Surrender

by Lisa Kleypas

prijevod sa engleskoga
 LISA KLEYPAS

Predaja
prijevod s engleskoga
Balkanbooks
Za Patsy Kluck s ljubavlju
 Prolog

Prosinac1875.
Boston

“Uđi”, rekao je Hale, otvorivši širom prednja vrata. Pokazao je Jasonu neka
prvi uđe u kuću.
Jason ga je slijedio u predvorje, procjenjujući zadivljujuću tamnu
unutrašnjost kuće i tihu luksuznu atmosferu. Podigao je obrve i tiho
zazviždao.
“Drago mi je što si propisno impresioniran”, izjavio je Hale uz
osmijeh. Prišao im je batler strogog lica, a Hale ga je pozdravio. “Pozdrav,
Higgins. Doveo sam prijatelja s koledža da s nama provede blagdane. Jason
Moran je dobar momak. Higgins, uzmi kapute i reci mi gdje je moja sestra
Laura – ne, ne trudi se, čujem kako pjeva u salonu. Hajde, Morane. Hale je
prošao pored stubišta prema sobi na kraju hodnika. Jason je slijedio tanki,
djevojački glas koji je pjevušio ‘Deck the Halls’1”.
Visoko je božićno drvce bilo natovareno ukrasima i tanke svjećice
treperile su u središtu prostorije. Vitka adolescentica u plavoj baršunastoj
haljini stajala je na stolici i bila blizu pada. U maloj ruci držala je anđela sa
staklenim krilima i podigla se na nožne prste pokušavajući ga postaviti na
vrh stabla. Jason je krenuo naprijed, ali Hale je već bio tamo, uhvatio je
djevojku za struk i skinuo je sa stolice. “Evo moje djevojke!”
“Hale!” vrisnula je, bacila mu se oko vrata i oduševljeno ga poljubila u
obraz. “Hale, konačno si kod kuće!”
“Što si radila na toj stolici?”

1
popularna božićna pjesma (nap. prev.)
 “Stavljala anđela na drvce.”
Hale je držao Laurino krhko tijelo kao da je krpena lutka i temeljito ju
proučio. “Ti si ljepša od anđela. Mislim da ćemo gore tebe postaviti umjesto
njega.”
Nasmijala se i pružila mu anđela. “Evo, ti ga stavi. Nemoj mu slomiti
krila.”
Umjesto da spusti Lauru na pod, Hale ju je predao Jasonu, koji ju je
primio zapanjeno, ali automatskom reakcijom. Bojeći se da bi je mogao
ispustiti, uzdahnula od iznenađenja i zagrlila ga oko vrata. Na trenutak su
gledali jedno drugo dok je Hale postavljao stolicu.
Jason se uhvatio kako zuri u te nježne zelene oči obrubljene tamnim
trepavicama. Mogao se utopiti u njima. Nažalost, bio je da je previše star za
nju. Upravo je navršio dvadeset godina, dok njoj nije moglo biti više od
četrnaest ili petnaest. Njeno tijelo je bilo lagano kao u ptice, grudi i kukovi
su joj bili još nerazvijeni. Ipak, bila je prekrasno, ženstveno stvorenje s
dugom kosom boje kestena koja je padala u kovrčama niz leđa i kožom koja
je izgledala meko kao latice ruže.
“Tko ste vi?” pitala je, a Jason ju je spustio s velikom pažnjom.
Neobično nerado razdvojio se od nje.
“Ah, da”, rekao je Hale, usred vezivanja anđela na bodljikavu grančicu
smreke. “Gospođice Laura Prescott, mogu li ti predstaviti gospodina Jasona
Morana.”
Jason joj je primio ruku, držeći je kao da se boji da bi je moglo slomiti.
“Drago mi je što smo se upoznali, gospođice Prescott.”
Laura se nasmiješila visokom, zgodnom muškarcu. Očito je pokušavao
pravilno govoriti, ali nije mogao sakriti natruhu grubog naglaska u govoru,
onakvu kakvu su imali sluge, ulični prodavači i dimnjačari. Odjeća mu je
bila lijepa, a crna kosa, gusta i zamršena od vjetra. Bio je visok, vitak i pucao
je od zdravlja, a crne su oči blistale živahnošću. “Jeste li s Harvarda?” upita
ona.
 “Da, u klasi vašeg brata.” Shvativši da joj još drži ruku, Jason je odmah
ispustio.
“Moran je irsko prezime, zar ne?” Dok je Laura čekala odgovor, osjetila
je njegov iznenadni oprez.
“Da”, odgovorio je Hale glasno šaptom, “u potpunosti irsko.”
Laura se nasmiješila svom bratu. “Zna li majka?” prošaptala je.
“Ne, mislio sam da bismo joj trebali dopustili da je sama otkrije.”
Predvidjevši izraz lica njihove uskogrudne majke kada vidi irskog
gosta, Laura je tiho progunđala i pogledala Jasona. Vidjela je da su njegove
crne oči postale hladne i nedokučive. Zbunjena, jer nije namjeravala
vrijeđati, žurno ga je smirila. “Gospodine Moran”, rekla je, “oprostite nam
na našem zadirkivanju.” Nasmiješila se i polako položila ruku na njegovu.
“Uvijek zadirkujemo naše prijatelje.”
Za nju je ta smjela gesta, dodirivati muškarca na taj način, bila posve
uobičajena i neosobna. Jason nije ni znao koliko je to bilo neprihvatljivo. Sve
što je znao bilo je da je ona najljepše stvorenje koje je ikada vidio. Čak i u
svojim ambicioznim snovima o bogatstvu, lijepoj kući i dobro odgojenoj i
obrazovanoj ženi, nije mogao ni zamisliti nešto poput nje.
Bila je plemkinja po rođenju, dok on nikad neće biti više od seljaka za
Prescotte. Za nekoga poput njega, bila je najveća čast da im samo bude
dopušteno sjediti za njihovim stolom. Bez obzira koliko postao bogat ili
važan, nikada neće imati priliku oženiti se bogatom bostonskom
nasljednicom. Ali često je pobjeđivao u nemogućim okladama. Tiho se
zavjetovao da će to opet to učiniti. Kada dođe vrijeme za njenu udaju, Laura
Prescott bila je upravo ona koju je želio.
To je zahtijevalo vrijeme i pažljivo planiranje. Jason nikada nije
računao na sreću, jer nje je uvijek nedostajalo u obitelji Moran. Kvragu sa
srećom – sve što je ikada trebao bile su njegove vlastite snage. Nije uzvratio
Lauri osmijeh. Ni na koji način ne bi odao pomisao koja mu je tog trena
projurila kroz mozak... da će jednog dana biti njegova.
 Jedan

Studeni 1880.
Boston

Posljednje što je Jason Moran očekivao da će ugledati kad je otvorio vrata

knjižnice, je njegova supruga u zagrljaju drugog muškarca koji ju je ljubio.
Možda su neke žene imale tajne sastanke, ali ne i njegova. Laura nije imala
tajne... ili je bar on tako mislio. Crne su se oči suzile dok je mu nepoznat
osjećaj ljubomore stisnuo trbušnu šupljinu.
Par je ustao čim su se vrata otvorila. Lagana Straussova glazba
doplutala je u prostoriju, razbijajući svaku iluziju privatnosti koju je par
imao. Laura je iznenađeno podigla ruke do obraza, ali to nije prikrilo
činjenicu da je plakala.
Jason je razbio tišinu podrugljivim glasom. “Nisi bila pažljiva
domaćica, draga. Tražili smo te.”
Laura zagladila svoju kestenjasto-smeđu kosu i svladala se s čudesnom
brzinom, navlačeći svoju uobičajenu masku bez emocija. “Perry, nemoj biti
tako tjeskoban”, rekla je drugom muškarcu, koji je bio preplavljen
grimizom. “Jason razumije poljubac između prijatelja.” Njezine zelene oči
zatreperile su u suprugovom smjeru. “Zar ne, Jason?”
“Oh, razumijem sve o... prijateljima”, odgovorio je Jason, naslonivši
ramena na vrata. Nikada nije izgledao tako opasno kao u tom trenutku, crne
oči bile su tvrde i blještale su poput dijamanata. “Možda će tvoj prijatelj biti
dovoljno ljubazan, da nam dopusti malo privatnosti Laura.”
Zbog tih riječi Perry Whitton osjetio je potrebu da pobjegne.
Mumljajući nešto, ispričao se i odjurio kroz vrata, zatežući svoj visoki kruti
ovratnik, kao da se nada da će mu to ublažiti navalu krvi u lice.
“Whitton”, razmišljao je Jason, zatvarajući vrata iza bježeće figure.
“Nije najočitiji izbor za romantičnu vezu, zar ne?”
Perry Whitton bio je stidljiv, sredovječni neženja, prijatelj nekih od
najutjecajnijih žena u bostonskom društvu. Imao je nebrojene poznanice,
ali nikada nije pokazivao romantični interes ni za jednu od njih. Whitton je
izgledao ugodno, ali nezanimljivo, njegov način bio je ljubazan, ali ne i
koketirajući. Bilo koji muž osjećao je potpunu sigurnost kad je prepustio
svoju suprugu u Whittonove ruke.
“Znaš da nije tako”, rekla je Laura tihim glasom.
Perry se godinama družio Prescottovima, a poljubac je bio gesta
suosjećanja, a ne strasti. Kad ga je Laura pozdravila na zabavi, Perry je vidio
uznemirenost na njezinom licu i nesreću koju je krila pred društvom.
“Lijepa kao i uvijek”, rekao je Perry ljubazno, “ali mislim da vas nešto
brine.”
Bilo je zaista tako. Laura nije imala namjeru povjeriti mu se u vezi s
njezinim problemima s Jasonom, ali na svoj užas shvatila je da će uskoro
zaplakati. Radije bi umrla nego napravila emotivnu scenu. Shvativši u čemu
je problem, Perry ju je odveo na privatno mjesto. I prije nego što je rekla
jednu riječ, poljubio ju je.
“Jason, sigurno ne možeš misliti da postoje romantični osjećaji između
mene i Perryja”, rekla je odmjereno.
Uzdahnula je s nelagodom kad joj se suprug približio i uhvatio joj
nadlaktice. “Posjedujem te”, rekao je promuklo. “Svaki tvoj centimetar.” Oči
su mu preletjele preko satenske večernje haljine koju je nosila. “Tvoje lice,
tvoje tijelo, svaku tvoju misao. Činjenica da ne želim tvoje usluge ne znači
da ću ti dopustiti da ih daješ bilo kojem drugom muškarcu. Ti si moja i samo
moja.”
Laurine je zadivljujuće zelene oči susrele su njegove. “Ti me vrijeđaš.
Jason, znaš da poljubac nije značio ništa.”
“Ne, ne znam to.” Pogledao je dolje niz njeno tijelo na uvredljiv način
i okrutnim joj pogledom skidao odjeću. “Ti si lijepa žena, dovoljno lijepa da
te čak i Perry Whitton želi. Možda je pogriješio, misleći da bi mogao naći
nešto topline u tom vitkom, malom tijelu. Možda nije svjestan da si lijepa i
hladna kao mramorni kip”.
Laura se trgnula i okrenula lice. Jason je na njezinu obrazu vidio vlažnu
mrlju od isplakanih suza koja se još nije osušila. Nikad je nije vidio kako
plače, sve ovo vrijeme od kad su se upoznali. “Zašto si plakala?”, upita on,
glasom oštrim poput britve.
Laura je šutjela i ravnodušno zurila u njega. U njezinoj obitelji nikada
se nije pokazivao bijes, ni nasilje. Haleovi dječački nestašluci pružili su
jedino uzbuđenje u mirnom svijetu Prescottovih. Tijekom posljednjih
godina kad je njezin brat bio odsutan zbog škole, živjela je toliko tiho i
mirno, poput časne sestre. Jason zurio u nju, čekajući objašnjenje, ali bila je
previše shrvana da bi odgovorila.
Jason je divljački opsovao, a zatim ju privukao. Njezino srce lupalo je
uz njegovo, a haljina mu se uvijala oko nogu. Nagnuo je svoju tamnu glavu
i ustima zdrobio njene. Ona je cvileći pokušavala povući glavu, ali joj je
uhvatio čeljust prstima i nije joj dozvolio da se odmakne. Usne su mu bile
grube i okrutne, a poljubac bio je pun sirove ljutnje. Ukočeno je stajala i
hvatala dah, podnoseći taj brutalni napad.
Jason ju je pustio tako brzo, da se zateturala nekoliko koraka unazad.
“Osjećam kako je ti je moj dodir odvratan”, podrugnuo se. “To mora da je
ponižavajuće za kćer Cyrila Prescotta, da je pipa sin trgovca. Mogla se udati
za bostonskog nasljednika, ali umjesto toga postala je supruga radnika,
shanty micka. Kupio sam te, platio za tebe s novcem tako novim, da se tinta
jedva osušila na njemu. Znam kako te tvoji prijatelji žale. Bog zna da imaš
razloga sažalijevati samu sebe.”
Laurino lice postalo je blijedo, a tragovi njegovih prstiju vidjeli su se
na njenoj čeljusti. Zurili su jedno u drugo u krhkoj tišini. Kad je postalo
jasno da joj on ništa više neće reći, okrenula se i pobjegla iz sobe kao da je
tjera sam vrag.
Jason je spustio crnu glavu i umorno protrljao vrat. Bio je ispunjen
samoprezirom. Obećao je sebi da je nikada neće povrijediti i još jednom je
prekršio zavjet. Proveo je cijeli život pokušavajući nadvladati svoje porijeklo
i sakriti svoju neuglađenost. Prije svega, posvetio se zarađivanju novca, jer
je još u mladosti shvatio da je bogatstvo bio jedini način da nadoknadi
nedostatak odgovarajućeg imena i porijekla.
U protekla dva mjeseca braka, Laura je organizirala njegov život i
pružala mu udobnost s takvom učinkovitošću koju nikada ne bi smio uzeti
zdravo za gotovo. S lakoćom je upravljala kućanstvom, zabavljala njihove
prijatelje i goste, te odlazila s njim na društvena događanja. Ukus joj je bio
besprijekoran, a on nije dovodio u pitanje njezino mišljenje čak ni čak ni u
vezi vlastite odjeće. Suptilno je utjecala na njegov stil i odudaranje od
okoline, a on je cijenio njezine savjete.
Jason je znao kako mu drugi muškarci zavide na ženi, a on se ponosio
njenim postignućima. Laura je bila pokroviteljica dobrotvornih zaklada za
dobrobit siromašnih i bila je članica Ženskog kršćanskog društva. Njezine
slobodne aktivnosti bile su sve ispravne i respektabilne: pohađanje
predavanja, odlasci u kazalište i poticanje umjetnosti u Bostonu. Svi su se
slagali da je tiha, ali šarmantna žena, pravi primjer samokontrole. Ni jedne
minute Jason nije požalio što se oženio s njom. Ali zbog toga mu nije bilo
ništa lakše podnositi njezin prezir.
Sjetio se onog dana kad se došao Cyrilu Prescottu zaprositi Laurinu
ruku. Unatoč njihovu uglednom imenu, Prescottovo bogatstvo se
smanjivalo. Takve plemenite obitelji ponekad su smatrale nužnim žrtvovati
jednu od njihovih kćeri i udati ih za vulgarne nove bogataše2. Oženiti Lauru
nije bilo tako teško kao što je Jason očekivao. Sve se svelo pitanje novca, a

2
Izraz novi bogataši te označava pojedince ili društvene grupe koji su relativno brzo stekli veliko
bogatstvo i zahvaljujući tome naglo prešli iz niže u višu društvenu klasu. Na našem govornom
području za takve se osobe koristi riječ skorojevići. Izraz se često koristi u pejorativnom smislu kako
bi opisao osobe koje posjeduju materijalno bogatstvo vezano uz višu klasu, ali ne i kulturne
značajke karakteristične za tradicionalnu aristokraciju, plemstvo ili klasu starog novca te svima
bodu oči svojim primitivizmom, nedostatkom bontona i neukusom. (nap. prev.)
on je bio u mogućnosti udovoljiti cijeni koju je zahtijevao Cyril Prescott.
“Ne bih pristao na to”, rekao je Cyril, gledajući oboje ogorčeno i
posramljeno, “da mislim da ćete se pokazati kao nedostojan suprug mojoj
kćeri. Ali čini se da osjećate prema njoj duboko poštovanje. I očito nije
upitno da ćete se za nju dobro brinuti.”
“Imat će sve što želi”, odgovorio je Jason glatko, skrivajući svoj trijumf
što je konačno dobio ženu koju želi toliko mnogo godina. Nakon toga je
Lauru zaprosio na čisto poslovni način, informirajući je o sporazumu koja
je već dogovoren između njega i njezinog oca. Nikad nisu prošli obred
udvaranja – Jason je smatrao da nije pametno pružiti joj priliku da ga odbije,
što bi ona zasigurno učinila. Umjesto toga, tako je odigrao, da nije imala
drugog izbora nego prihvatiti ga kao svog supruga. Znao je da ne postoji
drugi način na koji bi je mogao dobiti. Željeli su je svi podobni muškarci u
Bostonu. Da se nije udala za njega, postala bi supruga gospodina plave krvi
kao što je i njezina.
S vremenom će ga prihvatiti..., razmišljao je Jason, a možda će tada
moći početi otkrivati svoje osjećaje prema njoj. Nažalost, nije očekivao da će
je odbijati njegovi dodiri. Pokazivala je takvu očitu odvratnost prema svom
društveno neprihvatljivom mužu, da se on, Bog mu pomogao, koji se uvijek
tako uspješno kontrolirao, nije mogao spriječiti da ne izgubi živce zbog nje.

Spustivši glavu, Laura je brzo hodala niz hodnik i jedino o čemu je

razmišljala, kako što prije pobjeći. Kratka udaljenost koju je morala prevaliti
kroz veliku glazbenu sobu, kao da se udvostručila, poput balske dvorane.
Mnoštvo gostiju uživalo je u laganom ćaskanju i plesalo na živahan valcer
kojeg je izvodio orkestar. Zaboravivši na glazbu i smijeh, Laura je prošla
kroz dvoranu do ulaznih vrata i kliznula van. U studenom je zrak bio vlažan
i vlaga je prodirala kroz njezinu satensku haljinu. Zastala je, onako jadna i
omotala ruke oko sebe, zureći u slabo osvijetljenu ulicu gdje su lakirane
kočije i vozači u livrejama čekali goste.
Sakrivši se u sjenke trijema moderne kuće sa šest katova u Beacon
Streetu, Laura se pitala što bi trebala napraviti. Bilo je očito da ju je Jason
mrzio. Više se nije mogla suočiti s njim. Podbacila je i kao supruga i kao
žena. U očima su joj se nakupile suze i samo je željela zaplakati. Dobri Bože,
što ako je netko vidi ovdje, kako plače na stepenicama vlastitog doma?
Odjednom je čula veselo zviždukanje na ulici. Tjeskobno je zurila u
tamu. “H-hale?” Povikala je. “Hale, jesi li to ti?” Njen brat se nježno
nasmijao prilazeći joj. “Hmmm... zašto, da, vjerujem da jesam. Jesam li
prekršio granicu između pomodno kasnog i prekasnog?”
Laura je podigla lice puno suza. “Kao uvijek.”
“Ah, oprostit ćeš”, rekao je Hale i preskakao stube svojom
uobičajenom čilošću. “Jeste li me čekali? Prokletstvo, ti si ovdje u toj tankoj
haljini! Koliko dugo...” Prekinuo se kad je vidio kako je rukama u
rukavicama obuhvatila lice i oborila ga.
Suze su izlijevale iz Laurinih očiju. “Drago mi je što si ovdje, Hale”,
gušila se.
“Laura, dušo.” uznemiren, Hale joj je privukao glavu na prednji dio
svog vunenog kaputa. “Bože, što se dogodilo?”
“Ne mogu ti reći.”
“Oh, možeš i hoćeš. Ali ne ovdje.” Pogladi joj kosu, neoprezno
poremetivši njezinu složenu frizuru. “Idemo unutra i razgovarat ćemo.”
Laura je odmahnula glavom. “Ljudi... ljudi će vidjeti...”
“Zaobići ćemo kuću i ući kroz kuhinju.” Hale je podigao ruku i obgrlio
njena uska ramena. “To ima veze s Jasonom, zar ne?”
Grlo joj se bolno stisnulo, a ona je kimnula. Bez ijedne druge riječi,
Hale joj je stavio ruku oko struka i poveo je niz stube, štiteći je od pogleda
vozača i prolaznika. Kad su stigli do kuhinje Laura je silovito zadrhtala.
Preplavile su je toplina i svjetlost kuhinje, ali nisu smanjile njezinu
ukočenost.
 “Zašto, gospođo Moran” čula je glas domaćice.
Hale se svojim privlačnim osmijehom umiljavao starijoj ženi. Sazrio je
u zgodnog i čvrsto građenog muškarca s zelenim očima, bogatom smeđom
kosom i gustim crnim brkovima. Njegovo otvoreno srce šarmiralo je svaku
ženu. “Gđo. Ramsey, bojim se da je moja sestra potištena i umorna”, rekao
je. “Možete li pronaći način da obavijestite gospodina Morana – diskretno,
naravno – da se za večeras povukla?”
“Svakako, gospodine Prescott.”
Potištena i umorna, pomislila je Laura ironično. Pa, to će upaliti. Taj
izgovor se uvijek prihvaća s tihim razumijevanjem. Zbog žičanih korzeta i
teških podsuknji koje su nosile ispod haljina, žene su često imale vrtoglavice
i nesvjestice. Zapravo, takve se epizode smatraju dokazom damine
rafiniranosti.
“Oh”, dodao je Hale dok je Lauru vodio iz kuhinje prema stubama “i
hoćete li poslati dva vruća punča u dnevnu sobu na katu, gospođo Ramsey?”
“Da, gospodine Prescott.”
Laura je ponovo prihvatila Haleovu ponuđenu ruku i počeli su se
penjati stepenicama na treći kat do salona. “Vjerojatno ni ne znaš što je
umor”, rekla je šaptom.
On se smijao. “Ne, i stvarno nemam želju saznati.”
Stigli su do Laurinog salona za prijem. To je bila Laurina osobna
prostorija. Tamo nitko nije ulazio, čak ni Jason, osim ako ga nije pozvala.
Poput ostalih soba u kući, bio je udoban i elegantan, s cvjetnim perzijskim
sagom, baršunastim zastorima, pletenim stolicama, sitnim poliranim
stolovima prekrivenim čipkom i ukrasima i mramornim kaminom. Laura je
odabrala pažljivo pomiješane stilove namještaja za cijelu kuću i sve su stvari
po pitanju ukusa bile su prepuštene njezinom nahođenju. Jason je tako želio.
“Sada”, rekao je Hale, spuštajući se na stražnjicu ispred kamina, “reci
mi sve dok ja raspirujem vatru.”
Laura je skupila rub svoje večernje haljine i sjela na obližnju stolicu.
Umorno je skinula svoje vlažne satenske cipele s potpeticama od pet
centimetara i malim dijamantnim kopčama. Jasonu je volio da njegova žena
bude odjevena u najfiniju odjeću. “Ne znam što da ti kažem”, rekla je. “Jason
bi bio bijesan ako bi znao...”
“Reci mi sve” strpljivo je ponovio Hale, pogledavši je preko ramena.
“Sjeti se, bio sam Jasonov najbliži prijatelj prije nego se oženio.”
“Da, sjećam se.” Laurin su se misli vratile na sve praznike koje je Jason
proveo sa njihovom obitelji. Iako su on i Hale bili u istoj klasi na Harvardu,
Jason je bio dvije godine stariji. Nikad se nije pretvarao u vezi svog porijekla.
Otac mu je bio trgovac, a majka je prodavala ribu na tržnici.
Bilo je vrlo neobično da se netko tako skromnih početaka kao Jason,
popne toliko visoko po društvenoj ljestvici. No Jason je bio inteligentan,
uporan, nemilosrdan i šarmantan kad je želio šarmantan. Nešto u njegovu
glasu i načinu na koji se kretao prikazivalo ga je muškarcem koji je točno
znao što želi – i kako da to dobije. A kad se nasmiješio, bio je najljepši čovjek
na zemlji.
“Laura, što nije u redu?” upitao je Hale.
“Sve. Bilo je pogrešno od početka.” Skinula je rukavice i obrisala oči.
“Jason nema pojma kako je težak. Ne znam kako da mu ugodim, a kad
pokušam, završi bijedno. Mislim da nešto nije u redu sa mnom. Kad god
pokušamo... biti intimni, ne radim ono što očekuje da učinim i...”
“Laura, pričekaj.” Hale pročistio grlo od nelagode, a obrazi su mu bili
crveni. “Ako govoriš o onome što se događa u spavaćoj sobi, mislim da bi
trebala razgovarati s nekom ženom.”
Laura je pomislila na svoju puritansku majku i uštogljene sestre. “Koga
predlažeš?” upita ga.
Hale je zastenjao i pritisnuo glavu šakama, gledajući dolje u cvjetni
tepih. “U redu”, reče on prigušenim glasom, “reci mi. Ali imaj na umu da
nitko ne voli slušati o svojoj sestri i... tome.”
Odmahnula je glavom. “Nemam ti ništa reći”, nakon kratke stanke
ponovila je jasnije, “ništa”.
Halove zadivljujuće zelene oči susrele su se s njenima. “Pokušavaš mi
reći... moj Bože... da ti i Jason nikad niste... nikad?”
“Ne”, rekla je Laura, s nelagodom, ali je osjetila čudno olakšanje što se
nekome povjerila.
Hale je nekoliko puta otvorio i zatvorio usta prije nego što je mogao
izustiti riječ. “Zašto ne?” konačno je uspio pitati.
Držala je glavu u rukama kao i nekoliko trenutaka ranije, dok su riječi
izvirale u brzoj bujici. “Jason mi se nekoliko puta približio, ali ja ga nekako
naljutim. Posljednji put kad smo pokušali optužio me da sam hladna i
pretpostavljam da je sigurno tako, ali ja si ne mogu pomoći! Mislila sam da
ćemo, kako vrijeme bude prolazilo, postići neko razumijevanje, ali stvari su
se samo pogoršavale. Provodi svoje dane u uredima, objeduje u klubu, a kad
god je u kući izbjegavamo se zateći u istoj sobi! Ne postoji ni najmanji znak
povjerenja ili prijateljstva među nama. Najbolje što smo mogli postići je
pristojnost, ali izgleda da je sada čak i to iza nas.”
“Vidim”, rekao je Hale zvučeći čudno. Pogladio je brkove i odmahnuo
glavom.
“I večeras”, nastavila je Laura, “bila sam u knjižnici s Perryjem
Whittonom, koji me poljubio...”
“On je što?” Hale joj je uputi pogled neodobravanja.
“Perry i ja smo prijatelji, ništa više.”
“Svejedno, Laura, nisi to smjela dopustiti.”
“Prebrzo se dogodilo da bi stigla reagirati! I naravno, Jason je ušao i
pogrešno protumačio situaciju i rekao da se sigurno sramim što sam žena
shanty micka... i čak ni ne znam što je to!”
“Tako nazivaju Irce iz seljačkih obitelji, tako siromašnih da čak i žene
moraju raditi.” Hale je snažno uzdahnuo. “Mick, lupež, zeleni, doseljenik.
Nekolicinu članova Harvarda nije bilo briga što je Irac, ali većini je to bilo
važno. Jasona su isključivali i suptilno vrijeđali gotovo u svakoj prilici.
Uostalom, njegovo je porijeklo bilo isto kao i ono njihovih slugu. Znaš kakvi
mogu biti.” Složio je facu. “Iskreno, ne mogu kriviti Jasona jer je bio uzrujan
što te je vidio s Perryjem Whittonom. On je predstavnik svijeta kojem Jason
nikad neće pripadati, gospodin s pravim imenom, pravom obitelji, pravim
odgojem.”
Laura je kimnula s razumijevanjem. Bostonsko društvo bilo je vrlo
osjetljivo na ulazak u obiteljsku genealogiju. Svaka promjena dočekana je s
nepovjerenjem i sve je ovisilo o tome tko je imao kakvog djeda. Smatralo se
da je vulgarno naporno raditi ili zaraditi mnogo novca. Idealan bostonski
čovjek bio je simpatičan, dostojanstven i intelektualan. A netko poput
Jasona, ambiciozan i predan, čovjek koji je sve postigao sam, bio je šok za
profinjene Bostonce kao što su Whittonsi.
“Hale”, rekla je žarko, “da sam htjela čovjeka kao što je Perry, ne bih se
udala za Jasona. Kako da ga uvjerim u to?”
“Ne znam.” Njezin je brat izgledao krivac. “Neće ti biti lako uvjeriti ga.
Naša cijela obitelj ne odobrava njegovo porijeklo. Svi znamo da je otac
pristao na zaruke samo zbog izvanredne količine novca koju je Jason zaradio
u poslu s nekretninama. I ja... dobro, rekao sam Jasonu na početku da sam
protiv braka jer je Irac.”
“N-n-nisi valjda!” Uzvikne Laura, užasnuto. “Hale, ti zapravo ne misliš
tako!”
“Oh, da.” Kimnuo je tvrdoglavo. “Objasnio sam Jasonu da ga cijenim
kao prijatelja, ali nisam mogao odobriti da se oženi za jednu od mojih
sestara. Pogotovo ne za tebe. Znao sam koliko će to biti teško za tebe, nikad
ne pripadati ni jednom ni drugom svijetu. Dugo sam znao da se Jason želi
oženiti za nekoga s imenom, nekoga tko mu može pomoći da uđe u naše
krugove. I, k vragu, bit ću iskren – ima primitivno porijeklo, Laura.”
“To mi nije važno”, rekla je Laura i nespretno pročistila grlo. “Nije mi
bilo važno što je Jason Irac.”
Djevojka je pokucala na vrata i donesla dva punča na malom srebrnom
pladnju. Laura je uzela pladanj i otpustila je s velikim osmijehom
zahvalnosti. Dala je Haleu piće i polako je pila na svoje, pozdravivši njegov
blagotvorni učinak.
“Pa”, reče Hale, “razgovarajmo o toj stvari, o tvojoj ‘hladnoći’. Kladim
se da je to utjecaj majke.”
“Hale, ne mogu je kriviti...”
“Nemoj je braniti, dušo. Podigla je sve tri kćeri na način da vjeruju da
je prirodno kada muž i žena žive kao stranci. Godinama sam slušao smiješne
stvari koje je govorila tebi, Anne i Sophiji, ali nisam se želio suprotstavljati.”
Uzdahnuo je i suosjećajno je promatrao. “Ova pitanja nisu komplicirana,
Laura. Vrlo je jednostavno. Sve što moraš učiniti jest pokazati Jasonu da si
spremna prihvatiti njegovu pažnju i on će se pobrinuti za ostatak. On je
iskusan čovjek. Dopusti mu da...” Zaustavio se posramljen i igrao se s
nelagodom svilenim resicama brokatne stolice. “Ne bi bio okrutan prema
tebi, Laura, ne na taj način.”
Čvrsto je stisnula ruke. “Voljela bih da to mogu vjerovati. Ali ne znam
više što misliti o njemu. Pitam se zašto sam se udala za njega.”
“Pa, zašto si?” upita Hale.
“Otac je želio i bila je to pomoć obitelji.”
“Oče i obitelj budite prokleti! Znaš da te ne bi prisilio da se oženiš
Jasonom. Vjenčanje se nikad ne bi dogodilo da si izgovorila jednu riječ
prigovora.”
Laura je ugrizla usnicu i kimnula glavom, posramljeno. “Da u pravu si.
Ja... istina je bila da sam bila više nego voljna. Željela sam biti Jasonova
žena.” Podigla je noge i podvukla ih ispod sebe. “Jason misli da ne treba ništa
od nikoga. Ali znala sam u prvom trenutku kad sam ga upoznala da mu treba
netko poput mene, da mu pomogne i da ga utješi, da unese toplinu u njegov
život. Bila sam toliko sigurna da ga mogu omekšati i izvući na površinu
njegovu drugu stranu.” Nasmijala se tupo. “A umjesto toga, čini se on
mijenja mene, u nešto što nikad nisam željela biti.”
Tri sata kasnije Hale je krenuo dolje i otkrio da su posljednji gosti otišli.
Kliznuvši rukama u džepove, pošao je kroz plesnu dvoranu, gdje su
glazbenici pakirali svoje instrumente.
“Je li bilo uspješno?” Hale se ispitivao mladog violinistu tanke kose.
“Vrlo živahno za ovu tvoju rulju”, slijedila je vesela reakcija.
Hale se nacerio i prošao pokraj par irskih sluškinja koje su nosile
prazne čaše. “Oprostite, gospođice”, upitao je jednu od njih, “gdje bi mogao
biti gospodin Moran? Umoran od ove večeri? Ne? Ah, pije u knjižnici.
Nisam iznenađen. Gospodin Moran ima dobar viski, zar ne?”
Jason je sjedio u stolici pred vatrom, držeći bocu tekućine u ruci. Noge
su mu bile ispružene, glavu naslonjena na brokatnu presvlaku. Njegov crni
večernji kaput bio je odbačen, dok su mu rukavi njegove blistavo bijele
košulje bile svijeni do lakata. Oči su mu bile poluzatvorene dok je zurio u
plamen, a svjetlost vatre igrala po njegovoj kao gavran crnoj kosi. Nije se
pomaknuo kad je Hale ušao u sobu i zatvorio vrata.
“Usquebaugh3”, rekao je Hale, koristeći ga galskom riječi koju je Jason
jednom naučio. Lagano je pokazao prema viskiju. “Ti ga zoveš vodom
života, zar ne?”
“Idi k vragu.”
“Vrlo vjerojatno hoću.” Hale je s nogom povukao tešku stolicu i srušio
se u nju. “Prvo, ću međutim, razgovarati s tobom.”
“Ako si dovoljno lud da misliš da ću slušati...”
“Vjerujem da ću započeti s nekoliko zapažanja.” Zelene su se oči
susrele su crne i razmijenili su dugi pogled, pogled neprijatelja koji znaju
tajne jedan o drugom. “Do sada je sve išlo po tvom planu, zar ne?” reče Hale.
“Sjećaš se me da si mi govorio o svom planu prije mnogo godina? Sjećaš li

