KOLIBA

Trofej knjiga 1
Trofej knjiga 2
 Prije godinu dana, pokopala sam supruga.

Prije godinu dana sam ga drţala za ruku i oprostila se.

Sada, većinu svojih dana provodim izgubljeno, negdje izmeĎu pokušaja da se

sjetim i najmanjeg detalja našeg ţivota i pokušaja da sve zaboravim. Ispunjavam
sate radom dok se ne iscrpim previše da bih ga se sjećala, da bih uopće bilo što
osjećala.

Jedna godina, tristo šezdeset pet dana – a onda jedno kucanje na moja vrata
mijenja sve. Njegovo pismo, posljednji zahtjev, tajna:

Trofej knjiga 3
Trofej knjiga 4
Trofej knjiga 5
 „U redu, gospodine Bell. Mislim da ste spremni.”
Medicinska sestra bila je onaj osebujni, jedinstveni spoj učinkovitosti i Zen
spokojnosti koju moţete pronaći samo na onkološkom odjelu. Rukovala je iglom
pričvršćenom na intravenski (IV) kateter1 probijajući moju lijevu mišicu,
pričvrstivši mi je za nadlakticu zagasito bijelom, medicinskom trakom, za stezanje
vena. Oči su joj bile smeĎe, točno poput nijanse labradorovog čokoladnog krzna.
Bila je topla i briţna, ali ispod tog oklopa dobre njegovateljice, skrivala se hladnoća
nekoga čiji je posao gledati kako ljudi umiru.
„Trebat će nekoliko sati da ovo iscuri, onda ćemo vas nadzirati zbog -“
„Znam,“ prekinuo sam je. Otvorio sam svoj laptop. „Prošao sam ovo
nekoliko puta.“
Nasmiješila se. „Naravno, gospodine Bell. Ako vam bilo što treba, samo
pritisnite gumb za poziv.“
Nekoliko sekundi sam oklijevao, zatim rekao, „Postoji nešto.“ Bacio sam
pogled na zavjesu koja nije bila sasvim navučena.
Shvatila je značenje i spojila dva kraja zavjese, metalni su prsteni zaškripali
oštrim zvukom. „Što mogu učiniti za vas, gospodine Bell?“
Zavukao sam ruku u svoju veliku torbu, koja je bila poloţena na pod pored
ove monstruozne stolice – bizarne, frankenštajnske naprave, ne baš nalik na
leţaljku i ne baš na bolnički, medicinski ureĎaj, već nešto izmeĎu.
1
Kateter IV koji se koristi za direktno ubrizgavanje lijeka u venu.

Trofej knjiga 6
 Bila je napravljena od sintetičke gume ili vinil materijala koji je škripao pri
svakom laganom pokretu, a isto tako tvrda i previše uspravna da bi bila zaista
udobna, ali kad se opustite i podignete oslonac za noge, prisiljava vas u gotovo
horizontalan poloţaj, neprirodno prkoseći gravitaciji.
Stolica mi je odvlačila paţnju, mrzio sam je gotovo jednako koliko i odjel,
kateter IV i cijeli prokleti morbidni cirkus.
U torbi mi je bila tanka mapa za dokumente. Na etiketi sam urednim
rukopisom, crnim Sharpieom2 napisao tri slova: NDA. Povukao sam jedan list
papira, na kojem su bila dva i pol odlomka, s razmakom. Napisano čvrstim, čisto
formalnim načinom mog odvjetnika, tiskano na sluţbenom, zastrašujućem
zaglavlju. Predao sam ga medicinskoj sestri, koju je pločica s imenom, zakačena na
blijedozeleni rukav, predstavljala kao Tiffany Snell, R.N3, O.C.N4.
„Ovo je NDA, ugovor o povjerljivosti.“
Dopustila si je kratko mrštenje. „Dobro?“
Zadrţao sam glas niskim, ne šapćući, ali samo za njene uši. „Ovdje sam sam,
kao što sam siguran da ste primijetili.“
„Da. Zbog toga razdoblje vašeg promatranja mora trajati tako dugo.“
„Znam.“
Posegnuo sam u torbu i izvukao olovku – lijepa olovka, velika, metalna, sa
dobrim mehanizmom, mojim imenom sa strane: Adrian Bell i logom, grbom sa
mojim monogramom. Taj je logo bio prepoznatljiv većini ljudi; vidite ga na
naslovnici mojih knjiga, na web stranici i skupo prezentiranog kao logotip
producentske tvrtke tijekom naslovnih sekvenci kada gledate filmove snimljene
prema mojim knjigama. Pruţio sam joj olovku, tapkajući njome po NDA.
„Ovdje piše da nikome nećete otkriti da sam uopće bio ovdje, a kamoli zbog
čega. Plaćam ovo gotovinom, tako da nema tragova dokumenata za osiguranje.“
Namrštila se ponovno dok je čitala. „Mogu li pitati zašto je ovo tajna?“

2
Marka flomastera za pisanje
3
Certificirana medicinska sestra
4
Onkološka medicinska sestra

Trofej knjiga 7
 „Imam svoje razloge,“ rekao sam. „Što god se još mora učiniti tijekom ove
infuzije, volio bih da učinite, uključujući promatranje i moj eventualni otpust. U
redu? To znači da samo jedna osoba mora potpisati ovu stvarčicu.“ Ponovno sam
kucnuo NDA.
„A ako ne potpišem?“ Nije zvučalo ratoborno, samo... jednostavno pitanje.
Nasmiješio sam se. „Tiffany – gospodična Snell. Trebam li ovo doista objašnjavati?
Znate tko sam. Ne ţelim da se ovo otkrije. To je sve. Štitim svoju privatnost.“
Njeţno je izdahnula – nije to bio uzdah, više zamišljen dah. „Što je sa vašom
suprugom? Zašto ona nije ovdje?“
Trebala mi je sva snaga da se ne trznem na to pitanje. „Morat ću odbiti da
odgovorim, gospodična Snell. Moţete li molim vas, jednostavno potpisati? To
samo znači da nikome nećete reći da sam bio ovdje. Ako kolege pitaju, vi
jednostavno recite da ne moţete pričati o tome. Nemojte oko toga praviti veliku
stvar, jednostavno tako – ne mogu pričati o tome. To je sve.“ Zastao sam, ponovno
se osmjehnuvši. „Bi li vam pomoglo da znate kako sam donator ove ustanove svake
godine?“
Trznula je ramenom. „Ne baš. Samo sam medicinska sestra.” Još jedan od
onih zamišljenih izdaha. „Gospodine Bell, potpisat ću vaš NDA. Ali moram
podijeliti svoje misli s vama. Nije pošteno ovo kriti.” Tople smeĎe oči su joj
trenutno otkrivale tugu koju inače skriva. „Vidjela sam vaš dosje, naravno. Ono s
čim ste suočeni je… to nije…”
„Nema visoku stopu preţivljavanja,” dovršio sam. „Znam.”
„Kriti to od vaše supruge, gospodine Bell.”
„Adrian.”
„To stvarno, stvarno nije pošteno od vas, Adrian. Ne činite joj nikakve
usluge. Očito ne znam ništa o vašem braku, ali ako vas ona voli -“
Drhtavo sam uzdahnuo, prekinuvši je. „Jeste, Tiffany. Više nego zasluţujem.
Više nego… više nego što je, moţda zdravo.”
„Pa zašto -“

Trofej knjiga 8
 „Imam svoje razloge,” ponovio sam. Ovaj put se nisam smijao. Namrštio
sam se na način koji je govorio da razgovor mora završiti. „To nije pošteno od
mene, znam. Vjerujte mi, znam. Ali nije pošteno ni da ovo imam. Da sam ovdje.
Nije pošteno da plaćam ovaj tretman liječenja koliko plaćam. Što moţete pobrojati
kao nepošteno u svom ţivotu, Tiffany? Puno toga, siguran sam. Poštenje je mit.
Poštenje ne postoji.”
Gledala me ravnomjerno, odmjereno, zatim uzela olovku od mene. Potpisala
je NDA uţurbanom škrabotinom medicinske sestre. Stavila je datum. Dodala mi je
olovku.
„Zadrţite je.”
Dopustila je da joj mali smiješak preĎe preko usana. „Pročitala sam sve vaše
knjige, znate. Uţivala sam u njima. Zbog njih se osjećam kao da ponovno mogu
vjerovati u ljubav.” Napravila je gestu olovkom. „Hvala vam.”
„Ako slučajno imate primjerak kod sebe, potpisat ću je za vas.”
Ugrizla je usnicu. „Zapravo imam.”
„Donesite je kada me doĎete provjeriti.”
Kimnula je glavom, zakačivši olovku na kutu v izreza svoje uniforme.
Ponovno mi se nasmiješila i otišla.
Više postigneš kad si pristojan i laskav, nego neprijateljski i zahtjevan,
govorila je moja majka.
Unio sam šifru u laptop; ovdje je bilo Wi-Fi mreţe, tako da sam mogao
provjeriti email, ali nisam. U stvari, isključio sam Wi-Fi, tako da mi paţnju ne
odvlači zvuk dolazne email pošte, izvukao beţične slušalice iz torbe i uključio
Rostropovicha preko telefona.
Otvorio sam svoj rukopis. Zatvorio oči, duboko udahnuo, zadrţao dah i
polako ga ispustio. Ponovio sam to četiri puta. Mentalno odbacivši ošamućenost
kemoterapijom, bockanje IV igle, neprekidno zvučno signaliziranje IV ureĎaja koji
ukazuje na to da je vrećica ispraţnjena, povremenih ometanja liječničkih
pomoćnika, škripanja udobnih tenisica i ţamora tihih razgovora.
Odbaci sve. PronaĎi svoj smjer.

Trofej knjiga 9
 Tu je, ispod površine. Uvijek je tu; uvijek je bio tu. Kao što je Louis
L'Amour rekao, mogao bih sjediti nasred Sunset Boulevarda sa pisaćim strojem na
koljenima, a kad krenem svojim smjerom, ne bih primijetio ništa osim riječi na
stranici.
S ovom pričom na kojoj sada radim, ipak je teţe, treba više napora da se
udubi u nju, više mentalne razgibanosti da uĎete u tijek. Morao sam pronaći pravu
ravnoteţu, iskoristiti potrebne emocije, a i dalje ostati objektivan pripovjedač.
Ova je osobna. Više od svih drugih knjiga koje sam napisao u svojoj karijeri,
ova... ova je zahtijevala više od mene.
Moram to ispravno uraditi.
Pišem je samo za jednu osobu. Dobro, dvije. Ali zapravo, samo jednu. Nju.
Moju ljubav. Moju Nadiu.

Trofej knjiga 10
 „Dajmo epinerfin... kakav mu je krvni tlak?“
„Osamdeset sa pedeset i pada.“
„Bolničari iz hitne pomoći kaţu da obitelj nije govorila engleski, a on nije
evidentiran nigdje gdje smo ga mogli pronaći, tako da lijekovi nisu poznati.“
Ponovno sam provjerila grafikon, tu nam ništa nije moglo pomoći.
Pacijent je muškarac, četrdesetih godina–Luis Herman–primljen u ER5
početkom tjedna zbog srčanog udara, od kojeg se oporavljao u ICU gdje radim…
sada trpi neočekivani anafilaktički šok. Ne govori engleski jezik, nije osiguran,
nema dostupnu povijest bolesti… nesvjestan je i ne reagira.
Deţurni liječnik, Dr.Wilson i još dvije medicinske sestre – Lydia i Sally –
bile su u sobi, izveli smo postupak odrţavanja pacijenta na ţivotu. Nekako se
stabilizirao, sada smo samo morali dokučiti što je bio uzrok – provjerili smo
lijekove koje se koriste tijekom operacije, oporavka, pokušali utvrditi je li mogao
koristiti bilo kakav lijek koji bi prouzročio anafilaksiju… kada je to završeno, Dr.
Wilson je bio pozvan u drugu sobu, a moj sat je stao jer je bilo vrijeme da
provjerim gospodina Renfroa u 213, koji je trebao ustati i šetati svako sat ili dva, a
zatim će gospoĎi Lasseter u 215 trebati još jedna doza lijekova protiv bolova kako
bi joj bilo ugodno… dok završim obilaske, podijelim lijekove, okrenem pacijente,
provjerim vitalne vrijednosti i prekriţim stavke sa svojih kontrolnih popisa, trebala
bih završiti smjenu za sat vremena, još uvijek taj sat moram odraditi, a radim od
šest jutros, nisam večerala jer je gospodin Hermano upao u anafilaksiju, zatim se
John Doe u 219 vrišteći probudio iz kome dok sam bila sa Renfroom…

5
Hitna služba

Trofej knjiga 11
 Napokon sam završila, uvukla se u svoju duksericu sa kapuljačom, mahnula
Dr. Wilsonu, Sally i ostalima, zaputivši se prema dizalu. Čekala sam dizalo kad
sam začula cipele Dr.Wilsona iza sebe.
„Nadia.“
Dizalo je stiglo, ali sam čula najavu u glasu Dr.Wilsona čak prije nego sam
se okrenula. Nisam se ţeljela okrenuti. Jednostavno nisam. Ali sam uradila to.
Wilsonovo lice je bilo čvrsto, tvrdo, stegnuto.
„Gosp. Hermano?“
Kimnuo je, a ja sam se pitala je li njegova kozja bradica sada više bijela nego
jutros. „Davao je znakove dok ste bili sa gospoĎom Lasseter.“
„Niste me pozvali?“
„Nije bilo vremena. Mislim da stent nije pomogao. Ne znam. Preminuo je
dok sam stigao tamo. Samo sam mislio da biste trebali znati.“
„Hvala.“
„Dobar posao danas, Nadia.“ Oklijevao je.
„Što?“ Upitala sam.
„Danas ste dvostruko radili.“
„Da.“
„Kao i jučer.“
„Da.“
„A sutra ste ponovno na rasporedu.“
„Adrian je van grada.“ Slegnula sam ramenima. „Radije bih radila nego bila
sama kod kuće.“
„Razumijem to, zaista. Ali – trebam vas u najboljoj formi. Vi ste mi najbolja
medicinska sestra, ako pregorite, u zeznutoj sam situaciji. Tko će preuzeti vaše
mjesto? Lydia? Sally?“

Trofej knjiga 12
 Oboje smo znali da ni Lydia ni Sally nisu za ICU, svakako ne dugoročno.
Obje su odlične medicinske sestre, ali za Lydiu ne više nešto poput L&D odjela6, a
Sally je previše slatka i nevina za ovaj posao. ICU je brutalan. Morate biti paţljivi i
predani, ali takoĎer morate zadrţati odreĎeni dio sebe zaštićen od svega toga.
Morate biti sposobno sve ostaviti iza sebe kada završite s poslom. Mogu da kaţem
kako ga Sally nosi sa sobom kući.
„Neću pregorjeti. Obećavam.“
Samo je uzdahnuo. „Ipak. Lacy će sutra pokriti drugu polovicu vaše smjene.
Neću dopustiti da mi najbolja sestra radi tri duple smjene zaredom, kada nam ne
nedostaje osoblja.“
„Alan -“
„Ne.“ Nagnuo se da provjeri dojavljivač koji je zabrujao u dţepu hlača
njegove uniforme. „Radite jutarnju smjenu, zatim idite kući, popijte čašu vina uz
ručak i onda... ne znam. Idite prošetati. Gledajte Netflix. Što god. Samo uzmite
nekoliko sati za disanje, Nadia. Vidimo se u četvrtak. Moram ići.“
Mrzim slobodno vrijeme.
Najeţila sam se. Dosadno je. Pogotovo kad Adrian putuje.
Radila sam kao luda još otkako sam bila tinejdţer, odraĎujući puno radno
vrijeme nakon škole i drugi posao vikendima, pa sam mogla uštedjeti za svoj prvi
automobil. Zatim sam radila puno radno vrijeme i išla u medicinsku školu, a kad
sam postala certificirana medicinska sestra, radila sam najmanje šest sati tjedno
podrţavajući Adriana kad je započinjao svoju spisateljsku karijeru sa terena. Sada
je to jednostavno navika. Način ţivota.
Ponovno sam pozvala dizalo i ušla. Spuštanje do garaţe bilo je kratko, šetnja
do automobila duga. Prošla je ponoć, oči su me pekle. Osjećala sam onu vrstu
umora koja vam ostavlja tragove na rubovima vidokruga, gdje se vrijeme čini
usporenim, ljepljivim, a zatim prebrzim, pa mi se činilo da mi je trebalo deset
minuta da uĎem u svoj A5, smjestim torbicu na suvozačko sjedalo, pokrenem
motor i zakopčam se -zatim sam trepnula i našla se na pola puta do kuće, ne
sjećajući se voţnje.

6
Porođajni odjel

Trofej knjiga 13
 Onda sam cijelu vječnost čekala crveno svjetlo, zaustavljena na praznom
raskriţju gdje su trgovine bile zatvorene i mračne, ulice vlaţne nakon kratkog
pljuska, od čega su semafori reflektirali na crnoj ploči u mrlji crvene i zelene boje.
Radio je bio isključen. Nakon tolike manijakalne trke i kaosa, uţivala sam u
tišini tople unutrašnjosti automobila, mirisu koţe, blagom dašku osušene hrpice
lavande koja je visjela s retrovizora.
Stigla sam kući, zaustavljajući se na dugom, strmom prilazu. Stala sam na
vrh, čekajući da se otvore garaţna vrata. Kuća je kolonijalna dvokatnica od crvene
cigle, sa bijelim jonskim stupovima koji uokviruju široka bijela ulazna vrata u
francuskom stilu, sa bijelim ţaluzinama. Grmlje u saksiji bilo je precizno ošišano
kvadratnim i pravokutnim oblicima ispod prozora sa svake strane, s obiljem
svijetlih, šarenih višegodišnjih biljaka ispred njih, kao ravnalom poredanih i stazom
popločanom ciglom do prednjeg trijema. Par garaţnih vrata dvostruke širine, bijelo
drvo sa crnim šipkama od kovanog ţeljeza u obliku slova X preko svakih.
Svjetiljke s laţnim svjetlima u kutovima su posjeda, krajnjem kutu, sa svake strane
staze i s obje strane prilaza, trepereći u znak dobrodošlice.
Moţda je McMansion, vrlo moguće kao i svi ostali u našoj ulici, ali to je
dom i volim ga. Prva je i jedina kuća koju smo Adrian i ja zajedno kupili, što se
mene tiče i posljednja. Svakoga dana se zaustavim na prilazu, čekam ovdje da
garaţna vrata polako krenu prema gore, zagledam se u svoj dom i cijenim to.
Dovezla sam automobil na svoje mjesto, isključila motor, otvorivši vrata.
Stajala sam pokraj svog malog crvenog kabrioleta zagledavši se u prazan prostor do
mene koji je bio mjesto za Adrianov automobil. Iznad njega, na mjestu za
skladištenje, nalazila se kolekcija brdskih bicikala, kajaka, dasaka na kojima se
veslalo stojeći, biciklističkih pumpi, rezervnih guma i vesla, te polica straga
prepuna uspomena iz ţivota.
Godina, u stvari.
Zatvorila sam vrata automobila, osluškujući kako motor otkucava i
zaustavlja se. Konačno sam prikupila motivaciju da uĎem unutra; baš kad se svjetlo
garaţnih vrata automatski ugasilo, ispunivši garaţu tamom. Kuća je bila tiha,
mračna. Uključila sam svjetlo u kuhinji, mali snop ţute ţarulje, osvjetljavao je
toplom smeĎom bojom mramorne pultove i ureĎaje od nehrĎajućeg čelika.

Trofej knjiga 14
 Zeleni brojevi na pećnici su pokazivali: dvanaest i četrdeset sedam.
Bila sam gladna. Ali činilo se da priprema hrane zahtijeva previše energije,
čak i otvaranje proteinske pločice, pucketanje kokica u mikrovalnoj pećnici ili
podgrijavanje ostataka. Sve je bilo preteško. Bacila sam torbicu na pult, izvadila
telefon, skinula duksericu, ostavivši je na pultu sa torbicom - svakako se vraćam na
posao za manje od šest sati. Nema smisla jesti. Odlutala sam gore. Koraci su mi
glasno strugali po tepihu, a kad sam dodirnula kvaku i otvorila vrata spavaće sobe,
šokirao me prasak jarko plavo-bijelog statičkog elektriciteta u mraku prostorije.
Ponekad, ako se sjećam, ostavim uključen TV u našoj spavaćoj sobi, samo zbog
privida dobrodošlice.
Jutros sam zanemarila pospremanje kreveta. Bila je zguţvana samo strana na
kojoj se spavalo. Adrian je posljednjih tjedan dana bio na istraţivačkom putovanju
na Istočnoj obali. Iako mrtva na nogama, prisilila sam se da zaobiĎem krevet.
Morala sam se istuširati i sprati dan sa sebe. Skinula sam uniformu spremivši je za
sutra preko drvene kutiju u dnu našeg kreveta. Bacila sam sportski grudnjak, donje
rublje i čarape u korpu. Uključila sam vreli tuš, oprala zube i provukla četku kroz
kosu.

Bacila sam pogled na svoj odraz u zrcalu. Crna kosa, tako gusta da sam
polomila četku pokušavajući da je provučem kroz pramenove. Padala mi je do
lopatica, suha, opuštena i iščetkana. Svjetlucava, blistava. Adrian je rekao kako se
prvo zaljubio u moju kosu, a onda u ostatak mene. Nisam ga krivila – ako sam zbog
nečega bila tašta, to je bilo zbog moje kose. Nikad nije osjetila djelovanje
kemikalija, a ja sam joj poboţno podrezivala razdvojene krajeve, njegovala je,
četkala svaku večer kao što je to nekada činila mama. Maslinasta koţa mi je
prirodno preplanula, postane tamnija čak i pri najmanjem sunčevom sjaju. Vitka
sam, moţda malo previše, rebra mi se vide. Ali imam trbušne mišiće, što je lijepo
obzirom da nikad ne vjeţbam. Uvijek izgubim na teţini kada Adrian putuje. Radim
dvanaest do osamnaest sati dnevno onoliko dana zaredom koliko mi dopusti
Dr.Wilson, a ja često zaboravim ili nemam vremena jesti.

Stajala sam zamišljena ispred zrcala... ne znam koliko dugo. Dovoljno da se

kupaonica ispuni parom.

Trofej knjiga 15
 Zadrţala sam se pod tušem dugo nakon što sam šamponirala, pripremila i
izribala koţu. Upijala sam toplinu, pustila da mi opusti zgrčene mišiće.

Voda je postala topla, zatim mlaka pa sam je konačno isključila. Osušivši je

uglavnom ručnikom, upotrijebila sam svoj čarobni štapić za istovremeno četkanje i
sušenje kose: moje Dyson sušilo za kosu. Boţe, ta stvar je nevjerojatna. Moja luda,
gusta kosa obično bi i dalje bila mokra satima i satima nakon tuširanja, ali to mi je
sušilo pomagalo da je iščetkam i osušim dovoljno da mogu otići u krevet, a da mi
kosa nije mokra.

Nisam se zamarala odjećom. Samo sam se gola spustila na krevet, uvukavši

se ispod pokrivača. Budilica pokraj noćnog ormarića: jedan i trideset šest ujutro.
Moja smjena počinje u sedam.

Morala sam obaviti još jednu stvar prije nego zaspim.

Nazvala sam Adriana. Zazvonilo je točno dva puta, onda se javio. „Bok,
dušo.“ Glas mu je bio bunovan, tvrd i usporen od sna. „Ide li dobro?“

„Dugo. Teško. Izgubili smo nekoga.“

„Sranje.“ Tuţan uzdah. „Radiš opet ujutro, zar ne?“ Nekako je uvjerio Lacey
da mu svaki tjedan pošalje emailom moj raspored. Vjerojatno joj je dao jednu ili tri
potpisane knjige.

„Da. U sedam.“

„Mogla si me nazvati usput.“

„Moram te nazvati noću. Trebam čuti tvoj glas da bih mogla zaspati.“

„Znam.“

„Što si radio danas?“ Pitala sam.

Trofej knjiga 16
 „Obišao sam mjesto bitke za Yorktown.“ Radio je na djelu iz
Revolucionarnog rata7 o britanskom vojniku koji se zaljubljuje u udovicu…
pobunjenika kojeg je ubio. U razvojnoj je fazi, rekao je.

„Dobio si neki dobar materijal?“

„Eh. Mislim da Yorktown slijedi kasnije nego što planiram postaviti

glavninu priče. Moţda bih sljedeći put mogao posjetiti Lexington i Concord.“

„Kada ćeš biti kod kuće?“

„Četvrtak, moţda petak.“

„Nedostaješ mi.“

Uzdahnuo je, teško. „Volim te, Nadia. Tako puno.“

„Znam,“ rekla sam, smijući se sebi.

„Nemoj ti meni 'znam', ţeno.“ Frktanje. „Treba mi malo šećera.“

Ispruţila sam ruku, okrećući noćnu lampu. Odmaknula sam telefon od uha,
prebacivši se na video poziv. Zaslon se pretvorio u zrnastu sliku Adriana,
prekrivenog do prsa hotelskim prekrivačem, kako leţi i smiješi se u telefon.
Sklonila sam pokrivač; pomaknula sam kameru pokazujući mu svoje golo tijelo.
„Kako ovo izgleda za malo šećera?“ Promrmljala sam.

Zastenjao je kroz smijeh. „Opaa, prokletstvo, Nadia.“ Uzdah. „Tako lijepo.

Jako mi nedostaješ.“

„DoĎi kući i neću ti morati nedostajati, jer ćeš me imati.“ Okrenula sam
telefon prema licu. „Zapravo, doĎi kući ranije pa ću čak uzeti slobodan dan i
zadrţati te u krevetu sa mnom.“

7
Rat za američku neovisnost od Britanije

Trofej knjiga 17
 „Neka budu dva dana i dolazim kući do četvrtka u podne.“

Nasmijala sam se. „Cjenkaš se sa mnom, Adrian Bell?“

„Naravno.“

Nasmijala sam se. „Dobro. Uzet ću cijeli četvrtak i petak slobodno, ako
doĎeš kući do podneva u četvrtak.“

„Dogovoreno, draga moja.“ Prošao je rukom kroz kosu, mrseći ionako

neuredne plave pramenove. „Ali smatraj se upozorenom, neću ti dopustiti da
napustiš krevet barem do ponoći. Moţda ti čak stavim i lisice.“

Migoljila sam se, smješkajući mu se. „Oooh, prijetiš mi dobrim provodom,

jedva čekam.“

Ponovno je razbarušio kosu i ugledala sam flaster s unutarnje strane njegove

podlaktice, blizu nabora lakta.

„Što je to?“ Pitala sam.

„Što je što?“

„Flaster. Jesi li se ozlijedio?“

„O, to. Uh, da, grana me zakačila. Ništa strašno.“

„Hmmm. Ali je bilo dovoljno loše da ti je trebao flaster?“

Uglavnom ih je odbijao koristiti. Obično bi samo isprao posjekotine

sapunom i vodom, a zatim preko njih stavio kirurško ljepilo. Što je mene kao ICU
medicinsku sestru pomalo izluĎivalo. Dakle, flaster je bio čudan.

Trofej knjiga 18
 „Ma, dobro. Moj je turistički vodič inzistirao. Bila je tako zgodna, mala
slatkica da nisam mogao odbiti. Nije znala ništa o povijesti Revolucijskog rata
jadnica, ali se trudila.“

„Mala slatkica, ha?“ Zadirkivala sam ga surovo, sarkastičnim glasom.

„Oh, prestani. Imala je svega šesnaest godina, to joj je bio prvi posao i
garantiram ti da ga je dobila jer joj je mama radila u darovnom dućanu ili tako
nešto.“ Zijevnuo je, zatim sam i ja.

„Prešlo mi je zijevanje od tebe, seronjo.“ Nasmijala sam se.

„Radiš opet duplu smjenu sutra?“

„Alan inzistira da uzmem slobodno poslijepodne. Znači samo jutarnja

smjena.“

„Dobar čovjek. Morat ću mu poslati bocu viskija ili nešto.“

„Alan ne pije. Umjesto toga mu pošalji neki otmjeni čaj.“

„Oh, ironično,“ nasmijao se. „Kupovati čaj na dar dok u Bostonu istraţujem
Revolucijski rat.“

Ţeljela sam se nasmijati, ali sam jedva drţala oči otvorenima. „Nazvat ću te
sutra.“

„Volim te.“ Stanka. „Nadia?“

„Volim te, Adrian.“

„Nadia.“

„Hmm.“

Trofej knjiga 19
 „Dijamantne naušnice ili ogrlica sa safirnim privjeskom?“

„Ništa od toga. Samo ti. Maţenje, poljupci, puno seksa, a ti mi praviš onu
otmjenu filtriranu kavu.“

„Nadia.“

„Safir. Jedini dijamant koji imam je onaj na mom prstu, kojeg si mi stavio
onoga dana kada si me zaprosio. To je jedini dijamant kojeg ţelim.“ Uglavnom sam
spavala. Mozak i usta mi nisu bili baš usklaĎeni, jer mi je tako prokleto nedostajao.

„Razgovarat ćemo sutra. Lijepo spavaj, ljubavi moja.“

„I ti.“

„Bok.“

„Bok.“ Bio je to šapat, jedva čujan.

Osjetila sam kako mi je telefon skliznuo iz ruke i pao na pod, ali sam bila
previše pospana da bi me bilo briga.

Trofej knjiga 20
 Volio bih da mogu reći kako nisam dobar laţov. Ali to bi bila laţ.

Lagao sam za ţivot – na kraju krajeva, sve je to fikcija, kad prodrete u njenu
istopljenu jezgru: ja, pisac, kreiram u svom umu par likova, dvoje ljudi koji do sada
nisu postojali i nastojim učiniti sve da ih učinim stvarnim. Udahnem im priče iz
prošlosti. Dajem im mane i nedostatke. Oţiljke, lakše grijehe i fetiše. Poput tebe,
poput mene. Onda smislim način kako da ih privučem u orbitu jedno oko drugog.
To je zaplet – pun njihovih orbita dok se presijecaju, izazivajući nuţni sudar. Sudar
ne rezultira destrukcijom kao u istinskoj astronomiji, već stvaranjem. U tom se
sudara dogaĎa čarolija. To je prava laţ. Laţ da ti ljudi postoje, da je priča stvarna ili
čak moguća. Doţivotna sreća nastavlja se nakon što pročitaš riječ: Kraj. Ti, čitatelj,
dolaziš meni moliti za tu laţ. Uţivaš. Ta ti laţ osigurava udobnost, zabavu, emocije
kojih ti moţda manjka u stvarnom ţivotu. Znaš točno što radim, ali poput svakog
iskusnog maĎioničara, ne znaš kako. Čak i prethodno objašnjenje ne pokazuje kako
govorim svoje laţi ili kako izvodim magiju, vještinu, prepoznatljivost koja ideje u
mom mozgu pretvara u stvarne ljude na stranici.

Vrlo sam, izrazito dobar u ovoj vrsti laţi.

Moje su laţi osvajale knjiţevne nagrade. Pretvorene su u filmove, koji su i

sami osvajali nagrade. Filmovi snimljeni prema mojim knjigama pokrenuli su
karijere.

TakoĎer sam, moţda naţalost, dobar u laganju i na druge načine.

Jednostavno jesam. To mi je prirodno nastalo. Pripovjedač sam. Mogao sam biti
glumac, ali sam previše samosvjestan za to.

Trofej knjiga 21
 Tješio sam se činjenicom da, općenito, ne laţem u svakodnevnom ţivotu.
Nisam uvjeţban u tome. Laţi ne dolaze glatko. Moram raditi na njima. Kreirati ih,
izravnati rubove popu kovača, čekićem i nakovnjem.

To sam radio dok sam se vozio kući sa aerodroma: radio na svojoj laţi.
Najbolje laţi, kao što svaki iskusni laţljivac zna, sadrţe neočekivano
neproporcionalnu količinu istine. Ne moţete izreći cijelu laţ. Kao što ne moţete
stvoriti cijelu fikciju da zaštitite svoje dupe. Da bi to uspjelo, vaša priča mora biti
više istina nego laţ.

Na primjer: zaista sam otišao u Lexington i Concord. Zaista sam bio u

Yorktownu i tamo je stvarno bila vesela, gotovo komična, mlada i neinformirana
djevojka, turistički vodič. Stvarno sam proveo većinu svog vremena u knjiţnicama
u Bostonu i Philadephii, istraţujući. To je bilo pravo istraţivačko putovanje.
Najmanje devedeset procenata je bilo istraţivanje. To je istina i niti jedna riječ nije
izmišljena, ukrašena ili konstruirana. Laţ je, u ovom slučaju, vidite, jedan propust.

Izostavio sam deset procenata putovanja, zaobilaznicu do Johns Hopkins

bolnice u Baltimoreu, koja slučajno ima jedan od vrhunskih onkoloških odjela u
zemlji. Izostavio sam razlog zbog kojeg sam uopće bio tamo, razlog cijelog
istraţivačkog putovanja: eksperimentalni oblik kemoterapije, namijenjen
reduciranju odreĎenih nuspojava, poput gubitka kose i nasilnog izbacivanja tekućeg
otrova s oba kraja mog probavnog sustava.

Posluţilo je svojoj svrsi: još uvijek sam imao kosu, većinom. Bila je krta,
tanja, ali je bila tu. Provedem samo četrdeset osam sati ili tako nešto ţestoko
bolestan, radije nego da budem danima ili tjednima na uobičajenim ciklusima
kemoterapije.

Kako sam, moţda se pitate, uspio sve ovo sakriti od svoje supruge?

I još vaţnije, zašto?

Sakrio sam to od nje kroz vrlo detaljno planiranu seriju istraţivačkih

putovanja, prilagodivši svoj raspored kemoterapiji i danima za oporavak.

Trofej knjiga 22
 Ako sam se još uvijek osjećao mučno kada bih stigao kući, dobro, učinci
mijenjanja vremenskih zona nisu ugodni, zar ne?

Putovao sam takoĎer i kako bih dobio najbolje moguće tretmane.

Eksperimentalne stvari, vrhunske. Mogao sam to priuštiti, a ako će to prolongirati
neizbjeţno, pokušat ću.

Bilo je neizbjeţno da Nadia sazna kako sam bolestan.

Bolestan.

Tako otrcani, ravni, podcjenjujući opis ovog devetog kruga pakla.

Gripa je bolest. Prehlada je bolest, dobijete upalu pluća ili tako nešto. Bolest
je... sranje, ali izlječivo. Poremeti vam dan, tjedan, mjesec.

Ali ovo?

Najviše sam se borio protiv toga što kad dobijete riječ sa C8, to i postanete.

Niste samo bolesni.

Nemate rak – vi jeste jebeni rak.

Mrzim tu riječ.

Nikad je ne izgovaram. Rijetko i pomislim na nju.

Bolestan sam.

To je to.

8
Carcinom

Trofej knjiga 23
 Ako se fokusiram na to, da sam samo bolestan, izvodljivo je. Postoji niz
stvari koje se moraju učiniti, kako ne bi bio bolestan.

Spremni za pravu navalu logike? Evo ide.

Ako sam samo bolestan, to nije ništa strašno. Mogu to podnijeti. Mogu se
nositi sa tim. Obično ne govorim Nadiji kad me zaboli glava, osjetim groznicu ili
me sruši gripa. Vidite, ona je medicinska sestra. Ali sa Nadiom, to nije samo posao.
To je ona.

Kada smo se prvi put uozbiljili, za predstavu susreta s obitelji, proveo sam
poslijepodne sa Nadianom mamom. Ispričala mi je priču o Nadiji, kada joj je bilo
pet godina, moţda šest. Vrlo mlada. Prezrela, ozbiljna čak i tada. Mogao sam to
vidjeti, malu Nadiu crne kose u debeloj pletenici, sa ruţičastom vrpcom vezanom
na kraju. Nosila bi sićušne, sjajne, crne Mary-Janes cipele i bijele čarapice,
kariranu suknju sa bijelim gumbima na kopčanje – pohaĎala je privatnu katoličku
školu. Svejedno. Nadia, mlada i ozbiljna, jednog je dana odbila otići u školu. Otac
joj je bio bolestan. Tvrdio je da se radilo o gripi, da se samo loše osjećao, bit će
dobro za dan ili dva, djevojčice, samo idi u školu. Nadia nije bila glupa. Znala je.
Tata nije bio samo bolestan, bio je Bolestan. Vidjela je to.

Kategorički je odbila ići u školu. Nikakve prijetnje kaznom ili podmićivanje

nisu je mogle uvjeriti. Morala se brinuti za svoga oca. I jeste. Dan, zatim tjedan.
Onda mjesec dana. Dala bi mu njegov lijek, učinila najbolje što je kao
petogodišnjakinja mogla kako bi mu pripremila hranu, natjerala ga da jede, ţlicom
mu stavljajući juhu u usta i sa pet godina, nahranila ga koliko je mogla tako da je
više hrane ostalo po njima nego u njegovim ustima.

„Dopustila sam joj,“ rekla je Nadijina majka, kidajući se. „Nisam trebala,
bila je premlada, znala sam to onda i znam to i sada, ali... ona je jednostavno
morala to učiniti. Nisam je mogla zaustaviti. Znaš kakva je, kada se jednom
namjeri na nešto, ništa je ne moţe zaustaviti. Tada sam znala da je to ona –
njegovateljica, skrbnica. Ona brine o ljudima. Ako joj dopustiš, ne zaustaviš je,
brinut će se o tebi, sve dok od nje ništa ne ostane. Ništa od nje nije ostalo za nju.“

Trofej knjiga 24
 Zurila mi je u oči. Primila mi lice rukama. „Ne moţeš joj to dopustiti,
Adrian. Ako je voliš, moraš se pobrinuti da vodi računa o sebi. Ako osjeti da si
bolestan, ostavit će cijeli svoj ţivot, svu egzistenciju da bi se brinula o tebi. Neće
spavati, jesti, odmarati se, neće raditi ništa osim brinuti o tebi dok ti ne bude bolje.
To je...pa, iskreno, kompulzivno s njom. Oklijevam reći opsesivno, ali to je prilično
blizu istine.“

Pa, vidite. Moram se pobrinuti za nju. Kad bi znala da sam bolestan, ostavila
bi posao, brinula se o meni i sjedila pokraj mene tijekom svakog ciklusa
kemoterapije i eksperimentalnog tretmana, potrudivši se preuzeti sav teret moje
bolesti na sebe, a tome je jednostavno nisam mogao izloţiti.

Mrzim joj lagati.

Mrzim.

Nikad joj nisam ništa slagao. Niti jednu jedinu stvar. Čak ni kad smo se
zabavljali, a ja se napio na zabavi i dogovorio sa drugom djevojkom. Rekao sam
joj, već sljedećeg dana. Raskinula je sa mnom, nisam je vidio dva i pol tjedna, sve
dok joj se nije smučilo što joj svakodnevno šaljem tuce ruţa, kutiju za kutijom
čokolade, stranice i stranice papira iz biljeţnice sa „ţao mi je“ napisanim stotinu
puta. Kompilacije briţljivo odabranih pjesama sprţenih na CD-ovima. Napokon je
nekako shvatila da je to bila glupa, pijana nezgoda. Iskreno, bio sam toliko pod
utjecajem alkohola da sam mislio kako je to Nadia. Kad sam shvatio da je netko
drugi, zaustavio sam se, povratio i pobjegao. Glupo. Ali nezgoda. Nije bila
namjerna izdaja. Nikada to ne bih učinio.

Tada nisam lagao.

Rekao sam joj da je bila moja krivica kada sam doţivio prometnu nezgodu.
Petljao sam sa radiom i zabio se u nečiji straţnji dio.

Suočio sam se sa istinom, bez obzira na sve.

Ali ovo je...

Trofej knjiga 25
 Ovo je veće od toga.

Moram je zaštititi. Da zna da imam rak, to bi je ubilo skupa sa mnom. Njena

je snaga volje upravo toliko snaţna. Ne mogu se nositi s tim. Ne mogu to imati na
savjesti. Znam da će biti ljuta. Neće razumjeti. Nadam se da nikad neće saznati. Ali
ako najgore nekako i proĎe, dok sazna, bit će učinjeno ono što je učinjeno. Nosit će
se s bijesom kao i sa tugom, ali će barem biti ţiva.

Na crvenom svjetlu, dva bloka od kuće, mislio sam o ovome: barem će biti
ţiva.

Onda me pogodilo.

Ona će biti ţiva.

Nakon što odem-ako odem-ona će biti ţiva.

Svjetlo je postalo zeleno, ali mi se noga zaglavila na kočnici. Izdaje

odjekuju, uzvici su potmuli i prigušeni. Ne mogu gutati, ne mogu disati. Prisilio
sam se da skrenem s ceste, na KFC9 parkiralište.

Ona će biti ţiva.

Mene neće biti.

Nikada si zapravo nisam dopustio da razmotrim tu istinu.

Jer to je Nadia. Moja Nadia je odana do kosti, do svakog atoma. Posvećena

je meni, sve do svojih sastavnih elektrona i neurona. Ako umrem, oplakivat će me
do kraja ţivota. Taj će ţivot biti kratak, ako bude morala išta reći o tome. Neće
samo tugovati, zauvijek će nositi crninu, kao što se kaţe da je to učinila Kraljica
Victoria. Odsjeći će se od ţivota.

9
Lanac brze hrane

Trofej knjiga 26
 Nosit će praznu ljušturu svog tijela na posao, stavit će masku zajedno sa
svojom uniformom, stetoskopom i gumenim rukavicama, brinut će za pacijente u
ICU, vozit će opet isprazno tijelo kući, a svaka će misao biti o meni. Ţaleći me.
Oplakujući me.

Bit će ţiva...

Ali neće ţivjeti.

Kreirao sam ovu priču za nju, do sada jesam, mislim da mi je podsvijest

govorila neke istine. Ovo bi mogla biti moja posljednja priča. Borit ću se dok ništa
ne preostane, ali ne mogu ignorirati mogućnost. Ali ova priča, ova ljubavna priča
na kojoj sam radio. Riječ je o drugoj prilici. Nastavljanju nakon gubitka. Mislim da
mi je prednji dio mozga o tome razmišljao kao o dirljivom skupu tema, odvojenih
od mog ţivota. Ali nije.

Više je od toga.

To je za nju.

Ali… sad kad sam počeo dopuštati sebi da zaista razmišljam o ovome, to je
velika, komplicirana stvar.

Zato jer je ona komplicirana. Kompleksna. Duboka. Volim je više od deset

godina, a još uvijek počinjem istraţivati njene dubine, razumijevati je.

Onda je nastala ideja.

Sjedeći na parkiralištu KFC-a10, dva bloka od kuće, još uvijek pomalo

osjećajući mučninu, bilo od kemoterapije, karcinoma ili ove spoznaje, ne znam -
shvatio sam što moram učiniti.

Samo će trebati puno razmišljanja, puno brige, puno planiranja.

10
Kentucky Fried Chicken – američki lanac brze hrane

Trofej knjiga 27
 U najboljem slučaju, sve je uzalud. Moći ću nastaviti bez raka.

Crv sumnje u dubini moje duše bio je zabrinut, moţda puno više nego
zabrinut, da to neće biti uzalud.

____

Obrisao sam lice. Zapravo sam plakao.

Pribrao sam se.

Bio je četvrtak, jedanaest sati i dvadeset šest minuta. Obećao sam joj da ću
biti kući do podneva.

Drţim svoja obećanja.

TakoĎer sam joj obećao da ću je vezati za krevet i da je danima neću pustiti,

a i to sam obećanje namjeravao odrţati. Taj je dio, doduše, zeznut. Kemoterapija
ima puno groznih nuspojava. Ipak je to otrov. Jedna od tih nuspojava je seksualne
prirode. Ne odnosi se na ţelju, o ne. Netaknuta je i vatrena, kao i uvijek. Energija je
ipak problem. Kao i fizička sposobnost odrţavanja neophodne tvrdoće da bi se ta
ţelja ostvarila.

Dakle, ovo mora biti paţljivo tempirano.

Treba mi samo mala pomoć koja će joj pokazati kako se osjećam. Emocije,
ţelja, potreba, sve je tu. Stvarno je, moćnije nego ikad. Trebam samo malu pomoć
prisiliti tijelo da se uskladi sa umom, sa srcem. Tijelo mi je slabo, propadajuće.
Neka sam proklet i to dvostruko, ako dopustim da me uspori, da me zaustavi u
tome da pokaţem svojoj voljenoj, prelijepoj supruzi koliko je volim, koliko mi je
nedostajala, koliko je trebam i ţelim.

Ne, ne, ne.

Trofej knjiga 28
 Uzeo sam malu plavu tabletu, budući da sam samo par minuta udaljen od
kuće, a treba joj nekoliko minuta da počne djelovati.

Bio sam u našoj ulici kad sam je nazvao. Zazvonilo je samo jednom.

„Bok,“ udahnula je. „Gdje si?“

„Prolazim pokraj Johnstonove kuće.“

Oštro je udahnula, sa prizvukom smijeha. Ne cerekanja ili podrugljivog

smiješka, već onog tajnog osmijeha kojeg sam samo ja znao. Desna polovica usta
joj je iskrivljena, pogled suţen, oči zelene poput ţada blistave i vruće. Bio je to
tajni osmijeh samo za mene koji je govorio nemaš pojma u što se upuštaš,
prijatelju.

„Tek sam se vratila kući s posla,“ rekla je.

„Jesi li se već istuširala?“

„Upravo sam krenula.“

„Nemoj.“

„Smrdim kao -“

„Nadia.“ Čekao sam, a ona je utihnula; zaustavljao sam se na prilazu. „Samo

ostani gdje jesi, takva kakva jesi.“

„Moram isprati posao sa sebe.“

„Ja ću to za tebe učiniti.“

„Ne ţelim posao na tebi.“

Trofej knjiga 29
 Mislila je na miris bolesti. NeodreĎen osjet moguće, potencijalno neposredne
smrti. Miris tuge, oštar strah. To joj je opipljivo i zato je tako gorljiva u tome da se
istušira čim doĎe kući. Štiteći mene i naš dom od svega toga.

„Nadia.“

Uzdah. „U redu.“

Trenutno sam osjećao očaj. Nisam je vidio, dodirivao više od tjedan dana, a
to je bila vječnost za nas.

Ali bio je to očaj nošen… nečim većim. Drugačijim.

Nečim čemu se nisam usudio, nisam mogao dati ime ni u najdubljem,

skrivenom svetištu vlastitog uma.

Ostavio sam torbe u automobilu. Ponio sam samo jednu stvar: malu
baršunastu kutiju u bočnom dţepu. Štipnuo sam se za obraze i pljesnuo ih dok sam
se uspinjao stubama, kako bi dobili malo boje.

Osjetio sam kako mala plava tableta djeluje. Ipak je bilo i do mene. Nije da
ne mogu otvrdnuti, ali teško je zadrţati to stanje, spriječiti prerani vrhunac. Tableta
samo obnavlja moju nekadašnju izdrţljivost.

Vrata spavaće sobe su bila zatvorena. Namirisao sam je: stavila je parfem.
Chanel. Dar za našu petu godišnjicu.

Raspliće pletenicu – to joj je dio rituala, ujutro i kada doĎe kući, poput
ratnika koji stavlja svoj oklop. Obuče uniformu, prvo donji, zatim i gornji dio.
Očetka kosu i splete je u čvrstu, strogu pletenicu, onda je splete u punĎu na vrhu
glave. Stavi gusti crni tuš ispod očiju. Hidratantno sjajilo za usne – neko koje sam
joj jednom kupio. Zatim omota stetoskop oko vrata i naoruţana je za dan.

Kada doĎe kući, stetoskop ide u njenu torbicu. Započinje sa rasplitanjem

pletenice. Skine vrpcu s kraja i polako uklanja ukosnice koje pričvršćuju pletenicu.

Trofej knjiga 30
Zatim je protrese, prvo uvijene pramenove, zalijepljene jedan za drugog. Raščešlja
je. Onda i tek onda, skida uniformu, gornji pa donji dio. Obično teče tuš, zagrijava
se. Oprat će zube.

Kada završi sa tuširanjem, ona je druga ţena. Mekša, slaĎa, toplija.

Medicinska sestra Bell je tvrĎa, oštrija, hladnija. Ne neljubazna, nikako.
Medicinska sestra Bell je ljudska definicija razumijevanja, suosjećanja i dobrote.
Ali to je dobrota koja je vidjela gotovo najgore što područje medicine moţe
prikazati.

Nadia me osjeća, čuje me.

Zastala je, podignutih ruku iznad glave, spremajući se da oslobodi posljednji

centimetar pletenice. Kliznuo sam prema gore, iza nje. Stavila je svoje ruke u moje.
Prinijela mi je zglobove prstiju usnama, poljubio sam svaki, od malog prsta do
palca njene lijeve ruke, pa od palca do malog prsta desne. Zatim sam poljubio svaki
dlan.

Zadrţala je dah.

Oči su joj bile zatvorene – nisam morao pogledati njen odraz u zrcalu kako
bih to znao. Uvijek zatvori oči kada joj ovako poljubim ruke.

Volim njene ruke. Snaţne su, efikasne, sposobne, ali su takoĎer mogle biti
njeţne, pune ljubavi i dareţljive.

Oh, stvari koje je mogla uraditi tim rukama. Oboţavao sam način na koji sam
se zbog tih ruku osjećao i zato sam uvijek započinjao voĎenje ljubavi ljubeći ih.

Završio sam joj rasplitanje kose; uzela je četku sa pulta, iščekujući. Znam
kako četka kosu. Kliznuo sam joj četkom kroz crne uvojke, počevši s lijeve strane
prema desnoj. Zatim ispod, natrag desno pa lijevo. Onda djelomično, sve dok
uvojci nisu nestali, a lepršavi se pramenovi glatko spustili dolje, dok joj je duga,
opako gusta, svilenkasta crna kosa zasvjetlucala gotovo plavo-ljubičastom bojom i
ponovno postala blistava i savršena.

Trofej knjiga 31
 Samo je disala, puštajući me da je češljam.

Tuš je i dalje bio uključen. Pustio sam ga.

Nestrpljiva je. Ţeljna. Posegnula je iza sebe, za mnom.

Dopustio sam joj.

Dopustio sam da pronaĎe rub moje košulje i pomogne mi da se izvučem iz

nje. Pridruţio sam se, povlačeći blijedozelenu uniformu, bacajući je u korpu. Bio je
red na nju. Brzopleto je petljala po kopči na mom remenu, tijelom se nagnula od
mene kako bi napravila mjesta za ruke, dok mi se ramenima naslonila na grudi, a
glavom na rame, licem okrenutim prema mom vratu, usnama me štipkajući i ljubeći
po grlu.

Dok je pipala kopču na remenu, otkopčavajući je, preusmjerivši se zatim na

šlic mojih traperica, milovao sam joj torzo. Njen zategnuti, ravni trbuh, bokove,
rebra i dijafragmu. Gumu sportskog grudnjaka. Podigao sam je, ne znam gdje je
nestala. Uhvatio sam je za grudi, tiho mrmljajući od olakšanja dok sam ispunjavao
ruke njenim mesom, a zatim zastenjao od potrebe dok mi je gurala traperice i
gaćice. Pomogao sam joj zbacivši ih. Odvezao sam joj donji dio uniforme, a ona je
brzo skinula svoje lagano donje rublje.

Bili smo goli zajedno.

Ovo je samo prvi dio. Ţeljela je sve. Tuš, krevet, lisice, poljupce, izgriţena
ramena, naše zidove kako odjekuju vriskovima.

Ali prvo.

Oh, prvo.

Ovo.

Trofej knjiga 32
 Spustio sam se na koljena. Uhvatila me. Uvukla me u sebe, a ja sam ustao,
ispunivši je. Cvilila je moje ime – Adrian, o Boţe, Adrian–a ja sam joj skupio
grudi jednom rukom, milujući svaki njeţni, mali, okrugli vrh. Drugom sam rukom
dodirivao nju, onako kako ona voli i treba biti dotaknuta. Napeta je. Treba joj ovo.
Nikada si to ne bi dopustila dok mene nema.

Kretao sam se polako, spuštajući se na koljena i ponovno ustajući, da je

ispunim, uronim. Poljupcima je grabila duţ moje čeljusti, stisnuvši me za obraz,
dok joj se druga ruka nespretno trljala o moju straţnjicu, pomaţući i ohrabrujući
moje pokrete.

Nismo rekli ni riječi pozdrava.

Niti jedna nije bila potrebna.

Samo ovo. Rukama ponovno upoznajući voljeno tijelo, obline u kojima sam
uţivao, mojim ukrućenim mjestima koje je milovala.

Zastenjao sam dok sam se divio načinu na koji se stisnula oko mene, načinu
na koji je dahtala, kako je zaboravila skupiti koljena dok sam je vodio prema
vrhuncu. Oči su joj otvorene, baš kao i moje. Promatrali smo se.

Moţemo vidjeti gdje smo sjedinjeni. Naginje se unatrag, u mene, a ja je

podiţem. Kruţeći njenom mekoćom dok se uzdiţe do vrhunca, stenjanje je postalo
isprekidano, uzvici prerasli u dozivanje mog imena.

Svršavala je.

Podigao sam je u naručje–na trenutak je bila opuštena, kao bez kostiju.

„Voda,“ prošaputala je.

„Shvatio sam.“

Trofej knjiga 33
 Smjestio sam je na krevet. Vratio sam se u kupaonicu i isključio tuš: jedno
vrijeme nam neće trebati.

Dok sam se vratio do kreveta, oporavila se. Pozirala je. Izvaljena na krevetu
poput raširenog orla. Dodirivala se. Masirala grudi, spolovilo. U jednoj je ruci
imala dva para lisica, obloţenih nekim mekanim, plišanim crnim materijalom.
Zaključala je jedan par oko svog zapešća i nosača uzglavlja. Ključ je bio u bravi pa
sam ga mogao okrenuti i pustiti je kada bude spremna.

Pruţila mi je drugi par.

Nagnuo sam se. Privezao sam joj drugo zapešće za krevet, sada je bila u
mojoj milosti. Neću biti spreman da završim… oh, satima.

Spavat ćemo kad napokon završimo. Jesti. Iskrast ću se po još jednu tabletu
kad ne bude gledala i tako ćemo provesti naredna dva dana.

Boţe, takav sam sretnik.

Ona je boginja, leţeći tako, gola, ispraţnjena svjeţim orgazmom, grčeći se

od potrebe za mnom, očima me preklinjući da priĎem bliţe. Da je uzmem.
Iskoristim je. Da pokaţem koliko je zapravo moja.

Nije morala reći ni riječi.

Nije morala čuti ništa od mene.

Ovo je bio naš ples, a mi smo korake usavršili.

Dao sam si vremena. Jer zahvaljujući čudu kemije, sada sam joj mogao puno
pruţiti. Nekada samo to mogao učiniti s njom prirodno. Trebali su sati da je
natjeram da svrši desetak puta prije nego joj dopustim da me dovede do vlastitog
vrhunca.

Trofej knjiga 34
 Moţda je to pripovjedač u meni; moţda nisu bili sati i sati. Nisam baš
nadljudsko biće. Ali bili bismo u krevetu satima. Iznova, iznova i iznova, dok smo
čekali da moje manje nego nadljudsko tijelo ponovno bude spremno, razgovarali
smo, povjeravali se i ljubili, a kad bih osjetio da se uzbuĎujem, polako bih joj se
pomicao niz tijelo i divio se ruţičastom, bujnom oltaru njene ţenstvenosti dok me
ne bi počela preklinjati da prestanem, dok ne bi zahtijevala da je podignem i volim
kako treba.

„DoĎi me poševiti, muţiću,“ rekla bi.

Imao sam je zarobljenu lisicama i bespomoćnu, a ovo joj je bila najdraţa

stvar. Jer bez obzira koliko da preklinje, neću prestati. Bez obzira koliko puta da se
sruši u bespomoćni delirij, gurkam je sve više i više.

Sve dok ona ne izgovori te riječi.

To je igra.

Koliko dugo moţe izdrţati dok ih ne izgovori?

Sad, kad me nije bilo tjedan dana, trebat će joj samo sekunda ili moţda sati.
Nikada se ne zna sa mojom Nadiom.

Divio sam se njenom oltaru, vrištala je, jecala i udarala, sklapajući bedra oko
mog vrata i stiskajući mi lice tim svilenkastim, moćnim udovima, uzimajući sve što
sam joj mogao dati dok više nije mogla podnijeti.

Na trenutak se opustila, uhvaćena izmeĎu orgazama, pomičući bedrima i

zakačivši mi se oko struka. Pogled joj je susreo moj.

Istraţivao me.

Pitao sam se moţe li otkriti?

Trofej knjiga 35
 Ponekad sam brinuo zbog toga. Da će me pogledati u oči u trenutku poput
ovog i jednostavno znati.

Trenutak je prošao, oči joj nisu vidjele ništa osim mene, njenog supruga,
kako joj pruţam svo zadovoljstvo, oslobaĎanje i olakšanje koje moţe podnijeti, čak
i više.

Razdvojila je usne.

Jezikom je kliznula preko njih.

Izvukla ga je van.

Trofej knjiga 36
 „DoĎi me poševiti, muţiću.“ Prošaputala sam riječi, previše oslabljena
njegovom paţnjom da bih govorila glasnije.

Lutao mi je tijelom. Ljubio mi trbuh. Dijafragmu. Mjesto izmeĎu grudi.

Morala sam ga dodirnuti. Drţati ga. Trebao je biti njegov red.

Ali još sam uvijek u njegovoj milosti.

Smjestio se iznad mene. Preko mene. IzmeĎu mojih bedara. Ukopao se u

mene. Lice mi je zario u vrat, zatim izmeĎu grudi dok se pokretao.

„Oslobodi me, Adrian,“ šaputala sam, grubim i oštrim riječima.

Poljubio mi je bradavicu i otključao lijevu ruku ne gledajući. Stisnula sam

noge oko njegovog struka i sama oslobodila drugu ruku. Privezala sam ga za sebe.
Omotala ga. Privijala se uz njega. Okretala se s njim.

Koliko dugo mi je bio meĎu bedrima? Izgubila sam pojam o vremenu, ali
nije trajalo kratko. Oznojio se. Bilo je nečega u načinu na koji sam mu osjećala
tijelo pod svojom rukom, njegove mišiće i meso-nešto me guralo u potiljak. Ali
nisam imala vremena za misli, za gluposti. Samo mi je trebalo njegovo
zadovoljstvo.

Trofej knjiga 37
 Uvila sam se prema njemu, dopustio mi je da ga polegnem na leĎa. Uspjela
sam, a da ga ne pustim, da ne prekinem naše sjedinjenje. Rukama mi je dohvatio
straţnju stranu i ramena, nagnula sam se nad njim. Pritisnula sam mu na lice svoje
grudi, uhvativši ga za glavu i unatoč svojim riječima maloprije, ja sam jebala
njega. Ne obazirući se na pacijente, nemilosrdnost, sve moje uskraćene potrebe, sav
stres i frustracije poslovnog tjedna, usamljene noći. Sve sam to izbacila nad njim.
Znao je moje demone, bio je sveta riječ i molitva koja ih protjeruje.

