima
bilo je stvarno. Ona nije htjela da je on mrzi.

- Moja namjera nije bila da vi vjerujete da vas ja mrzim, - rekao joj je. Htio je odmaknuti
pogled - ili reći više, ali nije mogao učiniti nijedno.

- Što ste onda htjeli da ja vjerujem? - Pitala je, spuštajući glavu i štiteći svoje oči
kapuljačom.

134
 Plamena ljubav
Dovraga, u što se on uvalio? Gledao je uokolo, želeći pomoć. Nitko nije došao. - Dođite,
- rekao je uzimajući je za ruku. - Nisam htio razgovarati ispred ljudi.

Ona se nije opirala kad ju je povukao. Nije bio siguran je li to bila dobra ili loša stvar.

Kad su oni zakoračili iza zavjese zida, stao je, imao je dovoljno vremena da se pripremi
- kao što bi za svaku bitku.

- Ja vas ne mrzim, - počeo je s niskom tutnjavom. - ali – Hladan nalet vjetra, obrubljen
mirisom njezine kose, otpuhao je kapuljaču s njezina lica. On je podignuo ruku prema izbjegloj
kosi koja ju je šibala po usnama. - Bili ste u pravu, curo. Sviđate mi se, ali ja ne mogu—

- Pa ste mi lagali o tome, također, - rekla je optužujući i prebacila svoju kapuljaču

natrag.

Smiješio se, ali ju je htio zadaviti. - Ja ne vidim poantu u—

—reći još jednu riječ? - Pitala je izravno. - Budući da neću vjerovati ičemu što mi vi
kažete? Vi ste u pravu. Ja se vraćam natrag Williamu i drugima. - Okrenula se prema
unutarnjem dvorištu. - Barem oni—

Posegnuo je i uhvatio njezin zglob. Nije mislio ni o jednom razlogu zašto ne bi trebao,
već ju povukao natrag sebi, podižući njezin zglob preko svog ramena i stavljajući drugu ruku
oko njezina struka. Ona ga nije pokušala zaustaviti kad ju je povukao bliže, već je zatvorila obje
svoje ruke oko njegova vrata.

Kad se on nagnuo glavom bliže njezinoj, ona je sklopila oči i čekala da ga primi.

Poljubio ju je s režanjem punim zahtjeva, zaboravljajući sve osim vjetra i osjećaja

njezinog popustljivog tijela koje se meškoljilo o njegovo. S pomakom njegova jezika, uvjerio ju
je da otvori svoje usne i pomeo ih iznutra.

Imala je okus meda i nevinosti, opijajući ga i svladavajući njegove strahove.

Pomakla je svoje prste kroz njegovu kosu i držala se dok je on proždirao njezinu
mekoću.

Njegove ruke, toliko mnogo veće od svakog dijela nje, prelazile su preko njezinih leđa,
niz njezinu kralježnicu, privlačeći je bliže. Ona je vukla njegovu kosu, držeći ga blizu, dok je on
udisao nju, unutra i van.

135
Klub Brbljivica
Mislio je da će ljubeći je možda biti dovoljno da zadovolji potrebu koju je imao za njom.
Ali odgovorila je na njegovu strast svojom strašću, i on je znao da je bio u krivu. On ju je želio.
Svaki dio nje. Želio ju je odvesti negdje dalje i… Ne, ona je bila previše opasna. On ne bi riskirao
umrijeti po drugi put.

Prekinuo je njihov poljubac, i koraknuo natrag, prekinuvši i njihov zagrljaj također. -

Nisam to trebao napraviti.

Ona je podigla vrh prsta na svoje usne i pogledala ga a onda otišla. - Da, niste trebali.

Nije mu bilo žao što je. - Bojim se da bi mogao to činiti ponovno ako ne odem… - Učinio
je još jedan nevoljan korak unatrag. - Sada.

Kimnula je, još uvijek dodirujući svoja usta, povlačeći njegove oči tamo ponovno. -
Siguran lov.

Nije je želio ostaviti, ali trebao je prije nego se suprotstavi svemu i odnese je natrag u
dvorac. Gurnuo je natrag svoj luk preko ramena, navukao svoju kapuljaču, i otišao.

136
 Plamena ljubav

poglavlje 18

leysia je pustila ruku da padne uz njezin bok i gledala kako

zapovjednik odlazi od nje nakon poljupca koji ju je natjerao da posumnja u sve što je mislila da
zna, uključujući i svoje ime.

Bila je poljubljena intimno samo dvaput u njezinom životu. Imala je petnaest i bila je
znatiželjna. To nije bilo ništa kao ovo. Emocije su ju preplavile posvuda i, iz nekog ludog
razloga, htjela je plakati.

Shvaćala je njegovo žaljenje, jer ga je i ona također osjećala. Njegov poljubac, njegov
zagrljaj, činili su je da osjeća previše. Ovo nije bilo neko flertanje sa zgodnim gorštakom. Ovo
je bilo više. To je ugrijalo njezina koljena i mjesto ispod njezina trbuha. Ovo ju je činilo osjećati
se više živom i ponovno rođenom. Kako da kaže svima? Richardu i drugima?

Može li nešto rasti između njih? Znala je da je bila privučena njemu i da ga je ponekad
željela udarati po glavi s nečim, ali nije imala pojma dok je nije poljubio koliko je od nje počeo
zahtijevati.

Gledala ga je, njegova široka ramena postajala su manja u daljini. Išao je prema
stablima - u lov. Koraknula je korak naprijed, a onda pogledala natrag na zavjesu zida.

Nije se htjela vratiti ljudima koji su vježbali, natrag Richardu koji ju je neprestano
pokušavao uvjeriti da se vrati u Normandiju s njim. Hvala Bogu na Ocu Timothyju koji je uvijek
mijenjao temu i čak i stajao uz nju zbog njezine želje da ostane. Ona bi bila zadovoljna da
ostane sama u Lismooru - nakon što bi lagala Bruceu i obećala mu njezinu odanost. Odlučila je
to učiniti prošle večeri. Nije se pripremala četiri godine samo da se preda nekom arogantnom
kralju. Ona bi nahranila njegove uši ako je to bilo ono što će je dovesti da sačuva svoj dom.

137
Klub Brbljivica
Ali sada, nakon zapovjednikova poljupca, mislila je kako bi bilo da ostane s njim.

Je li bila luda? Bio je u pravu. Oni su bili neprijatelji. Ali ona se osjećala kao njegov
neprijatelj zadnjih nekoliko dana i nije joj se svidjelo.

On ju nije mrzio. Ni jedan muškarac ne može ju poljubiti na taj način i mrziti je.

Dotakla je svoje usne ponovno a onda potrčala natrag u dvorac, ali samo da uzme nečiji
luk i tobolac sa strijelama. Pobjegla je a da je čak ni Mattie nije vidjela, kroz njezin tunel, i izašla
van na vanjski rub šume. Morala je napraviti pol kruga kroz šumu, ali naći će ga.

Pitanje je bilo, da li je on lovio odozgora ili sa zemlje?

I zašto ga je ona slijedila?

Smiješila se, bez da ju je bilo briga zašto, i popela se na jedno ukošeno drvo.

Aleysia je vidjela kako srndać mirno stoji. Čučnula je nisko u kolijevci dviju grana i
pogledala oko sebe, znajući da je zapovjednik blizu i konačno ga spazila u stablu južno od nje,
spremnog za pucanje.

Nataknula je strijelu, naciljala, i pustila je da leti. Trenutak prije njega.

Mužjak je pao i stvorenja okolo njega u draču raspršila su se.

Zapovjednik ju je našao u stablima i ustao. Krenuo je prema njoj, trčeći preko grana i
dasaka kao da to radi već četiri godine. Da ga nije poznavala - da je nije upravo poljubio kao
da je njegov život ovisio o tome, ona bi bježala da spasi život.

Nije mu dugo trebalo da je stigne. Stao je, nekoliko stopa dalje, postavljajući svoje
čizme na široku, obojanu dasku a svoje ruke na granu iznad glave.

- Što ste vi mislili da radite? - Pitao je niskim rezonantnim glasom. Njegove oči bile su
na njoj mirne kao što je i mužjak bio.

- Lovim. Isto kao i vi.

138
 Plamena ljubav
Izgledao je kao da se pokušavao suzdržati od smijeha ili bacanja nje s drveta. - Istog
mužjaka čini se.

- Imala sam ga na oku poprilično dugo vremena sada, - odgovorila je, čineći najbolje
da izgleda nedirnuta od njega i činjenice da je bio tek nekoliko koraka dalje.

- Kad ste vi odlučili ići u lov?

- Vjerujem da ćete se sjetiti da sam spomenula da bi išla u lov za seljane.

Onda ju je pogledao s nevjericom. - I vi ste se toga uhvatili baš sada?

Grizla je svoju usnicu i mislila da mu da lažan razlog ali, više nego vjerojatno, on joj ne
bi vjerovao. A ona je slijedila njega. Zašto to nijekati?

- Odlučila sam ubrzo nakon što ste vi otišli.

Njegov osmijeh je krenuo s jednog ugla njegovih sočnih usana a onda zasjao punom
snagom na nju. Nije rekao ništa na tren, zureći na nju i prihvaćanje se ušuljalo u njegove oči,
kad je konačno shvatio da nije imalo smisla pokušavati je držati dalje.

Gledala je način na koji se njegov plašt pomicao oko njegovih nogu kad je ostavio svoju
dasku i došao sjesti na granu bliže mjestu gdje je ona bila.

- Vi ovo činite vrlo teškim, djevojko, - rekao je s ostatkom osmijeha naciljanog na tlo.

Ona se spustila u kolijevku grana i sjela. Bio je na dužinu ruke udaljen i četrdeset stopa
pada mu je prijetilo. Ona se ne bi raspravljala s njim oko toga.

Štogod se događalo između njih bilo je krivo. Išlo je protiv svega zbog čega su oni oboje
odustali od svojih života prije četiri godine. Osjećala je sram zbog njezinih želja koje su
uključivale njega. - Ovo je teško i za mene, također. Uvjerila sam svoje prijatelje da ću vas ja
ubiti sve. Umjesto toga, našla sam se – Zatvorila je usta i premjestila između grana. Gledala je
u njega i uhvatila ga da i on gleda nju. - Našla sam se privučena vama. - Eto. To je bila istina -
ne baš sve od toga.

- Nisam vas trebao poljubiti, - rekao je promuklo, okrećući se prema njoj. - Ja ću otići
jednom kad budem osigurao vaše mjesto ovdje.

Bila je zahvalna za njegovu spremnost da joj pomogne. Ali on ju je pažljivo omotao oko
njezina priznanja i dao joj do znanja da odlazi.

139
Klub Brbljivica
- Zašto ste me poljubili?

Grana na kojoj je sjedio je pukla i odzvonila kroz stabla.

Njegove su oči bile još uvijek širom otvorene ali se držao miran.

Aleysia je ustala sa srcem koje joj je lupalo u grudima. - Dođite, - uvjeravala ga je tihim
glasom i držala ispruženu ruku. - Skočite!

On nije oklijevao, već je skočio na noge, a onda ravno prema njoj. Grana ispod njega se
polomila i pala, udarajući druge grane na svom putu.

Aleysia je pogledala u njegove oči dok se ljuljao na rubu jedne od njezinih odvojenih
grana, njegove ruke spojene na njezinu.

Može ga pustiti da padne. Vjerojatno bi poginuo.

Povukla ga je unutra. Sletio je u njene ruke, čvrsto uz nju. Njegovo srce je lupalo između
njih. Njegov pogled se pomaknuo preko nje kao da je bila hladna, svježa voda za njegovo žedno
tijelo.

- U iskušenju sam da zamijenim Amisha s vama kao mog drugog.

Ona se nasmijala na tu izjavu a onda ga pustila. Bilo je bolje da je nikada ne poljubi

ponovno, bolje ako on uskoro napušta Lismoor.

- Idemo dole s tih grana, - rekla je, okrećući se. - Ne znam mogu li nas držati oboje.

Makla se dalje brzo, vodeći putem preko dasaka i nekoliko nižih grana dok nije bilo
dovoljno sigurno da skoči. Gledala ga je kako slijeće spretnošću mačke, cijeneći još više
njegovo snažno, gipko tijelo.

Provjerili su srndaća ali radije nego da ga odnesu u selo odmah, odlučili su da ga ostave
gdje je pao i vrate se po njega kasnije.

- Tko vas je naučio pucati? - Pitao je zapovjednik.

- Naučila sam se sama, - rekla mu je. - Nisam bila dobra. - Smiješila se, sjećajući se. -
Ali kad je Giles vidio moj interes, on se pobrinuo da imam najbolje instruktore.

- A boriti se? - Pitao je, hodajući uz nju po tlu. - Tko vas je naučio da pometete nogama
noge protivnika? To je siguran put da dovedete svog neprijatelja dole.

140
 Plamena ljubav
Htjela se smijati na vedrinu u njegovom glasu. Bila je iznenađena i imala grižnju savjest
da je nalazila zvuk njegova glasa tako ugodnim.

- Volio bih da me to naučite, tako da ja mogu naučiti ljude.

Skočila je na njega kao da je lud. - Vi bi htjeli da ja pomognem mojim neprijateljima?

On je nakrivio glavu tek toliko da ona pogleda u njegove plave oči. Vidjela je kakav
smrtonosan čovjek on može biti.

- Jesmo li mi vaši neprijatelji onda, Aleysia?

Htjela je zatvoriti oči i sjetiti se kako je njezino ime zvučalo na njegovim usnama. Da,
on je bio divlji Škot, ali ona je vidjela i nekog drugog. Nekog koga, možda, njegovi ljudi nisu
vidjeli. Bio je strpljiv i milosrdan unatoč svemu što je ona učinila. I nekako je, on uspio prodrijeti
kroz sve njezine odbrane svojim nevoljnim osmijehom i strastvenim poljupcem.

Bila je potpuno svjesna onoga što nikada ne može biti, ali nije htjela misliti o tome.

- Zaboravimo tko smo i rat koji se događa oko nas na kratko i uživajmo u danu.

Gledao je kao da će se nasmijati. Činilo se da je njemu nemoguće bilo zaboraviti rat.

Pa, on će to samo morati učiniti ako želi provesti vrijeme s njom.

Je li to htio? Ona je bila ta koja ga je došla potražiti, nakon svega.

S bezbrižnim slijeganjem, ona je nastavila, koračajući uokolo nekoliko drevnih

hrastova. On ju je slijedio do sjenovitog puta koji je bio suviše uzak za njih da nastave hodati
zajedno. Zapovjednik ju je slijedio. Ona se okrenula da mu se nasmiješi kad se put otvorio i on
je stao da pusti vilinog konjica da proleti prije njega u tankim oknima sunčeva svijetla koje je
curilo kroz nadstrešnicu.

Aleysia je gledala, očarana pogledom njega koji korača kroz svijetlo kao neki vilenjački
kralj koji je ovdje pripadao.

Put je bio okružen s obje strane obraslim divljim jagodama.

Aleysia je ubrala jednu i ponudila mu. - Kušajte ju. Ukusna je.

Uzeo je voće iz njezinih prstiju i stavio ga u usta. Ubrala je još jednu za sebe i pojela je.

Oni su se oboje nasmiješili od zadovoljstva.

141
Klub Brbljivica
- Dolazio bih ovdje svaki dan da sam živio ovdje, - rekao je, ubirući još.

Ona se nagnula bliže njemu i šapnula. - Ja jesam. - Onda, s kratkom vriskom uzbuđenja,
uzela ga je za ruku i požurila duž puta. - Ovuda! - Vukla ga je oko zavoja, prema malom otvoru
u gustoj kupini.

Zašto je ona dijelila ovo mjesto s njim? Nabasala je na njega godinama ranije.

Nitko nije znao za to. To je bilo mjesto gdje se dolazila odmarati nakon cjelodnevnog
vježbanja ili građenja u šumi.

Nakon onoga što joj je Otac Timothy rekao o zapovjednikovom djetinjstvu, mislila je,
možda, i on treba odmor, također.

Zakoračila je van u suncem osvjetljen proplanak, prekriven tepihom plavih zvončića i

ljubičastih orhideja, okružen sa svake strane drvećem bez dasaka i obrastao kupinama.

Okrenula se da pogleda njegovu reakciju na njezin privatni mali raj i bila je iznenađena
da ga vidi kako zatvara oči radije nego da pogleda vidik.

- Ovo je kako vi mirišete. - Otvorio je oči i smiješio se, prvo njoj, a onda i na proplanak.
Dok je on uzimao viziju pred njim, izdahnuo je i nešto toplo - nešto što je došlo iznutra - ispunilo
njegov pogled.

- Ovo je kao da sam zakoračio u neko mjesto koje ne pripada ovdje ovom svijetu.

Pomaknuo se naprijed a onda stao i pogledao na svoje čizme koje su gnječile plave
zvončiće.

- Oni će se ispraviti natrag kad se maknete, - uvjeravala ga je i povukla dole svoju

kapuljaču. - Ja sjedim na njima svo vrijeme. - Gledala je okolo na svo cvijeće i smiješila se
sramežljivo, osjećajući se blesavo što mu je tako nešto priznala. - Ja čak i ležim u njima.

Zastala je na trenutak. - Dođite. - Zatvorila je svoje prste oko njegovih mnogo većih i
povukla ga naprijed prema sredini proplanka. - Dođite i sjednite.

Osjećala je njegovu nevoljkost i pitala se koliko dugo će on moći nijekati ono što je
osjećao. Bio je užasnut od toga. I ona bi trebala biti užasnuta, također. Zašto nije? Zašto se ona
više bojala da će on napustiti Lismoor ili, ne daj Bože, da će biti prisiljena udati se za nekog
drugog?

142
 Plamena ljubav
Sjeo je s njom u cvijeće i ispružio svoje duge noge. Nagnuo se natrag na svoje dlanove
i postavio svoj pogled na njezin. - Vi se činite pomirena oko Kralja Roberta.

- Jesam, - rekla je s nakrivljenim usnama. - Ja ću mu lagati. Vi ste mi pomogli da

odlučim.

- Kako sam ja to učinio? - Pitao je s tragom humora koji je jurio preko njegovih očiju.

- Vi ste mi rekli to, - podsjetila ga je.

- Nikada ne bih rekao da lažete kralju, - branio se, a onda se smijao kad mu je ona
nabacila iritirani pogled. – Pomoći ću vam.

- Zašto? - Pitala je, dajući mu iskren pogled. - Zašto bi vi meni pomogli da lažem vašem
kralju?

- Da vas zadržim u vašem domu, - odgovorio je lako.

- Ali zašto? Zašto je vas briga? - Htjela je pokušati da ga malo bolje shvati - stvari
između njih.

- Ja... Ja ne znam. - Tresao je glavom i pogledao gore na nebo.

Čekala je trenutak za više a onda legla dole uz njega. - Ovo je bolje ovako.

Pogledao je dole u nju i smiješio se, onda je podignuo svoje dlanove iz zvončića i legao
natrag. - Vi ste u pravu. Ovako je bolje.

Ležali su u tišini na trenutak ili dva prije nego je on ponovno progovorio. - Ja nisam onaj
koji se brine za stvari… Ili ljude. Stvari se mijenjaju a ljudi umiru.

- Da, - uzdahnula je, zureći smireno u nebo. Shvaćala je. Ona je izgubila svoje roditelje
od bolesti i njezin se život promijenio. Izgubila je svog brata u ratu i njezin se život opet
promijenio. Ipak, ona je ponudila, - Moj život je bilo lako usporediti s vašim.

On je okrenuo svoju glavu u cvijeću i zurio u nju. - Što vi znate o mom životu?

Ona nije shvaćala da je govorila na glas. Htjela je laskati ali on ju je gledao. - Samo ono
što mi je Otac Timothy rekao.

On se namrštio i njegovo lice je postalo mračno. - Što vam je rekao?

Zadnja stvar koju je htjela bila je da uvali svećenika u nevolju. Bojala se da je za to bilo
prekasno. - On vas voli jako puno.
143
Klub Brbljivica
Sjeo je, zasjenivši je od sunca. Skupio je ruke preko svog lica i onda nagnuo svoja
koljena i odmarao laktove na njima. Udahnuo je dubok udah, rastežući svoju košulju preko
svojih ramena.

- Znam da da, - došao je njegov hrapav odgovor. - Što vam je rekao?

Je li bio ljut na Oca Timothyja ili je to ljubav ta koja je proizvela tako izmučen odgovor?

Rekla mu je što joj je svećenik otkrio. Kad je završila, osjećala je još više emocija za
njega.

- To je sve, - rekao je, ponovno legao natrag i zurio gore u nebo.

- To su samo užasne činjenice, - rekla mu je nježno. - To nije sve.

- Što još ima?

- Tu ste vi, i tko ste postali zbog toga.

- To me učinilo jačim.

- Da, - šapnula je, pokušavajući sa svojim zadnjim atomima snage ne plakati zbog njega.

- To me učinilo ljutim, - rekao je nakon duge pauze. - Vrlo ljutim.

- Vi ste još uvijek ljuti. - Ona je ostala šutjeti dok se on okrenuo da je pogleda.

Vrtio je nekoliko riječi u svojim ustima, ali nije izrekao niti jednu od njih. Konačno,
okrenuo se ponovno prema nebu. - Izgubio sam sve jer je Englezima bilo dozvoljeno da
preuzmu svako selo koje su željeli, i učine štogod su željeli s ljudima koji su živjeli tamo.

On nije preuzimao sela. Bilo joj je drago, i sada je znala zašto.

- Sjećate li se ičega iz vašeg života prije toga?

- Ne.

Namrštio se na nju, ali je trebao znati do sada da ju to neće odvratiti.

- Da li se pokušavate sjetiti?

- Ne. - Još mrštenja.

- Oprostite mi, - rekla je. - Nisam vam mislila vratiti teške uspomene.

Uslijedila je tišina. Onda je rekao, - Sanjam ponekad o njima. Ali ja ne vidim njihova lica.

144
 Plamena ljubav
Aleysia je zatvorila oči i ugrizla svoju usnu. Ona nije mogla ni početi shvaćati što je
morao izdržati kao dječak. - Žao mi je što vam se to dogodilo, Cainnech.

On se nagnuo na jedan lakat da pogleda dole na nju. Pitala se da li je on ikada čuo ili
mislio da će čuti da mu se netko ispričava. Činio se malo zapanjen i izgubljen u tome što bi
mogao reći drugo.

- Učili su me da mrzim Škote, - nastavila je tihim glasom. - Nisam stala misliti o tome
što su Englezi učinili.

- Mi samo želimo biti slobodni.

Ona je posegnula i dotakla svojim prstima njegovu jagodicu i ranu koju je ona
prouzročila. - Što će vas osloboditi?

Njegov izraz na njoj omekšao je i ona se pitala kako je to bilo moguće da ga nalazi još
uzbudljivijim od njezinog proplanka.

Zatvorio je oči i nakrivio svoje lice do njezina dodira. - Ja ne znam, djevojko, ali meni se
sviđa biti ovdje s vama.

- I meni se sviđa, također, - rekla je čupavim dahom, klizeći svojim prstima i pogledom
na njegova usta. - Što ćemo mi učiniti s tim?

Oh, bojala se da će joj srce prsnuti iz grudi i sletjeti na zvončiće. Borila se da ne podigne
svoju drugu ruku na njega i povuče ga k sebi.

- Mislit ću o tome kasnije, - rekao je grlenim šaptom i nagnuo se dole.

Kimnula je i pustila ga da trlja svoja usta preko njezinih smiješećih usana. Nije ju
poljubio odmah. Prvo ju je, doveo do ludila ljubeći joj obraze, njezinu ušnu školjku, i lagano
prolazio putem niz njezin vrat. Stao je kod njezinih grudi koje su se dizale i spuštale ispod
njegovih usana. Okrenuo je svoj pogled na njezine oči a onda prekrio njezino tijelo svojim i
poljubio dah sa njezinih razdvojenih usana.

145
Klub Brbljivica

poglavlje 19

ain je sjedio u velikoj dvorani s Ocem Timothyjem, Williamom, i

ljudima. Gledao je okolo, osjećajući se izvan mjesta pošto je bio jeo sam proteklih četiri večeri.
Svećenik nije pomagao, zureći u njega kao da mu je izrasla druga glava.

Zašto se on složio da sretne Aleysiaju ovdje i sjedi s njom na večeri? Gdje je ona? On ju
je ostavio odmah nakon što su se vratili iz sela gdje su odnijeli srndaća.

- Što vi dovraga tražite? - Konačno je pitao svećenika.

- Vi izgledate drukčije, - rekao mu je Otac Timothy, njegove šeri smeđe oči bile su široke
i znatiželjne. - Zašto vi opet sjedite s nama?

- Gdje bi drugdje ja sjedio?

- Kod glavnog stola.

Cain je htio sjediti s njom. Ljudi bi mislili da je čudno ako bi je on pozvao da sjedne za
glavni stol s njim. Ali on to nije rekao Ocu Timothyju. - Mi smo svi ratnici u istoj bitci, - rekao je
svom prijatelju umjesto toga.

Svećenik je kimnuo, još uvijek se smiješeći. - Gdje ste vi bili cijeli dan?

Cain je pomislio na proplanak i ljubljenje Aleysiaje u zvončićima i orhidejama.

Mogao ju je još uvijek namirisati na sebi. - Aleysia je ubila srndaća i ja sam joj pomogao
da ga odnese u selo. To je sve.

Svećenikove oči su se osvijetlile. - To vam je učinilo čuda.

Cain se smiješio - a onda shvatio što je radio i podignuo svoju šalicu do svojih usana da
to prekrije. Nije bio siguran da li je to čist užitak Oca Timothyja, ili… Nešto drugo što ga je činilo
146
 Plamena ljubav
da se osjeća malo drukčije. Kao da je bio prodrman iz svoje ose i nagnut prema dugom smjeru.
Treba li reći svom prijatelju?

Ta zaboravljena stvar koju je on počinjao osjećati za nju je rasla jača.

Da bude iskren, strašila ga je više od svega što je trenutno bilo u njegovom životu.

Spustio je dole svoju šalicu i stavio ruku oko svećenikovih ramena. - Oče, - rekao je
povlačeći ga k sebi.

- Ja sam… Ja mislim, ja… - Stao je. Što? Što je on htio reći?

- Ona radi svoj put do vašeg srca, - završio je njegov stari prijatelj za njega.

Cainova krv tekla je hladna od straha. On se nije suočio sa tim demonom… Ne već dugi
niz godina. Ovo je bilo veće, jače od svih ostalih.

On je odmarao svoje čelo o čelo Oca Timothyja i zurio u njegove oči. - Bojim se da je
ona već tamo.

Uhvatio je odsjaj nečeg ljubičastog i okrenuo svoj pogled prema ulazu. Njegov dah je
ostao miran kad ju je vidio, odjevenu u postavljenu haljinu, obojenu u duboku boju lavande.
Srce mu je tutnjalo u grudima dovoljno glasno za njega da je vjerovao da ga je i Otac Timothy
mogao čuti.

Pomaknuo se od svog prijatelja i ispravio na klupi dok je ona ulazila u dvoranu.

Pregledavao ju je na način na koji bi umirući čovjek mogao gledati na želju njegova srca.

Nosila je svoju kosu slobodnu da pada u crnim, sjajnim valovima do njezina struka a na
vrhu kružić od zvončića.

Njezina namjera je bila da ga bezosjećajno obmane i to je ostvarila dobro. Nije si mogao

pomoći već se nasmijao na nju i stajao kad mu je prilazila s njezinom prijateljicom Matildom
blizu uz nju.

- Dame, - pozdravio ih je, a onda lagano udario Williamovu nogu da ga potakne da se

makne s njegova mjesta. Držao je svoju ruku ispruženu za Aleysiaju da zauzme mjesto kraj
njega.