3
irski viski (nap. prev)
se što si rekao?”
Jason je podigao crnu obrvu. “Rekao sam da ću do dvadeset i pete
godine diplomirati na Harvardu s počastima.”
“I afirmirati se u bostonskoj poslovnoj zajednici.”
“Da.”
“I oženiti se djevojkom čije će ti ime otvoriti vrata najelitnijih
društvenih krugova.”
“Da.”
Hale se nasmijao ironično. “U to vrijeme divio sam se tvojoj ambiciji.
Nisam vjerovao da ćeš uspjeti. Ali ti uspio sve ostvariti. Oženio si se mojom
vlastitom sestrom. Postao poznat u Bostonu kao ‘taj prokleti irski tajkun’ i
istodobno do tridesete uspio umnogostručiti svoje bogatstvo nekoliko
puta.”
Nagnuo se naprijed izgubivši nešto od svoje šaljivosti kad je pitao. “Što
je onda uzrok tvojoj gorčini. Zašto se ponašaš kao gad prema Lauri kad je
ona sve što si želio u životu.”
Jason je nagnuo viski ravno iz boce buljeći u njezin sadržaj. Bio je u
iskušenju povjeriti se Halu, ali postojalo je previše nerazumijevanja među
njima.
“Ne moraš mi odgovoriti” reče Hale. “Već znam zašto.”
Jasonove oči opasno su zablistale. “Uvijek si znao sve odgovore, zar ne?
Prescottov prerogativ4.”
Hale je slegnuo ramenima.
Jason mu je mršteći se, dodao bocu viskija i Hale je otpio piće bez
oklijevanja. “Razgovarao si s Laurom”, rekao je Jason.
“Da. I priznala mi je nekoliko stvari u koje sumnjam već neko vrijeme.”

4(lat. praerogativa: prethodni izbor), povlastica, privilegij, posebna prava koja pojedinci uživaju
prema svojemu posebnom svojstvu ili položaju (nap. prev.)
 “To je opasna igra koja se bavi pitanjima koja nemaju nikakve veze s
tobom.”
“Nemaju nikakve veze sa mnom?” Uzviknuo je Hale. “Laura je moja
sestra, moja omiljena sestra, a ti ju činiš jadnom! Od svih djevojaka u
Bostonu mogao si birati kojom ćeš se oženiti i učiniti je jadnom, zašto je to
morala biti ona?”
Jason je naslonio podlaktice na koljena, pramen crne kose pao mu je
preko čela. Odgovorio je polako, promatrajući vatru zamišljenim pogledom.
“Nije bilo mnogo djevojaka na biranje. Morala je to biti neka s imenom i s
osobinama koje sam želio kod žene. A prije svega, morala je biti neka čija je
obitelj bila u financijskim problemima i trebala-je-bogatog-zeta.”
“Pa, kad je došlo vrijeme za ženidbu, bacio si oko i tamo je bila moja
najmlađa sestra...”
“Odlučio sam se vjenčati s Laurom još prvog Božića kojeg sam proveo
s vašom obitelji.”
Hale se namršti, a krajevi njegovih brkova su se spustili. “Tako davno?”
“Da. Laura je imala samo petnaest godina. Kad je obitelj sjela za večeru,
skoro sam smislio neki izgovor i otišao. Radije bih bio na vatrenoj liniji, nego
se suočiti s beskrajnim redom žlica i vilica na površini stola. Nisam znao
koju prvu uzeti, ili kako jesti proklete šparoge. I tamo je bila tvoja majka,
koja je kao sokol promatrala svaki potez koji sam napravio. Ali Laura je bila
sporija i brižnija od svih ostalih i uspio sam oponašati sve što je činila.
Nakon što je prošla polovica objeda, shvatio sam da zna da sam je kopirao.
Bila je spora i precizna kako bi mi olakšala.”
“K vragu, nikad nisam obraćao pažnju na majčine proklete nizove
vilica.”
“Nisi morao”, rekao je Jason ravnodušno. “Nisi imao što dokazivati.”
“I tako si se odlučio oženiti Laurom jer ti je pomogla da prevladaš
obrok?”
“Zato što sam znao da će ona biti vrsta žene koja mi je potrebna.”
 Laura je rekla gotovo istu stvar. Hale je spustio bocu viskija i ustao,
osvrnuvši se na svog bivšeg prijatelja. “Ah. Domaćica. Pratnja u društvu.
Učiteljica etikete. Lijep ukras da bi impresionirao svjetinu. Bilo je i drugih
djevojaka koje si mogao oženiti, ako je to bilo sve što si želio. Laura ima
mnogo više od toga dati i zaslužuje više od toga provede ostatak svog života
pokušavajući te pretvoriti u gospodina.”
Jason se nasmiješio. “Misliš da je previše dobra za jednog Irca?”
“Nikako. Mislim da je previše dobra za tebe.”
Preuzimajući bocu viskija, Jason je pokazao prema vratima.
“Razumijem. A sad dođavola odlazi odavde.”
Hale je frusrirano hodao po sobi. “Nikad nisam vidio Lauru tako jadnu
i nervoznu kao večeras. Uništio si svu njenu vatru i duh.”
Jason ustane da se suoči s njim. “Vatra i duh”, ponovio je sarkastično,
razmišljajući o svojoj blijedoj, staloženoj supruzi, “nisu riječi koje bih
primijenio na tvoju sestru, Hale.”
“Oh? Sad počinjem shvaćati koliko malo ti doista znaš. Ona je
najodvažnija, najslobodnija djevojka avanturističkog duha koju sam ikad...
zašto, jednom se usudila ušuljati se u očevu sobu i odrezala mu pola brkova
dok je spavao. Voli plivanje, klizanje i jahanje. Sjajan je strijelac,
prvorazredna pijanistica, izvrsna plesačica. Uvijek je sanjala otići u Egipat i
vidjeti piramide i putovati Nilom u dahabeahu...”
“Što?”
“Dahabeah. Jedan od onih dugih brodova.”
Jason je zurio u njega suženim očima. “Hale, ne znam tko je, dovraga,
žena o kojoj govoriš, ali to nije moja supruga.”
“Prokletstvo je! I nešto drugo što bi trebao čuti...”
“Čuo sam dovoljno.”
“Posvađali se ili ne, trebao sam razgovarati s tobom prije vjenčanja o
Lauri. To mišljenje koje izgleda oboje imate – ta njena navodna hladnoća...”
 “Van”, ponavljao je Jason neprestano, gurajući ga prema vratima.
Hale je brzo govorio. “Dovraga, Jason, očito nisi shvatio kako je ona
zaštićena odrastala. Moje druge dvije sestre imale su malo vremena
prilagoditi se braku zbog načina na koji su odgojene. Moja majka katolkinja,
smatrala je da i samostan previše dopušta za njene kćeri. Većina djevojaka
imala je prilike koketirati i držati se za ruke s muškarcima, uživati u pokojem
ukradenom poljupcu. Moje sestre nisu imale ništa od toga. Kao što znaš,
Jason, osjećam veliko poštovanje prema majci, ali ne može se poreći da je
ona ljuta i ogorčena žena. Otac joj je bio nevjeran, ne jednom, već mnogo
puta. Njihovo vjenčanje bilo je davno prije Laurinog rođenja. Laura je
odgojena s pogrešnim idejama o muškarcima i ženama i... moj Bože, ti si
vjerojatno potvrdio do zadnje svaku od njih! Sve zato što izgleda očekuješ
da se baci u tvoje ruke kao neka konobarica!”
“Predavanje je gotovo”, Jason je puknuo, otvorivši vrata stopalom.
“Slušaj, prokletstvo! Prije nego što se udala, Laura nikada prije nije bila
sama s nekim muškarcem, ni na trenutak. Nije hladna, ona je nevina,
potpuno nevina žena koja se ne zna ni poljubiti. Uvijek je bila sramežljiva s
muškarcima, osobito s onima sklonima pretjerivanju. I sve što si ti napravio
do sada bilo je da je plašiš i optužuješ! Kako bi ona trebala odgovoriti na to?”
Jasonove su se ruke spustile sa strane, a njegove crne oči prilijepile za
Haleovo uznemireno lice.
“Ako se budeš ponašao prema njoj s malo strpljenja ili ljubaznosti,
možda ćeš je moći učiniti sretnom”, reče Hale glasno. “Vidio sam te sa
ženama. Vidio sam da u časku zavodiš i one najljepše od njih. Ali, iz nekog
razloga, čini se da sav tvoj slavni šarm nestaje kad je u pitanju Laura.”
Povukao je svoje rukave prema dolje i izravnao manšete. “Već si dva mjeseca
oženjen, a sve što si do sada uspio izgraditi je planina nesporazuma. Ti i ja
više nećemo biti prijatelji, Jason, ali zbog Laure i tebe, nadam se da ćeš
razmisliti o onom što sam rekao.” Okrenuvši se, Hale je otišao do predvorja,
zgrabio svoj ogrtač i otišao bez osvrtanja.
Jason je namršteno zurio za njim. Polako je otišao do stubišta i sjeo,
provukavši prste kroz svoju neurednu kosu. Razmišljao je o svojoj ženi u
krevetu, odjevenoj u jednu od njezinih blijedih spavaćica, duge kose lagano
upletene i kože rumene od sna. Bezbroj puta je ušao gledati je dok spava,
pazeći da je ne probudi. Pogled na nju uvijek ga je nepodnošljivo uzbuđivao.
Kad se Laura probudila, međutim, njezine zelene oči kao da su govorile
ono što su ostali mislili, da Jason nije bio dovoljno vrijedan za nju, da se kći
Cyrila Prescott udala ispod svoje razine. Ali... što ako taj izraz u njezinim
očima nije bio prezir prema njemu? Što ako je u pitanju nešto drugo? Je li
moguće da je uplašio svoju ženu?
Prokletstvo. Jason je razmišljao o proteklim tjednima i shvatio koliko
je malo puta bio nježan prema Lauri – Bože, ne, bio je previše odsutan od
kuće da bi primijetio njenu jad. Koliko god Jason mrzio priznati, Hale je
imao pravo u vezi s jednom stvari. Postojali su nesporazumi koji su morali
biti uklonjeni zbog njih oboje.

Laurina šalica zazveckala je u tanjuriću kad su Jasonova široka ramena

ispunila okvir vrata prema blagovaonici. Žurno je odložila tanjurić i spustila
pogled na platneni stolnjak. Tišina je bila bolna. Hoće li nešto reći? Nešto
što optužuje ili nešto što smiruje. Riječi oproštaja?... Poruge? Možda...
“Laura”.
Glas mu je bio tih i ozbiljan. Blago je pogledala prema njemu, a oči su
joj imale tamne kolute od još jedne neprospavane noći.
Jason se iznenadio koliko je mlado izgledala, njena silueta ocrtavala se
prema bijelim zavjesama na prozoru. Kestenjasta kosa bila je upletena u
pletenicu namotanu na potiljku i vezanu baršunastim vrpcama. Uski korzet
njezine čokoladno-smeđe haljine bio je zakopčan visoko do grla. Usprkos
napregnutosti koja se primjećivala na njezinoj delikatnoj figuri, bila je
jednako lijepa kao i uvijek.
Jason nije mogao odoljeti se da ne spusti pogled na obline njezinih
grudi, utegnutih ispod čvrstog korzeta i sjaj bijele kože vrata iznad tanke
čipke. Brzo je skrenuo pogled prije nego što pročita njegovu neodoljivu
želju. Očajnički ju je želio. Jednostavno bi bilo pronaći olakšanje s drugom
ženom, ali Laura je bila jedina koju je želio. Možda je to, cinično je
razmišljao, pravedna je kazna za njegove bivše grijehe, biti oženjen ženom
kojoj su odbojni njegovi dodiri.
“Jason”, rekla je Laura, prikupivši svu svoju hrabrost. “Nakon prošle
noći, ja...”
“Ne”, prekinuo je. “Dopusti mi da najprije ja govorim.”
Ušutjela je zbunjeno. Na Jasonovu licu bilo je izraz koji nikad prije nije
vidjela, ozbiljan i činilo se kao da mu je neugodno. Način na koji su je
njegove oči promatrale, uzrokovao je da se val vrućine podigne od njezinog
vrata prema licu.
“Žao mi je zbog onoga što sam rekao – napravio – sinoć”, rekao je
Jason tihim glasom. “Bio sam ljut. Htio sam te povrijediti.”
Nesvjesno je podigla prste do svog grla. “Jesi”, tiho je odgovorila.
“Neće se ponoviti.”
Laura nikad nije bila tako iznenađena, čak ni onog dana kad ju je
zaprosio. Čula je sebe kako mrmlja nešto, ali činio se kao da glas ne pripada
njoj. “Ovo je p-prvi put ikada da si mi se ispričao.”
Jason se nasmiješio, a oči su mu bile samoironične. “Možda je to prvi
put da sam se ikome ikada ispričao. Uvijek sam to smatrao znakom slabosti
koju si nisam mogao priuštiti.”
Laura nije znala da li da osjeti olakšanje ili zapanjenost njegovim
čudno ugodnim načinom. “Hoćeš li doručkovati?” upita ona pokušavajući
sakriti nervozu.
“Ne.” Jason se dalje ušao u sobu, vitak i zgodan u svom dobro
skrojenom crnom kaputu, sivim hlačama i prsluku zagasite boje. Kad joj se
približio, ustala je iz naslonjača i odmaknula se korak-dva. Činilo se da ne
primjećuje taj nehotični pokret. “Imam mnogo posla kojeg moram obaviti
jutros”, rekao je. “A večeras ću ranije doći kući.” Uslijedilo je kratko
oklijevanje prije nego što je nastavio: “Mislilo sam da sutra ujutro odemo i
ostatak tjedna provedemo u domu tvoje sestre u Brooklineu.”
“Brookline? Ali tvoj posao...”
“Neće se desiti smak svijeta ako ne budem radio nekoliko dana.”
Laura je bila zapanjena. Otkad ga je poznavala, Jason je bio opsjednut
svojim poslom. “Prije nismo nikada prihvatili Sophyjin poziv”, rekla je.
“Zašto bi želio provesti vrijeme s mojom obitelji kad si jasno rekao...?”
“Da, znam ono što sam jasno rekao – a i ono što nisam.” Napravio je
još jedan korak prema njoj, a ona se još jednom odmaknula. “Laura”, rekao
je nježno, uhvativši je za zglob. Držao joj je ruku tako lagano da ju je mogla
izvući bez imalo truda. “Ako radije ne bi išla u Brookline...”
“Oh, ne, mislim da je to dobra ideja.”
Njegov je palac kliznuo je na njen dlan i zadržao se u mekoj udubini, a
ona je osjetila to njegovo milovanje sve do koljena.
“Dobro”, promrmljao je.
Stajali su dovoljno blizu da je mogla udahnuti miris njegovog parfema.
Osjećala je kako je gleda i uzalud je čekala da joj pusti ruku. Ali i on je
strpljivo čekao, bez namjere da je pusti. Nakon par dugih sekundi, podigla
je glavu.
“Nisi rekla da ćeš mi oprostiti”, primijeti on.
“Ja h-h-hoću.”
Njegov je palac još uvijek počivao na njenom dlanu i znala je da nema
pomoći i da će uskoro biti svjestan njene uzbuđenosti. Sporo i lagano,
njegova slobodna ruka kliznula je oko nje. Laura je izdržala bliskost nekoliko
sekundi prije nego što ju je prirodni refleks natjerao da se oslobodi uz zvuk
protesta. Uzdahnula je i povukla se na drugu stranu sobe, uvjerena da će ju
ismijati. Čekala je prijekor koji nije dolazio. Umjesto toga, nastupila je tišina.
Jason joj se približio glatkoćom pantere, ne zaustavljajući se dok ju nije
naslonio na zid i bio samo nekoliko centimetara udaljen od nje. Podigao joj
je jednu podlakticu iznad glave, a tijelo mu se nadvilo nad njezinim. Na
trenutak se podsjetila na to kakav je osjećaj biti pritisnut tim tvrdim tijelom.
“Laura...” Glas mu je bio prigušen. Ruka mu je klizila niz stražnji dio
vrata i prignuo je lice prema njenom. “U posljednja dva mjeseca si me vodila
u mnogim stvarima. I ako zanemarimo moj ispad sinoć, čak si me uspjela
naučiti nekoliko manira. Ali sada...” Prije no što se mogla pomaknuti, prešao
joj je usnama preko čela. “Sada bih ja želio tebe nešto naučiti.”
Nervozni trnci su pojurili niz Laurinu kralježnicu. Nije mu mogla ništa
uskratiti. Žena je dužna podnijeti mužev zagrljaj, bez obzira na to koliko je
užasnuta njime. “Što god poželiš”, rekla je bez emocija, a živci su joj treperili
od napetosti.
Osmijeh mu je podigao kut usana na njezin poslušan odgovor. “Ono
što želim je poljubac moje žene.”
Laura je pretraživala njegove ponoćno-crne oči misleći da je ismijava,
ali pronašla je samo nevjerojatno izazovno svjetlucanje. Očekivao je da
odbije, pomislila je. Pokazat će mu da ga se ne boji. Samo poljubac... nije to
bio tako strašan zahtjev.
Zadržala je dah i prizvala svu svoju hrabrost, stojeći na prstima kako
bi nadoknadila razliku u visini. Oprezno je pritisnula usne na njegove,
dlanove mu spustila na ramena radi ravnoteže. Na svoje iznenađenje, blizina
nije bila neugodna. Usta su mu bila topla, a ramena su mu bila tvrda i
postojana pod rukama. Nije ju stisnuo u naručju niti ju je uplašio, kao što je
to tako često znao.
Crvenog lica i drhteći, ona je završila poljubac i spustila se na pete,
počevši ponovno disati. Ali činilo se da Jason nije završio s njom. Njegova
je tamna glava ostala savijena, usne su mu klizile njezinim sljepoočnicama,
niz njezine obraze, malu šuplju iza uha. Laurine su se ruke stisnule u pesnice
na njegovim ramenima.
Skliznuo je rukama u svilenkastu kosu, gurajući joj glavu unatrag.
Imao je sve vrijeme samo za nju i primijetio je da ga, iako mu nije
odgovarala, nije ni odbila. Nježno je trljao njene usne vlastitim. Ljubila se
poput djeteta, usta su joj bila nevino zatvorena. Jason je shvatio da su se
seksualni nagoni, njemu tako poznati, tek budili u njoj.
Vrhom jezika pratio je njezinu donju usnicu, ližući sredinu. Laura se
odmaknula iznenađeno od njega i dodirnula prstima na vlažnu površinu.
Zašto je to učinio? Je li bilo u redu da mu to dopusti?
Jasonove su je oči držale u tamnom, baršunastom zatvoru. Pažljivo je
privukao njeno tijelo. “Sve je u redu”, promrmljao je, a dah mu se pomiješao
s njezinima. “Sve je u redu, Laura... jesam li te uplašio?”
“Ne”, klonulo je rekla.
Zagladio je kosu i poljubio joj sljepoočnicu, pažljivo pazeći da svaki
pokret bude polagan i nježan. “Hoćeš li mi staviti ruke oko vrata?”
Oklijevala je, a zatim je poslušala, a njezine grudi počivale su na
njegovim prsima. Toplina njegovih ruku obujmila joj je lice i čvrsto držala
glavu, a usne su ju zadirkivale kratkim dodirima. “Poljubi me”, šapnuo je.
Laura je osjetila lakoću u glavi, a njezin se strah otopio u valu spore,
senzualne znatiželje. Opustila se u njegovim rukama, usne više nije imala
tako čvrsto zatvorene, prihvaćajući blaga razigrana usta koja su se kretala
nad njenima. Vrh njegovog jezika bio je sve odvažniji i odvažniji, prodirući
sve dok nije zadihano otvorila usta. Osjetila je da njegov jezik počinje lagano
tražiti njezin, dodirujući je tako duboko, kako nikada nije ni sanjala da je
moguće.
Napokon je podigao usta i shvatila je da nije željela da se poljubac
završi. Oslonila mu je glavu na rame, oslabljena dugim, ponavljajućim
potezima njegove ruke duž kralježnice. Dlanovi su joj pritisnuli stražnjicu i
povukli kukove naprijed sve dok nije bilo više prostora između njihova
tijela. Odvajali su ih debeli slojevi suknji i podsuknji, ali čak je i tako osjetila
tvrdu izbočinu među njegovim nogama.
Jason ju je držao uz svoja bedra, dopuštajući joj da se navikne na
osjećaj muškarčeva tijela. Usne su mu lutale po njezinom vlažnom čelu, a
neujednačeni dah koji mu je milovao vrat uzrokovao je mu muškost još više
nabrekne. Osjećao je njeno drhtanje dok joj je privlačio vrat. “Bojiš se?”
upita on.
“Ja... ne znam.”
“Nemaš se čega bojati.” Trljao joj je usne svojima grubim, izazovnim
cjelovima. Kad nije odgovorila, podigao je glavu i upitno je pogledao.
Oči su joj bile sjajne i tirkizno-zelene, dok su njezine usnice, crvene od
poljubaca, bile mekše i punije nego inače. Začuđeno je podigla ruku kako bi
maknula kosu koja joj je pala na čelo.
Odjednom ih je prekinulo otvaranje vrata kuhinje. Bila je to Phoebe,
kućna pomoćnica koja je kod Prescottovih radila gotovo deset godina.
Phoebeino okruglo lica poprimilo je boju maline, a usta su joj se otvorila kad
je vidjela muža i ženu zagrljene u sobi za doručak. “Oh moj... Op-oprostite”,
uzviknula je i nestala iza vrata.
Laura je pokušavala zagladiti kosu i haljinu, a njezina je koža gorjela
od stida.
“Vjenčani smo”, Jason ju je podsjetio suho, zategnuvši joj čvršće ruke
oko leđa.
“Pusti me da odem.”
“Ne još. Je li ti tako neugodno biti u mom zagrljaju?”
“Ne bi mi se svidjelo da nas n-n-netko ponovo prekine.” Zatvorila je
oči kad je osjetila kako joj njuška uho.
“Ako želiš više privatnosti”, rekao je tihim glasom koji joj je podigao
svaku dlaku na potiljku, “mogli bismo otići gore.”
Pokušala ga je odgurnuti. “Imam mnogo posla danas, ako ćemo tako
brzo ići u Brookline. Mislim da bi me trebao pustiti...”
“Onda idi, ako tako prokleto želiš izletjeti iz mojih ruku.” Pustio ju je
lagano se mršteći. Ali njegov je ton bio daleko nježniji od uobičajenog i
osjetila je kako je miluje pogledom kad se okrenula. “Laura”.
Zaustavila se bez da je pogledala u njega. “Da?”
 “Neću te prisiliti ni na što”, rekao je tiho. “Želim te već toliko dugo, a
još te nisam prisilio.”
Bio je nadmoćan u svojoj blagosti više nego što je ikad bio u bijesu.
Laura je bila zapanjena osjećajima koji su je prolazili njome: želja da mu se
vrati i pritisne se uz njegovo tijelo, da mu provuče prste kroz crnu kosu i
ponovno osjeti njegova usta na svojima. Brzo je napustila sobu, a srce joj je
lupalo svjesna da je u nekoliko minuta njezin suprug okrenuo čitav njen
svijet naopako.
 Dva