Osjetila sam kako se diţe. Nepogrešivo. Stenjanja su mu postajala njeţnija,

tiša. Nije bio čovjek koji ispušta grube glasove, urla, viče i silovito potiskuje.
Napredovao je meko i slatko, tiho i intenzivno. Prstima je čvrsto uhvatio moje
obline, siktao i šaputao mi ime dok sam ga jahala, kotrljala se po njemu. Pritisnula
sam mu bokove dlanovima, spustila se pa odgurnula, osjećajući kako pulsira i
gledajući kako mu lice prelazi kroz predivne, divlje, ispunjene, promjenjive izraze
oslobaĎanja, pogledom uperenim u mene, dok je bezuspješno pokušavao zadrţati
oči otvorenima, ogoljenih i stisnutih zuba, spuštenih obrva, a zatim, Boţe, o Boţe,
tada sam osjetila kako me pušta.

„Volim te, Nadia,“ dahtao je dok je svršavao. „Volim te-tako-tako jebeno

puno.“

„Više,“ zahtijevala sam. „Više, Adrian.“

Dao mi je više. Nastavio je. Nije prestao, sve sam uzela. Čak i kad je završio,
ja nisam stala. Sve dok se nije opustio ispadajući iz mene.

Onda sam se srušila na njegovo tijelo kad mi je rukama kliznuo u kosu,

dahom me pogaĎajući u sljepoočnicu, a ja njega u grudi, bili smo zapetljani u
pokrivače, znojni, dok su lisice visjele sa nosača uzglavlja.

Znala sam što je bilo neobično, što mi se vrtjelo po boku poput roga.

Mršaviji je. Ne značajno. Poznavala sam svaki centimetar njegovog tijela

bolje nego svoje, bila sam sigurna da je smršavio.

Trofej knjiga 38
 Ali opet, i ja sam, dok je bio odsutan. Moţda je, poput mene, bio tako zauzet
da mu nisam mogla nedostajati. Da nije mene, potpuno bi zaboravio jesti kada piše

Flastera nije bilo, nije bilo traga ogrebotine. Više uboda. Mala okrugla rupa,
krastica. Danima stara.

To me uznemiravalo. Ali on je moj suprug i nikada mi ne bi lagao.

_____

Unatoč tomu što je bio četvrtak oko podneva, zaspali smo. Nisam dobro
spavala bez njega, kao ni on bez mene. Zato smo to pošteno nadoknadili, nakon
energičnog ponovnog sjedinjenja.

Kad sam se probudila, bilo je kasno poslijepodne. Sunčev sjaj je bio više
narančasto-zlatne nego ţute boje. Njegova strana kreveta je bila prazna. Došao je iz
kupaonice, gol. Mršav, čvrst, lijep. Mekana smeĎa kosa, obično paţljivo
razdijeljena, sada je bila neuredno začešljana unatrag. Brada od nekoliko dana na
njegovoj čeljusti. Srebrni tragovi na bradi pokraj sljepoočnice, preko straţnjeg
dijela čeljusti, blizu ušne resice. Samo mu je četrdeset jedna godina, ali mu je otac
bio gotovo potpuno sijed do trideset i pete, tako da nije bilo neobično. Voljela sam
to.

Trbušni mišići su mu se izraţajnije isticali, iako je mrzio vjeţbati i rijetko

kad uradio više od povremenog dţogiranja-u borbi protiv sjedeće prirode posla
pisca, govorio je.

Trbušnjaci, rebra.

Prvi put sam primijetila da je posluţavnik na dnu kreveta. Dvije zdjele

gustog grčkog jogurta posute granolama11, borovnicama, rezanim četvrtinama
jagoda. Po jedno pecivo, svako namazano debelim slojem krem sira.

11
Pečene žitarice, orašasti plodovi i sušeno vode

Trofej knjiga 39
 Dvije šalice, naše posebne, kupljene u darovnom dućanu u Carmel-by-the-
Sea, California, na medenom mjesecu. Šalice su od ručno raĎene keramike, na
svakoj je sa jedne strane, tamno grimiznom bojom ispisano „Moje voljeno je
moje.“ Na njegovoj je sa suprotne strane bilo ispisano „Ja sam njen,“ a na mojoj,
„Ja sam njegova.“

Napravio nam je espresso s vrućim mlijekom. Moja majka nam je poklonila

aparat za espresso kavu za našu posljednju godišnjicu, a on je postao vrlo ozbiljan u
spravljanju te kave. Neću se buniti-pravio je izvrstan espresso s mlijekom, a Bog
zna da uvijek volim dobar espresso s mlijekom sa bademima, bez šećera.

Znao je točno što mi se sviĎa. Mlijeko kuhano na pari. Samo mrlja pjene na
vrhu. Jako slatko.

Središnji dio aranţmana na posluţavniku bila je mala kutija, bijeli baršun.

Sjeo je na rub kreveta pokraj mene. Nacerio se. Isturio je čeljust prema kutiji.
„Otvori je.“

Drţala sam kutiju na dlanu, podiţući poklopac. Unutra je bio safirni

privjesak, okruglog oblika. Sjajan, zapanjujuće plav, gotovo veličine moja dva
nokta na palčevima zajedno.

„Oh... moj Boţe, Adrian.“

Bio je ponosan. „To je potomak cejlonskog safira12, gotovo dva i pol karata.“
Dopustio mi je da ga izvadim iz kutije, lanac je njeţan, filigranske izrade, ali bogat.
Teţak. „Lančić je platinast.“

Otkopčala sam lanac i predala mu ga. Kliznuo je iza mene, namjestivši mi

ga. Privjesak mi je bio otprilike centimetar i pol ispod udubine grla, malo više
iznad procijepa izmeĎu mojih grudi.

„Nevjerojatan je, Adrian.“

12
Jedan od tri poznata izvora plavog safirskog kamena

Trofej knjiga 40
 „Znam da sam puno putovao u zadnje vrijeme,“ rekao je. Glas mu je bio
teţak, ozbiljan. „Samo sam... samo sam ti htio zahvaliti.“

„Zahvaliti mi?“ Bila sam zbunjena.

„Jer si trpjela moj odlazak.“

„Oh.“ Podignula sam privjesak na dlanu, zagledala se u njega; svjetlucao je

na kasnom poslijepodnevnom suncu, ţarko se sjajeći. „Što god ti je potrebno da
napišeš najbolju moguću priču, Adrian. Znaš da te podrţavam tisuću posto.“

Uhvatio me za obraz. „Znam.“ Trenutno je djelovao duboko emotivno.

Prihvatit ću to. „Zbog toga ti zahvaljujem.“

„Uvijek, dušo,“ prošaputala sam. „Bez obzira na sve,.“

„Obećaj. Obećaj mi, bez obzira na sve.“

„To sam ti već obećala, glupane,“ zadirkivala sam ga, pruţajući se prema
njemu. „Kad sam se udala za tebe.“

Odgovorio je spremno, stisnuvši se u mojoj ruci. „Nadia.“

Poljubila sam ga, naginjući se prema njemu. Mazeći ga. „Obećavam, Adrian.
Uvijek, zauvijek, bez obzira na sve. Bilo što, sve, uvijek.“

Glasno je izustio, zareţavši. „Nadia...“

Osmjehnula sam se prizvuku u njegovom glasu. „Da, Adrian?“

„Način na koji me dodiruješ...“

Nasmijala sam se. „Znam.“

Trofej knjiga 41
 „Prestani,“ prošaputao je, „Stani minutu. Dopusti mi -“

„Ah-ah,“ izgovorila sam, gurnuvši ga na leĎa. „Moj red.“

„Neću izdrţati -“ započeo je.

Znala sam što će reći prije nego je to učinio. „Dobro.“ Nisam ga opkoračila.
Jednostavno sam sjedila pokraj njega. Drţala ga, mazila, dodirivala. „Ne ţelim da
to učiniš.“

„Ţelim biti u tebi,“ zareţao je.

„Sutra sam uzela slobodan dan, a već imam slobodnu subotu,“ rekla sam.
„Imamo svo vrijeme svijeta.“

„Ali ja trebam -“

Prstom sam mu dodirnula usne. „Ono što trebaš je da leţiš tu i uţivaš u

onome što radim.“

„U redu.“

„Da?“ Usporila sam, ali sam dodala preokret. Voli preokret.

„Boţe, da.“ Glasno je izdahnuo. „Uradi to ponovno.“

„Što? Ovo?“ Ponovila sam.

„Jebote, da. To.“

„Što ako učinim...“ nagnula sam se nad njega. „Ovo?“ I kušala sam ga.

„Ohhhh sranje, Nadia. Uradi to i gotovo je.“ Onda je izgubio glas. Jer nisam
prestala.

Trofej knjiga 42
 Zastenjao je, a ja sam ga voljela svuda, rukama, ustima, jezikom.

Nismo teţili za rezultatom. Nije bila riječ o tome što je uradio dok sam bila
lisicama privezana za krevet. Nije čak ni o ogrlici koja mu je trenutno navučena na
gornji dio bedra dok ga jezikom dovodim do vrhunca.

Riječ je o tome koliko volim njegovo zadovoljstvo. Koliko volim kada mi

prepušta kontrolu. Dopuštajući da mu pokaţem svoju ţelju za njegovim
otpuštanjem. Riječ je o... meni.

Sanjala sam o tome dok sam pokušavala zaspati, toliko noći.

Sada je ovdje i kladite se u svoje dupe da ću ostvariti snove. Napokon,

ostvario je ostatak mojih snova.

Barem većinu njih. Gotovo sve.

Odgurnula sam to, zlobno. Kasnije.

Sada se radilo o njemu. Ovome. Nama.

Sve je bilo brzo. Voljela sam tako. Uţivala sam znajući da ga mogu natjerati
da se izgubi za dvije do tri minute, maksimalno. On je moj. Poznajem ga, znam što
voli. Iznutra i van, poznajem ga.

Kad je svršio i završio, poljubila sam mu trbuh, grudi. Njegove usne. On je

poljubio mene, ne bojeći se kušati se u mome dahu. Polako se pomjerio u sjedeći
poloţaj, jeli smo jogurt i peciva, pili espresso s mlijekom, nije bilo potrebe za
pričom. Naše su oči sve govorile. Tišina je sama sve rekla.

Bila sam potpuno svjesna da će nastaviti jesti kada završimo sa jelom… ali
mene, umjesto hrane. To bi moglo biti zgodno.

Trofej knjiga 43
 Sve je to bio veliki, komplicirani krug. Nisam osjećala potrebu da
razumijem. Djelovalo je, to je bilo vaţno. Poznavala sam ga, on je poznavao mene,
savršeno smo funkcionirali zajedno.

Prvi je završio. Bila sam puno sporija u završnici, u hrani i u orgazmu.

Ovaj put si je dao vremena. Bez ţurbe. Bez utrke koja bi što prije završila.
Ovdje se radilo o tome da osjetim svaki trenutak u potpunosti.

I jesam.

_____

Pogledali smo film, zatim još jedan, dok se nismo umorili i zaspali-dosta iza
tri sata ujutro.

Probudila sam se dok je kroz prozore prodiralo puno dnevno svjetlo, Adrian
je bio u krevetu sa mnom, tvrd, cerekajući se, čekajući.

Dali smo si vremena.

_____

Tek sam ga u petak u podne počela gnjaviti ispitivanjem o putovanju.

„Bilo je to samo putovanje,“ rekao je, kao da je čak i pričanje o tome bilo
dosadno. „Knjiţnice, povijesna bojišta, puno voţnje okolo u unajmljenim
automobilima. Ništa uzbudljivo.“

„Kakva će biti priča?“ Pitala sam.

Bio je tih. Dugo, u stvari. Puno dulje nego je pitanje zahtijevalo; uvijek je
razgovarao sa mnom o svojim idejama, od početka do objavljivanja.

Trofej knjiga 44
 „Ja…“ uzdahnuo je. „Ova, ja mislim… mislim da je moram još malo
razraditi prije nego budem spreman pričati o tome.“

Nisam znala kako da to shvatim. „Hm. U redu?“

Na leĎima sam, glavom naslonjenom na njegov biceps. Plahte su nam oko

bokova. Osjećaj nakon ekstaze bio je opor. Prstom je dokono, lijeno pravio oblik
osmice oko mojih grudi, kruţeći oko jedne, zatim druge bradavice, naprijed-natrag,
posesivno, jednostavno uţivajući u privilegiji i pravu dodirivanja mog tijela.

Nije fizički, glasno ponovno uzdahnuo, ali bez obzira na to, njegova stanka
prije odgovora jednostavno je… djelovala poput uzdaha. „Ne znam kako da to
opišem, Nadia. Sve su moje priče do sada samo iscurile iz mene. Prirodno, lako
poput disanja. Neke su se osjećale… većima od drugih. Znaš što mislim? Kao, ne u
smislu duljine ili čak moguće popularnosti, prodaje, takvih stvari. Jednostavno…
veličine priče. Njezine teţine, u meni.“

„Kao kad si napisao Ljubav, ja?“ Pitala sam, misleći na knjigu koja ga je
postavila u knjiţevne krugove i utvrdila njegovo mjesto u interesu javnosti. „Jer se
sjećam kad si prvi put počeo pričati o toj ideji, rekao si kako se čini velikom.“

Kimnuo je. „Poput toga. Ali ova je… veća. Jednostavno veća.“

„I ne moţeš razgovarati o tome?“

Odmahnuo je glavom. „Ne još. Trebam vremena da mi se slegne. Moţda ću

se morati više posvetiti čak prije nego istraţivanje završi. Jednostavno osjećam,
Nadia. Neće izaći na način kako obično radim, pa samo… samo budi strpljiva sa
mnom, u redu? Samo mi daj nešto prostora da ovo uradim drugačije,
pretpostavljam da samo to traţim.“

Riječi su mu bile teške. Kao da su bile opterećene značenjem koje nisam

mogla dokučiti. Kao da je istinska dubina onoga što misli nešto što zaista ne moţe
objasniti.

Trofej knjiga 45
 Leţala sam u tišini. „Adrian…“ Nisam čak ni znala što pokušavam reći, što
ţelim reći.

Bilo je nečega, ali još to nisam oblikovala. Kao da mi je netko zavezao oči,
odnio do stola, sjeo, skinuo povez, ispred mene je bila slagalica od dvije tisuće
komada, ali nisam imala kutiju sa slikom kako bi trebala izgledati-jednostavno sam
morala pokušati sloţiti dijelove jedan po jedan i dok napredujem steći osjećaj
kakva bi trebala biti.

Prevrnuo se, savijajući ruku kako bi me privukao bliţe dok se pomjerao

preko mene. Pogledao me. Oči su mu bile pune bezuvjetne ljubavi, gorjele su jače i
jasnije nego onog dana kad smo rekli „Da.“ Kakva god da je slagalica, nisam ni
najmanje sumnjala da me taj čovjek voli. Mogla sam se opustiti u vezi toga. Što
god da se dešavalo s njim, volio me, sada više nego ikad.

Mogla sam osjetiti tu istinu dok me ljubio; bila je ispisana na njegovim

usnama kad su dodirivale moje. Mogla sam je osjetiti dok je naslanjao čelo na
moje, udisao moj dah. U ovakvim nam prilikama nije trebala predigra. Bez igara.
Ljubio me, ja sam ljubila njega, omotali smo se zajedno kao da netko snima kako
se pletenica opušta, a zatim sama vraća film, tako da moţete vidjeti kako se
pletenica sama isprepliće. Ili moţda prikladnije: čaša pada na pod, razbija se u
milijune komada, u staklenu prašinu i beskrajno male krhotine. Snimljeno, film se
vraća, prašina se sastavlja u krhotine, krhotine u oštre komade, komadi se poput
slagalice sklapaju u dijelove, stapajući se u cjelinu.

Tako smo vodili ljubav, u ovom trenutku. Ljubio me, okusila sam apsolutno
oboţavanje na njegovom jeziku. Osjetila sam puninu njegove odanosti dok me
ispunjavao, ogoljen u meni, onda se naša ljubav sjedinila, istopila zajedno u ovim
svetim pokretima. Grčili smo se zajedno u beskrajnom simbolu vječnosti, šapćući
ljubav, dozivajući jedno drugome imena, a vrijeme potrebno da dostignemo
zajednički vrhunac je trenutak, sat, niti sam znala niti me bilo briga, bila sam
svjesna jedino kako on pulsira u meni i vlastitog grčenja oko njega, miješanja našeg
znoja, dodirivanja usana, kušanja jezika i dahtanja koje se pretvaralo u zamršeno
stenjanje.

Trofej knjiga 46
_____

Subota navečer. Zalazak sunca, krvava narančasta boja koja blijedi do

potpuno grimizne.

Prestala sam brojati koliko smo puta vodili ljubav od kada se vratio u
četvrtak. Ševili smo se na straţnjem trijemu s bocom vina dok su ljetne krijesnice
bljeskale narančastom bojom u dosadnoj, teškoj vrućini predgraĎa Atlante. Voljeli
smo se u kuhinji, ja nagnuta nad pultom dok mi je hladni mramor pritiskao grudi,
njegovi potisci kratki i grubi. Bili smo blago razuzdani u kadi, zapjenjeni gomilama
mjehurića, otkivajući naše spajanje, kratkim pogledima na tijela, dok se voda
prelijevala preko ruba.

Bio je lud za mnom.

Divlji.

Grublji nego je bio dugo, dugo vremena. Gotovo očajan.

Kao da je dokazivao nešto meni, ili sebi.

Ali nakon toga, dok me drţao, brisao nam znoj i šaputao volim te poput
blagoslova u mirnoj tišini, pogled mu je ponekad izgledao udaljen milijunima
milja, tisuću godina daleko. Onda sam progovorila, ponovno je bio prisutan i što
god da sam primijetila u njegovim očima, nestalo je pa sam posumnjala jesam li to
uopće vidjela.

Subota navečer, pravila sam večeru. Špageti bolonjez. Lako, brzo. Otvorena
boca crvenog vina izloţenog kisiku-Josh, moja omiljena marka. Borila sam se s
kosom, zapešćem je sklanjajući sa očiju miješala začine u sirovu mljevenu junetinu,
s mukom je otpuhivala, dok mi se konačno nije smučilo. Oprala sam ruke i uputila
se do kupaonice u potrazi za gumicom za kosu.

Trofej knjiga 47
 Čula sam ispiranje klozetske školjke, stanku, a zatim ponovno ispiranje. Kad
sam ušla u kupaonicu, u zraku se osjetio kiseli, oštri miris. Adrian je brisao usta
ručnikom. Mjehurići za ispiranje usta kotrljali su se niz odvod. Pogledala sam
Adriana, čekajući neku vrstu objašnjenja.

„Shvatio sam da nisam oprao zube od kada sam se vratio, izgledali su

umrljano.“ Protrljao mi je sljepoočnicu usnama. „Večera dobro miriše-odavde
mogu osjetiti miris.“

Zatim je krenuo dolje, ostavljajući me u kupaonici da se pitam jesam li nešto

propustila.

Njegova je četkica za zube bila suha. Bočica sa vodom za ispiranje usta još
uvijek je bila u ormariću sa lijekovima-tamo gdje je uvijek ostavljam. U deset
godina koliko smo u braku, niti jednom nije vratio vodu za usta u ormarić kada bi
završio, samo bi je ostavio na pultu. To je jedna od onih sitnica u braku koja vas
izluĎuje, ali nije vrijedna izazivanja velikih problema. Samo bih je vratila na
mjesto, uzdahnula, odmahnula glavom i ponekad promrmljala nekoliko ljutitih
psovki. Radim takve stvari koje kod njega izazivaju impulzivnu reakciju,
jednostavno je tako.

Ali sklonjeno sredstvo za ispiranje usta… motalo mi se po glavi kao da nešto

znači; samo nisam mogla odgonetnuti što.

Mirisao je na vodicu za usta kad mi je poljubio sljepoočnicu. Pomirisala sam

ga kratko, slabo.

I na još nešto.

Oštro, kiselo.

„Nadia?“ Čula sam kako viče. „Voda ključa. Stavit ću rezance.“

Odvratila sam misli. Kasnije ću imati vremena razmišljati zašto bi lagao o

ispiranju usta.

Trofej knjiga 48
 Ali mi je zapelo u guši-što god da je dovraga taj glupi izraz značio. Što je
uopće guša? Razmišljala sam da guglam podrijetlo i značenje fraze, ali mi je to
promaklo, ostatak večeri je prošao u laganom razgovoru i gledanju znanstveno-
fantastičnog trilera na Netflixu, otvaranju još jedne boce vina, a onda smo pripiti
zajedno zaspali, ovoga puta samo zaspali. Čak iako sam drijemala opijena, sanjala
sam kako Adrian stoji ispred mene, samo me gleda, onda sam ga u snu MORALA
pitati što krije, ali usne mi se nisu pomjerale, usta nisu otvarala, on se u snu
okrenuo i nestalo je prilike da ga pitam. Kad sam se probudila sa sjenkom srebrnog
mjeseca obješenim u okviru prozora poput zalutalog urezanog nokta, nisam mogla
shvatiti značenje sna, samo njegovu prolaznu emocionalnu suštinu.

Trofej knjiga 49
 Imao sam problema sa apetitom. Jednostavno... nisam bio gladan. Osjećao
sam mučninu. Upozorili su me da kod raka gušterače nije dobar znak uopće ne
osjećati simptome. Rani simptomi znaju biti nejasni, generalizirani i neodreĎeni
odmah kao simptom raka. Stoga svoj i nisam dijagnosticirao dok se nije proširio i
to brzo.

Već je bio izvan moje gušterače, tako da operacija nije bila opcija čak ni tad,
na samom početku. Kemoterapija to neće izliječiti. Samo će mi produljiti ţivot.
Ublaţiti nelagodu.

Ljudi godinama ţive sa tim, dok drugi umiru unutar nekoliko mjeseci nakon
prvog otkrivanja.

Danas sam pretjerano osjetljiv. Nadia je na poslu, a ja se usrano osjećam.

Otkad je otišla, prepustio sam se tom usranom osjećaju, što je bila rijetkost za
mene. To je zajebano. To boli. Ne ţelim to. Nije pošteno. Bla-bla-bla. Rijeka sranja
iz mog oslabljenog uma i osjetljivog, umjetniĉkog srca, bila je mučna čak i meni.
Zajebi ovo.

Pokušavao sam se prisiliti da se oslobodim snuţdenosti kad mi je telefon

zazvonio. Oh, joj! Ometanje.

„Molim?“ Javio sam se nakon trećeg zvona. Nisam ţelio izgledati previše
nestrpljiv.

Trofej knjiga 50
 „Adrian, hej. Ovdje Nathan Fischer.“

Trepnuo sam. „Hej, prijatelju. Nismo se dugo vidjeli, kako si?“

Nathan je stolar, jako dobar i iskren tip. Upoznao sam ga na setu Ljubav, ja,
gdje sam bio savjetnik i izvršni producent, a on je vodio graĎevinski tim. Na kraju
smo proveli puno vremena zajedno tijekom snimanja, pili viski u mojoj prikolici i
razgovarali o našoj zajedničkoj ljubavi prema starim hollywoodskim vesternima.
Još uvijek smo ponekad razgovarali, izlazili na piće svakih nekoliko mjeseci.
Ponekad je ugovarao poslove izvan područja Atlante-bio je u Glasgowu posljednja
četiri mjeseca, radeći na snimanju mini serije, komadu iz Prvog svjetskog rata,
mislim da je tako rekao. Sigurno se tek vratio u grad.

„Dobro sam čovječe, drago mi je što sam kod kuće.“

„Bio si što, u Glasgowu?“

„Uglavnom, da. Bio je to izazovan set. Kompliciran i skup. Ipak, izgleda

dobro u starom ţivotopisu. Redatelj dobiva veliku pozornost, dobro će mi doći rad
na njegovom setu.“

„Drago mi je što to čujem, sretan sam zbog tebe.“

„Kako knjige?“

„Što kaţeš da se naĎemo u centru na piću i razgovaramo, ha? Uobičajeno

mjesto?“

„Zvuči dobro. Vidimo se za dvadeset minuta?“

„Naravno.“ Završio sam poziv; uzeo novčanik i ključeve, zatim krenuo. Još
uvijek sam se osjećao usrano, opijanje vjerojatno nije bila dobra ideja, obzirom da
je zatajenje jetre pravi ubojica nakon raka gušterače, ali zajebi to. Ţivjet ću dok
sam još ţiv.

Trofej knjiga 51
 Nathan je dobar čovjek, uvijek uţivam razgovarati s njim.

Našli smo se u našem omiljenom baru u centru Atlante. Nathan je velik. Sto
devedeset pet centimetara visok, širok poput proklete štale. Teška ramena, čvrste
grudi, debele ruke. Kosa mu je tamna gotovo poput Nadijine, ali na sljepoočnicama
ima sijedih nijansi. Kratka, ali gusta brada, takoĎer tu i tamo prošarana srebrnom
bojom. Istih je godina kao i ja, četrdeset i jedna. Njegove su me ruke uvijek
fascinirale-ogromne su, gotovo dvostruko veće od mojih; kad se rukujemo, stisak
mu je labav i lagan, ali čini se poput rukovanja sa graĎevinskim blokom.

Stigao je ovdje prije mene i naručio za nas-odabrali smo ovaj bar kao
utočište jer su imali zapanjujući izbor viskija i ţestokih pića od raţi. Naručio je
nepoznati viski, pretpostavljam nešto što je otkrio u Velikoj Britaniji.

Započeli smo lagani razgovor. Pričao je o setu u Glasgowu, puno izgraĎenih

rovova i slično, izazovu da novo drvo izgleda staro i blatnjavo, rascjepkano i
minirano, takvim stvarima.

Dva dupla pića i osjetio sam kako postaje neugodan. Bio je tih, pustio sam
ga. Tako čini kad popije nekoliko pića-od zanimljivog i laganog postaje usporen i
mračan.

„Nešto duboko razmišljaš, Nate,“ rekao sam.

Slegnuo je ramenima. „Ništa što bi vrijedilo podijeliti.“

„Isprobaj me.“ Obično ne navaljujem kad postane ovako mračan.

Ionako nikada ne ţeli razgovarati o tome, a čini se da cijeni što mogu samo
sjediti i pijuckati, puštajući ga da se izvuče iz bilo koje jame u koju ga je viski
gurnuo. Danas se meĎutim, ne mogu riješiti vlastite osjetljivosti, svoje depresije.
Pokušao sam odglumiti, druţeći se s Nathanom. Pogled koji mi je tu i tamo uputio,
ipak je pokazivao da je primijetio samo je bio dovoljno pristojan da ne pokazuje.

Trofej knjiga 52
 „Hoću ako ti hoćeš,“ rekao je, tihim, mumljajućim glasom.

Uzdahnuo sam. Pucnuo sam prstom prema konobarici s druge strane šanka;
kimnula je, donoseći bocu. „Ovdje širimo granice, prijatelju,“ rekao sam. „Ali
dogovorili smo se.“

Čekao je dok nam čaše nisu opet bile pune, dvije kocke leda zveckale su oko
jantara. „Istina je da razmišljam o svojoj supruzi.“

Ovo me zaljuljalo natrag u stolici. „Oţenjen si?“ Nakašljao sam se,

zaprepašteno progutavši. „Poznajem te gotovo četiri godine, nikad mi nisi rekao da
si oţenjen.“

„Bio sam.“

„Prošlo vrijeme.“

„Da.“ Veliki gutljaj iz čaše sa ravnim rubovima. Zareţao je, sikćući, dok je
gutljaj gorio spuštajući se; ovo je snaţan, jak viski, s grubim opeklinama koje
postaju medeno glatke tek nakon što ga progutaš.

„Rastavljen?“

Odmahnuo je glavom. „Ne.“

„Sranje.“ Ovo je bilo blizu. „Ona, hm... preminula je?“

Glasno je pročistio grlo. „Mrzim taj usrani izraz. Preminula je, kao da je
samo nekako krenula dalje, lijepo i lako. Umrla je.“

Otpio sam gutljaj. „Ti, uh. Ţeliš pričati o tome?“

Dugo je šutio. „Pričao sam sa psihijatrom. Nakon što je umrla. Šest mjeseci
svakog tjedna. Pomoglo je, pretpostavljam. Barem sam počeo shvaćati što osjećam.
Što je... jebeno puno.“

Trofej knjiga 53
 Lice mi je gorjelo. Viski mi je smetao u stomaku. Nisam ga mogao
pogledati-bojao sam se da će vidjeti prirodu moje radoznalosti. „Pretpostavljam da
je puno.“

„Ne. Ne pretpostavljaš.“ Njegov je kaţiprst, veličine hrenovke, ako ne i

deblji, brzo tapkao po vrhu šanka. „To je toliko puno, čovječe. Sve je zapetljano
poput jedne velike, gumene lopte sjebanosti.“

Ovo sa iskrenošću nije dobro krenulo. „Ne znam kako da se snaĎem u ovom
razgovoru, Nathan. Ţelim pitati, ali ne ako će te to još više povrijediti. Ako ţeliš
pričati, pričaj. Slušat ću.“

Ponovno je pročistio grlo, frknuo u svoj viski, suţavajući odjek zvuka dok je
kroz frktanje prinosio čašu usnama. „Ne znaš što bi pitao?“

„Što manje, to bolje.“

Ţvakao je unutarnju stranu obraza. „Pitaj me za nju.“

„Kako se zvala? Kakva je bila?“

„Lisa. Lisa Leanne Fischer. Thompson, izvorno. Bila je sićušna. Sto šezdeset
centimetara i pedeset kilograma sa mokrom odjećom. Nekako niska i mršava,
izgledala je zaobljeno. Plava kosa, plave oči. Petarda. Djevojka je bila pakao na
kotačima, čovječe. Sa stavom i sarkastična. Prokleto zabavna.“ Uzdahnuo je. „O
njoj sam najviše pričao otkad je umrla. Na terapiji sam obično govorio o tome kako
se ja osjećam, ne o njoj.“

„Jesi li…“ oklijevao sam. „Ne znam kako izgovoriti ono što pokušavam
pitati.“

„Samo pitaj, Adrian. Neću se uvrijediti.“

„Kako si nastavio dalje? Jesi li nastavio?“

Trofej knjiga 54
 Slegnuo je ramenima „Mislim da nisam. Ne znam kako. Ona mi je bila prva
ozbiljna djevojka. Izlazili smo pet godina, od početka srednje škole do njene prve
godine fakulteta, tijekom mog programa obučavanja i šegrtovanja. Pobjegli smo.“
Nasmijao se. „Njeni su me roditelji mrzili. Bila je iz bogate obitelji, one stare
juţnjačke. Nije ţeljela imati ništa s tim, kad su odbili blagosloviti naš brak, rekla je
da ih odjebemo i pobjegli smo. Odvezli se u Vegas, vjenčao nas je Elvis.“

„Zakonito?“

Frknuo je, glasnije se nasmijao. „Da. Oboje smo bili potpuno trijezni. Onda
smo se napili i otpuhali nekoliko tisuća na kockarskim stolovima i automatima.
Došli smo kući, uzeli zajednički stan, to je bio ţivot.“ Duga šutnja. „Tada je
priučeni vozač zaspao za volanom, prešao središnju liniju, zgnječivši njen mali
Camry poput limenke Coca-Cole. Ubio je na licu mjesta. Krenula je da se naĎe sa
mnom na večeri nakon posla. Telefon je pozvonio dok sam sjedio sa našim stolom,
čekajući.“

„Isuse, čovječe. Tako mi je ţao.“

Kimnuo je. „Hvala.“ Zatim je odmahnuo glavom. „Kako ideš dalje,

prijatelju? Izašao sam na spoj, prije nekoliko tjedana. Djevojku sam upoznao u
kafiću. Nisam to mogao podnijeti. Kako djevojci koju si tek upoznao reći da imaš
mrtvu suprugu? Kada se to govori? Na drugom spoju? Trećem? Moraš objašnjavati
zašto si tako mrzovoljan, zatvoren. Kaţeš joj prerano, to je izbezumi. Natjera je da
pomisliš kako je pokušavaš… zamijeniti? Ne znam. Ja takoĎer tako mislim. Kako
mogu zamijeniti Lisu? U svojoj glavi znam da ne mogu, da to neću učiniti. Ali reci
to mome srcu.“ Odgurnuo je ostatak viskija. „Teško je to.“

„Ja...“ Ţelio sam reći kako je ovo dragocjeno saznanje, ali to bi bilo surovo i
pokrenulo bi razgovor koji nisam bio spreman voditi ni sa kim. „Pretpostavljam da
si u pravu kada kaţeš da ne mogu zamisliti.“

„Prokletstvo, nadam se nikad nećeš ni morati, prijatelju.“

Trofej knjiga 55
 „I ja,“ prošaputao sam, ali je šapat nestao u čaši.

Neću morati. U tome je problem, Znam, znam da još uvijek postoji šansa da
se izvučem iz ovoga. Eksperimentalna kemoterapija moţda uspije. Gnušao sam se
pokušaja zračenja. Operacija je bila isključena. Ali u svom srcu, duboko u sebi, bio
sam apsolutno prestravljen jer nisam mislio da ću uspjeti proći kroz ovo.

Nadia će sjediti ovdje, razgovarajući s nekim.

Tada mi je sinulo.

Ideja, u stvari dovršetak ideje koju sam imao ranije.

Mogu joj pomoći.

Nitko ne poznaje Nadiu bolje od mene, čak ni ona sama. Znam kako će
reagirati-takoĎer predviĎam i kako će se ljudi ponašati. To je dio čarobnog trika
ljudskog izmišljanja. Mogu joj pomoći, kada odem. Kako bih to učinio, moram
započeti sada.

„Pričaj mi o svojoj supruzi,“ odjednom je rekao. „Nadine?“

„Nadia.“

Obično bismo se drţali viskija i vesterna, bivših djevojaka, epskih poema.

Frajerskih, prijateljskih priča.

„Oprosti, znao sam to. Malo sam pijan.“

„U redu je.“ Uzdahnuo sam. Evo teme o kojoj mogu besprijekorno

poetizirati. „Što ţeliš znati?“

„Bilo što.“ Stanka, dok je led zveckao vrteći se u talogu. „Zbog čega si se
zaljubio u nju?“

Trofej knjiga 56
 „Oh, čovječe.“ Nasmijao sam se, provlačeći ruku kroz kosu-trznuvši se kad
je razbarušena kosa ostala zalijepljena za nju. Jebena kemoterapija. „Iskren
odgovor? Zbog njene guzice.“

Glasno se nasmijao. „Zaljubio si se u njeno dupe.“

„Da.“ Bio sam dovoljno pripit da bi istina bila laka, previše laka. „Visoka je,
čovječe. Metar i sedamdeset pet centimetara, gotovo metar i osamdeset. Vitka. Ne
mršava, samo vitka. Sise stanu u šaku, i to jedva. SviĎa mi se to. Ali njeno dupe,
prijatelju.“

Odmahnuo je glavom. „Lisa je bila takva. Slične graĎe. Pogodilo bi me svaki

put kad bi se okrenula. Ono kao prokletstvo, bi li pogledao to dupe?“

Nasmijao sam se, kimajući. „Upravo tako. Ozbiljno, to sam prvo primijetio
na njoj. Bio sam na programu engleskog, ona u medicinskoj školi, pohaĎala je tečaj
kreativnog pisanja gdje sam ja bio tehnička pomoć. Samo zbog zabave, jer je ona
voljela izazov.“ Pustio sam da mi misli odlutaju u vremenu. „Nije bila sjajna
spisateljica. Sranje u pravopisu, do te mjere da je postajalo komično. Ali ono što mi
je privuklo paţnju bio je njen fokus. Pisala bi za svojim stolom, potpuno
koncentrirana. Ali... Boţe, kako da se izrazim? Drugačije je nego kada nešto voliš i
izgubiš se u tome. To je lako, zar ne? Kad ti nešto radiš i uĎeš u radionicu,
usredotočiš se, zar ne?“

Kimnuo je. „Oh, da. Još više kada radim nešto iz zabave. Naročito kada
urezujem oblike u drvo, za razliku od pravljenja stolice, police za knjige ili
garniture. To je posao. Urezivanje sove ili tako nešto, tada doţivljavam to o čemu
govoriš.“

„Za nju, pisanje je bila druga vrsta koncentracije. Vještina, znaš?“

Kimnuo je.

„Da.“

Trofej knjiga 57
 „To me osvojilo. Njena sposobnost da se istinski fokusira. To je seksi.“

Protrljao je zatiljak. „Nikad nisam čuo da netko kaţe kako je koncentracija

seksi, ali shvaćam što misliš.“

„Posljednjeg dana nastave, na zadnjem zadatku kojeg sam joj vratio, ostavio
sam svoj broj. Dva dana kasnije je nazvala i izašli smo. Otkrio sam da je pametna,
zahtjevna, ali uvijek više traţi od sebe nego od bilo koga drugog. Otkrio sam da
mrzi zastoje, mrzi nerad. Mrzi kad je dosadno. Mrzi čekanje. Zbog toga je njena
sposobnost da se potpuno usredotoči seksi, jer joj je priroda suprotna. To je znak
snaţnog uma.“

„Lisa je bila ludo pametna,“ rekao je Nathan. „Otišla je na MIT13, ali je bila
toliko napredna, toliko pametna da ju je tehnološka tvrtka ovdje u Atlanti zaposlila
prije nego je uopće diplomirala. Mogla je raditi sranja sa računalima koja su bila
jednostavno čarobna. Poput onog violončeliste, Yo-YoMa. Bila je takva, ali sa
računalima.“

„Pamet je seksi.“

Kimnuo je. „Sigurno jeste.“

Promatrao sam ga. „Nathan, misliš li da moţda ne moţeš krenuti dalje jer
duboko u sebi to zapravo ne ţeliš?“

Nije odgovarao dugo, dugo. „Jebote.“ Čaša mu je bila prazna, samo je

okretao na donjem rubu. „Da, moţda si u pravu.“

„Samo sam -“

„Usamljen sam, prijatelju. Idem kući sam svaku večer, spavam sam, budim
se sam... to je sranje. Nakon što sam devet godina odlazio na spavanje pokraj nje i
budio se s njom, biti sam je jednostavno jebeno... sranje.

13
Tehnološki institut Massachusetts

Trofej knjiga 58
 Tako da dio mene zaista ţeli krenuti dalje. Pronaći nekoga. Ali... ne znam
kako. Kako objasniš sebe nekom novom? Ovdje je toliko toga,“ tapkao se po čelu,
„I ovdje,“ po grudima, „Samo... ne znam kako bih to ikome pokazao. Ona me
jednostavno pokreće. Mislim, Lisa. Proveli smo godine zajedno da to shvatimo.
Bili smo mladi. Bilo je lako. Osjećaji su sada drugačiji. Osjećam se... teško,
iznutra.“

„Hoćeš li? Ako naiĎe prava osoba... bi li?“

„Pokušao?“

„Da.“

„Da, bih. Stvarno bih. Vjerojatno bih to sjebao, ali bih probao. Duboko u
sebi pretpostavljam, znam kako bi Lisa to htjela. Valjda dio mene ţeli njeno
odobrenje, a ja ne znam kako to uskladiti.“

Kimnuo sam. „Što bi uradio drugačije?“ Gurao sam ga. Znam da jesam, ali
uhvatio sam se za ideju, to je davalo smisla mom očaju, tom ţestokom, bijesnom
očaju, kojeg sam sada cijelo vrijeme osjećao.

„Biti više kod kuće. Razgovarati više. Reći joj otvorenije kako se osjećam.
Uvijek je traţila da se otvorim, ali nisam mogao shvatiti na što je dovraga mislila.
Sada mislim da znam. Mislim da bih sada mogao bolje. Učinio bih nešto za nju.
Dakle, ona bi znala.“ Grubo je pročistio grlo. „Cijenio bih svaki trenutak, jer ne
moţemo garantirati prokleto niti jedan.“

Jebote, to me poput koplja pogodilo. Udarilo me u prsa tako snaţno da mi se

dah izbio kao da me fizički udario svojom divovskom šakom. Moglo je i to biti.
Tako me jako pogodilo da sam osjetio mučninu.

Primijetio je. „Prijatelju, Adrian, jesi li dobro?“

Kimnuo sam. „Aha,“ hrapavo sam promucao. „Zagrcnuo sam se.“

Trofej knjiga 59
 „Sranje.“

Pogledao sam ga. „Ţao mi je?“

Promatrao me. Očima nekako izmeĎu smeĎih i sivih, duboko, ozbiljno. „To
je bilo sranje. Nisi se zagrcnuo.“ Stisnuo je šaku, kucnuo zglobom o šank. „Adrian,
zašto me pitaš ova sranja?“

„Iz znatiţelje.“

Kimnuo je. „Laţeš.“

Nasmijao sam se, ali gorko, morbidno. „Da.“

Ispustio je dug dah. „U redu. Zadrţi svoju laţ. Pretpostavljam da imaš svoje
razloge.“ Izvukao je karticu iz dţepa, pruţajući je barmenu. „Na moj račun.“

„Nathan, dopusti mi -“

„Ja častim.“

„Dobro,“ rekao sam. „Hvala ti.“

Odmahnuo je glavom. „Bez zahvaljivanja. Trebalo mi je ovo, čovječe. Više

nego što moţeš znati. Doći sam kući danas, toj kući, jednostavno me... pogodilo i
nisam mogao ostati sam. Ti si bio prva osoba na koju sam pomislio.“

„Čast mi je, prijatelju. Čast.“

Barmen mu je pruţio crni plastični omot sa računom; velikodušno je dao

napojnicu, zbrojio, neuredno se potpisao. Ustao je. Lagano me pljesnuo po ramenu,
ali me to trznulo naprijed. „Ţeliš se rasteretiti onoga što nosiš, Adrian? Obavijesti
me.“

Trofej knjiga 60
 U tom trenutku sam ţelio. Tako prokleto jako. „Neki se tereti ne mogu
otpustiti, prijatelju. Ali hvala ti. Znam da to i misliš.“

„Da, valjda sam razumio.“ Malo je posrnuo.

„Ne voziš, zar ne?“

Odmahnuo je glavom. „Ne. Znao sam da večeras ne mogu ići kući.

Rezervirao sam hotel nekoliko blokova dalje. Čeka me boca Blantona. Sutra ću se
pozabaviti odlaskom kući.“ Isturio je bradu prema meni. „Ni ti ne voziš,
pretpostavljam. Popio si koliko i ja, a vjerojatno teţiš puno manje.“

„Ovdje mi je najbolje. Kad sjednemo da pijemo, ne zezamo se.“

Ustao sam, muški smo se zagrlili, zatim se udaljio-hod mu je bio teţak, kao
da je taj osjećaj unutarnje teţine, o kojem je govorio, bio previše za nositi.

Gledao sam ga kako odlazi i tada sam do kostiju, jaja i krvi znao što moram
uraditi. Boljelo je. Ţelio sam to poricati. Odloţiti. Boriti se, nadati; borio bih se,
nadao bih se, do gorkog završetka. Nadao sam se da ovo neće biti uzalud. Uzaludan
trud, izgubljeno vrijeme. Protraćena bol. Uzaludno ţrtvovanje. Ali znao sam da
moram.

Za svoju savjest.

Za Nadiju.

Trofej knjiga 61
 Teško je biti supruga knjiţevnika. Ne dopustite nikome da kaţe drugačije.
Povučeni su kad pišu. Ne postojite vi, postoje oni. Nije im namjera, to je samo
posao. Biljeţnica se otvori, računalo uključi, tipke počnu kuckati, olovka škrabati-
ta osoba nestane. To je dakle priča i odvlači ih.

On obično piše otvorenih uredskih vrata dok se u pozadini čuje neka klasična
glazba, violončelo, gitara ili klavir.

Mjesec dana nakon njegovog putovanja na Istočnu obalu, zatvorio je uredska

vrata, zaključao ih. Tišina, samo tik-tik-tiki-tiki-tak-tak-tak na tipkovnici. Brzo i
glasno, znači da stvarno radi. Adrian je odlutao i sve što je postojalo u toj sobi bili
su lampa, prsti i priča.

Bila sam zabrinuta.

Izašao je nakon osam sati, blijed. Drhtav. Mršav. Kao što bi rekao Bilbo
Baggins, izgleda je poput maslaca razmazanog preko previše kruha.

Napravila sam lonac variva, ostavila ga da se krčka za njega. Čitala sam,

imala sam slobodan dan. Izašao je, podupirući se jednom rukom za štednjak,
podigao je poklopac lonca. Njuškao je.

„Gotovo je već satima, dušo,“ rekla sam ustajući. „Donijet ću ti.“

Odmahnuo mi je. „Ne, ne. Ja ću to učiniti.“

Trofej knjiga 62
 Ponovno sam sjela, napunio je zdjelu sebi. Donio je na kauč gdje sam ja
sjedila i jeo u tišini.

„Adrian, jesi li dobro? Zabrinuta sam za tebe.“

Jeo je uobičajeno, mehanički. „Dobro sam.“

Namrštila sam se. „Nisam ti samo supruga, znaš. Školovani sam medicinski
stručnjak. Mislim da nisi dobro... u redu, tako je.“

Naglo je prestao jesti. Stavio je zdjelu na bedro. Uzdahnuo je. „Znam.

Jednostavno... moram ovo napisati.“

„To nije odgovor na moje pitanje, Adrian.“

„Znam, znam.“ Završio je posljednjih nekoliko zalogaja. „Ovo je bilo

odlično, Nadia. Hvala ti.“

„Nema na čemu. Sada pričaj sa mnom, dušo.“

Trepnuo je. Čeljust mu se stezala. Oči su mu se spustile; posramljen, ljutit,

ogorčen, tuţan-nisam mogla odrediti. „Ne mogu.“

„To nešto kriješ.“ Izletjelo mi je- osjećala sam kako mi riječi izlaze iz usta
poput kamenja koje pada niz obronke.

„Da.“

Srce mi je potonulo. Iznenadna oštra bol. „Ako mi pokušavaš reći da imaš

aferu, samo ću se nasmijati. Onda ću te ubiti na spavanju.“

Frknuo je. „Ni za milijun godina, ljubavi moja.“ Pogledao me očima,

otvorenim i iskrenim, barem u ovome. „Nikada.“

Trofej knjiga 63
 Znala sam da je to istina. Moje je srce znalo. „Što onda?“

Odmahnuo je glavom. „Ne još.“

„Adrian, molim te.“

Stavio je zdjelu na stolić-ţlica je glasno zazvečala. Oči su mu bile sive,

gotovo srebrne. Okrenuo se prema meni, te su teške oči krile nešto. Tugu, mogla
sam to vidjeti. Paniku. Očaj.

Prvi put otkad sam ga upoznala, nisam dobila ono što sam traţila.

„Nadia...“ Sagnuo je glavu. Činilo se da ima problema sa disanjem. „Ne još.

Molim te. Volim te. Više nego što ikad mogu-više nego što ikad mogu jebeno
pokazati. Samo sam...“

Stavila sam mu dlanove na obraze. „Obećaj mi i pustit ću to.“

„Dobro?“

„Traţit ćeš pomoć od mene, ako je mogu pruţiti. Bilo kakvu. Moj posljednji
dah, zatraţi-dat ću ti ga. Voliš me; moj si i ničiji više. Ne ostavljaš me. Obećaj.“

Ovo je odjednom, sve.

Jedan od onih trenutaka koji vam se ureţu u dušu, milju duboko.

Trepnuo je. Povukao se, sagnuo glavu. „Sve što radim, Nadia, radim za tebe.
Nikada nemoj posumnjati u to.“

„Adrian, nisi -“

Oštar udah. Vidno se trudi kako bi se pribrao. Gleda me u oči, bistro i

snaţno.

Trofej knjiga 64
 „Obećavam. Što god moţeš učiniti, dopustit ću ti da učiniš. Traţit ću. Tvoj
sam. Potpuno. Više sad nego kad smo razmijenili prstenja. Zauvijek. Tvoj sam.
Neću nikad...“ tu je posustao. „Neću te ostaviti. Kunem se svojom dušom.“

„Dobro.“ Privila sam ga uz sebe, osjećajući kako diše. „U redu, Adrian.“

„U redu?“

Kimnula sam prema njegovom ramenu. „Da.“

Ţeljela sam ga zauvijek drţati. Kao da ako ga sad pustim, to ima neko dublje
metafizičko značenje koje zapravo ne mogu shvatiti. Ali jesam. Pustila sam ga.
„Vrati se poslu, dušo. Osjećam da ti treba.“

„Samo još malo. Onda ću doći u krevet.“

„Ja radim -“

„Sutra od sedam do tri, u srijedu od podneva do ponoći, u četvrtak i petak od

sedam do tri, vikend slobodan.“ Nasmiješio se. „Znam tvoj raspored prije tebe.“

Nasmijala sam se. „Da, Da. Čudak.“

Zastao je na vratima svog ureda, kojeg sam mogla vidjeti sa svog mjesta na
kauču. „Nadia.“

Podigla sam knjigu. Nasmiješila mu se. „Da?“

„Slatka si. SviĎaš mi se.“

„Onda ćeš me zadrţati?“

Glasno se nasmijao. „Da, dušo. Prepoznam dobru stvar kad je uhvatim i ne

puštam te.“ Riječi su mu bile lagane, ali sam osjećala da bih vidjelu teţinu iza njih,
da sam bila bliţe.

Trofej knjiga 65
 Osjetila sam kako se uključuje alarmno svjetlo na mojoj kontrolnoj ploči.
Vauuu. U početku je samo titralo. Ali se pojačavalo. Što više prikriva, brojčanik će
se brţe okretati. Znao je da me ne moţe prevariti, ne zadugo. Tako da sada nije ni
pokušavao. Još uvijek nije razgovarao, nije dijelio: još uvijek nisam mogla
prodrijeti.

Ipak sam ga poznavala.

Ne moţe kriti bilo što dugo od mene.

Ali prvi put, zapitala sam se ţelim li znati.

Moţda je ovo nešto što je bolje da ne znam.

_____

„PLAŢE!“ Tess je pogrešno mumljala, ustima punim sladoleda od metvice i

čokolade.

„Dovraga, ne!“ Vikala sam s kauča, prelistavajući Netflix. „Treba mi nešto

suprotno od glasnog jecanja. Glup i gluplji?“

„Hej, ţeliš čuti najdosadniji zvuk na svijetu? AAAAAHHHHHH!“ U toj je

sceni točno dočarala Jim Carreya, do te mjere da sam joj s druge strane sobe bacila
jastuk u lice.

„To je da ili ne?“ Pitala sam.

„Ma ne,“ rekla je, udarivši ga sa strane. „Gledala sam ga bezbroj puta. Daleki
horizonti?“

„Reci mi da ti se sviĎa moj šešir, Shannon,“ citirala sam uţasnim irskim

naglaskom. „Ne-uh. Jedi, moli, voli?“

Trofej knjiga 66
 Donijela je galon sladoleda, predala mi ga i vratila se u svoju kuhinju, gdje je
pregledavala ostavu sa vinskim policama. „Josh, Joel Gott, Jordan... Decoy,
Duckhorn...“

Izvila sam se na kauču, zagledavši se u nju. „Tess McAlister. Vina su ti

poredana po abecedi?“

„Ne,“ rekla je, obrambenim i smrknutim glasom. „Moţda. Da. Začepi. Bilo
mi je dosadno, u redu? Clint je bio u Milwaukeeu dva prokleta tjedna, a meni je
bilo jebeno dosadno. Tako da sam poredala vina po abecedi. Kao i DVD-ove koje
nismo pogledali otprilike pet godina. Da, hm, i juhe.“

„Juhe?“ Uzela sam zalogaj čokolade i mente. „Poredala si po abecedi svoje

proklete juhe? Ako ti je toliko dosadno, treba ti hobi. Gobleni ili tako neko sranje.“

„Do tada sam isheklala čitav šal, riješila pedesetak osmosmjerki i tri
kriţaljke, u kojima sam usput varala samo dva puta i puno ti hvala. Čak sam riješila
i jebenu Sudoku14, a ti znaš da mi od brojeva krv curi iz nosa. Pogledala sam čitavu
sezonu Uvoda u anatomiju i sva tri nastavka Gospodara prstenova sa pohvalama i
dodatnim objašnjenjima.“

Nasmijala sam se. „Nazovi me u takvim trenucima. Moţeš srediti moju

ostavu.“

Odglumila je snaţno drhtanje. „Ne, hvala kujo. Vidjela sam tu grozotu.“

„Začepi, nije toliko loše.“

„Imaš pileći temeljac uz kavu u zrnu i kečap sa juhom. Upravo je toliko

loše.“

„Zbog toga i trebam tvoju organizacijsku magiju.“

14
Zagonetka u kojoj igrači ubacuju brojeve u mrežu koja se sastoji od devet kvadrata

Trofej knjiga 67
 „Ne moţeš me dovoljno platiti.“

„Kako god. Jedi, moli, voli i… Joel Gott, Da?“

„Dogovoreno.“ Izvukla je bocu, izvadila čep, donijela je dvije čaše za vino

bez postolja, sjela na kauč do mene, obilno nam natočivši, pritom mislim gotovo do
vrha. Zgrabila je svoj čekić-pravi antikni čekić, jednom korišten u pravoj sudnici-
tresnula njime tri puta. „Ovim proglašavam da je Proslava mjesečnice započela.
Neka naši grčevi budu lagani, a krvarenje blago.“

„Amen, neka bude tako,“ intonirala sam, oponašajući duhovne stvari.

Pronašli smo film o kojem smo se dogovorile, uključile ga, podijelivši galon
sladoleda dok smo pijuckale vino; neprestano smo se natjecale koja će glasnije
srkati prije nego izludi onu drugu. Dosad je ona uvijek pobjeĎivala, zahvaljujući
mizofoniji15.

Tess mi je najbolja prijateljica i stvarno, jedina prijateljica. Adrian i ja smo

ţivjeli u Atlanti šest godina, ali mi je radni raspored isključivao društveni ţivot.
Tess i ja smo zajedno išle na fakultet, a ona i njen suprug Clint doselili su se ovdje
iz Pennsylvanie nedugo nakon što smo se Adrian i ja doselili iz Sjeverne Karoline.

U trenutku kada je stigao njen kamion za selidbu, nastavili smo naše

prijateljstvo tamo gdje je stalo. Dok smo studirale, ona, ja i djevojke smo u našim
sobama započele sa onim što se naziva Proslava mjesečnice, kad bi se okupile
jednom mjesečno, otprilike u isto vrijeme, jer se te stvari obično sinkroniziraju, jele
bi smeće, napile se i gledale filmove, komentirajući ljude, prirodu, ţivot. Kad se
Tess doselila blizu mene, ponovno smo započele, samo nas dvije.

Završile smo sa sladoledom i vinom – dobro, prvom bocom – pa smo morale

pauzirati da bi se u kupaonici pobrinule za stvari zbog kojih smo se sastale. Tess je
donijela drugu bocu, ali ovog puta ne vina, već tekile.

15
Poremedaj smanjene tolerancije na određene zvukove

Trofej knjiga 68
 Namrštila sam se na bocu Patróna. „Hm. Podiţemo ovu proslavu na višu
razinu?“

Kimnula je. „Stigao mi je email dok sam bila u kupatilu.“

„U deset i pedeset pet navečer?“

„Od Clinta.“

„On je u Chicagu, zar ne?“

„Navodno.“ Rubovi očiju su joj bili crveni.

„Oh. O, ne.“

„Podnio je zahtjev.“

„Što? Za razvod? Zašto?“

Sjela je, natočila tekilu u čašu za vino, provalila sikćući. „Valjda ova
poslovna putovanja posljednjih nekoliko godina nisu bila sasvim poslovna. ViĎao
se s nekim, a pod tim mislim jebao. S nekim iz svog odjela, pretpostavljam.“

„Tess. Boţe, ne.“ Obrisala sam lice, kao da ţelim ukloniti nevjericu. „I on
podnosi zahtjev?“

Kimnula je, nastavivši. „Da. Daje mi kuću, moj automobil i pedeset posto
naše financijske imovine, u gotovini ili prebačeno preko nekog tajanstvenog
bankovnog računa, nije me briga. Sve što traţi je izbjegavanje suda, prepirke oko
sranja. To mi je u redu.“

„Ne, nije.“

Trofej knjiga 69
 Gorko se nasmijala. „Ne, nije mi u redu. Ali nemam srca za borbu.
Godinama je jadan. Mislila sam da je do mene. Sve sam pokušala, Nads. Skratila
sam radne sate da bih mogla biti više kod kuće, ali je on produljio svoje, započeo sa
tim putovanjima. Premjestila sam svoj prostor za jogu u podrum kako bi on imao
muški kutak... nikad ga nije koristio, a ionako nije bio kod kuće. Ja... potrošila sam
tisuću dolara na donje rublje i nastavila sa cijelom tom ceremonijom oko dolaska
do spavaće sobe. Započela bih od trenutka kad bi ušao na vrata, kuhajući u donjem
rublju. Iznenadila bih ga pod tušem, sve što sam mogla smisliti. Dopustio mi je da
radim sranja zbog njega, onda me otpuhao čim bi završio. Ništa nije bilo dovoljno.“

„Ma daj, Tess. Znaš da je do njega.“

„Prokleto jeste do njega. Ali te natjera da se pitaš-što nije u redu sa mnom,

znaš?“

„Mogu li jednostavno reći jebi ga što ti je javio putem email-a?“ Glas mi je

postao oštar od bijesa. „Jebeni email? Kakva pičkica.“

Bijesno me pogledala. „Ne, nemoj se usuditi na taj način ocrniti svetu macu.
Mace su jake. Moćne. Tajanstvene, seksi. S našim mačkicama dobivamo bebe. On
je mlitav kurac-smiješan, bespomoćan i beskoristan.“

Kimnula sam. „Istina, dušo, istina.“

„On je mlitav kurac,“ ponovila je. „Odličan spas.“ Još jedan pogodak.
„Nisam tuţna. Ljuta sam. Ali takoĎer mislim da sam znala. Njegova su se poslovna
putovanja od nekoliko dana do najviše tjedan ili dva u nekoliko mjeseci pretvorila u
najmanje jednom mjesečno. Mislim da je pola tog vremena zapravo bio posao, a
ostatak seksanje sa svojom pomoćnicom ili tko god da ta kuja jeste.“

„Ţao mi je, Tess. Zasluţuješ bolje.“

Glasno je ispustila dah, ispravljajući ramena. „Neću kukati. Potpisat ću

njegove glupe papire, vratiti djevojačko prezime i krenuti u borbu.“

Trofej knjiga 70
 „Borbu?“

„Protiv muškaraca.“

„Što znači?“

„Znači da sam počela izlaziti sa Clintom u srednjoj školi. Upisala sam

fakultet da bih bila blizu njega. Odabrala posao koji je omogućio njegovu karijeru.
Radila od kuće kako bih se brinula za Yvette.“ Njihova kćerka sada ima osamnaest
godina i ide na fakultet-Tess je nekoliko godina starija od mene, dobili su Yvette
dok su bili mladi. Natočila je piće, ali ga je pruţila meni. „Znam, znam da moraš
raditi sutra. Samo popij sa mnom nekoliko pića, Nads. Molim te.“

„Dobro.“ Otpila sam piće, kašljući i sikćući. „Ali samo zbog tebe, jer te
volim, a ovo je sranje. Boţe, mrzim tekilu.“

„To je veličanstveni sok zaborava.“

„To je veličanstveni sok uhićenja zbog nepromišljenog ponašanja, javnog

opijanja i javnog uriniranja.“

Pokazala mi je srednji prst. „To se desilo jednom, kučko, jednom.“

„Dakle, kakva je borba? Jer ne mogu to pratiti.“

„Imat ću puno afera, Nads. Yvette dolazi kući uglavnom za velike praznike,
a sad sam ponovno slobodna, tako da ću izlaziti i pokupiti sve seksualne predatore
u Hotlanti.“

„Nitko ovdje ne koristi taj naziv.“

„Znam. Bila sam zabavna.“

„Dobro. Koristi kondom i uzmi Uber. Posljednja stvar koja ti treba je voţnja
pod utjecajem alkohola i neţeljena trudnoća.“

Trofej knjiga 71
 Odmahnula je rukom. „Psttt. Već sam u perimenopauzi, tako da to nije
problem. Uber je ipak čaroban.“

„Tek si prešla četrdeset.“ Namrštila sam se. „I ja ne mislim da biti u

perimenopauzi znači da više nisi plodna. Moraš to proći do kraja.“

„Imam četrdeset dvije godine, a moja je mama sa četrdeset i pet bila u

menopauzi. Bit ću oprezna.“ Pokazala je ţlicom prema meni. „Ti si sljedeća, pa
pripazi.“

„Nisam. Imam trideset devet, tako da sam beba u poredbi s tobom. Još uvijek
imam godina pred sobom.“ Mrzila sam svoje sljedeće riječi čim sam ih izgovorila.
„Koje mi neće donijeti ništa dobro.“

Natočila mi je još jedno piće-bilo je smiješnog okusa, pomiješano s vinom.