Smiješila se, prihvaćajući, i podigla svoje suknje preko njezinih golih listova da zauzme
svoje mjesto na dugoj klupi.

147
Klub Brbljivica
Krv mu je cvrčala u venama, šaljući iskre u njegovo srce… Njegove prepone. Želio ju je.
Želio ju je cijeli dan, ali se suzdržao, siguran da će se koji god dio njegova srca je ona nastojala
osvojiti predati.

- Izgledate bolje nego ljetni proplanak, - rekao joj je kad je sjeo uz nju.

- To je pravi kompliment, - zadirkivao je Otac Timothy s druge strane njega.

- Ovo je savršeno, - raspravljala se, dijeleći jedan intiman osmijeh s Cainom. Postavila
je svoje žive zelene oči na lica u dvorani i rekla dovoljno glasno za sve uz stol da čuju, - Nadam
se da ako se Lady de Bar ikada vrati, da joj nitko od vas neće reći da sam odjenula njezinu
haljinu.

- Ako se ona ikada vrati, bit će to da pokupi ono što ostane od njezina muža, - obećao
je Rauf. Ostali su se složili.

Cain je gledao kako ih očarava svojim blistavim osmijehom.

- Jedina stvar koja nedostaje je draga Elizabeth, - rekla je nježno.

- Zašto ona nije ovdje? - Pitao je. On je već znao da je zaručnica Gilesa d'Argentana
otišla u samostan radije nego da ostane u šumama, ali nije htio da Aleysia zna da je on
prisluškivao na njezinim vratima.

- Ona se vratila natrag u Opatiju St. Peter gdje je provela najveći dio svog vremena
odrastajući. Ne zna da je sigurno vratiti se u Lismoor. Ona neće smatrati sigurnim vratiti se dok
je ijedan Škot ovdje. Ja je vjerojatno neću više nikada ponovno vidjeti.

- Vi ste bile bliske prijateljice?

- Da. - Nagnula se bliže i spustila svoj glas tako da samo on može čuti.

- Ona je bila bliža mojim godinama nego Giles. Postale smo dobre prijateljice dok je
ona čekala njega da se vrati iz svojih smiješnih avantura. Nedostaje mi.

Cainov pogled tumarao je po njoj. Bila je odana svojim prijateljima, Richardu - ljudima
o kojima se brinula. Sviđalo mu se to. Odanost je bila vrlo omiljena osobina.

Pocrvenila je kad je shvatila koliko blizu je bila i uspravila se u svom sjedalu.

- Zašto se ona sklonila u toj opatiji? Je li ona siroče? - Pitao je Cain.

148
 Plamena ljubav
Mislio je da će moći imati još više mišljenje o Gilesu d'Argentan ako je uzeo siroče za
svoju obećanu mladu.

- Ona nije siroče. Njezin otac je Gospodar Hugh FitzSimmons, Barun od Richmonda. On
je jedva ikad viđa. Pokušao ju je udati i kad to nije upalilo, nije poslao po nju da je vrati nego
je ostavio s jedva kojom riječi u pet godina. - Njezine oči su rasle okrugle i meke, ispunjene
maglom. - Pretpostavljam da možete biti siroče čak iako su vam roditelji živi.

- Mi zvučimo kao grupa neprilagođenih, - rekao je William, čuvši zadnji dio razgovora.
- Mi smo svi izgubili svoje obitelji.

Cain je pogledao u daljinu, ne želeći misliti o tim stvarima nakon tako ugodnog dana.

- Mislila sam, - rekla je, smiješeći se svima, a onda njemu, - odjahati do Newtona na
Mooru sutra.

Mogao je kimnuti ali, hvala nebesima, gotovo se ugušio viskijem kojeg je progutao
umjesto toga. - Što? - Pitao je, dovodeći svoje ruke svom grlu. - Što je u Newton na Mooru?

Njezin je osmijeh ostao. - Elizabeth. Bi li me vi željeli pratiti? To je samo kratka

udaljenost. Vi ne bi bili odsutni sa svog položaja za dugo.

Cain je držao svoju šalicu uz usne i pio da se suzdrži od ponovnog kimanja i popuštanja
na njezin zahtjev. Što će on još učiniti za nju? Pratiti ju do Newtona na Mooru? Ima on boljih
stvari za činiti nego da jaše do opatije kako bi vratio natrag curu koja vjerojatno mrzi Škote jer
su joj ubili njezina zaručnika.

- Ako vi ne biste željeli ići, - nastavila je kad on nije rekao ništa, - Rauf me može pratiti.
Možda i William, također. - Okrenula se da ponudi svoj najblistaviji osmijeh Williamu.

- Naravno da ćemo vas pratiti, - požurio je Rauf da je uvjeri a onda je gotovo uvenuo u
svom sjedalu kad ga je Cain pogledao.

- Nitko neće ići nigdje, - Cain je samljeo. - Ja ne znam koliko mnogo ljudi oni imaju da
čuvaju mjesto. Ja ne—

- Nema čuvara ondje, Zapovjedniče, - informirala ga je s malim osmijehom u kojeg je

želio da zuri ostatak svog života. - To je opatija. - Pogledala je kraj njega na Oca Timothyja na
trenutak, kao da bi on mogao znati zašto bi Cain rekao tako smiješnu stvar.

- Ipak, ja—
149
Klub Brbljivica
- To je savršeno sigurno, - nastavila je brzo. - Mogla bih ići sama, ali ja bih radije imala
vaše društvo na cesti, ili društvo prijatelja.

Iz ugla njegova oka, Cain je mogao vidjeti Williama i Raufa kako se vrpolje na svojim
mjestima na klupi.

Oni su htjeli da joj dopusti njezin zahtjev. Dovraga, i on je.

Pogledao je gore u njezin kružić od zvončića i sjetio se njezina lica na suncu, njezina
mekana, izdašna tijela ispod svoga.

Kimnuo je i trepnuo iz svog sanjarenja. Shvatio je brzo što je učinio od osmijeha koji se
širio na njezinom licu i vatre koja je gorjela od njegovih ruku kad je postavila svoje na njih.
Želio ju je uzeti i položiti pravo na vatru, biti potrošen od nje.

- Hvala vam, Zapovjedniče.

Natjerala ga je da poželi baciti svoje strahove dovraga i nasmijati se zauzvrat. Htio je

šutnuti sve u svom životu i potrčati prema njoj. Ali njegovo srce zvučalo je preglasno u
njegovim ušima, kao alarm koji ga pokušava probuditi prije nego bude prekasno.

Maknuo je svoju ruku dalje i bio je prestravljen kad je našao da drhti. Je li ona to
osjetila? Što mu je ona radila?

- William i Rauf će vas pratiti.

- I ja ću ići također, - ponudio je Otac Timothy.

- Ne, Oče, - rekla mu je Aleysia. - Opatica neće biti ljubazna prema Škotskom svećeniku.
Ako ona vidi Willa i Raufa, ona neće razgovarati s njima. Ali ona će razgovarati s vama, i kad
čuje vaš govor, ona će vas se riješiti.

- Riješiti? - Odjeknuo je Otac Timothy praznim tonom. - Opatica?

- Časna majka, - ispravila ga je Aleysia a onda se okrenula Willu i Raufu. - Ako je vi

upoznate, ona se ne smije dirati.

- Vi zvučite kao da je dobro poznajete, - primijetio je Cainnech.

- Provela sam neko vrijeme u St. Peteru. Ona je zlobna žena koja se ne boji ničega. Ona
posjeduje neku vrstu moći za koju mnogi pretpostavljaju da joj je dana od Boga, ali ja vjerujem
da je to bio vrag.

150
 Plamena ljubav
- Što je ta moć? - Pitao je Otac Timothy, zaokupljen pričom.

Aleysia je susrela svećenikov uznemiren pogled sa svojim širokim očima. - Ona može
srušiti čovjeka samo jednim dodirom. Samo dodir i on ide u dubok san.

- Na koliko dugo? - Pitao je Rauf, izgledajući zabrinuto.

- Ne dugo.

Cainnechov kratak prasak smijeha obnovio je svačije dobro raspoloženje.

- A vi? - Aleysia je pitala njega, drobeći kamenje njegovih debelih zidova svojim nježnim
glasom. - Hoćete li nam se pridružiti?

- Ne, neću.

Izgledala je kao da želi reći više, ali nije. Kad se okrenula ponovno Williamu, Cain je
udahnuo njezinu kosu, a onda se okrenuo i našao kako je Otac Timothy ponovno zurio u njega.

Natjerala ga je da zažali svoju odluku dok su jeli i pretvarali se da nije bilo ništa između
njih, bez iskri kad su posegnuli za kruhom i njihovi prsti se dotakli, bez trkaćih otkucaja srca
kad ga je uhvatila kako zuri u nju i kad je crvenilo prekrilo njezine obraze.

Jeo je dok više nije mogao podnijeti sjediti s njom a da je ne uzme u svoje ruke.
Konačno, odgurnuo je svoju šalicu i podigao se s klupe. - Vi ćete otići za Newton na Mooru u
zoru. - Postavio je svoju pažnju na Willa i Raufa. - Želim da ste obojica natrag prije zalaska
sunca.

Rekao si je da samo odšeta dalje. Nije trebao reći ništa drugo njoj. Ali se sagnuo do nje
i rekao joj na uho, - Hvala vam za danas.

Napustio je dvoranu bez da se osvrne. Trebao je biti dalje od nje da raščisti glavu. Činilo
se da je kad je bio blizu nje imao malo kontrole nad jezikom. Zašto joj je zahvalio? Nije znao bi
li se smijao sebi ili stenjao. Ona mora misliti da je budala. On je bio budala.

Nije otišao u svoju sobu ili do grudobrana. Nije bio naviknut živjeti unutra, spavati u
krevetu, ili mokriti u kantu. On je više volio biti vani, i s platforama na stablima… Smiješio se.
Sviđalo mu se ovdje u Lismooru.

Ostavio je dvorac ispod mekog sjaja mjesečine. Morao je razmisliti o onome što je činio.
On neće ostati u Lismooru. Uskoro, Aleysia d'Argentan neće više biti njegova odgovornost.

151
Klub Brbljivica
Rekao si je da ne može dočekati. Imao je dobar dan s njom na proplanku. Pa što? Hoće li on
napustiti sve što je naučio tokom svog života zbog jednog dobrog dana? Zbog cure koja bi vrlo
vjerojatno donijela ljubav u njegov život? Zatvorio je oči i udahnuo dubok udah. Nije htio
nastaviti ništa s njom, ali kad je bila blizu, njegova usta i njegovo tijelo nije bilo briga što im je
glava rekla da učine.

Kad je stigao do drveća, pogledao je okolo da se uvjeri da je još uvijek bio sam, a onda
se počeo penjati po jednom starom, snažnom hrastu.

Sada, on ju je slao u Newton na Mooru s Williamom, koji nije bio ratnik, i Raufom.

Što ako budu napadnuti?

Pažljivo je prešao svoj put preko debelih grana do šire daske i sjeo na nju.

Noge su mu visjele preko s obje strane i nagnuo je leđa na deblo s uzdahom

zadovoljstva. Evo što je znao, spavati ispod zvijezda - ne visoko u drveću - ali ipak ispod
zvijezda.

Opustio se i pokušao misliti čistom glavom. Kako je on dozvolio nekome da probije

njegov oklop?

Otac Timothy nije bio od pomoći. On je bio oduševljen što je Cain gubio svoj prokleti
um. Nije shvaćao da je brinuti se za nju plašilo vraga iz Caina.

Htio je to poricati, prkositi tome, odoljeti. Ne jer je ona bila njegov neprijatelj. Nije
vjerovao da je ona više bila njegov neprijatelj, ali ona je još uvijek bila jednako smrtonosna.
Mogla je napraviti više štete njemu od ijedne vojske. Natjerala ga je razmišljati o njegovoj
obitelji danas po prvi put u mnogo godina. Nije to želio. Borio se, nespreman još da pogleda
tom demonu u lice. Istina je bila da se on nije mogao sjetiti ničega o njegovim roditeljima ili
svojoj braći prije tog dana. Ničega. Niti osmijeha, navika, ili čak i riječi. Kad su oni otišli, uzeli
su ljubav i sjećanje na biti voljen s njima. Odrastao je u ludilu svoga gnjeva. Ali on nije mogao
biti žalostan zbog nečega što mu nije nedostajalo.

Možda je to bila smirenost proplanka, ili njezin glas kraj njega, kao umirujući potok uz
njegove uši, što ga je prisililo da govori o stvarima koje je više volio pustiti neizrečene. Dovoljno
čudno, našao je da govoriti nije bilo tako strašno. Činilo se da ga ona shvaća.

152
 Plamena ljubav
Ljubiti je nakon toga bilo je još bolje. Mogao je nastaviti cijeli dan, ali znao je da je bilo
opasno. Znao je da bi to vodilo do više naklonosti za nju - moguće ljubavi. Želio je moliti za
snagu da joj se odupre ali, shodno Ocu Timothyju, Bog je bio u ovome.

Sjedio je satima sam, klimnuo je malo i sanjao plačna lica, moleće, neprepoznatljive
glasove, svoju majku kako vrišti, Torina kako trči, i Nicolasa koji je bio podignut gore za njegove
škotske hlače. Bilo je uvijek isto, i ostavilo ga je sasvim budna i spremna za borbu.

To je bilo najbolje vrijeme za vježbu.

Činio je to često kroz godine dok su ljudi, uključujući Oca Timothyja, spavali. Zamahnuo
je nogama prema daski sada i odgurnuo se gore na noge. Nije mogao vježbati u drveću, iako,
mislio je, to bi bila dobra vještina za ovladati.

Prvo, morao je savladati kretanje kroz njih uz filtriranu mjesečinu. Bila je jedna dobra
stvar u vezi mraka. Nije bilo vrtoglavice kad bi pogledao dole.

Nalet divljenja oprao ga je zbog toga kako je Aleysiaja koristila šumu kao svoju
prednost, što je naučila hodati ovdje - trčati. Sjetio se tunela u tamnici i kako je ona došla kroz
njega, spremna za borbu. Bila je živahna, neustrašiva, i dobro izvježbana. Kuhala je njegovu
krv kao nijedna djevojka prije nje. Sumnjao je da će sresti ikoga nalik njoj ponovno.

Ostavio je zadnje drvo, ljuljajući se prvo s njegove najniže grane da pusti svoje mišiće
da se istegnu. Jednom učinjeno, otišao je brzo do svoje sobe i izvukao mač. Nije bilo važno ako
nije vježbao sa protivnikom od krvi i mesa.

Vježbajući sam dozvoljavalo mu je smisliti nove kombinacije.

Hodao je do travnatog polja, okrećući zglob i tjerajući dugu oštricu plesati na noćnom
zraku. Izvukao je svoju sjekiru sa njezinog mjesta na njegovom remenu plašta, i dao joj dobar
zamah.

I gotovo rasjekao Aleysiaju na pola.

Ona je koraknula unatrag munjevito brzim refleksom i mahnula svojim mačem na

njega.

Prije nego je imao vremena da shvati što se događalo, on je poslao svoju oštricu režući
dole na njezinu, zabadajući njezinu u tlo.

153
Klub Brbljivica
Dao joj je trenutak i koraknuo natrag dok je ona izvlačila svoje oružje slobodnim. Ona
je promijenila svoje hlače i košulju, s tamnim prslukom obrubljenim sprijeda. Također je
odbacila svoj kružić od zvončića i nosila svoju dugu kosu u pletenici niz njezina leđa.

- Što vi mislite da radite, Aleysia? - Tražio je, odbacujući dalje svoju sjekiru i hodajući
natrag i naprijed ispred nje.

- Želim vježbati s vama, - rekla mu je, koraknuvši natrag sa svojim oslobođenim

mačem. - Je li to strašno?

- Moglo bi biti opasno, - odgovorio joj je. - Naš vid je slab.

- William je rekao da ste vi najbolji vojnik Škotskog kralja. - Ona je podigla svoj mač,
spremna da ponovno vježba. - Ja želim vježbati s najboljim.

Mjesečina je uhvatila njezin osmijeh dok je bljeskao sa njezine oštrice. Držala ga je

zarobljenim dovoljno dugo da uspori njegove reflekse i jedva izbjegne zamah namijenjen
njegovom grlu.

- Da li se mi borimo do krvi onda? - Pitao je, sjajnih očiju.

Ona je slegnula svojim nježnim ramenima. - To ovisi koliko dobro ćete vi blokirati mene.

Dao joj je kratak, iznenađen smijeh na njezinu hrabrost, a onda pripremio svoj mač i
svoje noge u slučaju da ona pomisli udariti ga u njegovu guzicu ponovno.

Mislio je da je čuo njezin smijeh u magli udaraca i poniranja na njega. Njezina oštrica
držala ga je na njegovim prstima, ali on se uskoro prilagodio njezinim pokretima i našao se
gledati ju dok ga blokira.

Vitice njezine kose pobjegle su iz njezine pletenice i lepršale preko njezina lica kao ratne
boje na blijedoj mjesečini. Srela je njegov gladan pogled kroz udarce i posrnula u svojoj obrani.
On je iskoristio otvaranje da ugrabi i drži njezin mač i zglob, podigne ga gore, i pomakne se
bliže za ubijanje.

- Mrzilo bi me prerezati tako lijepo grlo, - šapnuo je s toplim dahom dok je držao rub
svoje oštrice uz njezin vrat.

Njezina prsa su se dizala i spuštala čvrsto uz njega. Kad je progovorio, njezin dah je
opao o plosnati dio njegove oštrice.

154
 Plamena ljubav
- Vi ste me prevarili.

Mjesečina je svjetlucala u njezinim očima, obećavajući užitke u kojima bi se njegova

duša mogla ugrijati. Spustio je svoj pogled na njezina usta, ispustio svoj mač, i povukao je bliže.

- A ja sam mislio da sam ja onaj koji je bio prevaren.

Pustila je svoj mač i držala se za njega dok su mu se usta spuštala na njezina.

Htjela je to, mislio je dok su se njegove usne oblikovale i zadirkivale. Njegova krv je
pekla kroz njegove vene, čineći ga da gori za njom. Osjećao je njezino srce kako lupa
ujednačeno s njegovim, iako se radovao njihovoj jednakoj mjeri zadovoljstva, bojao se da bi
ona mogla biti njegova propast.

Gubio se brzo sa svakim milovanjem njezina jezika o njegov, svakim dodirom njezinih
prstiju u njegovoj kosi, niz njegova leđa. Padao je sa svakim unosom daha, ispunjenim slatkim
orhidejama i zvončićima. Uspjela ga je srušiti sa nogu ponovno. Sa njegove osi. Spiralno dole
u tamu. Držao ju je bliže dok su se ljubili, ne želeći ju pustiti da ode.

Ali previše prestrašen da nastavi.

Prekinuo je njihov poljubac i odmaknuo se unatrag. - Djevojko, ja—

- Nemojte to reći, Cainnech. - Držala je svoje prste na njegovim usnama. - Ja neću biti
takva budala za vas ponovno!

Otrčala je, natrag prema dvorcu.

Cain je nije slijedio.

155
Klub Brbljivica

poglavlje 20

leysia je učvrstila svoje sedlo izvan staje na suncu koje je izlazilo.

Pogledala je preko njega na Sir Richarda koji je tamo stajao s druge strane.

- Ja ne razumijem zašto vi niste jednostavno poslali poruku Gđici Elizabeth, - rekao joj
je njezin stari prijatelj.

- Zašto vi morate ići u Newton na Mooru i zašto ja moram čekati ovdje?

- Vi znate da opatica neće dati Elizabeth moje pismo. Odvela sam ju od njih prije pet
godina.

- Zašto mislite da će vam one dopustiti da razgovarate s njom? - Insistirao je Richard.

Ona je slegnula.

- Hoće li one htjeti da ja razgovaram s njom ili ne me ne brine. Vidjet ću je i razgovarat

ću s njom. A vi ostajete da pravite Ocu Timothyju društvo. Mislila sam da ste prijatelji.

- Mi jesmo prijatelji, - raspravljao se, - ali moja dužnost je gledati vas, a ne svećenika.

- I vi ste učinili svoju dužnost dobro, dragi prijatelju. Ali ja ću biti dobro. - Osigurala je
svoju vrećicu za vodu i njezin luk i nešto posuđenih strijela na svom sedlu.

- Zašto zapovjednik ne ide s vama? Tko će vas zaštititi ako budete napadnuti na cesti?
Znate koliko opasno--

- Ja ću se sama zaštiti, Richarde, - rekla mu je, postajući više frustrirana od njegovih

strahova.

- Osim toga, zar niste gledali kad je William vježbao s drugima? Ono što zna, naučio je
od zapovjednika. Sigurna sam da ako budemo napadnuti, da će on biti prilično—

156
 Plamena ljubav
Njezina usta su se naglo zatvorila kad je vidjela kako im Cainnech prilazi. Je li je dolazio
pozdraviti?

Stiskala je zubima kad je Richard slijedeći spazio zapovjednika i požurio prema njemu.
- Razgovarajte s njom! - Stari je vitez insistirao. - Zašto joj vi to dozvoljavate?

Pomakla se da se umiješa. Nije trebala.

- Njezin um je njezin vlastiti, Richard, - rekao mu je Cainnech dok su se približavali. - Ili

to niste primijetili u svim tim godinama koje je poznajete?

A kako je zapovjednik koji ju je poznavao tek nedjelju dana i već to znao?

Znajući da je u pravu, Richard se predao i odjurio dalje.

Sama s njim, Aleysia ga je gledala sa leđa njezina konja. On nije nosio svoj plašt, već
hlače od neobojane vune rezane tek nešto iznad njegovih dugih, mišićavih nogu, i košulju ispod
njegova dugog, sivog ogrtača.

Izgledao je umorno ali još uvijek predivno pristalo.

Sjetila se kako je bila držana u njegovim rukama prošle noći. Kakva je budala ona bila
za njega. Nije je bilo briga što ništa u njezinom životu nije bilo tako dobro kao ljubiti ga; ona
mu nikada neće dozvoliti to ponovno. Shvatila je da je on imao tešku prošlost i da je mrzio
Engleze zbog toga. Nije se trebala podsjećati da su oni bili neprijatelji - posebno nakon što ju
je poljubio.

- Što vi radite ovdje?

- Idem s vama, - mrmljao je. Prošao je kraj nje bez riječi i nestao u staji.

Nasmiješila se, okrećući se Raufu i Williamu koji su bili ispred nje.

- Ide li on onda? - William joj je bacio znalački osmijeh, ali ona nije imala pojma što je
mislio da zna.

- Čini se tako, - slegnula je, pretvarajući se da je nije briga. Nije gledala na njih ponovno
dok su oni ulazili u staju.

Iako je Cainnech prvi ušao u staju, bio je zadnji koji je izašao. Do vremena kad je
konačno isteturao van, vodeći svog konja za uzde, bacila mu je iritiran pogled. - Mogla sam
spavati nešto duže da sam znala da ću vas čekati toliko dugo.

157
Klub Brbljivica
- Spavali ste? - Pitao je, stekavši svoje sedlo.

Dvije riječi. Dvije riječi bile su sve što ju je iskušavalo da mu oprosti sve, da čeka na
njega zauvijek.

- Hajde da krenemo! - Javio se, onda pomaknuo svoj pogled na nju i rekao tiše, - Koji
put je čist od vaših zamki? - Kad je ona pokazala na istok, on je zabacio svoje uzde i odjahao.

Uhvatila ga je i približila svog konja uz njega. - Što vas je natjeralo da promijenite svoje
mišljenje i dođete s nama?

- Ja nisam došao s vama, Aleysia, - rekao joj je, zvučeći blago ojađeno. - Ja sam ovdje
da vodim tu vašu malu avanturu. Što znači za vas da ćete vi raditi ono što vam ja kažem.

Nježno se nasmijala, odbijajući da mu dopusti da je natjera. - Sada, Zapovjedniče, vi

znate da vam ja neću dozvoliti da mi zapovijedate, ali ću razmotriti vaš zahtjev koji mi budete
dali. Znači, hoćete li mi reći što vas je natjeralo da promijenite vaše mišljenje o dolasku?

Izgledao je kao da bi mogao razmatrati da se okrene natrag. Držala se teme, čekajući.

Nije mislila da će joj dozvoliti da ide u Newton na Mooru sama, ne kad je on bio tamo. Nadala
se da je bila u pravu. Bilo je opasno izvan zidova dvorca, posebno za ženu koja putuje sama.

- Bio sam zabrinut za opatice, - izvukao je. - I ako vi sretnete Engleske vojnike duž puta,
želio sam biti tamo da ih ubijem.

- Zar vi ne možete kontrolirati vašu strast za Engleskom krvi? Mi idemo na sveto

mjesto, Cainnech.

Postavio je svoje krvožedne plave oči na njezine. - Vi zvučite kao svećenik.

- Dobro! Barem jedan od vas ima razuma u svojoj glavi.

Mislila je da je uhvatila znak njegova neuhvatljiva osmijeha dok je zabacio svoje uzde i
vodio svog konja dalje ustaljenim kasom.

Gledala ga je kako odlazi. Kakva vrsta nasilnika je bio kad je uvijek mislio o ubijanju?
Onaj odgojen na bojnom polju, okružen smrću, podsjetila se. Onaj koji je zaboravio lica svih
koje je ikad volio.

Mislila je jahati s njim ali se zaustavila. Više ne. Obećala si je. Ona se neće vraćati na to.
Čekat će umjesto toga dok William i Rauf ne uhvate korak s njom i jahati s njima ostatak puta.

158
 Plamena ljubav
- Je li on uvijek tako udaljen? - Pitala ih je kad su stali samo malo izvan Newtona na
Mooru zbog nešto kruha i meda, i napojiti svoje konje u obližnjem potoku. Zapovjednik je
tvrdio da nije gladan i otišao razgledati okolo pješke.

- Da, od kad god znam za njega, - rekao je Rauf.

- Koliko dugo bi to bilo? - Pitala je, uzimajući zalogaj svog kruha.

- Četiri godine. Većina nas zna vrlo malo o njemu, jer on više voli biti sam kad se ne
borimo.

Aleysia je htjela znati ono što su oni znali o njemu, čak iako to nije bilo mnogo. Nije ih
prije pitala o tome jer je Richard uvijek bio u blizini. Nije htjela da on zna da je bila znatiželjna
o tome kakav je čovjek zapovjednik bio… Kad se nije borio.

- Čini se da se svi boje njega. Je li vam dao razloga za to?

- Mi ga se ne bojimo, - odgovorio je Rauf. - Mi ga poštujemo. On nas je sigurne izveo

iz bitke više puta nego itko od nas može prebrojati.

- Iako se nitko ne želi boriti s njim na vježbalištu kad je ljut, rekao joj je William.

- Ili kad nije, - smijao se Rauf. - Iako mi svi znamo priče, - rekao je trenutak kasnije,
ozbiljno.

- Kakve priče? - Pitala je Aleysia.

- Priče o tome kad je zapovjednik bio tek momčić sa deset i pol i masakrirao cijelu
postrojbu ljudi.

- Bilo je pola od toga, - ispravio je William. On nije spustio pogled kad su se oni okrenuli
da bulje u njega, već je nastavio. - Pitao sam ga i rekao je da je bilo pola postrojbe.

- Ipak, - Aleysia je rekla tihim glasom, - to je puno ljudi da—

- Oni su bili ti koji su ubili njegov rod i držali ga zatvorenikom, - William ga je brzo
branio. Znao je da je Aleysia znala o zapovjednikovoj prošlosti. Razgovarali su o tome kratko
tokom Cainnechova četiri dana nestanka. - Oni su zaslužili što im je učinio.