Svježi snijeg pokrio je zemlju, dajući obnovljenoj seoskoj kući slikoviti

izgled. Dok je vozač otvarao vrata dvostruke kočije, udar ledenog zraka
prekinuo je Laurino ugodno sanjarenje. Vožnja iz Bostona s Jasonom bila je
iznenađujuće ugodna. Odgovarao je na njezina pitanja, o svojem
građevinskom pothvatu u Back Bayu, stambenoj zgradi s dvadeset i pet
stanova zajedno s dizalom i parnim grijanjem.
“Voljela bih to vidjeti”, primijetila je Laura, a on ju je promatrao
skeptičnim osmijehom.
“Odvest ću te tamo kad se vratimo.”
Laura je kimnula, a unutrašnjost joj je zadrhtala. Jason nikada nije bio
tako dobar prema njoj. Počela je razmišljati da sljedećih nekoliko dana
možda neće biti tako mučno kao što se bojala. Od vjenčanja, nikad nisu
proveli više od jednog popodneva sa njenom obitelji. Kad je netko od
Prescottovih bio blizu, Jason je bio tih i osoran, a njegov način provokativan.
Prescottovi su zauzvrat bili kruti i uljudni. Lauri se činilo da je uhvaćena
između dvije suprotstavljene sile i osjećala se bijedno kad bi bili svi zajedno.
Ali ako se svi potrude da budu ugodni, mogao bi se utrti put za buduća
okupljanja.
Jason iziđe iz kočije i pruži ruke prema njoj, uhvativši je oko struka.
Laura je izvukla ruke od krznenog mufa i uhvatila ga za ramena. Spustio ju
je tako da nogama nije dodirnula priručne stube.
“Hvala”, rekla je s nasmijavši se bez daha.
Njegove su tamne oči proučavale njezine i skrušeno se nasmiješio.
“Kuća prepuna Prescottovih”, rekao je držeći joj ruke na struku. “Osjećam
se kao da ulazim u lavlju jazbinu.”
“Imao si priliku upoznati ih dovoljno dobro prije nego što smo se
vjenčali”, istaknula je Laura.
 Odjednom se nacerio. “Da, sve dok te nisam napravio Moranovom.”
Još ju je držao gledajući iznad njene glave u veliku kuću, okolna polja,
šumarke i gustiše. U daljini se nazirao obris kupole zgrade parlamenta u
Bostonu i visokih zgrada oko nje.
Prescottovi su se tijekom zime često okupljali u Sophijinoj kući u
Brooklineu. Prvo dijete Cyrila Prescotta, Sophia bila je jednostavna, ali
društvena žena. Imala je talent za organiziranje zabava i vladalo je općenito
mišljenje da je Sophia jedna od najcjenjenijih domaćica u Bostonu. Njezin
muž, Judge T. Horace Marsh, bio je plave krvi i vrlo ukočen, ali Sophijin je
utjecaj prouzročio da posljednjih nekoliko godina omekša.
Sophia je pripadala rijetkoj vrsta bostonskih žena koje su voljele
odstupati od nepotrebnih formalnosti. U njihovom domu mlađima je bilo
dopušteno slobodno korištenje imena, običaj koji je tlačio starije generacije.
Nitko se nije smio osjećati strancem na okupljanjima Marshovih. Svi su se
dali nagovoriti da se pridruže stalnim partijama vista i backgammona,
vožnji saonicama i plesnim zabavama.
Sophia se s gostoljubivim smješkom pojavila na vrhu vanjskih stuba.
Bila je odjevena u elegantnu zimsku odjeću od sivog kašmira i baršuna.
“Dragi moji, kako je divno da ste napokon došli ovamo”, rekla je, pritisnuvši
Jasonovu ruku između svojih, a zatim zagrlila Lauru. “Dođite odmah.
Imamo sjajnu vatru, vrući čaj za žene i nešto jače za gospodu. Anne i
Howard su ovdje, a tako i Warrensovi – oh, i Jason, bit će vam drago čuti da
je Hale stigao prije nepunih sat vremena.” Sophia je spustila glavu prema
njima povjerljivo. “Vjerujem da Hale ozbiljno razmišlja o udvaranju
Warrensovoj kćeri Prudence. Rekla sam mu da vas dvoje možda nećete
imati ništa protiv da ih pratite na vožnji saonicama popodne.”
Laura i Jason su razmijenili ispitivačke poglede, a Jason je odgovorio
dok je gledao svoju ženu. “Naravno, pratiti ćemo Hala”, rekao je, malo
previše ljubazno. Laura je potisnula smijeh, suosjećajući s bratom.
Jason ju je uveo u kuću s rukom položenom na njena leđa, povukavši
je na stranu dok su se sluge kretale pored njih, da bi odnesli njihovu prtljagu
na kat. Polako je skinuo Laurin plašt obrubljen čipkom. Nije ga mogla
gledati u lice kad je osjetila njegove prste na vratu.
Jason preda odjeću na ruke sluškinji koja je čekala i pogleda preko
Laurine glave u njenu sestru. “Ne bi smetala čaša ‘nečeg jačeg’ koju ste
spomenuli, Sophia.”
“Predlažem da se pridružite Haleu i ostalim muškarcima u salonu”,
odgovori Sophija. “Skupljaju se oko zdjele vrućeg punča, raspravljajući o
onom, o čemu već muškarci raspravljaju.” Obgrlila je rukom Laurina
ramena i nasmiješila se. “Mi sestre idemo s kuharom razgovarati o
pripremama za večeru.”
Jasonove crne oči sjale su od zabave. “Svakako”, rekao je i iako je
njegov glas bio nezainteresiran, očigledno je znao da planiraju tračati.
Sophia i Laura promatrale su njegova široka ramena dok je odlazio, a
onda su odšetale prema kuhinji. “A sada, van s tim”, rekla je Sophia. “Kako
si uspjela dovući Jasona ovdje?”
“To je bila njegova odluka”, odgovori Laura. “Nitko nije bio više
iznenađen nego ja.”
“Hale mi je povjerio da je razgovarao s Jasonom, ali ne želi otkriti ono
što je bilo rečeno između njih.”
Laura se namrštila mračno. “Ne želim da se Hale miješa u moj brak,
bez obzira koliko ima dobre namjere. Razgovarat ću s njim o tome.”
“Oh, nemoj biti ljuta na njega! Znaš kako te Hale voli. Ne može
podnijeti da si nesretna.” Sophia je pogledala prema svojoj mlađoj sestri.
“Jesi li nesretna? Jason nije neljubazan prema tebi, zar ne?”
“Uopće ne.” Laura je prekrižila ruke u tvrdoglavu gestu.
“Hmmm. Vas dvoje izgledate dobro. A Jason izgleda zapanjujuće,
zgodniji nego ikad. Šteta što potiče iz one sredine, jer bi bio najpoželjniji
ulov Bostona.” S proračunatom ležernošću, Sophia je dodala: “No, naravno,
uvijek će biti ljudi koji kažu da sigurno osjećaš žaljenje i sram zbog vjenčanja
s Ircem rođenim u straćari. Nitko te neće kriviti zbog toga što se sramiš.”
 “Zašto bih se sramila čovjeka koji se sam uzdignuo iz siromaštva?
Jason se morao boriti za sve što je ikada imao. Ništa mu nije dano. Ništa mu
nije bilo lako. On je čovjek ogromne inteligencije i snage. Ne sramim se
njega, ali iz nekog razloga Jason smatra da ja mislim tako kao i svi ostali!”
U Sophijinim je očima blistalo zadovoljstvo. “Onda moraš ustrajati
dok ga ne uvjeriš. Ženina je dužnost izvući najbolje što može iz svoga braka,
Laura. A ima i određenih stvari koje žena duguje svom suprugu.”
Laura je pocrvenjela sve do ruba kose na Sophijino isticanje ‘određenih
stvari’. “Hale ti je sve ispričao, zar ne?” upitala je, osjećajući se izdanom.
“Neću to zanijekati.”
“Trebala sam znati da mu ne mogu vjerovati da će moći zadržati za
sebe ono što mu je rečeno u povjerenju.”
“Hale je osjetio da bi ti pomogao savjet starije sestre”, rekla je Sophia
neumoljivo. “Ti, Anne i ja nismo imale odgovarajuću poduku kako da
postanemo dobre žene. Naučili smo sve praktične stvari ali ništa od onih
zaista neophodnih. Nikad nismo saznale ništa o povjerenju i ljubavi, a
ponajprije o lojalnosti. Očevo nevjerstvo ogorčilo je majku prije mnogo
godina. Nikada nije željela da njezine kćeri riskiraju i zavole muškarca, a
poslije možda budu povrijeđene.”
Laura ju je zamišljeno promatrala. “Nikad ne bih očekivala takvu
otvorenost od tebe, Sophia.”
“Otkrila sam mnoge stvari u posljednjih nekoliko godina. Naučila sam
voljeti svoga Horacea i ne bih uskratila sebi njegovu ljubav.” Lagano je
podigla obrve. “Pretpostavljam da Jason nije bio sjajan primjer posvećenog
muža. Ali dobra žena može od njega napraviti dobrog muža. Ako je tako
inteligentan kao što tvrdiš. A najbolja osveta, draga moja, protiv onih koji bi
vam se rugali ili te žalili zbog tvog muža koji nema plavu krv, je jednostavno
biti sretna.”
Izgledalo je da je barem desetero djece trčalo i nestašno skakutalo oko
četiriju sanjki koje su bile poredane ispred kuće. Neki od njih bili su
Sophijini potomci, drugi pripadali Warrensima, a ostali su bili daleki
Prescottovi rođaci. Laura se zaustavila na vrhu kružnih stepenica s Prudence
Warren, živahnom i prijateljski nastrojenom djevojkom koju je do sada
susrela jednom ili dvaput.
“Kako su lijepe saonice”, uzviknula je Prudence, a Laura se složila. Za
svako vozilo bila su privezana dva konja sa svečanim remenima i zvončićima
pričvršćenim na uzde. Vozač u šeširu sjedio je na prednjem dijelu svakih
sanjki. Nasmijani mladi muškarci i žene nahrupili su na sanjke i pokrivali se
vunenim i krznenim pokrivačima, dok su drugi pomagali djeci da se popnu.
“Sada vjerujem da će Božić za samo tri tjedna”, rekla je Prudence.
Laura je pogleda s laganim osmijehom. “Da li vi i moj brat planirate
razmjeniti darove?” Nije se mogla oduprijeti pitanju.
“To ovisi o Haleu”, reče Prudence razigrano. “Ako mi da nešto što je
ispravno i prihvatljivo – bombone ili knjigu, sve što će mama dopustiti –
tada ja ću i ja njemu dati nešto zauzvrat.”
Promatrale su kako je Hale krenuo prema posljednjim sanjkama s
dvoje nasmijane, kikotave djece pod rukama, glasno zahtijevajući da ga
netko oslobodi toga tereta. Jason je krenuo prema njemu, posegnuo za
djecom i jedno po jedno smjestio u saonice. Dječak je posegnuo za krajevima
Haleovih brkova i odbio ih pustiti, natjeravši Jasona na smijeh. Scena je
Lauru podsjetila na dane kad su njezin muž i brat bili bliski prijatelji i sjetno
se nasmiješila. Bilo je dobro vidjeti ih kako su civilizirani jedan prema
drugom. Nije im mogla pomoći, ali se mogla nadati da će jednog dana
ponovo povratiti međusobnu bliskost.
“Vaš suprug je prilično šarmantan”, rekla je Prudence, slijedeći njezin
pogled. “I dobar s djecom.”
Zaista je, primijetila je Laura s iznenađenjem. Stručnjak Jason
razdvojio je dvije svađalice, spasio mališana koji je zalutao pod konjska
kopita i na leđima odnio dječačića s jednih saonica na druge. Dok je Jason
organizirao grupu i pričao s vozačima, Hale je brzim koracima sustigao
Lauru i Prudence.
“Laura, dušo”, rekao je veselo, uhvativši joj ruke u malenim
rukavicama.
Podsjetivši se kako je povjerio njene privatne stvari sestri, Laura je
izvukla ruke iz njegovih i uputila mu hladan pogled. “Imala sam razgovor s
Sophijom”, rekla je.
Izgledao je strašno, ali nije se trudio pretvarati da nije razumio. “Žao
mi je.”
“Nisam ti dopustila da nikoga obavijestiš o Jasonu i meni.”
“Sophia je veoma pametno pogodila i zakačila se, nisam joj mogao
lagati.”
“Nisi morao ništa reći”, reče Laura hladnokrvno.
“Ali sa Sophijom to je isto kao da priznaš sve! Dušo nisam, nemoj biti
tako ogorčena, postoji...”
“Imam pravo biti ogorčena, ti izdajico.” Laura je prekrižila ruke na
prsima i okrenula se.
Tiho opsovavši, Hale je priznao krivnju i ponudio Prudence ruku.
“Hale, što god bilo...” počela je mudro Prudence, ali ju je prekinuo
namršteno.
“Ne pitaj, Pru. S tri sestre, uvijek je jedna od njih u nekom kaši.” Hodao
je s Prudence niz stube, dok je Jason prolazio pokraj njih u suprotnom
smjeru.
Jason podigne obrvu dok je skretao pogled s Haleovog lica na Laurino.
Nasmiješio se pri pogledu na svoju ženu odjevenu u elegantan kostim za
sanjkanje od crnog satena i brokata, te u ogrtač obrubljen krznom
kanadskog risa. Na glavi je imala mali crni šeširić s crvenim vrpcama i
nojevim perjem. Svaka je dlaka bila na mjestu, svaka vrpca i naramenica
savršeno uređene. Jason je želio skočiti i poljubiti je odmah tu na
stepenicama.
 Laurin je sjaj izblijedio u trenutku kada ga je ugledala. Danas je bio
posebno zgodan, njegova je crna kosa bila glatko počešljana, a kaput od vune
prilagođen širokim ramenima. “Došao sam te pronaći”, rekao je, kliznuvši
joj rukom preko rebara, odmarajući palac ispod njenih grudi.
Dok ju je pridržavao, zelene oči sramežljivo su se susrele s njegovim.
“Zabava je prilično velika”, rekla je.
“Da, a mi smo jedini bračni par u skupini. Nadam se da ih sve možemo
sve zadržati u redu.”
“Ne sumnjam u to.” Iskoristila je svoje vunene rukavice s jednim
prstom kako bi odmaknula snijeg koji mu je bio na ramenu. “Horda
Prescottovih ne bi trebala biti nikakva poteškoća za nas.”
Jason je nagnuo glavu i promatrao je sporim, upitnim osmijehom od
kojeg joj se srce preokrenulo. “Vidjet ćemo hoću li opravdati tvoje
povjerenje.” Držao je ruku oko nje dok joj je pomogao sići niz stube. “Vozit
ćemo se u posljednjim sanjkama kako bi izbjegli da svi gledaju u nas.”
Podigao ju je na sanjke i otišao na čelo kolone vozila, gdje je prvi vozač
čekao signal da krene. Sanjke su polako počele kliziti. Laura je sjedila
nasuprot Halea i Prudence, dok je Sophijino četvero djece bilo smješteno
između njih. Najmlađa, sedmogodišnja djevojčica po imenu Millicent, ušla
je Lauri u krilo i skupila se ispod njenog vunenog ogrtača.
Jason im se pridružio, sjedajući na prazno sjedište pokraj Laure.
Zajedno su posložili deke, djecu i njihove zapletene noge, sve dok se Laura
nije počela smijati. Naposljetku se čvrsto stisnula uz Jasona, s nogom
priljubljenom uz mišićavo bedro, a glavom u blizini njegova ramena. Ne
obazirući se na zainteresirane poglede Halea i Prudence, naslonila se na
njega.
Millicent se uspravila u Laurinom krilu, postavljajući pitanja o
konjima, stablima i svemu što je diralo njenu maštu. Jason je strpljivo
odgovarao i povremeno posezao da pogladi dugačke smeđe uvojke
znatiželjne djevojčice. Njegov dubok, prigušen glas bio je istodobno
umirujući i uzbudljiv za Lauru, opčinjenu nagovještajem naglaska koji
nikada neće nestati. Slušala ga je i promatrala svjetlucavi krajolik oko njih,
zamrznute ribnjake, breze i borove pod snijegom koji su rasli uz stazu kojom
su prolazile sanjke.
Skupina u prvim sanjkama počela je pjevati, a postepeno se pjesma
proširila na cijelu kolonu sanjki. Laura se pridružila drugima, smiješeći se
na Haleovu entuzijastičnu izvedbu.

Preko rijeke i kroz šume,

Djedovoj kući idemo;
konj zna put
kroz bijeli snijeg...

