Knjige.

Club Books

1
 Knjige.Club Books
Naslov izvornika
Sins of a Duke

SUZANNE ENOCH

Grijesi jednog
vojvode
S engleskog prevela
VIDA MILEK

2
 Knjige.Club Books

Za sve one koji su strpljivo ili nestrpljivo čekali priču o Sebastianu.

Baš vi.
Uživajte.

3
 Knjige.Club Books
PRVO POGLAVLJE

LIPANJ, 1813.

udeći prema izrazima lica vojnika koji su stupali od zgrade konjičke garde,
S spremalo se nekakvo krvoproliće. Tiho psujući, Sebastian Griffin, vojvoda od
Melbournea, u galopu projuri kraj njih stigavši na cilj petstotinjak metara ispred
vojnika. Nije bila neka udaljenost, ali nije imao ni puno vremena.
Zaustavio je svojega riđeg pastuha i skočio na tlo. - Tko je ovdje glavni? -
viknuo je prema bučnu bedemu pred sobom, jedva primjećujući svoja dva mlađa
brata i šurjaka koji su dojahali za njim.
- To bih bio ja - javio se grleni glas s prednje strane bučne gomile. Krupan
muškarac, odjeven kao i većina njegovih drugova u otrcanu odjeću seljaka i
ostalih pripadnika radničke klase, probijao se prema Sebastianu s jednoga kraja
mnoštva. - Što želiš, momče?
Momče? Nitko ga već sedamnaest godina nije tako nazvao, otkako je u
sedamnaestoj naslijedio vojvodstvo.
Upitno je podignuo obrvu. - Volio bih znati zašto mislite da ćete probijanjem
vrata kuće Carlton doći bilo do hrane, bilo do potpore za ono za što se zalažete.
- Tko si ti, majku mu staru, da jašeš na tako ulickanu konju sa svojim
ulickanim prijateljima? - upitao ga je čovjek.
Sebastian se nije obazirao na njegovo pitanje, već se okrenuo prema drugoj
skupini jahača koji su upravo stizali. - Kupite svaki komadić hrane na tržnici u
Picadillyju - dao je upute svojem tajniku. - Neka je dostave u Westminstersku
opatiju.
Rivers je kimnuo okrenuvši svojega konja. - Odmah, Vaša Milosti.
- Jennings, pođi s njim. Želim pokrivače i odabranu odjeću za sve koji bi je
mogli trebati.
- Već jurim, Vaša Milosti.
Kad se ponovno okrenuo prema krupnom čovjeku, ratoboran izraz na njegovu
licu prilično je oslabio, a zamijenila ga je zbunjenost. - Znači, mislite da nam
možete dati malo kruha i košulju pa ćemo otići? To nije...
- Koliko vas ima, tri stotine? - prekinuo ga je Sebastian bacivši na trenutak
pogled na prljava, gladna, očajna lica u gomili oduprijevši se porivu da se okrene
i preko ramena provjeri gdje su vojnici. - Idite u Westminster, pa ćemo se ondje

4
 Knjige.Club Books
naći. Sjest ćemo kao ljudi i porazgovarati o tome kako nahraniti i poboljšati
položaj vaših ljudi dok ne dođe vrijeme da ponovno zasadite polja i poboljšate
način navodnjavanja.
- Nije mi...
- Ako budete ustrajali u napadu na rezidenciju princa namjesnika, on će biti
prisiljen pozvati vojsku da se zaštiti. - Trenutak su se gledali u oči. - Gospodine,
ovdje ima djece. Ne pogoršavajte stvar. Vjerujte, dajem vam riječ da ću
vam pomoći da se stvari poprave.
- Ne znam vaše ime, gospodine... Vaša Milosti. Ne znam mogu li vjerovati
plemiću.
- Ja sam vojvoda od Melbournea. Ako išta znate o meni, onda znate da ne
gazim riječ koju dam.
Čovjek je naglo koraknuo naprijed. Obojica, i Shay i Zachary, krenuli su, ali
Sebastian pokaže braći da stanu. Ovi ljudi bili su očajni i tražili su nekoga kome
bi se mogli požaliti zbog propale žetve. Prokleti Kesling koji se nije obazirao na
nevolje ovih ljudi čija je zemlja graničila s njegovim posjedom. Pričekavši malo,
ispružio je ruku.
Uz podrhtavanje brade, seljak ju je prihvatio. - Ja sam Brown, Vaša Milosti.
Nathan Brown. Čuo sam za vas.
- Naći ćemo se u Westminsterskoj opatiji za dva sata, gospodine Brown.
Brown kimne. - Bit ću ondje.
Na Brownov poticaj mnoštvo se počelo kretati prema istoku, u smjeru
Westminsterske opatije. Neki od njih pružili su mu ruku, osmjehnuli se i kimnuli
dok su prolazili. Kad se i posljednji udaljio od ulaza u kuću Carlton, Sebastian
je duboko udahnuo.
- Dobro obavljeno, Seb - primijetio je njegov najmlađi brat, lord Zachary
Griffin. - S obzirom na to da sam imao samo jedan pištolj, moglo je biti gusto.
- Hm-hm... Shay, otiđi do župnika u Svetu Margaretu i reci da će opatija na
dan-dva dobiti goste.
Njegov srednji brat krenuo je prema opatiji. - Krećem.
Sebastian je ponovno uzjahao Merlina. - Idem i ja. Za dva sata imam sastanak.
Njegov šurjak Valentine Corbett, lord Deverill, naceri mu se. - Što radiš ujutro
kad ne spašavaš monarhiju i ne hraniš siromašne i jadne?
- Hranim Zacharyja, što zna biti gotovo jednako zahtjevno - odgovorio je
odjahavši kako bi porazgovarao s vidljivo potresenim Prinnyjevim1 tajnikom koji
se pojavio na drugom kraju ulaznih vrata u pratnji šestorice jednako uzrujanih
kraljevskih stražara. - Vi ostali vratite se svojem poslu. Green će ostati sa mnom.

1
Prinny - naziv odmilja za princa, op. prev.

5
 Knjige.Club Books
Njegov je šurjak kimnuo i ostatak njegove skupine otišao je, Zach i Valentine
posljednji. Iako se pretvarao da ne sluša, Sebastian je čuo kako mrmljaju o
opasnosti kojoj se izložio i tome što se moglo dogoditi da je gospodin Brown
slučajno bio naoružan nečim drugim, ne samo opravdanim gnjevom. Što se, pak,
ticalo njega kao vojvode, a osobito vojvode od Melbournea, to je samo bila
njegova dužnost prema Kruni i engleskome narodu. Tako je provodio svako jutro.
I svako poslijepodne. I svaku večer.
Kad je otišao od kuće Carlton, prolazeći kraj vojnika ni ulicu dalje od
rezidencije namjesnika, usporio je riđanov korak na kas mnogo prikladniji za
kretanje po Mayfairu. Tri ulice dalje skrenuli su na Trg Grosvenor, a potom
privatnim prilazom prema kući Griffin. Kliznuvši iz sedla Sebastian je predao
uzde Greenu i krenuo prednjim stubama dok je momak odvodio Merlina iza kuće
u staju.
Kad je došao do ulaznih vrata, ona su se otvorila. - Nadam se da je sve dobro
prošlo, Vaša Milosti - kazao je sluga maknuvši se ustranu da Sebastian uđe.
- Hvala bogu, jest, Stantone. Je li mi se kći već probudila?
- Mislim da nije, Vaša Milosti. Da pošaljem po nju?
- Da, želim je vidjeti prije nego što odem u Parlament. Kad se Rivers vrati,
molim te, reci mu da ćemo morati odgoditi sutrašnji ručak. Dobar dio dana morat
ću provesti u Westminsterskoj opatiji.
- U redu, Vaša Milosti.
Predavši mu šešir, rukavice i zimski ogrtač, Sebastian je otišao u sobu za
doručak. Na ormariću su stajale velike količine kruha, voća i narezanoga mesa
njemu na izbor, a London Times bio je izravnan i stavljen na njegovo mjesto na
čelu stola. Izabrao je što će jesti pa sjeo pročitati kakav je carinski sporazum
postignut između Britanije i Sjedinjenih Država, koji je otklonio sve mogućnosti
neprijateljstava između dviju država. Prema piscu vijesti, očito se vlada
urazumjela nakon što je Njegova Milost vojvoda od Melbournea izvršio pritisak
na nju.
- Barem za sada - promrmljao je za sebe pokazavši da želi kavu. Jedan od
dvojice sluga pohitao je natočiti šalicu iz koje se pušilo. Sebastian je duboko
udahnuo prije nego što je otpio gutljaj. Hvala bogu na Amerikama.
- Bila sam budna, tata - s vrata se začuo veseo dječji glas i on digne pogled.
- Dobro jutro, Peep - kazao je smijući se. - Jako si mi lijepa.
S gotovo osam godina, gospođica Penelope Griffin počela je razvijati vlastiti
smisao za modu a jutros je na sebi imala haljinu od jarkožutog muslina posutu
bijelim cvjetićima i odgovarajući žuti šeširić obilato ukrašen bijelim tratinčicama.
Klecnula je prije nego što se digla na prste da je poljubi.
- Dražesna sam, zar ne? - okrenula se popravljajući šeširić.
- Dakle, pretpostavljam da ti i gospođa Beacham idete na rođendansku zabavu
Mary Haley.
6
 Knjige.Club Books
- Da, poklonit ću Mary ovakav bijeli šeširić sa žutim sunovratima.
- Ma bit ćete najljepše mlade dame u Londonu.
S ormarića je uzela breskvu i dvije kriške prepečena kruha pa sjela pokraj
njega. - Mislim da hoćemo. Smijem li pozvati Mary sutra na čaj?
- Mislio sam da sutra ideš na ručak sa svojim teticama - kazao je skrivajući
blago mrštenje.
- Jao, da, zaboravila sam! Znaš, raspored mi je ovih dana jako natrpan.
Sebastian se na trenutak zagledao u svoju tamnokosu sivooku kćer. Osjećao
je tjelesni bol pri pomisli da će za deset godina u njezin raspored biti uključeni
izlasci s udvaračima i balovi na kojima će je gledati kako pleše sa živahnim
mladićima.
- Sutra navečer u Vauxhallu nastupaju akrobati - pomalo naglo je rekao. -
Zašto ne pitaš Mary i lorda i lady Bernard bi li nam se pridružili?
Peep je poskočila na stolcu. - Akrobati?! I žongleri?
- Mislim.
- Da, molim te! - Odgrizla je veliki komad breskve a onda ga postrance
pogledala. - Samo da znaš da je Maryna teta kod njih u posjetu pa će i ona htjeti
s nama, a onda će se htjeti udati za tebe.
Divno. - U tom slučaju, možda bismo...
Vrata sobe za doručak otvoriše se. - Dobro jutro svima - reče Sebastianov
najmlađi brat Zachary banuvši u sobu i uputivši se ravno prema ormariću s jelom.
- Kad sam rekao da odeš kući, mislio sam na tvoju kuću - primijeti Sebastian
smijući se bratu iza leđa. Očito je Zach dobio zadatak provjeriti je li se glava
obitelji vratila kući u komadu.
- Caroline je na jutarnjem sastanku s vojvodom od Yorka. Rekla je da bih ga
ja podsjećao na tebe, a to bi ga podsjetilo na to da nije baš omiljen u Domu
lordova.
- Zato što je uživao u uslugama jedne cure koja ga je nagovorila da unaprijedi
brojne vojnike?
Bože sveti. - Što ti znaš o tome, Peep? - upita Sebastian kćer uputivši uzrujan
pogled bratu koji je sjeo nasuprot njoj.
- Stric Shay kaže da bi vojvoda trebao naučiti držati hlače zakopčane pa onda
ne bi ženama dugovao uslugu. Je li mu ona sašila hlače?
- Točno. - Dobaci Zach cerekajući se. - Krajnji je ishod da sam morao doći u
kuću Griffin na doručak sa svojom najmilijom nećakinjom.
Zatresla je svojim tamnim uvojcima. - Ne bi to smio govoriti. Što ako te čuju
teta Nell i tetak Valentine? Bilo bi im žao što ne voliš Rose kao mene.
- Da, Zachary, kako bi objasnio sestri da ti njezina kći nije tako draga kao
moja? - bez oklijevanja mu dobaci Sebastian pogledavši ga upitno i pokazujući

7
 Knjige.Club Books
na trenutak da mu je društvo odrasle osobe itekako drago, ne samo kada
sprečava pobune. Budući da se Shay prošloga ljeta oženio i otišao iz kuće Griffin,
stvar je postala... Sebastian se pribere. Nećemo sad o tome.
- Ma Rose je slatka, naravno, ali ona ima samo pet mjeseci. Moraš priznati da
razgovor s njom nije baš sjajan.
Penelope se nasmijala. - Zato što još nema zube. - Pružila je ruku preko stola
i potapšala strica po ruci. - Nemoj se brinuti. Sigurna sam da će ti postati draža
kad malo naraste.
Zachary joj uzvrati osmijeh. - Uvjeren sam da hoće. Bit ću ti zahvalan ako
ovo ostane između nas.
- Naravno. Neću da te tetak Valentine tresne po glavi.
- Hvala ti. Ni ja.
Brbljali su o glupostima sve dok Sebastian nije ustao od stola. - Imaš malo
vremena, Zach? - upita ga.
Njegov brat ustane. - Naravno. Peep, dat ću ti šiling ako mi ovu krišku kruha
namažeš marmeladom.
- Dva šilinga - rekla je posegnuvši za staklenkom.
- Dogovoreno.
Sebastian je prešao preko hodnika u drugu sobu i napola zatvorio vrata kad
mu se Zachary pridružio. - Peep želi pozvati Mary Haley sutra navečer u
Vauxhall. Njezina teta, lady Margaret Trent, najvjerojatnije će nam se pridružiti.
Zach se iskrevelji. - Mislio sam da ćeš me moliti da ti pomognem s
gospodinom Brownom i njegovim ljutitim prijateljima. Naravno da ćemo vam se
Caro i ja pridružiti u Vauxhallu.
Uzdahnuvši s olakšanjem, Sebastian potapše brata po ramenu. - Lako je s
gospodinom Brownom. Hoću ostati podalje od lady Margaret.
- Kao da itko od nas želi da to upalo lice uđe u našu obitelj.
- Hm... - On ga značajno pogleda. - Teško da će se tako nešto dogoditi bez
obzira na sve vaše želje.
Njegov se brat vratio do vrata da ih do kraja zatvori. - Jesi li dobro, Seb? Hoću
reći... na stranu to što povremeno ujutro izigravaš junaka, sad kad ti i Peep ovdje
živite sami, malo je...
- Ne želim razgovarati o tome - Sebastian stisne vilicu. - Dakle, što god da si
želio reći, nemoj se truditi.
- Shvaćam. Ispričavam se. Vodiš li ipak Caro i mene večeras k Elkinsovima
ili da se snađemo sami?
- Dolazim po vas kočijom u osam. - Sebastian se zagleda kroz prozor na
prednjoj strani kuće. - Usput, dobro sam. Privikavam se na manje kućanstvo.
Ponovno. - Nikome izvan obitelji ne bi to nikada priznao.

8
 Knjige.Club Books
Zachary pročisti grlo. - Samo što... Nemoj mi otkinuti glavu, ali u protekle
dvije godine vjenčali smo se i Nell i Shay i ja. Ti... ne želim te gledati tužnog kad
smo mi ostali tako sretni. - Slegne ramenima. - Znam da nisam to lijepo rekao, ali
znaš, ja se sjećam. Sjećam se kakav si bio prije četiri godine kad je umrla
Charlotte. To što smo otišli odavde, ne znači da smo te napustili. Mi...
- Za ime boga, Zachary - odvrati Sebastian upotrijebivši svu snagu svoje
poznate suzdržljivosti da mu glas ostane smiren i hladan - nisam invalid. Nemoj
se ni pokušavati staviti u moj položaj. Proteklih sedamnaest godina ja sam glava
ove obitelji. Kad ti makar na jedan dan budeš imao tu odgovornost, onda ćeš se
moći poistovjetiti sa mnom. Dotada ćeš me morati držati za riječ. - Prišao mu je
korak bliže. - Sad me ispričaj, ali moram do Parlamenta, a onda na ručak s
tristo bijesnih seljaka i članova njihovih obitelji.
Ne rekavši više ni riječ, prošao je kraj brata, otvorio vrata i vratio se u sobu
za doručak. - Peep, zlato - polako je rekao vraćajući osmijeh na lice - obećaj mi
da ćeš mi, kad se vratim, ispričati sve o današnjoj zabavi.
Ustala je i on se sagnuo da je zagrli. - Obećavam. Vratit ćeš se doma na
večeru?
- Trebao bih se vratiti puno prije.
- Nakon toga ideš na bal sa stricem Zacharyjem i ostalima.
- Moram, Penelope. - Čvršće ju je zagrlio. - Ako dam riječ da ću nekamo doći,
a onda ne dođem, ljudi su povrijeđeni. - To je tek početak objašnjenja, ali njegova
kći ima još dovoljno vremena da nauči sve pojedinosti o tome što znači biti
Griffin i vojvodina kći.
- Dobro - rekla je duboko uzdahnuvši i pustila ga. - Volim te, tata.
- Volim i ja tebe, zlato. Budi dobra.
- Trudit ću se.

- Prokleti, glupi, škrti...

- Melbourne!
Ponovno uspostavivši nadzor nad sobom, Sebastian uspori na izlasku iz
predvorja Doma lordova. Svih ovih godina otkako je prisustvovao sjednicama
Parlamenta, sjećao se da je samo nekoliko puta uspio otići iz zgrade a da ga
nisu gnjavili zbog ovoga ili onoga. Nakon što je odmor za ručak proveo onako
kako je proveo, gotovo da je jedva čekao ovaj susret. - Da, Kesling?
Vikont se koturao po predvorju zaustavivši se na pola metra ispred Sebastiana
zaudarajući po nekakvoj francuskoj toaletnoj vodici koja nije puno pomogla u
prikrivanju njegova teškog tjelesnog mirisa. Još većom snagom volje suzdržao
se da se ne odmakne korak unatrag.

9
 Knjige.Club Books
- Melbourne, mislio sam da imaš naprednije stavove.
- Od kojih?
- Tvrdiš da se brineš za dobrobit običnih ljudi, a svaki put kad Prinny traži
novac za neku svoju glupost, ti glasaš u njegovu korist. Ne razumijem...
Opet isti razgovor. - Možda bi ti, Kesling, mogao meni objasniti zašto svaki
put kad se glasa o uvođenju poreza na imovinu, a tako prikupljena vladina
sredstva koristila bi se za opće dobro, ti glasaš protiv. Što uopće ne objašnjava
zašto se tako grubo odnosiš prema ljudima koji žive na tvojoj zemlji.
- Zašto bi taj teret pao na nas samo zato što smo slučajno takvi rođeni? Teško
da...
- A, u tome je stvar - prekine ga Sebastian. Objasnit ću ti jednom. Da bi
Ujedinjeno Kraljevstvo ostalo snažno u ovom rastućem svijetu, moramo moći
napredovati. Za to nam trebaju stanovnici koji su obrazovani i zadovoljni, a da bi
nas ostatak svijeta doživio kao silu, naša vlada mora djelovati zdravo. Zato ova
vlada podupire svojega vladara i svoj narod. Ili će to činiti sve dok jedan Griffin
bude u Domu lordova. Do viđenja, Kesling. - Oštro se okrenuo.
Ulazna vrata kuće Griffin otvorila su se čim se njegova kočija zaustavila na
prilaznome putu.
- Stantone - rekao je stupivši na tlo - je li se gospođica Peep već vratila?
- Još nije, Vaša Milosti. No imate poruku iz kuće Carlton.
Vojvoda ju je uzeo sa srebrnoga pladnja i otvorio na vratima. - Kad je to
stiglo?
- Prije dvadeset minuta, Vaša Milosti.
Ponovno se okrenuo. - Tollinse, pričekaj ondje - viknuo je zaustavivši kočiju
prije nego što je uspjela skrenuti prema stajama. Gurnuvši poruku u džep,
ponovno je zatražio šešir i rukavice. - Molim te, obavijesti moju kćer kamo sam
otišao i da ću se vratiti čim budem mogao.
Batler kimne. - Svakako, Vaša Milosti.
Uzdahnuvši, Sebastian se ponovno vrati na ulice Mayfaira. Bio je prilično
siguran u to što Prinny želi. Bez obzira na jutrošnje događaje, namjesnik je i dalje
bio opsjednut dovršetkom svojega paviljona u Brightonu, ma koliko prazna bila
državna blagajna. Danas je u Domu lordova održano uvodno glasanje.
U nekom trenutku usput Sebastian se od vjerna zagovornika monarhije
pretvorio u osobu od povjerenja i savjetnika princa Georgea. Usprkos
povremenim neprilikama to mu je omogućavalo dodatan nadzor nad stanjem u
zemlji. To mu je pružilo uvid u nešto što je, kako se činilo, bila tajna. Ako je
čovjek mogao prijeći preko njegovih povremenih bijesnih ispada i čestih
teatralnih dramatiziranja, Prinny je bio bistar momak s istančanim ukusom.
Čim je došao u kuću Carlton, jedan od slugu odveo ga je u svečanu bijelu
sobu, što je bilo čudno. Bijela soba bila je za goste, a on je već dugo bio sve samo

10
 Knjige.Club Books
ne gost. No Prinny je očito imao nešto na umu pa je Sebastian otišao do
prozora koji je gledao na vrt i čekao.
Stajao je ondje i pet minuta poslije kad su se ponovno otvorila vrata. -
Melbourne! - začuo se poznati Prinnyjev glas. - Nisam znao da si ovdje. Nema
sumnje da moraš sa mnom razgovarati o nekim važnim stvarima.
Sebastian se okrene prema Namjesniku, smiješkom prikrivajući zbunjenost
kad je shvatio da za Prinnyjem u sobu ulazi još desetak osoba. Aha, znači, sad je
postao zanimljivost za pokazivanje gostima. - Moram, Vaše Veličanstvo -
potvrdio je naklonivši se.
- Onda ću doći za nekoliko trenutaka - odvrati Prinny. - Prije toga htio bih ti
predstaviti Njegovo Veličanstvo Stephena Embryja, vladara Costa Habichuele. I
njegovu suprugu, kraljicu Mariju. Vaša Visočanstva, ovo je vojvoda
od Melbournea, jedan od mojih najbližih savjetnika.
Čovjek koji je stajao u prvom redu svite istupi i pruži Sebastianu ruku. - Jako
mi je drago, Vaša Milosti - rekao je s izrazito kornvalskim naglaskom.
Hm, koliko je Sebastian znao, Cornwall se nije odvojio od Engleske i nije
promijenio ime. - Vaše Visočanstvo - uzvratio je rukujući se.
Uz taj naglasak vladar je bio visok, imao je plavu kosu i zlaćane brkove te
izrazito engleske crte lica usprkos latinoameričkome naslovu. Na sebi je imao
napadnu crnu vojničku odoru kao i četvorica muškaraca koji su okruživali
skupinu. Njegova se razlikovala po uskoj bijeloj lenti prebačenoj preko lijevoga
ramena i svezanoj na desnome boku. Lentu je krasilo nekoliko očito vojnih
odličja, a najviše od svega isticao se jednostavan zeleni križ na njegovim prsima.
Za razliku od svojega pratitelja, žena čija je ruka počivala na vladarovoj očito
je bila španjolskoga podrijetla, visoka, tamnokosa, maslinaste puti i smeđih očiju.
Nesumnjivo, kraljica Maria.
- Smijem li pitati gdje se nalazi Costa Habichuela? - upitao je nakon nekoliko
trenutaka Sebastian usredotočivši se na vladara.
- Drago mi je što ste to pitali - odvratio je vladar smiješeći se. - Mi smo na
istočnoj obali Srednje Amerike. Divno mjesto, doista. Bio sam veoma počašćen
kad je kralj Mosquita meni i mojim nasljednicima darovao tu zemlju.
Znači da je to treća zemlja utemeljena u Južnoj ili Srednjoj Americi u
proteklih godinu i pol. - Kralj Mosquita - ponovio je. - Znači da se vaše područje
proteže duž Obale komaraca.
- Izvrsno, Vaša Milosti. Dobro poznajete zemljopis.
- Manje-više je općepoznato - začuje se nježan ženstveni glas slijeva vladaru
- da je to područje nazvano prema skupini malih otoka poznatih kao Mosquitos, a
ne prema komarcima.
Sebastian okrene glavu. Smeđe oči gledale su u njega. Tamnosmeđe, poput
plodne, tek preorane zemlje u proljeće, smještene na licu žućkastobijele boje,

11
 Knjige.Club Books
glatkom i besprijekornom, a njezina kosa, dugačka i raspuštena te blago
valovita, bila je bujna i crna kao krila gavrana.
- Vaša Milosti - umiješa se vladarov glas - moja kći, princeza Josefina
Katarina Embry.
Trepnuvši, Sebastian je nesvjesno ustuknuo. Osjećao se čudno, zbunjeno,
imao je osjećaj da cijelu vječnost zuri u nju iako je sve trajalo kraće od minute. -
Vaša Visosti - kazao je pjevnim glasom naklonivši se.
Uzvratila je malim klecajem, a oči su joj blistale kao da točno zna kako je
djelovala na njega. - Vaša Milosti.
- Vladar je došao s obitelji tražiti neke zajmove - doda Prinny. Pljesnuo je
velikim rukama. - Znaš, Melbourne, ti bi bio savršena poveznica. Imenujem te
britanskim poslanikom za vezu s Costa Habichuelom! Kako ti se to sviđa?
Ni najmanje. - Počašćen sam, Vaša Visosti - glasno odgovori Sebastian
namještajući hladan osmijeh. - Nisam siguran koliko ću pomoći stvarno moći
pružiti, ali bit će mi drago dati koji savjet.
- Izvrsno. Večeras dolaziš k Elkinsonovima na bal, je li tako?
- Namjeravam.
- Onda ćeš dopratiti onamo naše prijatelje. Nažalost, ja sam već prije nešto
dogovorio, inače bih ih dopratio sam.
Sebastian se na trenutak zapitao je li Prinny razmišljao o tome koliku je
važnost pridao toj novoj zemlji zaduživši vojvodu od Melbournea da vladara
predstavi londonskom visokom društvu, ali odgovor je shvatio gotovo istoga
trena. Princ George u tome je vidio priliku da nekolicini stranaca pokaže kako je
velikodušan i utjecajan.
- Bit će mi zadovoljstvo - rekao je, jer u tom trenutku nije imao izbora.
- Bojim se da kraljica Maria i ja prije imamo neke obveze - kazao je vladar
ispričavajući se pogledom.
Hvala bogu. - Zao mi je što to čuj- No princeza Josefina jako će dobro
predstaviti Costa Habichuelu umjesto nas.
- Bit će mi drago - ponovno se začuo zvonki glas.
Sebastiana niz kralježnicu prođu srsi. - Recite mi onda gdje ste odsjeli pa ću
doći u osam.
- Josefina, molim te, pobrini se za to - reče vladar okrenuvši se Prinnyju da ga
pita nešto o brojnim bijelim mramornim kipovima koji su stajali u prostoriji.
- Trenutačno smo smješteni u domu pukovnika Winstona Branburyja, dok ne
nađemo odgovarajući konzulat - reče princeza Josefina primivši Sebastiana za
ruku.
- Branbury. Znam gdje je to. - Nije mogao stajati na miru pa su se odmaknuli
od ostalih i otišli prema najbližem prozoru.

12
 Knjige.Club Books
- Dobro. Ja vam ne bih znala objasniti - nastavila je smiješeći se - jer sam u
Londonu strankinja.
Uhvatio se kako bulji u njezina usta, u pune usne napućene kao kod Španjolki.
- Ne trebate se brinuti - jedva je odgovorio. - Moja kočija bit će ispred kuće
Branbury točno u osam.
Razvukla je osmijeh. - Volim pravu gospodu. Priča se, Vaša Milosti, da ste
jutros napravili junačko djelo.
Sebastian odmahne glavom. - Samo sam izvršio svoju dužnost. Ništa drugo.
- Ah. Uglađen i skroman.
Privlačna, zamamna kakva je bila, princeza Josefina tako je i razgovarala i
činilo se da je oduševljavaju iste stvari kao i sve druge žene koje je poznavao. No
te oči... - Uglađenost trebam tek pokazati - kazao je oslobodivši se njezinih prstiju,
sretan što je nosila rukavice. Imao je neki čudan osjećaj da bi se opekao na njezinu
kožu. Krenuo je prema vratima. - Do večeri.
Vani na hodniku Sebastian se naslonio na zid da dođe do zraka. Odjednom se
osjećao kao da je dotrčao s Maratonskog polja. Koji mu je vrag bio?
Kao prvo, trebao je shvatiti što Prinny smjera pa se ispričati od sudjelovanja.
Kao drugo, nije bio nekakav nezreli srednjoškolac. Imao je trideset četiri godine,
za boga miloga. Već je vidio zgodnih djevojaka. Jednom je bio i oženjen. I odonda
se nije osjećao ovako... čudno. Čak je i običan razgovor s njom bio poseban.
Stresao se, uspravio i krenuo prema ulaznim vratima kuće Carlton. Doveli su
ga u nezgodan položaj, ali riješit će to kao i sve u životu, brzo i učinkovito.
Uostalom, zanemarivanje svega osim obitelji i posla pretvorio je u pravu
umjetnost. Odmaknuti se od Josefine Katarine Embry neće mu biti nimalo teško.
Neće si dopustiti da bude.

13
 Knjige.Club Books
DRUGO POGLAVLJE

ebastian se popeo u kočiju i sjeo nasuprot brata i snahe. - Hoćemo li?

S Zachary lupne po krovu i kočija krene. - Hoćeš li nam reći? - upita ga nakon
nekoliko trenutaka tišine.
- Reći vam što?
- Zašto večeras idemo mojom kočijom? Peep nije pobjegla tvojom, je li tako?
- Poslao sam je po nekoga tko večeras ide na bal.
- Koga?
- Zachary - prekori ga njegova supruga lady Caroline. Što se tiče Sebastiana,
što su manje govorili o tome, to bolje. Njegov je brat, međutim, bio znatiželjan
k’o pas a uporan k’o mazga. Morao im je nešto reći. - Činim uslugu Prinnyju. -
Mislio sam da si to već jutros učinio.
Sebastan se nije obazirao na njegovu primjedbu. - Zamolio me je da strane
dostojanstvenike dopratim na bal.
- Još jednom, zašto si u mojoj kočiji?
- Zato što mi se nije činilo prikladnim da budem u svojoj. - I zato što nije htio
da se ponovi onaj čudni osjećaj koji ga je ranije toga dana obuzeo, osjećaj da je
potpuno usredotočen, a istovremeno potpuno zbunjen dok mu vrućina prži kožu. -
Znači, riječ je o nekoj ženskoj.
Sebastian se na vrijeme vratio u razgovor pa ga začuđeno pogleda. - Tvoja me
pronicljivost uvijek iznova zadivi.
- Zar cura nema sluškinju ili nekoga sličnog? To bi otklonilo svaku...
- Siguran sam da ima - odvrati vojvoda. - Odlučio sam se odvesti s vas dvoje
iako mi se čini da bi tvojoj ženi i meni bilo sasvim dobro i bez tebe.
Zach se namršti. - Samo sam pitao.
Caroline ga potapše po koljenu. - Zabadaš nos u tuđe stvari.
- Nije zabadanje nosa kad je riječ o tvojoj obitelji. - On promijeni položaj. -
Koliko je ružna ta djevojka?
- Zachary!
Nasmijavši se kratko svojoj ženi, Zachary se ponovno zavali na svoje mjesto.
- O tome je riječ, je li tako? Strana dostojanstvenica, a Prinny je odredio da joj
večeras budeš pratitelj. Sigurno je ružna k’o sam vrag. Ne moraš plesati s njom,
je li? Ili je izobličena? Možda. Ili...
- Caroline, kako napreduje tvoj portret vojvode od Yorka? - prekine ga
Sebastian.
14
 Knjige.Club Books
- Jako dobro, hvala. Sve dok ga netko ne podsjeti da sam sada dio obitelji
Griffin, izvrsno se slažemo.
- Ne znam zašto izbjegavaš tu temu, Seb - ponovno pokuša Zachary. - Vidjet
ćemo je na zabavi, a ja ću se zalijepiti za tebe kao krpelj sve dok me ne predstaviš.
Sebastiana niz kralježnicu prođe jeza. Skanjivanje? Bojazan? Iščekivanje?
Što god to bilo, osjećaj nije bio ugodan. - Čini što želiš - hladno je rekao. - Samo
znaj da će me Willits i Fennerton također salijetati pa ćete morati svi biti zajedno.
Zachary se namršti. - Fennerton?
- Fennerton.
Kad su se iskrcali iz kočije, Sebastian ponovno izbaci iz glave tamnooki lik
princeze Josefine. Nadao se da će kao poslanik za vezu s Costa Habichuelom
samo morati predstaviti vladara gospodinu Henryju Sparksu u Engleskoj
banci. Večeras je, iz pristojnosti, osigurao prijevoz i ruku na koju se može
osloniti. Ništa više. Nelagoda koju je osjećao u utrobi samo je posljedica nečega
što je pojeo. Vjerojatno je kriv teleći kotlet koji je kuhar poslužio za večeru.
- Shay i Sarala su ovdje - primijeti Zachary podigavši ruku kad im se približio
srednji brat Griffin sa svojom ženom.
- Jeste li čuli - kazao je Charlemagne bez uvoda - da je Prinny proglašen
počasnim vitezom nekakvoga Zelenog križa? Očito je oduševljen vladarskom
obitelji iz neke nove južnoameričke države, Costa nešto. Čak je nekog
miljenika imenovao njihovim prevoditeljem ili nekim drugim vragom.
Prokletstvo. - Povjerenikom - suzdržano ga ispravi Sebastian. Naravno,
politički aktivniji Shay imao je bolju predodžbu o tome što se zbiva nego Zach -
za Costa Habichuelu.
- Tebe? - zagrcne se Zach.
- Da, mene. Ne očekujem da ću imati puno posla, ali Prinny je to tražio od
mene.
- Ipak, Seb - uzvrati Shay dok mu je izraz lica pokazivao da ga sve to zabavlja,
ali i da je iznenađen - imenovati vojvodu od Melbournea nekakvim povjerenikom
za... što? Nikada nisam čuo za tako nešto. - Približio mu se stišavši glas. - Ljuti li
se Prinny na tebe što si se jutros umiješao?
Obično Sebastian nikome nije dopuštao da preispituje njegove dužnosti i
obveze. Međutim, večeras je Shay vjerojatno izražavao ono što su ili što će njemu
ravni reći kad čuju tu vijest. Ako želi zaustaviti neugodne primjedbe, morao je
čuti kakve će one, najvjerojatnije, biti.
- Ne, Prinny se ne ljuti na mene - odvratio je. - Novi, očito stabilan poredak u
Južnoj Americi je rijetkost, osobito onaj koji je sklon Engleskoj. Još ne znam puno
o svemu tome, ali znam da, ako od Engleske ne dobiju ono što im treba,
mogu otići drugdje, u Francusku na primjer. Osim toga, ako vladar ovdje dobije
zajam, mogla bi to biti unosna prilika za trgovinu, pa čak i za naseljavanje.

15
 Knjige.Club Books
- Unosna? - ponovi Shay a svijetlosive su mu oči počele blistati.
Pokraj njega Sarala se nasmiješi. - Mogla bi biti unosna - ispravi ga. - Mislim
da to znači da pričekamo pa ćemo vidjeti, je li tako, Sebastiane?
Kimnuo je. - Drago mi je da ste se obojica oženili damama koje su razumne
budući da očito nijedan od vas nije. - Pozornost mu privuče komešanje kraj
ulaznih vrata plesne dvorane i on krajičkom oka ugleda garavocrnu kosu.
- To nije pošteno jer...
- Ispričajte me - kazao je prekinuvši Zacharyja.
Princeza Josefina, sluškinja i jedan od ljudi u crnoj odori u njenoj pratnji
okrenuli su se prema njemu kad im je prišao. Večeras je na sebi imala raskošnu
žutu haljinu, dovoljno izrezanu da istakne žućkastobijele obline njezinih grudi
kad je udahnula. Bože, bila je veličanstvena. Naravno, to nije ništa znač–
Pljusnula ga je.
Sebastian žmirne prisiljavajući se da ne uzvrati istom mjerom iako su mu se
ruke već počele dizati. Udarac ga je pekao, ali više ga je brinuo žamor svjedoka u
plesnoj dvorani Elkinsovih koji je uslijedio. Pogledao ju je ravno u tamnosmeđe
oči. - Više nikada nemojte to učiniti - promrmljao je razvukavši usta u osmijeh
koji je više podsjećao na rezanje.
- Moj otac i vaš namjesnik zamolili su vas nešto vrlo jednostavno - ispalila je.
Ni traga popodnevnom laganom očijukanju ni u njezinu glasu, ni u izrazu lica. -
Ako niste u stanju ispuniti ni tako sitnu obvezu, potrudit ću se da vas
odmah smijene s dužnosti vezane za Costa Habichuelu prije nego što svojom
nesposobnošću učinite nekakvu štetu.
Trebao mu je svaki gram teško stečene samokontrole da ostane nepomičan.
Nitko, baš nitko, nikada nije s njim ovako razgovarao. Što se tiče pljuske...
Stisnuo je zube. - Ako biste pošli sa mnom na plesni podij - kazao je tihim glasom,
ne uspjevši potpuno skriti lagano drhtanje u glasu - vjerujem da mogu ispraviti
pogrešan dojam.
- Pogrešan dojam? Gospodine, ja sam kraljevska princeza. Vi ste samo
vojvoda. Jako sam nezadovoljna.
Krug ljudi koji su stajali oko njih sve se više sužavao, bilo ih je svih položaja,
sve dok se nije činilo da i ljudi s ulice počinju dolaziti vidjeti što se zbiva.
Sebastian duboko udahne na nos. - Dođite sa mnom - ponovio je, ovaj put ne
pitajući - pa ćemo nesuglasice riješiti civilizirano.
- Prvo ćete mi se ispričati - uzvrati mu princeza još više uzdignuvši glavu.
Morao joj je samo okrenuti leđa i otići. Mnoštvo bi svašta nagađalo, glasine
bi se širile, ali na kraju bi njegov dobar glas i moć prevagnuli u njegovu korist.
Ali, prema njegovu mišljenju, to bi bilo varanje. Htio ju je pobijediti ovdje. Htio je
njezinu ispriku, njezinu predaju, njezine usne, njezino tijelo. Polako je izravnao
prste. - Ispričavam se što sam vas uzrujao, Vaše Visočanstvo. Molim vas, pođite

16
 Knjige.Club Books
sa mnom u knjižnicu gdje možemo razgovarati. - Posegnuo je za njezinim
zapešćem.
Princeza se odmaknula okrećući mu leđa. - Nisam vam dala dopuštenje da me
dirate.
U tom trenutku htio je učiniti puno više od toga da joj dodirne zapešće. Bože.
Bilo je isto kao kad ga je udarila, spržila mu je tijelo sve do kosti. - Onda smo u
slijepoj ulici - odgovorio je i dalje tihim i smirenim glasom, ne dopuštajući da itko
vidi kako u sebi kipi - jer neću nastaviti ovaj razgovor usred plesne dvorane.
Pogledala ga je ravno u oči. Usprkos bijesu, dio njega sklon preispitivanju
svega primijetio je da mu se malo tko tako izravno opire. Što god da je vidjela u
njegovim očima, izraz lica malo joj se smekšao. - Onda bismo, možda,
umjesto razgovora mogli zaplesati.
Zaplesati. On ju je htio zadaviti, a ona je htjela plesati. Morao je priznati da
je to najbolji način da se izvuče iz ovoga bez širenja glasina. Iako će glasina biti,
što mu nije bilo drago. Je li ona bila svjesna toga da se ovo doima kao
svađa između ljubavnika? Svakako, nije ju mogao to pitati. Umjesto toga okrenuo
se kako bi pronašao lorda Elkinsa. - Thomas, možeš li nam naručiti jedan valcer?
- upitao je nasmiješivši se blago. - Princeza Josefina bi željela plesati.
- Naravno, Vaša Milosti. - Vikont je mahnuo orkestru koji se naginjao preko
ograde da vidi što se dolje zbiva. - Odsvirajte jedan valcer!
Spotičući se jedan preko drugoga, svirači su sjeli i nakon pogrešnog početka
započeli valcer. To će riješiti obrecanje, ali ne i događaj. - Dopuštate li? - zapita
Sebastian, ponovno pruživši ruku.
Nakon namjernog oklijevanja, princeza je prihvatila ruku položivši na
njegove gole prste svoje u rukavicama. - Samo ovaj ples.
Sad kad je bila u njegovu zagrljaju, osjetio je silnu potrebu da joj pokaže tko
je glavni. Pribravši se obavio joj je ruku oko struka, istovremeno pogledavši
Shaya preko ramena.
- Pleši - usnama je oblikovao riječ. Nizašto na svijetu neće se sam šepiriti po
tom podiju.
- Hoćete li mi objasniti zašto ste poslali kočiju, a niste se sami potrudili doći
po mene? - upita ga princeza Josefina.
- Engleski vam je iznenađujuće dobar za jednu strankinju - on promišljeno
naglasi. - Budući da sam odavde, dopustite mi da vam dam mali savjet. Bez obzira
na to tko ste...
- Neću...
- ... mogli biste se lako naći negdje drugdje - nastavio je tihim glasom,
pojačavajući stisak kad se pokušala odmaknuti od njega - pa imajte na umu da u
Engleskoj plemića ne možete udariti u javnosti.

17
 Knjige.Club Books
- Tek toliko da vi znate - odgovorila mu je istim tonom - savršeno govorim
engleski jer sam do prije dvije godine bila Engleskinja, odrasla uglavnom na
Jamajci, a udarit ću svakoga tko me uvrijedi.
Sad je sve bilo jasno. Ona je luđakinja. - Vi ste ludi - glasno je rekao. - Ne
mogu naći drugo objašnjenje za to kako razgovarate sa mnom.
Podigla je otmjenu obrvu. - Ako sam jedina koja vam govori istinu, to ne
znači da sam luda. To znači da su svi ostali kukavice.
Mišići na njegovoj bradi bili su tako napeti da ga je sve boljelo. - Trebao bih...
- Što biste trebali, Melbourne? - prekinula ga je dok joj se pogled neočekivano
spustio na njegove usne. - Uzbuđuje vas svađa sa mnom, je li tako? - Udahnula je
i malo mu se približila. - I ne možete si pomoći, je li tako? - šapnula je pogledavši
ga ponovno u oči. Odjednom se prijašnja slatkorječiva zavodnica počela
graciozno vrtjeti u njegovim rukama.
Osjećala je privlačnost između njih jednako snažno kao i on. Ta spoznaja
trebala mu je ples, razgovor i pogled na nju učiniti lakšima, ali nije. Upravo
suprotno. Dok ju je vrtio po ulaštenom podu, Sebastian se nije uspijevao
usredotočiti ni na što drugo osim na jedno, golu princezu Josefinu ispruženu pod
njim kako ga doziva, moli za milost, moli da joj donese olakšanje. Nikada nije
osjetio da je tako na rubu da izgubi svoju poznatu samokontrolu kao u tom
trenutku.
- Dajte, vojvodo - izazivala ga je - zar doista nemate što reći?
- Draža su mi djela od riječi - progunđao je.
- Stvarno? Koja djela?
Princeza Josefina jedva se suzdržavala da ne ovlaži usne. Samo pogled u
Melbourneovim očima i osjećaj da bi skočio na nju tu, usred plesne dvorane,
sprječavao ju je da to i učini. Žice na haljini tako su je stezale da je jedva disala.
Cijelo poslijepodne jedva je čekala... njega. Dodir njegovih prstiju dok joj bude
pomagao ući u kočiju, međusobno duhovito zadirkivanje dok budu išli na bal,
zadirkivanje kojega joj je nedostajalo i za kojim je čeznula tri posljednja tjedna
dok su prelazili Atlantski ocean u tijesnu brodu na kojemu su joj društvo bili samo
mornari i očevi ljudi.
Potom je došla kočija, ali on nije bio u njoj.
- Ne bih htio još jače uvrijediti Vaše Visočanstvo opisujući vam djela koja
zamišljam. - Melbourne je ponovno počeo govoriti tiho i zavodnički.
Niz kralježnicu joj prođe drhtaj. Je li uopće bio svjestan toga kako samim
svojim prisustvom utječe na žene? Tamnosmeđa kosa koja se kovrčala baš na
onome mjestu gdje je doticala ovratnik, to visoko, otmjeno, čvrsto tijelo, visoke
jagodice i kao isklesan rimski aristokratski nos i brada, a osobito te blistave,
tamnosive oči, ma je li bilo moguće da ne zna? Mogao je imati svaku ženu koju
je poželio. Vjerojatno je i imao, kad god je poželio.

18
 Knjige.Club Books
- Već ste me uvrijedili - podbola ga je, trudeći se da joj glas ostane miran. -
Odgovor na moje pitanje sigurno ne može pogoršati stvar. Što biste mi učinili?
Spustio je glavu prema njoj tako da je na koži osjetila njegov vreli dah. Usne
su im bile udaljene svega nekoliko centimetara. - Žudite za tim, je li, Princezo? -
promrmljao je.
Glazba je dosegla vrhunac i stala. Svi su počeli pljeskati.
- Morate uključiti maštu - šapnuo je okrznuvši joj usnama uho kad ju je pustio.
- Jer ćete sljedeći put morati tražiti moje dopuštenje za dodir. - Uspravljajući se i
istovremeno se odmičući od nje pokazao joj je prema kraju prostorije gdje
su stajali i čekali Conchita i poručnik May.
Proklet bio, vrag jedan. - Još uvijek ste moja pratnja večeras, Melbourne -
uzvratila je prije nego što se uspio negdje izgubiti. - Molim vas da to pokušate
zapamtiti.
Vojvoda se lagano naklonio, dovoljno duboko da je ne uvrijedi, a opet tek
toliko da pokaže da ne čini ništa više nego što mu nalažu običaji. - Naravno. -
Pokazao je prema nekome tko nije bio u njezinu vidokrugu. - Dopustite mi da vas
predstavim našim večerašnjim domaćinima lordu i lady Elkins. Thomas, Mary,
ovo je princeza Josefina od Costa Habichuele.
- Učinili ste nam veliku čast, Vaša Visosti - ushićeno će vikont naklonivši joj
se duboko, s puno poštovanja.
To je bio naklon. - Jako mi je drago što sam vas upoznala - rekla je unoseći u
svoj glas svu dragost koju je uskratila Melbourneu. Činilo se da ga je svjesna
svakim dijelom svoga tijela, i što se on više ljutio i više gubio nadzor nad
sobom, to je ona više uživala. Nije se sve odvijalo baš onako kako joj je
preporučila majka, ali nije mogla poreći da ju je ishod uzdrmao i uzbudio. On ju
je uzbudio.
- Morate se sa svima upoznati - nastavila je lady Elkins pružajući ruku kao da
će primiti Josefinu, ali onda se predomislila. - Hoćete li poći sa mnom, Vaše
Visočanstvo?
- Naravno - odgovorila je Josefina i pucnuvši prstima obratila se Melbourneu.
- Nemojte daleko otići, vojvodo.
Počastio ju je kiselim osmijehom. - Ne bi mi palo na pamet, princezo.
Dobro. Bilo da se namjerno obuzdavao ili ne, vojvoda od Melbournea barem
je znao gdje mu je mjesto. A tko će od koga tražiti dopuštenje da ga dira, to će tek
vidjeti.

19
 Knjige.Club Books
TREĆE POGLAVLJE

ad je lady Elkins odvela princezu Josefinu među oduševljeno mnoštvo,

K Sebastian se okrenuo i pošao prema najbližem francuskom prozoru koji je
vodio u dvorište. Bio je zatvoren, ali on ga je otvorio i izašao na kamenu
terasu. Dršćući, tako se čvrsto primio za granitnu balustradu pred sobom da su mu
pobijeljeli članci na prstima.
- Seb?
Zaklopio je oči nastojeći usporiti disanje i lupanje srca. - Pusti me - progunđa.
Umjesto toga začulo se drobljenje suhog lišća pod čizmama dok mu se
približavao Charlemagne. - Ispričavam se. Ljudi brbljaju, a meni je malo teško
naći objašnjenje zašto bi te Njezino Visočanstvo pljusnulo. Možeš li mi ti reći?
- Pusti to.
Shay pročisti grlo. - Jesi li siguran? Tako si je gledao dok ste plesali...
Sebastian se naglo okrene i pogleda mlađega brata u oči. - Kako sam je to
gledao? - plane. Ne uspije li se osloboditi ovog neugodnog stanja, puknut će.
- Isuse, Melbourne, nikako.
- Kako, Shay? - navalio je. Ljutit, uzrujan, uzbuđen. Dovraga, to mu je to
učinila, nije mogao suvislo razmišljati. Krenuo je prema bratu. - Kako!?
- Dobro! Požudno. Ti... izgledao si kao da ćeš je baciti na pod i... Znam da
nisi takav, ali pedesetak ljudi vidjelo je...
- Požudno... - Sebastian ga ponovno prekine. Ispod kože je sav gorio.
Požudno, to je imalo smisla. - Neka govore što hoće. Moj ugled može podnijeti
optužbu za požudan izraz lica.
Kimnuvši, Shay se odmakne. - Nemoj me ubiti, ali jesi li dobro? Može jedan
viski? Donijet ću ti ga.
Vojvoda je dugo gledao brata. - Možda ćeš se iznenaditi, ali povremeno imam
pokvarene misli.
- Čovjek si, Seb. Znam da bi volio da to koji put zaboravimo, ali jesi.
Ako je ovo ludilo značilo da je čovjek, nije mu to bilo drago. - Kakve god mi
se misli motale po glavi, ne namjeravam postupiti u skladu s njima. Zato, vratimo
se unutra nasmijani.
- Nasmijani?
- Da. Jako nas zabavlja neuobičajeno ponašanje princeze Josefine. - Vrativši
uobičajeno smiren izraz lica, Sebastian prebaci ruku Charlemagneu preko ramena
i povede ga ponovno prema plesnoj dvorani. - Dakle, smij se, dovraga.

20
 Knjige.Club Books
Što god da je princeza htjela postići time što ga je napala i udarila, shvatit će
da se upravo upustila u bitku s majstorom. Kad bi znala što je za nju najbolje,
odmah bi se predala. Naravno, s obzirom na čudno stanje u kojem je prije
bio, najpametnije mu je bilo da zaboravi preuzetu obvezu i drži se što je moguće
dalje od nje.
I premda je čvrsto odlučio da ga ovo neće uzdrmati, živcirali su ga ostali
članovi klana Griffin koji su ga neprestano držali na oku. Čim je uspio natjerati
Shaya da ga pusti na miru, pojavili su se Zachary i Caroline. Ako ništa drugo,
pomogli su mu da ne misli na tu prokletu princezu.
- Ovdje je vruće kao u paklu - požalio se Zachary olabavivši malo svoju
otmjenu bijelu kravatu, očito trudeći se svim silama razgovarati o nevažnim
stvarima.
- Naravno da je - odvrati Sebastian, i dalje leđima okrenut prema plesnom
podiju i onome tko je možda plesao s princezom Josefinom. - Znate što lady
Elkins misli o zraku izvana.
- Seb, barem ćeš imati dobar izgovor zašto se znojiš.
Večeras ga je mučila unutarnja vrućina. - Ja sam vojvoda, ja se ne znojim -
zaključio je. - Idi plesati sa svojom ženom.
- Pravit ću ti društvo.
- Misliš reći, čuvat ćeš me.
- Reći ću samo da smo se Shay i ja borili oko toga tko će i ja sam izgubio.
Iza Zacharyjevih leđa vrzmala su se dvojica ministara, crveni u licu i znojni.
Sebastian se brzo prestao mrštiti prije nego što mu to promijeni izraz lica. Iskreno,
nakon one pljuske mislio je da će ga članovi parlamenta gnjaviti, uvjereni da
je izgubio čvrstinu i da je ples kod Elkinsovih pravo mjesto da ga napadnu. Samo
se nadao da će ga netko od njih doista razbjesniti, bijes je kuhao u njemu i jedva
je čekao da se ispuše.
- Vaša Milosti - iza njega se začuo umilan ženski glas - sigurno ćete se sažaliti
nad sirotom gospođicom koja nema partnera za kvadrilju.
Namjestivši prijateljski izraz lica, on se okrene. - Lady Frederica. Jako ste
zgodni večeras.
Mlada dama u jednobojnoj crvenoj haljini s uvijenom plavom kosom i
nevjerojatno dugačkim trepavicama lagano je klecnula. - Hvala vam, Vaša
Milosti. Jako ste ljubazni.
- Bit će mi drago otpratiti vas do stola s osvježavajućim pićima, moja damo,
ali večeras više neću plesati.
Poznavao je pravila i znao je kako ih okrenuti u svoju korist. Plesao je s
princezom, ali to se moglo shvatiti kao iznimka. Da je plesao i s lady Fredericom,
sve ostale prisutne dame imale bi razloga vjerovati da će isto tako rado plesati s
njima. Odbivši prvi takav zahtjev, svima će biti jasno da želi da ga ostave na miru.

21
 Knjige.Club Books
Znao je zašto ga salijeću, ali za boga miloga, nakon četiri godine trebalo im
je biti jasno da se ne namjerava ponovno oženiti. Jedini način da im to još jasnije
da do znanja bio bi da oko vrata objesi natpis, a to bi mu uništilo kravatu.
Lady Frederica je pocrvenjela. - Naravno, Vaša Milosti. Bit će mi drago da
mi budete pratitelj.
Odlično, sad će, znači, morati čavrljati s još nekolicinom tvrdoglavih žena
koje bi se udale i večeras love plijen. Ali bolje i to nego da mora plesati s njima,
na koncu i puno lakše.
I to je još bila dobra strana svega. Bilo mu je već dosta za večeras. Kad je
dignuo pogled, uhvatio je princezu Josefinu kako ga uporno gleda. Pogledi su im
se susreli, ali ona je brzo okrenula glavu. Kad bi znala što je za nju dobro, ne bi
se bunila da je samu pošalje kući. Iako je na van možda izgledao mimo, u sebi je
bio izgladnjeli lav i taj lav htio je sačuvati ponos.

- Kako je bilo večeras, kćeri?

Josefina preda svoj plašt služavki Conchiti i uputi se u prostoriju koju je njezin
otac odabrao za svoj ured. - Bilo je grozno - rekla je spustivši se na stolac s druge
strane pisaćeg stola. - Ne znam gdje si čuo da bi ti vojvoda od Melbournea mogao
pomoći u daljnjem razvitku Costa Habichuele, ali za moj pojam on je
neodgovoran, bezobrazan i umišljen. - Dobro, možda ne ovo prvo, ali svakako
drugo dvoje.
Još je bila prilično potresena i nikako se nije mogla osloboditi napetosti, ali
ako se ne računa to s prokletim Melbourneom, večeras je, ako se nju pitalo, Costa
Habichuela mogla biti ponosna na nju. Htjela je biti ljubaznija prema njemu. Da je
nije iznenadio time što nije osobno došao po nju, a poslije ju ostavio kao da je
cijeli svijet njegov, drukčije bi se ponijela.
Možda je samo mislila da bi. Nešto ju je kod njega... uznemiravalo. Njegove
riječi na odlasku bile su tako uvredljive da bi možda bilo najbolje da ubuduće
izbjegavaju jedno drugo. Ona u svakom slučaju ima drugog posla, a ne da se bakće
s huljama.
- O njegovoj pomoći može ovisiti hoćemo li uspjeti ili ne - odgovorio je vladar
iako ga ona nije pozorno slušala. - Osim toga, sumnjam da ćemo ti igdje u
Engleskoj naći bogatijeg muža.
- Možda malo previše očekuješ. Ne osjećam se ugodno u njegovu društvu.
Dignuo je pogled s karte raširene između njih na stolu. - To je dobro. Zato ćeš
stalno biti na oprezu. Samozadovoljstvo ne vodi ničemu doli neuspjehu. - Vladar
se nasmiješio. - Zapamti jedno, iako smo tek nedavno dobili vladarski naslov, ipak
jesmo kraljevske krvi. Koliko god on bio bezobrazan i koliko god ti u njegovu
društvu bilo neugodno, tvoja je krv plavija od njegove.
22
 Knjige.Club Books
- Mislim da njegovim venama teče led, a ne krv, ali zapamtit ću.
Njezin otac kimne. - Samo to tražim. Idi sad spavati. Sutra cijeli dan imamo
obveza.
Dignuvši se, Josefina obiđe stol da poljubi oca u obraz. Nakon tri tjedna
provedena na brodu iz Jamajke, dva dana u neudobnoj kočiji iz Brightona i
jednoga jako duga dana u Londonu, san će joj dobro doći. Nadala se da će u
onome što je otac planirao za sutra sudjelovati i Melbourne. Možda jedno
drugome nisu bili dragi, ali neće ona priznati poraz. To će prepustiti njemu.

- Ne. Neću platiti više od četiri šilinga po vreći - kazao je Sebastian uzevši papir
koji mu je stajao pokraj ruke.
- Kažu da je ova berba vrhunske kakvoće. - Shay nešto zabilježi u knjigu
poslovanja pred sobom. - Prošle godine platili smo tri šilinga i osamdeset.
- Riječ je o zrnima kave, Shay. Ne o zlatnoj prašini. Četiri šilinga. Sumnjam
da će negdje drugdje postići bolju cijenu. Neka je potraže.
Srednji brat Griffin kimne. - Onda je to sve zasad. - Polako zatvori knjigu
poslovanja. - Onda, hoćemo li razgovarati o prošloj večeri?
Sebastian pročisti grlo. - Ne, nećemo. Iz dužnosti sam bio prisiljen plesati s
luđakinjom pa jesam. Kraj priče.
- No svidjela ti se, bilo je očito.
- Je li? - upitao je oštro.
- Meni je. Hoću reći, obitelji. Caro je zamalo pljusnula Zacharyja, dotada je
stajao otvorenih usta. Nitko drugi nije ništa primijetio, siguran sam.
- Zgodna je. - Ustao je, gotovo izvukao Charlemagnea iz stolca nasuprot i
izgurao ga u hodnik. - I luđakinja. U prvome trenutku taj mi je spoj bio veoma
zanimljiv, ali trenutak poslije bio je grozan.
- Svejedno, Seb, prošlo je puno vremena...
- Prestani - prekine ga Sebastian. - Volio sam Charlotte. Još uvijek je volim.
Budući da ste ti, Zach i Eleanor vjenčani i da su tu djeca, a tu je i Peep koja ima
osam godina, loza Griffin je sigurna. To bi bio jedini razlog da trčim za nekim, a
zahvalan sam vama troma što ste me spasili da se ne nađem u tom položaju.
- Svejedno, ako se i ne želiš ponovno vjenčati, činjenica je da je seks jako
zabavan. - Charlemagne načini grimasu. - Htio sam reći, ne s luđakinjom, ali ima
toliko...
- Jesam li ikada ostavljao dojam da tražim tvoj savjet ili pomoć kad su u
pitanju žene? - Bože sveti, jedna pljuska te... ženske, a njegova obitelj odmah
misli da je izgubio sposobnost rasuđivanja? Mogao je samo zamišljati što misle
ostali članovi plemstva, a to bi, nažalost, moglo biti nezgodno.
23
 Knjige.Club Books
- Naravno da nisi, ali riječ je o tome da od Charlotteine smrti nisi pokazao
nikakvo zanimanje za to.
- Mislim da je to moja stvar. Tebi ću priznati da me je princeza Josefina sinoć
iznenadila. Odsada ću se držati izvan dometa pljuske. - Sebastian se usiljeno
nasmije. - Neće mi biti žao kad bude odlazila i nadam se da će to biti što prije.
Shay ga je još trenutak gledao. Sebastian nije znao što je očekivao da će
vidjeti, žaljenje? Dokaz da nije iskren? Ali neće vidjeti ništa što njegov stariji brat
nije želio da vidi.
- Dobro - napokon je rekao Charlemagne, odlazeći hodnikom. - Ti možeš
čitati misli, ne ja. Ipak, teško da nas možeš kriviti za to što želimo da budeš sretan.
- Zadovoljan sam - diplomatski odgovori Sebastian. - U svakom slučaju,
odlazak u krevet s ludom ženom ne bi pridonio mojem duševnom miru.
- Poslat ću Prasku našu pisanu ponudu. Pretpostavljam da će je prihvatiti
budući da imaš pravo što se cijene tiče.
- Uvijek imam pravo.
Dok je ispraćao Shaya do ulaznih vrata, osjećao je da mu leđa pomalo pritišće
praznina kuće Griffin. Peep je bila tu, dosta posluge, ali kuća je bila prokleto
prevelika samo za Penelope i njega.
- Melbourne?
Trgnuo se. - Oprosti, Shay. Što si rekao?
- Samo sam pitao ideš li svejedno večeras k Almacku.
- Prinny mi je poslao poruku i zamolio me da dopratim društvo iz Costa
Habichuele i zato, da, mislim da idem. Morao sam otkazati posjet Vauxhallu s
Peep. Odvest će je lord i lady Bernard, nju i Mary Haley.
- Kladim se da ti je bilo teško odlučiti između lady Margaret Trent i Njezina
Visočanstva. - Shay mu se kratko nasmiješi. - Možda bi bilo dobro da odjeneš
oklop prapradjeda Harolda prije nego što izađeš.
- Razmislit ću o tome.
Smijuljeći se, Shay ga potapše po ramenu i spusti se prednjim stubištem
prema svojem konju. Trenutak poslije otišao je niz ulicu. Sebastian je trenutak
gledao za njim, a onda se vratio unutra.
- Ima li pisama, Stantone? - upitao je kad je sluga za njim zatvorio vrata.
- Ima, Vaša Milosti. - Stanton sa stolića u predsoblju digne pladanj. Hrpa
isporučenih pisama, pozivnica i posjetnica čekala je da ju pregleda. Njegov tajnik
Rivers odnio je poslovna pisma, što znači da su sva ova imala društveni značaj.
Pokupio ih je. - Hvala.
- Nema na čemu. Vaša Milosti? Rečeno mi je da vas obavijestim da gospođica
Penelope moli da je posjetite što je moguće prije.
Sebastian se nasmije. - Gdje je ona?

24
 Knjige.Club Books
- U glazbenoj sobi s gospođom Beacham i jednom neimenovanom
prijateljicom.
- Neimenovanom?
- Na zahtjev gospođice Penelope, Vaša Milosti.
Ostavivši poštu u svojem uredu, Sebastian se stubama popeo na prvi kat. Čak
je na drugom kraju kuće i kroz zatvorena vrata mogao čuti klavir. Ili je Peep od
jučer znatno bolje svirala ili je svirala neimenovana prijateljica, i to prilično
dobro.
- Bože, samo da to nije lady Margaret Trent - promrmljao je i otvorio vrata. -
Htjela si me vidjeti, P... - počeo je, a onda naglo zatvorio usta.
Njegova kći živahno je plesala po cijeloj sobi, no njegovu pozornost i
zaprepaštenje nije izazvao njezin ples. Za klavirom je, s blagim osmijehom na
licu, dok su joj prsti spretno prebirali po tipkama, sjedila ona. Luđakinja. Princeza
Josefina Embry. Ponovno je počelo lagano stezanje u preponama.
- Tata, pogledaj - Peep pokaže prema instrumentu. - Ona je princeza!
- Da, znam. Upoznali smo se. - Naklonio se s malim zakašnjenjem. - Vaše
Visočanstvo.
Nastavljajući svirati, malo je nagnula glavu. - Melbourne.
- Ako smijem pitati - kazao je uputivši ljutiti pogled gospođi Beacham - što
radite u mojoj glazbenoj sobi?
- Zapravo, došla sam vidjeti vas.
- Srela sam je na vratima - umiješa se Peep - i rekla joj da si se zatvorio sa
stricem Shayom. Onda mi je rekla da je ona princeza Josefina pa sam je pozvala
da posluša moj sat iz glazbe. Odrasla je na Jamajci i poznaje gusarsku glazbu.
- Ne postoji gusarska glazba - ispravi je Sebastian. - Riječ je o živahnim
mornarskim napjevima. - Vratio je pogled na princezu, svjestan toga da mu nije
drago što je u njegovoj kući, što je bilo čudno s obzirom na brojne članove
Parlamenta koje nije podnosio, a pozivao ih je na vinjak samo da dobije njihovu
potporu za ovo ili ono.
- Gdje je kraljevska princeza naučila ove pjesme, ako smijem pitati?
Završila je preludirajući. - Nisam uvijek bila princeza. Moj otac dobio je
Costa Habichuelu prije samo dvije godine, kad su ga njezini stanovnici proglasili
vladarom.
Prišao joj je korak bliže kad je ustala. Na sebi je imala haljinu od tanka bijelog
muslina posutu šarenim proljetnim cvijećem sa zelenim križem izvezenim na
lijevom rukavu. - Što ste bili prije nego što ste postali princeza?
- Kći višestruko odlikovanog i voljenoga vojnog pukovnika te unuka
venezuelskog potkralja - uzvratila je dignuvši glavu. - Što ste bili vi prije nego što
ste postali vojvoda?

25
 Knjige.Club Books
- Vojvodin sin. - I markiz od Halperna, ali to u ovom trenutku nije bilo važno.
Znao je što ona time želi postići.
- Hm, znači, mojem ocu naslov je dodijeljen, a vi ste svoj naslijedili.
- Što ste vi učinili da dobijete svoj naslov, Vaše Visočanstvo?
Frknula je nosom. - Kad malo bolje razmislim, došla sam ovamo s namjerom
da zatražim mir između nas dvoje, a vi me samo nastavljate vrijeđati.
- Jesi li je uvrijedio, tata? - upitala je Peep stojeći pokraj gospođe Beacham,
odakle su obje razrogačenih očiju promatrale njihovo prepucavanje.
- Nisam dok me nije pljusnula.
- Udarili ste mojeg tatu!? - poviče Peep stišćući svoje sive oči. - On je vojvoda
od Melbournea, najveći čovjek u Engleskoj!
Princeza Josefina nije micala pogled s njega. - Engleska je jako mala zemlja,
draga moja.
- Vi...
- Gospođo Beacham - prekine je Sebastian - molim vas da vi i gospođica
Penelope odmah izađete.
Guvernanta se nabrzinu naklonila i povukla Peep prema vratima. - Odmah,
Vaša Milosti. - Dok su se vrata za njima zatvarala, čuo je kako nastavlja. - Eto,
zato ne pozivamo nepoznate ljude u kuću, mlada damo.
- Ali rekla je da je princ... - Vrata su se zatvorila.
Sebastian je duboko udahnuo, nadao se smireno. – Budući da nemate pratnju,
Vaša Visosti, dopustite mi da vas ispratim. Osigurat ću vam kočiju ako želite, a
potom ću Prinnyju poslati poruku i objasniti mu da iz osobnih razloga moram
odbiti njegovu ponudu da budem savjetnik Vlade vaše zemlje.
Uzevši u obzir to da bi kao glava obitelji Griffin vjerojatno mogao kupiti i
prodati njezinu malu zemlju, očekivao je brzu ispriku i hitro povlačenje. Umjesto
toga, ona ga je napala stavljajući ruke na bokove. - U redu! Uvjerena sam da je
vaš namjesnik u prvome bordelu mogao naći nekog sposobnijeg od vas. - Dosta -
zarežao je krenuvši prema njoj. Više ga neće vrijeđati.
Sebastian ju je zgrabio za ramena. Privukao ju je k sebi a onda je poljubio.
Pritom nije bio osobito nježan. Princeza je udarila u njegova prsa, a onda je
zastenjala, obavila mu ruke oko vrata i uvukla mu prste u kosu. Bože, usne su joj
bile tako meke i tople topeći se na njegovima. Niz kralježnicu mu prođe strastveno
uzbuđenje. Pritišćući je čvrsto uz svoje tijelo, jezikom ju je potaknuo da rastvori
usne, kušajući i grabeći.
Nakon što je drugi put drhtavo zastenjala, dignuo mu se i napeo hlače.
Princeza Josefina ga je tako snažno odgurnula da je posrnuo. - Prokletstvo! -
viknula je pogleda prikovana za njegove usne. - Dovraga, što si vi zamišljate?
Isuse, što s njim nije bilo u redu? - Činilo mi se da je to najbolji način da vas
ušutkam - kazao je teško dišući, dlanom obrisavši usta.
26
 Knjige.Club Books
- Vi... zbog oca neću nikome reći za ovo - izustila je poravnavši prednji kraj
haljine, odmičući se od njega s malim zakašnjenjem. - Isto savjetujem i vama.
- Ne trebate se bojati - osjećajno je uzvratio.
- Ali sada ste moj dužnik - ustvrdila je.
- Kako to?
- Pa napali ste me!
- Ni slučajno.
- Ma! Otac mi je rekao da će se danas sastati s gospodinom Henryjem
Sparksom i zamolio vas je da mu se u tri sata pridružite u Engleskoj banci. Ne bih
mu htjela reći zašto ste odlučili odbiti ga, zato, vojvodo, očekujem da ćete biti
ondje. - Uzela je svoju torbicu sa sjedala ispred glasovira. - Je li to jasno?
Nemilosrdno je prigušio rasplamsalu žudnju. Da je ponovno zgrabi, ne bi stao
na poljupcu. - Sasvim jasno. Samo se nadam da ćete vi biti negdje drugdje.
Stala je na pola puta do vrata glazbene sobe. - Ići ću kamo ja hoću i jedan
običan vojvoda ili jedan... nevješt poljubac neće me od toga odvratiti.
- Nevješt? - ponovio je krenuvši prema njoj. - Znali ste da će se to dogoditi.
Zato ste osobno došli ovamo umjesto da mi pošaljete poruku. - Pruživši ruku
mimo nje, pri čemu joj je dlanom namjerno okrznuo ruku, otvorio je vrata. -
Pokušavate me zavesti od trenutka kad smo se upoznali.
- Mentiroso - planula je. - Lažljivče!
- Hm... Htjeli ste da vas poljubim - promrmljao joj je na uho, ramenom joj
prepriječivši put. - Želite da ponovno to učinim.
- Ja nikako nisam odgovorna za vašu bujnu maštu, Melbourne. A sad se
maknite.
Sebastian se maknuo ustranu pustivši je da prođe. Promatrao ju je kako njiše
bokovima dok je silazila stubama. - Stantone, pozovi Njezinu Visočanstvu kočiju
- izdao je uputu. Kakve god bile njezine namjere, činilo se da poduzima sve da
mu se što više približi. Zato će on poduzeti korake da do toga ne dođe.
- Odmah, Vaša Milosti.
Na trenutak se okrenula i zagledala u njega. Smeđe su joj oči blistale. - Ma! -
napokon je promrmljala i odlučno izašla slijedeći slugu.
Kad se okrenuo, krajičkom oka ugledao je drugoga slugu koji je nosio drva u
salon. - Johne, kada se Stanton vrati, molim te, reci mu da ne želim da me itko
uznemirava - progunđao je i spustio se stubama u radnu sobu ne čekajući odgovor.
Mislio je da će - zapravo, uopće nije razmišljao tamo u glazbenoj sobi - kad
poljubi princezu Josefinu shvatiti njezinu narav, zavodničku i staloženu u
jednome trenutku, a izravnu, svadljivu i naprasnu u drugom, pa će je onda
moći zaboraviti. Međutim, nakon što ju je poljubio po glavi mu se motalo jedino
da želi to ponovno učiniti. Silno.

27
 Knjige.Club Books
ČETVRTO POGLAVLJE

osefina je spustila povećalo i pogledala oca. - Jesi li siguran da gospodin

J Halloway ne čini ovo cijeli život? - upitala je uputivši osmijeh u smjeru
činovnika. - Otac je uvijek govorio da ste bili dobar činovnik u vojsci, ali mislim
da su pravni dokumenti vaša najjača strana.
Činovnik je pocrvenio. - Hvala vam, Vaše Visočanstvo. Proučavao sam
engleski zakon o vlasništvu.
- Vidi se.
- Za popodnevni sastanak imat ćemo gotovo sto obveznica.
Na komadiću papira činovnik brzo nešto izračuna. - Što trideset sedam do tri
sata, Vaše Visočanstvo.
- Sjajno.
Izlazeći iz stražnjih prostorija kuće pukovnika Branburyja, Josefina primi oca
za ruku. - Tko bi mislio da će za stvaranje države trebati toliko tinte.
On se nasmije. - Ne bih nikad da nisam vidio uspone i padove brojnih
moćnika. Lijepo je i dobro proglasiti neovisnost od Španjolske i uspostaviti vladu
zasnovanu na čvrstim načelima. No i Španjolska ima svoja načela i, što je još
važnije, ima vojsku.
- Vojsku protiv koje si se bezbroj puta borio.
- Pod Diegom Riverom i Simonom Bolivarom, koji su obojica pogriješili jer
su se držali načela i uvjerenja. Ovo je sada moj veliki projekt. U ovom trenutku
imam samo osobne čuvare i nekoliko slabo naoružanih dragovoljaca. Logično je
da povećamo kapital. Mislim da će se Engleska banka za to pobrinuti. Jednom
kad sir Henry Sparks prihvati naš prijedlog, njegovi ljudi mogu preuzeti tiskanje
obveznica, a naši se ljudi onda mogu usredotočiti na poticanje zanimanja za
njihovu kupnju.
- Što ako se Španjolska umiješa prije nego što uspiješ prikupiti sredstva? Ili
ako Engleska odbije uložiti sredstva?
- Previše se brineš. Kralj Qental dao mi je zemlju, a Španjolska je trenutačno
više zaokupljena Bonaparteom nego vladarom Costa Habichuele. Osim toga,
puno sam istraživao prije nego što sam zatražio da se upoznamo s vojvodom od
Melbournea. On zna da ćemo se, ako ne uspijemo ovdje, obratiti Pruskoj ili
Francuskoj. Engleska želi još jedno uporište u Srednjoj Americi a još više želi da
ga ne dobije Francuska. Postoji mala vjerojatnost da naš prijedlog ne uspije,
a velika je mogućnost koristi i zarade.

28
 Knjige.Club Books
- Sjajan si, oče, ako ti to već nisam nedavno rekla - uzvratila je. Sve je imalo
puno smisla. Njezin otac bio je vrhunski strateg, čak da i nije bio iznimno
promućuran i šarmantan. Sir Henry, Engleska banka, Melbourne i svi oni koji su
imali višak novca za ulaganje bili bi glupi da propuste takvu priliku.
- Hvala ti. Naravno, ako se usto vladarova kći uda za poglavara jedne od
najstarijih, najcjenjenijih i najbogatijih obitelji u Engleskoj, to će pomoći interesu
Costa Habichuele više od svake riječi. Kao što sam rekao, malo sam istraživao.
Ta dotična osoba poljubila ju je prije manje od sat vremena. Melbourne je
ljubio kao sam đavo, strastveno, bespoštedno. Samo što ju nije proždro. Bilo joj
se ubrzalo od same pomisli na to. - Bio on podoban za naše planove ili ne,
Melbourne nije glup. Znat će da smo gurnuti jedno drugom u ruke, ako to već nije
shvatio.
- Što je u tome loše? On je vojvoda a ti si princeza.
- Prije dvije godine nisam bila princeza. Griffinovi su postali vojvode još prije
Cezara.
- S druge strane, on je muškarac, a ti si, draga moja, veoma privlačna mlada
dama od dvadeset i dvije godine.
- Dvadeset i pet.
- Otkrio sam da vojvode koji su već bili oženjeni vole kada je mladenka mlada
i djevica. Zbog Costa Habichuele možeš izgubiti nekoliko godina. - Ponovno joj
se nasmiješio, nakrivivši plavi brk. - Čak i kad sam bio satnik Embry u
vojsci Georgea III. ili poručnik Embry pod generalom Bolivarom, ti si bila
princeza. Što misliš, da smo ti majka i ja, ma gdje da smo bili, osiguravali najbolje
obrazovanje i najbolje profesore da bi se udala za nekakvog poljoprivrednika ili
trgovca? Uvijek sam govorio da za sve što se događa...
- ... postoji razlog - dovršila je uzvrativši mu osmijeh. - Znači, bilo je suđeno
da postaneš vladar Costa Habichuele.
- Tako je. To je drugo najveće postignuće u mojem životu, nakon tebe. -
Ponovno ju je poljubio u čelo. - Tebi je pak suđeno da se udaš za tog slavnog
muškarca kojeg se u mladosti ne bih usudio pogledati u oči.
Zadrhtala je a da nije bila sigurna je li to zato što jedva čeka ili od straha.
Melbourne se dobro ljubio, ali ako ikada progleda i shvati da su ga doveli do
nečega što nije želio, posljedice će biti pogubne.
- Prije nego što je umrla, žena mu je rodila kćer, znaš?
- Znam, a ti ćeš mu roditi sina i dat ćeš mu zemlju koju će voditi. - Iz džepa
je izvadio sat baš kada se u podnožju stuba pojavio kapetan Milton. - Aha, vrijeme
je. Pođimo na sastanak s bankarom, može?