Da, Aleysia je pomislila, možda jesu. Ali to nije promijenilo ništa o njemu, nije li? On je
još uvijek mrzio Engleze. On neće nikada vratiti svoje roditelje natrag, a njegova braća su
vjerojatno mrtva.

159
Klub Brbljivica
On će je uvijek vidjeti kao svog neprijatelja.

- Iako, čini se da mu se sviđate.

Okrenula se Williamu koji je sjedio najbliže njoj na travi. - Zašto to govorite?

Njezin zgodan mladi prijatelj gledao je u nju svojim prodornim srebrnastim očima
skeptički kao da mu to nije trebala govoriti.

- Smiješi se kad je s vama. On se ne smiješi često.

- Vidio sam ga da se smije jednom ili dvaput kad je bio s vama, - složio se Rauf s lukavim
miganjem nabačenim njoj.

Pocrvenila je i bilo je vrijeme da se podigne na noge, kad se zapovjednik vratio i

pogledao ih s gađenjem.

- Želite li stići do Newtona na Mooru danas? - Pitao je uvrnutim tonom.

Ljudi su skočili na svoje konje i izbjegli pažnju. Aleysia je odlučila da se pomakne nešto
sporije.

- Voljela bih doći tamo danas, - odgovorila je ugodno i bacila mu zabavljen osmijeh.
Bilo je teško ostati ljut na njega kad ga je, shodno njegovim ljudima, činila da se smiješi.

Gledao je kao da se bori da ne formira jedan upravo sada. - Onda možda, - rekao je,
pokušavajući zvučati ljuto, i nije uspijevao, - svi vi možete prestati mlatiti svojim jezicima o—

Sagnuo se, ali njezina medom natopljena komadina kruha pogodila ga je u rame.

Nije bila sigurna što ju je natjeralo da se jače smije, kruh koji je klizio dole niz njegovu
ruku, ostavljajući ljepljivu, blistavu prugu za sobom, ili Raufov i Williamov izraz nevjerice.

Kad je trenutak prošao i Cainnech nije zahtijevao da svi pokupe svoje torbe i krenu
natrag u Lismoor, njezini prijatelji izmijenili su znalačke osmijehe.

- Jeste li gotovi, gospo?

Oh, on je bio ljut, nazivajući je gospom umjesto mnogo nježnije curom. Stvarno se
trebala prestati smijati ali osjećaj je bio tako dobar. Nije se nasmijala tako jako dugo vremena.

Konačno, popustio je svinutim uglom svojih usta na nju. Njegov osmijeh, iako suptilan
kakav je bio, uozbiljio ju je brže od njegove ljutnje. Načinio ju smijati se i iako je bilo na njegov
račun, nije se naljutio. Smiješio se.
160
 Plamena ljubav
Buljili su jedno u drugo preko male čistine, njihove oči su govorile što njihova usta nisu.

Podignuo je svoju ruku i odbacio je nešto. Kad je mahnuo drugom rukom ispred svog
lica, Aleysia je uzdahnula i prekrila je svoja usta. Pčele!

Uzeo je trenutak od borbe s njima i pogledao u nju, a onda otkopčao ogrtač i svukao
svoju košulju.

Nije nosio ništa ispod osim kože, mišića, i ožiljaka. Aleysia je gledala, uhvaćena, dok je
njegova tamna kosa padala preko, široko obrubljujući njegova ramena. Filtrirano sunčevo
svijetlo milovalo je njegov dugi, vitak struk i padalo preko njegovog plosnatog trbuha.

Prestala je obraćati pažnju na druge i sjetila se kako se osjećala pritisnuta tako usko uz
njega, biti uhvaćena njegovom snagom i strašću njegova poljupca.

Borila se s potrebom da napravi korak naprijed kad je on krenuo prema potoku i sagnuo
se do njega. Umočio je svoju košulju u vodu i pogledao preko ramena na nju, kao da
jednostavno nije mogao vjerovati da je bacila svoj kruh na njega.

Namjestila je svoj prsluk - ne shvaćajući što je činila dok njegov pogled nije pao na to -
a onda marširala do njega. - Vi ste sretni da to nije bio bodež.

Ukosio je usta a onda se okrenuo natrag svojoj košulji. - Ne tako sretan kao vi što vas
ja nisam bacio na košnicu.

Pokušala je smisliti nešto što bi rekla ali njezin pogled bio je učvršćen na igru mišića u
njegovim ramenima i rukama dok je trljao. Otkinula je svoje oči od toga i pogledala okolo po
čistini. Našla je Willa i Raufa kako stoje uz konje. Oni su se još uvijek činili zapanjeni od njezine
hrabrosti i brzo odmakli pogled nego da sretnu njezin.

Pogledala je dole na zapovjednika ponovno a onda se postavila na svoja oslabljena

koljena uz njega. Neće mu dozvoliti da je zastraši. - Vaši ljudi se boje mene.

Nakrivio je svoju glavu i usmjereno je pogledao. - I trebaju. I vi ne trebate zvučati tako

zadovoljno zbog toga.

Nije mogla a da se ne nasmiješi. Znala je da ljudi nisu bili uplašeni od nje, ali nije mu
mogla reći što su oni zaista mislili. - Trebala bih pomoći, - rekla je nježno umjesto toga, i
posegnula za mokrim svežnjem u njegovoj ruci.

161
Klub Brbljivica
On je prekrio njezine ruke s njegovima i kad je pogledao u nju, njegov pogled je
odjednom postao nježan. - Vi niste budala, djevojko.

Mogla je zuriti u njegove oči do svog zadnjeg udaha kad bi uvijek gledao na nju na način
kako ju je gledao sada, kao da ju je poznavao i sviđalo mu se tko je ona bila i želio znati više o
njoj.

Nalazio ju je prekrasnom, više prekrasnom od proplanka. Rekao je to i sam. Iscijedio je

svoju košulju i ustao je iznad nje. - Ali ne može biti ni… - Nastavio je, a onda zastao kao da su
riječi imale okus prekršaja dolazeći iz njegovih usta. - Moram držati glavu čistom zbog svoje
dužnosti.

Njezino srce je potonulo i ona se ispravila. - A što je vaša dužnost, Cainnech?

Zurio je u njezine oči i stisnuo svoju čeljust, kao da je pokušavao zadržati štogod je htio
reći unutra.

Nakon trenutka, trepnuo je i pogledao na ljude. - Vrijeme je da idemo!

Ponovno je jurio. Otac Timothy joj je rekao da se zapovjedniku sviđala. Njegovi ljudi
vjerovali su u to, također. Mislila je na to kako je bila s njim na proplanku i kako je spokojan
bio, kako su njegova usta radila sporo preko njezina mesa, njezinih usana, budeći dijelove nje
za koje nije ni znala da postoje. Nije željela napustiti proplanak - vratiti se onome što su oni
bili i onome što su trebali osjećati.

Htjela je biti ljuta na njega što uvijek juri, uvijek je gura dalje, i drži čistu glavu ali nije
mogla. Bila je sasvim odjednom tužna, u stvari. On je bio tako ljut i ispunjen mržnjom za
Engleze, i na one koji su se zakleli na odanost Kralju Edwardu, da je bio slijep za svoje vlastito
srce.

Što bi ona trebala napraviti s njim? Kad je prvi put došao u Lismoor, ona je htjela da
ode. To je bilo sve što je htjela. Sada, misao da on odlazi činila ju je bolesnom. Što se
promijenilo? On ju je poljubio i promijenio njezine snove i želje.

Gledala ga je kako se vraća svom konju i navlači svoju mokru košulju. Prianjala je uz
njega, ističući mišiće koji su mu definirali prsa. Gurnuo je svoj ogrtač u torbu na sedlu i popeo
se u jednom skoku.

Morat će razmisliti o tome kasnije. Elizabeth je trebala doći kući.

162
 Plamena ljubav

Opatija St. Peter bila je stara struktura na sjeverozapadnom kraju dražesnog sela
Newton na Mooru.

Nije bila previše velika, koliko su opatije mogle biti. Njezin visok zvonik i dva kutna
tornja uzdizala su se iznad mirnog sela.

Aleysia je pozvala natrag prošlo vrijeme kad je bila ovdje prije pet godina. Giles je bio
sa njom. Oni su došli odvesti Elizabeth u Lismoor. Opatice su bile ljute i raspravljale su se s
Gilesom. Činilo se da je Elizabethin otac plaćao lijepu svotu da drže njegovu kćer dok je bila
daleko od kuće i opatice nisu željele izgubiti njegovu donaciju. Ali Elizabeth je pisala svom
zaručniku da mu kaže kako je mnogo mrzila biti tamo, pa su oni došli i odveli je doma. Ali bio
je to mučan posjet.

Aleysia je zaustavila Cainnecha i druge prije nego su dojahali bliže. - Mi ne možemo

samo pokucati na vrata opatije.

- Zašto ne? - Režao je Cainnech, zureći na nju iz svog sedla. Doveo je svog konja bliže
dok njegove noge nisu češale njezine.

Aleysiaji je bilo teško zadržati čistu glavu, zureći ravno u njega, s njihovim nogama koje
su se dodirivale. Činilo ju je da ga želi prokleti što je bio tako nedodirljiv. - Opatice nije briga za
mene eto zašto ne, - odgovorila je izravno. - Sada, hoćemo li mi raspravljati moj plan da dođem
do Elizabeth, ili ostati ovdje cijeli dan i postavljati pitanja?

William i Rauf ostali su tihi.

Cainnechov izraz se zamračio. - Zašto mi niste to rekli prije?

- Govorim vam sada, Također, ja sam razmislila.

On je zaista uzdahnuo.

Stvarno, ponekad je vjerovala da ga može sretno ubiti.

- Elizabeth ne zna da vi i vaši ljudi niste poraženi u Lismooru. Bojim se da se ona neće
vratiti ako otkrije istinu.

163
Klub Brbljivica
Zurio je u nju na trenutak a onda prasnuo u kratak smijeh. - Znači ja vas moram pustiti
da uđete sama? Je li to ono o čemu ste razmišljali?

Jadan čovjek još nije imao pojma s kime je razgovarao. Ona je suzila svoje oči na njega.
- Ja vam ne pripadam, Zapovjedniče. Vi me ne puštate da činim išta. Vi bi se trebali osjećati
privilegirani što sam ja uopće vas pustila u ono što razmišljam!

- Oh, pogledajte u te jabuke! - Rekao je Rauf, pokazujući na trgovca kad je njezin ton
prerastao u povik.

Will se smiješio i odvratio pogled.

- Oprostite mi, - rekao je zapovjednik, dajući joj pažnju s tragom topline u njegovom
pogledu uz to. - Ja se osjećam privilegiranim. Nastavite.

Posrtala je oko nekoliko riječi dok nije pronašla one prave. Ona nije očekivala takvu
njegovu reakciju na njezin ispad. Očigledno, nisu ni William ili Rauf, jer su zijevali na njega kao
da se stvorio ispred njih iz praznog zraka.

Ona nije bila sigurna kako da odgovori.

- Hvala vam, - prvo je rekla. Zadržala je svoj glas tihim tako da je samo on može čuti i
dozvolila si je osmijeh. - Opraštam vam.

Mislila je isprva da je nije čuo, jer se on nagnuo bliže. Njegov osmijeh počinjao je u
njegovim očima i bio je kao da su kapci otpuhani sa stotinu prozora. Je li to bilo svjetlucanje
njegova srca koje je vidjela u dubokim plavim dubinama?

- Vodite put, djevojko, - rekao je promuklo, tiho. - Zbog toga, jasno da ću vas slijediti
bilo gdje vi išli.

164
 Plamena ljubav

poglavlje 21

- amo je groblje iza male crkve, - rekla mu je Aleysia dok su

osiguravali svoje konje uz stabla. - Ima vrata, ali ja znam kako ući. Jednom unutra, ja mogu
doći do Elizabethinih soba. Ja ću otići po nju dok ćete vas trojica čekati nas na groblju. Ako
vidite neku od opatica, nemojte razgovarati s njima, shvaćate li?

- Ne. - Rekao je Cainnech, izgledajući uznemireno. - Recite mi ponovno zašto vi ne

možete ući na glavna vrata. Zašto se mi šuljamo? Ovo je opatija. Tu su opatice unutra. One nas
neće zaustaviti da—

- Vi ne poznajete opaticu, - Aleysia je insistirala. - Ona je zastrašujuća.

On se smijao popustljivo. - Curo, ja sam se suočio s moćnim ratnicima u borbi. Jedna

opatica me ne zastrašuje.

Ona je zatvorila oči i molila se za strpljenje. - Ipak, zašto se suočiti s njom ako mi to ne
moramo? Ne?

Bez da čeka da joj on odgovori, požurila je uz patke koje su gakale do zida iza drugog
tornja. Tamo je našla mala vrata ispod zavjesa od loze.

Izgledalo je kao da nitko nije koristio vrata godinama. Loza se oslobodila kad ih je
povukla da se otvore. Smiješila se, gledajući preko ramena na Cainnecha, i vodila putem u
groblje.

Vidjela je usko, kameno stepenište koje je vodilo u opatiju i okrenula se reći ljudima da
ona ide unutra kad je William stao i postao smrtno miran.

165
Klub Brbljivica
Aleysia je slijedila njegov pogled do mlade žene koja je stajala sama uz jedan nadgrobni
spomenik. Tko je bila ona?

Vjerojatno još jedna jadna djevojka siroče ili ostavljena od njezine obitelji.

- Will, - Aleysia je rekla nježno da ga natjera da se pomakne. Oni nisu smjeli stati i
govoriti ni sa kim.

- To je ona, - uspio je, ne skidajući oči s nje. - To je Julianna.

Djevojka je čula izgovoriti svoje ime i okrenula se da ih vidi. Koraknula je unatrag i

pritisnula svoju vitku ruku na svoje grudi.

- William? - Pitala je sa zaprepaštenjem, oklijevajućim dahom.

Nosila je sasvim bijelu kutu i žutu svilenu haljinu sa krznom obrubljenim ogrtačem i
zlatni vijenac preko svog čela i dugih, crvenih pletenica.

- Dovraga, - Aleysia je čula slijedeće Cainnecha kako reži.

- Što vi radite ovdje? - Will je požurio k njoj kao čovjek kojem je upravo vraćen njegov
život.

Julianna se povukla natrag i bacila nervozan pogled oko njega na zapovjednika koji je
stajao blizu i Raufa koji se kretao.

- Poslana sam ovdje nakon… Berwicka. - Njezine velike, tamne oči sjajile su suzama i
ona ih je brisala s njezinim visećim rukavima. - Bilo je strašno. Gdje ste vi bili? - Umjesto da
čeka odgovor na njezino trenutno pitanje, pitala je još. - Tko su ti ljudi? Zašto ste vi došli ovdje?

- Ja… Ja sam ovdje zbog…

- Mi tražimo Elizabeth FizSimmons. - Aleysia je koraknula naprijed i smiješila se, iako

je htjela ostati i trebala ići slomiti joj srce na pola. - Ja sam Aleysia… d'Argentan. - Dodala je
njezino prezime tišim glasom.

- Gilesova sestra! - Julianna se smiješila i Aleysia je bila u iskušenju da pogleda preko

svog ramena na Williama i Raufa da vidi ako su čuli.

- Elizabeth mi je pričala o vama i vašem bratu. Jesu li Škoti ikad došli po vaš dvorac?
Jesu li ih zamke ubile sve?

166
 Plamena ljubav
Aleysia je osjetila kako se William ukočio kraj nje i koraknuo dalje. Htjela je okrenuti
svoj pogled Cainnechu. Trebala je njegovu pomoć. Također je trebala reći nešto Julianni da ju
ušutka.

Aleysia se okrenula Williamu prvo. - Molim vas oprostite mi. Bit ću ubijena ako se ovo
otkrije.

Kad je prebacio svoj dijamantno čvrst pogled preko njezina ramena, ona se okrenula
da vidi Cainnecha kako dolazi do njih. Rauf je držao stražu kod stepenica i bio je srećom izvan
dometa sluha. Za sada.

- Ako se sazna što? - Julianna ju je pitala, njezine široke oči micale su se od nje do Willa.
- Ubijena od koga?

- Aleysia?

Okrenula se i vidjela Elizabethu kako izlazi iz bočnog ulaza u opatiju.

Kad je Elizabetha krenula trčeći prema njoj, Aleysia ju je srela u dugom zagrljaju.

- Što vi radite ovdje? - Elizabeth se konačno povukla iz zagrljaja i pitala ju. - Je li sigurno
vratiti se u Lismoor? Jeste li ubili sve—

Njezin pogled se zaustavio na zapovjedniku i dvojici ljudi oko njega.

- Tko su ti ljudi?

- Elizabeth, - Aleysia je rekla, pokušavajući držati svoj glas lakim. Ovo nije bilo kako je
htjela reći svojoj prijateljici o Škotima. - Mi smo došli odvesti vas kući. Ovi… - Zatvorila je svoje
oči, znajući da u trenu kad Elizabeth otkrije tko su oni da će vjerojatno biti kraj njihova
prijateljstva. Poslala je nježnu Elizabeth daleko u šume i natrag u opatiju za ništa. Ne da samo
ona nje održala svoje obećanje da će ih sve ubiti, ona je izgubila svoje srce za jednim i dovela
ih ovamo. - Ovo su moji prijatelji.

- Od kud su oni došli? - Pitala je Elizabeth, naginjući se da ljudi ne čuju. - Nisam ih

nikada vidjela u Lismooru.

- Najdraža, dođite sada. - Aleysia ju je pokušala povesti prema skrivenom izlazu. -

Razgovarat ćemo o svemu putem. Opatica će biti ljuta ako me nađe ovdje nenajavljeno.

- Da, - Elizabeth se konačno nasmiješila. - Ali ja nemam svoje stvari.

167
Klub Brbljivica
- Sve što trebate čeka vas u Lismooru, a mi možemo poslati po ostalo kasnije.

Bila je gotovo sigurna da je čula Cainnecha kako ispušta dug uzdah kad su se konačno
počele micati. Ipak, Aleysia je mislila zahvalno dok je vodila njezinu prijateljicu do vrata, ovo
je bilo lakše nego je mislila da će biti.

- Julianna. - Elizabeth se odjednom sjetila nje i oslobodila se Aleysijine ruke. - Vi morate

poći s nama! Sviđat će vam se u Lismooru.

- Gdje je vaš otac? - Pitao je William okrećući se upečatljivoj crvenokosoj.

Ona je pokazala na nadgrobni spomenik blizu koga je stajala. - On je umro u Berwicku.

- Tko je to? - Elizabeth se smiješila njemu, visokom i zgodnom, i ni blizu tako opasnom
kao Cainnech.

- On je William Stone, sluga mog oca, - rekla joj je Julianna.

- Onaj o kome ste mi pričali? - Elizabethin osmijeh je nestao i njezino meso izblijedilo.

- Škotski dječak? - Okrenula se Aleysiji sa zbunjenošću i izdajom u njezinim očima. - Što

vi radite sa Škotom, i tko su ovi ljudi? - Pogledala je oprezno u Cainnecha i Raufa kad su potonji
krenuli prema njima.

- Čuo sam ženske glasove, - informirao ih je Rauf, posežući za svojim mačem. - Mi se

trebamo požuriti dovraga odavde.

Elizabeth se zateturala natrag i pogledala Aleysiju užasnutim pogledom. - Vi ste doveli

Škote ovdje?

Aleysia je pokušala reći joj da je bilo sigurno i da će Lismoor uskoro ponovno biti njezin,
ali Elizabeth je mrzila Škote jer su ubili Gilesa i, kao svi oni, ona nije mogla preći preko toga.

- Vi ste izdali svog brata tako što ste postali prijatelji s ubilačkim, izdajničkim
odmetnicima! - Vikala je.

Glasovi iznutra opatije rasli su glasniji, bliži.

- Ellizabeth, molim vas poslušajte, - Aleysia je pokušavala bez uspjeha.

- Ovdje! - Njezina prijateljica je pozvala opatice koje su sada ulazile na groblje.

Kad su sestre vidjele strane ljude u njihovom dvorištu, popele su se natrag i načinile
znak križa.
168
 Plamena ljubav
- Ti ljudi su Škoti! - Vikala je Elizabeth. - Dovedite opaticu!

- Molim vas, Elizabeth, - Aleysia je pokušala ponovno. - Samo dođite sa mnom kući.
Dajte im šansu. Oni neće čak ni ostati.

- Vi ih zovete svojim prijateljima, - rekla je Elizabeth sa suzama koje su bojale njezine

oči. - Oni su ubili Gilesa. Kako ste mogli, Aleysia?

Što se Aleysia usudila reći? Da se možda zaljubila u jednog od njih? Okrenula se da

pogleda u njega, želeći da mu Elizabeth samo da šansu na način kako mu je Mattie dala.

- Gđica d'Argentan, trebala sam znati.

Aleysia je kliznula svojim pogledom na ulaz i namrštila se kad je vidjela opaticu.

Nije se promijenila. U stvari, nije ostarjela u pet godina. - Časna majko, - rekla je Aleysia
nezainteresirano, - mi smo upravo na odlasku.

Okovano u krutu vunu, lice časne majke bilo je maska krajnje pribranosti, osim bijesa
u njezinim olujnim sivim očima.

- Prije nego odete, zašto mi ne predstavite vaše društvo? - Od ispod dugih širokih
rukava njezine bijele mantije, opatica je ispružila svoju ruku prema Cainnechu.

On je pogledao dole na nju, nesiguran što bi trebao napraviti, a onda posegnuo da

prihvati njezinu ponudu.

- Ne! - Aleysia je viknula, ali bilo je prekasno.

Cainnech je povukao natrag svoju ruku nakon što je jedva dotakao opatičinu i pogledao
u nju. Njegove oči bile su širom otvorene a onda se okrenuo Aleysiji. - Ubola me s nečim—
Srušio se u trenu kod Aleysijinih nogu.

Trenutno, Rauf i William izvukli su svoje mačeve, ali Aleysiaja je skočila ispred opatice
i podigla svoj dlan da zadrži ljude natrag.

- Stanite! Ne dirajte ju!

- Ubila je zapovjednika! - Vikao je Rauf, ali nije pokušao proći pokraj nje.

- On spava, - ispravila ga je opatica blago.

William je pao na koljena da provjeri. Rauf se nije činio uvjeren i pokušao se pomaknuti
naprijed.
169
Klub Brbljivica
- Nije ga ubila, Rauf! - Aleysia mu je rekla, uvjeravajući se da ju je čuo.

- On samo spava. Sjeti se, govorila sam ti o tome? Zapovjednik će se probuditi. Što ćete
reći Ocu Timothyju ako ubijete opaticu, ženu?

Rauf je konačno kimnuo i povukao se natrag, izvan dohvata opatičina dodira.

- Da sam ga htjela mrtvog, - opatica je rekla strogim ali spokojnim glasom, - on bi bio
mrtav. - Njezine oči sjale su vatrom kad su srele Aleysijin pogled. - Ja ne znam što vi želite, ali
Elizabeth neće otići s vama ovaj put. Sada, odvedite svoje ljude rata dalje od moje opatije prije
nego stvarno izgubim strpljenje.

Okrenula se na petama i pomela put svojom dugom mantijom, sa svojim opaticama iza
nje.

Aleysia je čučnula i pogledala bliže na Cainnecha. Njegovo disanje bilo je jako, njegova
koža, predivno topla.

Slijedila ga je gore dok ga je Rauf pokupio, promislio bolje od toga na tren, a onda se
složio sa njegovom prvom odlukom i podigao svog zapovjednika preko ramena.

- Idemo dovraga odavde, - naredio je Rauf i poveo put, polako, i gunđajući na

Cainnechovu veličinu dok je išao.

- Dođite sa mnom, Julianna, - Aleysia je čula Williama kako govori.

- Jeste li poludjeli?

Njezino se srce slomilo na Juliannin odgovor.

- Da dođem s vama i živim među Škotima? Oni su opustošili moj čitav grad—

- Ne ovi ljudi, - rekla joj je Aleysia. - Oni nisu imali udjela u Berwicku.

Julianna je gledala kao da bi mogla razmotriti ali onda otresla glavom.

- Vi ste sluga, Will. Mi nismo bili suđeni biti skupa.

- Ja mijenjam svoj život. Stvari će biti bolje za mene.

- Ne, - rekla je Julianna i okrenula svoje alabastarno lice dalje. - Ne. Ja sam ovdje dok
čovjek kojem me moj otac obećao - čovjek od značaja - ne stigne. Ja će se udati i neću imati
više vremena za dječje maštarije.

170
 Plamena ljubav
- Idemo! - Zapovjedio je Rauf.

Aleysia je srela Williamov izmučeni pogled i požurila ga da ide. On se nije micao.

- Julianna, ja sam vas volio cijeli svoj život. Ja nikada neću voljeti nikoga osim vas.
Nemojte me osuditi na tako osamljen život.

- Idite, William. - Šapat, odjeknuo je kroz groblje.

Aleysia ga je povukla za rukav. - Dođite, moramo ići.

Ovaj put, je slijedio.

Odmarali su se u sjeni jednog starog hrasta dok Cainnech nije otvorio svoje oči. Nisu
morali dugo čekati.

Aleysiaji je laknulo da vidi da je dobro, iako, mislila je nije sumnjala da neće biti. Bilo joj
je također drago što je mogla s njim razgovarati jer, sa Raufom okolo, nije mogla razgovarati s
Wiliamom o tome što zna istinu.

- Ona nema moć datu joj od Boga, - stenjao je Cainnech sjedajući. - Ona me ubola s
nečim. - Gledao je svoju ruku i zglob tražeći znak od rane. Nije ga bilo.

- Ona dobiva svoju moć od tamnih sila, - rekao je Rauf dok je Aleysia uzimala
zapovjednikovu ruku da je pregleda.

Gotovo odmah, ona je odustala misleći o opatici, drugim ljudima s njom, ili bilo čemu
drugom, i postala bolno svjesna Cainnechove velike ruke u njezinoj. Proučavala je njegove
duge, široke prste, mičući svaki sa nježnim, znatiželjnim dodirom njezinih vlastitih. Provlačila
je svoje vrhove prstiju preko njegovog grubog dlana i drhtala od snage koju je posjedovao kad
je trljao svojim palcem preko njezina mesa.

- Ili možda, - rekla je, opažajući sićušnu crvenu točkicu na unutarnjem djelu njegova
zgloba, - ona lukavo premaže tanku iglu, ili čak žalac insekta s otrovom, i onda ubode svoje
žrtve.

Pokazala je na malenu ranu ostalima i onda se namrštila na Raufa kad je sugerirao da

se vrate natrag i ubiju opaticu.

171
Klub Brbljivica
Uskoro, bili su natrag u sedlima i krenuli kući. Rauf je jahao s Williamom naprijed dok
je Aleysia rekla Cainnechu kako je opatica oborila Gilesa kad su ona i njezin brat došli po
Elizabeth.

- Nisam ga mogla nositi van iz opatije pa sam morala sjediti s njim dok je spavao a
opatica je nastavila gledati. Nisam nikada maknula svoje oči s nje, moj mač bio je uperen uvijek
na nju. Ja nisam nikada ubila nikoga prije i svakako nisam željela ubiti opaticu, ali on se nije
budio. Također sam znala sam da vi hoćete.

- Vi ste spasili Raufa od vječnog prokletstva, - rekao je Cainnech, smiješeći se. - I gore,
od Oca Timothyja. - Smijala se s njim, zaboravljajući na trenutak sve što je izgubila danas.

- Žao mi je zbog Elizabeth, - rekao je Cainnech, kao da je čitao njezine misli.