Promatrajući Halea i Prudence zajedno, Laura je zaključila da je njezin

brat uistinu očaran djevojkom. Pogledala je Jasona da vidi da li je i on
primijetio Haleovo neobično ponašanje. Jason je točno pročitao njene misli.
Sagnuo je glavu i šapnuo joj. – Očekujem da će vaš otac odobriti par Prescott
i Warrens.
“Ne u potpunosti”, prošaptala je. “Warrensovi imaju ugled, ali imaju
malo zdravog razuma. Njihovo obiteljsko bogatstvo smanjilo se gotovo na
nulu. Otac je oduvijek želio da se Hale oženi djevojkom s impresivnim
mirazom.”
“Hale bi mogao pokušati raditi.” Obojica su bili svjesni da je Haleova
pozicija u Bostonskoj banci bila tek nešto više od privida, osmišljena kako
bi zaštitila interese Prescotta. Otmjen posao podrazumijevao se među
mladim ljudima Haleovog položaja u društvu. Smatralo se pomalo
vulgarnim vidjeti ih da aktivno rade na kumuliranju bogatstva, kao da je to
nešto neukusno, primjereno samo useljeničkim skorojevićima koji su se
obogatili preko noći.
“Prescott?” pitala je sumnjičavo.
Jason se nasmiješio. “Priznajem da nije lako zamisliti.”
 Hale ih je ogorčeno prekinuo. “E sad, što vas dvoje šapućete? Osjećam
kako mi uši plamte!”
Prije nego što je Laura mogla odgovoriti, kolona saonica se zaustavila.
Jason se napola podigao sa sjedala i zagledao se ispred njih, rukom u rukavici
štiteći oči od sjaja snijega. “Izgleda kao grana stabla koja blokira put”, rekao
je skočivši. “Vratit ću se za trenutak.”
“Pomoći ću mu”, rekao je Hale i iskočio za njim.
Laura i Prudence ostale su s neobično uzbuđenom djecom. Wilfred,
Sophijin desetogodišnji sin, sitni dječačić s naočalama zurio je s čežnjom u
snijeg. “Teta Laura, mogu izaći? Samo na trenutak?”
“Mislim da to nije dobra ideja”, rekla je oprezno. “Sigurna sam da
ćemo krenuti u svakom trenutku.”
“Samo trenutak”, Wilfred se umiljavao, a Millicent se pridružila
njegovom moljakanju.
“Teta Laura, mogu li ići s njim? Molim te, teta Laura...”
“Ne mislim...” započela je Laura, a Wilfred je prekinuo.
“Zašto, svi ostali izlaze!”, rekao je dječak ogorčeno. “I oni su... zašto oni
bacaju snijeg...”
Prudence je vrisnula kad je meka bijela gruda snijega proletjela pokraj
njezina uha. Odjednom je zrak bio ispunjen sretnim vriscima i letećim
snježnim grudama. Wilfred je izašao iz saonica i pojurio do obližnjeg stabla,
usput zagrabivši pregršt pahuljastog snijega.
Laura je odmaknula Millicent i krenula posrćući za dječakom.
“Wilfred! Djeco, pristojno se ponašajte! To nije...” Izmaknula se zadihano,
dok je snježna gruda poletjela prema njoj i sletjela iza. “Tko je to bacio?”,
rekla je, pokušavajući zvučati autoritativno. Scena je bila kaos, muškarci i
žene su se tukli i grudali, djeca su vrištala.
Laura je prasnula u smijeh, trčeći što je brže mogla da nađe zaklon iza
stabla. Naslonivši se na njega, skinula rukavice i počela pakirati svoju
snježnu grudu. Osjećala se opet kao djevojčica, slobodna i nesputana.
 Jason se vratio do zadnjih sanjki, spuštene glave. Vozilo je bilo prazno.
Brzo je pogledao oko sebe, pitao se gdje je dovraga nestala njegova supruga.
Bilo je sigurno da ona ne sudjeluje u ovoj slobodnoj zabavi – vjerojatno se
skriva negdje dok ne završi.
“Pogledaj ovamo, Morane!” Haleov se glas čuo daleko ispred njega, a
Jason se okrenuo dovoljno brzo da izbjegne snježnu grudu. Jason je uzvratio
pogodak, udarajući Halea ravno u prsa. Hale je rukama stisnuo bijeli
komadć snijega na kaputu i klaunski kleknuo, a mnoštvo djece veselo je
navalilo i bacilo se preko njega.
Jason se nasmijao i počeo koračati prema velikoj gomili mladih.
Odjednom je osjetio snažan udarac između lopatica. Kad se iznenađeno
trgnuo, ugledao je djelić crnog plašta kako proviruje iza stabla. Njegove su
se obrve skupile. Laura? Ne, njegova se plaha, poslušna žena ne bi usudila.
Još jedna snježna gruda bačena je prema njemu i on ju je spretno izbjegao,
a oči su mu se znatiželjno suzile. Na tlu je vidio je par odbačenih rukavica.
“Laura?”, rekao je zbunjeno.
Njegova je žena izvirila iza stabla, a pero na njenom šeširu je
poskakivalo. Oči su joj sjajile, a u izrazu se zrcalilo uzbuđenje. Bilo je jasno
da nema pojma je li iznerviran ili ne.
Jason je trudio izbrisati zadivljenost sa lica. Osjetio je kako mu osmijeh
rasteže usta. “Pa ti se želiš igrati...” Pružio je ruku kako bi skupio pregršt
snijega i počeo se prikradati.
Shvativši što je namjerava, Laura je viknula i pobjegla, smijući se
uznemireno. “Ne, Jasone! Sjeti se, ja sam tvoja žena!”
Suknje su je usporavale, ali ona je bježala među drveće, ulazeći dublje
u šumu, pokušavajući izbjeći grude snijega iza sebe. Osjetila je blagi udarac
u leđa. Njegovi pogoci bili su ubojiti. “Predajem se!”, uzviknula je, a glas joj
je drhtao od smijeha. “Jason, predajem se od sveg srca!”
Ali Jasona nije bilo nigdje ni za vidjeti. “Gdje si?” pozvala je, okrećući
se u krug. “Priznajem poraz!” Formirala je grudu snijega što je brže mogla,
u slučaju da odbije biti milostiv pobjednik. “Jason?” Oko nje je bila samo
hrpa leda. Promatrajući oko sebe, vidjela je Jasona tek u trenutku kad je
skočio na nju. Kratko je vrisnula, pokušala ga pogoditi snijegom i samo
prouzročila da oboje padnu na zemlju prekrivenu mekanim snježno-bijelim
pokrivačem.
Jason ju je zaštitio od pada vlastitim tijelom, a potom se prebacio i
pritisnuo Lauru u snijeg. Njegov muževni smijeh pomiješao se s njenim
kikotanjem, a onda se podigao na laktove i zagledao se u njezino lice.
“Prepustiti se s svim srcem”, rekao je, “znači položiti oružje.”
“Nisam imala bijelu zastavu da mašem njome.”
“Pogoci su ti izvrsni”, rekao je.
“Imala sam veliku metu.”
Nasmiješio se i podigao veliku šaku snijega, prijeteći joj njime.
“Već sam se predala!” cvilila je, pokrivajući lice mokrim rukama.
Spustio je snijeg i podigao joj ruke iznad glave, držeći je za zglobove.
Njezin osmijeh izblijedio je dok je buljila u tamno lice i osjetila njegovu
težinu između bedara. Prestao se smijati istog trenutka, a pogled mu je pao
na njene usne. Sjetila se kako ju je poljubio u sobi za doručak – vruće, vlažne
unutrašnjosti njegovih usta, žurne tvrdoće njegovog tijela. Ponovo će je
poljubiti...
“Da li nas stablo zakriva?” upita ona.
“Da. Trebali bismo uskoro ići.” Jason je upijao sliku njezinih rumenih
obraza, poluzatvorenih očiju, kristalno bijelih oblačića koje je njen dah
stvarao u zraku. Želio ju je uzeti upravo tu, na hladnom snijegu, potonuti u
njezino vitko, izuzetno tijelo i osjetiti njena otvorena usta i slatkoću ispod
sebe.
Skinuo je rukavice, prst po prst i obacio ih. Jednim je prstom pomakao
vlažnu kosu s njezina čela. “Da li ti je hladno?” promrmljao je.
Slijepo je odmahnula glavom. Materijal ogrtača štitio ju je od vlažnog
snijega, a cijelom duljinom tijela bila je pritisnuta uz njegovo i osjećala se
kao da gori. Vrhovima prstiju prešao je preko njenog lica i ostavljao vatreni
trag, prateći joj čeljust i naginjući bradu. Dah mu je bio poput pare na njenoj
koži.
Podigla je svoje ledene, mokre prste na njegovo lice, plaho istražujući
jagodične kosti, ukošene obrve. Glavu je nagnuo prema njoj, i usne su mu
se spustile u baršunasto-meki poljubac. S malim uzvikom užitka, obavila mu
je ruke oko vrata, a onda je svjetlucavi, bijeli svijet oko njih nestao. Još je
jedan kušajući poljubac spustio na njena usta, pa još jedan, sve dok joj se
usnice nisu razdvojile i nesvjesno ga privukla kako bi mu usnice snažnije
pritisnule njene.
Dao joj je ono što je željela, dopuštajući svojoj gladi da diktira pokrete
usana i jezika. Tankim prstima mrsila su njegovu ponoćno-crnu kosu i
gnječila stražnji dio vrata. Namjerno joj je stezao koljena bedrima, a ona se
upirala u njegovo tijelo nevjerojatnim žarom. Činjenica da mu je napokon
odgovorila učinila ga je uzdrhtalim poput dječaka s prvom ženom.
Zastrašujuća istina bila je da ju je trebao kao nikoga do sada. Bila je njegova
i samo je ona mogla otkloniti usamljenost i utažiti neizrecivu glad koju još
nije osjetio. Bila je njegova i želio joj je to pokazati svojim tijelom i svojim
srcem.
“Laura”, rekao je, zakopavajući joj usta u vrat. “Laura...”
Haleov otegnuti glas bio je šok oboma. “Vas ste dvoje najsramotniji
par pratitelja koje sam ikada vidio.”
Laura je trgnula na njegovu upadicu. Oči su joj se otvorile i pokušala
se mahnito podići u sjedeći položaj. Suknje i podsuknje zapetljale su joj se
oko nogu, povlačeći je dolje.
“Jednostavno – to je samo Hale”, rekao je Jason, udahnuvši duboko
hladni zrak u pluća.
“Nemoj mu dopustiti da zadirkuje”, šapnula je, uhvativši se čvrsto za
prednji dio njegovog kaputa. “Ne o ovome.”
“Ne”, umirio je Jason. “Ubiti ću ga ako pokuša.” Ustao je i posegnuo
za njom. Primila je njegove ruke i dopustila mu da je uspravi. Stajala je posve
nepomična, grimizno je lice okrenula od njega dok je on kružio oko nje i
čistio njezin plašt od snijega.
Hale ih je oboje promatrao sa samodopadnim smiješkom. Brkovi su
mu se trznuli poput mačjih. “Lijep, respektabilni bračni par”, nastavio je
bezizražajno, “trebao bi raditi sve kako bi sačuvao red i pristojnost, a
umjesto toga nađoh vas ovdje kako se valjate u snijegu poput...”
“Dosta, Hale”, kratko je rekao Jason.
Izgledao je iznenađeno. “Zašto, Laura, nije ti neugodno, zar ne? Ja sam
tvoj brat, a osim toga...”
“Hale”, rekao je Jason upozoravajućim glasom, pa je čak i Laura
osjetila kako su joj kralježnicom prošli žmarci od toga zvuka.
Hale se odmah otrijeznio. “Ostali se penju natrag u sanjke. Došao sam
vas pronaći prije nego što vaša odsutnost postane naširoko primijećena.”
Jason ga je zajedljivo promatrao. “Hvala.”
“Ne moraš zahvaljivati”, rekao je Hale i pokazao im da ga prate. “Vratit
ćemo se zajedno.”
“Ne” Jason je odmahnuo glavom, povukavši Laurin nepomično tijelo
bliže svom. “Idi naprijed. Uskoro ćemo doći za tobom.”
“Nemojte dugo”. Hale je pogledao Jasona iznad Laurine glave, uputio
mu sjajan osmijeh i podigao ruku gestom boksača koji je odnio pobjedu.
Jason se zagledao u njega i prijetećim pogledom pokazao mu prema
sanjkama. Hale je otišao u velikoj žurbi.
Laura, koja je propustila razmjenu pogleda, uprla se rukama o
Jasonova prsa da mu ne bude preblizu. Nije mogla razmišljati kad je bila
blizu njega. Podigao je šešir i izvukao slomljena crvena pera, pružajući joj
pokajnički. Prihvatila je polomljena pera i s užasom pogledala Jasona.
“Nikad te nisam vidio tako crvenu”, rekao je promuklo i privukao k
sebi.
 Ruke su joj se spustile oko njegovih leđa. “Ne bih li se trebala
rumeniti?” upitala je, a glas joj je prigušen njegovim kaputom.
“Ne sa mnom.” Poljubio joj je čelo i zadrhtala kad ju je lagano ogrebala
njegova muževna brada.
Laura nije mogla shvatiti razlog njegove iznenadne nježnosti. Možda
je odlučio igrati s njom neku vrstu igre. “Jason”, rekla je hrabro, “stvari se
ne mogu promijeniti između nas u nekoliko dana.”
“Da, mogu.” Palcem joj je pritiskao vrat, osjećajući njen puls.
“Posljednja dva mjeseca dopustio sam da se moj ponos ispriječi pred onim
što sam stvarno želio. To će se promijeniti. Mi znamo toliko malo jedno o
drugom, ne puno više nego što smo znali na dan našeg vjenčanja. I to”,
poljubio joj je jednu stranu vrata, “pa to će se prokleto brzo promijeniti.”
Laura je šutjela uznemirena, želeći zaplakati. Sve se to događalo
prebrzo. Kako mu se mogla predati kad je dobro znala da se može okrutno
okrenuti u jednom hirovitom trenutku?
Jason je pročitao njezin izraz i osjetio okus gorkog žaljenja. Bila je tako
mlada, a on ju je ozlijedio na način kojeg do sada nije ni bio svjestan. “Neću
te ozlijediti, Laura”, tiho je rekao. “Nikad više. I zaslužit ću tvoje povjerenje
bez obzira što morao učiniti.”

Večer je bila ispunjena igrama, zabavnim pričama i glazbom glasovira.

Nakon večere, gosti su se okupili u salonu, nastalom od dvije manje
prostorije koje je Sophija pretvorila u veliku. Laura je sjedila sa Sophijom i
grupom udatih žena koje su se smijale i raspravljale o najnovijim
događanjima u Bostonu. Neudate djevojke formirale su svoju skupinu, a
muškarci su se okupljali oko kamina ili pušili cigare u sobi za pušače niz
hodnik.
Laura nije mogla maknuti oči od svog supruga. Kao i obično, Jason je
dominirao grupom na svoj karizmatični način. Ako mu je i nedostajalo
sofisticiranosti, nadoknadio je to je iskrom one irske drskosti i svojeglavosti.
Jason nikada nije izgledao kao da se dosađuje, osim kad se suočio s naročito
izvještačenim i uštirkanim Bostoncima, a onda je bio u stanju reći ili
napraviti nešto dovoljno pretjerano da izazove smijeh svih prisutnih.
Budući da nije izgovorio nikakav komentar o svom porijeklu, nitko nije ni
primijetio njegovu osjetljivost na to. Bio je potpuno svjestan da mnogi
uživaju u prijateljstvu s njim, ali malo tko bi mogao tolerirati ideju da
vjenčanjem uđe u njihovu obitelj.
Do kraja večeri Laura je primijetila da je Jason postao tiši nego obično,
a pogled mu je često skretao prema njoj. Osjećala je kako zuri u nju, a kad
se osvrnula, u očima mu je bljesnula namjera koja ju je svu uzdrmala.
Nervozno je odbila kad ju je Sophia gurala da svira klavir, ali njezina starija
sestra bila je uporna.
“Sviraj nešto za nas, Laura. Nešto živahno.”
“Ne mogu. Žao mi je, nisam dugo vježbala”, rekla je Laura.
“Ali zašto? Svirala si cijelo vrijeme...” Sophia se zaustavila, ali Laura je
znala da namjeravala reći prije nego što se udala za Jasona.
Ukočila se kad je osjetila Jasonovu ruku na leđima. “Sviraj nešto”, tiho
je rekao.
Osjećala je iskrenu srdžbu zbog toga što je to zvučalo vrlo slično
nalogu. Znala je da Jason voli pokazivati svoju uspješnu ženu – želio je da
svira zbog istog razloga zbog kojeg ju je odijevao u dobru odjeću i kitio
draguljima. Pa, ako je bio odlučan staviti je na pozornicu, mogao bi podijeliti
njena svjetla.
Okrenula je glavu kako bi ga izazvala. “Ako budeš okretao stranice za
mene.”
Nije sa nje skidao svoj mračni pogled. “U redu.”
“Divno”, uskliknula je Sophija, gurajući ih prema glasoviru i pronašla
ono što je željela. “Šteta što ne možeš svirati, Jason, inače bih izabrala nešto
što bi mogli svirati zajedno. Nekako mislim da nikad niste imali strpljenja
za lekcije, hmmm?”
Nasmiješio se. Nije naglasio da klaviri i glazbene lekcije nisu jako
brinuli obitelj koja se grebala i mučila za svaki peni. “Okretanje stranica
jedan je od mojih podcijenjenijih talenata”, rekao je, dok vodio svoju ženu
do klupe uz glasovir i pomagao joj da sjedne. Složio je note ispred nje. “Sada,
Laura”, rekao je prepredeno, a znala je da uživa u njezinoj smetenosti, “kad
je vrijeme da okrenem, samo kimni glavom.”
Diskretno ga je pogledala. “Radije bih te šutnula.”
Jedan kut usana podignuo se u poluosmijeh. “Danas si puna
iznenađenja”, rekao je. “Počeo sam se pitati da nije možda moj irski
temperament utjecao na tebe.”
Počela je uživati u drskosti prema njemu. “Moj je temperament samo
moj.”
“Nisam znao da su Bostonci uopće imaju temperament.”
“Imaju”, rekla je oštro. “Samo sporogorući.”
“Bolje je izbaciti ljutnju odmah i završiti s tim.”
“Sumnjam da bi uživao imati ženu koja bi kao ispušni ventil imala
temperamentne ispade kad god bi joj došlo.”
“Griješiš”, rekao je Jason, odmarajući svoju težinu na jednoj nozi i
naslanjajući podlakticu na klavir. Pramen crne kose pao mu je preko čela
dok je zurio u nju. “Uživao bih u njoj i te kako.”
Laurini su obrazi bili kao dvije crvene jabuke. Dotaknula je prstima
tipke i očajnički se pokušavala prisjetiti kako svirati. Nije mogla proći kroz
komad bez bezbroj pogrešaka. Ne kad je bio tako blizu, i ne kad je bio s njom
u istoj sobi.
Ali nekako su joj se ruke pokrenule, s lakoćom se prisjećajući živahne
melodije i začudo – nije se onesvijestila. Njegovi vitki prsti okretali su
stranice u pravom ritmu. Cijelo je vrijeme bila tako strašno svjesna njega.
Kad se dovoljno približio da se njegovo rame očešalo njeno, osjetila je
nepoznatu bol u grudima.
 Završila je komad kratkim uzdahom olakšanja i graciozno prihvatila
pohvale od Sophije i ostalih. Jason joj je pomogao ustati, ruka mu je bila
snažna dok joj je pridržavao lakat, a netko drugi zauzeo je mjesto za
glasovirom.
“Dobro izvedeno”, rekao je.
“Hvala ti.” Laura je poželjela da i dalje drži za ruku. Nije si mogla
izbjeći prisjećanje na događaj ranije danas, težinu njegovog tijela koje je
pritisnulo njezino u snijeg, zahtjevna usta koja ju podučavaju stvarima o
kojima nije znala ništa.
“Zašto ne sviraš za mene kod kuće?” upita on.
“Zato što ne želim”, rekla je grubo.
Uzdahnuo je, povlačeći je na stranu, udaljavajući je od ostalih. “Zašto,
dovraga, ne?”
“Jason, tvoj jezik...”
“Reci mi zašto ne.”
Bezobzirno je odbacila strah od njegove naravi i rekla mu. “Zato što ne
bih voljela raditi na tvoju zapovijed, kad god se želiš zabavljati ili kad imamo
goste, želiš da sviram za nekoga.... kao neki obučeni majmun!”
“Dovraga, Laura”, tiho je rekao, “ne želim biti kriv što si se odrekla
nečeg u čemu uživaš. Ako ne želiš svirati onda kad ja to želim, reci mi da
idem dovraga.”
Unatoč tihim tonovima, napetost između njih bila je savršeno vidljiva.
Laura je osjetila da su pogledi usmjereni prema njima i uspravila je
kralježnicu dok nije nalikovala žaraču za kamin. “Neću se uvući u javnu
raspravu s tobom”, oštro je šapnula. “To može biti normalno tamo odakle
dolaziš, ali to se ne radi u bostonskom društvu!”
“To se čini cijelo vrijeme u North Endu”, rekao je Jason, popuštajući
malo, uvlačeći ruke u džepove. “I moj djed i baka rade to okrugu Wexford.
Možda bismo trebali probati povremeno.”
Izgledala je zaprepašteno. “Jason, sama ideja...”
 “Kupit ću ti željeznu tavu da mi prijetiš njom. To će nam pružiti dodir
autentičnosti.”
Usred gnjeva Laura je osjetila kako joj osmijeh podiže usnice. “Ne
želim tavu. I ne želim svirati za tebe.”
Jason ju je pogledao s onim uznemirujućim crnim očima i premda su
bili u sobi punoj ljudi, osjećala se kao da su sami.
Kako je su sati odmicali, gosti su postajali sve pospaniji. Počeli su se
povlačiti, dame su kliznule u svoje sobe, gdje su sluškinje čekale da pomognu
pri skidanju haljina, podsuknji i korzeta, te rasplitanju zamršenih frizura.
Laura je krenula gore sa Sophijom dok je Jason ostao s muškarcima koji su
se zadržavali oko cigara, rakije i nedovršenih razgovora.
“Čini se da stvari izgledaju prilično dobro”, rekla je Sophia dok su se
približavali Laurinoj sobi.
“Govoriš li o gostima?” upita Laura oprezno.
“O dva posebno”, došao je brz odgovor. Sophia se zaustavila i
pritisnula obraz na Laurin. “Laku noć draga.”
“Laku noć”, odgovorila je Laura i otišla u svoju sobu, gdje je u kaminu
gorjela mala, vesela vatra. Spavaća soba bila je ukrašena cicom sa svijetlim
cvjetnim uzorkom boje koralja i zelenom, prozori prekriveni zavjesama od
krem čipke. Lagani mrežasti baldahin visio je iznad stare visoke postelje. No
ono što je najviše privuklo njezin pogled bio je veliki muški kovčeg otvoren
u kutu prostorije, koji je otkrivao suprugovu imovinu.
Ona i Jason će dijeliti sobu. Laura je ostala mirna, dok je iznutra
osjećala paniku. Glupavo se nije sjetila te mogućnosti do ovog trenutka.
Naravno, očekuje se da će dijeliti krevet... bilo je toliko mnogo gostiju, a
Sophija je jedva imala dovoljno soba za sve njih.
“Gospođo Moran?” Sluškinjin tihi glas prokrčio je put kroz njene
raštrkane misli. “Želite li da vam pomognem da se sada obučete, ili...”
“Da, pomozi mi”, rekla je Laura još uvijek buljeći u kovčeg. Jedva je
osjetila kako popuštaju teško dostupne kopče koje su pridržavale njenu
haljinu i kako joj ona klizi niz leđa.
Jason bi želio provesti noć s njom. Sudeći po načinu na koji se ponašao
u zadnje vrijeme, nije sumnjala u to. Ali on je tvrdio da ju neće siliti. Ako bi
ga zamolila da još zadrže udaljenost, što bi učinio? Sigurno bi bio ljut, ali
nije mislila da bi je povrijedio.
Ali, da li da ga zamoli da ode? Od mješavine straha i uzbuđenja gotovo
joj je vrtjelo. Što ako je dopusti da se to dogodi? Onako kako je Hale rekao...
ta stvar je jednostavna... samo pokaži Jasonu da si spremna prihvatiti
njegovu pažnju.
Jesam li spremna? pitala se. Nije mogla naći jasan odgovor. Sve je bilo
do Jasona. Kad bi joj se na neki način približio, kad bi se samo mogla
prepustiti, a da je poslije ne ismijava ili povrijedi, bila bi spremna.
Obukla se u bijelu spavaćicu ukrašenu stotinama malih volančića,
dugih rukava i s elegantnim korzetom od prozirne čipke. Bijela kućna
haljina koju je nosila preko spavaćice bila je s još više detalja, obrubljena s
tri reda nabrane čipke na dnu i još čipke od zapešća do lakata.
Odlučivši srediti kosu bez pomoći i otpustila sluškinju s osmijehom
zahvalnosti. Sjela je za toaletni stolić od orahovog drveta i zagledala se u
lagano nagnuto ogledalo. Jednu po jednu izvlačila je ukosnice iz kose sve
dok se raspleteni valovi boje kestena nisu spustili niz leđa. Četkanje je dugo
trajalo, a zadatak je bio umirujući u svojoj monotonosti.
Laura je gotovo završila s kosom kad je začula kucanje na vratima, a
njezin je muž ušao bez čekanja dopuštenja. Njihove su se oči susrele u
ogledalu, njegove vrlo tamne, njene široke i zelene. Polako je spustila četku.
I dalje ju promatrajući, Jason je skinuo prsluk sa zeleno-crnim uzorkom i
usku crnu kravate i bacio ih na stolicu.
Tišina među njima je bila teška, a napetost je postajala sve dublja sve
dok to Laura nije mogla više podnijeti. Nepovezano mrmljajući, skočila je
sa stolice i brzo krenula prema vratima. Nije znala kamo je pošla, znala je
samo da ne može ostati sama s njim više ni jedan trenutak.
 Jason ju je lako uhvatio, a ruku joj je omotao oko struka. Privukao je
njeno drhtavo tijelo uz svoje. “Ne, nemoj”, prošaptao joj je u uho, a ruka mu
je klizila ispod njezine kose. Dlanom ju je milovao gore-dolje po uskim
leđima.
“Ne sada. Molim te, ne večeras”, uspjela je reći.
“Sve je počelo s tom prvom bračnom noći. Sve je moja krivica.”
“Ne. Ponašala sam se poput djeteta”, odvrati ona. “Odbila sam te.”
“Nisam razumio zašto, ne u to vrijeme.”
“Bila sam... ti si...” Oblilo ju je crvenilo kad su je preplavila sjećanja...
Dan vjenčanja bio je dug, pun nervoze i zamoran, a kad su se povukli
u svoje odaje, Laura je bila iscrpljena. Jason nije pokazivao emocije tijekom
vjenčanja i prijema, pa se pitala se je li uopće gajio kakve osjećaje prema njoj.
Nakon što joj je dopustio da se presvuče u spavaćicu, pojavio se u njenoj
sobi uspravnih ramena kao da mu je to neugodna dužnost. Budući da je to
što će uskoro slijediti i bila, kako ju je obavijestila njezina majka – neugodna
dužnost – Laura je promatrala svog supruga mješavinom nevoljkosti i
uzbunjenosti.
Jason nikad nije izgledao tako visok i tako pretjerano krupan kao u
tom trenutku. Kako bi sakrila strah, šutjela je i skrenula pogled s njega, a
srce joj se snažno udaralo kad je čula zvuk njegovog disanja. Spustio joj je
jednu ruku iza glave, a drugom obuhvatio njezina ukočena leđa. Topla, tvrda
usta pritiskao je na njena dugo vremena, a ona je držala oči čvrsto zatvorene,
tijela smrznutog od zbunjenosti. Znala je da nešto nije u redu, osjećala je da
nešto od nje traži, a da mu ona to ne može dati. Ruka mu se preselila s leđa
na njenu dojku. Kad ju je tamo dotaknuo, gurnula ga je brzim i nervoznim
pokretom. “Nemoj”, rekla je bez razmišljanja.
Oči mu se suzile od bijesa, kao da je očekivao odbijanje. “Morat ćeš se
naviknuti na ideju da si moja supruga”, rekao je i ponovno posegnuo za
njom.
Ovaj put su mu usta bila gruba, a njegova je ruka prelazila njezinim
tijelom nekako uvredljivo. Podnosila je to koliko god je mogla prije nego što
se trgnula u suzama. “Nemoj me dirati, ne mogu to podnijeti!”
Izgledao je kao da ga je ošamarila. Pokrila je lice rukama, a cijelo joj je
tijelo drhtalo. Osjetila je olakšanje i užas kad ga je čula kako je izašao iz sobe
i zalupio vratima...
Epizoda se ponavljala nekoliko puta od tada, sve dok se Jason više nije
ni pokušavao približiti. Do večeras.
“Bio si toliko snažan”, prošaptala je Laura, “i toliko si mnogo želio.
Stvari koje nisam razumjela... stvari koje još uvijek ne razumijem. Sada
znam da me nisi namjeravao uplašiti, ali si me uplašio. U očima si imao onaj
pogled...” Duboko je udahnula.
Imala je sreće što nije podigla pogled, jer je upravo taj isti izraz bio u
Jasonovim očima, vrući sjaj gladi.
“Nisam znao koliko si nevina,” rekao je podižući ruku na njenu glavu,
milujući joj glatku svilenu kosu. “Pogriješio sam. Prokletstvo, bio sam
previše nestrpljiv za tebe. Kad si se ukočila i odmaknula od mene, pomislio
sam da je to što osjećaš gađenje, a ne strah.”
“Gađenje?” uzviknula je zbunjeno.
“Zato što si znala da sam toliko ispod tebe. Zato što si bila prisiljena na
brak s nekim čiji su preci bili samo seljaci u najsiromašnijoj zemlji u Europi.
Znao sam što su ti svi govorili, da nisam prikladan za tebe...”
“Ne!” Impulzivno je prstima pokrila usta. “Nisam bila prisiljena na
udaju”, rekla je zapanjeno. “Mislio si da nemam izbora?”
Njegov prazan izraz sve joj je rekao.
“Oh, Jason, otac mi je dao priliku da odbijem tvoj prošnju! Zar nisi to
znao?” Drhtavo se nasmiješila kad je vidjela šok na njegovom licu. Je li bio
toliko naviknut na predrasude od drugih da ih je očekivao i od vlastite
supruge? “Nije ni čudo što si mi stalno upućivao komentare kako si me
kupio! Ali bila sam više nego voljna da se udam za tebe. Odluka je bila moja.”
Jason je povukao Laurinu ruku s usana. “Ne moraš to govoriti.”
 “Ne lažem, Jasone. To je istina.”
Tvrdoglavo je odmahnuo glavom. “Sklopio sam posao s tvojim ocem
prije nego sam te zaprosio.”
“I mislio si da će to učiniti bez mog pristanka? Mislio si da sam samo
pijun koji nema pravo glasa?”
Namrštio se na nju. “Da.”
“Pogriješio si”, rekla je s djelujući nestrpljivo. “Htjela sam se udati za
tebe. Zaboga, željela sam biti tvoja žena otkako sam imala petnaest godina!”
Odjednom je Laura shvatila što je rekla i rukama je pokrila usta. Činilo
se da je priznanje odjeknulo u maloj sobi. Nemoj mu dopustiti da pita zašto,
pomislila je mahnito, nemoj mu dopustiti da pita zašto.
Milostivo nije pitao ništa.
No, zurio je u nju čudno i činilo joj se da crne oči čitaju njezine
najskrovitije misli. Slijepo je sagnula glavu i suočila se s širokim, košuljom
pokrivenim prsima. Govorio je tiho, ustima priljubljenim uz njenu kosu.
“Želim ostaviti prošlost iza nas, Laura. Večeras želim podijeliti krevet s
tobom.” Vrhom prsta slijedio je nježni rub njezinog uha i uzrokovao joj
drhtavicu. “Prije svega, želim da vjeruješ da ću biti nježan s tobom.”
Tako je dugo zamislila i plašila se ovog trenutka. Jason nikada prije nije
bio s njom tako nježan i pažljiv. Izbor predaje odjednom je postao lagan.
Suze su joj se pojavile u očima. “Ne znam što da radim”, rekla je prestrašeno.
“Pokazat ću ti.”
 Tri