29
 Knjige.Club Books
Dojam koji poslijepodne ostave na sir Henryja Sparksa bit će najvažniji dio
njihova posjeta Engleskoj. Josefina je znala da je njezin otac tjednima uvježbavao
koje će mu argumente podastrijeti iako se nadao da to neće biti potrebno. Što
se nje tiče, bit će dostojanstvena i samouvjerena bez obzira na moguće
Melbourneove uvrede. Dobro je znala s brojkama, a i sama je provela neka
istraživanja.
Kad se kočija zaustavila u podnožju širokih stuba koje su vodile u Englesku
banku, nagnula se preko gospodina Orrina, očeva poslovnog savjetnika, da
pogleda kroz prozor. Vani je stajao nizak, debeo čovjek rijetke prosijede kose.
Pokraj njega, odjeven u sivo i tamnoplavo, stajala je puno viša i vitkija
Melbourneova figura.
- Točno na vrijeme - promrmljao je njezin otac spustivši nogu na tlo i pruživši
ruku. - Jako dobar znak.
Nadala se da je u pravu. Dok je Melbourne promatrao njihov dolazak, gotovo
da je mogla osjetiti pogled njegovih tamnosivih očiju na svojoj koži, čak i kroz
otmjenu smaragdnozelenu haljinu koju je odjenula za ovu prigodu. Josefina se
oduprla porivu da dotakne malu srebrnu tijaru umetnutu u kosu, dosad ju je nosila
samo jednom jer joj se to činilo pretjeranim, ali kao što je rekao njezin otac, ovaj
sastanak odredit će tijek njihove budućnosti.
- Vaše Veličanstvo, Vaše Visočanstvo - kazao je vojvoda nagnuvši glavu -
mogu li vam predstaviti sir Henryja Sparksa, direktora Engleske banke? Sir Henry
Sparks, ovo su vladar Costa Habichuele i njegova kći, princeza Josefina.
Direktor banke duboko se naklonio s puno, puno više poštovanja od
Melbournea. - Jako mi je drago što smo se upoznali, Vaše Veličanstvo, Vaše
Visočanstvo. Njegova Milost kaže da želite sa mnom razgovarati o poslu.
- Upravo tako - kazao je njezin otac smiješeći se opušteno.
- Pođimo onda unutra u moj ured.
Dok su slijedili sir Henryja u veliku zgradu, i zaposlenici i klijenti zastali su
gledajući ih kako prolaze. Vjerojatno su prepoznali Melbournea, ali ona i njezin
otac, njihov savjetnik te dvojica tjelohranitelja sigurno su ih se također prilično
dojmili.
Sjeli su ispred velikog stola od mahagonija nasred malena, ali dobro
namještena ureda. Mjesto iza stola sir Henry je ponudio Melbourneu, ali vojvoda
je odbio i naslonio se na niski ormarić. Orrin je stao točno iza njezina oca.
- Da čujem, Vaše Veličanstvo - počeo je bankar - što možemo ja i Engleska
banka učiniti za vas?
- Prije nego što odgovorim - odvratio je njezin otac - možda bih vam trebao
reći neke podatke o sebi i Costa Habichueli.
- Naravno.
- Rođen sam u Cornwallu i zahvaljujući utjecaju moje obitelji, kad sam
navršio sedamnaest dobio sam položaj poručnika u vojsci. Nakon deset godina
30
 Knjige.Club Books
zbog svojega nemirnog duha odrekao sam se čina kapetana i odlučio sam krenuti
na put.
- Divim vam se - primijeti sir Henry. Josefina nije mislila da je to neki
kompliment, ali on jest.
- Hvala vam. No tada sam stigao na sjeveroistočnu obalu Južne Amerike i
tada počinje prava pustolovina. Nisam ondje bio dugo kad sam počeo slušati o
okrutnoj španjolskoj vlasti i sve većim pritiscima na Španjolsku da se odrekne
svojih američkih posjeda. Istovremeno, upoznao sam generala Simona Bolivara,
narodnoga junaka. Očito sam ga se dojmio baš kao što se i on dojmio mene, jer
mi je ponudio mjesto bojnika pod svojim zapovjedništvom. Četiri godine borili
smo se zajedno, tjerajući Španjolce iz jednoga grada za drugim, iz jedne doline za
drugom. Promaknut sam u položaj pukovnika pa sam i sam postao zapovjednik,
a u međuvremenu sam upoznao svoju suprugu Mariju Costanza-y-Venezu, oženio
se njome i dobio kći Josefinu.
- Sve je to veoma zanimljivo, Vaše Veličanstvo, ali...
- Molim vas, dopustite mi da završim, sir Henry - prekinuo ga je njezin otac.
- Uvjeravam vas, sve to je važno.
- Nastavite - tiho je kazao Melbourne. Josefina je zaključila da on puno
pažljivije procjenjuje riječi njezina oca od sir Henryja. Uostalom, ako banka
odluči izdati obveznice da pomogne razvoju Costa Habichuele, djelomično će to
biti zahvaljujući njemu. Čak i na Jamajci svi su znali za obitelj Griffin i njezin
besprijekoran ugled, iznimno dobar glas i utjecaj. Da, bila je riječ o dobrom
ulaganju, ali Melbourne se, baš kao i sir Henry, morao sam u to uvjeriti.
- Moji ljudi i ja bili smo nadomak istočnoj obali Srednje Amerike, na putu
prema jugu gdje smo se trebali spojiti s glavninom vojske. Naletjeli smo na
skupinu španjolskih vojnika koji su napadali lijep mali grad smješten između
niska planinskog lanca i skrovite, izolirane luke. Otjerali smo ih a ljudi su nam
zahvalili trodnevnim slavljem. Kad smo se pripremali za odlazak i susret s
glavninom snaga, stigao je Qental, kralj Obale komaraca. Kad je saznao da sam
Englez, rekao mi je da bi bez pomoći izvana čak i zabiti dijelovi Obale komaraca
potpali pod španjolsku vlast. Tada je taj dio darovao meni.
Čula je tu priču stotinu puta, ali Josefina je i dalje uživala slušajući je. Pogled
joj padne na Melbournea. Uhvatila ga je da gleda ravno u nju. Nije znala što je
očekivao da će vidjeti, ali što se nje tiče, morala je priznati da joj je bilo drago
što je gleda.
- Te iste noći stanovnici San Saturusa, to je ime grada koji smo spasili,
proglasili su me svojim vrhovnikom, vladarom kako oni kažu. Njihovo
blagostanje i sigurnost postali su moja najveća briga. Ondje postoji velika
mogućnost rasta i razvoja i zato trebam vašu pomoć.
- Još jedan posjed u Srednjoj i Južnoj Americi, osim Belizea, mogao bi biti
od velike koristi - kazao je sir Henry odsutno, gotovo samo za sebe. - Stanovnici

31
 Knjige.Club Books
su Španjolci? Kad splasne zahvalnost za to što ste ih spasili od pljačkaša,
možda se požele vratiti pod španjolsku vlast.
Vladar je sjeo malo naprijed. - U tome je ljepota Costa Habichuele. Stanovnici
nikada nisu bili Španjolci. Uglavnom su domorodci, povezani s brojnim
Englezima i Škotima koji su se onamo doselili iz drugih krajeva pod španjolskom
upravom. Neizmjerno su sretni što se mogu još više udaljiti od Španjolske. Da
budem iskren, s planinama u zaleđu i lako hranjivim zaljevom s prednje strane,
na savršenom smo mjestu da osiguramo dugu i postojanu vlast.
- Koliko vam je zemlje dao kralj Obale komaraca? - upitao je sir Henry,
doslovce trljajući ruke.
- Milijun jutara. Imam kartu - uzvrati vladar. - Orrine? Mogu vam točno
pokazati.
Dok je bivši narednik kopao po svojoj torbi vadeći veliku kartu Costa
Habichuele na kojoj se vidio njezin položaj u Srednjoj Americi, Melbourne se
uspravio i približio.
- Što se dogodilo s ljudima? - upitao je.
Vladar se namrštio. - Oprostite?
- Rekli ste da ste se vi i vaši ljudi trebali sastati s glavninom pobunjeničkih
snaga. Što se dogodilo s njima i vojskom?
- Aha. Predao sam ih pod zapovjedništvo svojem zamjeniku. Ja sam dao
ostavku, kao i nekolicina mojih najvjernijih ljudi, onih koji su godinama bili sa
mnom, kao ovdje prisutni Orrin. Oni danas čine glavninu moje osobne garde i
ministara u vladi.
- Znači, imate stabilnu vladu, stabilno stanovništvo i prekrasan glavni grad na
savršenom položaju - kazao je Melbourne pogledavši preko karte.
- Točno.
- Za što vam onda treba zajam?
Otac uputi brz, uzrujan pogled Josefini. Zar je već trebala pridobiti
Melbournea? Vidjela ga je samo četiri puta. Jedanput se poljubila s njim. Duboko
je udahnula. - Čak ni u raju nema mira kad je u pitanju razvoj i želja za
preživljavanjem - rekla je. - Costa Habichuela mora biti u stanju napredovati u
budućnosti. Moramo imati učinkovitu vlast i moramo se moći braniti. Ako nam
Engleska ne može pomoći - nastavila je i dodala - morat ćemo pronaći nekoga tko
će to moći. Nemamo drugog izbora.
- Koju ste svotu imali na umu? - upitao je sir Henry prelazeći prstom po
dugačkoj granici Costa Habichuele. - Odobravanje zajma novonastaloj državi u
najmanju je ruku riskantno.
- Zapravo - odgovori vladar - ovaj zajam ne bi bio nikakav rizik. Volio bih
dobiti priliku osigurati trajno prijateljstvo između naše dvije zemlje. Uzeo sam si

32
 Knjige.Club Books
tu slobodu da tiskam nekoliko obveznica. Tako će svaki zajam koji dobije moja
vlada odmah postati dobra ulagačka prilika svakom naprednom Englezu.
- Hm... - sir Henry je razmišljao cupkajući bradu palcem i kažiprstom. -
Moram reći, s obzirom na stanje u Costa Habichueli, kupiti obveznice od vas,
točnije od mene, u ovom se trenutku čini puno pametnijim nego ulagati u Europu.
Kao što ste rekli, u velikom dijelu Južne Amerike vodi se borba oko toga tko će
njome vladati. - Pogledao je Melbournea. - Što vi mislite o tome, Vaša Milosti?
Melbourne je dugo gledao kartu a Josefina je za to vrijeme zadržavala dah.
Možda njezin otac i ona imaju viši položaj od vojvode, ali ovdje u Engleskoj
njegov utjecaj i njegova moć u svakom su slučaju veći.
- Ulaganje u Costa Habichuelu moglo bi biti sigurnije od drugih stranih
ulaganja kojih se u ovom trenutku mogu sjetiti - napokon je rekao - ali isto tako
riječ o sasvim novoj i veoma dalekoj zemlji. Želite li pobuditi dovoljno
zanimanja da prikupite više sredstava, mislim da biste trebali ponuditi neku vrstu
poticaja.
- Možda popust na dionice? - nastavio je sir Henry. - To se pokazalo dobrim
kad se prije nekoliko godina prikupljala novčana potpora za Čile.
Vladar se naslonio prstima gladeći brkove. - Znate, gospodo, ovo je jako
dobar prijedlog. Ako ponudimo kupnju dionica u vrijednosti od sto funti za
devedeset, pokazat ćemo vjeru u budućnost a ulagačima ćemo zajamčiti zaradu.
- Kod devedeset funti za sto kamate ne mogu biti veće od tri posto, recimo na
deset godina?
- Zvuči pošteno i pravedno. - Stephen Embry skrušeno se nasmiješio. -
Moramo, međutim, raspraviti još o nečemu.
- O visini zajma - doda Melbourne. Josefina ništa nije mogla pročitati na
njegovu licu; da nije znala o čemu je riječ, čovjek bi stvarno mogao reći da
razgovaraju o vremenu. - Vaše Veličanstvo, pretpostavljam da imate na umu neku
svotu.
- Imam. Kako bismo pokrenuli uvoz i izvoz, pa čak i useljavanje, morat ću
unajmiti brodove, ukrcati teret koji moram platiti i, naravno, otvoriti stalno
predstavništvo ovdje u Londonu. Mislim da bi se sa sto tisuća to trebalo pokriti.
Sir Henry se zagrcnuo. - Sto tis... sto tisuća? Bože sveti! Mislio sam da ćete
tražiti dvadeset tisuća, tu negdje.
- Dvadeset tisuća jedva bi nam bilo dovoljno da svima pristupimo na istoj
razini - smireno je odgovorio vladar. - Kao što ste rekli, Vaša Milosti, mi smo
veoma mladi. Moramo se predstaviti kao snažna zemlja inače to nikada nećemo
postati. - Trepnuo je kao da se iznenada nečega sjetio. - Baš sam glup. Orrine,
molim te brošuru.
Melbourne ga upitno pogleda. - Imate brošuru?
- Dao sam jednom geodetu da je izradi prošle godine kad smo se pripremali
za put ovamo. - Ministar je iz torbe izvadio debeli rukopis i dao mu ga. - Ovdje je
33
 Knjige.Club Books
sve opisano - nastavio je vladar nagnuvši se naprijed da ga stavi na stol. -
Poljoprivreda, temperatura, klima, trgovački putovi, stanovništvo, prognoza
rasta... i ilustrirana je. - Otvorio je kožnate korice i otkrio jedrenjak s tri jarbola
koji uplovljava u luku, straga u daljini nalazila su se brda, a šarolika mješavina
kuća, koliba i popločanih cesta spuštala se dolje prema doku odmah uz vodu.
- San Saturus, pretpostavljam? - otegnuto će Melbourne.
- Da. Jako vjeran prikaz, ako mogu reći.
- Veoma dojmljivo - kazao je bankar okrenuvši brošuru prema sebi da prelista
još nekoliko stranica. - Oborine, vrijeme sjetve, čak i brojke vezane za sječu šuma.
- Kao što sam rekao, sir Henry, odlučni smo u tome da Costa Habichuelu
trajno zadržimo na karti. Volio bih da ondje budemo upisani kao engleska
saveznica.
Bankar je ustao i pružio ruku. - Što tisuća funti.
Vladar je skočio na noge i rukovao se sa sir Henryjem. - Najiskrenije i
najdublje vam zahvaljujem, gospodine.
- Čestitam - ubaci se Melbourne još jednom prebacivši pogled na Josefinu. -
Imate li slučajno još jedan primjerak ove brošure?
- Tiskali smo ih desetak - rekla je. - Bojim se, međutim, da su ostale u kući
pukovnika Branburyja.
- Navratite večeras u osam - predloži njezin otac. - Popit ćemo vinjak prije
odlaska k Almackovima pa ću vam jednu dati.
Vojvoda je kimnuo okrenuvši se prema vratima. - Doći ću. Sad se ispričavam
jer do večeri još moram obaviti neke poslove.
- Do viđenja, Melbourne, i hvala vam.
- Vidimo se večeras. - Pogled na odlasku uputio je Josefini i ona lagano
uzdahne. Mora mu osigurati neku korist od svega. Očito je već pobudila njegovu
pozornost.

34
 Knjige.Club Books
PETO POGLAVLJE

a zašto me vodiš k Almackovima? - gunđao je Valentine Corbett, markiz

M od Deverilla, dok je u kočiji koja se drndala pokušavao sačuvati pola čaše
viskija da se ne prolije.
- Zato što si se oženio mojom sestrom i sad si dio obitelji - Sebastian je zgrabio
čašu od svojega najboljeg prijatelja i otpio gutljaj - i zato što si nepopravljivo
drzak.
- Karakterna crta kojom sam se uvijek ponosio. - Deverill je vratio viski koji
mu je on gotovo iščupao iz ruke. Namrštivši se razdraženo, otvorio je vrata kočije
i izlio tekućinu spuštajući čašu na sjedalo kraj sebe. Izvan njihova
vidokruga muški je glas vičući opsovao.
- Valentine, na vratima je nacrtan moj grb, jesi li svjestan? - A meni je ovo
novi kaput, ne bih volio da se upropasti. Iako ga, s obzirom na to da ću ga imati
kod Almackovih, možda više neću htjeti ni vidjeti. - Pomaknuo se naprijed. -
Dakle, pitam te još jednom, Melbourne. Što ja radim ovdje? - Želim tvoje
mišljenje.
- Odlično. O čemu?
Ovaj put namrštio se Sebastian. - Nisam siguran.
- Ovo je korisno.
- Večeras samo moraš držati oči i uši otvorene.
- Pretpostavljam da se to odnosi na tvoje nove kraljevske prijatelje. -
Valentine ga pogleda pa se ponovno zavali na sjedalo. - U redu.
Bilo bi puno jednostavnije da je znao što ga to cijelo poslijepodne kopka. Za
bivšega vojnika Stephen Embry svakako se dobro razumije u novčarske poslove.
Imao je dvije godine za osmišljavanje plana pa i treba biti dobro upućen. Također,
vladar je okretan na jeziku i šarmantan; da nije, kralj Qental ne bi bio potaknut da
mu daruje dobar dio Obale komaraca. Odobravanje zajma imalo je smisla jer, iako
je sto tisuća funti stavljeno na kocku, postojala je velika mogućnost da ulagači
zarade. Usto, još jedna prijateljska luka u Novome svijetu ne bi bila naodmet.
- Što znaš o politici Središnje i Južne Amerike? - upitao ga je jer nije mogao
biti određeniji čak i da je htio.
- Samo općenito. Većina područja pod vlašću je Španjolske, ali pokreti za
neovisnost malo-pomalo kolonijalistima otimaju prostor. Manji dijelovi se
odvajaju, što Španjolskoj nije drago. Međutim, s Napoleonom na domaćem
terenu, nisu usredotočeni na nerazvijene zemlje s druge strane oceana.
Sebastian se kratko nasmije. - Ponekad zaboravljam da ti sve pozorno pratiš.
35
 Knjige.Club Books
- Sad sam suprug i otac. Otkrio sam da te okolnosti čovjeku istovremeno šire
i sužavaju horizonte. - Udari Sebastiana po gležnju. Ako će to biti još jedan glupi
zadatak nadziranja nekoga, želim više pojedinosti. Što se zbiva?
- Pretpostavljam da si čuo za sinoć.
- Da te je djevojka pljusnula, a da si potom s njom plesao? Ni govora, ništa
nisam čuo.
- Hm-hm... Prinny je od njih dobio nekakvo odličje i ima veoma visoko
mišljenje o vladaru i njegovoj pratnji. Što se mene tiče, kako glasi ona poslovica?
Ako se nešto čini predobro da bi bilo istinito, i tako dalje, i tako dalje... -
Objašnjenje treba biti neodređeno, i to što više. Valentine je veoma oštrouman a
nitko ne mora znati da je on bio nepromišljen i poljubio princezu Josefinu.
- Kvragu, postao sam družbenica.
- Ti... Shay je diplomat. Zašto on nije ovdje?
Sebastian pročisti grlo. Zato sto Shay već misli da me djevojka zanima bilo bi
dovoljno, ali on je trebao nepristrano mišljenje o svemu, a ne o tome kako je
nerazborit kad je u pitanju princeza Josefina. - Trebam oči, ne diplomaciju.
- Praviš se blesav i mislim da to namjerno radiš. No, budući da si me već
dovukao ovamo, dat ću sve od sebe da izvršim svoju dužnost, što god to bilo.
Vojvoda kimne. - Samo to i tražim.
Deset minuta poslije, kad su izašli iz kočije, sluga pukovnika Branburyja
otvorio im je ulazna vrata. - Vaša Milosti, Njegovo Veličanstvo očekuje vas u
salonu. Ovuda.
- Hvala.
S Valentineom za petama Sebastian je pošao za slugom na kat. Kuća je bila
dobro održavana, iako je prema njegovim mjerilima bila malo premala pa je
pretpostavljao da je Branbury bio vladarov suborac dok je Embry služio u
britanskoj vojsci. - Gdje je pukovnik Branbury, ako smijem pitati?
- Pukovnik je svoju kuću prepustio izaslantvu Costa Habichuele - odgovorio
je sluga - budući da je pozvan da se vrati na Poluotok2. Nada se da će se vratiti
prije kraja sezone.
Znači li nešto Branburyjeva odsutnost? Bonaparte jest pustošio Poluotokom,
ali možda je vrijeme pukovnikova putovanja bilo slučajna podudarnost.
Zaustavivši se ispred dvokrilnih vrata, sluga je pokucao i otvorio oba krila. - Vaše
Veličanstvo, Vaše Visočanstvo, Njegova Milost vojvoda od Melbournea s
gostom.
Princeza Josefina sjedila je na jednom od stolaca pokraj vatre. Sebastian je
nastojao zadržati kamen izraz lica, što mu je propalo kad ga je Valentine laktom
udario po leđima promrmljavši: - S gostom? Otkada sam ja „gost“?
2
Poluotok - Španjolska, op. prev.

36
 Knjige.Club Books
Sebastian se naklonio namjerno zadržavši pogled na vladaru i ne gledajući
princezu. - Vaše Veličanstvo, Vaše Visočanstvo, dopustite mi da vam predstavim
svojega šurjaka markiza od Deverilla. Valentine, ovo je Stephen Embry, vladar
Costa Habichuele, i njegova kći princeza Josefina.
Oboje su ostali sjediti. Nedavno okrunjeni ili ne, ni vladaru ni njegovoj kćeri
nije trebala pouka o hijerarhiji na društvenoj ljestvici. Sebastian protrlja lijevo oko
da prikrije titranje živca.
- Drago mi je što sam vas upoznao, lorde Deverill.
- Meni također, Vaše Veličanstvo - uzvratio je Valentine uputivši mu jedan
od svojih šarmantnih osmijeha. - Sebastian je spominjao nekakav vinjak.
- Da, svakako. - Vladar je naposljetku ustao mahnuvši slugi koji je stajao
pokraj ormarića s pićima. - Momče, molim te tri vinjaka i čašu crnoga vina.
- Odmah, Vaše Veličanstvo.
Kad je Valentine otišao uzeti svoje piće, Sebastian je napokon okrenuo pogled
prema princezi Josefini. Na trenutak je ostao bez daha. Večeras je njezina haljina
bila ljubičasta sa srebrnim točkicama, što ga je podsjetilo na treperenje zvijezda.
- Pridružite mi se, Melbourne - rekla je pokazavši na stolac s kojeg se njezin
otac dignuo.
- Svakako. - Miriše po ljiljanima, zaključi prolazeći kraj nje kako bi sjeo, iako
je vjerojatnije bila riječ o velebilju.
- Dakle, Vaša Milosti - nastavila je tišim glasom dok su iza njih Valentine i
vladar ćaskali o čizmama - jeste li napokon odlučili pripaziti na svoje ponašanje?
- Tražim najdiplomatskiji način da vam dam još jedan savjet - uzvratio je
usredotočivši se na smaragde koji su joj visjeli na ušima blistajući na crnoj
pozadini koju je činila njezina kosa. Kako se pomaknula, naušnice su poskočile i
on je trepnuo pribravši se na vrijeme da primijeti njezin pogled na svojim usnama.
- Od vas ne očekujem diplomaciju. Recite što želite.
Čak i ako je htjela izazvati svađu, neće prihvatiti njezinu igru. Bila mu je
poznata ta strategija. - Samo sam vam htio reći da je ovdje običaj da mlade
djevojke koje se prvi put pojavljuju u društvu budu odjevene u bijelo kad ih
predstavljaju damama iz visokog društva.
Josefina spusti pogled na svoju haljinu. - Ne sviđa vam se moja oprava?
Progutao je slinu, a ud mu se trznuo. - Jako je lijepa, ali nije u tome stvar.
- Što bi te dame rekle jednoj mladoj dami koja se ne bi povinovala njihovim
pravilima?
Je li to bilo oklijevanje? Sve dosad nije vidio da joj je nešto poljuljalo
samopouzdanje. - Bio sam prisutan kad su djevojke zamolili da odu i više nikada
ih nisu zvali - iskreno je odgovorio.
- To je smiješno.
- Slažem se, ali takav je običaj.
37
 Knjige.Club Books
- Ja nisam obična.
Usta mu se razvukoše u osmijeh. - Ne, to svakako niste.
- Ne bi se usudile tražiti od pinceze da ode.
Ne bi? Među njima je bilo dosta princeza. - Iskreno, Josefina - kazao je tihim
glasom - mislim da biste trebali odjenuti bijelo. Vaš otac pokušava naći ulagače a
neki od njih bit će večeras prisutni. Čini se da silno želite izazvati strku, ali ovakvu
vam ne bih preporučio.
Skočila je na noge. Miris ljiljana se pojačao. - Glupost - promrmlja. - Postoji
li još nešto što bih trebala znati o tom jadnom društvu?
- Ako želite plesati valcer, moraju vas predstaviti damama i morate dobiti
njihovo dopuštenje.
- U redu, odjenut ću bijelo, a vi ćete me predstaviti. - Rekavši to, ljutito je
izašla iz sobe.
- Predstavlja vas žena - dodao je iza njezinih leđa dok je odlazila.
Preko ramena zapahne ga miris vinjaka. - Kao što bi rekao Zachary -
promrmlja Valentine - pravi je cvjetić. Ta djevojka je savršena.
- Luda je - gorljivo odgovori Sebastian, i dalje tihim glasom jer im se
približavao vladar. - Živcira me. - Pogledao je njezina oca. - Imate li još koji
primjerak brošure za mene, Vaše Veličanstvo?
- Imam. - Vladar je sa stola uzeo jedan i dao mu ga. - Dopustite mi da ponovim
koliko cijenim vaše poslovne savjete i koliko sam zahvalan što je namjesnik
upravo vas odredio da nam pomognete.
Sebastian nagne glavu. - Hoće li nam se večeras pridružiti i kraljica?
- Hoće. - Vladar se nasmijao. - Za sve žene na svijetu vrijedi isto, svima treba
jako dugo da se odjenu. - Okrenuo se prema Valentineu. - Nadam se da će
Njegova Milost i vas uvjeriti da uložite novac u Costa Habichuelu, lorde Deverill.
- Ja- A, evo je. Maria, Melbournea poznaješ a ovo je njegov šurjak, markiz od
Deverilla.
Starija inačica svoje kćeri, kraljica Maria zastala je na vratima salona i lagano
klecnula. Dok je njezin suprug bio prijateljski raspoložen i blagonaklon, kraljica
je bila pravi primjer kraljevskoga držanja, otmjena, tiha i pomalo hladna.
Njezina kći naslijedila je sve te odlike osim suzdržana jezika.
- Dobra večer, gospodo - kazala je uspravivši se - i hvala vam, Vaša Milosti,
što ste Josefinu poučili kako se večeras treba odjenuti da bude u skladu s
običajima. Nismo to znale.
- Bilo mi je zadovoljstvo, Vaše Visočanstvo.
- Očekivao sam da će se po kući vrzmati više slugu, stražara, odnosno
pomoćnika - primijeti Deverill. - Melbourne ih ima više, a njega smatraju veoma
skromnim kad je posluga u pitanju.

38
 Knjige.Club Books
- Upravo smo u postupku traženja dodatnog osoblja - kazao je vladar
smijuljeći se.
Idućih desetak minuta razgovarali su o vremenu i drugim nevažnim stvarima.
Sebastianu je bilo drago što je sa sobom poveo Valentinea jer je markiz u njihovo
ime vodio razgovor dok su njemu misli lutale kojekuda. Uglavnom, prsti su ga
svrbjeli da otvori brošuru i malo se dublje zadubi u Costa Habichuelu. U
podsvijesti je pak čekao da začuje korake na stubama s vanjske strane vrata.
Sviđa li mu se? Mrzi li je? Sigurno nitko nikada u njegovih trideset pet godina
nije tako razgovarao s njim kao ona. Znao je samo da se u njezinoj blizini osjeća
kao lav koji vreba plijen za svoj sljedeći obrok, mračan, iskonski, nimalo
civiliziran, pa čak ni razborit.
Pretpostavljao je da će dok god toga bude svjestan moći i dalje obavljati
dužnost koju mu je povjerio Prinny i zatvarati oči pred tim. Sam bog zna da je i
prije ostavljao po strani osobne potrebe i osjećaje.
Čuo ju je da se vraća u sobu dok su ostali i dalje čavrljali. Izdahnuvši zrak,
okrenuo se prema njoj.
Nije bila u bijelom. Zapravo, duboko izrezana haljina boje slonovače padala
joj je poput vodopada ljeskave vode. Svijetle kože, crne kose i tamnih očiju,
izgledala je kao porculanska lutka. Veoma putena porculanska lutka.
Usne su joj se malo razdvojile i ona mu se nasmiješi. - Bolje?
Nije trebao otvoriti usta i reći joj da promijeni odjeću. Bože sveti, ovo znači
nevolju. Ona znači nevolju. - Mnogo prikladnije - ukočeno je rekao. Usta su mu
se osušila.
- Na ovakve komplimente natjerat ćete me da se zacrvenim - uzvratila je
blistavih očiju.
- Tu si, draga moja. Hoćemo li, Vaša Milosti?
Zahvalan što može odvratiti pozornost od nje, okrenuo joj je leđa. - Kako
želite, Vaše Veličanstvo.
Krajičkom oka vidio je da ga Valentine pogledava prije nego što im je markiz
prišao i ponudio princezi ruku.
Sebastianu se to nije svidjelo, ali odmah je potisnuo tu emociju. Prekrasno.
Sad se čak i Deverill pristojnije ponašao od njega. No da je sada dodirnuo
Josefinu, ne uzevši si trenutak da uspostavi odmak između nje i... bure koju je
izazvala u njemu, ponovno bi je poljubio. Ili nešto još gore.

- Hvala, lorde Deverill - kazala je Josefina prihvativši markizovu ruku. Da je

mogao, Melbourne bi je vjerojatno ostavio ondje i otišao bez nje.

39
 Knjige.Club Books
Ali to nije imalo smisla. Muškarci se nisu povlačili kad bi im se netko svidio.
Svakako ne ako su obje strane bile slobodne i odgovarajućega društvenog
položaja. Za boga miloga, ako se netko trebao povući, onda je to bila ona, jer je on
samo vojvoda.
- Pričajte mi o Costa Habichueli - predloži Deverill dok joj je pomagao ući u
kočiju.
Njezini roditelji sjeli su na jednu stranu, a Melbourne sam na drugu, pa
vojvoda nikamo nije mogao. Aha! Spustila se na kožnato sjedalo kraj njega
primaknuvši mu se bliže kako bi se Deverill mogao ugurati do nje. - Bojim se da
je nisam baš vidjela - rekla je smiješeći se markizu.
- Niste?
- Dakle, majka i ja uspjele smo se na dva dana pridružiti ocu u San Saturusu
- priznala je shvativši koliko je blizu Melbourneu kad se zbog trešnje naslonila na
njega. Kao da je bio sazdan od kamena. - Bilo je to kad se naš brod usidrio u luci
kako bi pokupio vladara na putu za Englesku.
- Gdje ste onda živjeli?
- Posljednje u Morant Bayu na Jamajci. Dok se otac u Americi borio protiv
Španjolaca, htio je da majka i ja budemo na sigurnom i mirnom mjestu. Kad je
dobio Costa Habichuelu, bio je toliko zaokupljen sastavljanjem vlade i
obilaskom zemlje da je tražio da ostanemo na Jamajci i učinimo sve što možemo
da mu odande pomognemo.
- Josefina je bila od velike pomoći, vjerujte mi - umiješao se njezin otac. -
Princeza je oštra kao britva.
- Oče - prekine ga ona, više da ostavi dojam nego zbog skromnosti.
- To je istina. Maria je također bila od neprocjenjive vrijednosti - nastavio je
vladar. - Znate, ona je kći potkralja.
S njezine druge strane, Melbourne se napokon pomaknuo. - Njezino
Visočanstvo je to spomenulo. Kad ste se udali za nekadašnjeg stanovnika
Engleske, jeste li očekivali da će se tako nešto dogoditi?
Maria Embry se nasmiješila uputivši suprugu pogled pun ljubavi. - Ništa me
ne iznenađuje kad je Stephen u pitanju.
Melbourne je i dalje stiskao brošuru u krilu kao da misli da će je otpuhati
vjetrić. - Ipak, postati kralj, oprostite, vladar - nastavio je - to je nevjerojatno.
- Osjećao sam se skrušeno i zahvalno i odlučio sam učiniti sve što mogu za
svoj narod - kazao je vladar. - Zato smo ovdje. Kad odemo, bit će to da nam Costa
Habichuela zauvijek postane domom.
- Ako ne dođe do upada Španjolaca - primijeti Deverill.
- Sredstva koja ovdje prikupljam i bliske veze s Engleskom pomoći će da se
to ne dogodi.

40
 Knjige.Club Books
- Recite mi, Melbourne - počela je Josefina najviše kako bi roditeljima dala
nekoliko trenutaka da se pripreme za svoje najveće pojavljivanje u javnosti otkako
su došli na čelo jedne zemlje - koliko će se valcera večeras svirati?
- Najvjerojatnije dva, jedan na početku večeri i jedan pred kraj. Prvi ćemo
propustiti. Dopušteno vam je sudjelovati u svakome drugom plesu. Samo za
valcer treba vam dozvola dama.
- To mi se čini baš smiješnim. Tko su te žene?
- Uglavnom stare i staromodne gospođe - otegnuto će Deverill. - Ukočene i
čangrizave. Jedina im je zabava sve gledati svisoka, a to mogu postići samo tako
da budu domaćice na najdosadnijim večernjim druženjima u Londonu.
Josefina se nasmijala. Konačno je netko bio spreman izravno joj odgovoriti. -
Zašto itko dolazi na njih ako su tako dosadna?
- Zato što sve muči da će, ako se ne pojave, biti jedini koji nisu došli. Zbog
niza složenih i tužnih okolnosti - uzdahnuo je. - Nisu samo dosadna, nego i krajnje
kreposna. Nije dopušten alkohol.
Zaustila je pitati zašto on ide, ali predomislila se. Činilo se da njega ne muči
tuđe mišljenje pa je bilo očito da ga je Melbourne molio da pođe s njim. Samo,
zašto? Vojvodi nije bila draga? Sudeći po onom poljupcu, nije bilo tako. Možda je
se bojao, iako je, s obzirom na njegov položaj i ugled, i to bilo malo vjerojatno,
Hm, prava zagonetka. A kod zagonetki je najviše voljela rješavati ih.
Iako je imala nekoliko pitanja za Melbournea, nije očekivala da će joj na njih
odgovoriti u prisustvu njezinih roditelja i svojega šurjaka. Ostavit će ih za ples.
Plesat će s njom, pobrinut će se za to.
Stigli su do prostorija za druženje i još jednom je Deverill pružio ruku kako
bi joj pomogao. Nakratko se zapitala je li se zgodni markiz možda zagledao u nju,
ali jednako brzo odbacila je tu mogućnost. Gledao ju je s jednakom vedrinom i
znatiželjom kao i njezine roditelje i sve u njihovoj pratnji.
- Ispričajte me - rekla je izvukavši svoju ruku iz njegove i pristupivši
Melbourneu koji je razgovarao s njezinim ocem. Ako ništa drugo, vojvoda je
barem ostavio brošuru u kočiji. - Možemo li? - rekla je pruživši mu ruku.
- Naravno. - Primio je njezine prste i položio ih na svoj tamni rukav.
- Baš dobro - odgovorila je tišim glasom kad je njihovu skupinu poveo prema
ulazu - jer bih inače pomislila da me omalovažavate pa bih se ponovno uvrijedila.
- Ah - uzdahnuo je, okrenut joj profilom - ako me večeras ovdje pljusnete,
vratit ću vam istom mjerom. - Naposljetku ju je pogledao. - Uzmite u obzir da
sam vas upozorio.
- Ako me želite prestrašiti, zašto mi ne zaprijetite da ćete me ponovno
poljubiti? - uzvratila je.
- Zato što želite da vas ponovno poljubim - promrmljao je.

41
 Knjige.Club Books
Usne su mu se iskrivile u lagani osmijeh i nju oblije vrućina. Kako netko tko
se pravi tako strog i drzak može imati osmijeh... od kojega zastaje dah?
- Ne želim - izjavila je malo prekasno.
- Onda prestanite proturječiti svemu što ja kažem.
- Ne proturječim svemu što kažete.
Razvukavši osmijeh, on slobodnom rukom izvadi svoj džepni sat. - Devet
sekundi - kazao je zaklopivši ga ponovno.
Obrazi su joj gorjeli pa mu je zauzvrat zabila prste u rukav. - Znači, mislite
da ste me pročitali, je li tako? Usuđujem se reći da nemate pojma.
- Onda me prosvijetlite, princezo.
Frknula je nosom. - Prvo me predstavite tim smiješnim ženama.
- Kažete li to malo glasnije, zamolit će vas da odete prije nego što još jednom
uspijem pogledati na sat.
Neka sve ide kvragu! Poželjela je pljuskom otjerati taj samodopadni izraz s
njegova lica. Istovremeno, u potpunosti je vjerovala da se ne šali, da bi joj uzvratio
pljusku, i to nasred sobe. Već je vidjela kako se ponaša kad se prepire s njim,
ali postoji vrijeme i mjesto da pokaže svoje nezadovoljstvo. Sad to nije bio slučaj.
- U redu - promrmljala je. - Nastavimo onda s tim.
- Odlično, ali neću vas ja predstaviti. - Dignuo je ruku i dao znak nekome na
drugom kraju sobe.
- Zašto ne? - upitala je.
- Iz dva razloga. Prvo, neću se dovesti u položaj da me netko odbije, pogotovo
te žene, a drugo, ako...
- Ali mene ćete dovesti u taj položaj?
- Vi već jeste u tom položaju - mirno je odgovorio. - Kao što sam rekao, drugo,
da vas ja predstavim, počele bi kružiti glasine da vam se udvaram i pokušavam
prisiliti društvo na to da vas prihvati. To bi bio najsigurniji način da se to i dogodi.
Ovo je imalo smisla. - Dakle, činite mi uslugu time što ćete me napustiti -
svejedno je rekla.
Prezrivo je puhnuo. - Princezo Josefina, ovo je moja teta lady Gladys
Tremaine. Teto, smijem li ti predstaviti princezu Josefinu Embry?
Josefina se okrenula i našla oči u oči s krupnom ženom dobrodušna i zarazna
osmijeha, odjevenom u zagasitoplavu svilenu haljinu. - Dobra večer, Vaše
Visočanstvo - kazala je žena klecnuvši pred njom, a potom primivši
slobodnu Melbourneovu ruku kako bi se ponovno uspravila.
Malo zakašnjelo, Josefina joj uzvrati naklonom. - Lady Gladys.
- Znači, vi ste ta o kojoj govori pola Londona - nastavi Melbourneova teta.
- Upravo ta - primijeti Melbourne ostavljajući ih same. - Vidimo se za
nekoliko minuta.

42
 Knjige.Club Books
Potom se izgubio u sve većem mnoštvu ljudi. - Kako on može čovjeka
raspaliti - promrmlja Josefina.
- Jao, stvarno može - složi se njegova teta. - Dođite, večeras je prilična gužva.
Mislim da su svi došli vidjeti vas i vaše roditelje.
Budući da Melbournea nije bilo u blizini, Josefina je iskoristila priliku da
pogleda okolo. Činilo joj se da su prostorije za druženje krcate, a onaj dio mnoštva
koji nije okružio njezine roditelje okupio se oko nje. Naravno, nitko nije
razgovarao s njom, samo su je htjeli vidjeti. Digla je glavu i ispravila ramena
nabrzinu uputivši Melbourneu zahvalu na tome što joj je predložio da odjene
nešto bijelo. Sve mlade dame bile su u bijelom.
- Kad dođe red na nas - govorila je Melbourneova teta tihim glasom - postavit
će vam nekoliko glupih pitanja, a onda će vam se jedna po jedna nakloniti i
zaželjeti vam dobrodošlicu. - Nasmijala se. - Melbourne vas je dopratio ovamo
pa neće imati drugog izbora.
- Ali on je rekao da se ne želi izlagati opasnosti da od njega naprave budalu.
- Gospoda ne predstavljaju djevojke pa bi se neka od njih možda usudila
izgalamiti na njega zato što krši običaje. Pod njegovim nadzorom i sa mnom,
starom i poštovanom gospođom, sve će proći glatko kao rijetko kome, osim
možda njegovoj sestri Nell. To je bila večer za pamćenje, svi su se natjecali tko
će biti ljubazniji prema Eleanor a imala je samo osamnaest godina. - Lady Gladys
povela ih je prema skupini od desetak žena koje su sjedile na stolcima na
jednom kraju sobe. - O, da, sve su ovdje. Ako vas pitaju gdje ste plesali valcer na
balu kod Elkinsovih, recite im da se ne sjećate.
- Želite li reći da nigdje ne mogu plesati bez njihova dopuštenja?
- Takvi su običaji. Vjerujte mi, da netko njih zamoli za ples, bilo bi ih baš
briga za to što djevojke rade.
Mnoštvo pred njima se razdvojilo. Baš čudno, nešto o čemu prije sat vremena
nije imala pojma sad je postalo od vrhunske važnosti. Njezinim roditeljima ne bi
bilo važno je li dobila dopuštenje da pleše valcer ili ne, već samo je li ostavila
dobar dojam. Ne, ovo je imalo veze s time hoće li moći plesati s Melbourneom,
ne samo ove večeri, već svake noći nadalje kad joj se prohtije.
- Moje dame - rekla je lady Gladys doimajući se odjednom puno opasnije
nego što je bila prije nekoliko trenutaka - dopustite mi da vam predstavim
princezu Josefinu od Costa Habichuele. Njezini roditelji su, kao što ste već
vjerojatno čule, vladar i kraljica te zemlje.
Josefina je nagnula glavu ne znajući kakav je običaj, ali nije htjela klecnuti
pred osobama nižega društvenog položaja.
Za jednu od njih, lady Jersey, govorilo se da je Namjesnikova ljubavnica, ali
time nije postala kraljevske krvi.
- Koliko vam je godina, Vaše Visočanstvo? - upitala ju je jedna od njih
hladnim glasom, svisoka.
43
 Knjige.Club Books
Ne tiče te se. - Dvadeset i dvije - kazala je glasno sjetivši se očeva savjeta.
Izgubi tri godine i osvoji vojvodu; razmjena se činila poštenom iako je zasad bilo
očito da vojvoda ne vrijedi toliko koliko s njim ima muke.
- Koliko namjeravate ostati u Londonu?
- Ovisi o volji mojega oca vladara - odgovorila je.
Jedna od njih bacila je pogled iza Josefininih leđa, a potom se usiljeno
nasmiješila. - Drago nam je što vam možemo poželjeti dobrodošlicu na našem
okupljanju, Vaše Visočanstvo. Nadamo se da ćete se večeras zabaviti.
- Kimnite još jednom, zahvalite im pa idemo - šapnula joj je Melbourneova
teta.
Josefina kimne. - Hvala vam - rekla je i vratila se među mnoštvo. Eto. I to je
bilo gotovo.
- Dobro izvedeno, princezo Josefine - sa strane se začuo dubok, muževan glas.
Dah joj je zamro. - Hvala, Melbourne - odvratila je. - Mogu li negdje uhvatiti
malo zraka?
- Naravno - kazao je došavši do nje i nudeći joj ponovno ruku. - Nemojte mi
reći da vas je to uzdrmalo.
- Nisam uzdrmana - ustvrdila je i obavila ruku oko njegova rukava dopustivši
mu da je povede prema vratima koja su se nalazila na pola duljine sobe. - Ovdje
je zagušljivo.
- Doista je.
Put im prepriječi krupan čovjek. - Melbourne, ja...
Ruka mu se malo trznula i ona ga pogleda. Je li to bila ljutnja? Kakav god to
izraz bio, izgubio se tako brzo da nije mogla biti sigurna. - Začas ću doći do tebe,
Shipley - kazao je obišavši prepreku.
- Posao? - upitala ga je, a uobičajeno neprijateljstvo potisnula je znatiželja.
- Uvijek je posao u pitanju. Nadam se da je vašem ocu jasno u što se upustio.
Prošli su kroz zakrčena vrata, skrenuli za ugao, prošli kroz druga vrata i
završili vani na mjestu koje je izgledalo kao stražnji ulaz. Pred njima, s druge
strane prolaza, nalazio se prazan zid, uzak trak tamna neba i nejasne zvijezde.
- Pogled baš nije neki - hladno je rekla.
- Nije, ali na zraku smo.
Isto tako bilo je prilično tiho i u ovo doba večeri, pusto. - Niste mi jasni - rekla
je gledajući sive oči koje su u mraku postale crne.
- Što vam nije jasno u vezi sa mnom?
- Dali ste mi dobar savjet, onda ste me doslovce odbacili, potom ste mi
pomogli da uđem u visoko društvo, za to vrijeme ste me dva ili tri puta uvrijedili,
a onda ste našli mirno mjesto na kojem mogu uhvatiti zraka.

44
 Knjige.Club Books
- Ha! - uzvratio je, a u toj kratkoj riječi čulo se da je raspoložen. - Hajdemo
malo razgovarati o vama. Napadate sa svih strana, poput horde barbara. Udarac
ovdje, osmijeh ondje, odapinjete strijele u moj ponos, a lagana koplja u
moja osjetila.
- Što sve to znači?
- Da mi idete na živce.
Josefina se namršti. - Pa, lijepo je znati da...
Vršcima prstiju podignuo joj je bradu i svojim ustima zatvorio njezina. Vatra
je plesala duž njezinih živaca. Vojvoda od Melbournea ljubio je strasno, žarko,
gotovo očajnički, što nikada prije nije iskusila. Koliko god čvrst bio u
razgovoru, njegov zagrljaj bio je nježan, preplavljen osjećajima.
Leđima je udarila o zid. Smušenih misli, koje su se preklapale i gubile,
Josefina ga je uhvatila za revere privlačeći ga još bliže. Zbog siline želje koju je
pokazao imala je osjećaj da je u nju položio svu nadu, nadu da mu ona može
pružiti ono što želi. Bio je to nov osjećaj i jako ju je prestrašio.
- Prestanite - dašćući je rekla, ali riječ su prigušile njegove usne.
Polako se odmaknuo podignuvši glavu. Njegov izraz lica, požuda, potreba,
uzbuđenje duboko su je se dojmili. Ipak, jednako brzo nestao je iza krinke hladne
samokontrole. Shvatila je da je doista riječ o krinci. Nije mogla vjerovati kako,
s obzirom na to kako je kuhalo u njemu, ikog uspijeva zavarati, kamoli sve. Što
je on mogao reći o njoj s obzirom na to kako se objesila na njega?
- Ispričavam se - promrmljao je odmaknuvši se još jedan korak.
- To je...
Naglo se okrenuo i nestao u tami prolaza.
Osjetila je hladnoću. Bila je tužna i uvrijeđena. - Dugujete mi valcer! - viknula
je u smjeru u kojem je otišao iako ga nije vidjela u mraku.
- Dobit ćete ga - uzvratio je njegov glas, suzdržan i jednoličan.
Josefina je kratko stajala u tami. Dok su je noćni zvuci Londona sve više
obavijali poput ne baš udobna ogrtača, otvorila je vrata i sama se vratila unutra.
Otac je htio da se uda za Melbournea. Prvi put se zapitala što bi takav savez značio
Sebastianu Griffinu. Nije bio muškarac koji se mora oženiti. Ako to ponovno
učini, bit će to zato što ta osoba može zadovoljiti tu duboku... potrebu... u njemu.
Ako je ona ta osoba, neka joj Bog oprosti iznevjeri li ga ili se pokaže nedoraslom
toj zadaći, jer vojvoda od Melbournea ne bi imao milosti.

45
 Knjige.Club Books
ŠESTO POGLAVLJE

ako to misliš, čudno? - upitala je Eleanor, lady Deverill, stavivši ruku iznad
K očiju da vidi svojega muža koji je hodao uz sunovrate. Drugom rukom
povukla je njihovu petomjesečnu kćerkicu Rose i vratila je na prostirku, dalje
od leptira kojega je namjeravala pojesti.
- Nisam siguran - odvrati Valentine, s neuobičajenim oklijevanjem u glasu
koje je jednako upućivalo na neki problem kao i ono što je namjeravao reći. -
Rekao bih da se doimao... zbunjeno.
- Sjedni ovamo prije nego što zbog tebe oslijepim - rekla je lupnuvši kraj sebe
po prostirci. - Reci mi kako se to moj brat doimao zbunjeno. Sinoć je bilo
okupljanje visokog društva. Prije bih to povezala s dosadom nego sa zbunjenošću.
Njezin suprug spustio se kraj nje na prostirku i odsutno stavio Rose na krilo
vrteći prstima pred njom. - Vjeruj mi, bolno sam svjestan toga - uzdahnuo je; još
ga nije vidjela tako zamišljenog i zabrinutog. - Zamolio me je da pođem s njim
kako bih sve mogao promatrati „na svoj uobičajeno ciničan način“, otprilike to je
rekao. Ljudi iz Costa Habichuele bili su ljubazni i silno su se trudili ostaviti dobar
dojam, kao što bi svatko tko dođe u London po novac i potporu, ali ta djevojka...
- Pretpostavljam da misliš na princezu Josefinu? Onu koja je pred svima
pljusnula mojega brata?
- Spremi noževe, srce. - Valentine se nagnuo na stranu i poljubio je tako
nježno i osjećajno da joj je bilo drago što sjedi. - Gleda je dok ona ne gleda njega,
ali kad se nađu oči u oči, ili se prepire s njom ili je tako služben da to graniči
s nepristojnošću.
Zadržala je dah. - Sviđa mu se. Bože sveti.
- To sam i ja pomislio čim je priznao da ga živcira. Samo... - Valentine je
dignuo Rose i pogledao je u oči. - Ti ćeš se kloniti muškaraca, zlato moje.
Muškarci su zli, pokvareni i prijetvorni. Znam to jer sam jedan od njih.
Rose se smijala hvatajući oca za njegov pravilan nos.
- Oho, misliš da je to smiješno? Čekaj samo.
- Valentine, mijenjaš temu.
Ustao je na jednoj ruci držeći Rose dok je drugom povukao Eleanor na noge.
- Trebala bi otići razgovarati s njim. Žena si i sestra si mu pa će možda s tobom
razgovarati o stvarima o kojima sa mnom ne bi.
Nell se nasmiješi naslonivši se na njegovu ruku kako bi ga još jednom
poljubila. - Daj se pogledaj, brineš se za druge i držiš dijete.

46
 Knjige.Club Books
- Takva mi je sudbina. Idi, Rose i ja moramo razgovarati o prednostima
celibata.
Zaljubljeno pogledavši muža i kćer, Eleanor uđe u kuću Corbett kako bi
zatražila da joj pripreme kočiju i presvukla se. Postojala je veoma mala
vjerojatnost da će joj se najstariji brat povjeriti, no ako je Sebastianovo ponašanje
uznemirilo podrugljivog Valentinea, onda je to bilo nešto čime se
mora pozabaviti. Prije četiri godine, kad se Charlotte razboljela i umrla, Sebastian
ju je zamolio da ostane u kući Griffin umjesto da se preseli k njihovoj teti
Tremaine koja bi je uvela u londonsko društvo. Također, zamolio je
Charlemagnea i Zacharyja da napuste svoje momačke stanove i vrate se kući. Svi
su to učinili bez premišljanja, ali u međuvremenu svi su ponovno otišli, vjenčani
i sretni, vodeći svatko svoj život.
Razmišlja li Sebastian o tome da i on krene dalje sa životom? Nadala se tome
od sveg srca. S druge strane, poznaje tu princezu Josefinu koliko, četiri dana? Tri?
Svakako mora saznati koji se to vrag zbiva. Odmah!

- Želite li još jedan keks, Vaša Milosti?

Sebastian digne pogled s brošure o Costa Habichueli pa ponovno prekriži
gležnjeve da ublaži bol u kuku. Sjediti na malenu stolcu u Peepinoj igraonici bilo
je lijepo i udobno za sedmogodišnju djevojčicu, ali on je imao metar osamdeset
osam.
- To bi bilo divno, lady Penelope.
Stavila je keks na njegov porculanski tanjurić. - Znaš, jako mi je drago što si
mi dopustio da sinoć odem pogledati akrobate. Mislim da bih ja mogla postati
akrobat. Ili žongler.
On kimne. - Žongliranje bi ti moglo koristiti u gusarskom poslu.
- To i ja mislim. - Iz malena čajnika natočila si je još jednu limunadu. - Znaš,
nadala sam se da ću imati više vremena za razgovor s onom princezom.
Sebastian je skrio drhtaj koji mu je prošao kroz mišiće. - Je li ti se svidjela?
- Pa, dobro svira glasovir i pričala mi je smiješne priče o tome kako izgleda
kupovanje na Jamajci. Ali uvrijedila te je. Da sam znala da ti nije draga, ne bih
bila tako ljubazna.
- Ma ne da mi nije draga - uzvrati on pitajući se zašto brani Josefinu. - Samo
nije dolično da dolazi ovamo.
- Razumijem - rekla je Peep kimajući. - Samo se nadam da ti je jasno da, iako
ti neprestano viđaš Prinnyja i ostale članove kraljevske obitelji, ja ih ne viđam.
- Onda ti se ispričavam. Imat ću to na umu.

47
 Knjige.Club Books
Vrata igraonice se otvoriše. - Dobar dan - kazao je Zachary naklonivši se
službeno. - Čuo sam da je kod lady Penelope čaj. Smijem li vam se pridružiti?
Peep je ustala i klecnula. - Naravno, lorde Zachary. Izvolite sjesti.
Zachary je krenuo prema stolcu za odrasle na drugomu kraju sobe. - Za stol,
molim - uputi ga Sebastian zatvorivši brošuru.
- Samo sam razmišljao o kaputu - kazao je njegov najmlađi brat, svukao sivi
kaput i ostao u crnome prsluku. Vrativši se na sredinu sobe, oprezno je sjeo na
jedan od preostala četiri dječja stolca.
- Sve bi učinio za kekse, je li tako? - primijeti Sebastian.
- Očito.
Peep je poslužila još limunade i keksa dok se Sebastian ponovno uhvatio
brošure. Pojedinosti su ga zadivile, razlike u klimi ovisne o nadmorskoj visini,
velika količina teksta uglavnom posvećenog tome kako će useljavanje u
zemlju doprinijeti poboljšanju životnih uvjeta. Podrobno su opisani poslovi u
gradu kao i poljoprivreda. Neki dijelovi činili su mu se jako poznatima i smrtno
dosadnima, ali dovraga, nije se mogao sjetiti baš svega što je tijekom godina
pročitao.
- Čuo sam da si sinoć bio na okupljanju visokog društva - odjednom će
Zachary.
Dignuvši pogled, Sebastian otpije gutljaj limunade. - Jesam.
- Je li se pojavio i Prinny?
- Na otprilike dvadeset minuta. Mislim da su on i lady Jersey na ratnoj nozi.
Zašto pitaš?
- Razgovora radi. - Zach smaže keks. - Opet si pratio ljude iz Costa Habibe?
- Costa Habichuele - ispravi ga Peep. - To je u Srednjoj Americi.
- Jesam - ponovno odgovori Sebastian. - Na ispitivanju sam?
- Ne. - Zachary se nasmije. - Naravno da nisi.
- Žao mi je što danas nisi doveo Harolda - rekla je Peep uzdahnuvši. - On voli
kekse.
Sebastian odloži brošuru. - Taj pas nije dobrodošao u ovoj kući.
- Samo zato što sam ga nazvao po pradjedu? To je malo...
- Zato što si ga nazvao po meni, Zach. Kao Sebastian Harold Griffin. Kad sam
predložio da nabaviš psa da dokažeš da možeš preuzeti odgovornost, to je bila
šala.
- Ali Harold je dobar pas - kći mu je opet upala u riječ.
- Bio bi jednako dobar pas da se zove Foxy ili Royal ili nešto slično.
Zachov osmijeh ovaj je put bio nešto blaži. - Znači, ipak ti smeta što sam ga
nazvao Harold, je li tako?
- Tako je. - Kao da je to ikada tajio.

48
 Knjige.Club Books
- Dobro. To mi je i bila namjera.
- Gospodo, molim vas - umiješala se Peep položivši obojici ruku na rame -
budimo civilizirani.
Vrata igraonice ponovno su se otvorila. - Zašto niste civilizirani? - upitao je
Shay.
Penelope je ponovno ustala. - Lorde Charlemagne, baš divno! Molim vas,
pridružite nam se na čaju.
Pogledavši njih pa stolce normalne veličine, Shay se spusti na jedan mali
stolac.
- Ne sjećam se da su stolci bili tako mali kad smo se istog igrali s Nell.
- To je bilo prije petnaest godina - istakne Zach. - Mi smo bili manji.
Da je netko izvan njihova kruga vidio tri krupna Griffina kako čuče oko
malena stola uz čaj, više ih se nitko ne bi bojao. Sebastian pogleda brata najbližeg
po godinama i naravi. - Što te dovodi ovamo?
- Običan posjet. Nisam imao pojma da ću doći na čaj - otpio je gutljaj iz
malene šalice koju mu je pružila Peep i nakreveljio se - hoću reći, limunadu i
kekse.
Dok ih je Sebastian promatrao, njegova braća su se pogledavala i činilo se da
nijedan nije pretjerano sretan što je drugi brat ovdje. - Hm... Hoćeš li nam se
večeras pridružiti na recitalu kod Beardsleyja, Shay?
- Ne, Saralini roditelji pozivaju nas na večeru. - Nakašljao se. - Mislim da se
nadaju da će čuti... novosti - nastavio je pogledavši nećakinju.
Trgnuvši se, Sebastian sjedne malo naprijed i gotovo se prevrne s malenoga
stolca. - Onda, ima li... novosti?
Shay pocrvenje u licu. - Nisam spreman ništa potvrditi ni opovrgnuti u ovom
trenutku. Možda za tjedan dana ili tako nekako.
- Zar će teta Sarala dobiti dijete? - upita Peep namršteno, prekriživši ruke na
prsima. - Možeš mi reći te stvari, nemam šest godina, znaš.
- Trebali bismo znati za nekoliko dana - kaza Shay primivši Peep za ruku. -
Ti ćeš svakako prva saznati.
- Čini mi se da si već trebao odlučiti o nečem tako važnom, ali dobro.
Sebastian spusti pogled na svoju šalicu limunade. Pobrinuo se da Penelope
bude iznimno dobro zbrinuta do kraja života, ali ništa nije mogao učiniti po
pitanju svojega naslova. Budući da nije imao sina, nakon njegove smrti naslov
će prijeći na njegova najbližeg muškog srodnika, Shaya. Ako je Sarala trudna i
dijete bude muško, prezime Griffin nastavit će se, kao i naslov Melbourne, barem
još jedan naraštaj, hvala Bogu.
- Seb?
Trgnuvši se, on digne pogled. - Da?

49
 Knjige.Club Books
- Kako je bilo sinoć na balu? - upita ga Shay, lecnuvši se potom jer ga Zachary
udari po nozi. Niski stolić se zatrese. - Jako domišljato, budalo.
- Što ste vas dvojica čuli? - upita Sebastian.
- Ništa - brzo odgovori Shay. - Bilo je to prvo veliko javno predstavljanje
kralja i njegove svite. Samo me zanima kako je prošlo.
- Prošlo je dobro. Savršeno mirn...
Vrata su se opet otvorila i u sobu je ušla Eleanor. - Zdravo svima - rekla je uz
ljutiti osmijeh. - Momci, izgledate doista... veličanstveno. Jesam li propustila
poziv na obiteljsko okupljanje?
- Ne, na čaju smo - ispravi je Penelope. - Hoćeš li dobiti drugo dijete?
Problijedjela je. - Drugo? Sebastiane, je li princeza Josefina...
- Molim? - Skočio je na noge, a mali se stolac prevrnuo iza njegovih leđa.
Zachary i Shay našli su se odmah iza njega. - Želiš reći da su Melbourne i
princeza...
- Nisu! - prekinuo je Zacha prije nego što je uspio završiti. - To je razlog ove
male najezde? Za boga miloga, ako se šire takve glasine, zašto dovraga nitko nije
ništa rekao...
- Nije tako - kazala je Nell požurivši prema njemu pa ga je primila za ruku. -
Nije tako, uopće. Ali kad je Peep rekla...
- Govorila je o Charlemagneu i Sarali.
- O. O! - Okrenula se i zagrlila Shaya, koji joj je s malim zakašnjenjem
uzvratio zagrljaj. - Čestitam, Shay!
- Nije još sigurno. Zašto si mislila da su Melbourne i...
- Dosta! - zagrmi Sebastian. - Vas dvojica - naredio je pokazujući na braću -
sjednite i popijte čaj s nećakinjom. Ti - nastavio je - primivši Nell za ruku - dođi
sa mnom!
- Smijem li pogledati brošuru? - upitao je Shay dok su njih dvoje išli prema
vratima.
- Da. Ti ostani tu.
Ne obazirući se na daljnje prosvjede i primjedbe, doslovce je odvukao Eleanor
iz igraonice i za njima zatvorio vrata. Uputio se niza stube u svoj ured te zatvorio
i ta vrata.
- Ako misliš da ćeš mi održati prodiku zbog nekakvih ogovaranja i sličnog,
onda se grdno varaš - oštro je rekla Nell, obišla stol i sjela na njegov stolac. - U
svakom slučaju, nećeš odavde kao nekad. Ja sam udana žena, nisam dijete.
Stvari su se itekako promijenile u protekle dvije godine. - Možeš li na trenutak
ušutjeti? - promrmljao je. - Razmišljam!

50
 Knjige.Club Books
Sudeći prema njezinu izrazu lica, nije očekivala takav odgovor. To se nije
često događalo. Nikada nikome ne bi priznao da nije siguran u nešto, sve dosad,
očito. Sve dok se ta vražja Josefina Embry nije pojavila u njegovu životu.
- Zašto si došla do zaključka da imam, ili da sam imao nešto s princezom
Josefinom koju sam, ako smijem dodati, upoznao prije samo četiri dana?
Napravila je grimasu. - Moraš priznati da je, kad sam ušla u sobu i vidjela vas
kako sjedite ondje kao neki nadjeveni patuljci, a potom i čula „Hoćeš li dobiti
drugo dijete?“, to bilo malo čudno a ti si jedini od nas kojemu bi to bilo drugo
dijete.
Kimnuo je. - U redu, imaš pravo. - Polako se odšetao do prozora pa se vratio.
Što god da je radio, on je i dalje bio glava obitelji. Zato nije navikao na to da netko
dovodi u pitanje njegove postupke, a osobito mu se nije sviđala pomisao da to čini
njegova obitelj. - Zach i Shay su ovdje i raspituju se o sinoćnjem prijmu. Zašto?
- Zašto ih sam ne pitaš?
- Jesam. - Opet se pomaknuo i uzeo jedan od stolaca na suprotnoj strani
pisaćeg stola za kojim je sjedila njegova sestra. - Osim toga, što ti je Valentine
rekao pa si došla? Samo nemoj reći da pitam njega jer si ti zaključila da moraš
doći ovamo.
- Kazao je da si se sinoć doimao neuravnoteženo. Učinilo mu se da se zanimaš
za princezu Josefinu.
- Koji gad! Zamolio sam ga da pažljivo promatra njih, a ne mene.
- Je li to točno?
- Iskreno - kazao je uznemiren što uopće razgovara o tome - ne znam. Četiri
sam godine sam i da, zanimljiva mi je. Je li to zbog nje ili zbog četiri godine,
nisam siguran.
- No ipak je riječ o njoj, a ne o nekoj drugoj ili svakoj dami koju sretneš.
- Čini se.
- Onda bi se trebao nastaviti s njom viđati.
Upitno je pogleda. - Hvala ti. Savjete mi dijeli cura dvanaest godina mlađa od
mene.
Nell se nasmije. - Sad ponovno zvučiš kao Melbourne.
- U tome je stvar, Nell, ja jesam Melbourne. Neću juriti za jedinim potomkom
nekog stranog kralja. Ako njegova zemlja preživi Miholje, ako i kad on umre,
Josefina postaje vladarica ili kraljica ili koji joj god već naslov odluče dati.
Prenosi li se to na njezina muža, ja bih postao kralj Costa Habichuele. - Usiljeno
se nasmijao. - Više volim biti Englez i neću se odreći svojega naslova da postanem
nešto drugo.
- Sebastiane, ako ti se sviđa, onda...
- Što onda? Kao prvo, rekao sam da me zanima, nisam siguran sviđa li mi se
ili joj želim zavrnuti vrat. Kao drugo, tek četiri dana znam da postoji. Kao treće,
51
 Knjige.Club Books
ne želim ljubavnu avanturu. Ne želim nastaviti s tim, osobito jer ta veza
nema budućnost.
Polako je ustala. - Budući da si sve dobro sagledao iz svakog kuta, razumski
procijenio i da znaš što želiš, mislim da se o tome više nema što reći.
- I ja to mislim. - Ustao je i on i otvorio joj vrata. - Reci to ovim budalama,
molim te, da me prestanu gnjaviti, ali nemoj da Peep čuje. Ne mora znati ništa o
tome.
- Ako ti tako želiš. - Šuškajući haljinom od muslina, izašla je iz sobe.
Sebastian ju je gledao kako se penje po stubama, a onda je ponovno zatvorio
vrata i sam sjeo na stolac iz kojega se digla. Nadao se da ova glupost neće izaći iz
kruga njegove obitelji. Najbolji način da to postigne bio je da izbjegava princezu
Josefinu kad god je mogao, iako je jedva čekao još jednu svađu s njom, još jedan
poljubac. Uzdahnuvši, otvorio je ladicu i uzeo list papira. Morao je Prinnyju
poslati poruku.

- Spremni? - upitao je poručnik May nagnuvši glavu unatrag prema kočiji.

Josefina je razmaknula zavjese i provirila van. - Bože sveti - rekla je uzbuđeno
- nisam imala pojma da će naše poduzetništvo izazvati ovoliko zanimanje.
Conchita, koja je sjedila pokraj nje, pruži ruku i našušuri joj rukav. - Spremni
ste, Vaše Visočanstvo?
- Čak i da nisam, budući da su majka i otac na putu u Škotsku kako bi
razgovarali s novčarima, mislim da ne bih imala puno izbora - duboko je udahnula
- ali da, spremna sam.
Poručnik May skočio je s kočije da spusti stube i pomogne joj sići. Kad je
izašla, pravi broj okupljenih zaprepastio ju je.
Više od dvjesto ljudi poredalo se na ulici ispred Engleske banke, a vrata se
još nisu ni otvorila. Tek jučer su u novinama oglasili prodaju dionica, a red
imućnih građana protezao se oko cijele zgrade i na ulicu.
Kad su se približili, iz skupine zaposlenika koji su stajali na ulazu izdvojio se
sir Henry Sparks. - Dobro jutro, Vaše Visočanstvo - kazao je ozareno. - Dobar
odaziv, je li tako?
- Izvanredno. Mislite li da će im smetati ako nešto kažem?
- Mislim da bi im to bilo vrlo drago.
Poručnik May prevrnuo je jedan sanduk i pomogao joj da se popne na njega.
- Dobro jutro! - glasno je rekla, a buka oko nje se stišala. - Ja sam princeza
Josefina i želim vam prva poželjeti dobrodošlicu u poslovnoj suradnji s Costa
Habichuelom.

52
 Knjige.Club Books
Mnoštvo je zagrmjelo. Na znak sir Henryja bankari su otvorili vrata i ušli. Iza
njih red se pomaknuo naprijed. Costa Habichuela bila je službeno otvorena za
poslovanje.
Josefina je sišla i pomiješala se s mnoštvom prepoznajući mnoge od njih sa
svojih izleta u njihove plesne dvorane i dvorane za druženja. Dulje od sata
smiješila se, rukovala i odgovarala na pitanja. Prema dogovoru s njom je trebao
biti i Melbourne, ali to jutro otac joj je samo rekao da je došlo do promjene
plana. U svakom slučaju, bio bi joj dobro došao da dodatno potakne ulagače, ali
cilj je bio prodati dionice, a ne razmišljati o ljubljenju s Melbourneom.
Na kraju je još jednom zahvalila sir Henryju i kimnula Mayu. Poručnik je
pomogao da se mnoštvo razmakne kako bi mogla proći. Pljesak ju je pratio dok
je ulazila u kočiju.
- Hvala bogu, ovo je dobro prošlo - uzvikne Conchita smijući se od uha do
uha. - Vaš otac bit će jako zadovoljan.
- Poslat ću mu obavijest čim se vratimo u kuću Branbury - rekla je smjestivši
se i lepezom hladeći lice. Svi su se dosta pomučili za ovo a sada su, napokon,
mogli vidjeti rezultate.
Međutim, u ovom trenutku veselila se samo tome da sjedne na miru s knjigom.
Imala je osjećaj da joj se lice rastegnulo jer se tako dugo smješkala.
- Hoćete li večeras ići na primanje k Allendaleovima? -upita je Conchita. -
Mislila sam da bi vam za tu prigodu odgovarala svilena haljina boje gorušice.
- Mislim da hoću. Melbourne bi trebao ići sa mnom. Ako mi nije poslao
poruku, mislim da ću ja biti prisiljena poslati je njemu.
Kad su se, međutim, zaustavili ispred glavnog ulaza u posuđenu kuću, ona
zaključi da poruka možda neće biti potrebna. Ondje je stajala lagana dvokolica i
premda nikada nije vidjela Melbournea u njoj, pretpostavila je da ih ima nekoliko.
- Vjerujem da vam je jutro bilo uspješno, Vaše Visočanstvo - oglasio se sluga
Grimm kad je otvorio ulazna vrata.
- Itekako. Tko je došao?
- Charles Stenway, vojvoda od Hareka, Vaše Visočanstvo. Očekuje vas u
dnevnom boravku.
- Hareka? Nikada nisam čula za to. - Svukla je rukavice i uzdahnula. - U redu,
Conchita.
Ušle su u dnevni boravak. Na pola puta zastala je. Dobro građen muškarac
srednje visine stajao je pokraj kamina, a pod svjetlom vatre plava mu je kosa imala
bakrenu boju. Okrenuo se prema njoj pa se duboko naklonio. - Vaše Visočanstvo
- rekao je dubokim, uglađenim glasom.
S malim zakašnjenjem naklonila je glavu. - Vaša Milosti, drago mi je što sam
vas upoznala, ali moram priznati, nije mi jasno zbog čega ste došli. Vjerojatno
znate da je moj otac vladar na putu u Škotskoj.

53
 Knjige.Club Books
- Vaš batler me je obavijestio. Možemo li sjesti? - pokazao je prema kauču.
- Naravno. - Radije je sjela na jedan debelo podstavljeni stolac kraj kamina
jer bi kauč značio previše prisan razgovor. Conchita je stala pokraj nje. - Onda,
što mogu učiniti za vas?
- Princ namjesnik jutros je poslao po mene i zatražio da budem britanski
zastupnik u odnosima s Costa Habichuelom. Naravno, sa zahvalnošću sam
prihvatio tu čast i zato sam došao ravno k vama kako bih...
- Što se dogodilo Melbourneu? - prekine ga ona.
- Njegovo Veličanstvo reklo je da njegove dužnosti zahtijevaju da se angažira
na drugom mjestu. - On s omalovažavanjem pucne prstima. - Iskreno govoreći,
Melbourne se uvijek bavi svim i svačim. Bio bi dobar trgovac.
Brzo je promijenila mišljenje o Hareku. Činilo se da je i poduzetan i željan
učiniti što se od njega traži, a očito je bio ili veoma tradicionalan ili jako
ljubomoran na Melbournea. - Ne sviđa vam se kad se plemići bave nekim poslom?
- To im ne priliči. Za poslove postoje odvjetnici, računovođe i bankari. - Toplo
joj se nasmiješio. - Nećemo razgovarati o tome. Vjerujem da večeras idete na bal
k Allendaleovima. Bit će mi zadovoljstvo da vam ponudim pratnju.
Josefina mu uzvrati osmijeh. - Ako smijem pitati, jeste li oženjeni, Vaša
Milosti?
- Žalosno, ali samac sam - odvrati on. - Proteklih nekoliko godina proveo sam
vani, u Kanadi, i tek sam se nedavno vratio.
- Što ste radili u Kanadi, Vaša Milosti, budući da se osobno ne bavite poslom?
- Lovio sam. Osobito mjesto, Kanada. Jeleni, sobovi, medvjedi, planinski
lavovi, guske, vukovi, dabrovi, nevjerojatna raznolikost divljih životinja.
- Baš su obzirni kad su se svi smjestili na jednome mjestu radi vašega užitka.
- Aha, šalite se. - Zahihotao je.
- Sad ste se vratili kući.
Zelene su mu oči zaiskrile kad ju je pogledao u oči. - Sad sam se vratio kući.
Nadam se da je to sreća za nas oboje.
Dakle, jasno je dao do znanja kakve su mu namjere. - Vidjet ćemo. - Mahnuvši
Conchiti, ustala je. - Ispričajte me, moram napisati nekoliko pisama. Mogu li vas
očekivati večeras u osam?
Ustao je kad i ona. - Bit ću ovdje. Ako bilo što trebate prije toga, molim vas,
javite. Dao sam svoju adresu vašem slugi i stojim vam na usluzi.
- Hvala vam, Vaša Milosti. Vidimo se večeras.
Harek korakne prema naprijed. - S vašim dopuštenjem - rekao je i posegnuo
za njezinim prstima. Tiho se nagnuo nad njezinu ruku i lagano je dodirnuo
usnama. - Do večeras, Vaše Visočanstvo - kazao je naklonivši se još jednom.
- Do viđenja - uzvratila je promatrajući kako ga Conchita prati.

54
 Knjige.Club Books
Kad se služavka vratila, Josefina se uputi prema pisaćem stolu. - Ovo je bilo
zanimljivo - rekla je vadeći list papira. - Morat ću obavijestiti oca da imamo novog
zastupnika.
- Koji se već želi oženiti vama, kako mi se čini - doda Conchita.
- Barem je pristojan. Ne mogu zamisliti da ga pljusnem.
No je li mogla zamisliti da ga poljubi? To je, zaključila je, bilo potpuno
nevažno. Ipak, prokleti Melbourne, kukavica! Očito je bila presnažna za njega pa
je pobjegao. Samo se nadala da će se večeras pojaviti na plesu da mu može
pokazati kako ga je bilo lako zamijeniti.

55
 Knjige.Club Books
SEDMO POGLAVLJE

illis, nismo li već razgovarali o tome? - upitao je Sebastian nadglasavajući

W buku društvenog plesa koji se plesao u dvorani Allendaleovih.
- Nisi me uvjerio da je smanjenje radne snage dobro za državnu ekonomiju
- odvratio je vikont.
- Onda glasaj protiv te mjere. Vjerujem da će poticanje roditelja da djecu šalju
u školu umjesto da proizvode cigle više pomoći Engleskoj u budućnosti.
Neobrazovana nacija od vlade zahtijeva više novčane pomoći, a ne manje.
- Ali...
- Ne - prekine ga Sebastian. - To je moje mišljenje. Možeš se složiti ili ne
moraš. Neću dalje raspravljati o tome. - Naklonio je glavu i okrenuo se. - Do
viđenja.
- Bio si prilično oštar - kazao je Zachary približavajući mu se s ulaza sa
suprugom koja ga je držala pod ruku. - Rasplakat ćeš ga.
- Shvatio sam da više ne trpim takve idiote - uzvrati vojvoda, duboko
udahnuvši u nastojanju da se smiri. Willis je možda bio zaslužio oštar prijekor, ali
njegovi bi glasovi u pojedinim slučajevima mogli dobro doći.
- Onda bi te ovo moglo nasmijati - primijeti Zach, već nasmijan. - Ti mu reci,
Caro. Ne želim ja biti kriv.
Caroline se suzdržano nakašlje. - Danas sam od majke dobila pismo. Ona i
otac dolaze u London. Nisam sigurna tko još dolazi s njima.
Bože sveti. - Lijepe vijesti - kazao je. - Znam da ti nedostaju.
- Pogledaj - Zachary se zasmijuljio - sad će se Seb rasplakati.
- Ne misliš li, brate, da je pomalo okrutno hvalisati se time da ženinu obitelj
doživljavaš kao sredstvo za mučenje?
- Ja... nisam na to ni pomislio. Znaš da ih ja volim. - Zachary je pogledao
ženu. - Znaš to, Caroline.
Nasmiješila se. - Zadirkuje te, Zachary.
- Jako lijepo, zar ne? Idem po jedno piće. - Raspoložen, Zachary ode.
- Volim ga, znaš - tiho je rekla Caroline sretna izraza lica dok je gledala za
svojim mužem. - Jako. Rijetko mu netko nije drag. Uvijek u svima vidi nešto
dobro. Kao slikar.
- Zato ga mnogi i vole. - Nagnuvši se, Sebastian poljubi Caroline u obraz. -
Ispričavat ću ti se svaki dan do kraja života što sam pokušavao razvrgnuti vašu
vezu. Jako si dobra prema njemu.

56
 Knjige.Club Books
- On je jako dobar prema meni. - Razvukla je osmijeh. - Umjesto niza isprika
radije ću te zamoliti za sljedeći ples.
- Tvoj je. - Pružio je ruku i ona ju je prihvatila.
- Oho, vidi, vidi - progunđao je Zachary držeći tri čaše u rukama kad su oni
stali u red čekajući početak društvenog plesa.
Počela je glazba a dva reda plesača naklonila su se jedan drugome. Čim je
Sebastian stupio na plesni podij, kao da je svaka prisutna neudana žena zgrabila
oca, brata ili prvog slobodnog muškarca kako bi se priključili plesu, ali na to se
već navikao. Ovaj je put čak na neki način osjećao olakšanje. Što god mislila
njegova obitelj, činilo se da nitko drugi ne smatra da se on vezao za neku određenu
ženu, što je bilo u redu jer i nije.
Zavrtio je Caroline, potom djevojku koja joj je stajala zdesna, koraknuo
ustranu i primio za ruku sljedeću ženu. Od dodira ga je stresla struja od glave do
pete. Isuse.
- O, dobra večer, Melbourne - rekla je princeza Josefina i ponovno se
pomaknula dalje niz red.
Trebalo mu je puno samokontrole da ne protrlja prste. Imao je osjećaj da ih je
opekao. Koga vraga ona radi ovdje? Društvo iz Costa Habichuele otputovalo je u
Škotsku u potrazi za novim zajmovima, barem je tako mislio.
Kad se okrenuo, pogledom je prešao do kraja reda. Josefina je pošla naprijed
i zaobišla muškarca koji joj je stajao nasuprot pa se vratila u red. Vojvoda od
Hareka.
Sljedećih deset minuta Sebastian je zadržao smiren, blago raspoložen izraz
lica. U sebi, međutim, nije uopće bio tako miran. Jedno je bilo što ju je vidio kada
to nije očekivao, kada je mislio da ima još četrnaest dana da svlada svoju...
zbunjenost prije nego što je ponovno sretne. Posve je drugo bilo naletjeti na nju u
društvu drugoga muškarca.
Pomicali su se i ponovno obilazili jedno drugo. - Mislila sam da ste suviše
zaposleni da dođete na zabavu - rekla je.
- Dužnost pratitelja oduzimala mi je previše vremena - uzvratio je. - Ne i
večernje zabave.
- Aha. Mislila sam da me se možda bojite.
Prije nego što je uspio odgovoriti, ples ju je opet odveo na drugi kraj.
Prokletstvo. Kako mu se svijet mogao tako preokrenuti samo zato što je ona bila
ovdje? Pa gotovo je vladao Engleskom, a nije bio u stanju razgovarati s njom a
da... ne želi još od nje. Da je ne želi. Tako silno.
Glazba je završila. Pribrao se i pridružio pljesku, a potom je otpratio Caroline
natrag do Zacharyja.
- Seb? - promrmljao je Zach dodavši mu čašu porta.
- Dobro sam - promrsio je i dobrano potegnuo.

57
 Knjige.Club Books
- Mislio sam da je ona...
- Smijem li vam ukrasti malo vašega dragocjenog vremena? - iza leđa je začuo
njezin pjevni glas.
Pribravši se, okrenuo se. - Naravno, Vaše Visočanstvo - odrješito je kazao. -
Harek.
- Melbourne - odvrati Harek. - Htio sam vam doći zahvaliti. Kad ste se povukli
s mjesta poslanika, Prinny mi je ponudio da ga ja preuzmem. Nikada mi nije bilo
draže služiti domovini. - Nasmiješio se Josefini.
- Da - nastavila je ona - Njegova Milost pravi je gospodin. Sutra navečer pratit
će me u kazalište. Oduvijek sam žudjela za time da upoznam kazališni život
Londona.
- Možda uspijemo nagovoriti glumce da posjete Costa Habichuelu - doda
Harek.
- Mi? - ponovi Sebastian. - Znači, iseljavaš se, Harek?
Vojvoda razvuče osmijeh. - Nikad se ne zna.
Sebastian je poželio tresnuti vojvodu, zbrisati taj samouvjereni, drski osmijeh
s njegova zgodnog lica. Svinuo je prste u šaku.
Odjednom se Zachary stvori između njih. - Mogu li razgovarati s tobom,
Melbourne? - rekao je pokazavši prema vratima, a onda pogledao Hareka i
princezu. - Ispričajte nas na trenutak. Riječ je o obiteljskoj stvari.
- Naravno - kazala je Josefina, i dalje gledajući Sebastiana.
Kad ga je Zachary gurnuo u leđa, trgnuo se, potom se okrenuo i izašao iz
prostorije. Nastavio je hodati iako je za petama čuo Zacha i Caroline sve do
knjižnice Allendaleovih. Kad su se njih troje našli unutra, njegov brat zatvori
vrata.
- Oprosti - polako je rekao Zach - nisam htio da dođe do izgreda.
Sebastian se okrene prema njemu. - Izgreda? Nisi htio da izazovem izgred?
Kako se usuđuješ miješati...
- Ja sam umalo izazvao izgred - kazao je njegov brat usiljeno. - Taj majmun!
Harek je samo blijeda zamjena za tebe, zato što si bio plemenit.
Nije mu baš bilo jasno što je u svemu tome bilo plemenito. - Aha.
- Da odemo? Reći ću da nam straga dovezu kočiju.
- Ne budi smiješan. Neće me s prijma otjerati jedna budala i jedna djevojka,
kraljevskoga roda ili ne.
- Mislio sam da se pokušavaš držati podalje od nje. Zato si dao ostavku na taj
položaj.
- Ne moraš me štititi, Zachary. Potpuno sam svjestan toga tko sam i što sam i
što je sve na kocki svaki put kad otvorim usta ili stavim pero na papir. To je moja
odgovornost, moja dužnost i moj položaj.