Ona je otresla svojom glavom. - Ona je napravila svoj izbor. William je taj koji je slomio
moje srce. Julianni je stalo do njega. Ja to znam.

- Nemojte davati momku lažnu nadu, - nježno ju je upozorio.

Ona je kimnula i uzdahnula, znajući da je u pravu. - Voljela bih izmijeniti par riječi s
njim.

Cainnech joj je namignuo, a onda odjahao naprijed i poslao Williama natrag njoj.

Aleysia je bila tužna što Elizabeth nije išla s njom ali njezino srce se slomilo zbog
Williama. Znala je da je bio ljut na nju. Imao je svako pravo biti. Ona je bila sestra Gilesa
d'Argentana. Lismoor je bio njezin. Zamke i strijele koje su ubile njegove prijatelje bile su
njezine.

- Ja sam pokušavala zaštititi moj dom, - rekla je Williamu, jašući blizu njega.

- Zna li zapovjednik? - Pitao je nježno, skrećući svoj pogled s njezinog.

Ona je gledala u Cainnecha koji je jahao s Raufom ispred njih. - On zna da će me ljudi
ubiti ako saznaju. Otac Timothy ga je uvjerio da razgovara s vašim kraljem o tome prije.

- Vi ste nas napali sami, - rekao je nakon trenutka promišljanja. - Seljani su bili daleko.

Kimnula je.

On je konačno pogledao u nju od ispod njegovih mekanih uvojaka. - Vi ste vrlo hrabri.

- Lismoor je moj dom. Seljani su moji prijatelji. Kao i vi.

172
 Plamena ljubav
Njegov osmijeh je bio spor i prilično srceparajući. - Vidim zašto mu se sviđate.

Njezina sreća je izblijedila, sjećajući se što je on ostavio za sobom. - Žao mi je što ona
nije pošla s nama.

Kimnuo je, ali nije rekao ništa više. Nije želio govoriti o njoj. Aleysia ga ne bi pritiskala.

- Nisam znala da je vaše prezime Stone, - rekla je s lakšim osmijehom. - Znate li išta o
njima?

On je otresao glavom. - Stone nije moje prezime. Guverner me zvao Will Stone jer je
platio kamenom za mene kad sam bio beba.

- Oh. - Progutala je. Što je ona trebala reći na to? Htjela je plakati, ne govoriti.

Srećom, Cainnech je došao jašući natrag njima. - Will, moramo razgovarati.

- Već sam razgovarao s Ale - Gđicom d'Argentan, - rekao mu je William.

- Aleysia, - ispravila ga je sa smiješkom.

- Shvaćam zašto je ona to napravila, Zapovjedniče. Ja neću reći drugima.

Cainnech se smiješio na njega a onda na nju. - U redu, idite jahati s Raufom malo.

William je otišao bez ijedne druge riječi. Aleysia je šmrcnula.

- Vi imate dobro srce, curo, - rekao joj je s dubokim grlenim predenjem. - I vi ste odani
svojim prijateljima.

Gledala je u njega, ne čudeći se više kako je ratnik gorštak osvojio njezino srce. Smiješila
se, njezino raspoloženje se podiglo. - Hvala vam. Dobro je imati te osobine.

Kimnuo je, gledajući očarano na nju kao što je i ona bila s njim.

Izvukao je vrećicu iz torbe na sedlu i ponudio ju njoj. - Pijte polako, - uputio ju je kad je
prihvatila. - Uzmite mali gutljaj.

Škotov smrtonosni viski. Mogao bi joj dobro doći mali gutljaj. Držala je vrećicu uz svoje
usne i pila. Ruka joj se tresla dok je dodavala vrećicu natrag njemu. Mogla je osjetiti kako se
smiješi na nju. Nije ga više mogla vidjeti kroz vatrene kugle koje su odjednom postale njezine
oči.

173
Klub Brbljivica
Držala se za svoje uzde dok su plamenovi prolazili, a onda pogledala na njega. - To je
moćno.

Smijao se, dubokim, bogatim, predivnim zvukom. - Da, je. - Uzeo je mali gutljaj i sam a
onda spremio vrećicu. - Recite mi, kako ste vi postali ovo što jeste? Kakav život ste imali bez
roditelja?

- Imala sam sretan život, - rekla mu je dok je val smirujuće topline prao preko nje. -
Osjećam se toplo.

- To je viski, - rekao je, još uvijek se smiješeći.

- Na početku, bilo je teško, izgubiti moje roditelje a onda putovati s mojom dadiljom iz
Normandije do Cambridge. Ali ja sam rasla priviknuta na stvari.

Kimnuo je, slušajući i držeći svog konja pri ravnom lakom galopu s njezinim. - Giles je
uskoro otišao nakon što sam stigla, na viteški turnir na Kontinentu. Dok je on bio odsutan, ja
sam upadala u razne vrste nevolja dok se moja dadilja više nije brinula o meni. Bila sam poslana
u St. Peter na godinu dana. Gilesove zemlje bile su zaplijenjene od Edwarda I, i on je bio poslan
u Lismoor da ga održi sigurnim do daljnjih zapovjedi. On me doveo s njim. Bilo je to najdulje
vrijeme koje sam imala s njim. Nakon što je on dobio oprost od Edwarda II, manje sam ga
viđala.

- Tko vas je podigao?

Slegnula je. - Seljani, i vitezovi.

Njegov osmijeh bio je širi, njegov pogled topao kao viski.

Natjerao ju je da zaboravi da je izgubila dugogodišnju prijateljicu i da je William izgubio

svoju voljenu. Natjerao ju je misliti drukčije o budućnosti. Jednoj s njim u njoj.

Sada, ona je samo trebala iznaći način da ga dovede tamo. Mislila je o njegovoj prošlosti
i demonima koji su ga proganjali. Zavrnula je svoje rukave. Ona će ga odvući ako bude morala.

174
 Plamena ljubav

poglavlje 22

leysia je prošla svojim rukama preko smaragdno zelene svilene

haljine. Prikladno je pristajala naglašavajući njezine grudi, mali struk, i bokove. Trebala je biti
malo primamljiva.

- Sada sjetite se, - rekla je Mattie, držeći gore njezinu odgovarajuću gornju haljinu. -
Budite oprezni oko svijeća s tim lepršavim rukavima.

- Pokušat ću se sjetiti, - obećala je Aleysia, ulazeći u gornju haljinu kao da je bila kaput.
Nije se zatvarala skroz naokolo i nije bilo šlepa. Bili su previše glomazni. - Iako je teško misliti
kad sam blizu njega.

Mattiein osmijeh bio je svako malo sanjiv kao i Aleysijin kad su bile licem jedna prema
drugoj u svijećama osvjetljenom solaru.

- On je vrlo zgodan. Podsjeća me na jednu stariju, čvršću verziju Williama.

Da, bilo je vremena kad je William podsjećao ju na Cainnecha, na neki način kad bi
okrenuo glavu i kad je vježbao s drugima na sunčevoj svijetlosti uhvaćen bljesak smrti i
uništenja u njegovim očima.

Nešto drugo o njemu bilo je uvučeno u njezinom sjećanju, ali nije mogla staviti svoje
prste na to. Jadni William, i jadna Mattie jer je bila tako očarana s njim.

- Oh, Mattie, koliko mnogo puta vam moram reći? - Rekla je što je nježnije mogla. -
William je zaljubljen u Juliannu Feathers. Ona mu je slomila srce jučer. Bojim se da će njemu
trebati neko vrijeme da ju zaboravi. - Nije rekla svojoj prijateljici da je čula Williama kako govori
svojoj voljenoj da on neće nikada voljeti drugu.
175
Klub Brbljivica
- Koliko vremena mi imamo, Aleysia? - Pitala je njezina prijateljica s širokim, zabrinutim
plavim očima.

- Ne znam, - odgovorila je iskreno.

- Dobro, do tada, - odgovorila je Mattie, smijući se opet dok je posezala za širokim

zlatno izvezenim pojasom.

- Neću odustati. Ako vi možete osvojiti zapovjednikovo srce, onda ja mogu osvojiti
Williamovo.

- Zapovjedniku se sviđam, Mattie, - rekla je, uvlačeći zrak kad joj je prijateljica omotala
pojas oko struka i povukla vezice otraga. - Ali ja sam daleko od osvajanja njegovog srca.

Nije mogla vjerovati da ga je željela osvojiti. Nije bila sigurna da li može. Ili da li treba.
Možda je izdavala svog brata, ali ona nije vidjela Gilesa godinama. Bili su to seljani i njezini
vitezovi koju su ju brinuli. Što ako svi oni reagiraju na način kako je Elizabetha učinila?

I što ako ne bude ničega da reagiraju? Gorštački zapovjednik nije izjavio svoju ljubav
njoj. Ako se ne bi mogla probiti sasvim kroz njegovu odbranu, on bi otišao i ona ga više nikada
ne bi vidjela. I on bi poveo Williama s njim.

Mislila je o tim stvarima dok je češljala svoju vlastitu kosu. Ostavila ju je da slobodno
pada u slapovima niz njezina leđa.

Možda nije imala puno vremena da ga uvjeri. U što? Da ostane? Da prkosi onome kako
bi se zbog okolnosti osjećala i predala se nečem većem?

- Hmm, - rekla je Mattie razmišljajući. - Koji vjenčić ćete nositi večeras?

- Zlatni sa smaragdnim staklom, - odlučila je Aleysia. - Ali ja mogu napraviti ostalo

sama. Idite i spremite se u vašu haljinu koju sam vam dala. Reći ćemo ljudima da smo pretražile
sanduke Gospe de Bar. Vi možda još ne budete u stanju da osvojite Williamovo jadno srce, ali
možete izgledati ugodno očima dok vježbate.

Obje su se kikotale a onda ju je Aleysia gledala kako napušta solar. Bila je zahvalna da
je Mattie shvaćala što je ona osjećala i nije je mrzila zbog toga.

Stavila je svoj vjenčić na glavu i namjestila ga. Oh, je li bila u krivu što joj je stalo do
njega? Što će učiniti ako je? Nije ga vidjela od kad su se vratili iz opatije i nedostajalo joj je biti
s njim, čuti njegov glas, vidjeti ga kako pokušava ne nasmijati se i ne uspijeva.
176
 Plamena ljubav
Požurila je u svoje papuče i ostavila solar. Srela je Oca Timothyja na putu do velike
dvorane.

- Ah, ja sam upravo bio na putu do vaših vrata. - Pozdravio ju je sa njegovim

uobičajenim ljubaznim osmijehom. - Cainnechu raste nestrpljivost za vama u velikoj dvorani.
Kad vas vidi, shvatit će kašnjenje. Izgledate ljupko, moja draga.

- Hvala vam. - Smiješila se i prihvatila njegovu ruku.

- Mom srcu je drago vidjeti promjene u Cainnechu, - primijetio je dok su hodali. - On

se vratio iz lova jutros smiješeći se.

- Drago je i meni, također, - priznala je. Koliko ona može reći svećeniku?

On je znao Cainnecha bolje od svih drugih. Možda joj može pomoći da dođe do
njegovog prijatelja. - Ja ga ne mrzim više.

Njegov se osmijeh smekšao. - Znam.

- U stvari, počinje mi se sviđati.

- Zar? - Nije se činio iznenađen.

Došla joj je misao i ona ga je mahnito pogledala. - Vi ne mislite da on zna, zar ne?

On je otresao glavom i potapšao joj ruku. - Mogu vas uvjeriti, moja draga, on je potpuno
nesvjestan.

- Kako vi to znate? Je li vam nešto rekao?

- Ništa. Ali to nije neobično, - mrmljao je a onda odmahnuo rukom ispred njega kao da
pokušava otjerati te misli i vratiti se natrag na temu. - Znam jer on zna vrlo malo o ljubavi.

- Je li on… Ikada volio ženu prije? - Pitala je oklijevajući.

- Ne, niti je bio voljen od jedne.

Pomislila da je to izvanredno, ali onda se sjetila da je proveo najviše svog vremena

boreći se za Roberta od Brucea - kojem će se vjerojatno vratiti natrag uskoro.

- Priznajem, Oče, ja ne znam ako ima vremena da mu pomognem da pobjedi svoju

mržnju.

177
Klub Brbljivica
Stao je i postavio svoje treperave oči na nju. - Moja draga, borba koju on vodi nije protiv
mržnje, nego ljubavi.

- Kako to mislite?

On je uzdahnuo i ponovno počeo hodati sporo. - Mržnja je bila ta koja je uzela njegov
rod iz njegova života. Ali ih je ljubav odvela iz njegova sjećanja, a bol od ljubavi došla je najbliže
tome da ga učini da izgubi razum. Natjerao se da zaboravi svoju obitelj kako bi mogao preživjeti
svoj život koji je imao bez njih. U stvari, moja draga, to je jedina stvar koja ga zastrašuje.

Ovo je bila potpuno nova bitka. Aleysia nije bila sigurna da je spremna za to.

- On vas voli, - čvrsto se raspravljala.

Tužna sjena prošla je preko njegova pogleda. - Koliko je on u stanju, vjerujem.

Srce joj je grmjelo u prsima. Što ako on ne bude mogao nikada voljeti, ili ako nastavi
poricati to? Zašto je ona gubila svoje vrijeme? Ne, ona nije mogla odustati od njega. Bilo je
prekasno za to. Stalo joj je do njega.

Osim toga, ona nikada nije napustila izazov prije. Neće početi ni sada.

- Da li vi zaista mislite da se ja mogu probiti kroz sve te obrane, Oče?

- Vi ste jedina djevojka koju znam s hrabrošću da to pokuša.

Da. Bio je u pravu. – On—

- Svećeniče! - Cainnech je stajao na drugom kraju hodnika, blokirajući svjetlo baklji. -

Jesam li vas tražio da dovedete Aleysiju ili da ju odgodite?

Aleysia je proširila svoje oči na njega i stisnula usne. Kako se usuđuje lajati na Oca
Timothyja i tretirati ju kao da je omiljeni ljubimac?

Poravnala je svoj vjenčić, štipnula svoje svilene suknje iznad svojih članaka, i krenula
prema njemu. - Što točno mislite da ste vi? - Nije izgledao kao da će odgovoriti dovoljno brzo,
pa je nastavila. - Slijedeći put kad me želite, dođite po mene osobno... Ili još bolje, - rekla je,
stignuvši do njega i kriveći svoju glavu da pogleda u njegove oči, - naučite se čekati. Ja se neću
žuriti da vam udovoljim.

- Oprostite mi. Što? - Trepnuo je svoj pogled dalje od njezine prikladne haljine i onda
činilo se hvatao svoj dah kad je pogledao u njezine oči.

178
 Plamena ljubav
Bio je potpuno ozbiljan. Nije čuo niti riječ koju je rekla. Nije ga ona opet mrzila zbog
toga upravo sada. Htjela ga je zavesti, nakon svega.

On je svakako izgledao zaveden.

- Ispričajte se Ocu Timothyju! - Zahtijevala je i čekala da on korakne u stranu i pusti je

proći.

Maknuo joj se s puta i ona je nastavila prema velikoj dvorani.

- Iskreno, Cainnech, - rekla je preko svog ramena dok je dolazila do malih stepenica, -
baš kad ja pomislim da niste toliko iritantni, vi dođete i vičete na Božjeg čovjeka.

Osjećala je njegove oči na sebi kao vuka koji je upravo spazio svoju družicu. A onda on
je bio tamo, iza nje, spuštajući svoj nos do kose na potiljku njezina vrata.

- Izgledate očaravajuće. - Njegov glas bio je duboko grleno režanje koje joj je činilo
koljena da je gotovo izdaju.

- Što je s vašom čistom glavom?

- Već sam je izgubio.

Koračao je oko nje kao tekući dim. Njegove oči su plesale preko njezina lika u facetama
plave i sive.

- Vi ćete privući mnogo pažnje kad uđete tamo.

- Oh? - Pitala je lagano, nadajući se da će ga izluditi. - Hoće li vam to biti neugodno?

Smijao se, zapanjujući Oca Timothyja iza njih. - Zašto bi?

- Zašto biste vi to spomenuli?

- Da vas pripremim.

Hodala je gore stepenicama i okrenula se zaustaviti ga s osmijehom. - Ja sam već

spremna. Ako ičija neželjena ruka dođe blizu mene večeras, ja ću ju odrezati.

On je ukosio svoja senzualna usta u izazovan poluosmijeh. - S čim, djevojko? Vašim

oštrim jezikom?

Ona se sagnula dole tako da je mogao čuti njezin šapat, - Bodežom. Našla sam nekoliko
koje su vaši ljudi promašili u svojoj pretrazi.

179
Klub Brbljivica
Njegov osmijeh se proširio, njegov pogled tumarao je preko nje hrabro. - Gdje ste ga
sakrili, Aleysia? Ja ne vidim nikakvu nesavršenost.

Ona nije odgovorila već je vodila putem do velike dvorane, puštajući ga da se napuni
iza njome. Dok je hodala do njihova stola, zastala je da pogleda okolo na gužvu u dvorani.
Voljela je duhovitost ljudi, zvukove njihova smijeha i psovanja, kuckanje njihovih šalica. Bilo je
vina, zahvaljujući Raufu koji je kupio šest vrčeva na njihovom putu kući iz Newtona na Mooru.

Stajao je s Williamom uz stol. Kad su je vidjeli zurili su i smiješili se, skupa s drugima, ali
svi su ljudi ostali uljudni dok je sjela na klupu.

Potražila je pogledom Richarda ali ga nije vidjela.

Cainnech je kliznuo do nje, a Otac Timothy je zauzeo svoje mjesto s desna.

Uskoro, ostatak ljudi im se pridružio za stolom i vikali su da se hrana posluži. Oni su svi
zabezeknuto stali po drugi put te noći kad je Mattie zakoračila u dvoranu pod rukom s Sir
Richardom. Pa čak se i William, sjedeći Aleysiji s lijeva, okrenuo da da procjenjujući pogled.
Aleysijina haljina pristajala je njezinoj dragoj prijateljici. Izgledala je nevjerojatno u žutoj haljini
ispod dražesne donje haljine boje šafrana izvezene tankim lozama malih zlatnih listića okolo
ruba dekoltea i po do laktova dugim rukavima. Mali žuti cvijetići bili su isprepleteni u njezinu
debelu, lanenu pletenicu koja je padala s jednog ramena.

- Tko je vašoj prijateljici dao krila? - Cainnech se nagnuo da je pita.

- William, - odgovorila je s venućim šaptom.

- A to vas muči jer je on Škot?

Otresla je glavom i pogledala ga u oči, pitajući se je li ju zaista vidio tako dvoličnu da bi

ona zavidjela svojoj prijateljici na istome što je ona htjela. Ali shodno Ocu Timothyju, Cainnech
nije znao da joj je stalo do njega. Treba li mu reći? Ne, mislila je, pustit će da sam otkrije.

- Muči me jer je njegovo srce izgubljeno za Juliannom, - ispravila ga je stišanim glasom,

a onda gledala ljude koji su ustajali kad je Mattie stigla do njihovog stola.

- Mislim da, - rekao je, dižući svoju šalicu do njezine a onda do Mattieine, - dvije
najljepše cure u tri kraljevstva žive u Lismooru.

Ljudi su se složili, ali William je već završio sa svojom šalicom.

180
 Plamena ljubav
- Vidite? - Aleysia je pitala, okrećući se Cainnechu. - Nema ljepote u nikom drugom kad
vaše srce voli drugu.

- Pih! Kakva glupost! - Smijao se, dovodeći svoju šalicu do svojih usana. - Ljubav ne
traje. Žalosno, on je, također, naučio svoju okrutnu lekciju.

Njegova bitka je bila s ljubavlju. Mrzio ju je, odbijao, i bio uplašen od nje. Kako se
dovraga ona mogla boriti s tim? Bila je samopouzdana u mnogim stvarima, ali ne i u ovoj.

Savila je svoj prst prema njemu i kad je došao bliže, šapnula je, - Okrutnost nije ljubav,
Cainnech. To je srce pokvareno predrasudama. Prava ljubav traje. Ne možete se skrivati od nje
zauvijek. Vi to znate. - Spustio je dole svoju šalicu i zurio u nju. Ona nije imala pojma što će on
reći ali nije izgledao zadovoljno.

- Zapovjedniče. - Amish je žurio u dvoranu sa smotuljkom pergamenta kojeg je držao

visoko u svojoj ruci. - Stigao je glasnik od kralja!

Cainnech je ustao i čekao dok je visok čovjek odjeven u tamnu odjeću i ogrtač ulazio
iza njegovog drugog.

Aleysia je pomislila da može čuti njegovo srce kako lupa, ali je ubrzo shvatila da je to
bilo njezino.

Štogod to bilo, nisu mogle biti dobre vijesti za nju ako je bilo od Škotskog kralja.

Glasnik je stigao do Cainnecha i pozdravio ga s poznatim osmijehom.

Cainnech nije uzvratio osmijehom.

Bez obzira na ravnodušnost pozdrava zapovjednika, glasnik je posegnuo ispod

njegovog ogrtača i izvukao presavijenu poruku s otisnutim kraljevskim pečatom. - Iz ruku kralja
Škota, Roberta od Brucea vama, Zapovjedniče MacPherson.

Cainnech je uzeo pismo i ponudio čovjeku mjesto za jednim od drugih stolova. Glasnik
je odbio s dobrim razlogom. Njegova žena bila je doma spremna roditi njegovo drugo dijete.

Nakon što je otišao, Cainnech je slomio pečat i otvorio pergament. Čitao je tiho na
trenutak, a onda pogledao na nju s mrštenjem koje ju je činilo da zahtjeva znati što govori.

- Je li o Lismooru? - Nije mogla čekati još ni tren.

- Hajde da odemo negdje drugdje da—

181
Klub Brbljivica
- Ne. - Otresla je glavom. - Recite mi sada, molim.

Gledao je kao da bi mogao odbiti ili skinuti nekome glavu. Konačno, rekao je sniženim
glasom. - Kralj savjetuje da se vi trebate udati.

- Za koga? - Čula je sebe kako govori, njezina krv počela je cvrčati u njezinim venama.

- Za jednog od Engleskih plemića koji su se već zakleli na odanost njemu. On je preuzeo

na sebe da ih pozove ovdje da… Vam se udvaraju. Jednom kad budete vjenčani, vaš suprug će
biti nagrađen s Lismoorom.

Vjenčana? Njezin dom je trebao biti nagrada Engleskom izdajniku? - Da li vi mislite da

ću se ja pokoriti presudi vašeg kralja? - Pitala je kiselo.

Cainnech nije odgovorio već je zgužvao pergament u kuglu i bacio ga na ognjište. Ustao
je sa svog sjedala i odjurio van iz velike dvorane.

182
 Plamena ljubav

poglavlje 23

- dje je on? - Aleysia se žurila kroz hodnike nakon što nije našla
Cainnecha u njegovoj sobi. Nije mu htjela dopustiti da pobjegne od toga. Obećao joj je da će
ona ovdje ostati bez da se uda ako prisegne odanost Robertu. Što će on učiniti o ovom sada?
Hoće li je ostaviti strancu? Englezu?

- Oče! - Zvala je, zaustavljajući svećenika na putu u njegovu sobu. - Gdje je on?

- Zatraženo mi je da vam kažem da će Cainnech razgovarati s vama ujutro.

Smotala je ruke u šake sa obje strane. - Hvala vam što ste mi rekli. Sada gdje je on?

On je okrenuo svoj srneći pogled prema gore.

Alleysia je pogledala gore a onda slegnula ramenima, frustrirana od njegove tišine.

- Što to znači, Oče? Da li mi vi govorite da se nadate da će otići na Nebo kad ga ubijem?

- Ne tako daleko, moja draga, - rekao je sa skrivenim osmijehom a onda ju ostavio

samu u hodniku.

Pogledala je gore ponovno. Grudobrani.

Podigla je svoje suknje preko koljena i požurila po stepenicama. On neće pobjeći ovog
puta. Htjela je odgovore. Ne o tome da stoji dok se ona udaje. Ona će ubiti svako kopile koje
će biti stavljeno uz nju u njezin krevet. Htjela je da zna koliko dugo će on ostati sad kad je čuo
od svog kralja. Htjela je znati da li mu je značila išta.

Što ako je? Hoće li on pobjeći od toga?

183
Klub Brbljivica
Stala je prije zadnjih par stepenica do grudobrana i stavila prste na svoje usne. Nije mu
mogla reći kako se osjeća, da se ona zaljubila u njega. On bi pobjegao. On bi ostavio Lismoor i
nju bilo kakvoj budućnosti koja bi joj ostala.

Gotovo se okrenula natrag ali želja da bude kraj njega vukla ju je naprijed kao nevidljiva
spona.

Zakoračila je kroz vratnicu u noć. To je bilo jedno od njezinih omiljenih mjesta gdje bi
došla kad je trebala razmisliti o nečemu. Je li on bio ovdje iz istog razloga? O čemu je on trebao
razmisliti? Hodala je prema rubu a onda ga obišla dok ga nije našla kako gleda preko prema
sjeveru, prema udaljenim planinama Škotske.

Promatrala ga je na mjesečini, njegova kosa je plesala oko njegova duboko zamišljena

lica i njegovih ramena uskovitlana od vjetra. Izgledao je kao čovjek s težinom tri kraljevstva na
svojim ramenima.

Čuo ju je da prilazi i okrenuo se upravo u trenutku da pogleda u nju.

- Želite li se vratiti? - Pitala ga je, dolazeći stajati uz njega.

- Želio bih da sam sada tamo, - odgovorio je glasom hladnim kao vjetar koji je puhao iz
njegove zemlje.

Njezino srce je potonulo. - Onda ćete se brzo vratiti?

Udahnuo je dubok udah i uzeo vremena da ga ispusti. - Ne znam kad ću vidjeti moj dom
ponovno.

- Zašto? - Pitala ga je tako nježno da je bila sigurna da je njezino pitanje bilo izgubljeno
u vjetru. Ali on je okrenuo glavu i pogledao je.

- Moram ostati i predati va— Uhvatio se i stisnuo svoju vilicu. — Lismoor onome—

- Zapovjedniče, - odrezala ga je. Njezino srce se slomilo. On će je predati dalje. Nije mu

značila ništa. - Kao što sam vam rekla u početku, ja nemam nikakve namjere uzeti muža. Ja bih
lagala vašem kralju da zadržim svoj dom, ali ja neću uzeti muža.

- Izgubit ćete Lismoor.

Mrzila ga je što je izgovorio te riječi. Lagao joj je, davao joj lažnu nadu. Ona neće plakati
zbog toga sada. Učvrstila je ramena i nagnula bradu. - Ja ću se pripremiti za to.

184
 Plamena ljubav
I možda bi on mogao posjetiti seljane i reći im da će jedan od Bruceovih pasa uskoro
doći i vladati ovdje bez nje.

- Ako ja moram otići, ja ću vas zauvijek držati odgovornim zbog toga, - rekla mu je i
ostavila grudobrane.

Ona je bila budala! Budala koja je pala na čovjeka koji je uzeo njezinu zemlju i njezin
dom! Poljubio ju i načinio ju da osjeća stvari… Stvari za koje je znao da ih on neće osjećati
zauzvrat.

Više nije bilo važno. On neće pomoći.

Bilo je na njoj da se osigura da je nijedan od njezinih prosaca ne poželi.

Smiješila se dok je smaknula svoj zlatni vjenčić sa glave i bacila ga u stranu, a onda
obrisala oči i krenula prema svojoj sobi.

Cain nije nikada bio tako jadan u svom životu. Zadnja dva dana bila su paklena. Aleysia
ga je izbjegavala na svaki način i kad bi je vidio, nije mogao a da ne primijeti koliko je nesretna.
Svi ljudi su mu to primijetili.