„Još uvijek ništa?“

Odmahnula sam glavom. „Ne. Ja sam plodna Mirta16, sudeći po testovima,

ali on nije.“

„Pucate u prazno?“

Kimnula sam. „Čini se da je tako.

„Što je sa -“

„Pokušali smo, dva puta. Nije uspjelo. Nismo imali hrabrosti pokušati opet.“
Okretala sam vjenčani prsten. „Osim toga, on je... ne znam.“

Polako je odloţila bocu. „On je što?“

„Laţe o nečemu. Bolje rečeno, krije nešto.“

16
Malo drvce sa sjajnim, zelenim lišdem

Trofej knjiga 72
 „Kako znaš?“

„Rekao mi je.“

Nasmijala se u nevjerici. „Prodao ti je priču kako nešto skriva?“

„Da.“

„Ali ne i što?“

Odmahnula sam glavom, suze su me pekle u očima, riječi su mi sada

začepile grlo.

„Ne vara te, zar ne?“ Zvučala je kao da joj je to teško povjerovati koliko i
meni.

„Ne.“ To je jedva bila riječ, više siktavi zvuk.

Ispustila je dah. „Da, ne mogu vjerovati da je Adrian takav. Nijedan

muškarac nikada nije volio ţenu onako kako tebe voli Adrian.“ Odmahnula je
glavom. „Budući da je to istina, što bi mogao skrivati?“

Odmahnula sam glavom i slegnula ramenima, boreći se sa jecajima. „Ja...“

Jedan mi je pobjegao, onaj niski, hrapavi. „Bojim se, Tess. Stvarno, stvarno se
bojim.“

„Misliš da je bolestan ili tako nešto? Pokušava to sakriti da bi te zaštitio ili

tako neko frajersko sranje?“

Kimnula sam. „Smršavio je. Mislim da krije kako povraća. Mislim da

njegova istraţivačka putovanja nisu... samo istraţivačka.“

„Zašto to skrivati? Ne razumijem.“

Trofej knjiga 73
 Obrisala sam lice objema rukama, snaţno trljajući. „Jer me poznaje. Zna da
bih se navalila na njega kao cijeli Amazon. Brinula se o njemu, čuvala ga.
Napustila bih posao kako bih ga njegovala. Prodala bih mu svoju jebenu dušu, a on
to zna.“ Uzela sam piće. „Otac mi je umro mlad, to znaš. Kad mi je bilo šest
godina. Umirao je polako i ja... zbog toga sam postala medicinska sestra. Da se
brinem o ljudima, na način na koji sam brinula o tati.“

„Nadia, Isuse. Bilo ti je šest godina.“

„Neke stvari ne zaboravljaš,“ rekla sam. „Dakle, Adrian... misli da me štiti

od njega, od mene same.“

„To je sranje. Zasluţuješ da znaš.“

„Jednom, kad smo se tek vjenčali, skrivao je da je bio bolestan. Izdrţao je,
pretvarao se da je dobro. Onda mu je puklo slijepo crijevo i gotovo je umro. Bila
sam toliko bijesna na njega, Tess, ne moţeš ni zamisliti. Uopće mu nije bilo ţao.
Niti riječi isprike. Rekao mi je da je tako uradio zbog mene i da bi to ponovio. I
jeste, za cijelo vrijeme našeg braka. Odbijao je da ga njegujem. Kaţe da dovoljno
radim na poslu, a on će biti moj suprug, ne pacijent.“

„Vau.“

„Neće da prizna čak ni kad je prokleto prehlaĎen.“ Govorim kao da imam

začepljen nos. „Izgovarao bi slovo b umjesto m, imajući muda da se ponašao kao,
ne, dobro sam. Samo začepljen nose. Gripa? Čekao bi sve dok ne moţe stajati na
nogama prije nego prizna da je bolestan, zatim bi se zaključao u ured sa bocom
vode i iPadom, ne izlazeći dok ponovno ne stane na noge.“

„Znala sam da je tvrdoglav, ali dovraga.“

„Pa, pretpostavljam da bih ovo trebala očekivati od njega, ali...“ Ponovno

sam odmahnula glavom. „Nemam dokaz da je tako. Znam samo da nije dobro.“

„Što ćeš učiniti?“

Trofej knjiga 74
 „Ne znam. Ne mogu ga natjerati da mi kaţe. Mislim, mogu postaviti
ultimatum ili tako nešto... ali ne ţelim to učiniti.“

„Znači, samo ćeš čekati da sam kaţe?“

„Ne laţe iz zlobe, ili... ili što mu se sviĎa da skriva nešto što ne bi trebao. Ne
radi se o bezazlenoj laţi, jer je to svakako sranje, ali je... ne znam. Ima dobre
razloge u svojoj glavi. Ne znam, Tess. Jednostavno ne znam.“

Obje smo onda zaplakale.

„Kakav smo mi danas par, ha?“ Rekla je Tess.

„Da,“ prošaputala sam. „Stvarno.“

„Nazovi sutra,“ predloţila je. „Napij se sa mnom.“

Odmahnula sam glavom. „Mislim da moram početi štedjeti funkciju jetre.

Ionako samo sumnjam. Osim toga, sutra nam već nedostaje osoblja pa ću raditi
duplu smjenu-pokrivam Rachel.“

„Dobro. Jadničak.“

„Nije jadan-odgovoran.“

„Jadan.“

„Začepi.“

Suosjećajna, tuţna, bijesna tišina.

„Prodat ću kuću. Uzet ću stan u centru grada.“ Pljesnula je rukom. „Kuća je

previše za jednu malu staricu.“

Trofej knjiga 75
 „Mala starica, malo sutra.“

„Kuća je prevelika.“

„Znam.“

„Nads?“

„Tessice?“

„Znaš da ću biti tu za tebe. Bez obzira na sve.“

„Znam. Isto vaţi i za mene.“

„Smijem li se ljutiti na njega zbog tebe?“

„Ne.“

„Previše si dobra.“

„On mi je suprug.“

Uzdah. „Da, jeste.“

„Kondomi, Tess. Ne postoje samo zbog trudnoće. Ne ţeliš dobiti sifilis.“

„Pst. Znam. Imam četrdeset dvije godine. Znam kako funkcionira siguran
seks.“

„Ne znaš. Nikada nisi spavala ni sa kim osim sa Clintom.“

„Jesam.“

Sjela sam i pogledala je. „Jesi? S kim?“

Trofej knjiga 76
 „Bili smo na pauzi.“ Nasmiješila se rečenici iz Friends serije. „Bilo je to na
prvoj godini fakulteta. Pojebala sam dečka iz svog tima na debati.“

„Oh. Oh, Boţe. Pa kako je bilo?“

Frknula je. „Postoji razlog zašto sam se vratila Clintu. On je kreten, shvatila
sam da je uvijek bio. Ali Boţe, čovjek se moţe gadno zajebati.“

„Pa, čini se da ti jesi i gore od toga.“

„Prerano, Nads. Prerano.“

„Ne, nije.“

Zakikotala se. „Ne, nije.“

Uzdahnula sam. „Idem.“

„Trebala si pričekati još malo. To je samo nekoliko blokova, ali svejedno.“

„Prošetat ću.“

„Skoro je ponoć.“

„Mogli smo posuditi Rufusa. Toby je uvijek budan barem do dva.“

Toby: Njen susjed homoseksualac ima Rufusa, Rottweilera veličine Boeinga

747. Pas je Tess i meni sladak kao šećer, ali nekome drugome? Ne pribliţavajte se
previše, samo kaţem.

„Dobra ideja.“

Toby je otvorio vrata noseći ruţičasti kimono, pijuckajući nešto ţarko

narančaste boje iz čaše za martini. „Dame? Ovdje ste zbog zabave, zar ne?“ Glas
mu je bio dubok, gladak i muţevan-bez traga šuštanja ili izvještačenosti.

Trofej knjiga 77
 Ne biste znali njegovu orijentaciju iz razgovora s njim ili vidjevši ga u
poslovnom odijelu u devet sati ujutro.

„Već smo se zabavili,“ rekla je Tess.

Pogledao je prema gore pa u stranu, razmišljajući. „Oh. Ta zabava.“

„Nestalo vam je pića? Pravim ove martinije. Mogao bih pripremiti još jedan
slijed.“

„Zapravo, samo trebamo posuditi Rufusa kako bi Nadia mogla prošetati do

kuće.“

„Ah. Svakako. Rufus!“ Pozvao je psa kao kad biste pozvali osobu u drugoj
prostoriji. Začulo se grebanje šapa na tvrdom drvetu, a pokraj Tobya se pojavio
kratkodlaki smeĎi medvjed. „Ţeliš prošetati?“

Rufus je zalajao, osjetila sam taj bas u dnu duše.

„Pozovi ga imenom, potapši po bedru i reci da se drţi blizu,“ Toby je rekao

Tess. „Drţat će se tik uz tebe.“

Nervozno sam pogledala psa. Bila sam s njim samo kad je Toby bio u blizini.
„Hm. Treba li nam povodac?“

„Ne. Mačka bi mogla protrčati ispred vas-osim ako mu ne kaţeš da krene,

ostat će ti za petama. Platio sam gomilu novca za dresuru, ali vrijedilo je.“

„A ako netko napravi problem?“ Pitala sam.

Nasmijao se, morbidno se cerekajući. „Pozovi me i riješit ćemo se tijela.“

„Oh,“ neprimjereno sam se zakikotala. „Čekaj. To stvarno moţeš učiniti?“

„Zamjenik sam okruţnog tuţitelja, slatkice. Da, Mogu to učiniti.“

Trofej knjiga 78
 Potapšala sam Rufusa po glavi. „Dobar je dečko, Rufus. Lijepo štene.“

Rufus je ponovno zalajao, to me zapanjilo iako samo očekivala. Imao je

veliki pseći smiješak, sretno čekajući šetnju.

Krenuli smo polako, razgovarali o manje teškim stvarima; kao što je i

obećano, Rufus je hodao pokraj Tessine pete kao da je tamo privezan nevidljivom
uzicom, točno jedan korak iza i desno od nje-bio je dovoljno visok da je u hodu
mogla nasloniti ruku na njegovo rame, primijetila sam kako mu pogled neprestano
luta, nos njuši, oprezan, budan.

Tess me otpratila kući, do vrata. Zagrlila me. „Kada bude trebalo ići na sud
kako bi se ovo sranje završilo, ići ćeš sa mnom, hoćeš?“

„Ne bih to propustila ni za sve Joshove17 u Californiji.“

Drţala me za ruke. „Nads...“

„Javit ću ti kada nešto saznam. Ali ako ti se sada javi iznenadan poriv za
molitvom, ne bih imala ništa protiv nekoliko molitava.“

Frknula je. „Moţda bismo trebali ići u crkvu ove nedjelje.“

„Dragi Boţe. Otići ću barem jednom u crkvu ako mi obećaš učiniti čudo.“
Zakolutala sam očima prema njoj. „Nisam sigurna da to tako funkcionira.“

„Vrijedi pokušati?“

Kimnula sam, odjednom iscrpljena. „Da, moţda vrijedi.“

Još jedan zagrljaj. „Volim te, Nads.“

17
Crveno vino u Californiji

Trofej knjiga 79
 „Volim i ja tebe, Tessice.“

Kad sam ušla unutra, Adrian je još uvijek bio u svom uredu. Klik-klik-klik,
čula se tipkovnica. Kašalj takoĎer, zreo, nisam bila sigurna povraća li ili iskašljava
krv, ali je zvučalo uţasno. Stenjanje.

„Adrian?“ Oglasila sam se, kroz vrata. „Kod kuće sam.“

„Bok, dušo.“ Otvorio je vrata, nagnuvši se da me poljubi. „Dobro si se

zabavila?“

Slegnula sam ramenima. „Ne baš tako zabavno, ali bilo je dobro vidjeti
Tess.“

Bio je tako blijed, tako mršav. Jagodične kosti su mu se još više isticale.
Prošlo je mjesec dana od našeg razgovora o zdjelici variva i ne moţe se poreći da
fizički nešto nije u redu.

Oči su mu bile sablasne. Radio je neprestano. Ponekad bih se vratila s posla,

njega nije bilo. Ili bih se probudila, a on bi otišao prije mene. Nisam pitala gdje je
išao, ali sam znala da ću uskoro saznati.

Mogla sam to osjetiti.

Nisam ţeljela znati.

Morala sam znati, ali nisam ţeljela.

Panika je ţestoko gorjela, duboko u meni.

Uvukao me u svoj ured, zagrlivši me. Činio se da je bio snaţan kao i uvijek.
Snaţno me stisnuo. „Volim te,“ prošaputao je.

„Reci mi.“

Trofej knjiga 80
 „Uskoro.“ Uzdah. „Uskoro.“

„Kada?“

Naslonio je čelo na moje. Poljubio mi je kosu, sljepoočnicu. Zatim se

povukao natrag, uzevši nešto sa stola. „Idemo na odmor.“ Naizgled nelogičan
odgovor.

Pruţio mi je dvije avionske karte za Pariz u prvom razredu.

„Pariz?“ Ţeljela sam biti uzbuĎena, ali sam osjećala strah.

Kimnuo je. „Pariz, na mjesec dana?“

„Mjesec?“

Namignuo mi je. „Nemoj nositi veliku prtljagu. Neće ti trebati puno odjeće.“

Prevrnula sam očima. „Nećemo letjeti sve do Francuske kako bi cijelo

vrijeme proveli ševeći se u hotelskoj sobi.“

Poljubio me u sljepoočnicu. „Ne, nećemo. Barem ne cijelo vrijeme.“

„Mjesec dana. Uštedjela sam dosta bolovanja, ali…“

„To sam već riješio sa tvojim šefom. SreĎeno je. Imaš tri tjedna odmora,
plaćena, četvrti je bolovanje.“

„Podlo, podlo,“ nasmijala sam se, naslonivši se na njega. „Samo doĎi u

krevet, Adrian. Molim te?“

Bacio je pogled preko svog ramena na svoj laptop, otvoren, plavo bijelo
svjetlo osvjetljavalo je inače mračnu sobu. „U redu. Onda krevet.“

Nasmiješila sam mu se. „Potrudit ću se da ne poţališ.“

Trofej knjiga 81
 Stavio mi je dlanove na zadnjicu. „Kao i uvijek, ljubavi moja.“

„Ah, klasično hvatanje za dupe. Najromantičniji potez na bilo čijem

repertoaru.“

Zadirkivali smo se cijelim putem do gore, srcem sam bila u tome, tijelom,
čak i većinom uma. Ali dio mene je primijetio kako mi uvijek uspijeva odvratiti
paţnju s problema bez odgovora na bilo koja pitanja, uspije me odvratiti od svog
odbijanja da razgovara o onome što se s njim dogaĎa.

Mjesec dana u Parizu, razmišljala sam nakon toga dok sam leţala budna.
Hrkao je pored mene, okrenut mi licem, jednom nogom prebačenom preko moje
dok mu je muškost bila mokra i opuštena uz moj bok, a ruka prekrivala moju dojku.

Mjesec dana u Parizu puno je više od odmora.

Strah je rastao. Panika. Očaj.

„Ne ostavljaj me,“ šaputala sam svom uspavanom suprugu. „Molim te, ne
ostavljaj me.“

Nikada. Neću te ostaviti. Kunem se svojom dušom.

Odrţi to obećanje, ljubavi moja. Molim te.

Trofej knjiga 82
 „Dobrodošli u meĎunarodnu zračnu luku Charles de Gaulle. Jedan je sat i
četrdeset tri minute po lokalnom vremenu…“ Poruka se nastavila najavama i
informacijama, zatim je sve ponovljeno na francuskom.

Nismo ponijeli puno stvari. Po jedan kofer, po jednu ručnu prtljagu, plus po
jedan prazan kofer. Iznajmio sam stan u Četvrtom okrugu Le Marais: moderan,
suvremen, u blizini svega najboljeg što Pariz nudi… barem mi je tako rekla
djelatnica turističke agencije koju sam unajmio kako bih ovo organizirao. Ne
znajući ništa bolje, vodio sam se njenom stručnošću. Mislim, imala je francuski
naglasak, ime joj je bilo Eloise Gautier, ured joj jeste u Parizu, pa je razumljivo da
to zna.

Rekla mi ja kako nam je stan u kutu na najvišem katu, sa najromantičnijim

pogledom na Eiffelov toranj koji moţete poţeljeti. Platio sam dodatno da ga
opskrbe paţljivo biranim crvenim vinom i šampanjcem, napune gomilom buketa
crvenih ruţa i divljeg cvijeća do granice neukusa, da friţider bude pun sira, jagoda,
borovnica, jogurta, mesnih narezaka i baguetta u kutiji za kruh. Svijeće su bile
posvuda-napisao sam poruku agenciji kada smo stigli na aerodrom da pošalje
nekoga da ih upali. Imali smo na raspolaganju automobil dvadeset četiri sata tjedno
za vrijeme našeg boravka. Angaţirao sam za Nadiu osobnog pomoćnika za
kupovinu, uzevši kreditnu karticu sa maksimalno odobrenim zaduţenjem.

TakoĎer sam kao najosnovnije ponio i gomilu narkotika protiv bolova

visokih doza, ne dobrih, već onih najboljih. Probao sam ih prije nekoliko dana,
kada sam ih prvi put nabavio, vau. Ozbiljno vau. Moram biti oprezan, razuman.

Trofej knjiga 83
Uglavnom noću, kako bih mogao spavati ili samo danju ako bi bilo previše za
podnijeti.

Svu sam energiju usmjerio na ovo putovanje. Unovčio sam gomilu

investicija kako bih ga platio, a sa ostatkom napravio financijski ju-jitsu18,
prebacujući ih u manje rizične, stabilnije portfelje, isključivo na Nadijino ime.
Moja posljednja knjiga je gotova. Svi su dogovori već završeni.

Pravi razlog zbog kojeg sam organizirao ovo putovanje je zbog toga što sam
se nedavno susreo sa svojim onkologom, dr. Jerryjem Lowellom.

„Sve što u ovom trenutku zaista moţemo učiniti, Adrian,“ rekao mi je, „Jest
pokušati da ti olakšamo koliko god moţemo. Moţemo nastaviti sa kemoterapijom
ako ţeliš, odgodit će stvari nekoliko tjedana, moţda najviše nekoliko mjeseci. Ali...
na kraju, zapravo više ništa ne moţemo učiniti.“

„Recimo da prestanem sa cijelom kemoterapijom i liječenjem,“ rekao sam.

„Koliko još?“

„Dva, moţda tri mjeseca. Tri i pol najviše.“

Kimnuo sam glavom. „Imao sam osjećaj.“ Oči su me pekle, a dr. Jerry je bio
dovoljno pristojan da se zaokupi radom na svom računaru dok sam se borio da se
priberem. „Pa, kako da olakšamo? Znači, ţelim biti sposoban koliko god je moguće
uţivati u preostalom vremenu sa svojom suprugom.“

Kimnuo je i objasnio mi mogućnosti.

Eto, sad smo ovdje. Pariz. Putovanje ţivota, Naravno, bili smo ovdje ranije.
London, Hong Kong, Tokyo, Berlin, Perth, Dublin, Reykjavik, mnoga mjesta.
Turneje zbog potpisivanja knjiga, putovanja za reklamiranje filmova, takve stvari.
Ali to je uvijek bilo zbog posla.

18
Japanski način nenaoružanog borbenog zahvata

Trofej knjiga 84
 Svaki put bismo prilikom takvih dogaĎaja, uzeli nekoliko dodatnih dana za
razgledavanje znamenitosti i turističkog zabavljanja, ali nikada nismo imali veliki
odmor poput ovoga, a da uz to nije bio povezan neki poslovni dogaĎaj.

Ovo... nije zbogom. Ne još. Ovo je... ne znam dovraga što je to. Vrijeme sa
mojom suprugom, mojim najboljim prijateljem. Epski ispraćaj. Sjećanja za koja ću
se uhvatiti dok se bliţim svom kraju.

Odgurnuo sam svoj morbidne misli u stranu dok smo klizili kroz pariški
promet. Drţao sam je za ruku, gledajući više nju nego okolicu. Ozarena je, ljupkija
nego ikad. Skratila je kosu nekoliko centimetara. Napravila manikuru, pedikuru,
potrudila se. Očima je upijala prizor.

Napravit ću od ovog najboljih mjesec dana njenog ţivota. Uzimati sve

lijekove protiv bolova i boriti se protiv mučnine. Pretvarati se da je riječ o
stomačnoj virozi koja ne prestaje lako. Bit će vremena, kasnije.

Znam da bi trebala imati više vremena za prilagodbu, ali... sebično, ne mogu

joj to pruţiti. Ţelim ovo vrijeme za nas.

Nas, bez Velikog C izmeĎu, koje visi poput krvave lešine, istiskujući
neugodan iscjedak po cijelom našem uţivanju.

Ne. Ovo putovanje je za nas.

_____

Prva dva tjedna su bila čarobna. Proveli smo ih šetajući, kupujući, sjedeći u
kafićima ispijajući espresso i jedući pahuljasta, njeţna peciva.

U ponoć smo prisustvovali misi u Norte Dameu. Središnji dio crkve bio je
veći nego što se moglo zamisliti, zasvoĎeni strop taman od starosti. Prekrasna
mlada ţena u plavoj svečanoj haljini, otpjevala je ariju na latinskom, sa takvom
svetom, poboţnom ljepotom, da smo oboje zaplakali.

Trofej knjiga 85
 Jednog smo dana prošetali Pont des Arts mostom sa stotine katanaca-natpisi
na engleskom i francuskom bili su postavljeni kako bi zabranjivali njihovo daljnje
postavljanje, jer im je teţina narušavala stabilnost, ali mi smo pri zalasku sunca
stajali na vrhu tog romantičnog mosta, gledajući kako voda protječe ispod poput
svilene vrpce koja trepeti na laganom vjetru. Katanci su hvatali svjetlost, reflektirali
je i lomili, a svaki je predstavljao ljubavnu priču. Pregledali smo neke od njih,
pretvarajući se da moţemo odrediti detalje ţivota ljudi koji su ih tu postavili.

Leţali smo na dugom zelenom travnjaku ispod vrtoglave visine Eiffelovog

tornja, osluškujući brbljanje na desecima jezika i promatrajući zaljubljene parove
kako snimaju selfije.

Vodili smo ljubav, beskonačno. Sada sam trebao puno kemijske pomoći, ali
ona to nije morala znati. Sve što je trebala znati je da je volim, da oboţavam
njezino tijelo i da je poštujem.

Jedva da sam više i spavao. Bilo je to kao da moj um, sad kad se kraj bliţi,
odbija propustiti čak i nekoliko sati ţivota.

Gledao sam je dok spava.

Pisao sam joj pjesme, o njoj, za nju. Pisao sam kratke zabilješke, prisjećajući
se našeg zajedničkog ţivota. Pokušali smo jednom udomiti psa iz skloništa,
ispostavilo se da je bio divlje, razarajuće čudovište, sladak i histeričan, ali
opsjednut proţdiranjem kauča i cipela, pultova i ormarića, čak i moje kosilice dok
je bila zaključana u garaţi. Pojeo je moju jebenu kosilicu. Vrhunac je bio kad je
pojeo Nadijinu Michael Kors torbicu-doslovno je pojeo, proţderao i posljednji
komadić skupe koţe.

Postoji tisuću priča, a ja leţim budan pokušavajući se sjetiti svake, sve

zapisati. Što ću uraditi sa kolekcijom, ne znam. Moţda ništa. Moţda je to samo za
mene.

Trofej knjiga 86
 Probudila se, ugledala me na krevetu pokraj sebe, sa laptopom na bedrima
dok mi je zaslon osvjetljavao lice. Primaknula se bliţe. Poljubile me u rame.

_____

Trebalo je sve više i više lijekova da bih se ponašao normalno.

Ostao nam je još tjedan dana. Osjećao sam kako mi se tijelo gasi. Osjećao
sam kako počinje propadati.

Dovraga, nisam spreman.

Mislim, u smislu „završavanja svojih poslova“ bio sam spreman koliko sam
god mogao biti. Sve je bilo ureĎeno, sve završeno. Neće morati ništa raditi, kada
me više ne bude.

Ponekad, kad bih se uspio malo naspavati, probudio bih se i ugledao je kako
me promatra.

Jednom, nakon duge noći seksa, vina i francuske televizije, zaspao sam na
kauču, probudivši se sklupčan u njenom krilu poput mačke dok me mazila po kosi,
po onome što je ostalo od nje, plačući.

Ona je znala.

Ali kada bismo bili budni, pretvarali smo se da je ovo samo odmor.

To mi je trebalo, znala je. Morala je znati, ali ipak nisam bio siguran shvaća
li dubinu toga.

Morao sam je ubjeĎivati da slobodno troši novac dok kupuje. Prirodno je

štedljiva osoba, ne dopušta si često da puno potroši.

Trofej knjiga 87
 Jednom sam ţelio da kupi Porsche, zadovoljila se sa A5. Htio sam da uzme
Chanel torbu, a ona je kupila Louis Vuitton.

Ovog puta sam insistirao. Rekao sam joj da je to riješeno. Tako je i učinila.
U početku bezvoljno, ali kad je vidjela kako me to veseli, dopustila je sebi da se
opusti i uţiva u razmetanju.

________

Probudili smo se posljednjeg jutra u našem pariškom stanu.

Spakirali smo se, rekao sam joj da ostavi sve osim ručne prtljage i torbice,
sve će biti sreĎeno.

Nosili smo ručnu prtljagu do kafića na pola bloka od stana, gdje smo u
posljednjih mjesec dana postali redovni gosti. Uzeli smo espresso i pain au
chocolat19, sjeli posljednji put promatrajući prolaznike kako s ljubavlju gledaju
jedno u drugo.

„Hvala ti za ovo,“ konačno je rekla, nakon duge, zamišljene šutnje.

U posljednje sam vrijeme postao emotivan. Morao sam se boriti protiv toga,
kako ona ne bih pogrešno shvatila. „Ne, Nadia. Hvala tebi. Učinila si da ovo bude
najbolji mjesec u mom ţivotu.“ Morao sam pročistiti grlo, skrenuvši pogled.

Posegnula je preko malog, okruglog stola, kroz krhotine espresso šalica,

tacne sa pecivom i mrvica tijesta. Uzela me za ruku. Morao sam se okrenuti,
ponovno je pogledati, susresti se sa njenim očima.

„Najbolji mjesec ikad,“ sloţila se.

Tu je, neizgovoreno. Ne još. Šutke sam je molio da ne pita, još ne.

19
Pecivo sa čokoladom

Trofej knjiga 88
 Nije pitala.

_____

Slijetanje, Atlanta.

Dom.

Raspakiravanje.

Dogovorio sam da se kuća očisti u našoj odsutnosti, friţider isprazni i obnovi

zalihama, promijeni posteljina, posvuda postavi cvijeće. Dakle, bio bi to
dobrodošao povratak kući.

_____

Sada je bilo nemoguće zanemariti stvarnost.

Napokon, znao sam da je vrijeme da joj kaţem. Gadilo mi se ovo. Bit će ljuta
što sam čekao toliko dugo. Tako je malo vremena ostalo.

Bilo je teško ustati iz kreveta sljedećeg jutra. Pa, jednom i nisam.

Nadija je došla sa kavom, po šalica za oboje. Uzeo sam svoju, otpio.

„Moramo razgovarati,“ prošaputao sam.

Kimnula je, već jako trepćući.

Kratka, teška pauza.

„Što je i koliko dugo?“ Pitala je.

Trofej knjiga 89
 „Gušterača. Završna faza…“ Morao sam zastati da skupim hrabrost.
„Vjerojatno još mjesec ili dva.“ Izgovoriti ove riječi bila je najteţa stvar koju sam
ikad uradio u svom ţivotu.

„Adrian.“ Ruka joj je zadrhtala. Bila je opasno blizu da proliju vrelu kavu po
rukama, pa sam joj je uzeo i stavio na stolić pokraj kreveta.

Ustala je. Odmaknula se par koraka.

Dao sam joj prostora.

Okrenula se, u očima sam joj vidio taj bijes za koji sam znao da ga
zasluţujem. „Mjesec ili dva?“

Kimnuo sam, slijeţući ramenima. „Ne postoji način da se zna sa sigurnošću.“

Pokušao sam progutati, ali nisam mogao. „Nije dokazano, ali… mogu osjetiti… to.
Kraj. Nije daleko.“

„Ne…“ prosiktala je. „Ne, Adrian, ne.“

Nisam znao što da kaţem, sad kad je došao ovaj trenutak. „Ţao mi je što sam
to zatajio.“

Gorko se nasmijala. „Mislio si da jesi. Ali ja sam znala cijelo vrijeme.“

„Onda znaš zašto.“

„Da.“ Sjela je, uzela natrag svoju šalicu, obuhvativši je objema rukama.

Gusta, crna kosa bila joj je raspuštena, divlja poput grmljavinskih oblaka.
Nosila je moju UNC20 majicu i male gaćice muškoga kroja sa cvijećem i srcima.
Tako su jebeno neodoljive na njoj da su me prsa zaboljela.

20
Sveučilište u Sjevernoj Karolini

Trofej knjiga 90
 Sunčeva svjetlost blistala je ranojutarnjim ţuto-zlatnim sjajem kroz prozor
naše spavaće sobe; taj je prozor bio otvoren, puštajući povjetarac koji joj je
razigrano mrsio kosu. Crvendać je pjevao na obliţnjoj grani. Mogao sam ga vidjeti,
crvendaća, crvena prsa su mu se nadimala i drhtala dok je lepršao krilima, podiţući
glavu i glasajući se prema nebu.

Stavila je jedno golo bedro na drugo, samo da ne sjedne na mene. Borila se

sa više emocija nego bi jedno ljudsko biće trebalo iskusiti odjednom.

„Da,“ konačno je ponovila. „Razumijem zašto. Ali to ipak ne znači da nisam

bijesna na tebe zbog toga.“

„Ţao mi je, Nadia. „Jednostavno… nisam mogao dopustiti da ti to postane

teret.“

„Borio si se?“

„Godinu i pol. Većinom kemoterapijom. Operacija nikad nije bila opcija-

saznao sam kad je bilo prekasno.“

„Godinu dana -“ glas joj je pukao. „Godinu i pol? Jebi se, Adrian. Godinu i
pol?“ Sagnula je glavu kad joj je suza skliznula sa nosa. „Ja sam tvoja supruga.
Bila mi je duţnost i obaveza pomoći ti da se nosiš s tim.“

Dotaknuo sam joj bradu, ali nije se povukla. „Ne, Nadia, nije. Ne bi me
mogla izliječiti, čak ni snagom svoje volje.“

„Tako sam ljuta na tebe zbog ovoga, Adrian. Tako ljuta.“

„Znam.“

„Ali si svejedno tako postupio. Znao si da ću se ovako osjećati.“

„Nisam ti mogao reći. Pokušao sam. Odmah na početku. Skoro sam ti rekao.

Trofej knjiga 91
 Ali onda… pomislio sam na tebe kako ţeliš gurati moja invalidska kolica do
kemoterapije i natrag, pridrţavati mi kante dok povraćam u njih, jednostavno…
nisam mogao. Ne bi mogla ništa promijeniti, Nadia. Kemoterapije su dosadne. Dale
su mi malo dodatnog vremena, ali to je sve.“

„Trebala sam biti tamo s tobom.“

„Ne znam kako bih ovo rekao, a da ne zvuči grubo ili zlobno, ali… nisam te
ţelio tamo. Mračno je, brutalno, okrutno i zlo, Nadia. Trebao sam te da budeš ti-da
budeš nevina, lijepa i dobra. Trebao sam te da doĎeš kući, da budeš moja svjetlost
kada se mračno osjećam. Bilo bi mi ţao sebe, a onda bih se vratio kući, ti bi me
poljubila i gledala me kao da sam najbolja stvar poslije crnog vina.“

Šmrcnula je kroz smiješak, očiju vlaţnih od suza. „Nisi toliko dobar,“

zadirkivala je.

Tišina.

„Pa, kako to funkcionira?“ Napokon je upitala.

Slegnuo sam ramenima. „Neka sam proklet ako znam. Prvi put umirem od
raka,“ šalio sam se, ali bilo je gorko i zvučalo bezizraţajno, trgnula se. „Oprosti,
kunem se da nisam neozbiljan u vezi ovoga. Ali ponekad je humor jedini način na
koji se mogu suočiti s tim.“

Uzela me za ruku. „Budući da si mi toliko dugo skrivao, mislim da je jedino

pošteno da ovo uradimo na moj način.“

„'Ma dobro, moj način… koji je moj način?'“ Citirao sam.

„'Onog trenutka kad mu vidiš glavu, razbij je kamenom!'“ Nastavila je

citirajući Princess Bride, uglavnom točno.

„'Moj način nije baš sportski,'“ dovršio sam.

Trofej knjiga 92
 Nasmijala se, ali ponovno je više nalikovalo vlaţnom šmrkanju nego
smijehu. „Trebali bismo to pogledati.“

„Nadia.“

Odmahnula je glavom. „Moj je način da napustim posao, ili uzmem odsustvo

na neodreĎeno. Dopusti mi da se brinem o tebi. Ovo ćemo vrijeme provesti
zajedno. Kao u Parizu, ali kod kuće i-i sve do… do-kraja.“

„U redu.“ Što još reći?

Snaţno je treptala, glave nagnute unatrag. „Siguran si da ne postoji ništa…

što oni mogu-mogu učiniti?“

„Siguran sam.“ Odmahnuo sam rukom. „Mogao bih ići na više kemoterapija,
ali bi u ovom trenutku čak i najagresivnija samo učinila jadnim mojih posljednjih
nekoliko tjedana ili mjeseci. Kemoterapija je jebeno sranje… sranje, stvarno,
stvarno, stvarno sranje.“

Kimnula je. „Radila sam smjene na onkološkom odjelu.“

„Pretpostavljam, ako je neizlječivo i ne postoji ništa drugo što bi mi stvarno

moglo produljiti ţivot na bilo koji smislen način, onda… radije bih otišao što
mirnije mogu.“

Razmišljala je o nečemu. „Što… Boţe, ne znam čak ni kako da pitam. Kako

će biti? Znaš li?“

Odmahnuo sam glavom. „Ne, stvarno ne. Pitao sam se i sam više puta,
naročito u zadnje vrijeme, ali čini se nekako-ne znam, rezignirano? Morbidno?-
guglati ili pitati liječnika kako će izgledati umiranje od raka gušterače. Nije
zabavno, mogu ti reći. Ali imam…“ izvukao sam ladicu pokraj kreveta i uzeo svoju
malu koţnu torbicu sa tabletama. „Ovo. Pravu ljekarnu sranja koja bi mi trebala
olakšati. Dakle, pretpostavljam da ću jednostavno sve rasporediti i… proći ćemo
zajedno kroz to.“

Trofej knjiga 93
 Razvrstavala je bočice, čitajući naljepnice sa odreĎenom profesionalnom
znatiţeljom. Podigla je jednu. „Adrian. Stvarno?“

Znam što je uzela: male plave tablete. „Snalazim se uz malu pomoć

prijatelja,“ rekao sam, pokušavajući da se nasmijem. „Samo sam trebao… trebao
sam te da-da znaš kako ja još uvijek… da nisam -“

„Oh, Adrian…“ jedva je izgovorila.

„Oduzimalo mi je previše energije,“ rekao sam, jedva gutajući dok su mi

riječi zvučale teške i usporene. „Nisam to mogao dopustiti. Ne trebaju mi,
pogotovo kada nisam na kemoterapiji, a to se nije desilo otkad sam bio u Bostonu.
Pomaţu mi samo da stvari… duţe traju. Kada mi tijelo na druge načine istroši
svoje resurse. Ne preostane puno za odrţavanje erekcije ili seksualne izdrţljivosti.“

„Mogao si me prevariti,“ prošaputala je. „Jesi me prevario.“

Duga pauza.

„Imam još jedno pitanje,“ prošaputala je.

„Dobro.“

„Zbog ovoga nismo mogli začeti?

„Nije pomoglo,“ priznao sam. „Kemoterapija ubija sve-ne bira. Tako da,
ubila je sve moje plivače. Ali isto tako mislim da je ranije postojao problem,
iskreno. Sjećam se da je mama, dok je bila u bolnici neko vrijeme bila kao u
deliriju i samo je lutala, rekla mi je da su ona i tata godinama pokušavali prije nego
su me dobili i nikada više nisu mogli ponovno začeti, zbog čega mislim da sam ili
sterilan ili jednostavno imam lošu spermu.“ Ponovno sam je uzeo za ruku. „Pa, ţao
mi je zbog toga. Ţao mi je što nisam mogao…“ Glas mi je pukao. Jebi ga, ovo je
teško. „Ţao mi je što ti nisam mogao to pruţiti.“

Trofej knjiga 94
 Odmahnula je glavom. „Nemoj se ispričavati.“

„Znam da ţeliš bebu, više od svega.“

„Pa, jesam. Sad samo ţelim da ti… jebeno ne umreš.“

„Da, ne bih ni sam imao ništa protiv toga.“ Uhvatio sam je za obraz. „Ipak.
Ţao mi je, Nadia.“

Grubo sam odloţio šalicu na stol sa strane, dok se kava prelijevala preko
ruba i kapala dolje, skupljajući se u krug oko dna. Legla je preko mene, proteţući
mi se na tijelu, uvijajući ruke oko moje glave, udišući moj miris i prilijepivši se za
mene.

„Drţi me,“ prošaputala je.

Drţao sam je.

Trofej knjiga 95
 Ako zatvorim oči i fokusiram se, nekim danima se skoro mogu pretvarati da
smo samo na produljenom odmoru u Parizu.

Kasno bismo zaspali, kasno se budili gledajući filmove i epizode svih emisija
koje smo namjeravali pogledati, ali nikada nismo. Jednostavno bismo sjedili
zajedno u dnevnoj sobi slušajući čitave sljedove izvedbi klasične glazbe. Ponekad
bi samo sjedili i disali zajedno. On je kuhao, kada je mogao. Ili smo kuhali zajedno.
Ili sam ja kuhala. Nekim danima, niti jedno od nas nije imalo energije, pa bismo
samo naručili pizzu.

Ipak mi je najdraţe bilo zajedničko čitanje. U Atlanti se bliţila zima, pa su

dani sada postali hladniji. Uključili bismo kamin na plin, sjeli na kauč dok bi mi
Adrian čitao. Isprva je bilo samo ponekad. Postepeno je to postala naša Stvar.
Prestali smo gledati TV. Kupila bih knjige na Amazonu, tiskane ili elektronske,
ovisno o cijeni i on bi mi čitao. Ponekad bih preuzela, kad mu se glas umori, ali
nisam tako dobra u tome kao on.

Čitao bi mi satima. Sve smo čitali zajedno. Za tjedan dana smo prešli cijeli
serijal Little House on the Prairie21. Čitamo smo Noru Roberts, Stephanie Meyer,
Harry Pottera, čak smo počeli i Game of Thrones. Ponekad bi čitao jednu knjigu
ujutro, a drugu poslijepodne, nakon ručka.

21
Mala kuda u Preriji

Trofej knjiga 96
 Ali kako su se dani nizali jedan za drugim, gotovo ni zbog čega ne
napuštajući kuću, postajalo je sve teţe i teţe pretvarati se kako ono što se dogaĎa
nije stvarno.

Ţeljela sam se nastaviti pretvarati.

Pretvarati se kako su dani čitanja na kauču samo čarobna pauza prije nego se
vratimo uobičajenim ţivotima, ja poslu u ICU, on pisanju i istraţivanju.

Ali nisam mogla.

Bilo mu je potrebno sve više i više tableta da ublaţi bol, mučninu i sve
ostalo, a onda je došlo do točke smanjenja učinka, kada su mu lijekovi sa boli
oduzimali i lucidnost. Mrzio je to više od ičega. Rekao je da bi radije bio svjestan
sa mnom u bolovima nego da se izgubi u ošamućenom mentalnom stanju
izazvanom narkoticima.

Pokušala sam ga natjerati da obeća da će, kad bude toliko loše, uzeti što
mora da bi mu bilo podnošljivo, ali je odbio.

„Radimo ovo na tvoj način,“ rekao je. „Ne bih ţelio drugačije. Preostale dane
ću proţivjeti pod svojim uvjetima. I bit ću ovdje s tobom.“

Mjesec dana nakon njegovog priznanja, liječnik mu je došao u kućni posjet.

Čudom se čudio-ali opet, Adrian je uvijek znao sa ljudima. Nakon pregleda, malo
bockanja, opipavanja i ispitivanja, liječnik je rekao kako nema smisla ići na
magnetnu rezonancu i sve to. Drugim riječima, ne gubi svoje vrijeme učeći ono što
već znaš. Prepisao je ono što je nazvao nuklearnom opcijom, nekakvim najjačim
mogućim opijatom.

Ako poţeliš samo odletjeti, rekao je. Sigurna sam da bih znala što je to, ali
oči su mi bile toliko mutne od suza da bih mogla čitati, a nije ni bilo vaţno. On to
neće uzeti.

Svakako još ne.

Trofej knjiga 97
_____

Sada sam ja njemu čitala.

_____

Tess se pojavila. Adrian je dao sve od sebe kako bi me nagovorio da izaĎem

s njom, samo sat vremena, da udahnem zrak. Molio me, preklinjao, pokušavao
narediti, zahtijevati.

Nisam htjela.

Nisam mogla.

Jebeno nisam mogla.

Tako nam je Tess donijela gomilu hrane iz naših omiljenih restorana u gradu.
Svakog dana nakon toga, baš svakog dana, Tess nam je donosila hranu. Donosila je
kineske, tajlandske, indijske, meksičke, domaće tepsije i zdjele sa špagetima
bolonjez, lazanje, pladnjeve vrućeg PB&J22 na ţaru, zdjele sa juhom od rajčice i
trokutićima grilanog sira.

Jednog je dana donijela vrećicu marihuane i lulu, pa smo ozbiljno ošamutile

Adriana. Dovraga ako znam gdje je to nabavila, ali mu je na neki način pomoglo
više čak i od narkotika. Pa je nastavila donositi.

Gotovo sam potpuno prestala piti. Ţeljela sam biti lucidna, sjećati se.

Bol je bila previše teška za podnijeti, a znala sam da nijedna količina

alkohola neće pomoći.

22
Sendvič sa maslacem od kikirikija i vodnim želeom

Trofej knjiga 98
 Ponekad sam pušila s njim, ali uglavnom samo da se ne bi osjećao samim.
„Mrzim se zabavljati sam,“ rekao je, s umornim osmijehom.

Tess, Boţe, što bih bez nje? Adrian bi uglavnom zaspao oko tri ujutro, a kad
bih joj dopustila da se uvuče, počela bi se šunjati oko tri sata, svakog jebenog jutra
sa bocom Josha, svojim iPadom Pro i velikom vrećom SkinyPopa, tjerajući me da
sjednem s njom vani, na naš straţnji trijem, umotana u ogromnu, debelu deku koju
je nabavila preko Etsya, a onda bi pile vino iz boce gledajući glupe komedije,
akcijske filmove i ljigave romanse. Toliko o tome da ne pijem, zar ne? Ali to je bio
jedini način na koji sam uspijevala pronaći način da dišem.

Svaki drugi trenutak moga dana bio je potrošen… tim.

Nismo upotrebljavali riječ. Nismo razgovarali o smrti.

Tess nikada nije pitala kako sam. Jednostavno je bila tu.

_____

Prošlo je tek nekoliko dana manje od tri mjeseca otkad mi je rekao.

Češće je bio u krevetu, ja sam samo sjedila s njim dok smo ostavljali
uključen TV ili mu čitala dok počnem gubiti glas.

Prešli smo pola Casablance.

Sviraj, Sam. Sviraj kao što si ĉinio za nju.

Adrian ga je isključio, glavu polako, teško okrećući prema meni. „Nadia.“

Teško sam progutala. „Da, dušo?“

„Trebam te da mi pomogneš preseliti se u gostinjsku sobu.“

Trofej knjiga 99
 „Što? Zašto?“ Sjela sam. „Ovo je naš krevet.“

Zatvorio je oči. Čak se i to činilo teško za njega. „Neću umrijeti u našem

krevetu. Neću ti to uraditi.“

„Adrian, dovraga. Ne. Nisam, neću. Ovo je naš krevet.“

„Nadia -“

„Ne. Nema jebene šanse.“

„Neću te proganjati u ovoj sobi. Ovom krevetu. Neću to uraditi.“

Trepnula sam, ali suze su pobijedile. „Adrian, ti veliki kretenu. Svakako ćeš.
Misliš da si samo... zapisan u mom ţivotu na ovom krevetu? U svemu si. U svakoj
sobi ove kuće, Adrian.“

„Krstili smo gotovo svaku vodoravnu površinu koja postoji, a takoĎer i

priličan broj vertikalnih.“ Nasmiješio se i na trenutak je bio stari Adrian, uvrnut,
provokativan i napaljen cijelo-prokleto-vrijeme.

Nasmijala sam se kroz suze. „Točno. Neće biti nikakve razlike ako budeš u
krevetu za goste.“

„Da, hoće.“

„Obećao si mi da ćemo napraviti ovo na moj način. To je moj način. Ovdje.

Zajedno. Naša soba, naš krevet.“

Napravio je grimasu i nakon nekoliko minuta, što god bilo, prošlo je.

Stisnuo me za ruku, nije trebalo više ništa reći.

_____

Trofej knjiga 100

 Preskočit ću detalje brige o njemu, pogotovo jer je postao previše bolestan da
bi radio neke stvari za sebe. Ili je gubio kontrolu nad stvarima. Ţelio je unajmiti
medicinsku sestru iz hospicija, ali sam mu rekla da sam profesionalno uvrijeĎena
takvim prijedlogom. Ja sam medicinska sestra, dovraga. To mi je posao.

Ne, on nije moj pacijent, on mi je suprug.

Ja ću se pobrinuti za njega, k vragu. Bez obzira što trebala učiniti.

_____

Posljednji dani su bili spori.

Sati su prolazili kao da se razvlači slatka, ljepljiva masa.

Ponekad bi se počelo osjećati kao da sam uvijek bila ovdje, ovako, s njim.
Sjedeći i našoj sobi, na krevetu pored njega, drţeći ga za opuštenu, hladnu, suhu
ruku. Pretvarajući se da čitam knjigu, a zapravo ga samo slušajući kako diše.

Njegovo disanje bilo je sporo. Isprekidano.

Pozvala sam liječnika, došao je, a njegov je izraz lica to potvrdio.

Nije bilo nikoga koga bih nazvala, nikoga kome bih rekla.

Kad smo se prvi put upoznali, na fakultetu, povezala nas je činjenica da smo
izgubili oba roditelja, a bili smo jedinci. Klub Usamljenih, zvali smo ga u šali.
Humor siročadi-nemaš ga, ako ga ne doţiviš.

Dakle, nije bilo nikoga koga bi trebalo obavijestiti da se bliţi kraj. Rekao mi
je kako je dogovorio preko svog odvjetnika da obavijesti izdavača, agenta i sve te
ljude, nakon što ode. Nije ţelio da bilo tko zna prije nego se dogodi.

Trofej knjiga 101

 Tako da... nije bilo nikoga kome bih javila. Sada ne.

Osim Tess. Došla je-spakirala torbu i uselila u našu gostinjsku sobu.

Čistila je za mene, podsjećala me da se povremeno istuširam.

Pokušavala me natjerati da jedem, ali činilo se besmislenim.

Čak je i odlazak u kupaonicu značio predugo odvajanje od njega.

_____

Probudio se. Uzeo me za ruku. „Volim te, Nadia.“

Jedva sam uspjela izustiti riječi. „Ja tebe volim više, budalo.“

Pokušao se nasmijati. „Nisam budala. Ja sam štreber.“

„Oh, točno.“

„Mislim da mi je vrijeme da... odletim dalje, Nadia.“

Pokušala sam reći dobro – usne su mi oblikovale riječ – ali zvuk nije izlazio.
Kimnula sam, trepćući da očistim oči od suza. „Volim te,“ šaputala sam. „Volim
te.“

„Ne plači za mnom, Argentina,“ mrmljao je, aludirajući na jedan od mojih

omiljenih mjuzikala. „Istina je da te nikada nisam napustio.“

Čak i sad me pokušavao nasmijati. Uspio je. Uvijek mu uspije. Tko bi to

ikad mogao, na način kako on to čini?

Ţeljela sam biti zahvalna na ovome. Ali je prokleto boljelo.

Trofej knjiga 102

 Stisnula sam mu ruku tako jako da je moralo zaboljeti. „Ne ostavljaj me,
Adrian, Molim te. Obećao si da me nikad nećeš napustiti.“

„Ne ostavljam,“ rekao je. „Da mogu ostati, ostao bih. Pokušavam. Pokušavao
sam. Ne ostavljam te, Nadia.“

„Ali jesi.“ To nisu bile riječi; bili su to jecaji koji su zvučali poput riječi. „Ne
znam kako ţivjeti bez tebe.“

Odjednom je postao ţestok. „Obećala si mi, Nadia Bell. Ispuni to obećanje.

Nakon što odem, sjeti se obećanja i jebeno ga ispuni. Zakuni se.“ Oči su mu
plamtjele.

Ţestina me zaprepastila. „U redu, ja – kunem se.“

„Ţivi,“ zareţao je. „Nemoj prestati ţivjeti. Nemoj jebeno odustati. Oplakuj
me, koliko god treba. Zapamti me.“ Stisnuo mi je ruku u svoju, tako jako da su mi
zglobovi i kosti počeli pulsirati. „Voli opet. Nemoj provesti sama ostatak ţivota.“

Odmahnula sam glavom. „Ne mogu – ti si moj suprug, Adrian. Kako da

ja...?“ Glas mi je pukao, slomio se, riječi su me iznevjerile.

„Obećaj. Moraš obećati, ne samo da bi me natjerala da ušutim. Obećaj i misli

to ozbiljno.“

Jedva samo mogla vidjeti kroz suze. Glava mi je klonula, dodirnuvši mu

prsa. Bila sam zbunjena, tresla sam se. „Ne mogu, Adrian. Ti si taj.“

„Ne. Govorim ti. Obećaj mi. Molim te, Nadia. To je ono što ţelim za tebe.
Kao tvoj suprug, kao tvoj najbolji prijatelj. Ne ţelim da budeš sama. Obećaj mi.“
Glas mu se raspadao. „Molim te.“

Nisam ga mogla pogledati. „U redu. U redu, Adrian. Obećavam.“

Trofej knjiga 103

 „Pogledaj me.“ Dodirnuo mi je bradu. „Znam kad laţeš.“

Pogledala sam ga – trebala mi je sva snaga, ali jesam. „Obećavam.“

Kimnuo je. Glava mu se polako opustila na jastuku. „Hvala ti.“

„Volim te.“

„Znam.“

„Nemoj mi citirati Ratove zvijezda, gospodine.“

Njeţni izdah. „Dobro. Volim i ja tebe.“ Duga, duga, duga tišina. „Sada sam
spreman.“

„Nemoj mi lagati.“

„Ti... predobro me poznaješ, zar ne?“ Još jedna tišina. „Dobro. Nisam.
Nikada nisam i nikada neću. Ali... mislim da sam spreman koliko se moţe biti.“

Trebalo mi je nekoliko minuta da se priberem dovoljno kako bih mogla

vidjeti što radim. Pronašla sam tablete. Nuklearnu opciju. Koji god da je to kurac. I
dalje nisam gledala.

Uzeo je.

Stisnuo me za ruku. „Volim te više od samog jebenog ţivota, Nadia. Nikada

to nemoj zaboraviti. Kamo god... kamo god da idem i tamo ću te voljeti.“

Drţala sam ga.

Prilijepila se za njega.

Ruke su mu bile oko mene, drţao se.

Trofej knjiga 104

 „Volim te,“ prošaputala sam, po milijunti put.

Posljednji put.

Koliko onda još?

Sat vremena? Pet minuta?

_____

Stisak mu je postao slab.

Disanje se usporilo.

Počela sam se tresti, drhteći poput lista, kao da sam već sat vremena napolju,
na minus dvadeset stupnjeva.

Ne, ne, ne, ne, ne.

Toliko je delikatno, na trenutak sam jedva primijetila. Pogledala sam sat: tri
sata i trideset tri minute ujutro.

Uvijek je nazivao tri sata ujutro „nultim satom.“

Činilo se kao da je izabrao to vrijeme.

_____

Plakala sam, plakala, plakala i plakala.

Dok nisam presušila i promukla.

Tess je došla. Pokušala me odvući, ali sam odbila. Borila sam se protiv nje,
iako sam bila svjesna da je to ona.

Trofej knjiga 105

_____

Jače ruke, jači zagrljaj.

Stisak za moju ruku, jer ga neću napustiti.

Mrak, blaţeni mrak.

_____

Mogu li jednostavno ostati na ovom mjestu? Ovako tiho? Ova samoća, gdje
nema ničega, a toliko toga?

Svijet je okrutan, a ja se ne ţelim vratiti.

_____

Povedi me sa sobom, Adrian.

_____

Obećao si. Gotovo sam ga mogla ĉuti.

_____

Ja sam obećala.

Trofej knjiga 106

Trofej knjiga 107
Trofej knjiga 108
 „Jahve je pastir moj: ni u ĉem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim, on
mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju. Stazama pravim on
me upravlja radi imena svojega. Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim,
jer ti si sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni. Trpezu preda mnom
prostireš na oĉi dušmanima mojim. Uljem mi glavu maţeš, ĉaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratit će mene sve dane ţivota moga. U Jahvinu ću domu prebivati
kroz dane mnoge.”

Svećenikov bi glas Adrian nazvao slatkorječivim.

Zašto je uvijek taj Psalam? Kakve veze ima sa smrću, tugom i sprovodima?
Priznajem da zapravo nisam pročitala puno Biblije, ali smatram kako postoji
prikladniji odlomak za čitanje na sprovodima, meĎutim uvijek je taj.

U trenutku sam utrnula. Bila sam poput tikve koja je izvaĎena dok se ne
osuši. To sam ja, šuplja tikva.

Jato vrana smješteno u divovskom hrastu iza svećenika, sedam ili osam njih
u skupini na tri grane. Tihe su. Promatraju nas. Kao da odaju počast.

Trofej knjiga 109

 Jedna od njih se nagnula naprijed, oštro se oglasivši, nakon čega je
odletjela. Pokakala se na svećenikovo rame, iz nekog razloga, to mi se činilo
gotovo nepodnošljivo smiješnim. Morala sam se ugristi za jezik dok nisam osjetila
krv da ne bih ismijala sahranu vlastitog supruga.

Ovo nije bol, ţalost ili tugovanje. Ovo je praznina. Emocionalna

ispraţnjenost. Sva je moja tuga izgorjela, sva bol istrošena. Nema više panike.
Nema više očaja. Ne osjećam ništa i u tome se koprcam poput krmače.

Puknut će, uskoro. Znala sam to. Mogla sam osjetiti da dolazi, plima tuge.
Osjećala sam se poput nekog tko stoji na obali, gleda kako se voda povlači,
ostavljajući ribu da se koprca, rakove da pucaju, listove morskih algi da venu...
gledati ovo značilo je da tsunami dolazi.

Ako vidite da se voda povlači, obično je prekasno za bijeg.

Tako je i sa mnom. Nema zaustavljanja onoga što dolazi.

Ali još uvijek nije stiglo.

Mrtav je tri dana. Nisam imala pojma što se dogodilo nakon što je ispustio
posljednji dah. Nije čak bila ni omaglica. Bilo je ništa. Praznina. Ogoljena
prljavština u krajoliku sjećanja.

Prisjećala sam se leţanja u našem krevetu, osjećaja kako njegova toplina

zrači iz plahti.

Trofej knjiga 110

 Pomislila sam kako je Tess bila tamo, moţda razgovarala sa mnom, moţda
je jednostavno sjedila pokraj mene. Ne znam.

Nisam plakala. Pitala sam se hoću li.

Trofej knjiga 111

 Tjedan.

Još uvijek sam utrnuta.

Ali utrnulost sada nije utjeha, melem ništavila ili balon smirenja u svijetu
boli, kaosa i tuge.

Utrnulost je sada... bolest. Nesposobnost snalaţenja. Prihvaćanja.

Prepoznala sam faze tuge u sebi, znala sam dokle sam došla. Zapela sam.

U meni je rasla tuga. Nastavak metafore o tsunamiju. Adrianova je smrt bila

potres daleko na moru, milju ispod površine. Trenutno tsunami juri prema obali,
moţda samo metar visok, ali se kreće brzinom mlaznog aviona, sa čudovišnom
energijom.

Na sprovodu je moj um vidio kako se voda povlači.

Sada je bilo pitanje sekunda ili minuta prije nego se teretni vlak nasuče na
obalu. Čekala sam.

Bila sam ispunjena demonom tuge i ţalosti.

Tuge i Ţalosti. Ovdje zasluţuju velika početna slova.

Trofej knjiga 112

 Ništa nisam mogla učiniti. Jedva da sam spavala otkad je preminuo. Nisam
mogla jesti. Tess me morala prisiliti da pijuckam vodu.

Što da radim satima? Ne znam. Sjedim ili leţim okrenuta prema prozoru u
našoj spavaćoj sobi, gledajući kako sunčeva svjetlost pod kutom putuje po podu.
Apstraktan je taj protok vremena. Nije realna stvar. Izgleda poput filmske montaţe,
gdje udovica leţi u krevetu, kamera ostaje mirna, sporo snimanje pojedinačnih slika
sunčeve svjetlosti kako se kreće po podu-je stvarno. To sam ja. Ja sam ta udovica.

Udovica. Ja sam udovica.

Onda je počelo-pri samoj spoznaji osjetila sam nešto. Tijekom mojih smjena
u ER, ţrtva pucnjave rekla je kako isprva nije osjetila bol, više udarac, fizički
udarac, ali ne i bol.

Ovo je bio takav osjećaj. Prvo udarac, napad prije sloma ţivaca, imao je
priliku djelovati i prenijeti postojanje agonije.

Trofej knjiga 113

 „...Završavamo sutra,“ rekla je Tess. „Mislila sam da bih se mogla doseliti k
tebi.“

Trepnula sam. „Oh.“ Fizički sam bila prisutna, ali mentalno odsutna. „Čekaj,
Što?“

Dodirnula mi je obraz. „Sutra zatvaram kuću. Prodala sam je potpuno

namještenu. Spakirala sam svoju odjeću i sranja do kojih mi je stalo, unajmila
tvrtku da sve očisti kako bi mjesto bilo privlačno novim vlasnicima.“

Imala sam stvarnu, pravu misao prvi put nakon dva tjedna. „Prodala si
kuću?“

„Da.“ Bila je vrlo strpljiva sa mnom.