58
 Knjige.Club Books
- Dobro. Ja sam kriv, pretpostavljam, jer sam mislio da ti je možda izraslo
novo srce. Laku noć, Melbourne. - Rekavši to, Zachary je izašao iz sobe. Caroline
mu je uputila pogled pun sućuti, a onda pošla za svojim mužem.
Kad su se vrata zatvorila, Sebastian se odšetao do jednog od visokih prozora.
Čim se vrati u plesnu dvoranu naići će na Willitsa koji će se slatkorječivo pokušati
vratiti u igru.
Desetak drugih kolega koje je pozdravio a potom vješto izbjegao još čekaju
trenutak da razgovaraju s njim. Budući da je plesao s Caroline, sve slobodne
djevojke mislit će da večeras možda imaju priliku plesati s njim.
Mršteći se, vratio se u stražnji dio prostorije u kojemu je Allendale držao veći
dio svojih slabo čitanih knjiga. Trenutak poslije jedna knjiga privuče mu
pozornost i on premjesti mali stolac bez naslona kako bi je dohvatio visoko na
polici s koje ju nitko nikada nije skidao. Povijest Južne Amerike. Sudeći prema
datumu na tiskovini, bila je stara šest godina, ali on je svejedno stane listati.
Tek je malen dio teksta bio posvećen Obali komaraca, ali on je ipak sjeo
pokraj vatre da pročita taj dio. Španjolci su zauzeli veći dio Srednje i Južne
Amerike i oteli sve tamošnje bogatstvo, ali upadalo je u oči da su izbjegavali
Obalu komaraca. Razlog tome bio je, prema navodima pisca, nekog Johna Rice-
Ablea, što je to područje slovilo kao bezvrijedno, kužno, močvarno leglo malarije
s neprohodnim džunglama i nesnosnom vrućinom te vlagom tijekom cijele
godine.
Opis nije mogao biti oprečniji onome što je pisalo u Embryjevoj brošuri.
Ovdje se nije spominjao blagi povjetarac s mora ni lako obradiva zemlja, ili rastući
grad koji obećava. Iskreno, bila je riječ o samo dvije stranice općenitih podataka u
odnosu na sto dvadeset iscrpnih stranica brošure, ali to je bilo dovoljno da potakne
neka pitanja.
Dakle, postojao je način da dođe do još podataka, trebao je samo naći
gospodina Johna Rice-Ablea koji je, ako bog da, živio negdje gdje se lako moglo
doći do njega. Polako je zatvorio knjigu i vratio je na njezino mjesto. Priča o
Costa Habichueli i njezinim vladarima bila je predobra da bi bila istinita, koliko
god nejasne bile njegove sumnje. Nije imao puno, ali dio po dio i sastavit će puzlu.
Kad je sišao s maloga stolca, vrata knjižnice ponovno se otvore. - I mislila
sam da se ovdje skrivate - iza leđa je začuo Josefinin glas.
Okrenuo se prema njoj. - Dosadio vam je novi prijatelj? Sigurno vam još nije
ispričao sve svoje lovačke priče. Ili je u strahu pobjegao od vas?
- Jako ste duhoviti. Vojvoda od Hareka veoma je ugodan čovjek. Možda se
udam za njega.
Trebala mu je sva snaga volje da ne poleti prema njoj i zgrabi je. - Nisam znao
da su vaši standardi tako niski - odgovorio je jedva uspijevajući zadržati
ravnodušan glas. - Pretpostavljam da vam je zajednička sklonost glupostima.

59
 Knjige.Club Books
Krenula je naprijed, a haljina boje gorušice šuškala joj je pri svakom koraku.
- Što bi to, dovraga, trebalo značiti?
Nije bio spreman glasno izreći nijednu svoju suludu misao. Umjesto toga
rekao je: - Vaše pretjerivanje da budete iznad svih jer, ustvari, uopće nemate
predodžbu o tome kako se ponašati kraljevski.
- Za ovo bih vas trebala dati objesiti! - planula je, a lijepo joj se lice smrknulo.
Očito je pogodio u pravo mjesto. - Hajde, pokušajte - izazivao je.
Na njegovo iznenađenje, odbacila je cipele. - Prije nego što sam postala
princeza - rekla je zajapurena od bijesa - bila sam kći vojnika. - Otišla je do
kamina i skinula mač koji je iznad njega visio. - Branite se, Melbourne!
- Stvarno ste ludi.
- Prestat ćete me vrijeđati sa svakim udahom. Budući da riječi, čini se, nemaju
nikakav učinak na vaše krajnje neprimjereno ponašanje, možda će ovo imati.
Branite se! Neću vas više upozoravati.
Dugo je gledao kako joj se prsa nadimaju od uzbuđenog disanja, visoko
uzdignute glave. Bila je doista veličanstvena.
- Neću.
- Molim?
- Možda ste zaboravili svoj položaj, Vaše Visočanstvo, ali ja svoj nisam. Ne
namjeravam se dovesti u položaj da netko otkrije kako vodim dvoboj u nečijoj
knjižnici. Osobito ne s jednom djevojkom koja je dvanaest godina mlađa od mene.
Naglo je spustila oružje i sjela na stolac s kojeg se on malo prije maknuo.
- Onda se predajem - rekla je okrenuvši pogled prema vatri.
Možda je poludio, a nije to shvatio, možda je smješten u ludnicu i razgovara
sam sa sobom. - Molim?
- Znam da vam se sviđam jer ste me poljubili. Dvaput. No onda ste otišli bez
riječi, jednostavno, ostavili ste me. Tada sam pomislila da se moram posvađati s
vama jer mi se čini da onda niste tako napuhani. Ponovno ste otišli.
Sljedeća mogućnost bila je izazvati vas na dvoboj. Ni to nije uspjelo, samo ste se
malo uzrujali. Zato se predajem.
Čvrsto je stisnuo vilicu kako ne bi zinuo. - Hoćete reći da je ovo, sve ovo, bilo
neka vrsta zavođenja?
- Moj otac pročitao je sve o vama i vašoj obitelji i vaš je veliki štovatelj.
Mislim da je veza između nas dvoje njegov san. Čak je tražio da se pretvaram da
sam tri godine mlađa nego što jesam, jer je rekao da gospoda koja se ponovno
žene više vole mlađe supruge. No, otkako ste me drugi put poljubili, niste činili
ništa drugo do izbjegavali me.
Sebastian je nekoliko puta trepnuo kao da pokušava razabrati što mu to
govori. Ponosio se time da je uvijek sve shvaćao, često prije ikoga drugog. Braća
i sestra čak su mu govorili da ljudima može čitati misli. Rijetko se događalo
60
 Knjige.Club Books
da ostane zatečen. Otkada je upoznao princezu Josefinu, gotovo je neprestano bio
u tom stanju, ali nikada više nego u ovom trenutku. - Znači, imate dvadeset i pet
godina - počeo je, zaključivši da je najjednostavnije prvo se uhvatiti matematike.
Josefina uzdahne. - Da, imam. Zao mi je što sam vam lagala. - Ponovno je
ustala, uzela mač i vratila ga na nosač na zidu. - Najbolje je da odem, Harek me
vjerojatno traži. - Ponovno je obula cipele.
- Hoće li vas otac nagovarati da se sad bacite na Hareka? - upitao je krenuvši
za njom. Kad je ušla u prostoriju, kao da je granulo sunce. Bilo bi bogohulno
prigušiti to svjetlo.
- Naravno da hoće. Želi da se udam, a kao princeza, čak i novopečena koja ne
zna točno kakav joj je društveni položaj, ne mogu se udati za nekoga tko ima niži
naslov od vojvode.
Nije navikao na to da ga doživljavaju kao podobnog ili nepodobnog, ali to je
trenutačno zanemario. Jednostavno, nije bila stvar u tome i morao se usredotočiti.
- Sviđa li vam se?
Došla je do vrata i pogledala ga preko ramena. - Vi mi se sviđate. Do viđenja,
Vaša Milosti.
Sveca mu! - Zašto mi se vi i Harek ne biste sutra navečer pridružili u mojoj
loži u kazalištu? - predloži on. - Harek nema ložu, a moja je najbolja u toj kući.
Josefina ga pogleda. - Zašto?
Zato što se i vi meni sviđate. - Zato što će zajedničko pojavljivanje bivšeg i
sadašnjeg predstavnika polučiti veći uspjeh nego da ljudi misle da smo u svađi.
Trenutak mu je proučavala lice, a onda je kimnula. - Obavijestit ću ga.
- Odlično. - Udahnuo je. - Samo da zadovoljim znatiželju, Vaše Visočanstvo,
što vas je navelo na to da pomislite da će me privući vaše neprimjereno i svadljivo
ponašanje?
- To što svi izgovaraju vaše ime susprežući dah. Ne okružuje vas puno ljudi
koji su nepristojni i svadljivi - odgovorila je. - Barem tako mislim.
Potom je izašla iz sobe.
Ovaj put barem nije bio otresit prema njoj, ali to je bilo više zbog mača nego
zato što je uspijevao sačuvati samokontrolu. Ova Josefina, ne tako drska,
iskrenija, kao da je bila veća princeza od one prijašnje. Još ga je više privlačila.
Dodatno ga je mučilo to što se, dok je razgovarao s njom, svađao se, ljubio je, prvi
put u četiri godine nije osjećao... usamljeno.

Ovo je bilo zamalo. Hvala bogu da ga je zatekla kako čita tu knjigu. Njezinu ocu
samo je trebalo da utjecajni vojvoda ustvrdi kako mu se Srednja Amerika ne sviđa

61
 Knjige.Club Books
pa da svoje sugrađane odvrati od kupovine dionica, bila ona s popustom ili bez
njega.
No sada ga je zbog toga morala držati bliže nego što joj je bilo ugodno. Bilo
je znatno jednostavnije u pratnji imati nekoga tko joj se udvara kao Harek; Hareka
je zanimala moć, utjecaj i novac a ona je željela saveznika. S druge strane, činilo
se da Melbourne želi... nju.
- Tu ste, Vaša Visosti - kazao je vojvoda od Hareka pojavivši se iz smjera
plesne dvorane. - Ne smijemo dopustiti da se izgubite, to bi izazvalo međunarodni
skandal.
Josefina se nasmiješila i primila ga pod ruku. - Drago mi je što ste ovdje i što
se brinete za mene.
- Kladim se da vam nije tako drago kao meni.
Pa, mogla se s tim složiti. - Možda će vas zanimati što je vojvoda od
Melbournea ponudio da sa nama podijeli svoju ložu u kazalištu. Želi da vi i svi
ostali vidite da Costa Habichuela uživa njegovu potporu.
Zelene oči su je pogledale. - Je li to jedina stvar koju mi želi poručiti?
Namrštila se. - Kako to mislite?
- Dajte, Vaša Visosti. Muškarci vam padaju pred noge. A Melbourne je puno
ozbiljniji suparnik od - osvrnuo se po prostoriji kad su se vratili unutra - njega, na
primjer. - Vojvoda je pokazao na debeljuškasta gospodina rumenih obraza i
dobroćudna izraza lica.
Čovjek je vidio da ga gledaju pa se ispričao društvu s kojim je bio i došao do
njih. - Vaša Milosti - kazao je naklonivši se - hoćete li mi učiniti tu čast da me
upoznate s vašom pratiljom?
- Joj, dajte, Henning - posprdno će Harek. - Za boga miloga, čemu? Kao da
biste imali o čemu razgovarati.
- Ja...
- Ovdje si, Francis - poznati duboki glas javio se njoj iza leđa. Vojvoda od
Melbournea ih je obišao i rukovao se s debeljuškastim čovjekom. - Jesi li upoznao
najnoviju miljenicu Londona?
- Slušaj, Melbourne, ne, nis...
- Dopusti mi onda. Vaše Visočanstvo, gospodin Francis Henning. Francis,
Njezino Visočanstvo princeza Josefina od Costa Habichuele.
Henning se naklonio još dublje nego Hareku. - Velika mi je čast - kazao je i
ponovno se uspravio. - Blistate poput dijamanta, ako smijem reći.
- Pa, hvala vam, gospodine Henning. - Pogledala je Melbournea i vidjela
njegov pogled na sebi. To ju je iznenadilo, mislila je da je nepopravljivo drzak i
bahat, a došao je izbaviti čovjeka puno nižeg statusa iz neugodna
položaja. Ponašanje njezina novog pratitelja bilo je krajnje prosto i bezobrazno.

62
 Knjige.Club Books
Zar je tako gledao na nju? Svakako, bila je takva prema Melbourneu, ali to je bilo
osobno.
- Što misliš, Henning - nastavio je Melbourne - bih li trebao zamoliti Njezino
Visočanstvo za sljedeći ples?
O, Bože, jedva se uspjela pribrati nakon njihova posljednjeg razgovora. Taj
čovjek, Francis, međutim, smijao se od uha do uha. Je li to bilo zato što se vojvoda
od Melbournea prema njemu ponašao kao prema bliskom prijatelju, nije znala.
- Svakako, Vaša Milosti - kazao je smijuljeći se.
Sva trojica pogledala su je s iščekivanjem. Da izbjegne ples, morala je samo
reći da ga je već obećala svojem pratitelju. Melbourne bi otišao, a ona bi imala
vremena do sutra uvečer pripremiti se za novi susret s njim. No ako je ovako
mogla zadržati njegovu pozornost i spriječiti ga da zabada nos gdje ne treba, nije
imala drugog izbora. Iskreno, odluka ionako nije bila teška. Bio je jako dobar
plesač.
Ispružila je ruku. - Ako mislite da se možete s time nositi - rekla je.
Prihvativši njezinu ruku, podigao je obrvu. - Ne vidim u tome nikakav
problem ako se budete suzdržavali od toga da me osakatite.
Josefina mu je mogla odbrusiti, ali malo je zadrhtala od njegova dodira. -
Ništa ne obećavam - odgovorila je.
Dok ju je Melbourne vodio prema plesnom podiju, smiješio se. Kao odgovor
na to, počelo joj je podrhtavati srce. Nevjerojatno kako jednostavno pomicanje
mišića može promijeniti izgled čovjeka. - Trebali biste to češće činiti.
- Predstavljati vas gospodinu bez naslova?
- Smiješiti se.
- A. Pokušat ću sjetiti se toga između pljuski i mogućeg mačevanja.
- Znate da nisam imala namjeru probosti vas.
Sive su je oči proučavale. - Što biste učinili da sam ja uzeo drugi mač?
Njome se počela širiti vrućina koju je on prouzročio. - Ne biste se usudili
povrijediti me - odgovorila mu je tihim glasom.
Počela je glazba. Kao zavraga, valcer. Uz društveni ples ne bi bili u
mogućnosti razgovarati ni o čemu... osobnom. Njegove čulne, umješne usne
ponovno su se nakrivile kao da je točno znao na što ona misli.
Ruka mu je kliznula oko njezina struka privlačeći je bliže. Dok su se njihali i
klizili u ritmu glazbe, prsti koji su je držali jače su je stisnuli. Madre de Dios.3
Htjela ga je ponovno poljubiti, osjetiti njegove usne na svojima, okusiti želju
koju je znala da osjeća prema njoj.
On je i dalje šutio.

3
Madre de Dios (španj.) - Majko Božja, op. prev.

63
 Knjige.Club Books
- Pokušavate li ovako izbjeći prepirku sa mnom? - napokon je prekinula
šutnju. - Tako da uopće sa mnom ne razgovarate?
- Što želite da vam kažem? - odgovorio je tiho mrmljajući. - Da od trenutka
kada smo se upoznali razmišljam o tome da vas probodem?
Ostala je bez daha. - Doista? - upitala je dok ju je oblijevala vrućina.
- Da. Vi ste razmišljali o istom, kladim se. - Polako ju je privukao malo bliže.
- Zašto je onda Harek vaš novi zastupnik zadužen za moju zemlju?
Počela je shvaćati da njezin otac uopće nije trebao tražiti da Melbourne bude
uključen u nešto tako neizvjesno kao što je Costa Habichuela. Harek bi za to bio
puno podobniji. No sada se, eto, morala nositi s dvojicom vojvoda. A od
ovoga koji ju je prozreo više nego što je željela, ovog od čijega je dodira drhtala i
od čijeg se poljupca topila... od njega se trebala distancirati. A onda, čim joj pruži
priliku, ponovno ga uvući.
- Harek je vaš novi predstavnik jer ja ne želim da me vodaju okolo kao ovcu
- odvratio je.
Zadrhtala je. Kvragu, daj se priberi! - O čemu to govorite?
- O vama.
- Ne razumijem što želite re...
- Ako me budu viđali u vašem društvu, to će biti jer ja to želim, a ne jer je
netko to tražio ili naredio. - Njegove tamne oči zagledale su se u nju. - I neću
dopustiti da itko od mene pravi budalu.
- Ne mislim da zbog pokušaja zasnivanja braka između vojvode i princeze
itko od nas ispada budala.
Nakratko je plesao s njom u tišini. - Vi ste velika nevolja - naposljetku je
prošaptao.
- O, da, jesam. - Nasmiješila se nastojeći ne zadrhtati zbog prisne topline
njegovih riječi. - Onda, što ćemo dalje?
- Sutra navečer idemo u kazalište.
- Da, ali kad ćete me ponovno poljubiti?
Učinilo joj se da je nešto bljesnulo u njegovim očima. Iznenađenje? Požuda?
Nestalo je tako brzo da nije bila sigurna.
- Sutra navečer u kazalištu - rekao je.
Zaboga.

64
 Knjige.Club Books
OSMO POGLAVLJE

ata, htjela bih ići u kazalište.

T Sebastian je obišao bilijarski stol kako bi izveo jedan namjerno loš udarac.
- Znam da bi, ali večeras je na programu Hamlet i mislim da ti se kraj ne bi
previše svidio. - Osim toga, nije htio da Peep svjedoči njegovu neuobičajenom
ponašanju u blizini princeze Josefine.
- To je tragedija?
Trenutak poslije shvatio je da ona govori o kazališnoj predstavi.
- Da. Velika tragedija. - Odmaknuo se kad je ona trebala izvesti udarac. Uopće
nije bio loš, za dvije ili tri godine vjerojatno će se moći suprotstaviti i Shayevoj
matematičkoj točnosti. - Predložit ću ti nešto, Peep. Sljedeća predstava koju će
igrati na Drury Laneu je San ljetne noći. Ako preskočiš Hamleta, odvest ću te da
vidiš tu drugu.
Njegova kći naslonila se na bilijarski štap. - Samo ti i ja? - Samo mi.
Kimnula je a njezin blistavi osmijeh posramio bi čak i sunce. - Onda da,
pristajem. Ti i ja ne provodimo zajedno onoliko vremena koliko bih željela.
Sebastian nagne glavu i pogleda je. - Misliš da ne?
- Točno - odvratila je namjestivši se za sljedeći udarac. - Osim danas, imam
osjećaj da sam te cijeli tjedan jedva vidjela.
Ja imam puno obaveza, ti imaš puno obaveza. Moramo naći vremena jedno
za drugo.
- Onda ti se ispričavam. - Znao je da je rastresen otkako ga je Prinny zadužio
za Costa Habichuelu, ali nije bio svjestan toga da je zapostavio Penelope.
Uostalom, ona je njegov cijeli svijet.
- Velika rođendanska proslava s akrobatima uvelike bi to nadoknadila -
nastavila je.
- Shvaćam. - Potisnuo je smijeh. - Imat ću to na umu.
Iznenada je odložila štap na stol i okrenula se prema njemu.
- Kad sam rekla samo ti i ja - počela je, a malo joj je lice bilo ozbiljno - nisam
mislila da uvijek mora biti tako.
Sebastian nasloni štap na stol. - Molim?
- Dakle, moja prijateljica Mary Haley kaže da bi se trebao ponovno oženiti jer
ja nisam dječak.

65
 Knjige.Club Books
- To nije istina - polako je rekao, razmišljajući o tome kako da joj odgovori. -
Ti ne možeš naslijediti moj naslov, ali tvoj stric Shay može. Ne moram se
ponovno oženiti i ne trebam sina. Imam tebe.
- Znači da ne želiš? Mislim, ponovno se oženiti. Zato što ponekad razmišljam
o tome da bi bilo lijepo u kući imati još jednu žensku osobu osim mene.
Obišao je stol i čučnuo ispred svoje kćeri. - Pa imaš tri tete.
- Da, i teta Nell zna sve o modi. Teta Caroline me uči slikati a teta Sarala zna
opčiniti zmije.
- Ali? - potaknuo ju je nakon nekoliko trenutaka jer je čuo da je njezina
rečenica nedovršena.
Lice joj se namrštilo i poprimilo zamišljen izraz. - Ništa. One navečer idu
doma, teta Nell ima Rose, a mene nema nitko. - Oči joj se napuniše suzama.
Sebastian čvrsto zagrli kćer. - Ja te imam, dušice. - Isuse. Posramilo ga je
razmišljanje sedmogodišnje djevojčice. - Znači, ti želiš da se ponovno oženim? -
upitao je prislonivši svoje čelo na njezino.
- Ne za Marynu tetu. Smije se kao magarica. - Peep je počela revati da to
zorno prikaže.
- Znači, to je bila ona? - uzvratio je smiješeći se usiljeno.
- Mislio sam da je to doista magarac. - Izvadio je džepni sat.
- Hoćemo li prekinuti pa da idemo na ručak? Poslijepodne imam jedan
sastanak.
Poljubila ga je u čelo. - Znaš, ti si jako dobar tata.
- Trudim se.
Dignuvši se, primio ju je za ruku pa su sišli u blagovaonicu. Peep je željela
majku. To je imalo smisla, vjerojatno se slabo sjećala Charlotte i premda su često
razgovarali o njoj, primijetio je da se u posljednje vrijeme prema pričama o
njoj odnose kao i prema svim drugim bajkama.
Je li se želio ponovno oženiti? Prije godinu dana odlučno bi odbacio tu
mogućnost. Prije dvije godine to bi ga pitanje razljutilo. Danas jednostavno nije
znao. Znao je, međutim, da bi za njega bio puno pametniji brak s tetom Mary
Haley nego s Josefinom Embry. Kao prvo, lady Margaret Trent nije bila
prijestolonasljednica monarhije u Srednjoj Americi. Kao drugo, Margaret u
njemu nije izazivala vrtoglavicu kao što je to uspijevalo Josefini. Vrtoglavice mu
nisu bile po volji. Više je volio držati sve pod nadzorom i da sve ide svojim
tijekom.
Uostalom, jedva je poznavao tu vražju princezu. Josefina je tvrdila da joj je
on draži od Hareka, ali sumnjao je da će to biti važno ako je Harek zaprosi, a on
ne. A on to neće učiniti.
Sebastian teško uzdahne. Kad bi bio upola tako bezdušan kao što su svi
smatrali da jest, ništa od toga ne bi ga mučilo. Ipak, očito jest.

66
 Knjige.Club Books
Vrag neka nosi tu curu! Morao je naći ljubavnicu, neku uz koju bi otjerao
tjelesne demone koji su se nakon četiri godine iznenada probudili u njemu. Neku
obzirnu, pokornu, barem donekle pristalu koja bi mu pomogla zaboraviti ovu
tamnooku koja ga je neprestano proganjala. Peep ga pogleda.
- Što nije u redu?
Krasno. Više ne može skriti osjećaje ni pred jednom djevojčicom. - Ništa. Idi
ti, može? Moram nešto zabilježiti prije nego što zaboravim.
Kimnula je krenuvši na ručak bez njega. - Stantone - čuo ju je kako govori -
je li se kuhar sjetio da osobito volim prepečeni kruh sa sirom i juhu od šparoga?
- Naravno, gospođice.
Sebastian se vratio na kat, ali nije otišao u svoj ured, već u knjižnicu. Ondje
je, iznad kamina, visio portret njegove prelijepe Charlotte. Plave su joj oči iskrile
čak i na ovom ravnom, obojenom platnu. Kosu boje kestenja smotanu
navrh glave, s pramenovima pobjeglim iz ukosnica kojima su bili pričvršćeni, kao
da je razmrsio zalutali povjetarac kada se u vrtu zaustavila kako bi mu se
nasmiješila.
Još se sjećao njezina glasa, njezina smijeha, njezina dodira, baš kao što se
sjećao i njezinih posljednjih dana, kad joj je koža bila blijeda i ovješena, pogled
tup a osmijeh maska koja nije mogla zavarati nijedno od njih.
Ono čega se nije mogao sjetiti bilo je kada mu je posljednji put bila u snovima.
Mjesecima se to događalo svake noći, do te mjere da se, da nije bilo Peep i njegove
braće i sestre, više ne bi imao volje probuditi. Onda ga je počela posjećivati nešto
rjeđe, ali i dalje jako često. Kada je to prestalo? Zašto je proteklih pet dana sanjao
jednu drugu?
Znao je da se Charlotteino naslikano lice neće promijeniti, baš kao što je bez
premišljanja znao da bi htjela da on i njihova kći budu sretni. No nije znao bi li to
s Josefinom bila sreća ili katastrofa.
Pribravši se, navratio je u svoj ured i nabrzinu napisao poruku lordu Beltramu,
jednom od ministara unutarnjih poslova. Ako netko može ustanoviti gdje se nalazi
John Rice-Able, onda je to Beltram. Prije nego što dopusti da se njegovo srce u
nešto upetlja, koliko god to bilo nevjerojatno, razum mu je govorio da pronađe
neke odgovore, poput recimo tog zašto je ono što je jednome čovjeku raj drugome
močvara preplavljena kukcima.

- Nije mi jasno - rekla je Conchita dok je stavljala Josefini ogrlicu oko vrata. - Sad
vam se udvaraju dvojica vojvoda?
- Ne - odgovori Josefina bacivši još jedan pogled na veliko zrcalo prije nego
što je ustala - službeno, ne udvara mi se nijedan.

67
 Knjige.Club Books
- A neslužbeno?
Nasmijala se. - Neslužbeno, mislim da se jedan od njih želi oženiti mnome, a
jedan me hoće odvesti u krevet.
- Vaše Visočanstvo!
- Rekla bih da je to veoma obećavajući početak, ti ne bi? - Ja to nikako ne bih
tako nazvala!
Josefina je već bila na vratima svoje spavaće sobe kad se okrenula. - Ti si
moja osoba od povjerenja, Conchita, zar ne?
Služavka je klecnula i naklonila se. - Jesam, naravno.
- Onda ti mogu reći takve stvari jer moraš znati što se događa - Josefina se
kratko namrštila - i zato što ih sigurno ne mogu reći nikome drugome.
- Ispričavam se, Vaše Visočanstvo.
Josefina nije odgovorila. Nakon deset godina koliko je provela s Conchitom,
vjerojatno je bila prisnija s njom nego što je trebala, ali s druge strane, htjela je uz
sebe imati nekoga kome može vjerovati.
Nijedno od toga nije bilo objašnjenje zašto svojoj služavki nije spomenula da
ju je Melbourne poljubio, niti da večeras to namjerava ponoviti. Ako je borba za
Costa Habichuelu od nje zahtijevala tu žrtvu, odradit će to. Josefina je
prstima dotaknula usne smiješeći se dok joj je srce počinjalo brže tući. Rado će
podnijeti tu žrtvu, čak i više puta ako treba.
Vojvoda od Hareka čekao ju je u predvorju dok je silazila stubama. - Ljepši
ste od svih stvorenja na ovoj zemlji - rekao je s puno poštovanja, naklonivši se.
Vjerojatno je lovio puno tih stvorenja pa zna. - Hvala vam, Vaša Milosti.
Idemo? Jedva čekam vidjeti kazalište.
Vani je pomogao njoj i Conchiti da uđu u kočiju, a onda se popeo za njima.
Čim su se vrata zatvorila, uz štropot su krenuli niz prilazni put.
- Jeste li posjećivali kazalište na Jamajci? - upitao je vojvoda.
- Kad god sam mogla. Iako smo posljednje dvije godine jednostavno bili
previše zauzeti.
- Osobno sam bio gladan kulture. Kazalište u Quebecku uglavnom prikazuje
domorodce koji plešu u štavljenim jelenjim kožama.
- Onda se nadam da ćemo oboje biti zadovoljni. - Josefina se počela pitati
izgovara li on uopće rečenice u kojima se ne spominje neka mrtva životinja.
- Recite mi, kad se vaš otac vraća iz Škotske, Vaše Visočanstvo? Moram
priznati da jedva čekam upoznati vladara pa da službeno započnem dužnost
povjerenika za Costa Habichuelu.
- Već je izvršavate - odgovorila je - samim time što omogućavate da me ljudi
vide. Što se tiče vladara, namjeravao je kratko ostati na putu i trebao bi se vratiti
u London do kraja drugoga tjedna.

68
 Knjige.Club Books
- Izvrsno. Baš odlično.
- Da. Nedostaju mi i on i kraljica, a moramo početi kupovati namirnice za
povratak.
- Nadam se da će na tom putu biti mjesta za još putnika - kazao je smiješeći
se šarmantno. - Siguran sam da postoji nekoliko Britanaca koji bi htjeli započeti
novi život u društvu pravoga... no, druga.
- To će ovisiti o mojem ocu - odgovorila je glatko. Da je mogao još jasnije
izreći svoje namjere, izvukao bi iz džepa svećenika.
- Svakako. - Okrenuo je razgovor na lov na lisice u Engleskoj, očito misleći
da je to nešto u čemu će ona uživati, kad već nije sudjelovala u tome.
Naposljetku, kočija se zaustavila i on je prvi izašao. - Znam koji se vojvoda
želi oženiti vama - šapnula joj je Conchita dok im je pomagao sići.
- Pssst.
Brojne kočije zakrčile su ulicu ispred kazališta. Kad su se napokon našli
unutra, brojni ljudi ispunili su predvorje i pohrlili prema glavnome stubištu tako
da je jedva uspijevala hodati. Bio on princeza, vojvoda, vitez ili bogati trgovac,
u predvorju nitko nije imao mjesta da duboko udahne.
Tada se prolaz ispred nje raščistio. - Ovuda, Vaše Visočanstvo - kazao je
vojvoda od Melbournea pruživši joj ruku.
Prihvatila ju je primijetivši sa zakašnjenjem da tik iza njega stoji njegov brat
Charlemagne. Činilo joj se da Melbourne rijetko kamo ide sam iako bi, s druge
strane, i potpuni stranac shvatio tko je glavni u toj skupini. Večeras je bio sav
u crnom, osim bijele uškrobljene široke kravate a učinak je bio... očaravajući. S
obzirom na to da su ga i druge žene proždirale pogledom, nije bila jedina koja
tako misli.
- Zar je uvijek takva gužva? - upitala je penjući se kraj njega stubama. Pred
njima se mnoštvo razdvajalo poput morskoga vala koji se povlači. Otkako je sve
ovo počelo, sada se doista osjećala kao prava princeza, što se nije često događalo.
- Vaša Visosti, obožavaju vas - odvratio je. - Svi žele vidjeti Embryjeve koji,
čini se, Londonu donose veliku sreću.
- Čini se? - odgovorila je veoma raspoložena izraza lica.
- Znam da ste mene pljusnuli - naglasio je, ali u glasu mu se osjetilo
raspoloženje. - Tko zna koliko ih je još nastradalo.
- Samo vi, Melbourne.
- Ako želite, možete me zvati Sebastian.
Zadrhtala je. - Vidjet ćemo.
Na katu nije bila tolika gužva i vidjela je ljude koje je prepoznala s drugih
okupljanja visokog društva. Shvatila je da je točno to što je rekao Melbourne jer
su je mnogi posjetitelji kazališta promatrali, a tobože su gledali njega.

69
 Knjige.Club Books
Dok su prolazili sve praznijim hodnikom, osvrnula se i iza njih ugledala
Hareka i lorda Charlemagnea koji su o nečemu razgovarali, vjerojatno o lovu, a
nekoliko koraka iza hodala je Conchita. Nakon onolike gužve u prizemlju bila je
pomalo iznenađena time da je njezino društvo prošlo bez ikakvih posljedica.
- Uskoro smo stigli - kazao joj je Melbourne tihim, prisnim glasom pogledavši
je postrance.
- Ovo kazalište puno je veće od onoga u Morant Bayu.
Kimnuo je. - London je veći grad od Morant Baya.
- Uz mene je uvijek bila pratilja - nastavila je. - Je li zato vaš brat ovdje? Da
vas štiti?
- Od vas, pretpostavljam?
- Koga drugoga se bojite?
Na usnama mu se pojavio osmijeh od kojega zastaje dah. - Moj brat je ovdje
da zaokupi Hareka u slučaju da poželite otići u privatne prostorije.
- Što ako ne budem to tražila?
- To prepuštam vama, Vaše Visočanstvo.
- Jako ste samouvjereni, je li tako?
Primaknuo joj se malo bliže. - Pretpostavljam da ćemo to tek otkriti. -
Melbourne se ponovno ispravio. - Evo nas. Nakon vas. - Odmaknuvši tešku
crvenu zavjesu, pozvao ju je da uđe u njegovu privatnu ložu.
Imala je osjećaj da je ušla u drugi svijet. Ovo kazalište sigurno je bilo triput
veće od onoga koje je posjećivala u Morant Bayu. Redovi gledatelja ispod njih
izgledali su kao blještavi, šareni ocean. Svi ti ljudi vidjet će je kako sjedi s
dvojicom vojvoda i lordom. Nasmiješila se. Čak ni njezin otac nije mogao sanjati
da će se tako visoko uzdignuti.
- Vaše Visočanstvo, vi i Harek sjednite na prednje stolce. Shay i ja ćemo se
povući pred vašom popularnošću.
No ona je htjela sjediti kraj njega. Tri stolca stajala su u prednjemu dijelu lože,
još četiri otraga. Conchita je već zauzela najmanje istaknuto mjesto u kutu.
Međutim, nije joj se činilo da bi lord Charlemane prema vlastitoj želji sjedio
u drugome redu.
Melbourne joj pridrži stolac. - Morat ćete zamisliti kako sjedim iza vas te
gledam vas i nježne crte vašega uha - promrmljao je kad je sjela.
Istegnula je vrat i pogledala ga. - Moram priznati da sam gotovo zaboravila
da ste ovdje - odgovorila je šapćući.
Nagnuo se, usnama gotovo okrznuvši njezin obraz, ali ipak nije. - Lažljivice
- kazao je ispod glasa, od čega su joj se naježile dlake na vratu.
Hareku su možda bili nejasni Melbourneovi motivi, ali bilo je očito da je
sretan kao malo dijete što sjedi kraj nje u prvome redu najbolje lože u kazalištu.
Iza nje Melbourne i Lord Charlemagne tiho su razgovarali o nečemu u vezi
70
 Knjige.Club Books
s rođendanskom proslavom i akrobatima iako nije mogla čuti cijeli razgovor zbog
žamora koji je oko njih vladao.
Harek se nagnuo prema njoj. - Samo da vas upozorim, ovaj komad tako je
prokleto dugačak da će stanka biti tek za dva sata. Srećom, nije grijeh zaspati dok
god čovjek ne pada sa stolca.
- Mislim da se zbog toga ne moram brinuti, ali hvala vam.
Kada se nagnuo preko ograde lože da pozdravi nekoga dolje, jasno je čula
kako Melbourneov brat mrmlja riječ
„lakrdijaš“. To ju je mučilo, iako ni njoj Harek nije bio ništa drugo do
lakrdijaš, ali bilo je moguće da svi pripadnici visokog društva dijele taj stav.
Svakako nije htjela da se takvo mišljenje povezuje s njezinom obitelji.
Trenutak poslije zavjesa se podigla i predstava je počela. Iako je tijekom
školovanja pročitala Hamleta, još nikada nije vidjela njegovo upozorenje. Sjela je
malo naprijed.
Dvadeset minuta poslije kraj sebe je začula tiho hrkanje pa se okrenula da
pogleda. Zavaljen u stolac, prekriženih ruku i zabačene glave, Harek je sigurno
bio uvjeren da neće podleći tom grijehu da padne sa stolca.
Iza nje u loži vladala je tišina, ali pouzdano je znala da je Melbourne sasvim
budan. Gledat će u nju, kazao je. Koža ju je peckala. Kvragu, rekao je da će
razmišljati o njemu, o tome kako je želi ponovno poljubiti. Ali nije samo zbog
toga počela osjećati toplinu između bedara.
Htio je više od poljupca, a planovima njezina oca najviše bi koristilo da mu
to i dopusti. Kada je bila riječ o njoj, odjednom joj je postalo posve jasno da želi
da joj on bude prvi. Svaki drugi muškarac kojega je poznavala pristao bi na
sve zbog kraljevstva i položaja, ali ne i Melbourne.
Nije željela četiri sata sjediti pokraj lakrdijaša koji hrče, ne ako je bar mali dio
tog vremena mogla provesti ljubeći se s muškarcem koji je bio potreban za
njihovu stvar, muškarcem koji je u njoj budio strast. Ustala je.
- Ispričajte me na nekoliko trenutaka - šapnula je krenuvši prema stražnjemu
dijelu lože kad je Conchita ustala.
- Ja ću vam pokazati put - spremno je rekao Melbourne skočivši na noge. -
Shay, mogu li ti donijeti porto?
- Ako ti nije teško - odgovorio je njegov brat jednako tihim glasom, ustavši
dopola, ali onda opet sjedajući kad je prošla kraj njega. - Pobrinut ću se za to da
naš gost ne izgubi ravnotežu.
Svijećama osvijetljen hodnik doimao se svijetlim nakon polutame u dvorani
pa Josefina zatrepće kad su izašli. - Ovuda - kazao je Melbourne povevši je
kratkim putem do zavjesom zastrte niše u kojoj su se mogli povući u osamu. Tada
je usporio pa ga je služavka stigla. - Kako se zoveš?
- Conchita, Vaša Milosti.

71
 Knjige.Club Books
- Conchita, pričekat ćeš baš tu - kazao je pokazavši na zid udaljen nekoliko
metara. - Pobrinut ćeš se da Njezinu Visočanstvu nitko ne smeta i ništa nećeš čuti.
Je li to jasno?
Služavka je uznemireno pogledala Josefinu.
- Vaše Visočanstvo?
- Učini što ti je rečeno, Conchita.
Klecnuvši, služavka se pomakne na mjesto koje je pokazao Melbourne.
Vojvoda pogleda gore-dolje po praznome hodniku, a onda makne dopola
navučeni zastor ustranu. - Nakon vas.
Čak i da ga je htjela odbiti, nije bila sigurna bi li bila spremna usprotiviti se
ovakvu tonu. Ušao je za njom i navukao zavjesu do kraja. Unutra je nejasno čula
da se predstava nastavlja.
On mi, gospodaru, odnedavna iskazuje mnoge ponude svojih osjećaja.4
- Moram reći - šapnula je okrenuvši se prema njemu u malenoj niši
osvijetljenoj samo jednom svijećom - da je ovo prilično smiono od vas.
Nastavio je gledati je, a ono što je pritom osjećao, zbunjivalo ga je. Kad je
polako koraknuo prema njoj, disanje joj se ubrzalo. Za boga miloga, odrasla je
doslovce okružena vojnicima i njihovim smiješnim pokušajima zavođenja!
Zašto joj onda klecaju koljena zato što je vojvoda od Melbournea gleda?
Ne znam, gospodaru moj, što bih trebala misliti.5
Mogla je samu sebe uvjeravati da je to zbog zadatka koji je imala, da osigura
njegovu suradnju i utjecaj, ali ni pri jednom zadatku koji je dosad imala nije se
ovako osjećala. - Što čekate? Nemamo puno vremena.
- Znate li tko je John Rice-Able? - napokon je izgovorio.
- Molim? Nisam ovdje da biste me ispitivali o poznanicima. - Prstima mu je
prešla preko revera. - Poljubite me ili idite da se mogu vratiti na predstavu.
- Znači li to „da“?
Iz ove blizine morala je dignuti glavu da ga pogleda u oči. Ta tamna kosa
malo uzdignuta uz vrat, ta usta... da se makne sa zahtjevnog položaja na kojem se
nalazio, sigurno se nikada ne bi htjela maknuti od njega. Samo da joj te njegove
oči nisu tako... uznemiravale dušu jednako kao što su joj uzbuđivale tijelo.
Dobro znam, kada krv gori, kako darežljivo duša posuđuje jeziku prisege.6
- Ne, ne poznajem ga. Zašto? Je li on jedan od ulagača?
- On je pisac. Mislio sam da ste se možda upoznali.

4
W. Shakespeare: Hamlet, u prijevodu Mate Marasa, op. prev.
5
W. Shakespeare: Hamlet, u prijevodu Mate Marasa, op. prev.
6
Ibid.

72
 Knjige.Club Books
Josefina prstima dodirne njegov crni rukav. Bilo joj neobično teško ne
dotaknuti ga. - Ne. Ljubomorni ste na njega?
- Nisam ako se nikada niste sreli. - Napokon je dignuo ruku, primio je za bradu
i spustio svoje lice prema njezinu. Kad ih je dijelio samo dah, ponovno se
zaustavio. - Reci moje ime - promrmljao je.
- Melbourne.
- Ne. - Pogled mu se spustio na njezine usne. - Reci moje krsno ime.
Ukratko, Ofelijo, ne vjerujte njegovim prisegama; jer one su svodnice...7
- Sebastian - izustila je.
Poljubio ju je. Josefina mu je obavila ruke oko vrata upijajući ga. U tišini,
naslonio ju je na bočni zid pa gladnim i vrelim usnama bez prestanka istraživao i
osvajao njezina. Rukama ju je milovao po bedrima, a onda je pojačao stisak čvrsto
je držeći uza se.
- Želim više - kazala je hrapavim glasom, pripijena uz njega, i nije morala
glumiti iskrenost i nestrpljivost u glasu. - Želim te, Sebastiane.
Ponovno u tišini, dignuo je ruku s njezina struka na ramena i ostala je bez
daha kad joj je preko haljine prstima stisnuo desnu dojku. Okretnim prstima
spustio joj je tamnocrvenu haljinu s ramena, usnama slijedeći trag ruke.
... zboreći kao posvećene i bogobojazne posrednice da bolje obmanjuju.8
Spustio je naramenicu do lakta oslobodivši joj grudi. Na trenutak je gledao
tijelo koje je ogolio, a onda podigne pogled svojih sivih očiju na njezino lice. -
Nisam ovo jako dugo radio - kazao je drhtavim glasom.
Usamljenost i čežnja u njegovu glasu pogodili su je ravno u srce. To ju je
brinulo, da će možda htjeti više nego što mu je ona mogla pružiti. Ipak, već je
skočila u vatru i koža joj je gorjela. - Ja nikad u životu - uzvratila je.
Ponovno ju je poljubio, a ti isti okretni prsti, lagano poput pera, počeli su
kružiti po njezinim dojkama oduzimajući joj dah sve dok joj kratkim noktima nije
okrznuo bradavicu. Osjetila je taj dodir sve do bedara pa je ponovno uzdahnula.
- Reci mi gdje ćete živjeti u San Saturusu - naloži joj putujući usnama niz
njezino rame i spuštajući se sve do dojke.
- Divno... Bože! - uspjela je izustiti zakopavši prste u njegovu tamnu kosu. -
Zašto?
- Želim te slušati kako govoriš o tome.
- Vidjela sam ga... ah, samo jednom - rekla je drhtavim šaptom. Umalo su joj
otkazala koljena dok joj je skidao haljinu s lijevog ramena i usput počeo milovati
drugu dojku.
- Kakve je boje kuća?

7
W. Shakespeare: Hamlet, u prijevodu Mate Marasa, op. prev.
8
Ibid.

73
 Knjige.Club Books
- Bijele..., bijeli kamen s visokim... mmm.... prozorima kroz koji ulazi vjetrić
s mora.
- Koliko soba ima?
Zar je razmišljao o tome da se useli u nju? O, Bože, nadala se tome. Tad bi
joj ovo radio svaku noć. - Stotinjak. Dovoljno za svakog pripadnika kraljevske
straže i svakog ministra u vladi.
Uspravio se bacajući se ponovno na njezine usne. - Želiš li nešto čuti? -
šapnuo je kraj njezinih usta, prstima joj i dalje milujući grudi.
- Reci mi - dahtala je pritišćući se uz njegove dlanove.
- Mislim da lažeš. - Poljubivši je još jednom, grubo, vratio joj je rukave na
ramena i odmaknuo se.
U Josefininoj glavi miješali su se požuda, iznenađenje i sve veća ljutnja. -
Molim!? Što to govoriš?
- Ne znam točno što - nastavio je a glas mu još uvijek nije bio miran - ali nešto
se događa.
Zrak ljuto grize, vrlo je hladno.9
- Jedino što se događa, gade - planula je, popravljajući prednji dio haljine - je
to da si dokazao da nisi dovoljno dobar za mene! - Progurala se kraj njega i
zgrabila zavjesu.
Melbourne joj je spustio ruku na rame. Stisak je bio čeličan. - Nismo završili
- zagrmio je okrenuvši je prema sebi. - Kako ti to uspijeva?
Prilično prestrašena, oslobodila se. - Kako mi uspijeva što? Nemam pojma na
što...
- Kako me uspijevaš natjerati da te... toliko želim? Je li to tvoj parfem ili neka
droga na koži? Što...
- Znači, misliš da te moram drogirati da bih te privukla? Gospodine, između
nas je gotovo. - Povukla je zavjesu i izašla u hodnik.
Conchita je odmah požurila k njoj. - Vaše Visočanstvo? Jeste li...
Josefina ju je gurnula ustranu. Svakim djelićem svojega bića željela je pobjeći
iz ove zgrade, pobjeći iz Londona, pobjeći iz svoje kože koja je još uvijek bila
vrela i osjetljiva od njegovih dodira. Dakle, on misli da ga je iskoristila, ili zavela,
da laže! Zar ne lažu i ne zavode svi kako bi dobili ono što žele ili trebaju? O, kako
je u ovom trenutku mrzila Melbournea, pa ipak ga je i dalje željela, kvragu sve.
Kvragu on!

9
W. Shakespeare: Hamlet, u prijevodu Mate Marasa, op. prev.
74
 Knjige.Club Books
DEVETO POGLAVLJE

ebastian je ponovno navukao zavjesu kad su se Josefina i njezina služavka

S vratile u ložu. Njemu su pak oprez i pristojnost nalagali da ostane skriven još
nekoliko minuta.
Bože, kako ga je uzbudila! I premda su ga razum i odgovornost natjerali da
prekine njihov susret prije nego što se dogodi trajna i nepopravljiva šteta, njegovo
tijelo, njegov ud silno je želio da nastavi. Isprva i jest namjeravao nastaviti, ići
toliko daleko koliko je trebalo da otkrije što ga je to u vezi s njom i Costa
Habichuelom toliko mučilo. Međutim, odmah, prebrzo, barem što se tiče njegova
tijela, odsvirala je notu koja je pogrešno zazvučala.
Zašto bi se San Saturus - sudeći prema svemu što su pričali ona i njezin otac,
malen i živopisan grad uglavnom nastanjen domorodcima i engleskim
doseljenicima - razmetao golemom palačom od bijeloga kamena sa stotinjak
soba? Kralj Obale komaraca nije u njoj živio jer je se u tom slučaju ne bi odrekao.
Da su Španjolci znali za takav posjed koji gleda na dobro zaštićen zaljev, poslali
bi postrojbe da ga zauzmu.
No možda je samo pretjerivala da ga zadivi. Možda je velika zgrada bila samo
mala vila s desetak soba. Možda je vjetar s oceana bio ugodan i privlačan baš kao
i ona i kao što je pisalo u brošuri. I možda je on bio budala jer je tražio razlog da
sumnja u ženu koja ga je inače veoma zanimala i privlačila.
- Prokletstvo - promrmlja i razmakne zavjesu.
Učinivši to, na sagom obloženu podu primijeti neko bljeskanje. Josefinina
biserna ogrlica ležala je ondje zaboravljena. Sebastian je podigne, spremi u džep
i ode potražiti lakaja da donese nekoliko čaša vina.
Kad se vratio u svoju ložu, Josefina je sjedila pokraj Hareka koji je još uvijek
hrkao. Iako mu je bila okrenuta leđima, osjećao je njezinu ljutnju. To bi također
moglo biti korisno. Morat će odlučiti hoće li njezin bijes biti jači od onoga što želi
od njega. Dao je jednu čašu Shayu i sjeo.
- Gdje si bio tako dugo? - šapnuo mu je brat. - Baš sam se spremao bocnuti
Hareka da se uvjerim da nije mrtav i da me niste baš svi ostavili.
- Poslao sam ih da mi donesu bolje vino - slagao je Sebastian. - Ne želim piti
razvodnjeno smeće koje obično poslužuju. Nego, pridrži mi ovo na trenutak. -
Dao mu je svoju čašu prije nego što je posegnuo u džep. Kad je izvadio
bisernu ogrlicu, njegov brat razrogači oči.
- Što...

75
 Knjige.Club Books
- Pssst. - Nagnuvši se naprijed, usnama je lagano dodirnuo Josefinino lijevo
uho. - Mislim da je ovo tvoje - promrmljao je kliznuvši rukom po naslonu za ruke
njezina stolca da stavi ogrlicu na njezin dlan. - Spremi je u torbicu. Nikome ne
bi koristilo da te vide kako je u javnosti stavljaš na sebe.
- Hvala, Vaša Milosti - kazala je glasno, kao i uvijek zvonkim i mirnim
glasom. Da joj nisu drhtali prsti, mislio bi da je sasvim pribrana.
Kad se ponovno zavalio u stolac i uzeo svoje piće, Shay ga je nastavio
promatrati. - Pala joj je - mirno je rekao. - Našao sam je vani na podu.
- Hm-hm...
- Misliš li da sam odjurio van i kupio je? Gledaj tu prokletu predstavu.
- Gledam.
Tijekom stanke Josefina se smješkala i brbljala s drugim ushićenim
gledateljima kao da prije nije bila polugola i stenjala zbog njega, ali primijetio je
da se drži Hareka i Shaya te da barem jedan od njih stoji između nje i njega.
Pitao se ljuti li se više zato što nije dovršio zavođenje ili što ju je ulovio u
nečemu što je najvjerojatnije bila laž. Kakav god bio odgovor na to pitanje,
namjeravao ga je saznati.

Ujutro je prikrio zijevanje kad je sjeo na svoje mjesto u Domu lordova. Nakon
četiri sata danske tragedije uslijedilo je šest sati nesanice, zbog čega je bio
neraspoložen čak i više nego što bi je njegovim mjerilima bilo prihvatljivo. Čim
je počela jutarnja rasprava o Prinnyjevim najnovijim zaduženjima, nagnuo se
naprijed i po ramenu potapšao gospodina koji je sjedio niže od njega.
Čovjek se okrenuo. - Melbourne.
- Lorde Beltram. Pitao sam se jeste li dobili moj upit.
- Jesam. Zapravo - potapšao se po lijevom prednjem džepu i iz njega izvadio
presavijeni list papira - našao sam vašeg čovjeka. Živi u Etonu. U stvari, predaje
ondje.
Sebastian je od zastupnika uzeo papir. - Zahvaljujem vam - kazao je otvorivši
ga da pročita adresu. - Uštedjeli ste mi jako puno muke.
- Onda možda nećete imati ništa protiv da me upoznate s kraljevskom obitelji
iz Južne Amerike kad se svi vrate u London. Za devedeset funti po dionici,
povlačim novac iz talijanskih fondova i kupujem dionice Costa Habichuele.
Koliko ste vi kupili? Kladim se, pola zemlje, budući da gotovo držite vladara u
džepu.
- Naravno, upoznat ću vas s njima, Williame - oprezno je rekao. Ako su
njegove sumnje bile neosnovane, nije htio biti uzrok tomu da toliko potrebni

76
 Knjige.Club Books
ulagači u novu zemlju pobjegnu. Engleskoj bi dobro došao saveznik. - Iako
znate da je Harek preuzeo položaj predstavnika, imam i ja tu neke svoje interese.
- Ne sumnjam - kazao je Beltram smijuljeći se. Pogledao je mimo Sebastiana.
- Lorde Deverill.
Jedna ruka udari Sebastiana po ramenu. - Beltrame, Melbourne - kazao je
markiz nasmijavši se.
- Valentine - uzvrati Sebastian. - Malo je rano za tebe, nije li?
Njegov šurjak sjeo je na svoje mjesto. - Ne znaš kako je. Rose je odlučila da
će joj izbiti zubi pa je Eleanor zaključila da će dijete umiriti kupke od lavande, a
ja sam zaključio da je u ovom trenutku kuća Corbett najglasnije i
najmirisnije mjesto u Britaniji.
Sebastian se nasmijao. - Upozorili smo te da se u obiteljskom životu kriju i
neke opasnosti.
- Da, znam. Većinom ga obožavam. Kad se sjetim da smo Nell i ja napravili
taj maleni, gugutavi, nasmijani smotuljak, ma to je... prekrasno.
Sebastian je trenutak gledao svojeg najbliskijeg prijatelja. - Znam na što
misliš - naposljetku je rekao čekajući da ga stegne oko srca kao i uvijek kad bi se
sjetio što su sve on i Charlotte planirali, a nisu imali vremena učiniti. Bol je
još uvijek bila tu, ali nekako davna, prije žal nego svježa rana.
- Kad već govorimo o idiotima - kazao je Valentine prekinuvši njegova
razmišljanja - Harek očito danas vodi princezu na aukciju u Tattersalls.
- Razgovarali smo o idiotima?
- Možda samo ja. Pokušavam shvatiti zašto kralj koji traži ulagače i veze
ostavlja poslovne partnere sa svojom kćeri, a on odlazi u Škotsku.
- Zato što je najbolji način da se učvrsti nova vlast udati je za jednu staru, već
afirmiranu obitelj.
Valentine se osvrne po krcatoj prostoriji. - Znao si to otpočetka, je li tako? Da
te pokušavaju odvesti pred oltar?
- Bili su prilično prozirni.
- Onda mi je jasno zašto više ne želiš obavljati tu dužnost vezanu za njih.
Međutim, zbunjuje me to što i dalje plešeš valcer s tom djevojkom i vodiš je u
kazalište.
Pitanje se doimalo tako jednostavnim, bilo je jednostavno. Nešto u vezi s
Costa Habichuelom mučilo ga je i htio je odgovore na svoja pitanja. No da dođe
do njih, mogao je jednostavno nastaviti prijateljstvo s vladarom i lišiti se svih veza
s njegovom kćeri. - Bez obzira na moje osobne sumnje - kazao je tihim glasom -
nemam razloga plašiti ulagače. Prekinem li sve veze bez objašnjenja, vjerojatno
bi se dogodilo baš to.

77
 Knjige.Club Books
- Drago mi je čuti da to kažeš - uzvrati markiz. - Nakon sjednice Parlamenta
poslat ću svojega knjigovođu da kupi sto dionica. Budući da sad moram brinuti
za obitelj, tražim dugoročna i pouzdana ulaganja.
U vražju mater. - Daj malo pričekaj, može? - promrmljao je.
- Aha, znao sam! Koji se to vrag događa?
Namrgođen, Sebastian ga pogleda. - Možda ništa. Ne znam. Samo... odradio
sam previše poslova da ne bih znao kako vrlo malo njih nema neku pozadinu. Još
uvijek pokušavam otkriti kako izgleda druga strana Costa Habichuele.
- Prihvatljivo objašnjenje.
Tako je zvučalo, hvala bogu, ali obojica su znala da to nije objašnjenje zašto
je njegova pozornost još uvijek usredotočena na princezu Josefinu, ni zašto mu je,
iako je sumnjao u to da je sve baš onako kako je ona tvrdila, i dalje, čini se,
bilo najvažnije naći novu priliku da je vidi.

Harek je pronašao mjesto nekoliko metara od glavnoga prostora za dražbu, a

Josefina je, sjedeći te se pozdravljajući i čavrljajući sa svima od vikonta do
timaritelja, imala osjećaj da prima podanike. Vojvoda joj je bio pri ruci, potpuno
uživljen u ulogu domaćina, a poručnik May u crnoj odori očito je služio kao
tjelohranitelj.
- Jučer sam kupio dvije dionice - kazao je dobro odjeveni mladi čovjek koji
je, ni manje ni više, kleknuo pred nju. - Namjeravate li prodavati parcele? Pročitao
sam brošuru i moram reći da bih radije iskušao sreću kupovinom zemlje na Costa
Habichueli nego da se oslonim na milostinju svojeg oca i starijeg brata.
- To je najmlađi sin markiza od Bronshirea - šapnuo joj je Harek nagnuvši se
preko njezina ramena. - Ima petero starije braće.
- To je nešto što vladar nije planirao za ovaj posjet - uzvratila je smiješeći se
- ali obavijestit ću ga da imamo barem jednu zainteresiranu stranku.
- Mene također, Vaše Visočanstvo! - viknuo je netko otraga iz mnoštva.
- I ja sam za!
- I ja! Uvijek bih rado mijenjao čišćenje konjskog izmeta za morski povjetarac
i dobru zemlju!
Svi su se nasmijali. Bože, London je bio čaroban. Nikad joj, zapravo, nije palo
na pamet da bi netko bio voljan, a kamoli željan, zamijeniti ustaljeni život potpuno
nepoznatim u neukroćenoj zemlji koju nikada nije vidio.
- Možda ćemo jednom, kad iskoristimo veliki bankovni zajam, moći s
Engleskom sklopiti neku vrstu službenog sporazuma o useljavanju.
- Čemu čekati? - viknuo je netko drugi. - Ja bih krenuo za sekundu!

78
 Knjige.Club Books
Uz osmijeh je otklonila i tu primjedbu. - Reći ću vladaru - ponovila je.
Kada je ugledala tri dame koje su joj prilazile, dvije od njih poznate, ustala je.
- Lady Caroline, lady Sarala - rekla je nagnuvši glavu. - A ovo je sigurno vaša
sestra lady Deverill.
Smeđokosa markiza je klecnula; bila je to malena kretnja, ali puna poštovanja,
što je Josefinu podsjetilo na ženina najstarijeg brata. - Drago mi je što sam vas
napokon upoznala,
Vaše Visočanstvo - rekla je smiješeći se. - Imam osjećaj da sam posljednja
osoba u Londonu koja vas upoznaje.
- Harek kaže da još nikada nije bio na dražbi koja je tako dobro posjećena.
- Možda bi se Vaše Visočanstvo htjelo malo osvježiti pa da nam se pridružite
na ručku? - uzvratila je lady Deverill.
Hvala bogu. - To bi bilo lijepo - rekla je nastojeći ničim ne pokazati kako
jedva čeka da ode. - Vaša Milosti, ostavljam vas da pogledate ona dva konja koja
ste htjeli kupiti.
Harek se nakloni. - Dame, moja kočija stoji vam na raspolaganju.
- Hvala vam - rekla je markiza uz osmijeh kojega nije bilo u njezinim očima
- ali imamo vlastiti prijevoz. Vaše Visočanstvo, ovuda.
Dok su hodale kroz bučno mnoštvo, Conchita i poručnik May išli su za njima.
S obzirom na to da je bila u društvu još tri dame, pratnja služavke i stražara činila
se malo pretjeranom i Josefina mahne Conchiti da joj priđe.
- Ti i poručnik trebali biste se vratiti u kuću Branbury - rekla je.
- Ali Vaše Viso...
- Sve će biti u redu. - Podigla je glas. - Sigurno će jedna od ovih divnih dama
biti toliko ljubazna da me poslije našega ručka odveze kući.
- Naravno, Vaše Visočanstvo.
Conchita se trgnula iako joj je izraz lica još uvijek bio sumnjičav.
- U redu, Vaše Visočanstvo. Poručniče?
Kad je posluga otišla, Josefina je pozornost usmjerila na svoje društvo. - Je li
Melbourne tražio od vas da dođete?
- upitala je ne uspjevši prikriti napetost u glasu kad je izrekla njegovo ime.
Mrzila je tog prokletog čovjeka, kao i činjenicu da je svaku noć sanjala njegove
ruke i njegove usne kako je miluju. Mislio je da je pametan, da je uzbuđuje, a
onda je optuži da laže. A uopće se nije mogla sjetiti što je rekla!
- Za ime boga, ne - odgovorila je lady Deverill zaustavivši se kraj velike kočije
sa žutim grbom Deverillovih naslikanim na oplati vrata. - Caro i Sarala pričale su
o vama pa sam poželjela upoznati vas.
- To mi je drago - uzvratila je Josefina dopustivši slugi da joj pomogne popeti
se u kočiju - jer, iako mojoj zemlji koristi sav taj publicitet vezan uz mene, moram

79
 Knjige.Club Books
priznati da mi je to što toliko ljudi s velikom pažnjom sluša svaku moju
riječ pomalo... naporno.
- Svi vas obožavaju - primijeti lady Sarala smiješeći se toplo, a u glasu joj se
osjetio strani naglasak.
- Ako vas smijem pitati, gospođo, niste odavde, zar ne? Mislim, iz Londona.
- Odrasla sam u Indiji - kazala je žena lorda Charlemagnea. - Moram reći da
ste ostavili puno bolji dojam od mene kad ste se pojavili pred visokim londonskim
društvom.
- O tome ovisi napredak moje zemlje.
Lady Sarala ponovno kimne. - Shay kaže da ste sinoć u kazalištu imali more
obožavatelja.
Ali samo je jedan prislonio usne na njezine grudi. Josefina se trgne. Ove dame
su Griffinove bilo po rođenju, bilo po udaji, a sinoć ju je Sebastian Griffin nazvao
lažljivicom. Bilo bi glupo pretpostaviti da su je pozvale na ručak samo iz
prijateljstva. - Svi su veoma ljubazni - rekla je. – Ovamo smo došli slučajno, ali
moj je otac sada pun nade za budućnost Costa Habichuele.
- Namjeravate li i vi živjeti u Costa Habichueli?
Lady Caroline sjela je kraj nje dok su ostale dvije dame zauzele druga dva
sjedala nasuprot njih.
- To je moj dom. Naravno da namjeravam živjeti ondje.
- Naravno - brzo se složila lady Deverill. - Mislim da se Caro samo pitala hoće
li vas vladar ostaviti u Londonu da nastavite prikupljati sredstva i dobivati
podršku za svoju zemlju.
- Moj otac proveo je puno vremena odvojen od majke i mene i zakleo se da
se više nećemo razdvajati. Htio je da odem s njim i u Škotsku, ali ja sam ustrajala
u tome da ću ovdje biti od veće koristi.
- Zar ondje želi osigurati dodatne zajmove?
- To namjerava, da. - Na početku je bila protiv toga, ali sad se morala složiti
s njegovom procjenom da je sada bilo najbolje vrijeme da pobudi zanimanje, sada
kad je vladar došao u svečani posjet prijateljskoj zemlji.
- Moram vam reći - dodala je lady Sarala - da je Shay oduševljen brošurom
koju ste dali Melbourneu. Svaku večer moram ga moliti da je odloži.
- Drago mi je da mu je zanimljiva. Costa Habichuela je iznimno mjesto.
- Prema onome što sam čula prije nekoliko minuta, mnogo Britanaca htjelo bi
je upoznati iz prve ruke. - Lady Deverill gledala ju je očima iste boje kakve su
bile oči njezina brata iako su markizine bile puno toplije i prijateljskije
od Melbourneovih. - Jeste li razmišljali o tome da otvorite Costa Habichuelu za
useljenike?

80
 Knjige.Club Books
- Mislim da vladar želi procijeniti kakav bi gospodarski utjecaj na zemlju
imali novi stanovnici i dodatna obrađena zemlja prije nego što donese konačnu
odluku.
- Veoma pametan pristup - složila se lady Sarala. - Recimo da mi je
gospodarstvo hobi.
Prekrasno. Danas joj samo treba još pitanja na koja nije bila spremna
odgovoriti.
- Moram pitati - upala im je u riječ lady Deverill baš u pravi tren - zašto ste
pljusnuli Melbournea? Mislim da nikada prije nitko nije smogao hrabrosti to
učiniti.
- Poslao je kočiju po mene, a obećao mi je da će doći i biti moja pratnja. To
je moglo baciti ljagu na mene, a time i na moju zemlju.
- Znači, učinili ste to samo zato što je to moglo naštetiti vašoj zemlji?
Josefina se namršti. Činilo joj se da istina ne može nikako naštetiti. - Dakle,
mislim da svaku ženu može povrijediti kad shvati da se jedan veoma zgodan
muškarac, koji joj je ponudio pratnju, nije udostojao pojaviti. Moram reći da je on
i dalje prilično drzak i neotesan kad razgovara sa mnom. Nije mi jasno zašto kad
je bezgranično ljubazan sa svima drugima koji mu se nađu na putu.
Eleanor se na trenutak zagledala u njihovu novu družicu. Namjeravala je reći
da su njih tri također iskusile Sebastianovu naglu ćud, ali predomislila se. -
Sebastian je poznat po tome da je nepredvidiv - rekla je umjesto toga.
Zapravo, njezin najstariji brat bio je manje ljubazan jedino prema veoma
maloj i određenoj skupini ljudi, onima koji bi u njemu pobudili nekakve osjećaje.
Ako je bio grub prema princezi Josefini, a i dalje je takav, onda to nešto znači.
- Nepredvidiv? - Princeza se nasmiješila iako joj je izraz lica bio prilično
usiljen. - Budući da vam je rod, neću kvariti taj opis.
- Prava ste diplomatkinja, Vaše Visočanstvo - primijetila je Caro i sve su se
nasmijale.
Pokraj kočije prolazilo je nešto veliko. Eleanor pogleda ustranu. Nazirala se
velika, sjajna crna kočija s crvenim zmajem na vratima. Dovraga i sve.
Digla je pogled na veliki prozor na kočiji. Zahvaljujući razmaknutim
zavjesama, nije bilo teško razaznati Sebastiana. Gledao je ravno u nju a njegov
inače zagonetan izraz lica bio je izrazito ljut. Želudac joj se zgrčio od straha.
Da, odlučila je upoznati princezu Josefinu Embry. Da, to se sigurno može
opisati kao miješanje u tuđe stvari. Budući da se Sebastian miješao u njezin život
i život njezine braće, i on je zaslužio da se netko miješa u njegov. Međutim,
nije računala na to da će to tako brzo otkriti.
- O, Bože - šapne Caroline - ne doima se jako sretnim.
Iako je i sama zadržavala dah, Eleanor joj uputi pogled pun ohrabrenja. -
Može se ljutiti koliko hoće. Vojvoda od Melbournea neće nas nasilu izgurati s

81
 Knjige.Club Books
ceste. Barem ne kraj toliko svjedoka. - Prstima je mahnula svojem najstarijem
bratu.
- Nell, nemoj ga još više ljutiti - upozori je Sarala prigušenim glasom.
Nakon što se još kratko vozio usporedo s njima, Sebastian zagrebe po krovu
kočije. Vozilo je odmah skrenulo u drugu ulicu. Eleanor odahne. Hvala bogu.
- Ispričavam se ako vam je moje prisustvo izazvalo neprilike - iznenada se
javi Njezino Visočanstvo. - Znam da me Melbourne ne voli.
- Glupost. On ne voli nikoga. Nemojte to uzimati k srcu.
Princeza se nasmiješila. - Hvala vam, lady Deverill.
- Zovite me Eleanor.
Na trenutak se činilo da princeza Josefina želi još nešto reći, ali onda je
okrenula razgovor na vrijeme. Eleanor je proučavala njezino lice, izraz na njemu.
Bilo je iznimno teško odgonetnuti izraz lica njezina brata, a činilo se da kod
ove žene nije nimalo lakše. Osim ako jako ne griješi. Princezi Josefini Sebastian
je barem toliko zanimljiv kao i ona njemu.

Sebastian digne pogled s novina nakon što je četiri puta pokušavao pročitati istu
rečenicu. - Što radiš?
Pokraj njega Peep je sjedila za tanjurom punim jela za doručak. No nije jela.
Dapače, namjestila je žlicu preko noža i usmjerila je prema svojoj šalici čaja. Na
žlici je stajala velika kocka šećera.
- Gledaj! Mislim da ću ovaj put uspjeti. - Stisnutom šakom udarila je uzdignuti
kraj žlice. Kocka šećera odletjela je u zrak, preletjela šalicu i udarila u posljednju
stranicu njegovih novina. Još jednom. - Dovraga!
- Nemoj tako jako udariti - savjetovao joj je i nastavio čitati.
Prema London Timesu, jučer je princeza Josefina od Costa Habichuele
svojom prisutnošću počastila kuću Carlton, gdje je ručala s Prinnyjem i vojvodom
od Hareka. Dan prije išla je u Greenwich na vožnju brodom Kraljevske mornarice.
Londonci svih staleža bili su ludi za njom, djevojke su joj pod noge bacale
ružine latice a muškarci držali natpise nudeći joj brak. Svaki stanovnik koji je
imao nešto novca viška hitao je uložiti u „Englandshire“, kako je javnost počela
zvati Costa Habichuelu.
- Glupost - promrmljao je sebi u bradu.
- Što, tata?
- Ništa, dušice. Baš sam čitao o princezi Josefini.
- Tetice su je prije nekoliko dana odvele na ručak - izjavi njegova kći kada je
još jedna kocka pogodila novine. - Mene nisu pozvale.

82
 Knjige.Club Books
On bi radije da nisu pozvale Josefinu. Međutim, sve što je imao protiv Costa
Habichuele bile su neprovjerene sumnje, ustrajan osjećaj da nešto ne valja i takva
gorčina da je to vrlo vjerojatno bilo uzrok drugim poteškoćama. - Možda
sljedeći put - rekao je.
- Iskreno se nadam.
Sebastian ponovno spusti novine. - Znaš da obitelj tete Caroline sutra stiže u
London. Htjet ćeš provesti malo vremena s njima.
- Da, ali to nisu princeze.
- Žao mi je, Penelope, ali u tome ti ne mogu pomoći.
- Nisi morao odstupiti sa svojega mjesta.
- Jesam.
- Zašto? Zato što imaš previše posla? Prošle dvije večeri nisi čak ni išao van.
Ostao si ovdje, sa mnom si igrao mikado i bio si jako loše volje.
- Nisam. Osim toga, ti si rekla da želiš da više budem s tobom.
- Mary Haley kaže da si molio princezu da se uda za tebe, a da je ona rekla
„ne“ jer si ti samo vojvoda i da si zato morao odstupiti.
Presavinuo je novine i odložio ih. - Je li? Sve više dolazim do zaključka da je
Mary Haley mala lajavica i da provodiš previše vremena u njezinu dru...
Vrata blagovaonice naglo su se otvorila. - Nadao sam se da si još tu - kazao
je Shay noseći u rukama hrpu knjiga.
Peep je ustala. - Mary Haley nije lajavica! Ona je moja prijateljica i zato mi
govori stvari koje bih trebala znati. Sad me ispričaj jer idem nahraniti patke u
parku. - Ljutito je izašla iz sobe. - Kvragu.
- Jesam li vas u nečem prekinuo? - Shay je brdo knjiga spustio na
blagovaonički stol.
- Samo u razmimoilaženju mišljenja. - Pozvao je jednog od slugu koji je stajao
u sobi. - Tome, pobrini se za to da gospođa Beacham prati gospođicu Penelope
kad izađe iz kuće.
- Odmah, Vaša Milosti. - Sluga je požurio iz sobe.
- Dobro, što je, Shay?
Ne pitajući ga je li završio s doručkom ili nije, Charlemagne je gurnuo sve
suđe s jednoga kraja stola i sjeo nasuprot njemu ondje gdje je bila sjedila Peep.
Učinivši to, njegov mlađi brat dio je knjiga privukao bliže.
- Pogledaj ovo - rekao je.
- To je brošura o Costa Habichueli.
- Jest i nije.
Sebastian se uspravi. - Kako to misliš?
Shay otvori knjigu okrećući stranice dok nije našao onu koju je tražio. -
Pročitaj ovo naglas - kazao je otvorivši za sebe jednu od drugih knjiga.

83
 Knjige.Club Books
-„Netko bi pomislio da je zbog blizine ekvatora ondje cijelu godinu
nepodnošljivo vruće i vlažno, ali Costa Habichuela je blagoslovljena
dugačkom...“
-„... obalu s koje svakog poslijepodneva, ravno s Atlantskog oceana, dolazi
blagi povjetarac“ - nastavio je Shay. - „Taj povjetarac ima blagotvoran,
osvježavajući učinak na stanovništvo, a također utječe na trgovinu s udaljenim
područjima, o čemu će poslije podrobnije biti riječ.“
- I? - brzo će Sebastian.
Shay ga upitno pogleda. - Kako misliš, „I“?
- Ti si našao drugu brošuru. Ne treba mi lekcija iz čitanja naglas.
- Da, ja sam našao drugu brošuru. Bolje rečeno, već sam je imao.
- Shay, znam da si jako pametan, ali imam obveze u Parlam...
- Pogledaj - Zatvorivši knjigu iz koje je čitao, Shay je gurne prema njemu.
Sebastian se na trenutak zagledao u naslov na prednjim koricama knjige. -
Ovo... - Nakašljao se dok mu je polako počinjalo svitati koje su posljedice ovog
u što gleda. - Ovo je prikaz Jamajke.
- Otprije sedamdeset pet godina a naručio ga je kralj George II. - Shay mu je
uzeo brošuru o Costa Habicueli i okrenuo još nekoliko stranica. - Stalno mi se
nešto tu činilo poznatim.
- Budimo pošteni - Sebastian je začuo sebe kako govori - možda vladar nema
dara da svoje misli pretoči u pisani tekst. Posudivši nekoliko...
- Seb, to su cijela poglavlja! Sve zapadno promijenjeno je na istočno,
promijenjeni su nazivi naselja i rijeka, ali sve ostalo je isto. Čak i pasat puše iz
drugoga smjera kako bi se prilagodio položaju ove zemlje na obali. - Uzeo je
drugu knjigu. - Želiš li pročitati nešto o stanovništvu? Sve je ovdje,
Kulturna povijest Kariba. Ovo...
- Dosta je, Shay.
- Ali...
- Shvaćam što mi želiš reći. Nijedna riječ ovdje nije izvorna.
- Počinjem se pitati kako doista izgleda Costa Habichuela - primijeti njegov
brat.
Sebastian je ustao. - Mislim da ću otići pitati. Ispričaj me.
- Još se nisu vratili iz Škotske. - Shay je također ustao, pokupivši na odlasku
sve knjige.
- Princeza Josefina je ovdje. - Pogledao je Charlemagnea kad se stvorio kraj
njega. - Idem sam.
Shay ga razdraženo pogleda, ali kimne. - Onda pretpostavljam da ovo moram
zadržati za sebe.
- Da, dok ti ne kažem drukčije.

84
 Knjige.Club Books
- Odeš li sada, nećeš stići u Parlament.
Sebastian je uzeo šešir i rukavice od Stantona i spustio se glavnim stubištem
pa krenuo prema staji. Danas neće ići kočijom. Jahalo mu se. - Kvragu i Parlament
- ispalio je.

85
 Knjige.Club Books
DESETO POGLAVLJE

J osefina je pozvala slugu pukovnika Branburyja. - Grimme, molim vas, odbijte

sve druge posjetitelje - kazala je kad je došao do nje. - Neka dođu sutra.
On se nakloni. - U redu, Vaše Visočanstvo. Da javim u kuhinju da pošalju još
keksa i čaja?
- Da, hvala. - Ti silni posjetitelji, kad jedu, barem ne mogu razgovarati. Možda
joj onda u ovom ne baš velikom salonu ostane nešto zraka da nastavi disati. Ako
se onesvijesti, vjerojatno će ovdje dočekati smrt prije nego što je netko nađe na
podu.
- Vaše Visočanstvo - kazao je lord Ausbey naklonivši se tako duboko da je
kosom gotovo dodirnuo svijetloplavi sag - puno vam hvala što ste pristali primiti
me jutros. Jedan sam od vaših najvatrenijih obožavatelja. Zapravo, napisao
sam vam pjesmu koja izražava dubinu mojih osjećaja. - Iz unutarnjega džepa
tamnozelenog sakoa, koji je očito odjenuo u znak poštovanja prema zelenom
križu na zastavi Costa Habichuele, izvadio je komad papira.
- Voljela bih je čuti, lorde Ausbey - rekla je sa smiješkom, stavivši dlan na
njegovu ruku kako bi ga spriječila da razmota papir - ali imam...
- Molim vas, Vaše Visočanstvo, morate me zvati Adam. Žudim za time da
čujem svoje ime na vašim usnama.
Da, čini se da muškarci uživaju u takvim stvarima, prisjeti se ona uvjeravajući
sama sebe da joj je iznenadno stezanje u grudima izazvao podrugljivi bijes, a ne
uzbudljivo sjećanje. Nasmiješila se gurajući mu ruku nadolje kad ju je
pustila. Nažalost, on je i dalje držao pjesmu. - Laskate mi, Lorde Ausbey. A sad
me ispričajte jer moram obići ostale goste.
Ne čekajući odgovor, otišla je umiješavši se među more obožavatelja i
budućih sljedbenika. Presrela ju je Conchita, nesvjesno joj popravljajući rukave
koji su se pod pritiskom toliko ljudi bili opustili.
- Vaš otac bio bi oduševljen da vidi toliko zanimanje - šapnula je služavka.
- U ovom trenutku voljela bih da je ovdje pa da se on time bavi - uzvratila joj
je Josefina jednako tihim glasom. - Jedno je dočekati ih i biti srdačan, ali kako ih
se riješiti?
- Možda biste trebali pitati vojvodu - predloži Conchita, povukavši se u
pozadinu kad im je prišla lady Holliwell držeći brošuru u ruci.
Tiskali su je što su brže mogli. Bio je to primjetan trošak, ali smatrala je da je
nekoliko šilinga više dobar ulog za poticanje ulaganja od nekoliko tisuća funti.
Što veće zanimanje pobude, to bolje.

86
 Knjige.Club Books
- Ha, tu ste, Vaše Visočanstvo! - kazao je vojvoda od Hareka stupivši pred
groficu da joj ponudi ruku.
- Čini se da imate pregršt obožavateljica - primijetila je pokazujući na skupinu
žena s kojima je prije čavrljao.
- Došle su vidjeti vas. - Stavio je svoju ruku na njezinu kad ga je prihvatila
pod ruku. - Kao i ja.
- Koliko je danas bilo ulagivanja. Vrti mi se u glavi. - Prisilila je umorne
mišiće na licu da se još jednom nasmiješe. - Zapravo, u ovom trenutku osjećam
se pomalo umorno.
- Mislim da mogu izaći na kraj s našim gostima ako se želite ići malo osvježiti.
- Našim gostima?
- Kažem to zato što sam ja vaš domaćin ovdje u Engleskoj - glatko je
odgovorio smiješeći se tako veselo kao da je osvojio glavni zgoditak.
Još se jednom osvrnula po mnoštvu u salonu. Njezin otac ljubio bi ruke i
rukovao se a svaki potez i svaka riječ donijeli bi veću podršku i više novca Costa
Habichueli. Vladar se, međutim, do sutra neće vratiti u London, a njoj je već
zvonilo u ušima od silne galame.
- Molim vas onda, budite domaćin nekoliko minuta - rekla je izvukavši ruku.
- Idem samo na kat popraviti frizuru.
- Ništa ne brinite. - Razvukao je osmijeh. - Od princeza se očekuje da budu
osjetljive.
Malo je nedostajalo da ga pita bi li više volio da se glupavo smješka i pada u
nesvijest, ali to bi značilo da mora još ostati usred ove ludnice i razgovarati. Što
je brže mogla, Josefina ode u hodnik, gdje se naguralo čak i više gostiju, pa
stubama na kat i u svoju sobu.
- Vaše Visočanstvo - puhala je Conchita iza nje penjući se stubama - je li sve
u redu?
- Samo moram uhvatiti malo zraka. Pazi na Hareka, hoćeš? Ne želim da se
proglasi vladarom dok ja stavljam ukosnice u kosu.
Služavka je nabrzinu klecnula i još brže se nasmiješila. - Nanjušim li nevolju,
udarit ću ga. U ovoj gužvi neće znati na koga svaliti krivnju.
Josefina otvori vrata. - Izvrsna zamisao.
Ušavši, ponovno ih zatvori naslanjajući glavu na hladni hrast. Nije bila
svjesna toga da srdačnost i ljubaznost mogu biti tako naporne.
- Nemoj mi reći da ti je ponestalo lijepih priča.
Začuvši duboko, poznato zavlačenje, sledila se. Melbourne.
Okrene se. - Kog vraga vi radite ovdje!?