Oni su također dijelili svoju zbunjenost na to zašto bi se kralj mučio s poslovima oko
upraviteljeve unuke.

Konačno, ove večeri, znao je da je bilo vrijeme da im kaže istinu, tko je ona bila, i što je
ona učinila.

Bilo je to prilično zakašnjelo. Oni su mu vjerovali i zaslužili su znati zašto im je lagao.

Otišao je u toranj da razgovara s njima nasamo, bez Richarda ili osoblja dvorca da lebde
okolo.

Sjeo je s njima u dvorani za okupljanja, gledajući njihova poznata lica na svijetlu vatre
velikog ognjišta.

Znao je što da očekuje od njih na bojnom polju, i koji se od njegovih ljudi najbolje bori.
I tokom mnogih noći kad su oni svi spavali ispod zvijezda, znao je koji je od njih vikao u snu.
185
Klub Brbljivica
- Na početku, - zaključio je, - štitio sam je zbog mira, i jer sam shvatio da je ona pokušala
zadržati svoj dom, kao što bi bilo tko od nas napravio, a onda na kraju… - Zastao je. Ono što se
spremao reći bilo je još teže nego prethodne istine koje je priznao njima.

- …jer mi je, kao što ste vi vjerojatno već sumnjali, postala draga.

Otac Timothy, William, i Rauf su se cerili na njega, iskušavajući ga da se nasmiješi

zauzvrat. Ali on je nastavio ozbiljno, - Shvaćam da sam prekršio vaše povjerenje, ali ja je nisam
mogao predati vama. Ako se itko od vas želi boriti pod drugim zapovjednikom, napravit ću
zahtjev u vaše ime kralju.

Ljudi su bili tihi. Većina se činila zapanjena. Nekoliko ih je bilo ljuto.

- Ona je ratovala protiv nas, - netko je mrmljao.

- Borila se sama sa drveća, - Amish je istaknuo, otresajući glavom od zapanjenosti.

Njegove oči su se proširile i zurio je u Caina kad se sjetio. - Ona vas je gotovo ubila.

- Da, - Cain se složio sa sporim osmijehom naciljanim na ljude koji su se borili uz njega
od Bitke za Loudoun Hill. - Tko drugi može reći takvu stvar, eh, Amish?

- Nitko, Zapovjedniče, - odgovorio je njegov drugi. - Divim joj se na hrabrosti.

- Kao i ja, - rekao je William hrabro, - Ona ne bi trebala biti prezrena jer smo mi izgubili
ljude u borbi ili jer smo mi bili pobijeđeni od djevojke.

Ljudi su se konačno složili. Ona ih je osvojila s njezinim mnogim rijetkim, ako ne i

čudnim, kvalitetama, svojom odanošću sada kad ih je poznavala, i svojim blistavim osmijehom.

Što će Cain učiniti? Je li on bio voljan prkositi kralju i poslati njezine prosce dalje? Je li
bilo prekasno da zaustavi tu ludost u svojoj glavi? On je nije želio voljeti. Kada bi i kad bi ona
bila uzeta od njega, on bi izgubio dušu ovaj put.

- Ostanite i popijte s nama, Zapovjedniče, - rekao je Amish i ponudio mu šalicu. - Ovo

je viski koji su Rauf i Duncan skuhali u kuhinji.

Cain je pristao. On nije previše pričao, ali se smijao s ljudima, i slušao i učio još intimnih
stvari o njima.

Na primjer, William nije našao interes za lijepu Matildu kad je njezino ime bilo
spomenuto. Momak je bio jadan. Njegovo srce bilo je izgubljeno zbog Julianne Feathers.

186
 Plamena ljubav
Ljubav je činila muškarce slabima i Cain se pobrinuo cijeli svoj život da ne bude ponovno
slab.

- Što ćete vi napraviti s njom, Sine? - Otac Timothy je tiho pitao, sjedeći uz njega. -
Prosci će uskoro stići.

Što je mogao učiniti? Pripremiti se za dan kad ona bude izvan njegova života zauvijek?
Ili se pripremiti za rat? Jedno je strašilo vraga iz njega. Drugo nije.

Prosci su počeli dolaziti rano trećeg dana. Odjeveni u njihove tunike od fine vune,
krznom obrubljenim plaštevima, i jarko obojanih čarapa, paradirali su kroz glavna vrata kao
kuga oslobođena u Lismooru. Nosili su darove od svile i začina i druge gluposti, čekajući
strpljivo s Richardom i Ocem Timothyjem u velikoj dvorani dok se Aleysia pripremala da se
sretne s njima. Cainovi ljudi čuvali su ulaze.

Dvije podstavljene stolice, jedna malo veća od druge, bile su dovučene iz drugih soba i
postavljene su za glavnim stolom u sredini dvorane.

Cain je sjedio na većoj stolici.

Nije znao što očekivati kad je ona stigla. Dovraga, mogla je napraviti bilo što ako si je
to zamislila. Gledao je u šalicu koju je držao i spustio je dole bez da popije. Mogla je imati jedan
ili više od onih njezinih priručnih malih bodeža skrivenih gdje god ih je dovraga sakrila.
Zaustavio bi je ako bi morao. Ako itko bude ubio nekog od njezinih prosaca, bit će to on.

Cain je držao oči na njima, mrzeći ih sve, mrzeći biti tako blizu njima. Što su više gledali
u njega, balavi mali paunovi što su bili, više je mislio o tome da ih ubije.

Kad su gosti ustali, Cain je znao da je konačno ušla. Nije se morao okrenuti. Znao je da
je oduzimala dah.

Kad su oni najbliži ulazu koraknuli unatrag i šaptali, Cain se konačno okrenuo da vidi
što su oni vidjeli.

187
Klub Brbljivica
Nosila je običnu smeđu tuniku, pojas oko struka, i crne hlače. Njezina prekrasna garava
kosa bila je povučena natrag u jedan zapušten rep koji se vukao niz njezina leđa. Njezino lice,
uključujući usne, bilo je blijedo, isprano bijelo, a oko njezinih očiju bili su tamni koluti.

Izgledala je smrtno bolesno. Čak je i kašljala u ruke.

Cain je požurio do nje. - Što vas muči, djevojko?

Koraknula je oko njega bez prepoznavanja i sjela u njegovu malo veću stolicu. - Hajde
da završimo s ovim, - lajala je a onda zijevnula.

- Gospo, - jedan od paunova joj se obratio, izgledajući malo zbunjeno. Cain je zadržao
svoje oči na njemu dok je on sjeo u njezinu stolicu. - Jeste li bolesni? Je li to nešto što nas mora
zabrinuti?

Otvorila je oči i zurila u njega. - Kakvu vrstu muškaraca je Kralj Škota poslao da mi se
udvaraju a boje se bezopasnog… - Zastala je i maknula pogled lijevo. - …barem ja mislim da je
bezopasno, stanja?

Cain je shvatio što je radila i nije se mogao nego smiješiti. Ona nije bila bolesna, ili čak
ni blijeda. Ona je nosila neku vrstu praha na svom licu i svojim usnama.

To je bilo pametno.

- Vi ne kašljete krv ponovno ovog jutra, zar ne? - Pitao je, želeći joj pomoći.

Ona je okrenula glavu okolo da iskosa pogleda očima na njega i držala svoj palac i
kažiprst malo odvojene.

Prekinula je njihov pogled, iako ga je on nastojao održati. Što joj je htio reći? Nešto!
Volio je biti blizu nje, više nego bilo tko drugi bio je u njezinoj blizini jako dugo vremena. Mislio
je da je najljepša djevojka ikada na koju je naišao, čak i izgledajući kao da je smrt bila na
njezinim vratima. Hoće li ovo djelovati?

Što bi Robert učinio ako ju nitko ne bi htio vjenčati? Što ako bi je on vjenčao?

Misao je projurila kroz njegov um prije nego ju je mogao zaustaviti. Pogledao je u

stranu i namrštio se na ljude koji su gledali u nju.

Ona se nije željela udati, i ona sigurno kao pakao ne bi htjela gorštačkog zapovjednika
koji je uzeo njezin dom od nje.

188
 Plamena ljubav
- Meni nije važno ako ste vi bolesni! - Netko od tek-što-nije-bio-mrtav pauna se javio.

- Oh? - Rekla je Aleysia i kašljala u malu krpu koju je izvukla iz njezina pojasa.

- Ja sam Sir James Woods, Guverner od Bamburgha. - Zakoračio je naprijed u svojoj

omotanoj kapuljači i predstavio tanke, ispružene ruke. Izgledao je kao da je najmanje dvadeset
godina stariji od nje. - Donio sam vam neke parfeme iz Francuske i finu svilu sa Dalekog Istoka.
Imam još mnogo toga da vam ponudim jednom kad budemo vjenčani.

Cain se htio odbaciti sa svoje stolice i istrgnuti Sir James Woodsovo srce iz njegovih
grudi.

- Ja se ne bojim ako ste vi bolesni, moja draga gospo, - nastavio je Woods, nesvjestan
tutnjave planine uz nju. - Vidim snagu u vašim očima da se oporavite. Bio bih budala da odem
jednom kad sam položio oči na vas.

Ona se smiješila iza svoje krpe i ponovno kašljala, onda se nagnula naprijed za
Cainovom šalicom. Nakon dugog gutljaja, nagnula se natrag i obrisala člancima preko usta,
brišući nešto od praška sa njezinih usana. - Hvala vam, Sir James, možete—

- Vidite ovo! - Smiješio se, pokazujući red žutih zuba. - Vi već izgledate bolje! Jer vaše
usne su kao zrele—

- Guverneru Woods, - Cain ga je odrezao s upozoravajućim pogledom. - Naklonite se i

maknite. Gospa ima još prosaca da pozdravi.

Nije htio otići. Cain je mogao vidjeti to u njegovim očima. Želio se suprotstaviti gorštaku
primitivna izgleda koji je zauzeo ovaj dvorac i tucet prije toga, ali nije.

Slijedeći crv koji je iskoračio naprijed bio je Sir Andrew nešto-ili-drugo iz Doddingtona.
Bio je visok i mršav s plašljivim očima i oštrim nosom.

- Zapovjedniče MacPherson, hvala vam što ste nas pozvali u Lismoor da—

- Zašto vi zahvaljujete njemu kad je ovo moj dvorac? - Aleysia je pitala s ledenim
prezirom. - Niste dobro počeli, Sir Andrew. - Mahnula mu je da ode. - Tko je slijedeći?

Uvjeren da nijedan od tih paunova ne može osvojiti Aleysiajino srce, Cain se smiješio
dok je više Engleskih plemića od svugdje iz Northumberlanda dolazilo naprijed. On je čak i
prepoznao neka od lica iz raznih dvoraca koje je poharao.

189
Klub Brbljivica
Slušao je dok je ona metodički obeshrabrila svakog prosca, bilo sa svojim napadajima
kašlja ili svojim oštrim jezikom. Toliko mnogo puta, on se želio smiješiti na nju, ponosan na
njezinoj hrabrosti i odlučnosti da izbjegne ono što nije željela.

Ali ona mu je jedva poštedjela pogled cijelog jutra.

Kad je posljednji jutarnji udvarač otišao, Cain se konačno okrenuo njoj. - Vi ste bili
noćna mora.

Ona se konačno nasmiješila na njega i osjećao se kao da je mogao ponovno disati.

Mrzio je što je držala takvu komandu nad njegovim raspoloženjima, ali on nije znao kako to
zaustaviti.

- Mislite li da sam ijednog zastrašila da ode?

- Sve njih, bez sumnje.

- Dobro, - rekla je i ustala sa svoje stolice. - Dobro, bilo vas je lijepo vidjeti - sve danas.

Dovraga, što je bila ta toplina koja je curila u njegove mišiće, njegove kosti, njegov
pogled? Činilo ga je bolnim da je drži, ljubi, kaže joj… Što? Što joj je mogao ponuditi? Bilo je
dana kad se osjećao kao izmučena duša u živom grobu.

Dana kad se molio Bogu Oca Timothyja da ga pusti da umre na bojnom polju tako da
može imati mir o kojem je toliko slušao. Ali on je živio. Svaki put.

Gledao je kako se okrenula da ode. On je posegnuo van. - Aleysia. - Njegov glas ju je

zaustavio. Okrenula je svoje blijedo lice njemu.

Moram vam pomoći da ju pronađete prvo. Riječi Oca Timothyja u Bannockburnu došle
su žureći natrag njemu.

Nešto u vezi s ljubavlju.

Progutao je i njegovo je srce ubrzalo. Pogledao je prema Nebesima. On nije želio ljubav
u svom životu. On ju nije mogao voljeti i gledati ju kako se udaje za nekog drugog, ili gledati je
kako odustaje od svog doma zbog njega. Nije mogao zaustaviti išta od toga bez da izda kralja.
- Nema ničega što ja mogu učiniti, djevojko.

- Mislite, nema ničega što vi želite učiniti, - optužila ga je i otišla iz dvorane.

190
 Plamena ljubav

poglavlje 24

leysia je stajala na grudobranima i gledala Cainnecha kako napušta

dvorac. Pustila je suze da slobodno padaju, ostavljajući pruge niz njezino napudrano lice.
Zaslužila je ovaj jad što je izgubila svoje srce za Škota.

Ipak, koliko god razjarujući Cainnech bio, ona bi radije provela dan - ili noć s njim nego
s onim plemićima. Ona je gotovo zaspala dvaput. U stvari, vjerovala je da je kratko zadrijemala
kad je Gospodar Kendrick od Bramptona govorio o njegovom raskošnom domu i svom
njegovom bogatstvu. Mogao je reći nešto o tome kako mu se sviđaju lijepe stvari i da se ona
uklapa u to. Ili je to možda sanjala. U svakom slučaju, nije joj se sviđao. Nije joj se sviđao
nijedan od njih. Napravila je bilješku da kaže Raufu i ljudima sve o raskošnom domu Gospodara
Kendricka.

Zašto ne bi mogao muškarac koji je zatražio njezinu ruku, obećavajući svoj život njoj i
njezinoj sreći, biti muškarac koji ju je puštao da ide?

Ona bi željela pobjeći isto tako. Ali imala je ljude koji su ovisili o njoj.

Što je ona to radila? Ako je Cainnech odlazio, i Bruce preuzeo njezinu zemlju, tko će se
brinuti za svih? Ne bi li ona trebala barem pokušati otkriti koji od njezinih prosaca bi mogao
najbolje tretirati njezine prijatelje?

Zatvorila je oči i izrekla molitvu. Ona se nije željela udati ni za jednog od tih ljudi. Oni
su bili kukavice za nju, i ako ne za nju, onda za Cainnecha. Izgledali su kao lijepi mali cvijetići
svi poredani u red, spremni za berbu.

- Moja draga?

191
Klub Brbljivica
Preplašila se na zvuk satenskog glasa Oca Timothyja iza nje. Obrisala je brzo oči i
pokušala umiriti svoj glas. - Oprostite mi, Oče, nisam vas čula, - rekla je bez da se okrene.

- To je sasvim u redu. Evo sada. - On je stavio ruku na njezinu i nježno je požurio da se

okrene. - Zašto vi ne sjednete i kažete mi zašto plačete.

- Trebala bi se ispovjediti prije, - rekla je, klizeći dole uz niski zid i sjedajući na hladno
tlo.

- Ako želite. - Gledao je dole na nju a onda na malu klupu nekoliko koraka dalje.
Konačno, savio se i sjeo uz nju. Kad su njegova koljena iskočila, pogledala ga je i on se plaho
nasmiješio.

Oh, što joj se događalo? Ona je počinjala voljeti Oca Timothyja… I Williama. Sve njih!
Kad je osjetila da joj oči počinju gorjeti ponovno, odbila je plakati ili moliti ga da ne ode. Nije
znala što će sutra donijeti, ali se željela ispovjediti za svaki slučaj.

- Mislila sam o ubijanju danas, - počela je, a onda opet stala. - Zapravo, mislila sam o
tome često. Otkad je Cainnech stigao. Ne znam ako vam je rekao, ali ja sam potegla bodež na
njega mnogo puta. Oče, ja ne vidim što je smiješno u ovome.

- Oprostite mi, dijete, - rekao je, njegov osmijeh nije sasvim izblijedio. - Nastavite. Koga
ste danas željeli ubiti?

- Oh, - bacila je gore ruke. - Ne sjećam se njegova imena. Oni svi izgledaju isto, govore
isto, mirišu isto. Mislila sam da umirem, i još ih dolazi da me vidi popodne! Oče!

On je prekrio svoj osmijeh rukama i pogledao je s isprikom.

- Cainnech je bio jedina stvar koja je činila to podnošljivim, - priznala je. - Svaki put kad
mislim o nekom drugom kako me ljubi, čini me da poželim plakati. - Obrisala je prokletu suzu
s oka ali druga je pala na njezino mjesto.

- On je učinio nešto meni, natjerao me da osjećam stvari koje nisam nikada mislila
osjećati - kao voljeti čovjeka koji je oduzeo moj dom a onda me ostavio hiru svoga kralja. Oče
Timothy, ako se vi budete nastavili smijati na sve što kažem, ja neću više reći ništa uopće.

- Moja draga, vi ga volite.

Što? Ne. To nije bilo ono što je rekla. Nije li? Kimnula je i odustala brisati oči. - Da. Da,
volim ga. Priznajem izdaju mog srca zbog toga. Žao mi je onih koje sam izdala zbog toga. Ali
192
 Plamena ljubav
ako ja moram dijeliti moje dane i noći s nekim, ja bih radije da je to on. Ali bojim se da ne mogu
prodrijeti do njega. On bježi od mene iznova i iznova, iako mislim da on to ne želi - on me
nikada neće voljeti.

Uzeo je obje njene ruke u svoje. - Oh, ali vi ste u krivu, moja draga djevojko. To je zato
što se on još više boji nego prije. Vi ste ga natjerali da govori stvari koje ja nisam nikad mislio
da ću čuti od njega. Zato on bježi. Ne. - Stao je i stavio svoju ruku na usta. - Ne bih vam trebao
reći išta od ovog. Nije na meni da—

- Oče! - Gotovo ga je uštipnula. - Morate mi reći sve!

Mislio je o tome na tren a onda pogledao na nju molećim očima.

- U redu, ali ja ne znam mnogo.

Ona je režala nestrpljivo.

Smiješio joj se skrivenim osmijehom i pogledao okolo, uvjeravajući se da su sami. - Stalo

mu je do vas, curo. Priznao je to, čak i ljudima. - Stao je kad su se njezine oči raširile od
iznenađenja.

- Kad je rekao ljudima? I točno što im je rekao?

- Prošle noći. Rekao je da vas je štitio od njih jer mu je stalo do vas.

Njezino srce je ubrzalo i čvor u njezinom trbuhu činio ju je da osjeća muku.

- Oče, zašto je rekao ljudima da me je štitio od njih?

Svećenik nije rekao ništa više. Njegove velike, osjetljive oči govorile su za njega.

- Rekao im je? - Pitala je, želeći pobjeći i nikada se ne suočiti ni s jednim od njih
ponovno.

- Nije imao drugog izbora, djevojko. Njihova je sumnjičavost rasla kad se kralj upleo
osobno u vašu budućnost—

Kimnula je, shvaćajući, ali— Oni me mrze.

- Oni vam se dive, - ispravio je. - Vi ste bili spremni umrijeti za vaš dom.

Ona je spustila pogled. - Kako oni mogu oprostiti ono što sam učinila u šumi?

193
Klub Brbljivica
- Ima nekih koji shvaćaju potrebu za borbom, velikom ili malom. Neki vam se dive zbog
hrabrosti koju vide kroz to. To su ljudi kojima se već sviđate. - Smiješio se i, na tren, ona je
vjerovala da će sve biti dobro.

- Ali teški dio sada leži ispred vas.

- To nije bio težak dio? - Pitala je nježno, držeći ruke na grudima.

- Ne. Dovesti Cainnecha da kaže vama… I sebi, kako se on osjeća biti će najteže. Ali vi
morate ili bojim se on će otići, a onda neće ostati ništa za spasiti.

- Što da napravim? - Pitala je, moleći se da je bio u pravu i da joj može pomoći.

- Pa, čini mi se, ali ne znam mnogo o udvaranju, tako da mogu biti u krivu, ali, ako on
bježi, možda je vrijeme da on progoni.

Nagnula se bliže i slušala njegov savjet.

Kad je bio gotov, sjedili su uza zid s jakim vjetrom i razgovarali o drugim stvarima neko
vrijeme, kao o njezinom bratu, Kralju Edwardu, i Williamu.

- On treba našu pomoć, Oče, - rekla je o mladom Škotu. - Njegovo srce je slomljeno
zbog djevojke čiji otac ga je kupio za kamen a onda… - Pogledala je u Oca Timothyja. Udarilo
ju je. Stvar koja je puzala okolo u njezinoj glavi o Willu, ne čineći se poznatom do sada.

Svećenik je nosio isti pogled na svom licu koji je ona morala nositi na svom.

- William je bio kupljen za kamen? - Pitao je drhtavim dahom.

Kimnula je. - Rekao mi je to sam. - Osjećala je vrtoglavicu na koliko joj je srce jako
kucalo. - Je li vam ikada rekao?

Svećenik je otresao svojom glavom. - On nije nikada govorio o svojoj prošlosti i mi smo
mislili da je bolje da ga ne guramo. Pa nismo pitali.

William! Je li bilo moguće da je Cainnechov brat živio s njim zadnjih nekoliko mjeseci?

- Je li on… Je li on rekao kada je bio kupljen? Gdje?

- Ne, ali koliko mnogo ljudi znate da su bili kupljeni za kamen?

Svećenik je skočio na noge. - Dođite. Moramo pronaći Williama i pitati ga.

194
 Plamena ljubav
- Oh, Oče, mislite li da je to moguće? - Bojala se nadati takvoj čudesnoj stvari. - Sigurna
sam da je William njegov brat. Mattie je čak govorila kako oni dijele izraz, i pogledajte kako se
slažu.

- Da, - složio se Otac Timothy dok su žurili prema tornju čuvara i kroz teška vrata.

- Ali mi moramo biti što sigurniji možemo. Cainnech bi poludio kad bi izgubio svog
brata drugi put.

Hoće li Cainnech zaista dobiti svog brata natrag? Htjela je vikati od uzbuđenja.

Tražili su Williama i našli ga u njegovoj sobi. Aleysia je primijetila pero i pergament na

malom stoliću uz prozor. Bila je iznenađena da sluga može čitati i pisati. Je li ga Julianna
naučila? Trenutak kad je Aleysia pogledala u njega, vidjela je Cainnecha u dubini njegova ljuta
pogleda. Je li on pisao Julianni?

- William, što vi znate o vašem rođenju, vašem rodu, bilo što? - Pitala je Aleysia.

- Zapravo ništa. Samo ono što sam vam rekao. Zašto?

- Gdje se vaša kupnja odvila? - Pitao je Otac Timothy, zureći u njegove oči, pretražujući
za odgovorima.

- Invergarry, mislim, - odgovorio je William. Čekao je dok je svećenik držao ruku na

čelu i koristio drugu ruku da se odvede do najbliže stolice.

- Koliko ste bili stari kad ste bili prodani? - Pitao je. - Beba? Dječak? Što je bilo? Znate
li?

William je kimnuo gledajući ih, čineći se da osjeća da će ga ta beznačajna pitanja

odvesti u nešto novo u njegovom životu. - Beba. Ja— Zatvorio je oči kao da se pokušao sjetiti.
- Rečeno mi je da sam imao dvije zime.

- A koliko ste stari sada? - Pitao je Otac Timothy, njegov dah bio je zadržan, njegove
tamne oči pune suza.

- Vi ne možete biti nego pogodak. Nicolas bi imao—

- Dvadeset i dvije, - William je odgovorio nježno.

- Dvadeset i dvije, - odjeknuo je svećenik i ustao sa svoje stolice.

- Ima li još nešto, momče? - Pitao je, iskoračujući naprijed.

195
Klub Brbljivica
William je gledao u stranu, pokušavajući se sjetiti a onda konačno je. - Ja bih mogao
imati brata ili sestru, ali ne znam sigurno.

- Vi imate dva, - rekao mu je Otac Timothy. - Brata.

William je stajao miran na svom mjestu, samo su se njegove oči micale od Oca
Timothyja do Aleysiaje. - Ja imam… - Otresao je glavom, ne shvaćajući. - Kako vi to znate?

- Cainnech je imao - ima dva brata, - rekao mu je Otac Timothy, - koji su bili uzeti od
Engleza prije tih godina nakon što su ubili dječacima roditelje i spalili njihov dom u
Invergarryju. Jedan od njegove braće, zvan Nicolas, imao je dvije zime kad je bio prodan za
kamen.

William nije rekao ništa dugo vremena. Njegove oči su se napunile suzama koje su sjale
kao dijamanti u ljetnom potoku. - Zapovjednik je moj brat, - rekao je kao da je trebao reći to,
čuti to kako dolazi iz njegovih usta, vjerovati u to. - Moj brat.

- Da, - rekao je Otac Timothy, njegov osmijeh se pretvorio u smijeh. - On je vaš brat.

Svećenik se okrenuo Aleysiaji sa svojim svijetlećim, očima boje samurovine koje su

postajale toplije. - Nađite ga, moja draga djevojko.

Posegnuo je i uzeo Williamovo zapanjeno lice u svoje ruke. - Našli ste Nicolasa.

Još je prosaca došlo, skupa sa nekim gospodarima koji su se vratili. Aleysia ih je načinila
čekati na nju u velikoj dvorani dok joj je Mattie pomagala da promijeni haljinu i očisti lice.
Uzele su si vremena. Bilo je puno toga za učiniti i, osim toga, Cainnech se još nije vratio u
dvorac.

Aleysia ga je trebala ovdje. Nije mogla proći kroz još jedan sat slušanja kako ti ljudi
govore kao da su je poznavali, voljeli je na pogled. Oh, žalila se, ovo popodne će biti mnogo
gore.

Sada, postojao je drukčiji plan sve u svemu i Cainnech je trebao biti ovdje zbog toga.
Gdje je dovraga bio?

196
 Plamena ljubav
Nije rekla Mattie da je William bio Cainnechov brat. To je bila njihova priča ako ju
odaberu podijeliti.

- Aleysia, vi se tresete! - Njezina prijateljica je istaknula i završila ubadajući zadnji biser

u Aleysijinu kosu. - Evo! Spremni ste!

Aleysiajina kosa bila je labavo ispletena u bočnu pletenicu prikopčanu na ramenu a

onda puštenu da pada u bogatim, sjajnim uvojcima preko njezinih grudi. Mattie je ispreplela
bisere kroz pletenicu i posula njezinu kožu s prahom zdrobljenih bisera.

- Osušila sam neke od vaših zvončića a onda ih zdrobila s malo vode, i tada dodala malu
mrlju na uglove vaših očiju, - rekla je Mattie, smiješeći se, ponosna na svoj rad. - Teško to
možete opaziti, ali čini vaše oči da izgledaju više živo zelenima.

Aleysia je ustala i prošla svojom rukom niz bijelu baršunastu haljinu. - Ne mogu više
odlagati ovaj dan.

Okrenula se svojoj prijateljici. - Hoćete li doći sa mnom?

- Naravno! - Mattie je rekla suosjećajno i koračala iza nje.

- Sjetite se da pazite na rukave.

Aleysia je kimnula. Proklete stvari su praktično visjele do njezinih koljena.

Bez drugog razloga za čekanje, ona ih je povela van iz solara.

Kad je ušla u veliku dvoranu i vidjela prosce koji su sjedili i čekali za stolovima, osjećala
se malo bolesnom i pritisnula ruku na trbuh.

Je li se ona zaista morala udati za jednog od tih ljudi tako da ostane u Lismooru? Tko
drugi bi gledao na njezine prijatelje, ljude koji su ju podigli?