Javila se još jedna misao. „Čekaj. Razvodiš se. Obećala sam da ću biti tamo.“

Uputila mi je mali, tuţni osmijeh. „Bilo je to dan prije... hm...“

„Reci.“

„Ročište je bilo dan prije nego je Adrian... ahhh... preminuo.“ Glas joj se na
toj izjavi slomio. „Navukla sam yoga hlače, koje sam već tri dana nosila, bez
donjeg rublja, bez grudnjaka, umrljane majice i u papučama neodreĎene ruţičaste
boje. Rekla sam sucu da mi uopće nije stalo ni do čega, samo sam ţeljela završiti,
razvesti se.“

Trofej knjiga 114

 „Je li on bio tamo?“ Kao da je mojim mozgom upravljalo nešto drugo
umjesto mene, funkcioniralo za mene.

Tess je prošla kroz ovo sa mnom, morala sam joj uzvratiti. Morala sam i ja
biti njena prijateljica. Ali nisam znala odakle je dolazila ova zamišljenost. Još
uvijek sam bila utrnuta.

Kimnula je. „Da, bio je. Izgledao je kao da pokušava izgledati kriv,
razočaran, ili tako nešto, ali nije baš uspio.“ Slegnula je ramenima. „Čudno je
koliko mi je jebeno malo stalo do njega. Nisam čak ni tuţna. Jedva da sam više i
ljuta. Nije da sam sretna ili da mi je laknulo. Nisam ţeljela biti razvedena. Ali sada
je gotovo i ja sam… spremna krenuti dalje. Jednostavno nemam niti jednog
osjećaja kojeg bih sačuvala za Clint McAlistera.“

„Kako je Yvette?“

Uzdahnula je. „Nisam baš sasvim sigurna, iskreno. Pitala je zašto se

razvodimo, pa sam joj rekla cijelu pravu istinu. Ima osamnaest godina, tako da
pretpostavljam kako nisam vidjela smisao u prikrivanju, znaš? Mislim da je
povrijeĎena što se to dogaĎa, ali kad sam sjela da razgovaram s njom preko Zooma
neki dan i rekla joj da vraćam svoje djevojačko prezime, činilo se da je bila ţestoko
za to. Pitala je moţe li promijeniti svoje prezime, tako da bude Yvette McAlister-
Tailor. Rekla sam joj da pričeka i razmisli malo. Samo sam ţeljela biti sigurna da
mi neće zamjeriti što to radim. Rekla je kako razumije i podrţava me da ponovno
budem Tess Tailor.“

„Ţao mi je što sam to propustila, Tess.“

Odmahnula je glavom. „Nemoj da ti bude ţao. Bilo je krajnje dosadno i

razočaravajuće. Sutkinja je započela sa cijelom predstavom, a ja sam je ljubazno
prekinula pitajući moţemo li preskočiti sranje i jednostavno prijeći na potpisivanje
dokumenata? Zatim je upitala Clinta osjeća li i on tako, što je bio slučaj, a onda
smo oboje potpisali i to je bilo to. Proglasila je našu bračnu zajednicu razvedenom.
Gotovo.

Trofej knjiga 115

 Dobila sam kuću, svoj automobil, odlučila prihvatiti isplatu u gotovini koju
je ponudio, zapravo je prilično velika. Moţda je krio stvari pa sam dobila lošu
ponudu, ne znam i nije me briga. Prodajem kuću za gotovo milijun, ubirem preko
pola milijuna, plus dodatnih stotinu tisuća od investiranja, tako da sam dobro. Imat
ću dovoljno da pronaĎem ubojitu lokaciju u centru grada i to je sve do čega mi je
stvarno stalo.“

„Tess, ţao mi što ti nisam bila baš neka prijateljica u posljednje vrijeme,“
rekla sam.

„Oh, kakva gomila sranja,“ rekla je. „Mi smo takve, draga.“ Zagrlila me. „Tu
sam za tebe, što me podsjetilo na moje prvotno pitanje. Mogu li se doseliti kod tebe
na neko vrijeme? Još nisam potpuno spremna početi traţiti novi stan.“

Uzdahnula sam. „Je li to pravi razlog, Tess?“

„Dobro. Zabrinuta sam za tebe. Trebaš me. Moram biti ovdje s tobom dok se
ne uvjerim da si dobro.“

„Nikada neću biti dobro, Tess.“

„Da, hoćeš. Trebat će vremena, ali hoćeš.“ Odmahnula sam glavom. „Ne
vidim kako.“ Spustila sam pogled i pronašla njenu ruku. Uzela sam je. „DoĎi
ţivjeti sa mnom koliko god ţeliš, kada budeš spremna da se iseliš, učini to. Ne
ţelim da se brineš zbog mene. Moraš i ti ţivjeti svoj ţivot, Tess. Ne ţelim da me
čuvaš unedogled.

„To nije čuvanje. Tu sam za svoju najbolju prijateljicu kada me treba, isto
kao što bi ti učinila za mene.“ Vedro se nasmiješila. „Sad smo ponovno cimerice.“

„Hvala ti, Tess.“ Grlo mi se stegnulo. „Toliko si učinila za mene. Nikada ti

neću moći dovoljno zahvaliti.“

Trofej knjiga 116

 Zasiktala je, okrenuvši dlanove prema gore. „Prestani, prestani. Ne tjeraj me
da plačem. Postanimo praktične, odmah. Trebat će nam zalihe: nekoliko kutija
maramica, puno sladoleda i puno vina.“

„Ne vina,“ rekla sam. „Bilo što osim vina, pogotovo ne crnog.“

Nisam morala objašnjavati Tess, od svih ljudi, kako je crno vino bilo
Adrianova i moja stvar.

„Znaš li onda što ţeliš piti?“

Što smo nekada pile na fakultetu?

„Sjećaš li se zabava koje smo organizirale na fakultetu?“ Pitala sam. „Kupile

bismo šest boca najjeftinije votke koju smo mogle pronaći, hrpu dvolitarskih boca
mineralne vode i vrećicu limete. Sve bismo zajedno izmiješale u posudi za punč.“

Zakikotala se. „Dovraga, da, sjećam se. Sve-osim-punča, tako su ga zvali.“

„Mislim da će mi to trebati.“

Namrštila se na mene. „Nadia, ljubavi. Dopustit ću ti samo do odreĎene

granice. Ali na kraju, moraš tugovati. Znam da moţda još nisi svjesna. Razumijem
da imaš pravo nositi se s tim kako god trebaš. Ako to uključuje ludu pijanku, bit ću
s tobom cijelo vrijeme. Ali u jednom se trenutku moraš suočiti s tim.“

„Ne znam kako. To je poput sposobnosti da osjećaš, dopustiti tugovanju da

prevlada je... zamka. Ne mogu. Jednostavno ne mogu. Kao kad si puno pijana i
moraš povratiti, ali ne moţeš.“

„U redu, idemo se onda napiti, ha?“

Uspjela sam se malo nasmiješiti Tess. Morala sam osjetiti nešto osim
praznine, ovog utapajućeg ništavila.

Trofej knjiga 117

 Nešto. Bilo što.

Trofej knjiga 118

 Posljednja tri tjedna sam provela pijana. U početku je bilo sjajno. Gledali
smo glupe filmove i stand-up specijale, smijući se do suza, iako znam da sam
glumila smijeh više nego je bilo potrebno.

Trenutno sam pijana.

Ali nije tako sjajno.

Raširila sam se bočno preko kreveta i nisam mogla ustati. Soba se vrtjela.
Bila sam u deliriju. Pitala sam se jesam li spavala više od dva ili tri sata u komadu
od... tog dana.

Jela sam malo, osim Skinny Popa23, štapića od sira i Cotsco kikirikija. Tess
je jednom pokušala napraviti Mac'n Cheese24, ali smo obje bile toliko izgubljene da
smo ostavile lonac sa vodom da zagori, prosule tjesteninu posvuda, odlučivši kako
je najbolje drţati se jednostavnih stvari, tako da nismo zapalile kuću. Ipak to ostaje
samo izmeĎu nas.

23
Marka grickalica koja proizvodi kokice
24
Makaroni sa sirom

Trofej knjiga 119

 Izašla je, onoga dana kad smo dogovorile pijanku, vrativši se sa cijelim
paketom Grey Goosea25, nekoliko pakiranja od po dvadeset četiri razne vrste
aromatizirane gazirane vode i nekoliko vrećica limete. I ogromnom posudom za
punč. Promiješale smo dovoljno za otprilike šezdeset ljudi, bacivši se na zadatak.

Cijeli dan.

Do duboko u noć.

Tess se prva onesvijestila, jer me samo pratila, a i zbog toga što mislim da je
zapravo osjećala više emocija u vezi razvoda nego što je ţeljela priznati.

Ali ja?

Oh, ja. Ja sam gigantska jebena katastrofa.

Još uvijek nisam mogla plakati.

Nisam mogla čak ni pomisliti na njegovo ime, kamoli ga izgovoriti,

Ja sam cjedilo za soda votku. Ulijevala sam je u sebe, gorjela je kroz mene,
ne ostavljajući ništa osim ledeno hladne patnje.

Kada ću se slomiti?

Kada će doći valovi?

U ovome se trenutku bojim toga. Prestravljena sam.

Kada udare, boljet će jebeno snaţno.

25
Vrsta votke

Trofej knjiga 120

 „Tess, trebam te da učiniš nešto za mene.“

„Bilo što.“

„Otrijezni se, a onda idi po malo Ativana.26“

„Zašto?“

„Jer ću poludjeti. Stiţe. Mogu osjetiti. A kad se dogodi, bojim se da će biti

stvarno, stvarno loše.“

„Što će Ativan učiniti?“

„Nokautirat će me. Samo me ubodi u ruku ili rame. To je za pacijente sa

iznenadnim epileptičnim napadajima koji se moraju zaustaviti. Koristi se takoĎer
ako netko ima histeričan incident ili riskira samoozljeĎivanje.“

„Nadia...“

Oči su mi postajale mutne i pekle su me. Treptala sam, pokušavajući da

odagnam to. Ne još, dovraga.

„Tess, molim te. Moraš.“

26
Lijek za smirenje koji se dobiva na liječnički recept

Trofej knjiga 121

 „Plašiš me, Nads.“

„To je zato što se bojim.“

„Toliko je loše?“

„Bit će loše. Stvarno, stvarno loše. Dolazi i bit će najgora stvar koju si ikad
vidjela.“

„U redu. Imam prijatelja, ili zapravo više poznanika. Mislim da mi moţe

nešto nabaviti.“

„Uradi ono što moraš. Samo donesi malo.“

„U redu. Hoću.“

„Ali prvo, trebam još votke.“

„Koliko sam prstiju podignula?“

„Kojih prstiju?“

„Jako smiješno. Koliko?“

„Tess, slušaj me. Slušaj.“

„Ne, prestani, samo prestani. Evo, uzmi moju. Izvoli.“

Otpila sam gutljaj. „Ovo je voda, dovraga.“

„Prestala sam piti prije dva dana.“

„Ovo neće biti plakanje od vina-i-sladoleda, Tess. Ovo ću biti ja koja vrištim
u kadi iz dna duše. Ili tako nešto. Ne znam.“

Trofej knjiga 122

 „Vrlo si domišljata u vezi ovoga.“

„Mislim da prolazi izvan-tjelesno iskustvo. Nisam ja u ovom trenutku. Nadia

Bell je na ručku. Negdje u svemiru. Više ne znam tko sam. Ne znam više što je
ţivot.“

„Znaš li da je odvjetnik došao jučer ujutro?“

„Odvjetnik? Što? Kad?“

„Čitanje oporuke je bilo zakazano, pretpostavljam da si to propustila.“

„Oporuke?“

„Adr -“

„Ne izgovaraj njegovo jebeno ime!“ Bila je to eksplozija, kao da je stala na

nagaznu minu. „Nemoj jebeno izgovarati njegovo ime.“

Problijedila je. „Ţao mi je. Ţao mi je. Isuse.“

Teško sam progutala. „Ne, meni-meni je ţao. Vidiš? O tome ti pričam.“

„Evo. Popij ovo.“

„Votka. Hvala kurcu.“

„Rekla sam mu da ćeš ga nazvati, ili bi mogla, kada budeš spremna.“

„U redu.“ Gori, gori, gori mi iza očiju, u mozgu, grudima, tamo gdje mi je
srce nekada bilo. „Ţao mi je, Tess.“

„Nemoj se ispričavati.“

„Ipak jesam.“

Trofej knjiga 123

 „Dobro, evo. Što kaţeš na ovo. Opraštam ti unaprijed bilo što, sve što moţeš
reći ili učiniti.“

„Još,“ rekla sam, tresući čašom prema njoj.

„U redu, ljepotice. Ali ovo je posljednji sve-osim-punča.“

„Dobro. Mislim da sam dosad već konzervirana.“

„Moţeš li uopće ustati?“

„Ne znam. Glupo je stajati. Kome je još do ustajanja? Nekako nisam tip
djevojke koja voli stajati.“

„Dooooo-bro. To je odgovor.“

„Mogu li se samo pomokriti u sve-osim-punča posudu?“

„To je već fizički problematično.“

„Sranje.“

„Nads?“

„Da?“

„Stvarno ti treba tuš.“

„Samo me odvedi do kade i ostavi me.“

„To jebeno nije smiješno, Nadia.

„Nije bila šala.“

Trofej knjiga 124

 „Ne govori tako.“

„Bilo bi najbolje.“

„Ne, ne bi.“

„On bi se naljutio.“

„Ha? Tko bi se naljutio?“

„On. On bi. Jer sam mu obećala da ću ţivjeti. Obećala sam mu da ću ţivjeti.

Obećala sam mu... da neću samo ostati ţiva, nego ţivjeti. Ali ne ţelim, Tess.“

„Ne ţeliš što?“

„Ţivjeti.“ Krvava tišina. „Ne bez... njega.“

Sranje. Evo dolazi.

Trofej knjiga 125

 Ljudi u šali pričaju o slomu, ali ne znaju dok stvarno to ne doţive.

Zamislite ili se prisjetite da ste toliko nesretni, tako jako plačete da vam
svaka kost pod koţom zvecka. Plačete tako jako da se pitate jeste li zaista
oslijepljeli, jer vam je sol ili rijeka suza opustošila oči. Plačete tako jako da vam se
čini kako su vam prsa pritisnuta u usijanoj klopki.

Zatim to pomnoţite sa tisuću.

Plačete tako jako da ne moţete fizički funkcionirati. Ne moţete disati. A

kada udahnete, to je promukao vrisak.

Vrištite dok vam grlo ne prokrvari.

I ne prestaje.

Očekivali ste to tjednima.

Zakopali ste to u grobnicu votke, tišine i poricanja.

Sad se plaća kamata za tu bol.

Dolazi u cijelosti i nema milosti.

Ovakva vrsta tuge je krajnje brutalna.

Trofej knjiga 126

 Vojska je ta koja grad sastavi sa zemljom, siluje i ubije sve iznutra, ali se tu
ne zaustavlja. Spali ostatke, zatim zasoli zemlju na kojoj je nekada bio grad.

Izgorjela sam kroz alkohol-moj je jad sada bio potpuno trijezan.

Kada sam počela noktima grebati lice, prsa i ruke, do krvi, samo da osjetim
bilo što osim ove razornog očaja, Tess me ubola iglom.

_____

Nakon toga, ţestina je popustila. Sada sam bila jednostavno paralizirana

tugom. Doslovno. Nisam mogla čak ni ustati iz kreveta. Pokušala sam, ali me noge
nisu podrţale, pala sam na pod tako jako da sam zvijezde vidjela.

Beskonačno sam leţala u krevetu, plačući, jecajući. Taj zvuk mora da je bio
uţasan.

_____

U jednom mi je trenutku ponestalo suza. Tada sam konačno zaspala, moj

prvi san bez lijekova nakon gotov mjesec dana.

Kad sam se probudila, tko zna koliko vremena kasnije, otkrila sam
obnovljeni rezervoar suza.

Trofej knjiga 127

 „Nadia?“ Tess je tiho oklijevala. „Budna si?“

„Da.“ Glas mi je bio promukao. Zvučala sam poput pušača koji dvadeset
godina troši kutiju dnevno.

„Mogu li sjesti s tobom?“

„Naravno.“

Svojom je teţinom utonula u krevet pokraj mene. „Voljela bih da znam što
da te pitam osim jesi li dobro. Znam da to zapravo i nije pravo pitanje.“

„Ne znam.“ To su bile jedine riječi koje su mi pale na pamet.

„Nazvao je odvjetnik. Izvršitelj... oporuke.“

„Oporuke.“ Ponovila sam, ali još uvijek nije imalo značenje.

Oprezno je izbjegavala raspravu, s razlogom.

„Reci njegovo ime, Tess. Ne mogu.“

„Adrian.“

„Adrian,“ ponovila sam, isprekidanim šapatom. „Adrian.“ Tišina. „Adrian

Robert Bell.“

Trofej knjiga 128

 Još suza, ali ovaj put tiše.

„Tako mi nedostaje,“ procijedila sam.

„Znam da jeste. Ţao mi je.“

„Što odvjetnik ţeli?“

„Ne znam. Rekao je kako ne smije dijeliti detalje sa bilo kim, osim sa tobom.
Rekao je da treba samo par minuta. Moţe doći ovdje, ili se moţemo naći s njim u
njegovom uredu.“

„Zašto.“

„Adrian je ostavio oporuku. A on, odvjetnik, mora ti je pročitati ili kako god
to već ide.“

„Oh.“ Šmrcnula sam. „Koliko je prošlo?“

„Od... kada?“

„Od kada je Adrian...“ Morala sam se prisiliti da to izgovorim. Tako će biti

stvarno. „Od kada je Adrian-preminuo.“ Prosiktana, prošaputana, polomljena riječ.

„Ovoga će petka biti mjesec dana. To je za dva dana.“

„Reci mu da ćemo se naći u njegovom uredu u petak poslijepodne.“

„U redu.“

„Tess?“

„Da.“

Trofej knjiga 129

 „Jesam li te... povrijedila?“ Kroz maglu sam se prisjećala borbe kada sam
bila luda od bola. Bio je to bijes. Pravi. Potpuni gubitak svake kontrole i
prisebnosti.

„U redu je.“

„Tess.“

Uzdahnula je. „Da, jesi. Bacala si se, vrištala i grebala po sebi.“ Glas joj je
bio drhtav. „Bila si u kadi jer je to bilo jedino mjesto gdje sam te mogla staviti da
se nečim... ne povrijediš ili tako nešto. Bila sam zabrinuta da ću morati pozvati
stručnu pomoć. Prilično si bila izvan sebe. Ostavila si mi neke modrice, ali dobro
sam.“

Gledala sam je, stvarno gledala. Moje je visine, visoka, ali punija. Majka joj
je bila crna, otac bijel, tako da joj je koţa bila negdje izmeĎu, kovrčave crne kose i
bademastih očiju. BljeĎa je nego inače, sa podočnjacima ispod očiju. Smršavila je i
to u dobrom smislu. Nije trebala.

Imala je tragove zacijeljenog modrog oka, uţasne ljubičaste, zelene i ţute

boje.

„Koje sranje, Tess. Ţao mi je.“

„Hej, upozorila si me.“

„To ne znači da je u redu.“

Legla je na krevet pokraj mene, okrenuvši mi se licem. „U redu je, draga.

Volim te. Tu sam. Oprostila sam ti i ranije, sjećaš se?“

„Nedostaje mi tako jebeno puno.“

„Ne mogu čak ni početi da razumijem.“

Trofej knjiga 130

 „Pitam se što... što je Adrian ostavio u oporuci?“ Rekla sam. „Rješavao je
sve naše financije, ali koliko znam, nismo imali baš puno stvari ili investicija koje
bi mogao ostaviti.“

„Pretpostavljam da ćemo saznati u petak.“

„Valjda.“

„Trebat će mi tuširanje.“

„Kučko, trebat će ti četiri tuširanja.“

„Ne smrdim baš toliko.“

„O, da? Pomiriši ispod pazuha.“

Jesam. „Jao dovraga.“ Zakašljala sam se od vlastitog smrada. „Moţda si u

pravu.“

„Zašto si još uvijek ovdje sa mnom, Tess?“

„Jer si mi najbolja prijateljica. Uradila bi isto za mene. Sklopile smo pakt,

sjećaš se? Kada smo bile u toj Gaia27, fazi Majke Zemlje? Uradile smo cijelu tu
stvar, uključujući puštanje krvi, aromatizirano bilje i ono uţasno vino koje smo
same napravile?“

Nisam mogla da se ne nasmijem. „Boţe, sjećam se. To je bilo tako ludo.“

„To sam sranje ozbiljno shvatila, Nads. Zauvijek odane.“

„I ja sam tako mislila. Samo... valjda osjećam kako sam to stvarno testirala
zadnjih nekoliko tjedana.“

27
Personifikacija Zemlje u grčkoj mitologiji

Trofej knjiga 131

 „Ništa nisi testirala, Nadia. Ne postoji nikakvo testiranje. Trebaš me, zato
sam ovdje. Bez obzira na sve.“

„Što bih ja bez tebe?“

„Nikada nećeš saznati.“

Nastala je tišina.

„Zatvorena si u sobi tjedan dana,“ konačno je rekla Tess. „Jedva sam te

natjerala da jedeš ili piješ. Morala sam te na silu hraniti elektrolitima. Bila sam
zaista zabrinuta da ćeš dehidrirati.“

„Oh.“

„Izgubila si puno na teţini, Nads. Znači, puno. Ti si kost i koţa.“

„Nisam dobro. Kao da sam usred oluje. Mislim da više neću imati slom, ali
će nadolaziti u valovima. Samo... tako da budeš svjesna. Imat ću još loših dana.“

„Znam.“

„Moţeš se odmoriti od mene, znaš.“

„Ne ţelim.“

„Luda glavo.“ Razbarušila mi je kosu kao da sam dijete.

„Pokušaj se odmoriti.“

„Dobro.“

„Nadia?“

„Da.“

Trofej knjiga 132

 „Moram li se zabrinuti zbog tebe? Ozbiljno.“

„Ne u tom smislu.“

„Obećavaš?“

„Obećavam.“

„Dovoljno dobro. Sad se odmori.“

Odmor ipak nije dolazio. Sad kad sam započela proces tugovanja,
preplavljena sam sjećanjima na Adriana.

Trofej knjiga 133

 „Ja, Adrian Bell, pri zdravoj pameti i očito nesposobnog tijela -“

„Ţao mi je,“ prošaputala sam, prekidajući. „Ali moţete li mi dati primjerak

koji ću sama pročitati i dati mi što je moguće saţetije detalje?“

Bili smo u odvjetničkom uredu Levine, Levine i Anton, u blještavoj, visokoj

zgradi u srcu Atlante. To je bio prvi put da sam napustila kuću nakon sprovoda, ali
sam se jedva sjećala dolaska-Tess je vozila. Odvjetnik kojeg je Adrian izabrao da
izvrši njegovu oporuku, zvao se Toman Anton, nalik zlom kritičaru hrane iz
Ratatouillea28: iznimno visok, ali pognut, pogrbljenih ramena, strogog lica,
srebrnasto tamne, proćelave, kratko ošišane kose. Nosio je skupocjeno odijelo boje
tamnog ugljena, sa svijetlim prugama, tamnu kestenjastu kravatu i ulaštene
talijanske koţne mokasine. Glas mu je bio tako bučan, gromoglasan.

„Ovakve se stvari obične ne rade tako,“ protestirao je.

„Ne mogu-jednostavno ne mogu ovo podnijeti.“ Zatvorila sam oči. Slušati

Adrianove riječi koje čita netko drugi, bilo je jednostavno preteško.

„Vrlo dobro.“ Pročistio je grlo, zatim se na trenutak zamislio. „Ovo su

detalji: njegov automobil, kabriolet BMW M4 iz 2017 godine, prodan je za
novčanu vrijednost od četrdeset pet tisuća dolara, sredstva su trenutno dostupna na
zajedničkom tekućem računu.

28
Jelo od povrda koje se poslužuje hladno

Trofej knjiga 134

 Tijekom godina je bilo dosta ulaganja, po savjetima i nagovorima njegovog
financijskog savjetnika, izvjesnog Lewisa McClearya, ista su u velikoj mjeri
unovčena, svi pripadajući porezi plaćeni su prilikom isplate. Ukupan zbroj tih
udjela iznosi... da vidimo... milijun sedamsto tisuća i četrdeset pet dolara.
Preciznije, još šezdeset šest centi.“

Progutala sam.

„Čekajte, što? Imali smo milijun dolara investicija?“

„Tako se čini.“

Trepnula sam. „Rekao mi je da je uloţio nekoliko investicija, ali je zvučalo

kao da je bilo samo... nešto sitno. Mali iznosi.“

„O detaljima biste morali razgovarati sa gospodinom McClearyem. Jedina

informacija koju znam je ono što je ovdje sadrţano.“ Pokazao je na oporuku koju je
čitao. „Hoću li nastaviti?“

„Da. Hvala vam.“

„Naravno.“ Brzo je pregledao dokument. „Ah, tu smo. Nastavno na temu

ulaganja, zadrţao je nekoliko, citiram, 'najstabilnijih, dugoročnih ulaganja,' u svrhu
osiguranja vaših budućih interesa, ali njima se moţe upravljati po vašoj ţelji, kako
vama odgovara. Vrijednost ovih ulaganja trenutno iznosi nešto više od milijun
dolara. Ponavljam, gospodin McCleary vam moţe dati sve potrebne informacije.“

„Milijun dolara investicija,“ ponovila sam. „Adrian, ti si totalni kaos. Zašto

mi nisi rekao?“ Pročistila sam grlo. „Je li to sve?“

„Ne, gospoĎo. Nadalje, on ima policu ţivotnog osiguranja, kupljenu kada ste
se vjenčali, koju je čini se, značajno financirao. Kontaktirao sam ih, u procesu su
raspodjele isplate. Što je ukupno, da vidimo...“ Upotrijebio je ţuti blok za pisanje
ispred sebe, provirujući nosom kroz redove. „Pet milijuna dolara.“

Trofej knjiga 135

 Zakašljala sam se, u šoku. „Što?“

„Naveo je uvjete isplate. Paušalni iznos od pedeset posto, sa ostatkom koji se

isplaćuje u mjesečnim obrocima. Mogu vam dostaviti raspored isplata, ukoliko
ţelite?“

„Ne, u redu je,“ promrmljala sam. „Pet milijuna dolara ţivotnog osiguranja?
Sigurni ste da imate točan broj?“

Jedan mu se kut usana izvio u nešto nalik smiješku. „Da, gospoĎo Bell.
Siguran sam.“

„Samo provjeravam.“ Morala sam se nagnuti naprijed, nasloniti lakte na

koljena, pridrţavajući lice rukama. „Nisam imala pojma.“

„Jedina relevantna stavka trenutno je, da je ţelio da, nakon čitanja ove
oporuke, budete svjesni kako su svi nepodmireni dugovi plaćeni. Vjerujem da bih
ovaj dio trebao pročitati njegovim riječima.“

Zatvorila sam oči, kimajući glavom. „U redu.“

„Dakle. 'Nakon što je potvrĎeno da je moja bolest neizlječiva...' hmmm... ah,

tu smo. 'Ukupna novčana vrijednost naših ulaganja bila je zapravo znatno veća, ali
sam platio porez na nju, zatim iskoristio prihod kako bih podmirio dugove. Moji i
tvoji studentski zajmovi su nestali, iako su bili niski. Sve su kreditne kartice
takoĎer na nuli, moje su poništene i presječene, kao i tvoj kredit za automobil; svoj
sam automobil prodao, kako je gore navedeno. Naša je hipoteka sada otplaćena-
posjeduješ potpuno isplaćen dom, ljubavi moja.' Njegove riječi, jasno. 'Nikome
ništa ne duguješ. Za sprovod sam sve dogovorio i svi su troškovi plaćeni. TakoĎer
sam otvorio zaseban račun, na tvoje ime, koji sam financirao, a zatim aktivirao
sustav automatskog plaćanja za sve komunalne usluge. Nećeš morati brinuti zbog
plaćanja reţija ili financiranja tog računa barem godinu dana. Na početku svake
godine, prebaci nekoliko tisuća na taj račun i nikad se nećeš morati brinuti zbog
toga. Ipak sam naloţio Lewisu da se pobrine za tebe. Ima pristup svemu i potpuno
mu vjerujem. Usredotoči se na sebe, Nadia. Dan po dan.'''

Trofej knjiga 136

 Tomas Anton je skinuo svoje naočale za čitanje, odloţivši oporuku
stavljajući naočale na nju. „To je sve.“

„Puno je toga za obraditi,“ prošaputala sam. „Nisam imala pojma da je sve to

radio. Da smo imali... sve to.“

Tess me protrljala po ramenu. „On se brine o tebi, čak i sada.“

Štucnula sam, pokušavajući zaustaviti jecaje. „Moram ići.“ Naglo sam ustala.
„Moram li nešto potpisati ili učiniti?“

„Trebam nekoliko potpisa.“ Okrenuo je hrpu papira, obiljeţenih ljepljivim

oznakama u obliku strelice. „Ovdje... i ovdje... i ovdje... još jedan... i posljednji.
Hvala vam. Kao što sam rekao, konkretni financijski detalji su dostupni kod
gospodina McClearya. Njegova je posjetnica ovdje, u dosijeu. Za nešto od ovoga će
trebati vremena da se riješi, plaćanja i slično. Ţivotno osiguranje naročito moţe
potrajati dodatnih trideset dana prije nego ga vidite. Bojim se da ne isplaćuju brzo.“
Ustao je, pruţajući mi crnu mapu koja je sadrţavala oporuku i vaţne dokumente, sa
posjetnicom prikačenom spajalicom sa unutarnje strane. „Vaš je suprug proveo veći
dio posljednjih mjeseci pripremajući sve ovo. Pobrinuo se za svaku vašu potrebu,
koliko je god moguće. Trebali biste biti vrlo ponosni, gospoĎo Bell. Bila je čast
raditi za njega.“

„Hv-ala vam, gospodine Anton.“

„Ako vam bilo što treba, molim vas, ne ustručavajte se da me kontaktirate.

Imovinsko pravo je moja specijalnost, meĎutim ukoliko zatrebate pravno
zastupništvo ili savjet, samo me pozovite.“

„Hvala.“ Samo sam morala izaći iz ove zgrade, daleko od ljudi. Morala sam
biti sama.

Tess me izvela iz ureda, do garaţe ispod višekatnice. U unutrašnjosti njenog

automobila, prvih petnaest minuta voţnje do kuće, vladala je tišina.

Trofej knjiga 137

 „Šest milijuna dolara, Nadia.“

Najeţila sam se. „Teško mi je dokučiti što to znači.“

„To znači da do kraja svog ţivota ne moraš raditi nijednu prokletu stvar.“

„Pa bih trebala učiniti... što? Samo sjediti u našoj praznoj kući i gledati TV
do kraja ţivota?“

„Uzmi vremena koliko ti je potrebno, to je sve.“

„Ono što moram uraditi je vratiti se na posao.“

„Ne moraš, Nads. Stvarno.“

Odmahnula sam glavom. „Tess, moram nešto raditi. Ako budem samo
sjedila u toj kući, poludjet ću. Moram se vratiti na posao.“

„Ako je to ono što trebaš, onda te podrţavam. Samo... ne treba ti novac.“

„Ne radi se o novcu. U pitanju je moje mentalno i emocionalno zdravlje. Čak

i prije... prije, uh. Da, čak i prije svega ovoga. Morala sam raditi, biti zaokupljena.
Toliko me poznaješ.“ Nasmijala sam se. „Šest milijuna dolara.“ Ponovno sam se
nasmijala, jer je to bilo bolje nego zaplakati. „Što dovraga da radim s tim?“

„Ţivi od toga? Troši?“

Sada nisam mogla zaustaviti suze. „Na što? Što je više vaţno? Torbice?
Cipele? Novi automobil? Što bih jebeno trebala ţeljeti ili za što se brinuti, Tess?
Moj je suprug mrtav. Sve drugo izgleda jednostavno... besmisleno.“

„O, ne znam. Birkin torbica bi ti mogla pomoći da se neko vrijeme osjećaš

bolje.“

Trofej knjiga 138

 Uzviknula sam. „Ako misliš da sam ikad bila sposobna trošiti takav novac na
torbicu, ne znaš ništa o meni, ţeno.“

„To je zato jer nikad nisi pokušala.“

Frknula sam. „Moţda. Pretpostavljam da me to jednostavno... ne interesira.“

Uzdah. „Da, valjda razumijem.“ Bacila je pogled prema meni. „Vruća kupka
slijedi kasnije. To će biti zabavno.“

Ipak sam je jedva čula. Izgubila sam se u mislima. Zamišljajući Adriana, sve
bolesnijeg iz dana u dan, kako nastavlja plaćati račune da bi me financijski
osposobio za ţivot. Razmišlja o meni dok on umire.

Nisam mogla jecati-činilo se kako je sposobnost iskorištena, potrošena. Sada

je plač bio tiha, spora radnja. Suze su mi kapale niz nos, jedna po jedna.

Adrian, Boţe, ti nesebični čovječe. Toliko te volim. Nedostaješ mi. Jebote,

nedostaješ mi.

Trofej knjiga 139

 „Što je ovo?“ Pitala je Tess, prihvaćajući kutiju od mene.

Bila je velika, omotana tankim bijelim papirom svezanim plavom svilenom

vrpcom koju sam pronašla u svom ormaru.

„Samo otvori,“ rekla sam.

Nije to učinila. Samo je poloţila u krilo. Sjedile smo na straţnjem trijemu,

vatra se gasila u malom kaminu, boca vina do pola ispijena. Bilo je to bijelo vino,
suho. Još uvijek nisam mogla piti crno. Previše me podsjećalo na Pariz.

„Nads, ne ţelim ništa od tebe.“

„Znam. Ali... ja sam samo... ovdje si za mene dvadeset i četiri sata dnevno,
sedam dana u tjednu. Brineš o meni kad ne mogu funkcionirati. Doslovno si me
hranila, sprječavala da ne dehidriram. Čistila si mi kuću. Uradila si puno više nego
što izraz 'prijateljstvo' moţe ikada podrazumijevati.“ Kucnula sam u kutiju. „Ovo
nije ništa. Nije čak ni hvala, Tess. To je samo... simbol, pretpostavljam. Cijenjenje
je jedina riječ koju bih mogla smisliti, ali ni ona nije bila dovoljna.“ Frknula sam
smiješeći se. „Samo je otvori dovraga.“

Uzdahnula je nekako vrlo nalik frustraciji. Odvezala je vrpcu, uklonivši

rubove papira sa crne, četvrtaste kutije, zatvorene crnom tkaninom. Riječ
„CHANEL“ bila je napisana na vrhu kutije velikim bijelim slovima.

Trofej knjiga 140

 „Nisi.“

Samo sam se nasmiješila.

Otvarala je kutiju paţljivo, polako. Unutra je bila mala, crna, koţna Chanel
torbica sa potpisom, prošivena, kroz zlatni lanac je bila provučena koţa, sa kopčom
u obliku tog kultnog, dvostrukog C loga.

„Nadia, ne.“

„Nadia, da.“

„Ne bi sebi kupila jednu, ako se dobro sjećam.“ Podigla je torbicu.

Pomirisala je. „Rekla si da je previše ekstravagantna za tvoj ukus.“

„Istina.“

„Pa, zašto...?“

„Zato jer sam ţeljela,“ rekla sam. „Ţeljela sam pronaći neki način da ti
pokaţem koliko cijenim tebe i sve što si za mene učinila u posljednjih... koliko god
dugo bilo. To je zbog našeg prijateljstva općenito, ali posebno otkad je sve ovo
počelo.“ Dodirnula sam joj zapešće. „Nikada ti se neću moći oduţiti za sve što si
učinila, Tesss. Nikada.“

„Ti si moja najbolja prijateljica, Nads,“ šaputala je, šmrcajući. „Mi to tako
radimo.“

„Uradila si više i bolje, Tess. Puno više i puno bolje.“

Uzdahnula je. „Je li ovo tvoj način da me izbaciš?“

Nasmijala sam se. „Ne, dovraga! Ovo je sada i tvoj dom. Dok god budeš tako
ţeljela. Iselit ćeš se kada ti budeš spremna. Nemoj brinuti za mene.“

Trofej knjiga 141

 Smijeh je zabolio. Činio se pogrešnim. Moram se nekako prisiliti. Zato što
znam da je neophodno, u socijalnom smislu. Treba joj društveni pokazatelj da
mislim ono što govorim. Ali nije mi bilo do smijeha. Unutra nema ničega osim
tuge. Sve ostale emocije moraju biti odglumljene.

„Brinem za tebe,“ rekla je Tess. „Vidim kako pokušavaš biti hrabra, Nads.
Nisi dobra glumica, moram priznati.“

Uzdahnula sam. Kimnula glavom. „Nisam dobro. Ali moram... učiniti nešto.
Ne mogu samo sjediti ţaleći samu sebe. Dok mi on nedostaje.“ Snaţno sam
treptala. „Obećala sam mu da ću pokušati, pa evo, pokušavam. Nazvat ću sutra
svoju šeficu i reći joj da mi dodijeli na rasporedu što je moguće više sati.“

Tess je frustrirano uzdahnula. „Ne moţeš pokopati tugu poslom.“

Odmahnula sam glavom. „Tess, ja... ja ne znam kako tugovati na drugi način.
Razmišljanje o njemu previše boli. Ne mogu to zaustaviti, boli me. To je sve što
znam raditi. Jedini način na koji se mogu brinuti o sebi je njegovati svoje pacijente.
Tako ja radim. To je jedini dio mene koji još uvijek prepoznajem.“

Uzela je torbicu, otvorila je, izvukavši gomilu podloţaka kojim je bila

napunjena, igrajući se sa remenom. „Ovo je više od nevjerojatnog, Nadia. Hvala
nije dovoljno.“

Uhvatila sam je za obraz. „Ne trebaš mi zahvaljivati na poklonu zahvalnosti,

ludice.“

„Nemoguća si.“ Podigla ju je. „Stvarno si mi kupila Chanel.“

„Stvarno jesam.“ Nasmiješila sam se-osjetila sam kako me obrazi bole od

napora. „Gotovo da sam ti kupila Birkin umjesto toga, ali sam osjećala da je ne bi
prihvatila.“

„Dobro si osjećala,“ rekla je. „To bi bilo previše.“

Trofej knjiga 142

 „U mom umu ne postoji takva stvar. Ne nakon -“

„Dosta je, Nadia. Ja sam ti prijateljica. Poloţile smo zakletvu, sjećaš se?
Zauvijek odane, kučko.“

„Zauvijek odane.“

Trofej knjiga 143

 Hvala Bogu na dvostrukim smjenama.

Šefica me pokušava odgovoriti, ali sam insistirala na dvostrukim, koliko god

je moguće. Bacila sam se na posao. Više sati nego sam ikad radila u ţivotu.
Osamdeset, stotinu sati tjedno. Uzimala sam smjene u ER, u L&D, gdje god sam
mogla raditi. Bilo što da me drţi dalje od kuće.

Tess mi je prestala pokušavati reći da usporim. Vidjela je da ne mogu.

Bio je u pravu.

Zaposjeo je tu kuću.

Čula sam njegov glas kako mi čita u dnevnoj sobi.

Vidjela sam ga kako leţi pokraj mene, u tom velikom, praznom krevetu.
Čula ga kako se trudi disati.

Ured mu je zatvoren, uvijek.

Nastavila sam napola očekivati da čujem kako se otvaraju ona klizna vrata,
vidjeti ga kako izlazi, umorno se cerekajući nakon dugog pisanja.

Pitala sam se što se dogodilo sa posljednjom pričom koju je pisao? Moţda je

sve bilo laţno, paravan za njegovu bolest i pripreme koje je napravio.

Trofej knjiga 144

 Leţala sam u krevetu, u tri i trideset tri ujutro. Zurila sam u strop.

Danas su četiri mjeseca otkad je umro. Prije četiri mjeseca, ove iste sekunde,
ispustio je svoj posljednji dah.

Nisam mogla plakati. Previše je duboko boljelo više plakati. Nešto u meni
bilo je duboko, nepopravljivo slomljeno. Razbijeno na milijun, bilijun komada. U
prašinu.

Bila sam dobra u pretvaranju. Imala sam svoj namješteni smiješak za posao.
Bok, gosp.Murphy, kako se danas osjećate? Lako.

Iznutra sam bila šuplja.

Nisam mogla podnijeti da gledam njegove fotografije. Ne još. Ali... detalji

njegova lica počeli su mi se magliti u umu. Zvuk glasa. Miris.

Nisam očistila ladice ili njegovu stranu ormara.

Ponekad bih otvorila ladicu sa košuljama, samo da bih osjetila njegov miris.
Kratko, tako da miris koji je dio njega ne nestane.

Na posao sam nosila njegov Citizen Eco-Drive sat. Dala sam izvaditi
nekoliko karika, da mi ne bude tako labav oko zapešća. Još uvijek je bio velik za
mene, što me podsjećalo na njega.

Trofej knjiga 145

 Jebote, nedostaje mi.

Konačno sam pregledala fotografije na telefonu. Počela sam zaboravljati

kako je izgledao.

Pogledala sam nekoliko naših videozapisa: u parku, trčimo zajedno.

Nasmijali smo se starcu u travi iza nas, rukom je gurnuo vrećicu sa namirnicama,
pokušavajući uhvatiti kakicu koja je ispala iz zadnjice njegovog psa.

Boţić, prije dvije godine. Poklonili smo jedno drugom vunene kombinezone
i ništa više. Ili je barem takav bio odgovor. Ipak smo ga oboje prekršili. Kupila sam
mu sat koji sada cijelo vrijeme nosim, a on meni Pandora narukvicu i par naušnica.

Pregledala sam moţda pedesetak fotografija i dva videozapisa, onda sam

plakala tako jako da nisam mogla vidjeti, a činilo se kako će mi se srce raspuknuti
na komade. Ili sam moţda samo pukotine osjećala intenzivnije.

Radila sam minimalno osamdeset sati tjedno otkad sam se vratila na posao.
Nisam niti jednom skuhala nešto za sebe u to vrijeme-ţivjela sam od kave, gotovih,
pakiranih obroka, brze hrane i proteinskih pločica.

Tess se odselila prije nekoliko tjedana u svoj elegantni stan na najvišem katu
u centru grada. Napustila je posao-sada je radila nešto praktično od kuće što je
uključivalo računala; radila je honorarno, svoj vlastiti posao umjesto online
zaposlenja za neku Silicon Valley megakorporaciju. Sretna je. Kaţe da ima dosta
seksualnih avantura. Još uvijek brine za mene.

Trofej knjiga 146

 Nemoj, rekla sam joj. Dobro sam, rekla sam joj.

Ali bila sam usrani laţljivac, što je ona dobro znala. Nisam bila dobro.
Uopće.

Dovraga, suprug mi je umro. Nikada više neću biti dobro.

Trofej knjiga 147

Trofej knjiga 148
 REDEMPTION’S SONG29

29
Pjesma iskupljenja

Trofej knjiga 149

 DING....DONGGGGGG...

Začulo se zvono na vratima, iznenadivši me, oštrim noţem sam porezao

palac.

„Sranje,“ siktao sam. „Uh-jebi ga!“

Palac koji je krvario sam pritisnuo ustima, osjetivši metalni okus dok sam
išao prema ulaznim vratima. Bilo je osam sati navečer, nisam mogao čak ni
pomisliti tko bi dovraga mogao biti na mojim vratima, naročito u osam sati
subotnje večeri.

Tko god kvragu da je bio, čak je viši od mene, što je govorilo nešto,
pogrbljenih ramena, mračnih ali inteligentnih očiju, podsjećajući me na vampira iz
starog crno-bijelog filma.

„Nathan Fisher?“ Pitao je laganim, dubokim, slatkastim juţnjačkim glasom.

„Da, to sam ja. Tko ste vi i što ţelite?“

„Mogu li ući? Bit ću kratak.“

„Ne dok ne znam tko ste i što ţelite.“

Trofej knjiga 150

 „Razumljivo. Kao prvo, dopustite da se ispričam za kasni posjet vikendom.“
Izvukao je podsjetnicu; debela, skupocjena kartica, boje slonovače, tiskana
tamnoplavom tintom obrubljenom zlatnim nitima. Ovo je podsjetnica ozbiljnog
odvjetnika.

Tomas Anton, Esq30, specijaliziran za nekretnine, Odvjetniĉki ured Levine,

Levine, & Anton.

„Zašto bih trebao odvjetnika za nekretnine?“

„Radi se više o tome zašto ja trebam vas. Zastupam imovinu pokojnog

Adriana Bella.“

„Adrian...“ progutao sam. „U redu. Još uvijek mi nije jasno što ţelite od
mene."

Kimnuo je glavom. „Razumijem vašu zbunjenost, gosp. Fischer. Mogu li,

molim vas, ući? Ono što moram reći je osobno i osjetljivo.“

Kimnuo sam, otvorio vrata i pustio ga unutra. Kuhinjski stol bio je moj
improvizirani radni stol, prepun uvijenih komadića strugotina, a komad na kojem
sam radio nalazio se u sredini najveće hrpe strugotina. Prikaz prirodne veličine
gavrana uhvaćenog u letu, raširenih krila.

Gosp. Tomas Anton, odvjetnik za nekretnine, prišao je stolu, savio se u

struku, promatrajući gotovo završenu rezbariju. „Izvanredno je, gosp. Fischer.
Pravi ste majstor.“

„Hvala. To je hobi.“

Nosio je aktovku, tanku koţnu stvar, koja se vjerojatnije nazivala assaché31.

Odmaknuo je stolicu od stola, elegantnom rukom počistio borove strugotine i sjeo.
Naslonio je aktovku na koljena otključavši metalne kopče. Otvorio ju je.
30
Odjevnik
31
Svezak, mapa, fra

Trofej knjiga 151

 Izvukao je manila mapu, označenu mojim prezimenom, kaligrafskim
rukopisom ispisanim na kartici. Zatvorio je torbu, stavivši mapu na vrh. Svaki
potez bio je precizan, odmjeren.

Podigao je pogled prema meni. Stajao sam, prekriţenih ruku. Podvijenih

ispod pazuha. „Moţda biste ţeljeli sjesti?“

„Preporučujete?“

Kimnuo je. „Svakako.“

Okrenuo sam stolicu, smjestio se sa suprotne strane, ruku prekriţenih na

naslonu. „Slušam, gosp. Anton.“

„Preći ću na stvar. Gosp. Bell, s kojim ste bili prijatelj, napravio je prilično
opseţne naloge prije svoje tragične smrti.“

„Opseţne naloge,“ ponovio sam. „Rekli ste da ćete prijeći na stvar. Prošlo je
oko-godinu dana, gotovo točno toliko. Ponovno ću vas pitati-kakve veze to ima sa
mnom?“

Otvorio je mapu. „Vjerujem da će ovo pismo sve objasniti. Ukratko ću vam

reći. Njegove posljednje ţelje, koje su sadrţane u oporuci, uključivale su prijenos
vlasništva nad malim dijelom imovine s dvije kolibe sjeverno odavde u
Appalachian planinama. Podijelio je imovinu i ustupio vam dio. Prednji dio jezera,
kolibu i nekoliko hektara.“

Osjetio sam kako mi se obrva naborala u šoku. „Adrian mi je ostavio kolibu

na jezeru u planinama?“

„Da, gosp. Fischer.“

„Zašto sada?“ Odmahnuo sam glavom. „Oporuke se čitaju nedugo nakon

smrti, ne godinu dana kasnije.“

Trofej knjiga 152

 „To je bio dio njegovih ţelja.“

„Da dobijem kolibu sada, godinu dana nakon što je preminuo?“

„Da.“

„Zašto?“

„Bilo bi neprimjereno da nagaĎam o tome, ali sve će biti na vrijeme

objašnjeno.“ Pruţio mi je mapu. Ponovno je otvorio aktovku izvukavši još jedan
sveţanj papira. „Potpišite, molim vas. To je tapija kojom preuzimate vlasništvo.“

Potpisao sam.

„Ostavio mi je kolibu u šumi,“ ponovio sam.

„Zaista jeste.“

„A vi mi ne moţete reći zašto?“

„Točnije, neću. To bi bilo protivno prirodi njegovih konačnih ţelja, za čije

me izvršenje ovlastio.“

„U redu onda.“

„Pročitajte pismo, gosp. Fischer. Puno toga će razjasniti, ako ne i sve.“

Zatvorio je aktovku. „Poslat ću vam mailom presliku tapije.“

„Postoje li ključevi? Adresa?“

Pokazao je prema mapi u mojim rukama. „Sve što vam treba nalazi se u toj
mapi.“

„Dobro. Hvala vam, valjda.“

Trofej knjiga 153

 Oklijevao je. „Rekao sam kako bi bilo neprimjereno od mene da nagaĎam.
To je istina. Ali ovo mogu reći, a da nije špekulacija; konačne ţelje gosp.Bella bile
su detaljno i paţljivo promišljene. Moţda vam se to čini čudnim, ali uvjeravam vas
da nije.“

„Dobro.“ Nisam bio siguran što na to reći.

Ustao je, nagnuvši glavu prema meni. „Hvala što ste me primili večeras,
gosp. Fischer. Nazovite me ako budete imali neka pitanja.“

Tek nakon što je otišao, pomislio sam na pitanje. Tko posjeduje drugu
polovicu, drugu kolibu? Dobro, sve će biti jasno, rekao je. Pretpostavljam da ćemo
vidjeti.

Odnio sam mapu do kauča.

Unutra je bilo pismo, napisano nalivperom na elegantnom uredskom papiru,

sa Adrianovim imenom na vrhu.

Nathan,

Neoĉekivano, znam. Namjerno.

Još uvijek oplakuješ Lisu. Mogao sam ti to vidjeti na licu, ĉuti u glasu, kad
smo zadnji put sjeli na piće. I da, prijatelju, tada sam znao da umirem. Još uvijek
sam do odreĊene mjere poricao, ali sam znao. Taj dan sam te ispitivao. Nadam se
da ti svojim pitanjima nisam zadao bol, ali morao sam ĉuti odgovore od nekoga tko
je znao.

Trudio sam se sa razumijevanjem prihvatiti da ću za sobom ostavit Nadiu.

Kako sam je mogao pripremiti za to? Kako bi bilo, za nju, nakon što odem? Hoće li
biti dobro?

Reći ću sada neke stvar koje bi te mogle razljutiti, unaprijed se ispriĉavam.

Znaj da sam potpuno smiren ovdje, dobro?

Trofej knjiga 154

 Ţelio sam za nju bolje nego što sam vidio u tebi. Bio si ogorĉen. Usamljen,
Ljut. Tuţan. Provodio si više vremena na poslu nego bilo gdje drugo, jer je tako
bilo lakše. Onda je to postala navika, cijeli tvoj ţivot. Tvoje novo normalno. Bio si
na, kako si mi rekao, jednom spoju. Moţda dva, otkad je preminula? Ne znam, nije
vaţno. Radi se o tome da treba krenuti dalje, Nate. Pitao sam te tog dana, uz viski,
jesi li krenuo dalje. Bi li mogao. Sav uzavreo, rekao si ne.

Jebi ga, stari. Udari me čekićem, zašto ne. Oči su me pekle, prsa boljela, srce
mi se teško spuštalo u ţeludac. Nisam nastavio dalje. Nisam mogao. Nisam znao
kako.

NATE, trebam tvoju pomoć. Nadam se da ćeš, pomaţući mi, pomoći i sebi. Ili
ću ti ja pomoći. Teško je znati sve ovo sroĉiti. Pišem za svojim stolom, znajući da
mi je preostalo nekoliko tjedana ili mjeseci ţivota najviše i jednostavno sam…
pomahnitao. Oĉajan da uĉinim nešto za nju.

Za moju Nadiju.

Bit će gora od tebe. Nisam bio tu kad ti je supruga preminula, ali mogu
zamisliti kako si to teško primio. Proveo si neko vrijeme na dnu boce, zatim
sastavio svoje dijelove da bi se mogao vratiti na posao i na kraju jednostavno
pronašao dovoljno distance od cijele situacije za koju si osjećao kako si je
prevazišao najviše što ćeš ikad moći.

I, kao što sam rekao, ţelim bolje za Nadiu.

Ona zasluţuje ţivot. Pravi ŢIVOT, ne samo jezivi, zombi poluţivot. Ne samo
rad dok iscrpljenost ne ubije emociju, ne samo povlaĉenje oţalošćenih koraka
jedan za drugim kroz jednokratnu prividnost ţivota, od radnog dana do radnog
dana.

Ţelim da ţivi, Nathan. Ali ona neće znati kako. Poput tebe, zaglavit će u tuzi.

Oplakivat će me, a njeno će je ţalovanje potrošiti.

Trofej knjiga 155

 Neće vidjeti zvijezde noću. Neće vidjeti izlazak ili zalazak sunca. Neće znati
da se tješi u zagrljaju.

Ţalovat će i nikada se neće vratiti iz te zemlje mraka.

Kakve ovo ima veze sa Tomasom Antonom koji je, pretpostavljam, upravo
izašao iz tvoje kuće? Kakve ovo veze ima sa kolibom u šumi?

Idi pecati, Nathan.

Spakiraj nešto odjeće, odbij ponudu za posao koju oĉekuješ. Ponesi svoj alat
za rezbarenje i brušenje. Odvezi se na dolje navedenu adresu i ostani tamo. Pecaj.
Brusi. Gledaj izlaske sunca. Pij kavu i promatraj kako riba skaĉe.

Ţivi.

Uzmi vrijeme za sebe. Treba ti. Ti to zasluţuješ. Prokleto si dobar ĉovjek,

Nathan Fischer. Najbolji. Uţivao sam u našim razgovorima uz Scotch više nego
sam to ikad stvarno pokazao.

Ali dok loviš ribu, rezbariš i ţiviš, postavi sebi jedno pitanje. Bi li Lisa, tvoja
draga, pokojna supruga, ţeljela da ţiviš kako si ţivio do sada? Sam i usamljen? Ili
bi ţeljela da pronaĊeš sreću?

Zaista se to zapitaj.

Kad doĊeš do kolibe, naći ćeš još nešto što sam ti ostavio. Nešto ĉak vaţnije
od kolibe ili ovog pisma.

POKUŠAJ MI VJEROVATI.

TVOJ,

Duh Adriana Bella

Trofej knjiga 156

P.S.: Oprosti. Crni humor. Nisam mogao odoljeti.

Gledao sam u karticu sa bilješkom, A5 veličine na kojoj su bili zalijepljeni

ključevi, jedan od kuće, za drugi nisam bio siguran-mali sa okruglim vrhom i
jednostavnim rezom. Moţda za zaključanu kutiju. Ispod ključeva bila je adresa, za
koju je Google pretraţivanje pokazalo da je, kako je gosp. Anton naglasio, na putu
prema Appalachiansima.

Razmišljao sam.

Ali ne dugo.

Jer dovraga, on je u pravu. Nisam ţivio, samo preţivljavao. Venuo, dan za

danom. Moţda čekajući da proĎe ostatak ţivota.

Ne moram ni sjediti pokraj jezera da bih znao odgovor na njegovo pitanje.

Upravo sad sam mogao čuti Lisu u svojoj glavi, mislim da mi je godinama to
vrištala.

Prestani venuti, glupane! Da, voljela sam te, ti si volio mene. Da, jebeno sam
umrla. Prosto se izraţavala, moja Lisa. Da sam ţiva, oĉekivala bih da ti budem
jedina. Ali nisam, mrtva sam. Mrtva i nema me, pokopao si me, sada moraš ţivjeti.
ŢIVI, jebem ti. Budi sretan.

Sranje.

Spakirao sam se-nije mi trebalo puno. Par traperica, nekoliko majica,

dţempera, nešto donjeg rublja i čarapa, uobičajeno. Moj stari koţni kovčeg s
antiknim alatima za obradu drveta. Kutija sa priborom za pecanje, nekoliko
štapova, vesla, mreţa, takve stvari. Sve sam to bacio na straţnje sjedalo svog
kamioneta, zajedno s nekoliko stvari u hladnjaku i krenuo.

Koliba je udaljena satima voţnje; deset je navečer, ali jebi ga. Ionako više
nisam puno spavao.

Trofej knjiga 157

_____

Gume su mi zaškripale na šljunku, a onda sam došao do travnatog dijela.

Zaustavio sam se, farovi su osvijetlili trsku koja se njihala na vjetru, mračna voda
valovima je udarala u obalu, malo pristanište, drvene daske i četiri stupa, s
metalnim ribarskim čamcem privezanim za stup na kraju pristaništa.

Noćne leptirice su se ludo kovitlale oko dvostrukih snopova svjetla mojih

farova.

Sa lijeve strane sam razaznao veći dio objekta. Farovi su na njega bacali
samo slabašan sjaj, ali sam znao da je napravljena od drvenih trupaca, mogao sam
vidjeti nekoliko stepenica koje vode do trijema. Ostatak je bio u sjeni.

Isključio sam motor i izašao. Prohladna noć kasnog ljeta u planinama

Georgie. Cvrčci su pjevali. Ţabe su kkkkkRRRReketale u daljini. Podigao sam
pogled – od zvijezda u beskrajnom mnoštvu jače je sijao samo sjajni, srebrni
polumjesec.

Šišmiš je letio preko mjesečine, progoneći noćne leptirice.

Dugo sam, sporo, duboko udahnuo. Prsa su me boljela – nisam znao zašto.

Sad kad sam se tome otvorio umom – ili moţda srcem – sve što sam mogao
čuti bio je Lisin glas.

Spreman si sad za ozdravljenje, zar ne? Ĉovjeĉe, koprcao si se u nekim

bespotrebnim sranjima, to znaš i sam. Vrijeme je da se krene dalje, velika, stara
ljubavi.

„U redu, Lisa,“ šapnuo sam, glasnim i prodornim glasom u tišini. „Dobro.

Čujem te. Pokušat ću.“

Trofej knjiga 158

 Automatski farovi na kombiju su se isključili, ostao sam omotan tamom.
Sada su svjetlost bacali samo mjesec i zvijezde, a nakon trenutka stajanja u mraku,
noćni zvukovi postali su glasniji.

Nebo je bilo ogromno. Ovdje vani, u planinama, sat vremena od najbliţeg

pravog grada, bilo je više zvijezda nego mračnog prostora izmeĎu njih. Nisko dolje,
drveće na krajnjem dijelu jezera zaklanjalo je zvijezde vrhovima i šipraţjem, dok
su slabašni naleti valova udarali u stupove doka.

U dţepu sam imao ključ, izvadio sam ga. Cipele su mi teško udarale o dvije
stare drvene stepenice. Kliknuo sam u svjetiljku na telefonu, iznenadna bijela
svjetlost otkrila je staru, mesinganu kvaku na vratima, mjesto oko brave izgrebeno
izblijedjelim grafitnim škrabotinama. Vrata su borova, sa četiri okna od olovnog
stakla, zamagljena prašinom. Otključao sam vrata, okrenuo kvaku, uguravši se
unutra. Opipavao sam zid pored vrata i pronašao prekidač za svjetlo; uključio se
ručno raĎeni luster, izraĎen od pletenih srebrnih niti i dijelova vitraţa. Čudan je to
izbor osvjetljenja rustikalne, ribarske kolibe, ali lijepo je, umjetničko djelo, raĎeno
s ljubavlju.

Polako sam se okrenuo ukrug, upijajući sve.