87
 Knjige.Club Books
Naslonio se bedrom na njezin pisaći stol. Sudeći prema tome kako su papiri
bili razbacani, bio je kopao po njima. - Imam pitanje - kazao je smireno ne mičući
se.
- Van iz moje spavaće sobe! Ako ste me došli posjetiti, siđite među ostale
goste.
Melbourne se uspravio. Odjednom se činilo da ga je puna soba. - Kao jedan
od one gomile ulizica? - upitao je prošavši kraj nje dok je ona obišla krevet i
krenula prema noćnom ormariću gdje je držala pištolj.
- Pretpostavljam budući da se, izgleda, ne možete držati podalje od mene.
Zastao je pred vratima. - Ne mogu, je li? - promrsio je, gotovo za sebe. Polako
je pružio ruku i zaključao vrata.
Na pola sobe čula je klik. Kralježnicom joj prođe znak za uzbunu. Iako ju je
strašno privlačio, nije bila glupa. Što god smjerao, to će više koristiti njemu njego
njoj. Josefina duboko udahne.
- Budući da nećete otići, koje je vaše pitanje?
- Tko je napisao vašu brošuru?
Pitanje ju je iznenadilo. - To vas zanima? Mislila sam da možda želite vratiti
položaj povjerenika.
- Tko ju je napisao? - ponovi on.
- Tražite li nekoga tko će vam pomoći pisati memoare? Mogu vam dati naslov,
Veoma neugodan čovjek ili Memoari nekoga koga ne želite upoznati.
Gledao ju je nekoliko trenutaka. - Bojiš se nečega?
Samo toga kako se osjećala u njegovoj prisutnosti. - Sebastiane, sigurno se ne
bojim vas - rekla je, namjerno upotrijebivši njegovo krsno ime. - Dali ste mi
dopuštenje da vas zovem Sebastian, niste li?
- Jesam, a ti si meni dala dopuštenje da ti maknem haljinu i razgolitim te.
Koža joj je počela bridjeti. - Nisam - uzvratila je, oslanjajući se svom snagom
na svoj razum koji se počeo raspadati - to je bila druga haljina. Ova čvrsto stoji
na mjestu, zato što ste me nazvali lažljivicom.
Melbourne krene prema njoj. - Ti jesi lažljivica. Tko je napisao tu prokletu
brošuru?
Znao je. Nekako je otkrio. Obuze je silan strah. Otac nije smio dati Sebastianu
Griffinu nikakve podatke osim onih koji su bili nužni. On je bio suviše pametan i
suviše opasan.
- Nemoj gubiti vrijeme pokušavajući smisliti nešto uvjerljivo - prasnuo je
zaustavivši se tako blizu da ju je mogao dotaknuti. - Reci mi istinu!
Josefina je duboko udahnula, dignula glavu i pogledala ga u oči. - Istinu -
rekla je, razmišljajući grozničavo. - U redu, ja sam je napisala.

88
 Knjige.Club Books
- Ma! - Oči su mu blistale. - Mnogo znaš o zemlji u kojoj si boravila puna dva
dana.
- Napisala sam to prije nego što sam je vidjela. - Namrštila se. - Otac mi je
pisao pismo za pismom opisujući Costa Habichuelu. Treba mu novca da ostvari
svoj san, a da bi ga dobio, treba ulagače. Kako bi ih dobio, trebalo mu je
nešto službeno i napisano. Nismo imali vremena naručiti sveobuhvatan, službeni
pregled, to bi zahtijevalo previše vremena, a Španjolci pritišću pobunjenike. Zato
sam proučila druga djela do kojih sam mogla doći pa sam ih... prilagodila
onome što je moj otac opisivao.
- Znači da su domorodci u Costa Habichueli slični onima na Karibima?
- Provjerili ste neke stvari - rekla je, diveći mu se protiv svoje volje. - Nikoga
ne zanima povijest domorodaca. Ondje su i većina govori barem osnove
engleskoga. Ostalo je... kazališna scenografija.
- Što je sa San Saturusom?
- Malo je manji nego što sam opisala, ali lijep je i gleda na luku koju je lako
obraniti.
- Pasati pušu u pogrešnom smjeru.
Pocrvenjela je. Laži su bile jedno, ali mrzila je glupe pogrješke. - Shvatila
sam to tek kad su svi primjerci već bili otisnuti.
Pogled mu se spustio na njezine usne, a onda se opet dignuo, kao da se ne
može u potpunosti svladati kad je riječ o njoj. - To što si učinila - kazao je - na
stranu krađa tuđeg istraživanja, nevjerojatno je... smiono. Mislila si da nitko neće
primijetiti?
- Nikome nisam nanijela zlo. - Podigla je ruku prema njemu i prstom prešla
po rubu njegove brade. Topla koža i jedva primjetna jednodnevna brada. Suprotno
svim njezinim razmišljanjima i željama, privlačio ju je.
Protrnuo je. - Josefina, zavođenjem me možete omesti - tiho je rekao - ali
nećete me navesti na to da zaboravim ono što znam.
Zavođenje će njoj, međutim, dati dovoljno vremena da kaže ocu kako
Melbourne zna za brošure i dovoljno vremena da otkrije hoće li on to reći sir
Henryju Sparksu ili kome god i tako ugroziti zajam koji su već dobili.
- Procjenjuješ mogućnosti? - promrmljao je.
Prokletstvo, on čita misli! Nitko to ne može. - Kad biste mislili da stojim ovdje
kako bih dobila potporu i utjecaj, što biste učinili?
- Iskušaj me.
Stajali su na pola puta između vrata i kreveta, samo što se nisu doticali. Mogao
je osjetiti otkucaje njezina srca. Budući da je u Engleskoj bio na visokom
položaju, Melbourne vjerojatno nije imao pojma o tome na što je sve ona
morala misliti, što joj je donosila njegova naklonost, a što odbacivanje i
razotkrivanje.

89
 Knjige.Club Books
- Sjećam se kad ste prije nekoliko večeri - rekla je nastojeći zadržati smiren
glas - stavili ruke na mene, a onda me odbacili.
Primaknuo joj se milimetar bliže. - I?
- I zato mislim da biste trebali otići. - Odmaknula se, a onda se namjerno
okrenula. - Koliko god me vrijeđali ili optuživali, ono što ste vi neku večer učinili
u kazalištu bilo je puno gore.
- Vrati se ovamo.
- Ne. - Ponovno se okrećući prema njemu, Josefina je stala kraj noćnog
ormarića položivši ruku na tamnu, ulaštenu površinu. - Odlazite!
Zaklela bi se da je zarežao, tihim, divljim zvukom, od čega joj se naježila
koža. - Nisam od onih s kojima se može poigravati - izjavio je.
- Nisam ni ja. - No, prije nego što je uspjela učiniti išta više osim otvoriti
ladicu, njegove su se ruke spustile na njezina ramena. Melbourne ju je s takvom
lakoćom povukao k sebi da nije bilo dvojbe da je puno jači od nje.
- Zaustavit ću tvoje brbljanje - odlučno je promrmljao i poljubio je.
O, Bože! Izazivao ju je u kazalištu i svaki put kad ju je poljubio. Cijelu ju je
prožela čista strast, snažna i nimalo profinjena. Njegova bedra, njegov jezik
navaljivali su i izazivali je sve dok mu nije otvorila svoja usta.
Naglo se odmaknuo. Teško dišući, blistavih očiju, svrnuo je pogled s nje na
ladicu, a onda je izvadio pištolj. - Jesi li ovo tražila? Josefina, želiš li me ustrijeliti?
- Ne - promrmljala je odgurnuvši pištolj i zgrabivši ga za kosu da ponovno
privuče njegovo lice k svojim ustima.
Čula je kako je oružje palo na pod, ali to joj više nije bilo važno. Htjela se
uvući u njega, u njegov um, njegovo tijelo, njegovo srce. Stenjući dok su mu ruke
klizile niz njezina bedra privlačeći je još bliže, Josefina je petljala oko čvora
njegove kravate.
Melbourne ju je gurnuo i bacio na krevet svaljujući se na nju, ljubeći je gdje
god joj je ogolio kožu. Imala je osjećaj da je naelektrizirana, kao da joj žilama
prolaze munje. - Sebastiane - stenjala je, odustavši od kravate. Sad mu je
otkopčavala prsluk. - Želim te dodirivati.
Ne odgovorivši, svukao joj je gornji dio haljine, spustivši se kako bi usnama
uhvatio njezinu lijevu dojku, jezikom joj ližući bradavicu. Pržila ju je čista vatra.
Zavođenje neće stati na ovome kao prije. Drhtavim rukama skinula mu je sako
i prsluk s ramena. Otresao ih je s jedne ruke dok joj je drugom i dalje mahnito
milovao kožu.
Sebastian se odmaknuo od nje tek toliko da preko glave skine platnenu
košulju, za njom je na pod odletjela i kravata. Napokon. Josefina je prstima klizila
po toploj koži na njegovim prsima, kroz nježan sloj tamnih dlaka sve do
mjesta gdje su mu hlače opasivale bokove. Koža mu je bila nježna, ali pod njom
je osjećala čvrste mišiće, mišiće koji su se trzali na njezin dodir.

90
 Knjige.Club Books
Rukama je pokupio njezine skute kleknuvši dok joj ih je dizao iznad
gležnjeva, vukao preko koljena, bedara i napokon je ogolio sve do struka. Na
trenutak je bez daha gledao u nju.
- Sjedni - napokon joj naredi.
Čim ga je poslušala, ponovno se bacio na nju stavljajući po jedno koljeno sa
svake strane njezina golog lijevog bedra. Dok su se ljubili, stavio joj je ruku iza
leđa kako bi joj razvezao stražnji dio haljine. Osjetila je da je razvezana a
mekana tkanina spuznula joj je oko struka.
- Digni ruke.
- Prestani mi naređivati - uzvratila je iako je učinila što je tražio. - Nisam
objekt, znaš.
Podigao se da joj povuče haljinu preko glave, a potom, kad joj je došao do
kose, usporio je i bio puno pažljiviji. U svakom slučaju, već je bio oženjen i znao
je da žena ne želi pokvariti frizuru kad se mora vratiti u javnost.
- Znam da nisi objekt - promrmljao je oslobodivši joj ruke. - Ti si Josefina
Embry, princeza od Costa Habichuele koja možda ima, a možda i nema klimu kao
Jamajka.
- Rekla sam ti da...
- Raskopčaj mi hlače - prekine je.
Spustila je pogled na njih, na izbočinu na kraju bedara. - Želiš me -
promrmljala je osjetivši još jedan val iskonske, grozničave žudnje koja ju je
obuzela.
- Želim te od trenutka kad sam te ugledao. - Sebastian je posegnuo za njezinim
rukama i povukao ih do svojega struka. - Otkopčaj me - ponovio je pustivši joj
ruke kako bi joj prstima prešao preko bradavica.
Josefina je dahtala osjećajući kako se stežu i ukrućuju. Dopustit će mu da je
odvede u ovo. Inače će vjerojatno opet otići, a njezino će tijelo sagorjeti od
neutažene strasti i ona će umrijeti. I znao je to, proklet bio!
- Jednoga dana ja ću tebi izdati zapovijed i ti ćeš je poslušati - protisnula je
iako se zbog drhtava glasa i stenjanja izazvanog užitkom nije doimala baš odlučno
i uvjerljivo.
- Sumnjam - kazao je naginjući se prsima kako bi prste zamijenio usnama,
ližući i sišući.
Da nije učinila to što je tražio, vjerojatno bi je samo ovim mogao mučiti do
smrti. Nesigurnim rukama natezala je prvo puce sve dok se nije otkopčalo. Kad je
spustila prste na sljedeće puce, zastenjao je.
Znači, sviđale su mu se njezine ruke na tom mjestu? Polaganim pokretima,
itekako svjesna da je potpuno gola, a on ne, Josefina je spustila ruke prešavši
preko napete tkanine na njegovim preponama.
Cijelo mu se tijelo trznulo. Ponovila je to. Tko je sad vodio igru?

91
 Knjige.Club Books
- Vražja djevojko! - promrsio je premjestivši se da joj poljubi vrat.
Trenutak poslije ruka mu je kliznula niz njezin trbuh, probila se kroz tamne
kovrčave dlake i dotaknula ono najosjetljivije mjesto. Iznenađena, kriknula je,
zaboravivši da ne smije biti tako glasna. Uhvatila mu se za ramena kako se ne bi
srušila na krevet.
Primaknuo joj se bliže navaljujući jezikom na rub njezine uške. - Znam što
godi - promrmljao je pojačavši pritisak prstiju, izazivajući je, milujući.
- O, Bože! - Očito, govorio je istinu. Ništa nije htjela propustiti, bude li toga
još. Što je brže mogla, do kraja mu je otkopčala hlače i povukla ih niže. - Bože -
uspjela je izustiti kad se oslobodio.
- Bog s tim nema nikakve veze, princezo. - U trenu ju je ponovno prebacio na
leđa.
Nije imala pojma što se ustima može učiniti sve dok usne i okretan jezik nije
spustio niz njezin vrat, zadržavajući se ponovno na dojkama, a potom se spustio
niz trbuh. Nježno ju je ljubio iza koljena svinuvši joj noge i pritom joj šireći bedra.
Potom je pozornost usmjerio na unutarnju stranu bedara.
Josefina se presavijala, napetost i uzbuđenje širili su se iz njezine utrobe sve
do vrhova prstiju na rukama i nogama. Kad je gurnuo jeziku uvalu između
njezinih nogu, pomislila je da će puknuti. Jezikom i prstima pritiskao je sve jače
i ona se propela. - Dosta! Dosta, ovo je previše.
Sebastian je dignuo glavu i pogledao je. - Reci mi što želiš - procijedio je. -
Zatražiš li da odmah odem, otići ću. - Polako, usta mu se razvukoše u osmijeh od
kojega je zastajalo srce. - No onda ćeš propustiti ono što slijedi.
Na trenutak je sklopila oči, pokušavajući uspostaviti nadzor nad svojim
mislima i izvaljenim, razuzdanim tijelom. - Što slijedi?
- Ti. - Ponovno je spustio glavu.
Prsti su krenuli dublje unutra pa van a pri dnu kralježnice počela je osjećati
neku čudnu napetost. Čula se kako stenje i cvili, ali jedino je bila sposobna
rukama uhvatiti pokrivač i čvrsto ga držati. Odjednom, napetost je nestala i ona
je osjetila... blaženstvo. - Bože! - uspjela je procijediti svijajući leđa. - Bože sveti.
Salijetao ju je i dalje i trebala joj je sva preostala snaga volje da ne počne
vikati. Napokon, kad su joj se mišići ponovno počeli opuštati, nagnuo se nad nju.
- Jednom - promrmljao je - možemo ovo iskusiti zajedno. No ovo ti je bilo prvi
put pa sam ti htio pokazati kako ti lijepo može biti sa mnom.
Njegova kao kamen tvrda muškost bila joj je pritisnuta uz bedro. - Ti si još
uvijek... znaš.
- Uzbuđen. Sam bog zna zašto ti dajem još jednu priliku da mi pobjegneš,
princezo.

92
 Knjige.Club Books
Josefina je ispreplela prste u njegovoj kosi povukavši ga k sebi za još jedan
strastveni poljubac. - Ja jesam princeza - rekla je nesigurnim glasom. - Mogu
učiniti što me volja. Nastavi.
- Sa zadovoljstvom. - Pomaknuo se spustivši tijelo na njezino. Polako je
gurnuo bedra naprijed i jednim toplim, neopisivim pokretom ušao u nju. - Boljet
će - kazao je trenutak poslije, čvrsto stegnute vilice.
Od njegova dodira nije mogla disati, srce joj je luđački tuklo. - Ničega se ne
bojim.
- Primijetio sam. - Ponovio je kretnju i pojačao pritisak, nakon čega je
uslijedila oštra bol kad se ukopao duboko u nju. Ostala je bez daha i opet ga čvrsto
primila za ramena. - Oprosti - progunđao je. - Više neće boljeti.
Sebastian se počeo micati, u početku malo, a onda, kad je bol nestao, sve se
jače zabijao u nju. Osjećaj njega u sebi, taj dokaz da ju je želio, bio je fantastičan.
Zaklopio je oči. O čemu je razmišljao? O koječemu? O njoj? Ili o posljednjoj
ženi s kojom je spavao? Josefina ga udari po ramenu i on ponovno otvori oči.
- Neću biti uspomena - uspjela je reći, stenjući svaki put kad ju je pomilovao
- ni zamjena za neku drugu.
- Nisi - promrsio je nježno joj grickajući uho, nabivši se u nju.
Jao! U njoj ponovno počne rasti ona napetost. - Onda reci moje ime,
Sebastiane!
Ubrzao je ritam, ulazio je u nju sve dublje i snažnije. Jedva je disala dok je
drmao i nju i krevet. - Josefina - promrmljao je. - Jo... se... fi... na.
Ponovno se izbezumila pripijena uz njega. Zadrhtavši snažno, odmaknuo se
od nje grleći je čvrsto dok su zajedno doživljavali vrhunac. Na trenutak je, kad je
shvatila što je učinio, osjetila... razočaranje. Štitio ju je da ne ostane trudna, da,
ali da joj jest napravio dijete, morao bi se oženiti njome. Nitko nije imao kopile s
princezom. On ga ne bi imao.
Danas je dobila odgovor na jedno pitanje, željela je Sebastiana Griffina,
željela je da gleda samo nju, da s njom provodi sve svoje dane i noći, bez obzira
na sve i ikoga na svijetu.
Sve to iako bi joj, s obzirom na okolnosti, bilo pametnije da je svoju nevinost
dala vojvodi od Hareka. On nije postavljao pitanja.
Dugo je Sebastian ležao držeći Josefinu u zagrljaju, nastojeći smiriti ubrzano
disanje i doći k sebi. Malo je nedostajalo da se ne povuče, jedva se uspio natjerati
da to učini, a posljedice bi bile nesagledive.
Iako je to učinio, i to u posljednji trenutak, činjenica da je uopće bio s njom
potvrđivala je da je krajnje blesav. Za boga miloga, onoga trenutka kad su ona i
njezin otac Prinnyju dali tu brošuru i rekli mu da je to pravi prikaz Costa
Habichuele, podvalili su Engleskoj!

93
 Knjige.Club Books
Bio taj tekst točan ili ne, a iskreno je sumnjao u to da jest, nije se smio spetljati,
ni doslovno ni u prenesenom značenju, s tom ženom. Ludost.
Da, prošle su četiri godine otkako je posljednji put bio s nekom ženom i da,
svojedobno nije želio ni taknuti drugu ženu. Prokletstvo, što mu je učinila? Zašto
ju je, čak i nakon što je spavao s njom, kad je zadovoljio gotovo bolnu potrebu da
se nađe u njoj, i dalje želio?
Melbourne, daj se priberi. Sjeo je, pustivši je nevoljko. - Trebala bi se vratiti
svojim gostima - promrmljao je spuznuvši s kreveta i uzevši ručnik s toaletnog
stolića.
Sjela je uzimajući ručnik kad je on završio i dao joj ga. - Samo to mi imaš
reći? Vrati se svojim gostima?
- Možda u ovom trenutku nemam nadzora nad... žudnjom koju osjećam prema
tebi - odrješito je uzvratio navlačeći hlače - ali ja ne...
- Što ti ne? - prekinula ga je dignuvši se iz kreveta i uzevši haljinu. - Ne sviđam
ti se? Nisam ti...
- Sviđaš mi se. Nisam životinja koja se pari zato što je sezona parenja.
- Što je onda? Jer i ti se meni sviđaš.
Na trenutak se pretvarao da mu ne laska to što je rekla. Na Josefini se nije
vidjela ni poruga ni žal za izgubljenom nevinosti, samo je željela znati na čemu je
sad kad su se okolnosti promijenile. - Nemam povjerenja u tebe.
- Hm... - Odjenula je donje rublje pazeći na frizuru, a onda je navukla haljinu.
- Opasno je izjaviti tako nešto s obzirom na to da samo trebam otvoriti vrata i
vrisnuti pa ćemo do nedjelje već biti vjenčani. A čak i ako u svojoj svemoćnosti
uspiješ to spriječiti, morat ćeš se suočiti sa skandalom. - Okrenula mu je leđa
pogledavajući ga preko ramena. - Zakopčaj mi haljinu. Ne mogu dosegnuti do
zatvarača.
Sebastian priguši neočekivani osmijeh. - Pretpostavljam da to znači da nećeš
vrištati - kazao je približivši joj se da joj namjesti haljinu i zakopča puceta koja su
se protezala duž cijelih leđa. Kad je završio, nagnuo se i poljubio je u vrat. Očito
to što ju je odveo u krevet nije urodilo plodom, nije ga minula želja za njom.
Čuo je kako je uzdahnula, na što u preponama ponovno osjeti vrućinu. Obišao
ju je i stao pred nju, prstima joj podigao bradu i poljubio je. Josefina mu je uvukla
prste u kosu i privinula svoje vitko tijelo uz njegovo. Fizički, bez obzira
na pljusku i ostale hrabre ispade, nije mu mogla parirati. Na duhovnom i
osjećajnom polju situacija je bio znatno neizvjesnija. U svakom slučaju, mogla ga
je smotati i suprotstaviti mu se kao malo tko, uključujući članove njegove obitelji.
- Neću vrištati - šapnula je prema njegovim ustima - ako ćeš nam se pridružiti
na zabavi u Vauxhallu za dva dana.
Sebastian je ponovno odmakne od sebe. - Ne. - Uzeo je košulju i navukao je
preko glave.

94
 Knjige.Club Books
- Ali mislila sam...
- Želim te, ali kao što sam rekao, nemam povjerenja u tebe. Odgovorila si na
neka moja pitanja o Costa Habichueli, ali ne na sva. - Čučnuvši, pokupio je sako
i prsluk. - Sve dok ne budem zadovoljan odgovorima, neću se dovoditi u
položaj koji bi se mogao protumačiti kao potpora vašim nastojanjima.
Josefina je stavila ruke na bokove i napućila usne promatrajući ga. - Poštena
li čovjeka... Osim kad treba odvesti u krevet ženu koju, sasvim slučajno, želiš.
Meni je to, Melbourne, malo licemjerno. - Otišla je do zrcala pogledati kakva
joj je frizura.
Zašto je očekivao da će se rastopiti, postati slatka i suzdržana samo zato što
je s njom vodio ljubav? Zapravo, počeo se pitati nije li to više djelovalo na njega
nego na nju. Osim toga, imala je pravo. Istina, prezime Griffin i njegov položaj u
društvu bili su najvažniji, ali biti prostak iza četiri zida, a svetac u javnosti? To
čak ni njemu ne bi prošlo.
S druge strane, nije bilo važno samo to što on osjeća, trebalo je misliti na puno
važnije stvari. Za boga miloga, Griffini su se od davnina borili za Englesku. - Ne,
možda negdje gdje nema toliko ljudi. Josefina, ne želim biti tvoja budala.
- Kaži što hoćeš, Sebastiane - uzvratila je - ali uvijek ispadne kako ja hoću.
Što misliš, jesi li ovdje zato što si me želio, ili zato što sam ja željela tebe?
- Raspravit ćemo o tome drugom prilikom. - Ako bude druge prilike. Zato što
je imao neki osjećaj da, kad sazna sve odgovore koje je tražio i odluči što s tim u
vezi poduzeti, princeza Josefina više neće htjeti imati posla s njim.

95
 Knjige.Club Books
JEDANAESTO POGLAVLJE

retpostavljam da ćeš se iskrasti kroz prozor ili tako nešto - drsko je rekla
P Josefina, provjerivši još jednom kako izgleda, a onda prošla pokraj Sebastiana
i otključala vrata spavaće sobe. - Nemoj se spotaknuti o ruže. Moj otac kaže da je
poručnik Branbury posebno osjetljiv na svoje ruže.
- Hvala ti na brizi.
Bilo joj je žao što ga ne može pročitati iako je pretpostavljala da joj u tom
slučaju ne bi bio ni izdaleka tako zanimljiv.
- Pošalji poruku da nas pozivaš u svoj prostor u Vauxhallu. Pretpostavljam da
ćeš imati bolje mjesto od Hareka.
- Ne, i više to neću ponavljati.
Josefina mu isplazi jezik. Ne pruživši mu priliku da odgovori, izašla je iz sobe
i zatvorila vrata za sobom. Hvala bogu, hodnik je bio prazan.
- O, Bože - šapnula je klonuvši leđima na vrata i hladeći se objema rukama.
Učinila je to. Njezina nevinost otišla je u nepovrat. Bilo je nevjerojatno
strastveno i čarobno. Kad se samo sjeti, čekala je do dvadeset pete to iskustvo, a
ponude su počele pljuštati prije nego što je navršila šesnaestu. Sjajno.
Koliko god joj je zadavao muke, bilo joj je drago da ju je baš Sebastian Griffin
uveo u svijet seksa. Želio ju je, nakon što, očigledno, nekoliko godina nije želio
nijednu. Ta spoznaja davala joj je određenu moć, uživala je u njoj. Želio je nju.
Kao i Harek, ali bilo joj je teško zamisliti da bi on u taj čin unio toliko... strasti
kao Sebastian. U svakom slučaju, on bi se više usredotočio na vlastiti užitak nego
na njezin. Prošla je rukom po tijelu uzdišući. Bilo je to iskustvo koje
vrijedi ponoviti. Da je pristao na taj prokleti Vauxhall, imala bi barem neku
naznaku da i on to misli.
Dobro, još uvijek je imala dva dana da ga nagovori. S osmijehom koji je
odavao zadovoljstvo baš kao što se i osjećala, Josefina se ponovno spusti u salon.
- Evo Vas, Vaše Visočanstvo - kazao je lord Ausbey, prepriječivši joj put. -
Sada vam moram pročitati svoju pjesmu.
Kvragu. To će joj barem dati još malo vremena da se pribere. - Ako je želite
odrecitirati, bojim se da ćete to morati učiniti pred publikom. - Pokazala je prema
raspričanu mnoštvu. - Ne mogu ostaviti svoje goste.
Vikont je pročistio grlo. - U redu. Tako će svi vidjeti koliko sam vam odan.
Vjerojatno mu je to otpočetka bila namjera. - Pa izvolite, dragi moj - rekla je
opirući se porivu da uzdahne.

96
 Knjige.Club Books
- Nazvao sam je Tropski cvijet - kazao je rastvorivši list papira.

Blagi vjetrovi, mirno more, čuvajte je,

Čarobnu djevu izdaleka.
Sjajno sunce, ne možeš potamniti
Svijetlu kožu divna anđela poslana s nebesa.
Mi iz hladne, maglom obavljene zemlje obožavamo tebe
izdaleka.
Ja, osuđen na zemaljsko tijelo i oči koje promatraju zvijezde,
gledam te u čudu i plačem
što nisi moja.

Naklonio se kad se prolomio pljesak, nekoliko ženskih uzvika oduševljenja i

poneko tiho posprdno mrmljanje. Josefina se nasmiješila pa se i sama pridružila
kakofoniji pljeska. - Jako lijepo, dragi gospodine. Hvala vam.
- Iskrena je, Vaše Visočanstvo - kazao je stavivši ruku na srce. - I ako biste...
- Pogled mu zastane na nečem iza nje i on se odjednom pogubi. - Vaša Milosti -
kazao je, naklonio se i istovremeno ustuknuo.
Zar je Harek uperio pištolj u sirotog momka? Pa pjesma nije bila tako loša.
Josefina se okrene spremna izgrditi bahatog vojvodu, ali riječi joj zapeše u grlu.
Nekoliko koraka od nje stajao je Melbourne, pogleda uprta u mladića. Bilo je
čudo da Ausbey nije progutao vlastiti jezik. Ljubomora? Vojvodin pogled prijeđe
na nju, od čega joj poče bridjeti koža. - Vaša Milosti - kazala je s malim
zakašnjenjem, klecnuvši jer se sjetila da je, što se ostalih tiče, on tek stigao.
- Vaše Visočanstvo - uzvratio je po običaju malo naklonivši glavu. - Nisam
znao da jutros primate goste. Molim vas, možemo li razgovarati? - Pokazao je
prema vratima.
Uspjelo mu je da čak i ova miroljubiva molba dobije prizvuk zapovijedi.
Podigavši glavu pošla je za njim prema otvorenim vratima, ali zaustavila se malo
prije izlaza. Nestane li ovoga jutra još jednom, ljudi će se početi pitati što to radi.
- Okrenula se. - Ne mogu ostaviti svoje goste - rekla je. - Što želite?
Na licu mu se nakratko pojavi ljutnja, ali potom nestane. Pogled sivih očiju
okrzne najbliže goste, koji odmah potražiše društvo za razgovor. - Imam još jedan
savjet za tebe - kazao je tihim, prisnim glasom od kojega joj je odmah postalo
toplo između nogu.
- Bože sveti, još jedan? I prestani plašiti moje goste tim svojim mrkim
pogledom.

97
 Knjige.Club Books
- Ne šalim se, Josefina. Drži se podalje od Hareka i dječaka koji sipaju pjesme.
Kad bi oni saznali nešto o tvojim književnim pokušajima, sumnjam da bi šutjeli
kao ja.
- Jesi li ljubomoran, Melbourne?
Nasmiješio se, iako se taj osmijeh nije odražavao u njegovim očima. Polako
joj je primio ruku i prinio je usnama. - Ne iskušavaj me, Josefina - kazao je još
tiše.
Uzvratila mu je osmijeh povukavši ruku prije nego što je uspio osjetiti da
drhti. - Stvarno, Vaša Milosti? - glasno je uzviknula. - Lord Harek, moja obitelj i
ja sa zadovoljstvom ćemo podijeliti s vama vašu ložu u Vauxhallu! Divno.
Naklonio se i ne trepnuvši. - Bit će mi zadovoljstvo. Sad ćete me ispričati,
imam neke sastanke. - Prolazeći kraj nje prema vratima, zastao je i usnama joj
okrznuo uho. - Dobro odigrano, princezo. Sada je red na mene.
Prije nego što je uspjela smisliti odgovor, otišao je. Neka sve ide kvragu, što
on zamišlja, tko je on? Vojvoda od Melbournea, naravno. Njezin ljubavnik.
Najmoćniji i najutjecajniji čovjek u Engleskoj. I njezin veliki problem.

Sebastian je dojahao kući, predao Merlina Greenu u staji i otišao u kuću. Na

Stantonov pozdrav uspio je nešto promrmljati, uzeo hrpu osobne pošte koja je
čekala da je pregleda i otišao u svoj ured.
Vražja djevojka, s kakvom ga je samo lakoćom uspjela nadmudriti.
Pretpostavljao je da je to cijena koju treba platiti za to što je izgubio nadzor nad
sobom. - Stantone!
Sluga je otvorio vrata ureda. - Da, Vaša Milosti?
- Za dva dana ugostit ću malo društvo u Vauxhallu - oštro je rekao. - Pobrini
se za sve što treba.
- Naravno, Vaša Milosti.
Kad su se vrata ponovno zatvorila, Sebastian je sjeo na rub stolca i počeo
pregledavati hrpu pisama i pozivnica. Sve kao i obično; usto je Rivers izdvojio
tjedni izvještaj upravitelja njegova imanja Melbourne Park Whitlocka i
ažurirane podatke o tri druga posjeda.
Zachary je ostavio posjetnicu na kojoj je napisao poruku da je pobjegao s Peep
pogledati menažeriju u Toweru. Tom momku očito je trebalo vlastito dijete.
Nadao se da je Caroline počela shvaćati da kao Griffinica može i imati obitelj, i
slikati. Možda će Eleanor znati što njihova snaha misli o tome.
Zaustavio se na jednom pismu. Bilo je iz Etona. Srce mu je počelo brže kucati,
razlomio je voštani pečat i otvorio ga.
Trenutak poslije skočio je na noge. - Stantone!
98
 Knjige.Club Books
Sluga se pojavio na vratima. - Da, Vaša Mi...
- Kad je stiglo ovo pismo?
- S poštom, Vaša Milosti, prije otprilike četrdeset minuta. Nešto nije u redu?
- Sve je u redu. Pošalji po Shaya i obavijesti ga da on i ja za jedan sat idemo
u Eton.
- Odmah, Vaša Milosti.
Odmah za slugom izašao je iz ureda i odjurio uza stube u svoje privatne odaje.
Čini se da je John Rice-Able predavao na Etonu i da će mu biti drago ispričati sve
što zna o geografiji i narodima Srednje Amerike. Napokon će dobiti te
vražje odgovore o kraljevstvu i zemlji Costa Habichueli.

- Znam da si mi rekao da budem tiho i pustim te da razmisliš - kazao je

Charlemagne kad se kočija konačno zaustavila i oni su stupili na tlo - ali čini mi
se da si malo... previše opterećen svime time.
Sebastian je zgrabio jednu svjetiljku koja je stajala kraj sjedišta u kočiji i
krenuo prema zgradi u kojoj su boravili profesori. Prema jugu, nad njima su se
dizali obrisi dvorca Windsor.
- Zašto ne bih bio? - upitao je dignuvši svjetiljku kako bi pročitao naziv
zgrade, a onda krenuo preko središnjeg dvorišta.
- Zato što si odstupio s tog mjesta i izbjegavaš doticaj s princezom Josefinom
i njezinim roditeljima. Costa Habichuela i njezina vladarska obitelj više nisu tvoja
briga.
- Jesu. - Postrance je pogledao brata. - Osim toga, ti si jutros dojurio u moju
kuću sav uznemiren zbog nekakvog plagijata.
- Strašnog plagijata! Nisam rekao da odjurimo iz Londona da nađemo nekog
profesora koji bi vjerojatno bio sretan kao malo dijete da te može posjetiti u kući
Griffin.
Shay je bio u pravu. - Imam svoje razloge - progunđa Sebastian. - Nije nužno
da netko našeg profesora u ovom trenutku vidi u Londonu.
- Zašto ne? Hoću reći, znam da govorimo o Etonu, a ne o Oxfordu, ali to ne
znači da će te upropastiti ako te netko vidi s njim. Barem ne do kraja.
- Jako smiješno. Kao što sam rekao, imam...
- ... svoje razloge. Prihvaćam to. Ali što misliš da taj Rice-Able zna?
Sebastian je ponovno dignuo svjetiljku da pogleda broj stana. Aha. - Sad ćemo
saznati. - Pokucao je na hrastova vrata.
- Tko je?
- Ne očekuje nas - promrmlja Shay - je li tako?

99
 Knjige.Club Books
- Ne baš - odgovori Sebastian. - Melbourne - kazao je glasnije - pisao sam
vam i rekli ste...
Vrata su zaštropotala i otvorila se. - Vaša Milosti. - Mršav, dobro građen
muškarac dvije do tri godine mlađi od njega gledao ga je preko naočala za čitanje.
- Počašćen sam. Nisam očekivao...
- Znam - prekine ga Sebastian. - Smijemo li ući?
- Da. Da, naravno. - Profesor se maknuo s vrata i Sebastian uđe za njim.
Morao se malo sagnuti da prođe ispod niska dovratka.
Soba je bila mala i mračna, svjetlo je davala slaba vatra u kaminu i dvije
lojanice koje su stajale na pretrpanu stolu. Pretrpanost je bila glavna značajka
ovog prostora. Jedna vrata na kraju sobe bila su otvorena i otkrivala su mali,
raspremljeni krevet okružen dodatnim hrpama papira, knjiga, karata i kojekakvih
sitnica.
U središnjoj prostoriji John Rice-Able maknuo je brdo knjiga sa stolca, odnio
ih do kreveta i sve stavio na njega. - Jeste li dobili moje pismo? - upitao je
oslobađajući drugi stolac. - Iznenadio sam se kad ste mi se javili. Nisam mislio da
je itko osim mojih studenata pročitao moju Povijest.
- Dobio sam vaše pismo, profesore. Poslijepodne. Ispričavam se što vam
nisam poslao obavijest da dolazim, ali ovo mi se činilo bolje. - S malim
zakašnjenjem Sebastian pozove Shaya koji je stajao kraj vrata zbunjena izraza
lica. Njegov brat očito je zaključio da će mu ovaj znanstvenik pomoći. - Ovo je
moj brat, Charlemagne.
Profesor ga je pogledao i napokon skinuo naočale. - Charlemagne? Prema
vladaru...
- Da - prekine ga Shay.
- Ispričavam se, lorde Charlemagne. - Profesor se zacrvenio. - Riječ je samo
o tome, dakle... morate priznati da Charlemagne nije uobičajeno ime.
- O, svjestan sam ja toga. - Shay mu se srdačno nasmije. - Zašto jedan
istraživač predaje na Etonu?
- Poučavanje se bolje plaća - odgovori gospodin Rice-Able. - Budući da je
moja posljednja knjiga tiskana prije šest godina, mislim da sam pametno odlučio.
- Uzdahnuo je. - Istraživanja ću morati nastaviti između semestara.
Ako se ovaj čovjek pokaže korisnim, Sebastian će možda moći nešto poduzeti
da potpomogne njegova istraživanja. Sve će ovisiti o njihovu večerašnjem
razgovoru.
- Molim vas, Vaša Milosti, gospodine, sjednite. Pristavio sam vodu za čaj,
možda biste mi se htjeli pridružiti.
Sebastian je sjeo na jedan od ispražnjenih stolaca. - Hvala vam. Čaj bi mi
dobro došao. - U svojem bogatom političkom i društvenom životu punom
snalaženja i traženja saveznika naučio je brzo procjenjivati ljudske naravi. Svidio

100
 Knjige.Club Books
mu se Rice-Able. Vidjelo se da je profesor skroman i pošten, što je značilo da je
dobar, a mogao bi se pokazati i korisnim, poslije.
- Ako smijem primijetiti - javi se Rice-Able kopajući po ormarima u potrazi
za šalicama i tanjurićima - otišli ste iz Londona čim ste dobili moje pismo, inače
još ne biste bili ovdje. Čemu tolika žurba da me upoznate?
- Geografska znatiželja. Koliko dobro poznajete Obalu komaraca?
- Jednako dobro kao i svatko tko nije ondje rođen. Iako su prošle tri godine
otkako sam posljednji put boravio na tom području.
Tri godine. Prije nego što je kralj Obale komaraca Stephenu Embyju darovao
Costa Habichuelu, ali ne i tako davno da bi zaboravio njezine geografske značajke
i klimu.
- Pretpostavljam da ste posjetili neka naselja i gradove uz obalu?
- Jesam. - Rice-Able izvadi rasparene šalice i tanjuriće pa ode do štednjaka po
čajnik. - Pretpostavljam da ste prevalili ovoliki put zato što imate određena
pitanja. Kad biste mi otvoreno rekli što tražite, možda bih vam mogao dati
više podataka.
Kad se profesor vratio za stol, Sebastian se pomakne malo naprijed. -
Gospodine, problem je u tome što vas ne bih htio navoditi na odgovore. Niti bih
htio da mi kažete ono što mislite da želim čuti.
- Shvaćam. - Rice-Able sjeo je na treći stolac, jedino mjesto koje je bilo
prazno otkako su stigli. - Onda, da čujem vaša pitanja. Uvjeravam vas da će moji
odgovori biti iskreni. Ako je nešto od toga tek pretpostavka, to ću vam
posebno naglasiti.
- Hvala vam. Onda prvo, čitate li londonske novine? - Ako ih je profesor čitao,
onda je znao da su Embryjevi u Engleskoj pa je vjerojatno iz toga mogao zaključiti
ostalo.
- Samo kad moram, a i onda uz veliko negodovanje. Nisam ih čitao proteklih
nekoliko tjedana, ako je to trebalo biti vaše sljedeće pitanje.
Sebastian se nasmije. - Mislim da se razumijemo. - Uzeo je šalicu i otpio
gutljaj čaja. Bio je grozan, gorak, imao je okus po starom drvetu, ali ničim nije
pokazao da mu je odvratan.
- Tko uglavnom ima vlast na Obali komaraca?
- Mislim, nekoliko plemenskih vođa. Španjolci govore o čovjeku koji se zove
Qental, ali vjerojatno to kažu samo radi lakšeg snalaženja. To je prilično veliko,
obraslo područje. Krajolik se mijenja sa svakom kišom kad močvare nabujaju, a
rijeke promijene korita.
- Je li ondje moguće živjeti?
- Naravno. Domorodci uspijevaju pristojno živjeti na voću, ribi i pokojoj
divljoj svinji.
- Ima li trgovine?

101
 Knjige.Club Books
- Ne baš. Skupine domorodaca međusobno se izbjegavaju, a prema strancima
su veoma sumnjičavi. Da nisam uspio osigurati vodiča koji govori nekoliko
tamošnjih jezika, sumnjam da bih preživio i sad s vama razgovarao.
- Govore li... neka od tih plemena španjolski, ili engleski?
- Neki od njih natucaju španjolski, ali Španjolska se nije previše trudila uvesti
nadzor nad tim područjem. Ondje se ne može ništa zaraditi. Ne možete u močvari
iskapati zlato.
- A engleski?
- Belize je uglavnom engleski, ali tehnički gledano, on je nekoliko stotina
kilometara sjevernije od Obale komaraca.
Može se naći nekoliko manjih naselja lovaca i rudara, ali to nisu ugodna
mjesta.
Sebastian je shvatio da tako jako steže šake da su mu prsti obamrli. Protrese
ih ispod stolnjaka. - Zašto nisu ugodna?
- Ha... - Rice- Able se nakašlja i popije pola šalice čaja. - Nisam baš obljubljen
zbog takvog stajališta.
- Ovdje sam zato što me zanima vaše stajalište.
Znatiželjne smeđe oči susrele su se sa sivima. - Englezi su stručnjaci za
naseljavanje na mjestima koja mogu urediti tako da budu slična Engleskoj. Velike
količine čiste, tekuće vode, prostrana polja i umjerena klima. Sve u svemu, iako
vjerujem da se svatko može prilagoditi svakim uvjetima, većina Engleza misli da
se uvjeti moraju prilagoditi njima. Ako ne želite priznati da je prostor vlažan i pun
insekata, onda je to siguran put da se razbolite i na kraju umrete.
- Vi ste se prilagodili - primijeti Shay.
- Više volim ostati živ i prepričavati svoje dogodovštine nego umrijeti zbog
ponosa. Kad su mi domorodci savjetovali da namažem kožu odvratno smrdljivim
sokom jedne biljke kako bih se zaštitio od uboda insekata, učinio sam to.
- Jeste li čuli za grad ondje koji se zove San Saturus?
Profesor je naborao čelo. - San Saturus? Nisam. Ne sjećam se nijednog naselja
dovoljno velikog da bi ga se moglo nazvati gradom.
- A za nešto manje od toga slična imena?
- Nacrtao sam neke karte. Samo trenutak da ih donesem.
Kad je profesor otišao od stola u potrazi za svojim papirima, Sebastian je otpio
još malo tog groznog čaja. Znao je čemu se nada, nekoj naznaci da Josefina nije
lagala. Bože, molim te, daj da postoji San Saturus! Neka bude ondje gdje je rekla
da je.
- Baš sam glup! - poviče Rice-Able pogleda uprta u veliki napola odmotani
komad pergamenta. - San Saturus, evo ga!
Hvala bogu. - Nalazi li se kojim slučajem na obali, između rijeka Wawa i
Grande de Matagalpa?
102
 Knjige.Club Books
- To je veliko područje, ali da. - Profesor se krenuo vratiti do stola.
Sebastian i Shay raščistili su ostatak stola kako bi mogli raširiti kartu,
stavljajući na krajeve pribor za čaj kako se ne bi sklopila. Karta je bila izvanredna,
s puno više pojedinosti od ijedne službene karte tog područja koje je dotad vidio. -
Trebali ste biti kartograf - primijeti Sebastian prelazeći pogledom po obali u
potrazi za obrisima kraja opisanim u brošuri o Costa Habichueli.
- Veliki je užitak prikazati biljni i životinjski svijet svakog područja te
visinske razlike. - Rice-Able položi tintom zamrljani prst na kartu. - Evo vašeg
San Saturusa. Trebao sam se sjetiti. U ono vrijeme doista me se dojmio.
- Cime? - nastavio je Sebastian svim silama odolijevajući porivu da spomene
duboke zaljeve i bijele kamene zgrade kako ne bi utjecao na Rice-Ableova
sjećanja. Ono što večeras sazna moralo je biti prava istina, ne istina kakvu bi želio.
- Sjećam se tijela. Tri. Uredno polegnuta u košuljama, hlačama, čizmama,
šeširima, sve na svojem mjestu, a unutra ništa, samo kao snijeg bijele kosti. Tada
sam pretpostavio da su svi stradali od sunca ili još vjerojatnije od plinova iz
močvare. Potom su mravi pojeli meso. Vidio sam kako su mravi u dvadeset četiri
sata do kosti izjeli odraslog vepra. Naravno, bila je to velika kolonija mrava.
- Zašto baš ta tri mrtva tijela povezujete sa San Saturusom? - Sebastian je bio
svjestan toga da zvuči otresito, ali užasavao se pomalo i te priče i njezinih
posljedica.
- Blizu tijela našli smo nekoliko koliba i rudarsku opremu. Na jednoj debeloj
dasci našli smo žeravicom utisnute riječi San Saturus. Ovo je vjerojatno jedina
karta na kojoj je označen. - Rice-Able otpije još jedan gutljaj čaja. - Sjećam se da
sam pomislio kako je to pomalo ironično budući da je Saturnin svetac zaštitnik od
siromaštva. Nadam se da su ti jadnici ipak imali neku nadu.
Sebastian je ustao misleći da će mu se i srce i glava raspuknuti. Prokletstvo.
Dovraga, dovraga! Rekla je da je vidjela palaču, da je u njoj provela dva dana.
Bolno stežući vilicu, okrenuo se prema vratima. - Ima li u neposrednoj blizini
drugih većih naselja?
- Na obali nema. To područje svake godine poplavi. Kao što vidite, čak je i
San Saturus nešto više od kilometra u unutrašnjosti.
- Seb - tiho je rekao Shay - bio si u pravu.
Ali nije htio biti. Ne sada. Ne nakon što je jutros u naručju držao golu Josefinu.
- Gospodine Rice-Able, biste li bili voljni doći u London i ponoviti ovu priču ako
bude potrebno?
- Mislim da jesam. Što se točno zbiva?
- Jedna laž. Jako velika laž.
- Imate li još nešto - upitao je Shay - osim ove karte čime biste mogli
potkrijepiti to što ste nam upravo ispričali?
- Imam bilješke za dvije knjige. Međutim, može im se vjerovati koliko i meni.

103
 Knjige.Club Books
- Nemate razloga lagati - progunđa Sebastian. - Niste znali što želim naći.
- Ne znam i dalje, iako ujutro namjeravam pročitati londonske novine.
Sebastian je pretpostavljao da mu može to zabraniti, ali nije imalo smisla išta
raditi nasilu. Krenuo je prema vratima, a onda zastao. - Gospodine, jeste li ikada
čuli za državu koja se zove Costa Habichuela?
- Ne. Obalu graha? Ako i dalje govorite o Obali komaraca, na tom području
nitko ne može uzgojiti toliko graha da bi ga nazvali po njemu, osim ako nije riječ
o šali.
Šali? Kad bi bar bilo tako jednostavno. Sebastianu je došlo da tresne šakom
po nečemu. Nema glavnoga grada, nema plodne obale, nema domorodaca koji
govore engleski, nema države, a onda nema ni vladara. Ni princeze Josefine.
- Hvala vam, gospodine Rice-Able. Obavijestit ćemo vas ako bude potrebno
da dođete u London. - Sebastian je otvorio vrata jer mu je silno trebao svježi zrak.
- U međuvremenu, bio bih vam zahvalan da nikome ne govorite o ovome.
- Naravno. Do viđenja, Vaša Milosti. Gospodine.
Sa Shayom za petama i svjetiljkom iz kola Sebastian se vratio u kočiju.
Glavom su mu se rojile kojekakve misli, a ništa nije mogao shvatiti, ništa nije
imalo smisla. Jedina jasna slika koju je imao u glavi bila je Josefina, priljubljena
uz njega kako stenje od užitka.
- Kući! - dreknuo je Timmonsu i popeo se u kočiju.
Shay je jedva sjeo na mjesto, a kočija je već krenula. - Sebastiane, znam da si
ljut - kazao je njegov brat, a u njegovu glasu, na licu i cijelome tijelu odražavao
se oprez - ali moramo biti jako oprezni.
- Rice-Able bio je ondje prije tri godine - čuo se kako govori uzrujanim
glasom. - Embry je rekao da je dobio Costa Habichuelu prije dvije. Još uvijek
postoji mogućnost...
- Budi ozbiljan! - uzvrati Shay. - Znam da tebe malo tko može prevariti, ali i
to se može dogoditi. Ako ti je to nekakva utjeha, Embry je uspio uvjeriti Prinnyja
da svagdje stavi taj smiješni zeleni križ, uspio je prevariti banku i kupce dionica za
sto tisuća funti. Jedino si ti posumnjao u njega. Zašto si uopće posumnjao?
Sebastian je duboko udahnuo. Svaki djelić njega bio bi se najradije raspuknuo
od bijesa, srdžbe, jada i tisuću drugih stvari koje uopće nije znao imenovati. Što
da kaže Shayu? Da je sumnjao u svakoga, naročito u Josefinu, zato što mu se
sviđala? Da je prvi put u četiri godine poželio ženu, njezino društvo, i da je toliko
pogriješio u odabiru da je ugrozio ugled svoje obitelji i svoje zemlje? I, što je
najgore, svoje srce?
- Melbourne?
Prisilio se pribrati. - Bez nekog posebnog razloga - slagao je. - I da, i dalje ću
biti oprezan. Znam što je na kocki. Shay, nitko ne smije saznati za ovo, nitko! Sve
dok ne odlučim što dalje.

104
 Knjige.Club Books
- Ne moraš kroz to prolaziti sam.
- Hvala ti na tome.
Samo što je bio sam. Ponovno. I bio je sam kriv za to. Doduše, to baš nije bilo
sasvim točno. Josefina Embry dugovala mu je neke proklete odgovore. I, dovraga,
dat će mu ih, i to kad i gdje on odluči.

105
 Knjige.Club Books
DVANAESTO POGLAVLJE

osefina je pohitala niza stube kad su se ispred kuće zaustavile dvije blatnjave
J kočije. Njezini roditelji brzo su se vratili.
Prvo je izašla njezina majka. - Josefina, mi vida10- uskliknula je radosno se
smiješeći, raširenih ruku kako bi je zagrlila.
Bilo je lijepo ponovno osjetiti siguran, iskren zagrljaj. Toliko se toga dogodilo
u posljednjih deset dana da nije mogla vjerovati. - Dobro se vratila, mama.
Nedostajala si mi.
- Ti si nama nedostajala, Josefina! - zagalamio je njezin otac sa smiješkom,
grleći obje, i nju i njezinu majku. - Nikad nećeš pogoditi kakav smo napredak
postigli. Još pedeset tisuća funti za Costa Habichuelu.
- Savršeno! Jesi li dobio moje pismo? - upitala je Josefina idući za njim u kuću
dok je kraljica preuzimala nadzor nad istovarivanjem stvari iz kočija. Činilo se da
su kupili dosta toga.
- Jesam. Izvrstan posao. Kad smo odlazili iz Edinburgha, dionice su se ondje
prodavale još bolje nego što si pisala da se prodaju ovdje. Škoti uvijek nanjuše
gdje se isplati ulagati.
Doimao se tako zadovoljnim sobom da joj je bilo mrsko kvariti mu
raspoloženje. Međutim, morala mu je reći da je Melbourne otkrio podrijetlo
brošure. Premda se vojvoda zanimao za nju, nije znala kako će dugo šutjeti.
- Dogovorio sam se da ćemo u Edinburghu imati na raspolaganju šest brodova
- nastavio je poslavši jednu služavku po kavu kada se smjestio za svoj posuđeni
pisaći stol. - Za mjesec dana bit će utovareni i spremni za isplovljavanje.
- Šest brodova? Za što nam treba...
- Kad stignu, useljenici će trebati namirnice. - Izvadio je cigaru i zapalio je na
stolnoj svjetiljki. - Htio bih se naći s vojvodom od Hareka - nastavio je. - Jesi li
poslala po njega?
- Trebao bi biti ovdje za jedan sat. - Uznemirena, zadrhtala je cijelim tijelom
sjedajući nasuprot ocu. - Koji useljenici?
- Napisala si u pismu da ljudi doslovce preklinju da se usele u Costa
Habichuelu. Isto je u Škotskoj. Naložio sam Hallowayu da otisne nekoliko
obrazaca za prodaju zemlje.
Josefina se namrštila. - Molim!?

10
mi vida (španj.) - moj živote, op. prev.

106
 Knjige.Club Books
- Budući da imamo milijun jutara plodne zemlje na raspolaganju, zašto ne
bismo svakom Englezu pružili mogućnost da stekne dio toga, za tri šilinga po
jutru? U trajno vlasništvo, baš kao ovdašnja gospoda.
Srce joj je stalo. - Što? Ali...
- Brodove smo već unajmili pa im možemo ponuditi prijevoz po razumnoj
cijeni, uz dodatni iznos za svaki kilogram prtljage. Naravno, neki od njih htjet će
prevesti stoku. - Zamislio se. - Reći ću Orrinu da napravi i tiska popis pojedinačnih
troškova i priloži ih uz dokument o prodaji zemlje. I da, ako netko pita, prodajemo
zemljišta od sto jutara.
- Nećeš valjda...
- Bude li pritisaka, naš zemljišni ured može neke terene podijeliti na parcele
od deset jutara.
Josefmi se počelo vrtjeti u glavi. - Kakav zemljišni ured?
- Otvorio sam jedan u Edinburghu. Ovdje se otvara sutra. Orrin je unajmio
odvjetnika da se pobrine za sve pojedinosti dok smo mi bili na sjeveru. - Konačno
ju je pogledao. - Zašto se mrštiš?
- Tata... oče... ima stvari o kojima nikada nismo razgovarali, čak ni u četiri
oka - rekla je tihim glasom, pazeći iako su vrata bila zatvorena. Sluge pukovnika
Branburyja nisu znale ništa više od ostatka Londona, namjera im je bila da tako i
ostane.
- Onda i nemojmo o tome govoriti. Sastavljam popis osoba koje će biti prijeko
potrebne u vođenju brzorastućeg grada. Bankari, kovači, liječnici, odvjetnici,
kartografi, učitelji... - Gurnuo je pred nju list papira. - Ti to vjerojatno znaš
bolje od mene. Vidi možeš li to završiti za dan ili dva pa ćemo ga objaviti u
London Timesu i zemljišnom uredu.
Digla je pogled s dugačkog popisa zanimanja na oca koji je mirno sjedio
pušeći cigaru. - Ako je ovo šala, nije mi smiješna.
- Nije šala.
- Ali ne možeš...
Nagnuo se naprijed. - Ne misliš li kako bi bilo nepošteno doći tražiti novac, a
onda nikome ne dopustiti da nam se pridruži i s nama podijeli obilja našega novog
raja? Ionako će doći, možeš biti sigurna u to. U našem je interesu da priljev bude
pod nadzorom. Ovo je prilika života po puno boljoj cijeni koju će igdje drugdje
naći. - Vladar se ponovno nasmijao. - Domorodci u Costa Habichueli prijateljski
su raspoloženi i govore engleski za razliku od onih divljaka u Sjedinjenim
Državama.
- Znam da bi bilo čudno da ljudima ne ponudimo mogućnost useljenja - rekla
je izbjegavajući odgovor dok se igrala papirom koji joj je dao - ali nismo li to
trebali učiniti što bliže danu našeg odlaska?

107
 Knjige.Club Books
- Sad je vrijeme da navalimo. Trebala si vidjeti kako su nas primili kad smo
došli u Škotsku. Prekrili su ulice ružinim laticama. Zanimanje za Costa
Habichuelu nikada neće biti veće nego u ovom trenutku.
Josefina nabrzinu udahne. - Ali useljenici nisu bili dio plana.
- Sada jesu. Idi staviti tijaru prije nego što dođe Harek. Nadam se da si je
nosila kad si primala goste. Mi smo vladari i uvijek se moramo tako ponašati. -
Ustao je i položio dlanove na stol kad se nagnuo i pogledao je. - Uvijek.
- Naravno, Vaše Veličanstvo. - Digla se, klecnula pred njim i izašla iz sobe.
Stezalo ju je u grlu. Zašto nikada prije nije na to pomislila? Naravno, kad ljudi
čuju za takav raj, neki će poželjeti nastaniti se ondje. Jasno je da im to treba
dopustiti. Prokletstvo! Tu i tamo palo bi joj to na pamet, brinulo je, ali sad je to
bilo... stvarnost. Mozganje o raznoraznim teorijama, preispitivanje rupa - ako je
bilo rupa - bilo je jedno, ali ovo više nije bila teorija. Ljudi će otploviti za Costa
Habichuelu.
Otišla je u spavaću sobu i našla tijaru gdje ju je Conchita bila spremila. Kad
je sjela za toaletni stolić i namršteno pogledala u zrcalo, otvorila su se vrata sobe.
- Daj meni - rekla joj je majka smiješeći se. Zatvorila je vrata, došla do nje i
uzela joj tijaru iz ruke.
- Je li ti otac rekao da je otvorio zemljišni ured u Škotskoj i da ga sutra otvara
ovdje?
- Jest.
- Bila sam u prvom, a sutra ćemo svi otići u drugi - Majka je pažljivo stavila
krunu Josefini na glavu, potom uzela češalj od bjelokosti da popravi nekoliko
neposlušnih pramenova.
- Jesi li ga pokušala odgovoriti?
- Nije se savjetovao sa mnom, mi angel bonito.11
- Ali on će poslati ljude u Costa Habichuelu!
- S namirnicama. Čak i ako San Saturus nije baš ono što očekuju, mogu ga
pretvoriti u lijep glavni grad.
- Novac je jedno, ali zašto izazivati sreću? - uzvratila je Josefina šapćući. Otac
bi se ljutio kad bi znao da razgovaraju o ovome, iako su tu bile samo njih dvije i
bile su potpuno same. - Mama, nikada nismo vidjele Costa Habichuelu.
- Ti i tvoj otac posljednje dvije godine, bez prestanka, radite na tom projektu.
Dosad već znaš da on ništa ne čini ako nema dobar razlog za to. Vjeruj mu kao
što on vjeruje tebi. - Majka poljubi Josefinu u obraz.
- Ne sumnjam u to da će uspjeti u pronalaženju useljenika. Muči me ono što
će doći... iza toga - odgovorila je.

11
mi angel bonito (španj.) - lijepi moj anđele, op. prev.

108
 Knjige.Club Books
- Pred drugima možda preuveličavamo - kazala je njezina majka uspravivši
se - ali između sebe uvijek govorimo istinu. Ako kaže da će sve biti dobro, vjeruj
mu. - Ispružila je ruku. - Pričaj mi sad o vojvodi od Hareka. Je li zgodan kao Lord
Melbourne?
Josefina je ispratila majku do vrata. - Dosta dobro izgleda.
Nijedan muškarac nije bio zgodan kao Melbourne. Usto, majka u nečemu nije
bila u pravu. Između sebe jesu lagali. Zato što je znala da Sebastian Griffin zna
da je brošura lažna i da sumnja da još neke stvari nisu kako treba, a nikome ništa
nije rekla. A sada se odjednom i sama počela pitati jesu li najnoviji planovi njezina
oca razboriti.

Jedan sat poslije Josefina se susrela s Harekom na vratima dnevne sobe. - Vaša
Milosti, smijem li vas predstaviti Njegovu Veličanstvu Stephenu Embryju,
vladaru Costa Habichuele, i Njezinu Veličanstvu kraljici Mariji? Majko, oče, ovo
je Njegova Milost vojvoda od Hareka.
Harek im je uputio svoj najčarobniji osmijeh. U njegovim zelenim očima
odražavalo se oduševljenje. - Nekoliko sam puta rekao Njezinu Visočanstvu da
me zove Charles, a to molim i vas, Vaša Veličanstva. - Naklonio se. - Jako mi
je drago što sam vas napokon upoznao.
Njezin je otac ustao. - Nama također, Charles. - Rukovali su se. - Hvala vam
što ste nam se u tako kratkom vremenu stavili na raspolaganje. Moram priznati,
prilično me je iznenadilo Melbourneovo odstupanje s dužnosti.
Vojvodin osmijeh malo se promijenio. - Ha, ne poznajem dobro Melbournea,
ali učinio je sve što je mogao da taj prijenos dužnosti prođe bez poteškoća. Neku
večer ugostio nas je u svojoj loži u kazalištu i pozvao nas je da mu se sutra navečer
pridružimo u parkovima Vauxhalla.
- Kazao je da jednostavno ima previše zaduženja te nam se ne može posvetiti
koliko ta dužnost zahtijeva - objasnila je Josefina, pomalo iznenađena time što
čuje samu sebe kako opet laže roditeljima, i opet zbog Melbournea. Prema
svemu sudeći on je imao neke odgovore koje je htjela čuti, a neće ih čuti ako joj
zabrane razgovarati s njim. Osim toga, željela je ponovno otići s njim u krevet.
- Znači, čini se da se povukao kao gospodin. - Vladar stavi ruku Hareku na
rame. - Pridružite mi se u sobi za bilijar, Charles, i ispričajte mi nešto o sebi.
Harek baci pogled preko ramena na odlasku iz sobe. - Ispričavam se, kraljice
Maria, princezo Josefina. Dužnost i bilijar zovu.
- Ugodan je za oko, Josefina - složila se njezina majka dok su dvojica
muškaraca kretala uza stube - i za uho. Dobro je odgojen, ima smisla za humor i
vojvoda je. Možda je za tebe bolji od onog Melbournea kamena lica.

109
 Knjige.Club Books
- Možda - složila se Josefina upotrijebivši najneodređeniju riječ koju je mogla.
- Sviđa ti se Charles?
Slegnula je ramenima. - Prilično. Već je spomenuo da nema ništa protiv
odlaska u inozemstvo. Ustvari, tek se vratio iz Kanade.
- Znaš, otac će ga uvjeriti da te zaprosi ako vojvoda već nije to odlučio.
- Znam.
Da je prvo upoznala Hareka, a Melbournea uopće nije, bila bi sasvim
zadovoljna. Uostalom, redoslijed i okolnosti upoznavanja nisu bili ni važni jer
Melbourne nikada ne bi napustio Englesku. Njezin je otac pogriješio što je
ponukao Prinnyja da Sebastiana odabere za svojeg predstavnika. Prvi put počela
se pitati nije li njezin otac načinio nekoliko grešaka.
Sebastian je sjeo. Osjećao se tupo i mamurno, a kad je pogledao na sat na
polici iznad kamina u spavaćoj sobi, trebalo mu je nekoliko trenutaka da shvati
koliko je sati. Pet i dvadeset jedna minuta. To nije imalo nikakva smisla jer su
došli kući malo nakon tri, a znao je da još dugo poslije toga nije mogao zaspati.
Što je značilo da je gotovo pola šest poslijepodne. Prokletstvo. - Bailey! -
viknuo je.
Vrata su se naglo otvorila a njegov sluga gotovo je uletio u sobu. - Ovdje sam,
Vaša Milosti.
Sebastian je zbacio plahtu sa sebe i ustao. - Kvragu, zašto me nisi probudio?
- Vaš brat, lord Shay, kazao je da vas ne budim. - Bailey je pohitao do ormara
i vratio se s košuljom i hlačama.
- Ovo nije Shayeva kuća nego moja!
Mala šaka zalupala je po njegovim vratima. - Tata, jesi li odjeven?
Često nije bio u posljednje vrijeme. Potisnuvši tu pomisao završio je s
zakopčavanjem hlača. - Uđi, Peep - viknuo je navlačeći košulju preko glave.
U sobu je ušetala njegova kći u lijepoj žutoj svilenoj haljini koja je
naglašavala sivu boju njezinih očiju. - Jesi li dobro spavao?
- Predobro - odgovori Sebastian uputivši još jedan ubojiti pogled u Baileyjevu
smjeru. - Što si ti danas radila, anđele moj?
- Učila sam francuski i morala propustiti sat glasovira jer si ti spavao, gospođa
Beacham odvela me u park, Stanton me pitao znam li jelovnik za večeru budući
da si ti još spavao, a ja nisam znala pa sam mu rekla da napravi ljetnu juhu od
graška i pirjanog zeca u umaku jer to volim, a voli i stric Zachary.
- Zachary voli svu hranu koja se ne miče - primijeti Sebastian dopustivši
Baileyju da mu pomogne odjenuti prsluk i kravatu. - On će večerati kod nas?
- Svi će, ne samo on. Zar si zaboravio? Rekao si da je to zato što je ovdje
obitelj tete Caroline pa će te, ako ih pozoveš na obiteljsku večeru, možda ostaviti
na miru.

110
 Knjige.Club Books
- Da nisi to slučajno ponovila pred njima, Penelope.
- Znam - odgovorila je, a u glasu joj se čulo da je uvrijeđena. - Možeš imati
povjerenja u mene.
- Imam.
- Svi imaju povjerenja u mene. Znam toliko puno stvari da mi se sve vrti u
glavi.
Hvala bogu, ima i nekih koje ne zna. - Zahvalan sam ti na svom trudu koji si
danas poduzela kao gospodarica kuće - kazao je glasno i sjeo za toaletni stolić da
se obrije.
- Znam da jesi. Pobrinut ću se da kuhar pripremi neki čokoladni desert.
- Izvrsna zamisao. Hoćeš li usput poslati Stantona ovamo?
- Naravno.
Vjerojatno je dobro što je Peep došla i prekinula ono što bi se pretvorilo u
bjesomučno divljanje zato što su ga pustili da spava. Veći dio dana potratio je na
Josefinu i njezine igre. Osim toga, takozvani vladar danas se trebao vratiti iz
Škotske a sam bog zna što je ondje radio.
- Vaša Milosti, da pošaljem dolje po čaj ili kavu? - upitao ga je Bailey držeći
zdjelicu sa sapunom za brijanje.
- Ne, ja ću...
Stanton je pokucao i otvorio vrata. - Vaša Milosti?
- Neka mi osedlaju Merlina. Nakratko ću izaći.
- Uskoro vam stižu gosti,
- Neću dugo ostati.
Sluga se naklonio, zatvarajući vrata za sobom na izlasku iz sobe. - Odmah ću
se pobrinuti za to.
Čim se obrijao, Sebastian je krenuo u prizemlje. Kruljilo mu je u želucu, ali
nije se obazirao na to. Glad mu je trenutačno bila najmanja briga. U predsoblju
mu je Stanton dao jahaće rukavice i šešir te kaput, koji je odbio.
- Vratit ću se za jedan sat - odlučio je. Imat će dovoljno vremena da se suoči
s njom, a ona neće imati dovoljno vremena da njegov bijes pretvori u požudu i
strast o kojima je, neka sve ide kvragu, već razmišljao.
- Vaša Milosti, Green bi trebao poći s vama - kazao je Stanton kad se spustio
stubama koje su vodile do ulaznih vrata.
- Ne treba mi dadilja - ispalio je Sebastian vinuvši se u sedlo.
- Naravno da ne, ali... puno ljudi ovisi o vama, očito ste ljuti, a niste rekli
kamo idete.
Sebastian zaustavi Merlina. Nije se mogao sjetiti da je Stanton ikada tako
otvoreno rekao što misli. Sluga je imao pravo. Ali da netko, koliko god suzdržan
bio, svjedoči njegovu sastanku s Josefinom u ovom mu se trenutku činilo

111
 Knjige.Club Books
ludim, možda čak i opasnim. - Bit ću u kući pukovnika Branburyja - kratko je
odgovorio. - Neka Shay preuzme ulogu domaćina ako gosti dođu prije nego što
se vratim.
- U redu, Vaša Milosti.
Dvadeset minuta poslije sjahao je i predao Merlina stajskom momku. - Neka
me čeka - odrješito je rekao. - Neću dugo. Kad je došao do ulaza, sluga otvori
vrata. - Dobro večer, Vaša Milosti - pozdravi ga.
- Moram razgovarati s princezom Josefinom - oštro je rekao Sebastian
skidajući rukavice.
- Njezino Visočanstvo nije ovdje. Ostavite posjetnicu pa ću je, kad se vrati,
obavijestiti da ste bili ovdje.
Prokletstvo! - Jesu li se vladar i kraljica Maria vratili iz Škotske?
- Jutros su stigli, Vaša Milosti, ali svi su otišli na ranu večeru s Njegovom
Milosti lordom Harekom.
- Gdje bi mogli biti?
- Nisu mi rekli, Vaša Milosti.
- A poslije? Kamo će ići poslije večere?
- Nisam slobodan govoriti o rasporedu vladarske obitelji, Vaša Milosti.
Sebastian pogleda slugu. Mogao bi ga slomiti i začas bi dobio tražene
podatke, ali posljedice bi mu nanijele veću štetu nego što bi imao koristi od
dobivenih podataka.
- U redu - kratko je rekao. - Molim vas da obavijestite Njezino Visočanstvo
da sam bio ovdje. Strpit ću se pa ćemo razgovarati sutra navečer u Vauxhallu. -
Naglo se okrenuo.
Malo bi se ljudi usudilo odbiti ga i morao je Branburyjevu čovjeku odati
priznanje što je tako odan. Nije mu bilo drago kad mu je netko pomrsio račune
bez obzira na okolnosti, osim toga, silno je htio Josefini ući u trag. Ali pitanja koja
je imao za nju i njezine roditelje morao je zadržati za sebe dok ne nađe dokaze.
Dokaze. Čega? Vratio se do Merlina i krenuo prema kući Griffin. Dokaz da
je navodno plodna zemlja najobičnija močvara? Dokaz da cijela Costa Habichuela
vjerojatno ne vrijedi sto tisuća funti, koliki su zajam dobili?
Je li to sve? Embry je došao u posjed blatnjavih terena i posudio je novac
dajući te terene kao jamstvo. Sam po sebi taj potez ne bi bio značajan da nije svih
tih Engleza koji su kupovali obveznice koje su trebale pokriti taj zajam.
Njihovo sigurno ulaganje - koje je on pomogao dogovoriti - vjerojatno će završiti
tako da će izgubiti svaki novčić koji su uložili. Neke su banke bile prisiljene
zatvoriti vrata i zbog manjih iznosa.
Što se njega osobno ticalo, u svakom slučaju nikada nije vjerovao Josefini a
sad se pokazalo da su njegove sumnje bile opravdane. Zbog te činjenice nije se,

112
 Knjige.Club Books
međutim, osjećao nimalo bolje. Jedino dobro u svemu tome bila je činjenica
da ona najvjerojatnije nije nikad ni namjeravala nastaniti se u Costa Habichueli.
Zaustavio je Merlina. Mogla bi ostati u Engleskoj. Mogao bi...
- Dosta - promrmlja. Merlin je naćulio uši.
Što bi mogao? Viđati se s njom i dalje? U najboljem slučaju ona i njezini
roditelji na prevaru su dobili zajam. U najgorem, pokrali su Englesku banku i
građane Londona. Ni na koji način nije mogao niti htio dopustiti da se prezime
Griffin povezuje s takvom sramotom. Fijasko sa zajmom mogao je obitelji
nanijeti više štete nego što je bio spreman podnijeti.
Kad je ponovno stigao do kuće Griffin, svi prozori bili su osvijetljeni. Velik
broj kočija i konja zakrčio je prilazni put i dvorište oko staja, stajski momci urlali
su jedni na druge pokušavajući uvesti nekakav red.
Kad je sjahao i dobacio uzde Greenu, Sebastian uzdahne. Večeras je želio
samo mir i čašicu vinjaka kako bi riješio ovu zbrku, iako nije imao pojma što se
nadao naći na dnu boce. Očajnički je trebao nekoga tko bi mu potvrdio riječi
Johna Rice-Ablea. Trenutačno, bila je Embryjeva riječ protiv profesorove. Ljudi
su željeli vjerovati da je čarobna princeza koju su slavili ono što je tvrdila da jest.
Kvragu, i on je to želio, a nije bio glup.
- Vaša Milosti - kazao je jedan od slugu otvarajući mu ulazna vrata - svi su
vaši gosti tu i okupili su se u salonu.
Vani je čuo galamu koju su stvarali. - Hvala ti, Tome. Vrati se na posao.
Sluga se nakloni. - Vaša Milosti. - Otrčao je prema smočnici, ne valjda da se
skrije, iako se to činilo kao zgodna ideja.
- Tu si - kazao je Valentine gledajući ga odozgo s balkona. - Kvragu!
- Zašto psuješ? - upita ga Sebastian ispravljajući leđa dok se penjao stubama
prema šurjaku. - Nije ti drago što me vidiš?
- Upravo tako. Budući da si tu, sad ne mogu otići tražiti te. Podsjeti me još
jednom, zašto sudjelujem u ovoj ludnici?
- Zato što si se oženio mojom sestrom i time postao dio ove obitelji, a Caroline
se udala za mojeg brata i tako također postala dio ove obitelji, što znači da oboje
morate provesti večer s ostatkom njezine obitelji.
- Ponavljam, kvragu! - Valentine mu prebaci ruku preko ramena i krene s njim
prema salonu. - Svi su tu, znaš.
- Znam.
- Hoću reći, svi Witfeldovi. Čak i one udane. Sa svojim muževima.
- Kvragu - promrmlja Sebastian.
- I ja kažem.
Caroline je imala šest mlađih sestara. Na posljednjem susretu tri su bile udane,
a još jedna zaručena. Uključujući Caroline, u salonu je bilo trinaestero
Witfeldovih, ne računajući njihovu djecu. Kad ih već nije mogao izbjeći, barem
113
 Knjige.Club Books
ih je mogao iskoristiti da se malo opusti i prestane razmišljati o tome gdje bi
Josefina večeras mogla biti. Bez sumnje, brbljala je i smijala se s Harekom dok je
istodobno smišljala kakve bi nove nevolje mogla donijeti Griffinu na vrata.
Nasmiješivši se, Valentine otvori vrata salona i odmakne se kako bi mu
omogućio da neometan uđe. Bože sveti, Valentine se nije šalio! Svako lice u
prostoriji okrenulo se prema njemu. Svi Witfeldovi koje je dosad upoznao, a bio
je siguran da malo koga od njih nije, stajali su u njegovu salonu.
- Dobra večer - kazao je navukavši blagi osmijeh. Večeras će izigravati
ljubaznog domaćina pa makar ga to ubilo. Uostalom, navikao je na tu ulogu iako
mu je to večeras bilo teže nego obično, samo zato što bi u ovom trenutku radije
bio po Londonu lovio djevojku koju je istovremeno želio zadaviti i bezumno
ljubiti.
Brojni Witfeldovi naklonili su se kao jedan uzbibani val. - Vaša Milosti - svi
su izustili kao da je upravo sišao s nebesa kako bi večerao s običnim smrtnicima.
Udahnuo je i krenuo pronaći glavu obitelji Witfeld. - Edmunde - kazao je
rukujući se s najstarijim članom obitelji. - Nadam se da ste ugodno putovali do
Londona.
- Bilo je bučno, ali nemam drugih primjedbi. - Witfeld mu se primakne. -
Ispričavam se zbog brojnosti skupine. Budući da nam uzgoj stoke ide jako dobro,
Sally je zaključila da bismo trebali povesti sve naše djevojke da vide London. To
znači da su s nama morala doći i tri supruga i jedan zaručnik, kao i Susanina dva
dečka i Graceina kći.
- Bog daj veći kup - uzvrati Sebastian. - Ako bilo što trebate dok ste ovdje,
samo mi javite.
- Samo se nadam da nikoga neću zagubiti.
- Ja sam već razmišljao o tome da na Peepine haljine dam prišiti zvonce.
Mogao bi i ti.
Edmund se nasmijao - Nemoj me dovoditi u napast!
Sljedećih dvadeset minuta Sebastian je obilazio Witfeldove i njihove
supružnike. Pretprošle godine zajedno su zimovali u Melbourne Parku, ali odonda
nije vidio nikog od njih osim Edmunda. Večeras se sve uglavnom vrtilo oko
najmlađih, a Peep se proglasila glavnom čuvaricom svoje mlađe sestrične Rose.
- Izbjegavate me, Vaša Milosti? - njemu iza leđa začuo se umilan ženski glas.
Okrenuo se. - Gospođice Anne - kazao je s osmijehom, naklonivši se zgodnoj
mladoj dami kose boje meda i sivozelenih očiju. Da se njega pitalo, još malo pa
devetnaestogodišnja djevojka bila je uz Caroline jedina među Witfeldovim
kćerima koja je imala nešto u glavi. - Znam da te sestra pozvala u London još prije
mjesec dana. Zašto nisi došla?
- Joanna je zaprijetila da će ići sa mnom, jer je i ona slobodna. Mislim da nju
ne bi bilo pametno pustiti da cijelu sezonu bude u gradu.

114
 Knjige.Club Books
Budući da je Joanna prije dvije godine pokušala dovesti se u neugodnu
situaciju sa Zachom i tako ga uvući u brak, Sebastian nije ni pokušavao
proturječiti Anne. - Hvala ti - rekao je.
- Znate - nastavila je Anne primivši ga pod ruku - ima onih koji misle da
bismo vi i ja bili dobar par.
Upitno ju je pogledao. - Tko to?
Anne pogne glavu i pogleda ga kroz guste trepavice. - Moja mama.
- Aha. No, dobro, draga moja, da nisi šesnaest godina mlađa od mene i da me
beskrajno ne plašiš, onda možda.
Nasmijala se. - Rekla sam joj da vi niste za mene. Ali zamislite se s Joannom.
Ona se ne želi posljednja od nas udati.
Sebastian pogleda u Joanninu smjeru i primijeti da ga luckasta djevojka gleda.
Baš prekrasno. - Hvala na upozorenju.
Ona ga potapše po ruci. - Sada ste moj dužnik.
Sebastian se nasmije. - Jesam li već spomenuo da me plašiš?
- Jeste.
Na prvi pogled Anne Witfeld i Josefina Embry bile su jako slične,
samouvjerene, pametne i otvorene. U duši, međutim, nisu mogle biti drukčije.
Anne je bila onakva kakvom se predstavljala. Josefina je, s druge strane, bila
smjesa proturječnih priča, osjećaja, čuvstava i raspoloženja. Sve u svemu, zapravo
bi s družicom kao što je Anne vjerojatno puno lakše izlazio na kraj. Ali Anne je
doživljavao kao znatno mlađu sestru koja ima nezgodnu potrebu praviti se
pametna, što nije uvijek bilo dobro. Ne, Josefina je bila žena koju je želio.
Sebastian zatrepće. Želio ju je krevetu, točnije. Predstavljala je preveliku
opasnost za njegovu duševnu ravnotežu i mir da bi želio s njom nešto više od toga.
I to ne uzimajući u obzir činjenicu da je vrlo vjerojatno umiješana u kršenje
zakona.
- Vaša Milosti?
Stanton je stajao kraj njega, ali Sebastian nije imao pojma je li mu ovo prvi
ili peti put da mu se obraća. - Da, Stantone?
- Da oglasim poziv na večeru?
- Svakako.
Sluga je otišao do početka sobe. - Večera je poslužena - objavio je i otvorio
dvostruka vrata koja su vodila u blagovaonicu za goste.
Kad se maknuo ustranu, članovi obitelji Griffln i Witfeld glasno su uz smijeh
krenuli prema vratima.
- Sebastiane - začuo je tihi Nellin glas kad ga je primila za ruku.
Nagnuo se ustranu i poljubio je u kosu. - Hvala ti što si došla večeras i
pomogla mi da barem malo izjednačimo snage.

115
 Knjige.Club Books
Na njezinu nježnome licu vidjelo se da je iznenađena. Nema na čemu.
- Samo te molim da držiš Joannu što dalje od mene - nastavio je.
- Dat ću sve od sebe. - Njegova sestra pročisti grlo. - Došla sam te vidjeti jučer
poslijepodne. Stanton je rekao da imaš nekakav hitan posao u Etonu.
- Jesam.
- Vodio si i Shaya.
Sebastian spusti glavu. - Cesto vodim Shaya sa sobom kad idem nešto
obavljati. Što ne valja, Nell?
- Ništa ako si išao zbog posla.
- Onda je sve u redu - glatko je slagao. Što se ostatka svijeta tiče, bilo je tako
i nitko neće otkriti da je bilo drukčije sve dok on ne zaključi da ima dokaze i da
je došlo vrijeme da ih obznani. - Sumnjaš li u moje vođenje ove obitelji?
Pustila mu je ruku. - Znaš, pomislila sam da te nešto muči i da bi ti dobro
došlo prijateljsko uho. No samo ti zadrži svoju krinku, Melbourne. Kad je
napokon poželiš skinuti, otkrit ćeš da ispod nje nema ničega.
Sebastian nagne glavu. - Hvala ti, draga moja. Uvijek je dobro znati kakav je
čiji stav.
Vjerojatno joj je mogao reći da obitelj ne bi željela nekoga tko će se slomiti
čim zapuše i najslabiji vjetrić, da se zapravo, iako su se žalili na njegovu strogoću,
svi oslanjaju na njega. Međutim, svaki takav razgovor bio bi gubljenje
vremena. Znao je da njegova obitelj mora ostati sigurna i zbrinuta i on joj je to
osiguravao ma koliko ga to stajalo.
I zato je jedino o čemu je trebao razmišljati u vezi s Josefinom Embry bilo to
kako da obitelj Griffin zadrži podalje od svakog skandala. Ni pod koju cijenu nije
smio razmišljati o njezinoj nježnoj koži i mekim usnama ili o tome koliko ga
očarava to što nikada ne zna što bi sljedeće mogla reći ili učiniti.
- ... sutra na ručak - govorila je Eleanor. - Mislim da bi mogla uživati budući
da uvijek govori da će postati gusarica i putovati svijetom.
Penelope. Nell je sigurno govorila o njoj. - Može - snašao se. - Veći dio dana
bit ću u Parlamentu.
Sestra ga je nekoliko trenutaka promatrala. - Znam da si ljudsko biće -
napokon je rekla. - Vidim to.
- Samo nastavi s promatranjem. Ja se moram posvetiti gostima. - Otpratio ju
je do njezina mjesta i krenuo na čelo stola. Da, bio je ljudsko biće. Ali kad je u
pitanju bila princeza Josefina, bilo bi bolje da nije. Počevši od sada.