Smiješila se Ocu Timothyju, a onda je vidjela Williama kraj njega, naoružana sa

najmanje šest različitih oružja na svom pojasu i iza njegovih leđa. On više nije izgledao kao da
ih ne bi mogao upotrijebiti.

Uočila je Cainnechovu malo veću stolicu i spremala se sjesti na nju kad su se sve oči
ponovno okrenule prema vratnicama i visoki gorštak stajao je u njima, njegove tamne,
prijeteće oči bile su na njoj.

197
Klub Brbljivica

poglavlje 25

leysia je zaboravila da je bila najljepša u dvorani kad je Cainnech

zakoračio unutra. Kretao se s obuzdanom snagom prema njoj, držeći svoje oči samo na njoj.
Njezino srce se i slomilo zbog njega i pripremilo da ostane čvrsto protiv njega. Morala je to.
Morala je to kako bi ga otela iz hladnih ruku mržnje i osvojila njegovo srce.

Gledao je prizor nje kao umirući čovjek, ljut čovjek. Ona je zurila zauzvrat. Ako je netko
trebao biti ljut to je bila ona! On je to dozvolio!

Konačno, prekinuo je njihov pogled i prebacio ga na Oca Timothyja i Williama.

- Vi ste doveli dva čovjeka ovdje između dvadeset ljudi, - rekao je tihim, opasnim
glasom. - Sa samo dvoje ljudi da vas štite od njih?

- Ja se mogu zaštititi sama, - podsjetila ga je Aleysia ukočeno. Gledala je na njega dok

je koračao oko nje.

Mirisao je na šumu.

- A tko će zaštititi Matildu? - Pitao je prije nego je pao u svoju stolicu, - svećenik ili
mladić?

- Možda, da ste vi bili ovdje umjesto da - zašto me gledate tako?

- Oporavili ste se lijepo, - mrmljao je, bacajući svoj pogled preko bisera u njezinoj kosi.

Uhvatila je oko Oca Timothyja i sjetila se njihova plana. - Osjećam se mnogo bolje. -
Zauzela je svoju stolicu i okrenula svoj najblistaviji osmijeh na goste.

- Tko bi između ovih zgodnih džentlmena htio prvi razgovarati sa mnom? - Pozvala je.

198
 Plamena ljubav
Iako su svi ljudi ustali na noge zajedno, ona je mogla osjetiti Cainnechove oči na sebi.
Vrele, strašne, goruće oči, koje je uspješno ignorirala slijedeći sat.

Jedan sat. Pustio ga je na jedan sat. Mogla ga je ubiti. Da, on je jedva sjedio miran i
njegovo mumljanje je počelo strašiti prosce.

Imao je mnoga mišljenja o njima, nijedno o kojem bi se trebalo govoriti na glas, ali je.
Njegov izazovni, smrtonosni pogled zaustavio je svakoga od odgovora. Ali on ih je mrzio jer su
bili Englezi, ne jer su bili ovdje da je odvedu od njega zauvijek. Kad bi, on bi to zaustavio. Oni
su svi bili u krivu. Nije mu se sviđala. Čak i nakon njegovih razmaženih poljubaca, njegova
znatiželjna dodira, ona mu nije značila ništa. Značila mu je samo borba, svjedočanstvo njegove
žudnje da ubije svakog čovjeka koji bi zakoračio naprijed.

- Sir John de Granville od Avranchesa, - slijedeći gost se javio, pomičući se naprijed. On

nije bio tako visok kao neki od visokih i mršavih ljudi tamo, ali ispod njegove prošivene jakne,
uskih hlača i sjajnih čizama, izgledao je lijepo oblikovan. Nije nosio kapuljaču, omotanu ili
drukčije, na svojoj zlatnoj glavi.

- Dobrodošli u Lismoor, moj gospodaru. - Aleysia ga je pozdravila sa savršenim

osmijehom dok je posezao za njezinom rukom da je poljubi. Plosnati dio Cainnechove oštrice
zaustavio je Normanskog viteza kad ga je držao između Sir Johnovih usana i njezinih članaka.

Je li bio ljubomoran? Svi ljudi su joj laskali, ali nijedan nije bio toliko hrabar da posegne
za njezinom rukom.

Aleysia se okrenula da ga pogleda, prvi put u sat vremena. Nije trebala. Njezino srce se
odmah zagrijalo zbog njega. Bio je tako majstorski načinjen, napet i spreman da poleti u akciju.
Oh, ali ona nije htjela nikoga osim njega. Ona je htjela njega.

- Pređite na ono što ste namjeravali reći prije nego ja izgubim ono što je ostalo od
mojeg strpljenja, - upozorio je ledenim tonom.

Njegove oči bacale su munje i nisu ostavljale Sir Johnove.

- Ispričajte me, Zapovjedniče, - rekao je Norman, uspravljajući se i okrećući svoju punu

pažnju njemu. - Trebao sam načiniti svoje namjere jasnijima vama. Ja nisam ovdje pozvan od
vašeg kralja, kao ovi ljudi.

- Ne shvaćam, - rekla je Aleysia s osjećajem tonjenja u svom trbuhu.

199
Klub Brbljivica
- Hoćete. - Sir Johnov osmijeh na njoj bio je više kao ruganje, čineći njegovo zgodno
lice ružnim.

Stavio je ruku u jaknu i Cainnech je skočio na noge. Njegov mač bio je prvi na Sir
Johnovom vratu. William i Otac Timothy imali su mačeve uperene na njegov vrat prije nego je
itko trepnuo.

- Lakše, moji prijatelji, - vitez je dignuo ruke i smijao se. - Ovo je samo pismo što ga
želim pokazati.

Cainnech je posegnuo u jaknu i izvukao van pismo. Otvorio ga je, pročitao, a onda ga
bacio na Sir Johnovo zapanjeno lice. - Ja ne dajem prokleto ništa na ono što njezin bratić traži.
On neće dobiti Lismoor, niti ćete vi. Izlazite! Svi vi, izlazite prije nego vas ja počnem rezati na
komade! - Sa balčakom mača, stisnutim u ruci, on je okrenuo svoje tamne, smrtonosne oči na
nju. - Ona je moja.

Kad nitko nije ostao osim Oca Timothyja i drugih, rekao im je da također odu.

Konačno sami, on se okrenuo njoj. - Što ste mislili gledajući na taj način na koji ste
gledali i smiješili se na to drsko Normansko kopile?

- Zašto ja ne bi izgledala ugodno ili se smiješila da nađem muža? - Prkosila mu je.

- Je li to ono što želite sada, muža? Ovo jutro, pokušali ste ih prestrašiti da odu a sada
vi želite muža?

- Ja ne mogu napustiti svoje prijatelje, - rekla mu je. - Ako je to da postanem žena

jednog od tih plemića jedini način da zadržim Lismoor, onda da, ja ću se udati. Tko je tu da me
spriječi?

- Ja, - rekao joj je, žureći naprijed i uzimajući je u svoje ruke. - Ja sam tu.

Cain je prekrio njezina usta svojima i povukao njezino vitko tijelo bliže sebi. Ljubio ju je
s nemilosrdnim očajem i žudnjom, podižući njezine noge s poda i drobio ju, s ipak nježnim
zagrljajem.

200
 Plamena ljubav
Štogod da je osjećao za nju, štogod je pokušao poreći, slijedilo ga je gdje god bi otišao.
Pokušao je izbjeći to, užasnut da se otvori da ponovno voli. Ali on više nije želio bježati. Nije
nikada sreo nikoga poput nje. Nijedna žena ga nikada nije natjerala da osjeti kao ona. Pa što
ako je strašila vraga iz njega?

Šutnuo je strah u njegove zube prije. Učinit će to ponovno. Napravit će to za nju.

Kad je ona obujmila svoje ruke oko njegovog vrata i pustila ga da radi što hoće, on ju je
zadirkivao svojim jezikom i prelazio svojim rukama preko njezinih udubina i oblina. Osjećala se
dobro u njegovim rukama, kao da je pripadala tamo, savršeno se uklapala uz njega i činila ga
cijelim.

- Oprostite mi što sam bio budala, - prekinuo je njihov poljubac da joj to kaže. - Ja ću
se suočiti s bilo čim radi vas. Ja vas ne mogu pustiti, djevojko.

- A ja ne želim da me pustite, - šapnula je.

Volio je njezin zvuk, njezin miris, sjećanje na njezin smijeh vodio ga je kroz divlje jagode
do proplanka.

Treba li joj reći o demonima s kojima se borio? Onima koje nije htio pustiti? Oni su se
borili da ih pusti čak i sada. Držao se čvrsto.

- Vratio sam se natrag i našao vas da izgledate… Dovraga, predivno i svi vaši udvarači
su dahtali malo. Bilo je teško ne ubiti ih.

- Bili ste ljubomorni? - Pitala je, gledajući ga iskosa.

- Da, bio sam ljubomoran.

Kad je spustio glavu da je ponovno poljubi, ona je pritisnula svoje dlanove uz njegova
prsa i odgurnula ga.

- Samo da budemo jasni. Poznati ste po tome da bježite od mene. Želim znati što ovo
znači.

Smiješio se i spustio svoja usta na njena. - Mislite ovo? - Pitao je i postavio seriju
nježnih, sumornih poljubaca na njezina usta.

- Da, - rekla je bez daha. - Ovo, - pustila ga je da je ponovno poljubi.

201
Klub Brbljivica
- Ostanite tu gdje jeste, - rekao joj je i koraknuo dalje. On će to napraviti. Nije mogao
više bježati.

Izgubit će je zauvijek ako bude. A to ga je strašilo čak i više od voljeti je. Uzeo je njezin
dom od nje i potvrdio ga pod njom. On će ispraviti stvari koje je joj je napravio krivima.

Konačno, njegov je trbuh prestao boljeti.

Nije imao nikakvog pojma što će reći kralju. Zaljubio se u gospu od Lismoora. On gotovo
da nije mogao vjerovati. Nije bio siguran da je bio zaljubljen dok prijetnja da će je izgubiti zbog
nekog drugog nije izazvala najmračnije strane njega.

Ako će je netko vjenčati, to će biti on.

Kad je došao do ulaza, pozvao je Amisha. Njegov drugi, Rauf i William pojavili su se
gotovo trenutno, očito slušajući kod vrata.

- Okupite ljude, - rekao im je. - Dovedite ih ovdje.

- Što vi to radite? - Pitala ga je sa smijehom u glasu kad ju je tražio da sjedne u svoju

stolicu.

- Pokazujem vam što ovo znači. - Otišao je stajati uz stolove na dalekom kraju dvorane,
sam ali promatran od nje.

Ljudi su počinjali ulaziti unutra, slijedeći njegove instrukcije. Sjeli su na svoje klupe i
čekali, šapćući ispod daha, znatiželjni zašto su morali biti pozvani unutra.

Konačno, Cain ih je utišao pogledom i krenuo naprijed.

- Ja sam Cainnech MacPherson, drugi zapovjednik elitnih ratnika Visočja pod

Robertom od Brucea, Kraljem Škota. - Stigao je do njezine stolice u nekoliko koraka i kleknuo
ispred nje. - Došao sam zatražiti vašu ruku u brak.

Svi iza njega postali su potpuno mirni. Njihova kolektivna tišina zapanjene nevjerice
bila je dokaz da ju je on zaista upravo pitao da se uda za njega. Njezin osmijeh je ponovno
postao blistav, ili je možda sjajila kao svjetionik samo za njega.

Pomaknuo je ruku do njezina lica i prešao svojim palcem preko suze na njezinom
obrazu. - Sreli ste mnoge prosce, lijepa djevojko. Kojeg od nas ste vi odabrali?

202
 Plamena ljubav
- Biram vas, - odgovorila je bez oklijevanja. Njezin glas bio je svilena melodija njegovim
ušima. Njezino lice, najočaravajuće lice koje je ikada vidio. Njegovo srce tutnjalo je o njegovu
košulju.

Ljudi su navijali i zahtijevali da mu ona ponudi svoju ruku. Ona i je, i on ju je uzeo u
svoju grubu, žuljevitu i doveo je do svojih usana. Njegov dodir, njegov poljubac bio je njegovo
obećanje koje je napravio pred Bogom i njegovim svećenikom, koji se žurio naprijed i izgovorio
blagoslov. Ali on ju je povukao u svoje naručje svejedno i poljubio je.

- Dođite sa mnom do proplanka, - stenjao joj je u uho. - Želim biti sam s vama.

- Da, - složila se, nervozna o tome što će se točno dogoditi između njih.

- Ali prvo, Cainnech, - nagnula se da mu šapne, - ima nešto što morate znati i ne može
čekati. Pošaljite ljude odavde. Sve osim Williama i Oca Timothyja.

Napravio je kako ga je tražila, šaljući ljude s vinom i upozorenjem da se drže dalje od

nevolja.

- Već je prekasno za to, rekao bih, - napomenuo je svećenik kad su ostali sami.

- Nije me briga, - rekao mu je Cain. - Ako netko želi osporiti naše zaruke, neka se bori
sa mnom na polju.

- Taj Norman, - podsjetio ga je njegov stari prijatelj, spuštajući glas. - Kralj Robert je
tajno razgovarao s Normanima. Jeste li zaboravili? On ih želi na našoj strani.

Ne on nije zaboravio. Nije ga bilo briga. Nije se složio da ona bude udana, izložena kao
neka cijenjena imovina. Sada nije bilo vrijeme za raspravu. Ona ih je čekala s Williamom uz nju.

Cainu je bilo drago da je bila prijateljica s Williamom i da ga je uspjela otvoriti više.

Imala je svoj način, neustrašivost da uđe ravno u nečiji pakao i šutne neki pepeo.

Nešto u vezi s ljubavlju.

Da ga probudi, da ponovno diše, pročisti život u njemu. Ako nije bježao.

Njegove oči su sjajile na njoj. Mogao je osjetiti vatru kako se diže u njemu. Vatra koju
nije osjećao godinama, osim kad se radilo o ubijanju.

- Cainnech, - počela je dok je pružala ruku i stavila ga ispred njegove stolice. - Zašto ne
sjednete? - Sugerirala mu je a onda ga gurnula dole.

203
Klub Brbljivica
- Što se događa? - Smijao se i gledao na Williama i Oca Timothyja.

Oni su ostali šutjeti.

- Cainnech, - počela je Aleysia i sjela kraj njega. - Otac Timothy i ja otkrili smo neke
stvari o Williamu.

Cain se smiješio na momka a onda natrag na nju. - Dobre stvari, sudeći po vašem
uzbuđenju.

- Da, to su dobre stvari, - složila se.

Što su imale dobre stvari o Williamu s njim? - Pa, recite mi što su, ženo. Držite me u
čekanju.

- Otkrili smo da je bio rođen u Invergarryju prije dvadeset i dvije godine.

Cain je ukosio svoj pogled na momka ponovno. Prije dvadeset i dvije godine? Činio se
mlađi.

- Imao je dvije kad— Stala je i pogledala Williama. - Zašto mu vi ne kažete?

Cainovo srce je lupalo ravnomjerno jakim bubnjanjem o njegova rebra. Dvije. Imao je
dvije kad…

- Imao sam dvije kad sam bio prodan Guverneru Feathersu, - završio je William. - Za
kamen. - Zastao je kad je Cainovo lice izgubilo boju i sjeo u svoju stolicu.

Cain je mislio da možda sanja. Ali ne, u njegovim snovima, Nicolas nije imao lice. Je li
to Nicolas stajao ispred njega sada? Njegov brat je bio živ? Nije se nikad usudio nadati. Sablasni
odjeci bebina plača ispunili su njegove misli. Pogledao je dalje - prema vratima - od strašnog
bola toga dana.

Prošao je svojim rukama niz svoje lice i napustio svoju stolicu.

Neočekivano, Aleysia je posegnula rukom i stavila je u njegovu, posuđujući mu snagu,

držeći ga mirnim.

Pogledao je u momka ponovno, ovaj put sa staklastim očima. Nije postavio više pitanja
o njemu. Nisu imali mnogo činjenica osim onih koje je mladić usporedio. Je li bilo moguće da
je dobio svog brata natrag? U Williamu? Dovraga, sviđao mu se momak. Zatvorio je oči kao da
će čineći to zadržati svoje srce da ne posegne van i vrati se natrag.

204
 Plamena ljubav
- Ja mislim da ste vi moj brat, Cainnech, - rekao mu je William, njegove oči držale su
istu zapanjujuću moć kao Cainove.

- Nicolas, - rekao je, gušeći se o riječi. Bilo je previše za pitati, za nadati se, pa on nikad
nije.

- Nicky. - Pomakli su se zajedno u dug, čvrst zagrljaj.

- Evo, - Cain je držao lice svog brata u svojim rukama, - Dajte da vas dobro pogledam.

Da, vidio je tragove njihove sličnosti, s naznakama duboko usađene ljutnje u tišini
njegova ropstva. - Ubio bih Feathersa da je još živ danas, - rekao mu je Cain, sjećajući se uvjeta
u kojima ga je pronašao.

- To ne bi popravilo stvari, - rekao mu je brat. - Znati tko sam ja - znati vas, hoće.

- Da, - složio se Cain, povlačeći ga ponovno k sebi i držeći se njega kao da je čekao
dvadeset godina da to učini. Dovraga, i je. Kako će mu Cain pomoći da otkrije tko je on kad nije
imao pojma o sebi?

- Recite mi, Brate, - rekao je, gurajući ga od a onda povlačeći ga ispod svoje ruke
ponovno. - Kako ćemo vas zvati? William ili Nicolas?

- Brate zvuči lijepo, - rekao je momak, cereći se. Da, izgledao je sretnije nego što ga je
Cain ikada vidio.

- Ali ja biram Nicolas. Cijelog svog života znao sam da moje ime nije bilo William Stone.
Često sam se pitao jesam li se rodio s imenom. Sada znam da jesam, i znam koje je. - Zastao je
da na tren obriše oči zadnjom stranom ruku. - Ne želim se nikada više zvati Stone ponovno, jer
će me uvijek podsjećati koliko vrijedim.

Cain ga je povukao bliže i odmarao svoje čelo na bratovom. - Vi ste MacPherson,

vrijedite više od ikoje svote, vrijedite više od ikoje patnje. Imati vas natrag je kao da je dio
mene ponovno oživio.

Osjetio je još jednu ruku koja je dolazila oko njega i okrenuo se da vidi Oca Timothyja
između sebe i Nicolasa kad su se povukli.

- Bog je dobar, - rekao je njegov prijatelj s radosnim osmijehom.

- Da, Bog je dobar, - složio se.

205
Klub Brbljivica
Okrenuo se Aleysiaju, koja je sjedila na svojoj stolici sa rukama na ustima.

Smiješio se i došao do nje. - Hvala vam, djevojko.

- Zahvalite mi na proplanku.

Ugrijala je njegovu krv i stegnula njegove, mišiće.

- Večeras ćemo slaviti! - Najavio je drugima. - Oče, pobrinite se za detalje. Nicolas,

vidjet ćemo se večeras, Brate.

Okrenuo se Aleysiaji ponovno i uzeo je za ruku, zadovoljan po prvi puta u dvadeset

godina.

206
 Plamena ljubav

poglavlje 26

asno jutarnje sunce formiralo je blistave stupove kroz šumu,

osvjetljavajući im put. Ovaj put, bio je Cainnech taj koji je vodio Aleysiaju kraj jagoda i okolo i
saginjao se do uskog prolaza u gustim kupinama.

Čekao je dok je ona zakoračila na proplanak prva. Promijenila je odjeću brzo prije u
dvorcu.

Nosila je svoju košulju, prsluk, hlače, i čizme, ali ipak je, osjećala njegove oči na njoj kad
je prošla kraj njega kao da je nosila svoju najtanju spavaćicu. Činilo joj je grijati krv a njezinu
kožu uskom za njezino tijelo.

Gledala je ispred sebe i pustila oči da se sunčaju u blještavilu palete boja koja joj je
razdragala srce.

Okrenula se pogledati kako Cainnech ulazi, onda otišla do njega i pala u njegove ruke.

Njegove ruke oblikovale su podatnu toplinu njegova tijela dok nije mogla osjetiti svaki
santimetar njegove snage.

- Jeste li sretni zbog Williama?

- To je najbolji dar koji mi je itko ikada dao.

Čula je njegovo srce kako brzo lupa u dubini tutnjave njegovih grudi dok je govorio.

Nešto ga je mučilo. - Ali?

- Nema ali, - uvjeravao ju je s osmijehom i prolazio svojim palcem preko njezine donje
usne.

207
Klub Brbljivica
- Ali vi ga se ne sjećate, - podsjetila ga je, nevoljna da makne njegov um od ljubljenja
nje. Kad su se njegovi mišići ukočili ispod njezinih prstiju, znala je da je možda otišla predaleko.
Tapšala je i milovala njegove grudi a onda pritisnula svoj obraz o njih. - Ja želim da vi budete
sretni, moja ljubavi.

Stao je disati na tren a onda obujmio njezino lice svojim velikim rukama i nakrivio ga
gore da sretne njegovo. - Da li me volite, djevojko?

Smiješila se njegovom zgodnom licu. - Da, Zapovjedniče, volim vas.

Izgledao je malo zapanjeno, ali kako je on mogao znati da li ga ona voli ili ne? Nije imao
ništa s čime to usporediti. Ipak, nije to propitivao. Umjesto toga, pokupio je sa zemlje i držao
je uz sebe. - Što sam ja učinio da zaslužim srce poput vašeg, curo?

Poljubio je odgovor iz njezinih usta i nosio je do baršunastog djela proplanka.

Osjećala se bestežinski u njegovim jakim rukama, izgubljena u strastvenom poljupcu.

Kad ju je spustio dole u zvončiće, ona se držala za njega, ne želeći ga pustiti.

Sjeo je kraj nje i oni su se smijali i nastavili ljubiti. Uzeo je njezinu usnu između svojih
zubi i nježno povukao. Osjećala je kao da nešto gori ispod njezinog trbuha i borila se da ne
pocrveni. Osim njezinog iskustva s Cainom, ona nije bila ljubljena godinama. Nije bilo vremena.
Nije znala ništa o intimnosti a, ipak, instinktivno, znala je način na koji nakriviti svoju glavu i
poljubiti ga još dublje, dok nije zastenjao. Znala je da ako povuče njegovu košulju, da će je on
skinuti. Bila je u pravu.

Mogla bi gledati na njega cijeli dan, izgubljena u sirovoj, hrapavoj, muškoj ljepoti.
Njegova tamna kosa padala je preko suncem poljubljenih ramena, povlačeći njezin pogled
tamo… I niže, do njegova trbuha, čvrsto ispletenih tetivama.

Uhvatio ju je kako mu se divi i smiješio se. - Moji ožiljci vas ne vrijeđaju?

- Vrijeđaju me? - Prelazila je prstima duž njegovih prsa. - Oni su znak vaše hrabrosti. -
Pogledala je gore i dotakla mali ožiljak preko njegove jagodice. Ožiljak koji je ona tamo
postavila. Gotovo ga je ubila taj dan kad je došao u Lismoor. Misao o tome načinila je njezinu
krv hladnom. - Radije bih da vi nikada ne dođete tako blizu oružju ponovno. Samo što vas ja
nisam ubila, ne znači da netko drugi ne bi.

208
 Plamena ljubav
Pritisnuo je svoje čelo na njezino s paralizirajućom slatkoćom koja je izvukla dah njezina
udaha iz njezina drhtavog tijela. Njegov dubok glas odzvanjao je njezinim venama, paleći
njezinu krv. - Ja ću živjeti, Aleysia.

Kako se to dogodilo? Pitala se o tome, naginjući glavu da pritisne usne na njegove. Kako
se zaljubila u čovjeka koga je trebala mrziti? Svaki trenutak koji je bila s njim ili daleko od njega,
njezina potreba za njim je rasla. Voljela je gledati ga kako se kreće, kušati njegovu želju, dirati
ga.

Nabacila je svojim jezikom preko njegovog s povjerenjem rođenim iz neovisnosti i sa

strasti rođenom iz ljubavi za njega.

On je pomicao svoje prste preko njezina lica kao lagana, nježna milovanja, dodirujući
je dok ju je ljubio. Gurnuo ju je dole nježno, njegove ruke su klizile po njezinom vratu, i niže.
Njezine bradavice su narasle čvrste i uspravljene kad su njegovi prsti prešli preko njezinih
grudi. Pokušala se sjetiti disati dok ju je ljubio i radio na stegnutim vezicama njezina prsluka.
Nespretno je pokušavao i ona ga je pogledala, sviđalo joj se što nije bio spretan s vezicama
damskih prsluka. Pomogla mu je i zatvorila oči kad su bile otpuštene.

Kliznuo je svojom rukom ispod njega i pritisnuo ju na njegove tvrde kutove, ljubeći joj
usta s izuzetnom temeljitosti. - Curo, - riječ ga je ostavila u hrapavom šaptu kad se lagano
povukao. - Vi me izvlačite iz pepela u svoju vatru.

Nakrivila je svoje usne i smiješila se uz njegova usta. - Moje srce ne bi dopustilo manje.

Nije ga zaustavila kad je osjetila njegove prste na njezinom trbuhu ispod njezine
košulje. Njegov dodir bio je kao plamen, palio je put po strani njezina tijela do njezine lijeve
dojke. Dahnula je kad ju je obujmio svojom rukom.

- Ne bojte se, - šapnuo je iznad nje.

- Ja se ne bojim, - obećala je, unatoč njezinom drhtanju. Možda bi trebala biti uplašena.
On je bio Škot, nakon svega. Ali ona mu je vjerovala. On je bio zaštitnik od prvih nekoliko dana
i nikada nije napravio ništa osim bio nježan s njom.

Kad je on počeo gurati njezinu košulju gore, pomislila je da bi mogla umrijeti od srama.
Mislio ju je svući ovdje na otvorenom! Ali nije bilo nikoga ovdje da vidi. Nakon Cainnechove

209
Klub Brbljivica
prijetnje da će ih ubiti sve, njezini su prosci napustili Lismoor. Seljani nisu nikada dolazili ovdje,
a Cainnechovi ljudi svakako nemaju razloga da dođu.

Oh, njezino srce bilo je oduševljeno na pomisao da bude još intimnija s njim. Kad se
nagnuo da poljubi njezin goli trbuh prestala se brinuti o svojoj odjeći i pomogla mu da je svuče.

Konačno, ležala je gola ispod njega, skromna i neiskusna, bojala se pogledati u njegove
oči, da ne vidi razočaranje. Bojala se i pogledati na njega, jer je on bio gol, također - na njoj.
To jest, on se naginjao na svojim nakrivljenim dlanovima, držeći se iznad nje.

- Aleysia, - stenjao je duboko i čekao da ona sretne njegov pogled, - vi ste savršeni,
curo.

Činio je njezinu kožu da se osjeća uskom i srce joj je bubnjalo u ušima. Nije znala što
očekivati. Trebala je biti prestrašena, ali nije bila. Ali nekako je uspjela uhvatiti srce ovog
ratnika. On možda nije bio poznat po svojoj milosti, ali on nju ne bi ozlijedio.

Gledao je dole na sebe i njegovu tešku erekciju koja je rasla između njih.

Kad je vratio svoj pogled na njezin, činio se malo zabrinut. - Čuo sam da ovo boli ako
ste vi…

Njezine oči otvorile su se širom, zbog zvijeri koja se približavala njoj i Cainnechova
upozorenja. - Jesam, - rekla mu je tiho, odjednom nesigurna da li je to željela.

Dugi, naporni dani pripreme za Škotsku vojsku ojačali su je u mnogim stvarima, ali nije
bila sigurna da će uzeti muškarca, posebno jednog kao što je on, u svoje tijelo, biti jedna od
njih.