Uz straţnji zid stajao je hladnjak boje avokada i starinski štednjak na plin u

boji tamnozelene šume. Pultovi, na nekoliko koraka od njih, sa obje strane
porculanskog sudopera, s desne strane vrata bili su pohabani, grubo rezani,
vjerojatno ručno raĎeni od materijala pronaĎenog u blizini. Podovi su napravljeni
od borovine-čvrsti, ne škripe, kvalitetno obnovljeni u posljednjih deset godina, ali
vrlo, vrlo stari. Kao i većina toga što sam vidio, podove je ručno izradio netko vješt
u obradi drveta prije vremena električnih pila i brusilica.

Zidovi su od golih cjepanica sa nekoliko antiknih dekoracija: Coca-Cola

znak, dvije gleţnjače za snijeg, pila za dvoje i stara ribarska mreţa. Na vratima je
visjela puška koja se punila kroz osmerokutnu cijev, sa kundakom izraĎenim od
tamnog, poliranog, čvrstog drveta.

„Lijepo,“ promrmljao sam. Ne toliko sebi koliko Adrianovom duhu.

Trofej knjiga 159

 Bilo je čisto, znači netko je bio ovdje da osvjeţi mjesto.

Na straţnjem zidu, lijevo od štednjaka, bila su vrata koja su vodila u spavaću

sobu. Zidom lijevo od ulaznih vrata dominirao je kamin, napravljen od golemog
riječnog kamenja i gromada, sa debelim okvirom od borovine. Na okviru je bila
mala omotnica, a unutra, list papira iz bloka za pisanje, sa Adrianovim rukopisom.

Otvorio sam je; od Adriana je.

Dobrodošao kući, Nathan.

Ovo je mjesto 1899.godine sagradio ĉovjek imenom Roger Klupinsky. Bio je

zanatlija, siguran sam da moţeš vidjeti. Sagradio je cijelo mjesto, od vrha do dna,
vlastitim rukama. Vadio je kamen za pultove, posjedao i obraĊivao drveće za
zidove i podove, sve. Njegov je unuk nešto obnovio prije desetak godina, doradio
pod, stavio metalni krov, obnovio instalacije i vodovodne cijevi. UreĊaji su pravi
antikviteti, ali obnovljeni. Puška radi, reĉeni mi je da u ormaru u spavaćoj sobi ima
baruta, saĉme, takvih stvari.

Drugi kljuĉ je za pretinac u banci, u gradu. Glasi na tvoje ime. PoĊi preuzeti
sadrţaj kutije. NaĊemo se tamo, partneru!

Bez potpisa.

Ovo je poput igre pronalaţenja predmeta, eh, Adrian? U redu, igram se.
Izgubio sam pojam o satima potrebnim da se doĎe ovdje, uništen sam. Moţda ću
čak odspavati.

Spavaća soba bila je mala, taman dovoljna za francuski krevet, opet ručno
izraĎen, istim rukama. Ipak, madrac je noviji, potraţio sam posteljinu u velikoj
vreći sa patentnim zatvaračem na polici, u ormaru. Spremio sam krevet, zatim
provjerio kupaonicu. Još manja. Wc školjka, umivaonik na postolju, ormarić za
lijekove sa zrcalom.

Trofej knjiga 160

 Tuš kabina sa staklenim vratima, dovoljno velika jedva za nekoga moje
veličine. Ipak, hvala Bogu, tuš je postavljen dovoljno visoko, tako da se neću
morati mučiti kako bih stao ispod.

Dom.

Uh.

Srušio sam se na krevet, jedva izuo cipele i uvukao se ispod pokrivača,

potpuno odjeven, prije nego sam zaspao.

Sanjao sam Lisu.

Stajala je obasjana svjetlošću, kao da je na pozornici ispod reflektora. Nosila

je haljinu u kojoj sam je zadnji put vidio dok je leţala u lijesu u crkvi. Bila je to
njena omiljena haljina, zvala ju je svojom malom, crnom haljinom. Nosila ju je kad
god smo izlazili na spojeve, jer me pogled na nju u toj haljini potpuno izluĎivao.
Na pravi je način isticala njene obline, nije otkrivala, ali je sigurno bila seksi.
Boljelo me gledati je mrtvu u tome.

U snu me pogodilo kao svaki put kad sam je vidio da je nosi na spoju-u
dubinu duše.

Koţa joj je svijetla, sa pokojom pjegicom. Čini se da joj reflektor osvjetljava

one fine dlačice na podlakticama koje je mrzila, ali koje su mi iz nekog čudnog
razloga bile tako prokleto slatke i drage.

Zakoraĉio sam prema njoj, ţeleći je zagrliti. Stopala su mi bila zalijepljena

za pod, kao da sam do potkoljenica zaglavio u gumenom cementu. Mogao sam ih
povući i malo pomaknuti, ali ne i osloboditi.

„Lisa,“ rekao sam. „Ĉekaj.“

Tuţno mi se nasmiješila. „Vrijeme je da me pustiš, ljubavniĉe.“ Tako me od

milja zvala.

Trofej knjiga 161

 „Ne, ne mogu.“

„Moraš dušo. Vrijeme je ţivjeti.“

„Ja ţivim.“

„Dovraga, ne, nisi. Ţivio si za mene, ljubavniĉe. Mrtva sam. Vrijeme je da

ţiviš za sebe.“

Nestajala je. Zakoraĉila je unatrag. Snop svjetlosti je blijedio.

„Lisa! Ne idi.“ Ţelio sam plakati, ali nisam mogao. Nikada nisam mogao.

Otpuhnula je poljubac prema meni, iz sjene iza tamnog snopa svjetlosti.

„Uvijek ću te voljeti.“

„Lisa!“

„Vrijeme je da kreneš dalje, ljubavniĉe.“

Rijeĉi su joj odjekivale.

Probudio sam se preznojen, ţedan. Drhtao sam. Nisam sanjao Lisu otkad je
umrla. Znala mi se vraćati noćna mora njene nesreće. Nisam vidio kad se to
dogodilo, ali sam jednom vidio jednu, prije nego sam upoznato Lisu. Poluokret,
prelazak preko središnje linije i frontalni udar u monovolumen. U to sam vrijeme
bio dobrovoljni vatrogasac pa sam krenuo pomoći. Ništa se nije moglo spasiti – i
taj sam prizor zapamtio. Mozak mi je to registrirao za ponavljanje noćne more u
kojoj sam bio tamo, na licu mjesta kad je Lisa poginula. Gledajući njeno smrskano
i polomljeno tijelo...

Na kraju su ti snovi prestali, pa ako sam nešto i sanjao od tada, nisam se

sjećao. Sada ovo.

Trofej knjiga 162

 Lisa, govori mi da nastavim dalje.

Oteturao sam do kupaonice, uključio slavinu-cijevi su se zaljuljale,

prodrmale i prasnule, potekla je voda boje hrĎe, a zatim se razbistrila. Imala je okus
poput vode iz bunara, ali odrastao sam na bunarskoj vodi, tako da je bilo u redu.

Isprao sam usta, otpio malo. Odvukao sam se vani. Tek je svanulo, crveno-
narančasto sunce je izvirilo preko vrhova drveća – sami borovi. Visokih, zelenih
vrhova. Jezero je glatko poput stakla, a zrak miriše na zoru, rosu i svjeţu sunčevu
svjetlost.

Hvala Bogu, ponio sam svoju Brita posudu sa filterom, Chemex električno
kuhalo, kavu u zrnu i mlin. Postavio sam Britu da filtrira vodu, jer mogu vam reći
da je kava sa bunarskom vodom baš usrana. Uključio sam mlin sa širokom
oštricom i samljeo nekoliko zrna. Zagrijao sam vodu, kad je proključala, polako
sam je prelio preko kave. Natočio sam si šalicu kad sam završio – ponio sam svoju
omiljenu šalicu, ručno raĎeni komad koji je Lisa napravila. Lončarstvo je bilo njena
strast i profesija, dio onoga što nas je spojilo – ručno raĎene stvari. Taj osjećaj kad
se nešto izraĎuje svojim rukama – ne postoji ništa slično.

Po prvi put nakon toliko godina, sjeo sam, pio kavu i radio... prokleto ništa
osim toga. Bez mobitela – bio je isključen, u pretincu za rukavice mog kombija.
Bez TV-a, radija, bez planiranih radova. Samo sam sjedio ovdje i ispijao svoju
kavu.

Nekoliko stotina metara s moje desne strane bila je druga kabina-dovoljno

blizu da se moţe smatrati susjednom, ali dovoljno daleko da se ne narušava
privatnost. Nešto veća od moje, ali sam čak odavde, po vještini izrade, mogao
primijetiti da ju je sagradio isti čovjek, Roger. Izgledala mi je mračno. Ili tamo
nema nikoga, ili još nitko nije ustao. Tu je i pristanište. Nije bilo čamca, ali za
razliku od moga, na kraju je bila Adirondack32 stolica i mali, okrugli stol.

32
Drvena stolica sa visokim naslonima s letvicama, širokim rukohvatima i sjedištem koje je straga niže od prednjeg
dijela.

Trofej knjiga 163

 Savršeno za sjedenje, pijuckanje nečega i promatranje zalaska sunca; kolibe
su bile na juţnom kraju jezera, okrenute prema sjeveru, tako da izlazak sunca
dolazi sa desne strane, a zalazak sa lijeve.

Ispred druge kolibe se nije vidio automobil, pretpostavio sam da je zasad

prazna. Tko god posjeduje ostatak ovog imanja, nije ovdje. Prirodno je
pretpostaviti da bi ga njegova supruga trebala posjedovati, ali budući da je meni
poklonio ovaj dio, godinu dana nakon svoje smrti, nisam se ţelio drţati te
pretpostavke. Svakako nije vaţno. Ovdje sam zbog sebe.

Nisam vidio više koliba na jezeru, samo ove dvije.

Napokon, bilo je dovoljno kasno ujutro da bi banka bila otvorena pa sam

krenuo u grad sa ključem za pretinac u dţepu. Grad je bio vrlo malo raskriţje
izmeĎu dvaju lokalnih autocesta, sa benzinskom crpkom, crkvom, bankom,
poštom, trgovinom mamcima i opremom, dućanom sa vojnom i mornarskom
opremom, nekoliko barova i jednim sjedećim restoranom na oko četiri stotine
metara izvan grada, na drugom malom jezeru. Nisam čak znao ni ime grada, jer
adresa kolibe nije bila ista kao obliţnji grad. Nije vaţno.

Ušao sam u banku. Blagajnica je bila starija ţena raskošne bijele kose, sa
naočalama u obliku polukruga i ogrlicom od krupnih, plastičnih, crvenih kuglica.

Majčinski mi se nasmiješila. „Bok, dušo. Ne prepoznajem te, što znači da si

sigurno novi ovdje.“ Pruţila je ruku, njeţno sam je stisnuo; prsti su joj bili sitni,
hladni i naborani. „Ja sam gospoĎa Forniss.“

„Nathan Fischer,“ rekao sam, osmjehnuvši joj se. „Jesam novi. Tek sam
sinoć stigao. Jedna od one dvije kolibe dolje na jezeru, otprilike petnaest minuta
odavde.“

Raširila je oči. „Oh. O, Boţe. Čula sam da je netko kupio staro imanje
Rupinksy. Drago mi je, kao i svima. Obitelj Rupinsky je djelomice osnovala ovaj
grad, ali kad je Michael preminuo, sjećam se, oh, dvije tisuće desete, dvije tisuće
jedanaeste?

Trofej knjiga 164

 Skrb nad imanjem pripala je nekom roĎaku u Californiji, pretpostavljam, a te
lijepe kolibe su godinama ostale prazne. Pričalo se o čovjeku koji ga je kupio.
Knjiţevnik je, čula sam. To ste vi?“

Odmahnuo sam glavom. „Ne, ja sam stolar.“

„Oh, razumijem.“ Očito je čekala da se izjasnim, ali pošto nisam, pročistila

je grlo. „Dobro. Što mogu učiniti za vas, Nathan? Otvoriti račun?“

Stavio sam ključ na pult izmeĎu nas. „Rečeno mi je da ovdje postoji

zaključan pretinac koji glasi na moje ime.“

Odgurnula se od pulta, ustajući. „Pogledat ću.“

Nije je bilo otprilike pet minuta, vratila se sa kutijom. „Mogu li vidjeti vašu
osobnu iskaznicu, molim?“ Pokazao sam ju je, zatim je stavila kutiju na pult.
„Ţelite li privatnu prostoriju?“

Odmahnuo sam glavom. Otključao kutiju. Unutra je bila knjiga sa mekim

koricama.

Naslov je bio Redemption’s Song, Adriana Bella.

Uh. Taj naslov nikad nisam vidio. Izvadio sam telefon i potraţio; ne postoji
knjiga Adriana Bella s tim nazivom.

Izvadio sam knjigu – nije bilo ničeg drugog. Samo knjiga. Oh, samo malo –
tu je bila još jedna bilješka na listu papira, zakačena za prvu stranicu.

Zatvorio sam kutiju, gurnuvši je prema blagajnici, smiješeći se. „Hvala.“

„Je li to sve, gosp. Fischer?“

„Da, to je to. Hvala.“

Trofej knjiga 165

 Gurnuo sam knjigu pod ruku i otišao do svog kamioneta.

Odvezao sam se natrag u kolibu-natrag kući.

Sjeo sam na prednji trijem sa knjigom u ruci.

Napokon sam izvadio bilješku.

NATHAN,

Ovo je posljednje. Posljednja bilješka koju ćeš dobiti od mene. Nema smisla
više ovo razvlaĉiti.

Knjiga je moja posljednja priĉa. Nitko je nikada nije proĉitao. Nikada neće
biti objavljena. Zaradit će nula dolara.

Napisao sam je za tebe.

I za Nadiu.

To je priĉa o nastavljanju. O pronalaţenju ljubavi nakon gubitka. Ja

postavljam pitanje, kako nastaviti dalje kad je vaša istinska ljubav umrla? Zatim
pokušavam odgovoriti na to pitanje.

Ja nisam veliki ameriĉki romanopisac-samo priĉam ljubavne priĉe. Ali

mislim da je ovo moje najbolje djelo. Moj opus.

Proĉitaj je. Molim te, proĉitaj je, Nathan. Proĉitaj i ĉuj pjesmu u njoj. Slušaj
što pokušavam reći, tebi. Nadiji.

Nemoj joj je pokazati. Ne još. Nije spremna.

Ovdje si zbog nje, Nathan. Ţao mi je ako osjećaš kako je ovo drsko od mene.
Ali to je jedino što mogu uĉiniti.

Trofej knjiga 166

 Ovo su moje posljednje rijeĉi, posljednje rijeĉi koje ću ikad napisati. Ovdje
pišem KRAJ svog ţivota. Preostalo mi je još nekoliko tjedana, moţda mjeseci, ali
provest ću ih s njom.

Volio bih da imam vremena priĉati ti o njoj, Nathan. Kako ima neobiĉan,
uvrnuti smisao za humor. Kako je luckasta kada je pijana. Kako spava okrenuta
poput morske zvijezde. Toliko puno stvari. Ali nema vremena. Tome sluţi priĉa.
Tome sluţe kolibe.

Pjesma iskupljenja je za vas, Nathane. Proĉitaj i ĉuj moju posljednju pjesmu.

KRAJ

Adrian

Otvorio sam knjigu. Nije bilo stranice sa autorskom pravima, bez sadrţaja,
posvete. Samo... poglavlje jedan, prva stranica. Sam je ovo tiskao, samo jedan
primjerak.

Zatvorio sam knjigu i drţao je, buljeći u naslovnicu.

Pitao sam se kakva je bila Adrianova igra. Koliba u šumi, knjiga i nekoliko
pomalo tajnovitih bilješki.

Bili smo prijatelji, da. Čak dobri prijatelji.

Ali nisam znaš što išta od ovoga znači.

Pretpostavljam da ću saznati.

Trofej knjiga 167

 „Nadia, moţeš li doći u moj ured, molim te?“ Dr. Wilson je projurio pokraj
mene, dok je bijeli ogrtač lepršao za njim, zelena kuta bljeskala ispod, stetoskop,
olovke, dojavljivač i identifikacijska pločica bili su rasporeĎeni po njemu poput
oklopa.

„Uh, da, gospodine. Odmah?“

„Da.“ Ured mu je bio iza ugla pa sam ga slijedila tamo. Ušli smo, uzeo je
svoju stolicu, a ja sam se smjestila na rub jedne plastične, ukradene iz čekaonice.
„Ţeliš li kavu?“ Pokazao je prema Keurigu33 na ormariću za kartoteku.

„Ne, hvala vam.“

„Sigurno? Izgledaš umorno.“

Nasmijala sam se. „Smjena mi uskoro završava. Ako sada popijem kavu,
neću spavati.“

Frknuo je. „Nakon dovoljno godina odraĎivanja ludih sati, doĎete do točke
kada kava više ne utiče na vas na taj način.“

Kimnula sam. „Znam.“ Zastala sam. „Pa, što ima doktore?“

33
Aparat za spravljanje pida

Trofej knjiga 168

 Prevrnuo je očima. „Nisam te doveo kao Bugs Bunny34 oboţavatelja.“
Zavalio se u stolicu, gledajući u mene. „Zabrinut sam za tebe, da budem iskren.“

„Dobro sam, gospodine.“

Odmahnuo je glavom. „Nemoj ti meni 'gospodine', Nadia. Koliko godina

sam ti već šef? Nadam se i nešto poput prijatelja. Već godinu dana radiš sedam
dana tjedno. Dopustio sam to, jer tvoj rad govori sam za sebe. Ne mogu te spriječiti
da previše radiš. Dovraga i sam radim previše. Ali… postajem zabrinut.“

„Je li vas Tess nagovorila na ovo?“

„Ne, nije. Sam sam u ovome.“ Oklijevao je. „Ne mogu pretpostaviti kroz što
si prošla -“

„Onda nemojte,“ prekinula sam ga. „Dobro sam.“

„Nisi.“ Uzdahnuo je, nagnuvši se naprijed. „Znaš, prije nego sam krenuo na
medicinu, zamalo sam postao psihijatar. TakoĎer sam pronicljiv u prosuĎivanju
ljudi. Moraš biti, vodeći ovakav odjel. Znam da ti treba preokupacija. Znam da
trebaš biti zauzeta. Znam. Razumijem koliko moţe razumjeti svatko tko nije prošao
ono što si ti prošla.“

Stisnula sam čeljust. Morala sam zaustaviti riječi – sve one gorke,
bezobrazne. Znala sam da je tako zbog previše rada. Ali nije bilo samo to. Sada
sam to ja.

„Što to govorite, Alan?“

Slegnuo je ramenima. „Ne znam, iskreno. Treba ti više od slobodnog dana.

Mogao bih ti skratiti sate, mogao bih puno toga. Ja sam ti šef. Ali… pretpostavljam
da sam ţelio izraziti svoju zabrinutost. Guraš se do iznemoglosti, Nadia.

34
Duško Dugouško

Trofej knjiga 169

 Više od toga.“ Protrljao je lice. „Gotovo si predozirala pacijenta, Nadia.
Lydia je otkrila. Nekoliko miligrama previše, ništa kobno, ali ipak.“

Osjetila sam da mi krv nestaje iz lica. „Ja… što? Tko?“

„Deckard, 217.“

Razmišljala sam unatrag. Bila sam u ţurbi, ţurila sam da rasporedim doze
lijekova kako bih stigla do 214-zatim se oglasio alarm, netko je pao u srčani arest.
Mora da sam…

Sranje.

Odjednom, nisam bila ljuta.

Bila sam uplašena.

„Nemoj dolaziti sutra. Ne na ovaj odjel, niti bilo koji drugi.“

„Jesam li… otpuštate li me?“

„Ne. Ne radim ništa sluţbeno. Primijećeno je prije nego je doza poslana iz

sestrinske sobe. Neće ići u tvoj dosije, što je sve za sada, savršeno. Tako će i ostati.
Ideš kući, sada. Razmislit ćeš vrlo ozbiljno o tome što je najbolje za tvoje
pacijente. Jer ovo što radiš... duboko je nezdravo. Kao tvoj prijatelj i suradnik,
zabrinut sam, takoĎer kao i šef. Čisto na ljudskoj razini. Svi to vide. Svi smo
zabrinuti.“

Kimnula sam. Stavila sam lice izmeĎu ruku. „Ţao mi je.“ Teško sam
uzdahnula. Pokušavala sam se obuzdati. „Recite… recite Lydiji da mi je ţao.“

Činilo se kao da će reći još nešto, ali čeljust mu se zatvorila. Opet se otvorila.
„PoĎi kući, Nadia. Odmori. Istraţi malo svoju dušu.“

Trofej knjiga 170

 Opet sam kimnula. Ustala sam. Osjećajući se poput zombija, nisam se čak ni
pozdravila. Odvukla sam se do svog ormarića, uzela torbicu i duksericu. Jedva se
sjećam odlaska do automobila ili voţnje kući. Sjećam se crvenih svjetala na
semaforima, polumjeseca koji je virio iza visokih uspona, nadvijenog iznad
trgovačkih centara uz glavnu cestu, zatim sagnutog nad prigradske kuće.

Više se nisam zaustavljala na vrhu prilaznog puta. Otvorila sam vrata garaţe
čim sam došla do prilaza i odmah ušla unutra.

Bacila sam ključeve na pult. Jesam li uopće zatvorila vrata? Ne znam. Nije
me briga.

Zamalo samo predozirala pacijenta.

Srušila sam se na kauč.

Mjesecima nisam spavala na svom krevetu. Pokrivač je ovdje. Lakše je.

Sada sam shvatila da je bio u pravu. Zaposjeo je taj krevet. Promijenila sam
plahte, ali sam još uvijek osjećala njegov miris. Sve su plahte mirisale na njega.
Nova posteljina ne pomaţe, probala sam. On je u konstrukciji kreveta, načinu na
koji je oblikovan madrac na mjestu gdje je spavao. Na zidovima je.

Progonio je tu sobu.

„GospoĎo Bell.“

„GospoĎo Bell.“

Trepnula sam. Sunčeva svjetlost. Lice.

Trofej knjiga 171

 „Ha?“

„GospoĎo Bell, jeste li dobro?“ To je… Tomas Anton? Bila sam zbunjena.
„Vrata vaše garaţe i ulazna vrata kuće bila su širom otvorena. Vidio sam vas na
kauču i zabrinuo sam se da vam se nešto nije dogodilo.“

Pokušala sam sjesti – bila sam na podu. Pljuvačka mi se zalijepila za lice.

Bila sam u uniformi, sa kosom u pletenicama. Obuvena u cipele. Stetoskop mi je
bio oko vrata. „Ja… radila sam do kasno.“

Odmaknuo se kad sam se uspravila, kliznuvši na kauč. „Bojao sam se

najgoreg kad sam vas vidio kako leţite, priznajem, pogotovo jer su vrata ostala
otvorena.“

Protrljala sam lice, pokušavajući ukloniti san. „Sinoć ih sigurno nisam

potpuno zatvorila. Bila je to duga smjena, bila sam u deliriju.“ Zastenjala sam.
„Trebam kavu prije nego se i zapitam što radite u mojoj kući.“

Nekada je Adrian pravio kavu. Kupio bi posebna zrna iz neotkrivenih

prţionica, ručno ih meljući u onom starinskom predmetu. Bio je snob za kavu.
Nedostajala mi je njegova kava. Pravila sam trećerazredno smeće sa donje police,
imalo je okus poput koţe za cipele i mačjeg izmeta.

Kad je aparat za kavu napravio dovoljno da napunim šalicu, natočila sam

malo i vratila se na kauč. Pijuckala sam, zatvorenih očiju. „Znam da bih vas trebala
ponuditi nečim, gosp. Anton, ali ja -“

„Ne, molim vas. Ne trebam ništa.“ Pročistio je grlo. „Dajte si vremena,

molim.“

Poslušala sam ga. Pijuckala, disala i pokušavala skupiti snagu da se suočim

sa izvršiteljem oporuke mog supruga.

Konačno, susrela sam njegov pogled. „Nisam sigurna zašto ste ovdje.
Njegova je oporuka izvršena prije godinu dana.“

Trofej knjiga 172

 „Pa, dio jeste, da.“

„D… io?“

„Napravio je prilično opseţne naloge, vidite.“

„Opseţne naloge.“

„Bojim se, ovim prilično zbunjujem.“ Tiho je udahnuo kroz nos, otpustivši
zrak. „Ostavio mi je upute da doĎem do vas, ovdje, na godišnjicu njegove smrti.“

Nisam morala provjeriti telefon ili kalendar. Znala sam. Moje je srce znalo.

„Da doĎete danas ovdje, zašto?“

Otvorio je aktovku. Uzeo je par omotnica. Na objema je moje ime bilo

napisano Adrianovim rukopisom - intenzivnom crnom tintom onog otmjenog
nalivpera kojeg sam mu kupila za sedmu godišnjicu.

Činilo se da je u jednoj bio samo papir, ali je druga bila teţa, kao da sadrţi
nešto metalno. Osjetila sam-ključ?

„Što je ovo, gosp. Anton?“

„Njegove posljednje ţelje, gosp.Bell.“

Bilo je nečeg smiješnog u načinu na koji je to rekao.

„Podsjećate me na hollywoodski stereotip o engleskom batleru.“

„Većina ljudi kaţe Nosferatu35. Vampir.“

35
Stara rumunjska riječ za vampira

Trofej knjiga 173

 Frknula sam. „To takoĎer.“

„To je obrazovanje u internatu i sati dikcije. I pogrbljenost.“

„Njegove posljednje ţelje,“ rekla sam, uzimajući omotnice. „Mislite,

osiguranje i ostali novac nisu bile njegove posljednje ţelje?“

„Ne. To su bili njegovi… poslovi, moglo bi se reći.“

„Oh.“

„Ţelite li da ostanem dok čitate pismo? U slučaje da imate pitanja?“

„Imam milijun pitanja. Ali… samo… samo rezimirajmo. Što je ovo?“

„Ovo je pismo od njega, za vas, koje je trebalo osobno uručiti na godišnjicu

njegove smrti. U drugoj se omotnici nalazi adresa i ključ.

„Adresa i ključ? Od čega?“

„Ostavio vam je posjed, gosp.Bell. Sve drugo što bih mogao reći, mislim da
bi umanjilo značaj poruke.“

„Zašto…“ osjetila sam suze. Borila sam se protiv njih svim silama. „Zašto
sada? Zašto godinu dana kasnije? Kakav posjed?“

Odmahnuo je glavom. „Mislim da će pismo reći više i bolje od bilo koje

moje oskudne riječi, gosp.Bell. Mislim da biste sada ţeljeli ostati sami.“

„Da, mislim da bih.“

„Imate moju posjetnicu?“ Pitao je, ustajući, sa aktovkom u ruci.

„Da.“

Trofej knjiga 174

 „Znam izaći pa vas molim da se ne uznemiravate zbog mene.“ Osmijeh mu
je bio mračan. „Budite dobro, gosp.Bell.“

„Hv-ala vam, gosp. Anton.“

Drhtala sam. Tresla se cijelim tijelom. Dah mi je treperio u plućima. Ruke su

mi drhtale poput suhih, narančastih javorovih listova na snaţnom jesenjem vjetru.
Oči su mi gorjele, pekle su me vruće, slane suze. Mislite kako ste potrošili sve suze
koje bi čovjek mogao imati, isplakali se dovoljno za cijeli ţivot, a eto opet, plačete
čak i više. Očito je tuga nepresušan izvor.

Prvo ono lakše. Otvorila sam drugu omotnicu. Sadrţavala je, kako je Tomas
naglasio, papir za bilješke A5 formata sa plavim linijama-prepoznala sam ga iz
hrpe koju je čuvao u ladici u stolu za zapisivanje ideja, bilješke o istraţivanjima i
glavnim zapletima. Adresa na bilješci bila je ispisana njegovim rukopisom-adresa u
Georgiji, koja mi je inače bila nepoznata. Tu je takoĎer bio i ključ. Nije bio nov, taj
ključ. Stari, izlizani mesing. Zalijepljen na papir ispod adrese.

Drhtavim rukama, s velikim sam oprezom otvarala posljednju omotnicu.

Unutra je bilo nekoliko stranica, tri puta presavijenih u kompaktan, ravan sveţanj.
Stranice su bile otrgnute iz njegovog bloka za pisanje, onoga kojeg je koristio za
skiciranje, planiranje i istraţivanje svojih priča. Iskoristio bi ih po nekoliko za
svaku knjigu.

Odmah sam prepoznala njegov drhtavi rukopis. Ovo je napisao pred kraj.
Kada je jedva mogao samostalno uspravno sjediti, kada nije mogao zadrţati u sebi
hranu ili vodu, kada su mu se ruke tresle kao moje sada, ali cijelo vrijeme, ponekad
čak i u snu. Kada je trebao biti u bolnici, na kateteru IV, primajući rastvore i
lijekove protiv bolova. Umjesto toga, bio je kod kuće, praveći „opseţne naloge.“
Koji god kurac je to značilo.

Boţe, Adrian. Nikada nisi ništa učinio na lakši način, jesi li?

Odloţila sam čitanje pisma. Predstavljalo je njegove posljednje riječi

upućene meni, kad sam pomislila da sam ih čula prije godinu dana.

Trofej knjiga 175

 Bila sam u iskušenju da popijem piće prije nego ga pročitam. Ispijati votku
dok mi se ne zavrti u glavi prije čitanja.

Što je mogao reći? Zašto tjerati Tomasa – i mene, do nečeg još vaţnijeg –
cijelu godinu?

Zašto sada?

Tek sam počela pronalaziti neku ravnoteţu.

Gotovo sam mogla čuti njegov sarkastični smijeh, kad mi je ta misao prošla
kroz mozak. Zato što ne, nisam nalazila ništa slično ravnoteţi. Zamalo sam
predozirala pacijenta. Trebala bih pocijepati svoj RN certifikat. Nisam dobro.
Spavam tri, četiri sata noću. Ponekad pet. Ponekad manje.

Jedva da sam jela. Smršavila sam do oko četrdeset pet kilograma, na visinu
od stotinu osamdeset centimetara. Ja sam štapić, skoro kostur. Moje bi vas
jagodične kosti mogle porezati. Kosti bokova i zdjelice su stršile. Rebra mi se
mogu izbrojati. Nemam energije. Stalno osjećam mučninu. Oštra sam prema svima.
Ispunjena sam bijesom, tugom i gorčinom. Prešla sam dalje od tuge. Ovo je nešto
drugo.

Ovo je Dolina Smrti.

Nisam baš jebeno dobro.

Pismo je glasno šuštalo u mojim rukama, znala sam da mi za ovo treba

pojačanje.

Torbica mi je bila na pultu, činilo mi se jako, jako daleko. Noge su se borile

da me odrţe, klecala sam poput tek roĎenog mladunčeta. Jednom sam se rukom
oslanjala na pult, opipavajući torbicu dok nisam pronašla mobitel. Nervoznim
prstima sam ga spustila na pult. Nespretno sam prešla preko zaslona da ga
otključam. Pronašla sam Tessino brzo biranje, zazvonilo je na zvučniku.

Trofej knjiga 176

 „Nads, dušo, bok.“ Znala sam da je u automobilu. „Što ima?“

„Ja... trebam te.“

„Tu sam. Daj mi... sedam minuta, najviše. Nemoj... ne radi ništa.“

„Nije tako. Samo te trebam.“

Zamalo je bilo tako nekoliko puta. Jednom sam sjedila u kadi, prije mjesec
dana, sa mjehurićima do vrata, razmišljajući da ispustim uključeni uvijač za kosu
pokraj sebe. Razmišljala sam o tome kao kad bi netko razmišljao o četvrtoj čaši
vina ili posljednjem komadu čokoladne mousse torte.

Nisam. Neki zajebani dio moje duše govorio mi je da bi Adrian bio tako ljut
ako to uradim. Iz nekog razloga, to me zaustavilo. Mrtav čovjek bi bio bijesan na
mene ako počinim samoubojstvo.

U redu, Nadia.

Drugi put, traţeći Tylenol jer me boljela glava, pronašla sam bočicu sa
ostatkom nuklearne opcije lijeka protiv bolova. Dolje sam imala bocu votke. Puna
šaka ovih, nekoliko dugih gutljaja Goosea. Pa-Pa, okrutni svijete.

Opet, nisam. Uzela sam jedan Tylenol, sklonila votku, pogledavši cijelu
sezonu Dextera prije iduće smjene.

Prije dva dana, vozila sam se kući s posla. Odmaknula sam se vidjevši kako
ulazim u prometne trake. Srećom, bilo je tri ujutro, a osim mene, cesta je bila
prazna. Mislila sam, to bi bilo tako lako. Pronaći monovolumen, skrenuti ispred
njega.

Ali onda sam shvatila da ću povući za sobom tog nevinog vozača, a

zbrinjavajući ţrtve frontalnih sudara, to nisam mogla nikome učiniti.

Trofej knjiga 177

 Misli su se javljale, u tome je bit. Tessina zabrinutost nije bila neutemeljena.

Čula sam ulazna vrata, Tessine štikle su odzvanjale brzo. Mirisala je na

Chanel parfem, izgledajući kao da je tek izašla iz uprave multimilijunske tvrtke.

„Gdje si bila?“ Pitala sam, u znak pozdrava.

„Intervju. Prihvatila sam mjesto šefa IT odjela u centru grada. Toliko dugo
radim od kuće, dosadilo mi je. Sama sam kod kuće kao i uvijek. Pa sam shvatila,
jebi ga. Radim od devet do pet. Tako mi blizu stana da mogu pješice do posla,
nadomak mog omiljenog kafića i lijepog restorana. Svidjet će mi se.“

„Čestitam,“ rekla sam, prizivajući iskreni osmijeh sreće za svoju prijateljicu.

„Ponosna sam što si vratila svoj ţivot natrag. Obnavljaš se.“

Uzdahnula je, osmjehnula se i kimnula glavom. „Stvarno jesam, zar ne?

Iskreno, razvod od Clinta je najbolje što mi se ikad dogodilo. Ja sam nova ţena.“
Razvratno se nacerila. „Imam tako dobar seks, Nads, ne moţeš ni zamisliti.“

Frknula sam. „Ne trebam ili ne ţelim znati, Tess-ice. Ali dobro za tebe.
Drago mi je da si sretna. Mislim to, dušo. Stvarno, stvarno jesam.“

„Znam,“ rekla je, stavljajući svoju torbicu na pult pokraj moje.

Skinula je poslovni sako, noseći ispod odgovarajuću suknju smeĎe-crvene

boje i bijelu svilenu bluzu, otkopčanu da otkrije provokativan, ne baš neskroman
obujam dekoltea. Skinula je salonke boje koţe-Louboutin, sudeći po crvenom
potpisu.

Zatim je sjela pokraj mene, vidjevši omotnice. „Što je to?“

„Pisma. Od Adriana.“

Trepnula je. „Hm... ponovno dolaze?“

Trofej knjiga 178

 „Tomas Anton je upravo bio u posjetu. Dostavio ih je. Od Adriana su. Dao je
upute Tomasu da ih danas uruči.“

„Danas?“

Kimnula sam. „Umro je na današnji dan, prije godinu. U tri i trideset tri.“
Bacila sam pogled na sat-bilo je devet i petnaest. „Prije pet sati i četrdeset dvije
minute.“

„Danas je prva godišnjica.“ Pogledala je u strop. Trepnula. „Trebala sam

ranije biti ovdje, Nadia. Ţao mi je.“

„Nemoj da ti bude ţao. Moraš ţivjeti svoj ţivot.“

Odmahnula je glavom. „To je glavna prekretnica.“

Drhtavo sam uzdahnula. „Još ga nisam pročitala. Ne ţelim. Bojim se.“

„Mogu samo zamisliti.“ Dodirnula mi je podlakticu. „Ţeliš da ti ja

pročitam?“

Odmahnula sam glavom. „Ja samo... trebam te ovdje pokraj sebe kada
budem čitala.“ Šmrcnula sam. „Ja sam... nisam dobro, Tess. Govorim da jesam, ali
nisam.“

„Znam. Nitko ne očekuje da budeš.“

„Jučer sam zamalo predozirala pacijenta sa previše lijekova. Ne puno.

Pacijent vjerojatno ne bi ni primijetio. Ali moja suradnica jeste i rekla je dr.
Wilsonu.“

„Nadia, zaboga.“

„Znam.“ Teško sam progutala. „Mislim... mislim da moram dati otkaz. Očito
gubim svoju sposobnost.“

Trofej knjiga 179

 Zagrlila me s jedne strane. „Nadia, problem je u tome što ne brineš o sebi.
Tako si mršava sada da bih te mogla staviti u svoju torbicu. Čini se kao da ne
spavaš.“

Podigla sam gornji dio uniforme kako bih joj pokazala svoj torzo. Oštro je
udahnula. „Da, to bi mogao biti dio problema.“

„Nadia...“ udahnula je. „Ti si kostur.“

„Znam,“ šapnula sam.

„Kada si zadnji put nešto pojela?“

„Ja...“ pokušala sam razmisliti. „Ne znam. Jučer, prije posla mislim? Pojela
sam pola peciva.“

„Isuse, Nads. Ti si ovdje medicinska sestra, ne ja, ali gotovo mislim da ti

treba hospitalizacija.“

„Moguće.“

„Ovo je sluţbeno intervencija,“ rekla je. „Od sada te ne ostavljam samu dok
se ne uvjerim kako si dovoljno zdrava da bi mogla ostati sama.“

Ţeljela sam poreći potrebu. Ali, nisam mogla. „U redu,“ prošaputala sam.
„Mislim da bi to mogla biti dobra ideja.“

Pokazala je prstom prema omotnicama na stoliću. „Pa... što je s ključem?“

Bilješka s ključem bila je na vrhu omotnice.

„Još ne znam. Nisam pročitala pismo, koje pretpostavljam objašnjava. Tu je

adresa, ali mi je nepoznata.“

Trofej knjiga 180

 Tess je tipkala adresu u svoj telefon. „To je... nekoliko sati odavde. Blizu
granice, u planinama. Izgleda da je na jezeru.“

Podigla sam pismo i rastvorila stranice u krilu. „Dobro. Krenimo.“

Počela sam čitati.

Najdraţa, voljena, mila, Nadia,

Bojim se da sam predugo odgaĊao ovo pisanje. Sve ostalo je dogovoreno.

Spremno je. Bez imalo sumnje znam da sam pri kraju svog vremena na ovom
planetu. Ţelim to poreći, ţelim se pretvarati da je drugaĉije - mislim, nastaviti se i
dalje pretvarati. Ali, ne mogu. Predugo sam ĉekao i sad mi se ruke toliko tresu da
ovo jedva mogu uĉiniti ĉitljivim. Ţao mi je ako nije.

Bokte, kako morbidne rijeĉi za poĉetak pisma. Nemam ni snage ni hrabrosti

da zapoĉnem iznova, stoga, pa... nastavljam.

Prvo i najvaţnije: volim te. Nadam se da jesam – i vjerujem da jesam –

svojim ţivotom i svojim postupcima u našem braku pokazao koliko te duboko i
istinski volim. Znam da se još uvijek vjerojatno boriš sa bijesom prema meni zbog
skrivanja bolesti. Ali takoĊer mislim da vjerojatno razumiješ, jer me poznaješ.
Bolje nego što poznajem sebe, mislim.

Vrijedi pismeno ponoviti: Volim te, Nadia Bell.

Sve što sam uĉinio, uĉinio sam jer te volim. Jer ljubav nije osjećaj, već
podvig. Moj ţivot završava, ali tvoj ne. To je za mene najvaţnija ĉinjenica. Umrijet
ću, a ti ćeš nastaviti ţivjeti nakon što me više ne bude.

Bit ću već godinu dana u grobu kada ovo budeš ĉitala. Nadam se, molim se –
a ja nisam religiozan ĉovjek, kao što znaš – da ozdravljaš. Da si tugovala, ţalovala
i pronašla snagu da... budeš dobro.

Ali poznajem te, Nadia. Poznajem te bolje nego ti samu sebe.

Trofej knjiga 181

 Evo što znam. Proteklu si godinu dana provela izrabljujući se do krajnjih
granica. Još gore, bojim se. Bojim se da ne spavaš. Da ne jedeš. Znam da si se
posvetila ubojitom broju sati u bolnici. Imam noćne more kako se rušiš od
iscrpljenosti, gladi i tuge. Leţim sam budan noću, da, u fiziĉkoj, duševnoj boli.
Zabrinut za tebe. Nećeš uĉiniti ništa tako brzopleto poput trenutnog, direktnog
samoozljeĊivanja. To nije tvoj naĉin. Bit ćeš neizravna u vezi toga. Pokušat ćeš se
ubiti napornim radom.

Ne znam kako to drugaĉije da kaţem, ljubavi moja, osim otvoreno: ne ţelim

te sresti u Raju još mnogo, mnogo godina. Previše si lijepa, prekrasna, previše
oĉaravajući i nadarena, zabavna i seksi da prerano napustiš ovaj svijet. Dok ţivim,
sebiĉan sam prema tebi. Crpim te. Skupljam te kao blistavo blago za sebe i
pohlepno štitim, odbijajući ga podijeliti, poput zmaja. Znaš li da, kad odemo na
plaţu, a ti se šepuriš svojim tijelom u onom malom, plavom bikiniju, koji ti tako
dobro stoji, dio mene, pećinski ĉovjek u meni traţi da te pokrije, tako da nitko drugi
ne moţe imati priliku ĉak ni toliko da te vidi? Nikada ništa ne kaţem, jer nisam
toliko hrabar za sve to. Ti ne bi tolerirala takvo ponašanje od mene. Ali ovdje je, u
meni.

Pretpostavljam da bih se trebao ispriĉati zbog svog razmetljivog pisanja, ali

delirij, iscrpljenost, bol i narkotiĉka zavaravanja ĉine me opširnim. Ti znaš kakav
sam. Volim osjećaj i ukus vlastitog pisanja. Uvijek sam bio kriv zbog postepenog
prelaska u kiĉastu prozu, kako moj urednik voli reći.

Što je bila moja poanta? O, da. Sad kada umirem, znam da te moram pustiti.
Ne mogu te više ĉuvati za sebe. Ljepota poput tvoje, ljubav poput tvoje... zasluţuje
da se dijeli. Netko te negdje treba i ti trebaš njih.

Razboljet ćeš se od previše tugovanja, Nadia. Zatvorit ćeš se, aktivnosti koje
proizvode tvoju energiju, ljubav i naklonost će atrofirati, a od toga ćeš TI uvenuti.
To je tragedija koju ne mogu tolerirati.

Neću To Dopustiti.

Trofej knjiga 182

 Tako. Dao sam ti godinu dana. Tristo šezdeset pet dana od dana moje smrti.
Godinu za tugovanje. Godinu za oplakivanje. Da dopustiš da se utopiš u svojoj tuzi,
kako god ti odgovara.

Sada je ipak, ljubavi moja, vrijeme da se krene dalje.

Mene nema.

Ti moraš ŢIVJETI. Obećala si, sjećaš se? Ovo kaţem smjelo, jer kad osjetim
da dolazi kraj, natjerat ću te da obećaš. Iznudit ću od tebe zakletvu da ćeš Ţivjeti. I
ti ĆEŠ obećati, Nadia. Znam te.

Tako. Obećala si, sjećaš se?

Ţivjeti.

To znaĉi krenuti dalje.

Nisi ţivjela. Preţivljavala si, vjerojatno jedva i to. Sada je vrijeme da pustiš
moj duh, da ponovno dišeš. Da gledaš naprijed i vidiš predstojeći niz godina svog
ţivota, ne kao desetljeća u gulagu oĉaja, već kao godine koje mogu, trebaju i hoće
biti ispunjene radošću i srećom.

Moraš me pustiti, Nadia.

Molim te.

Znam da to ne moţeš i nećeš uĉiniti – ne sama, zato ću ti pomoći.

Druga omotnica, za koju pretpostavljam da si je prvu otvorila, sadrţi kljuĉ i

adresu. Na slikovitom jezeru, gore u planinama, nalazi se lijepa koliba. Agent za
nekretnine me morao povesti u virtualni obilazak, budući da nisam mogao putovati
kako bih je osobno vidio, ali nevjerojatna je. To je ugodno malo mjesto, slatko i
neobiĉno. Moţda ruralno, ali ima struju i vodovod.

Trofej knjiga 183

 Ţelim sada da saslušaš, Nadia i uradiš toĉno ono što ti kaţem. Jednostavno
mi moraš vjerovati. Spakiraj svoje stvari. Samo odjeću. Kupaće kostime, hlaĉe za
yogu, trenerke, traperice, tvoje omiljene dukserice. Ponesi svu svoju odjeću, ako
ţeliš. Ostat ćeš tamo neko vrijeme.

Ostavi kuću takvu kakva jeste. Samo je ostavi. Dogovorio sam sa Tomasom
da se pobrine za nju dok ti nisi tu. Ponesi samo svoje osobne stvari, odjeću,
toaletne potrepštine, itd.

Samo kreni. Utipkaj adresu u navigaciju i kreni. Odmah sad. Onoga trenutka
kada završiš sa ĉitanjem pisma, kreni.

Tess: znam da sjediš s njom i kao prvo, hvala ti, hvala ti milijun puta za
brigu i ljubav koju znam da ćeš iskazati mojoj supruzi. Pobrini se da slijedi ove
upute. Pomozi joj da se spakira. Pošalji je na put.

Kada stigneš tamo, Nadia, ţelim da se raspakiraš. Stavi svoje stvari u ladice
i ormar. Uredio sam tako da nećeš morati raditi ništa osim raspakirati se. Zatim,
nakon što to uĉiniš, ţelim da naspeš ĉašu crnog vina-pretpostavljam, prvu nakon
izvjesnog vremena, ako te uopće poznajem. Ţelim da sjedneš na trijem, polako
pijuckaš i samo... DIŠEŠ.

Osjeti ono što osjećaš. Rijeĉima onih instruktora yoge koji ti se sviĊaju, pusti
da osjećaji prolaze kroz tebe, primijeti ih i pusti da odu svojim putem.

Ponovno zapoĉni sa yogom. Tamo je prekrasno malo pristanište – uzmi svoju

prostirku za yogu i pozdravi tamo sunce prije izlaska.

Samo nauĉi BITI, Nadia. Zaboravila si. Sad je vrijeme za ponovno uĉenje.

Bit će još toga što ćeš trebati uĉiniti kako bi nauĉila opet ţivjeti, ali
najvaţnija stvar na koju moraš misliti, ljubavi, je sljedeća: JA ŢELIM da kreneš
dalje. U svakom smislu. Molim te. Kad sam te natjerao da obećaš da ćeš ţivjeti, na
ovo sam mislio. Kreni dalje.

Trofej knjiga 184

 Voli ponovno, Nadia.

Da, ĉak i to.

Boli me reći ovo, priznajem. Ti si moja.

Ali mene više nema. Vrijeme je da opet ţiviš. Imaš previše ljubavi da bi je
skrivala u sebi. Da bude pokopana ispod mog kostura.

Iskopaj je, tu ljubav. Skini prašinu s nje. Isprobaj, a zatim, prije nego se
budeš osjećala spremnom, ponovno je upotrijebi.

Ţelim da to uĉiniš. Oĉekujem to od tebe.

Ako se sretnemo u raju, a ti ostatak ţivota provedeš sama, bit ću ljut na tebe.
Ljubavi moja.

Ţivot je za ţive. Zato ga ţivi.

Ţelim nastaviti pisati. Toliko je toga što što bih volio da ti mogu reći. Ali ovo
pismo mora posluţiti svrsi, a svrha mu je da ti pomogne da opet ţiviš, da ti kaţe
kako te volim, kako ţelim da nastaviš dalje.

Volim te. Zahvalan sam više nego što ljudski jezik moţe izraziti za svaku
sekundu koju sam imao privilegiju provesti u tvom prisustvu. Puno si me voljela,
više nego što zasluţujem i još više. Uĉinila si mi ţivot ljepšim, ljubavi moja. Ĉak i u
ovom muĉnom iskustvu umiranja, nastavila si me voljeti s razumijevanjem,
ljudskošću, njeţnošću i naklonošću. Nadam se da ćeš se s radošću prisjećati našeg
zajedniĉkog ţivota, Nadia. Sjeti se mene kakav sam bio – ţiv, voleći te. Sjeti se svih
dobrih trenutaka koje smo imali, osloni se na njih. Tvoji su zauvijek.

Sada se moram oprostiti, draga moja Nadia.

Ovo za mene nije posljednje zbogom, jer još imam vremena, ali za tebe, ovo
će biti moje posljednje rijeĉi:

Trofej knjiga 185

 Volim te.

Hvala ti.

Ţivi ponovno.

TVOJ U ŢIVOTU, smrti i dalje,

Adrian

Prošlo je puno, puno vremena prije nego što sam mogla prestati plakati.

Kad sam progledala, iako peckavih očiju i začepljenog nosa, shvatila sam da
sam sama, sklupčana na kauču, stiskajući Adrianovo, sada isprljano pismo. Čula
sam zvuk: tap, tup, tuptuptup, tap...

Pogledala sam, Tess je već pakirala moje stvari. Četiri kofera bila su pored
ulaznih vrata, a ona je vukla peti, zajedno sa manjom, putnom torbom.

Znoj joj je izbijao kroz bluzu. Obrisala je čelo straţnjom stranom zapešća,
otpuhnuvši kovrčavi pramen kose u stranu. „U redu. U ovom, sa prugama, sva je
tvoja udobna odjeća, znači tajice, hlače za yogu, kratke hlače, majice bez rukava,
dugi rukavi za trčanje... oprema, trake za glavu, sve to. Zatim, u običnom, crnom
Swiss Gearu su ti svečanije, formalnije stvari. Sve tvoje suknje, fine bluze, ljetne
haljine i sve male, crne haljine svih boja – jer mala crna haljina je, kao što svi
znamo, poseban stil, ne samo boja. Ovdje imaš nekoliko poslovnih odijela, ali ne
znam zašto bi ti trebala, za prvo i drugo ćeš morati nabaciti nekih petnaest
kilograma da bi ti odgovarali. Ali, tu su.“ Pokazala je redom na svaki kofer. „Ovaj
mali gospodin, ruţno, smećkasto dupe, koji god kurac da jeste, sadrţi dţempere,
trenerke, dukserice, pletene ogrtače, jedan deblji kaput, koţnu jaknu-tvoju najbolju-
najbolju traper jaknu, vjetrovku-kabanicu, i... mislim da je sve tu. Oh! Tvoj veliki,
zagasito ljubičasti ljubimac, voliš taj kaput.“

Trofej knjiga 186

 Glas joj je poprimio ton voditelja kviza.

„Cipele sam ti spakirala u čvrsti, crveni kofer. Patike, tenisice za trčanje,

TOM-sice36, tri para štikli-crvene, crne i beţ – papuče, čizme za kišu, planinarske
cipele... koţne, uske čizme do koljena, od svačega po nešto.“ Kucnula je po
posljednjem koferu. „Ovdje ima baš dosta traperica i majica, tako da je to
uglavnom sve.“ Onda putna torba. „Ovdje ti je neophodna šminka, ne cijeli set,
samo osnovno-četka za kosu, sve te dobre stvari. Punjač za mobitel, Kindle, kabel i
futrola za to.“

Namignula mi je.

„U torbi je i nekoliko tvojih, hm, prilično zapuštenih, veselih, uzbuĎujućih i

zabavnih pomagala za dame.“

Zacrvenila sam se. „Tess, stvarno?“

„Bila sam oprezna, obzirom na tvoju delikatnu osjetljivost.“

„UzbuĎujuća, zabavna pomagala za dame. To ti smatraš obzirnim?“

Nasmiješila se. „NE, ali zabavno je reći, zar ne?“ Torba joj je još uvijek bila
na ramenu. „Trebaš ih. Trebaš ih koristiti, Nadia. Još uvijek si seksualno biće.“

Odmahnula sam glavom. „Slomljena sam, Tess.“

Tuţan osmijeh, njena ruka na mom obrazu. „Znam. Znao je i on da ćeš biti.
Zbog toga ideš.“

Nisam se mogla pomiriti s tim da napustim ovu kuću. „Tess, ja... ja ne znam
mogu li.“

„Moţeš.“

36
Vrsta platnenih papuča

Trofej knjiga 187

 „Tess.“

Pokazala je na pismo koje mi je još uvijek bilo meĎu prstima. „Nadia, moraš.
Znaš da moraš.“

„Da, ja...“ protrljala sam lice jednom rukom. „Znam. Znam da moram.“
Pogledala sam je. „Ali ne ţelim biti toliko daleko od tebe.“

Nasmijala se. „Ne moţeš me se riješiti. Doći ću u posjet. Ali mislim da ti ovo
treba.“ Zatim pribrano i ozbiljno. „Treba ti vrijeme sa samom sobom. Trebaš...
dobro, točno onako kako je opisao. Moraš naučiti kako ţivjeti. Ovako to radiš.“

Uzdahnula sam. „Pretpostavljam da doista nije preostalo ništa drugo nego

jednostavno otići.“

Kimnula je, pokazujući prema kuhinji. „Zapovijedi za tebe su da prvo

napraviš kavu. Drugo, pripremiti za doručak koliko god moţeš pojesti.
Izgladnjivala si se, ne baš toliko dugo, ali moraš jesti. Treće, moraš nazvati doktora
Wilsona i reći mu da uzimaš produljeni, neograničeni dopust, počevši odmah. Iz
zdravstvenih razloga.“

„U redu.“ Ispustila sam nervozni dah. „Tess?“

„Nads?“

„Hvala ti.“

„Bilo što, bilo kad, uvijek.“

_____

Trofej knjiga 188

 Sat i pol kasnije, bila sam za volanom svog automobila, nahranjena, sa
dodatkom kofeina, bez posla, sa svom odjećom spakiranom u gepek i na straţnje
sjedalo svog malog, crvenog A5. Sva svjetla u kući su bila pogašena. Garaţa je
ostala prazna. Vrata zaključana.

Osjećala sam se kao da idem na odmor... sama. Čudan osjećaj.

Oprostila sam se od Tess, zagrlila je najmanje četiri puta, a onda me fizički

ugurala u automobil, nagnula se na vrata suvozača, utipkala adresu za mene u
navigacijski sustav, pritišćući „KRENI,“ poljubivši me u sljepoočnicu.

„Sljedeći put kad te vidim, bit ćeš druga osoba, zar ne?“ Stavila mi je dlan na
obraz.

„Da.“

„Moraš se potruditi, Nads. Dobro?“

„Hoću.“ Štipnula sam je za nos. „Priušti si neki dobar seks za mene.“

„Oh, seks mi je uvijek dobar. Moţda i potraje, jednoga dana.“

Nasmijala sam se. „Zajedno sa ostatkom muškarca koji je povezan s tim,

nadam se.“

„Moţda. Ako bude dovoljno fin.“

„Ti si ludača.“

„Bok, Nads. Vozi oprezno.“

„Bok, Tess-ice. Hoću. Hvala ti.“

Trofej knjiga 189

 „Nemoj me zvati kad doĎeš tamo. Nemoj slati poruke. Samo isključi telefon,
ostavi ga u automobilu. Ako se čujemo, to znači da je nešto krenulo uţasno loše.
Tako da ne ţelim da te čujem, U redu?“

„Ne mogu obećati, ali ću pokušati.“

Izašla je iz automobila, zatvorila vrata i zakoračila natrag na moj travnjak.

Mahala je.

Odvezla sam se.

Sljedeća stanica?

Koliba.

Trofej knjiga 190

 Ovdje sam dva tjedna. Ponekad je dosadno, ali to je dobro. Dosada je dobra.
Izrezbario sam gomilu novih komada, vjevericu, rakuna, crvendaća, losa, malu
gomilu poljskih miševa. Sjedio sam i pio kavu ujutro na trijemu, noću pijuckao
viski. Nikada više od jednog jer barem jednom nisam pokušavao pobjeći.

Isplakao sam rijeku. U početku je bilo tako neugodno. Ja sam oličenje

muškarca, odgojio me jedan takav. Pio sam viski i udarao slabiće, samo su slabići
plakali. Ali tata je umro usamljen i ogorčen, od ciroze i bijede.

Zajebi tu slučajnost.

Prvi put kad sam sjedio na doku, sa noţnim prstima u vodi, ispijajući pivo,
samo me... pogodilo. Nedostajala mi je Lisa. Nedostajao mi je njen smijeh, glas i
mekane kovrče. Oči su me pekle, nos svrbio, onda se jednostavno nisam mogao
zaustaviti. Dovraga, bio sam sam, zar ne? Nije bilo nikoga da vidi pa sam samo
pustio.

I znate što? Bio je to dobar osjećaj, na neki čudan način. Kao da sam
zadrţavao sve ove godine.

Nakon toga, bio sam emotivan koliko... dobro, jedine usporedbe koje su mi
padale na pamet bile su vjerojatno seksističke i usrane, tako da ih preskačem. Puno
sam plakao. Samo sam sjedio okolo i dopuštao si da plačem za... sebe.

Čitao sam knjige-ispostavilo se da je knjiţnica u susjednom gradu, nabavio

sam si karticu i pregledao neku beletristiku. Vesterne, uglavnom. Zane Grey, Louis
L'Amour, Larry McMurtry. Neke povijesne stvari, par biografija.

Trofej knjiga 191

 Uglavnom sam ipak, pilao i rezbario.

Pitajući se o onoj kolibi dolje.

Samo sam sjedio prazan, činilo mi se zlokobno.

Znao sam da bih trebao čitati Adrianovu knjigu, ali jednostavno nisam
mogao. Ne znam zašto. Nisam bio spreman za to. Morao sam... ponovno postati
normalan, da tako kaţem.

Nisam mogao dokučiti zašto mi je Adrian poklonio ovo mjesto, koja mu je

viša namjera bila, ali bio sam prokleto zahvalan. Gušio sam se, počinjao shvaćati.
Koračajući istom, trnovitom stazom ţivota, idući na posao i s posla, od boce do
boce, čak se rijetko upuštajući u razgovor s nekim osim praznog brbljanja, a za to
uglavnom nisam imao vremena. Dobro, nedostajalo mi je strpljenja, više nego
vremena, ali ipak.

Trebalo mi je ovo.

Počeo sam disati, pomalo, konačno.

_____

Četiri sata poslijepodne. Bio sam na trijemu, pijuckajući IPAu37, čitajući

Lonesome Gods38. Čuo sam gume na šljunku, motor automobila. Škripu kočnica
koje trebaju podešavanje. Pogledao sam lijevo, na suprotnoj strani kod druge
kolibe, zaustavio se mali, crveni kabriolet. Krov je bio uvučen, na trenutak sam
ugledao crnu kosu.

Motor se ugasio, neko vrijeme je trajala tišina, praćena otvaranjem... i

zatvaranjem vrata automobila.
37
Gorko pivo, bez puno alkohola
38
Usamljeni bogovi

Trofej knjiga 192

 Mogao sam razaznati prednji dio automobila, dio vjetrobranskog stakla i
prednjeg sjedala. Visoka, vitka figura pojavila se oko prednjeg dijela kolibe. Ţena.

Nosila je crne tajice, šarene tenisice i široku, sivu trenerku koja joj je visjela
nisko na ramenu. Kosa joj je bila duga i crna, raspuštena oko ramena. Torbica joj je
bila zakačena za lijevi lakat; sunčane naočale podignute na vrh glave.

Znate kako ponekad, iako ne moţete razaznati nečije figure, moţete reći da
su zgodni samo vidjevši ih iz daljine? Takav je dojam ostavila na mene. Bit će da je
lijepa.