116
 Knjige.Club Books
TRINAESTO POGLAVLJE

osefina je mahala stojeći na stubama ispred kuće Branbury dok je Harekova

J kočija odlazila u noć. Iako je bio ugodan, kao i cijela večer, bilo joj je drago
što je otišao. Posljednjih nekoliko sati samo je htjela otići u svoju spavaću sobu,
sama, i razmisliti.
Kad se okrenula, vladar je stajao iza nje u predsoblju. - Mislim da nam je
Melbourne time što se povukao možda učinio uslugu - primijetio je skidajući
rukavice i predajući ih Grimmu. - Charles je jako ljubazan momak.
Nasmiješila se. - Doista jest.
- Želi se oženiti tobom.
Josefina se zaustavila na pola puta prema stubama. Ne budi razočarana,
kazala je samoj sebi. Bez obzira na sve, Melbourne to nikada ne bi predložio. -
To sam i pretpostavila - naglas je rekla.
- Još mu nisam dao pristanak - nastavio je njezin otac - jer sam ga, kao prvo,
tek jutros upoznao, a kao drugo, moram razmisliti kad će biti pravo vrijeme za to.
Budući da se sutra otvara zemljišni ured, zanimanje će ionako biti veliko.
Za otprilike četrnaest dana, kad naša popularnost malo splasne, mislim da će tada
biti pravi trenutak da se to objavi.
- Mogao bi me pitati sviđa li mi se - odvratila je.
Odmahnuo je rukom. - Tvoja majka je rekla da ti se sviđa. Već smo
razgovarali o tome. Međutim, najvažnije je da on shvaća koji su naši ciljevi.
- Vjerujem da ti možeš svakoga uvjeriti u sve. - Dobro, gotovo svakoga.
Udahnula je. - Sad ću ti poželjeti laku noć jer sam prilično umorna.
Vladar se nasmiješio. - Da, dobro se naspavaj. Ljudi će sutra htjeti vidjeti kako
blistaš.
Promatrala ga je kako hodnikom odlazi prema uredu prije nego što je krenula
uza stube. Kad joj je Conchita pomogla pripremiti se za spavanje i otišla, dugo je
sjedila u krevetu i gledala u tamu osluškujući.
Kada je u kući zavladala tišina, ponovno je ustala i upalila svijeću na noćnom
ormariću. Brošura koju je napisala stajala je na pisaćem stolu. Druga knjiga, ona
koju je jutros posudila iz knjižnice lorda Allendalea, ležala je u njezinu ormaru
iza hrpe kutija za šešire.
Znala je za šačicu ljudi koji su vlastitim očima vidjeli Costa Habichuelu,
svojeg oca i njegove ratne drugove, koji su sada svi bili u njegovoj službi i
podupirali njegovu zamisao, te tog Johna Rice-Ablea čiju je knjigu Melbourne

117
 Knjige.Club Books
čitao kad ga je našla u knjižnici. Možda bi gospodin Rice-Able mogao
odgovoriti na neka pitanja koja su je u posljednje vrijeme počela mučiti.
Tiho je sjela za pisaći stol i otvorila knjigu na poglavlju o Srednjoj Americi.
Jedan sat poslije svijeća je gotovo bila dogorjela, a ona je dvaput pročitala
cijelo poglavlje. Josefina se naslonila trljajući oči. Možda to nije istina, rekla je
samoj sebi vraćajući se svojoj brošuri, listajući je, ponovno čitajući nekoliko
prepisanih rečenica. Naravno da nije vjerovala u to da je njezin otac na dar dobio
raj, iako se time hvalisao, ali Rice-Able opisao je Costa Habichuelu kao pakao.
- Možda njegova knjiga laže - promrmljala je i ustala da vrati knjigu u njezino
skrovište. Tko je mogao reći da je njegova knjiga vjerodostojnija od njezine? To
što nikada nije vidjela Costa Habichuelu vlastitim očima ne znači da je sve što je
napisala krivo. Prije ju, međutim, nije za to bilo briga. Otac je u pismima naglasio
što želi da u brošuri bude prikazano i ona je to učinila. Bilo je to dovoljno da
osiguraju zajam. No možda je predobro obavila posao.
Kad se nešto čini predobrim da bi bilo istinito, čovjek na trenutak mora zastati
i zapitati se je li uistinu tako. Ako su ljudi uložili u dionice a da prije toga nisu
ništa istražili, onda su bili glupi. Možda nisu trebali prikazati Costa Habichuelu
tako... savršenom. Međutim, otkako se njezin otac vratio iz Škotske, to više nije
bilo samo varanje banke. Ili je siromašnim ljudima punim nade prodavao zemlju
na kojoj su se mogli naseliti i od nje imati prihode, ili ih je prevarom namamio da
kupe vlastiti grob. A vidjevši pisane prikaze gospodina Rice-Ablea, počela je
sumnjati da Costa Habichuela uopće ima neke sličnosti s očevim opisima. Sad je
to postalo važno, možda je bila lopov, ali nije ubojica.
No što je trebala učiniti? Reći vlastima? Reći Sebastianu? Isto tako mogla se
baciti u Temzu. Sigurnije joj je onda bilo ne poduzimati ništa. Dopustiti ocu da
ukrca useljenike na brodove i preveze ih preko Atlantika. Ako Melbourne i
gospodin Rice-Able imaju pravo, po svoj prilici više nitko nikada neće čuti za te
useljenike, a ako netko od njih i preživi, ona i njezini roditelji otići će puno prije
nego što se pročuje za tu priču, i to sa stotinama tisuća funti koje će im osigurati
trajnu slobodu i blagostanje.
Ne poduzeti ništa. To bi bilo tako jednostavno. Bila je gotovo sigurna da će,
čak i ako je ono najgore istina i ako ljubazni lord Harek sazna za to, bogatstvo
koje će na tome steći biti više nego dovoljno da mu nadoknadi sve udarce koje
će pretrpjeti njegova savjest. S vojvodom na svojoj strani, njihov sljedeći potez u
prikupljanju sredstava dobit će na ozbiljnosti.
S druge strane, što ako je ono najgore istina i ona nastavi s tim, a vlasti to
otkriju prije nego što uspiju nestati? Za to ih neće samo zatvoriti ili prognati.
Dapače, mogli bi ih smaknuti.
Od straha je prođe jeza. Možda nečinjenje nije pravo rješenje, pogotovo ako
Melbourne nekom iznese svoje sumnje. Zašto ne bi? On je Griffin, oličenje
morala, poznati zaštitnik Engleske. Možda je spavala s njim, ali prema njegovim
riječima, to je zapravo bilo protivno njegovim vlastitim interesima. Zašto bi onda,
118
 Knjige.Club Books
ako je možda i sanjala o tome da ponovno bude s njim, i na trenutak povjerovala
da će je zaštititi nauštrb dobrobiti svojih zemljaka?
Gotovo da je stavila njega iznad vlastite dobrobiti, što je bilo čista ludost. Ako
je dobar ljubavnik, to ne znači da je ujedno dobar zaštitnik. Zato što je vjerovala
da je Melbourne dobar čovjek okolnosti su za nju i njezinu obitelj bile još
opasnije sada kad je njezin otac zaključio da sto i pedeset tisuća funti nije
dovoljno.
Morala je s nekim razgovarati. Morala je reći ocu za Sebastiana i nadati se da
će joj on moći reći da je Gosta Habichuela toliko blizu raja da se nemaju čega
plašiti, odnosno da on ima plan kako će ih zaštititi. Kako će zaštititi nju. Kao da
može imati plan kako da zaštiti njezino srce.

Rano je sišla u prizemlje i našla roditelje kako već doručkuju. Ponovno je osjetila
nervozu u želucu. Prvo hoću odgovore o tome kakva je Costa Habichuela doista,
rekla je samoj sebi. Odrediti jesam li - jesu li - u tolikoj nevolji. Tek tada će
odlučiti što će učiniti s onim što zna.
- Dobro jutro - počela je s osmijehom i krenula prema stoliću na kojem je bilo
posluženo jelo, iako joj se od same pomisli na to da mora nešto pojesti okretao
želudac. Grimm joj je pridržao stolac, ona mu je kimanjem zahvalila i
sjela nasuprot majci dok je vladar bio na čelu stola. - Grimme, molim te, ostavi
nas malo nasamo - nastavila je.
- Naravno, Vaše Visočanstvo. - Sluga je pucnuo prstima i dvojica njegovih
pomoćnika nestala su iz sobe zatvarajući vrata za sobom pa su za trenutak ona i
njezini roditelji ostali sami.
- Što je ovo? - upita njezin otac. - Charles dolazi za jedan sat. Jutros imamo
važan javni nastup.
- Svjesna sam toga. - Josefina je trenutak sjedila nastojeći pribrati se. - Oče,
imam neke dvojbe u vezi ovog sljedećeg koraka koji poduzimamo. Mislim da
moramo razgovarati o tome.
Upitno ju je pogledao. - Već smo razgovarali o tome.
- Da, ali kamo šalješ te useljenike?
- Šališ se?
- Jako sam ozbiljna. Voljela bih jasno čuti kakvi su tvoji planovi.
Uz tresak je spustio vilicu. - Nećeš me ti ispitivati! Posljednje dvije godine
bavimo se samo ovim projektom. Zašto sad postavljaš pitanja?
- Zato što mislim da si ispustio neke pojedinosti - uzvratila je. - Mislila sam
da je riječ o zajmu i možda tome da me udaš za nekog člana visokog društva.
Ničem više.

119
 Knjige.Club Books
- To je bila izvorna zamisao.
- Zbog čega si onda promijenio planove?
- Jesi li ti očekivala da ćemo četrnaest dana nakon dolaska u London dobiti
sto i pedeset tisuća funti?
- Ne. Nevjerojatno je kako su nas ovdje primili.
- Da, jest. I pojavila se mogućnost da to udvostručimo. Možda utrostručimo.
Više se nikada ne bismo trebali brinuti za novac. Mogli bismo živjeti poput
kraljeva. - Nasmijao se. - Što to govorim? Mi jesmo kraljevi.
- To me ne muči - odgovorila je. - Do ovoga trenutka time bismo naštetili
samo bankama. Morale bi ulagačima nadoknaditi novac od obveznica ili se suočiti
s pobunom. Srećom, građani ne bi ništa izgubili, jedino stekli malo iskustva.
- Pa?
- To se mijenja u onom trenutku kad počneš prodavati zemlju. Ti ljudi kupuju
san, oče! Nadu u budućnost. Što će naći kad stignu u Costa Habichuelu?
- Raj.
Udahnula je. - To smo svima rekli, no je li to istina?
Vladar se namrštio. - Nisi u položaju da me ispituješ, Josefina. Odigrat ćeš
svoju ulogu s osmijehom. Ako to ne učiniš, svi ćemo završiti na vješalima. Je li ti
to jasno?
Josefina proguta knedlu. - Jasno mi je. - Bilo je to veoma blizu priznanju,
počevši od dobivanja zajma. Uvijek je govorio da je tajna njihova uspjeha u tome
da se prema svemu odnose kao da je istina, čak i između sebe. - Samo mi reci
hoće li biti poteškoća kad brodovi i useljenici stignu u Costa Habichuelu.
- Pretpostavljam da hoće. - Stephen Embry nagnuo se naprijed primajući je
za ruku. - No mi ćemo dotad već otići iz Engleske. Josefina, ovo je posljednji put
da razgovaramo o tome. - Pustio ju je.
O, Bože. Imala je pravo. Melbourne je imao pravo! Kada čuje za prodaju
zemlje, ako je nju to toliko uznemirilo, nije mogla ni zamisliti kako će on reagirati.
Bolje rečeno, mogla je. - Ima još nešto - tiho je rekla dok ju je sve više zeblo oko
srca.
- Budi brza. Ne možemo dopustiti da posluga postane sumnjičava.
- Znam. Riječ je samo o tome... - Bože, nije željela to ni izgovoriti. -
Melbourne je počeo postavljati neka veoma znakovita pitanja o prilikama u Costa
Habichueli. Mislim da ne vjeruje brošuri. Zapravo, znam da ne vjeruje. Zna
da smo podatke preuzeli iz drugih izvora.
Njezin otac polako ustane. - Jesi li mu ti išta rekla?
- Ne! Naravno da nisam. No ne znam što će učiniti kad sazna da ti, da mi
potičemo ljude da se otisnu i ondje nasele.
Vladar se ushodao do stolića i natrag. - Prokletstvo! - promrmljao je, u hodu
grickajući brkove. - Nisam smio predložiti da ga uključe u ovo, zamišljao sam da
120
 Knjige.Club Books
ćemo imati koristi ako se prezime Griffin poveže uz naše, nisam mislio da će se ta
poštena budala miješati u naše poslove. Ja sam kriv za to.
Melbourne je bio svakakav, ali nikada ne bi rekla da je budala. - Trebali bismo
otkazati druženje s njim u Vauxhallu.
- Nema koristi. Kao što si rekla, kada čuje da prodajemo zemlju, nešto će
poduzeti. Ne, naći ćemo se s njim kao što smo dogovorili. Ja ću se za sve
pobrinuti.
Način na koji je to rekao nije slutio na dobro. - Kako?
- Nemoj se ti time zamarati. - Nekoliko puta pucnuo je prstima. - Samo ga
izbjegavaj do večeras.
- Danas idem na ručak s njegovim sestrama i kćeri.
- Bi li se njima povjerio?
Bi li? Doimao se veoma zatvorenim, čak i prema onima koje je dobro
poznavao. - Mislim da ne bi.
- Onda idi na ručak. - Obišao je stol da poljubi svoju ženu. - Naći ćemo se svi
skupa u predsoblju za četrdeset minuta. Moram razgovarati s kapetanom
Miltonom. Uostalom, u Vauxhallu je uvijek gužva. Svatko može ući ako plati
ulaznicu, a čovjek kakav je Melbourne ima neprijatelja. Mnogo, siguran sam.
Kad je otišao iz sobe, Josefina je pogledala majku. Dok je razmišljala o
očevim riječima, obuzimao ju je užas. - Neće valjda - šapnula je.
- Ljut je - zaključila je Maria Embry. - Naći će načina da to riješi. Tvoj otac
jako je pametan čovjek. I znam da ti je zahvalan na tome što si mu rekla za sumnje
lorda Melbournea.
- Da, ali nije riječ o tome da će nam netko platiti najam zemljišta ili kupiti
stoku koja ne postoji. Mama, ovo je...
Grimm i dvojica slugu vratili su se u prostoriju pa se kraljica Marija vratila
doručku. I Josefina je pokušala, ali i ono malo teka što je imala sada je nestalo.
Izvršila je svoju dužnost prema obitelji i rekla joj za moguću i ozbiljnu
prijetnju. Otac je rekao da će on to riješiti. Dakle, sve je opet bilo na svojem mjestu
i nastavljalo se prema planu koji je vladar počeo razrađivati prije dvije
godine, osim naseljavanja Costa Habichuele.
Zašto joj je onda bilo muka od straha? Ako se sad nešto dogodi Sebastianu,
ona će za to biti kriva. Nisu imali nikakav dogovor i svakako mu ništa nije
obećala, ali imala je osjećaj da ga izdaje. Ne samo njega nego i svoje srce.

- Hvala vam što ste me primili, admirale - kazao je Sebastian pruživši ruku
čovjeku u odori koji je stajao iza velikog pisaćeg stola od mahagonija.

121
 Knjige.Club Books
Admiral Mattingly imao je srdačan, čvrst stisak, a i tako je i slovio. -
Zadovoljstvo mi je, Vaša Milosti - kazao je promuklim glasom - iako je svakako
neočekivano. Što mogu učiniti za vas?
Na admiralov poziv Sebastian je sjeo, odbijajući ponuđenu cigaru. - Imam
neobičnu molbu - počeo je pitajući se što bi ostali članovi njegove obitelji mislili
da znaju kako je drugi put u tri dana napustio London i Parlament, otišavši ovoga
puta u Dover. - Tražim nekoga tko je možda plovio uz istočnu obalu Srednje
Amerike. Ponudili su mi nekakvu drvnu građu po jako dobroj cijeni, ali volio
bih čuti mišljenje sa strane o njezinoj kakvoći prije nego što na išta pristanem.
- Većina naše flote trenutačno se nalazi u Sredozemlju ili duž zapadne obale
Španjolske.
- Da, znam da nje lako udovoljiti mojem zahtjevu, ali htio sam pokušati.
- Od Londona dovde konjem samo da biste čuli nešto o kakvoći drvne građe?
Sebastian kimne.
- Sigurno je riječ o velikoj količini građe. - Admiral ga je neko vrijeme
promatrao, a onda je iz ladice izvadio list papira i nešto napisao na njemu. -
Poručniče Calder!
Mladi čovjek koji je Sebastiana bio doveo k admiralu otvorio je vrata, ušao u
prostoriju i lupio petama. - Da, gospodine!
- Odnesite to na Endeavor i predajte kapetanu Jerrodu.
- Da, gospodine! - Poručnik je uzeo poruku, salutirao i ponovno nestao.
- Dobar momak, veoma učinkovit - kazao je admiral pokazujući prema
vratima - ali ne može stupiti nogom na palubu a da mu ne pozli. Ponudite se čajem,
Vaša Milosti. Odgovor bi trebao stići za dvadesetak minuta.
- Hvala vam, admirale.
- Jerrod sutra isplovljava. Možda vam neće moći pomoći, ali bilo bi Šteta da
ste prošli ovoliki put nizašto. Engleskoj treba drvne građe.
Sebastian se nasmije. Admiral Mattingly znao je da on često radi prema
Prinnyjevu nalogu. Ovdje je možda bila riječ o vlastitim interesima, ali ako
pronađe nekoga tko poznaje područje Obale komaraca i taj netko potvrdi navode
Johna Rice-Ablea, to je moglo imati posljedice za cijelu naciju.
Za manje od dvadeset minuta poručnik Calder pokucao je na vrata i ponovno
ušao u ured. - Admirale, kapetan Jerrod žali što vam ne može osobno pomoći, ali
stavio vam je na raspolaganje jednog od svojih poručnika.
- Dobro, Caldere, pošalji ga k nama.
- Da, gospodine! - Calder ponovno ode. Trenutak poslije u ured je ušao visok,
zgodan mladi čovjek crne kose i veselih zelenih očiju. - Poručnik Bradshaw
Carroway, na zapovijed, admirale - kazao je salutirajući.
- Carroway, ovo je Njegova Milost vojvoda od Melbournea. Pomozi mu na
svaki mogući način.
122
 Knjige.Club Books
Sebastian je ustao. - Možemo li se prošetati?
Poručnik je nagnuo glavu. - Nakon vas, Vaša Milosti.
Izašli su iz ureda i zaputili se prema topovima za obranu luke. - Ispričavam se
što sam vas odvukao od vaših dužnosti, poručniče. Admiral Mattingly kaže da vaš
brod sutra odlazi.
Mladi čovjek kimne. Sigurno je bio nekoliko godina mlađi od Zacharyja, tek
je ušao u dvadesete. - Spasili ste me brojanja vreća naranči, Vaša Milosti.
Beskrajno sam vam zahvalan. - Sa smiješkom je postrance pogledao Sebastiana.
- Ne sjećate me se, je li tako?
- Trebao bih?
- Sreli smo se prije dvije godine, nakratko. Moj stariji brat doveo me na prijam
na kojem ste bili i vi.
- Tko je vaš brat?
- Tristan Carroway, vikont Dare.
Sada se Sebastian nasmiješio. - Naravno. Trebao sam se sjetiti.
- Plesao sam s vašom sestrom, lady Eleanor. Vaš brat Charlemagne doslovce
je htio čuti povijest cijele moje obitelji prije nego što me pustio na plesni podij. -
Carroway se ponovno zasmijuljio. - No što mogu danas učiniti za vas, Vaša
Milosti? Kapetan Jerrod je rekao da se netko raspituje o Južnoj Americi.
- Zapravo o Srednjoj Americi, o Obali komaraca. Poznajete li je?
- Prošle godine plovio sam na Triumphu. Dva mjeseca lovili smo jednu
američku fregatu uz i niz obalu prije nego što smo dobili vijest o prekidu
neprijateljstava.
Prošle godine. Sebastian je polako udahnuo prikrivajući koliko ga je to
uzbudilo. - Jeste li ondje čuli za kralja Qentala?
- Jesam. Prepreden čovjek. Platili smo mu dva vodiča da nas sigurno provedu
uz obalu, a nakon dva dana zamalo smo se nasukali na pješčanom sprudu.
- Je li to područje naseljeno?
- Na nekim mjestima. Što je teren viši, to je vjerojatnije da će se održati od
jedne do druge kišne sezone. No uz obalu nema mnogo viših predjela.
- Je li vam poznato mjesto po nazivu Zaljev crnog dijamanta?
Carroway je kratko razmislio. - Nije.
- A malo naselje po imenu San Saturus?
- Ne.
- Bilo je nekoliko rudarskih i lovačkih naselja, i pretpostavljam da se neko od
njih moglo tako zvati, ali ne sjećam se.
- Je li vam poznat neki Englez po imenu Stephen Embry?
- Embry... Visok čovjek, dugački plavi brkovi?
Bože sveti! - Da, to je on. Otkud ga znate?
123
 Knjige.Club Books
- Napravili smo uslugu guverneru Belizea i prevezli skupinu Engleza odande
na Jamajku. Uglavnom vojnike koje su unajmili španjolski pobunjenici. Možda
su i napuštali službu budući da su išli na Jamajku.
- Po čemu se sjećate Embryja?
- Nazivao je sebe pukovnikom narodne vojske, bliskim prijateljem Bolivara.
Prema onome što je ispričao, sam je vodio pobunu. Svi njegovi ljudi nosili su
stroge crne odore s velikim zelenim križem na prsima. Sjećam se da sam pomislio
da im je u tim crnim odorama u džungli sigurno vruće kao u paklu. Naravno, svi
su besprijekorno izgledali, ali na Obali komaraca baš i nije bilo puno borbi s
redovnim španjolskim snagama...
- Poručniče, jeste li spremni sve to ponoviti na sudu pod zakletvom?
Carroway se namrštio. - To su samo moja opažanja.
- To je dovoljno.
- Onda rado, ali...
- ... ali sutra odlazite. Kvragu!
- Napisat ću izjavu ako mislite da će vam to pomoći.
- Puno! Hvala vam.
- Sve samo da ne moram brojati krumpire. Oni su sljedeći na popisu zaliha.
Upravo to bio je podatak koji je tražio i trebao, ali Sebastian si nije mogao
pomoći; jednim dijelom bilo mu je žao što Bradshaw Carroway nije bio gost kralja
Costa Habichuele i odsjeo u prekrasnoj spavaonici kraljevske palače u San
Saturusu. - Samo još jedno pitanje. Znate li za zemlju u tom području koja se zove
Costa Habichuela?
- Obala graha? Ne. Da smo znali za takvo mjesto, zaustavili bismo se tamo i
obnovili zalihe, a ne vraćali se sve do Belizea.
Okrenuli su se i zaputili se ponovno prema admiralovu uredu. - Hvala vam,
poručniče Carroway.
- Molim vas, zovite me Shaw. Možda bih se oženio vašom sestrom da mi vaš
brat nije zaprijetio da će umjesto gnojiva prosuti moju utrobu po vrtu ako je još
jednom zamolim za ples.
Sebastian se nasmijao, zahvalan što se barem nakratko uspio opustiti.
Vratili su se u ured admirala Mattinglyja, gdje je poručnik napisao izjavu sa
svojim prisjećanjima na Obalu komaraca, pukovnika Stephena Embryja i
nepostojeći San Saturus i Costa Habichuelu. Spremivši papir na sigurno u džep,
Sebastian je zahvalio Carrowayju i admiralu te mornarici Njezina Veličanstva.
Potom je potražio Merlina i krenuo ponovno za London. Morao je stići na zabavu
u Vauxhall i izvući neke odgovore od mlade dame koja očito nije bila ono što je
tvrdila.

124
 Knjige.Club Books
ČETRNAESTO POGLAVLJE

noštvo koje je okružilo malu zgradu u žurbi nazvanu Zemljišnim uredom

M Costa Habichuele počelo je klicati kad su se Josefina i njezini roditelji
iskrcali iz kočije. A mislila je da je pred bankom bilo puno ljudi.
- Veličanstveno, zar ne? - kazao je vladar mašući. - Dobar dan, prijatelji, i
dobro došli!
- Kako to da toliko ljudi zna za ovo? - upitala je Josefina prigušenim tonom
prihvaćajući očevu ruku. - Meni si rekao tek jučer.
- Dao sam da se objave oglasi u novinama, počevši od jučer - odgovorio je
krenuvši za kapetanom Miltonom kada je vojnik krenuo prema zatvorenim
vratima ureda. - O, tu ste, gospodine Halloway, gospodine Orrin. Idemo otvoriti
ova vrata, može? - Vladar se okrenuo prema mnoštvu. - Hvala vam svima na
potpori i zanimanju. Želim biti prvi koji će vam zaželjeti dobrodošlicu kao novim
stanovnicima Costa Habichuele.
Svjetina je zagrmjela. Toliko ljudi, većina njih iz nižih slojeva društva,
činovnici, seljaci, sirotinja, sluge, čistači ulica, rudari i pekari. Željeli su započeti
novi život u raju i bili su voljni potrošiti svaki novčić koji su imali da ga kupe.
Osjećala se čudno i bijedno kad je vidjela ta sretna lica puna nade, a znala je da
će otprilike za mjesec dana svi oni mrziti samu ideju Costa Habichuele i sve koji
su ih na to navukli. Mrzit će nju. Zaslužila je to.
- Nasmij se - šapnula joj je majka primivši je za ruku koju je otac pustio.
- Kako ću? - uzvratila je.
- Nemamo izbora, chica.
Vojvoda od Hareka došao je do njih. - Pridružite se vladaru, Vaše Veličanstvo
- kazao je njezinoj majci smiješeći se. - Ja ću paziti da zahvalni narod ne pronese
našu princezu na ramenima. - Zar ne mislite da malo pretjerujete? -
primijeti Josefina prihvaćajući ružu od jedne mlade djevojke.
- Glupost, obožavaju vas. Ja vas obožavam.
Pogledala ga je, žalosna što to nije Melbourne. - Stvarno?
- Stvarno. Štoviše, razgovarao sam s vladarom. Iako još ništa nije odlučeno,
htio bih da znate da namjeravam zatražiti vašu ruku. - Svijetlozelene oči
odmjeravale su je. - Niste iznenađeni.
- Trebala bih biti?
Razvukao je osmijeh. - Pretpostavljam da ne. Samo me brine hoćete li me
možda odbiti u nadi da ćete sličnu ponudu dobiti od Melbournea.

125
 Knjige.Club Books
Srce joj je zadrhtalo. - Od Melbournea? Jedva podnosim tog čovjeka.
- Ne morate se pretvarati, Vaše Visočanstvo. Nitko se ne može mjeriti s
njegovim bogatstvom i moći. No svi znamo da se neće ženiti ako se od njega
očekuje da napusti Englesku, čak i ako odluči da će se ponovno ženiti.
- Dobro poznajete Melbournea - rekla je nastojeći zadržati smiren ton.
Naravno, dosad je već shvatila što Sebastian bi, a što ne bi učinio, ali to ne znači
da je htjela da se to naglas izgovori. Kako se njezin otac mogao tako preračunati?
- Na neki način, da - odgovorio je Harek tišim glasom. - Na primjer, znam da
ste spavali s njim.
Krv joj je navrla u lice. - Molim? Zašto...
- Ne smeta mi. Iskreno. Odgajanje djeteta Griffinove krvi, osobito ako njegov
izgled ne ostavlja nikakve sumnje u to tko mu je otac, može nam biti od velike
koristi. Hoću reći, na tome možemo zaraditi. Zato slobodno nastavite prema
vlastitoj volji.
Njezin um trenutak je odbijao prihvatiti to što je upravo čula. - Ja... ja nemam
pojma o čemu vi govorite, gospodine, a čak i da jesam, ne bih...
- Nisam čudovište, Vaše Visočanstvo. Nisam to rekao da bih vas uvrijedio ili
vam prijetio. Sviđate mi se i mislim da bismo bili dobar par. Mnogo brakova
sklapa se iz političkih ili financijskih razloga. To može biti slučaj i s nama, ali
barem se jedno drugom sviđamo. Dok god smo u Londonu, da, molim vas, samo
nastavite poticati Melbournea. Ne nalazim u tome mana.
- Ja... - zastala je i nakašljala se nastojeći sabrati misli. - Priznajem - napokon
se odvažila reći - da ste sada vi iznenadili mene.
Nagnuo je glavu. - Vi ste princeza a ja vojvoda. Mi smo iznad gluposti kojima
se zamaraju obični ljudi.
- Hvala vam, lorde Harek.
- Molim vas, zovite me Charles.
- Onda Charles.
Prišao im je poručnik May, naklanjajući se s rukom na prsima. - Vaše
Visočanstvo, Njegovo Veličanstvo traži da se pridružite njemu i kraljici.
- Hvala, poručnice.
Znači, takav je život mogla očekivati. Prije nego što je stigla u London, dok
su ona i njezin otac proučavali popis neoženjenih plemića s kojim bi mogli sklopiti
savez, važni su joj bili bogatstvo, godine i što viši naslov. Onda se zagledala
u Sebastiana Griffina i, premda je udovoljavao svim njezinim prohtjevima,
očekivanja su joj narasla.
Kao što je već shvatila, Harek je bio puno bolja prilika od Melbournea.
Charles nije postavljao pitanja i šutio je o onome što zna.
Trebao joj je brak s čovjekom kakav je bio Harek. No dio nje koji je bio
jednostavno Josefina Embry, bez svih ovih zakulisnih igara, spletki i zavrzlama,
126
 Knjige.Club Books
nije želio muža koji bi odobravao njezine izvanbračne veze, koji bi to samo
promatrao sa strane i sve dopuštao bilo zato što ga to ne dira, bilo zato što od toga
ima koristi.
S druge strane, takav izbor imao je samo netko tko nije odabrao put kojim je
ona krenula. Osim toga, njezin otac će se pobrinuti za nevolje koje je izazvao
vojvoda od Melbournea. Ponovno je protrnula.
Je li bila takva osoba? Osoba poput Hareka koja dopušta da se dogode
pogrešne stvari? Bila je, prije. Pridonijela je tome da se dogode. Dvojba sada ne
bi trebala biti teška. Ako ništa ne učini, ostat će bogata, zaštićena i slobodna. Ako
pomogne Melbourneu, nju i njezine roditelje vjerojatno će objesiti.
Osim ako ne postoji treća mogućnost. Ima otprilike deset sati da nešto smisli.
Ručak sa Sebastianovim sestrama i njegovom preslatkom kćeri samo će dodatno
sve zapetljati.
Prvi put u životu zapitala se može li ona to. Posljedice će, ne uspije li, biti
tako strašne da nije htjela ni razmišljati o tome. Kao i ako uspije.

- Stvarno ste upoznali neke gusare!?

Josefina se nasmijala dok je Sebastianova kći debelo mazala maslac na kruh.
- Pa, kad bi priznali da su gusari, mogli bi ih uhititi, ali sumnjala sam na neke.
Poznavala sam jednog momka koji je nosio povez na oku, a na ramenu mu je
uvijek stajao zeleni papagaj. Prilično sam sigurna da je bio gusar.
Djevojčica je poskočila na stolcu. Oči su joj bile širom otvorene. - Kako se
zvao? Imam nekoliko popisa poznatih gusara.
- Nazivao se Užasni Ned.
- Ah! - lady Penelope uzbuđeno je disala. - Jedan novi. Je li imao sve noge i
ruke?
- Peep - rekla je lady Eleanor Deverill skrivajući ubrusom smijeh - pusti
princezu Josefinu da jede. Umrijet će od gladi.
- Moram dodati Užasnog Neda na svoj popis!
- Ne smeta mi - ubaci se Josefina. - Iskreno, zabavno je razgovarati o nečemu
drugom osim o Costa Habichueli.
Djevojčica se pomaknula ustranu u svojem stolcu na terasi lokala u kojem su
sjedile, a onda se naslonila na Josefininu desnu ruku. - Drago mi je što danas
zajedno ručamo - rekla je veselo tamaneći kruh. - Jako mi se sviđate, princezo
Josefina.
Bože dragi. Tako mala gesta, naslanjanje na ruku, a tako je puno govorila.
Značila je povjerenje, sigurnost... ne izdaju, s čime je imala tako puno iskustva.

127
 Knjige.Club Books
Raznježila se kako dugo nije. - Vi se meni također jako sviđate, lady Penelope.
Zovite me Josefina.
- Josefina. A vi mene možete zvati Peep. Možete li mi detaljno opisati
Užasnog Neda da ga mogu nacrtati?
- Naravno, Peep. Sve što će pomoći vašem istraživanju. Sudeći prema
veselim, zadovoljnim licima Peepinih teta, rekla je što je trebalo. Peep je svojim
šarmom pridonijela dobrom raspoloženju. Djevojčica je bila prekrasna, a otvorena
narav odavala je da je očeva ljubimica.
Na trenutak je pomislila da bi se ona i mlada Peep mogle brzo sprijateljiti, a
onda se sjetila večeri. Ako se Sebastianu nešto dogodi, ona će biti kriva za to, a
onda će je Peep zamrziti. Mrzit će samu sebe. Pet sati. Ostalo joj je još pet sati da
smisli nešto i zaštiti i vojvodu od Melbournea, i sebe, i Peep od zla.

Valentine Corbett dočekao je kočiju kad se Eleanor iskrcala na njihov prilazni put.
- Zdravo, ljubavi - rekao je poljubivši je strastveno, od čega su je još uvijek
prolazili žmarci.
- Ne pred poslugom - promrmljala je odgurujući mu ramena.
- Radit ću to gdje god poželim - zagrmio je, dignuo je u naručje i ponio
stubama u kuću.
Eleanore je vriskala. - Valentine!
- Kako je bilo na ručku s Njezinim Visočanstvom? - Sjeo je na kauč u dnevnoj
sobi smještajući je udobno u svoje krilo.
- Peep je obožava. Već smišlja kako će ukrasti brod i otploviti u posjet Costa
Habichueli. Da smo imale vremena, provele bismo cijeli dan crtajući gusare.
- Što kažeš na djevojku?
Eleanor mu prijeđe prstom po bradi. - Zašto si tako znatiželjan, Deverille?
Stavio je njezin prst u usta gledajući je dok ga je sisao.
Srce joj je zaigralo. - Znam da si zločest, ali neću ti dopustiti da me smotaš!
- Smotam, draga?
- Valen...
Vrata dnevne sobe otvorila su se baš kad ju je suprug ponovno poljubio,
polako i nježno. - Odlazi, Hobbes - naredi Valentine, osim toga ničime ne
pokazujući da ga je upad omeo.
- Miči svoje ruke s moje sestre, nitkove jedan - začuo se blagi Shayev glas.
- Moje najdublje isprike - uzvrati Valentine dok su mu zelene oči blistale
gledajući Eleanor. - Odlazi, Charlemagne. - Ponovno ju je poljubio.
- Je li netko od vas vidio Sebastiana?

128
 Knjige.Club Books
Valentine se uspravio. Eleanor je ustala, a srce joj je sada snažno lupalo zbog
sasvim drugih razloga. - Kako to misliš, jesmo li ga vidjeli? - ispalila je. - Čovjek
se prestraši takvog pitanja.
- Melbourne se zna brinuti za sebe - primijeti Valentine ispruživši svoje
dugačke noge. - Mislim da je pravo pitanje, što se dogodilo da ga moraš naći tako
hitno, Shay?
Eleanor bi uvijek iznova začudilo kako njezin suprug pogađa u srž. - Da,
Shay, zašto ga tako hitno trebaš?
Lice njezina brata namrštilo se. - To vam ne mogu reći.
- Ne možeš ili nećeš? - bila je uporna.
- Pretpostavljam da sve ovo znači da ga niste vidjeli. - Shay se okrenuo prema
vratima. - Onda zaboravite da sam išta rekao.
- Shay, što se događa?
- Ništa.
- Valentine, ne daj mu da ode.
Uzdahnuvši, njezin muž ustane. - Poštedi nas neugodnog natezanja i
raskomoti se, Charlemagne - promrmljao je krenuvši prema vratima.
- Kvragu. Gledajte, znam da svi mislimo da imamo pravo miješati se u
Melbourneove... odnose s princezom, ali postoje neke stvari koje smo... koje je
on otkrio a pokazuju da je sve puno ozbiljnije nego što smo mislili.
- Ozbiljnije? - ponovi Eleanor približivši se bratu i uhvativši ga za ruku. -
Misliš, između njih?
- Ne, hoću reći... - Pogledao je jedno pa drugo psujući ispod glasa. - Obećao
sam mu.
- Znači, ti i Melbourne nešto znate, a on po običaju traži da mu obećaš da
nitko drugi neće ništa saznati?
- Nell, nemoj od toga praviti...
- Danas smo ručale s princezom Josefinom, znaš - prekinula ga je. - Sarala,
Caro i ja. Povela sam i Peep jer me molila i kumila da se ponovno nađe s
princezom. Pozvala sam njezinu obitelj na sljedeću večeru Griffinovih.
- Nemoj je zvati! - naglo je rekao.
- Zašto ne?
Otpuhnuo je. - Dobro... pogledao sam brošuru o Costa Habichueli -
progunđao je i sjeo kraj kamina. - Nešto mi se činilo poznatim pa sam išao
usporediti. Tekst je ukraden iz nekoliko drugih djela, uključujući jedan stari
prikaz Jamajke.
Seb je pitao princezu o tome i očito mu se nisu svidjeli njezini odgovori.
- Očito? - ponovi Valentine.

129
 Knjige.Club Books
- Nastavio je istraživati i pronašao znanstvenika koji predaje na Etonu. Sastali
smo se s njim prije dva dana. Potvrdio nam je da na Obali komaraca nema mjesta
koje bi sličilo na raj, da nikada nije čuo za Costa Habichuelu, a da je grad
San Saturus jedno staro rudarsko naselje u kojem su tri posljednja stanovnika
očito umrla od udisanja otrovnih plinova iz močvare i mravi su ih pojeli do kosti.
- Ne - Eleanor je problijedjela. - Sigurno je pogriješio. To bi značilo...
- To bi značilo da je Melbourneova princeza malo lagala - preuzeo je njezin
muž. - Koliko je Sebastian siguran da se događa nešto protuzakonito?
- Prilično siguran. Imam za njega neke nove podatke, ali nema ga ni u
Parlamentu ni kod kuće. Nema ni Merlina. - Shay se lupi šakom po bedru. - Imao
sam osjećaj, zapravo snažan osjećaj, da se Sebu sviđa princeza Josefina.
- Svi smo ga imali. Zato smo se i miješali u to. - Dovraga. Koliko su samo
puta čuli Melbournove prodike o tome da treba biti oprezan, da se važne odluke
ne smiju donositi ako pred sobom nemaš sve činjenice? Peep je već doslovce
dodala Josefinu njihovoj obitelji. Prokletstvo! - Da je podijelio s nama svoje
sumnje umjesto što se, po običaju, bahatio, ja... u svakom slučaju ne bih je nikamo
pozvala, dovraga!
- Ispričaj se - rekao je Shay. - Imamo četiri dana. Tko je domaćin na našoj
večeri ovaj tjedan?
- Zach i Caro. Dolaze i svi Witfeldovi.
Valentine frkne nosom. - Jedan sat s gospođom Witfeld i cijela vladarska
obitelj pobjeći će opet u Južnu Ameriku.
- Kad bismo se barem mogli osloniti na to. - Ugrizavši se za usnicu, Eleanor
se ponovno okrene prema bratu. - Ne možemo se ispričati a da ne pobudimo
sumnju. Moramo saznati što namjerava Melbourne.
- Zato sam i došao pronaći ga. Budući da sad znate o čemu je riječ, moramo
obavijestiti i Zacha.
- Ja ću - rekla je Eleanor. - Ti i Valentine nastavite tražiti Sebastiana.
Suprug ju je nježno poljubio u usta. - Vrijeme je da postanemo junaci -
procijedio je i sa Shayom krenuo prema vratima.
Čim su muškarci otišli, Eleanor je naredila da joj ponovno pripreme kočiju.
Ovo je bilo strašno! Svidjela joj se Josefina Embry. Svima se svidjela. Uključujući
Sebastiana. Najradije bi odjahala u kuću te žene i pitala je što se točno zbiva.
Ako je Shay imao pravo, a nije imala razloga sumnjati u njega, nije bila riječ
samo o iznevjerenom prijateljstvu. Društvo iz Costa Habichuele, a posebno
Josefina, doveli su u pitanje ugled Griffinovih. Usto, proganjala ju je sumnja da je
Sebastian na kocku stavio i više od svojega dobrog glasa.
Svi su trebali odgovore. Čim prije, tim bolje.

130
 Knjige.Club Books
- Gdje si, dovraga, bio!?
Sebastian je odvratio pogled s velikog zrcala kad mu je Shay, a odmah za njim
i Valentine, ušao u spavaću sobu. - Imao sam posla.
- Posla zbog kojeg Merlin izgleda kao da si ga ganjao odavde do kanala i
natrag?
- Pogodio si. - Ustao je a Bailey mu je pomogao odjenuti sivi kaput. - Hvala
ti, Bailey. Dalje mogu sam.
- U redu, Vaša Milosti. - Naklonivši se, sluga je izašao iz sobe zatvorivši za
sobom vrata.
- Kako to misliš, pogodio sam? - upitao ga je Shay ljutita i zabrinuta izraza
lica.
- Bio sam u Doveru. Mislio sam...
- U Doveru a da nikome nisi ništa rekao!?
- Već neko vrijeme ne trebam dadilju, Shay. Hoćeš li mi sad dopustiti da
završim?
Njegov se brat namrštio. - Ispričavam se. Nastavi.
- Admiral Mattingly je u Doveru. Mislio sam da bi mi on mogao naći nekoga
tko je plovio duž Obale komaraca. - Sebastian je dovoljno dugo zadržao pogled
na bratu da ga podsjeti čija je to zapravo briga. - Sad mi možeš postaviti sljedeće
pitanje.
- Zar nije dovoljno to što nam je rekao John Rice-Able?
- Meni nije. To je bilo jedno mišljenje protiv drugog, jedna knjiga protiv
druge.
- I jesi li našao nekoga? - upita ga Valentine prekriženih ruku, naslanjajući se
na noćni ormarić.
- Jesam. - Sebastian je sa stola uzeo Carrowayevu izjavu. - Mladog
nadobudnog poručnika po imenu Bradshaw Carroway. Očito si mu ti,
Charlemagne, jednom zaprijetio da ćeš mu iščupati utrobu jer je plesao s Nell.
- Hvala ti na tome, Shay - primijeti Nellin suprug.
- Da vidimo - uzvrati Shay ne obazirući se na njegov komentar i pruži ruku.
Sebastian mu da papir.
- Pretpostavljam da si prekršio obećanje i rekao Valentineu sve o nevoljama
u vezi s Costa Habichuelom. - Sebastian spremi sat u džep i krene prema vratima.
- Još nekome?
- Sada već zna cijela obitelj. Osim, naravno, Peep i Witfeldovih.
- Podsjeti me da ti više nikad ništa ne povjerim - kratko odvrati Sebastian
otvarajući vrata.
- Melbourne, stani malo. .

131
 Knjige.Club Books
- Večeras imam sastanak. Vrati mi tu izjavu, možda će mi trebati. - Najradije
bi je bio spalio, ali to bi značilo odustati i dopustiti da se ova farsa nastavi, pa što
bude. Kao član Doma Lordova nije to mogao učiniti iako mu je položaj
jednog Griffina to dopuštao.
- Ako te nije bilo cijeli dan, vjerojatno nisi čuo najnovije vijesti - rekao je
Shay iza njegovih leđa.
Sebastian je zastao, suzdržavši se od komentara o širenju glasina koji se
upravo spremao reći. No, ma koliko bio ljutit na brata jer je cijeloj obitelji otkrio
njegove dvojbe, nije mogao reći da je Shay sklon širenju glasina. - Onda, o čemu
je riječ?
- Jutros na Piccadillyju Embryjevi su prisustvovali otvorenju zemljišnog
ureda Costa Habichuele. Prodaju zemljišta veličine od deset do sto jutara za tri
šilinga po jutru. Priča se da je red bio oko kilometar.
- Traže useljenike za to mjesto bogu iza nogu? - Sebastian nije mogao prikriti
nevjericu u glasu.
- I nalaze ih, stotine. Očito je vladar otvorio još jedan zemljišni ured kad je
bio u Edinbourghu. - Njegov brat pročisti grlo. - Zao mi je, Seb.
Okrenuvši se, Sebastian ga prostrijeli pogledom. - Zašto bi ti, dovraga, bilo
žao, Shay? Bolje da znam nego da ne znam.
- Kamo si krenuo? - upita ga Valentine.
- Domaćin sam na večeri u Vauxhallu.
- Nell mi nije rekla ništa o tome.
Polako dišući, iako ga to nije nimalo smirilo niti je zaustavilo novu navalu
bijesa koji je kuhao u njemu, Sebastian je izašao iz sobe i krenuo u prizemlje, a
dvojica muškaraca slijedila su ga. - Vi niste pozvani. Domaćin sam vladaru
i njegovoj obitelji.
- Molim? Zašto kad znaš...
- Dosta. Vidimo se sutra!
Ne dajući im vremena da se pobune, otišao je u igraonicu poljubiti Peep i reći
joj da ga ne čeka, a potom je otišao u predvorje. Stanton mu je pridržao crni kaput
dok se odijevao.
- Ne bi trebao ići sam - kazao mu je Shay tihim glasom.
- Sve će biti dobro, osim ako nisi razvezao jezik pred cijelim Londonom.
Njegov se brat ispravi. - Nisam i znaš to.
- Dobro. To je moja briga i ja ću je riješiti. Do viđenja.
- Znamo da si ljut, Melbourne - dobaci mu Valentine - ali nije pametno da se
sam suočiš s njima samo zbog ponosa.
On se okrene prema šurjaku i najboljem prijatelju. - A što bi ti učinio,
Valentine? Idi kući. Do viđenja.

132
 Knjige.Club Books
Valentin je promatrao kako se Sebastian penje u kočiju i odlazi u sumrak. -
Kvragu! - promrmlja.
- Što ćemo sada? Svemoćni Melbourne je rekao svoje - kazao je Charlemagne
stojeći iza njega na trijemu.
- Pa - uzvrati Valentine uzimajući od sluge kaput i rukavice - ja idem doma
po...
- Idi onda.
- Pusti me da završim, budalo. Idem doma po Eleanor pa ćemo se odvesti u
Vauxhall i tamo ću unajmiti ložu najbližu Melbourneovu koji uspijem dobiti. A
ti?
Shay mu se turobno nasmije. - Sarala i ja također ćemo doći i nisam budala.
- Dobro. Razmišljam o Zacharyju, najbolje da i njemu javimo.
Valentine je navukao rukavice i zaputio se prema svojem konju. Činilo se da
klan Griffin, čijim se članom s ponosom smatrao ma što naglas govorio, kreće u
rat. Neka bog pomogne Costa Habichueli.

133
 Knjige.Club Books
PETNAESTO POGLAVLJE

ebastian je stajao u dnevnoj sobi u prizemlju kuće pukovnika Branburyja jer

S nije htio brzati. Vjerojatno nikada nitko neće znati koliko mu je samokontrole
trebalo da ostane tu, jer samo je htio pronaći Josefinu i tresti je dok mu ne kaže
cijelu prokletu istinu.
Trenutačno nije vjerovao da je ijedan razgovor s njom bio iskren, a to je
značilo da je sve što je osjećao za nju, sve što su učinili bilo dio neke vrste plana,
manipulacije kako bi šutio dok ona i vladar Engleskoj kradu novac i šalju
lakovjerne stanovnike željne novoga života u pakao.
Stisnuo je šake poželjevši na trenutak da je netko drugi, a ne vojvoda od
Melbournea, netko tko bi bio u stanju lupiti šakom o zid i satrti vražjega vladara
a da pritom ne žrtvuje svoj dobar glas i svoje obitelji.
Otvorila su se vrata. - Vaša Milosti - kazao je vladar smiješeći se. Prišao mu
je kako bi se rukovali. - Hvala vam što ste nas pozvali da vam se večeras
pridružimo, kao i na daljnoj podršci.
Namjestivši sličan osmijeh, Sebastian prihvati pruženu ruku. - Drago mi je
što ste tako brzo uspjeli naći novog savjetnika.
- Da, baš imamo sreće s Charlesom. Trebao bi stići svaki tren. - Vladar je
otišao do ormarića s pićima i otključao ga. - Čašu porta dok čekamo?
- Svakako. - Podsjećajući se na to da će mu strpljivost više koristiti nego
naglost, Sebastian prihvati čašu koju mu je vladar pružio. Da Prinny nije javno
obznanio svoje simpatije prema kralju i njegovoj obitelji, bilo bi mu puno lakše
prekinuti ovu ludoriju.
- Jeste li čuli da smo u međuvremenu odlučili početi prodavati zemljišta?
Zanimanje je golemo iako mislim da bi ljudi dolazili i bez toga. Ovo bi trebalo
pomoći da u svemu bude više reda.
- Jao, oče, možemo li barem jednu večer ograničiti razgovor na društvene
teme? - Josefina je ušla u dnevnu sobu ubrzano dišući i rumena u licu. - Molim
te, večeras nećemo o poslu.
Naježile su mu se dlake na ruci kad se očešala o njega na putu do oca.
Sebastian je prekasno shvatio da zuri u nju. Lagano se naklonio kad se ponovno
okrenula prema njemu i pružila mu ruku. - Vaše Visočanstvo - promrmljao je
čvrsto joj stežući ruku dok ju je ljubio. Kad bi ta djevojka imala iole osjećaja za
samoodržanje, odmah bi se ogradila od oca, a potom bi se bacila na najbližeg
vojvodu, njega, i zatražila od njega oprost i zaštitu.

134
 Knjige.Club Books
Pri pomisli na to tijelom mu prođe uzbuđenje, kao da je sasvim odijeljeno od
zdravog razuma i ispravne prosudbe. Naravno da je odijeljeno, zaključi. Jedino je
to moglo biti objašnjenje zašto je istovremeno bijesan na nju i želi je zaštititi. Zato
je još uvijek tražio opravdanja i izgovore za ono što je činila.
Poslije, Melbourne, naloži samome sebi. Ona je znala da on ima određene
sumnje, ali on nije znao koliko je rekla ocu o njihovim razgovorima. Zato je bio
umiješan do grla, što je značilo da su umiješani i Prinny i Engleska.
- Nećete mi reći da sam večeras jako lijepa? - upita ga Josefina nagnuvši glavu
kako bi ga umiljato pogledala.
Sveca mu! - Jako ste lijepi večeras, Vaše Visočanstvo.
Bila je prekrasna u tamnoplavoj svilenoj haljini duboka izreza, s prvoklasnom
čipkom na rukavima. Kosa joj je bila isprepletena plavim vrpcama, poput
baršunastih rijeka na crnoj podlozi, a srebrna tijara blistala je pod svjetlošću
svijeća. Da je mogao u nju imati povjerenja, da je mogao vjerovati svemu što je
prešlo preko tih mekanih crvenih usana, ne bi joj mogao odoljeti. Čak i sada
razdirala ga je strastvena žudnja, poticala ga da zaboravi, barem nakratko, koliko
je opasna za njegovu uravnoteženost, za njegovo srce.
- Oprostite na kašnjenju - s vrata se začuo glas vojvode od Hareka.
Trepćući, Sebastian se prisilio odvratiti pogled s Josefine i okrenuti se prema
njemu. - Dobra večer, Harek.
- Melbourne. Vaše Veličanstvo, Vaše Visočanstvo. - Vojvoda se naklonio. -
Imam opravdanje za to što kasnim. Upravo sam kupio zemljište od dvije stotine
jutara prvoklasnih pašnjaka u Costa Habichueli.
- Jeste li? - Vladar zaplješće. - Pa to je sjajno!
- Htio sam vam pokazati da moja podrška vašoj stvari neće ostati samo na
riječima.
Krasno. Sebastianu je sada samo trebalo da Harek napadne vladara ili
Josefinu kad istina izađe na vidjelo. Bacio je pogled na princezu, ali ona je gledala
u oca. Prije nego što je primijetila kako je gleda i nasmiješila se, bio bi se zakleo
da je nezadovoljna. Je li zbog prodaje zemljišta ili zbog toga što je Harek očito
bio zainteresiran za nju? Nije mu to trebalo biti važno, ali bilo je. Uostalom, bio
je muškarac a ona prva žena koju je u četiri godine poželio.
Harek je prišao Josefini prihvaćajući pruženu ruku. - Vi ste najljepši cvijet
svoje zemlje, Vaše Visočanstvo - izjavio je držeći njezinu ruku mnogo dulje nego
što je to pristojnost nalagala.
- Hvala, Charles - uzvratila je Josefina smiješeći se toplo.
Sebastian se pomaknuo skrivajući ljubomoru iza čaše porta. Najljepši cvijet,
ha! Sasvim je moguće da je ona jedini cvijet u Costa Habichueli.

135
 Knjige.Club Books
- Onda, Melbourne - nastavio je Harek napokon pustivši Josefininu ruku - vi
imate nepogrešiv nos za isplativa ulaganja. Koliko zemlje posjedujete u Costa
Habichueli?
- Još ništa - oprezno je odgovorio Sebastian. - Dan sam, nažalost, proveo u
Doveru pa nisam ni znao da je vladar prije sat vremena otvorio zemljišni ured.
- U Doveru? - ponovila je Josefina. - Što vas je odvelo u Dover?
Voljela bi znati, zar ne? - Jedan od mojih starih prijatelja služi u mornarici
Njezina Veličanstva. Sutra isplovljava pa sam mu htio poželjeti sretan put.
- Jako lijepo od vas - primijetila je.
- Dobra večer, lorde Melbourne, lorde Harek - kazala je kraljica Maria s vrata
ne pružajući mu priliku da odgovori.
Na trenutak se zapitao zna li Embryjeva žena kog to vraga smjera njezin
suprug. Ona je imala čvrstinu koja je Embryju nedostajala, a koju je naslijedila
Josefina. No aristokratsko držanje nije isključivalo protuzakonito djelovanje.
Zasad će pretpostaviti da su svi oni krivi.
- Hoćemo li krenuti? - upitao je odloživši porto. - Ja sam s kočijom, ali nisam
znao koliko će članova vaše svite ići s nama.
- Samo kapetan Milton i poručnik May. Oni će pratiti kočiju na konjima.
Kimnuvši, dao je znak damama da krenu. Nije navikao na to da se drži
postrani i promatra kako se stvari odvijaju, ali sad će morati čekati i promatrati,
barem dok ne sazna kako će se postaviti Harek. Bez obzira na sve, izjava
Bradshawa Carrowaya svrbjela ga je u džepu i žudio je za tim da je Josefini gurne
pod nos.
Umjesto toga primio ju je za ruku i pomogao joj ući u kočiju. - Još se ljutiš na
mene? - šapnula je oslanjajući se na njega.
- Nemaš pojma koliko - odgovorio je.
On je ušao posljednji. Vladar i kraljica sjedili su zajedno gledajući naprijed,
on i Harek bili su okrenuti prema njima, a Josefina je sjedila između njih. - Znate
- razgovorljivo je rekla princeza pogledavši ga - Charles mi je pričao o svim onim
životinjama koje je lovio u Kanadi. Nevjerojatna raznolikost. Vi također lovite?
- Mislim da sam skinuo dovoljan broj fazana i lještarki - odgovorio je
Sebastian - i tu i tamo koju ribu iz jezera u Melbourne Parku. Brojne dužnosti ne
dopuštaju mi odlazak u lovište.
- Uvijek sam govorio da je lov dobar za dušu - uključio se Embry. - No od
vojničkih vremena nekako sam izgubio volju za ubijanjem.
Neobično da je to rekao s obzirom na to koliko je ljudi mamio u vjerojatnu
smrt. - Ima li dobrog lova u Costa Habichueli?
- Naravno - odgovorio je vladar bez premišljanja - ima jelena, divljih svinja,
krokodila i majmuna. Indijanci iz plemena Moskito pripremaju slasnu juhu od
majmuna.

136
 Knjige.Club Books
- Jedva čekam kušati je - kazao je Harek uputivši osmijeh Josefini.
Znači, gad se namjeravao priženiti u kraljevsku obitelj. Imalo je smisla,
odnosno, imalo bi da su ti ljudi doista bili to što su tvrdili. Što se toga tiče,
Sebastian još nije znao istinu. Koliko je on znao, kralj Qental jest dao komad
zemlje Stephenu Embryju i lokalno stanovništvo jest ga proglasilo svojim
vladarom. U ovom trenutku dovodio je u pitanje kvalitetu te zemlje, ne njezino
postojanje. Trebao mu je odgovor na to pitanje prije nego što Prinnyja izvijesti o
svemu. No mogli su proći tjedni prije nego što guverner Belizea odgovori na
pismo koje mu je poslao, a nije bio siguran ima li toliko vremena.
- Kad prvi useljenici kreću prema Costa Habichueli? - upitao je onako usput.
- Za tri tjedna ako se opremanje naših brodova nastavi prema planu i ako će
vrijeme izdržati.
Tri tjedna? U vražju mater! Imao je još manje vremena nego što je mislio. -
Idete li i vi s njima?
- Volio bih ih dočekati i pozdraviti kad pristanu na obalu, a prije toga moram
obaviti još neke pripreme. Plan je da idemo za dva tjedna.
- Usudila bih se reći da će vam biti drago kad odemo, Melbourne - kazala je
Josefina svojim zvonkim, pjevnim glasom. - Iako ste odstupili s položaja
povjerenika zaduženog za nas, čini se da svejedno puno vremena provodite s
nama.
- Nasmiješila mu se, a njezine smeđe oči izazivale su ga da kaže još nešto o
vremenu koje su proveli skupa.
Pogled mu se spustio na njezina meka usta. Uza sve laži koje su izgovorila,
ne bi trebala biti tako slatka za ljubljenje. Stisnuo je šake zabijajući kratke nokte
u dlanove kako bi sam sebe spriječio da se pomakne i uzme ta slatka usta
ovdje pred njezinim roditeljima.
- Uživao sam u svakom trenutku koji sam proveo s vama - uzvratio je
nastojeći da mu riječi ne zvuče tako prisno kako ih je osjećao i shvaćajući da
govori istinu.
Naglo se okrenula od njega i pogledala Hareka. - A vi, Charles, hoće li vama
biti žao kad odemo?
- Nisam siguran hoću li... vas otpratiti. Hoću reći, znate koliko volim putovati.
Kralj se zasmijuljio. - Sad imate ulog u Costa Habichuelu, a mogli biste imati
i veći.
- Mogu se samo nadati tome, Vaše Veličanstvo!
Stropot kotača na kočiji promijenio se kad su prešli preko posljednjega mosta
i ušli u vrtove Vauxhalla. - Oduvijek sam htjela posjetiti ovo mjesto - rekla je
Josefina nagnuvši se preko Sebastiana kako bi pogledala kroz zavjesom
zastrte prozore.

137
 Knjige.Club Books
Isto tako mogla je grudi nasloniti na Harekovu ruku, ali nije. Je li to učinila
jer ju je privlačio ili je to bila još jedna manipulacija, nije mogao reći. - Večeras
nema nekih posebnih događanja - kazao je udišući miris ljiljana iz njezine kose -
ali možemo očekivati žonglere i akrobate i puno svijeta. Džepare također, zato
vam savjetujem da vrijedne stvari držite pri ruci.
Zvuči jako uzbudljivo - rekla je Josefina. - Obećajte da ćete me provesti okolo.
Ponovno on, ne Harek. Dobro. - Vrlo rado, Vaše Visočanstvo.
Kočija se zaustavila i Green je skočio sa svojega sjedišta kraj Tollinsa kako
bi spustio stube i otvorio vrata.
Sebastian je izašao prvi i začuo se uobičajeni zbor glasova: „Gledajte,
Melbourne, vojvoda glavom i bradom“ i slični komentari divljenja. Kao i obično,
nije se obazirao na to, već je pružio ruku princezi.
Čvrsto ga je uhvatila za ruku dok se stubama spuštala na tlo. - Je li točno da
svatko može ući u Vauxhall ako je platio ulaznicu?
- Točno je. Budući da raste broj džepara, lakih žena i ostalih osoba umiješanih
u nezakonite poslove.
Josefina ga oštro pogleda. - Ne uključuje li to onda baš svakoga u određenom
trenutku?
- Suviše ste zajedljivi, Vaše Visočanstvo - promrmljao je ne obazirući se na
Hareka kad se vojvoda pojavio.
- Vi ste suviše naivni, Melbourne - odgovorila je, a njezin topli dah okrznuo
mu je obraz.
- Očito jesam jer te još uvijek želim. - Prije nego što je uspjela odgovoriti na
to, pustio ju je kako bi pomogao njezinoj majci. - Dogovorio sam da nam večeru
posluže u mojoj loži - rekao je pruživši kraljici Mariji ruku, a potom je društvo
poveo kroz mnoštvo.
Embryjeva dva časnika, uočljivi u svojim crnim odorama sa zelenim
križevima, stali su svatko s jedne strane skupine. Bilo to forme radi ili ne, svjetina
im je u svakom slučaju oslobađala put mnogo spremnije nego što je to njemu
uspijevalo.
Posvuda oko sebe, između smijeha i glasnog brbljanja, razaznavao je svoje
ime, kao i njihova imena. Činilo se da svi znaju tko su vladar i kraljica Costa
Habichuele i da su večeras ovdje s princezom Josefinom.
Pitao se što bi zadivljena svjetina rekla kad bi saznala da su Embryjevi
varalice i lopovi i da su najvjerojatnije jednako obični ljudi kao i pekar koji je
stajao kraj staze prodajući peciva. S obzirom na prevrtljivo raspoloženje svjetine
uz Londonu, osobito kad se netko pravio boljim nego što jest, ne bi se baš kladio
da bi preživjeli noć.
Je li to zapravo bila Josefina, kći vojnika koja zavarava samu sebe? Gledajući
je, gledajući način na koji se držala, to mu se nije činilo mogućim. I bila ona

138
 Knjige.Club Books
kraljevna ili obična djevojka, varalica ili kradljivica, krv bi mu se i dalje uzburkala
na samu pomisao da je ponovno uzme.
- Gledaj, mama - tik iza njega začuo se njezin uzbuđeni glas - onaj čovjek
guta vatru!
- A ono je, čini mi se, Melbourneova loža - kazao je Harek iza nje - pa bismo
trebali imati dobar pogled na katastrofu ako mu trik ne uspije.
- Grozno! - uzvratila je. - Nemojte govoriti takve stvari.
Sebastian je pogleda preko ramena. - Bilo kako bilo, ako se netko petlja u
opasne stvari, ne bi ga trebale iznenaditi kobne posljedice. - Krenuo je uz tri niske
drvene stube. U prostran uzdignutom pravokutnom prostoru stajalo je nekoliko
poslužitelja iz Vauxhalla i pazilo na pladnjeve s hranom. Desetak stolaca stajalo
je poredano ispod četvrtastog baldahina, a šačica promatrača već se poredala oko
lože. Očito, čim su ugledali hranu, znali su da netko dolazi.
- Izvrstan položaj, Melbourne - pohvali ga vladar otprativši kraljicu do
jednoga stolca. - Odavde se vidi glavni paviljon. Hoće li Prinny večeras doći?
- Ne vjerujem. - Hvala bogu, večeras će biti dovoljno naporno i bez živahnog
Namjesnika na zabavnoj priredbi.
- Voljela bih obići vrtove - izjavi Josefina, a Harek odmah zakorači naprijed,
ali ona je, dok je govorila, gledala Sebastiana. - Provedite me uokolo, Melbourne,
može?
Nagnuo je glavu. - Svakako, Vaše Visočanstvo. Međutim, trebat će nam
pratnja.
Na djelić sekunde se namrštila, očito ljutita zbog prijedloga. - Onda će nas
pratiti poručnik May. Iako ne mogu zamisliti da bi nas netko mogao optužiti za
nedolično ponašanje među tolikim svijetom.
- Melbourne ima pravo, draga moja - kazao je Embry. - Čovjek ne može biti
dovoljno oprezan. Poručniče, molim vas, budite pratnja mojoj kćeri.
Mladi je vojnik salutirao. - Naravno, Vaše Veličanstvo.
Sebastian joj ponudi ruku i ona stavi svoje tople prste na njegov rukav.
Ponovno su izašli iz lože, s Mayem za petama. - Hoćemo li se zaputiti prema
jezeru?
- To se čini prihvatljivim.
Prošli su kraj dvije druge lože prije nego što su korisnici treće zaokupili
njegovu pozornost. - Što vi ovdje radite večeras? - upitao je najmirnijim mogućim
glasom.
Valentine digne čašu vina prema njemu. - Znaš koliko Eleanor voli akrobate
- kazao je smješkajući se samouvjereno.
Da su bili sami, Sebastian bi mu točno rekao što misli o tom glupom izgovoru
za ovo uhođenje. S druge strane, djelomično je sam bio kriv za to što su došli jer

139
 Knjige.Club Books
je spomenuo kamo ide. - Sarala, Nell, Shay - kratko je rekao. - Gdje su onda Zach
i Caroline?
- S Witfeldovioma - odgovorio je Shay pogleda uprta u Josefinu i njezina
tjelohranitelja. - Nije nam se činilo pametnim dovoditi u opasnost zdravlje
gospođe Witfeld boravkom na otvorenom noću. - Naklonio se. - Dobra
večer, Vaše Visočanstvo.
- Lorde Charlemagne, lorde Deverill. - Nasmiješila se, a oči su joj plamtjele.
- Dobar dan još jednom Eleanor, Sarala. Još jedanput, hvala što ste me pozvale na
ručak. Nedostaje mi žensko društvo za čavrljanje.
Eleanor joj uzvrati osmijeh iako ju je Sebastian dobro poznavao i odmah je
vidio da njezin izraz lica ne dolazi iz srca. - Sad ovdje imate prijateljice.
- Ispričajte nas - umiješao se Sebastian prije nego što počnu raditi šake - u
obilasku smo.
- Hoćemo li vam se pridružiti...
- Nećete. - Pogledao je ravno u Shaya. - Uživajte u večeri.
Dok su odlazili, Josefina baci pogled preko ramena. – Čini se da ste u obitelji
veoma bliski. Hoću reći, jedni s drugima.
- Osim što smo braća i sestre, mi smo i prijatelji - složi se Sebastian.
- I drago ti je zbog toga. Vidim ti u očima.
- Iznimno su mi dragocjeni - priznao je govoreći samome sebi da će je možda,
ako bude iskren, uvjeriti da i ona postupi na isti način. - Ne oslanjam se na mnogo
ljudi, ali znam da se na njih mogu osloniti, da će mi pomoći čak i kada ne mogu
priznati da mi je pomoć potrebna.
Pogledala ga je. - Govoriš o vremenu kad si izgubio ženu, je li tako?
Nije mogao u potpunosti skriti trzaj. - Da.
Josefina se nakašlje. - Sigurno je... utješno kad znaš da uvijek postoji netko
kome se možeš obratiti, s kim možeš razgovarati i tko će te poslušati kad treba.
Zar ga sažalijeva? Ili mu hoće natuknuti da želi razgovarati s njim? - Imam i
ja uši - polako je rekao.
- Da, samo, slušaju li te uši?
- Pretpostavljam da to ovisi o tome što im želiš reći.
- Ništa u prisutnosti trećeg i četvrtog, ali da su samo dva uha, tko zna?
Sebastian se okrenuo i pozdravio jednoga znanca istovremeno pogledavajući
prema poručniku Mayu desetak koraka iza njih. - Smjeraš li nešto, Josefina -
kazao je tihim glasom - zavrnut ću ti vrat. Kunem se. Dosta mi je igrica.
- Nema igrica - odgovorila je šapćući i mahnula nekome napola okrenuta
prema njemu. - Moramo razgovarati u četiri oka.
- Onda to moramo izvesti kao da smo se slučajno razdvojili. Vidiš li onaj
nadsvođeni prolaz sprijeda desno?

140
 Knjige.Club Books
- Vidim. Smijem li istaknuti da bi nam bilo mnogo lakše da ti nisi ustrajao na
pratnji?
- Ne smiješ. - S obzirom na razinu nepovjerenja koje je gajio spram nje,
trebala mu je biti zahvalna što je odabrao pratnju, a ne pištolj. Naravno da ga je
nosio sa sobom. - Naći ćemo se s druge strane prolaza. - Govoreći to, otkvačio
je džepni sat i stavio ga u drugi džep puštajući ga da slobodno visi. - Ti! - viknuo
je nikome posebno. - Stani, lopove!
Josefina se izgubila u uzburkanu mnoštvu kad je Melbourne zgrabio
poručnika Maya za lakat vičući na njega zašto ne radi svoj posao. Pokazujući
prema satu koji je nestao, poslao je Maya u jednome smjeru, a on se izgubio u
drugom.
Izveo je to dobro i učinkovito. Josefini je srce silovito tuklo zbog onoga što
se spremala učiniti dok je išla prema prolazu, prošla ga, a onda se priključila
skupini veseljaka pa ih napustila kad su prošli kraj ružama obrasle sjenice.
Sagnula se i s druge strane ugledala slabo osvijetljenu stazu. Činilo joj se da
je tu suviše izložena pogledima pa se povukla ispod ovješenih, isprepletenih grana
goleme glicinije. Svaki razuman dio nje koji razmišlja o svojoj dobrobiti
vrištao joj je da se vrati k svojima i drži ta prokleta usta zatvorena. Budući da su
u Londonu ostajali još samo četrnaest dana, postojala je velika vjerojatnost da će
se ona i njezini roditelji izvući neokrznuti. Posebno nakon što je njezin otac
izjavio da će se pobrinuti za poteškoću koju im je predstavljao vojvoda od
Melbournea.
Upravo ta izjava bila je razlogom što su svaka njezina kost, svaki mišić i sva
krv tražili od nje da ostane tu gdje jest dok ne upozori Sebastiana. Nije bilo važno
što će sve staviti na kocku; nije mogla dopustiti da on strada. Dopustiti da stradaju
svi ti ljudi koji su sretni i veseli kupovali jutra zemlje u Costa Habichueli. Nije
mogla.
Krupan muškarac u gospodskoj odjeći stupio je na stazu iza nadsvođenog
prolaza pa se okrenuo. Za njim je dojurila žena crvene kose i obavila ruke i noge
oko njega. Glasno su se ljubili, a onda je, jednim trzajem, muškarac svukao
gornji dio ženine haljine i razgolitio joj grudi.
Dok ih je Josefina promatrala kao opčinjena, iza njezinih leđa pojavila se ruka
i prekrila joj usta. - Lord Castleton i njegova najnovija lovina - do uha joj je doprlo
Sebastianovo prigušeno mrmljanje. Ruku joj je spustio na rame i okrenuo je k
sebi. Napokon su opet bili sami, ma koliko kratak ili opasan bio taj susret. Ljuti
se na nju, znala je, i imao je dobar razlog za to, ali...
Stavila je ruke na njegova prsa da povrati ravnotežu. - Dakle, Sebas...
Usne su mu prekrile njezine, gladne i vrele i s okusom porta. Zaboravljajući
na sve, Josefina obavije ruke oko vrata privijajući se uz njega dok joj je tijelom
prolazila žudnja.

141
 Knjige.Club Books
Kad se malo odmaknuo od nje, liznula mu je bradu. - Uzbuđuju li te ono
dvoje? - šapnula je drhtavim glasom.
- Ti me uzbuđuješ. Ti si vještica, zar ne? Začarala si me. - Ponovno ju je
poljubio, silovito i strastveno. Lijevom joj je rukom obujmio dojku, a njegov vreli
dodir žario joj je kožu kroz svilenu tkaninu haljine.
- Pr... prestani - uspjela je izustiti odgurujući ga od sebe.
- Imaš pravo. - Nadlanicom je obrisao usta. - Nemamo puno vremena. Ovuda.
- Okrenuvši se, nestao je između glicinije i jednoga hrasta.
Jedva razaznavajući njegov tamni lik među noćnim sjenama gustoga lišća
pošla je za njim što je tiše mogla. Napokon su došli do male čistine i on se
ponovno okrene prema njoj, očiju poput srebrnih zvijezda pod blijedim zrakama
mjesečine. - Čini mi se da si htjela razgovarati sa mnom.
Nestao je onaj strastveni, uzbuđeni Sebastian otprije nekoliko minuta, a
zamijenio ga postojani, nepopustljivi vojvoda od Melbournea. To su gotovo bile
dvije različite osobe u istome tijelu, shvatila je, i nije bila sigurna treba li joj
večeras ona privatna ili javna osoba.
- Hvala ti što mi barem malo vjeruješ - rekla je jednako prigušenim glasom
kao i on.
- Uopće ti ne vjerujem - odgovorio je - no očito i dalje gajim nadu da je u tebi
ostalo barem malo doličnosti.
Bilo je to najgore što joj je itko u životu rekao a nije to ničim mogla pobiti. -
Htjela bih da znaš dvije stvari. - Podigla je bradu i pogledala ga u oči. - I obje su
istinite.
- Ti ih reci, a ja ću odlučiti hoću li ti vjerovati ili neću.
- U redu. Ja... ja nisam imala pojma da moj otac namjerava prodavati zemlju.
- Zašto misliš da je to gora prevara nego uzeti novac od banke i poticati kupnju
dionica kako bi se financirao lopovluk?
Bože, on stvarno zna sve. - Zato što je u tom slučaju na gubitku samo banka.
Morat će otkupiti dionice. Prodaja zemlje je nešto drugo. To je više od...
lopovluka - odgovorila je, i sama iznenađena svojom spremnošću da glasno
izgovori tu riječ. Bila je to jedna od onih riječi za koje otac nikad, baš nikad nije
dopuštao da se izgovore. - On doista misli onamo poslati useljenike. Ljudi bi
mogli umrijeti, Sebastiane! Cijele obitelji.
- Što zapravo znaš o Costa Habichueli?
- Znala sam da nije raj, ali nisam previše marila za to kakav je ondje teren ili
klima. Sad je to važno.
- Znači, ti si posve nedužna kad je riječ o tom nedjelu, dragi tata te naveo na
krivi put? - Podrugljiva sumnjičavost u njegovu glasu boljela ju je više nego da ju
je pljusnuo.

142
 Knjige.Club Books
- Očito te nije briga jesam li znala ili nisam i ako dođe do toga da me treba
spašavati od vješala, bilo bi mi drago da ne iskoristiš moje riječi protiv mene.
Govorim ti samo da nitko ne smije otploviti u Costa Habichuelu misleći da je
ovakva kakvom je sada doživljavaju.
Pogledao ju je, ali u mraku nije mogla odgonetnuti izraz njegova lica.
- A koja je druga istina, Vaša Milosti?
- Rekla sam ocu da znaš da je brošura izmišljena. On...
- O? Koji te osjećaj za pravdu nagnao da to učiniš?
- Prestrašila sam se! - prasnula je. - Kad je sve ovo započelo, Costa
Habichuela ništa nije predstavljala, ali sada, s prodajom zemlje... Posudila sam
onu knjigu koju si gledao u knjižnici Allendaleovih. Nadala sam se da je govorio
istinu o San Saturusu i Zaljevu crnog dijamanta.
Melbourne je hladno kimnuo. - Sad si mi rekla i tvoja takozvana savjest je
mirna. Vratimo se prije nego što nas počnu tražiti.
Stavila mu je ruku na rame prije nego što se uspio okrenuti. Mišići pod
njezinim prstima poskočili su. Nije bio ravnodušan prema njoj, sviđalo mu se to
ili ne. Baš kao ni ona prema njemu. - Ima još nešto - promrmljala je.
- Što?
- Kad sam ocu rekla za tebe, kazao je da će se on pobrinuti za to. I dodao da
je u vrtovima Vauxhalla velika gužva.
- Jako dobro - kazao je trenutak poslije. - Upozorila si me i prijetiš mi.
Predlažem da...
- Ne prijetim ti, Sebastiane. Zabrinuta sam!
- Onda se nisi trebala u to upletati! Stat ću ovome na kraj, Josefina i kazne će
biti oštre. Ako želiš izbjeći vješala, predlažem ti da mi kažeš sve što znaš i da
moliš boga da te mogu zaštititi.
- Tebe treba zaštititi, ludo jedna! - usprotivila se. - To što si vojvoda ne štiti
te od ozljeda. I neću ti reći ništa što može štetiti mojem ocu. To nema veze s
izdajom, ima veze s mojom savjesti, makar ti ne vjerovao da je imam.
Okrenula se, ali sad on nju uhvati za lakat. - Na kraju ćeš, draga moja, shvatiti
da ne možeš ostati nepristrana. Morat ćeš odabrati stranu!
Josefina oslobodi ruku. - Ne očekuj da ću odabrati tvoju!
Sebastian očito nije vjerovao da bi mogao biti u opasnosti ili je mislio da mu
je dovoljna zaštita to što je Griffin. U svakom slučaju, kad je nestao u tami,
Josefini nije preostalo ništa drugo nego da pođe za njim.
Ponovno se zaustavio u nadsvođenome prolazu. - Između nas je gotovo,
između mene i tebe - kazao je okrenut joj leđima, a riječi su mu bile poput oštrice
noža. - Cijenim to što si rekla da se ne slažeš s očevim postupcima, ali nisi
mi rekla ništa što već nisam znao.
- Ma baš si pametan! - odvratila je tim širokim leđima.
143
 Knjige.Club Books
- Očito nedovoljno. Nakon ove večeri ne očekuj da ćemo se ponovno sresti,
osim na sudu. Gotovo je s tvojim igricama, tko god da si zapravo.
- Ja znam tko si ti, Melbourne - planula je, boreći se protiv suza na koje nije
bila naviknuta. - Ti si čovjek bez srca i duše i ja s tobom više ništa ne želim imati!
- Onda smo se dogovorili. - Pokazao joj je ispred sebe. - Idi ti prva. Ja ću
pronaći svoj sat i začas ću ti se pridružiti.
- Naravno - usiljeno je rekla prolazeći kraj njega. - Ne bi bilo uputno da se
umjesto tijelom vodiš hrabrošću ili srcem.
Prije nego što je uspio odgovoriti na tu uvredu, već se izgubila u mnoštvu u
Vauxhallu. Nije znala zašto te vrtove zovu Vrtovima užitka jer njoj je ovo bilo
najgore mjesto na svijetu. Ah, kako je bila glupa. Upozoriti ga, reći mu sve što je
mogla a da ne osudi do kraja oca - to joj se činilo tako važnim.
Ali Sebastian niti je trebao niti je želio njezinu pomoć, očito je od nje već
dobio sve što je htio. Sad će gledati kako je šalju u zatvor i na vješala jer je
sudjelovala u prevari, a otac je to pretvorio u nešto još gore. Ali barem će
Melbourne moći spriječiti masovni odlazak u Costa Habichuelu.
- Vaše Visočanstvo - poručnik May bio je sav zadihan dok je išao prema njoj.
- Nisam uspio naći džepara. Oprostite što sam vas ostavio bez pratnje. Vaš će me
otac ubiti, ali što da radim kad me je Njegova Milost poslala...
- Ništa se strašno nije dogodilo - kazala je smireno znajući koliko je teško ne
poslušati Melbournea kad on nešto naloži. - Moj otac ne mora ništa saznati. Samo
se nadam da je vojvoda imao više sreće pa da to uopće nećemo morati spominjati.
- Jesam, i nećemo. - Melbourne se stvorio kraj nje sa satom u ruci. - Ganjao
sam tog lopova gotovo po cijelom parku.
- Jeste li ga dali uhititi zbog pokušaja krađe? - upitala je Josefina prihvaćajući
Mayevu ruku kad joj je vojvoda ponudio svoju.
- Ne. Bio je dječak, vjerojatno je samo radio po nečijem nalogu. Očekujem od
odrasle osobe da razlikuje dobro od lošeg, ali od djece to ne očekujem.
- Samo se nadam da onaj tko mu je to naložio nema nešto protiv Vas, Vaša
Milosti - kazao je May sa smiješkom koji se nije često mogao vidjeti na njegovu
licu.
Josefini se zgrči želudac. Vjerovao ili ne, Melbourne je možda upravo
ponudio motiv za vlastito ubojstvo. Od nje se očekivalo da mirno sjedi s tom
pričom koja će potvrditi tko je odgovoran za nedjelo. Naravno, prema njegovu
mišljenju ona je ionako bila kriva za sve pa jedno ubojstvo više ništa ne bi značilo.
On bi ionako bio tek prvi od mnogih jer kad njega ne bi bilo, više nitko ne bi
mogao zaustaviti njezina oca. Taj glupi čovjek! Večeras je trebao biti pažljiviji,
ne samo drzak. I May i Milton bili su iskusni vojnici koji su pod zapovjedništvom
njezina oca sudjelovali u brojnim pohodima. Obojica su već ubila i znala su kako
to izvesti brzo i učinkovito. Obojica su se obogatila zahvaljujući vladarovim
uspjesima. Disanje joj se ubrzalo i morala se silno potruditi da ga smiri i uspori.
144
 Knjige.Club Books
Dok su se vraćali na svoja mjesta, činilo se da je na stazama i čistinama još
veća gužva a posjetitelji još bučniji. Kraj njih je prošao žongler sa šest jabuka u
zraku. Slijedila ga je gomila ljudi glasno izvikujući oklade kad će mu i koliko
komada voća pasti. Primakla se bliže Mayu.
- Mislim da večeras ovdje teče previše pića - kazao je poručnik uputivši joj
ohrabrujući pogled. - Još malo pa smo na sigurnom.
Srce joj je ponovno počelo brže tući. Nije uspijevala vidjeti hoda li Melbourne
još uvijek iza njih. Što ako ga je kapetan Milton već ubio? Teško dišući okrenula
se tako naglo da je May posrnuo.
Vojvoda je mirno hodao korak ili dva iza njih, smirena i drska izraza lica, i
dalje uvjeren da mu nitko ništa ne može. - Nešto nije u redu, Vaše Visočanstvo?
- upitao je.
- Sve je u redu. Mislila sam da ste nekamo otišli i ponovno zanemarili svoju
dužnost prema meni.
- Ja nikada ne zaboravljam svoje dužnosti, Vaše Visočanstvo.
Da, i svi to znaju. Njega se ne može potkupiti i ni na što ga se ne može prisiliti.
Budala.
- Evo nas. Idite vi, Vaše Visočanstvo.
Na Mayeve riječi digla je pogled. Vladar je sjedio u loži kraj njezine majke i
oboje su gledali u njezinu smjeru. Harek je stajao malo sa strane i gledao vatromet,
a u čaši koju je držao bilo je nešto crveno. Nigdje nije vidjela Miltona iako u
raspoloženoj masi ljudi koja se gurala to i ne bi bilo lako osim da je baš stajao na
vidljivu mjestu.
- Kako je bilo u obilasku, kćeri? - upitao ju je otac pokazujući joj da mu se
približi.
- Veoma poučan - odgovorila je nastojeći prikriti drhtanje kad je pustila ruku
poručnika Maya.
Kad se okrenula prema Melbourneu kako bi mu zahvalila što joj je bio vodič,
krajičkom oka iza njega je ugledala Miltona kako mu se brzo približava. U ruci
mu je bljesnula oštrica. Bože!
Ne razmišljajući, bacila se na Melbournea, zgrabila ga za revere i svom
snagom okrenula prema sebi. Silovito ga je poljubila dok su se gotovo posrćući
odmicali od Miltona u smjeru lože. Njegove su se ruke nagonski obavile oko nje,
ali jedva je to primijetila postavljajući se između njega i kapetana.
- Melbourne me je zamolio da se udam za njega - rekla je što je glasnije mogla,
moleći boga da će je obojica, i Milton i otac, čuti - i pristala sam!