Ne. Ona to nije mogla učiniti! Nije bila prestrašena od nečeg malog - oh, ali nije bilo
ničeg malog u bilo kojem djelu njega! Što ako bi je ugušio? Kako bi ona disala sa svim tim
mišićima na njoj? Znao je da bi moglo biti teško, zato si on to nije još dopustio.

- Mogu ja to, - obećala mu je, nagnula je bradu samo malo, nesigurna koga je
pokušavala uvjeriti.

Spustio se a onda skočio natrag kad ju je dodirnuo a ona je gotovo iskočila iz svoje kože.

- Ne mogu to napraviti. - Otresao je glavom i odgurnuo se s nje. Sletio je u zvončiće i

povukao plašt preko svog krila kad je sjeo. - Nisam vas htio povrijediti a bojim se da hoću. Ne
znam ništa o djevicama.
210
 Plamena ljubav
Kimnula je. - Trebat ćemo neku pomoć.

Poblijedio je a onda se namrštio. - Ne! Ja neću—

- Ne bih se osjećala dobro da pitam Oca Timothyja za savjet o ovome, - rekla je,
navlačeći na sebe hlače.

Postao je još bljeđi. - Svećenika? Savjet?

- Ne možemo pitati ni jednog od ljudi, - istaknula je dok se žurila u svoju košulju.

- Oni bi nam dali užasne savjete. Ne možemo pitati Mattie. Ona je samo dijete.

- Aleysia. Ja sam siguran da možemo—

- Naravno! - Smiješila se misleći na baš pravu ženu da ju pita. - Beatrice, mlinareva

žena! Ona će znati. Ona mi je uvijek bila kao majka. - Smiješila se sebi, sjećajući se, a onda
pogledala u Cainnecha.

On se nije smiješio. U stvari, on se činio poprilično užasnut. Legla je natrag i povukla ga

sa sobom. Zurili su u nebo na trenutak, a onda se on okrenuo njoj i povukao ju bliže k sebi. -
Mi ćemo napraviti kako ste sugerirali, curo, - rekao je, kao da je njegovo prihvaćanje u ovom
zaista bilo važno. - Ja vas ne želim vidjeti ozlijeđenu.

Da je itko sugerirao njoj da će jednoga dana Škot željeti obećati da je neće ozlijediti, ili
da će ovaj divlji, ljuti čovjek postati mekši i predati se njezinim hirovima, ona bi ga nazvala
ludim. Ali Cainnech je dokazao da je bila u krivu.

Zurila je u njegove oči. - Volim vas, Cainnech.

Umjesto reakcije koju je očekivala, on je izgledao blijedo. Shvatila je, odjednom, da joj
on još nije rekao da ju voli. Njezino srce je potonulo. Ona je samo pretpostavila… - Je li vam to
toliko teško?

- Da, - rekao je tiho. - To. Ljubav je… - Stao je da razmisli o tome. — …to je gore od
smrti kad se izgubi.

Oh, nije se mogao osjećati tako! Ljubav je bila toliko mnogo iznad toga. Kako će on
ikada zacijeliti? Shvatila je da je to ono što je željela. Ne za sebe, željela je za njega budući da
joj je Otac Timothy rekao o Cainnechovom životu.

Ali što ona može učiniti? Dobio je svog brata natrag. Zar to nije bilo dovoljno?

211
Klub Brbljivica
- To je istina, - rekla je, njezin nježan dah činio je vlasi njegove kose da se pomiču preko
njegove čeljusti. - Ponekad ljubav može biti bolna, ali mi ju trebamo u našim životima,
Cainnech. Trebamo je da bi živjeli jer, većinu puta, ona je ostvariva i prekrasna.

- Ja sam bio baš dobro bez toga, - raspravljao se tiho.

Radije nego da odgovori, dala mu je pogled koji tako besmislena izjava zaslužuje.

- Jesam, - insistirao je.

- Jeste li sretni?

- Da, - rekao je s osmijehom koju je je činio da zaboravi sve drugo. - Jesam.

Bila je sretna što to čuje. - Mislila sam da me niste nikada sreli. Jeste li bili sretni prije?

- Život nije uvijek takav da ste sretni, curo. Stvari se trebaju učiniti. Znate to.

- Cainnech. - Zaustavila ga je. - Kad ste zadnji put bili sretni?

Nije odgovorio. Sagnuo je glavu do njezine, ali nije rekao ništa. Ne barem u zadnjih
pedeset udaha. Ona je zatvorila oči i molila se da nije upravo uništila njegovo vrijeme na
proplanku.

- Sanjao sam o njoj više, - rekao je, konačno razbijajući tišinu.

- Koga? - Bila je spremna, znajući da ga svaka riječ dovodi bliže iscjeljenju.

- Moju… Majku.

Aleysia je čekala, osjećajući njegovo srce kako kuca o njezino… Ili je to bilo njezino?

- Ona je… - Otresao je glavom o nju, ne želeći misliti o tome.

- Ona zaslužuje svoje mjesto u vašem srcu, Cainnech.

Počeo je polako, oklijevajući, govoriti joj prvo o njegovim snovima, vriscima, i

plamenovima - bebinom plaču. Bile su neke stvari koje je priznao da se sjeća u zadnje vrijeme,
kao bljeskove iz nekog mjesta duboko, o prljavom licu njegova brata Torina i njegovoj majci
koja se smiješi kad ga vidi.

Što joj je više pričao, više sjećanja je dolazilo uzdižući se kao rastaljena lava na površinu.
Pokušao se oduprijeti na kratko, ali ona je bila tamo, držeći ga, tamo s njim u njegovoj patnji i
pomagala mu boriti se kroz to.

212
 Plamena ljubav
Kasnije, ležali su isprepleteni na suncu namočeni, suzama natopljenim poljem zvončića,
ljubeći se i smiješeći se kao ludi, i ljubeći se još više.

Konačno, upravo prije zalaska sunca, ustali su i uputili se prema mlinarovoj kući. Nikoga
nije bilo doma. Selo je bilo prazno.

213
Klub Brbljivica

poglavlje 27

ain je gledao preko velike dvorane gdje je Aleysia stajala sa malom

grupom žena iz sela.

Mislio je o njezinom tijelu ispod njegovog, golom i uzvišenom. On je nije želio ozlijediti.
Poznavao je kurve, ne djevice. Ona je htjela to učiniti, naravno. Bila je hrabra i odvažna.

Ali ono što su činili bilo je ništa manje intimno. Ona je došla po njega. Slomila je njegove
obrane kamen po kamen dok nije probila njegovu unutarnju jezgru i pomela njegovo srce.

Našao se prisjećajući se stvari, kao bljeskova lica ili zvukova glasova. Gotovo ga je
dovelo do ludila jednom. Nije htio izgubiti ih ponovno. Ali sjećanje mu nije naštetilo. U stvari,
bio je divan osjećaj.

Smiješio se na nju kad je uhvatio njezine oči. Ona je pocrvenila i izazivala ga da ode k
njoj.

- Onda niste ljuti što sam pozvao sve iz sela na slavlje?

Cain je uzeo zadnji od njegovog viskija i pogledao dole na Oca Timothyja. - Ne, ja nisam
ljut. Oni su njezin rod.

- Da, - složio se svećenik. - Nije li čudno misliti da sada i vi imate svoj rod, također?

- Da, - Cain je okrenuo oči prema svom malom bratu, koji nije bio više tako mali. -
Nicolas! - Zvao je i skupio momka u svoje ruke kad je stigao do njega. Imao je svog brata natrag
zbog dvoje ljudi koji su ga voljeli.

- Je li bila najava o tome tko ste vi?

- Satima prije, - odgovorio je Otac Timothy za njegovog brata.

214
 Plamena ljubav
- Dođite, - rekao je Cain, pozivajući ih do njihovih stolica. - Imamo mnogo za
razgovarati.

- Oh, što je, Brate?

Dovraga, hoće li se on ikada naviknuti da čuje momka kojeg je zvao William nekoliko
mjeseci da ga zove bratom?

Smiješio se u svoju šalicu i mislio na trenutak o tome koliko je Aleysia d'Argentan

promijenila njegov život.

- Ima nešto što bih vam želio reći, - rekao je Cain, sjedajući kraj njega. Završio je svoj
viski i pozvao se na živce od čelika koji su mu pomogli na bojnom polju da mu pomognu sada.
- Ja… Hm… Ja sam se pokušavao sjetiti stvari.

- Sine. - Otac Timothy je stavio svoju ruku preko velike Cainove. Jednom je bilo
obrnuto.

Cain se sjetio toga, također.

Smiješio se na svog starog prijatelja a onda je okrenuo pogled na svog brata.

Nicolas je izgubio mnogo. Svi oni su. Želio je dati svom bratu nešto natrag. - Sjećam se
naše majke kako vas je držala. - Suze su se nakupile uz rubove njegovih očiju dok se sjećanje
odigravalo ispred njega kao da se desilo jučer, dovodeći sa sobom valove emocija. - Nosila vas
je sa sobom dok je radila svoj posao i zvala preko svog ramena… - Morao je stati da se sjeti da
udahne. - …dok smo se Torin i ja hrvali u njezinim komadima mrkve.

- Torin. - Nicolas je ponovio ime, kao da ga je trebao čuti na svom jeziku.

- Recite mi o njemu, i našim roditeljima.

Cain je gledao preko stola i našao Aleysiju kako ga gleda, znajući što je to značilo njemu,
za njega. Zahvalit će joj kasnije za sve.

- Imao je pet kad sam ga zadnji put vidio, - rekao je svom bratu. - On je bio nježniji od
vas i mene, više nalik našoj majci i uživao je kad bi mu majka pričala priče.

Podijelio je što se sjetio o njegovim roditeljima, njihovoj majci posebno - onoj čije se
ljubavi najviše sjećao.

215
Klub Brbljivica
Da, bilo je bolno u početku, gotovo izluđujuće - vratiti se natrag i pronaći je u pepelu.
Ali na kraju, njezin osmijeh i nježan glas bio je vrijedan potrage.

Nije bio sam na tom teškom putovanju. Aleysia je bila s njim. Nije bilo gotovo, ali ona
će biti s njim za sve to. Ona je bila hrabrija, odlučnija od mnogih ljudi koje je znao.

Želio je provesti ostatak svojih dana s njom. Želio je ići spavati uz nju svake noći i buditi
se svako jutro uz njezino lijepo lice. Želio je gledati kako njezin trbuh raste pun njihove djece i
biti tamo da im pomogne da odrastu.

Dovraga, on ju je volio. Nije joj još rekao. Želio joj je reći sada.

Ustao je sa svoje stolice upravo kad je netko pozvao na zdravicu. Podignuo je svoju
praznu šalicu i smiješio se svojim ljudima. Netko je još podignuo drugu zdravicu za njega i
Aleysiaju, još za njega i Nicolasa. Prije nego je znao, svi su se okupili oko njegovog stola,
tapšajući njegova leđa.

Njegove oči našle su Aleysiaju kad se navijanje smirilo. Razgovarala je s jednom

starijom ženom okrenuta leđima prema njemu. Kad je njegova zaručnica pogledala gore, on
se smiješio i pomaknuo da ode do nje. Žena se okrenula i pogledala ga - od njegovih čizama
do vrha njegove glave. Beatrice. Dovraga. Odvratio je oči od nje čim ga je pogledala.

- Vi izgledate… Sretno.

Cain se okrenuo toplim, istaknutim očima svoga starog prijatelja, jedinog prijatelja. -
Jesam.

- Drago mi je čuti to, Sine.

Cain je znao da je govorio istinu. Otac Timothy je bio jedina utjeha koju je Cain
poznavao u okrutnosti njegova života.

- Bez vas i Boga koji se brine o meni, - rekao je. - Mogao sam umrijeti i nikada ne vidjeti
ovaj dan. Hvala vam, Oče.

Otac Timothy zbio je svoje lice a njegove velike oči ispunile su se suzama.

Cain ga je povukao k sebi u zagrljaj za koji je želio da nije čekao toliko dugo da ga da.

- U slučaju da niste znali, volim vas, stari čovječe, - uspio je a onda potapšao svećenika
po leđima pa ga pustio. - Trebat ćemo vas u kapeli kasnije. Samo mi.

216
 Plamena ljubav
Otac Timothy podignuo je svoje obrve. - Vi ćete ju oženiti prije nego razgovarate sa
svojim kraljem?

- Da, - Cainnech nije oklijevao da mu kaže. Zašto čekati? Ništa ga neće zaustaviti da ju
ima. - Ne želim je izgubiti.

- Trebat će vam svjedoci, - svećenik ga je nježno podsjetio.

Cain je kimnuo, gledajući prema Aleysiaji i pomičući se instinktivno prema njoj.

- Dovedite Nicolasa i Richarda.

Beatrice je otišla a njegova zaručnica nosila je osmijeh dodirnut unutarnjim svijetlom,

zračeći vani. Voljela ga je. On još uvijek nije mogao vjerovati u to. Kako se ona mogla zaljubiti
u takvo srce koje ne može voljeti?

- Vi si ne trljate vaš trbuh, - primijetila je, koraknuvši u njegove ruke.

- Ne boli me više, - rekao joj je i sagnuo usta na njezina. Njihov poljubac je bio kratak
ali ona je imala okus medne livade i želje.

- Razgovarala sam s Beatrice, - rekla mu je tiho, izlazeći iz njegova zagrljaja.

- Sve je dobro. Bol je ublažena od nježnog ljubavnika. Hoćete li biti nježan?

Njezine oči bile su tako zelene, tako okrugle od iščekivanja njegova odgovora da nije
mogao ništa već kimnuti svojom glavom. Dat će sve od sebe.

Pomaknula se bliže. Udahnuo je vrh njezine glave. - Rekla je da trebamo raditi ugodne
stvari jedno drugom.

- Oh? - pitao je. - Kao?

Smijala se nježno. - Nisam je pitala.

- Dobro, - Uzeo je njezine ruke u svoje i pogledao je u njezine oči. - Mi ćemo naučiti
putem. - Povukao je njezine ruke gore iza svog vrata i nagnuo se dole bliže njezinom uhu. -
Jedva čekam da počnem.

- Kao i ja, - šapnula je duž njegove čeljusti i zapalila njegovu krv.

- Oče! - Zvao je i povukao je prema svećeniku. - U kapelu!

Nisu mogli naći Richarda, pa su pokupili Nicolasa i Mattie putem.

217
Klub Brbljivica
Mattie je plakala i zurila u Nicolasa dok je Otac Timothy davao svoj blagoslov. Cain je
lupkao nogom da svećenik bude kratak. On i Aleysia dali su svoj pristanak. Otac Timothy
napravio je znak križa, i rekao im je da su muž i žena.

Cainovo srce skočilo je po prvi put u - dobro, po prvi put.

Željni jedno drugog, zaželjeli su dobru večer svećeniku i svojim svjedocima i požurili
van iz velike dvorane. Kad su stigli u solar i otvorili vrata, našli su vatru u ognjištu, uz tucet
upaljenih svijeća, i Aleysiajin krevet posut ružinim laticama.

Okrenula se da mu baci iznenađen, ushićen pogled. On je otresao glavom. Nije to bio

on, ali sada je znao nešto u čemu je uživala… Osim borbe i ležanja u zvončićima.

- Oh, morala je to biti Mattie! - Pjevala je, smiješeći se. - Ona je uvijek tako pažljiva.

- Da. - Smiješio se, ulazeći u sobu iza nje. Zakračunao je vrata i okrenuo se da pogleda
na nju kako stoji kraj kreveta okupana mekim sjajem svijeća. Srce mu je lupalo luđački o
njegova prsa. Bila je njegova.

Ona je bila hrabra na bojnom polju za njegovo srce i pobijedila. Bio je njen. Uvijek će
biti njen.

Hodao je do njezine visoke drvene škrinje i uzeo njezin češalj u svoje prste. Doveo ga
do svog nosa i smiješio se na nju iza njega. - Vi proganjate, curo.

Njezine oči su ga slijedile dok se micao bliže i povukao svoj plašt sa ramena. Njezin
pogled je potonuo do njegova trbuha nakon što je podigao košulju preko glave.

Gledao je kako odvezuje svoj prsluk i klizi iz njega. Njegovo se tijelo učvrstilo za nju.

- Prvi put kad sam vas imao u tom krevetu, - rekao joj je, njegov glas zadebljao se kad
je posegnuo za njom. - Znao sam da vas želim ovdje uvijek.

Ona je nagnula glavu natrag i nasmijala se nježno. - Mislite li na noć kad sam vas gotovo
ubila?

On je provukao ruku oko njezinog struka i protrljao svoje usne preko njezina izloženog
vrata. - Vi me niste željeli ubiti čak ni tada.

- Bila sam kukavica. Ništa više. - Smijala se kad je nježno ugrizao njezin vrat. - Mrzim
vas! - Cvilila je kad ju je škakljao i odgurnula se od njega.

218
 Plamena ljubav
Pala je natrag na krevet a on je pao s njom.

Postao je ozbiljan gledajući dole na nju uz pozadinu ružinih latica. Uzeo je jednu i trljao
je preko njezine jagodice. - Vi ste sve za mene, curo, - rekao joj je, njegov glas bio je duboko
grlen i škripav. - Vaše srce zove moje i ja odgovaram— gledao je u njezine oči. - Volim vas.

Suze su se okupile uz rub njezinih trepavica boje tinte. Nije morala govoriti, jer je on
mogao vidjeti njezino srce u njezinim očima. - Oh, Cainnech, volim vas, također.

Poljubio ju je, uzimajući njezina puna, bujna usta s odmjerenom kontrolom. Prelazio je
svojim jezikom preko njezinog, a ona je odgovarala pridružujući mu se u njegovom senzualnom
istraživanju. Njezino tijelo osjećalo se mekim i toplim ispod njega. Njegovo, s druge strane, bilo
je zategnuto kao bubanj.

Micao je svoje ruke preko nje i sviđalo mu se što je imala smjelosti da čini isto njemu.
Njezini prsti prelazili su niz njegove ruke i činili njegove mišiće drhtati.

Pitala ga je skromno da okrene glavu dok se skidala.

Čineći kako je tražila, čekao je na koljenima okrenut njezinom krevetu prekrivenom

ružama. Osjetio je njezino micanje iza njega i zatvorio oči da se pomoli za kontrolu, da bude
nježan, pažljiv ljubavnik sa svojom netaknutom ženom.

Došla je iza njega polako, stavljajući ruke na njegova ramena. Njezino tijelo bilo je toplo
uz njegova leđa.

Okrenuo je lice prema njezinom kad je povukla svoju donju usnicu po njegovoj ruci.

Udahnuo ju je, bolan za više od nje. Došla je okolo polako, mučeći ga svojim dahom,
svakim glatkim pokretom njezina tijela.

Želio ju je na proplanku. Sada još i više.

Otkopčao je svoj plašt oko struka i odmotao se iz njega. Čuo ju je kako je dahnula i,
posežući van, povukao ju je okolo i postavio ju dole na krevet.

Gledao ju je dugo, gipke obline, čvrsti vrhovi njenih grudi mamili su da budu poljubljeni,
senzualna gipkost njezina trbuha, slatki čuperak crnih dlaka niže.

Legao je kraj nje, nagnuo se na ramena i suočio se s njom. - Sve će biti dobro, - obećao
joj je u najnježnijem šaptu koji je mogao dati. - Pobrinut ću se za to.

219
Klub Brbljivica
- Ne bojim se, Cainnech, - uvjeravala ga je, njezin topao, meden miris daha padao mu
je na lice. - Želim vam se pridružiti i donijeti vam užitak.

Što je on učinio da zasluži takvu ženu? - Gledati u vas daje mi užitak.

Zurila je u njegove oči i prolazila prstima preko njegova osmijeha. - Osjećam isto o
vama. Ipak, želim više. Zar vi ne?

Nagnuo se bliže njezinim usnama. - Da, ja želim više.

Zamotali su svoje udove jedno oko drugog, nesposobni da dođu dovoljno blizu.

- Boli li vas to? - Pitala je o njegovom teškom kurcu koji se odmarao između njih. -
Smijem li ga dotaknuti?

Prošla je svojim vrhovima prstiju duž njegove dužine, rastežući njegovu kontrolu do
njegovih granica. Stenjao je i narastao još čvršći. Kad je zatvorila svoje prste oko njega, on je
okrznuo svojim zubima preko njezinih uspravljenih bradavica i pomaknuo se preko nje.
Istraživali su i uživali u tijelima jedno drugog svojim prstima, usnama, i jezicima.

Uzimati si vrijeme za takav užitak bilo je novo iskustvo za Caina. Svaki poljubac, svako
stenjanje koje je izvukao iz nje bit će zauvijek ukrašeno u njegovom sjećanju. Neće nikada
zaboraviti ovu noć s njom. Volio ju je. On voli, i to ne boli.

Rekao joj je dok joj je ljubio tijelo, kušajući slatko voće njezinih grudi, čvrsti grumen
između njezinih mliječno bijelih bedara. Njegova hrabra, predivna žena nije ustuknula na
njegovo skandalozno istraživanje i užitak.

Ne. Ona se uvijala u njegova usta i dovodila ga do ludila s potrebom da ju ima.

Kad se podigao iznad nje, smiješila se, spremna da ga uzme.

Ja ću biti nježan. Ja ću biti nježan. Ponavljao je litaniju opet i opet u svom umu.

- Hvala vam što ste me uzeli za svog muža, - rekao je uz njezina usta dok je spuštao
svoje tijelo i odmarao se na njoj.

Njezina toplina i ruke koje su pozivale bili su umalo njegova propast. Kliznuo je svoju
ruku između njih da se dovede do njezina ulaza. Zatvorio je oči, prestrašen da je ne povrijedi,
ali njezine duge noge razdvojile su se za njega.

220
 Plamena ljubav
- Moja ljubavi, - šaptala je zadihanim dahom, - hvala vam što ste me uzeli za svoju
ženu.

Povukao je njezine noge oko sebe i gurnuo se naprijed.

Nježno.

Gurnuo je još malo više, naginjući se da joj poljubi lice, vrat, i da joj kaže da je voli.
Micao se polako, stišćući svoje zube od napora da se ne potisne u nju. Držala ga je dok se gurao
dublje, prekidajući njezin veo. Tada je, zastao i govorio joj nježno kad se činilo previše bolno,
ali ona ga nije pustila i, konačno, počela se micati ispod njega.

Zakopavši svoje lice u njezin vrat, stenjao je i ljubio vatreni put do njezina uha.

Pritisnuo je svoje ruke na krevet s obje strane nje i isprepleo je svoje prste s njezinima.

Gurnuo se naprijed na koljenima i podigao je gore snagom svojih bedara.

Skoro se povukao, a onda se potisnuo duboko u nju.

Bila je kliska i uska oko njega. Kad je podignuo svoje lice s njezina vrata, njezin labav,
senzualan pogled uhvatio je njegov. Dijelili su intiman osmijeh a onda je ona zatvorila svoje
oči i savila svoja leđa.

Uzeo je njezinu bradavicu u usta i sisao je dok se ona lelujala kao val ispod njega.

Rasla je uža, vlažnija, vrelija oko njega, stežući njegova ramena. Pustio joj je bradavicu
i stisnuo svoju čeljust, gledajući je kako mu se cijela predaje.

Vrisnula je. Utonuo je u nju ponovno, ljuljajući se uz nju polako i sa svrhom iskrenja dok
nisu oboje našli svoje slatko oslobođenje.

221
Klub Brbljivica

poglavlje 28

leysia je otvorila oči na jutarnjem suncu koje je sjalo kroz njezin

nezaklonjen prozor. Osjetila je Cainnechovu težinu na njoj i pogledala dole i našla ga
ispruženog preko njezinog trbuha, spavati. Oboje su bili posipani ružinim laticama. On nije bio
tako težak da nije mogla disati - barem nije bio prošle večeri.

Pokušala se micati. Ispustio je malo hrkanje i privio se dublje uz nju.

Oh, njezino srce se nadulo od ljubavi. Nije mogla vjerovati da je bilo moguće voljeti
nekoga na način kako je voljela njega. Postavila je svoj pogled na njegovu veliku, široku ruku
koja se odmarala na njezinoj ruci. Bio je pažljiv s njom, nježan - i izvukao je iz nje dio za koji
nije znala da postoji. Bludnu, skandaloznu stranu koju je otkrila da joj se sviđa i želi je istražiti.

Beatrice je bila sasvim u pravu. Bol nije trajala dugo prije nego je bila zamijenjena
užitkom. I oh, Aleysia nije nikada osjetila ništa takvo!

Sve što joj je radio osjećala je kao da je napunjeno vatrom, vođeno čistim muškim
zahtjevom, i kaljeno s ljubavlju.

Bila je sretna, sretnija nego što je ikada prije bila. Cainnech ju je volio i seljani su
također, još ipak voljeli nju. Čovjek je nije mrzio. Gledala je dole na čovjeka u svojim rukama.
Ako se mora pokloniti njegovom kralju, hoće. Učinit će sve za njega.

Pomaknuo se sa nje, budeći se iz sna. Prošla je prstima kroz njegovu kosu dok joj je
ljubio trbuh a onda podignuo svoju glavu i smiješio joj se.

- Jeste li spavali dobro, Mužu? - Njezino tijelo je vjerovalo da je on bio njezin muž, ali
njen um je još uvijek imao poteškoća.

- Da, - rekao joj je ošamućeno. - Jesam.

222
 Plamena ljubav
Odlučila je da joj se sviđa kako je izgledao ujutro, njegovi malaksali kapci i pospan
osmijeh, prve stvari koje je vidjela. Prošla je dlanom niz njegova prugasta, ožiljkasta leđa a
onda pocrvenila kad je njezin pogled pao na njegov čvrst, goli donji dio.

Može li ga uzeti ponovno? Osjećala se malo bolno… Tamo. Koliko puta se bračni par
združivao? Svaki dan? Nadala se.

On se nagnuo na dlanove i pogledao dole u nju. - Kakav je to osmijeh?

- Mislila sam o ponovnom spajanju s vama.

Podignuo je obrvu i nakrivio svoja usta na nju. - Oh? Sviđalo vam se onda?

- Da, - smijala se nježno i odvratila pogled.

Pomaknuo se na njezino tijelo, postavljajući se između njezinih nogu. - Naći ćete me

spremnim, Ženo.

Netko je lupao na vrata.

Njezin muž režao je kao ljuti medvjed. - Što je?

- Cainnech, - glas Oca Timothyja došao je kroz vrata, nota hitnosti isticala se u
njegovom glasu. - Moram razgovarati s vama odmah.

U trenu kad se Cainnech gurnuo od nje, Aleysia je sjela i povukla pokrivač do brade.
Gledala je kako njezin muž iskače iz kreveta i grabi svoj ogrtač. Otišao je do vrata, pokušavajući
omotati ogrtač oko svog struka, i povukao vrata otvarajući ih.

Aleysia je slušala što je svećenik govorio.

- Kralj Robert je stigao. S njim su Sir John de Granville od Avrachesa i odred Normanskih
vojnika.

- Ne. - vrisnula je Aleysia.

Cainnech je rekao nešto svećeniku niskim glasom i zatvorio vrata. Nije je zaustavio kad
se izbacila iz kreveta i počela odijevati.

- Što on misli učiniti? - Bilo joj je drago da nije pitao na koga misli.

Nije znala. Na obojicu.

Što su Normani radili s kraljem?

223
Klub Brbljivica
- Ne bojte se, curo, - Cainnech ju je pokušao utješiti. Došao je bliže gdje je stajala i uzeo
držati njezine mahnite prste koji su pokušavali plesti njezinu kosu. - Idem vidjeti o čemu se
radi. Vi ostanite ovdje. Poslat ću Matildu k vama.