Prsti su mu se kretali između gumbi i mašni Laurinog ogrtača sve dok joj
nije skliznuo s ramena. Svlačio je bijeli ogrtač niz ruke i zapešća. Stajala je
pred njim u spavaćici, mekog tijela koje nije bilo utegnuto korzetom i
čipkama. Podigao je ruke na prirodno suženje njezinog struka i ostao očaran
njezinom blizinom i mirisom.
Malo po malo uvlačio je ruke u kosu sve dok joj nije došao do tjemena.
Sagnuo je glavu i pokrio joj usta svojim. Zadrhtala je od njegovog muževnog
okusa i daha u kojem se osjetio lagani trag viskija. Vrhom svoga jezika
nagovorio ju je da otvori usta i poljubio je tako kao da mu nikad neće biti
dosta, rukama joj blago naginjući glavu. Ljuljajući se nesigurno na klecavim
koljenima, posegnula je za njegovim strukom kako ne bi pala. Obuhvatio ju
je rukama dok joj grudi nisu bile čvrsto priljubljene uz njegova tvrda prsa, a
bedrima se prislanjala uz njegova. Njihova su se usta divlje preplela, jezikom
je tražila njegov, a vitko tijelo pristajalo je uz njegovo poput druge kože.
Istodobno su prekinuli poljubac, teško dišući. Laura je iskoristila
situaciju kad je popustio stisak njegovih ruku, odmaknula se korak unazad
i pritisnula ruke na sredinu prsa. Srce joj je tako lupalo da je bila uvjerena
da ga je on morao čuti. Prešla je pogledom od Jasonovog porumenjelog lica
do izbočine na prednjem dijelu njegovih hlača. Žurno je svratila pogled, ali
ne prije nego što je primijetio.
“Znatiželjna? Dođi bliže.” Privukao ju je prema sebi, nježno i
grabežljivo. “Nemoj se bojati.”
“Ne, Jason, nisam...” Ona se spotakne prema njemu, a on je primi
jednu njezinu ruku, stavljajući je na svoje prepone.
Vrelina je prodirala kroz tkaninu njegovih hlača i palila joj ruku.
Zacrvenjela se i pokušala povući. Pokrio je njenu ruku svojom i držao ju
pritisnutu uz svoje kruto tijelo.
 “Jesi li ikada vidjela kako izgleda muškarac?” mrmljao je prislonivši
usta na pramen njene kose koji je prekrivao sljepoočnicu.
Spustila mu je vrelo lice na rame i odmahivala glavom.
“Nikada nisi špijunirala Halea i njegove prijatelje kad su plivali, ili...”
“Ne, nikada.” Nasmijala se, još uvijek skrivajući lice.
Glas mu je poprimio uznemirujuću ton. “Bila si pristojna djevojčica.”
Polako joj je pustio ruku. Njeni prsti ostali su i dalje pritisnuti uz njega, a
zatim ih je povukla do sigurnijeg područja, na njegov struk.
“Moja majka je željela biti sigurna da su sve njezine kćeri ispravne.”
“Htjela te zaštititi od muškaraca”, rekao je.
“Pa, ona... nikada nije imala dobro mišljenje o njima.”
“Zbog tvog oca.”
“Da.” Laura je znatiželjno zurila u njega. “Hale ti je to morao pričati o
tome.”
“Zašto mi ti ne ispričaš?”
“Moj otac je dobar čovjek, dobre naravi. Ali... uvijek su postojale druge
žene. Ponekad je to uključivalo samo flertove. Ponekad više od toga.”
Slegnula je bespomoćno. “Oduvijek je bio diskretan, ali majka je godinama
znala. Rekla je da se ne očekuje da muškarac bude vjeran ženi. Kaže da su
većina muževa lutalice jer...” Laura naglo ušuti.
“Nastavi dalje.”
“Ne mislim...”
“Reci mi.”
Poslušala je nevoljko. “Zato što su to stvorenja poput zvijeri u prirodi.”
Njezine su zelene oči susrele njegove. “Majka je također rekla da si ti
vjerojatno bestijalniji od većine.”
Jason se nasmiješio, znajući da je od svih ljudi koji nisu odobravali
njihov brak, Wilhemina najviše prigovarala. “Njezino mišljenje o mom
karakteru nikada nije bilo tajna.” Uozbiljio se, podigavši joj bradu prstima.
“Vjeruješ li što je rekla o nevjernim muževima?”
Odvratila je pogled. “Ne znam.”
Glas mu je bio vrlo tih. “Misliš li da sam ti nevjeran?”
Iznenađena, podigla je pogled prema njemu. Usta su joj bila suha.
“Stvari nisu bile u redu između nas”, uspjela je šapnuti. “Imao si razloga da
budeš.”
U očima mu je bio bljesak nečega vibrirajućeg, možda čak i gnjeva. Ali
ruka mu je još uvijek nježno dodirivala njenu bradu. “Do sada bi me trebala
znati dovoljno dobro da budeš sigurna u nekoliko stvari”, rekao je, a pogled
mu se ukopao u njezin. “Nikada ne lažem. Kada obećam, obećanje održim.”
Laura je poželjela ustuknuti, ali bila je očarana intenzitetom njegovog
pogleda. “Uzeo sam te za svoju ženu jer sam htio tebe i nikog drugog.
Odrekao sam se svih ostalih. Odlazak na spavanje bio mi je pakao, znajući
da nas dijeli samo nekoliko vrata. Više puta sam razmišljao da odem do tebe
i uzmem ono što je već bilo moje.”
“Zašto nisi?”, jedva čujno je prošaptala.
“Ponos. To i silna želja da mi svojom voljom priđeš i zagrliš me.”
Njegov samoprijekorni smiješak činio ju je nemirnom. “I tako sam odlučio
čekati. A od dana kada smo se vjenčali, planirao sam osvetiti se za ono
vrijeme kad te nisam mogao imati.”
Laura je problijedila od njegovog prigušenog tona. “Što... kako
osvetiti?”
Približio se, ozbiljnog izraza lica kojeg je bilo teško protumačiti,
usnama gotovo dodirujući njezine. “Dat ću ti takav užitak da ćeš plakati
zbog sve i jedne propuštene noći koju smo mogli provesti zajedno.” Podigao
ju je i odnio na krevet.
Vatra iz kamina obasjavala je sobu treperavim svjetlom dok je Jason
spuštao Lauru na madrac i skidao pokrivače. Grubo je rastrgao košulju,
nadvio se nad nju i rukama joj je obujmio lice prije nego što ju je poljubio.
Instinktivno je prilagodila usta primajući njegov jezik i dodirujući ga svojim.
 Znatiželjno je dotaknula guste, mekane dlake na prsima, i uvukla prste
u njih. Pratila je tanku liniju svilenkastih dlačica koja se spuštala dolje do
pojasa njegovih hlača i prešla nadlanicom preko njega ispitujući. Iznenadila
se kad je primijetila da Jasonovo disanje postaje hrapavo.
Prigušeno je zarežao pokušavajući pronaći vršak njene dojke kroz
gornji dio spavaćice. Usnicama je dohvatio ukrućeni vrh i nježno ga grickao.
Laura je zapanjeno uzviknula i udaljila se od njega, podižući ruku na grudi.
“Jesam li te ozlijedio?” pitao je hrapavo.
Odmahnula je glavom ružičastih obraza.
Maknuo joj je ruku kojom se štitila i zamijenio je svojom, a palcem joj
je kružio oko bradavice. Dok ju je milovao, zurio je u oči gledajući kako se
zelene dubine omekšavaju s užitkom. “Tako si lijepa, Laura... želim te vidjeti
cijelu.”
Nije ispustila ni glasa dok joj je odvezivao korzet i razdvojio mu
rubove, samo je skupila noge. Nespretno je stisnula koljena, osjećajući kako
joj hladan zrak prelazi preko nogu... kukova... struka... prsa. Odbacio je
odjeću i privukao vitko tijelo sebi. Kad je podigao glavu da ju pogleda, na
licu mu je bio tako zaokupljen izraz koji nikada prije nije vidjela. Za njega je
vrijeme stalo, a vanjski svijet nestao. Njegov poljubac bio je nemilosrdan, s
okusom očaja nastojeći da ona shvati koliko ju želi. Laura ga je zgrabila oko
vrata i ukopala prste u njegovu crnu kosu.
Prigušeno uzdišući, Jason ju odmakne dovoljno da poskida ostatak
njihove odjeće. Povukao ju je na madrac s njim i klizio rukama niz njeno
tijelo s nevjerojatnom nježnošću. Njezin je pogled vrludao preko njega i na
trenutak nije mogla disati kad je vidjela golo, potpuno uzbuđeno tijelo,
zlaćanog odsjaja u svjetlu vatre. Držeći je mišićavim rukama, spustio je glavu
prema grudima. Prekrio je usnama bradavicu, a jezik mu je vlažno klizio
preko bolnog pupoljka. “Sviđa ti se kad te ljubim ovdje?” promrmljao je.
“Da... oh, da...”
Usne su mu prelazile njezinim grudima laganim dodirom zubi i jezika.
Sa znatiželjom je dodirivao vrat, ranjivu šupljinu između njezinih grudi,
medenu glatkoću trbuha. Laura je istraživala njegovo tijelo istom
osjetljivom lakoćom, stidljivo dodirujući dlačice pod njegovim rukama,
liniju njegovih rebara, glatku površinu njegovih bokova i trbuha.
Njegov dlan usmjerio se na koljena, prsti su pratili liniju između
bedara. Noge su joj stisnule i opirala se kad je gurao ruku između njih.
“Laura”, mrmljao je i shvatila je što želi. Osjetila je snagu i žurnost u njegovu
tijelu, nabreklu duljinu koja je gorjela na njezinom kuku. “Laura, otvori mi
se.”
Čvrsto je zatvorila oči i podigla koljena dovoljno da dopusti njegovoj
ruci da ukliže. Ljubio joj je grudi, vrat, šapćući da je sigurna, da će se brinuti
za nju. Usne su mu se trljale o njezine, nagovarale ih na otvaranje, a jezik je
tražio njen, mameći je takvom vještinom koja je odagnala svaki nagovještaj
straha koji se mogao pojaviti.
Vrhovi prstiju putovali su preko trbuha i uranjali u šupljinu pupka.
Zastao je na trokutu mekih smeđih dlačica između njezinih bedara, lagano
se igrajući kovrčama. Počela je disati teško kad su mu prsti skliznuti dublje
između nogu, milovali i povlačili se. Stišćući usne, pokušala je zadržati
stenjanje.
Usprkos žudnji koja se bjesnila u njemu, Jason se osmjehnuo
trijumfalno pri pogledu na Lauru, ošamućenu gotovo neželjenim užitkom.
Bio je zanesen pogledom u njenim očima. On je bio jedini muškarac kojeg
je ikad upoznala ovako intimno. Promatrao ju je pažljivo, kad je skliznuo
prstima u nju. Zastenjala je od užitka, a ruke su joj se popele na njegova leđa.
Iako su njeni cjelovi bili nevješti, budili su u Jasonu tako žestoku
spremnost. Želio ju je takvom silinom da nije mogao više čekati, razmakao
joj je bedra šire i spustio tijelo između njih. Osjećao je njenu napetost,
primio joj glavu u ruke, trljajući joj usne svojima. “Slatka draga... polako
sada, mo stoir5. Ovo će boljeti, ali samo večeras.” On se namjestio i pritisnuo
naprijed, stišćući zube od napora da bude pažljiv.
Laura se prilijepila uz njega, stenjući njegovo ime dok se on gurao u
nju. Bilo je bolno; tkivo se užarilo do bijelog usijanja i tjeralo joj suze na oči.
Grčila se od boli i pokušala ga izgurati van, ali jahao ju je krećući se polako.
Njegove su se usne brisale tragove suza na njezinom licu. “Polako”, šapnuo
je. “Gradh mo hroidhe6... ti sad pripadaš meni.”
Počela mu se opuštati u naručju, a njegova je tvrdoća bila ukopana u
njoj. Usta su mu se preselila na njezine grudi, nježno gurkajući jezikom
bolne bradavice. Lupanje srca tutnjalo joj je u ušima, a usnice su joj se
razdvojile kad je prodahtala njegovo ime. Kliznuo je dublje u nju, prelazeći
sporo rukama preko njenog tijela. Iako je stalno potiskivanje njegovih
bokova bilo bolno, osjećala je silnu potrebu da se gura prema njemu, a
osjećaj je bio tako izuzetno sladak.
Tijelo mu udaralo u njeno, micao se unatrag dok ga nije izvukao
gotovo do kraja, a zatim se ponovno sjurio naprijed. Dahtala je kad je
napetost unutar nje počela rasti. Mišići su joj se zategli i stezala mu je
nadlaktice ukočenim prstima. Na pola uplašena tim nepoznatim osjećajima,
pokušala se izmaknuti, ali bilo je već prekasno. Plamen zadovoljstva ispunio
joj je tijelo, napinjala se prema njemu nesuvislo jecajući. Jason je prigušio
njene krikove svojim ustima i pritiskao duboko u nju sve dok se nije prestala
tresti i umirila se. I utihnula ispod njega. Onda se prepustio vlastitoj potrebi,
nabio je posljednji put i zastenjao od silnog zadovoljstva.
Laura je bila previše iscrpljena da bi se pomaknula ili progovorila.
Jason se okrenuo na svoju stranu i povukao ju preko sebe. Posljednjim
djelićem snage zagrlila ga je rukom oko struka. Dugo su tako ležali dok im
se dah miješao.
Jason je prvi progovorio. “Nikada više nećeš biti u krevetu bez mene,

5
moje blago (nap. prev.)
6
ljubav mog srca (nap. prev.)
Laura Moran”, rekao je lijeno. Prstima je gladio uvojke kose koji joj su pali
na čelo i obraze.
Na lice joj je pojavio stidljiv osmijeh. “Jason?” upita, dršćući dok je
grabio dojku svojom toplom šakom.
“Mmmm?”
“Što su to značile te riječi?”
“Koje riječi?”
“Galske riječi koje si rekao... prije. Zvučalo je nešto poput...” Zastala je
i zamišljeno nabrala čelo. “Masthore. A onda si rekao nešto poput gramma-
kree.”
Jason se namrštio. “Jesam li to rekao?”
“Da.” pogledala ga je očajnički. “Što to znači?” Na svoje zaprepaštenje,
vidjela je kako mu rumenilo prekriva jagodice sve do korijena nosa. “Jason?”
“To ne znači ništa”, promrmljao je. “Samo... riječi ljubavi.”
“Ali što točno...”
Poljubio ju je. Kao što je i pretpostavio, pitanje je zaboravljeno. “Ti si
najljepša žena koju sam ikad poznavao”, rekao je uz njene usne, dok su mu
ruke lutale od grudi do bedara. “Dat ću ti sve što si ikada sanjala.”
Nasmijala se nesigurno, jer Jason nikad prije nije govorio ništa takvo.
Odjednom joj se činio mlađim, uobičajenu oštrinu njegovog lica ublažio je
mrak, a osmijeh mu je bio dječački. “Ništa ne želim”, rekla mu je.
“Zlatne kočije, konje upregnute uzdama posutim dijamantima”,
razmišljao je, okrećući se na leđa i naglo ju prebacio preko sebe.
Laura je čedno prekrila rukama grudi. Njena duga kosa spuštala se kao
zavjesa oko nje. “To nije potrebno.”
“Prstenje s rubinima za tvoje prstiće... dvorac sa srebrnim tornjevima,
brod s mjesečevim zrakama da te prenese preko mora...”
“Da”, rekla je. “Uzet ću brod.”
“Kamo bi željela poći?”
 “Svugdje.”
Jason je prste lagano prepleo iza njenog vrata. “Bi li plovili običnim
jedrenjakom? Možemo otputovati kamo god poželiš – možda provesti
nekoliko mjeseci u Europi. Ili na Orijentu.” Podigao je obrve sugestivno. “Ili
Mediteranu.”
Laura je zurila u čudu. “Jason, ne zadirkuješ me, zar ne?”
“Ozbiljno mislim. Nismo išli nikuda na svadbeno putovanje.”
“Rekao si da si ne možeš priuštiti da napustiš svoj posao.”
“Sada si to mogu priuštiti”, rekao je suho. “Kamo bi željela poći?”
“Kairo”, rekla je uzbuđeno. “Uvijek sam željela vidjeti piramide.”
“I otići na plovidbu Nilom?”
Ona je iznenađeno trepnula. “Kako si...” Sumnjičavo se namršti. “Je li
to nešto što ti je Hale ispričao?”
Jason se nasmijao. “Ne, ali to je posljednje uplitanje tvog brata. I imaš
moje obećanje za putovanje u proljeće.”
Slatki osmijeh pojavio joj se na usnama. “Hvala, Jason.”
Zagledao se u nju kao da je očaran. “Možeš mi zahvaliti još jednom.”
“Kako?”
Zgrabio joj je zapešća i maknuo joj ruke s prsa, a pogled mu je cijelo
vrijeme uživao na njezinim okruglim grudima prije no što se vratio na lice.
“Sagni se i poljubi me”.
Poslušala ga je bez oklijevanja, raširivši mu dlanove na ramenima i
lagano dodirujući usne svojima. Osjetila je kako mu tijelo reagira pod njom,
vrela žudnja nadirala je u njegovo međunožje. Oči su joj se proširile i
pokušala se premjestiti. Okrenuo se na bok i skliznuo bedrom među njezina.
“Opet?”, upitala je bez daha.
“Opet.” Usne su prelazile njenim vratom ostavljajući vlažan trag.
Mrmljao joj je u uho slatke zavodljive riječi, dražio ju i privlačio sve dok se
nije počela dahtati i posegnula je za njim gladno. Tiho smijao njezinoj
nestrpljivosti, usporio je ritam još više, dotičući je kao da je osjetljiva
orhideja, kao da bi joj imalo jači dodir njegovih prstiju ostavio modrice.
Dirao ju je dok nije zaboravila na nestrpljivost, zaboravila na sve ostalo i
jedino što je mogla učiniti, bilo je bespomoćno čekati da se smiluje i oslobodi
iz tog svilenog zatvora. Kad je napokon kliznuo u nju, prela je od silnog
olakšanja i napola zatvorila svoje zelene oči.
Jason je zadrhtao kad je osjetio kako je ruke sklopila iza njegovih leđa,
a bokove podigla prema njemu. Nikada nije očekivao da će doživjeti takvo
ispunjenje. Sva gorčina, sva neizreciva čežnja koja ga je toliko dugo
progonila, utopile su se u slatkoći njezina tijela.
Žurni ritam njezinih bokova izazvao je u njemu nadiranje plime
užitka, a on se borio kako bi održao svoje pokrete sporim i laganim. Laura
je gušila uzdahe ekstaze na njegovom ramenu, a Jason je osjetio kako njeni
osjećaji prelaze na njega. Ukopao je lice u slap njezine kose, obgrlio je
rukama u svoj zaštitnički zagrljaj i čvrsto je držao kad su ih prekrili tama i
blaženstvo.

“Laura, draga. Laura.” Sophijin je glas ju je trgao iz sna.