145
 Knjige.Club Books
ŠESNAESTO POGLAVLJE

ebastian je jedva čuo što Josefina viče, ali poljubac je primijetio, kao i to da
S je pao na veoma javnom mjestu. Uhvatio ju je za ramena da je odgurne što je
mogao dalje. Prokleta bila! Prokleta njezina...
A tada je preko njezina ramena ugledao nož, ugledao je vojnika Miltona kako
pognut brzo nestaje u mnoštvu i tisuću stvari proletjelo mu je glavom. Imala je
pravo, Embry ga je večeras namjeravao ubiti. Josefina Embry upravo mu
je spasila život!
U tom trenutku cijeli mu se svijet preokrenuo. Progutavši knedlu, čvrsto ju je
prislonio uz sebe. - Mislio sam tražiti vaše dopuštenje, Vaše Veličanstvo -
procijedio je - ali osjećaji su me svladali.
- Svladali su nas oboje - umiješala se drhtavim glasom. Odvažio se pogledati
je. Bila je blijeda baš kao što se on osjećao, njezin izraz lica pokazivao je da je na
rubu histerije.
Ma koliko čudno to bilo, to ga je smirilo. Morao je preuzeti stvar u svoje ruke.
Milton je još uvijek bio tu negdje s nožem u ruci, a Josefina je možda ovim i sebe
dovela u opasnost. Što god bilo to što se upravo dogodilo, s posljedicama će se
pozabaviti poslije. Sada je morao preuzeti odgovornost za ovaj čin i srediti ovaj
kaos koliko je god mogao.
- Nadam se da ćete nam oprostiti brzopletost i da ćete nam dati svoj blagoslov
- nastavio je vodeći je prema loži.
Embry je na Josefininu objavu skočio na noge, lice mu je bilo blijedo gotovo
kao i njezino. Dakle, i njega su uhvatili nespremna. Dosad su već svi u parku čuli
novost: vojvoda od Melbournea upravo je najavio vjenčanje s princezom
Josefinom od Costa Habichuele.
- Pusti me - promrmljala je kroz stisnuta usta.
- Šuti - uzvratio je teško dišući i stupajući pred njezine roditelje. - Vaša
Veličanstva...
- Dobrodošli u našu obitelj, Melbourne! - viknuo je Embry obavijestivši tako
sve kojima je možda bio promaknuo Josefinin vrisak da su ovdje upravo
objavljene zaruke. - Ma sad te valjda mogu zvati Sebastian.
Sebastianu se ukoči vilica. - Samo izvolite.
Vojvoda od Hareka, na kojega je gotovo bio zaboravio, odjednom tako
silovito gurne stolac da je udario u ogradu lože. - Dovraga, samo malo! - zarežao
je vojvoda. - Vi i ja smo se dogovorili, Vaše Veličanstvo. Ja neću...

146
 Knjige.Club Books
- Samo smo razgovarali o tome, Charles - prekine ga Embry. - Ništa se nismo
dogovorili. A sad, molim vas, prestanite. Poslije ćemo popričati o tome u četiri
oka.
- Svakako hoćemo! - Bijesno gledajući Sebastiana Harek se progurao kroz
mnoštvo i izgubio se u gužvi.
- Možda bismo i mi trebali poći - neočekivano reče kraljica Maria. - Izazvali
smo priličnu gužvu, a imamo samo dva stražara...
- Imaš pravo kao i uvijek, draga moja. Poručniče, odvedite nas do kočije.
Sebastian nije ispravio kraljicu ističući da je trenutačno, čini se, prisutan samo
jedan stražar. Bilo je puno previše ljudi, a ako ga je kapetan Milton i dalje
namjeravao ubiti, nije htio pred svima objaviti svoje sumnje.
- Melbourne!
Trgnuo se kad je začuo Shayev preneraženi glas. Duboko udahnuvši okrenuo
se prema bratu koji mu je prilazio. - Poslije ćemo razgovarati, Charlemagne.
Moram svoju zaručnicu i njezine roditelje otpratiti do kočije.
Shay se odmah povukao, očito shvativši da bi javni ispad još jednoga Griffina
samo pogoršao stvar. - Naravno - kazao je maknuvši se ustranu kad su poručnik,
Embry i njegova supruga odmah iza njega izašli iz lože.
Ruke još uvijek čvrsto obavijene oko Josefinine, Sebastian ju je povukao sa
sobom niza stube. - To me boli! - prosiktala je Josefina pokušavajući izvući ruku.
- Briga me - odgovorio je popuštajući malo stisak, ali držeći je i dalje čvrsto
uza se.
- Spasila sam ti život.
- Hvala, iako bi bilo jednako učinkovito da si počela vikati „ubojica“, a manje
bi se ljudi zabuljilo u nas i sad nas ne bi ogovarali.
- Kao da se ja želim udati za tebe - uzvratila je. - Imala sam samo sekundu,
jedino sam se toga uspjela sjetiti.
Njemu se prije činilo da se jedino toga mogla sjetiti a da se ne razotkrije da
su njezini roditelji varalice. - Ti i ja moramo veoma ozbiljno porazgovarati u četiri
oka - kazao je ispod glasa. - Reći ćeš mi sve što znaš, a ja ću, ako bog da, naći
načina da nas izvučem iz ove propasti.
- Drago mi je zbog tebe - uzvratila je šapćući - ali ja sam ta propast.
A prije deset minuta bio se zakleo da će prekinuti sve veze s njom.
Šekspirijanski zaplet nije bio ni približan opis zbrke u koju se uvalio.
Ispred njih u mnoštvu pojavio se kapetan Milton. Nešto je promrmljao
vladaru, a on je kimnuo. Sebastian ih je pozorno promatrao. Proteklih nekoliko
dana dobro se držao usprkos napetosti, no sad mu je već polako bilo dosta.
Dovoljno je bilo što se morao smješkati čovjeku koji je najvjerojatnije
naručio njegovo ubojstvo. Osim što se i njegov mogući ubojica vratio u društvo,
odgovor koji bi trebao dati i onaj koji je htio dati bili su suprotni.

147
 Knjige.Club Books
- Sebastiane - rekla je Josefina tihim i nestrpljivim glasom - nemoj učiniti
ništa čime bi otkrio da znaš...
- Vaše Veličanstvo - prekine je on kad su došli do kočije - moram vam se još
jednom ispričati što nisam s vama prvo načeo temu ženidbe. Molim vas za
razumijevanje i molim vas da se mojom kočijom vratite kući, a meni date
nekoliko sati da se posavjetujem sa svojim osobljem kako bih vam
mogao podastrijeti točnu procjenu toga što mogu učiniti za Costa Habichuelu u
zamjenu za Josefininu ruku.
Izraz na vladarovu licu promijenio se iz oprezna u samozadovoljan.
Umišljena budala. - Vrlo ljubazno od tebe, Sebastiane. Onda se vidimo ujutro. -
Pruži mu ruku.
Napokon, nevoljko puštajući Josefininu ruku, Sebastian se rukuje s vladarom.
Da je mogao misliti samo na sebe, razbio bi gada. Prisilio se nasmiješiti. -
Dosutra.
Green je zatvorio vrata kočije i odmaknuo se. Sluga i Tollins razmijenili su
pogled koji Sebastian nije mogao protumačiti, a onda je Tollins konjima dao znak
jezikom i oni su krenuli.
- Kamo, Vaša Milosti? - upitao ga je sluga kad su poručnik May i kapetan
Milton krenuli za kočijom ostavljajući njih dvojicu u mraku.
- Ne sjećam se da sam ti rekao da ostaneš - ustvrdi Sebastian okrećući se
prema njemu.
- Oprostite, Vaša Milosti, ali obično nisam kočijaš. Pretpostavio sam da ste
me doveli da pazim što se događa, pa to i radim.
- Hm... - Sebastian se osvrnuo prema mnoštvu konja, slugu i kočija. Nad
glavama im se rasprskavao vatromet ostavljajući bijele tragove na nebu. - Moram
kući - rekao je krećući prema mostu. Bilo je rano i Peep je vjerojatno još uvijek
bila budna. Nije htio da joj vijest kaže itko drugi osim njega.
- Unajmit ću nam kočiju - kazao je Green hvatajući korak s njim.
Morao je razmisliti i htio je samo to da ga nekoliko trenutaka ostave samog.
S druge strane, znao je da Embry ima još vojnika, a nije bilo jamstva da su se svi
povukli zbog Josefinine ekshibicije. Da je on bio vladar, nije bio siguran da bi
i sam znao što dalje, iskoristiti priliku da se još više obogati ili zatvoriti usta
onome tko bi ga mogao razotkriti.
Sudeći prema tome što je učinila, Josefina je očito mislila da bi Embry izabrao
bogaćenje. Jednom glasnom izjavom vjerojatno je - kao i njezin otac - mislila da
ga je ušutkala i pridobila za suradnju. Dobro, pustit će ih da to misle. Zasad.
- Josefina, kako ti je to uspjelo? - likovao je njezin otac između gromoglasnih
provala smijeha. - Rekla si da sumnja u nas! - Stavio je ruku na prsa kao da se
jedva suzdržava da ne pukne. - Gotovo sam ga izbacio iz igre. Bože sveti, trebala
si nešto reći!

148
 Knjige.Club Books
Josefina je sjedila u suprotnom kutu kočije i trljala ruku. Od Sebastianova
stiska sigurno će imati modricu. - Pretpostavljam da svatko ima svoju cijenu -
snašla se. - Kad je shvatio da Harek samo što me nije zaprosio, mislim da mu je
postalo jasno kakvu će priliku propustiti.
- Izvrsno, izvrsno, izvrsno! Uvijek sam govorio da su svi muškarci u duši isti,
pohlepni. Sav naš trud počiva na tom načelu.
- Jesi li zadovoljna tim združivanjem, mi querida? - upitala je njezina majka.
Budući mladoženja nije. Razbjesnila ga je ideja da se mora oženiti njome.
Nema sumnje da će naći načina da se izvuče i da je ujedno pošalje na vješala.
Nakon što je to objavila, sve što je rekao bilo je kako će se iskobeljati iz toga. No,
ako je druga mogućnost bila da dobije nož u leđa, onda će prihvatiti njegov bijes.
- Bit ćemo bogatiji nego što smo mogli i sanjati - rekla je naglas.
- No jesi li sretna što se udaješ za njega? - Maria Embry nije popuštala.
- Naravno da je sretna, ljubavi - umiješao se njezin otac.
- Pobijedili smo. Još moramo razraditi nekoliko sitnica, ali želim da se to
vjenčanje obavi što je moguće prije. Kad Melbourne postane naš i kad bude pod
našim nadzorom, možemo što nas je volja.
Poželjela je da može i sama biti tako sigurna u to. Vjenčanje će osigurati
budućnost njezinoj obitelji, a Melbourne nije imao puno mogućnosti. No mučio
ju je njegov bijes i gađenje prema svemu tome.
- Drago mi je što nam je dao vremena do sutra - nastavio je njezin otac. -
Moramo sastaviti neke dokumente, nešto što će nam jamčiti da će šutjeti o svemu
što zna ili će sam ispasti kriv. Ah, trebao bih mu dati neki naslov.
- Oče, on je već vojvoda.
- Što smo dali Prinnyju? - nastavio je kao da ona nije ništa rekla. - Ne smije
biti tako visok naslov, možda ću ga imenovati vitezom zelenoga križa. Znaš, sada
kad je i vojvoda od Melbournea dio svega, moramo smisliti neko uzvišenije
ime. Možda Zlatna obala. Morat ćemo izmijeniti brošuru, dionice i dokumente o
prodaji zemlje, ali sad si u svakom slučaju možemo priuštiti te troškove.
Josefina je sjedila i šutjela trudeći se ne razjapiti usta u šoku dok je njezin otac
veselo planirao kako će se razvijati nova, naprednija zemlja na Obali komaraca.
Njemu je bilo iskreno svejedno što će se dogoditi s useljenicima kad dođu i otkriju
da nema ni blještava glavnoga grada ni blještave luke. Da nema Costa Habichuele.
Niti princeze.
Kad Sebastianu dođe do glave da ga je kći bivšega vojnika pred očima
javnosti namamila u brak, vjerojatno će biti zahvalna što je mogu objesiti samo
jedanput. Zašto se otac nije potrudio reći joj da namjerava proširiti njihov plan?
Očekivao je od nje da se svjesno izvrgne opasnosti.
Vojnikova kći. Pljusnula je Sebastiana. Pravila se važna. Pokazivala mu je da
nije na dovoljno visoku položaju da bi uopće razgovarao s njom. Pustila ga je u
svoj krevet. Nikada joj to neće oprostiti.
149
 Knjige.Club Books
Josefina se prisili trgnuti. Što joj je, zašto tuguje za nečim što nije ni imala?
Ionako nisu marili jedno za drugo. Međusobna privlačnost bila je samo stvar
požude. Sve tu, svatko je bio samo sredstvo za postizanje određenog cilja, a ona
je odigrala posljednju i najbolju ulogu. Sada je više nego ikada morala držati
Sebastiana uz sebe kako bi ostala sigurna, jer on nikada neće dopustiti da to prođe
samo tako. Nikada.
Prođe je blaga jeza... ili nešto slično. Ako je udaja bila jedini način da spasi
sebe i Sebastiana, da spasi svoju obitelj, ostale ljude koji su se oslanjali na očeve
mudrolije, onda će se udati. A Sebastian će se, čak i ako je bude mrzio zbog toga,
oženiti njome jer se to čini ispravnim. Možda joj na kraju čak i oprosti.

Stanton je otvorio ulazna vrata baš kad je Sebastian došao do njih. - Rano ste se
vratili, Vaša Milosti. Nadam se...
- Gdje mi je kći? - zagrmio je Sebastian krećući prema stubama a da nije
ostavio ni rukavice ni kaput.
- Mislim da je s gospođom Beacham u sobi za bilijar, Vaša Milosti. Nešto nije
u redu?
Sebastian je trčao stubama. - Uskoro dolazi obitelj - rekao je preko ramena
uspinjući se. - Odvedi ih u dnevnu sobu. Vidiš li koga od Witfeldovih, osim
Caroline, otpravi ih. - Kad je stigao do vrha stuba, namrštio se. Nisu oni bili krivi
za ovu besmislicu. - Ne, sve ostale Witfeldove pošalji u blagovaonicu. Reci
kuharu da im pripremi sendviče ili nešto slično.
- Pobrinut ću se za to, Vaša Milosti.
Stigao je do sobe za bilijar i otvorio vrata. - Gospođo Beacham, molim vas,
ispričajte nas - kazao je vraćajući tih i smiren ton. - Gospođica Penelope uskoro
će vam se pridružiti u spavaćoj sobi.
Crvenokosa je dadilja klecnula. - Onda laku noć, Vaša Milosti. Čekat ću vas,
gospođice Peep.
- Može, gospođo B.
Dadilja je izašla iz sobe tiho zatvarajući vrata za sobom. Kad je Sebastian
vratio pogled na sobu, Peep je sa zanimanjem gledala u njega držeći prevelik
bilijarski štap u svojim malim rukama. Otišao je do prozora pa se vratio; prilaz
je još uvijek bio prazan.
Sada kad je došao do nje, nije znao što da joj kaže. Osim toga, nije se mogao
smiriti - da je imao vremena razmisliti, morao bi si priznati što se večeras
dogodilo, da je bio toliko izvan ravnoteže da nije uspio to spriječiti.
- Jesi li nekoga ustrijelio? - upitala ga je Peep naslonivši se na bilijarski štap
u pokušaju oponašanja svojih stričeva.

150
 Knjige.Club Books
- Nisam.
- Jako sam se uznemirila, tata. Mislim da mi moraš reći što se dogodilo.
Iako je Peep bila veoma bistra, ipak je još bila mala djevojčica, njegova mala
djevojčica. Bilo je nekih stvari o ljudima i njihovim spletkama s kojima je nije
htio upoznati. Ne još. - Dođi - rekao je kad je sjeo na jedan od stolaca koji su
stajali uza zid. - Moramo popričati.
Ostavila je štap preko stola i popela se na naslon za ruke. - Jesu li svi dobro?
- upitala je drhtavim glasom.
- Svi su izvrsno. - Krasno. Večer će završiti time što je prestrašio kćer. -
Dogodilo se nešto jako zapetljano. Okolnosti bi se mogle svaki trenutak
promijeniti, vjerojatno i hoće, ali mislim da bi trebala znati kako stvari stoje.
- Može, samo ako su svi dobro.
Sebastian pročisti grlo. Dovraga, kako da započne ovu priču? - Poljubio sam
princezu Josefinu - priznao je.
Penelope ga sumnjičavo pogleda. - Nisi je upropastio kao što je stric Shay
upropastio tetu Saralu, je li?
- Kako ti, dovraga, znaš za to?
Uzdahnula je. - Tata, stvarno! Upoznata sam sa svime. Jesi li je upropastio?
- Nisam, ali u ovom trenutku ona i ja smo... - Na trenutak je zaklopio oči. -
Rekli smo ljudima da ćemo se vjenčati.
- Vjenčati? - ponovila je njegova kći pogledavši ga zaprepašteno kako nikad
dotad nije.
- Tako stvari stoje, da.
- I rekao si to prije drugima nego meni!? Kome?
- To što smo im rekli bilo je na neki način nezgodan slučaj, srce. Čim se to
dogodilo, otišao sam ravno kući da ti kažem.
Prekrižila je ruke na prsima. - Gdje je Josefina? Voljela bih razgovarati s
njom.
- Otišla je kući. Vidjet ćemo se sutra.
- Hoću li sad ja postati princeza?
Prvi put tijekom te večeri on osjeti tračak veselja. - Bojim se da nećeš. Ali ti
si oduvijek moja princeza, ako ti to što pomaže.
Okrenuvši se, ona ga zagrli naslanjajući svoj obraz na njegov. - Sviđa mi se -
izjavi. - Poznaje gusare i vojnike, ali kad si poludio na mene zato što sam je
pozvala u kuću, mislila sam da ti nije draga. To mi je jako teško palo. Trebao si
mi reći da se zaljubljuješ. Dala sam stricu Shayu nekoliko jako dobrih savjeta kad
se udvarao teti Sarali. Od koristi sam.
Zaljubljuješ. Sudeći prema ostatku njegove obitelji, više nije bio u stanju
voljeti nekoga. Zaljubljen u Josefinu? U ovom trenutku nije bio siguran bi li je

151
 Knjige.Club Books
radije poljubio ili zadavio. Bio je prilično siguran u to što bi učinio njezinu ocu. -
Kao što sam rekao, Peep, ovako sad stvari stoje. Donijeli smo tu odluku... iz
poslovnih razloga, ali to će se nesumnjivo promijeniti.
Digla je glavu i pogledala ga; sive su joj oči bile ozbiljne. - Tatice, ne mogu
si pomoći, ali muči me kad kažeš da je sve to samo posao. Ti si jako bogati
vojvoda, znaš, i ne moraš se ženiti.
Sebastian podigne obrvu. - Hvala ti što si me podsjetila. - Dolje na prilazni
put skrenula je kočija. - Znači, da je volim, ne bi imala ništa protiv toga da se
njome oženim?
Još dok je govorio, požalio je zbog toga što je postavio to pitanje. Kao prvo,
nije trebao opterećivati Peep takvim pitanjima. Kao drugo, sigurno je bilo drugih,
važnijih stvari o kojima se u ovom trenutku trebao brinuti.
- Misliš, zbog mame? - upitala je.
- Da, zbog mame.
Napućila je usta očito razmišljajući. - Bi li i dalje volio mamu?
- Uvijek. - Srce mu je poskočilo kao i uvijek kad su razgovarali o Charlotte.
- Dakle, ja volim Buttercupa, volim tebe, volim tetu Nell i tetka Valentinea te
strica Shaya i strinu Saralu...
- Što želiš reći? - Omotao je jedan tamni uvojak njezine kose oko prsta.
- Želim reći da i ti i ja volimo više ljudi pa ne mislim da će nekome smetati
ako dodamo još nekoga.
Osim možda cijeloj obitelji Griffin. Primio je kćer za ruku i ustao. - Jako ste
pametni, moja damo.
- Znam. Tko nam dolazi u posjet? Jesi li siguran da nije Josefina?
- Nije, dolaze tvoji stričevi i tete. Vjerojatno ćemo se malo prepirati pa te
molim da ideš u krevet.
- Dobro. Ova vijest me iscrpila. - Povukla ga je za rukav da ga poljubi u obraz.
- Nemoj jako vikati na njih.
- Neću. - Zapravo, bilo je puno vjerojatnije da će svi oni vikati na njega, i ne
bez razloga.
Kad se Penelope zaputila na drugi kat, on je krenuo u prizemlje. - Tko je
ovdje? - upitao je Stantona, a onda se sjetio kako je Peep dugo nabrajala njihove
najbliže. - Ne, reci mi tko nije. Bit će jednostavnije.
- Nema Witfeldovih, Vaša Milosti - odgovorio je sluga. - Da pošaljem
sendviče u dnevnu sobu?
- Da. Možda ćemo se dulje zadržati.

152
 Knjige.Club Books
SEDAMNAESTO POGLAVLJE

achary je smazao sedmi sendvič od krastavaca. - Nož? - iščuđavao se. - Jesi

Z li potpuno siguran?
Sebastian se ushodao do kamina i natrag. - Kvragu, po treći put, da, siguran
sam! - planuo je. Možda su mu ovi ljudi bili dragocjeni, ali nije mu bilo nimalo
drago što ga pozivaju na red. - Zašto? Misliš da je možda bila žlica?
- Ma ne, samo pokušavam shvatiti...
- Jasno je da ti je spasila život - prekine ga Nell. - Bila sam spremna zamrziti
je, ali Sebastiane, da nije...
- Za početak, da ona nije bila dio svega toga, nitko ne bi pokušao ubiti našeg
brata! - Shay je već tričetvrt sata sjedio na istome mjestu, stisnutih šaka. Sebastian
ga već četiri godine nije vidio tako smrknuta. Od posljednje tragedije u obitelji.
- Ne možemo biti sigurni u to - uzvrati Valentine, ispreplećući i otplećući prste
s Eleanor. - Bio Melbourne izravno umiješan ili ne, vladar bi i dalje bio ovdje i
spletkario, a kladio bih se u što god hoćete da bi ova obitelj prva
razotkrila prevaru.
- A tko bi tada spriječio ubojstvo? - dobaci Eleanor.
- Najavljujući vjenčanje? - prezrivo će Shay. - Daj, Nell. To je otpočetka
planirala.
- Ne slažem se. - Sebastian nije bio svjestan da je to naglas izgovorio sve dok
nije ugledao začuđene poglede okrenute u njegovu smjeru. - Pokušala me
upozoriti da bih mogao biti u opasnosti. Nisam je slušao.
- Ja sam u ovoj obitelji tek godinu dana - iznenada se uključila Sarala, a u
glasu joj se još uvijek čuo naglasak Indije u kojoj je odrasla - pa mi recite ako
prijeđem granicu.
- Nećeš - kratko je odrezao Sebastian. Kao članica ove obitelji imala je
jednako pravo ribati ga kao i svi drugi u ovoj prostoriji iako bi, da je još samo
malo jače stisnuo vilicu, slomio koji zub.
Kimnula je. - Onda bismo, budući da imaš malo vremena do sastanka s
Embryjevima, možda trebali vidjeti kako stvari trenutno stoje, a ne kako i zašto je
došlo do ovoga.
Udahnuo je. - U redu. Josefina je rekla ocu da ja nešto sumnjam. Budući da
je javno obznanjeno da ulazim u tu obitelj, Embry sada misli da ću zbog toga
šutjeti i da mu postajem saveznik htio to ili ne htio. Vjerojatno zbraja
dodatna sredstva koja ću im pribaviti.

153
 Knjige.Club Books
- Kako volim pohlepu. - Valentine se nagnuo naprijed kako bi od Zacharyja
maknuo pladanj sa sendvičima. - Lako je nastaviti igru i lako je predvidjeti što će
biti.
- I kako da to iskoristimo da Seba izvučemo iz ove zavrzlame? - Zach ljutito
pogleda Valentinea. - Ako Embryju damo novac, to će ga samo još više ohrabriti.
- Potom vrati sendviče gdje su bili i uzme još jedan.
- Na čijoj je strani princeza Josefina? - upitala je Caroline oglasivši se prvi
put otkako su ona i Zachary ušli u prostoriju.
- Očito na očevoj.
Eleanor odmahne glavom. - Ne slažem se, Zach. Odala je Sebastianu neke
veoma povjerljive podatke. I premda dovođenje bogatog saveznika u obitelj
pomaže ciljevima njezina oca, Embryjev prvi potez u vezi s Melbourneom bio je
da ga da ubiti. Što znači da je u onom što se dogodilo poslije išla protiv oca.
Bilo bi bolje da nikada nije ni bila na vladarovoj strani. - Koliko god vi uživali
u tome što vidite da i ja griješim i da se sad moram izvlačiti, pravo pitanje nije što
se događa između Josefine i mene. Pitanje je kako ispraviti to što sam ja,
naša obitelj, sada udružen s Embryjevima.
- Fućkaš to - uzvrati Shay bez uvijanja. - Što god mi govorili o tome da se
miješaš u naš život, nitko u ovoj prostoriji ne želi ti zlo.
Gledajući njihova ozbiljna, zabrinuta lica, prihvatio je tu izjavu kao istinitu. -
Dobro. Kako bismo dobili na vremenu, sutra ću igrati ulogu budućeg zeta -
zaključi. - Embry će pomisliti da mu pomaže to što sam uključen u njegove
planove, ali to također pomaže meni. Još uvijek imam neka pitanja, a on je
najpozvaniji da mi na njih odgovori.
- Što je s...
- Shay, vrati se u Eton i dovedi Johna Rice-Ablea. Negdje ga skrij, ali hoću
da mi bude na raspolaganju ako mi zatreba nečija riječ protiv Embryjeve. Što se
tiče ostalog, mislim da ćemo morati pričekati dok ne vidimo kako će proći
sastanak. Ja se mogu pripremiti, ali svejedno je sljedeći potez njegov.
- Ne sviđa mi se to - Zachary se svejedno pobunio. - Netko od nas trebao bi
sutra ići s tobom.
- Ne bi ako želim čuti išta korisno. Idite kući. Naći ćemo se opet ovdje na
večeri.
Braća i sestre u parovima su mu poželjeli laku noć i otišli. Boljela ga je glava.
Kog vraga da radi do jutra? Spavanje nije dolazilo u obzir. Cijela mu se utroba
okretala i jedva je disao, o razmišljanju da i ne govori. Sigurno je postojalo nešto
što mu je promaknulo, nešto što je mogao učiniti a sve bi promijenilo. No što bi
to moglo biti, nikako nije mogao dokučiti. Ostatku obitelji možda je bilo drago
što vidi njegovu ljudsku stranu, ali on nije nimalo uživao u spoznaji koliko
je prokleto pogriješio.

154
 Knjige.Club Books
Posljednji su otišli Nell i Valentine. Markiz je pomogao supruzi ući u kočiju,
potom se nagnuo unutra i nešto joj rekao. Dok ih je Sebastian promatrao s trijema,
njegov najbolji prijatelj ponovno se okrenuo i prišao mu.
- Melbourne, hajdemo se malo prošetati po vrtu - kazao je mašući rukom.
- Ne. Ne želim slušati o tome kako se moram kloniti ženskih zamki. Idi kući.
Valentine uzdahne. - Reci mi onda samo jedno. U ovom trenutku plan ti je
prikupiti sve podatke koje uspiješ i onda ih predočiti Prinnyju i vlastima kako bi
spriječio nedužne stanovnike da se otisnu u propast, je li tako?
- Malo preopširno, ali da.
Markiz ga pogleda ravno u oči. - Objesit će je. Princezu.
Sebastian se trznuo i znao je da je Valentine to vidio. - Ako je na našoj strani,
onda ću učiniti sve što je u mojoj moći da je zaštitim od toga.
- Aha, sve što je u tvojoj moći. Unutar granica dopuštenoga, pretpostavljam.
To je veliki zalogaj, ispasti junak, a izbjeći skandal u ovoj situaciji, baš jest.
- Dosta, Deverille.
- Samo naglašavam očito - spremno uzvrati Valentine. - Svi znaju da ćeš
učiniti sve da izbjegneš skandal. Zato i jesi od njezina oca javno tražio dopuštenje
da se oženiš njome nakon što ti se bacila u naručje, je li tako? Ne bi li bilo
razumnije da si ih na licu mjesta proglasio lopovima i prevarantima?
- Reci što imaš na umu i idi - procijedio je Sebastian ponovno stežući šake.
Da, i sam si je postavljao ta vražja pitanja, i ne, nije znao odgovor na njih.
- Onda ću i reći jer si ti tako prokleto tvrdoglav. Sviđa ti se Josefina.
Pretpostavljam da nisi ni svjestan koliko.
- Sad je dosta!
- Jedan jedini skandal u četiristogodišnjoj povijesti vojvoda od Melbournea -
Valentine se nije dao - te dvjesto godina Griffina i Grifanija i koji su sve još tu
bili... mislim da tvoje obiteljsko ime to može podnijeti. Nemoj nikoga kriviti
za slabost što slijediš svoje srce, samo sebe.
Sebastian ga udari. Cijelu večer htio je nekoga udariti, na nekome iskaliti svoj
bijes. Deverill se upravo pokazao najboljom metom.
Valentin zatetura zamahnuvši nogom dok je padao. Pogodio je Sebastiana iza
koljena i on se sruši na leđa. Začas su se on i Valentine valjali po oštrome šljunku
prilaza.
Lakat ga pogodi u bradu i on osjeti krv. Dobro. Svladali su ga bijes i jad.
Njegova šaka snažno pogodi Valentinea u rebra i markiz zastenje.
- Prestanite! - začuo se Eleanorin glas. Ni jedan ni drugi nisu se obazirali.
Nije se mogao sjetiti kad se posljednji put potukao, sve njegove svađe bile su
verbalne, političko nadmudrivanje. Ovo je bilo dublje i pružalo mu je više
zadovoljstva.

155
 Knjige.Club Books
- Stantone! Pomoć!
Deverillov rukav se podere u njegovoj ruci i Sebastian ga baci ustranu.
Odgurnuvši se snažno, uspije se dići na koljeno i počne dizati. Odjednom, hladna
voda zalije ga po glavi i ramenima.
Pljujući, pustio je Valentinea i otkotrljao se ustranu. - Tko je, dovraga, to
učinio? - zagrmio je i teturajući se osovio na noge.
Eleanor je objema rukama čvrsto držala veliko vjedro. Stanton kraj nje držao
je drugo. Deverill je ustao i stresao vodu iz kose. - Kvragu, Nell - progunđao je.
- Što ste točno ovim riješili? - odvrati Eleonor. Izraz lica bio joj je smiren, ali
ruke su joj drhtale. - Rekao si da ćeš samo porazgovarati s njim, Valentine! Za
boga miloga! - Tresnula je vjedro na pod i vratila se u kočiju.
Trljajući bradu, Valentine pogleda Sebastiana. - Osjećaš se bolje?
Duboko udahnuvši, Sebastian pokaže Stantonu da se vrati u kuću. - Zapravo,
da - nevoljko je odgovorio. Bijes koji je cijelu noć kipio u njemu sad mu se činio
podnošljivijim.
- Dobro jer sam ostao bez municije kojom bih te gađao. - Sagnuvši se, markiz
je pokupio rukav svoga kaputa pa se opet uspravio. - Vidimo se sutra.
- Gade.
- Budalo.
Sebastian obriše bradu. - Huljo.
- Idiote.
- Kretenu.
- Pizdek. - Nasmijavši se kratko, Valentine se vrati do kočije i uđe u nju.
Trenutak poslije njegovo vozilo odštropotalo je niz ulicu skrećući prema kući
Corbett.
Sebastian iscijedi krajeve kaputa. Ma kakve da su mu bile namjere, Deverill
je postavio nekoliko dobrih pitanja, a i on je morao nešto obaviti.
Vratio se u kuću. - Stantone, reci Greenu da osedla Merlina. Moram se
presvući pa idem van. Ne čekaj me. - Prošao je kraj sluge, a onda ponovno zastao.
- Sljedeći put kad mi se umiješaš u tučnjavu, očekujem da staneš na moju stranu, a
ne da je pokušaš prekinuti.
Sluga je tiho zatvorio ulazna vrata. - Da, Vaša Milosti.
Sebastian se zaputio na kat usput skidajući kaput. Da, ono što je rekao
Valentine imalo je smisla. Griffinovo ime moglo je podnijeti jedan mali skandal.
No je li mogao i on? Činilo se da će to otkriti u sljedećih nekoliko dana. Počevši
od večeras.

156
 Knjige.Club Books
Josefina je sjedila u svom velikom krevetu okružena hrpom pisama. Dok je još
jednom pomno čitala sva pisma koja joj je otac tijekom života napisao, sve je
počinjalo dobivati smisao. Ono što je učinila bilo je pogrešno, od samoga početka.
No, čak i kad je znala da nešto spletkari, čak i kad je znala da neistine pretvara u
primamljive laži, uživala je u tim izmišljotinama koje su se činile tako lijepima i
stvarnima. Njezin otac silno je vjerovao u svoju nadmoć i bio sposoban uvjeriti je
da svatko tko nasjedne na njihove priče zaslužuje da ga iskoriste.
Majka je za njega uvijek govorila da je sanjar koji ide iz pohoda u pohod, iz
rata u rat u potrazi za slavom. Dok je sada čitala, primijetila je kako je postajao
sve očajniji dok je opisivao sebe i svoj položaj, zavidio je prvo Wellesleyu,
a potom Bolivaru pa Riveri. Čak i majčinu ocu koji je bio na visokom položaju u
španjolskoj kolonijalnoj vlasti.
Je li ga to vodilo? Zavist? Ili drskost? Pretpostavljala je da je to nevažno i da
je ono što doista pokušava naći u njegovim pismima savjest, briga za druge, a ne
samo za sebe, ali to jednostavno nije nalazila. S obzirom na razne spletke u
kojima mu je tijekom svih tih godina pomagala, zaključila je da ni ona nema
savjest. Barem je mislila da nema.
Dvije su stvari to promijenile. Prije su se svi njihovi planovi vrtjeli oko novca.
Danas je, međutim, on od ljudi očekivao da stave na kocku svoj život, a to nije
bilo isto kao potaknuti ih da se odvoje od nekoliko funti. Usto, upoznala je
Sebastiana Harolda Griffina.
Trebala je ga mrziti, pretpostavljala je. Bio je drzak, samouvjeren, upravo
smiješno opsjednut time što je dolično, a što nije, i time što ljudi misle o njemu.
No istovremeno je bio usamljen, privlačan i jako se ljutio kad bi posumnjao da
mu netko laže, ne zato što bi to utjecalo na njega, već zato što je utjecalo na
stanovnike njegove zemlje. Na njegove ljude, govorio je i postalo joj je jasno da
on doista osjeća odgovornost prema njima i umjesto njih.
Josefina je polako udahnula. Dakle, sada je znala. Večeras je Sebastianu
spasila život ne da zaštiti očeve planove, već radi sebe. Ispravno je postupila, ali
znala je da joj, ma kako na kraju sve ispalo, nijedan muškarac ne bi mogao
oprostiti što je odabrala baš taj put. Nije znala zašto je to učinila, osim zato što joj
se činilo da jedino takva izjava može natjerati njezina oca da malo zastane. A
možda je to učinila zato što je deset minuta prije Sebastian bio rekao da je više
nikada ne želi vidjeti, a sad je morao.
Napola otvoreni prozor u njezinoj sobi otvorio se do kraja. Uplašila se, skočila
s kreveta i u noćnom ormariću počela tražiti pištolj. Pisma su poletjela na sve
strane. Prtljajući, nogu zapletenih u pokrivač i noćnu košulju, naglo je
otvorila ladicu. - Odlazi - siknula je - ili ću pucati!
- Ne idem nikamo - začuo se tihi Sebastianov glas - zato ili pucaj, ili makni tu
prokletu stvar.

157
 Knjige.Club Books
Čvrsto je stezala pištolj dok se on s nevjerojatnom lakoćom prebacio preko
prozorske daske i ušao u sobu. Otresao je prašinu s kaputa i ponovno zatvorio
prozor prije nego što ju je pogledao.
- Nisam te zamišljala kao jednog od onih koji se preko bršljana penju do
prozora - rekla je.
- Sad sam to drugi put napravio - odgovorio je. - Nadam se i posljednji. Budući
da si se ranije potrudila i spasila mi život, vjerujem da ga zapravo ne misliš
upotrijebiti. - Pokazao je na pištolj.
- Ovisi o tome zašto si došao. Nismo se baš najbolje rastali.
- Došao sam da razgovaramo. Želim neke odgovore prije sutrašnjeg dana. -
Nagnuo je glavu pogledom obuhvativši njezine bose noge i gole ruke obasjane
svjetlom svijeće i zadržavajući se na crvenoj mrlji iznad njezina desnoga lakta. -
Ispričavam se zbog toga - kazao je tihim glasom. - Nema opravdanja.
Josefina nije bila pretjerano sigurna u to. Ipak, dao joj je prednost i ona ju je
namjeravala zadržati. - Prihvaćam ispriku - rekla je svojim najuzvišenijim tonom.
- Što ti se dogodilo s usnicom?
- Razmirica - odgovorio je dodirujući oteklinu koja je prelazila lijevi rub
njegovih usana.
Progutavši knedlu, vratila je pištolj u ladicu i zatvorila je. - Ovo je postalo
jako zapetljano, nije li? - Zadržavajući pogled i pozornost na njemu nagnula se
ustranu kako bi ispetljala desnu nogu iz pokrivača.
- Da, jest.
- Nadam se... jesi li razgovarao s Peep? Ne bih htjela da ona bude povrijeđena
zbog svega ovoga. - Lady Penelope Griffin bila je tako draga djevojčica; Josefini
se sada činilo nevjerojatnim da se prije samo dan-dva osjećala tako sigurnom u
svoje mjesto u svijetu.
Sebastian kimne. - Mislim da joj nije sve sasvim jasno, ali nije ni meni.
- Kako ćeš se izvući iz toga? Mislim na ženidbu sa mnom. - Vjerojatno će to
uključivati njezino hapšenje i vješanje, ali htjela je to čuti od njega. Ako čuje da
je osuđuje, bit će joj lakše donijeti neke odluke.
Poput čelika sive oči zagledaše se u njezine. - Još ne znam. Moji postupci
ovisit će o tvojima, pretpostavljam.
Pogled joj padne na prazan krevet između njih i poput topla povjetarca njome
prohuji požuda. - Pretpostavljam da to znači da nešto želiš od mene. Možda sam
potkupljiva, Melbourne, ali ima nekih stvari koje neću učiniti.
- Drago mi je što to čujem. Dođi ovamo.
- Ne. Ti dođi ovamo.
Gledao ju je u tišini. Prožela ju je blaga vrućina, oduzimajući joj dah,
ubrzavajući joj bilo. U trenutku ludosti mogla je zamisliti kako bi bilo da je udana
za ovog muškarca, da je svakoga dana do kraja života princeza, prava princeza,

158
 Knjige.Club Books
da ulazi u prostoriju vođena njegovom rukom, da uvijek ima ovaj pogled kao sada,
namijenjen samo njoj. Zadrhtala je.
- Moje pitanje za tebe glasi - napokon je rekao - na kojoj si strani u svemu
ovome. Žao mi je, ali moraš odabrati.
- Između tebe i moje obitelji? - odvratila je. - Nije mi neki izbor, Melborne -
ili iznevjeriti njega, ili da me ti iskoristiš i ostaviš. Ili me namjeravaš izbaviti iz
pogibelji, naći mi neko zaposlenje negdje u zemlji, možda dadilje? Bila bih
izvrsna dadilja, što misliš?
- Mogu te zaštititi, Josefina.
- Kad ljudi koji su plesali sa mnom, koji su me pozivali u svoje domove, koji
su mi laskali, udvarali mi se saznaju što se dogodilo, tko sam ja doista, više nikada
neće razgovarati sa mnom. Uništena sam, ovako ili onako, Sebastiane. Ne,
ne krivim tebe. Ja sam to podržavala i sama sam kriva za sve. No svjesna sam
kako stvari stoje.
Sebastian je hodao uz podnožje raspremljenog kreveta i zastao ispred nje. -
Doista si svjesna kako stvari stoje - tiho se složio, dodirujući joj prstima bradu i
dižući joj glavu da je pogleda u oči. - Hoćeš li mi pomoći da prekinemo
tu izmišljotinu?
- Neću ti pomoći da objese mog oca. - Suza joj klizne niz lice. Palcem ju je
obrisao. - Ne mogu to učiniti.
Nagnuo se i poljubio je. Sebastian je samome sebi bio rekao da će je noćas
posjetiti jer želi odgovore, ali istina je bila da nju želi još više. Uzbuđivao ga je
svaki djelić nje. Čak i to što je odbila surađivati s njim i time mu olakšala stvar.
Svi su drugi surađivali s njim, bilo im je to u interesu. Moglo je biti i njoj, dapače,
dovoljno mu je ljudi dugovalo uslugu ili novac da bi je mogao spasiti od zatvora.
No, u jednom je imala pravo, društvo joj nikada ne bi oprostilo što je od svih
napravila budale. Poslije, kazao je samome sebi. Poslije će ispraviti stvar.
- Ovo neće ništa promijeniti - kazala je Josefina teško dišući dok mu je micala
kaput s ramena.
- Već je sve promijenilo. - Sebastian je gurnuo prste pod tkaninu koja joj je
pokrivala ramena i povukao je niz njezine ruke. Opijala ga je čak i njezina koža,
glatka, meka i topla, istodobno poznata i nova. Mirisala je drukčije nego
Charlotte, više po ljiljanima nego po ljetnim ružama. To mu je bilo drago iako mu
nije trebao parfem da bi znao razliku između Charlotte i Josefine.
Ponovno ju je poljubio, prelazeći rukama niz njezina gola leđa sve do bedara
i privlačeći je bliže. Josefina je bila varalica, glumica; tek je posljednjih nekoliko
dana počeo shvaćati da ima i savjest i srce. Puno je toga stavila na kocku kad mu
je rekla ono što jest. I ona je bila ključ za sve ostalo - kad bi on uspio naći načina
da ovo riješi ne prisiljavajući je da učini ono što bi inače odbila. Odnedavno mu
je postalo bitno da je ne izgubi. Koliko bi se dugo mogao držati riječi da je više
neće vidjeti? Jedan dan? Jedan tjedan? Nije izdržao ni četiri sata.

159
 Knjige.Club Books
- Sebastiane - zastenjala je odgurujući ga.
Odmaknuo se za korak, a ona je gurnula ruku između njih i počela mu
otkopčavati prsluk. Našao se na podu odmah za kaputom, a za njim kravata. Kad
joj je prstima lagano prešao preko grudi, bradavice su joj se ukrutile. Udahnuvši
uz drhtaj, sagnuo se i zamijenio prste jezikom.
Josefina mu je spustila ruke niz leđa i izvukla košulju iz hlača. Odvojio se od
njezinih grudi samo toliko da preko glave svuče košulju. Posljednji put kad je s
njom bio u ovoj sobi, završilo je tako da su mu čizme ostale na nogama, a hlače
bile spuštene do koljena. Noćas su pred njima bili sati i on ih je namjeravao
iskoristiti.
Negdje u podsvijesti spoznao je da bi mu to mogla biti posljednja noć s njom,
posljednji put da je dodiruje, ljubi, uzima. Htio joj je pružiti toliki užitak, navesti
je da ga bezumno želi, kako bi je na kraju nagovorio da posluša zdrav razum.
Draškao ju je jezikom, nježnim grickanjem zubima, na što je odgovarala
drhtavim stenjanjem. Bio je nevjerojatno uzbuđen, ali uspio se oduprijeti porivu
da je gurne na krevet i baci se na nju kao životinja. Nakon četiri godine
suzdržavanja, makar i vlastitim izborom, vrijeme provedeno s Josefinom kao da
ga je ponovno vratilo u život.
Pustivši je, sjeo je na rub kreveta da izuje čizme. Josefina se smjestila iza
njega, pritisnula grudi uz njegova leđa gladeći mu rukama ramena i ljubeći vrat.
Na trenutak je pomislio da ne bi imali nikakvih poteškoća kad bi jednostavno
mogli vječno ostati u krevetu.
Suzdržani, razumni dio njega počeo se gubiti u blaženstvu čistih osjetila. Ali
nije bila riječ samo o tome. Da je tražio samo seks, bilo je more žena koje ne bi
oklijevale doći mu u krevet.
- Znaš - promrmljala je - za mene nije dobro biti s tobom.
Pogledao ju je preko ramena. - Je li?
- O, da. Ne bih bila u tolikoj opasnosti da si trgovac ili bankar. - Povukla ga
je za ramena i bacila na leđa da je pogleda. - Pretpostavljam da sam i ja jednako
opasna za tebe.
- Kako to da si sve ovo vrijeme, sudjelujući u... planovima svog oca - šaptao
je Sebastian povlačeći je na sebe da je još jednom poljubi - uspjela ostati djevica
sve do neki dan?
Usne joj se razvukoše u osmijeh. - Možda sam čekala tebe.
Namrštivši se, Sebastian se okrene na trbuh zatomljujući nelagodu koju mu je
prouzročio dignuti ud. - Već sam ovdje, Josefina. Za boga miloga, dosta mi je
šupljih laskanja kojih sam se naslušao svaki put kad bih izašao iz kuće,
dovoljno za cijeli život. Pitao sam te nešto i, molim te, odgovori mi iskreno ili
uopće ne odgovaraj.
Velike smeđe oči proučavale su ga. - Moj otac uvijek je imao veoma visoko
mišljenje o sebi - rekla je spuštajući se na laktovima i koljenima dok nije ležala
160
 Knjige.Club Books
na trbuhu okrenuta prema njemu, udaljena samo nekoliko centimetara. -
Zbog toga je i od drugih tražio da imaju visoko mišljenje o njemu i njegovoj
obitelji. Imala sam jako dobre učitelje i guvernante i izrazito dobro obrazovanje.
Kad već želiš istinu, nisam bila spremna odbaciti svoj... dar skačući u krevet s
nekakvim vojnikom ili uzgajivačem duhana.
- Ali zbog mene se isplatilo sve staviti na kocku? - uzvratio je povlačeći
njezinu ruku prema sebi i stavljajući njezin kažiprst u usta.
Osjetio je kako je zadrhtala. - To ću tek vidjeti - odgovorila je - ali ne mogu
se sjetiti da sam u nečijem društvu toliko uživala kao u tvojem.
Sebastian je se nije htio odreći. Brzo je ponovno sjeo pa skinuo i drugu čizmu
i otkopčao hlače. - Mislio sam da više ne volim iznenađenja - kazao je stavivši joj
ruku na križa kad se htjela okrenuti. - Pokazala si mi da nisam u pravu.
Polako je počeo dlanovima kliziti od njezinih ramena niz leđa, zaustavljajući
se kratko na njezinoj stražnjici, potom duž bedara do koljena pa sve do stopala.
Što god da ga je kod nje privlačilo, sviđalo mu se. Volio je razmišljati kao
muškarac, a ne vojvoda s mnogobrojnim dužnostima i obvezama. Volio je izazov
odgonetanja zamršenosti njezina uma i uranjanje u nježne obline njezina tijela.
Dok se usnama vraćao istim putem, izvijala se i ponovno stenjala. -
Sebastiane, prestani me izazivati.
- Uživaš?
- Da. O, da!
- Onda to nije izazivanje.
- Ali ja bih htjela...
Uzeo je jastuk s uzglavlja. - Dobro, ako baš hoćeš - promrmljao je. - Digni se.
Digla se na dlanove i koljena, a on joj je gurnuo jastuk pod bedra. Stražnjica
joj je ostala stršati u zraku kad se ponovno spustila pod pritiskom njegove ruke.
Ukrućen i ustreptao, stao je iza nje, stavio joj ruke na ramena i koljenima joj
još malo razmaknuo noge.
- Reci što želiš od mene - rekao je, ne uspjevši to do kraja razgovjetno
izgovoriti.
- Želim tebe! - dašćući je rekla.
- Opiši mi kako - naložio joj je pokušavajući usporiti disanje i snažno lupanje
srca.
- Želim te u sebi - kazala je Josefina izvijajući stražnjicu prema njegovu
bolnom, osjetljivom udu.
Namjestivši se, polako se pomaknuo prema naprijed i odostraga se zabio u
nju. Uska, vrela i samo njegova. Nijedan je muškarac nikada nije imao i on se u
tom trenutku zakleo da nikad i neće. - Ovako? - uspio je procijediti.
- O, da - stenjala je kad je počeo micati kukovima. - Da!

161
 Knjige.Club Books
Tek se sada mogao zapitati kog vraga radi u kući ove žene i njezinu krevetu,
jer mu je u ovom trenutku bilo potpuno svejedno kakav je odgovor. Sada mu je
bio važan samo zvuk njezina ritmična, jedva prigušena stenjanja i neopisiv osjećaj
njihovih spojenih tijela. Kad bi im ostatak života izvan ove prostorije mogao
pružiti samo upola toliko, nikada se ne bi mogao rastati od nje.
Nije to ni htio, kad je već kod toga. Ljubio joj je ramena, osjećao je kako
podrhtava, grči se i svršava. Usporivši, izvlačio ga je što je polaganije mogao sve
dok nije prigušeno kriknula u plahtu. - Želiš li sad probati nešto drugo? -
šapnuo joj je u uho.
Kimnula je, prstima i dalje stežući plahtu. Odmaknuvši se, teško dišući,
Sebastian se okrenuo na leđa i povukao je na sebe. Josefina ga je strastveno ljubila
dok joj je povlačio nogu preko sebe da mu zajaši bedra. Odmah je shvatila i
ispružila se preko njega, a zbog njezina zadovoljnog mumljanja gotovo je izgubio
nadzor nad sobom.
Držeći ruku na njezinu bedru, pokazao joj je kako da se giba. S usana mu se
otelo stenjanje kad se, slijedeći njegove upute, počela dizati i spuštati na njemu. -
Brzo učiš - rekao je obujmivši joj rukama dojke.
Josefina se nagnula i ponovno ga poljubila. - Želim te vidjeti kako se gubiš
kao i ja - dahtala je ubrzavši gibanje.
- Ne mogu - progunđao je trudeći se držati oči otvorene. - To bi za tebe značilo
još više nevolja.
- Sebastiane, ne moraš, ah, u svakom trenutku sve imati pod nadzorom... O,
Bože! Ponekad se možeš i opustiti.
- Misliš, s tobom? Za početak... to što se ne mogu obuzdati... kad si ti u
pitanju... i dovelo nas je u ovaj škripac.
- Dobro...
Ponovno je zastenjao. - Dobro?
- Da, dobro...
Nastavio bi je ispitivati, ali izgubio je moć govora. Pokušavajući je odgurnuti
sa sebe borio se s njom još nekoliko sekundi, a onda se rasprsnuo uz drhtaj.
- Prokletstvo, Josefina - zarežao je kad je ponovno bio u stanju govoriti. - Je
li ti jasno što se možda upravo dogodilo?
Ovila mu se oko prsa, a crna kosa skrila joj je lice od njegova pogleda. - Zašto,
misliš da može biti gore nego što jest?
Zagladio joj je tamne uvojke unatrag da joj vidi oči. - Sad može.
Josefina digne glavu gledajući ga s nekoliko centimetara udaljenosti. - Sada
smo ovdje isprepleteni zajedno baš kao i tamo vani. - Uprla je prst prema prozoru
i Londonu iza njega.
Namrštio se, više ljut zato što mu se protivila nego iz očaja zbog toga što bi
moglo proizaći iz njezina, njihova, postupka. - Ti misliš da je to dobro?

162
 Knjige.Club Books
Uozbiljila se. - Razmišljaj o tome ovako. Sud neće osuditi ženu koja je trudna.
- Glas joj se slomio.
Prvi put je shvatio koliko mora biti prestrašena zbog svega što joj je prijetilo.
Bio je toliko opsjednut vlastitim pravedničkim zgražanjem da nije ni na trenutak
razmislio o tome kako se ona osjeća. - Budeš li mi vjerovala, obećavam da ti se
neće dogoditi nikakvo zlo.
Josefina ga je dugo promatrala. - Ne znaš što sam sve učinila. Ne samo u
Engleskoj.
- Kad sam se popeo kroz tvoj prozor - promrmljao je - nisam očekivao da ću
te naći s aureolom i anđeoskim krilima, Josefina. Jedino moje pitanje jest hoćeš li
sada ispravno odlučiti.
- Mislim da nemam puno izbora - napokon je rekla.
- Onda mi reci što znaš.

163
 Knjige.Club Books
OSAMNAESTO POGLAVLJE

osefina je zagunđala kad je Conchita otvorila vrata spavaće sobe. - Zatvori to,
J odmah - zatražila je povukavši pokrivač preko glave.
- Njegovo Veličanstvo kaže da odmah morate sići. Vojvoda od Melbournea
je ovdje.
Ali tek je otišao. Josefina je sjela, a srce joj je snažno zakucalo. - Kako to
misliš, ovdje je?
Conchita se nasmije. - Vjerojatno jedva čeka da se oženi vama, Vaše
Visočanstvo.
Bože sveti, oni su zaručeni. U zanosu prošle noći i ranoga jutra zaboravila je.
Da su bili vjenčani, svaku bi noć mogli provesti tako. Bože.
Ustala je iz kreveta, uzela spavaćicu sa stolca i navukla je dok je Conchita
stala bjesomučno kopati po garderobi. Budući da nije imala objašnjenje zašto je
skinula spavaćicu i vratila se u krevet gola, činilo se najpametnijim izbjeći to
pitanje.
- Koliko je uopće sati? - upitala je namrštivši se kad je Conchita izvadila
bogato ukrašenu plavu haljinu. - Jednostavniju. Ovo je jutarnji posjet, nije
krunidba.
- Pola jedanaest je - odgovorila je služavka. - Sigurno ste bili premoreni.
Nisam znala da možete tako dugo spavati, Vaše Visočanstvo.
Premorena i budna gotovo do pet sati, kad se Sebastian konačno spustio preko
prozora i otišao. Osjećala se punom poput mačke nakon pune zdjelice vrhnja. -
Nisam dobro spavala - izjavila je zaputivši se prema toaletnom stoliću da se
počešlja.
- Mislim da nije ni vladar. Zelenu?
- Da, ta je dobra. - Josefina je prekinula češljanje, a srce joj je preskočilo. -
Zašto misliš da Njegovo Veličanstvo nije dobro spavalo?
- Probudio je Thomasa da mu dođe pomoći još prije nego što je svanulo, a
onda je gotovo tri sata proveo zatvoren s Hallowayem i Orrinom. - Služavka je
postrance pogleda. - S obzirom na to tko će se priključiti obitelji,
pretpostavljam da treba odraditi opsežne pripreme.
Znači, sastao se sa svojim pristašama da smisle strategiju, a ona je za to
vrijeme spavala. S obzirom na okolnosti, bila je zahvalna što je nije pokušao
probuditi da sudjeluje u tome. Prošlu noć Sebastianu nije rekla sve, ali učinila je
dovoljno - dovoljno da zaustavi njezina oca ili da ih sve strpa u zatvor.

164
 Knjige.Club Books
Odjenula se i uredila što je brže mogla, a onda otvorila vrata i pohitala u
prizemlje u dnevnu sobu. Na otvorenim vratima zastala je prožeta navalom užitka
kad je ugledala muškarca koji je unutra stajao.
Sebastian se smjestio kraj kamina, sa šalicom čaja i tanjurićem u rukama, i
gledao u njezina oca koji je sjedio ispod prozora. Vojvoda je nosio sivo-smeđu
kombinaciju s uškrobljenom bijelom kravatom i svaki je nabor bio na
svojem mjestu. Čak i da ga nikada prije nije vidjela, znala bi da je ovaj visoki,
vitki muškarac s dubokim sivim očima i čulnim usnama netko na koga se može
osloniti.
Kao da je osjetio da je na vratima, okrenuo se i pogledao je. Srce joj je
ponovno preskočilo, ovaj put iz sasvim drugih razloga. Bio je veličanstven. A taj
pogled u njegovim očima, pogled posjedovanja i strasti, bio je upućen njoj.
- Dobro jutro, Vaše Visočanstvo - kazao je odloživši čaj na policu iznad
kamina i duboko se naklanjajući. - Nadam se da ste dobro spavali.
Josefina mu je pružila ruku nadajući se da otac neće primijetiti kako joj prsti
drhte. - Dobro jutro, Melbourne. Da, spavala sam prilično dobro, hvala.
Nagnuo se kako bi je primio za ruku i prinio je usnama. Na taj dodir pod
kožom je osjetila navalu strasti.
- Lijepo - promrmljao je.
- Sad kad ste završili s pozdravljanjem - kazao je vladar sa svojega stolca - da
riješimo stvari, može?
Sebastian se ponovno okrenuo prema njezinu ocu. - Prije nego što išta stavimo
na papir - rekao je nešto hladnijim glasom - htio bih da neke stvari razjasnimo.
Njezin je otac ustao. - Momče, dok ne stavite pero na papir i ne potpišete
sporazum o ženidbi s princezom Josefinom, jednostavno nisam raspoložen za
ikakve druge rasprave. To je moj uvjet kao oca i kao vladara, recimo to tako.
- Ne mislim ni u što ući naslijepo. - Pred njezinim očima ljubazni, strastveni
Sebastian nestao je i istoga trenutka zamijenio ga je neumoljivi vojvoda od
Melbournea. - To je moj uvjet.
- Onda vam prepuštam objašnjenje zašto ste zaprosili moju kćer ako je to bila
šala. Mislite li da ste tako moćni da se možete poigravati s kraljevima i izvući se
iz toga neokrznuti?
Vojvoda je trenutak stajao u tišini. - Prednost koju ja donosim vašoj... misiji
leži u mojem ugledu i mojem položaju - kazao je tiho. - Ako ijedno od toga bude
ugroženo, propada vam sve što ste se nadali postići uključujući me u jednadžbu.
- Ono što se ja nadam postići - uzvratio je njezin otac, a glas mu nije bio tako
smiren kao vojvodin - jest osigurati zajmove koji će pomoći mojoj zemlji kao i
useljenici koji će doći. S time smo došli u Englesku, s time ćemo i otići. -
Stisnuo je svoje svijetloplave oči. - Sva proturječja mojim tvrdnjama puka su
ljubomora i nagađanja.

165
 Knjige.Club Books
- Ako očekujete da svoju obitelj povežem s vama, bit trebat će mi više od
vaših tvrdnji.
Njezin se otac još više uspravio. - Kao da sumnjate, Vaša Milosti, da moji
poslovi nisu u potpunosti čisti. Priznajem da je naša brošura djelomično...
prepisana iz drugih izvora, ali samo zato da uštedimo na dragocjenom vremenu
koje nam je bilo potrebno za uspostavu vlasti.
Bože... Doimao se tako sigurnim u sebe da mu je gotovo povjerovala. A on
sam? Je li ga želja da bude netko važan toliko preuzela da je i sam počeo vjerovati
u svoje sanje? Je li poludio?
- Shvaćam - polako je rekao Sebastian. - Možda sam brzao sa zaključcima.
Ipak, morate mi reći što ću potpisati. Ne mislim da je moj zahtjev nerazuman.
- Samo želim da mi date napismeno da ćete se oženiti mojom kćeri, da će
postati vaša žena i vojvotkinja te da ćete i u pisanom i u govornom obliku dati
svoj doprinos boljitku Costa Habichuele. I da ćete nam davati svotu od,
recimo, dvadeset pet tisuća funti godišnje.
Josefina je zatreptala.
- Dvadeset pet tisuća? - jedva je izustila. - Oče, to je nečuveno! To je puno
previše...
- Neću raspravljati o tome koliko Josefina vrijedi, samo o spremnosti da se
odreknem svote koju bih radije upotrijebio za njezino uzdržavanje. Pet tisuća
godišnje. - Sebastian nije ni trepnuo.
- Dvadeset.
- Deset ili bih isto tako mogao prodati i vlastitu zemlju.
Vladar stisne vilicu. - Onda deset.
- I vaša kći neće postati vojvotkinja - nastavio je Sebastian, okrznuvši prstima
njezine dok je govorio. - Ima viši naslov koji će zadržati.
- Ona... - njezin je otac prvi put zastao.
Naravno da je htio da njegova kći ima valjan naslov, a ne ovaj izmišljeni.
Sebastian je bio inteligentan - a opet, nije se kolebao oko samog braka. Sigurno
je znao da se ne može oženiti kćerkom vojnika koja je od ljudi na prevaru
izvlačila novac, čak i da zaruke nisu bile izmišljene samo kako bi mu spasile
život.
- Jedino sam ja proglašen kraljem - kazao je vladar nekoliko trenutaka poslije,
odšetavši se do prozora pa se vrativši, ispreplećući prste kao što ga je bezbroj puta
vidjela da čini dok smišlja neki plan. - Marijin i Josefinin naslov su počasni.
Naravno da će dobiti naslov vojvotkinje od Melbourne kad se uda za vas.
Činilo se kao potpuna besmislica, ali Sebastian je samo kimnuo. - Onda bi
Josefinina djeca bila plemići, ali ne i kraljevići?
- Točno.
- A tko će onda naslijediti vaše kraljevstvo?
166
 Knjige.Club Books
Očekivala je da će to zbuniti njezina oca, ali on se nasmiješio. - Vi. Onda ćete
vi biti Sebastian Griffin, vladar Costa Habichuele. Naravno, i dalje vojvoda od
Melbournea.
- Naravno. - Sebastian pogleda vladara. - Mislim da između nas ima sve manje
razmimoilaženja.
- Drago mi je što to čujem. Ovo je situacija od koje svi možemo imati koristi
samo ako budemo mudri. Moja je kraljevina mlada. Ne tajim da će, naravno, vaša
veza s Josefinom mojoj zemlji donijeti veći ugled.
- Ne ulazim u saveze koji mi ne donose dobit - uzvratio je Sebastian tako
odlučnim glasom da ga je Josefina pogledala. - Osobito ako sam zabrinut za
sudbinu britanskih stanovnika. Kako bih bio miran, dat ćete mi pisanu potvrdu da
ću nakon vaše smrti postati vladar i jamstvo da ću zaraditi više od iznosa zajma
koji ste, pretpostavljam, dobili.
- To vam ne mogu jamčiti - odgovorio je njezin otac.
- Mogu ja ako mi dopustite da vam budem savjetnik za ulaganja.
- Zašto bih vam to povjerio?
Sebastian se nasmiješio, šarmantno i hladno istovremeno. Nije bilo čudo što
se većina ljudi bojala prevariti ga. - Zato što ću biti član vaše obitelji, Vaše
Veličanstvo. Ono što utječe na vas, utječe i na mene i obratno.
To je za Josefinina oca bio prijeloman trenutak za nastavak pregovora.
Josefina ga je promatrala čekajući da vidi hoće li prihvatiti Sebastianovu ponudu
ili se vojvoda prešao.
- Prati vas glas časna i dosljedna čovjeka, Vaša Milosti - kazao je vladar i
ponovno sjeo. - Oprostite mi ako mi se ovo što kažete čini malo... koristoljubivim.
Vojvoda je frknuo. - Koristoljubivim? Ovo je sve samo ne to. - Podigao je
obrvu. - Vaša je namjera otpočetka bila da uključite i mene, nije li tako? Prinny je
rekao da ste tražili da vam upravo ja budem na usluzi.
- Možda.
- Onda predlažem da iskoristite moje sudjelovanje u svemu.
Josefina je zadržavala dah. Nije znala što Sebastian smjera, ali očito je njezin
otac morao pristati na suradnju kako bi to uspjelo. No je li u ovom trenutku mirno
stajala i gledala kako Melbourne njezinu ocu postavlja zamku koja bi
mogla završiti njegovim uhićenjem i smrću?
Vladar je ispružio ruku. - Pristajem. Uz određene ograde.
Sebastian je prihvatio ponuđenu ruku. - Vjerujem da ću vas moći umiriti.
- Umirit ću se tek kad vas vidim kako u crkvi stojite kraj moje kćeri.
- Treba mi mjesec dana da sve pripremim - mirno je odvratio Sebastian. -
Jedan vojvoda i jedna princeza ne mogu se vjenčati bez dostojna obreda. Možemo
proći bez čitanja zavjeta, ali za to ću morati tražiti oprost iz Canterburyja.

167
 Knjige.Club Books
Morat ćemo imati svečane zaruke, a budući da će se vjenčanje održati u katedrali
svetog Pavla, imamo malo datuma na izbor.
- Svetog Pavla - s dubokim poštovanjem ponovi njezin otac. - Zašto ne u
Westminsteru?
Sebastianovo lice se ukoči. - Prvi put vjenčao sam se u Westminsteru - kazao
je s izrazom napetosti i prvi put tijekom toga jutra u njegovu je glasu mogla čuti
prave osjećaje. - Ovo će se održati u Svetom Pavlu ili ga neće biti. O tome neću
raspravljati.
- Bit će dobar Sveti Pavao - odlučno je rekla Josefina, a onda se okrenula
prema ocu. - Mjesec dana između zaruka i vjenčanja čini se veoma malo. Ne bih
htjela da netko stekne dojam da se iz nekog razloga žurimo.
Sebastian ju je poprijeko pogledao pa se svim silama morala potruditi da ne
pocrveni. Nakon što mu prvi put nije dopustila da izađe iz nje dok je doživljavao
vrhunac, činilo se da mu nema smisla to učiniti ostala četiri puta. Očito, izazivala
je - zajedno su izazivali - sudbinu, ali nakon ove strahote s njezinim ocem ionako
će se morati pozdraviti od njegova društva. A ostatak društva odbacit će je i bez
toga.
- Da, imate pravo, naravno - složio se vladar, očito nevoljko. - Pretpostavljam
da mogu odgoditi sve odlaske za još četrnaest dana.
- Onda mislim da smo se dogovorili. Dat ću svojim odvjetnicima da pripreme
sve dokumente pa ih poslijepodne možemo potpisati.
- Odlično. - Njezin otac otišao je do vrata. - Budući da ste sada zaručeni,
ostavit ću vas na trenutak da nasamo porazgovarate.
Srce joj je ponovno počelo jako tući od same pomisli da će provesti nekoliko
trenutaka nasamo sa Sebastianom. Primio ju je za ruku, stisnuo i nakratko je
pogledao u oči. Potom ju je, na njezino veliko iznenađenje, pustio i pošao za
njezinim ocem. - Poslije ćemo imati vremena razgovarati, kad se vratim - rekao
je i pogledao na svoj džepni sat - .... recimo oko četiri. Moram puno toga obaviti.
Vladar se maknuo ustranu kad je Melbourne prošao kraj njega, zaustavio se u
predsoblju kako bi uzeo šešir i rukavice i izašao iz kuće. Uhvatila ju je zimica kad
su se ulazna vrata zatvorila za njim. Trgnula se nastojeći odagnati
iznenadni osjećaj samoće koji ju je obuzeo njegovim odlaskom. Htio joj je nešto
reći. Što, nije imala pojma.
- Mjesec dana do vjenčanja - gunđao je njezin otac. - Ne sviđa mi se to.
- Mjesec dana svejedno znači prekoračenje granica pristojnosti - kazala je. -
Ne može ga pripremiti ranije, a ne možemo ni mi.
- Da, da, znam, ali time dobiva previše vremena.
- Za što? - upitala ga je nastojeći da joj glas ostane što mirniji. - Da se
predomisli? Dat će ti pismeni pristanak. Melbourne si ne bi nikada dopustio da
nakon toga odustane.

168
 Knjige.Club Books
- To me ne muči. Nešto smišlja. Pretpostavljam da me želi natjerati da mu
predam sav novac od zajma kako bi ga uložio u nešto. Kad se dokopa tih
sredstava, onda će me razotkriti. - Nasmijao se. - E, pa, imam iznenađenje za
njega. Neće dobiti ni novčića!
O, Bože. - Ako te pokušava uhvatiti u stupicu, postat će sumnjičav ako se ne
budeš pridržavao njegovih planova.
Njezin otac pogladi brkove. - Da, hoće. Ispričaj me, Josefina, moram
razmisliti o nekim stvarima.
- Naravno, oče.
Kad je otišao iz sobe, klonula je u stolac. Katastrofa. Sve je to bilo katastrofa,
a ona se nalazila usred svega toga. Sebastian je sumnjao u njezina oca, njezin otac
sumnjao je u Sebastiana, a obojica su mislila da je ona na njihovoj strani. -
Prokletstvo - promrmljala je sebi u bradu.
Kad bi imala nekoga s kime bi mogla razgovarati, nekoga kome bi mogla
iznijeti sve argumente, bilo bi joj puno lakše.
No znala je da ne postoji nitko kome bi se mogla povjeriti. Jedine žene koje
je počela smatrati prijateljicama bile su Sebastianova sestra i snahe, a one će biti
na njegovoj strani. Njezina majka, čak i Conchita, pobrinut će se za svoje
preživljavanje, što znači da će poduprijeti njezina oca. Što se tiče muškaraca u
njezinu životu, s njima je bilo još gore.
Sebastian ju je upozorio da će se to dogoditi. Nepristranost više nije dolazila
u obzir i morala je odabrati stranu. Pravno i moralno gledano, vojvoda od
Melbournea bio je u pravu. No priklanjanjem ocu dobivala je dvoje: mogućnost
da pobjegne od progona i nešto što je je u protekla dvadeset četiri sata postalo
nevjerojatno važno, brak sa Sebastianom.
Njezina sreća ovisila je o sigurnosti nekoliko stotina naivnih, lakovjernih
useljenika. To nije bilo pošteno. Pa ipak, pretpostavljala je da doista samo sebe
može kriviti za to što se našla u položaju da mora birati.
Josefina je duboko i drhtavo udahnula, a onda je krenula na kat preodjenuti se
u nešto prikladnije za društvene posjete. Sigurnost je bila najviše čemu se sad
mogla nadati jer oni koji su odlučivali o njezinim izborima nisu od nje tražili
ni očekivali više. A jedino što je ona istinski, duboko i glupo željela bila je ljubav.
Ma koliko se trudila biti proračunata, ova rasprava sa samom sobom očito je
bila dokaz da je došla do ruba. Za boga miloga, morala je učiniti ono što je
ispravno. Napokon.
Najteže će biti otići z kuće a da nitko ništa ne posumnja. Nekoliko trenutaka
hodala je gore-dolje po svojoj spavaćoj sobi priželjkujući da se Sebastian ponovno
popne kroz prozor. Budi praktična, naložila je samoj sebi. Nije imala vremena za
sanjarenja.
U redu. Ruke su joj se tresle dok je s pisaćeg stola uzimala papir, pero i tintu.
Donijeti odluku jedno je, zaključila je, ali provesti ju nešto je sasvim drugo.
169
 Knjige.Club Books
Krenimo prema spasu. - Najdraža Caroline - napisala je, mrmljajući riječi
dok ih je pisala na papir.

Hvala vam još jednom što ste me danas pozvali na ručak. S obzirom
na veoma burno jutro i ono što će uslijediti poslijepodne, sat ili dva mira
i tišine i više će mi nego dobro doći.
Jedino vas molim da dođete po mene u podne, a ne u jedan, budući
da poslijepodne moram biti slobodna. Veselim se ponovnom razgovoru s
vama.
Uvijek zahvalna Josefina, princeza od Costa Habichuele

Presavinula je pismo, naslovila ga na lady Caroline Griffin i pozvala Grimma.

- Molim te, pobrini se da to odmah bude isporučeno lady Caroline - naložila je
slugi - i reci onome tko ga bude nosio da pričeka odgovor.
- Odmah ću se pobrinuti za to, Vaše Visočanstvo. Zatvorila je vrata, a onda ih
ponovno tiho otvorila kad je začula korake sluge koji se vraćao u prizemlje.
Trenutak poslije pokucao je jedna na vrata. - Grimm je, Vaše Veličanstvo - rekao
je očito odgovarajući na postavljeno pitanje. - Htjeli ste pogledati svu poštu koja
odlazi iz kuće.
Josefina je ponovno zatvorila vrata, naslonivši se na tvrdi oslonac. Biti dio
obitelji koja se bavi prevarama i smicalicama imalo je nekih prednosti. Barem je
postala oprezna. Vjerojatno je trebala otići ravno k Eleanor, ali njezin bi
otac odmah to pomislio. Nadala se da slanje pisma Griffinovoj snahi neće biti tako
sumnjivo kao da ga je poslala Sebastianu ili njegovoj braći ili sestri.
Sad je mogla samo čekati i vidjeti hoće li dobiti neki drugi odgovor osim
zbunjenosti ili odbijanja. Ako u podne stigne kočija lady Caroline, onda će moći
napustiti kuću s novošću da njezin otac zna da mu se radi o glavi. Tada će moliti
boga da Sebastian ima drugi plan i da to što mu vjeruje nije njezina posljednja i
najveća greška u životu.

170
 Knjige.Club Books
DEVETNAESTO POGLAVLJE

eset tisuća funti, Vaša Milosti? - njegov financijski savjetnik ostao je bez
D riječi. - Naravno da imate toliko na raspolaganju, ali nisam siguran da bi itko
od nas bio spreman ulicama Londona nositi toliku količinu novca.
Sebastian je završio s pisanjem uputa sir Henryju Sparksu, presavinuo i
zapečatio pismo i predao ga mlađem muškarcu.
- Moram imati taj novac pri ruci, Riverse - kratko je rekao.
- Povedi sa sobom Toma i Greena, naoružaj ih ako želiš, ali donesi mi ga.
Rivers je ustao, nakašljao se i gurnuo pismo u džep na prsima. - Odmah ću se
pobrinuti za to, Vaša Milosti.
Vadeći drugi list papira iz ladice svojega pisaćeg stola, Sebastian ga pogleda.
- Hvala ti.
Rivers je natraške izašao iz ureda. - Da, Vaša Milosti.
Sebastian se namrštio nad praznim listom papira pred sobom. Riversova
uzrujanost bila je opravdana, za većinu poslovanja koristio se mjenicama, ne
gotovinom. No nije htio Stephenu Embryju dati priliku da se predomisli. Uspije
li mu taj plan kao što se nadao, vladar će vratiti gotovinu kao i ostala sredstva koja
su mu dana na raspolaganje za brzo, unosno ulaganje.
Otprilike četa odvjetnika koje je zapošljavao stići će odmah, a onda dolazi
teži dio, smisliti nešto napismeno što bi inkriminiralo Embryja a da ne izgleda
tako, nešto što bi zadržalo Josefinu što dalje od te pravne zavrzlame i njemu dalo
prostora za djelovanje bez implikacija da se upleo u bilo kakva nedjela.
Zapisao je glavne točke. Dok je pisao Josefinino ime, zastao je. Da je svijet
savršeno mjesto, na čemu bi sad bio s njom? Sebastian se zavalio u svoj udobni
kožnati stolac. Da je svijet savršeno mjesto, Charlotte ne bi uvenula pred
njegovim očima i umrla nakon manje od četiri godine braka. Očito, nije mogao
nade polagati u savršenstvo. No da je Josefina bila ono što je tvrdila, da je njezin
otac barem na trenutak govorio istinu... .
Sebastian je na sekundu sklopio oči, a onda se vratio svome popisu. Valentine
je rekao da obitelj Griffin može podnijeti skandal. Poteškoća je bila u tome što je
Josefina značila barem tri skandala umotana u jedan paket koji je činila ta
nesentimentalna, nagla, blagoglagoljiva namiguša. I baš zbog toga ju je volio.
Odjednom je ostao bez daha. Isuse. Skočio je na noge. Ljubav nije bila riječ
koju je olako koristio, čak ni u mislima. I ne bi mu bilo teško priznati da mu
Josefina i njezin nedostatak iskrenosti često beskrajno idu na živce. No bila mu je
ravnopravna. Suprotstavljala mu se. Izazivala ga je.