- Cainnech, - povukla je natrag njegovu ruku kad se pomaknuo za svojom košuljom. -

Što ako kralj—

Vrati se k njoj i uzeo je u zagrljaj. Nagnuo je svoje čelo o njezino i rekao niskim, grubim
glasom koji je pržio njezinu dušu, - Aleysia, ja neću nikada biti uzet od vas, moja ljubavi. -
Poljubio ju je, za obećanje, a onda se oslobodio, navukao košulju i čizme, i napustio solar.

Aleysia je slušala na zatvoreni vratima i zatvorila oči. Sir John se vratio po nju. Što on
može sada učiniti kad su se ona i Cainnech vjenčali? Hoće li pokušati osporiti to? Ubila bi ga
ako da. Trebao joj je bodež ili dva. Znala je upravo gdje ih treba naći.

Požurila je u svjež par crnih hlača, vunenu košulju obojenu plavo, i crni prsluk. Nije
imala namjeru mamiti Sir Johna u borbu koju bi izgubio.

Kopile! Je li to bio čovjek kojeg je njezin bratić odabrao za nju? Onaj koji nije mogao
prihvatiti ne kao odgovor?

Zašto je on bio s Bruceom? Ubrzo će saznati. Srce joj je mlatilo divlje u grudima a ona
je trebala ponovno načiniti svoju pletenicu tri puta, ali poslala je Mattie dalje kad je njezina
prijateljica stigla bez daljnjih novosti.

Ubrzo je otišla po bodeže koje je izvukla od ispod ormara u kuhinji.

Velika dvorana bila je prepuna ljudi. Cainnechovi ljudi izmiješali su se s Bruceovima,

koji im se nije pridružio još, a Normani su ih očima pratili sve dok su se okupljali skupa blizu
vatre ognjišta, šapćući među sobom.

Aleysia je našla Cainnecha kako stoji uz svoje ljude. Kralj Škota nije ih još počastio
svojom prisutnošću.

224
 Plamena ljubav
Ušla je sama, podignute glave, ispravljenih ramena. Koraknula je prema Cainnechu, ali
Richard joj je blokirao put. Smiješila se kratko na starog prijatelja. - Gdje je Bruce?

- Razgovara sa Sir Johnom, vjerujem. Aleysia, - rekao je. Nešto čvrsto u njegovom glasu
zaustavilo ju je kad se trebala pomaknuti prema svom mužu.

- Što vam je on napravio da se složite vjenčati s njim?

Trepnula je. - Cainnech?

- Škot, da. Trebam li vjerovati da vas nije prisilio? Možda koristeći Lismoor da dobije—

- Stanite. Nije li vam palo na pamet da ga ja volim?

Njegove sive oči postale su čvrste kao i njegov ton. - Ne, nije. Oni su ubili vašeg brata.
Uzeli su vaš dom. Vi ste planirali njihovu smrt godinama!

Vikao je zadnje i Cainnech i neki od njegovih ljudi okrenuli su se da vide što se dešava.

- I vi želite da ja vjerujem da ste sve to stavili u stranu jer ga volite?

- Bilo je dosta, - Cainnech se stvorio uz nju. - Amish, odvedite ga do tornja.

Aleysia nije preispitivala njegovu odluku, ali je pozvala njegove ljude da se skupe oko
stola. Njezine ruke su se tresle.

Mogla je čuti svoje srce kako lupa o njezina prsa. Svaki dio nje je vrištao da to ne čini,
ali davno je prošlo vreme da oni saznaju istinu.

- Vi ste svi moji prijatelji, - rekla im je, pokušavajući smiriti svoje živce. - Nisam imala
priliku da vam kažem da mi je žao za sve što se dogodilo u šumi kad ste došli. Ja više nisam ta
osoba koja sam bila tog dana - ili prije četiri godine.

- Mi razumijemo zašto ste to učinili, - rekao joj je Rauf.

Ostali ljudi su se složili. Njezino olakšanje bilo je ogromno. Možda stvari budu u redu,
nakon svega. Osim Richarda, koji će se opametiti kad se ovo jednom završi.

Pomakla se pod Cainnechovom rukom kad se Kralj Škota konačno najavio. Trebala su
tri čovjeka i truba. Aleysia je okretala očima. Kad je vidjela da Sir John ulazi za njim, njezin
pogled postao je hladan. Instinktivno je osjetila da je jedan od njenih bodeža uguran u
njezinom prsluku. Njezine oči su se ukosile na njezinog muža i našla ga je kako je gleda.

- Zapovjedniče MacPherson! - Bučan glas Roberta od Brucea ispunio je dvoranu.

225
Klub Brbljivica
Cainnech se okrenuo prema njemu s osmijehom i pustio Aleysiaju da mu se nakloni.

- Vaša Visosti, - izjavio je. - Dobro došli u dvorac Lismoor.

Robert od Brucea nije bio previše visok, ali se sjetila da je Giles govorio o njemu jednom
tokom jedne od njegovih posjeta. Njegova veličina nije bila važna kad se ticalo njegovih
vještina i njegove hrabrosti. Nije trebalo biti Škot da čujete te priče.

Njegove tamne oči prešle su na nju, a onda je odmjerile od čizama do pletenice. - Gđica
d'Argentan, pretpostavljam?

Kimnula je, odjednom uhvaćena bez riječi da je Robert od Brucea stajao u njezinoj
velikoj dvorani, vjerujući da je bio ovdje da odluči o njezinoj sudbini. Zato je Sir John bio ovdje
s njim. Šteta da nije znao da je već bilo odlučeno onog trena kad je Cainnech MacPherson
stupio nogom u njezinu šumu.

- Što dovodi ovdje mog gospodara? - Cainnech je pitao prilično odvažno.

Ako se kralj, koji je posegnuo za Cainnechovim ramenom, osjetio uvrijeđenim, on to

nije pokazao. - Napuštao sam Fife kad sam primio riječ od Sir Johna ovdje, - okrenuo se prema
Normanu, koji je stajao u blizini, - da je bilo nekakve razmirice između vas i njega zbog žene.
Kad sam se sreo s njim, rekao sam mu da sam ja bio taj koji je naredio da se ona mora udati.

- Vaše Veličanstvo, - prekinuo je Otac Timothy s osmijehom. - Ima nešto—

- Ah, Oče Timothy, dobro vas je vidjeti! - pozdravio ga je Kralj Škota s otvorenim
rukama.

Nakon čvrstog zagrljaja, svećenik je koraknuo unatrag i naklonio se, gubeći živce da
nastavi.

- Gospodine, - Cainnech je pokušao nastaviti gdje ga je njegov prijatelj ostavio.

Bruce je podignuo ruku i odrezao ga. - Sir John je već bio obećan Gđici d'Argentan od
njezinog bratića, Gospodara Geoffreya d'Argentana od Normandije.

- Da, Sir John mi je pokazao pismo, - složio se Cainnech.

- Onda? - Pitao je Bruce, držeći ruke gore. - U čemu je spor? Predajte je.

- Ne! - Aleysia je koraknula naprijed. Cainnech je koraknuo ispred nje.

- Gospodine, ona je moja žena.

226
 Plamena ljubav
- Vaša— kralj je miješao riječ u svojoj stisnutoj čeljusti. — žena? - Okrenuo se Ocu
Timothyju. - Vi ste ih vjenčali? Kada?

- Jučer, Gospodaru. - Rekao mu je svećenik. - Oni se vole. Suđeni su Božjom vlastitom

rukom! - Vikao je kad ga je kralj htio ušutkati.

- Želite li da vas odstranim, Oče? - Pitao je kralj.

Prije nego se itko pomaknuo, Aleysia je koraknula naprijed i činila sve najbolje da se
nasmiješi.

- Gospodaru, ja se ne želim vjenčati sa Sir Johnom. Ja volim Cainne - zapovjednika.

Kakvu razliku čini kojeg od njih ja uzimam za svog muža? Moj dvorac i moja zemlja će svejedno
biti vaši.

Lice Škotskog kralja bilo je nečitko. Njegov ton, kad je progovorio, bio je sladak i
snishodljiv.

- Gđice d'Argentan, vas se ne tiče kakvu razliku čini meni. Da ja nisam stajao iza tog
dogovora, poslao bi Sir Johna dalje vašem Kralju Edwardu i vi bi vidjeli koga bi on odabrao za
vas. Da?

- On želi Normane kao saveznike, - Cainnech joj je rekao odvažno gledajući svog kralja.
- To je zašto vas on želi vjenčati sa Sir Johnom.

- Vidim da to što ste bili ovdje nije imalo dobar utjecaj na vas i svećenika, - rekao je
kralj, držeći gore njegove ruke. - Vi ćete uzeti svoje ljude i otići nakon ceremonije.

- Kakve ceremonije? - Zahtijevao je Cainnech. - Ona je moja žena ispred Boga i

svjedoka. Vi ne možete—

- Ja se nikada neću zakleti na vjernost vama! - Aleysia se zaklela dok je četvero od

kraljevih ljudi koraknulo naprijed.

- Želim dati prigovor ispred svog kralja, Edwarda.

- Vaša Visosti, - Sir John je istupio natrag kad je Cainnech posegnuo za njim.

- Ovo je nestabilno mjesto. Želio bih odvesti Gđicu d'Argentan večeras. Odvest ću ju u
Englesku.

227
Klub Brbljivica
- Roberte, - rekao je Cainnech, zahtijevajući kraljevu pozornost. - Borio sam se u
mnogim bitkama u vaše ime, bio voljan dati moj život za vašu stvar. Nemojte mi se oduživati
tako. Ja je volim.

Suze su ispunile Aleysiajine oči dok nisu zamaglile njezin pogled. Obrisala je suze i
pomakla se bliže njemu.

- Cainnech, kad bi to bio netko drugi, - rekao je kralj sa žaljenjem. - Ali ono što ste rekli
je istina. Ja trebam ovaj savez. Zamislite našu snagu sa Normanima na našoj strani!

Cainnech je tresao glavom. - Ne. Ja je se nikada neću odreći.

- Shvaćam da ima tamnica ovdje. Nemojte me natjerati da vas bacim u nju, - upozorio
je kralj. - Ne mogu vam dopustiti da mi stanete na put u ovome.

Cainnech je izvukao svoj mač iz korica. - Dozvolite da me Norman sretne na polju.

- Ne, - upozorio je ponovno kralj. - Spremite svoj mač.

- Gospodaru, - Cainnech je molio. - Nemojte činiti to.

- Moja ljubavi, - Aleysia je stavila svoju ruku na njegovo rame. Nije htjela da se on bori
s kraljevim ljudima. Neke od ljudi je poznavao i možda se ne bi izvukao živ.

- Molim vas, spremite svoj mač.

Pogledao je u nju sa srcem u svojim očima. Nije je želio izgubiti. Učinio bi sve samo da
je ne izgubi.

- Vi ćete otići večeras, - rekao mu je kralj jednom kad je njegov mač bio u koricama.

- Onda ću otići sa svojom ženom.

- Odvedite ga, - naredio je kralj. - I oduzmite mu njegov mač.

Otac Timothy je podignuo ruku i zaustavio ih. - Gospodaru, molim vas.

Cainnech se borio sa šestoricom njih prije nego su Nicolas i drugi skočili u okršaj.
Jednom kad je Cainnech vidio svog brata u borbi, zaustavio se i naredio Nicolasu da također
stane.

Aleysia je gledala kako ga odvlače dalje. Pogledao je preko ramena na nju a onda lupio
čelom u slijedećeg čovjeka koji ga je gurao. Čovjek je pao na pod kao mrtav.

228
 Plamena ljubav
Kad je on otišao, kralj je pogledao palog čovjeka sa žaljenjem a onda se okrenuo
Aleysiji. - Vi ćete otići sa Sir Johnom odmah. Vi ste Engleski problem. Ne moj. I vi, - okrenuo se
Sir Johnu, - ćete se sjetiti tko vam je pomogao danas.

- Tko je izdao svog prijatelja, - izbacila je Aleysia. - Ja neću ostati u Lismooru dok ste vi
kralj. Pustite da Sir John vjenča jednu od vaših drugih marioneta.

- Naše vrijeme ovdje je završilo, Gđice d'Argentan, - rekao joj je Bruce. - Predlažem
vam da se idete spremiti za vaš put.

Oh, osjećala je svoj bodež, bila je spremna.

229
Klub Brbljivica

poglavlje 29

ain je čekao sam na svijetlu jedne svijeće u dubinama Lismoora.

Stavljen u tamnicu od čovjeka komu je služio više od desetljeća. Izdaja ga je rezala duboko i
Cain je neće nikada zaboraviti, ali sada nije bilo vrijeme za takve misli. Sada, on je trebao
pronaći put iz tamnice Lismoora. Znao je da je bio jedan, jer je Aleysia pobjegla. Osim ako je
ona već imala ključ sa sobom.

Pretraživao je ćeliju preko sata ali, u mraku, nije mogao naći ništa. Vikao je nekome da
dođe a onda nastavljao tražiti ključ. Bio je iznenađen kad je vidio Richarda kako dolazi sa
svijetlom baklje na ulazu.

Požurio je do rešetaka. - Richarde, pomozite mi da izađem odavde!

- Prekasno je, - rekao je, dolazeći bliže, izgledajući iscijeđeno i jasno. - On ju je odveo.

Cain se bacio na rešetke. - Sir John? Gdje? - Zahtijevao je kad je stari vitez kimnuo.

- U Englesku. Odbio je moju pratnju. Oh, - žalio se. - To nije bilo ono što sam ja htio kad
sam pisao Geoffreyju d'Argentanu. Samo sam mislio zaštititi ju.

- Vi ste mu pisali? - Pitao je Cain, zapanjen. Eto kako je Sir John znao doći ovdje. - Sada
je prekasno za kajanje, Sir Richard. Ali nije prekasno da ju zaštitite. Pomozite mi da izađem
van.

- Postoji ključ u kanti za otpad. Ima lažno dno, - stari vitez mu je rekao. - Tunel vodi do
šume.

Cain je smjesta bacio kantu za otpad i rastrgao dno dok nije našao ključ. Pametna
djevojka.

230
 Plamena ljubav
Nitko koga bi ona stavila u tamnicu ne bi naišao na ključ, ili mislio da pogleda na takvo
mjesto. - Koliko dugo je da su otišli? - Pitao je Richarda dok je otključavao vrata i trčao van iz
ćelije.

- Prije oko četvrt sata. Pokušala je doći do vas ali su ju Bruceovi ljudi zaustavili.

Cain je kimnuo. - Ne bojte se. Vratit ću ju natrag i riješiti ovo s kraljem.

- Zapovjedniče? - Vitez ga je zaustavio prije nego je ušao u tunel. - Da li je volite?

Cain je kimnuo. - Da. Da, volim.

- Onda požurite.

Cain se smiješio i nestao kroz malu rupu u zidu.

Nije išao tako daleko zadnji put kad ju je lovio, mislio je dok su ga zidovi okruživali.
Zatvorio je oči i nastavio, dišući zrak i tražeći neki svježiji.

Konačno, došao je do kraja tunela i krenuo prema otvoru. Popeo se na stabla, nadajući
se da će bolje vidjeti sa visokog gledišta.

Ono što je vidio ga je iznenadilo. Normanski vitezovi. Je li Aleysia još ovdje? Ne, nije
bilo djevojke između tuceta njih. Što su oni još uvijek radili ovdje, odugovlačeći? Gledao ih je,
slijedio ih kroz stabla natrag do dvorca, gdje su se ušuljali unutra.

Što oni smjeraju? Zašto se šuljaju?

Požurio je iz stabala i potrčao natrag u dvorac. Gotovo se sudario s Nicolasom na svom

putu unutra.

- Brate! Ljudi i ja smo planirali osloboditi vas! - Nicolas se pozdravio s njim.

Cain mu je rekao što je vidio i sumnjao pa su oni požurili prema stepenicama za solar.

Našli su dvojicu kraljevih čuvara mrtve u hodniku. Cain si je pomogao mačem jednog
od vojnika. Pogledali su unutar solara s oklijevanjem. Kralj nije bio tamo. Praktički su natrčali
na četiri Normana na putu za veliku dvoranu. Cain je zamahnuo svojim mačem preko vratova
dvojice ljudi. Ostala dvojica su umrla jednako brzo dok su se njihova crijeva prosula preko
žurbe.

- Dovraga, Brate, - Nicolas je stajao mirno i blijed sa mrtvima oko njegovih nogu. - Čuo
sam da ste divlji s oružjem. Vidim da su priče istinite.
231
Klub Brbljivica
Cainnech ga je potapšao po leđima i nastavio njihov put.

Kad su ušli u veliku dvoranu i vidjeli da je većina ljudi bila još uvijek tamo i nesvjesna
što se događa, Cain ih je informirao. - Nađite svakog Normana i ubijte ih, bez pitanja.

Našli su još mrtvih ljudi, neki Robertovi, neki Cainovi, razbacani preko u žurbi vodeći
prema Cainovoj sobi.

Kad su Cain i Nicolas pristupili sobi, vidjeli su sjene kraj kreveta, gdje je kralj ležao
drijemajući.

Bez razmišljanja o onome što mu je kralj napravio ranije, Cain se bacio naprijed. Nakon
kratke tučnjave, izašao je kao pobjednik, sa balčakom svog mača krvavim u svojoj ruci. Stavio
ga je u Nicolasovu ruku.

- Uzmite ga. Recite kralju da ste vi ubili te gadove.

- Ne. Ja neću uzimati kredit za spašavanje kraljeva života kad ste to bili vi.

- Moram ići, - raspravljao se Cain. - Moram naći Aleysiaju. Nemojte reći Robertu da
sam otišao. Prisegnite.

- Prisežem, - Nicolas se složio tiho i nije ga pozvao natrag kad se kralj probudio i zvao.

Aleysia se nije brinula zbog saveza, ili Normandije, ili prokletog Kralja Škota. Ona neće
otići u Englesku sa Sir Johnom. Pobjeći će Normanskim vitezovima i vratiti se da spasi
Cainnecha iz tamnice. Ona je pokušala, ali Robertovi ljudi joj nisu dali da ga vidi. Posjetila je
Richarda umjesto toga i molila ga da joj obeća da će otići Cainnechu i pokazati mu gdje da nađe
ključ od ćelije. On je morao pobjeći. Ona se morala vratiti natrag k njemu.

Nikada se neće složiti da poništi njihovo sjedinjenje i udati se za nikog drugog.

- Vi ste još ljepši na mjesečini, Aleysia, - rekao je Sir John dok su kasali na njihovim
konjima jedno uz drugo.

- Zašto mi idemo na jug? Idemo li u Englesku?

232
 Plamena ljubav
Bacio joj je jedan nestrpljiv pogled s uzdahom uz njega. - Vi mi nećete postavljati pitanja
cijelo vrijeme, zar ne?

Ne mora brinuti. Neće biti živ dovoljno dugo da odgovori na njih.

Bilo je dvanaest ljudi u njihovom društvu. Gdje je bio ostatak njih? Bila je sigurna da
može smaknuti dvojicu sa svojim bodežima. Jedan bi bio Sir John. Ali što je onda trebala
napraviti? Ostali bi je ubili.

Njezine zamke su bile beskorisne budući da je ona bila na tlu i oni su napuštali šumu.

- Hoćete li mi odgovoriti? - Pitala je.

- Mi ne idemo u Englesku, draga Aleysia, - rekao joj je nestrpljivo. - Ne moramo.

Edward će učiniti što ja želim sada kad sam se riješio Škotskog kralja.

- Što vi to govorite?

- Govorim, da je Robert od Brucea vjerojatno mrtav do sada.

Aleysiajine oči su se otvorile širom. - Vi ste u savezu s Kraljem Edwardom. - Sad je imalo
smisla da je Sir John tražio Škotskog kralja. Planirao je ubiti ga tiho u njezinom dvorcu.
Cainnech to nikada ne bi dozvolio da se desi. Ali on bi još mogao biti u tamnici.

Amish bi ga zaustavio. Ali bila je zasjeda. Otac Timothy, Nicolas - Mattie!

Posegnula je za bodežom uguranim u njezinom prsluku. Mora se vratiti natrag u

dvorac! Pogledala je okolo na čuvare Sir Johna. Koji je izgledao najviše zastrašujući? Našla je
čovjeka koji je sjedio visok u svom sedlu. Izgledao je kao jedan zao, sa crnim povezom preko
svog oka i s najmanje četiri balčaka koje je mogla vidjeti da vire iz njegova pojasa.

Izvukla je svoj bodež i bacila ga sve u jednom potezu, ciljajući na njegovo srce. Njezina
oštrica je sletjela u njegova prsa sa tupim udarom. Pomakla se brzo izvlačeći još jedan bodež
van iz svoje čizme. Usmjerila ga je na Sir Johna i obratila se njegovim ljudima.

- Slijedeći čovjek koji se makne završava njegov život! - Upozorila je glasnim, jasnim
glasom.

- Vi nećete nikada pobjeći, - upozorio je Sir John. Smiješio se a to je bilo tako različito
od Cainnechova blistava, strpljiva osmijeha da je gotovo bilo bijedno razmišljati o životu s tim
čovjekom.

233
Klub Brbljivica
- Zašto vas to brine? - Pitala ga je, čudno smirena. - Vi ćete biti mrtvi. Sada, recite
svojim ljudima—

Nešto je palo sa drveća i skinulo dva čuvara prije nego je Aleysia shvatila da je to bio
Cainnech. Njegov mač bljesnuo je na filtriranom sunčevom svijetlu.

Krv je poprskala obližnje drvo. Čuvar je došao na njega svojim konjem ali ga je Cainnech
zaustavio s brutalnim udarcem njegove sjekire. Vrtio se okolo u smrtonosnom plesu koji je bio
i zadivljujući i zastrašujući za gledati. Čak ni Sir John nije mogao maknuti oči od pokolja koji je
Caunnech iskaljivao pustošeći njegove ljude. Nije stao plesati i ubadati dok svi ljudi osim Sir
Johna, nisu bili mrtvi.

Aleysia je mislila o tome kakav on mora biti na bojnom polju. Drhtala je na svom mjestu.

Grmljavina je odjekivala ispod nje. Konji su dolazili.

Cainnech je došao prema Sir Johnu i Aleysiaji, njegova košulja bila je izvučena iz njegova
struka i zamrljana krvlju, njegove oči su bljeskale kao sjeverno nebo. Ispustio je svoju sjekiru i
držao ruke otvorene, kapajući mač u jednoj ruci.

- Dođite! - Urlao je na Sir Johna.

Njezin zaručnik - koji je - trebao biti, i moguće ubojica Škotskog kralja, uvenuo je u svom
sedlu. Držao je gore svoje drhtave ruke i predao se.

Cainnech je još uvijek dolazio naprijed. Aleysia je držala ispruženu ruku i zaustavila ga,
zaboravljajući na bodež koji je držala na Sir Johnu.

Norman je skočio za njom, rušeći ih oboje iz njihovih sedla.

Cainnech je bio tamo trenutno, dižući Sir Johna sa šumskog tla za njegov ovratnik. Kad
ga je Cainnech imao na njegovim koljenima, povukao je Normana bliže, puštajući da Sir John
vidi nju dok je pritiskao rub njegove oštrice o vitezovo grlo.

Srela je Cainnechov hladan pogled preko ramena Sir Johna. On se spremao prerezati
njegov vrat.

Grmljavina ispod njih je rasla glasnija. Pogledali su prema zvuku da vide kralja i Amisha,
svi su dolazili u vidokrug. Prostrijelila je svojim pogledom natrag na Cainnecha. Nije željela da
on ubije Sir Johna.

234
 Plamena ljubav
Njegov kralj mu to ne bi oprostio.

- Pusti ga, moja ljubavi.

Smiješio se i poljubio vrh Sir Johnove glave a onda ga pustio, šaljući ga naprijed na
koljenima ispred kralja s udarcem u njegovu stražnjicu.

Aleysiaju nije bilo briga o tome što se događa oko nje. Njezine oči bile su na njezinom
mužu. Pogledao je gore i njihove oči su se susrele. Taj divlji, nemilosrdni krvavi gorštački ratnik
bio je njen. Njen.

Trčala je u njegov zagrljaj, gdje je bila bolna biti, gdje je pripadala. Nijedan prokleti kralj
je neće uzeti od njega opet.

Sjedili su sa kraljem u velikoj dvorani dok je padala noć. Pili su i nazdravljali Nicolasu,
koji je spasio kraljev život. Mattie je bila posebno sretna. Nije se prestala smiješiti cijelu noć.

Zbog pokušaja ubistva kralja, Sir John bio je poslan brodom u Normandiju u tri posebna
sanduka kao poruka Aleysiajinom bratiću.

Aleysia se bojala da bi ih to moglo učiniti neprijateljima, ali Bruce ju je uvjerio da to nije

bio slučaj. Bilo mu je žao što ju je poslao sa ubojicom.

Nije bio tako oprostiv s Cainnechom. - Kako ste vi izašli iz tamnice?

- Je li to važno? - Pitao ga je njezin muž, između dva gutljaja vina. - Rekao sam vam da
neću otići bez nje.

- Cain, poznajem vas od kad ste bili momak. Oprostio sam vam mnogo toga u vašoj
prošlosti. Ali vaša drskost postaje—

- Gospodaru, - prekinuo je Nicolas, podižući se sa svog sjedala. - Cainnech je—

Cainnech je postavio svoj miran pogled na svog brata i Nicolas je sjeo dole, ne govoreći
ništa više.

Ovo je zainteresiralo Brucea. Gledao ih je obojicu. - Kada ste vi pobjegli iz tamnice,

Cain? Prije ili poslije nego što su se Normani uvukli u dvorac?
235
Klub Brbljivica
Cainnech je polako trepnuo, njegov pogled je još bio na bratu. - Nakon.

- Brate, - Niicolas je rekao a onda pogledao na kralja. - Gospodaru, on je vidio Normane

kako dolaze unutra.

- Nicolas, - rekao je Cain ponovno.

- Ne. Pustite ga da govori, - zapovjedio je kralj.

Rekao je kralju što se desilo i kada je to učinio, Bruce je pohvalio njegovu iskrenost.

Opet, on nije bio toliko oprostiv na Cainnecha. - Vi ste spasili moj život, pa vas ja ne
mogu baciti u tamnicu - iako to ne bi bilo od nikakve koristi. Umjesto toga, ja ću vam dati što
god tražite. Drzak ili ne, ne želim nikog drugog uz moju stranu u borbi.

- Hvala vam, Gospodaru, - rekao je Cain. - Ali ja se neću boriti za vas neko vrijeme.
Želim započeti obitelj s mojom ženom. I također želim Lismoor—

Stao je kad se Aleysia nagnula i šapnula mu u njegovo uho.

- Jeste li sigurni? - Pitao je nju.

- Da, - rekla mu je nježno i bez oklijevanja.

Uzeo je njezinu ruku i okrenuo se natrag kralju. - Želim Lismoor i Rothbury da budu dati
Nicolasu. Ja ću otići kući obnoviti moj život.

Aleysia je zatvorila oči. Ona će biti tamo da mu pomogne, dok god ju on bude trebao.
Slike njega kako ubija deset ljudi da ju spasi bljeskale su kroz njezin um. Ona ga nikada ne bi
ukrotila.

- Cainnech, - šapnula je njemu, naginjući se bliže. - Večeras, mislim da se ne trebamo

previše brinuti da budemo nježni.

Pogledao je u nju a onda se smijao. Bio je to dubok, bogat, predivan zvuk. Zvuk koji je
sve više voljela. Rekla je tihu molitvu i pogledala preko stola na Oca Timothyja. Oboje se
nasmiješilo.

236