Čudno je čak i pomisliti to. Godinama nisam zapravo primjećivao ţene.

Pokušao sam, da. Ali jednostavno je vodilo... nikuda. Nisam mogao napraviti svoje
srce manjom santom leda, nisam mogao zainteresirati mozak niti tijelo. Kao da sam
se samo ugasio kad je Lisa umrla, a nisu se svi sustavi ponovno pokrenuli.

Dakle, bilo je samo po sebi čudno čak i pomisliti na ţenu kao lijepu, vrijednu
primjećivanja.

Samo je stajala na trijemu, buljeći u nešto u svojoj ruci – ključ, pretpostavio

sam. Bilo je nečeg poznatog u načinu na koji je samo stajala tamo. Kao da skuplja
hrabrost da uĎe. Kao i ja, prvi put.

Tko god je ona, taj joj je ključ dao Adrian. Ili je ovo netko kome je prodao
drugi dio imovine. Ali nekako, u dubini duše sam znao da nije prodao. Kupio ju je
na kraju svoj ţivota, imajući na umu odreĎenu namjeru.

Moţda je to njegova supruga.

Nadine? Ne, uvijek mislim da je tako, ali nije. Nadia? Mislim da se tako
zove. Moţda je ona.

Samo sam sjedio na trijemu, dok mi se hladna boca polako zagrijavala u

rukama i promatrao. Na kraju sam vidio kako je uzdahnula. Čak i odavde, taj se
uzdah činio teškim. Otključala je vrata, nestajući unutra.

Trofej knjiga 193

 Zadrţala se unutra neko vrijeme. Moţda sat vremena. Kada je postalo jasno
da neće odmah izaći, vratio sam se čitanju, ali sam sada mislio na nju. Pitajući se
tko je ona, ako moje – ne nagaĎanje niti pretpostavka; osjećaj, pretpostavljam – ako
je ispravan moj osjećaj da je ţena Adrianova udovica.

Osjećaj je bio dobar. Tko bi drugi to mogao biti? Pojavljujući se sada, na

godišnjicu njegove smrti. Kad sam bio u gradu, uzimajući knjige iz knjiţnice,
pregledao sam osmrtnice otprilike oko datuma kada sam znao da je umro, danas je
godišnjica; na pogrebu je bila samo uţa obitelj, tako da nisam bio tamo, a ionako
sam bio van grada zbog posla. Pa... da. Tko bi se drugi, dovraga pojavio ovdje,
danas i stajao tamo kao da prikuplja hrabrost da uĎe?

Što to za mene znači?

U smislu bilješke i pisma koje mi je ostavio, knjige koju još nisam pročitao...
što znači to što je ona ovdje?

Matematika Adrianovih ureĎivanja činila se očitom. Ali... mentalno sam

ustuknuo od kretanja tim putem. Nisam čak ni upoznao ţenu. Ona tuguje. Dovraga,
ja tugujem – i shvaćam da to nikada nisam učinio. Jednostavno sam se isključio,
onda se vukao poput zombija-blatnjavim, blijedim poluţivotom.

Nastavio sam čitati.

Ponovno je izašla da bi istovarila kofere. Izbrojao sam pet i putnu torbu, plus
njenu torbicu. Izgleda da je planirala ostati neko vrijeme. Ali i ja sam; posljednji
put kada sam išao u grad, ponio sam nekoliko svojih rezbarija, pokazao ih vlasniku
male trgovine koja prodaje ukrase i lokalne umjetnine, pristao je da ih pokuša
prodati, za najviše nekoliko dolara. Nisam trebao novac, ali ako budem sjedio
rezbareći, a komadi ne budu nikamo išli, za mjesec dana bit ću zatrpan njima do
vrata.

Kad su svi koferi uneseni, ponovno je ostala unutra sat vremena, bliţe dva.
Ogladnio sam, ali večera mi još nije bila spremna.

Trofej knjiga 194

 Prije neki dan sam u gradu pronašao rabljeni električni lonac za kuhanje pa
sam se zabavljao pečenjem i tako tim stvarima. Nisam baš volio kuhanje, ali nekad
moraš naučiti, zar ne? Ţivjeti od brze hrane i dostave pizze ovdje nije opcija. To je
vjerojatno dobra stvar za promjer mog trbuha.

Izašla je van, po treći put. Ovaj put s čašom vina u jednoj ruci i bocom u
drugoj. Bio je zalazak sunca i to čudesan. Puno ljubičaste, grimizne i narančaste
boje, zrcalilo se u valovitom jezeru. Sjedila je u Adirondacku, ispijajući vino.
Uzdišući povremeno.

Nisam osjećao nagon da odem tamo. Ne još.

Vratio sam se Louisu L'Amouru. Johannes Vern je razgovarao sa divom-

jedan od mojih omiljenih dijelova.

Ali zaista, promatrao sam je. Bilo joj je neugodno samo sjediti tamo, ništa ne
radeći. Prekriţila bi pa ispravljala noge. Pijuckala je prebrzo, zatim se spuštala kao
da usporava. Provlačila je ruku kroz kosu, zatim shvatila da se meškolji,
pokušavajući se ponovno umiriti.

Ţelio sam joj reći kako se previše trudi opustiti. Neće doći odmah, ta
sposobnost usporavanja. Ako je pokušate forsirati, samo ćete se još više uzrujati.
Za previše energičnu osobu, poput mene, kakva je bila i Lisa, potrebno je nešto
prakse.

TakoĎer mislim da je ona previše tuţna da bi mogla uţivati u bilo čemu.

To, to sam sada shvatio.

Čekat ću svoje vrijeme. Ništa zapravo ne razumijem, ali osjećam da je ovo

Adrian namjeravao. Što je ovo uopće, ne znam. Moţda sam lud.

Stavio sam račun u knjigu da označim mjesto, unio je unutra i stavio na malu
policu pokraj kreveta. Na vrhu police bila je Adrianova knjiga.

Trofej knjiga 195

 Mislim da je vrijeme da se pročita.

Otvorio sam je, okrenuo poglavlje jedan, prvu stranicu.

Kad je moja supruga umrla, umro sam s njom.

Dobro, izvanredno za poĉetak.

Kad je moja supruga umrla, umro sam s njom. To se nije trebalo dogoditi.
Ako jeste, to sam trebao biti ja. Trebao sam voziti. Nisam trebao toliko piti. Nisam
bio pijan, ali popila je manje od mene i bilo je jednostavno sigurnije pustiti je da
vozi. Do kuće je bilo samo deset minuta, preostala nam je ruta koju smo znali, bez
glavnih cesta ili autocesta.

Pojavio se jelen. Skrenula je, pritisnuvši koĉnicu. Zavrtjeli smo se na

komadu leda i završili boĉno omotani oko drveta. Boĉni udarac sa vozaĉeve strane.
Slomio sam kosti, posjekao glavu, jako trznuo glavom, dobio modrice. Ali ona?

Preminula je. Ne odmah. Bilo je vremena da me pogleda, oprosti se oĉima, a

onda je ţivot nestao iz nje, kroz kopĉu sigurnosnog pojasa. Kap, kap, kap, grimizni
ţivot polako je natopio plastiku i koţu. Umrla je i ja sam umro s njom.

Ali to je za mene bila najgora vrsta smrti. Ona vrsta u kojoj vam tijelo ostaje
ţivo, ali vaše srce, um i duša silaze u grob sa njom.

Ovo je samo prolog, mogu vam reći i dobru vijest.

Uskrsnuo sam. Trebalo je vremena. Bilo je boli-nemojte nikada dopustiti da

vam netko kaţe kako nema povratka iz mrtvih, jer ima. Jebeno puno.

Oprostite, to je trebala da bude dobra vijest. Pokušajmo ponovno: ja sam

uskrsnuo.

Njeno ime je Nadia i vratila me u ţivot.

Trofej knjiga 196

 Ovo je priĉa o tome.

Zatvorio sam knjigu oko kaţiprsta, spuštajući glavu natrag na kauč. Jebeno
sranje, Adrian. Udarit ćeš me čekićem po glavi, zar ne?

Ponovno sam otvorio knjigu i nastavio čitati. Čuo sam u njoj Adrianov glas.
Osjetio sam kako mi govori.

„Redemption’s Song je za tebe, Nathan. Pročitaj je i čuj moju posljednju

pjesmu."

Čujem te, prijatelju. Još uvijek nisam siguran što mi pokušavaš reći, ali te
čujem. Slušam.

Slušam.

Trofej knjiga 197

 Nije bilo što sam očekivala, kada sam se zaustavila. Ili sam moţda upravo to
očekivala. Poput nečega na slici Thomasa Kincaida, kasno poslijepodnevno zlatno-
ţuto svjetlo na borovima gusto poredanim oko obale mirnog jezera. Privatnog.
Jedine kolibe na jezeru bile su ona gdje sam se zaustavila i još jedna pokraj nje.
Straţnji mozak mi je registrirao kamionet parkiran ukoso ispred druge kolibe-
čelično sivi, ogroman, sa srebrnom kutijom za alat preko leţaja iza kabine koja je
imala dvoja vrata. Debeli, crni štitnik bio je postavljen na farove i otvor na
karoseriji, a crni bočni prag protezao se od prednje gume prema straţnjem dijelu.
Bio je to pravi muški kamionet, ali ne previše da bi se činio neobičnim.

Kamionet je značio da je susjedna koliba sigurno zauzeta; sve što sam mogla
mentalno ili emocionalno primijetiti, bilo je to opaţanje.

Koliba je bila nevjerojatna. Debele borove cjepanice, tamnozeleni metalni

krov, natkriveni trijem, dimnjak od velikih kamenih gromada. Dvije su kolibe bile
poput blizanaca, ne identične, ali slične. Druga je izgledala malo manja, krov je bio
crven, a ne zelen.

Natkriveni trijem je domaćinski, ugodan. Stolica za ljuljanje koja je izgledala

starinski i ručno izraĎena, namještena je pod kutom blizu vrata, sa kratkim,
debelim, drvenim trupcem bez kore, postavljenim kao stol sa strane. Stajala sam
pokraj svog automobila, uzimajući u obzir samo činjenicu da sam ovdje i da je
Adrian odabrao ovo mjesto za mene. Dopustio mi je da godinu dana provedem
sama, tugujući, prije nego me obavijestio o tome. Ali me poznavao. Znao je da ne
bih došla ranije. Znao je da ovo trebam sada.

Trofej knjiga 198

 Zakoračila sam prema trijemu, omeĎenim dugim, krivim, drvenim
rukohvatima, u dva reda, pričvršćenim za uspravne stupove, sa dvije male stepenice
koje su vodile gore. Napolju se moglo sjediti za vrijeme zalaska sunca, nasloniti se
na gornju ogradu... zagledati se u jezero dok se sunčeva svjetlost spušta iza drveća.

Na trijemu sam osjetila kako mi srce počinje lupati. On nije bio unutra, znala
sam to. Bit će prazna. Jednostavna, rustikalna koliba u šumi, mjesto gdje se moţe
pobjeći na neko vrijeme. Odmoriti. Pokušati se izliječiti. Uraditi kako je rekao-
početi učiti kako krenuti dalje.

Vrata su izraĎena od širokih, grubo klesanih dasaka pričvršćenih sa donje i

gornje strane crnim šipkama od kovanog ţeljeza i još jednom dijagonalno
postavljenom daskom od gore lijevo prema dolje desno. Mesingana, potamnjena
kvaka, izgrebena ključem. Spojeni komadi četvrtastog, starog olovnog stakla,
ispupčeni i iskrivljeni. Osim nejasnih oblika i mjestimične tame, zapravo nisam
mogla vidjeti unutra kroz staklo.

Ruke su mi drhtale dok sam gledala u mali mesingani ključ, stisnut u mom
dlanu, samo zureći u njega. Kao da će se nešto vaţno dogoditi ako stavim ključ u
bravu.

Što ţeliš od mene, Adrian?

Zašto sam ovdje? Kako bih trebala krenuti dalje?

Kako bih trebala... ţivjeti, bez tebe?

Ţelio je da pokušam. Pa... pokušat ću.

Otključala sam vrata, gurnuvši ih. Šarke su tiho zaškripjele. Zakoračila sam
unutra. Bila sam pripremljena, dobro, za ono što biste očekivali od stotinu i više
godina stare kolibe na jezeru, sat vremena udaljene od nečega nalik stvarnoj
civilizaciji. Zapušteno, najblaţe rečeno, ruralno. Staro, neobično i obično.
Bezlično, ukrašeno ţivotinjskim glavama, rogovima i ikonografijom iz
devetnaestog stoljeća. Ali ono što sam pronašla unutra nije bilo to... uopće.

Trofej knjiga 199

 Pronašla sam Adrianove otiske svuda u unutrašnjosti. Njegovo poznavanje
mene.

Nije se mogla pronaći ţivotinjska glava, niti jedan par rogova, preparirane
ribe, rakuna ili lisice, još manje onih glupih imitacija „mitskih zečeva s rogovima
antilope.“ Zatvorila sam vrata za sobom, naslanjajući se leĎima na njih, prekrivši
usta dok sam se borila sa snaţnim napadom emocija zbog onoga što mi je Adrian
poklonio.

S obje strane vrata nalazili su se prozori koji su propuštali zrake prirodnog

svjetla, čineći kolibu prirodnom i prozračnom. Kamin je bio s desne strane zida,
ogroman prostor okruglog kamenja, svako otprilike veličine moje glave. Na vrhu
je čvrsti, četvrtasti okvir sa zatamnjenim dijelovima.

Na okviru je jedna uramljena fotografija: moja omiljena fotografija na kojoj

je on – za svojim stolom, nesigurno nagnut s nogama na rubu stola, sa laptopom na
bedrima, šalicom u jednoj ruci, svojom omiljenom, sa razinama raspoloţenja
označenim u rasponu od „ni ne POMIŠLJAJ da razgovaraš sa mnom“ na vrhu, „ne,
ne još,“ ispod toga, „još uvijek neprikladno vrijeme,“ još ispod toga i na samom
kraju, „u redu, SADA moţeš pričati.“ Nosio je one svoje naočale koje su blokirale
plavo svjetlo, cerekajući mi se, smijući se glupoj šali koju sam mu ispričala kako
bih mu prekinula koncentraciju. Bila je to moja omiljena fotografija koja prikazuje
njega jer je zabiljeţila smisao svega što je bio moj Adrian. Njegovu radost, humor,
duboku, trajnu ovisnost o jakoj, energičnoj kavi posebnog podrijetla, njegovoj
predanosti svom pozivu.

Tu je bio kauč, okrenut prema kaminu, boemski, zbrkan i ţivopisan.

Naslonjači sa bijelom tkaninom, drveni rukohvati prekriveni pletenim prekrivačima
i jedinstvenim jastucima: jedan napravljen od stare flanelske košulje sa ogromnim
drvenim gumbom na sredini, drugi sa ţivopisnim crvenim, ţutim i zelenim
zebrastim uzorkom. Prostirke su prekrivale polirane drvene podove, dok se
preklapalo bogatstvo različitih uzoraka i stilova.

Trofej knjiga 200

 Podna svjetiljka u najmodernijem stilu, stajala je pokraj kauča, izraĎena od
starih bakrenih cijevi, ponegdje ukrašena starinskim gumenim dijelovima,
abaţurima od kovanog bakra sa dugim mehanizmom za uključivanje i Edisonovom
ţaruljom. Iznad je bio luster, očito ručno raĎeno umjetničko djelo, izraĎeno dijelom
od vitraţa u briljantnoj eksploziji boja, gotovo kao imitacija Tiffany svjetiljke.

Kuhinja je bila lijevo od ulaznih vrata. Radne površine su bile poput debelih
mesarskih pultova sa dubokim porculanskim sudoperom. Ormarići ispod sudopera
bili su oslikani ţivopisnim nizom svijetlih boja, pri tome se dvije nijanse nisu
ponavljale, niti su dvije police bile iste, neki izraĎeni tradicionalnim kristalnim
rezom, neki kompliciraniji dok su neki imali keramičke leptire, njeţno raĎeni
filigranski dizajn ili imitaciju ostarjele bronze. Ormarići iznad su bijeli, otvoreni s
prednje strane, pričvršćeni za zid. Na policama je plavo-bijelo kinesko posuĎe.
Slavina je premazana broncom, visokog, elegantnog luka sa antiknim ručkama sa
obje strane. Štednjak je takoĎer bio antikni primjerak, dok je hladnjak bio od
nehrĎajućeg čelika, sa francuskim vratima preko ladice zamrzivača, ultramoderan.

Na straţnjem se zidu nalazio samo jedan ulaz, sa kliznim vratima obojenim

crvenkasto smeĎom bojom. Iza je bila spavaća soba. Ogroman bračni krevet, sa
baldahinom, ručno izraĎen. Visoki pisaći stol na jednom zidu, teško, tamno drvo sa
debelim brončanim drţačima; mali, fini, bijeli toaletni stol nasuprot kreveta,
obrubljen starinskim ţaruljama. Kupaonica, sva u bijelim, sjajnim keramičkim
pločicama, optimalnom rasvjetom, izloţenim cijevima i samostojećom kadom od
kovanog bakra.

Potkrovlje je, meĎutim bilo pravo otkriće. Prostiralo se preko straţnjeg dijela
kolibe, dostupno stubama u vidu ljestvi. Prostor je bio dubok zauzimajući cijelu
straţnju polovicu prostora iznad kolibe, preureĎen u knjiţnicu. Po zidovima su bile
poredane police, ugraĎene u svaku malu udubinu i kut, na metalnom krovu veliki
krovni prozor je propuštao dnevno svjetlo. Umjesto kauča ili naslonjača, tamo je
bila najveća vreća za sjedenje koju sam ikad vidjela, toliko velika da bih se mogla
sklupčati u njoj. Uz vreću za sjedenje nalazila se pletena košara, napunjena
pokrivačima od flisa. Police su bile ispunjene knjigama svih vrsta, od slatke
romantike, ţenske literature, trilera i horora do biografija, klasika i zbirki eseja.

Trofej knjiga 201

 Još je jedna podna svjetiljka stajala pokraj vreće za sjedenje, steampunk 39 sa
satnim mehanizmom.

Svaki centimetar ove kolibe bio je dizajniran za mene. Sanjala sam da baš
tako preuredimo naš dom jednog dana. Godinama sam pričala o tome; od trenutka
kada smo kupili kuću govorila sam o rušenju svih unutarnjih zidova i postavljanju
gustih, vidljivih greda, stvaranju boha40, praveći čudesnu zemlju ugodnosti, boje i
topline od pomiješanih materijala. Razgovarala sam o tome, ali nikada to nismo
stigli učiniti. Uvijek je trebalo napisati još jednu knjigu, odraditi još jednu turneju
za potpisivanje knjiga, još jedan projekt od knjige do filma koji je trebao
nadgledati, još jedan tjedan duplih smjena u bolnici, zatim odmori u Italiji,
Španjolskoj ili Islandu, gdje bismo proveli tjedan igrajući se turista u zamjenu za
dvanaest sati koje je provodio potpisujući knjige i fotografirajući se.

Oči su me pekle od toga. Je li on za mene preuredio ovu kolibu? Ili je ovakvu

pronašao, znajući da je namijenjena meni, savršena za mene?

Koljena su mi klecala dok sam istraţivala.

Hladnjak je bio opskrbljen – sve izravno sa mog osobnog popisa namirnica.

Sve što je znao da bih kupila bilo je ovdje, počevši od moje omiljene marke
sladoleda do omiljenih limenki sa aromatiziranom gaziranom vodom, tjesteninom
sa niskim udjelom ugljikohidrata, bez začina sa dodatkom šećera. Naša vlastita
smočnica, hladnjak i zamrzivač kod kuće, zapravo su bili pokupljeni i transportirani
ovdje. Pregledavala sam ormariće: Le Ceruset šerpe i tave, tepsije od lijevanog
ţeljeza, duboki lonci za kuhanje tjestenine, keramičke posude za spravljanje
omleta. Ovdje su čak bile i moje omiljene marke kuhinjskog posuĎa. Ormarić pun
ručno raĎenih šalica za koje je znao da bi mi se svidjele. Jedan pokraj hladnjaka bio
je otvoren, otkrivajući skriveni stalak za vino – ispunjen mojim omiljenim
markama crnog vina.

Još jedan ormarić je otkrivao desetke pločica moje omiljene čokolade,

zaslaĎene Steviom i ultra tamnim bademom s morskom soli.
39
Dizajn sa povijesnim elementima, nadahnutim znanstvenom fantastikom
40
Opušteni, neformalni stil

Trofej knjiga 202

 Boţe, Adrian.

On je ovo uradio za mene.

Kako? Kada?

Ušla sam u spavaću sobu. Jorgan je bio potpuno isti kao onaj koji smo imali
kod kuće, koji sam uvezla iz Francuske uz veliki trošak, što je za mene bio rijedak
uţitak. Debeo, teţak, ali prozračan, baršunasto mekan sa unutarnje strane, sa
otkačenim, šarenim arabeskama na vrhu. Prešla sam rukom preko pokrivača,
osjetivši milijun radosnih, sretnih uspomena na Adriana i mene ispod ovog
ugodnog jorgana. Na donjem dijelu kreveta bila je poloţena moja omiljena deka,
debela, vunena, rastezljiva, mekana, topla stvar koju sam uspjela pronaći samo na
nepouzdanoj, Etsy stranici. Nekako je pronašao duplikat. Znao je koliko sam se
voljela umotati njom, čitati ili gledati sa njim TV. Udobna je stvar, ta deka. I evo je.

Oči su me pekle.

Ali bilo je još toga.

Na visokom pisaćem stolu nalazio se ručno izraĎeni, drveni pladanj, na

kojem je bila hrpa mojih omiljenih eteričnih ulja i mali difuzor. Ismijavao me zbog
čudne opsjednutosti eteričnim uljima, ali jednostavno su me opuštale. Miris je
vitalni element doma, a ja jednostavno volim raspršivač koji njeţno otpušta
pjenušavo thieves41 ulje ili narančinu koru sa cimetom.

Na toaletnom stolu, Jonathan Adler svijeća, još jedna od mojih omiljenih

stvari. U ladicama, moje najdraţe marke šminke. Sjenila, podloge, sjajilo, ruţ,
olovka i gel za usne, krejon za oči, konturne spuţvice, sve što bih pronašla u svom
setu za šminku kod kuće, bilo je ovdje.

41
Jedno od najpoznatijih Young Living mješavina (ulje eukaliptusa, limuna, klinčida, cimeta I ružmarina)

Trofej knjiga 203

 U kupaonici je bilo još više toga što sam ja. Moja omiljena vodica za
ispiranje usta bila je u ormariću za lijekove, sredstvo za čišćenje lica, krema za
ruke, losion za tijelo, hidrantna krema, britvica, krema za brijanje, sve. Čak su i
prokleti ručnici, pričvršćeni iznad WC školjke, bili moje omiljene vrste, debeli,
mekani, ogromni ogrtači za kupanje. Moji šamponi, regeneratori i ostalo, sve je
bilo ovdje.

Pogodilo me tamo, u kupaonici.

Adrian me jednostavno poznavao.

To više nikada neću pronaći. Nitko me nikada nije mogao poznavati onako
kako je on znao. Znao je svaku pojedinu stvar o meni, od mog apsurdnog ali
iskonskog straha od osa do moje duboke, trajne, strastvene ljubavi prema čipsu s
kremom od metvice. Poznavao je moje najneugodnije trenutke-uključujući onaj
zastrašujući kvar ormara u srednjoj školi, noćne more svakog tinejdţera koja se
obistinila, kada mi je suknja doslovno spala usred završnog govora pred cijelom
školom, ostavivši me ispred postolja za mikrofon u svojim bijelim, visoko
urezanim gaćicama, sa vidljivim higijenskim uloškom. O, da. Toliko loše. Znao je
za to. Poznavao je moje seksualne sklonosti, koliko sam mrzila ravni, bjelkasti
grah, moju opsjednutost sa New Kids on the Block, moj popis „slavnih osoba koje
imaju prolaz“, a na kojem su bili isključivo Justin Timberlake i Hugh Jackman.

Sve je to znao.

Znao je moju šminku.

Pala sam na pod u kupaonici, jecajući. U jednoj ruci mi je još uvijek bila
stisnuta tuba losiona; keramičke pločice ispod mene bile su hladne i tvrde. Plakala
sam jače nego kad je tek preminuo.

Boţe, nedostaješ mi, Adrian.

Tako mi jebeno nedostaješ.

Trofej knjiga 204

 Ova je koliba Adrianovo ljubavno pismo. Rekla je sve ono što se jezikom
nikako nije moglo izraziti. Njegovo intimno poznavanje što me čini osobom,
ţenom. To mi on ogovori, znam te, Nadia. Znam te i volim te. Ovo je moj poklon
tebi.

Jecala sam na podu, dugo, dugo. Nedostajao mi je. Mrzila sam ga što je
otišao. Mrzila sam svijet što mi ga je oduzeo. Mrzila sebe što sam ga tako jako
trebala da nisam mogla razumjeti kako da postojim bez njega.

Tamo sam, leţeći sa obrazom naslonjenim na hladne podne pločice, shvatila

koliko sam ljuta. Nisam to razumjela do sada. Bio je to uţareni bijes. Na njega.
Zbog odlaska. Obećao je da me neće ostaviti, a jebeno me ostavio.

Um mi je shvaćao da je umro, da se nije sam udaljio od mene. Ali moje

emocije su znale samo za jednu stvar: otišao je.

Boţe, pomozi mi, toliko sam ljuta. Tako sam dugo izbjegavala i poricala taj
bijes. Bijes je bio tu, tinjao i kipio ispod površine, a ja sam ga ignorirala. Zbog toga
nisam mogla spavati. Zato nisam mogla jesti – nisam imala apetita, a kada sam jela,
hrana je bila bezukusna.

Nije to bila samo tuga, nije bilo samo to što mi je nedostajao.

Bila sam toliko ljuta na njega što je umro da me to trovalo.

Čini se da je ova koliba protuotrov koji mi je trebao. Kako je znao, nikada

neću saznati. Ali je znao.

_____

Konačno sam uspjela da se odlijepim od poda kupaonice. Kad sam to učinila,

na crvenkastom obrazu ostao mi je otisak pločica. Izašla sam, dovukla unutra torbe
i raspakirala svaku prokletu stvar koju je Tess sloţila za mene, što je otprilike bila
cijela moja garderoba. Sve sam sklonila; napunila sam ladice svojom odjećom,
plitki, ali široki ormar haljinama, cipelama i čizmama.

Trofej knjiga 205

 Osjećala sam se kao kod kuće.

Nekako sam shvaćala da neću odavde otići tako skoro. Nisam mogla otići
dok ponovno ne ozdravim, a za to će trebati puno, puno vremena.

Kad sam se raspakirala, gurnuvši kofere ispod kreveta i na policu u ormaru,

otišla sam do mjesta za skladištenje vina u kuhinji. Izvukla sam bocu Josha, polako
je odčepivši. Nisam pila crno vino otkad je Adrian umro – to je bila naša stvar. On
je volio viski, ja sam ga mrzila; ja sam voljela votku, on ju je mrzio. Jedino oko
čega smo se mogli sloţiti bilo je crno vino.

Natočila sam čašu, zavrtjela je, promatrajući tečnost boje rubina kako se
razmazuje po čaši u obliku valova koji se povlače. Otpila sam neodlučno jedan
gutljaj.

Preplavila me plima uspomena. Sjedeći na našem kauču, sa dvije boce,

ogromnom zdjelom kokica u njegovom krilu, gledajući maraton Gospodara
prstenova, što je za njega bilo jednom godišnje. Bilo mi je do suza dosadno, pa bi
me napio, nakon čega bih zaspala. Ili, sjedeći na krevetu sa iPadom i pločicom
čokolade, on je čitao dok sam ja gledala niz epizoda Vanderpump Ruler42. Italija,
opijanje crnim vinom u uličnom kafiću u Firenci, govoreći konobaru da odabere
vino za nas, jer tko je dovraga znao bilo što o svim tim čudnim, opskurnim,
talijanskim vinima? Sva su bila dobra, pogotovo nakon četvrte čaše, svijet je uvrnut
i prelijep sa tim zlatnim talijanskim suncem.

Sve to, u jednom gutljaju.

Ponijela sam bocu sa sobom kad sam se uputila vani prema malom
pristaništu. Bilo je moţda šest metara dugo, sa četiri stuba do visine ramena,
prošarana sivom bojom i umrljana ptičjim izmetom. Tu je bila Adiron leţaljka i
mali stol, izraĎen rukom nekoga tko je sagradio kolibu i puno stvari u njoj. Bila je
duboka i udobna.

42
Američka reality televizijska serija

Trofej knjiga 206

 Zalazak sunca je oduzimao dah.

Boljelo me, sve. Tuga i bijes bili su fizički. Mogla sam ih okusiti. Osjetiti ih
u napetim ramenima. Opustiti se? Ha. Razmišljala sam kako da dišem. Morala sam
se prisiliti da uvučem i pustim svaki dah. Udahnuti još jednom. Nastaviti disati.

Vino mi se kotrljalo u ustima, sručivši se u trbuh. Trebala sam prvo jesti. Ali
onda, nisam bila propisno pijana od svog višednevnog opijanja nakon sprovoda.
Znala sam da trebam krenuti polako, lagano. Ali... kako?

Mislim da alkohol na neki način utiče na ljutnju. Nekako je metabolizira.

Pola čaše i osjetila sam to. Proteklu godinu nisam bila trezvenjak, ali se nisam
opijala. Radije sam radila. Da sam pila, mislim da bih se bojala kako ću na kraju
osjetiti stvari od kojih sam se pokušavala sakriti.

Dobro? Krenimo.

Boca je postajala lakša, kao i pritisak u mojoj lubanji.

Nedostaješ mi, Adrian.

Mrzim te što si otišao.

Vrati se, proklet bio.

Čuvaj me.

Mislim da sam se isplakala do iznemoglosti. Nisam jecala. Sjedila sam na

doku, polako se opijajući, promatrajući kako se sunce spušta na borove. Riba je
iskočila, oblikujući male valove na površini. Mislila sam na njega. Na dobra
vremena, za sada. Nisam se mogla vratiti uţasima njegove smrti, ne još. Sada sam
si samo morala dopustiti da ga se sjećam.

Tu je početak.

Trofej knjiga 207

 Zalazak sunca izblijedio je na purpurnom nebu, zrak je postao hladniji.
Stopala su mi bila bosa, noţni prsti hladni.

Boca je bila prazna, počele su se pojavljivati prve zvijezde.

Prisjetila sam se našeg jedinog pokušaja kampiranja.

Krenuli smo na vikend putovanje... zapravo, vjerojatno nedaleko odavde.

Bilo je to na početku našeg braka. Nije bio kamper, a nisam ni ja; on bio je više
osoba za putovanja, dok sam ja bila netko tko je rijetko napuštao rodni grad. Izašao
je i kupio svu opremu, šator, hladnjak, fenjer, sprej za zaštitu od insekata, mali,
prijenosni štednjak, sve ostalo. Imao je dovoljno opreme za mjesec dana. Bila je to
katastrofa. Podignuo je šator na najneravnijem, stjenovitom području koje je mogao
pronaći. Komarci su nas ţive izjeli, bijesni rojevi veličine ptica. Nije mogao upaliti
vatru, a kada je uspio, bila je gotovo ponoć i grizli smo jedno drugo. Ponio je
gomilu konzerviranih mahunarki i voća, ali nije imao otvarač za konzerve.
Prijenosni štednjak, bez propana. Svakome po jednu vreću za spavanje, bio je to
najhladniji vikend cijelog ljeta, cijelu noć smo se smrzavali.

Najčarobniji dio bio je posljednje noći. Bili smo smrznuti, bijedni, gladni,
spremni krenuti kući i ţivjeti kao civilizirani ljudi. Nismo mogli spavati. Bili smo
previše frigidni i jadni da bi se čak i poseksali, što je govorilo nešto. Dakle,
zanemarili smo pojam spavanja i napustili šator. Lutali smo dolje jezerom, mjesec
je bio visok, pun, srebrnast i sjajan, sjedili smo na velikoj stijeni sa spojenim
vrećama za spavanje omotanim oko nas oboje, stisnuti, promatrajući kako nam se
dah širi u bijeloj omaglici, zureći gore, prema nebu punom zvijezda.

Sjedili smo tamo cijelu noć, samo zureći. Drţeći jedno drugo. Bez razgovora,
samo... postojeći. Zajedno ispod zvijezda.

Od tada nisam vidjela takve zvijezde.

Do sada.

Trofej knjiga 208

 Izgubila sam dah, zureći u njih. Prsa su me boljela. Osjetila sam ga u
njihovim bezbrojnim treptajima, osjetila kako me nadgleda negdje iznad njih.

Nisam dobro.

Ali po prvi put, otkako je umro, osjetila sam da bih, moţda, jednoga dana,
mogla biti.

Trofej knjiga 209

 Zora – probudio sam se točno u šest ujutro, bez alarma, od svoje šesnaeste
godine, do sada je to bila neuništiva navika. Dopuštao sam – ponekad prisiljavajući
– sebe da odmaram u krevetu još sat vremena, drijemajući, razmišljajući,
jednostavno uţivajući u toplini kreveta. Konačno, oko sedam sati, odmah nakon
izlaska sunca, iznio sam šalicu kave na trijem – vani nije bilo baš hladno, dovoljno
oštro da je trebala jakna, ali osvjeţavajuće. Šalica meĎu dlanovima je bila vrela,
para se dizala iznad crne tekućine.

Sjeo sam sa knjigom. U knjizi je pripovjedač upoznao heroinu – poput njega,

udovica je, koja je nedavno izgubila supruga. Oboje su zatvoreni, ogorčeni i
oklijevaju dopustiti bilo kome da se pribliţi – zvuči poznato.

Junakinja priče je visoka i vitka, crnokosa, zelenih očiju.

Malo previše očito, prijatelju.

Nastavio sam čitati:...

...Nisam uopće znala napraviti kavu. To je bilo junakinjino razmišljanje. Išla

sam rano na posao i pila kavu usput, rijetko je pripremajući sama. Vikendima mi ju
je spremao suprug, ali sada sam bila sama. Nisam je mogla, ni htjela, praviti samo
za sebe. Nije kuhanje kave teško ili komplicirano. Zapravo je bila stvar principa.

Trofej knjiga 210

 Mislio sam o svom unutarnjem previranju. Pitao sam se je li već popila kavu.
Ako je budna. Šalica svjeţe kave bila bi dobar način da se predstavite kao susjed.

Razmišljao sam o tome kada sam čuo kako se otvaraju njena ulazna vrata.
Bila je umotana u deku. Sjedila je na stolici za ljuljanje, ali sa nogama podvijenim
ispod sebe. Stajao sam u ovom trenutku, razmišljajući. Šalica mi je bila u rukama,
tek sam je dopunio, parilo se iz nje.

Pogledala je prema ovamo-dovoljno daleko da joj ne mogu točno odrediti

izraz lica, ali sam odavde mogao osjetiti njenu ţudnju za kavom.

Vratio sam se unutra, pripremivši dodatnu količinu. U jednoj sam ruci nosio
svjeţe pripremljenu kavu, a svoju šalicu u drugoj. Krenuo sam preko travnjaka
izmeĎu koliba. Mogao sam osjetiti njenu napetost dok sam se pribliţavao.
Zaustavio sam se na dnu stubišta.

„O, bok.“ Pročistio sam grlo. „Pitao sam se bi li htjela kavu.“

Oči su joj bile zelene, duboke, tamne nijanse ţada. Pretraţivale su me. „Ja...
da, zapravo, to bi bilo divno.“ Izgledalo je kako da joj je neugodno. „Nemam...
imam sve za pripremanje kave ali ja... svaki put kad je kuham, ima okus
prljavštine.“

Podigao sam Chemex43. „Pa, uzmi si šalicu.“ Stao sam nogom na donju
stubu. „Smeta li ako se popenjem gore?“

Oklijevala je. „Ja... da, naravno. Da. Molim vas. Vraćam se odmah.“

Ustajući, polako je ušla unutra sa pokrivačem koji se vukao za njom poput

ogrtača superheroja. Za trenutak se vratila sa velikom, keramičkom šalicom,
namjerno asimetričnom kako bi se oblikovala prema rukama. Pruţila mi je šalicu,
upućujući mi nešto nalik svojevrsnom smiješku-malom, slabom, neodlučnom.

43
Filtar za kavu

Trofej knjiga 211

 Drţao sam spremnim bakreni filtar za višekratnu uporabu, natočivši šalicu.
Zatim sam u dţepu flanelske košulje potraţio steviju i ţlicu; u priči joj je kava bila
crna, sa malo prirodnog zaslaĎivača.

Prihvatila je šalicu i ţlicu sa zbunjenim smiješkom. „Hvala?“ Pitanje, sudeći

po tonu njenog glasa. Kao i, otkud znate kakvu kavu volim?

Slegnuo sam ramenima. „Ja pijem crnu,“ rekao sam. „Imao sam zaslaĎivač,
ali ne mlijeko i vrhnje. Tako.“

Nisam joj baš mogao reći, znaš otkud znam kakvu kavu piješ? Tvoj preminuli
suprug je napisao priĉu koja govori o tome kako smo ti i ja zajedno.

To je takoĎer bila istina. Nisam imao vrhnja ili mlijeka u kolibi, samo
paketiće stevije, uglavnom zbog toga što sam razmišljao da napravim kolač ili tako
nešto, a u lokalnom supermarketu nisam mogao pronaći odgovarajuća pakiranja,
samo malu kutiju pojedinačnih vrećica.

Stavila je steviju u kavu, promiješala i otpila. Oči su joj se sklopile, i

zastenjala je. „O, Boţe, tako je dobro. Hvala vam.“ Jedna mala ruka je provirila
ispod pokrivača; druga je uhvatila kavu ne puštajući pokrivač, drţeći ga
priklještenog ispod brade. „Nadia.“

Uzeo sam je za ruku. Sitna je, topla, njeţna. „Nathan.“

„Pa, Nathan. Hvala na kavi.“ Pogled joj je išao prema suncu koje je virilo
iznad vrhova drveća. „Ovdje je jako lijepo.“

Okrenuo sam se, naslonivši se laktima na gornju ogradu, drţeći šalicu

objema rukama. „Sigurno je.“ Duboko sam udahnuo. „Mirno.“

„Dugo ste ovdje?“

Slegnuo sam ramenima. „Nekoliko tjedana.“

Trofej knjiga 212

 Duga tišina. Nisam znao kako da je ispunim.

„Koliko dugo ostajete?“ Pitala je, konačno je prekinuvši.

„Hm. NeodreĎeno.“

„TakoĎer.“

Imao sam tisuću pitanja, niti jedno nisam mogao postaviti.

„Izgleda da je ove kolibe izgradila ista osoba.“

„Jeste,“ rekao sam. „Lokalni dečko, imenom Roger Klupinsky.“

„Prekrasne su.“

„Svakako da jesu. Bio je pravi majstor.“ Kucnuo sam o gredu, ispruţio ruku,
dodirnuvši spoj gdje se okomiti stup spajao sa produţenim dijelom krova. „Ovi su
spojevi besprijekorni. Podovi takoĎer. Sve je ovo nevjerojatno umijeće koje više ne
moţete vidjeti.“

„Zvuči kao da to govorite sa profesionalnim znanjem.“

Kimnuo sam. „Ja sam stolar.“

„UreĎenje kuća?“

Odmahnuo sam glavom. „Filmski setovi, takve stvari. TakoĎer radim neke
rezbarije sa strane, to je ono što uglavnom radim u posljednje vrijeme. Kradem
vrijeme od posla.“

„Što rezbarite?“

Pogledao sam je. „Imam nekoliko komada u svojoj kolibi. Mogu vam
pokazati neke?“

Trofej knjiga 213

 Kimnula je, nasmiješivši se. „Naravno.“

„Odmah se vraćam.“

Ostavio sam kavu na ravnom dijelu ograde, polako krenuvši prema svojoj
kolibi. Imao sam četiri završena komada i sve sam ih zgrabio. Vratio sam se u
njenu kolibu. Poredao sam ih na pod blizu nogu, odmaknuo se i sjeo na gornju
stubu.

Sagnula se; konačno popustivši stisak na pokrivaču, uzela je jedan. „Ovo je...
izvanredno.“

Bio je to rakun, dovoljno mali da joj stane na dlan. Pokušao sam ga uhvatiti
dok je sjedio na straţnjim nogama, prednjih šapa sklopljenih naprijed, na način na
koji to čine, izgledalo je kao da se moli.

„Tako je slatko! Kao ţivo.“

Zatim sljedeći. Vilin konjic izraĎen u prirodnoj veličini, oko kojeg sam se
jako potrudio i obojao ga, pa je tijelo svjetlucavo plave boje, oblog prsišta koje je
tanko i usko iza krila, na kojima su njeţne ţilice. To je do sada moje najbolje djelo.

„Čini se da bi svakog trenutka mogao poletjeti.“

„Trebalo mi je nekoliko dana za ovo. Obično, mogu izrezbariti za jedno

poslijepodne. Ali ovaj? Krila su oduzela cijelu vječnost.“

„Mogu misliti. Ima puno detalja.“

Treći komad uopće nije bio ţivotinja, predstavljao je biskupsku crkvu u

gradu, slikovito malo mjesto, sa bijelim daskama, crvenim krovom i zvonikom.

„Zašto crkva?“ Pitala je.

Trofej knjiga 214

 „Hm. Pa, to je crkva ovdje u gradu. Svetoga Pavla. Samo izgleda poput crkve
koju biste vidjeli u filmu u malom gradu.“

Nisam joj rekao kako je Lisa bila opsjednuta ovakvim malim crkvama, kako
je planirala cijele godišnje odmore prema crkvama koje smo ţeljeli posjetiti, kako
nam je vjenčanje bilo u jednoj baš takvoj, da joj je sprovod bio u istoj crkvi u kojoj
smo se vjenčali.

Moţda je u rezbariji bilo nečega, ali ona ju je drţala nekako poboţnije od

ostalih. Nije više ništa rekla, samo je zurila u nju neko vrijeme, zatim je odloţila
kako bi podigla posljednji komad koji sam donio. Bila je to stolica za ljuljanje,
veličine kućice za lutke, visoka nekoliko centimetara. Izrezbario sam sićušnu
mačku sklupčanu na sjedalu stolice za ljuljanje.

„Ova ima priču,“ rekao sam. „Izašao sam na trijem sa kavom prije nekoliko
jutara, a mačka je spavala na stolici. Nikada prije je nisam vidio. Pogledao sam je,
ona je pogledala mene, a onda nekako samo skočila dolje, odšetavši do jezera, od
tada je nisam vidio.“

„Zapanjujuće je koliko detalja unosite u tako male stvari.“

„Dobro, treba strpljenja, to je sve. I mirna ruka, pretpostavljam. Rezbarenje,

modeliranje ili kako god to ţelite nazvati, za mene je neka vrsta meditacije.“

Kimnula je. „Mogu zamisliti kako bi to bilo.“

„Radite nešto slično?“

Slegnula je ramenima. „Ne, stvarno ne. Prije sam se bavila akvarelima, ali
sam nekako... izgubila naviku. Ţivot i sve to, znate kako je.“

„Dobro. Nema boljeg mjesta za pokušati ponovno, zar ne?“ Pokazao sam
prema jezeru. „Rekao bih da ovdje ima puno toga za slikati.“

„U pravu ste u vezi s tim. Moţda hoću.“

Trofej knjiga 215

 Natočio sam joj još kave, zatim je nastala čudna tišina.

„Ja, hm.“ Ponovno sam pročistio grlo. „Bilo je lijepo popiti kavu sa vama,
Nadia. Drago mi je što smo se upoznali.“

„Još jednom hvala za kavu,“ rekla je. „Pretpostavljam da ću ovih dana morati
naučiti spremati pravu kavu.“

Slegnuo sam ramenima. „Odavno imam naviku ustajati rano.“ Oklijevao

sam. „Ako ikada poţelite kavu, samo doĎite.“

Kimnula je. „Imat ću to na umu.“

Mahnuo sam, neobično, nespretno, napola podiţući jednu ruku. „Dobro.

Vidimo se, valjda.“

„Da.“

Što dobijete kada spojite dvoje ljudi koji su izgubili najvaţnije osobe u
njihovim ţivotima, izgubivši tada sposobnost normalne socijalizacije? Puno
neugodnih stanki i još neugodnijih razgovora.

Otišao sam kući, neko vrijeme rezbario. Razmišljao sam o pecanju, ali sam
odustao od toga.

Jesam li joj trebao reći da sam poznavao njenog supruga? Kako bi se odvijao
taj razgovor?

Nisam znao što je ispravno, što pogrešno, a što nijedno od toga.

_____

Trofej knjiga 216

 Vrijeme za večeru. Pokušavao sam pripremiti cijelo pile u pećnici, prateći
recept koji sam pronašao u knjiţnici i isprintao ga.

Lisa me uvijek ismijavala zbog kuhanja. Stalno sam nešto pokušavao, ali bih
barem pola toga pogrešno uradio. Zaboravio bih sastojak, stavio veliku umjesto
malu ţlicu, podesio pećnicu na pogrešnu temperaturu ili ostavio da se predugo
peče. S vremena na vrijeme, moţda pri svakom drugom pokušaju, uspjet ću i
zapravo će biti prokleto dobro. Ali kada pogriješim? Čovječe, stvarno pogriješim.

Sada je bilo ovo drugo.

Okrenuo sam se od rezbarenja, a iz pećnice su navirali gusti oblaci crnog

dima. Navukao sam kuhinjske rukavice, brzo otvorio pećnicu, zgrabivši tavu sa
piletinom – sva je izgorjela. Koliba se ispunila dimom pa sam je odnio van, cijelim
putem glasno psujući, bacivši tavu i pocrnjelu piletinu na šljunčanu stazu.

Čuo sam kikotanje. „Izgleda da ste, hm, ostavili da se predugo peče.“

Uzdahnuo sam. „Čini se da je tako.“ Gurnuo sam vrhom čizme olupinu iz

koje je još uvijek pušilo dok su se ljuštili komadići ugljena. „Predugo.“

Čuo sam njene korake na stubama, došla je gledati sa mnom jadno, izgorjelo
pile.

„Trebali ste podesiti brojač.“

„Gledao sam sat,“ protivio sam se. Zatim slegnuo ramenima. „Ali
pretpostavljam da bi brojač bio bolji, ha?“

Oklijevala je. „Hm, napravila sam neku tjesteninu. Ništa otmjeno. Ali imam
dosta. Budući da je vaša večera, hm, nejestiva, blago rečeno.“

„To će biti dobro. Preliti sa maslinovim uljem, dosta začina.“ Uzdahnuo sam.
„Dobro, morat ću pokušati ponovno.“

Trofej knjiga 217

 „Niţa temperatura sljedeći put,“ rekla je. „Maslinovo ulje ima nisku točku
zagrijavanja. Lako gori.“ Smijeh. „Naučila sam to na teţi način.“

Frknuo sam. „Izgleda da sam upravo i ja.“ Pogledao sam je. „Ne bih se ţelio
nametati.“

Odmahnula je. „To je najmanje što mogu učiniti, pošto ste mi jutros spasili
ţivot. Nisam sigurna što bih uradila bez normalne kave.“ Pokazala je prema
kuhinji. „Kad god pravim kavu, ispadne tako. Boţe – učila sam toliko puta. Lako
je, znam. Ali nekako, uvijek joj okus ispadne usran.“

Nasmiješio sam se na to. „Dobro, znate, pravljenje dobre kave je oblik

umjetnosti. Nije samo vrela voda i mljevena zrna kave. To je cijeli sloţeni kemijski
proces. Postoje kemijski elementi koji se trebaju otpustiti u odreĎeno vrijeme, voda
mora biti čista, svjeţa i filtrirana, tek prokuhana, a zrna trebaju biti samljevena
netom prije kuhanja, lijepa i granulirana -“ Prekinuo sam, jer je treptala prema meni
sa iskrivljenim smiješkom. „Oprostite. Boţe-hm... mislim da sam sam naučio dosta
toga – o kavi. Radio sam u prţionici dok sam išao u trgovačku školu. Nekako sam
postao ovisan o kavi.“

Primijetio sam da smo oboje napravili isti propust.

„Za vašu otmjenu kavu u toj elegantnoj staklenoj posudi nudim veliku, staru
zdjelu špageta.“ Izraz joj je postao mračan, priseban. „Ja... bit će lijepo to podijeliti.
Da ne jedem sama.“

„Nije ugodno sam jesti.“

„Amen za to,“ bilo je to sve što je rekla, nekako nismo morali objašnjavati.

„Dopustite da očistim ovaj nered i sebe,“ rekao sam. „Trebam li donijeti

nešto? Ne ţelim gnjaviti.“

Slijeganje ramenima. „Ne. Osim ako nemate kruh sa češnjakom. Jedini kruh
koji imam baš i ne odgovara, a još nisam otišla u grad kupovati.“

Trofej knjiga 218

 Pokazala je prema kolibi. „Bio je, uhh, već tamo, sa gotovo svim što mi treba.
Ali znate kako je, uvijek nešto nedostaje.“

Postajala je preopširna.

„Zapravo imam takav. Kupljen u trgovini, u prolazu pokraj zamrzivača.“

Oči su joj zasvijetlile. „Ooh, volim te stvari. Znam da vam je to uţasno, ali je
tako dobro.“

„Dobro, pećnica mi je već uključena. To ću spremiti i doći za nekoliko

minuta.“

„U redu.“ Okrenula se, oklijevajući. „Nathan, hm, ne ţelim da vi -“

Podigao sam ruke. „Samo večera sa susjedom, to je sve.“

Kimnula je glavom, gusta, crna kosa joj je padala preko očiju; jednom rukom
ju je sklonila, zataknuvši je iza njeţne ušne školjke. Nije brinula za sebe-uopće je
nisam znao, ali sam toliko mogao reći. Ne bih išao tako daleko da kaţem kako je
baš mršava, ali to ne bi bio potpuno netočan opis. Ipak, prekrasna. Njene oči, ona
tamna nijansa zelene boje, maslinasti ten, crna kosa koja joj je padala preko
mršavih ramena... malo se pogrbila kao da se ţeli obraniti od svijeta. Ali duh ţene
koja je bila, ţene koja bi trebala biti, postojao je u njoj.

Nisam je poznavao, ali sam je ţelio nasmijati, samo da ublaţim tugu urezanu
u crte na njenom čelu, na kutovima usana.

Okrenula se i otišla, a ja sam se sjetio kako mi je Adrian, kada smo posljednji

put razgovarali, rekao da se zaljubio u Nadiu zbog njenog dupeta.

Uhvatio sam sebe kako gledam, ali ju je prekrivao dugački, sivi, debeli
pleteni pulover. Vjerojatno je tako najbolje.

Trofej knjiga 219

 Skrenuo sam pogled prema vodi, pitajući se što to dovraga radim. Kuda ovo
vodi?

Znao sam samo kako je lijepo imati nekoga za razgovor. Ovdje sam bio
sasvim sam, osim povremenih odlazaka u grad, nakon dva tjedna potpune samoće,
pomalo sam ludio u kolibi.

Moţda je to sve. Nevino. Malo druţenja.

MeĎutim, ipak sam se zatekao kako još čitam knjigu, čekajući da se ispeče
kruh sa češnjakom.

Crno vino, to je bila ulaznica. Više sa njene toĉke gledišta. Prikladno je i ide
gotovo uz sve. Sladoled i crno vino, kokice i crno vino, ĉokolada i crno vino.
Zanemarite one otmjene kulinarske komentare, crno vino se savršeno slaţe sa
ribom. I odreskom, naravno. Oĉito i sa tjesteninom. Što je više crno i bogato, tim
bolje. Dajte mi lijepo crno vino i ja sam sretan. Dobro, moţda ne više, ne SRETAN,
tek tako. Ali znate što mislim.

U supermarketu imaju police za vino, tko god da je zaduţen za njih, pravi je

ljubitelj. Vina su označena naljepnicama koja opisuju podrijetlo, ideje za
uparivanje sa jelom, bilješke o degustacijama i neki sustav bodovanja koji ne
razumijem-najbolje od svega, uvijek su u prodaji. Tako sam zgrabio nekoliko boca,
koje su mi bile pri ruci, samo da probam nešto drugačije: što je ovo? Josh. Lijepa
naljepnica, spojena slova, otmjen izgled. Zašto ne?

Sjećanja iz djetinjstva i novija, iz ţivota sa Lisom, prostrujala su mi kroz

dušu od mirisa grijanja zamrznutog kruha sa češnjakom u pećnici. To je ona vrsta u
folijskoj ambalaţi, koja nakon pečenja bude hrskava sa ljuskama izvana, a mekana
i vlaţna iznutra; moja je majka pravila ovakve stvari svake nedjelje, sa ogromnom
zdjelom špageta i domaćom marinarom, po receptu koji je prošao kroz nekoliko
generacija ţena sa majčine strane-recept je zapisan rukopisom moje bake, negdje
kod kuće, na ţutoj biljeţnici; mama, bez kćeri, podučavala je Lisu umijeću
spravljanja marinare, a ona je s njom pravila kruh sa češnjakom, svake nedjelje.

Trofej knjiga 220

 Pitao sam se koji je dan. Danima nisam pogledao sat ili kalendar. Moţda bih
se jednostavno mogao pretvarati da je nedjelja. Iskreno, vjerojatno bih taj umak
mogao napraviti po sjećanju. Gledao sam kako to baka radi, dok nije umrla, zatim
mamu, dok ona nije umrla i na kraju Lisu, dok i ona nije umrla. Proklet bio ako
naučim bilo koju drugu ţenu u svom ţivotu kako raditi taj umak.

Pronašao sam veliku keramičku zdjelu, obloţio joj dno papirnim ubrusom,
posloţio u posudu kruh, izrezan u uredne, male pravokutnike. Prekrio sam ga
kuhinjskom krpom, onako kako je mama nekada radila. Uzeo sam bocu Josha,
posudu sa kruhom i krenuo preko travnjaka izmeĎu moje i njene kolibe.

Bila je na trijemu, iznijela je mali stol, vjerojatno neki koji je stajao pokraj
kauča. Na stolu je bila velika posuda sa staklenim poklopcem, parom sloţenih
tanjura i vilica. Jedna od onih velikih hvataljki za posluţivanje tjestenine. Mala,
plastična posuda sa parmezanom, obična, sa zelenom naljepnicom.

„Jedemo na trijemu, ha?“ Rekao sam.

Kimnula je. „Večer je lijepa.“

Nema potrebe da to ističem, to je takoĎer zgodan način da me izbjegne

pozvati unutra. Razumio sam.

Stavio sam posudu sa kruhom na sto, podignuo bocu vina, pruţivši joj je. „Ja
sam… ovaj… donio ovo. Razumijete da ne moţete jesti špagete bez vina, zar ne?
Ne znam niti jednu prokletu stvar o vinu pa se nadam da je ovo u redu.“

Uzela je bocu, pregledavši naljepnicu; izraz joj je bio... ne zapanjen, više

sumnjičav. „Znate kakvu kavu volim, a sada i moju omiljenu marku vina.“

Slegnuo sam ramenima. „Slučajnost. Izbor u gradskoj trgovini ovdje je, hm,
u najmanju ruku, prilično ograničen. Ono što imaju čini se prilično dobro, ali, uh,
kao što sam rekao, ne znam ništa o vinu, tako da sam odabrao jednostavno zato što
je naljepnica izgledala super.“

Trofej knjiga 221

 Zurila je u bocu, nekako zbunjena. „Donijet ću otvarač i čaše. Hvala, Nathan.
Vrlo paţljivo od tebe.“

Samo sam odmahnuo. „Kupio sam ga misleći da ću probati nešto novo. Ali
nikada ga ne bih otvorio samo za sebe.“

„Što piješ kada je samo za tebe?“

„Obično viski. Ili scotch. Povremeno pivo.“

Činilo se kao da će nešto reći, ali nije. Umjesto toga, samo je kliznula unutra,
ostavljajući poluotvotrena vrata, vrativši se sa vadičepom i parom čaša za vino.
Oklijevala je.

„Hm, evo.“ Pruţila mi je bocu i vadičep. „Ti otvori, ja ću servirati jelo.“

Samo sam kimnuo i otvorio bocu. Nisam imao puno iskustva u otvaranju
vina pa je potrajalo, a čep je bio uništen kad sam završio. Natočio sam oboma pola
čaše dok nam je Naida stavljala u tanjure hrpu špageta. Sklonio sam krpu kojom je
kruh bio prekriven, oboje smo uzeli nekoliko komada.

Uslijedila je još jedna neugodna tišina. Oboje smo osjećali kako bismo
trebali nešto reći. Moţda učtivost? Ne znam. Ne znam što dovraga radim.

Podigao sam čašu vina u znak zdravice. „Za nove prijatelje i kolibe na
jezeru.“

Odgovorila je na moj potez; kucnuli smo čašama i počeli jesti.

Pričali smo vrlo malo. Jela je mehanički, ujednačeno, uţivajući. Pitao sam se
kada je zadnji put imala ovakav obrok - davno, sudeći po istaknutim jagodičnim
kostima, upalim obrazima, podočnjacima ispod očiju.

Dovršivši svoj prvi tanjur, krenula je uzeti još, a zatim zastala. „Ja, hm.
Mislim da sam gladna.“

Trofej knjiga 222

 Samo sam se nasmijao. „Hej, što se mene tiče, dobro je kada ţena moţe jesti
sa uţivanjem. Ne očekuj moju osudu u vezi s tim.“

Uzdahnula je, kao da joj je laknulo. „Valjda ne ţelim da izgledam -“

„Izgledaj onakva kakva jesi. Ako si gladna, jedi. To je sve.“

Nasmiješila se. „Hvala.“

Samo sam mahnuo rukom, jer nije bilo ničega na čemu bi trebala biti
zahvalna. Sam sebi sam brojao sekunde; ponuditi joj još kruha, vina. Kad smo
oboje odloţili vilice i ponovno sjeli, tjestenina je gotovo nestala kao i većina kruha.
Uţivali smo u posljednjim gutljajima vina, zajedno sa zalaskom sunca.

Nisam znao što reći. Kako započeti razgovor. Prošlo je toliko vremena,
nisam bio uvjeţban.

Nestalo je hrane, ispijeni su posljednji gutljaji vina, osjetio sam kako Nadia
postaje uznemirena.

Ustao sam. „Hvala na večeri,“ rekao sam.

Ona je takoĎer ustala. „Hvala na vinu i kruhu.“

Tišina.

„Trebala bih, ovaj...“ započela je.

„Nadia, slušaj.“ Nisam imao pojma što reći. Vjerojatno nešto glupo. „Nemoj
biti ljubazna. Samo reci što misliš.“

„Ne ţelim biti nepristojna.“

„Za mene je bolja gruba iskrenost od bilo čega drugog.“

Trofej knjiga 223

 Kimanje glavom. „U tom slučaju, mislim da bi bilo najbolje da se odmah
sada pozdravimo.“

Zgrabio sam svoju zdjelu; ostala su još dva komada. Nasmijao sam se, uzevši
jedan. „Evo. Nema smisla ostavljati jedan komad.“ Osmjehnula se i prihvatila.
„Laku noć sada. Vidimo se.“

Nisam se osvrtao, samo sam uzeo zdjelu i praznu bocu, a ona je ušla unutra.

Ponovno sam se pitao jesam li joj trebao reći da sam poznavao Adriana. Da
mi je Adrian dao svoju posljednju knjigu. Ali kako započeti taj razgovor? Kada je
pravi trenutak? U svom pismu meni, posebno je naglasio kako još nije spremna.