Uzdahnula je, a lica napola zagnjurenoga u jastuk od guščjeg perja.
Pogledala je prema starijoj sestri koja je stajala pokraj kreveta. Sophia je
nosila elegantnu baršunastu haljinu sa nabranim donjim dijelom i širokim
pojasom koja joj je dopirala do koljena. Zavjese na prozorima bile su
razmaknute, puštajući bijelu, zimsku sunčevu svjetlost.
“Koliko je sati?” upita Laura hrapavim pospanim glasom.
“Osam, draga. Mislila sam da je najbolje da te probudim i da ne
dopustim da spavaš tako skandalozno dugo i postaneš predmetom
neugodnih nagađanja.”
Laura je pokušala sjesti, a potom je povukla plahtu preko grudi kad je
shvatila da je gola. Porumenjela je, oprezno bacivši pogled na sestru. Sophia
je izgledala smireno.
“Je li Jason u prizemlju?” upita Laura polako.
“Ne, muškarci su doručkovali rano i otišli loviti ptice”, rekla je Sophia.
“Otišli su loviti?” Laura se namršti zbunjeno.
“Šarm tog sporta izmiče mi. Sumnjam da će naći koju stvar za upucati.
Ali nakon što sam godinama promatrala Horaceove navike, došla sam do
zaključka da muškarci jednostavno vole nositi pištolje kroz šumu, piti iz
svojih lovačkih pljoski i razmjenjivati vulgarne priče.”
Laura se pokušala nasmiješiti, ali brzo se uznemireno namrštila. “Kako
je Jason izgledao za doručkom?” upita ona.
Mislim da nije drukčije od uobičajenog, pretpostavljam. Sophijine
svijetle smeđe oči su počivale na njoj. “Kako bi trebao izgledati?”
“Ne znam” promrmlja Laura, sjedajući u krevetu. Lecnula se, osjećala
se bolnu osjetljivost u svim dijelovima tijela.
“Reći ću sluškinji da ti pripremi vruću kupku”, rekla je Sophia
razborito. “A ja ću poslati neki fini čaj.”
“Hvala.” Laura je nastavila čvrsto stiskati plahtu, šakama namotavajući
i uvrćući meki lan. Sophia je otišla, a Laura je zurila u zatvorena vrata, boreći
se s mješavinom emocija. “Oh, Jason”, šapnula je, uznemirena time što će ga
vidjeti jutros. Na danjem svjetlu osjetila se posramljena i sablažnjena
sjećanjem na svoje ponašanje prošle noći – bila je besramna, budalasta i
vjerojatno joj se potajno smijao. Ne, sada se nije mogla suočiti s njim, ako
želi preživjeti!
Ali nije bilo mogućnosti izbjeći ga. Uzdišući jadno, ispuzala je iz
kreveta. Osvježena vrućom kupelji koja joj je ublažila tegobe i bolove, nakon
mnogo razmišljanja odlučila je odjenuti haljinu od svjetlucavog
maslinastog-zelenog ripsa koji je isticao njene oči boje smaragda. Djevojka
je došla pomoći joj stegnuti uzice čipkastog korzeta i dugo je učvršćivala
malene petlje i kopčala gumbe na stražnjoj strani haljine. Suknja se tijesno
priljubila uz njezinu figuru s prednje strane. Straga je bila skupljena na vrhu
u veliku mašnu. Brižljivo je Laura uvijala, razmatala i ponovo uvijala kosu
dok nije dobila savršeno glatku punđu koju je pričvrstila zlatnim češljem.
Konačno, nije bilo više ništa što bi mogla učiniti. Izravnala je ramena
i krenula dolje. Laknulo joj je kad je otkrila da se muškarci još nisu vratili.
Neke žene radile su ručni rad u salonu, dok su druge ostale u sobi za
doručak. Hrana je bila poslužena u grijanim srebrnim poslužavnicima, a
Laura je s osmijehom gledala sljedove hrane na stolu.
Sophia je znala poslužiti pravi bostonski doručak, nešto što je danas
bilo rijetko i staromodno. Stolovi su svijali pod težinom voća, zobenih
pahuljica, konzervirane hrane i melase, vafla, keksa, prženog kruha, jaja, sira
i vrhnja. Bilo je mnogo vrsta mesa; piletina u umaku od vrhnja, šunka i
dimljena riba. Na jednom praznom pladnju ostalo je nekoliko mrvica onoga
što je nekada bila pita od jabuka. Što se tiče Nove Engleske, nikada nije bilo
neprikladno vrijeme za posluživanje pite od jabuka.
“Sve će uskoro biti počišćeno”, rekla joj je Sophia. “Dođi, pojedi nešto.”
Gurnula tanjur u njezine ruke, a Laura se nasmiješila, nabadala tu i
tamo pikantne zalogaje. Ali bila je previše nervozna da jede, i unatoč
sestrinim molbama, jedva je dotaknula hranu.
“Više čaja?” upita Sophia, lebdeći oko nje s majčinskim brigom.
“Čokolade?”
“Ne, hvala ti”, odsutno je odgovorila Laura. Ustala je. “Mislim da ću
naći nešto za čitanje. Ili ću ponovo iskušati ruke na glasoviru. Propustila sam
vježbati sviranje – zaboravila sam koliko je to umirujuće. Zatvorit ću vrata
tako da ne smetam nikome.”
“Da, učini sve što ti se sviđa”, rekla je Sophia, gledajući je na nju s malo
brige. “Laura, ti se ne činiš sasvim svoja jutros.”
“Ne?” Osjećala je kako joj obrazi crvene. “Savršeno sam dobro.”
Sophia spusti glas na šapat. “Samo me oslobodi straha i neću tražiti
ništa drugo: Jason prema tebi ljubazno postupa, zar ne?”
“Da, bio je ljubazan”, šapne Laura. Nagnula se bliže kao da će joj
povjeriti veliku privatnu tajnu, a Sophia je nagnula glavu susretljivo. “Sada
idem sjesti za glasovir.”
Sophia se ironično nasmijala i dala joj znak da ide.
Laura je sjela pokraj malog klavira od ružinog drveta s uzdahom,
prstima koji su jurili preko tipki od slonovače kao da čekaju da ih pogodi
inspiracija. Sjetila se melodije koju je svirala davno, melankolične i slatke.
Savršeno je odgovarala njezinom raspoloženju. Nekoliko je puta pogriješila,
a prsti su joj bili nesigurni zbog nedostatka vježbe. Dok je svirala,
usredotočivši se na glazbu, osjetila je kako se otvaraju vrata salona. Prsti su
joj usporili, a onda se umirili. Sve što je čula bio je prigušen zvuk koraka, ali
znala je tko je uljez.
Par jakih ruku skliznuo joj je preko ramena, s obje strane njenog vrata
straga. Dlanovi su mu bili topli, jagodice prstiju hladne. Niski, vibrirajući
glas izazvao je trnce uzbuđenja niz kralježnicu. “Nemoj stati.”
Skinula je prste s tipki i okrenula se prema Jasonu koji je sjedao na
malu klupu pored nje. Nikad joj nije djelovao tako svježe i vitalno, njegova
je kosa bila privlačno razbarušena, koža rumena od ledenog vjetra.
Na trenutak su zurili jedno drugo, odmjeravali se, puni neizgovorenih
pitanja. Laura je spustila pogled, na mišićavo bedro pritisnuto uz njeno.
Sjetila se kako su ta bedra bila zabijena među njezina i preplavio ju je stid.
“Jutros si me ostavio”, čula je sebe kako govori.
Jason se nagnuo nad njenu sagnutu glavu, ne mogavši se oduprijeti
želji da njuška njezin potiljak i vrat. “Nisam te želio probuditi. Spavala si
tako čvrsto.”
Drhtala je od topline njegovog daha i pokušala ustati, ali samo ju je
čvrsto uhvatio oko struka i povukao natrag. Automatski je podigla ruke i
oduprla se o njegova prsa. “Pogledaj me”, rekao je tiho, “i reci mi zašto si
danas tako ćudljiva.”
Laurini prsti nervozno su petljali po njegovom tamnom brokatnom
prsluku. “Znaš zašto.”
 “Da, znam zašto.”
Čula je trag užitka u njegovu tonu. Oči su joj kliznule na njegove i
vidjela je da su ponoćne dubine bile tople od smijeha. Odmah je bila
pogođena užasom. Oh, joj se smijao, podsmjehivao zbog načina na koji se
ponašala sinoć, njegova časna žena koja je stenjala i prilijepila se za njega
tako bezobzirno.
“Pusti me”, rekla je, gurajući ga ozbiljno. “Znam što misliš, a ja neću...”
“Znaš li?” Ruke su ju privlačile dok nije bila prikucana na njegova prsa,
a on se nasmiješio malom grimiznom licu. “Mislim da si divna.” Spustio joj
je poljubac na čelo dok se bespomoćno borila. “Mislim da te treba podsjetiti
na nekoliko stvari.” Usta su mu se spojila s njenima razdvajajući ih. Više nije
mogla odolijevati kao što nije mogla zaustaviti srce da lupa. Kad su se
njezine usnice priljubile uz njegove, pustio joj je ruke i ona ih je odmah ovila
oko njegovog vrata. Jezici su im se dotakli, kružili, senzualno klizili zajedno.
Jason je postupno odmakao usta, a ona je protestirala. “Mislim,” rekao
je hrapavo, “da se moraš vratiti u krevet.”
Laurinine su se oči raširile uzrujano. “Ne bi me tako sramotio pred
ostalima.”
Poljubio ju je gladno. “Shvatit će.”
“Neće! Oni su Bostonci.”
“Mislim da ću te odvesti na kat. Upravo sada.” Napravio je potez kao
da je podigne, a ona je stisnula ramena.
“Jason, ne, ne možeš...” Njezin se glas odmaknuo kad je vidjela da je
samo zadirkuje. Njezina namrštenost od brige nestala je.
“Laura”, promrmljao je s osmijehom, “trebaš li dokaze koliko te
želim?” Spustio joj je ruke na bokove, a ona je lovila dah, kad ga je osjetila
tvrdog i upornog i više nego spremnog da ju uzme. “Nikada nisam mislio da
je moguće željeti toliko ženu”, rekao joj je uz uho. “I da nije tvoje blažene
čednosti, odveo bih te gore... ili imao ovdje... bilo gdje...” Tražio je njene
usne, svojim mekim i nagovarajućim, paleći vatru u svakom živcu.
 “Jason”, šapnula je, nagnuvši se prema njemu, “reći ćeš mi ako si sinoć
bio razočaran, zar ne?”
“Razočaran...”, ponovio je iznenađeno. “Laura, nikad me nitko nije
tako zadovoljio. Kako ti je pala takva idiotska pomisao na pamet?”
Odjednom su njegove tamne oči postale neumoljive. “Ako se tako budeš
ponašala, tako uzrujano, ići ćemo zaista gore.”
Ovaj put očito nije zadirkivao. Uznemirena, Laura ga je pokušala
smiriti. “Ne, vjerujem ti, Jason, ja...”
“Uvjeri me”, izazivao je i ugušio njene riječi omamljujućim poljupcem.
Okrenula se kako bi ga više približila, prstima kliznuvši između prsluka i
košulje. Srce mu je lupalo divlje kao i njezino. Izgubljena u valu slatkog
ludila, nije se brinula što će se dogoditi sljedeće, svjesna jedino da neće odbiti
ako ju je Jason povuče na pod i tamo uzme.
Prekinulo ih je oštro udaranje limenog bubnja i oštar metalni prasak.
Zvukovi su probijali Laurine bubnjiće i šokirali joj tijelo. Jason ju je pustio s
prigušenom kletvom i skoro pao s klupe pokraj klavira. Zajedno su zurili u
uljeze.
Pred njima su stajala dva kikotava vragolana. Sophijina djeca, Wilfred
i Millicent, držali su svoje instrumente i lupali glasno.
“Lijepa djeca”, rekao je Jason ugodno, podižući ruku da protrlja
potiljak gdje mu se podigla svaka dlaka.
“Poljubio si tetku Lauru!” Millicent je povikala veselo.
“Da, jesam” složio se Jason.
Wilfred je podigao naočale i žmirkao kroz njih. “Ujak Hale rekao je da
se dođemo igrati k vama.”
Jason je sa snuždenim osmijehom pogledao Lauru. “Ispričaj me. Imam
dva malena vilenjaka koja moram uhvatiti.”
“Što ćeš učiniti kada ih uhvatiš?” pitala je pretvarajući se da je
zabrinuta.
Mračno se nasmiješio. “Pokopati ih vani u najbližem snježnom
nanosu.”
Wilfred i Millicent su vrištali od mješavine užasa i oduševljenja i
istrčali iz sobe dok ih Jason proganjao.
“Ne zaboravi Halea”, pozvala ga je Laura i nasmijala se.

U danima koji su uslijedili, Laura se nije mogla riješiti osjećaja da je bila u

ugodnom snu koji bi mogao završiti okrutnim buđenjem. Svakog se jutra
probudila uz osjećaj brige koji je nestao tek kad je vidjela Jasonov osmijeh.
Bilo je čudesno što je muž, zbog kojeg je nekada strahovala, bio osoba s
kojom je željela biti svake minute.
Sada kad se više nije bojala da će svoj ujedajući sarkazam okrenuti
prema njoj, slobodno je razgovarala s njim. Bio je zabavni pratitelj, ponekad
zamišljen i tih, ponekad grub i razigran. Bio je obziran ljubavnik, uvijek
osjetljiv na njezino zadovoljstvo, ali potpuno nerafiniran u načinu pružanja
zadovoljstva.
Na Laurino iznenađenje, Jason je izgledao kao da uživa u otkriću da
nije bila osjetljivo, rezervirano stvorenje kako je mislio. Jednog ju je jutra
odvojio od drugih i poveo kroz šumu udaljavajući se od njih, zadirkujući je
i koketirajući s njom kao da je ona sluškinja koju ima namjeru zavesti.
Bezobzirno se izmicala kad bi je želio poljubiti.
“Ne”, rekla je, pokupivši suknje i krenuvši do srušenog debla. “Znam
što namjeravaš i neću ti dopustiti da me iskoristiš u snijegu.”
Slijedio ju je. “Mogao bih te natjerati da zaboraviš na hladnoću.”
“Ne mislim tako.” Preskočila je deblo i lagano vrisnula kad ju je
zgrabio.
“Nikada nisam mogao odoljeti izazovu”, rekao je.
Brzo je podigla dugu brezovu granu i okrenula se prema njemu,
bockajući ga njome u prsa kao da je mač. “Zato si me ovdje doveo”, optužila
ga je, “zbog nedolične igre usred šume.”
“Točno.” Sasvim sporo uzeo je štap i pokidao ga na pola, bacajući ga u
stranu. “I ja ću se zabavljati s tobom.”
Uzmičući korak po korak, Laura je razmotrila mogućnost
kompromisa. “Jedan poljubac”, ponudila je.
Nastavio ju je slijediti. “Morat ćeš ponuditi bolje od toga.”
Njezine su oči blistale od smijeha i pružila je ruke da bi ga držala
podalje. “Neću se pogađati s tobom, Jason.”
Gledali su jedno drugo procjenjivački, svaki čekajući onog drugog da
povuče prvi potez. Odjednom se Laura baci u stranu, ali snažne ruke već su
je zgrabile. Nasmijala se s oduševljenjem kad ju je podigao za struk kao da
je bez laka kao pero. Polako je pustio da klizi prema dolje dok im se lica nisu
poravnala, a noge joj još uvijek visjele iznad tla. Bez razmišljanja, zgrabila ga
je rukama oko vrata i priljubila usta na njegova u poljupcu tako izravnom i
prirodom da se Jason lagano trznuo, a njegova se osjetila naelektrizirala.
Morao ju je spustiti prije nego što ih oboje završe gimnasticirajući u šumi.
Zagledao se u čarobnu ženu u svom naručju i razmišljao kako je bio
arogantna budala. Pretpostavljao je da je dobro poznaje, a uopće je nije
poznavao.
“Jason”, upitala je s veseljem, “da li se sutra moramo vratiti kući?”
“Ne možemo ostati ovdje zauvijek.”
Uzdahnula je i kimnula, pitajući se koliko dugo će trajati dobri
međusobni odnosi nakon što se vrate u previše poznato okružje.
Nevoljko su sutradan napustili Brooklinsku kuću Marshevih i vratili
se na svoju adresu u Beacon Street. Sophia je uspjela pogoditi Laurine
preostale brige i dala Lauri neobično dug zagrljaj za zbogom. “Sve će biti u
redu”, šapne Sophia, udarajući je po leđima. “Nakon što sam vidjela Jasona
s tobom proteklih nekoliko dana, shvatila sam da nema teškoća među vama
koje vrijeme neće riješiti.”
Laura se nasmiješila i kimnula, ali znala je da Sophia nije u pravu.
Vrijeme je značilo vrlo malo. Dva puna mjeseca braka nisu značila za nju i
Jasona ono što su tu imali posljednja četiri dana. I imali su probleme s
kojima će se i dalje morati suočavati i koji se nisu mogli riješiti, bez obzira
na to, koliko vremena prolazilo. Morala je pronaći način da pronjuška po
Jasonovoj prošlosti koja je bila duboko pokopana, barijeri koja ih je
spriječila da uspostave intimnost mimo fizičkog užitka kojeg su dijelili.

Kao što je obećao, Jason ju je doveo na gradilište svoje najnovije zgrade. To

je bio prvi put da je vidjela jedan od njegovih projekata u izgradnji. Prije je
pazila da ne izazove nepovjerenje pokazujući previše interesa za njegovo
poslovanje. Sada ga je preplavila pitanjima.
“Kakve će osobe iznajmiti stanove?” Upita ona. “Male obitelji?
Mladići?”
“I mlade žene, na kooperativnoj osnovi.”
“Mlade žene bez pratitelja?”
Nasmijao se na njezin lagano cenzorski ton. “Da, samosvjesne žene s
vlastitom karijerom, zajednički dijele stan. Je li to previše radikalno da
Prescottovi odobre?”
“Da”, rekla je. “Ali pretpostavljam da Prescottovi ne mogu zaustaviti
napredak.”
Nasmiješio se i podvukao njenu ruku čvršće pod svoju. “Još ćemo
napravit liberala od tebe.”
Dok je Jason hodao po gradilištu, Laura je bila impresionirana, čak i
pomalo zadivljena, veličinom projekta. Zrak je bio ispunjen šumom parnih
kopača, ekipa muškaraca nasipavala je šljunak i psovala, prašine je bilo
posvuda. Dio zemljišta uključivao je i nekadašnje odlagalište otpada, koje je
sada bilo prekriveno čistim šljunkom.
Lagani šlep Laurine suknje vukao se kroz mrlje blatne zemlje.
Zaustavila se nestrpljivo s trzajem. Bila je odjevena u najprikladniju odjeću
koju je imala, haljinu za šetnju od vune i grube svile, boje šljive, odgovarajući
plašt i čizme od tuljanove kože s dvostrukim potplatima. Teška drapirana i
tijesno oblikovana suknja spriječila ju je da se kreće s Jasonovom lakoćom, i
bio je prisiljen skratiti svoje korake kako bi se prilagodio njoj.
Jason je još više usporavao njihov ritam dok im se približavala tanka,
otrcana figura s ulice. Laurin je oči zamrači sažaljenje dok je gledala starca
odjevenog u razderanu odjeću koja nije bila odgovarajuća zaštita od
hladnoće. Njegova sijeda brada bila je tanka i žućkasta, koža prošarana
žilicama i bazdio je na džin. Govorio je teškim irskim naglaskom koji je
Laura jedva mogla dešifrirati.
“Evo sada, gospod’ne, imaš li pare za starog čo’eka? Vjetar je strahovit
i ‘ladno je danas”.
Laura podigne pogled prema Jasonu, čiji je izraz bio nečitljiv. “Doista
jest”, rekao je. Posegnuo je u džep i izvadio neke kovanice stavljajući ih u
ispruženu ruku.
Starac ga je pogledao vodenim očima, koji su se iznenada osvijetlile
zanimanjem. “Naravno, sada imaš sreće.”
Jasonov lagani naglasak postao je izraženiji nego inače. “Moj djed je
otišao iz županije Wexford kad je prvi krumpir istrunuo7.”
“Da, izgledaš kao iz Wexforda, oči i kosa crne poput ugljena. Ja
dolazim iz Corka.” Čovjek je kimnuo glavom zahvaljujući, gestikulirajući s
novčićima čvrsto stegnutim u koščatoj šaci. “Bog blagoslovio, gospod’ne,
tebe i tvoju lijepu ženu.”
Laura je pogledala prema njemu dok su se preselili; pojurio je preko
ulice kao da se krije, uguravši šake ispod pazuha. “Jadni čovjek”, rekla je.

7 Velika irska glad, znana i kao Velika krumpirova glad, odnosi se na nestašicu hrane, koje je
pogodilo Irsku od 1845. do 1849. godine. Glavni uzrok nestašice je bila zaraza krumpira jednim
sojem gljivice koja uzrokuje plamenjaču odnosno krumpirovu plijesan i od koje je postajao
nejestiv i truo.
“Nadam se da kupuje nešto za jelo.”
“Ide na piće”, rekla je Jason ravnodušno.
“Kako možeš biti siguran?”
Na trenutak je mislila da joj neće odgovoriti. “Može dobiti viski
jeftinije od kruha”, konačno je rekao.
“Zašto si mu onda dao novac ako si znao...” Laura se namrštila i
zagledala u zemlju, osjećajući napetost u njegovoj ruci, znajući da ga je
nečim pogođen u osjetljivo mjesto.
Jason je osjetio snažan nagon da joj kaže o čemu razmišlja, ali njegova
navika da ne priča o svojoj prošlosti, spriječila ga je da progovori. Otvorio je
i zatvorio usta nekoliko puta, osjećajući kako mu vrućina puže uz vrat dok
je vodio unutarnju bitku. Nije bilo razloga priznati joj išta, nije trebala znati.
Kad bi Laura shvatila kakvo je bilo njegovo djetinjstvo, osjećala bi prezir.
Osjećala bi isto što je i on osjećao kad god bi se sjetio. Bog zna zašto se baš
sada osjećao natjeran da joj ispriča, kad je obećao sebi da o tome nikada neće
govoriti.
Zaustavio se i skrenuo pogled na parne kopače dok su ulazili u tvrdo
tlo.
“Što je?” nježno je upitala. “Čega si se sjetio?”
Govorio je kao da netko izvlači riječi iz njega. “Poznavao sam neke
ljude kad sam bio mlad. Muškarce koji su bili otišli od kuće zbog siromaštva
i bolesti, a najviše zbog gladi. Nije im bilo stalo kamo idu, samo da pobjegnu
iz Irske. Stigli su u Boston bez novca, bez posla, bez rodbine. Oni...”
Zaustavio se i kratko udahnuo prije nastavka. “Noću su molili za toplo
mjesto u sobi moje obitelji, kad je zima bila hladna.”
“Soba? Misliš kuću tvoje obitelji?”
Nije ju pogledao. “Živjeli smo u jednoj sobi u podrumu. Bez vode i
prozora. Bez svjetla, osim kad su vrata na pločniku bila otvorena. Prljavština
se zadržavala na ulici. Bilo je to malo više od kanalizacije.”
Laura je šutjela u nevjerici. To ne može biti istina, pomislila je. Nije
mogao doći iz takvog siromaštva. Znala je da Moranovi nisu bili velika
obitelj, ali Jason je govorio da su bili stanovnici slama!
“Ali tvoj je otac bio trgovac, zar ne?” upitala je nespretno. “Imao je
dovoljno novca da te pošalje u školu.”
“To je bilo kasnije, kad mu je posao krenuo. Čak i onda je morao
prodavati dušu za novac. Uspio je uvjeriti neke lokalne trgovce i političare
da ću biti vrijedna investicija.” Jasonove su se usne iskrivile. “Prvih nekoliko
godina moj je otac vodio svoju trgovinu u našoj podrumskoj sobi. Kad sam
imao devet ili deset godina, sjećam se da nismo jeli ništa osim ostataka
hrane, onaj otpad što nije mogao prodati.”
“Ali tvoje obrazovanje... Kako...?”
“Moj otac bio je jedan od rijetkih koji su dopustili – ne, gurali – svoje
sinove u slobodne javne škole. Nije znao čitati. Želio je da barem jedan od
nas to zna.”
“Jeste li željeli?”
“U početku me nije bilo briga. Bio sam neobrazovani klipan koji nije
htio ništa osim hrane i malo udobnosti koje je mogao pronaći. I postoji
mišljenje u North Endu, da muškarcu nije moguće izdići se iznad sredine u
kojoj je rođen i odrastao. Irci su fatalisti u takvim stvarima. Mislio sam da je
jedini način da dobijem nešto što želim krađa.” Jason se smiješio mrko. “Kad
nisam mogao naći ugljen ili drvo za pokupiti, obitelj je morala ostati u
krevetu cijeli dan kako se ne bi smrzli. Bog zna da nisam imao koristi u
učenju čitanja.”
“Što te natjeralo da pokušaš?”
Bio je nekako udaljen, kao da je samo napola svjestan njezine
prisutnosti. Sjećanja nikada nisu bila daleko od njegovih misli – ona su ga
progonila – ali do sada nikada nije dopustio sebi govoriti o njima. “Vidio
sam ljude koji su radili na brodu dok im leđa nisu bila uništena. I konjušare
koji su živjeli u lošijim uvjetima od konja kojima su se brinuli. Sve irske
radnike koji su radili za bilo koju plaću – zovu ‘zelenim rukama’. Nije bilo
ničeg što bi izbjegavali raditi.” Jason ju je tada pogledao, crne oči bile su
nevjerojatno pronicljive. “Radio sam cijelo vrijeme. Na dokovima, u
salonima, bilo gdje je sam mogao zaraditi. U školi sam naporno učio,
dobivao najviše ocjene. Nikada nisam gubio – bejzbol, utrke, javne rasprave.
Svaki čovjek s kojim su mi se putovi ukrstili postao je moj učitelj. Ali prijem
u Bostonsku latinsku školu bio je ravan čudu. Kao da mi je tu uslugu
napravio sam Bog. Tada se sve promijenilo, kad sam konačno shvatio što
zapravo želim.”
Laura nije pitala što je to, jer se bojala odgovora. Pretpostavljala je da
je ono što Jason doista želi bilo ono što nikada neće moći, dobiti mjesto u
najmoćnijim krugovima bostonskog društva koje nikad neće pustiti unutra
Irca. Takav je stav bio već generacijama i nijedan uljez nije primljen u te
svete krugove. Bez obzira koliko novca ili moći Jason stekao, uvijek će se
smatrati autsajderom.
“A onda te Bostonska latinska škola odvela na koledž”, tiho je upitala.
“Kad je došlo vrijeme za to, neki su mi irski poslovni ljudi pomogli
podmiriti račun. Naposljetku sam im mnogostruko vratio njihovu
investiciju.”
“Tvoja obitelj mora biti vrlo ponosna na tebe”, rekla je i zbunila se kad
nije odgovorio.
Dok je još uvijek pokušavala pojmiti sve što joj je ispričao, Jason ju je
primio za ramena i tražio sažaljenje ili nelagodu. Nije vidio ni jedno od toga,
samo želju da ga utješi. Mislila je na dječaka kakav je bio onda, gladan i
previše siromašan da bi se mogao nadati i sanjati.
“Oh, Jason”, tiho je rekla. “Nisam ni pretpostavljala kakvu si očajničku
borbu morao voditi. Trebao si mi prije ispričati.”
Vidjela je da ono što je očekivao od nje, nije bilo to. Lice mu je bilo
sasvim mirno. Dotaknula je vitki obraz rukom u rukavici.
“Trebalo te odbiti to što znaš odakle sam došao”, promrmljao je.
Laura je odmahnula glavom. “Divim ti se zbog toga. Divim se zbog
onoga što si napravio od sebe.”
Nije odgovorio, zurio u nju procjenjivački, kao da joj je želio vjerovati,
ali nije mogao. Ruka joj je pala na stranu i uputila mu je nesiguran osmijeh.
Prekinuo ih je dolazak građevinskog nadzornika koji ih je vidio iz
daljine. Gorljivo ih je pozdravio i razgovarao s Jasonom o pojedinostima
projekta. Laura ih je promatrala, pogođena brzinom kojom su gorka sjećanja
nestala s Jasonovog lica i zamijenio ih je njegov uobičajen mirni autoritet.
Uznemirilo ju je kad je vidjela kako lako skriva svoje osjećaje. Bojala se da
ga nikada neće u potpunosti razumjeti.
Nakon što su se nadzornici oprostili, otišli su do kočije i Jason
promrmljao vozaču vozi kući. Laura se popela u baršunom obloženu kočiju,
namještajući svoju drapiranu podsuknju i skupu suknju kako bi mogla
udobno sjesti. Jason je sjeo pokraj nje, zatvorio vrata i navukao marokonske
rolete da zatvori prozore. Susretljivo se nagnuo preko nje da bi povukao
suknje odozdo. Kočija je krenula malim trzajem.
“Jason”, rekla je tihim glasom.
“Da?”
“Nadam se da ne žališ zbog toga što si mi ispričao o svojoj prošlosti.”
Nespretno je posegnula za njegovim prsima. “Znam da si mnogo više
ostavio neizgovorenog. Jednog dana nadam se da ćeš mi se vjerovati
dovoljno da mi kažeš ostalo.”
Ruka mu se stisnula u šaku iznad njezine. Iznenađeno ga je pogledala,
pitajući se je li ga nečim naljutila. U njegovim je očima gorio je tamni
plamen – ali to nije bio bijes. Obavio je drugu ruku oko stražnjeg dijela
njenog vrata. Njegove guste crne trepavice su spustile, a on je pogledao u nju
suženim pogledom.
“Laura, zašto si se udala za mene?” upita grubo.
Zapanjila se i poslala nijansu-dvije bljeđa. Nespretno je pokušavala
izbjeći pitanje. “Vjerujem da se to zove kompliment, gospodine Moran.”
Nasmiješila se, ali nije odgovorio. Njegova tišina ju je prisilila da nastavi.
“Zašto sam se željela udati za tebe... dobro, bilo je mnogo razloga,
pretpostavljam. Ja... Znala sam da ćeš se dobro brinuti za mene i bio si
Haleov prijatelj, a tijekom te četiri godine provodio si s nama Božiće,
upoznala sam te, i...” Pogled je naglo spustila. Pokušala se izvući, ali brzo je
shvatila da nema nikakve šanse protiv devedeset kilograma teškog
svojeglavog, upornog mužjaka i oboje su znali da je neće pustiti sve dok mu
ne pruži ono što želi.
“Istinu”, promrmljao je.
“Ne mogu ti reći nešto što ni sama ne znam.”
“Probaj.”
Bespomoćno je povukla svoju zarobljenu ruku. “Zašto je to potrebno?”
“Zato što sam mislio da si prisiljena udati se za mene. Prije nekoliko
dana mi si rekao da si se udala slobodnom voljom. Moram znati zašto.”
“Ne znam zašto.” Laura je uzdahnula dok je podigao i povukao je u
krilo. Bila je upletena u čahuru suknji i korzeta, a glavu joj je snažno
privlačila njegova ruka. “Jason, molim te, ne znam što želiš...”
“Vraga ne znaš.”
“Pusti me, ti siledžijo!”
Zanemario je njezin zahtjev. “Onda ćemo zabiti još jedan čavao. Ako
si imala izbora, onda mi reci zašto se nisi vjenčala s nekim svog društvenog
ranga. Bilo je mladih muškaraca s dobrim imenima i odgovarajućim
sredstvima – mogla si ih imati.”
“Oh, imala sam izbora”, složila se, zureći u njega. “Horde snobova
plave krvi koje nisu radili ništa osim što su trošili naslijeđeni novac koji su
stvorili njihovi djedovi. Mogla sam se udati za nekog dostojanstvenog
uglednog gospodina koji bi inzistirao na jedemo zobene pahuljice svako
jutro cijelog života, nosio kišobran pod rukom čak i kad nije kišilo i žalio se
dok ne ostari zbog toga što nije prihvaćen u Porcellian klub na Harvardu!”
“Zašto nisi?”
“Jason, stani s ovim!” Koprcala se bespomoćno dok nije iscrpila svu
snagu.
“Rekla si mi da se želiš udati za mene otkad si imala petnaest godina”,
rekao je nemilosrdno. “Zašto?”
Drhtala je od nemoći, oči su joj zablistale od iznenadnih suza.
“Ne, nemoj plakati”, rekao je nježnim glasom. “Laura, rekao sam ti
stvari koje nikada nisam priznao nikome. Ne može ti biti teže nego što je
bilo meni.”
Njegovo lijepo lice bilo je tako blizu njezinom i bilo je nečeg poganskog
u tim crnim očima. Laura je polizala vrhom jezika suhe usnice i teško
progutala. Krv joj je šumjela takvom brzinom da je osjetila nekakvu lakoću
u glavi. “Prvi put kad sam te upoznala”, uspjela je reći, “Hale te doveo kući
za božićne blagdane. Nisi me promatrao tijekom te grozne večere... sjećaš
se?”
Lagano je kimnuo.
“Izgledao si poput vuka u kavezu”, rekla je. “Soba je izgledala premala
za tebe. Tamo nisi pripadao, ali vidjela sam koliko si želio i koliko si bio
odlučan. I znala sam da ti mogu pomoći.”
“Dovraga, nisi se udala za mene da mi budeš od pomoći!”
Uzaludno je pokušavala osloboditi ruke. “Uskoro ćemo stići kući”
“Neću te pustiti dok ne dobijem odgovor. Zar ti se svidjela ideja da se
vjenčaš s nekim društveno inferiornim? Tako bi uvijek mogla držati bič?”
“Ne”, uzdahne.
“Novac? Željela si biti žena bogataša, bez obzira koliko mu vulgarna
bila krvna linija.”
“Jason, ti... ti gnjido jedna!” Bjesomučno se borila. Da ga je mogla
ošamariti preko lica, učinila bi to.
“Zašto si se udala za mene?”
“Zato što sam bila budala i mislila sam da sam ti potrebna, a ja...” Bila
je toliko uzrujana da se počela tresti, a onda se užasnula kad je shvatila da je
na rubu da izvali istinu.
“Zašto si se udala za mene?” ponovo je stigao neumoljiv zahtjev.
Bola ga je oštrim pogledom. “Jason, nemoj me učiniti...”
“Zašto?”
“Zato što te volim”, gušila se, naposljetku priznavši poraz. “Voljela sam
te od prvog trenutka kad sam te ugledala. To je bio jedini razlog... jedini.”
 Četiri