171
 Knjige.Club Books
I bez obzira na sav kaos koji ju je pratio - ili možda baš zbog toga - uz nju se
osjećao... živo. Napola ludo, ali živo.
Netko je pokucao na vrata. - Naprijed - rekao je.
Očekivao je odvjetnike, ali u sobu je ušla njegova snaha. - Sebastiane,
moramo razgovarati.
- Caroline? Večeras ćemo se svi skupa naći. Može li to pričekati...
- Ovo sam upravo primila - prekinula ga je pružajući mu list papira.
Upitno je pogledavši, uzeo ga je iz njezine ruke i rastvorio. Kad je pročitao,
ponovno je podigao pogled prema njoj. - Pozvala si je danas na ručak?
- Ne, nisam. Zapravo, baš sam bila na vratima namjeravajući s Anne i
Joannom otići u kupovinu kad je to stiglo, kao i sluga kojem je rečeno da pričeka
odgovor.
Mozak mu je počeo ubrzano raditi. Znači, Josefina se htjela naći s nekim iz
obitelji prije poslijepodnevnog sastanka? Na sastanak sa ženom ne bi morala
povesti služavku kao pratnju. - Što si odgovorila?
- Kazala sam da ćemo moje sestre i ja biti ondje u podne kao što je tražila.
- Tvoje sestre i...
- Nas tri pripremale smo se ući u kočiju kad je stigao sluga. Nisam znala što
bih drugo rekla a da Joanni ne dam povod za napadaj bijesa. Zapravo, bila je izvan
sebe kad je čula da poznajem princezu, a nisam je upoznala s njom. - Zacharyjeva
se supruga namršti. - Pretpostavljam da je riječ o nečem što ti nije mogla reći
jutros kad si se sastao s njezinim ocem.
- I meni se čini.
- Želiš li onda da je dovedem ovamo?
To bi bilo najjednostavnije, ali ako se Josefina odlučila na tajnu poruku, onda
se morao zapitati je li moguće da je netko slijedi. Odmah je odbacio silno željenu
mogućnost da se nađu nasamo, kako njezin otac ne bi posumnjao da je možda
promijenila stranu. Sebastian pogleda na svoj džepni sat.
Bilo je gotovo podne. - Odvedi je k sebi - polako je rekao. - Je li Zach ondje?
- Jest. S tatom pregledava neke izvještaje o uzgoju stoke.
- Dobro. Zadrži ga. Doći ću do vas da tobože porazgovaram s njim. Možeš li
mi osigurati nekoliko minuta nasamo s Josefinom a da nitko to ne primijeti?
- Mislim da mogu. - Ponovno je otvorila vrata. - Vjeruješ li joj, Sebastiane?
Kratko se nasmiješio. - To je jako dobro pitanje. Hvala ti, Caro, što si mi došla
ovo reći.
Uzvratila mu je osmijeh. - Nitko od nas ne može predvidjeti kamo će ga srce
odvesti - rekla je. - Drago mi je da si shvatio da smo Zachary i ja jedno za drugo.
Nadam se... No, dobro, neka zasad ostane na tome.

172
 Knjige.Club Books
Koraknuvši naprijed, nabrzinu ju je poljubio u obraz. - Samo nastoj držati
Joannu podalje od Josefme. Ne treba nam da se žene počupaju.
Zabavljeno kimnuvši, Caroline je izašla i vratila se u predsoblje, gdje je čuo
Joannu kako se žali da joj je onemogućen susret s vojvodom, a Anne joj govori
da bi trebala biti zahvalna. Što se dogodilo? Kada se ranije susreo s Josefinom nije
imao osjećaj da se nešto zbiva, a posebno ne nešto što bi je navelo da odigra
ovakvu igru. Gurnuo je papir u ladicu. Pretpostavljao je da bi ručak mogao biti
upravo to. Caroline je imala istančano šesto čulo, a danas se slagao sa svime što
je rekla. Nešto se zbivalo, a u središtu toga bila je Josefina. Kao i obično.
Sebastianu pobjegne kratak zaljubljeni osmijeh.
Zaputivši se na kat promijeniti kaput, zastao je da s noćnog ormarića uzme
najnoviju knjigu koju mu je posudio Zachary.
Povijest pasmine goveda Cumberland puno mu je pomagala da lakše zaspi, a
njezin naslov otisnut velikim, zlatnim slovima dobro će mu poslužiti kao izgovor
da posjeti brata.
Kad je stigao do podnožja stuba, Stanton je otvarao vrata gospodi Harkleyju,
Swenku i Challingtonu, njegovim odvjetnicima. Kvragu. - Gospodo - rekao je,
uzimajući od sluge njihove rukavice i šešire - imam za vas dva zadatka i
oba moraju biti gotova do četiri sata. O drugomu ćemo raspraviti kad se vratim, a
prvi je da sastavite sporazum između mene i Stephena Embryja, vladara Costa
Habichuele, prema kojem ću mu godišnje isplaćivati deset tisuća funti.
Harkley, najstariji od trojice, kimne. - Odmah ćemo početi, Vaša Milosti.
Smijem li pitati što plaćate tim novcem?
- Embryjevu kćer. Moju buduću suprugu Josefinu Katarinu Embry.
Inače ravnodušan, premoreni trojac zinuo je, što ga je nasmijalo dok je izlazio
iz kuće i kretao prema staji. Ako je taj brak osupnuo ovu trojicu, mogao je samo
zamisliti kako će danas odjeknuti Mayfairom. Čak ni to neće biti ništa u usporedbi
s reakcijom visokog društva kad izađe na vidjelo da je njezin otac lopov i da se
vojvoda od Melbournea ženi osobom za koju je počeo shvaćati da nije otmjena
podrijetla. Obična, reći će, iako se on uopće nije slagao s tim. Josefina Embry ni
po čemu nije bila obična.
Ako to ne uspije riješiti na drugi način, bit će to skandal golemih razmjera.
Nitko se neće usuditi izravno ih izopćiti iz društva, ali bit će okupljanja za koja
neće dobiti pozivnicu i ručkova na kojima će ih stare babe ogovarati i
odmahivati glavom. Njoj će biti gore, ali ipak bolje nego da je ostala u Engleskoj
neudana.
Dakle, nije toliko bilo pitanje ima li on hrabrosti izazvati oluju, već ima li
Josefina hrabrosti nositi se s njom. Iako bi za nju možda bilo bolje da je pusti da
nestane i vrati se na drugu stranu oceana od bilo kakve zaštite koju joj on mogao
pružiti.
- Tata!

173
 Knjige.Club Books
Jedan od konjušara doveo je Merlina iz staje, ali Sebastian se okrenuo kad je
začuo Peepin glas. Namrštio se kad je vidio iz kojega smjera je došla, a gospođe
Beecham nigdje na vidiku. - Jesi li ponovno izašla kroz prozor knjižnice?
- Bilo je hitno - kazala je teško dišući i uhvatila ga za ruku. - Gospođa B. nije
ništa rekla.
- Što je, dakle?
- Ne ovdje, za boga miloga! - Primila ga je za ruku i odvukla podalje od
stajskih momaka koje je sve to zabavljalo.
- U redu, Peep - kazao je kad su se već gotovo vratili do kuće. Gospođa
Beacham dojurila je iza ugla a skuti su joj lepršali na vjetru, ali on joj mahne da
ode. - Nemam puno vremena.
- Mary Haley mi je jutros na jahanju rekla da ćemo, kad se oženiš princezom
Josefinom, morati otići iz Engleske i živjeti u Costa Habichueli. Ja ne želim ići. -
Sive su joj oči bile pune suza.
Čučnuo je i ona mu se bacila u zagrljaj. - Mislio sam da želiš putovati - rekao
je, izvadio maramicu i pružio joj je.
- Želim - šmrcala je - ali Costa Habichuela je jako daleko od naših prijatelja i
obitelji.
Osobito kad uopće ne postoji. - Nećemo otići iz Engleske, dušice.
Podigla je glavu. - Znači, ipak se nećeš oženiti princezom Josefinom? Rekao
si da se sve može promijeniti.
- Ništa se nije promijenilo. - Oklijevao je. - Nisi taj dio spominjala Mary, je
li?
- Naravno da nisam. Ona je užasna tračerica.
- Dobro. I namjeravam se oženiti princezom Josefinom. Je li te to muči?
Peep zatrese svojim tamnim uvojcima. - Ne, ako nećemo otići odavde.
- Nećemo. Obećavam.
- Dobro. Zato što sam razmišljala o tome da bi, kad doista otputujem u Afriku
i Kinu, bilo lijepo da imaš nekoga tko će ti praviti društvo dok me nema.
Ponovno ju je zagrlio. - Jako si obazriva.
- Znam.
Prigušivši smijeh, uspravio se. - A sad se vrati u kuću i ispričaj se gospođi
Beacham zbog toga što si pobjegla. I nemoj više izlaziti kroz prozor. - S obzirom
na to da je sam to učinio prošlu noć, odustao je od bilo kakve kazne.
Penelope se smirila pa mu je sad jedina briga bila Josefina te zaustavljanje
prevare i sprečavanje pogibelji useljenika. Sebastian je uzdahnuo kad se vratio do
Merlina i skočio u sedlo. Uspije li smisliti što će s njom, ostalo će biti lako.

174
 Knjige.Club Books
Nakon dvadeset minuta u domu lady Caroline, Josefina se počela pitati je li se
obratila pravoj članici obitelji Griffin za pomoć. Kočija je stigla u podne, ali osim
toga Caroline ničim nije pokazivala da joj nije sama uputila taj poziv.
Bezbroj njezinih sestara i njezina majka u svakom slučaju su izgledale kao da
misle da je ovo uobičajen društveni događaj. To je i bio razlog zašto je odabrala
baš Caroline, a ne Eleanor, ali za boga miloga!
- Vaše Visočanstvo - javila se neudana blizanka, Joanna, kako joj se činilo -
morate nam reći kako vas je Njegova Milost zaprosila. Je li bilo romantično? Jer
ja već dvije godine pokušavam privući njegovu pozornost, ali ništa nije upalilo.
Sebastian bi te prožvakao i ispljunuo kao ništa, pomislila je Josefina, ali se
nasmiješila. - Sve se dogodilo jako brzo - rekla je naglas. - Mislim da je u svemu
tome bilo više iznenađenja nego romantike.
- Ali u čemu je vaša tajna? - bila je uporna Joanna. - Svi su mislili da se nakon
ženine smrti više nikada neće oženiti.
- Joanna - umiješala se mlađa, neudana Witfeldica, Anne - dosta. Na stranu to
što je glupo govoriti ženi da si pokušala zavesti čovjeka za kojeg se ona namjerava
udati, ali mislim da uspjeh princeze Josefine uvelike proizlazi iz činjenice da ona,
za razliku od tebe, nije šašava.
- Ni ti nisi udana, Anne!
- Ali me isto tako ne zanima kako zavesti zauzetog muškarca. Što se toga tiče,
ja čekam muškarca koji smatra da je putovanje nešto više od izleta iz Shropshirea
u London.
- Joanna! Anne! Sad je dosta - srećom ih je prekinula Caroline ponovno
ulazeći u sobu. - Vaše Visočanstvo, želite li pogledati one knjige o kojima smo
razgovarale?
Josefina je tako naglo ustala da je zamalo prolila svoju limunadu. - Vrlo rado!
Joanna je također skočila na noge. - Ja ću vam pomoći, Vaše Visočanstvo.
Prokletstvo. - O, ali ja...
- Ti ćeš, Joanna, princezi dati nekoliko minuta predaha prije nego što joj se
popneš navrh glave. Došla je naći malo mira. Ostani ovdje, za boga miloga.
Uputivši sestri još jedan mrki pogled, Caroline je odvela Josefinu niz hodnik
u veliku, prostranu sobu prepunu knjiga i s naizgled udobnim debelo
podstavljenim namještajem.
- Hvala vam što ste me izvukli iz kuće Branbury, Caroline - kazala je Josefina
tihim glasom čim su ostale same. - Imam hitne vijesti za Sebastiana. Ako ih vama
kažem, hoćete li mu ih odmah prenijeti?
Caroline je usmjerila pogled nekamo iza Josefinina ramena. - Mislim da mogu
to urediti, da - rekla je i izašla zatvarajući za sobom vrata.
Josefina je osjetila kako joj se ruka naježila i okrenula se.
- Sebastiane?

175
 Knjige.Club Books
- Caroline me obavijestila da si se pozvala na ručak - kazao je ne mičući se s
mjesta na kojem je stajao, naslonjen između dva visoka prozora. - Zaključila je da
želiš razgovarati sa mnom.
- O, hvala bogu! - izustila je otišavši do njega i uvukla mu prste u kosu.
Privukla ga je sebi i strastveno poljubila.
Sebastian ju je snažno i posjednički toplim rukama obujmio oko pasa. Od
njegova poljupca silno se uzbudila, napetost u ramenima je nestala, ali stvorila se
na sasvim drugome mjestu, napetost koja je zahtijevala njegovu pozornost.
- Znači, htjela si me vidjeti - otegnuto je rekao prelazeći prstom preko njezinih
usana.
Zadrhtala je. - Da. Jako mi je drago da ti je rekla što sam učinila.
Način na koji se... rastopila kad je shvatila da je on ovdje bio je nešto što je
samo on mogao postići kod nje. Da prestane misliti i potpuno zaboravi na sve.
Pod ovim okolnostima to joj je smetalo zato što je trebala svu svoju umješnost i
jer su joj se po glavi motale sve nevjerojatne mogućnosti da njih dvoje ostanu
zajedno. Snovi, sretni završetci bajki, ostvarivali su se samo pravim princezama,
a ona sigurno nije bila jedna od njih.
- Jesi li u opasnosti? - upitao ju je namrštivši čelo. - Neću dopustiti da se vratiš
u kuću Branbury ako postoji ikakva...
- Ne - prekinula ga je želeći znati govori li to kao džentlmen ili kao muškarac
- nisam u opasnosti. Otac mi nikada ne bi učinio nažao.
- Mene je pokušao ubiti.
- Ti nisi njegova kći. Moguće je da si još uvijek u opasnosti.
- Kako to?
- Zna da namjeravaš zadržati sredstva koja bi ti dao za ulaganje. Neće ti ih
predati.
Sebastian ju je kratko gledao, a onda polako ode do jednog od stolaca koji su
stajali ispod prozora i sjedne. – Prokletstvo - promrmlja. - I mislio sam si da sam
bio suviše izravan, ali vidim samo nekoliko načina da ga zaustavim, a da
pritom ne umiješam tebe.
Josefinino srce snažno je tuklo. - Razmišljala sam o tome - rekla je i sjela na
rub stolca nasuprot njegovu. - U svakom slučaju, nisam nedužna u svemu ovome.
- Čvrsto je stisnula šake. - Kao što si rekao... čak i da toga nema, nisam anđeo.
Kad je ponovno digla pogled, nije gledao njezino lice, već ruke. - Dakle, ti
želiš da vas sve strpam u zatvor? Ili još gore?
- Naravno da to ne želim, nisam Ivana Orleanska. No jasno mi je kakvu sam
ulogu odigrala u svemu ovome. Ako ne možeš njega zaustaviti a da ne optužiš
mene, onda...
- Ne.

176
 Knjige.Club Books
- Sebastiane, ne možeš promijeniti stvarnost kako bi je prilagodio svojim
željama, a ne može ni moj otac. Znaš što će on učiniti, izmislit će nekakav
uvjerljivi razlog zašto ti ne može odmah predati novac dok nas ne prisili da se
vjenčamo. Onda će tvoja sreća, i doslovce i u prenesenom smislu, biti vezana uz
njega.
Otvorio je usta, a onda ih opet zatvorio. - Ne vjerujem u poraze - napokon je
promrsio.
- Ne vjeruje ni moj otac. Znam da sam sinoć, kad smo razgovarali o tome,
pomislila da bi mogućnost da nabrzinu zaradi od tog takozvanog ulaganja bila
nešto čemu ne bi mogao odoljeti. No nisam ti rekla da sam dva sata prije nego što
si mi se... pridružio, provela čitajući njegova pisma. Sva.
- I? - upitao je.
- Mislim da je oduvijek... Nisam sigurna kako da to kažem. - Udahnula je. -
Oduvijek je htio postati netko važan. Prvo se trudio postati vrijedan član
Wellingtonova stožera, a kad je to propalo, vrijedan borac u Bolivarovoj borbi
protiv Španjolaca. No bio je stranac u Južnoj Americi i Bolivar i njegovi generali
nikad ga nisu u potpunosti prihvatili. Naše male spletke pomogle su mu da
postane bezobziran, ali ne i da stekne moć. Tada se pojavila Costa Habichuela i
mogućnost da postane vladar. Pretpostavljam da nema ničega većeg. Barem
njemu ne. Pratila sam ga kao i uvijek jer volim lagodan život.
- Razumijem njegovo razmišljanje. Tvoje također.
- Ne, ne vjerujem da doista možeš to razumjeti. Ti si rođen da postaneš
vojvoda od Melbournea. Nikada nisi stajao na jednome kraju prostorije i zavidio
nekome na moći i povlasticama. - Pročistila je grlo želeći zadržati smiren glas
i suze koje su joj se skupljale u očima. Sad joj sigurno nisu trebale. - Ti možeš
zaboraviti svoje snove, ali i dalje ćeš biti vojvoda od Melbournea. Bez snova, moj
otac je propali vojni časnik koji nije htio služiti u vojsci svoje zemlje kad nije
bilo po njegovu, a ja sam njegova kći.
Eto. Rekla mu je to što je jednostavnije mogla. Njezin otac bio je obična roda
kao i ona.
- Dakle, da razjasnimo - kazao je prigušenim, kulturnim tonom - nisi vrijedna
moje zaštite ni moje ljubavi.
Josefina je sklopila oči nadajući se da neće vidjeti koliko je boli to što se složio
s njezinom procjenom. - Točno - prošaptala je.
- Smatraš li me okrutnom i podmuklom osobom? - iznenada ju je upitao.
Kad je ponovno otvorila oči, ustao je i zakoračio kako bi kleknuo pred nju,
rukama pokrivajući njezine stisnute šake. - Ne smatram - odgovorila je.
- Zanimljivo, jer povremeno me moji najbliži optužuju za jedno i drugo. -
Kratko se namrštio. - Griffinovi u Engleskoj postoje, bolje rečeno Grifanusi, još
od rimskih vremena. Moji pretci među prvima su se uzdigli do statusa plemića,
a jedan od mojih prethodnika, kaže legenda, bio je razlog zašto smo dobili naslov
177
 Knjige.Club Books
vojvode. Time, pretpostavljam, želim reći da moja obitelj ima tu naviku da učini
pravu stvar u pravom trenutku i iz toga uglavnom izvuče sreću.
Nikada ga nije čula da tako cinično govori o svojoj obitelji i sebi. Iako nije
mogla suvislo razmišljati zbog njegove blizine i dodira, ipak ju je to priznanje
iznenadilo. - Sebastiane, ne moraš se opravdavati zato što postupaš ispravno. Ti
si dobar čovjek a dobri ljudi to rade.
- Krivo si me shvatila, Josefina. Ja znam što želim učiniti, a to i namjeravam.
Ako je to pogrešno, neka, shvatio sam da sam ovaj put spreman iskoristiti
besprijekoran ugled svojih predaka.
- Ali ne smiješ dopustiti da moj otac naredi isplovljavanje tih brodova -
pobunila se.
Nakrivio je usta. - Nisam baš na to mislio, ali imaš pravo.
- Na što si onda mislio? - Pogledala ga je mršteći se. - Za boga miloga,
okružena sam ljudima koji zaobilaze istinu kao...
- Želim se oženiti tobom.

178
 Knjige.Club Books
DVADESETO POGLAVLJE

osefina je zurila u njega, a njezine prekrasne smeđe oči bile su širom otvorene
J i zaprepaštene. Ako mu je trebao dokaz da nije iskoristila okolnosti da ga na
prevaru uvuče u brak, izraz njezina lica to je sasvim jasno pokazivao.
Sebastian je pričekao još pola minute, a njezino skanjivanje u njemu je
izazvalo ljutnju. Za boga miloga, svaka druga žena u Londonu bila bi ushićena da
ju je zaprosio. - Pretpostavljam da si me čula - napokon je promrmljao pogledavši
je upitno. - Čula sam te. Samo ne znam što bih rekla.
- Tako, dakle. - Pustivši joj ruke, ustao je. - Ako razmišljaš o tome što je
najbolje za tebe, odgovor leži u tome da pristaneš. Ako razmišljaš u čemu je
zamka ili koji su uvjeti, nema ih.
Dok je išao prema prozoru, odlučan da joj neće pokazati kako je puno manje
pribran nego što se pravio, čuo je kako ustaje. Nekako je očekivao da će klisnuti
kroz vrata pa je skočio kad mu je dotaknula ruku. Okrenuo se.
- Znači, odlučila si...
Josefina ga je udarila u cjevanicu. Jako.
- Dođavola! - prasnuo je ne želeći se sagnuti i protrljati bolnu nogu. Nije htio
da to iskoristi i tresne ga po glavi.
- Nisam došla ovamo da me zaprosiš - rekla je prekriživši ruke na jedrim
grudima.
- Ako pokušavaš svoje grudi zaštititi od mene, već sam iskušao njihove draži
- uzvratio je. - Zašto se, dovraga, ljutiš? Ako ti i nije stalo do mene, bit je u tome
da sam ti upravo ponudio spasiti život.
- Dugo mi je trebalo da se odlučim protiv svog oca - odgovorila je
pocrvenjevši kad mu se pogled ponovno spustio na njezina prsa - jer on je samo
htio ono što je najbolje za mene.
- Odluka da postaneš princeza izmišljene zemlje nije bila najpametniji način
da to postigne. - Znao je da zvuči podrugljivo, ali upravo ga je udarila u koljeno.
- Nije, ali bez obzira na njegove metode, moj dolazak k tebi znači da sam ga
izdala. A onda ti kažeš da se želiš mnome oženiti i sad se osjećam kao da sam...
dobila nagradu zato što sam stala na suprotnu stranu od oca.
Dobila nagradu. Ovo je zvučalo obećavajuće za razliku od udarca u nogu.
Sebastian se na trenutak zamislio nad tim. - Ti si neobična žena, Josefina - rekao
je namjerno odabravši tu riječ. - Imaš pravo, trebao sam se usredotočiti na ono
hitnije. Povlačim bračnu ponudu.
- Ti... - Naglo je zatvorila usta. - U redu.
179
 Knjige.Club Books
Prikrio je iznenadan poriv da se nasmije. - Naša je zadaća spriječiti brodove
da isplove. Budući da mu neću moći oduzeti ukradeni novac i tako ga uvjeriti da
to ne čini, mogućnosti su nam ograničene.
- Moraš dati da nas uhite - zaključila je drhtavim glasom.
- To je moj posljednji odabir.
- Dakle, ako ne možeš promijeniti smjer vjetra i tako vratiti brodove u
Englesku jednom kad isplove, onda ne vidim drugi način.
Promijeniti smjer vjetra. Učinila je to u svojoj brošuri. No, zahvaljujući
načinu na koji je to rekla, nešto mu je sinulo. Promijeniti smjer vjetra.
- Moram se vratiti k društvu - rekla je prekinuvši tišinu. - Što ćemo?
Pogledao ju je. - Poslijepodne ću potpisati sve sporazume i uzrujat ću se kad
mi tvoj otac ne da sredstva za ulaganje.
- No sporazumi te obvezuju da se oženiš mnome. I da mu daješ deset tisuća
funti godišnje.
- Znam da si odbila moju bračnu ponudu, draga moja, ali...
- Nisam! - gnjevno je odvratila. - Nisam htjela da me prosiš kad se moramo
pozabaviti važnijim stvarima.
- Onda ću to imati na umu. - Želi se udati za njega. Srce mu je poskočilo. -
Kad si pred svima objavila da ćemo se vjenčati, time si u biti napravila sve.
Potpisivanje komada papira puka je formalnost. - Uhvativši je prstima za
bradu, podignuo joj je glavu i nježno je poljubio. - Što se ostaloga tiče -
promrmljao je - morat ćeš mi vjerovati dok ne porazgovaram sa svojom obitelji i
ne riješim nekoliko pojedinosti.
- Nisam navikla vjerovati ljudima, Sebastiane - uzvratila mu je poljubac,
uzdahnuvši na način koji je prijetio da mu oduzme ne samo dah nego i dušu - ali
tebi vjerujem.
Primio ju je za ruku i otpratio je do vrata knjižnice. - Namjeravam te ponovno
zaprositi, Josefina - šapnuo je. - Bilo bi ti pametnije da me sljedeći put ne udariš.
- Odnedavno sam prestala davati obećanja - odvratila je nesigurno. - Barem
ona koja ne mogu održati.
- Što si učinio? - upitao je Shay skočivši na noge, a ljutnja je zasjenila brigu
na njegovu licu.
- Potpisao sam sporazume - ponovio je Sebastian napunivši čašu portom i
ponovno sjeo na svoje mjesto kraj kamina u salonu kuće Griffin. - Ako budeš
tražio da ponovim sve što kažem, ova će večer biti jako duga, a gospodin Rice-
Able izgleda kao da bi mu dobro došlo malo sna.
Istraživač i profesor zapravo se više činio osupnut nego umoran, ali Sebastian
je svakako razumio zašto. Prema onome što je Shay rekao, doslovce je čovjeka
odvukao iz predavaonice u Etonu.

180
 Knjige.Club Books
- Oprostite nam što kasnimo - ubacila se Eleanor - ali mislila sam da ti je cilj
prekinuti s Embryjevima, a ne se još više vezati uz njih.
- Moram se složiti, Melbourne - dodao je Valentine. - Kad odeš k Prinnyju i
kažeš mu da si potpisao da ćeš se oženiti tom djevojkom, sam ćeš sebi zadati
udarac, ne misliš li?
- P... Prinnyju? - zacičao je Rice-Able.
- Neću ići k Prinnyju - uzvratio je Sebastian nadajući se da će se profesor
oporaviti i neće pasti u nesvijest.
- Moraš ga obavijestiti prije nego što odeš u Ulicu Bow.
- Neću ići ni u Ulicu Bow, Zach.
- Što onda imaš na umu, Melbourne? - Valentine je prebacio ruku preko
Eleanorina ramena kad mu se učinilo da će mu žena skočiti sa stolca i zadaviti
svoga starijeg brata.
- I ja planiram jednu podvalu - rekao je ostavljajući sve bez riječi. - I bio bih
vam zahvalan kad biste mi u tome pomogli. Svi vi.
- Računaj na mene - odmah je rekao Valentine.
Ostali, međutim, a posebno njegova braća i sestra, nisu pokazali ni približno
takvu spremnost. Ali nije ih mogao kriviti zbog oklijevanja. Od sedamnaeste
godine, kad je naslijedio naslov vojvode i preuzeo odgovornost za podizanje
dvojice braće i sestre, stalno im je govorio kako se moraju ponašati i što Griffinovi
smiju, a što ne smiju.
- Ti? - promrmljao je Shay. - Ti ćeš ići protiv... Ti si Melbourne, ne možeš to!
- Moram baš zato što sam Melbourne. A još više zato što sam Sebastian
Griffin. Moram to riješiti na ovaj način. - Nakašljao se. - Svi ste govorili kako se
nadate da će mi se jednoga dana moje... metode osvetiti. Možda je došao taj
trenutak. A sad mi, molim vas, recite hoćete li mi pomoći ili nećete.
- Hm, možda bi bilo bolje da ja pričekam u hodniku - promrsio je John Rice-
Able i počeo se dizati.
Sebastian je dignuo ruku pokazujući mu da sjedne. - Budući da i od vas tražim
pomoć, ne namjeravam ništa skrivati od vas.
- Ako ta tvoja „podvala“ uspije - ukočeno je rekla Eleanor, očito ne
odobravajući što ostavlja i publiku - hoće li te to osloboditi obveze da se oženiš
princezom, ili što već Josefina zapravo jest?
- Neće. Zapravo, moram vam reći da se namjeravam oženiti Josefinom ma što
se dogodilo.
- Nije li tvoj osjećaj dužnosti otišao malo predaleko? - primijeti Shay.
Sebastianu se ukočila vilica. Raspravljanje o svojim osjećajima nije mu bilo
svojstveno, osobito ne u posljednje četiri godine. Pretočiti u riječi nešto tako...
osjetljivo činilo mu se nepromišljenim. - Dovoljno je reći da moje namjere prema
Josefini imaju malo veze s obvezom ili dužnošću.
181
 Knjige.Club Books
- Oho! - Eleanor se nagnula naprijed. - Oho.
- Hoćeš reći da je nakon toliko vremena cura koju si napokon izabrao...
- Jako dobro pazi što ćeš sljedeće reći, Zachary - promrmlja Sebastian - ili
ćemo se ti i ja gadno posvađati.
- Dosta je bilo. - Valentine ustane i natoči si čašu crvenog vina. - Rice-Able?
- Ne, hvala.
- Zanemarit ću to jer izgledate kao da bi vam dobro došla čaša vina. - Markiz
je natočio još jednu čašu crvene tekućine i dao je profesoru prije nego što je
ponovno sjeo. - Želim čuti o kakvoj je to podvali riječ. Podvaliti bebu bilo bi
dobro rješenje, ali suviše jednostavno. Treba mi izazov.
- U redu. To mi je danas sinulo. Iako je Josefina spremna učiniti sve što treba
da spriječi odlazak useljenika iz Engleske čak i ako bi to značilo da ona i njezin
otac budu uhićeni, to neću dopustiti. Zato moramo ostvariti tri cilja,
spriječiti naseljavanje Costa Habichuele, ulagačima i kupcima vratiti njihov
novac i izvući Josefinu iz još veće nevolje.
- Bez odlaska k Prinnyju ili u Ulicu Bow - ljutit izraz na Shayevu licu sada je
zamijenio zamišljeni. Nije mogao odoljeti zahtjevnim zadatcima. - A uz pomoć
ovdje prisutnog Johna.
- Ne možemo objaviti da Costa Habichuela ne postoji - dometne Sarala - jer
bi to dovelo do uhićenja i pokvarilo sliku o Josefini.
- Preplavit ćeš Costa Habichuelu španjolskim vojnicima, je li tako? -
Valentine digne čašu i nazdravi. - Prilično nadobudno, ali nisam siguran da se to
spada pod podvalu.
- Zapravo, prilično si blizu, Deverille. Preplavit ću Costa Habichuelu, ali ne
vojnicima. Vodom. Veliki potop pogodit će San Saturus i svi preživjeli stanovnici
pobjeći će u Belize. Sva plodna zemlja bit će sprana u Atlantski ocean a
nekadašnja luka uništena.
Valentine se nasmije. - Sav si vražji, Melbourne, sjajno! Uzalud si trošio svoje
sposobnosti na dobra djela.
- Samo što ondje nema pašnjaka - primijeti Rice-Able između dva gutljaja
vina.
- Potpuno vjerujem vašem opisu Obale komaraca, gospodine Rice-Able.
Kako bih spriječio katastrofu, zamolit ću vas da kažete kako su svi pašnjaci
nestali. To nije neistina.
- Ne, mislim da nije. Budući da sam bio ondje, jasno mi je koliko je važno
spriječiti priljev doseljenika koji očekuju da će ondje naći raj. Bože, kakva bi to
bila tragedija! Samo što nisam baš oduševljen vašom namjerom da izmislite
olujno nevrijeme.
- Ako Prinny, princ George, sazna da je Stephen Embry iskoristio njegovo
prijateljstvo i od njega napravio budalu... Da budem iskren, uz rat na Poluotoku

182
 Knjige.Club Books
Engleska si ne može priuštiti da njezin vladar ispadne slab. K tome će
Embry završiti u zatvoru i neće imati motiva da otkrije gdje je skrio svoja
nepošteno stečena sredstva. - A otada pa nadalje će za svako nedjelo optuživati
njegovu obitelj, nije dodao Sebastian. Johna Rice-Ablea nije bilo briga za
Embryjevu kćer.
- Pomoći ćete ispraviti stvar - kazala je Sarala sa smiješkom Rice-Ableu. -
Uvjeti koje ste opisali bit će stvarni. Jedina neistina bit će tvrdnja da je to područje
tek nedavno postalo nepogodno za život, a ne da je oduvijek bilo.
- Ali kako da prenesem tu obavijest? Knjiga koju sam napisao slabo se čita.
Taj Embry tobože je vladar te zemlje.
To će biti škakljiviji dio. - Dobit ćete pismo prijatelja koji je bio svjedok
katastrofe - kazao je Sebastian - prijatelja koji će pismo proslijediti London
Timesu. Ja ću se pobrinuti za to da ga objave.
John Rice-Able počeo se hihotati. - Mislio sam da je mojim pustolovinama
došao kraj. Nisam ni sanjao da ću novu doživjeti u Londonu, i to u društvu slavne
obitelji Griffin! Vaša nakana je hvalevrijedna, Vaša Milosti. Stojim vam na
usluzi.
Sebastian pljesne rukama, preplavljen olakšanjem. - Odlično. Shay, Sarala,
mogu li vas zamoliti da sastavite pismo?
Charlemagne kratko kimne. - Naravno.
Nije pokazao naročito oduševljenje. - Hoće li ti to biti problem?
- Ne, neće. - Značajno pogledavši Rice-Ablea, njegov brat je ustao i pružio
ruku svojoj ženi.
Onda, vidimo se poslije. - Neka šteta bude strahovita.
- Anđeli će se bojati stupiti na tlo Costa Habichuele kad završimo pismo.
Ustao je i Rice-Able. - Možda bih vam ja mogao pomoći.
- Shay, navrati sutra na doručak i donesi to što ste sastavili - viknuo je
Sebastian dok je trojka napuštala sobu.
- Vidjet ću jesam li slobodan.
- Ovo je bilo malo zločesto - primijetio je Valentine nakon što su se ulazna
vrata otvorila i zatvorila.
- Nell, zamolio bih tebe i Caro da načinite pozivnice za proslavu zaruka koje
će se održati za tri dana.
- Za tri dana? Ali to nije dovoljno da se naprave pozivnice, a kamoli pošalju!
- pobunila se Eleanor.
- Unajmi dovoljno ljudi da stignete.
- Ne.

183
 Knjige.Club Books
Sebastian je mrko pogleda. - Neću raspravljati o tome. Treba mi veliko
okupljanje nad kojim ću imati nadzor kako bih mogao objaviti vijest o Costa
Habichueli. To znači da...
- Sebastiane, ti imaš nadzor nad svakim okupljanjem na kojem se pojaviš, ali
ja neću, ne, neću ti dopustiti da sam sebe uvjeriš u to da su zaruke i vjenčanje
samo dio plana da zaustaviš Embryja! - Suza joj klizne niz obraz i ona je bijesno
obriše.
- Misliš li da me možeš odvratiti od vjenčanja? - pitao je, gutajući riječi od
ljutnje.
- Samo želim da to učiniš iz pravih razloga - uzvratila je a glas joj je
podrhtavao od osjećaja. - Zato ne, neću ti pomoći da nabrzinu održiš zaruke.
Odaberi neki drugi događaj.
Prekrižio je ruke na prsima. Je li to bio njegov plan? Da zaruke i vjenčanje
budu dio zavjere kako bi zaustavio Embrija? Josefini bi sigurno bilo lakše da jest.
- Zachary, Caro, možemo li nagovoriti Anne da se pretvara da joj se John Rice-
Able udvara?
- Možemo - bez premišljanja odgovori Caroline.
- Dobro. To će biti razlog da preksutra prisustvuje večeri kod Tuffleyjevih. -
Ponovno se okrene prema sestri. - Slažeš li se s tim?
Digla je glavu. - Znači li to da neće biti proslave zaruka?
- Bit će - kazao je - kad uspijem nagovoriti Josefinu da pristane.
- Odbila te? - sumnjičavo ga upita Zachary.
- Zapravo, udarila me. Odabrao sam pogrešno vrijeme da je zaprosim.
- Josefina te udarila? - ponovi Eleanor. Kad je kimnuo, ona naškubi usta. -
Možda mi se ipak sviđa.
- Što nam je činiti sljedećih dan i pol? - Valentin je popio vino i ustao. - Jesmo
li zadovoljni zbog te veze, osuđujemo li naseljavanje Costa Habichuele, ili da
jednostavno ostanem kod kuće i sa svojom ženom radim na povećanju potomstva?
- Valentine... - promrmlja Nell odmahujući glavom.
- Ta izmišljotina sa snažnim nevremenom u Srednjoj Americi mogla bi se
pokazati kao dobra ideja, ali nemojte biti previše prozirni.
- Molim te, ja sam stručnjakinja za detalje. Idemo, dragi.
- Obavještavat ću vas što se događa - kazao je Sebastian, pomogao Caroline
da ustane i krenuo za četvorkom prema vratima - Nell?
Najmlađa se Griffinica okrene prema njemu zabrinuta izraza lica. - Da?
- Josefina me usrećuje.
Eleanor se digne na prste i poljubi ga u obraz. - Onda ti moramo pomoći da ti
podvala uspije.

184
 Knjige.Club Books
*

Kad je Josefina završila s prišivanjem zelenoga križa na rukav svoje najnovije

haljine, zelene čarolije od svile i čipke, začula je svog oca i Hallowaya kako
razgovaraju u njegovu uredu na drugoj strani hodnika. Obojica muškaraca smijala
su se i naizmjence razmjenjivala mišljenje o glupom bezobrazluku vojvode od
Melbournea i dobroj lovini od deset tisuća funti kojih se odrekao kad je potpisao
sporazum o ženidbi.
Njezinu ocu taj je novac značio pobjedu - ne samo da se nije morao odreći
ostatka novca nego je podebljao novčanik zahvaljujući toj istoj budali koja ga je
htjela zaustaviti. No njoj je taj novac značio da je Sebastian ozbiljno mislio kad
je rekao da se želi njom oženiti.
- Nešto te muči, hija?12 - upitala ju je majka sa susjednog stolca.
- Zar ne muči tebe? - uzvratila je odlažući iglu i konac u krilo. - Ovaj put
otišao je predaleko. Ljudi bi mogli stradati.
Maria Embry digne pomnjivo iscrtanu obrvu. - Je li ti ikada manjkalo hrane,
udobnosti, obrazovanja?
- Nije, naravno da nije. - Namrštila se. - No ovo je nešto drugo.
- Tvoj je otac plemić zarobljen u tijelu obična čovjeka. On samo pokušava biti
ono što jest. Kralj mora imati podanike.
- Mrtve?
- Imat će namirnice. Osim toga, nikada nisi bila na Obali komaraca, ne budi
tako sigurna da je taj pothvat osuđen na propast.
- Ali ovo... - Josefina je stišala glas iako je sumnjala u to da bi je otac mogao
čuti dok sam sebe hvali. - Sad više ne uzima novac samo od banke, uzima životne
ušteđevine ljudima koji imaju manje nego što je on imao kad je počeo.
S namirnicama ili bez njih, iskreno, što misliš što će se dogoditi kad stignu u Costa
Habichuelu?
- Ja mislim da to ne možemo znati - odgovorila je njezina majka onim istim
hladnim tonom kojim se koristila na večerama. - Osim toga, to je stvar tvog oca,
ne moja. - Ponovno je spustila pogled na ono što je šila. - Imaš li kakvih
pitanja, morat ćeš se obratiti njemu.
- Imam. Počinje mi se činiti da on vjeruje u sve te priče koje priča. Mama, to
mora stati!
Starija žena pogleda prema napola otvorenim vratima. - Ne znam kako to
prekinuti a da ga potpuno ne uništim - promrmljala je. - Nije da ne suosjećam s
tim pobres desgraciados13, samo više suosjećam sa svojim mužem. - Zaustavila
12
hija (španj.) - kćer, op. prev.
13
pobres desgraciados (španj.) - siroti jadnici, op. prev.

185
 Knjige.Club Books
je rad prstiju. - Bi li se usudila Melbourneu reći istinu? Gledao bi te posve drugim
očima i sigurno bi našao načina da izbjegne vjenčanje s tobom.
Melbourne je znao, a i dalje ju je gledao na isti način. Još uvijek se htio oženiti
njome. Međutim, iako je njezina majka griješila kad je bila riječ o njemu, sigurno
je imala pravo kad je bila riječ o ostalim članovima visokog društva. Prezirat
će njezina oca, gadit će im se sama pomisao na to kako su se rado družili s njim.
Melbourne će je moći donekle zaštititi od toga, ali će to zato pogoditi njega.
- Idem u krevet - rekla je, spremila pribor za šivanje i pozvonila Conchiti. - I
dalje bih voljela da mu barem predložiš da otkupi i vrati zemlju koju je prodao.
Nitko ne mora patiti ni umrijeti zbog njegovih snova. To nije nešto čime se mogu
ponositi.
Stigla je u svoju spavaću sobu prije Conchite i otišla ravno do prozora da ga
otvori. Mogla je propitivati svoje razloge zašto se želi udati za Sebastiana, ali
znala je da to svakako nema nikakve veze s tim što je on može zaštititi.
Više ju je mučilo pitanje boluje li i ona od iste bolesti kao njezin otac, potrebe
da bude nešto više nego što jest. Jer uživala je u tome kako se osjećala uz
Sebastiana - vrijedno, cijenjeno, uzvišeno.
- Ne - promrmljala je i sjela na rub kreveta. I uz Hareka je mogla steći naslov
i na zakonit način ući u visoko društvo. Možda bi to i prihvatila prije nego što ju
je Sebastian iznenadio baš u ovoj sobi. No ono što bi osjetila zamišljajući život uz
Hareka nije bilo ni blizu onom grozničavom strahopoštovanju i ushićenju koje bi
je obuzelo kad bi pogledala Sebastiana.
Usto, on ju je trebao, što je više nije toliko plašilo kao u početku, sad je bila
sretna zbog toga. Trebao ju je ne zato što je bila princeza, velika nasljednica ili
osoba koja zna nagovoriti ljude da se odreknu svoga novca, već zbog nečega
što nije znala točno pretočiti u riječi. Kad su se prvi put susreli, vidjela je njegovu
usamljenost, čula ju je u njegovu drskom, hladnom glasu. Posljednjih nekoliko
dana kao da je nestalo te usamljenosti i vjerovala je da je ona razlog tome. Bio je
to opojan, moćan, radostan osjećaj za koji nije vjerovala da će ga ikada u životu
imati i sad ga se nije željela odreći. Nikad više.
Ponovno je pogledala prema prozoru, srce joj se steglo. Nije htjela da se mora
penjati kroz prozor i odlaziti prije zore, htjela je da bude ovdje i da zna da će
zauvijek tu ostati. Ne zbog toga što je tvrdila da jest, već zbog toga što je
doista bila. I zato što se u njegovu društvu više sviđala sama sebi nego ikad prije.
Još nekoliko dana. Samo još nekoliko dana pa će znati je li zaslužila život
kakav je željela sa Sebastianom ili mora pobjeći u noć. Sama.

186
 Knjige.Club Books
DVADESET PRVO POGLAVLJE

obro jutro, Vaša Milosti - kazao je Stanton kad je Sebastian sišao u prizemlje.
D - Dobro jutro. Je li moja kći budna?
- U blagovaonici je.
- Hvala. Ovdje sam samo za članove obitelji i društvo iz Costa Habichuele. -
Okrenuo se i krenuo niz hodnik.
- U redu, Vaša Milosti. Prije pet minuta stigao je Lord Charlemagne. Ondje
je s gospođicom Peep.
Aha, Shay. Sebastian udahne. Jutros se nije htio svađati, više je bio sklon
blesavom smijuljenju bez nekog posebnog razloga, ali svakako neće bježati od
svađe. Za tridesetčetverogodišnjeg muškarca koji je pola života proveo vodeći
jednu od najmoćnijih zemalja na svijetu, to koliko je čeznuo za tim da bude s
Josefinom bilo je jednostavno... jadno. - Neka nam nitko ne smeta.
- Pobrinut ću se za to.
Sebastian je otvorio vrata blagovaonice. - Dobro jutro. Peep je dotrčala do
njega, uhvatila ga za ruku i odvukla do njegova mjesta na čelu stola. - Moraš
razgovarati sa stricem Shayom - kazala je pustivši mu ruku kako bi izvukla njegov
teški stolac.
Charlemagne je sjedio na svom starome mjestu odmah zdesna, dok je
Penelopin napola pojedeni doručak ležao preko puta njega. - Da, znam da moram
- odgovorio je Sebastian. - Mislio sam da bismo se on i ja mogli prošetati vrtom
dok ti...
- Ovo ne može tako dugo čekati - prekinula ga je kći. Striče Shay, reci tati ono
što si rekao meni.
Strogi izraz na Shayovu licu još se više uozbiljio. - Peep, nisam...
Digla je ruku pokazujući mu da prestane. - Ja ću ti reći. Stric Shay kaže da
mogu postati princeza! - Sedmogodišnja djevojčica stavila je ruku na srce.
Sebastian podigne obrvu. - To je rekao, je li?
- Da. Rekao je, ako se ti oženiš princezom Josefinom, onda ja mogu, ako hoću,
postati princeza zato što svatko u njezinoj obitelji može biti ono što želi, a kad se
ti oženiš njom, ja ću biti dio njezine obitelji!
Raspoloženje koje su u njemu izazvali njezini zaključci brzo je splasnulo kad
je čuo kako je do njih došla pa je jedva primijetio da je Stanton kratko ušao, nakon
čega su dvojica sluga, Tom i Harry, izašli. - Mislim da to baš nije ono na što je
stric mislio, dušo - kazao je najsmirenijim tonom koji je uspio izvući.

187
 Knjige.Club Books
Ona sumnjičavo pogleda u Shaya. - Nije? - upita ga.
- Zapravo - ubaci se Sebastian prije nego što njegov brat uspije pogoršati stvar
pokušavajući logično objasniti taj fijasko - mislim da je stric Shay htio reći da se
nakon udaje princeza Josefina više neće koristiti svojim počasnim naslovom
princeze. Bit će poznata kao vojvotkinja od Melbournea.
- Kao mama?
Zatitrao mu je mišić na obrazu. - Da, kao mama.
Shay je ustao. - Jesi li sad raspoložen za šetnju?
Odupro se potrebi da se nakašlje. - Da. Peep, vratit ćemo se za nekoliko
minuta.
- Ne morate se žuriti, ja uživam u ovoj breskvi. Dolazi li i stric Zach? Jer ako
dolazi, onda moram skriti preostale breskve.
- Ne, ne očekujem ga, dušo. Tvoje breskve su sigurne. - Rekavši to, Sebastian
se krupnim koracima zaputio niz hodnik prema ulaznim vratima, s bratom za
petama. Na pola puta do staja Shay je posustao.
- Neću se utrkivati, Melbourne - rekao je i zastao.
Sebastian se okrene na peti. - Što god ti mislio o situaciji s Embryjevima,
nećeš o tome raspravljati s mojom kćeri, je li to jasno?
- Ne bih rekao da je ovo „situacija“ - uzvratio je Charlemagne. - Rekao bih da
si poludio i da tražiš od svih nas da zatvaramo oči pred onim što je očito. Dovraga,
pomažeš im da prevare Englesku!
- Jedino tako mogu to spriječiti - promrmlja Sebastian stisnutih usana. - Što
me točno u ovoj „situaciji“ čini ludim?
- Moram li to izgovoriti?
- Da, moraš.
- Dobro. - Shay zabije potpeticu čizme u pijesak. - Osim što je ludost što misliš
da sam možeš sve zaštititi od prevare ovih razmjera i spriječiti da se curi nešto
dogodi, četiri si godine tugovao za Charlotte.
Sebastian se iživcira. - Neću raspravljati o...
- Tu ženu poznaješ manje od mjesec dana - prekine ga Shay - I sad očekuješ
da povjerujem da tvoja iznenadna želja da se njom oženiš nema nikakve veze s
okolnostima u kojima se našao njezin otac i ovom prevarom?
Bilo to u početku točno ili ne, sad je bilo. - Da.
- U redu. Onda, kad si točno zaključio da je ona ta koja će zamijeniti
Charlotte?
- Nikoga ona neće zamijeniti! - planuo je Sebastian. - Sudbina se poigrala sa
mnom i Charlotte i ja još uvijek tugujem za njom. Nedostajat će mi do kraja
života. Nikada nisam tražio drugu i svakako nisam očekivao da ću je naći, ali
jesam. Čim sam je ugledao.

188
 Knjige.Club Books
- Sebast...
- Nisam završio! - uzvratio je. - Bih li se oženio njome da ona to nije objavila?
Ne znam. Možda ne bih, uglavnom zbog ljudi koji bi reagirali kao ti.
- Oštar nož si mi zabio u leđa - promrmlja Shay zaškiljivši na jutarnjem suncu.
- Brine me tvoj snažan osjećaj... časti. Ne bih htio da te zbog toga uhvate u stupicu,
Sebastiane.
- U stvari, osjećam se... kao pušten iz kaveza. Valentine kaže da ova obitelj
ima dovoljno kredita i da ga mogu malo potrošiti ako želim. To i činim. - Kratko
se nasmiješio, a onda se opet uozbiljio. - Pretpostavljam da ti želim reći da moje
srce nije umrlo sa Charlotte, što je i mene iznenadilo jer sam mislio da jest. I čini
se da u ovom trenutku ono upravlja mojim postupcima. - Sebastian je čvrsto
pogledao mlađega brata. - Smeta li ti to?
- Imam svoje mišljenje o tome. - Charlemagne se namrštio. - S Josefinom nisi
razgovarao o svojoj zamisli da Costa Habichuelu zadesi potop, je li tako?
- Nisam - nevoljko je odgovorio.
- Je li ti to strategija ili si svjestan toga da bi nas mogla upropastiti kad bi
vladaru rekla samo jednu riječ upozorenja?
- Strategija. Vjerujem joj. - Vjerojatno ne bi smio i nije ni sam znao objasniti
zašto joj vjeruje, ali bilo je tako i odlučio je da neće time razbijati glavu.
- Onda ću se ja brinuti za nas obojicu.
Sebastian polagano kimne. - To mi je prihvatljivo. Jesi li mi donio pismo?
Shay iz džepa izvadi presavijeni komad papira. - Mislim da smo pokrili sve
važne činjenice. Moram reći da nam je Rice-Able puno pomogao. Sad govori da
će uzeti jednogodišnji plaćeni dopust i da ponovno ide istraživati.
- Ako ovo uspije, ja ću mu platiti istraživanja do kraja života. Da vidimo.

- Pogledaj! - naložio je Stephen Embry smiješeći se od uha do uha. Odgurnuo je

tanjur s Josefininim doručkom ustranu i na njegovo mjesto bacio novine.
- Što moram gledati? - upitala je čitajući naslove. Carine, broj mrtvih u
posljednjoj bitki na Poluotoku, pobuna seljaka u Yorku, ništa što bi se nje izravno
ticalo. Međutim, imala je čudan osjećaj da je se ipak tiče, jer se ticalo Sebastiana.
- Treća stranica - kazao je ispruživši ruku preko njezina ramena kako bi
okrenuo stranicu budući da ona to nije dovoljno brzo učinila. - Evo.
- Ah. - Srce joj je stalo, a onda počelo ubrzano tući.
- To je sve što imaš za reći, ah? Pročitaj glasno. Želim to čuti.
Pročistila je grlo. - Obitelj Griffin od Devonshirea sa zadovoljstvom
obavještava javnost da se glava obitelji Sebastian, vojvoda od Melbournea,

189
 Knjige.Club Books
zaručio s Josefinom Embry, kraljevskom princezom Costa Habichuele. Prelijepa
Josefina jedino je dijete i nasljednica Stephena i Marije Embry, vladara i kraljice
Costa Habichuele. Svečane zaruke bit će održane uskoro.
- Ha-ha - smijao se vladar ponovno uzimajući novine i čitajući obavijest još
jednom. - Ja bih ubacio nešto više o Costa Habichueli i tome da prodajemo
zemljišta, ali obavijest lijepo izgleda, uokvirena i s grbom Grifflnovih. Jako
otmjeno.
- Nisi ti dao da se to objavi? - upitala je Josefina, a glas joj nije bio smiren
koliko je željela. Bože sveti, objavljeno je. Da svi vide.
- Bih da se danas ovo nije pojavilo. Možda si na prevaru uvukla Melbournea
u to, ali moram reći, zadivljen sam. On će biti dobar saveznik. I zet.
Sebastian je dao objavu. Naravno, pristojnost je nalagala da se poštuju neki
običaji, ali pristojnost ni u kojem slučaju nije nalagala da je opiše kao prelijepu.
Očito je htio cijelom Londonu dati do znanja da ta veza nije potaknuta
isključivo političkim ili društvenim razlozima. Sviđala mu se.
Sviđao se i on njoj. Jao, što je to radila? Iza njihovih leđa Grimm i još jedan
sluga užurbano su odnosili ostatke doručka sa stola za posluživanje. - Grimme,
ovo bi bilo sve zasad, hvala.
Sluga se naklonio. - Vaše Veličanstvo, Vaše Visočanstvo. - U trenu su ona i
njezin otac ostali sami u blagovaonici.
Vladar je ubacio zrno grožđa u usta, i dalje usredotočen na novine. - Izvrsno.
Izvrsno - smijuljio se.
- Oče, tata, moram te nešto pitati - rekla je Josefina tiho jer je imala na umu
njegovo upozorenje da bi netko mogao prisluškivati.
- Što je, dušice?
- Kao što si rekao, Melbourne bi nam mogao biti jako dobar saveznik - počela
je pomnjivo birajući riječi i boju glasa. - Možemo se osigurati do kraja života.
- Želiš reći, možemo i hoćemo. Nisam mu ostavio mogućnost izbora, ali
nikada se neću dovesti u položaj da mi on naređuje ili me nadzire.
Samozadovoljna nadmoć u njegovu glasu nekad bi je nagnala da se i sama
tako osjeća. Sad ju je od nje zazeblo. - Objasni mi zašto ga namjerno želiš razljutiti
slanjem brodova punih ljudi za koje se on smatra odgovornim? Taj prihod
nam više ne treba, a ni moguće neugodnosti.
- Mislim da sam mogu odlučiti što nam treba, a što ne. A ti brodovi puni ljudi
dosad su mi napunili džepove sa šezdeset tisuća funti. To vrijedi jednako kao i
šest godina Melbourneove milostinje.
- On bi ti dao i više da ima povjerenja u tebe.
Polako je zaklopio novine. - Cijeli sam se život borio i odricao - naposljetku
je rekao. - Nemoj mi stavljati Melbournea pod nos kao nekakvo oličenje vrlina.
Rođen je bogat i s visokim društvenim položajem. Misliš li da je ikada u

190
 Knjige.Club Books
životu loše spavao jer ga je mučila neimaština? - Udahnuo je. - Lako je držati se
načela kad čovjek nema nikakvih problema.
Zapravo, bila je uvjerena da je Sebastian imao besanih noći, i ne samo zbog
ženine smrti. Kako i ne bi kad su toliki ljudi ovisili o njemu i kad je toliko toga
što im se događalo doživljavao osobno? Čula je što je napravio za one ljude u
opatiji, nahranio ih, opskrbio namirnicama da im nadoknadi slabu žetvu, a nisu
čak ni živjeli na njegovoj zemlji. - Nisi jedini koji se borio za sve što ima.
- Kako to misliš? - Dignuo je jednu obrvu oponašajući Sebastiana jer je vidio
da on to čini. - Nemaš pojma što...
- Ne mislim na sebe - brzo je uzvratila. - Znam koliko si se namučio da bih ja
odrasla ne oskudijevajući ni u čemu. Govorim o svim onim ljudima koji su kupili
zemlju i odlazak u Costa Habichuelu. Većina njih želi samo priliku da započnu
novi život, kao što si i ti.
- Ne kao što sam ja - odgovorio je, a u glasu mu se čuo prijezir. - Uvijek sam
vjerovao samo svojoj pameti i tuđoj pohlepi. Ako su te budale odlučile dati
posljednji novčić za nešto što zvuči predobro da bi bilo istinito, mogu se samo
nadati da se neće previše iznenaditi kad se pokaže da je doista tako.
- Tata, to je strašno! Nekoć smo uzimali novac samo od onih koji su si mogli
priuštiti gubitak.
- Netko mora iskoristiti takve lakovjerne ljude. Zašto to ne bih bio ja? -
nagnuo se prema njoj i primio je za ruku. - A ti... Ne bih to mogao učiniti bez tebe,
Josefina. Ja, ja sam u duši samo običan vojnik. Ti, ti si dama. Dama koja će
za manje od mjesec dana postati vojvotkinja.
Ruke su joj zadrhtale. Ona i Sebastian, zajedno dok ih smrt ne rastavi. Zanos.
Raj i pakao istovremeno. Pomisao na njih dvoje zajedno otežavala joj je pobunu
protiv oca. Ako se jednostavno nastavi držati njegova plana, dobit će upravo ono
što je najviše na svijetu željela.
- Onda mi reci ovo - prisilila se nastaviti. - U nekom trenutku iz Costa
Habichuele će stići vijest da to nije nikakav raj, da čak nije ni pogodna za život.
A mi ćemo biti ovdje u Engleskoj kad se to dogodi? Jer Melbourne jest Engleska,
ne mogu ni zamisliti da ode živjeti u neku Ameriku. Ovdje ćemo se usidriti.
- Nećete ako on umre.
Sva joj se krv povukla iz lica. - Molim!? - jedva je izustila skačući na noge.
Smijeh mu je bio usiljen. - Samo te zadirkujem, dušo. Naravno da će
Melbourne otići s nama, jer to će biti dobro za njega, Uostalom, kad se jednom
Embryjevi i Griffinovi povezu, naša sudbina postaje njegova.
Josefina još uvijek nije mogla disati. Za boga miloga, jednom je već zamalo
ubio Sebastiana zbog prijetnje da će otkriti prevaru! Mislila je da je najava braka
spasila vojvodu, ali očito je samo odgodila njegovo smaknuće. Umre li Sebastian -
grlo joj je stegnule od same pomisli na to - ona će zadržati naslov vojvotkinje od
Melbournea. To bi možda njezinu ocu čak i više odgovaralo da provede svoje
191
 Knjige.Club Books
spletke nego imati uza se nezgodna utjecajna zeta. Bože sveti. Vjerojatno mu je
to otpočetka bio plan, od trenutka kad je Prinnyja zamolio da ih upozna s
Melbourneom.
- Josefina.
Trepnula je nasilu tjerajući zrak u pluća. - Ti nisi ubojica! - šapnula je.
Slegnuo je ramenima. - Ubijao sam u ime desetak različitih zemalja i povoda.
Ako je došlo do toga da moram birati između svoje obitelji i Melbournea, dužnost
mi nalaže da odaberem svoju obitelj.
- Ne. - Polako se odmaknula od stola. - Zahvalna sam ti na svemu što si mi
dao, ali kad se udam za Sebastiana, razilazimo se. Više ne želim sudjelovati u toj
prevari.
Vladar je ustao, a izraz lica mu je otvrdnuo. Stegnuo je šake. - Draga moja, ti
si Embryjeva. Kad ljudi saznaju za Costa Habichuelu, kao što si zaključila da
hoće, misliš li da će te zaštititi to što si vojvotkinja od Melbournea? Da ćeš
moći sjediti u svojoj velikoj kući i izbjeći ogovaranja i optužbe? Ostat ćeš dio
ovoga dok god ja tako budem želio. Melbourne također, dok ne odlučim drukčije.
- Odjednom mu se lice opusti i ponovno se nasmije; šarmantni vladar kojega su
svi rado pozivali u svoj dom. - Idi odjenuti nešto prikladnije za vožnju kočijom.
Idemo se provozati do Hyde Parka Branburyjevom kočijom. Želim da ljudi vide
buduću nevjestu.
Josefina je izjurila iz blagovaonice, požurila uza stube i uletjela u svoju
spavaću sobu. Tako je zalupila vratima da je još uvijek sve zvonilo kad se nagnula
nad lavor i povratila doručak.
- Što sam to učinila? - promrmljala je klonuvši na pod. Suze su joj tekle niz
lice i padale na njezine ruke.
Da je Sebastian nije toliko privlačio, da je Harek ostao u igri, možda bi i mogla
to učiniti. Možda bi mogla i dalje biti žena koja ide za onim što misli da zaslužuje.
Harek se vjerojatno ne bi bunio dok god bi mogao raskošno živjeti i svako malo
ići u lov.
No ona više nije bila ta žena. Ta žena nije joj se osobito ni sviđala. Sviđala joj
se ona kojom je postala kad se prvi put poljubila sa Sebastianom, kad je upoznala
osobu koja ju je očigledno cijenila zbog onoga što jest, a ne zbog koristi koju bi
od nje mogla imati. Sigurno je bilo tako, jer veza s njom Sebastianu je u svakom
pogledu nanosila štetu.
Pa ipak je i dalje bila tako, tako sebična jer ga je željela usprkos tome. Iz grudi
joj provali jecaj, za kojim je slijedio još jedan, pa još jedan. Sklupčala se na podu
tuđe spavaće sobe i plakala.
Koji god da put odabere, Sebastianu će to donijeti sramotu i propast, čak i
smrt. Da otkaže vjenčanje, to bi bio golem skandal, a njezin otac ne bi imao
razloga vjerovati da će Sebastian šutjeti o onome što zna. Uda li se pak za njega,

192
 Knjige.Club Books
prisilit će ga na život pun prevara i laži, što će ga uništiti ili će ga, ako ne bude
htio sudjelovati, njezin otac ubiti.
- Vaše Visočanstvo? - začuo se Conchitin glas s vrata koja su se tiho zatvorila
iza nje. - Što se dogodilo? Jeste li bolesni? Vaše Visočanstvo? Gospođice
Josefina? Što je? - Služavka je kleknula kraj nje.
Josefina podigne glavu. - Conchita, molim te, nemoj nikome reći za ovo -
izustila je pokušavajući sjesti. - Samo su me... svladali osjećaji.
- Naravno da jesu. Zaruke s vojvodom, vjenčanje, toliki ljudi koji žele da ih
voljena princeza isprati u na put za Costa Habichuelu, svi ti plesovi i zabave na
kojima ste tražili potporu za svoga tatu... sve je to vaš uspjeh, Vaše Visočanstvo.
Mislim da bi teret na vašim plećima slomio većinu muškaraca.
- Da, da, to je - zamuckivala je Josefina dopuštajući služavki da joj pomogne
ustati. - Molim te, nemoj nikome ništa govoriti. Ne bih htjela da se majka i otac
brinu.
- Neću reći ni riječ. Idemo vas dotjerati za vožnju.
- Da - odsutno ponovi Josefina dok joj je mozak počinjao ubrzano raditi.
Conchita je imala pravo. Ona je bila kamen temeljac u očevu planu. Nestane li taj
kamen, neće biti povezivanja obitelji Embry i Griffin. Sebastian je sada znao da se
mora čuvati njezina oca, a ako ona jednostavno... nestane umjesto da objavi da se
neće udati za njega, ljudi će možda nagađati, ali o njoj, a ne o njemu.
Moglo bi upaliti. Mora upaliti! Otići će u vožnju s ocem kao što je naumio, a
sutra više neće biti tu. Bez kamena temeljca kuća se može srušiti, a cigle će
popadati kojekuda. Bit će nesretna, ali drugo i ne zaslužuje. Vojvoda od
Melbournea bit će slobodan i moći će učiniti sve što treba da spriječi tu katastrofu.

193
 Knjige.Club Books
DVADESET DRUGO POGLAVLJE

naš li ti uopće koliko je sati? - gunđao je Valentine, markiz od Deverilla dok

Z je gotovo posrćući silazio niz stube. - Sedam - odgovorio je Sebastian
nasmiješivši se kratko. - Ujutro.
- A neki su znali reći da sam ja vrag. Krivo, jer bi samo đavo mogao izvući
zadovoljnog supruga i oca iz njegova divnog toplog kreveta ovako rano ujutro.
Sluga kuće Corbettovih otvorio je ulazna vrata kad je Valentine, još uvijek
negodujući što je morao ustati, došao do predsoblja. Sebastian je čekao
prekriženih ruku dok je Valentine odijevao kaput i navlačio rukavice. Bio je
veoma uzbuđen, u iščekivanju, i sav je titrao, ali nije htio brzati. Premda se nije
mogao sjetiti kad je posljednji put osjećao ovakvu... nadu, ne samo za svoju kćer
ili obitelj, već za sebe, nije mu padalo na pamet plesati slavodobitni ples. To ne
bi bilo primjereno.
- Hobbese, vratit ću Lorda Deverilla kući za otprilike jedan sat - kazao je
pokazujući Valentinu da prvi krene, ponajprije zato što nije bio siguran da bi ga
markiz slijedio kad bi mu ostavio izbor.
- U redu, Vaša Milosti. - Sluga se kratko nasmiješio i zatvorio vrata za njima.
Green je stajao na prilaznome putu držeći uzde svoga konja uz Merlinove i
Iagove. - Lijepo jutro za jahanje, gospodine - kazao je naklonivši se Deverillu.
- Gade - promrmljao je Valentine Sebastianu. - Kamo, dovraga, idemo?
- Jahati. Jutarnji zrak uvijek mi pomogne razbistriti glavu.
- Mene će najvjerojatnije ubiti - smrknuto će njegov prijatelj. - Jašeš svako
jutro? - nastavio je sumnjičavo, skačući na svoga neraspoloženog riđana.
- Da. I bit će ti drago čuti da sam ga odgodio za jedan sat kasnije prije nego
što sam došao po tebe.
- Jutros ne idemo spašavati seljake, je li?
- To mi nije na rasporedu, ali nikad se ne zna.
Spustili su se niz prilazni put i krenuli u smjeru Hyde Parka. Bilo je prošlo
sedam i ulice su se već počele puniti kolima mljekara i sitnih trgovaca, ali
pripadnici plemstva koji ne bi oklijevali obratiti mu se uglavnom su još bili, hvala
bogu, u krevetu. Izvjesna mlada dama vjerojatno je također još spavala, guste crne
kose rasute po jastucima i dugačkih trepavica koje su milovale njezine meke
obraze.
- Što ti je? - iznenada ga upita Valentine.
- Ništa. Zašto pitaš?

194
 Knjige.Club Books
- Zato što se smiješ kao luđak. To me plaši.
Sebastian se uozbilji. - Kao što sam ti rekao, volim ujutro jahati.
- To nije to. - Markiz ga pogleda. - Sretan si, je li tako?
Valentine je bio izrazito svjestan onoga što se oko njega događa kao i ljudi
oko sebe, ali Sebastian nije mislio da je to tako očito. - Da, pogodio si - uzvratio
je nastojeći svom tonu dati zajedljiv prizvuk. - Moram potopiti jedan narod,
zaustaviti prevaru, oženiti se, što uopće nisam namjeravao, pa kako ne bih bio
ushićen?
Markiz ga sumnjičavo pogleda svojim zelenim očima. - Ma cvateš - zaključi
- izgledaš kao da ćeš svaki tren zapjevati. - Izraz lica mu omekša i prijeđe u onaj
koji je čuvao za Eleanor i njihovu kći Rose. - Budući da je i mene svojedobno
ravno u glavu pogodila Kupidova strelica, prepoznajem simptome, Seb. I sretan
sam zbog tebe, iskreno. Baš sam se počeo pitati što ćeš sam sa sobom sada kad se
Nell udala, a braća ti se oženila.
- Iskreno - kazao je Sebastian polako, svjestan da ovaj razgovor ne bi podnio
prije godinu dana - ni sam nisam znao. Upravljanje imanjem, vođenje poslova,
dužnosti prema vladi dovoljne su da ti ispune dan. - Nakašljao se. - Barem sam
si to govorio. Znaš, nisam ovo očekivao.
- Znam. Ja... moram se diviti djevojci koja je smotala vojvodu od Melbournea.
- Osvrnuo se. - Kad je već spominjemo, čini li mi se to ili idemo u njezinu smjeru?
Prokletstvo. Možda bi Zachary jutros bio bolje društvo za jahanje. Samo bi
trebao spomenuti stoku ili kolače i mogli bi odjahati sve do Brightona a da Zach
to i ne primijeti. - Pomislio sam da prođemo kraj njezine kuće da vidim je li sve
u redu. Večeras počinje predstava, a kako bi uspjela, kralj i njegova savjest moraju
biti prisutni i nesvjesni onoga što slijedi.
Skrenuli su za ugao kad je Sebastian naglo zaustavio Merlina. Vitka pojava u
jednostavnoj zelenoj haljini za šetnju pretrčala je preko ceste i ušla u kočiju koja
je čekala. Težak kofer u njezinoj ruci udario je u stranicu kočije dok ga je
za sobom povlačila unutra.
- Je li to...
- Da.
Pogledao je prema kući poručnika Branburyja. Jedino gibanje bilo je ljuljanje
zavjese na katu na jutarnjem povjetarcu. Ostavila je otvoren prozor. Je li sinoć bio
namijenjen njemu ili se jutros spustila niz drvenu rešetku?
- Što to znači?
- Ne znam. Bila je sama. - Ravno pred njima kočija je skrenula nadesno u
drugu ulicu, u suprotnome smjeru od kuće Griffin. Nije išla k njemu.
- Green - zagrmio je, okrenuvši se u sedlu prema svome slugi - ostani tu i
motri na kuću. Ako vidiš da se događa nešto neobično, javi lordu Deverillu. On
se vraća u kuću Corbett.

195
 Knjige.Club Books
- A kamo ti ideš? - upitao je Valentine podižući obrvu.
- Za kočijom.
- Seb, možda bi Green trebao ići...
- Ja idem. Ti se pobrini da za večeras sve bude spremno. Predstava počinje
stigao ja na premijeru ili ne. - Svaki njegov mišić htio je pohitati za iščezlom
kočijom, ali još jednom nije mogao misliti samo na sebe. - Valentine, reci da ćeš
se za sve pobrinuti.
- Naravno da hoću. - Markiz je opsovao, a konj Iago, osjetivši raspoloženje
svoga gazde, počeo se pod njim vrpoljiti. - Jesi li naoružan?
- Imam pištolj.
Valentine iz džepa izvadi oružje. - Uzmi i ovaj - kazao je pruživši mu ga. -
Budi oprezan, Sebastiane.
Stavio je pištolj u drugi džep kaputa. - Bit ću.
Podbovši ga petama, natjerao je Merlina u trk ulicom za kočijom. Možda nije
bilo ništa. Možda je samo otišla nabaviti neki dio oprave za vjenčanje. No grč u
želucu govorio mu je drugo. Koliko je on znao, Josefina je uvijek radila nešto
neočekivano.
Ako je njegova buduća supruga bježala od kuće s prtljagom u ruci,
namjeravao je saznati zašto. A to je značilo da je mora zaustaviti.

- Pustio si ga da ode samo tako? - upitala je Eleanor s rukama na bokovima,

neobično ljutita izraza lica.
- Što sam trebao učiniti, kvragu, baciti ga s konja i sjesti na njega!? Vratio
sam se ovamo i rekao ti što se zbiva. Mislim da je to veoma odgovorno od mene.
- Valentine je bacio rukavice na stol za blagovanje i otišao podići Rose iz
njezina maloga stolca. To će svakako spriječiti Nell da ga udari. Žene i njihova
strepnja. Nije imao pojma da mogu biti tako vatrene ne samo u obrani svoje djece
nego svih koje vole.
- Valentine!
- Da se mene pitalo, odjahao bih sa Sebastianom, a Greena poslao da vam javi
što je na stvari, ali rečeno mi je da učinim nešto drugo.
- To nije važno...
- To jest važno. Pretpostavljam da će vladar shvatiti da mu nema kćeri. Neće
biti lako prikriti činjenicu da nema ni Melbournea, osobito budući da se večeras u
određeno vrijeme svi moramo pojaviti na zabavi kod Tuffleyjevih. Ako
Embryjevi posumnjaju da su zajedno pobjegli, mogli bi odjahati za Škotsku.

196
 Knjige.Club Books
- Osim ako oni sami ne stoje iza Josefinina bijega, pod broj jedan. - Ponovno
se namrštila. - Prokletstvo! Ne znamo čak ni moramo li izmisliti nekakav izgovor
za to što je nema ili se praviti da ništa ne znamo.
- Zato bih i volio da sam negdje drugdje. - Dok je Rose navlačila čvor njegove
kravate, Valentine pogleda svoju ženu. - Imaš li kakvu ideju?
- Mislim da moramo pričekati i vidjeti kako će se Embryjevi ponašati. U
međuvremenu, ima još nekih stvari koje moramo obaviti do večeri. Pismo mora
stići do novina, ali ja ne znam tko bi mogao biti Sebastianova veza. Dospije li
u krive ruke, vijest će se proširiti prije nego što budemo spremni, ili se uopće neće
proširiti.
- Ja ću se pobrinuti za to. - Dobro je imati svoje izvore u novinama ako želiš
saznati nešto o određenim ljudima ili događajima što još nitko drugi na zna. To bi
mu uvijek dobro poslužilo iako mu je sad to bilo više zabavno nego korisno.
- Ja ću otići do kuće Green i pokupit ću Peep. Budući da ne znamo kamo joj
je otišao otac, vjerojatno je najbolje da nitko ne bude kod kuće. - Eleanor pruži
ruke i Valentine joj preda Rose. - Hoćeš li javiti mojoj braći?
Uputivši joj kratak osmijeh, Valentine se nagnuo i utisnuo joj nježan,
čeznutljiv poljubac. - Ne znam što sam mislio kad sam govorio da mi je drago što
nemam obitelj - tiho je rekao pa je još jednom poljubio. - Nikad se prije nisam
ovako zabavljao.
Slobodnom rukom uhvatila ga je za rever prije nego što se uspio okrenuti. -
Ne žališ zbog ovoga? - šapnula je zabrinuta lica.
Pogledao je ravno u njezine svijetlosive oči. - Da me to više nikad nisi pitala,
Elenor - odlučno je odgovorio. - Ti i Rose ste razlog što dišem. - Još jednom ju je
poljubio, neopisivo nježno. - Volim te, i volim tvoju vražju obitelj.
- Ja tebe volim - odvratila je sa smiješkom i blago suznih očiju.
- Idi po Peep. Vratit ću se s pojačanjem. - Prošao je prstima kroz Roseinu
svilenkastu tamnu košiću. - Večeras moramo razgovarati o tome da napravimo još
jedno ovakvo.
Razvukla je osmijeh, a pogled razvedrio. - Veselim se razgovoru.

Otkako je postala princeza Josefina se nije vozila u ovako rasklimanoj kočiji. Ne

bi se iznenadila da dobije modrice po stražnjici i prije nego što stignu do svratišta
koje je bilo postaja poštanske kočije. Napokon su stali a kočijaš se nagnuo i
otvorio vrata. - „Bik i gubica“, gospođice. To su tri šilinga.
Izašla je vukući za sobom teški kovčeg. Iz torbice je izvadila tri šilinga i dala
mu ih. Kočijaš se nije čak ni potrudio dotaknuti šešir na pozdrav, već je potjerao
kočiju i vratio se na cestu.