Proklet bio, Adrian. Ne znam koji kurac radim. Trebao si odabrati nekog
drugog.

Nisam čak znao ni što je ovo. Ništa drugo doli dvoje sjebanih, slomljenih
ljudi koji ţive u susjedstvu.

Trofej knjiga 224

 Prvi put, koliko se sjećam, otkako je Adrian umro, uspjela sam odspavati.
Moţda je to bilo zbog konačno punog trbuha. Moţda zbog vina. Moţda je bilo...
pa, ne mogu reći razgovor, jer zapravo nisam toliko pričala sa Nathanom. Bio je to
samo zajednički, prijateljski obrok. Ali moram priznati da je nekako ublaţio
ogromnu rupu usamljenosti u meni.

Dakle, brzo sam zaspala i naspavala se. To je... dobro, u kolibi nije bilo
satova, mislim namjerno, tako da nisam imala pojma koliko je sati. Sredina jutra,
sudeći po sunčevoj svjetlosti koja se probijala kroz prozore. Ustala sam iz kreveta
polako, lijeno. Presvukla sam se, ne u pidţamu, već u dnevnu odjeću, tako se moţe
nazvati. Udobne, mekane tajice, majicu i duksericu sa patentnim zatvaračem. Bosa.
Zurila sam u aparat za kavu na kuhinjskom pultu, koji je izgledao kao da mi se
ruga.

Adrian je znao postati histeričan jer sam tako loše kuhala kavu. Nikada to
nisam razumjela, ali sam prihvatila tu činjenicu i naučila ţivjeti s njom. Uglavnom
zbog toga jer sam uvijek imala Adriana da je spremi za mene, ili kafiće.

Sada, ovdje, jednostavno sam morala naučiti, pretpostavljam. Konačno.

Pokušala sam-prisjećajući se Adrianove formule. Dvije ţlice mljevenih zrna

na tridesetak mililitara vode. Ne previše grubih niti previše fini. Dodati vodu.
Uključiti aparat.

Jednostavno.

Trofej knjiga 225

 Samo, mora da sam ga pretrpala ili pogrešno izmjerila, jer kada je kuhanje
završilo, dvadeset minuta kasnije, kava je bila toliko gusta da biste je mogli rezati
noţem, tako crna i jaka, da biste njome mogli uklanjati boju.

K vragu.

Ogorčena, izašla sam na trijem, napola se pitajući bi li nekako mogla

nagovoriti Nathana da mi skuha kavu, a da ne moram odmah otići tamo i pitati.

Sjedeći na trijemu ispred vrata, pronašla sam veliku zelenu termosicu, kakvu
je moj otac koristio kada bi vikendima išao u lov. Bez ostavljene poruke, ali bila je
puna Nathanove nevjerojatne kave.

Svatko moţe skuhati kavu, ali postoji, kako je rekao, umijeće pripremanja
dobre kave. A ovo? Ovo je najbolja kava koju sam ikada popila. Pila sam talijanski
espresso koji su pripremali majstori posluţivanja kave u svjetski poznatim
kafićima, ali ovo je jednostavno... veličanstveno. Jako, ali ne previše. Dodala sam
malo zaslaĎivača, promiješala, sjela na trijem i pijuckala.

Kamionet mu nije bio tu.

Nisam si dopustila da se pitam gdje je – to me se ne tiče.

Ostavila sam kavu da se hladi – Adriana je uvijek izluĎivalo što sam voljela
pustiti da se kava potpuno ohladi. Krenula sam na tavan i pregledala knjige;
izabrala sam triler Lee Child. Nešto drugačije – obično sam čitala romanse ili nešto
slično, lagano štivo za plaţu. Posao mi je bio dovoljno stresan da nisam ţeljela biti
pod dodatnim pritiskom dok sam s uţitkom čitala.

Ali sada je sve bilo drugačije. Moţda je vrijeme da se stvari malo promijene.

Sjela sam na trijem, zaronivši u svijet Jack Reachera, zatekla sam se kako
uţivam više nego što sam mislila da bih mogla. Sati su prošli tek tako, a u trbuhu
mi je počelo kruliti.

Trofej knjiga 226

 Osjećala sam se previše lijenom pripremati bilo što zahtjevno, pa sam
napravila nekoliko sendviča i nastavila čitati.

Sunce se pomjerilo, zrake su sada padale izravno na trijem, postalo mi je

vruće. Oznojila sam se. Bilo bi hladnije unutar kolibe, ali sam gotovo svaku minutu
protekle godine provela unutra, jednostavno sam… ţeljela biti vani.

Voda je izgledala svjeţa, primamljiva. Zašto ne?

Presvukla sam se u kupaći kostim, jednodijelni, koji sam obično koristila za

pravo plivanje, ne samo za izleţavanje na plaţi. Mislim da mi u ovom trenutku
ionako ne bi odgovarao nijedan od mojih bikinija – jednodijelni je bio čvrsto
prilijepljen za mene. Dupe mi je bilo ravno kao stup, a moje sise, ne baš velike ni u
najboljim danima, izgledale su poput uboda komaraca. Ali, nisam ovdje da bih
nekoga impresionirala.

Zahvalna sam što ovdje nema velikih zrcala. Mislim da baš ne bih bila
zadovoljna svojim odrazom. Morala sam jesti, vratiti zdravu teţinu.

Uzela sam ručnik i krenula prema pristaništu. Voda je bila valovita,

odraţavala je sunčevu svjetlost poput milijun dijamanata na suncu. Kada sam
posljednji put plivala? U hotelskom bazenu sa Adrianom, u New Yorku na turneji
potpisivanja knjiga, godinu dana prije nego sam saznala za njegovu dijagnozu.

Odbacila sam tu misao.

Zaronila sam – nisam si dala vremena da razmišljam, da predvidim hladnoću

vode. Ispostavilo se da je hladna. Isplivala sam na površinu, vrišteći i grcajući,
povlačeći kosu unatrag. Ipak je bilo osvjeţavajuće, kada sam uhvatila trenutak za
aklimatizaciju. Pljuskala sam po vodi, dalje od obale, zatim se okrenula na leĎa,
plutajući. Zvukovi svijeta bili su prigušeni, sunce mi je ţarilo lice i dijelove mene
koji nisu bili prekriveni vodom. Pljuskala sam u krugovima, otvorivši oči da se
orijentiram, pazeći da se ne udaljim predaleko od obale.

Trofej knjiga 227

 Znam da sam još uvijek prilično slaba, ako bih slučajno isplivala prema
sredini jezera, mogla bih se naći u nevolji.

Na kraju mi je postalo malo hladno, okrenula sam se na trbuh, plivajući

prsno do obale. Kad sam stigla, vidjela sam Nathanov kamionet, ali ne odmah i
njega. Ugledala sam ga tek kad sam se popela na dok i umotala u ručnik. Rub šume
započinjao je na dobrih dvadeset metara iza koliba, a on je bio upravo izmeĎu
drveća, derući jelena. Zastao je, bacio pogled u mom pravcu, vidio me i mahnuo.
Uzvratila sam, ali sam krenula unutra.

Adrian je jednom pokušao loviti, kad smo tek počeli izlaziti. Prijatelj s
fakulteta ga je pozvao pa je otišao. Mrzio je to. Rekao je da je bilo hladno, rano i
dosadno, a kada je konačno uspio pucati u jelena, promašio je, istovremeno se
osjećajući uţasno zbog pucanja u njega. Rekao je kako bi se osjećao još gore da ga
je ubio, a kad je njegov prijatelj pucajući oborio muţjaka, osjetio je mučninu.
Pogoršala se kad je prijatelj otišao očistiti mrtvo tijelo ţivotinje.

Nikada više nije išao u lov.

Moj je otac puno lovio, kad sam bila mala, tako da mi je prizor bio prilično
poznat. Probudila bih se kasno subotom ujutro, vidjevši tatu ispod velikog hrasta
iza kuće, jelena kako visi na papcima. Te bismo večeri jeli odreske od divljači, tatin
specijalitet. Zamrznuo bi većinu ostatka mesa, onda bi zimi, kada doĎe vrijeme
oskudice, izvadio filete, odreske, mljevenu srnetinu i sve ostalo.

Preminuo je kad sam bila tinejdţerica, tjednima i mjesecima sam se budila

subotom ujutro, očekujući da ga vidim tamo sa jelenom, opet sam se prisjetila, sa
razarajućom tugom da ga više nikad neću vidjeti.

Sve mi je proletjelo u trenu, kad sam vidjela Nathana pod hladnim sjenkama
visokih borova, ruku crvenih od krvi dok je stručno uklanjao koţu i čistio.

Poţurila sam unutra, osjetivši mučninu. Ne zbog prizora krvi – ja sam

medicinska sestra u jedinici intenzivne njege. Zbog poplave tuge.

Trofej knjiga 228

 Trebale su godine da prebolim očev odlazak. Prestaneš razmišljati o njemu,
zaboraviš mu lice, zvuk njegova glasa. Osjećaj neobrijane brade na obrazu kad bi
me poljubio. Osjećaš se krivim zbog zaboravljanja, ali zaborav je često lakši od
nedostajanja, a onda se osjetiš krivim što ţeliš zaboraviti.

Dakle, znam kako tuga djeluje. Ali ovo sa Adrianom je drugačije.

Nisam ga imala dovoljno dugo.

Tek smo započeli.

Nisam imala dovoljno vremena da prihvatim kako je umro.

Našla sam se na podu kupaonice, u mokrom kupaćem kostimu, sa ručnikom

uvučenim ispod sebe, ne plačući, samo se… utapajući.

Nisam se više mogla valjati u tome.

Prisilila sam se na dugi, vrući tuš. Zapravo da bih sredila kosu. Nanijela sam
malo šminke, samo u tragu, kako bih prikrila udubine na obrazima i vrećice ispod
očiju. Obukla sam traperice i dţemper. Nisam bila sigurna gdje idem, ali sam ipak
ušla u automobil i krenula.

Završila sam istraţivajući gradić, pregledavajući turističke suvenirnice i

knjiţnicu, trgovinu sa raznolikim asortimanom robe. Hodala sam uokolo i smiješila
se mještanima koji su uzvraćali osmijehe, pozdravljali i pitali kako sam, čak sam
uspjela zvučati kao da mi je stalo do odgovora. Znali su da sam nova, svi su bili
znatiţeljni, ali nitko me ništa nije pitao.

Bio je tu mali kafić, mjesto gdje su cijeli dan posluţivali doručak,

specijalizirano za prţene pileće filete sa nevjerojatnim – sigurna sam i nevjerojatno
nezdravim umakom, koji je bio toliko gust da je ţlica u njemu mogla stajati, te sa
lisnatim keksima sa maslacem. Moja je prehrana godinama bazirana na cjelovitim
namirnicama, organskim, bez umjetnih zaslaĎivača, takvim stvarima.

Trofej knjiga 229

 Okrenula sam se tome dok sam se školovala za RN, dostigavši kao brucoš
puno veću teţinu od prosječne koju nikada nisam gubila. Onda je to postao način
ţivota na koji se Adrian preobratio kada smo se vjenčali jer je to bilo jednostavno
lakše od spremanja dvije vrste hrane. Ali sada? Jednostavno se nisam mogla
prisiliti. Moţda hoću u jednom trenutku, ali trenutno, samo ţelim jesti hranu koju ja
nisam pripremala i uţivati u tome. Dovraga, svakako su mi trebale kalorije. Nisam
– i ne usuĎujem se stati na vagu, ali znam da sada sigurno teţim manje nego u niţoj
srednjoj školi.

Mještani su puno zurili, sa otvorenom radoznalošću, ali svi su bili dovoljno

ljubazni da ostane samo na tome.

Vraški sam izgledala, znam da jesam.

Vjerojatno sam izgledom vrištala kao „slomljena udovica.“ Moţda je bilo

nečeg tragičnog u mom licu. Nije vaţno. Zato sam ovdje, zar ne? Da se riješim
toga. Učinit ću to s prţenim pilećim odreskom, umakom, keksima i crnim vinom, a
kada doĎem kući, cijelom čokoladom dok leţim na doku promatrajući zvijezde.

_____

Bio je na trijemu kad sam se vratila kući s večere u gradu. Mahnula sam,
uzvratio je i to je bilo sve.

Dio mene je ţelio otići tamo i razgovarati s njim, samo kako bih čula svoj
vlastiti glas. Ali nisam.

Ostala sam unutra čitajući-završila sam Lee Child triler i započela biografiju
Einsteina, neobičan izbor za mene. Horizonti? Proširuju se. Biografija nije toliko
očaravajuća kao roman, iako je bilo naporno, hrabro sam nastavila sve dok nisam
podigla pogled i shvatila da je mrak i da sam zadubljena više nego što sam mislila
da bih mogla biti.

Donijela sam pločicu čokolade na dok, zajedno sa pokrivačem. Raširila sam

ga i legla, zureći u zvijezde.

Trofej knjiga 230

 Nisam baš prepoznala nijedno sazvijeţĎe osim Velikog medvjeda. Smislila
sam svoje, pokušavajući pratiti linije od zvijezde do zvijezde po oblicima.

Čula sam kako je drugi dok zaškripao pod Nathanovim specifičnim

koracima. Ostala sam na istom mjestu. Ali sam se pitala što on radi tamo vani, koje
god da je doba noći.

Čula sam noge stolice kako udaraju o daske. Trenutak tišine. Nekoliko
neodlučnih zvukova akustične gitare. Akord, pokušan nekoliko puta, ţice su
nestručno zujale. Promrmljala psovka, uzdah. Ponovno je pokušao s akordom, ovaj
put pogodivši. Svirao je poput nekoga tko je nekada to puno radio, ali već odavno
nije. Stavila sam komadić čokolade u usta, pustivši da se topi dok sam slušala.
Zagrijao se, ponovno se upoznavši sa instrumentom, zvučalo je kao da se stare
vještine vraćaju. Činilo se kao da se pokušava prisjetiti odreĎene pjesme, pregršt
akorda isprobanih na nekoliko različitih načina, tiho, grubo brujanje njegova glasa.

Prepoznala sam je, kad se sjetio kako je odsvirati do kraja. „59th Street
Bridge Song (Feeling Groovy)“ od Simona i Garfunkel. Nisam očekivala od njega
da to svira. Moţda Johnny Casha, neku staru Metallicu ili Journey. Umjesto toga,
svirao je Simona i Garfunkel. Čula sam kako mrmlja riječi, svira i pjeva za sebe.
Čak mislim da uopće nije shvatio da sam ovdje – izgledala bih kao tamna mrlja na
doku, čak i izbliza, a on je bio prilično daleko.

Usamljenost se sada ovdje nije toliko osjećala. Isprva je to bila samoća,

zapravo nisam bila sigurna kada se pretvorila u usamljenost. Moţda kada je izašao.
Sad kad je tu, dok sam slušala njegov glas i gitaru, nisam bila tako usamljena.

Nastavio je bez pauze sa „The Boxer“, a ja sam pjevušila ispod glasa.

Tata je volio ovu pjesmu.

Trofej knjiga 231

 Sjedio bi na zasjenjenom trijemu za ljetnih večeri, dok su cicade 44pjevale, a
vrućina pritiskala, bez majice, dlakav i malo preteţak, sa svojom starom Yamahom
na trbuhu, dok bi mu noge bile poduprte na pohabanom plavom sanduku s
mlijekom, svirajući svaku pjesmu koju je znao, a pivo se rosilo na podu pokraj
njega.

Boţe, zašto me sve odjednom podsjeća na oca?

Kunem se Bogom, ako Nathan svira -

Da, to je to. „Cat's in the Cradle“ od Harryja Chapina.

Kao da on i tata imaju istu prokletu glazbenu listu.

Zatim me Nathan još više iznenadio. Slobodni stil. Samo je svirao, pjevušio i
brujao, ništa nisam prepoznala. Bila je to spora, tuţna melodija, činilo se da se
napola sjećao, a napola improvizirao.

Nastala je duga tišina, zatim su posljednje note zatreperile preko jezera.

„Koju si zadnju odsvirao?“ Pitala sam, tek dovoljno glasno kako bih bila
sigurna da me čuje.

„Nisam znao da si tamo,“ rekao je.

„Samo sam zurila u zvijezde. I jela čokoladu.“

„To je, hm... sitnica koju sam nekada svirao. Za... dobro, uh. Za nekoga koga
više nema.“

Prepoznala sam to oklijevanje. Kada ne ţelite spomenuti, jer nosi sa sobom

„Ţao mi je zbog tvog gubitka,“ saţaljive poglede i pitanja koja ne znaju kako
postaviti.

44
Veliki kukci s dugim, prozirnim krilima

Trofej knjiga 232

 „To je prekrasno glazbeno djelo,“ rekla sam. Stanka. „Nisam namjeravala
prisluškivati, Nathan.“

„Znam. Samo nisam svirao, o Boţe, godinama. Izgubio sam naviku. Ţivot je
postao ubrzan, nekako su stvari koje sam zaista volio raditi ostale po strani, znaš?“

„Kao ja i akvarele.“

„Tako je, rekla si da si slikala.“

„Mislim, na neki način. Bilo je to samo za mene. Započela sam u srednjoj

školi kao način da se nosim sa... gubitkom, stresom, takvim stvarima. Zatim, kao
što si rekao, dogodio se ţivot.“ Uzdahnula sam, nekako bez smiješka. „Nisam bila
baš dobra.“

„Nisam ni ja. Počeo sam svirati iz sličnih razloga. Moj otac... sve su ovo bile
njegove omiljene pjesme. Naučio sam ih kao način da se… poveţem sa njim,
pretpostavljam.“

„Ipak si dobar.“

„Jednom su mi rekli da zvučim poput motorne pile na dnu bunara kad

pjevam.“

Nasmiješila sam se tome. „To nije lijepo. Nije ni istina.“

Mislim, glas mu nije bio dobar. Grub, dubok i mračan. Hrapav. Mogao je
dovoljno dobro iznijeti melodiju. Ali bilo je nečeg sirovog i realnog u načinu na
koji je pjevao, kako je zvučao.

„Neće mi smetati ako odsviraš još jednu,“ rekla sam. „Moj otac... imao je
običaj svirati većinu istih pjesama kad sam bila dijete.“

„Otuda akvareli,“ rekao je.

Trofej knjiga 233

 „Otuda akvareli,“ sloţila sam se, ali nisam znala jesam li bila dovoljno
glasna kako bi me čuo.

„Hm, što kaţeš na...“ nekoliko nasumičnih trzaja ţicama. „Ah. Kladim se da
znaš ovu.“

Tri odsvirana akorda, znala sam je.

„Thank God I'm a Country Boy.“ John Denver.

Boţe, ova. Tata ju je pjevušio dok je išao u garaţu ili okretao odreske od
divljači, uvijek bi je zadnju odsvirao prije nego bi odloţio gitaru. Mislim da mu je
to bila himna.

Glasno sam se nasmijala. „Dragi Boţe, jesmo li imali istog oca, ili što?“

Zastao je. „Pa, odrastao sam u zabitima Louisiane. Ti?“

„Djevojka iz Atlante, rodila sam se i odrasla tamo.“ Ponovno sam se

nasmijala, bio je to dobar osjećaj. „Velikodušna sam kada kaţem Atlanta. Zabit bi
bio ljubazan izraz za mjesto gdje sam odrasla.“

Opet je započeo melodiju, kada je počeo pjevati, nisam mogla odoljeti da ne

zapjevam s njim. Da ste me prije deset sekunda pitali znam li tekst ove pjesme,
nasmijala bih vam se u lice – nisam je čula otkako je tata preminuo. Ali ipak, uz
melodiju na gitari, njegov grubi glas koji pjeva riječi, prokleta da sam ako svaku
nisam otpjevala.

Je li čudno da je bolji osjećaj da mi nedostaje tata nego Adrian? Stara je rana

ukusnija. Lijep je to odmor od razjarene, otvorene rane nedostajanja mog supruga.

Glazba je jenjala, uzdahnula sam. Napokon sam ustala; omotala se dekom

oko ramena. „Idem unutra,“ rekla sam. „Laku noć, Nathan.“

Trofej knjiga 234

 „Noć.“

_____

Kad sam se sljedećeg jutra probudila, ponovno mi je ostavio termosicu na

trijemu – jučer sam je vratila. Ovoga puta, tu je bila i smeĎa papirnata vrećica –
prazan blok za crtanje sa papirom pogodnim za akvarele, par različitih paleta
vodenih boja, kao da nije imao pojma što je dobro, što nije, tako da je jednostavno
uzeo najskuplje i najjeftinije koje su imali, skupa sa torbicom različitih veličina i
vrsta kistova. Budući da nije mogao stati u vrećicu, štafelaj je ostavio na drveni pod
pokraj nje.

Štafelaj je mirisao… svjeţe, poput tek ispiljenog drveta. Gotovo je izgledao

kao da ga je on napravio. Ne bi me iznenadilo da je kao stolar izradio jedan
umjesto da ga kupi, ali me gesta dirnula.

Odmah sam uzela štafelaj, blok za crtanje, posudu sa vodom, boje, postavivši
ih na pristanište. U početku sam se osjećala frustrirano jer sam izgubila vještinu, ali
nakon nekoliko krivih poteza, počela sam osjećat da se vraća… kao Nathan i gitara.

Prije nego sam se snašla, slikala sam već nekoliko sati. Završena slika… nije
bila moja najbolja, ali se prepoznavalo jezero sa mog pristaništa. Bila sam ponosna
na to, moţda pretjerano. Nisam Winslow Homer, ipak sam se osjećala dobro što
sam to uradila.

OslobaĎanje kreativnosti jednak je antitoksin otrovu bijede, očaja i tuge kao

što je bila mirnoća jezera, spavanje, jelo. Jednako kao večera na trijemu sa
Nathanom.

Oprezno sam istrgnula stranicu iz knjige; Nathan je bio vani na jezeru,

pecajući. Rano jutros sam čula motor, od tada je bio na udaljenom dijelu jezera.
Pričvrstila sam sliku na njegov ulaz, izmeĎu vrata i dovratka.

Još ne bih rekla da sam ţiva. Ali… moţda, samo moţda, osjećala sam prve
tračke obnavljanja. Poput sjemena koje klija duboko u gustom, crnom, vlaţnom tlu.

Trofej knjiga 235

 Nisam bila dobro. Bila sam vrlo, vrlo daleko od bilo čega sličnog dobrom.
Razmišljala sam o Adrianu otprilike pri svakom drugom dahu. Još uvijek sam se
budila noću, traţeći ga, derala i stiskala jastuk, vrišteći u njega jer ga nije bilo.

Ali… sinoć sam se nasmijala. Danas sam slikala.

To je bio napredak, iako neprimjetan. Ipak, poboljšanje je poboljšanje.

Trofej knjiga 236

 Danima nisam vidio Nadiu. Budio sam se rano, ona je spavala. Ali imali smo
sistem – napravio bih joj kavu, spremivši je u moju staru termosicu iz lova,
ostavljajući je na njenom trijemu. Vraćala bi je nekad kasnije ujutro. Napravio sam
joj štafelaj, nabavio neke stvari za akvarel, sada je tamo većinu dana provodila
slikajući. Na pristaništu, u dvorištu, ispod drveća, okrenuta prema kolibama.
Ostavila mi je jednu, prvu koju je naslikala, u znak zahvalnosti. Bila je dobra.
Poput mene i gitare, savjetovao bih da se ne ostavlja svog redovitog posla, mada je
bilo prokleto dobro.

Bilo je teško čitati Adrianovu priču. OdgaĎao sam, ponekad danima.

Još nešto sa junakinjinog gledišta:

Ponekad bih voljela da samo… malo pogura. Da me gurne iz moje školjke.

Jer koliko god da mi sve sviĊalo u školjci i koliko god bih se osjećala pomalo
izazvano i odvratno ako JESTE gurao, dio mene ţelio je da budem izvuĉena iz sebe.
Mislim kako se plašio da me ne povrijedi. Ili uplaši. Da se ne pribliţi previše ĉak ni
za svoj vlastiti ukus.

Samo malo, kao prvo, odgovorila bih mu da je pitao. Moţda šetnja. Povesti
me u ribolov, jer kad je prokleto dosadno, to je nešto drugaĉije, nešto što treba
uĉiniti osim pokušaja i pretvaranja da sam dobro, jesam dobro, ovo je u redu. Ne
znam.

Trofej knjiga 237

 Znam samo da je on tamo, ja ovdje, nekako stalno kliznemo jedno pored
drugog, ne povezujući se baš, jer je moja rana duboka, školjka tvrda, baš kao i
njegova. Mislim da smo poput dva mjehurića od sapunice koja lebde zrakom, na
trenutke se povezujući, obnavljajući se.

Čitao sam još malo, drugo poglavlje, ali sam nastavio misliti na taj dio.
Nemoj forsirati, samo malo gurni.

U redu. Da pokušamo. Ponovno mi je dosadno i usamljen sam, ţelio bih

razgovarati s njom.

Bilo je rano poslijepodne. Upravo je prestala slikati, spakirala se i ušla

unutra. Dan je bio prekrasan, jedan od onih na prijelazu izmeĎu kasnog ljeta i ne
baš prave jeseni. Noću je bilo hladno, danju još uvijek toplo. Stavio sam dţemper u
ranac, nekoliko boca vode, svoj lovački kompas i paket sušenog mesa.

Prije nego sam se mogao predomisliti, krenuo sam tamo i pokucao joj na
vrata.

Otvorila je tek toliko da moţe proviriti. „Bok. Što ima?“

„Razmišljao sam da odem malo pješačiti u šumu. Ništa naporno, samo…

lagana šetnja oko jezera. Pomislio sam da bi mi se moţda ţeljela pridruţiti.“

Bio sam u iskušenju da je nagovaram, brbljam, ugrizao sam se za unutarnju

stranu obraza kako bih drţao usta zatvorenima.

Samo je zurila u mene, razmišljajući. „Ja…“

„Razumijem ako ne ţeliš poći.“

Glasno je ispustila zrak. „Ne, ja… ţelim. Zapravo. Vjeţba bi mi mogla

koristiti.“ Nosila je kratke, pamučne hlače sa rasparanim, zavrnutim rubovima i
široku, oslikanu majicu. „Samo da obučem traperice.“

Trofej knjiga 238

 Kimnuo sam, okrenuvši se. Zatvorila je vrata, a nekoliko minuta kasnije,
izašla je iz kolibe noseći izblijedjele plave traperice, prikladniju majicu,
planinarske cipele sa trenerkom vezanom oko struka.

Pokazao sam prema obali koja se udaljavala od moje kolibe, desno od njene.
„Malo sam istraţivao oko moje kolibe, ali nisam vidio puno s ove strane.“

„Jedva da sam napustila kolibu osim izlaska na pristanište i nekoliko puta u

grad.“

„Bio sam isti takav, prvih nekoliko tjedana ovdje. Još uvijek se odvaţim
izaći kad osjetim potrebu, a ne osjećam je često.“

Pratili smo liniju obale, koračajući jedno pored drugog, ja bliţe vodi. Ne
preblizu. Bez rizika da se ruke slučajno dodirnu. Hodali smo neko vrijeme u tišini,
zatim me konačno pogledala.

„Pa, tko će ići prvi?“ Pitala je, iskrivljenim smiješkom na licu.

Nasmijao sam se. „Pretpostavljam da ću ja, obzirom da si pitanjem probila

led.“

Podigao sam granu s puta, ona se sagnula; ovdje je obalna linija presijecala
drvored, grane borova su se nadvijale nad vodom, tjerajući nas dalje meĎu drveće.

„Supruga mi je poginula u prometnoj nesreći prije tri i pol godine.“ Rijetko

sam to tako izravno govorio. „Boli i sada jednako kao i mjesec dana nakon toga.“
Zastao sam. „Moţda samo zato što se nikad zapravo nisam suočio s tim.“

Spotaknula se o korijen, uhvatio sam je za ruku. „Hvala,“ rekla je, podiţući

se. „Moj suprug je preminuo. Prije godinu dana, na dan kada sam došla ovdje.“
Zastala je, čučnuvši kako bi prešla prstom po dubokim tragovima u prašini.
„Mislim da je medvjed.“

Pogledao sam. „Da, rekao bih. I to veliki.“

Trofej knjiga 239

 „Mene nekim danima boli više nego tada,“ rekla je, uspravljajući se dok je
otresala ruke jednu o drugu. „Kao da se... potakne nekako.“

Kimnuo sam. „Shvaćam.“

Sada smo bili na udaljenoj strani jezera, kretali smo se kroz drveće do ruba
vode – mogli smo vidjeti kabine, prozore koji su se sjajili na kasnom
poslijepodnevnom suncu. Pristaništa su izgledala poput tamnih prstiju u vodi. Samo
njih dvoje, jedno uz drugo, sami napolju.

Iza nas se uzdizalo brdo, vrh je bio zaklonjen drvećem.

„Ţeliš vidjeti vrh?“ Pitao sam.

Slegnula je ramenima. „Naravno. Vjerojatno samo još više drveća,“ rekla je,
smijući se.

„Moţemo se vratiti, ako ti je dosadno ili si umorna.“

Odmahnula je glavom. „Ponekad je dosada dobra, kao i umor. Ipak mi nije

dosadno. Jednostavno, nikada nisam bila od onih djevojaka koje vole biti na
otvorenom. To je prilično išlo na ţivce mom tati, budući da je bio ribar, lovac,
planinar, kamper i sve to. Jednostavno mi se nikada nije svidjelo. Bube, prljavština,
divlje ţivotinje, čudni zvukovi, jesam li spomenula bube.“ Zastala je dok smo
zaobilazili dio sa gustim drvećem, pred strmim nagibom. „Ovo je ipak lijepo.
Uţivam.“

„Odrastao sam radeći ovo.“ Mahnuo sam rukom prema šumi. „Otac mi je bio
u Vijetnamu, vratio se imajući problema sa boravkom u zatvorenom prostoru.
Mama je otišla, ostavljajući me s njim, a kako je uvijek ţelio biti vani, u šumi, to je
zapravo mjesto gdje sam odrastao. Jednom, kada mi je bilo, hm, četrnaest, petnaest
godina, tata je spakirao neke velike, stare torbe i naše puške, rekavši mi da se na
neko vrijeme pozdravim sa kućom. Mislio je ozbiljno.

Trofej knjiga 240

 Odvezli smo se do Montane, nedaleko od Yellowstonea, tamo gdje je prava
divljina i proveli dobrih šest mjeseci ţiveći poput Jeremiah Johnsona.“ Nasmijao
sam se. „Samo bez borbi sa domorocima.“

Pogledala me s nevjericom. „Stvarno?“

„Oh, da. Bilo je to jedino mjesto gdje je bio u miru. Nisam imao nikome i
nikamo drugdje otići pa sam otišao s njim.“ Uzdahnuo sam. „Naučio me
obraĎivanju drveta. Ako nije bio u šumi, bio je u svojoj radionici napolju, radeći na
stroju za obradu drveta ili pilajući. IzraĎivao je namještaj. Stolove, stolice, police
za knjige, radne stolove. Mogao sam izraditi policu za knjige prije nego sam se
znao obrijati.“

„Opa.“ Pokazivala je iza nas, tamo gdje bi trebala biti kolibe. „Znači, to čak
nije ni naporno za tebe.“

Prasnuo sam u smijeh. „Mislim, ove kolibe su zaista dobro napravljene. Pa,
ne. Ali u usporedbi s tim kako sam odrastao? Ponekad ne bismo ni ponijeli šatore.
Napravili bismo sklonište od granja, mahovine i takvog sranja. Pronašli špilju.
Spavali u udubini srušenog drveta.“

„Moj suprug i ja samo jednom išli kampirati, pod šatorom. Bilo je uţasno,
mrzili smo to i nikada nismo ponovili.“

Pridrţao sam još jednu granu dok smo prelazili uspon. „To nije za svakoga.
Ali moţe biti zabavno. Ne mislim da bih više mogao vjeţbati preţivljavanje na
otvorenom, ali biti daleko, tamo negdje, gdje na jebene kilometre nema nikoga, dok
ti je sve što trebaš za preţivljavanje na leĎima? Od toga se osjećaš... samouvjereno,
pretpostavljam. Udobno u svojoj koţi, jer si krhka, mala stvar u velikom svijetu
koja je bila ovdje prije nas, biti će nakon nas, odjednom tvoje glupe, male reakcije i
sranja o kojima nesvjesno razmišljaš... sve to jednostavno nije toliko bitno. Doći u
sljedeći kamp, ubijati dalje kako bi mogli jesti, postaje jedino vaţno.“ Mahnuo sam
u smjeru koliba. „Pretpostavljam da je ţivot u kolibi verzija toga. Smanjuje
intenzitet fokusa.

Trofej knjiga 241

 Omogućuje ti da nekako, na način koji ne postoji u gradu, savladavaš dan po
dan. Moţda je to samo do mene. Još uvijek to shvaćam dok nastavljam dalje.“

„Ne, mislim da si u pravu.“ Okrenula se u mjestu, pregledavajući vidik; vrh

brda je dovoljno visok i ogoljen drvećem da pruţa nevjerojatan pogled na jezero.
„Mislim da nikada nisam shvatila pod kakvim sam stresom bila. Općenito. Dodati
tomu tugu i traumu zbog gubitka Adriana...?“ Utihnula je, odmahnuvši glavom, kao
da je ostatak izjave sam po sebi razumljiv. Što za mene i jeste bio.

„To je ubojita vrsta stresa,“ rekao sam. „Tvoje tijelo moţda ne umire odmah,
ali duh... jeste. Tvoja duša. Um. Srce. Sve umire. Na kraju će te i tijelo izdati.“

„Što je zapravo odgovor?“ Naslonila se ramenom na najbliţe drvo, zagledana

u jezero i sada već udaljene kolibe. „Imamo sreće, Nathan. Ne moţe svatko, tko je
nekoga izgubio jednostavno se... useliti u kolibu na jezeru, usred ničega, ništa ne
radeći.“

„Bez sranja. Nisam čak ni znao da mi ovo treba.“ Oklijevao sam. „Ovo mi je
nekako... došlo neočekivano.“

„Meni takoĎer.“

Šutjeli smo neko vrijeme, samo upijajući vidik.

Konačno se odgurnula od drveta. „Dobro. Nastavljamo oko jezera?“

„Spreman sam.“

Razgovor se malo opustio, dok smo hodali. Ništa dubiozno ili ozbiljno, samo
male epizode iz djetinjstva. Nekoliko puta kada ju je otac pokušao natjerati da ode s
njim u lov, ispalo je smiješno loše, od čega su nastale dobre priče. Ja sam, takoĎer
imao puno luckastih, ali istinitih priča iz vremena odrastanja sa ocem, neprijateljski
raspoloţenim prema vladajućoj klasi: lov na medvjede, bijeg od vukova, pravljenje
igloa u mećavi da nas ne ubije izlaganje.

Trofej knjiga 242

 Oboje smo drţali ton laganim, nevinim, neosobnim.

Bliţio se zalazak sunca kad smo došli do koliba. Zastao sam na gornjoj
stepenici, pogledavši Nadiu. „Ostavio sam pečenje u električnom loncu jutros. To
je otprilike jedina stvar koja mi svaki put uspije.“ Samozadovoljno sam se
nasmijao. „Ţeliš?“

Bila je gladna, ali je oklijevala. „Ja, hm...“

„Donijet ću na trijem stol i još jednu stolicu.“

„U redu, onda.“ Lice joj se ozarilo osmijehom. „Mogu donijeti vino ovaj
put.“

Tako smo se našli na mom trijemu, dijeleći pečenu govedinu, crno vino i
pogaču koju je kupila u maloj gradskoj pekarnici. Nismo puno razgovarali, što se
činilo uobičajenim. Kada smo završili sa jelom, odmaknuo sam se sa čašom vina do
ograde, promatrajući kako se posljednje zrake zalaska sunca miješaju i prelaze od
mutno grimizno narančaste do ţute i purpurne boje.

„Uţivao sam u ovome,“ rekao sam. „Hvala ti.“

„Za što?“

Slegnuo sam ramenima. „Ne znam. Za šetnju sa mnom. Razgovor.“

Bila je u mojoj stolici za ljuljanje, sa stopalima uvijenim ispod sebe, rukama

uvučenim u rukave trenerke tako da su joj se vidjeli samo prsti, omotani oko čaše.
Mogao sam osjetiti kako škrguće zubima, pokušavajući reći ono što misli. „Ţao mi
je ako sam bila... nedruţeljubiva.“

„Ne.“ Uzdahnuo sam, sa malo prigušenog smijeha, izgubljenog negdje

drugdje. „Godinama sam nedruţeljubiv i neprijatan. Mislim, nikada nisam bio
super druţeljubiv Chatty Cathylik.

Trofej knjiga 243

 Tata nije puno pričao, tako da nisam stekao naviku. Ali nakon što je Lisa
umrla, prošli bi dani, tjedni, a da ne izgovorim puno bilo čega osim jednosloţnih
odgovora na izravna pitanja, ponekad čak ni to.“

„Ako si odrastao u takvoj divljini, kako si išao u školu?“

Frknuo sam. „Dobro pitanje. Odgovor je, nisam. Vidi, tata je bio stariji. Na
samom rubu dobne kvalificiranosti. Bio bi izvanredan profesor, prije nego se
povukao. Tako da me školovao kod kuće, mada je to velikodušno rečeno. Učio me
čitati, pisati, rješavati matematiku. Dovoljno da ne naiĎem na nepismenu,
neobrazovanu seljačinu, kakva sam ja bio. Imao je primjerke starih stvari poput
Herodota, Ilijade i Marka Twaina, nosio bih ih sa sobom na naše pohode, po njima
sam učio čitati. Tijekom mjeseci koje smo provodili kod kuće, posuĎivao je iz
knjiţnice knjige o znanosti, povijesti, biografije i takve stvari, takvo je moje
obrazovanje iz te oblasti. Većinom me naučio obradi drveta, drvorezbarskom
zanatu i preţivljavanju. Učenje iz knjiga trebalo je zapravo posluţiti samo da ne
budem potpuni izopćenik kad napustim dom. Ionako sam bio. Otišao sam od kuće
kada mi je bilo sedamnaest godina, obučio se za tesara, a on me uputio u trgovačku
školu, bio sam tek na pola puta kada je prijateljev otac primijetio kvalitet mog rada,
uposlivši me u svojoj graĎevinskoj tvrtki, odatle su stvari krenule.“

„Imao si zaista neobičan odgoj.“

„Da. Valjda jesam.“

„Gdje ti je otac sada? Preminuo je?“

Slegnuo sam ramenima. „Ne znam. Nakon što sam napustio dom, nestao je.
Otišao je negdje u šumu i nikad se nije vratio.“

Tišina.

„Posljednjih nekoliko tjedana više sam razgovarala i razmišljala o svom

djetinjstvu nego što sam godinama,“ rekla je.

Trofej knjiga 244

 „Isto.“

„Što misliš, zašto je tako?“

„Jednostavnije od teških tema?“

„Razmišljala sam i o tome.“ Zastala je s vrčem na pola puta do usta, od čega

su joj riječi odjekivale. „Teške teme su jednostavno tako jebeno… teške.“

„Moţda je za nas prošlost ipak drugi način da nastavimo izbjegavati teške

stvari.“

„Da, bojim se da je s tobom isti slučaj.“ Dovršila je svoje vino, ustajući.

„Idem. Zaista sam uţivala danas, zato ti hvala.“

„Vidimo se.“

Zastala je na gornjoj stepenici, pokraj mene, gledajući me sa strane. Kao da

je razmišljala o tome da kaţe nešto. Pogledi su nam se sreli, čekao sam. Pri ovom
svjetlu, oči su joj bile smaragdnije od ţada. Popunila se, jagodične kosti su joj bile
manje oštre, udubine u obrazima izraţene. Odjeća na njoj više nije tako primjetno
visjela.

„Moţda…“ započela je. Zastala. Pročistila grlo. „Moţda sutra pokucaš na

vrata. Sa kavom.“

Nasmiješio sam se. „Hoću.“ Podigao sam obrvu. „Moram te upozoriti da sam
ranoranilac. Vjerojatno ću doći oko šest i trideset.“

„To je u redu.“ Smiješak. „Moţda ću ustati na vrijeme da spremim palačinke

ili tako nešto.“

„Bilo bi mi drago,“ rekao sam.

Trofej knjiga 245

 Srce mi se steglo. Palačinke su mi omiljeno jelo. Ipak nisam znao kako to
reći. Toliko je komplikacija oko jednostavne teme kao što je hrana za doručak.

Čini se da je primijetila ili mi se učinilo. Samo je kimnula. Krenula je niz

stepenice, uputivši mi sa strane još jedan dugačak, neodlučan, stidljiv smiješak.
„Laku noć.“

„Noć.“

_____

Nekako sam sluĉajno otkrio da je bila luda za mimosom45. Otišli smo na

klizanje, nakon toga se zaustavivši u malom, zabaĉenom kafiću. Bilo je rano,
vrijeme izmeĊu doruĉka i ruĉka, u kafiću još nisu posluţivali alkoholna pića. Ali su
imali mimosu, kad sam predloţio da naruĉimo, Boţe, kako su joj oĉi zasvijetlile.
Opila se mimosom, toliko da sam je morao nositi kući, mislim da sam se tada
stvarno, istinski zaljubio u nju. Uĉinila ju je šašavom. Od vina je bila pospana i
ozbiljna. Od viskija hirovita. Pivo joj je iritiralo ţeludac, tvrdila je kako ima okus
volovske mokraće. Nikad je nisam uspio natjerati da mi kaţe zašto baš volovska
mokraća. Tequilu je odluĉno odbila piti, govoreći da je lekciju nauĉila na teţi
naĉin, ne objašnjavajući. Ali mimosa? Blesavo, pomalo divlje i tako smiješno.

Zatvorio sam knjigu, razmišljajući.

Bilo je još uvijek rano. Ni dvadeset dva sata. Kladim se da je supermarket još
malo otvoren, mogao bih uloviti bocu ili dvije šampanjca i soka od naranče.

Zgrabio sam novčanik i ključeve krenuvši van – stigao sam u supermarket

pet minuta prije zatvaranja, što je jako naljutilo smrknutog tinejdţera iza kase.
Dvije boce srednje skupog šampanjca, dvije kutije soka od naranče.

45
Pide koje se priprema od šampanjca i narančinog soka

Trofej knjiga 246

 Ipak je odvaţno donijeti mimosu na doručak. Sranje, moţda se čak sutra
neće ni probuditi. Ako ponesem mimosu, a ona je OBOŢAVA kako nagovještava
Adrianova knjiga, što da kaţem? Još jedna slučajnost?

Ipak se treba osloboditi. Napeta je više od spiralne opruge.

Ţelio sam više vremena s njom.

Volio sam s njom razgovarati. Govoriti joj stvari o sebi. Volio sam znati
stvari o njoj. To moţda ništa ne znači.

Moţda neće postati ništa više od prijateljstva. Previše sam se plašio kako bi
to moglo izgledati, kakav bi bio osjećaj. Bio sam uţasnut od toga kako bi izgledalo
stvarno biti sa njom. Jednostavno… nisam znao kako to učiniti.

Ali ja to mogu. Jedna po jedna sitnica, jednostavno prihvatiti stvari slijedom

kojim dolaze.

Trofej knjiga 247

 Probudila sam se u pet i četrdeset pet, sama, bez alarma.

Nisam imala pojma što me zaposjelo, ali nastavila sam. Prepustila se

impulsu.

Zaputivši se u kuhinju, pretraţivala sam ormariće dok nisam pronašla kutiju

sa smjesom za palačinke. Prethodno zagrijavši metalni kalup koji sam pronašla u
drugom ormariću, pomiješala sam sastojke i mutila dok smjesa nije postala glatka.
Čula sam kako se njegova vrata otvaraju, dok sam u kalup ulijevala prva četiri
dijela tijesta veličine dlana u obliku kruga, a kolibu je ispunio zvuk cvrčanja tijesta
u ulju i miris palačinki. Čekajući da ih prevrnem, otvorila sam vrata, upravo dok je
koračao uz stepenište; ispod jedne ruke je imao papirnatu vrećicu, u drugoj je nosio
staklenu posudu sa filterom, punu kave.

Podigao je nos, šmrcnuo, lice mu se ozarilo. „Dovraga, da. Volim

palačinke.“

Nasmiješila sam se. „I ja. Ipak ih nisam naučila praviti do fakulteta. Naučila
me moja tadašnja cimerica, Tess, koja mi je još uvijek najbolja prijateljica. Tijekom
cijelog školovanja na fakultetu, svake subote, probudile bismo se rano i napravile
hrpu palačinki. Obično bi se pojavilo pola studentskog doma.“

Oklijevao je na pragu, iz nekoga razloga ga nisam pozvala unutra. „Ja, hm,

malo ću povećati ulog, ako ti praviš palačinke.“

Trofej knjiga 248

 Stavio je posudu sa filterom za kavu na panj koji je sluţio kao stol pokraj
stolice za ljuljanje, posegnu u papirnatu vrećicu, izvukavši bocu šampanjca. Srce
mi je poskočilo, zatim zalupalo kada je izvadio paket soka od naranče.

Mimosa.

Previše je izravno. Kao da zna stvari o meni koje ne bi trebao. Mislim, to je

samo mimosa. Prilično uobičajena jutarnja stvar za mnoge ljude. On nije mogao
znati za radosne uspomene koje sam imala sa mimosom.

Pariz, sa Adrianom, spavanje do kasno i buĎenje uz pijuckanje mimose na

balkonu sa pogledom na Eiffel u daljini.

Marende vikendom na fakultetu sa Adrianom, Tess i Clintom, Elmoreom i

Tanyom, Kyleom i Tanner, svi skupljeni oko premalog stola u omiljenoj
zalogajnici, jedući hrpe voća, palačinki, vafli i omleta koje je spremao glavni
kuhar, dok bi se mi trpali mimosama, glupo se smijući.

Putovanje u Njemačku sa Adrianom kada smo promovirali Pocketful of

Posies. Hotelska posluga u sobi bila je osrednja, u najboljem slučaju, ali su mimose
dostavljali u divovskim vrčevima sa svjeţe iscijeĎenim sokom od naranče, bile su
smiješno jeftine, a mi bismo proveli pola jutra lagano opijeni mimosama uz
doručak.

„Uh. Palačinke treba prevrnuti,“ rekao je Nathan, trznuvši me iz sanjarenja.

Sranje. Osjetila sam miris, zagorjele su. Odjurila sam do štednjaka,

okrenuvši ih što sam brţe mogla, većina je bila dobra, ali se jedna ugljenisala do
nejestivosti.

„Oprosti,“ rekla sam.

„Bez brige. Ne smeta mi kad su malo hrskave.“

Trofej knjiga 249

 Zakikotala sam se, okrenuvši izgorjelu palačinku da je vidi. „Mislim da je
ovo malo više od običnog hrskanja, Nathan.“

Oči su mu se raširile. „Oh. Dobro, da. Ta moţda jeste.“

Nasmijala sam se, servirala tri jestiva komada, uništeni bacila u smeće,
izlivši još četiri u kalup. „Dobra sam u ovome, kunem se. Bila sam samo malo...
ometena.“

Naslonio se na dovratak. „Sve je u redu.“ Spustio je šampanjac i sok od

naranče, podigavši kavu. „Šalice?“

Donijela sam šalice i uske čaše za šampanjac. Točnije rečeno, donijela sam
šalice i krenula po čaše za šampanjac, preispitujući se. Umjesto toga, uzela sam
obične čaše za vino. „Mogle bi posluţiti.“

Natočio je kavu, pruţajući mi šalicu. „Pridruţit ću ti se. Nisam popio

mimosu od...“ usporio je. „Pa, već dugo vremena.“

„Reci što si namjeravao reći. Nema smisla okolišati, zar ne?“

„Od svog medenog mjeseca,“ rekao je. Zurio je u kavu. „Prije devet godina.“

„Nekada sam ih stalno pila. Imala sam veliki krug bliskih prijatelja na
fakultetu. Ja i Adrian, moja najbolja prijateljica Tess i njen tadašnji dečko, kasnije
suprug, a sada bivši suprug, sa još dva para. Išli bismo na marendu svakog vikenda,
opijajući se mimosama.“

„Mislio sam da ste vikendom pravili palačinke.“

„Subotom. Nedjeljama smo imali marende.“

„Oh.“ Nasmiješio se. „Zvuči kao da si imala dobre vikende na fakultetu.“

Trofej knjiga 250

 Uzdahnula sam. „Da, pretpostavljam da jesam. Nisam imala takav vikend...
pa, već dugo, dugo vremena.“

Prevrnula sam palačinke, ovaj put su bile savršeno zlatnosmeĎe boje,

pahuljaste i guste.

„Kada su prestali? Mislim, takvi vikendi.“

Pijuckala sam kavu naslonjena na pult pokraj štednjaka; još uvijek je bio
naslonjen na dovratak. Nisam ga pozvala unutra, činilo se da mu nije vaţno. Nisam
dopuštala da ovo ispitivanje postane suviše blisko.

„Adrian i ja smo diplomirali. Svi smo pohaĎali UNC, a nakon diplome,

vratili smo se ovdje dolje. Tess i Clint su ostali tamo još nekoliko godina, ostalima
se jednostavno izgubio trag. Počela sam raditi, Adrian je noću radio u kafiću, danju
je pisao. Imali smo nekoliko dobrih provoda vikendom, ali nam je trebao novac pa
sam počela odraĎivati smjene vikendom kao dodatak svom uobičajenom rasporedu.
On bi subotom i nedjeljom ustajao rano da piše, jer su tada bile najprometnije noći
u kafiću.“ Slegnula sam ramenima. „Valjda smo dopustili da nas ţivot zaustavi u…
ne znam. Uţivanju. Zvuči glupo, kada tako kaţem.“

„Nije glupo. Normalno je.“

„Ipak, ne bi trebalo biti.“ Pravila sam već treći slijed palačinki.“

„Ne, ne bi.“ Nasmiješio se. „Znaš, nemam pojma koji je dan u tjednu.
Doslovno, nemam pojma.“

Trepnula sam. „Kad si već to spomenuo, nemam ni ja,“ rekla sam, smijući
se.

„Pa, zašto se jednostavno ne sloţimo da je subota.“ Izvukavši čep iz

šampanjca uz glasan prasak, na dno vinske čaše je natočio malo soka, zatim
izdašnu količinu šampanjca. Jednu je pruţio meni, prihvatila sam.

Trofej knjiga 251

 „Za uţivanje u vikendima.“

Kucnula sam čašu o njegovu. „Za vikende.“

Pijuckali smo, a ja sam se vratila u bezbriţnije dane. Zatvorila sam oči,

gotovo sam mogla čuti Tess kako se smijulji vlastitim nepristojnim šalama, Kyle i
Tanner se izruguju, Clintu je neugodno i pretvara se kako se smije s nama – uvijek
je bio takav šupak, nikada je nije cijenio zbog toga tko je ona bila.

Otpila sam još jedan gutljaj, zatvorenih očiju, našavši se sa Adrianom u

Parizu. Posljednji put kada smo bili sretni zajedno, prije nego ga je Veliki C uzeo
od mene. Tada je znao. Eto čemu je sluţilo. Oproštaj. Sjećanja s kojima se umire.

Teško sam progutala, trepćući da odagnam suze. Okrenula sam se prije nego
je Nathan primijetio, sastrugavši površinu ispod palačinki kako se ne bi zalijepile
za kalup. Pročistila sam grlo.

„Hvala za ovo,“ rekla sam, podiţući mimosu.

„Ne znam, čini se da sam zašao u nešto komplicirano.“

Odmahnula sam glavom. „Nisi mogao znati.“

Nije odgovorio na to. Izvadila sam posljednju palačinku. Uzela sam sirup,
tanjure, vilice, komadić maslaca i sve iznijela na trijem. Jutro je bilo veličanstveno,
svjeţe, ali ne hladno, sunčano i svijetlo, ranojutarnje svjetlo zlatno i čisto.

Nathan je bio odjeven u savršeno uske plave traperice, crveno-plavu,

kariranu košulju raskopčanu preko sive majice sa Henley uzorkom, sa rukavima
podignutim do lakata. Pustio je nekoliko dana neobrijanu bradu, kakvu je imao kad
sam ga upoznala, da naraste u gustu i činio se zadovoljan tim. Kosa mu je bila malo
preduga, raščupana i paperjasta oko ušiju i zatiljka. Dobro bi mu došlo šišanje.

Nekada sam šišala Adriana. Nisam imala sluţbeno obrazovanje, samo neke
kozmetičke savjete sa Amazona i ponešto sa YouTubea.

Trofej knjiga 252

 Ali mu se svidjelo kad sam ga šišala, način na koji sam to činila. Uglavnom
zato što sam radila u vrućim, kratkim hlačicama i grudnjaku, da ne bih imala dlake
na odjeći. Profesionalno bi se šišao samo kada bi morao odraditi intervju, prije
velike, meĎunarodne turneje potpisivanja ili promocije.

Otresla sam te misli, smjestivši se u svoju stolicu za ljuljanje, dajući znak

Nathanu da nastavi prvi. „Posluţi se, molim te.“

Uzeo je vilicom tri palačinke odjednom, izrezao si debelu krišku maslaca,

maţući ga po gornjoj palačinki, zatim i po ostalima, ispod nje. Izdašan sirup. Onda
je, odjednom, odsjekao svoj dio, što me natjeralo da se nacerim.

„Što?“ Pitao je, napola završivši ţvakanje.

Odmahnula sam glavom i slegnula ramenima, ali sam se smijala. „Ništa.“

Uzdahnuo je. Odloţio je vilicu, dramatično završivši. „To je zbog toga što
sam ih prvo sve izrezao, zar ne?“

„Samo nikada nisam vidjela odraslog muškarca da se tako ponaša.“

„Prikladno je, to je sve.“ Zahvatio je vilicom, još jednom. „Rezanje na malo

više komada i mogu ih pojesti puno brţe. Što znači da mogu prije dobiti još.“

Glasno sam se nasmijala. „A-ha! Pokazuje se stvarna namjera.“

„Veliki sam dečko. Puno jedem. Tata bi nam samo povremeno napravio
palačinke, a kada jeste, bila je to prava gomila i natjecanje u tome tko moţe pojesti
više.“ Zastao je, osjetila sam kako mu se na ramena spušta teţina. „Kada sam se
vjenčao sa Lisom, počela me hraniti palačinkama. Ponekad bi me pozvala na
doručak, pojela prva dva slijeda, čekajući da nastavim, onda bi to postala utrka.
Mogu li ih sve završiti prije nego ona ispeče naredni slijed. Napravila bi dvije
mjere odjednom, ja bih samo, Boţe, navalio na njih. Mislila je da istovremeno
djeluje nekontrolirano i zbunjujuće koliko ih mogu pojesti.“ Ţivnuo je, smijući se.

Trofej knjiga 253

 „Naravno, tada sam redovito išao u teretanu pa sam si mogao priuštiti
dodatne kalorije.“ Potapšao se po trbuhu, kojeg se, po mom mišljenju, ne bi trebao
sramiti, ali vjerojatno ne bi osvojio Instagram nagradu za najbolje trbušnjake.
„Nisam dodirnuo uteg godinama, ali nisam baš ni promijenio prehrambene navike,
barem dok nisam došao ovdje. Dakle, nisam u formi u kojoj sam bio nekada.“

„Dobro, svi se snalazimo na različite načine.“

Krišom sam pogledala ostatak njega-bio je velik. Nije da nisam ranije

vidjela-veličine je koju ne moţete ne primijetiti. Metar i devedeset, čvrstih,
zaobljenih ramena, kao da je teţina mišića na njegovim ramenima gotovo veća
nego što figurom moţe podnijeti. Ruke su mu rastezale karirane rukave. Nije imao
uočljiv, isturen trbuh, ali općenito govoreći, bilo je jasno da voli jesti. Kosa crna,
prilično duga, prosijeda na sljepoočnicama sa sijedim tragovima vidljivim od brade
do ušiju preko linije čeljusti. Imao je ogromne ruke. Prsti su mu se gotovo sklapali
oko čaše za vino, za što su meni trebale obje ruke. Imao je oţiljke na rukama,
posjekotine i ogrebotine u unakrsnim bijelim linijama. Zglobovi su mu bili
unakaţeni-mislim da je izostavio neka mračna razdoblja svog ţivota. Zglobovi mog
oca su izgledali kao Nathanovi, a znam da je tata sudjelovao u tučnjavama, prije
nego su dobili mene.

Nathan je uhvatio moj pogled na zglobovima prstiju i savio šaku. Protresavši

je. „Imao sam teške trenutke, nakon što sam otišao od kuće. Bio sam bijesan na
ţivot, time i na svakoga. Udarao sam zidove kao i ljude, ako ne bih mogao pronaći
nekoga s kim bih se potukao.“

„Čini se da si sada upravo suprotno.“

Kimnuo je. „Kada te zatvore zbog napada i nanošenja ozljeda drugome,

počinješ preispitivati stvari. Shvatio sam da ako ţelim završiti kao tata, sve što sam
trebao učiniti je nastaviti kako sam započeo i na kraju ću se sasvim sigurno naći u
sličnoj situaciji. Svako malo sam mogla čuti Louisianu u njegovom glasu. „Ili sam
mogao izabrati drugačiji put. Tako da sam se prestao samosaţalijevati i dopuštati
bijesu da me zbog usranog ţivota učini svojeglavim, pronašavši nekoga tko mi je
omogućio da radim sa drvetom.

Trofej knjiga 254

 Stručnjaka koji podučava studente osnovnim tehnikama industrijske
umjetnosti u lokalnoj školskoj zajednici. Gosp. Greena.“ Uzdahnuo je,
razmišljajući. „Nikada me ništa nije pitao. Jednog me dana vidio kako mrmljam na
ulici, pozvao me u školski dućan i postali smo prijatelji. Dopustio mi je da dolazim
koliko god sam ţelio dok je škola bila otvorena, čak i kada je predavao, mogao sam
biti tamo radeći na nečemu.“

„Bio si beskućnik?“ Pitala sam.

Kimnuo je. Vilicom je dohvatio još palačinki i odjednom mi je bilo drago što
sam ih napravila toliko, prvotno misleći da je previše. „Jedno vrijeme.“

„Prevladao si puno poteškoća, zar ne?“ Pijuckala sam kavu, zatim mimosu.

„Valjda,“ rekao je. „Ali zapravo nikada nisam razmišljao o tome na taj način.
Jednostavno je to moj ţivot. Tako je kako je. Sranja ti se dešavaju, moţeš leći i
pustiti da te pregaze ili ih se moţeš riješiti.“ Ispio je posljednju mimosu. „Lisa je
ipak ubijena, taj teret nisam mogao shvatiti. Bilo je jednostavno previše teško
preboljeti je. Tako iznenada, tako neočekivano. Samo je... otišla. A ja... nisam se
mogao pomiriti sa tim.“

Kimnula sam. „Znam kakav je to osjećaj. Nemogućnost prihvaćanja.“

Pogledao me. „Da, pretpostavljam da znaš.“

Pruţila sam mu vinsku čašu. „Još, molim.“

Nasmiješio se, natočivši nam oboma još jednu. Palačinke su već gotovo
nestale, dvije trećine u njegovom trbuhu. Apetit mi se vraćao, polako ali sigurno,
zatekla sam se kako grabim preostalu trećinu, na svoje iznenaĎenje.