Tremor je obuzeo Jasonovo tijelo i pritisnuo je usne na njeno čelo. Nikada

ranije nije želio da ga netko voli. U njegovom životu nikada nije bilo mjesta
za bilo što ili bilo koga tko bi ga odvratio od njegovih ambicija. Do njegovih
zaruka, bilo je afera ali postojalo je međusobno razumijevanje da je to samo
privremeno. Laura je bila jedina žena koju je uvijek želio.
“Ti si okrutan”, zaplakala je, pitajući se što je upravo učinila. Bila je to
pogreška života priznati mu svoje osjećaje tako brzo. Trebala je čekati,
trebala je sakriti svoje osjećaje.
“Ti si nasilnik, i sebičan, i...”
“Da, i gnjida”, promrmljao je, brišući joj suze. Poljubio joj je vlažne
kapke. “Nemoj plakati, mo stoir, nemoj.”
Očajan da je smiri, ljubio ju je svom nježnošću koju je mogao naći u
sebi. Posegnuo je dolje i povukao joj ruke oko svog vrata, dok mu je jezik
podrhtavao uz njene usne. Mišićavom rukom privlačio je njena leđa. Polako
su suze prestale i drhtavim prstima kliznula je u njegovu kosu.
Na taj njezin odgovor, Jason je završio poljubac beskrajno mekim
udarcem jezika i maknuo usta s njezinih. Sada se morao zaustaviti, ili se neće
moći kontrolirati. Ali njezino tanko tijelo oblikovalo se po njegovom i
njezine grudi pritiskale mu prsa. Pokušao ju je skinuti s krila. “Uskoro ćemo
biti kod kuće”, rekao je grubo, više sebi samom nego njoj. “Bit ćemo kod
kuće i onda...”
Njezine crvene usne pritisnule su njegove, slatko ga mamile i činile ga
bezumnim. Pohlepno je gnječio ustima njene, i divljački joj ubadao jezik.
Reagirala je na to grčenjem i bolnim pulsiranjem između nogu i uzvratila na
njegovu strast istom mjerom. Njegova je ruka očajnički pokušavala u
mnoštvu suknji napipati njene noge, njena bedra, a bilo mu je nemoguće
doći do bilo kojeg dijela njenog tijela kroz čvrsto zakopčanu odjeću.
 Kočija se zaustavila, a Jason sav napet prigušeno je opsovao. Laura je
nesvjesno uzdahnula, prstima stišćući njegov kaput. Trebalo joj je nekoliko
sekundi da shvate da su kod kuće. Gledala je Jasona, ali pogled joj nije bio
usredotočen. Kosa joj je pala na ramena, ukosnice su popadale na sve strane,
šešir se pomaknuo, a njezina se odjeća razbarušila.
Uzaludno je pokušavala popraviti rukama kosu, crveneći od
poniženja. Pomislila je kako će se sluškinje smijati kad budu pričale o
hladnoj, pribranoj gospođi Moran koja hoda u naherenoj odjeći, a kosa joj
izgleda poput ptičjeg gnijezda.
Vozač je počeo otvarati vrata izvana, ali Jason ih je lako uhvatio. Uz
kratku riječ vozaču, zatvorio je vrata. Okrenuvši se prema Lauri, promatrao
ju je kako uvija pramenove kose u punđu i bode ukosnice u nju. “Mogu li ti
pomoći?”
“Dovoljno si pomogao”, rekla je uzrujano. “Kako ti se sviđa ovo! Kada
želiš nešto, moraš to imati bez obzira na vrijeme i mjesto, a sva ostalo može
ići do vraga.”
“Kad je riječ o tebi”, rekao je, “da.”
Onda je pogledala u njega i našla toplu brižnost u njegovim očima, što
ju je natjeralo da počne petljati rukama. Trudila se pažljivo je urediti svoju
odjeću, namjestila je šešir i klimnula kad je bila spremna napustiti kočiju.
Nakon što je prošla kroz stubišta i predvorje, stala je usred ispoliranog
parketa. Domaćica žurno preuzela njezin ogrtač i Jasonov kaput. “Gospođo
Ramsey”, promrmljala je Laura domaćici, “uskoro ću doći k vama
razgovarati o planovima za večeru. Najprije se moram svući s iz haljine za
šetnju.”
“Da, gospođo Moran. Poslat ću jednu od sluškinja da vam pomogne...”
“Neće biti potrebno”, prekinuo je Jason, primajući Laurin lakat.
Na licu domaćice vidjela se mješavina nagađanja, razdraganosti i
užasa. Naravno da se pitala što će se dogoditi gore. Još je uvijek vani bilo
svjetlo – nezamislivo je da u to vrijeme muž legne sa svojom ženom. “Da,
gospodine”, rekla je i krenula prema kuhinji.
Laura je pokušala odgurnuti njegovu ruku sa svog lakta. “Jason, ne
znam što namjeravaš, ali...”
“Ne znaš?” Vodio ju je do stuba bez ikakve žurbe.
“Ovo može čekati do večeri”, šapnula je. “Znam da sigurno imaš
mnogo stvari koje trebaš rješavati...”
“Da, važnih stvari.”
Čim su stigli do njezine sobe, on ju je uvukao i zatvorio vrata nogom.
Njegova su usta nestrpljivo prekrila njena, a njegov dah izazvao navalu
vreline u njene obraze. Skinuo je šešir i raspleo joj kosu, razbacujući igle sve
dok se duga kestenjasta masa nije spustila do njezinog struka.
“Jason, trebam vremena razmisliti o svemu što se dogodilo...”
“Možeš razmišljati o svemu što ti srce želi. Ali kasnije.” Njegove su se
ruke kretale od grudi do bokova. “Jesi li mislila na ono što si rekla u kočiji?”
“O tome da si siledžija?” Naglo je trgnula glavu kad su mu usnice našle
osjetljivu šupljinu ispod uha. “Da, mislila sam na svaku riječ.”
“Da me voliš.”
Sada bi bilo beskorisno poricati. Laura proguta i prisilili se pogledati u
njegove tamne oči. Jason je izgledao tako snažno, usta su mu bila stegnuta i
samo ih je željela prekriti mekim poljupcima. “Da”, rekla je grubo, “Mislila
sam upravo to.”
Bez ijedne druge riječi, okrenuo ju je i otkopčao stražnju stranu
haljine. U žurbi su mu prsti bili manje spretni nego inače. Teška haljina
spustila se zajedno s mnoštvom podsuknji. Laura je ispustila uzdah
olakšanja, kad joj je razvezao čipkasti korzet, a tu napravu od svile bacio na
drugu stranu sobe. Čula je zvuk cijepanja tkanine i osjetila da razderane gaće
od batista padaju na pod.
Tresući se, naslonila se na njega, a glava joj je pala na njegovo rame.
Njegov dlan trljao joj trbuh kružnim pokretima. “Reci mi opet”, rekao je uz
mirisnu mekoću njezina vrata.
 “Volim te... Jasone...”
Okrenuo ju je u naručju i gladno potražio njena usta, a onda podigao
rub njezine potkošulje do struka. Laura je odgovorila s ljubavlju, usnice su
joj se razdvojile, a tijelo savilo uz njegovo. No, kad je osjetila zahtjevni
pritisak njegovog nabrekline na unutrašnjosti svoga bedra, odmaknula se od
njega.
“Ne, ne možemo”, rekla je. “Moram se odjenuti i otići dolje. Gospođa
Ramsey će čekati...”
“Gospođa Ramsey neka čeka, kvragu. Skini košulju.”
“Ne bih”, rekla je slabo.
“Ne želiš?” Polako se približio, a ona je izmicala sve dok ramenima nije
udarila u zid. Bila je očarana tamom u njegovim očima. Kad je ovako zurio
u nju, nije mogla odbiti ništa. Nesigurno je uhvatila rub potkošulje i svukla
ju preko glave.
Jason je posegnuo za njom, a ruke su mu klizile preko leđa i stražnjice.
Obuhvatila ga je rukama oko vrata, a svaki živac je plamtio od intenzivne
strasti koju je pobuđivao u njoj. Mrmljajući promuklo, podigao ju je na zid,
a mišići na njegovim rukama nabrekli su. Oči su joj se raširile, a onda je
iznenadila osjetila kako joj ulazi unutra uz snažan, duboki potisak. Slušajući
prošaptane zapovijedi, omotala mu je noge u svilenim čarapama oko
njegovih bokova.
“Tako si lijepa”, hrapavo je rekao, ljubeći joj bradu, obraze, razdvojene
usne. “Tako slatka... Laura...”
Ritmično se izvlačio i gurao u njezino toplo tijelo, gledajući u rumeno
lice. Laura je cviljela i zatezala noge, a potpetice su udarale u njegovu
mišićavu stražnjicu. Držala se za njega, a ruke su joj grčevito stiskale njegova
znojna, glatka ramena. Izuzetna napetost stezala ju je iznutra gotovo bolno.
Uzdahnuvši, zakopala je lice u njegov vrat i osjetila kako lagano gori i tijelo
joj zahvaća eksplozija užitka. Jason je stisnuo zube nastojeći produljiti
trenutak, ali uskoro je i on doživio rasterećenje.
 Nakon dugo vremena, Laura je postala svjesna da joj prsti dodiruju
pod. Još uvijek je bila u njegovom čvrstom zagrljaju i razmišljala da se još
nikada nije osjećala tako sigurna, tako zaštićena. Pritisnula mu je usne na
rame. “Uvijek sam te voljela”, šapnula je, milujući tamnu kosu na njegovom
vratu. “Čak i kad si bio okrutan prema meni, čak i kad si me gledao kao da
me mrziš.”
“Htio sam te mrziti.”
“I jesi li?”
“Gotovo”, priznao je grubo. “Kad sam te vidio s Perryjem Whittonom.
Nisam mogao podnijeti pogled na ruke drugog muškarca na tebi.”
Pokajnički se nasmiješio. “Nikad prije nisam osjetio ljubomoru i odjednom
sam osjetio kako me steže u trbuhu. Želio sam te zadaviti samo malo manje
nego što sam želio Whittona.”
“Nisi trebao biti ljubomoran”, promrmljala je, još uvijek mu milujući
kosu. “Nikad nisam željela nikoga osim tebe.”

Laura je pjevušila božićne pjesme dok je vješala pozlaćene ljuske jajeta na

božićno drvce, ali je bila preniska mala da bi mogla dohvatiti najgornje
grane. Bilo je tjedan dana do Božića i danima je bila zauzeta božićnim
kolačima i uređenjem kuće. Miris zimzelena ispunio je salon, podsjećajući
na mnoge uspomene iz djetinjstva. Budući da nije imala vremena napraviti
više od nekoliko jednostavnih ukrasa, njezina majka i Sophia dale su joj
nekoliko da započne vlastitu zbirku, uključujući i anđela sa staklenim
krilima kojeg je voljela od djetinjstva. Pažljivo su ona i jedna od sluškinja
nizale brusnice kako bi ispunile prazna mjesta, a prsti su joj bili crvenkasti i
bolni nakon više sati rada. Ostatak salona bio je ukrašen girlandama od
božikovine, vjenčićima od pozlaćenih limunovih listova, nakupinama češera
i zlatnih baršunastih vrpci.
Odjednom se Laura pitala kako će Jasonova obitelj provesti Božić.
Vjerojatno će okupiti rodbinu i prijatelje u svom domu, dijelili sjećanja,
razgovarati i družili se zajedno. Laura je poželjela skupiti hrabrost i pitati
Jasona o Moranovima i zašto nisu poslali nikakve čestitke ili pozivnice.
Jednom je vidjela nekolicinu njegovih staratelja. Budući da je Jasonov otac,
Charles, prije nekoliko godina umro, majka Kate prisustvovala je vjenčanju
sa svojom djecom, dvije kćeri i jednim od njezinih mlađih sinova. Poslije
toga nisu došli na prijem. Morani su bili lijepo, iako jednostavno obučeni, i
činilo se osjećaju tihu zadivljenost prema okruženju u kojem su se našli.
“Naglasak se mogao rezati nožem”, rekla je njezina majka prezirno.
U proteklih godinu dana Laura je razmijenila kratka pisma s
Jasonovom majkom Kate, ali to je bila granica njihove interakcije. Iz svega
je zaključila znala da Jason rijetko posjećuje svoju obitelj, uvijek tijekom
radnog dana. Nikada nije pozvao Lauru ili je poslije odveo u posjete – bilo
je kao da njegova obitelj ne postoji, kao da ona i oni zauzimaju zasebne
svjetove između kojih samo Jason može prelaziti.
Duboko u mislima, Laura je kažiprstom dodirnula usne. Željeli bi otići
u posjetu Kate Moran. Bilo je mnogo pitanja o Jasonu na koje je samo Kate
mogla odgovoriti. Laura je željela znati više o svom mužu, više o prošlosti o
kojoj mu je tako teško razgovarati. Naravno, ako bi zatražila Jasona
dopuštenje da posjeti Moranove, ne bi joj to dopustio. A ako ode bez
njegovog znanja, mogao bi je otkriti.
“Nije me briga”, promrmljala je. “Imam sva prava da ih vidim.”
Ukočila joj se čeljust. “I vidjet ću ih.” Ispunjena mješavinom odlučnosti i
krivnje – jer nije voljela raditi nešto iza Jasonovih leđa – smatrala je da je
ovo najbolje vrijeme za posjete. Sutra ujutro, odlučila je, nakon što je Jason
ode na posao.

Kuća Moran bila je smještena u solidnom dijelu Charlestowna koji je

pripadao srednjoj klasi. Dvije-tri obiteljske kuće nekad su bile naseljene
bogatašima, ali su sada su bile preplavljene doseljenicima iz susjedne četvrti.
Ulica je bila dobro očuvana, sasvim drugačija od niza naguranih stanova i
prolaza prepunih smeća u slamovima okruga South End.
Laura je izašla iz kočije i pogledala gore i dolje niz kamenom
popločenu ulicu. Bio je suh i prohladan dan. Redovi radne odjeće, plave, sive
i smeđe boje, sušili su se na povjetarcu. Zrak je bio ispunjen mirisima mesa
i povrća. Mladi par je hodao, držeći se pod ruku, glava zamotanih u pletene
kape i šalove. Dobacili su joj nekoliko diskretnih pogleda, ali nisu usporili
tempo. Nekoliko djece prekinulo je igru stickballa i zastalo gledajući u nju i
u elegantnu kočiju.
Nakon što je vozaču rekla da pričeka ispred kuće, Laura je otišla do
vrata bez pratnje. Nije bilo niti zvona. Oklijevala je, a onda podigla ruku
kako bi pokucala na oštećenu drvenu ploču.
Dječakov glas je stigao odnekud iza nje. “Ideš u moju kuću!”
Laura se okrenula i ugledala malog dječaka od osam ili devet godina.
Osmijeh joj je prekrio usne. Bio je Moran, nema sumnje. Imao je crnu kosu
i tamne oči, lijepu kožu i rumene obraze koji još nisu izgubili dječju
zaobljenost. Svoju ratobornu bradu i agresivni nos usmjerio je prema njoj.
“Donal?”, upita ona, prisjećajući se imena jednog od dvojice Jasonove
braće.
“Robbie”, srdito je ispravio dječak. “Tko bi drugi mogao biti?”
“Ja sam Laura Moran.” Kada to nije izazvalo nikakav znak
prepoznavanja, dodala je: “Žena tvojeg brata Jasona.”
“Ooohhh.” Robbie je mudro promatrao. “Mama kaže da si gospođa.
Što želiš?”
“Voljela bih vidjeti tvoju majku.”
Uhvatio je kvaku sa obje ruke, otvorio je i pridržao ih. “Mama!” Upao
je u kuću i gestikulirao da Laura uđe. “Mama, Jasonova žena!”
Pozvao je Lauru da ga prati niz dugačak, uski hodnik obložen
odjevnim predmetima koji su visjeli na vješalicama. Hodnik ih je vodio do
kuhinje, gdje je mogla vidjeti jednu stranu štednjaka od lijevanog željeza. Na
vrhu štednjaka nalazio se emajlirani lonac, a zrak je mirisao na dinstane
jabuke. “Uhh... Robbie, možda ne bi trebala doći nenajavljeno”, rekla je.
Bio je zbunjen čudnom riječju. “Nenan...”
“Možda bi trebao reći svojoj majci da sam ovdje.”
“Naravno, rečem”, prekinuo je i zazivao prema kuhinji. “Mam’,”
Jasonova žena!
“Tko je to, šta kažeš?”, čuo se ženski glas, a Robbie je uhvatio Lauirnu
ruku, pobjedonosno je povukao pokraj peći prema drvenom stolu u sredini
kuhinje.
Kate Moran, čvrsta, ugodna lica u srednjim četrdesetim, promatrala je
Lauru okruglim očima. Drveni valjak za razvlačenje tijesta ispao je iz
njezinih ruku na koru pite ispred nje. “Bože pomozi”, uzviknula je.
“Jasonova žena!”
“Ispričavam se zbog neočekivanog upada”, počela je Laura, ali glas joj
se izgubio u vrevi koja je iznenada ispunila sobu. Jasonove sestre, obje
zgodne djevojke u tinejdžerskim godinama, ušle su vidjeti posjetitelja.
“Di je Jason?” Kate je zabrinuto upitala, a ruke posute brašnom
pritisnula na svoje krupne grudi. “Pa, nešto mu se sigurno dogodilo, mom
dragom dječaku...”
“Ne, ne”, reče Laura, “Jason je u redu. Savršeno dobro. Upravo sam
došla...” Zastala je, svjesna mnogih znatiželjnih pogleda na nju. “Zapravo
sam došla u posjetu”, rekla je jadno. “Ali vidim da ste zauzeti. Možda bi neko
drugo vrijeme bilo prikladnije?”
Nastao je trenutak tišine. Kate se brzo oporavila, a njezina se briga
zamijenila znatiželjom. “Baš nam je drago da ste ovdje. Mož’ šalica čaja –
Maggie, uzmi čajnik, Polly, povedi gospođu u salon...”
“Ne bih mi smetalo da ostanem u kuhinji”, odvrati Laura. Bila je
svjesna da ju obitelj promatra zbunjeno i šokirano dok se spuštala na jednu
od drvenih stolica za stolom. Soba je bila topla i vesela, a ona je voljela
neformalnu atmosferu.
Kate bespomoćno slegne ramenima. “Onda ćemo ostati ovdje.”
Otjerala je djecu iz sobe i odmjerila Lauru pogledom. “A sada mi reci što ti
je, draga moja. I da budem sigurna, Jason ne zna ništa o tvojoj posjeti.”
“Ne, ne zna”, prizna Laura, nesvjesno naslonivši laktove na brašnom
posuto voštano platno koje je prekrivalo stol. Oklijevala je prije nego što je
dodala: “Došla sam razgovarati s vama u nadi da ćete mi moći objasniti neke
stvari o njegovoj prošlosti. Jasona nije lako razumjeti.”
Kate se kratko nasmije. “Da, teško je razumjet’ suprotnost, ponosni
dječak i njegove dobre zamisli. Tvrda glava k’o u njegovog starog.”
Laura je bila jedva svjesna da vrijeme prolazi dok je sjedila u kuhinji s
Jasonsovom majkom. Čaj je postao hladan u šalicama dok su razgovarale.
Kateino se raspoloženje mijenjalo od pažljive pristojnosti do naklonosti.
Bilo je jasno da joj se svidjela, a u Lauri je pronašla pažljivog slušatelja.
Izvukla je staru fotografiju Charlieja Morana kako bi Laura mogla vidjeti
sličnost između oca i sina. “Onaj dan kad je Charlie otvorio dućan
Causewayu”, rekla je Kate, sijajući ponosom.
“Bio je vrlo zgodan”, odgovorila je Laura, zadivljena zbog sličnosti s
njezinim mužem – osim što je lice Charlieja Morana bila istrošeno i na
njemu su se vidjele godine siromaštva i napornog rada. Međutim, u očima
mu je bio osmijeh i ranjivost koja se jako razlikovala od Jasonovog mračnog,
ciničnog pogleda.
“To nikad nisam pokazala Jasonu”, komentirala je Kate.
“Zašto ne? Mislim da bi to želio vidjeti.”
“Ne, ne nakon načina na koji su se razišli.”
“Došlo je do svađe?”
Kate je snažno kimnula. “Počelo je s onom finom školom, koja ga je
naučila da postane naduven i govori svisoka. Ohh, dečki su si smještali
međusobno i izazivali. A otac mu je rekao da ne razgovara tako bahato i
bezobrazno.”
 Laura je pomislila na to koliko je usamljen Jason morao biti, uhvaćen
između dva svijeta. “Ali njegov je otac morao biti ponosan na njega”, rekla
je. “Bilo je nevjerojatno da irski dječak pohađa Bostonski latinsku školu, a
zatim koledž”
“Da, Charliju je malo nedostajalo da mu svi gumbi popucaju od
ponosa.” Kate je zastala. “Ali bio je i zabrinut za njega, zaista je.”
“Zašto?”
“Charlie je rek’o da je to previše škole, daleko previše. I bio je u pravu,
to me uvjerilo da Jason odlazi zauvijek.”
“I uzeli su vam ga?”
“Tako je, jasno kao dan. Jason nije želio čuti ni za jednu djevojku u
susjedstvu, iako su bile fine djevojke. Nije želio imati ništa s očevom
trgovinom i ništa sa svojom obitelji. Lokalni su ga momci tjerali su ga da
preuzme mjesto u Pilotu, a to su irske novine, draga. Mogao je nakon toga
do državnog zakonodavstva. Ali Jason je rekao da ne želi ništa od toga, da
će on gledati svoja posla.” Kate je odmahnula glavom. “Sramio se što je bio
Irac i što je bio sin Charlia Morana. Dan nakon te njihove svađe jadni je
Charlie umro. Dva tvrdoglava đavla.”
“Preminuo je tijekom Jasonove prve godine škole, zar ne?” upita Laura.
Kate je kimnula. “Kad je Jason zaradio novac, mislio je da će nam
kupiti veliku kuću i poslat’ svoju braću i sestre u školu. Rekla sam mu da se
neću odreći svog doma. Donal se brine o trgovini, a djevojke se nadaju da će
se udati za dobre irske momke, a ostatak mog potomstva ni malo ne brine
za školu. Jason je krojen od drugačijeg materijala.”
“Ali treba mu obitelj”, rekla je Laura. “On možda ni ne shvaća koliko.”
Kate je upravo namjeravala odgovoriti kad je Robbiejev glas odjeknuo
niz hodnik. “Mama! Tu j’ Jason!”
Laura se smrznula i iznenađeno zurila u kuhinjska vrata kad je vidjela
široka ramena svog supruga. Srce joj se neugodno trznulo kad je primijetila
zloslutni bljesak u njegovim očima. “Jason”, rekla je slabašno. Ustala je i
pokušala se osmjehnuti umirujuće. “Kako si znao...?”
Glas mu je bio hladan. “Došao sam rano kući. Gospođa Ramsey mi je
rekla gdje si.”
Kate je mirno promatrala svog sina. “Lijepo smo družile, Laura i ja.”
Njegov izraz nije se promijenio, ali se savio i poljubio Kateino čelo.
“Pozdrav, mama.”
Laura se trgnula kad je Jason uhvatio njezinu ruku takvim stiskom da
je nakratko osjetila bol. “Vrijeme je da se vratimo kući”, rekao je tiho i
shvatila je potonulog srca da je ljući nego što se bojala da će biti.
Nakon što je jedva imala dovoljno vremena pozdraviti se s
Moranovima, vraćala se s Jasonom u kočiji kući. Napeta tišina između njih
je pilila je Laurine živce sve dok nisu pukli. “Htjela sam ti reći, Jason”, rekla
je oklijevajući, “ali znala sam da ne bi dopustio da odem.”
Uskoro se nasmijao. “Nadam se da si pronašla zabavu kod
Moranovih.”
“Nisam se išla zabavljati.”
“Nije me briga zašto si, dovraga, otišla. Ali, dovraga, to će biti
posljednji put da si krenula u Charlestown.”
“Za ime Boga, to nikome ne nanosi štetu ako odlučim otići vidjeti tvoju
obitelj! Ne razumijem zašto to doživljavaš na taj način.”
“Ne moraš razumjeti, iako bi mogla, da se potrudiš gledati dalje od tog
svog nosa. I obriši taj ranjeni pogled s lica, ili ja...” Stisnuo je čvrsto zube,
pregrizavši svoje slijedeće riječi. Lice mu je bilo tamno od bijesa.
“Zašto mi ne dopuštaš da imam veze s tvojom obitelji? Zašto ih ne
možemo uključiti u naše živote?”
“Prokletstvo!” eksplodirao je. “Moj život s tobom, nema veze s
njihovim! Ne želim podsjetnike – za Boga, neću te natezati kroz moju
prošlost zbog tvoje zabave! Ti manje pripadaš mojoj obitelji nego što ja
pripadam tvojoj. Od sada ćeš se držati dalje od njih.” Njegove su se usne
iskrivile u ružnom podsmijehu. “A ako mi ipak misliš prkositi u ovome,
učinit ću da požališ zbog toga na takav način, da to ne možeš ni zamisliti u
svojoj mašti.”
Laura se povukla iz začaranog transa, uznemirenih zelenih očiju.
“Jason, nemoj mi prijetiti...”
“Razumiješ li što sam ti upravo rekao?”
“Jason, molim te...”
“Da li razumiješ?”
“Da”, rekla je, povrijeđena i zastrašena. “Učinit ću kako kažeš.”