197
 Knjige.Club Books
Jutarnja poštanska kočija već je stajala u pretrpanu dvorištu „Bika i gubice“.
Josefina povuče rub šešira prema naprijed kako bi skrila lice, potom se ispravi i
zaputi prema vratima svratišta.
- Čini se k’o jako teška torba, ljepotice - cerekajući se reče jedan od dvojice
muškaraca gruba izgleda koji su ondje stajali. - Da ti je ja ponesem?
- Ne, hvala - rekla je oštro proguravši se kraj njih.
- Oho, ne, hvala, veli ona - smijuckajući se reče drugi. - K’o prava dama.
- Oprostite mi, Vaše Visočanstvo - nastavio je prvi i duboko se naklonio.
Da su je, kao inače, pratili Conchita i poručnik May, rekla bi toj dvojici
muškaraca što misli o njihovu ponašanju. Međutim, kako su stvari stajale, morala
je šutjeti. Ne bi bilo dobro da joj se obraćaju kao da je iz kraljevske obitelji, čak
ni u šali.
Pustili su je da uđe i kroz mnoštvo u svratištu probila se do šanka. Nadala se
da svi ti ljudi ne traže mjesto u poštanskoj kočiji jer će inače biti prisiljena čekati
drugu.
- Što vam mogu ponudit’, gospodična? - upitala ju je petnaestogodišnja ili
šesnaestogodišnja djevojka.
- Gdje mogu rezervirati mjesto u poštanskoj kočiji? - upitala je.
- Tip za šankom, crvena marama oko vrata - rekla je djevojka i otišla do
drugog došljaka.
Pomolivši se nabrzinu, Josefina je pronašla visoka, koščata muškarca koji je
na sebi imao plavi kaput i crvenu maramu oko vrata koja je izgledala kao da je
vidjela i boljih dana. - Oprostite - rekla je.
Okrenuo se prema njoj i bezobrazno je odmjerio od glave do pete. - Što Crveni
Jim može napravit’ za tebe, moja lijepa rajska ptico?
Bio je to drugi muškarac zaredom koji joj se obratio kao prostitutki. Stisnula
je zube. - Htjela bih rezervirati mjesto u jutarnjoj kočiji - rekla je.
- Više nema mjesta - odgovorio je, odmjeravajući je još jednom prije nego što
se vratio svom sugovorniku.
Svinuvši prste potapšala ga je po ramenu. - Nijedno? Moja teta je jako bolesna
i moram bezuvjetno stići u York.
- Zao mi je, gospodična, ima još samo jedno slobodno gore na krovu. Ali sami
muškarci gore danas. Grubijani.
- Uzet ću ga - kazala je spustivši kofer pod noge i otvarajući torbicu. - Koliko
će me stajati do Yorka?
- To je tri funte, gospodična, i dva dana sjedite vani kakvo god vrijeme. Ne
baš ugodno za putovat.
- Ipak ću pokušati. - Počela se pitati je li trebala uzeti više novca iz očeve
blagajne, ali izbrojala je traženi iznos i dala mu ga. Samoj sebi rekla je kako je to

198
 Knjige.Club Books
zapravo posudba dijela od deset tisuća funti koje je Sebastian dao njezinu ocu
za njezinu ruku. Mogao si je priuštiti taj gubitak.
Čim ga se sjetila, došlo joj je da se opet rasplače. Da mu je mogla ostaviti
poruku, učinila bi to, ali nije se usudila. Nije mogla riskirati da je njezin otac
pročita.
Crveni Jim otvorio je svoju poslovnu knjigu i iz džepa izvadio četvrtasti
komad papira. Komadićem olovke koju je držao zataknutu za uhom nešto je
načrčkao na papiru i dao joj ga. - Ukrcaj je u dvorištu za petnaest minuta. Novce
ne vraćamo.
- Hvala vam.
Više se nije obazirao na nju, vrativši se još jednom u svoj razgovor. Petnaest
minuta. To joj se činilo istodobno puno previše vremena i puno prebrzo. Conchita
je dobila upute da je ne budi prije deset sati ujutro, pa bi trebala biti dobra dva
sata udaljena od Londona prije nego što itko shvati da je nema. Čak i kad shvate,
njezin otac neće imati pojma što da učini i kamo je mogla otići.
Kaže li nekome da je nestala, širenje te vijesti moglo bi naštetiti njegovu
nastojanju da proda zemlju. Vjerojatnije će izmisliti da se morala vratiti kući u
Costa Habichuelu te potajno poslati nekoliko ljudi kapetana Mortona da je traže.
Sebastian bi mogao biti veći problem. On neće šutjeti kako bi njezinu ocu
olakšao posao iako bi se mogao na to odlučiti da umanji skandal. Namjerno nije
ostavila nikakve tragove kako bi on sam mogao odlučiti što će. Ako mu to
vjenčanje nije bilo ništa drugo nego najučinkovitiji način da zaustavi njezina oca,
onda mu je samo moglo laknuti. No ako se htio vjenčati s njom zato što ju je...
zato...
Dosta, naložila je samoj sebi. Mogla se početi sažalijevati tek kad sjedne u
kočiju prema sjeveru. Dotad je morala paziti što radi i govori, čak i kamo gleda.
Uzela je kovčeg i napustila svratište. Dvojica muškaraca s vrata otišla su, ali
dvorište je još uvijek bilo puno konja, putnika, ljudi koji su ih ispraćali i onih koji
su preuzimali dopremljenu poštu. Zauzevši mjesto kraj zida odakle je
mogla vidjeti upregnute konje i gužvu u Ulici Aldersgate, ponovno je namjestila
šešir i čekala.
Nekoliko ljudi bacilo je pogled na nju, ali prema opaskama koje je uspjela
čuti, samo su bili znatiželjni, i to uglavnom zato što je bila mlada i putovala sama.
Imala je spremnu priču kojom bi to pokrila pa se nije time opterećivala. Za
one poput dvojice muškaraca kraj vrata, pak, imala je napunjen pištolj koji je
uzela iz noćnog ormarića. Ona je, uostalom, bila vojnička kći. Bez obzira na svoje
profinjeno obrazovanje, znala je čuvati se.
Suza joj je protiv njezine volje kliznula niz lijevi obraz i ona je brzo obriše.
Kad malo bolje razmisli, odlaskom iz Londona zapravo samo se vratila na mjesto
u društvu na kojem je cijelo vrijeme i trebala biti. Njezina majka bila je prava
dama, kći potkralja, a njezin otac časnik. Ona je u najgorem slučaju trebala biti

199
 Knjige.Club Books
guvernanta, u najboljem supruga nekog pastora ili manjeg zemljoposjednika.
Supruga? To sada neće biti, neće nikada. Ali princeza, vojvotkinja? Vojvotkinja
od Melbournea, štoviše? Besmislica. Smiješna izmišljotina iz bajki. Od danas će
biti ono što jest. Ništa više i ništa manje.
- Karte, molim! - Crveni Jim stao je na drveni sanduk pred vratima poštanske
kočije i ponovno se zaderao. - Karte!
Pridružila se skupini koja je požurila naprijed. Dvije žene i jedan muškarac
sjeli su u presudno vozilo dok je Crveni Jim uzeo njezinu kartu i nešto zabilježio
u svoju knjigu. - Samuel, pomozi curi da se popne! - viknuo je. - Izvolite na kat.
- Dobro.
Jedan od konjušara uzeo je njezin kofer i privezao ga s ostalima koji su bili
natovareni na stražnji kraj kočije. Drugi, pretpostavljala je Samuel, primio ju je
oko struka i dignuo uvis. Vrisnula je kad ju je kočijaš uhvatio odozgo i posjeo je
na jednu od dvije tanko podstavljene klupice na krovu okrenute jedna prema
drugoj. Brzo se pribrala i prebacila na sjedalo koje je gledalo prema naprijed. Nije
se htjela dva dana voziti okrenuta naopako.
Mršavi muškarac bez jednoga prednjeg zuba popeo se i sjeo kraj nje. - ‘Jutro,
ljepotice - kazao je uz široki osmijeh. Dok je popravljao kaput, zapahnuo ju je
miris po ovcama.
Dolje je Samuel pomogao jednoj starijoj ženi i njezinoj mlađoj pratilji da uđu
u kočiju dok su se dvojica muškaraca s vrata svratišta popeli s vanjske strane
vozila i sjela nasuprot nje. Prekrasno. - Hej, imat ćemo lijepi pogled, jel tak’,
Johnny? - otegnuto je kazao deblji.
- Tak’ je, Tim. Bok još jedanput, Vaše Visočanstvo.
Dobro je odvagnula kakav joj je izbor prije nego što je odgovorila. Ako putuju
sve do Yorka, mogli bi joj bolje poslužiti kao saveznici. - Više mi se sviđa:
gospođica Grimm - rekla je i sramežljivo se naklonila. Sluga pukovnika
Branburyja nikada neće saznati da je posudila njegovo prezime. - Ispričavam se
ako sam prije bila gruba. Nadam se da ću u Yorku dobiti posao guvernante, ondje
se moja teta oporavlja od bolesti pa mislim da sam... zbog toga malo uzrujana.
- Ne brigaj, draga. Mi ćemo reć’ koju lijepu za tebe, jel tak’, Tim?
- Tak’ je, Johnny.
Muškarac koji je smrdio po ovcama nije rekao kako se zove, ali nacerio se
očito u znak slaganja. Dakle, zaključila je, moglo je biti i gore. Neprestano je
šarmirala ljude za račun svog oca. A u dva dana koliko će provesti s njima, tko
zna koliko je korisnih podataka mogla saznati dok ne stignu u York.
Kočija je krenula i izašla iz dvorišta. Ovčar je nekome mahnuo, ali ona, a
očito ni Johnny ni Jim, nisu se imali s kim pozdraviti. Za dvadeset minuta našli
su se izvan Londona pa je putovanje zakrčenom cestom postalo malo lakše.
Dok su se kotrljali prema sjeveru, polako se počela opuštati. Uspjela je. Nitko
neće pogoditi kamo je otišla. Bez poruke kojom bi se vodili njezini će roditelji
200
 Knjige.Club Books
vjerojatno misliti da se vratila na Jamajku k nekolicini prijatelja koje je ondje
imala. A Sebastian, što će on pomisliti? Nije imala pojma. Postojala je mogućnost
da je uopće neće tražiti.
- ‘Ste već bila u Yorku, gospodična Grimm? - upitao ju je ovčar nakon dobrih
sat vremena puta.
- Nisam. Moja teta radi za obitelj koja je ondje kupila kuću. Dosad smo se
samo dopisivale.
Proteklih nekoliko kilometara Tim i Johnny o nečemu su čavrljali. Budući da
joj se nije činilo da to ima veze s njom, nije obraćala veliku pozornost na njih.
Umjesto toga misli su joj odlutale na plan koji će morati smisliti ako se pokaže
da nosi Sebastianovo dijete. Nitko neće zaposliti neudanu ženu s djetetom; zato
će vjerojatno morati biti udovica. Druga mogućnost bila je odreći se djeteta, a to
nikada, baš nikada ne bi učinila. To bi bilo sve što joj je ostalo od Sebastiana.
- ... velim ti, Tim, već sam ga negdje vidjei. On ti je plemić ili tak’ neš’.
- Ma je, Johnny, kak’ ne. Baš bi ti plemić išel jahat po prašini za poštanskom
kočijom.
- Možda je zaboravil platit poštarinu.
Obojica muškaraca nasmijala su se. Odjednom uznemirena, Josefina ih
pogleda. Obojica su gledala mimo nje, niz cestu koja je vodila iz Londona.
Svaki djelić nje htio se okrenuti i vidjeti o čemu to govore, o kome govore.
No nije si mogla priuštiti da pobudi nepotrebnu sumnju. Nitko, uključujući nju,
nije imao razloga misliti da taj usamljeni, očito dobro odjeveni čovjek ima
ikakve veze s njom.
- Sam’ kažem - nastavio je Johnny - da mi se čini poznat. K’o da je neki od
ministara iz Prinnyjeve vlade ili tak’ neš’.
- Gdje si ti to vidjei nekog ministra?
- Prošle godine kad sam vodil konja gospon Williamu u Tattersall. Svi kicoši
bili su tam’. I on, mislim.
Kriomice, ispod haljine, Josefina je stisnula šake. O, Bože, samo jedan pogled
i opet bi se mogla opustiti. No ako je doista bila riječ o nekom od ministara,
mogao bi je prepoznati. Zaklopila je oči pokušavajući umiriti disanje. Nijedan
ministar, nijedan plemić ne bi očekivao da se na krovu poštanske kočije koja ide
na sjever vozi princeza Josefina Embry.
Još jednom duboko udahnuvši okrenula je glavu i pogledala preko ramena.
Pedesetak metara iza kočije, bez poteškoća održavajući korak sa štropotavim
vozilom, jahao je vitak, tamnokosi muškarac. Srce joj je stalo.
Nije to bio nikakav ministar u vladi. Bio je to vojvoda od Melbournea i gledao
je ravno u nju.
- O, Bože.

201
 Knjige.Club Books
DVADESET TREĆE POGLAVLJE

ospođice Grimm, vi znate tko je taj tip? - pitao je Tim.

G Josefina je brzo vratila pogled naprijed. U čemu je pogriješila? Kako je
razotkrila svoj plan? Za boga miloga, nije rekla ni živoj duši! I zašto je,
dovraga, samo prati umjesto da navali na kočiju? Sva trojica muškaraca koji su
sjedili s njom pogledavali su malo prema Sebastianu, malo prema njoj,
ne skrivajući znatiželju. Gušila se. - Koja nam je sljedeća postaja? - upitala je
drhtavim glasom.
- Biggleswade - spremno odgovori ovčar. - Otprilike sat odavde.
- Mislite da će taj tip pratit kočiju sve do Biggleswadea? - Johnny ponovno
pogleda njihova progonitelja.
Nije mogla zamisliti da se Sebastian okrene i odustane kad je bilo očito da ih
prati još od Londona. - Mislim da bi mogao - zaključi.
- Tko je on onda?
- Jel’ vas taj tip gnjavi, gospodična Grimm?
Očito su dvojica muškaraca koji su prije bili spremni ukrasti njezin kofer sada
postali njezini nepokolebljivi zaštitnici. Kratko je razmislila o tome. No, čak i da
zaustave Melbourneovu potjeru, sada je znao da ide na sjever. Za šiling ili
dva Crveni Jim će mu sigurno rado otkriti da je kupila kartu do Yorka. Postojala
je mogućnost da mu je već otkrio. Bez obzira na sve, nije htjela da Sebastiana
pretuku.
- Pretpostavljam da me nijedan od vas ne bi htio oženiti - promrmljala je
okrenuvši se još jednom da pogleda iza sebe. Nije zaostao za njima, ali nije im se
ni približio. Kvragu, mučio ju je, prisiljavao je da ona povuče sljedeći potez.
- Gospodična, ja već imam ženu - ispričao se ovčar. - Bess je malo nagla, al’
dobra je cura.
- A ovaj vas želi oženiti?
- Johnny, to je jako zamršeno, ali da, kaže da želi.
- Onda vam je zagorčal život?
- Ne, bojim se da ću ga ja njemu zagorčati. - Već jest. - Kao što sam rekla, to
je jako zamršeno.
- Tak’ se i čini. - Johnny laktom udari Tima pod rebra i njih dvojica ponovno
počnu nešto mrmljati.
Josefina se spustila niže na tvrdom sjedištu. A mislila je da je vožnja u prvoj
kočiji bila neudobna. Toliko o njezinu savršenom planu. Sad se samo mogla

202
 Knjige.Club Books
nadati da će Sebastian, ako je dugo bude slijedio, naposljetku shvatiti da će sve
biti puno lakše ako se jednostavno okrene. Ako to propadne, onda je zaključila da
je najbolje pričekati da stignu u Biggleswade pa da mu ondje pokuša sve objasniti,
iako je, na samu pomisao da bi s njim ponovno razgovarala, počela drhtati.
Postojala je i treća mogućnost, da će ga ova igra čekanja umoriti i da će zaustaviti
kočiju.
- Znaš kak’ se krpaju čarape i te stvari? - iznenada ju je upitao Tim,
promatrajući njezine ruke kao da na njima traži žuljeve ili tako nešto.
- Molim? Naravno da znam.
- Onda mislim da ću te uzet. Mogu podnest da me kad dođem doma čeka toplo
jelo.
O, Bože sveti. - Time, hvala ti što si tako ljubazan, ali...
- Willie, dečko - prekine je Tim okrenuvši se da udari kočijaša po leđima -
zaustavljaj kočiju!
- Neću je zaustavljat svaki put kad ti trebaš pišat.
- Ženim se! Sam’ moram reći drugom dečku od ove gospodične da se vrati u
London prije nego nastrada.
Willie se grohotom nasmije, a onda se okrene pogledati jahača iza njih. -
Dođavola, ovo ne smijem propustiti - kazao je i povukao uzde. - Sta-ni-te, dečki.
Sta-ni-te, tako.
Prokletstvo. - Možda bismo trebali nastaviti - predloži Josefina piskutavim
glasom.
- Ne. Znam ja takve k’o on. Nesposobne kicoše. Naravnat ću mu nos pa će
podvinut rep. Curo, kako ti je ime?
Josefini se tržnu ruke. - Mabel.
Kočija se zastavi, a Sebastian im se primakne. Bio je iznenađen. Mogao ih je
prestići prije jedan sat ili je zaustaviti prije nego što se ukrcala, ali činilo mu se
važnijim otkriti što ona namjerava nego sam utjecati na razvoj događaja. Nadao
se da zaustavljanje znači da je Josefina došla pameti i shvatila da neće uspjeti u
onome što je namjeravala učiniti.
- Zdravo - reče gledajući je.
- Zdravo i tebi, prijatelju - odgovorio je jedan od krupnih muškaraca koji su
sjedili njoj nasuprot. - Nemaš nas zašto pratit, zato idi doma.
Sebastian je i dalje gledao Josefinu. - Tvoj prijatelj? - pitao ju je.
- Ja i Mabel ćemo se vjenčat. Zato, stari, vrati se u London.
Zakolutala je očima i lagano zatresla glavom. Mabel. Ne princeza Josefina.
- Mabel se ne može udati za tebe jer se udaje za mene - ustvrdio je Sebastian
prekriživši ruke na jabučici sedla.

203
 Knjige.Club Books
- Sebastiane, idi kući - naposljetku je rekla nesigurnim glasom. - Znam što
radim.
- Udaja... Kako se zovete, dobri čovječe?
- Tim. Timothy Boots.
- Udaja za gospodina Bootsa tvoje je rješenje naših neprilika? - nastavio je.
- Točno, čudni stvore. Ja i Mabel Grimm. Nemoj da se ja spustim i tresnem
te.
- Onda, gospodine, mislim da ćete morati sići i tresnuti me jer inače
gospođica... Grimm odlazi sa mnom.
- Sebastiane, nemoj. Ovo je smiješno.
- Slažem se. - Svi iz kočije visjeli su na prozoru i slušali svaku izgovorenu
riječ. Što god se dogodi, ljudi će čuti za to. Svi će čuti za to. Uopće ga nije bilo
briga. - Zašto mi ne objasniš što radiš na krovu poštanske kočije koja ide za York?
- Mičem se od neugodnosti - odgovorila je. - Nitko me neće iskorištavati da
bi stekao prednost. Neće mi trebati ničija zaštita jer neću biti ondje.
Gospodin Boots spustio se preko ruba krova, uspio uhvatiti ravnotežu na
jednom od kotača pa se spustio na tlo. - To je točno. Neće biti.
Otpuhnuvši, Sebastian je sjahao i doveo Merlina do kočije, gdje je privezao
uzde za drvene žbice kotača. - Rekao sam ti da imam plan - kazao je skinuvši
kaput koji je prebacio preko sedla.
- Više ti ne treba plan. Reci istinu.
- Moj mi se plan više sviđa. Ostavlja mi više mogućnosti. Siđi pa ću ti sve
reći.
- Ti ostani gore, Mabel. Ja ću se za sekundu obračunati s ovim kicošem.
Bilo je očito da će se potući. Timothy Boots imao je vjerojatno desetak kila
više, ali prije je izgledao kao svađalica nego kao borac. - Ne odlazim bez tebe,
Mabel - kazao je Sebastian, prebacujući pozornost na gospodina Bootsa koji je
kružio oko njega.
- Zar ti nije jasno da je ovako najbolje? - uzvratila je. - Stavljam svoj život,
svoj položaj u svijetu ondje gdje mu je mjesto.
- Mjesto ti je - odgovori on - uz mene.
- Ti si samo... samo si usamljen. Naći ćeš neku drugu. Neku oko koje ne vlada
rasulo i jad.
Boots je nasrnuo na njega, ali Sebastian se izmaknuo i udarac ga je promašio.
- Čujete što ćete dobiti, gospodine Boots? Rasulo i jad. Što se mene tiče, ja volim
rasulo. Jad je stvar shvaćanja. - Odvažio se pogledati Josefinu. Ispružila se preko
prostirke na klupici i gledala ga preko ruba. - I da, usamljen sam. Svaki put kad
se pozdravim s tobom.
- To nema nikakvog smisla.

204
 Knjige.Club Books
- Naravno da ima. - Boots je ponovno zamahnuo prema njemu, ali on je
podlakticom zapriječio udarac i čovjeku podmetnuo nogu. - Prije nego što sam te
upoznao, nisam bio usamljen. Bio sam sam. Zadovoljan time. Ti si me probudila,
Jo... Mabel. Ponovno sam oživio. Sada, bez tebe, da, usamljen sam. Ti nisi?
Timothy Boots dignuo se na noge i režeći ponovno navalio na Sebastiana.
Primivši udarac u prsa, Sebastian se malo zgrčio jer su udarili u bočnu stranu
kočije. Bože sveti, njemu nije lako u četiri oka reći što osjeća, a reći to pred
neznancima, dok pokušava spriječiti diva da mu razbije glavu, bilo je ludo, i
prikladno, valjda.
- Nije mi jasno - kukala je Josefina.
Ljutito mrmljajući Sebastian se obranio od Bootsa pa ju ponovno pogledao. -
Sve je vrlo jednostavno, Mabel. Volim te. Je li ti to jasno?
Snažan udarac pogodi ga u bradu i on se presavine. Posrćući prema naprijed,
provukao se ispod kočije i dignuo na drugoj strani. Boots ga je ponovno napao
zaobišavši stražnju stranu kočije. Ovaj put Sebastian ga je dočekao snažnim
udarcem u lice. Za njim je uslijedio udarac u prepone i momak se srušio.
- Spusti me, pomozi mi da siđem! - javio se glas s lijeve strane kočije. Posrćući
i vadeći paučinu iz kose, vratio se onamo točno u trenutku kad je Josefina skočila
sa stražnjega kotača i nespretno se ispružila na tlu. Primio ju je za ruku i pomogao
joj ustati, na što ga je ona udarila u prsa pa ga zgrabila za stražnji dio prsluka i
snažno ga stisnula uz sebe.
Sklopio je oči čvrsto je grleći. Više od samoga bijega, način na koji se
očajnički uhvatila za njega govorio mu je koliko je bio blizu da je izgubi. Da je
nije vidio kako se penje u kočiju, ne bi imao pojma gdje da je traži, a ona se očito
nije namjeravala vratiti.
- Voliš me? - shrvano je šapnula prešavši drhtavom rukom po njegovu obrazu.
Činila se iskreno iznenađenom. Kad su se tek upoznali, mislio je da je jako
sigurna u sebe. Sebastian se zagledao u njezine duboke smeđe oči. - Volim te -
ponovio je. - Ništa na nebu ni na zemlji ne bi me moglo natjerati da se oženim
tobom da te ne volim. - Rekavši to, poljubio ju je.
Društvo u kočiji ostalo je bez riječi. Tučnjava je bila i više nego prihvatljiva,
ali iskazivanje osjećaja bilo je sablažnjivo. Čak da su ti ljudi znali što su sve njih
dvoje preživjeli, vjerojatno bi reagirali na isti način. Ponovno ju je poljubio.
Gospodin Boots posrćući je straga zaobišao kočiju. Prokletstvo. Sebastian se
okrenuo, skrio Josefinu iza sebe, ali ona se progurala naprijed. - Time, gospodine
Boots - rekla je. - Iskreno se ispričavam i zahvaljujem vam na tome što ste
se postavili za mene, ali pogriješila sam, volim ovog čovjeka i ako me on još
uvijek hoće, udat ću se za njega.
Lijeni, zadovoljni osmijeh nakrivi Sebastianove usne. Nije si mogao pomoći.
- Ti mene voliš - šapnuo joj je u kosu spuštajući ruku do njezina struka i ponovno
je čvrsto stisnuo uz sebe.

205
 Knjige.Club Books
Znao je da ga žene žele, da žele njegovo prezime, njegovu moć i njegov
novac. Josefinu su te stvari opterećivale a voljela ga je. Nikada nije mislio, nadao
se ili htio da mu to neka žena ponovno kaže. Kad je nju čuo, osjećao se...
ispunjeno. Sretnije nego što je očekivao da će ponovno biti. Zaprepastila ga je
pomisao da bi moglo tako i ostati.
- Zbog tebe mi sad krvari nos - Boots je zarežao na nju. - Nije pošteno da mi
tako vraćaš, a obećao sam te ženit.
Josefina se stisnula u Sebastianovu zagrljaju. - Nisam htje...
- Možda bih vam mogao platiti putovanje na sjever - prekine je Sebastian. -
Ne mogu dopustiti da Mabel ponovno odvučete od mene.
- Uzmi, Tim - s krova kočije nagovarao ga je drugi krupni muškarac - prije
nego ubije boga u tebi!
- Ma ovo nije normalno - kazao je Tim pljujući u prašinu - vi ste vježbali,
priznajte.
Sebastian kimne. - Jesam. Koja je danas cijena karte?
- Tri funte.
Činilo mu se pošteno. Boot nije napuhao cijenu. - Dat ću vam pet funti ako
mi date riječ da nikada više nećete tražiti Mabel Grimm.
Krupni muškarac ispruži ruku. - Imate moju riječ.
Sebastian se rukovao s njim pa mu dao pet funti. Uputivši još jedan živahan
pogled Josefini, Boots je otišao iza kočije odvezati njezin kovčeg i bacio joj ga
pod noge. Kad se ponovno popeo na krov Sebastian je oslobodio Merlina pa su se
odmaknuli od kočije.
Zazviždavši, kočijaš je ponovno potjerao konje. Kočija je začas nestala iz
vidokruga iza reda hrastova, kao da je nikada nije ni bilo. Da je minutu kasnije
došao do kuće Branbury, još bi bila na njoj.
- Sebastiane Griffin - rekla je otresajući prašinu s njegove košulje i iz njegove
kose - zašto si cijelo vrijeme išao za kočijom umjesto da je zaustaviš još u
Londonu?
- Jer mi je bilo zabavno vidjeti što ćeš učiniti.
- Kako si uopće znao da sam u toj kočiji?
- Dakle, Mabel Grimm - odgovorio je primivši je za ruku - prije četiri godine
opsovao sam boga i rekao mu da me ostavi na miru. Mislim da mi je jutros dao
posljednju priliku da se predomislim. Krenuo sam na jahanje i odlučio
proći pokraj kuće Branbury. Kad eto tebe kako ulaziš u kočiju.
- Jako si volio svoju ženu - ustvrdila je okrećući mu leđa da potapše Merlina.
- Jesam i još uvijek je volim. - Počeo je odijevati kaput, ali onda se
predomislio i odveo nju i Merlina s ceste, prolazeći kraj lijepog brijestova
šumarka do livade pune žutog i crvenog poljskog cvijeća. - Moraš nešto znati.

206
 Knjige.Club Books
- Nakon svega što sam ti priuštila i još ti priušćujem, ne znam zašto me... -
Suza joj je kliznula niz obraz i ona je obriše. - Ne želim te ni s kim dijeliti, ali ne
mogu ti zamjeriti ako...
- Prestani.
- Ali ja...
- Ne, Josefina. Uz tvoju pomoć otkrio sam nešto o sebi. Pokušavam ti to
objasniti. - Kraj potoka koji je pretjecao livadom skinuo je Merlinu uzde i pustio
konja piti. Čekao ih je dugačak put kući pa se stvorenje moralo malo odmoriti. Što
se njega tiče, on je želio Josefinu. Jako. - Mislio sam da je gotovo s tim... s ljubavi,
brakom, svime time. Charlotte je bila tiha, i obzirna, i jako pametna. Ispunjavala
mi je srce. Kad je umrla, moje srce se... sledilo. Sav sam se sledio. Onda sam
upoznao tebe i ponovno sam osjetio toplinu. Srce mi je ponovno počelo rasti, kao
što drvo raste. Mislim da ona ne mora otići iz njega kako bi ti dobila njegove nove
dijelove. Sve dijelove. Ima li to smisla?
- Ima. - Josefina uvuče prste u njegovu tamnu kosu ljubeći ga, pa još jednom,
pa još jednom.
Još uvijek nije mogla vjerovati. Slijedio ju je i zamolio da se vrati. Želio ju je
bez obzira na to što još nisu riješili sve svoje nevolje.
- Izbit će veliki skandal ako se udam za tebe - rekla je teško dišući kad je on
sjeo u travu i povukao je k sebi u krilo.
- Kad se udaš za mene - ispravio ju je - skandal će više pogoditi tebe nego
mene.
- S pravom. - Od pomisli na sve one poglede koje će joj upućivati, ogovaranja
iza leđa, bila joj je muka, ali to je u svakom slučaju zaslužila.
- Mislim da ti mogu pomoći. - Sebastian joj je odvezao šešir i stavio ga na
stranu. - Ako si voljna još malo biti princeza.
- Ali ja nisam princeza i ti to znaš. Nikada nisam ni bila.
Polako joj je rukama skupio skute i dignuo ih preko golih bedara sve do
struka. - Ti si moja princeza - kazao je prigušenim glasom, ljubeći je u vrat dok
joj je prstima prelazio po koži.
Kad se spustio između njezinih nogu, zastenjala je. - Mislim da bi mi trebao
reći svoj plan - jedva je izustila dok mu je nespretno pokušavala otkopčati mu
hlače.
- Uskoro.
Otkopčala je hlače i oslobodila ga, tvrdog, dignutog, uzbuđenog, sve zbog nje.
Sebastian ju je ponovno poljubio prebacivši njezinu desnu nogu preko svojega
bedra tako da ga je sada obujmila. Zgrabio ju je za stražnjicu i polako
povukao prema sebi. Oboje su promatrali kako nestaje duboko u njoj.
Josefina mu je prebacila ruke preko ramena i zabacila glavu. Osjećaj kako se
miče u njoj bio joj je još uvijek nov, a istovremeno životno bitan. Kako je nekoga

207
 Knjige.Club Books
mogla tako jako željeti kad je istovremeno mislila da bi bilo najpametnije
da pobjegne što dalje od njega dok još može? Ma kakav bio njegov novi plan,
morao je biti savršen jer je bila uvjerena da se više neće moći natjerati da pobjegne
od njega. Nizašto, čak ni zbog njegove sigurnosti.
- Dođi ovamo - promrmljao je promuklim glasom. - Poljubi me, Josefina.
Odmah se uspravila, osjećajući stezanje iznutra dok ga je ljubila, a njihovi
jezici plesali su u istom ritmu kao i njihova tijela. Ponovno je zastenjala, potom
je kriknula kad se propela i svršila. - O, Bože - rekla je teško dišući. - O,
Bože, Sebastiane! Reci mi da će sve biti dobro. Slaži mi.
- Nikada ti neću lagati - kazao je odlučno, i sam teško dišući. Legao je i
povukao je na svoja prsa. - Sve će biti dobro.
Kad joj se disanje smirilo, ležala je glave naslonjene na njegova prsa i slušala
kako mu kuca srce. - Conchita me trebala probuditi u deset sati. Sad već znaju da
me nema.
- Jesi li ostavila kakvo pismo?
- Ne. Nisam htjela da moj otac po nečemu shvati gdje bih mogla biti ili zašto
sam otišla.
- Misliš li da bi mu sinulo da si otišla zato što si bila nesretna zbog njegova
spletkarenja?
Digla je glavu i pogledala ga. - Moj otac je jako dobar kad ljude treba uvjeriti
u nešto i mislim da je to djelomično zato što sam vjeruje u to. Zato ne, mislim da
ne bi shvatio nešto što se kosi s njegovim željama.
Poljubio ju je u bradu. - Onda moramo izmisliti njemu prihvatljiv razlog zašto
si privremeno nestala. Jako mi je žao, ali moraš se vratiti kući.
- Namjerava te ubiti nakon vjenčanja, Sebastiane! Što god da planiraš, on je
spreman ubiti te staneš li mu na put.
- Neću mu dati priliku.
- Kako ćeš to postići?
- Smislio sam iznenađenje koje ću objelodaniti na večeri kod Tuffleyjevih.
Svi moramo biti ondje. Tvoj otac i moj šurjak svakako. Valentineu sam ostavio
zapovjedništvo nad mojim snagama. Ako ti ne dođeš, može se dogoditi da ne dođe
ni tvoj otac.
To je imalo smisla. Stephen Embry ostat će ondje gdje se osjeća sigurno sve
dok konačno ne sazna što se s njom dogodilo. - Zao mi je - rekla je ponovno
pognuvši glavu. Kvragu. Čak i kad je pokušala ispraviti stvar, postojala je
opasnost da će sve upropastiti. - Kako sam glupa.
- Nisi. Moj savršeni plan može propasti, ali u ovom trenutku mislim da nam
je on jedina nada. - Osjećala je kako mu se prsa dižu i spuštaju dok je uzdisao. -
Nedavno sam počeo vjerovati u nadu.

208
 Knjige.Club Books
Pokušala je sagledati svoj bijeg sa stanovišta svog oca. - Reći ću mu da sam
otišla posjetiti Hareka - napokon je rekla. - Koliko moj otac zna, meni je draža
pomisao da se udam za nekoga tko nije tako... opsjednut istinom.
- Trebamo li onda u sve uključiti i Hareka? Meni se uvijek činio pomalo
staromodnim, ali više ambicioznim da nešto postigne nego voljnim da poradi na
tome.
Nakon svega, on ju je i dalje pitao za mišljenje. Nasmiješila se. - Složila bih
se s tim. On... Kad je mislio da ću se s njim vjenčati, poticao me da nastavim
intimnu vezu s tobom. Mislim da je razmišljao, otprilike, rodim li tvoje dijete, ti
ćeš se pobrinuti za to da naša obitelj živi u blagostanju.
- Gnjida. Ne, nećemo koristiti njega. Smisli nešto drugo.
- Ne slažeš se s njegovim razmišljanjem?
- Ne mogu pojmiti da bi se mogao oženiti tobom, a onda pustiti da te dira neki
drugi muškarac. - Sjeo je i odmaknuo je malo od sebe da je može pogledati u oči.
U pogledu mu se odražavao ozbiljni, nepopustljivi Melbourne. - To se
nikada neće dogoditi.
Zadrhtala je od miline. - Nemam ništa protiv toga, Sebastiane. Onda, kamo
sam otišla jutros? - Namrštila se. - Možda ne bismo smjeli ići daleko od istine. To
je uvijek najlakše.
- Koje istine?
- Reći ću mu da mi je sve ovo bilo previše i da sam se zamalo vratila na
Jamajku. Onda sam shvatila da ga ne mogu iznevjeriti pa sam se vratila.
Sebastian je ponovno poljubi. - Izvrsno. - S polaganim smiješkom od kojega
se sva rastopila pomogao joj je ustati, a potom zakopčao hlače. - Vratimo se onda.
Putem ću ti reći plan. Samo mi obećaj, Josefina ili Mabel ili tko god želiš biti, da,
ma što se dogodilo, više nikada nećeš pobjeći.
- Vjerovat ćeš mi na riječ?
- Vjerovat ću ti na riječ.
- Onda obećavam.

209
 Knjige.Club Books
DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE

ebastian je spustio Josefinu na tlo jednu ulicu dalje od kuće Branbury, a onda
S i sam sjahao. Za priču za koju je procijenila da će biti najvjerodostojnija
trebao joj je unajmiti kočiju čim stignu nadomak središta grada, ali i dalje ju
nije želio ispuštati iz vida.
Čak ni na povratku u srce Mayfaira nije mogao prestati dodirivati je po
ramenu i uživati u mirisu ljiljana u njezinoj kosi dok je postrance sjedila ispred
njega. Njegova sestra, osobito ona, mogla je posvjedočiti da se uvijek ponašao
zaštitnički, ali ovo je bilo više od toga. Još mu je bilo svježe sjećanje na to kako
u kočiji nestaje iza ugla, nije ga se mogao riješiti.
- Vidimo se večeras. - Prinio je njezinu ruku usnama. - Volim te, Josefina.
- Još uvijek mislim da jako griješiš, Sebastiane, ali volim i ja tebe.
Ta izjava nije ga baš smirila, ali pustio je da ostane na tome. Odvezao je
njezinu torbu s Merlinova sedla i dodao joj je. - Ja sam moćan čovjek - tiho je
rekao vinuvši se ponovno na konja. - Ljudi me se boje, onoga što im mogu učiniti
ako me prevare. Ti, Josefina, plašiš mene. Budi oprezna.
- Ti također.
Promatrao ju je kako odlazi ulicom, držeći se uz drveće kako ga ne bi vidjeli
iz kuće. Kad su se otvorila ulazna vrata i kad je istrčala njezina majka, okrenuo je
Merlina prema kući Corbett.
Rekao je da joj nikada neće lagati i mislio je to ozbiljno. No, kad joj je kazao
da ga plaši, nije mislio baš tako. Nije toliko bila riječ o njoj, već o tome koliko
mu je postala važna i kako bi mu bilo da je izgubi. Izgubio je Charlotte
zbog nečega na što nikako nije mogao utjecati. Neće dopustiti da ga išta na što
može utjecati odvoji od Josefine.
Prilaz kući Corbett bio je doslovce krcat kočijama. Valentine je očito
obavijestio cijelu obitelj o jutrošnjim događajima. Kad je sjahao s umornog
Merlina, do njega je došao jedan od njegovih konjušara. - Merlin će noćas ostati
u staji - rekao je tapšući konja između lopatica. - Pobrini se da dobije veliki obrok
zobi i jednu jabuku.
Konjušar pogladi Merlina po nosu. - Pobrinut ću se za to, Vaša Milosti.
I sam je bio spreman za odmor i jednu jabuku, ali još ga je čekao dobar dio
dana. Istežući leđa krenuo je prema kući.
- Tata! - Peep je izjurila kroz ulazna vrata i bacila mu se u zagrljaj. Dignuo ju
je ne obazirući se na bol u križima. Sa trideset Četiri, tučnjava mu je bila puno
napornija nego nekad.

210
 Knjige.Club Books
- Što si danas radila? - pitao ju je.
- Brinula sam se zbog tebe - rekla je zagrlivši ga čvrsto. - Mirišeš po ljiljanima.
- Stvarno?
- Da. Po ljiljanima i prašini.
Shay je stajao na vratima dok se uspinjao niskim stubama, ali očito mu je bilo
jasno da mu je pametnije ne raspitivati se o mirisu starijega brata. Umjesto toga
upitao ga je: - Nevolje?
- Ne. Kod kuće je. - Spustio je Peep poljubivši je u čelo.
- Ispričavam se što sam te zabrinuo, golupčiću.
- Još uvijek se namjeravaš oženiti?
- To mi je u planu, da.
- Voljela bih na obredu nositi tijaru.
Nasmijao se. U svemu ovome najveća potpora bila mu je kći, a mislio je da
će se ona najviše protiviti Josefini. - Mislim da bi je trebala staviti. Uostalom, ti i
Josefina ste moje dvije princeze.
- Znam. - Pogledala je Shaya kojem su se sad pridružile Sarala i Eleanor te se
namrštila. - Moram li se sad vratiti u dječju sobu? Doista bih voljela čuti što se
događa.
- Reći ću ti sve što mogu, čim budem mogao - odgovorio je Sebastian. - Bojim
se da ćeš se morati zadovoljiti time.
Uzdahnula je. - U redu. Idem onda učiti Rose govoriti. Kad je otapkala
stubama, Sebastian upitno pogleda brata.
- Onda, gdje su svi ostali? Neću pričati ovo nekoliko puta. Eleanor mu dotakne
ruku. - Samo mi reci jeste li se ti i Josefina... usuglasili.
- Jesmo.
Sestra ga je povukla k sebi i poljubila ga u obraz. - Lijepo. Nakon tog izljeva
nježnosti zavladala je tišina, a onda se za svima njima uputio u dnevnu sobu u
prizemlju. Njihova skupina povećala se za dva člana, Johna Rice-Ablea i
Anne Witfeld. - Dobrodošli u igru - kazao je naklonivši se snahinoj mlađoj sestri.
- Hvala vam što imate povjerenja u mene. Možemo li sad još jednom sve
ponoviti? Upravo sam otkrila da imam pratnju. - Sitna plavuša nasmijala se
istraživaču-profesoru.
Uzvratio joj je osmijeh, a obraze mu je oblilo crvenilo. - Sve za pravu stvar -
uzvratio je.
Sebastian je sjeo na stolac kraj vatre. Ondje su uvijek čuvali jedno mjesto za
njega iako nije bio siguran je li zbog njegova položaja glave obitelji ili zato što je
star pa se može lako prehladiti. - Dobro. Ispričat ću vam sve o svojoj
današnjoj pustolovini, a onda ćemo još jednom sve ponoviti.

211
 Knjige.Club Books
*

- Trebali bismo večeras ostati kod kuće - kazala je Maria Embry petljajući oko
čipke na Josefininu rukavu.
- Osim članova ovog domaćinstva, nitko ne zna da se danas dogodilo išta
neuobičajeno - podsjeti je Josefina. - Budući da smo rekli da ćemo doći i budući
da će ondje biti moj zaručnik, moramo se pojaviti.
Njezin je otac preko lijevoga ramena stavio lentu. - Slažem se. - Zagledao se
u Josefinu srditim plavim očima. - Zahvalan sam ti što si odlučila vratiti se -
nastavio je ukočeno - i zahvaljujem bogu što Melbourne nema pojma da si
pokušala pobjeći iz zemlje. No to je bilo strašno sebično, Josefina. Mogla si nam
sve upropastiti.
Sam si je to učinio. - Zato sam se i vratila, oče.
- Nećemo više razgovarati o tome. - Njezina majka pokaže prema predsoblju.
- Večeras si jako lijepa, guerida.14
- Gracias15, mama. - Osjećala se lijepom ne toliko zbog prekrasne haljine boje
lavande i srebrne tijare koju je nosila nego zato što je znala da je Sebastianu stalo
do nje. I zato što je, iako ju je jako pekla savjest zbog toga što je ustala protiv oca,
ispravno odlučila, lako moguće prvi put u životu.
U kočiji je sjedila nasuprot roditeljima i gledala kako pada mrak. Osjećala je
kako je obuzima nervoza, ali znala je kako to prikriti čak i pred čovjekom koji ju
je tome naučio. Pitala se hoće li njezin otac ikada shvatiti kakvu je sreću imao
što je Sebastian odlučio biti milostiv.
- Večeras si tiha - primijeti njezina majka.
- Život mi se mijenja - odgovorila je uz lagani osmijeh. - Moram promisliti o
puno stvari.
- Sviđa ti se Melbourne, zar ne?
Josefina kimne. - Sviđa. - Suzdržala se od toga da kaže da njezini osjećaji
ionako ništa ne znače, budući da je vladar već izjavio da će Sebastiana dati ubiti
kad mu vojvoda više ne bude koristan.
Sad se, međutim, prvi put zapitala zna li za to njezina majka. Koliko o ičem
od ovoga zna? Uvijek se pokoravala ocu kad je bila riječ o obitelji ili prihodima,
no je li išta znala o onome najgorem u tome? Josefina sama bila zavaravala u tome
koliko je daleko njezin otac spreman ići. Voljela bi da je isto bilo i s njezinom
majkom, ali pitala se hoće li ikada moći biti sigurna u to.
- Pogledajte ovo - kazao je njezin otac vireći kroz prozor kočije. - Večeras je
ovdje pola plemstva. - Nasmijao se Josefini. - To je zbog tebe, znaš. To je tvoje
14
guerida (španj.) - draga, op. prev.
15
gracias (španj.) - hvala, op. prev.

212
 Knjige.Club Books
prvo pojavljivanje u javnosti s Melbourneom otkako se pojavila obavijest da ste
se zaručili.
Očito je njezin kratkotrajni bijeg bio zaboravljen i oprošten. Josefina duboko
udahne, pa još jednom. Nije pomoglo. Što god da su Griffinovi isplanirali za
večeras, to je bilo iznenađenje; ovi ljudi došli su vidjeti nju sa Sebastianom. Bože.
- Melbourne nas je trebao dopratiti. - Vladar se namrštio. - Tako bismo
zajedno ušli.
- Mislim da je još uvijek malo ljut što mu nisi ništa novca za ulaganje.
- E pa, jednostavno će morati naučiti da me ne može nadjačati.
- Počinje to uviđati, nema sumnje. Mislim da će biti veoma upečatljivo kad
nas sve pozdravi nasred prostorije.
Zahihotao je. - Bit će.
- Svejedno bih htjela da ranije odemo - kazala je njezina majka. - Ako su
Josefinu svladali svi ovi događaji, moramo to ispraviti.
- Može se odmarati poslije vjenčanja.
Kočija se zaustavila i dvojica livriranih slugu pomogla su im izaći. Josefina
je htjela pogledati je li stigla Sebastianova kočija, ali nije htjela pokazati pred
njima kako jedva čeka da ga vidi. Osim toga, budući da je na prilaznom putu i u
okolnim ulicama bilo poredano puno kočija, vjerojatno ionako ne bi među njima
uspjela prepoznati Griffinovu.
Lord i lady Tuffley naklonili su se kad je sluga najavio uzvanike iz Costa
Habichuele i oni su ušli u plesnu dvoranu na katu. - Dobra večer, Vaša
Veličanstva, Vaše Visočanstvo. Hvala vam što ste nas počastili svojim
prisustvom.
- Zadovoljstvo nam je - uzvratio je njezin otac, koji se sav razgalio što su mu
se osobe s vrha društvene ljestvice tako ulagivale. - Kuća vam je prekrasna,
Tuffley.
Vikont se nasmiješio. - Hvala vam, ali zasluge za to pripadaju mojoj supruzi.
- Nagnuo se prema njemu. - Znate, večeras bi trebao doći i Prinny - kazao je
povjerljivim glasom, naginjući se unatrag na petama. - Velika stvar za nas.
- Doista jest. Dići ću čašu njemu u čast. Bez njegove ljubazne pomoći nikada
se ne bi ostvarili moji snovi o Costa Habichueli.
Josefina je jedva disala. Nije imala pojma hoće li Sebastianov plan za večeras
upaliti, a popisu glumaca sada se pridružio i princ namjesnik... o, Bože. Nikad se
u životu nije onesvijestila, ali sad je bila spremna na to.
Lady Tuffley napustila je dužnost domaćice na ulazu kako bi ih osobno odvela
do stolova s jelom i pićem.
- Ušećerene bobice večeras su posebno ukusne - rekla je. - Uživajte. - Vaše
Visočanstvo, bit će mi čast ako mi se u petak pridružite na ručku. Nekolicina nas

213
 Knjige.Club Books
dama iz visokoga društva sastajemo se svaki tjedan i razgovaramo o svom
dobrotvornom radu.
- Hvala vam, lady Tuffley. Moram vidjeti s lady Deverill kakav mi je
raspored, znam da Griffinovi imaju nekoliko događanja na koja žele da dođem,
ali javit ću vam čim uzmognem.
Vikontesa se nasmiješila. - Naravno. Hvala vam.
Dok je vikontesa odlazila, Josefinin otac kušao je bobice. - Doista su izvrsne
- promrmlja. - Zašto, zaboga, nisi prihvatila njezin poziv? Čula si je, skupina žena
iz visokog društva!
- Zato što ne znam kakvi su njezini stavovi - šaptom je uzvratila Josefina. -
Radije bih se prvo posavjetovala s Eleanor da se slučajno ne povežem s krivom
strankom ili podržim nešto čemu se Griffinovi protive.
- Mislim da nećemo ostati u Londonu toliko dugo da bi to bilo važno.
- Bolje da ja budem oprezna. - Bože dragi, nadala se da će Sebastian uskoro
stići. Imala je osjećaj da je večeras svaki razgovor dvosmislen, da iza svakog leže
dva razloga.
Postajalo je sve gore. Svi su joj prilazili želeći razgovarati s njom. Smješkala
se i čavrljala o besmislicama, podsjećajući samu sebe svakih nekoliko sekundi da
je Costa Habichuela raj, da jedva čeka da tamo stignu useljenici i preuzmu
kupljenu zemlju i da, da se veseli što će ući u moćnu obitelj Griffin.
- Jeste li već imali priliku razgledati vrt kraljice Charlotte? - upitala ju je lady
Jane Lyon. - Ruže su... O, evo ih. Ovdje je. Stigao je Melbourne.
Zamor se proširio velikom plesnom dvoranom. Josefina se naježila. Okrenula
se dišući plitko i brzo.
Kao i obično, Griffinovi su stigli zajedno. Melbourne je osobno pozdravio
lorda i lady Tuffley dok su braća i sestra i njihovi supružnici stajali kraj njega. Iza
njih stajala je Carolineina obitelj. Većina njih trudila se ne pokazivati
strahopoštovanje.
Sebastian je večeras bio sav u crnom, uski sako i hlače naglašavali su njegovu
visoku, vitku, pristalu pojavu.
Činilo se da iz njega izbija moć. Prema reakcijama ostalih gostiju na primanju,
nije bila jedina koja to misli. No kad se pogled sivih očiju digao i stao ispitivati
prostoriju, nije tražio nikoga od njih. Tražio je nju.
U trenutku kad su im se pogledi susreli ostavio je Tuffleyjeve i zaputio se na
drugi kraj prostorije k njoj. Svi su mu se micali s puta. Čak se ni njezin pretjerano
samouvjereni otac nije usudio postaviti između njih dvoje.
Sebastian je uzeo obje njezine ruke i prinio ih usnama gledajući je preko njih.
- Dobro večer, Vaše Visočanstvo - promrmljao je tihim, prisnim glasom koji joj
je prostrujao tijelom.

214
 Knjige.Club Books
- Vaša Milosti - uzvratila je znajući da je sigurno pocrvenjela. Ne zato što se
u njegovoj prisutnosti osjećala slabo i nesigurno, upravo suprotno, uz njega se
osjećala samouvjereno i snažno kao nikada prije. Uz Sebastiana nije
morala sanjariti ni izvrdavati se i ta spoznaja bila joj je opojna, uzbudljiva,
izazovna. Htjela mu se baciti u zagrljaj i poljubiti ga ovdje pred svima.
Čula je mrmljanje oko njih. Uglas su govorili: „Gledajte zaljubljeni par“, pa
„Tko bi to pomislio?“ i „Ako nešto miriše na moć, Melbourne to mora imati.“
Melbournea to, čini se, nije mučilo jer ju je napokon pustio kako bi pozdravio
njezine roditelje, pa se ni ona nije obazirala na to.
- Jesi li čuo da Prinny dolazi večeras? - upitala ga je trudeći se da joj glas
zvuči zadovoljno i sretno, a ne uznemireno i prestrašeno.
- Nisam - kazao je s opuštenim smiješkom koji je izazvao daljnje komentare.
- Pretpostavljam da će htjeti zaplesati s tobom u čast naših zaruka.
Znači, upozoravao ju je. Morat će nastaviti s ovom lakrdijom i pred
Prinnyjem. Hvala bogu da je imala vremena pripremiti se za to mučenje. - Samo,
Njegovo Veličanstvo mora znati da sam prvi ples već obećala.
- Meni, nadam se.
Mnoštvo se nasmijalo kada se nacerio. Okružili su ih ostali Griffinovi,
pozdravljajući nju i njezine roditelje i čestitajući im, ljubeći je u obraz i tapšući je
po ruci kako bi time iskazali svoju podršku. Ovo će biti i njezina obitelj. Ovdje i
sada zaklela se da će opravdati njihovo povjerenje.
- Tuffley! - zazvao je Melbourne pogledavši preko ramena njihova domaćina.
- Može jedan valcer?

215
 Knjige.Club Books
DVADESET PETO POGLAVLJE

ad je valcer završio, Sebastian je pogledao na svoj džepni sat i otpratio

K Josefinu do njezinih roditelja. Prošle godine, kada se Shay udvarao Sarali,
obitelj se ujedinila u njezinoj obrani i osujetila čovjeka koji je pokušao ukaljati
njezinu čast. Večeras, međutim, nisu morali nadmudriti neku sebičnu,
častoljubivu budalu. Večeras su morali nadmudriti sve, svojega vladara, cijelo
plemstvo, svakog muškarca i ženu u zemlji.
S Josefminom rukom preko svoje ruke i Embryjevima kraj njih, lagano je
kimnuo Caroline. Njegova snaha krenula je prema mjestu na kojemu su
promatrajući stajale njezina majka i dvije neudane sestre i, barem u Joanninu
slučaju, jadikovale zbog manjka plesača.
- Anne, hoćeš li uopće reći majci za Johna?
- Johna? - ponovila je Joanna zacrvenjevši se. - Tko je John?
Anne lepezom rashladi lice. - Profesor s Etona - odgovorila je dobro
odglumivši stidljivost, budući da je u njoj nije bilo ni tračka. - Upoznala sam ga u
Britanskome muzeju.
- Mama, to nije pošteno! - Joanna je lupila nogom o pod privukavši pozornost
na njih, na što je Sebastian i računao. S obzirom na Joanninu glad za muškarcima,
zbog koje je jednom pokušala Zacha namamiti u brak, nije mu bila previše draga.
- Sad čak i Anne ima udvarača? - nastavila je tugaljivo.
- On je istraživač - vedro je nastavila Anne - ili je barem bio prije nego što je
prihvatio mjesto predavača. Zamolila sam ga da večeras dođe da ga tata i ti
upoznate.
Sally Witfeld pljesne rukama. - Još jedna kći ima udvarača, doista smo
blagoslovljeni!
- Znala sam da sam morala otići u muzej - planula je Joanna. - Rekla si da će
biti dosadno!
- Rekla sam da će tebi biti dosadno - uzvrati Anne. - Ja sam prilično uživala.
- Nasmijala se.
Vladar se smijuljio. - Ah, da mi je opet biti mlad.
Dobro. Slušao je. - Upoznao sam tog momka - primijeti Sebastian. - Čini se
dobar. Malo je preozbiljan, ali to je dobra protuteža Anninoj živahnoj naravi. -
Doista je i bila.
Sebastian prebaci pogled sa svoje lovine na snahinu mlađu sestru. Dobro je
glumila, ali bez obzira na to, prilično se zarumenjela. Hm, zanimljivo. Tražila je
muškarca koji voli putovati. Možda ga je našla u Johnu Rice-Ableu.
216
 Knjige.Club Books
- Dame i gospodo - najavio je sluga Tuffleyjevih - Njegovo Veličanstvo princ
namjesnik.
Mnoštvo se stalo klanjati u valovima počevši od vrata. Prinny je ušao u
prostoriju, hvala bogu bez neke od ljubavnica koje su ga posvuda pratile. Bez
obzira na to, desetak slugu pratilo je punašnoga, bljedunjavoga odličnika kao
planeti svoje sunce. Embry je vjerojatno u glavi bilježio kako izgleda kraljevsko
pojavljivanje.
- Melbourne - viknuo je namjesnik, mahnuvši rukom da dođe do njega.
Ne ispuštajući Josefmu, Sebastian mu je prišao. - Vaše Veličanstvo - rekao je
- ako me namjeravate izgrditi zbog toga što vama nisam prvome javio novosti,
molim vas, učinite to brzo pa da možemo nazdraviti mojoj budućoj supruzi.
Prinny ga potapše po ramenu i vedro se nasmiješi. - Kakav je užitak u
prigovaranju čovjeku koji se kaje? Tuffley, popijmo malo šampanjca!
- Odmah, Vaše Veličanstvo!
U nevjerojatno kratku vremenu svi u prostoriji bili su naoružani čašama sa
šampanjcem. Hvala bogu, Tuffley je bio spreman za tu raskoš; poslije će ga
Sebastian odvesti na stranu i ponuditi se da mu nadoknadi jedan sanduk. Prinny
podigne čašu nagnuvši je prema Josefini. - Dame i gospodo, za Josefmu, princezu
od Costa Habichuele i, kako čujem, uskoro vojvotkinju od Melbournea.
- Za Josefinu!
Ruka na Sebastianovoj malo je zadrhtala dok su svi pili u njezino zdravlje, ali
to je bio jedini izvanjski znak kojim je odavala da nije baš ono što je Prinny rekao
da jest. U srcu je doista bila princeza.
- Za Josefinu - ponovio je šaptom.
- A sad ćemo otplesati jedan valcer! - nastavio je Prinny, iskapio čašu i predao
je slugi koji je čekao. - Mi Veličanstva moramo otplesati jedan valcer!
Drugi valcer tako brzo nakon prvoga graničio je sa skandalom, ali nitko od
prisutnih nije ni trepnuo. Stegnuvši joj lagano ruku, Sebastian ju je prepustio
Prinnyju.
Bože sveti, plan mu je morao upaliti. Ne uspije li, Prinny mu nikada neće
oprostiti što je ovako javno pokazao da podržava Costa Habichuelu i njezine
vladare... Isuse, namjesnik je i dalje nosio taj vražji zeleni križ.
Sebastian nabrzinu udahne kad je Shay dignuo pogled sa svojega džepnog
sata. Došlo je vrijeme.
Trenutak poslije John Rice-Able je doletio na vrata plesne dvorane gurajući
ustranu slugu dok je pogledom pretraživao prostoriju. Anne Witfeld smjestila se
blizu ulaza, a nakon nekoliko proračunato napetih sekunda profesor je pohitao do
nje.
- A, evo ga - kazao je Sebastian sa svojega mjesta kraj Embryjevih. - To je
Annein udvarač.

217
 Knjige.Club Books
- Izgleda kao prilična poštenjačina, zar ne? - pristojno primijeti vladar, a
potom uhvati Sebastiana za ruku okrećući ga prema sebi. - Moramo o nečemu
raspraviti.
- Ne mislim ponovno pregovarati o iznosu koji ću vam plaćati, Embry. Mislim
da su deset tisuća godišnje i moja šutnja sasvim dovoljni.
- Nije riječ o novcu - odgovorio je Josefinin otac tihim glasom. - Riječ je o
tome gdje ćete boraviti.
- Gdje ću...
- U narednih nekoliko tjedana možda će biti pametno otići na kratko
putovanje. Predlažem da nam se pridružite.
- Neću...
- Vaša Milosti - prekine ga Anne ozbiljnim glasom. - Melbourne? John mora
razgovarati s vama.
- Nastavit ćemo ovaj razgovor, Embry - psiknuo je Sebastian okrećući se
snahinoj mlađoj sestri. - Ne može li to pričekati, Anne?
John Rice-Able progura se ispred nje. - Ne bih vas htio ometati, Vaša Milosti
- kazao je užurbanim, ozbiljnim tonom koji je privukao pozornost svih koji su bili
u blizini - ali moj prijatelj Mayhew Crane prvi je časnik na Barnabyju, riječ je o
fregati koja plovi preko južnog Atlantika. - On...
- Johne, na zabavi sam - prekine ga Sebastian osjetivši da se Embryjeva
pozornost iznenada pojačala.
- Znam, ali... - Činilo se da je John tek sada primijetio vladara. - O, Vaše
Veličanstvo, ispričavam se. Jako mi je žao što ćete baš od mene čuti novosti.
Prikrivajući mrštenjem divljenje prema profesoru, Sebastian uhvati Rice-
Ablea za ruku. - O čemu govorite? Usput, malo stišajte glas.
Čim je to rekao, svi su oko njih ušutjeli. Odavno je naučio da je najbolji način
da se glasine prošire taj da javno zatražite da se o nečemu ne govori. S njegove
druge strane Embry im je prišao korak bliže.
- To vam pokušavam reći, Vaša Milosti, Mayhew mi je pisao iz Belizea.
Nema više ničega.
- Nema više Belizea? Što...
- Ne, Costa Habichuele. Kiše, strašne poplave... voda je sve odnijela! - Izvadio
je pismo iz džepa a Sebastian ga zgrabi trenutak prije Embryja.
- Ovo nije zabavno, Johne. Ako ste slučajno zaboravili, vjenčat ću se s
princezom Josefinom od Costa Habichuele.
- Da, Vaša Milosti, znam. Zato sam vam i morao reći. Kada... kada sam
putovao Costa Habichuelom prije nekoliko godina, primijetio sam da je zemlja
jako plodna, ali isto tako vidio sam da razlog zašto je tako bogata leži u tome što
se veći dio nje nalazi na drevnom ušću jedne rijeke. Riječ je o naplavnoj dolini.
No strašne kiše i oluja s mora od...
218
 Knjige.Club Books
- Samo trenutak - umiješao se Embry bijesno gledajući očito uzrujana
gospodina - što, dovraga, mislite...
- Poslušajte ovo, Vaše Veličanstvo - prekine ga Sebastian.

„Johne, znajući koliko si privržen obiteljima Witfeld i Griffin, imam za

tebe loše, grozne vijesti. Putujući prema zapadu Barnaby je doživio najjaču
oluju koju pamtim. Jarbol nam je puknuo popola i malo je nedostajalo da sve
izgubimo, uključujući život. Govorim ti ovo samo da ti predočim kako je bilo
strašno i pripremim te za još gore.“

Glazba je naglo utihnula. Priđe im Prinny s Josefinom koja se oslanjala na njegovu

ruku. - Kakve su to vijesti, Melbourne?
- Upravo to pokušavamo otkriti, Vaše Veličanstvo. - Pokazao je na pismo. -
Ako mi dopustite.
- Da, nastavi.
Nabrzinu je pogledao Josefinu, a onda ponovno spustio pogled.

„Jedva smo se dovukli do luke San Saturus radi popravka, ali sjajni
lukobran ležao je u moru, srušen. To nam je bilo upozorenje o razaranjima
na koja ćemo naići. Nakon toga smo otkrili da je grad potpuno uništen.“

- O, ne! - Josefina se zagrcnula i stavila ruku na usta.

„Šačica preživjelih na koje smo naišli ostala je tražiti svoje bližnje i svoje
stvari. Dali smo im hrane i vode koliko smo mogli, a oni su nam rekli da je
cijelo područje stradalo u dvotjednim neprekidnim kišama i vjetru. Nakon
toga uzburkalo se more i u nekoliko sati valovi su odnijeli svu zemlju, sve do
podnožja brda na zapadu. Sve zgrade, drveće, čak i zemlja, sve je završilo
u oceanu, ne ostavljajući za sobom ništa osim crne, smrdljive močvare i
uginulih životinja. Bojim se da ni boleštine nisu daleko.“

- Stephene - reče Prinny lica izobličena od tuge - Engleska duboko suosjeća s

vama!
- Ima i nešto dobrih vijesti - primijeti Sebastian okrenuvši pismo na drugu
stranu. - Čini se da je Belize prihvatio preživjele.
Shay se pridružio sve većem krugu ljudi. - Hvala bogu na tome!
- Moramo nešto učiniti. - Sebastian polagano preda pismo Embryju.

219
 Knjige.Club Books
- Moramo prihvatiti da je sve gotovo - rekla je Josefina čvrsto, tužnim,
patničkim glasom. Njezin otac naglo okrene glavu i pogleda je. - Ti - plane, blijed
u licu - kako si mogla...
- Moramo prihvatiti da nam je sad mjesto u Belizeu - prekine ga kraljica
Maria. Sebastian ju je iznenađeno pogledao kad je primila supruga za ruku. -
Možemo samo zahvaliti bogu da oni koji su kupili zemlju u Costa Habichueli još
nisu otplovili.
- Da - javi se Josefina. - Ljudi nam moraju biti na prvome mjestu. Moramo
im vratiti novac. Budući da nema zemlje, ne treba nam.
- Možemo je ponovno izgraditi! - glasno će Embry oslobađajući ruku.
- Čime, oče? Čuo si što piše u pismu. Costa Habichuela pretvorila se u ono
što je davno bila, u močvaru. Nema temelja na kojima možemo graditi.
John Rice-Able pročisti grlo. - U dodatku piše da je Mayhew poslao kopiju
pisma našem zajedničkom prijatelju Robertu Lumleyju. On piše za London Times.
Mayhew nije htio da netko isplovi prema Costa Habichueli a da ne zna kakvo je
ondje stanje.
- Momak zaslužuje odličje - primijeti Prinny, a njegovo razmišljanje prisutni
poprate kimanjem odobravanja.
Teško, s obzirom na to da ni momak ni brod ne postoje. - Josefina - reče
Sebastian posegnuvši za njezinom rukom. Polako ju je privukao k sebi i zagrlio.
- Tako mi je žao.
- Pretpostavljam da smo ovdje završili - progunđao je Embry, mišića napetih
od bijesa. - Sutra odlazimo za Costa Habichuelu. Maria, Josefina, dođite, moramo
se spakirati.
Sebastianu je stalo srce. - Razumijem da vi imate obveza, Vaše Veličanstvo -
rekao je - i da hitno morate otputovati, ali znam što mi govori srce. Volio bih da
Josefina ostane, ne bih htio odgađati vjenčanje. Kao što ste rekli, vi nemate zemlju
koju biste ponovno izgradili. Vaša kći, međutim, ima pred sobom novi život.
Embry se zagledao u njega. Očito čovjek nije imao pojma da vojvoda, a mislio
je da ga ima u šaci, nije isključivo prevarom uvučen u taj savez. Pomisao da bi u
sve mogli biti umiješani iskreni osjećaji, koji bi mogli nešto značiti, vjerojatno mu
nikada nije pala na pamet. Pogled mu prijeđe na kćer. - Josefina?
Ona je pak gledala u Sebastiana. - Rekao si da ćeš me ponovno zaprositi -
jedva je izustila.
Živci su mu poigravali dok je šutke kleknuo na jedno koljeno hvatajući je za
ruku. - Josefina - kazao je - svejedno mi je jesi li princeza raja ili kći vojnika čiju
je kuću odnijelo more.
Potičeš me, zadivljuješ me i pokazala si mi da je nešto što sam smatrao
izgubljenim samo zametnuto. - Glas mu je zadrhtao i on pročisti grlo. - Pomogla
si mi da to ponovno pronađem. Volim te, Josefina, sa svakim daškom topline koju
si ponovno probudila u mojem srcu. Hoćeš li se udati za mene?
220
 Knjige.Club Books
Suze su joj nezadrživo tekle niz obraze, ali smiješila se. - Jako mi je drago da
sam te one večeri pljusnula - rekla je drhtavim glasom. - Volim i ja tebe,
Sebastiane. Jako. Da, želim se udati za tebe.
Odahnuvši, skinuo je pečatnjak Melbournea s prsta i stavio ga na njezin. Bio
je puno prevelik, ali i ona i svi ostali shvatili su što taj potez znači. Prolomio se
pljesak, i to iskren, barem što se ticalo njegove obitelji i prijatelja.
Sebastian je ponovno ustao i čvrsto ju zagrlio. - Onda ništa drugo nije važno
- tiho joj je šapnuo na uho. - Ništa.

Prinny ih je osobno ispratio niza stube do prilaznog puta. Bio je to najbolji dokaz
da je Sebastianov plan uspio. Josefina je ponovno uzdahnula. Svi su povjerovali
u priču. Nakon sutrašnjeg dana, kad se to isto pismo pojavi na naslovnoj
stranici London Timesa, nitko se neće zaputiti u Costa Habichuelu.
U jednoj večeri uništili su dvogodišnji trud njezina oca. Ponovno je pogledala
prema njemu, išao je prema posuđenoj kočiji, a namjesnik ga je tješio. Nije si
mogla predočiti kako se osjeća, koliko se ljuti na nju.
- Ne ideš kući s njim - kazao je Sebastian tiho, izrazivši svojim dubokim
glasom njezine misli. Nije joj puštao ruku otkako je ustao da je zagrli.
- Ne idem kući s tobom - odgovorila je jednako tiho, a potom se pokušala
nasmiješiti. - Upropastila bih tvoj dobar glas.
- Jako smiješno. Znam da si zabrinuta, i ja sam.
- Ne očekuj da ću roditeljima odmah zauvijek reći zbogom. - Glas joj je zapeo
u grlu. Sve se promijenilo.
- Ne očekujem - uzvratio je - ali tvoj otac bio je spreman dovesti u opasnost
brojne živote. Ja nisam spreman dovesti u opasnost tvoj.
Ona nije doista mislila da bi joj vlastiti otac mogao nauditi, ali bilo joj je
sasvim jasno da je Sebastian izgubio prvu ženu i da će učiniti sve da nju zaštiti. -
Što onda predlažeš?
- upitala je popustivši pred njegovim strahom.
- Nell - zazvao je i njegova sestra im priđe. Nešto joj je šapnuo i trenutak
poslije ona kimne.
- Josefina - rekla je - voljela bih da ostaneš u kući Corbett dok se tvoji roditelji
pripremaju za povratak.
Njezin otac odmah se okrenuo i ljutito ih pogledao. - Ne dopuš...
- Izvrsna ideja, lady Deverill! - ubacila se njezina majka - I dobra prilika da
se bolje upoznaš sa svojim novim dužnostima, hija.
Njezin otac mrzovoljno kimne. - Da, naravno.

221
 Knjige.Club Books
- Doći ćemo do vas ujutro, Vaša Veličanstva - rekao je Sebastian. - Moji će
vam odvjetnici pomoći da ubrzate povrat sredstava koja ste zaradili prodajom
zemlje. Kao i zajma, pretpostavljam, s obzirom na to da vam više ne
trebaju sredstva za uređenje San Saturusa.
- Točno. - Prinny pruži ruku njezinu ocu i on je protrese.
- Pobrinut ću se za to da vam banka ne obračuna kamate.
Uputivši joj još jedan bijesan pogled, Josefinin otac uđe u kočiju. Majka je
poljubi u obraz. - Poslat ću Conchitu u kuću Corbett s nekim tvojim stvarima.
Molim te, navrati ujutro. - Na veliko iznenađenje svih prisutnik, stisne potom
objema rukama Sebastianovu slobodnu ruku. - Oboje navratite.
- Hoćemo, mama. Yo te amo.16
- Te amo, querida.

Kad su ujutro došli u kuću Branbury, Sebastian je nekako očekivao da će naći sva
vrata i prozore otvorene, a kuću uništenu. Umjesto toga sluge su kao mravi jurili
amo-tamo noseći goleme količine prtljage u nekoliko unajmljenih kočija.
Nakratko se zapitao koliko su engleskoga novca Embryjevi potrošili.
Prešutjevši to, pomogao je Josefini sići iz kočije. Bio je u napasti da i sam
provede noć u kući Corbett, no nije htio da njegovu želju da je zaštiti ona
protumači kao sputavanje i pretjerivanje. - Spremna? - upitao je ljubeći joj ruku.
Uspravivši se, kimnula je. - Uspijem li ih nagovoriti da ostanu barem do našeg
vjenčanja, hoće li ti to biti prihvatljivo?
- Bit će mi...
- Ne, ništa ne govori - prekinula ga je. - Oni ne mogu ostati. Bila je poplava,
moraju se hitno vratiti u Costa Habichuelu ili će se suočiti s brojnim pitanjima.
- žao mi je. - Sebastian je kimnuo u zahvalnost slugi koji je gurnuo ustranu
hrpu kutija za šešire kako bi oni mogli ući. - Da znam kako, bilo bi mi drago da
ostanu. Zbog tebe.
- Zanimljiv način da se sve riješi...
Dignuo je pogled. Embry je stajao na vrhu stuba gledajući ih. - Vaše
Veličanstvo - rekao je zbog slugu, nastojeći da se u njegovu glasu ne čuje
izrugivanje, iako nije bio siguran da mu je to uspjelo. - Vjerujem da su vam moji
odvjetnici bili od pomoći.

16
yo te amo (španj.) - volim te, op. prev.

222
 Knjige.Club Books
- O, kako ne. Ja nisam morao ništa učiniti, samo sam morao dati novac i
potpisati se nekoliko stotina puta. - Odmaknuo se od ograde. - Dođite sa mnom u
ured. Oboje. Ne bih vas htio razdvajati.
Baš dobro jer u ovom trenutku nije ni namjeravao puštati Josefinu iz vida. -
Svakako.
- Gdje je mama? - upitala je dok su se uspinjali stubama.
Embry je nešto rekao i rukom pokazao prema unutrašnjosti kuće. - Pakira.
Vjerojatno tvoje stvari. Rekao sam joj da se tebi ne žuri, ali moje riječi ovih dana
ne znače puno.
Sebastian je za njima zatvorio vrata kad su ušli u ured. - Možda bih vas i
pustio da se izvučete da ste uzeli samo novac od banke - kazao je.
- Gade bezobrazni... Da, nadmudrio si me, čestitam. Ali nisi uništio samo
mene, životi dvadesetak ljudi ovise o meni. - Okrenuo se kćeri. - Jesi li razmišljala
o njima, Josefina?
- Ti nisi - odgovorila je pa se ugrizla za usnu. - Molila sam te, neprestance, da
ne dovodiš u opasnost tuđe živote. Jesi li ikad razmišljao o njima? O njihovim
obiteljima? O njihovoj djeci?
Lupio je šakom po stolu. - Razmišljao sam o svojem djetetu! Ti si mi bila na
prvom mjestu.
- Onda sve čestitke, Embry. - Sebastian se malo pomakne naprijed
postavljajući se između Josefine i bilo kojeg puta kojim bi njezin otac mogao
krenuti da dođe do nje. - Ona će za mjesec dana postati vojvotkinja. Obećavam
da ću do kraja života vašoj kćeri omogućavati život kakav ste oduvijek željeli da
ima. - Pogledao je dokumente koji su još uvijek stajali na stolu. - Ako niste
primijetili, postoji jedan dokument koji nije promijenjen. Deset tisuća funti
godišnje omogućit će vam udoban život gdje god želite. Čak i s dvadesetak
ljudi koji ovise o vašim... vještinama.
Embry ga pogleda. - Deset tisuća godišnje, ha? Je li to izlazna cijena za
buduću vojvotkinju? Što ako raskinem naš dogovor i na odlasku je povedem sa
sobom?
- Ne idem s tobom, oče... tata. Pružio si mi divan život i divne mogućnosti,
neću ti to nikad osporavati. No sada sam odrasla. Više ne želim putovati s tobom.
Želim... želim Sebastiana.
Mišić ispod Embryjeva oka počeo je titrati. - Vaša Milosti, hoćete li na
trenutak ostaviti moju kćer i mene nasamo? - zamolio je.
- Neću.
- Molim te, Sebastiane. Htjela bih se oprostiti.
Ukočeno je kimnuo. - Bit ću blizu.
Josefina je promatrala kako izlazi. Barem je zatvorio vrata za sobom iako se
ne bi iznenadila da je ostao s druge strane uha prislonjena na vrata.

223
 Knjige.Club Books
- Posesivan je, nije li? - primijeti njezin otac. - Trebao sam to prije uočiti.
- Zna da sam jučer zamalo otišla iz Londona - odgovorila je, zaključivši da
time neće dovesti u pitanje nijednu priču koju su izmislili. - Drago mi je da me
netko stavlja iznad svega drugoga na svijetu.
- To je lako kad je taj netko najmoćnija osoba u Engleskoj i ima veći prihod
od sto tisuća funti godišnje. Neki od nas moraju raditi za ono što imaju.
- Nisi pošten. - Udahnula je. - Tata, ne želim se svađati. Hoću ti zaželjeti sve
najbolje. Kamo ćete ti i mama otići?
- Mislim u Prusku. Dobro će im doći prijateljski naklonjena kolonija u
Srednjoj Americi. - Kratko ju je promotrio. - Pomoglo bi nam kad bi se ti htjela
udati za pruskoga plemića.
- Doista ćeš pokušati isto, ponovno?
- Malo je nedostajalo da mi uspije. - Kratko se nasmiješio. - Mislim da ću ovaj
put ostati na zajmu i dionicama. Dušice, mogla bi opet biti princeza.
- Tata, mogli su te uhititi! I objesiti! Ovaj put imao si puno sreće. Zašto bi se
ponovno izložio opasnosti?
- Učim na svojim greškama. Sljedeći put neću načiniti nijednu.
- Imaš deset tisuća godišnje. Mogao bi kupiti zemlju ili osnovati trgovačko
društvo.
- Nisam još spreman sjesti u stolac i brojati novce. Deset tisuća je dobar
početak, ali mogu ja i bolje. Bilo bi još bolje da si ti sa mnom.
- Ne, ako mi doista želiš najbolje, onda budi sretan zbog mene. Kao prvo, ti
si mi izabrao Melbournea.
- Jesam, zar ne? - Napravio je grimasu. - Dođi onda i zagrli svojeg oca.
Moramo prije mraka krenuti za Brighton.
Ovila mu je ruke oko ramena. - Obećaj da ćeš mi pisati kao što si mi pisao
dok sam bila mlađa. - Neće vjerovati u pola onoga što napiše, ali bit će lijepo
vidjeti da još uvijek nije napustio svoje... snove, kakvi god oni bili.
- Hoću. - Odmaknuo ju je od sebe. - Idi potražiti majku pa se i s njom pozdravi.
Oči joj se napuniše suzama, ali odmah ih otjera. On nije volio slabost pa je
neće ni pokazati. - Molim te, čuvaj se.
Krenula je prema vratima, a on je sjeo da sredi dokumente. Morat će ponovno
razmisliti o svom pristupu kad ona više ne bude uz njega. Vjerojatno je to već i
činio, planirao kako će se ponovno uzdignuti među velikaše. Ovdje u Engleskoj i
dalje će biti vladar, ali siromašan, kojega svi sažaljevaju. Nikada to neće
prihvatiti.
Opraštanje s majkom bilo joj je puno teže pa su na kraju obje plakale. Kroz
prozor dnevne sobe vidjela je Sebastiana kako hoda vrtom pa je uzdahnula. Nije
znala kad, ali u nekom trenutku svojega života sigurno je učinila nešto dobro, jako
dobro, kad joj je dopušteno da ostatak života provede s njim.
224
 Knjige.Club Books
- Dobro si odabrala, chica - rekla je njezina majka pridruživši joj se pokraj
prozora. - Mislim da te jako voli.
- I ja njega jako volim. Hvala ti što si nam sinoć pomogla.
- Mislim da tvoj otac ne shvaća kakvu je sreću imao. U drugim okolnostima
svi bi bili sretni da ga vide u zatvoru.
- Pokušala sam mu to reći. Neće slušati.
- Čuje te. Drugo je stvar to i prihvatiti. Nadam se da će iz ove lekcije naučiti
da ubuduće bude oprezniji.
- Znači, znaš koliko je pretjerao.
Njezina se majka nasmiješila. - Znam da volim Stephena Embryja. Toliko se
trudi postići nešto veliko da nikada nije zastao i promislio koliko je toga već
postigao.
Josefina joj je mogla proturječiti da nije postigao mnogo više od dugačkog
niza laži i prevara, ali odlučila je to prešutjeti.
Umjesto toga još jednom je čvrsto zagrlila majku. - Javi mi gdje ste da vam
mogu pisati.
- Hoću. Doći ćemo posjetiti te kad god budemo mogli. Želim da moji unuci
upoznaju svoju abuelu.17
- I ja to želim. - Uspravivši se, pročistila je grlo. - Trebali bismo poći da možeš
završiti s pakiranjem.
- Prije nego što odete, pošalji mi malo Melbournea, hoćeš li?
Josefina kimne. - Naravno.

Sebastian je proučavao nekakvog kukca kad je Josefina izašla iz kuće. - Dobro si?
- Jesam. Malo tužna, ali puna nade. - Zatresla je glavom. - Sve je to tako
čudno.
Udahnuo je. - Žao mi je što se moraš odvojiti od njih.
- Znam. Ali to je važno, barem na neko vrijeme. Uz njih sam stekla neke jako
ružne navike.
- Naučila si preživjeti. To im neću zamjeriti. - Primio ju je za ruku i privukao
je svojim usnama. - Ne očekujem ni da sad budeš netko drugi. To - stisnuo joj je
ruku - si ti. Volim te.
Nasmiješila se. - Ti si jako drag čovjek.
Nasmiješio se i on. - Nisam bio donedavno. Idemo?

17
abuela (španj.) - baka, op. prev.

225
 Knjige.Club Books
- Moja majka bi te htjela vidjeti. U dnevnoj sobi je.
Iako mu se utroba stisnula, kimnuo je. - U redu.
Otpratio ju je do kočije, a onda se vratio u kuću. Maria Embry stajala je kraj
maloga pisaćeg stola. Kad je ušao, gledala je ravno u njega. - Htjeli ste me vidjeti?
- Da, htjela sam vam nešto dati. - Pružila mu je list papira.
Mršteći se, uzeo ga je. - Što je to?
- Pročitajte.
Ne odvraćajući pozornost od Josefinine majke, rastvorio ga je i pročitao.
Potom ga je još jednom pročitao. Pa još jednom kako bi bio siguran. Srce mu je
drhtalo kad ju je ponovno pogledao. - Je li ovo službeno?
- Jest. - Nasmiješila se, a njezin drag, mudar izraz lica podsjetio ga je na
njezinu kćer. - Mislim da je to to. Postoje dvije kopije. Jedna je za vas.
- Zna li Josefina za to?
- Znala je sve ovo vrijeme. Samo što ne vjeruje u to, ne više. - Maria se
nagnula i poljubila ga u obraz. - U svakom slučaju, to nije tajna, ali mislila sam
da bi ona to rado čula od vas.
- Hvala vam.
- Hvala vama. Vi ćete joj pružiti život kakav sam oduvijek htjela za nju.
Malo smušen, Sebastian je izašao i popeo se u kočiju. - Vrati nas u kuću
Corbett - uputi Tollinsa dok je zatvarao vrata i sjedao.
Josefinina služavka Conchita sjedila je u daljem kutu, ali nije se obazirao na
nju kad se okrenuo prema njezinoj gospodarici. - Što kažeš na to da svečane
zaruke održimo za dva tjedna, a vjenčanje tjedan dana poslije?
- Kažem da nije dovoljno brzo, ali podnijet ću to. - Dotaknula mu je obraz. -
Jesi li dobro? Moja majka nije te pljusnula, je li?
- Ne fizički.
Naborala je svoje lijepo čelo, a prekrasne smeđe oči postale su zabrinute. -
Kako to misliš?
- Dala mi je list papira. - Potapšao se po džepu na prsima, ali nije ga izvadio.
Prvom prilikom stavit će ga na neko sigurno mjesto.
- Pa? - poticala ga je da nastavi.
- Tvoj otac očito je upoznao Qentala, kralja Obale komaraca. Qental mu je
poklonio milijun jutara priobalne zemlje ondje. Sam kralj dodijelio je Stephenu
Embryju naslov vladara navedene zemlje.
Problijedjela je. - Molim?
- Dakle, ljubavi moja, ti jesi princeza. - Nagnuo se i dignuo joj bradu nježno
je ljubeći. Bože, mogao bi je ljubiti danima. Ljubit će je danima.
- Molim?

226
 Knjige.Club Books
- To je ovjerila i potvrdila vlada Belizea. Vidio sam njezin pečat, isti je na
ovom pismu.
Otvorila je usta, a onda ih ponovno zatvorila. - Bože - jedva je izustila, a onda
se naglo uspravila kako bi mu uzvratila poljubac, uvlačeći mu prste u kosu kao da
želi ući u njega. - A mislila sam da ću biti obična vojvotkinja. Nitko u
tvojoj obitelji ne mora za to znati, slažeš se?
Sebastian se nasmijao. - Ne mora. Bit ćeš vojvotkinja. Moja vojvotkinja. Što
se tiče ovoga da ćeš biti obična, mislim da ti to nikada neće uspjeti.
Uzvratila mu je osmijeh. - Onda neću ni pokušavati.

227
 Knjige.Club Books
BILJEŠKA AUTORICE

edan od mojih profesora na fakultetu znao je reći da stvarnost nije opravdanje

J za pisanje romana. Mislim da je time htio reći da samo zato što se nešto doista
dogodilo, ne znači da će biti uvjerljivo i kad se stavi na papir. Međutim,
ponekad se čini da su neki stvarni događaji doista kao stvoreni da od njih nastane
roman. U tu kategoriju mogu svrstati podvige sir Gregora MacGregora.
Godine 1823. skupina engleskih doseljenika iskrcala se na Obali komaraca,
uvjerena da se ondje nalazi bogata, plodna novonastala država Poyais gdje su već
kupili zemlju ili prihvatili mjesta državnih službenika koja im je ponudio
„cacique“ (poglavar) sir Gregor MacGregor. Mnogi od njih umrli su od
dizenterije, malarije i vrućine prije nego što su se uspjeli spasiti, kad je otkriveno
da država Poyais ne postoji i da su njihove karte i opsežni vodiči izmišljotine.
Sve to smislio je MacGregor koji je nastavio sa svojim prevarama diljem
Europe, zbog čega je neko vrijeme proveo u zatvoru, a potom mu je konačno,
nakon njegove smrti 1845. godine, predsjednik Venezuele odao počast time što
je ispratio njegov lijes dok su ga novine u Caracasu slavile kao ratnog heroja.
Ako želite više saznati o sir Gregoru, preporučujem vam knjigu Davida
Sinclaira Zemlja koja nikada nije postojala: Sir Gregor MacGregor i najsmionija
prevara u povijesti. Sir Gregor očito je neizravno odgovoran za to što su
Sjedinjene Države stekle Floridu, ali to je već druga priča.

Scan i obrada:
Knjige.Club Books

228