Rijetko se događalo da je Jason prekomjerno pio, ali te se večeri zatvorio u

knjižnicu sa svojim viskijem i ostao sve dok se Laura nije povukla u krevet.
Nije došao u njenu sobu, a ona se bacala i nemirno okretala; nedostajala joj
je toplina i njegovo veliko, snažno tijelo da se privije uz njega. Sljedećeg jutra
probudila se s tamnim krugovima oko očiju i osjećajem nepravde.
Pokušavao ju je kazniti, pomislila je s nelagodom. Pokazat će mu da na nju
ni najmanje ne utječe njegovo povlačenje.
Sjedeći pokraj njega za stolom za doručak pokraj, sa zadovoljstvom je
primijetila da pati od žestoke glavobolje i da su mu oči krvave. Bio je baš loše
volje, ali tih i činilo se da mu je teško pogledati je. Polako je shvatila da
njegova ljutnja nije ni beznačajna, ni privremena, te da je imala manje veze
s njom, nego s bolom zbog starih rana. Razmišljala je o tome što je dovelo
do njihove svađe – ne, možda je najbolje da šuti.
Prošlo je nekoliko dana, i došlo je vrijeme da prisustvuju velikoj
božićnoj večeri koju su priređivali Sophia i Judge Marsh. Laura se nikad nije
toliko trudila osmjehivati se i pretvarati da je vesela, ali bila je odlučna ne
pružiti prijateljima i članovima obitelji razlog, da misle da ima problema sa
suprugom. Trebalo je tri sata i pomoć obje sluškinje kako bi se odjenula i
uredila kosu.
 Haljina joj je bila od tamnog ružičastog satena, tako čvrsto sljubljena s
njezinim tijelom da nije bilo ni centimetra prostora. S vezenim korzetom
četvrtastog izreza i tisućama grimiznih perlica ušivenima preko cvjetnog
uzorka. S njenog vitkog struka spuštala se do poda nabrana satenska
povlaka, ljuljajući se nježno iza njenog tijela dok je hodala. Rukavi su bili
uski i na zglobovima obrubljrni mnoštvom perlica. Češljevi s rubinima
svjetlucali su u masi pletenica i sjajnih kovrča skupljenih na stražnjoj strani
glave.
Jason ju je čekao u prizemlju, bezizražajnog lica. Bio je odjeven u
besprijekornu crno-bijelu kombinaciju, izgledajući sjajno i zapanjujuće
lijepo. U očima mu je nešto zasvjetlucalo kad je pogledao prema njoj, a kad
mu je pogled dosegao njeno lice, postala je svjesna treperenja svojih osjetila.
Beskrajni niz kočija zakrčio je ulicu u kojoj je Marshov dom blještao
od mnoštva sijalica. Žene u baršunastim ogrtačima i krznima su bile u
pratnji muškaraca u ogrtačima i visokim šeširima. Skupine pjevača božićnih
pjesama išle su od kuće do kuće, ispunjavajući noć glazbom. Vrući rum-
punč ukrašen grožđicama i kriškama voća zamirisao je zrak svojom
aromom, kao i vjenčići od borovine i svijeće od pimenta u svakoj sobi.
Hale ih je zaskočio čim su ušli u kuću, veselo je izljubio Lauru i pozvao
Jasona da mu se pridruži na piću s prijateljima s kojima su išli na fakultet.
Laura je poslušno pozdravila majku koja je izgledala neugodno ukočeno kao
i obično. Wilhemina Prescott procjenjivala je svoju najmlađu kćer. “A kakva
je situacija između tebe i... tog čovjeka?”
“Govoriš o mom mužu, majko?” upita Laura i prisili se navući blistav
osmijeh na lice. “Sjajna”.
“Ja sam drugačije obaviještena. Ti i on ste sudjelovali u nekoj vrsti
svađe na zabavi na kojoj ste bili prošli mjesec.”
“Riješeno je, majko.”
Wilhemina se namrštila. “Odvratno je neodgojeno iznositi svoje
prljavo rublje u javnost, Laura. Nadam se da ne poprimaš grube, vulgarne
navike koje si neki ljudi dopuštaju.”
 “Laura!” Prekine ih Sophijin lagani glas. “Draga, moraš doći vidjeti
kako djeca ukrašavaju stablo... apsolutno šarmantno... oprostite, majko.”
“Hvala ti”, rekla je Laura s olakšanjem, slijedeći sestru.
“Večeras je u formi”, promrmljala je Sophia. “Otac nije s njom. Ona
tvrdi da je indisponiran. Pretpostavljam da su imali sukob oko njegove
najnovije fancy-prijateljice.”
Laura je ostala uz Sophiju veći dio večeri, dok se gomila zabavljala
plesom, glazbom i jakim punčem. Pogledom je prelazila more poznatih lica.
Ugledala je svog supruga kako razgovara s ljudima okupljenima oko sebe.
Nije bilo teško uočiti Jasona u gomili – mračnog, živopisnog izgleda, tako
da su svi okolo izgledali bezbojno u usporedbi s njim. Njegov je način
živahniji i intenzivniji od hladne uglađenosti ljudi koji su ga okruživali.
Laura se lagano nasmiješila. Nije joj bilo važno hoće li Jasona ikad
doista prihvatili bostonska elita ili ne. Bila je zadovoljna razlikom između
njega i ostalih, sretna zbog njegove zemaljske vitalnosti, pa čak i zbog
njegovog ogorčenog ponosa. Neodlučno je odlučila prići k njemu i pronaći
neki način da ga odvuče u neki skriveni, privatni kutak. Sigurno mu ne bi
smetao ukradeni poljubac ili dva.
Prošla je kroz ulaznu dvoranu, skupivši nabore svoje povlake kako se
ne bi spotaknula. Hale i jedan od njegovih prijatelja prolazili su pokraj vrata,
držeći trećeg mladića za ramena. Čovjek je očito bio loše zbog previše pića,
a oni su ga željeli izvesti van da se trijezni na hladnom zraku. Takve su se
situacije uvijek rješavale tako, prije nego što se dame stignu uvrijediti pri
pogledu na pripitog gospodina. – Dobra večer, gospođo Moran – vikao je
Hale, provlačeći se. “Propustite Samuela Piercea Lindona, nesretnu žrtvu
vrućeg rum-punča.”
“Hoću li donijeti kavu iz kuhinje?” upita ona suosjećajno.
Hale je otvorio usta da mu odgovori, ali Samuel ga je prekinuo i
okrenuo glavu u Laurinom smjeru. “Moran?” Nerazgovjetno je promrmljao.
“Vi si sestra koja se udala za m-m-micka.”
 “Da, ja sam ta”, reče Laura suho, znajući da dječak nikad ne bi ni sanjao
izreći takvu stvar da je bio trijezan.
Pijani se Samuel oteo iz Haleovog stiska i prikovao Lauru na ulazna
vrata. “Stojiš ispod i-im-imele.”
“Bojim se da ste pogriješili”, promrmljala je Laura, opirući se čvrsto
laktima u njegov trbuh. Zagrlio ju je čvrsto i odbijao je pustiti.
“Evo sada!” Hale je progunđao smeten, pokušavajući odgurnuti
Samuela. “Pusti moju sestru, idiote. Oprosti, Laura... on je previše pijan da
bi znao što radi...”
“R-r-radije bi imala gospodina nego m-m-micka u svom krevetu, zar
ne?” upita Samuel, a njegov smrdljivi dah dopirao je do Laurinog lica. “Dat
ću ti ono što ti nedostaje... Jedan poljubac, to je sve... žene doseljenika obično
nemaju ništa protiv da podijele kr...”
Odjednom je Samuel bio podignut i okrenuo se poput tornada. Laura
se naslonila na vrata, prestrašena, kad je vidjela kratki sukob između
Samuela i njezina supruga. Jasonovo lice bilo je bijelo od bijesa, a crne su oči
plamtjele. Mlitavi Lindon je zamahnuo i promašio. Jedna žena je vrisnula,
dok su druge damski padale u nesvijest. Jason je povukao šaku unazad i
jednim udarcem srušio mladića. Dobro bi ga premlatio, da Hale nije skočio
na njega i držao ga odostraga. Mnoštvo je nagrnulo u predvorje, uzbuđeno
brbljajući.
“Nemoj, Moran”, prošaptao je Hale, trudeći se zadržati Jasona. “Nema
potrebe da obrišeš pod s njim. Nije povrijedio Lauru – bio sam ovdje.”
Jason se umirio, pokušavajući kontrolirati svoju narav. Slegnuo je
ramenima Haleu i prišao svojoj ženi, primivši je za ramena. Zabrinuto je
pogledao preko nje. “Laura...”
“Jason, dobro sam”, rekla je tupo. “Nije bilo potrebno napraviti scenu.
On je samo pijani dječak. Nije namjeravao...”
Ledeni glas njezine majke presjekao je buku. “Kako se usuđujete”,
uzviknula je Wilhemina, promatrajući Jasona. “Kako se usuđujete pretvoriti
ovo društveno okupljanje u tučnjavu lučkih radnika! Moguće je da se Irci
tako ponašaju na takav način, ali to nije način pristojnih ljudi!” Njezino
visoko, tanko tijelo ukočilo se od bahatosti. “Vaša skupa odjeća i pretvaranje
da posjedujete manire ne mogu prikriti ono što jeste, neodgojeni seljak.”
Laura ju je prekinula, ne mogavši više šutjeti. “Začepi, majko.”
Wilhemina se vilica spustila od zapanjenosti. Nikada se nitko od
njezine djece nije usudilo razgovarati s njom tako grubo.
Hale se zakikotao, dobacivši Lauri iznenađen pogled pun odobravanja.
Sophia je zakoračila naprijed i priprijetila prstom Samuelu, koji je
uspio sjesti i zbunjeno se držao za glavu. “Mladiću, nije mi drago da gosti
napadaju jedni druge u mom domu.” Okrenula se prema bratu. “Molim te,
odvuci svog prijatelja, Hale.”
“Da, gospođo”, odgovorio je poslušno.
“Sophia”, rekla je Laura tihim glasom, klizeći rukom preko Jasonove,
“Vjerujem da ćemo sada otići kući.”
Sophia je pomicala pogled s Jasonovog kamenog izraza prema
Laurinom uznemirenom. “Razumijem, draga.”
Hale ih je zaustavio prije no što su stigli do vrata i pljesnuo Jasona po
leđima. “Ja... uh, želim se ispričati za Lindona. Bit će mu žao zbog svega toga
kad se sjeti.” Pružio je ruku, a Jason ju je kratko protresao, razmijenili su
skrušene poglede.
Laura je šutjela za vrijeme vožnje kočijom do kuće, želeći da se oboje
malo smire. Bila je bijesna i uzrujana Jasonovim ponašanjem. Nije bilo
potrebno napraviti takvu scenu! Samuel je bio neugodan, ali teško da je bio
opasan. Problem se mogao riješiti nekoliko kratkih riječi i Jason je to znao.
Znao je također, da ako dvojica gospode smatraju da se moraju potući, to
nikada ne rade u prisustvu dama.
Čim je Jason otpratio Lauru u kuću, gospođa Ramsey se pojavila
iskazati joj dobrodošlicu. Laura je mahnula domaćici, a gđa Ramsey odmah
je nestala, čitajući s njenog lica da nešto nije dobro. Jason se okrenuo i
krenuo prema stubama.
“Jasone, pričekaj”, rekla je Laura, uhvativši mu ruku. “Moramo
razgovarati o tome što se dogodilo.”
Istrgnuo je ruku. “Nema se o čemu razgovarati.”
“Zar nema? Moraš priznati da si pretjerano reagirao.”
“Ne nazivam pretjeranom reakcijom, kad spriječim neku pijanu
budalu da hvata moju ženu.”
“Nije se trebalo postupiti s njim tako oštro. Nije bio svjestan što radi...”
“Vraga nije bio! Misliš li da bi te uvrijedio da si žena nekog drugog?
Supruga bostonskog nasljednika?” Podsmjehnuo se kad nije odgovorila.
“Ne. Zato što su on i njegovi vršnjaci navikli irskim kućnim pomoćnicama
dijeliti šamare i pipati ih ili posjećivati barake za prostitutke u North Endu,
a u njihovim očima činjenica da si udana za jednog Irca čini te...”
“Jason, nemoj”, zaplakala je, bacila mu se oko vrata i zagrlila se njegovo
kruto tijelo. “Moraš li sve kriviti zbog činjenice da si Irac?” Pritisnula je
žalosni poljubac na njegov vrat. “Razgovarajmo o tome razumno.” Poljubila
ga je još jednom, ovaj put ispod uha. “Dođi sjesti pokraj mene uz vatru.”
Na trenutak je pomislila da će odbiti, ali onda se složio uz prigušenu
psovku i slijedio je u salon. Laura se nastojala pribrati, prišla je otomanu i
sjela, a Jason je gurnuo ugljen u kamin. Bacio je pregršt borovih i brezovih
grana, otresao ruke i sjeo na pod, poduprijevši se na jedno koljeno. Svjetlost
vatre igrala je preko njegove raščupane crne kose i oštrog lica, pretvarajući
kožu u bakar.
Laura je duboko udahnula i trudila se naći prave riječi. “Jason... nisu
me primjedbe mladog Lindona toliko uzrujale koliko tvoja reakcija.”
Zagledala se u vatru, stišćući uzrujano svoju haljinu od perlica. “Bojim se da
imaš više zajedničkog s mojom majkom i njenim predrasudama nego što
misliš”, rekla je. Uputio joj je pogled pun upozorenja, ali nastavila je posve
tvrdoglavo. “Duboko u sebi, čini se, vjeruješ kao i ona, da se nasljednica
nikad ne bi trebala udati za jednog Irca. Misliš da se dva svijeta trebaju držati
odvojeno. Ali nikada nećeš izbrisati prošlost... svoju obitelj... svoju baštinu.
Ne možeš okrenuti leđa i pretvarati se da ne postoje.”
Jason je šutio, nepomičan. Laura uzdahne od frustracije, misleći da je
možda razgovara sa zidom od opeke. “Oh, zašto moraš biti tako tvrdoglav?”
Nakon što je još trenutak zamišljeno sjedila, ustane i ode do božićnog drvca
u udaljenom kutku. “Imam nešto za tebe”, rekla je, podižući maleni paket
umotan u papir u boji. “Radije bih ti to dala sada, nego čekala do jutra.”
“Laura, nisam raspoložen za ovo.”
“Molim te”, rekla je, pruživši mu dar. “Molim te, želim da to učiniš.”
Ne obazirući se na svoju lijepu haljinu, kleknula je na pod pokraj njega i
spustila mu paket ravno u krilo.
Hladno ju je promatrao. “Pretpostavljam da ovo ima neke veze s našim
razgovorom.”
“Da, mislim da ima.”
Jason je polako poderao jednu stranu papira i izvadio malu uokvirenu
fotografiju. Umirio se, glave pognute iznad slike u sepiji. Laura je odabrala
jednostavni srebrni okvir ukrašen ornamentima u svakom kutu.
Slika je prikazivala Charlia Morana na ulazu u njegovu trgovinu. Bio
je to šok za Jasona – zadnji put vidio je očevo lice dan prije Charlijeve smrti.
Osjećao se kao da je dobio snažan udarac u prsa. “Gdje si to dobila?”, upitao
je nakon dugo vremena.
“Tvoja mi ju je majka pokazala. Pitala sam je mogu li ti to dati. Rekla
je da je nikad nisi vidio.”
“Ne.” Zagledao se u lice na fotografiji nagriženo vremenom, potresen
uspomenama koje je izazvala u njemu.
Laura ga je gledala gotovo majčinskom nježnošću dok je proučavao
blijedu sliku.
“Veliki, naprasiti Irac prijeke naravi, koji je volio popiti”, rekao je
Jason. “Nikada nismo mogli razgovarati bez rasprave. Posljednji put kad
sam ga vidio bio je najgori. Gotovo smo se potukli.”
 “Zašto?”
“Optužio me da sam se sramio njega i obitelji. Rekao sam mu da je u
pravu. Ja...” Jason je skrenuo pogled s slike, čeljust mu se stezala. “...rekao
sam ono što nikada nisam trebao reći. Nisam želio ništa od njegovih planova
za mene. Bog zna da nikad nisam želio biti borac za irska prava, ili otići u
političke vode, ili preuzeti njegovu trgovinu...” Prekinuo se naglo. “A to sada
nije važno.”
“Sutradan je umro, zar ne?” upita Laura.
Jason se gorko nasmiješio. “Te noći, zapravo. Brzo, neočekivano.
Mama je poslala po mene, ali bio je mrtav prije nego sam stigao do kuće.”
“Sigurno si bio očajan.”
“Bio sam ljut zbog svega što sam mu rekao.” Jason je bio previše
zanesen sjećanjima na taj razgovor “Zato što je otišao prije nego što sam
mogao povući ono što sam rekao.”
“Što si mu rekao?” šapnula je.
“Ja...” Duboko je progutao i suzio oči pred iznenadnom navalom suza.
“Prokletstvo”. Oštro je prešao rukavom preko lica, užasnut zbog nedostatka
kontrole. “Dovraga, ne znam.”
“Jasone, moraš oprostiti sebi”, tiho je rekla. “Nema tu mjesta za
krivnju. Nije tvoja krivica što si želio život različit od njegovog. Nije tvoja
krivica što je umro.”
“Ja nikad...” Jason se iznenadio zbog toga kako su ga sjećanja mogla
povrijediti nakon svih ovih godina. “Nisam se stigao izmiriti s njim. Umro
je misleći da ga mrzim.”
Konačno je shvatila teret krivnje kojeg je tako dugo nosio. Morala mu
je prići bliže. Zagrlila ga je jednom rukom oko vrata i položila dlan na njegov
vlažan obraz. “Ne, Jasone”, šapnula je. “To nije istina. Znao je da ga voliš.
Bio je ponosan na tebe. Pitaj Kate i ona će ti reći koliko.” Vidjela je da mu se
prsti stežu na srebrnom okviru i stavila je ruke preko njegovih.
Jason je zurio u fotografiju dok tuga i krivnja koje su ga godinama
mučile nisu počele popuštati. Bit će potrebno vrijeme da izblijede, ali znao
je da Laura ima pravo. Greška nije bila njegova – nije bilo krivnje.
Laura je zajedno s njim proučavala sliku. “Želim da držimo ovo na
kaminu”, promrmljala je, “da svi vide. Želim da te podsjeća na prošlost i da
te podsjeti da se ne treba sramiti onoga što je on bio i onoga što si ti sada.”
“Možda ne,” priznao je grubo, “ali...”
“Nije važno što misle o plitki ljudi. Zaljubila sam se u tebe zato što si
čovjek kakav jesi. A kad budemo imali djecu, želim da upoznaju tvoju obitelj
isto kao i moju. Bit će ponosni na svoju irsku baštinu.” Nesigurno se
nasmiješila. “A ako misliš da ne mogu parirati tvojoj tvrdoglavosti, Jasone
Morane, onda moraš još ponešto naučiti o meni.”
Bio je tih, pogled mu je bio prilijepljen za fotografiju, a onda ju je
odložio na stranu. “Držat ćemo ovu prokletu stvar gdje god želiš”,
promrmljao je. “Objesi je na ulazna vrata, ako ti se sviđa.”
Osmijeh čiste radosti izbio joj je na licu i znala je da će sve biti u redu.
“Možda i hoću.”
Jason ju je privukao u zagrljaj, stežući je na svoja prsa sve dok gotovo
nije mogla disati. “Volim te”, rekao je promuklo, zagnjurivši lice u njenu
kosu. “Uvijek sam te volio.”
“Izabrao si lijep način da mi to pokažeš”, promrmljala je zabivši nos u
njegov vrat. “Nestrpljiv, sarkastičan”
“Bezobrazni mali vraže.” Ispustio je dug uzdah. “Mislio sam kad bi ti
znala što osjećam prema tebi da bi mi bacila sve natrag u lice. Bilo je sigurnije
da ti i svi drugi mislite da sam te želio samo kao ukras, trofej...”
“Dok sam se ja pretvarala da sam se udala zbog osjećaja dužnosti
prema mojoj obitelji.” Smiješila se tiho. “Trebali smo od početka biti iskreni
jedan prema drugome.”
Protrljao je obraz na njenu kosu, držeći je kao da je nikad neće pustiti.
Nikada nije osjetio takav mir. Cijeli život bio je usmjeren prema ovom
trenutku, toj ženi. Tišinu nije prekidalo ništa osim pucketanja vatre. Njezino
zlatno svjetlo svjetlucalo je s ukrasa na božićnom drvetu, staklenih krila
anđela, perlica na Laurinoj satenskoj haljini.
Laura je bila ispunjena srećom. Oduvijek je voljela Božić, ali sada više
nego ikad, jer je ove noći konačno započeo njihov brak. Nije joj mogao
pokloniti veći dar. Toliko je mnogo praznika proveo s Prescottima, uvijek
kao autsajder. Ali sad će ona i Jason živjeti zajedno i imati svoju obitelj. I
učinit će svaki Božić čarobnim kao ovaj. Čvrsto ga je držala.
“Mo stoir”, šapnuo je i pomaknuo usta s brade u dolinu između
njezinih grudi. Laura je prepoznala riječi koje je prije rekao. “Reci mi što to
znači”, rekla je, a oči su mu se polako zatvarale kad mu je ruka ušla u njezin
korzet.
“Moje blago.”
Ona mu je milovala vrat. “A druga riječ kojom si me nazvao...”
“Gradh mo chroidhe... ljubav mog srca.”
Nasmiješila se od zadovoljstva. “Je li to ono što sam ja sada tebi?”
“To je ono što si oduvijek bila”, rekao je i spustio usta na njena.
 O autorici

LISA KLEYPAS je autorica dvadeset i dva povijesna ljubavna romana koji

su objavljeni na dvanaest jezika. Godine 1985. osvojila je titulu Miss
Massachusettsa i natjecala se u natjecanju Miss America u Atlantic Cityju.
Diplomirala je političke znanosti na Wellesley Collegeu. Svoj prvi roman
objavila je sa dvadeset i jednom godinom. Njezine su se knjige pojavljivale
na popisima najprodavanijih poput New York Timesa, USA Todaya,
Publishers Weeklya i WaldenBooksa. Lisa je udata i ima dvoje djece.