Kuhalo za kavu sa filterom bilo je prazno, podigao ga je. „Ţeliš još?“

Kimnula sam. „Ako je kava u pitanju, odgovor je uvijek da.“

Trofej knjiga 255

 „Odmah se vraćam. Nastavi jesti, ja sam sit.“

Nekoliko minuta kasnije, tanjur mi je bio prazan, trbuh gotovo pucao dok se
on glasno uspinjao stepenicama, sa svjeţom kavom. Ostale su tri palačinke,
primijetila sam kako ih gleda.

Dohvatila sam ih vilicom, postavljajući ih kako sam vidjela da sprema za

sebe, maslac na svakoj, sirup. Nisam bila sigurna zašto, ali sam i njih izrezala.

Onda sam mu ponudila tanjur.

Uzeo ga je polako, kako da je zbunjen. Iskreno, bila sam i ja. Zašto sam to
uradila? Pripremati palačinke za njega bilo je... intimno.

„Ne bih mogla pojesti još jedan zalogaj,“ rekla sam, kao objašnjenje.

Kimnuo je, opet polako, gotovo me oprezno promatrajući. Jeo je, sretan
izgled njegovog lica bio je prekrasan. „Prokleto dobre palačinke, Nadia. Hvala ti.“

„Dobre kao Lisine?“ Čula sam sebe kako pitam, ugrizavši se za jezik odmah,
dok nisam osjetila okus krvi.

Spustio je vilicu uz glasno zveckanje. „Nemoj to raditi,“ rekao je, s

prizvukom bijesa u glasu.

„Ţao mi je,“ rekla sam. „Ne znam što me dovraga spopalo. Stvarno, stvarno
mi je ţao.“

Uzdahnuo je. Stavio je nedovršeno jelo na koljena. „Drugačije su. Ona ih je

pravila manjim, sa tanjim tijestom. Nisu bolje, ni gore. Samo... drugačije.“

„Nisi morao odgovoriti. Bilo je to vrlo glupo pitanje.“

Trofej knjiga 256

 Zašto bih sabotirala nešto ovako dobro? Bilo je utješno, prijateljski, bez
pritiska. Prijatelj u zlim vremenima. Shvatila sam da ga zaista cijenim, za ono malo
vremena što sam ga poznavala.

Trepćući sam odagnala suze, ustala i ponijela mimosu prema pristaništu.

Zašto upropastiti dobru stvar? Nisam mogla shvatiti zašto sam dovraga tako nešto
rekla.

Nije mi se svidio odgovor koji je pjenio u meni. Zato što to jeste dobra stvar.

Zato što ti se sviĊa.

„U redu je, Nadia. Ne uzrujavaj se.“ Glas mu je bio blizu, točno na mom
lijevom ramenu, bliţe nego što sam mislila da će mi ikada fizički biti.

„Ali jesam.“ Šmrcnula sam. „Ţao mi je. Zaista ne znam što me obuzelo.“

„Jezik je nekada brţi od pameti. DogaĎa se najboljima od nas. Bez brige.“

„Jutro je bilo predivno do tada. Osjećam se kao da sam ga upropastila.“

Lagano me gurnuo, gurkajući me u stranu svojim velikim, širokim ramenom.

„Ne. Imali smo ukusne palačinke. Mimose. Prilično vraški dobru kavu, ako smijem
reći. Jutro je lijepo. Znači, još uvijek predivno.“

„Hvala ti na razumijevanju.“

„Bol čini ljude glupima,“ rekao je. „Nemoj brinuti zbog toga.“

Široko sam mu se nasmiješila. „Stvarno nas čini glupima, zar ne?“

„Baš glupima.“ Uzvratio je toplim, opraštajućim, ljubaznim osmijehom.

Njegove oči, duboko tamno smeĎe boje, izgledale su otvorene, gostoljubive i pune
ţivota.

Trofej knjiga 257

 Pročistila sam grlo, napravivši nekoliko centimetara meĎusobne udaljenosti,
zakoračivši bliţe jezeru. „To nije opravdanje.“

„Naravno da jeste.“

Tišina.

„Ti, hm. Ţeliš se provozati?“ Pitao je.

„Provozati?“

„Naravno. Samo... daleko i natrag. Otvorit ćemo prozore, moţemo

razmijeniti popise snimljenih pjesama.“

Nasmijala sam se. „To bih stvarno voljela.“

„Dobro.“ Podigao je mimosu u ruci. „Moţda da ipak krenemo nakon ručka.

Ne znam za tebe, ja se trenutno osjećam prilično dobro.“

„Prilično dobro,“ rekla sam, smješkajući se dok sam završavala svoju

posljednju. „Ali mislim da bi još jedna baš godila.“

Nismo završili planirajući voţnju.

Nastavili smo razgovarati na doku uz još jednu mimosu, potvrdivši ponovno

da je kupio zapravo dvije boce šampanjca, onda je došlo podne, zajedno smo se
glasno smijali na doku, a ja sam shvatila da se zabavljam. Prava, istinska zabava.
Bez napetosti, očekivanja, bez podsjećanja na tuţne stvari, samo neobavezan
razgovor od smiješnih priča do popisa omiljenih autora i najdraţih filmova.

Unatoč tome što je imao malo ili nimalo formalnog obrazovanja, otkrila sam
da je itekako načitan, te kako moţemo razgovarati o klasicima poput Hamleta,
Huckleberry Finna i The Three Musketeerssa jednakom lakoćom kao i o gigantima
znanstvene fantastike, trilerima i svemu ostalom.

Trofej knjiga 258

 U jednom se trenutku ispričao, otišao do svoje kolibe, vrativši se sa
ogromnim komadom Colby sira, hladnim narescima, staklenkom kiselih krastavaca
i paketom od dvanaest piva. Ja sam otišla u svoju kolibu, po čokolade, iPhone i
mali Bluetooth zvučnik koji je Tess, iz nekog razloga spakirala u moju torbu pa
smo započeli sa omiljenim glazbenim popisima, puštajući prvo moj, a onda njegov.

Odjednom je sunce počelo zalaziti, nisam znala kako su sati prošli.

Bila sam pospana.

Razgovarali smo o klasičnoj glazbi, izabrala sam omiljeno Bachovo

violončelo djelo kojeg je svirao Rostropovich. Glazba me umirila i uspavala.

Njega takoĎer.

Razgovor je utihnuo.

Osjetila sam ga pokraj sebe, osluškujući spore, zlatne, zakrivljene note

violončela.

Utonula sam u nešto poput sna, nisam sasvim zaspala, ali ni bila budna, samo
sam lebdjela. Glasni zvuci violončela, alkohol, Nathanova ugodna prisutnost,
sunčan dan i dobra hrana...

_____

Naglo sam se probudila. Bila sam topla, pokrivena.

Otvorila sam oči.

Bila sam u krevetu. Na pokrivačima, ogrnuta svojom omiljenom dekom.

Odjevena u istu odjeću, bez cipela.

Odnio me u krevet, pokrio.

Trofej knjiga 259

 Bio je u mom domu.

Čudno: ovo je dom. Osjećaj je isti kao u mojoj kući, u predgraĎu Atlante.

Emocije mi nikada nisu bile tako komplicirane.

Zapravo su toliko komplicirane, da je u stvari, bilo lakše samo ponovno

zaspati i pretvarati se da je sve dobro, u redu, sasvim u redu.

Mogu lagati sebe još malo... zar ne?

Trofej knjiga 260

 Trebat će dugo, dugo da zaspem večeras.

Tako dugo, da se u stvari, večeras pretvorilo u sutra, svanulo je, a ja sam

leţao u krevetu zureći u strop, hrvajući se s onim nesnosnim idiotima, mojim
emocijama.

Svidjela mi se Nadia Bell.

Puno.

Volio sam razgovarati s njom. Piti kavu s njom. Jesti.

Po prvi put otkako je Lisa umrla, osjetio sam da je ţivot vrijedan ţivljenja.
To me natjeralo da u potpunosti shvatim kako do sada nisam stvarno vjerovao da
vrijedi ţivjeti. Ja nisam ţivio. Samo sam postojao. Nisam umirao. Bio sam automat
koji se vrtio kao programiran, navijeni sat sa koţom i kostima.

Nadia mi je zapalila vatru u trbuhu. Ili barem, iskru u grudima.

To je u najboljem slučaju problematično. Jer... Lisa.

Ona je u meni. Uvijek će biti u meni. Utkana je u DNK onoga što sam ja.
Osjećaj nedostajanja bio je poput disanja. Bila je moja istinska ljubav, moja jedna i
jedina. Obećao sam joj se dok nas smrt ne rastavi i jebeno sam to mislio, dovraga,
samo što jednostavno nisam očekivao da će taj odreĎeni zavjet biti testiran.

Trofej knjiga 261

 U bogatstvu i siromaštvu, naravno; bio sam siromašan cijelog svog prokletog
ţivota, iako mi ne bi smetalo okušati bogatstvo, znao sam da to neće riješiti
problem unutar mene. U bolesti i zdravlju, da. Lako. Sjedit ću pokraj njenog
uzglavlja, donositi juhu, mjeriti temperaturu, čak bih joj i brisao dupe, da sam
morao.

Nisam to shvatio. Uspjeli smo postati malo manje siromašni, malo

opušteniji. Bilo je problema sa gripom i stomačnim virozama, svaĎa zbog glupih
sranja, nakon kojih smo se iskupljivali divno, grešno, beskrajno.

Ali onda je umrla, otišla je, a ja sam se zaklinjao dok nas smrt ne rastavi.
Zavjetovao sam se.

Smrt nas je rastavila.

Znam, znam, sanjao sam taj san. Ali dovraga, bio je to glup san. To zapravo
nije bila ona, nije me posjetila u snu. Ovo nije Duh. To se moja podsvijest igrala
idiotskih igara sa mnom.

Bilo mi je dobro preţivljavati iz dana u dan, ići na posao i sam se vraćati

kući, ţivjeti u celibatu, piti kako bih zapao u stanje nekog sna, buditi se i opet sve
ponavljati. Ponavljati koliko je potrebno dok ne odem u raj, nirvanu ili tako nešto,
gdje bih ponovno bio s njom.

Onda me Adrian poslao u ovu kolibu, zatim Nadiu da ţivi pokraj mene,
nisam znao što me snašlo.

Jer sam mogao... mogao sam je zamisliti kao nešto što dolazi prije KRAJA.

Kada sam bacio onu jednu crvenu ruţu i pregršt crne ilovače na uglačani lijes
od trešnjinog drva, time sam pisao KRAJ. Za mene, za nju, za nas, za naš ţivot
kakav sam poznavao. Bilo je završeno. Ostalo je bilo samo popunjavanje praznina,
detalji kojih se ne vrijedi sjećati. Poslije neće biti ničega.

A onda Nadia.

Trofej knjiga 262

 Kava. Tjestenina. Mimose. Šetnja oko jezera.

Nekoliko sitnica. Nisam joj znao srednje ime. Nikada je nisam drţao za ruku
ili čak pomislio na to kako bi izgledala gola. Nije bilo do toga.

Bilo je više. Dublje. Istovremeno nevino i obeštećujuće.

Dodavanje laţi na KRAJ. Otvaranje mogućnosti za A ONDA.

Jednostavno nisam znao kako pomiriti to dvoje.

Sjeo sam na krevet, okrenuo se prema noćnoj lampi, posegnuvši za knjigom.

Mislim da jednostavno moraš skoĉiti u jednom trenutku. Teško je i

zastrašujuće kad si mlad, kad ti je srce novo, svjeţe i neopeĉeno. Onda puno
riskiraš. Vjeruješ u djeviĉansku ranjivost svog dragocjenog, tajnog srca, bez
jamstva što će se dogoditi. Njegovo gledište. Zaroniš, naglavaĉke, prestravljen.
Ĉudo nad ĉudima, ispada nevjerojatnije nego što si ikada mogao oĉekivati. Radost
je tako varljiva stvar, zar ne? Vrtoglava sreća istinske ljubavi je najĉišća emocija
koju ĉovjek moţe iskusiti. To blagoslovljeno prepuštanje, veliĉanstveno tkanje
dvaju ţivota, dviju duša, dviju osobnosti u jednu cjelinu... to je, vjerujem, smisao
ţivota. Veliko ZAŠTO.

A onda ti se oduzima.

Ĉuješ rijeĉi: „Ţao mi je gospodine, ali vaša supruga nije uspjela. Uĉinili
smo sve što smo mogli.“

Odjednom, to više nisi ti. Lice ti uzvraća pogledom iz zrcala, šake na

zapešćima su ti iste one koje si imao cijeloga ţivota, ali si upao u rascjep izazvan
okrutnim kandţama Gubitka. A nisi to ti.

Valjaš se. Tuguješ. Utapaš se. Krenuti dalje je samo šala, zar ne? To je za
ljude koji nisu voljeli kao ti.

Trofej knjiga 263

 Ali onda. Oh, ali onda. Upoznaš NJU. Nekako, sunce moţda samo pokušava
proviriti iza omaglice olujnih oblaka koji su te pratili. Jednostavno moţe postojati
nešto što ne ukljuĉuje baĉve viskija kako bi mogao odrţati privid ljudskosti.

Samo, kako prijeći ovu planinu ţalovanja, tuga je to. Nepremostivo. NISI je
ţelio prijeći, prevazići, zaobići. Htio si samo da te pokopa i da bude gotovo.

ONA te natjerala da pomisliš kako moţda nisi završio. Ne još.

Ono što spoznajem, što shvaćam, jest da jednostavno moraš skoĉiti.

Toliko je gore nego prvi put. Srce ti nije cijelo. Nije ĉak ni kintsugi srce,
krhka keramika razbijena na komade, sastavljena zlatnim i srebrnim šavovima. To
je samo prašina u kutu na podu, tu i tamo pokoji komadić koji će ti dati naslutiti što
je nekada moglo biti. Nisi samo ranjiv. Svi su ti nervni završeci izloţeni. Misliš da
si zaštićen u oklopu od svjetskog napada, ali to je glupa laţ, lako otkrivena. Mislim,
sranje, hodaš ulicom, proĊe neka dama koju nikada nisi upoznao, noseći svoj
parfem i odjednom uzvratiš jecajima i hiperventilacijom. Ta jedna pjesma, uz koju
ste plesali na vjenĉanju, zaĉula se na radiju i morao si pognuti rame jer nisi mogao
vidjeti ni disati. Oklop? Ha.

Sada je skakanje stvar junaštva. Prije se radilo o razmetanju hrabrošću. To

nije isto. Prije si se osjećao nepobjedivo. Skok je bio rizik, ali proraĉunat. Ipak si
mogao izgubiti, zar ne? Ljubav dobre ţene vrijedna je rizika. To si onda mislio.

Sada znaš bolje.

Sada znaš da ti moţe biti oduzeto.

Tennyson46 moţe ići dovraga, zar ne? „Bolje da sam volio i izgubio nego da
nikada nisam volio.“ Ma, goni se. Nemaš pojma, Alfrede.

46
Alfred Tennnyson, britanski pjesnik

Trofej knjiga 264

 Ali... ona te natjerala da se zapitaš. Neće biti isto. Nećeš zaboraviti. To nije
zamjena. Drugaĉije je. Novo. Ĉudno i teško za shvatiti, a niti na jednom jeziku ne
postoje rijeĉi koje bi izrazile koliko je zastrašujuće. Ali...

Moţda.

Problem je u tome što ne moţeš polako krenuti u te vode. Nema privikavanja

na dubine, nepoznate struje i uskovitlane tokove.

Mraĉno je tamo dolje, nepoznato.

Opasna, neistraţena teritorija, puna zmajeva.

Jednostavno moraš jebeno skoĉiti. Moţeš udariti o dno i ostati polomljen.

Nema jamstva. Moţda neće biti ništa osim beskonaĉnog pada u bezdan beskrajne
dubine.

Ili... ili bi mogao postojati novi ţivot. Sreća u neobiĉnom, nepoznatom ruhu.
Ruke koje još ne poznaju tvoje. Oĉi koje još nisu istraţile tvoje dubine. Neuvjeţban
i neodluĉan poljubac. Tajne tvog prošlog ţivota moraju se još jednom otkriti,
bolno, sa strahom. Sada imaš više tajni, više boli i tuge. Toliko je toga.

Ali pitanje koje te tjera naprijed zaglušujući odjekuje, zvoneći poput zvona u
dubinama tvoje djeĉaĉke duše: bi li vrijedilo?

Vrijedi li ONA?

Samo je jedan naĉin da to saznaš:

Skoĉi.

Zateklo me kucanje na vratima. Bio sam u sportskim kratkim hlačama, ali

sam zaboravio majicu. Zateturao sam prema vratima, otvorivši ih.

Trofej knjiga 265

 Nadia. Blijedo ruţičaste, pamučne, kratke hlače prošivenih rubova, dovoljno
kratke da joj devedeset posto nogu ostane golo. Bijela, rebrasta majica bez rukava
ispod tanke dukserice sa patentnim zatvaračem, od istog materijala kao i majica;
dukserica je otkopčana, patentni zatvarač joj visi na boku, rubovi povučeni
dovoljno da je pokriju, obzirom da nije nosila grudnjak.

Objema rukama je drţala veliki lonac, s poklopcem od stakla i crnom

ručkom. „Napravila sam zobenu kašu.“

Trepnuo sam. Zamucao. „Hm, ja... da. Zobena kaša.“ Pomaknuo sam se
unatrag. „UĎi. Ja ću... košulja. Kava. Samo malo.“

Zakoračila je unutra, preko praga. Ne dalje.

Nespretno sam navukao košulju, istovremeno pokušavajući napuniti

električno kuhalo. Mljeo sam zrna. Pretvarao se da me njena prisutnost ne
uznemirava.

Knjiga je bila na mom krevetu, vidljiva sa ulaznih vrata pod odreĎenim

kutom.

Srećom, pogled joj je bio uprt u stol, prekriven strugotinom, ljuskama od

drveta, gotovim rezbarijama i moju poludovršenu maketu ove dvije kolibe na
zakrivljenoj obali jezera, sa uzdignutim borovima iza njih – sve je napravljeno od
jednog komada drveta, velikog komada borovine, kojeg sam pronašao izrezanog
pored ceste, na mjestu gdje je oluja nedavno srušila drveća.

Nekako sam se snašao sa kavom. Natočio sam nam malo čim je iscurila,
iznijevši zdjelice i ţlice na trijem. Sada se to činilo pravilom: doručak na trijemu.

Pokušavao sam ne razmišljati o tome koliko su joj noge uočljive. Kako su se

zaoblile, vratile ono što sam pretpostavio da im je bila nekadašnja, prirodna
raskošnost.

Trofej knjiga 266

 Obrazi su joj postali normalni, struk više nije bio zastrašujuće uzak. Ramena
joj više nisu izgledala kao da bi se mogla slomiti ako ih se krivo dodirne.
Podočnjaci su blijedjeli, iako ne i sjenke u njenim očima.

Rubovi dukserice preko grudi su se izbočili, gdje prije ne bi mogli.

Okrenuo sam se, zureći u izlazak sunca preko jezera. „Rano si ustala.“

Slegnula je ramenima. „Valjda sam rano zaspala, naspavala se.“ Prstima mi

je dodirnula podlakticu, kratko, na trenutak. „Hvala što si me odnio unutra.“

Pročistio sam grlo. „Ja, hm, da. Tako si mirno spavala, nisam te ţelio buditi.
Nadam se da je to u redu. Mislim, da nisam narušio tvoju privatnost.“

„Nipošto,“ promrmljala je. „Zahvalna sam.“

„Hvala za doručak,“ rekao sam.

Sklonila je poklopac, otkrivajući gustu zobenu kašu, obilno posutu svjeţim

borovnicama i razrezanim jagodama, nos mi je osjetio tračak meda, mislim.
„Recept moje bake. Dobro doručkuj, znala je reći.“

Bilo je ukusno. Razbudilo me, zasitilo, ugrijalo.

„Kasnije ću ići u grad. U knjiţnicu, vratiti knjige i uzeti nove. Vjerojatno

ručati u jednom od kafića.“ Pogledao sam je preko zdjele. „Ţeliš poći sa mnom?“

Nasmijala se. „Apsolutno! Još nisam bila u knjiţnici.“

„Sjajno. Volim provoditi vrijeme tamo. Pročitati dijelove knjiga koje ću

uzeti. Valjda nekako od toga napravim dogaĎaj. Tek da razumijem sadrţaj. Nije da
samo uĎem, uzmem knjige i odem.“

Još jedan osmijeh. „Zapravo godinama nisam bila u knjiţnici. Zvuči

zabavno.“

Trofej knjiga 267

 „Mislim, ne znam je li zabava prava riječ, ali sigurno uţivam.“

_____
Sat vremena smo odvojeno pregledavali. Tu i tamo bi se susreli; pod rukom
je imala mali sveţanj: biografiju Amelie Earhart, roman Jack Reachera i nešto od
Nore Roberts; ja sam uzeo misterij Agathe Christie, roman Tom Clancya i dva
mala, znanstveno fantastična djela pisaca za koje nikada ranije nisam čuo, odabrane
zbog pohvala, naslovnice i nekoliko prvih stranica.

Kasnije sam je pronašao, kako sjedi u kutu sa svojim knjigama na stolu

ispred sebe, čitajući Noru Roberts. Sjeo sam pokraj nje, stavio knjige na njene,
zaronivši u svoja znanstveno fantastična djela.

Čitali smo u tišini, pa... iskreno, nisam siguran. Bilo je tiho, samo je
nekolicina starijih ljudi pregledavala tu i tamo, knjiţničar je klizio okolo sa
kolicima knjiga koje je trebalo vratiti na police, a satova nije bilo.

Bilo je ugodno sjediti tu sa njom, čitajući u tišini.

Tek kada sam čuo kako joj trbuh kruli, pogledao sam kroz prozore, vidjevši
da smo, sudeći po kretanju sunčeve svjetlosti, ovdje već nekoliko sati.

„Da odemo na ručak?“ Pitao sam, šapatom.

Kimnula je. „Da, gladna sam.“

Nasmiješio sam se. „Čuo sam.“

Znatiţeljno me pogledala krajičkom oka. Uzeo sam cijelu našu hrpu knjiga,
ponijevši ih na pult. Tada se sjetila da nema knjiţničnu iskaznicu.

„U redu je, uzet ću ih za tebe,“ rekao sam joj. „Bez brige.

„Ali...“ počela je, zatim utihnula, činilo se da preispituje svoje protestiranje.
„U redu, hvala.“

Trofej knjiga 268

 Ručak su bili čizburgeri i pivo u baru, dok su se na ESPN47 prikazivali
najvaţniji dijelovi koledţ fudbala. Knjige su bile u mom kamionetu. Račun je
stigao, Nadia se namrštila.

„Nemam torbicu,“ rekla je, još se više namrštivši. „Nisam čak ni razmišljala
o tome. Prošlo je toliko dugo otkako mi je uopće trebala.“

„Nadia,“ rekao sam, bacivši svoju karticu na pladanj. „U redu je.“

Odmahnula je glavom, izgledajući pretjerano uzrujanom. „Nije. Ne bi trebao

plaćati za mene.“

„Otprilike četrdeset dolara. Ništa posebno.“

„To je...“ ispustila je uzdah. „Ne radi se o novcu, već o principu.“

Gurnuo sam pladanj prema konobaru koji je prolazio noseći par piva za
nekoliko starijih mještana. Zatim sam bacio pogled prema njoj, igrajući se koţnim
šavovima na novčaniku. „Nije ovo spoj, ako si zbog toga zabrinuta.“

Pocrvenila je, trznuvši ramenom nejasnim, nesigurnim pokretom. „Ja...

nemam ništa protiv tebe, Nathan.“ Duboka, napeta stanka. „Ja... uţivam u vremenu
provedenim s tobom.“ Još jedna stanka. „Samo... ne znam jesam li...“

„To moţe biti samo prijateljski ručak, Nadia. Razumijem.“ Pokušao sam joj
uhvatiti pogled. „Ako ti ovo nije u redu, do mene je. Dobro?“

Činilo se da se bori sa onim što osjeća i kako to uopće izraziti. Čovječe, i to

sam shvaćao. „Zaista sam zbunjena, Nathan.“

„Kao što sam rekao, razumijem.“

47
Zabavno-sportski program

Trofej knjiga 269

 „I ti si zbunjen?“ pitala je, konačno me pogledavši.

Polako sam kimnuo. „Da, pretpostavljam da jesam.“

„Ili misliš da si bio zbunjen poput mene sada, zato shvaćaš?“

„Ne, trenutno sam prilično, prokleto zbunjen,“ Sada sam ja bio taj koji se
hrvao sa onim što treba reći. „SviĎaš mi se, Nadia. Ugodno je biti u tvojoj blizini.
Ne moram... objašnjavati stvari koje većina drugih ljudi jednostavno nikada neće
razumjeti. SviĎa mi se to, biti blizu tebe... lakše je ne razmišljati o... svim teškim
sranjima.“ Oblizao sam usne, poţeljevši da čaša piva ispred mene nije prazna. „Ali
sam se osjećao krivim što nisam razmišljao...“

Oštra, teška, kisela stanka.

„O njoj,“ završio sam.

Zabacila je glavu unatrag, šmrcnula prema stropu, što je gotovo nalikovalo

smijehu. „Da,“ promrmljala je, brišući oči sa dva srednja prsta. „Tako si rekao.“

„Ţeliš se vratiti?“ Pitao sam, nakon minute.

„Da,“ rekla je. „Ţao mi je.“

„Nemoj da ti bude ţao.“

Vozili smo se natrag, meĎu nama je vladala tišina. Pustio sam je, tu tišinu.
Ponekad se jednostavno ne moţete izvući iz neugodnih tišina. Ponekad su
neugodne tišine vaţne.

Kada smo stigli do koliba, zaustavila se na pola puta izmeĎu moje i njene.
Plave traperice su joj dobro pristajale, ispunjavala je običnu bijelu majicu na način
koji do sada nisam primijetio.

„Nathan?“

Trofej knjiga 270

 Šutnuo sam travu. „Da.“

„Ţao mi je što sam poludjela.“

„Nemoj mi se ispričavati, Nadia. Rekao sam ti da razumijem više nego bilo

tko drugi. Nijedna isprika nije potrebna.“

„Mogu li se unaprijed ispričati zbog toga što mislim da mi treba nekoliko

dana? Da... razmislim?“

„Ne,“ rekao sam. „Ne moţeš se ispričavati zbog toga.“ Izraz mi se

preobrazio u osmijeh. „Ipak ću ti donositi kavu. Samo ću je ostavljati na trijemu,
kao prije.“

„Mogu je sama pripremiti,“ protestirala je.

Nasmijao sam se. „Ne, ne moţeš.“

„Nathan.“

„Šalim se. Mislim, nema šanse da spremiš kavu, ali samo izazivam. To je u
redu. Uzmi koliko god ti treba vremena.“ Polako sam ispustio dah. „Bit ću tu.“

„Znam da hoćeš,“ rekla je. „Samo trebam...“

Podigao sam ruku. „Objašnjenja su nepotrebna koliko i isprike.“ Preuzeo

sam na sebe teret završetka razgovora. „Vidjet ćemo se kad ponovno poţeliš
pričati. Bez brige.“

Ţeljela je reći još nešto, ali sam ušao unutra, jer bismo se samo vrtjeli u krug.

Sranje, mislim da i sam moram razmisliti.

Trofej knjiga 271

 Ujutro mi je donio kavu. Zauzvrat sam mu ostavila hranu – iznova sam učila
kuhati. Nekada mi je dobro išlo, voljela sam to. Kuhala sam vikendom, kad nisam
radila. Svako malo, Adrian bi traţio nešto posebno, a ja bih obećala. Ali sada,
kuham za sebe.

Pravila sam kekse, na način kako ih je mama spremala, lagane, pahuljaste,

premazane maslacem. GoveĎi gulaš, sa debelim komadima mesa, velikim
komadima krumpira i kriškama mrkve. Chili, kako mi je pokazao Tanner, moj
prijatelj sa fakulteta, koji je naučio spremati Tex-Mex chili od pobjednika okruţnih
kulinarskih natjecanja. Čak sam shvatila i trik kruha moje tete, što je zahtijevalo
cjelodnevno isprobavanje, pokušaj, ponovni pokušaj, sve dok nije bio baš kako
treba. Pekla sam pite i kolače, pain au chocolat po receptu sa interneta, koje
naravno nigdje nije ni blizu tako dobro kao u Parizu.

Nešto sam pravila za sebe, nešto za njega.

Rekla sam mu da moram razmisliti, ali zapravo, bila sam samo uplašena.

SviĎao mi se.

SviĎala mi se njegova kava. Njegovo veliko, grubo, snaţno prisustvo.

Povremeni prizvuk Louisiane u glasu. Kako je tako pametan, unatoč tome što
zapravo nikada nije pohaĎao pravu školu. SviĎalo mi se kako sam ga kasno navečer
u vreći za sjedenje čitala i slušala kako svira gitaru na svom trijemu. Čula sam kako
svira pjesme Ed Sheerana, Harry Stylesa, Alan Jacksona i Tim McGrawanda koje
nisam znala.

Trofej knjiga 272

 Slušala sam kako svira melodiju koju je sam napisao, pretpostavljam za
svoju suprugu. Svirao ju je puno, činilo se da dodaje, usavršava i dotjeruje. SviĎalo
mi se što je mogao sjediti sa mnom u tišini, bez potrebe da je prekine. Svidjele su
mi se njegove ruke, veličine otprilike tanjura za večeru, oţiljci, tragovi vremena,
poredani poput mape svijeta urezane na starom hikoriju48.

Mrzila sam što mi se sviĎaju te stvari. Što sam ih primijetila.

Što su ublaţavale prodore tuge.

Mrzila sam što se sada bilo lakše buditi, što se to na neki način moţe izravno
pripisati njemu. Ali ne, ne u potpunosti. Spavala sam, jela, opuštala se, nisam stalno
dehidrirala niti bila pod stresom zbog posla. Takve stvari pomaţu.

Učim da je buĎenje i nedostajanje Adriana samo dio ţivota, ne ja u

potpunosti. Da, ako čitam, pečem, kuham, bojim i hodam po jesenjem suncu
Georgie, mogu to raditi satima, bez da osjetim kako mi bolno nedostaje. Učim da
do kraja izdrţim njegovo nedostajanje, pustim da se nastani u meni, da će oštrina
vremenom popustiti. Kao da ste gladni usred duge smjene bez mogućnosti za
ručak-ignorirate glad i ona blijedi. Kasnije će opet biti tamo. Ali čini se kao da vaše
tijelo nastavlja, oh, ne jedemo sada, ha? U redu. Ĉekat ću.

Čini se da tuga funkcionira pribliţno isto, s razmakom od nekoliko tjedana i

mjeseci izmeĎu dogaĎaja. Boli, prokleto boli. Ponekad isto koliko i onoga dana
kada je umro. Ali samo je morate prihvatiti. Pustiti da ide svojim tijekom.
Izblijedjet će.

Proći ćete to.

Nećete zapravo umrijeti od toga koliko boli, čak i ako se čini da biste mogli,
čak i ako, usred toga, gotovo poţelite.

Sve je tako zbunjujuće.

48
Sjevernoameričko drvo

Trofej knjiga 273

 A ja ne znam što da radim.

Jer kako se dan pretvorio u dva, zatim u tjedan, nije više bilo doručka na
njegovom ili mom trijemu, lijenih poslijepodneva na doku, a činilo se da je njegova
prisutnost sa razumijevanjem bila tu uvijek kad sam je trebala, utješna na način za
koji nisam znala da je moguće.

Nedostajao mi je.

I to je boljelo.

Ipak je to čudno – isti glagol: nedostajati. Ako ga guglate, treća definicija

nedostajanja ima tri unosa; primijetiti gubitak ili odsutnost, osjetiti ţaljenje ili tugu
zbog toga više ne moţete uţivati u prisutnosti i ţaliti ili biti tuţni što ne moţete
ništa učiniti, imati, biti ili otići.

Mogu reći da mi nedostaje Adrian i da mi nedostaje Nathan, ali unatoč istom

semantičkom značenju, to su dva različita svemira.

Što da radim sa svim tim?

Je li ovo „Treba mi prostor za razmišljanje“ eksperiment? Da bih vidjela

kako reagiram kada nisam u blizini Nathana? Ako jeste, nisam sigurna što mislim o
rezultatima.

Ne znam što me spopalo da to uradim, ali sam iz torbice izvukla Adrianovo

pismo.

Pročitala sam ga, više puta.

Zastala sam i nekoliko puta ponovno pročitala odreĎeni odjeljak:

Bit će za tebe još toga što treba uĉiniti, dok uĉiš ponovno ţivjeti, ali
najvaţnija stvar koju trebaš imati na umu, ljubavi moja, jest sljedeća:

Trofej knjiga 274

 ŢELIM da kreneš dalje. Na svaki naĉin. Molim te. Kad sam te natjerao da
obećaš da ćeš ţivjeti, na to sam mislio. Nastavi.

Voli opet, Nadia.

Da, ĉak i to.

Priznajem da boli. Ti si moja.

Ali sada me više nema. Vrijeme je da ponovno ţiviš. Imaš previše ljubavi da
bi je skrivala u sebi. Da ostane pokopana ispod mog kostura.

Iskopaj je, ljubavi moja. Kreni. Pokušaj, a zatim prije nego se budeš osjećala
spremom, ponovno je iskoristi.

Ţelim da tako uĉiniš. Oĉekujem to.

Ako se sretnemo u raju, a ti ostatak ţivota budeš provela sama, bit ću ljut na
tebe, ljubavi.

Ţivot je da se ţivi. Zato ţivi.

Lako je tebi reći, Adriane, nisi ti ostao ovdje, pokušavajući to učiniti.

Kako da to uradim?

Nisam spremna.

Nikada neću biti spremna.

Ali pretpostavljam da je to bila njegova poanta, ha?

Vratila sam pismo natrag u omotnicu, zatim u torbicu.

Trofej knjiga 275

 Kasno je. Duboka tama, u noći ispunjenoj pjesmom cvrčaka. Svjetlo na
trijemu mu je uključeno. Nisam razmišljala. Niti planirala. Samo sam pustila da me
noge odvedu do njegovog trijema. Pustila sam da mi šaka pokuca na njegova vrata.

Zaboravila sam kako sam odjevena dok nije otvorio. Moje najudobnije,
najuţe, najkraće sportske hlače, koje donedavno nisu odgovarale; sportski
grudnjak, tanka dukserica, zakopčana samo do pola. Nije bilo više izbočenih
rebara, a konačno sam imala što staviti i u grudnjak. Gotovo sam zaboravila kakav
je to osjećaj.

Pogled mu je kliznuo prema dolje, zatim se vratio, zaustavivši se na mojim

očima. „Bok.“

Nisam imala pojma što ţelim reći. „Hm, bok.“

Ne baš sjajan početni potez.

„Razmislila si o onome o čemu si trebala razmisliti?“ Pitao je.

Nasmijala sam se. „Ne. Samo sam shvatila da nikamo ne stiţem pa sam
odustala.“

Pustio je da se vrata otvore, otkrivajući svoj stol, gdje je pokraj čaše stajala
poluprazna boca viskija, zajedno sa njegovim materijalima za rezbarenje. „Ţeliš
ući?“

Prvi put je pitao.

„Uh, moţemo sjesti vani.“

„Dobro.“ Pogledao je prema kuhinjskom pultu, gdje je mali stalak za vino od

kovanog ţeljeza stajao prazan. „Nemam vina ili šampanjca. Samo viski ili pivo.“

„Bi li se naljutio ako zatraţim puno leda u viskiju?“

Trofej knjiga 276

 „Ne,“ nasmijao se. „Nisam takav viski snob. Volim odreĎene stvari i
pretpostavljam da je istina kako ne pijem jeftina sranja, ali ako ga voliš sa ledom,
voliš ga sa ledom. U tome nema ništa loše.“

Izvadio je čašu iz ormarića, posegnuo u zamrzivač – taj hladnjak je antikni, u

boji avokada, do pola njegove visine - uzevši bijeli pladanj sa ledom. Uvijao ga je,
dok je led pucao. Stavio je četiri velike kocke u čašu, zatim petu za svaki slučaj,
napunivši čašu viskijem boje ćilibara.

Sjedili smo na trijemu, u stolicama za ljuljanje – to je sigurno bio komplet od

četiri komada, dvije njegove i dvije moje, jer su izgledale gotovo identično,
razlikovale su se samo po istaknutim, pojedinačnim zanatskim vještinama koje su
ugraĎene u njih. Viski je mirisao na dim, imao je okus vatre i meda. Bio mi je
gotovo ljepljiv na jeziku, a led na usnama hladan dok sam pijuckala.

„Što si time htjela reći?“ Pitao je.

Nisam morala pojašnjavati o čemu pita.

„Mislim da je bilo više zbog toga da vidim kako bih se osjećala ako te ne
viĎam svaki dan.“ Jedva sam progutala – istina je preteška da bi mi lako prešla
preko usta. „Previše sam se navikla da te viĎam svaki dan. Ne znam što da radim s
tim.“

„Nema ništa pogrešno u tome da se udovica i udovac upoznaju, Nadia,“

rekao je, glasom tihim i grubim. „Nisam siguran da bi u fizičkom smislu mogli biti
sporiji nego što smo bili.“

„Znam.“ Lagano sam protresla čašu, led je zveckao. „Pretpostavljam kako

nisam sigurna da sam spremna za bilo kakav polagan postupak.“

„Ne mora biti tako,“ rekao je.

„Ali jeste.“ Pogledala sam ga. „Oboje to znamo.“

Trofej knjiga 277

 „Da, valjda.“

„Ţeliš li da bude tako?“ Pitala sam, paţljivo promatrajući njegovu reakciju.

„Postoji li nešto što bismo trebali usporiti?“

Kimnuo je, kao da mu je glava teška, preteška za vrat. „Da, mislim da je

tako.“ Otpio je. Zagledao se u jezero, koje je bilo osvijetljeno samo djelićima
mjeseca iza pokidanog pokrivača sivog oblaka. „Rekao sam da mi se sviĎaš. To i
mislim. Ne znači da nije čudno ili zastrašujuće. I teško. Ne znači da znam što
dovraga radim. Ali se neću pretvarati da ne... osjećam ono što osjećam. Ako ti nisi
spremna, shvaćam. Mogu biti prijatelj. Ionako je sve to trenutno, zar ne? Kava na
trijemu. Obrok tu i tamo. Šetnja oko jezera. Piće navečer.“ Ponekad je zvučao kao
da je iz drugog milenija, starijeg doba.

Pili smo viski sa ledom, slušali cvrčke i ţabe, gledali posljednje krijesnice
kako lagano nestaju u toploj večeri.

„SviĎaš se i ti meni,“ šapnula sam. Tako tiho da sam se pitala je li me uopće

čuo.

Jeste. Pogled mu je kliznuo prema meni. Istraţivao me.

„Uvijek se kaţe kako je prvi korak najteţi,“ promrmljao je grubim, hrapavim

glasom. „Moţda je to istina.“

„Moţda jeste,“ sloţila sam se.

Dovršila sam svoj viski.

„Kava ujutro?“ Zvučao je kao da se nada.

To je učinilo nešto vrlo zamršeno mom trbuhu.

„Da,“ rekla sam. „Moj trijem, šest i trideset.“

Trofej knjiga 278

 „Moţeš li, uh, jednom, ako ti se prohtije, napraviti onaj kruh sa malim
komadima čokolade? Baš je dobar.“

Nasmijala sam se. „Pain au chocolat.“ Drago mi je što je odabrao taj – nikad
ga nisam pravila za bilo koga, osim njega. „Da. Mogu.“

„Nisam mislio sutra ujutro.“

„Znam.“ Razmišljala sam koliko bi vremena trebalo. „Morat ćemo vidjeti

koliko rano ću se probuditi.“

Vratila sam se kući, osjetivši kako me promatra. Osjećaj da me gleda,

promatra, vidi – nije mi smetao. U njegovim očima nije bilo osude. Ni saţaljenja.
Samo toplina, razumijevanje i dubina duše, koju je neki dio mene, čini se
prepoznavao.

Kao kada sretnete nekoga i učini se da ste prije bili prijatelji, ako biste
vjerovali u reinkarnaciju. Slično tomu je sa Nathanom. Samo... daleko sloţenije.

Otišla sam u krevet, razmišljajući o Nathanu dok sam tonula u san. To je bilo
nešto novo.

_____

Sljedećeg jutra smo pili kavu.

Napravila sam pain au chocolat, on kajganu sa slaninom u ogromnoj tavi od

lijevanog ţeljeza.

Završili smo sa jelom. Ispijali smo kavu i gledali kako se sunčeve zrake boje
lososa probijaju kroz rub borova nad jezerom.

Trofej knjiga 279

 „Ima jedan restoran, odmah izvan grada,“ odjednom je rekao Nathan.
„Pretpostavljam, ljepše mjesto. Na jezeru poput ovog. Ţeliš li izaći na večeru tamo
sa mnom, večeras?“

Teško sam progutala. „Ja... Ja...“ Pretraţivala sam sebe, ponovno se istina
pretvorila u ljepljivu, višeslojnu stvar u meni. „Da, ţelim.“ Liznula sam usne,
prstom prešla po rubu šalice. „Ovo moţe biti čudno i glupo, ali... moţemo li se
voziti odvojeno?“

Osmijeh mu nije bio podrugljiv. „Da, naravno.“

„Ja samo -“

Podigao je ruku i zaustavio me. „Što sam rekao o objašnjenjima i

isprikama?“

Uzdahnula sam, gotovo se smijući sebi. „Dobro.“ Uzela sam posljednji

komad slanine, jer je bilo očito da on neće, zagrizavši ga. „U koliko sati?“

„Polazak u šest?“

„U redu. Sljedeće pitanje: što da obučem?“

Slijeganje ramenima. „Nije formalno mjesto, mislim. Nikada nisam bio

tamo, ali ljudi u gradu su mi rekli da je lijepo. Što god to značilo.“ Pokupio je
mrvice tijesta i komadiće čokolade sa sada praznog tanjura. „Zove se The Boat
Dock.49“

„Onda u šest sati.“

Kimnuo je. „Nadia, samo da znaš, ovo mogu biti samo dva prijatelja koja
zajedno objeduju -“

49
Pristanište za čamce

Trofej knjiga 280

 „Pravilo da nema objašnjenja ili isprika je tvoje, Nathane. Vrijedi i za tebe.“

Uglavnom više nisam ţeljela kontrolirati ništa od onog čemu sam ţeljela dati
neko značenje.

Osmijeh mu se kolebao, kao da je ţelio biti sretan, nestrpljiv, uzbuĎen, ali

bez očekivanja ili dopuštanja da vidi što zapravo osjeća. Ili neka zbunjujuća
emocionalna primjesa svega toga i još više.

Činilo se da niti jedno od nas ne zna što sljedeće reći; upravo smo se
dogovorili za spoj, koji je to bio unatoč mojoj opreznosti da se vozimo odvojeno.

Nismo ga tako nazivali. Nismo ga nazivali nikako. Ali radi se o muškarcu i

ţeni, koji su se prešutno sloţili kako zapravo postoji nešto što polako napreduje,
izlazeći na zajedničku večeru. Korak dalje od doručka na trijemu, ali neusporedivo
sa pozivanjem unutra na čašu vina uz vatru.

Zgrabio je svoje kuhalo i tavu. Ustao. Spustio se jednu stepenicu, okrenuvši

se oklijevajući.

„Radujem se večeri sa tobom, Nadia.“

„Radujem se i ja.“ Ustala sam. Nisam sigurna zašto. „Vidimo se u šest?“

Zakikotao se. „Bit će ovo dug dan, zar ne?“

Nasmijala sam se tome. „Da, mislim da hoće.“

„Hm, jesi li ikada pecala?“

Podigla sam obje ruke. „Ne ako mi ne platiš, Nathan.“

„Previše dosadno, ha?“

Trofej knjiga 281

 „Gledanje golfa je dosadno. Gledanje C-Spana50 je dosadno. Ribolov je…
nešto za što nema riječi.“

„Znači, to je ne.“

„Čvrsto.“

„Vidimo se u šest.“

Nasmijala sam se. „Da, vidimo se u šest,“ povikala sam za njim. „Ako uloviš
nešto, ja ću kuhati. Mislim da se sjećam kako.“

Odmahnuo je rukom. „Sve je sitno tamo. Zabavno je loviti, ali ne vrijedi

pokušati jesti.“ Čudno je kako nam je oboma bio problem završiti razgovor.

Nasmiješio mi se preko ramena kad je razgovor nekako naglo, nespretno

završio, jer on ima svoje obaveze, ja svoje i vidjet ćemo se kasnije. Pa, treba li se
oprostiti, reći da se vidimo kasnije ili jednostavno prestati pričati, nastavivši raditi
ono što radiš dok ne doĎe vrijeme ponovnog susreta? Čini se kako se niti jedno od
nas ne snalazi u tome.

Nisam se mogla prestati pitati što to znači, a onda se nastavila pitati znam li
ipak, samo ne ţelim priznati.

Vrijeme je da provedem ostatak dana brinući o tome što ću obući na ovaj

spoj-ne-spoj.

Je li to spoj?

Ţelim li da bude?

_____

50
Američka kabelska i satelitska televizijska mreža

Trofej knjiga 282

 Ušla sam unutra i pretraţila svoju odjeću na vješalicama, haljine, suknje,
bluze. Dok sam isprobavala odjevne kombinacije, takoĎer sam eksperimentirala
kakav bi bio osjećaj dopustiti sebi da priznam da večeras sa Nathanom jeste spoj i
da zapravo ţelim da tako bude.

Nisam to baš mogla zamisliti.

Nisam bila na spoju, u smislu upoznajem-te-jer-mislim-da-mi-se-sviĎaš,

otkad sam srela Adriana na prvoj godini studiji. To se činilo prije jako, jako puno
vremena. Jer, dovraga, bilo je. Bilo mi je devetnaest godina kad sam ga upoznala.
Prije gotovo dvadeset godina.

Osjećala sam se staro.

SviĎao mi se Nathan. To nije bilo upitno. Ali mrzila sam taj osjećaj,
izgledalo je kao da u šestom razredu prvi put izlazim sa simpatijom. SviĊam li ti
se, provjeri da ili ne. Ali koji još jezik postoji za taj osjećaj? Cijenila sam ga.
Uţivala sam provoditi vrijeme u njegovoj blizini. Razgovor s njim bio je lagan,
prirodan i ţivahan. Osjećala sam se sigurno uz njega. Ni u jednom trenutku, nikada
nije učinio ili rekao nešto zbog čega bi mi bilo fizički neugodno, što bi me gurnulo
preko mojih granica prikladnosti i udobnosti. Nije me gledao kao komad mesa.

Mislim, donedavno barem, na meni ionako i nije bilo mesa zbog kojeg bi me
gledao na taj način. Bila sam mršava. Kad sam dobila Adrianovo pismo, radila sam
stotinu sati tjedno, spavala maksimalno četiri ili pet sati noću i jela moţda tisuću
kalorija dnevno, većinom puno manje, a ono što sam jela bilo je uglavnom
nutritivno beskorisno, komadići voća, malo sira, smrznuti burrito iz Cotscoa u
mikrovalnoj pećnici, pola Ďevreka umočenog u krem sir dok sam se vozila na
posao.

Donekle sam se vratila u normalno stanje. Nisam se čak ni bavila jogom. Jela
sam, spavala i opuštala se. Čitala. Jedva da sam imala ono što biste mogli nazvati
hobijem. Pročitala sam gotove sve knjige u potkrovlju, što će potaknuti još
odlazaka u gradsku knjiţnicu, naročito što sam već bila tamo sa Nathanom.

Trofej knjiga 283

 Dosta sam se udebljala, što je prvi put u ţivotu bila dobra stvar. Ne samo da
sam ponovno morala nositi grudnjak, već ga više nisam stezala na najuţim
kopčama. Traperice mi nisu visjele s bokova. Hlače za jogu su mi bile zategnute
oko nogu, umjesto da se labavo opuste. Odgovarajuće majice pristajale su kako je i
trebalo. Zapravo sam se mogla pogledati u zrcalo, ne najeţivši se.

Poseban slučaj je bio što sam se prvi put nakon nekoliko mjeseci, ako ne i
godinu dana, skinula gola i stala ispred zrcala u punoj duţini na straţnjoj strani
vrata kupaonice, pogledavši se. Još uvijek se nisam osjećala lijepo, ali to je
vjerojatno bio sličan mentalni problem kao i svaki koji je imao bilo kakve veze sa
onim kako zapravo izgledam. Kosa mi je opet bila sjajna, blistava i puna ţivota,
iako sam morala podrezati vrhove. Koţa mi više nije bila tanka, suha, ţućkasta niti
blijeda. Uvijek sam bila sklonija vitkosti, ali sam napokon opet imala nešto poput
ţenskih oblina i to mi se svidjelo.

Osjećati se ipak lijepo, a kamoli prekrasno ili poţeljno? Za to će trebati

prokleto više od ponovnog popunjavanja grudnjaka i donjeg rublja. To je do srca.
Morate se svidjeti sebi da biste se osjećali lijepo. Netko vas mora poţeljeti da biste
se osjetili poţeljno. Nisam bila sigurna da sam na mjestu gdje je bilo što od toga
bilo moguće. Dolazila sam tamo polako, ali još nisam stigla.

Mislim… ako ću biti brutalno iskrena prema sebi, dio mene nije ţelio stići
tamo. Dovoljno voljeti sebe da se osjećam lijepo i imati nekoga u ţivotu da me ţeli
tako da se opet osjetim poţeljnom, znači da sam krenula dalje. Ostavila Adriana iza
sebe.

Pustila ga.

Nisam spremna to uraditi.

Nikada neću biti spremna.

Zašto onda izlazim na spoj sa Nathanom?

Trofej knjiga 284

 Zbog tog drugog dijela mene, koji ţeli da se osjeća lijepo i poţeljno, ako ne
cijenjeno i ponovno voljeno, onda barem vrijedno divljenja i dopadanja.

Znam da je to vrlo nepravedno prema Nathanu, ali idem na ovaj spoj-ne spoj
sa velikom zadrškom. Svjesna da radim nešto za što znam da nisam psihološki ili
emocionalno spremna dopustiti, ne u potpunosti onoga što jeste, moglo bi ili
trebalo biti.

Je li ovo još jedan eksperiment, kao tjedan bez njega?

Ili je riječ o eksperimentu druge vrste, onom u kojem testiram njegovo

mišljenje, puštajući ga na korak-dva bliţe, još malo prema sebi? Ţelim ga
upozoriti, na način:

Pazi-ovdje je mrak, blizu mog srca, blizu duše. Zavjese su navuĉene, plahte
prekrivaju namještaj. Prašina je u kutovima. Duhovi jauĉu odajama. Jesi li siguran
da te ţelim pustiti unutra?

Odškrinula sam vrata, puštajući ga da proviri, moţda će vidjeti napuštenu

olupinu u meni i prestrašiti se. Ili ću se moţda ja uspaničiti, zalupivši mu vrata pred
nosom.

Više nisam ni znala.

Idem na ovaj spoj-ne-spoj, ali kako ću reagirati, za mene je misterija.

Trofej knjiga 285

 Bio je treći ili ĉetvrti izlazak sliĉan spoju prije nego što se osjetilo bilo što
osim prijateljskog druţenja.

Njegovo gledište. Bilo je pet i trideset, već sam sat vremena bio spreman pa
sam čitao da mi proĎe vrijeme. Moţda, moguće, nadajući se nekim korisnim
savjetima o tome što bih, dovraga, trebao raditi, osjećati, reći ili biti. Savjetima u
vezi s njom.

Prvi spoj, samo smo razgovarali, na prednjem trijemu moje kuće. Drugi,
otišli smo prošetati u park, udaljeni nekoliko metara jedno od drugog, kao
udvaranje u devetnaestom stoljeću. Treći spoj, odvela me do svoje kuće, donio sam
gotovu hranu iz kineskog dućana, jeli smo na njenoj straţnjoj terasi, nije bilo
alkohola i sjedili smo na suprotnim stranama ĉetvrtastog staklenog stola sa rupom
za kišobran u sredini, kojeg nije imala. Tada je bilo gotovo kao spoj. Ĉetvrti put
smo prešli neku vrstu nevidljive crte. Našao sam mjesto putem interneta, osamljeni
restoran u brdima, okruţen šumama i autocestama sa dvije trake. Pretpostavio sam
da će voţnja do tamo biti isto toliko spoj koliko i sama veĉera.

Mjesto se zove The Boat Dock. Slatko, neobiĉno i jedinstveno. Ima vrlo
nepogodan nautiĉki poloţaj, obzirom da je jezero na kojem je smješteno jedva
dovoljno za Jet Skije i rekreacijsku voţnju. Ne bih to nazvao toĉno teţnjama za
veliĉinom, ali skoro. Velika, debela, nautiĉka uţad na zidovima u kićenim
ĉvorovima, koji vjerojatno imaju sloţena imena i funkcije. Vesla s brodskih
ĉamaca, duga tri metra, trebala su biti priĉvršćena u prstene na ĉamcima. Nacrt
karata i mapa sa nepotpunim prikazima obalske linije i zastarjelim imenima
poznatih mjesta.

Trofej knjiga 286

 Ali, ugodno je, sa malim separeima u sjenovitim kutovima, svjećicama na
stolovima i jelovnicima na jednoj stranici, zaštićenim plastikom sa uvoznom ribom
i ĉipsom, soĉnom teletinom i preskupim janjećim kotletima. Niski stropovi i veliki
prozori s pogledom na labirint pristaništa oštećenih vremenskim prilikama,
ukrašeni viškom uglavnom ukrasnih uţadi.

Sjedili smo vani, gdje su tiki baklje51ispuštale gusti plin koji je mirisao na
citronelu. Na sredini stola bila je mala, staklena vaza sa jednom jarko
naranĉastom Gerbera tratinĉicom.

„To mi je omiljeni cvijet,“ rekla je, usputno komentirajući. Zapamtio sam tu

sitnicu-Gerbera tratinĉica. Shvatio sam.

U pozadini je svirala glazba, sa popisa koji se ĉinio kao da se prevrće

izmeĊu instrumentalnih melodija nadahnutih francuskim harmonikama i starih,
spremnih zvukova Frank Sinatre. Nekoliko je puta preokrenula jelovnik, zatim ga
odluĉno odloţila. Naruĉila je piletinu u umaku od parmezana, a kada je stigla,
omaknut će mi se da kaţem da ako restoran ima piletinu u umaku od parmesana,
ona je to dobila. Pokušala je milijun puta napraviti to kod kuće, ali nikada nije
uspjelo kako treba. Pohanje nikad nije bilo dovoljno hrskavo i zlatno smeĊe, sir
nije bio topljiv na isti naĉin, a umak nikada nije imao pravu ravnoteţu izmeĊu
glatkog i gustog. Dakle, piletina u umaku od parmezana ostala je poslastica koju
nikada nije mogla dobiti nigdje, osim u restoranu.

Još jedna sitnica.

Mrzila je Franka Sinatru – i to sam saznao na tom spoju. Mislila je kako

zvuĉi samodopadno, kao, znam da sam izvanredan, biste li mogli samo poslušati
ovaj moj glas? Pjevam, dušo. Zar te to ne onesvješćuje?

Toliko stvari treba znati. Teško je upoznati cijelu osobu ispoĉetka. Tako smo
komplicirana stvorenja. Mi muškarci i ţene smo, barem za mene
šestodimenzionalna slagalica bez referentnog okvira za rad.

51
Vanjsko svjetlo koje gori plin ili ulje, pričvršdeno je na kraj dugog stupa učvršdenog u zemlju.

Trofej knjiga 287

 Puno smo više od zbroja naših dijelova, više od srednjih imena, omiljenog
uĉitelja u osnovnoj školi, prvog poljupca, koji vas je najbolji prijatelj izdao u
srednjoj školi i u seksu, koju hranu mrzite i volite, koje glazbenike volite mrziti, a
koji vas natjeraju da plaĉete, jer je uz tu JEDNU pjesmu vezano toliko jebenih
uspomena, za koju se ĉini da svira uvijek kada se dešavaju teška sranja. Za mene je
to „Satellite“ od DMB-a. Svirala je kad sam izgubio nevinost i kad smo prekinuli,
bila je na radiju kad smo krenuli u propast i kad je moja supruga poginula. Tako
da je sada ne mogu slušati. Ĉujem je, još uvijek volim tu prokletu pjesmu, jer je
jednostavno tako dobra, ali svaka nota šalje na mene pljusak emocionalnih koplja,
montaţu neugodnog seksa, vikanja punog suza i trenutak kad sam znao da je mrtva,
kad joj je gusta, crvena krv kapnula na kopĉu sigurnosnog pojasa, a oĉi joj postale
staklene i prazne poput oĉiju u prepariranoj, jelenskoj glavi.

Sada moram sve iznova, s njom-NOVA ona. Jer je druga ona još uvijek tamo,
zar ne? Unutra, u tkivu mojih mišića i tamnim ţilama sjećanja. Sada moraju
koegzistirati. Prethodna ona je voljela Ol'Blue Eyes, smatrala je njegovu glazbu
nepodnošljivo romantiĉnom. Nije voljela talijansku hranu, smatrala ju je
preteškom, prebogatom. To moraš zapamtiti.

Sranje.

Proklet bio, Adrian Bell. Proklet bio. Ti si bio taj koji je umirao; pa kako si
DOVRAGA sve to točno znao?

Malo o pjesmi, toj pjesmi? “Found Out About You,” Gin Blossoms. Lisa i ja
smo plesali uz nju na prvom spoju u ronilačkom baru, nakon toga je bila
sveprisutna tijekom našeg zajedničkog ţivota, svirajući na Bluetooth zvučniku na
balkonu, jedne vruće noći kada se klima ureĎaj ugasio, a mi smo se polako seksali
na pokrivaču u dvorištu i u automobilu na putu do O/B52gdje smo otkrili da je
pobacila i da, na radiju u kupatilu restorana, doslovno nekoliko trenutaka prije nego
mi je zazvonio telefon s viješću o njenoj smrti.

Tako da, zajebi tu pjesmu.

52
Kratica za opstetričara

Trofej knjiga 288

 Jer to je još uvijek dobra pjesma.

Zatvorio sam knjigu i provjerio vrijeme; 5:58.

Gerbera tratinčica, piletina u umaku od parmezana i bez Franka Sinatre. Ipak,

koliko je to zapravo ona? Nadia. Voljela je crno vino onako kako je naglasio u
svojoj knjizi. U stvari, svaki detalj o Nadiji u knjizi bio je istina o Nadiji.

Posljednji put sam provjerio svoj odraz, kao da će se promijeniti. Podšišao

sam bradu tako da nije čupava, počešljao kosu pa nije bila tako razbarušena. Moje
najbolje traperice, najčišće Caterpillar čizme i zeleno-plavi, provjereni flanel, od
kojeg bi Lisa uvijek poludjela.

To je samo košulja. Dobro sam izgledao u njoj. Nositi tu košulju za drugu

ţenu ne znači izdati Lisu.

Nije tako.

Pitam li se ili govorim sebi? Nisam siguran.

Umjesto kolonjske vode, iskoristio sam trik koji je Lisa izmislila za mene;
ostrugao sam male, spiralne komade svjeţeg cedra, uguravši ih dţepove na
prednjem dijelu košulje, koju sam zatim zakopčao. Bum-svjeţi miris cedra, bez
ulja.

Čiste ruke, čisti nokti. Svjeţ dah.

Prošla je vječnost otkad sam ovo radio, ruke su mi bile pomalo drhtave, pitao
sam se radim li ispravnu stvar, propuštam li nešto.

Bilo je 18:02, izašao sam van.

Volio bih da sam imao vremena otići do grada i kupiti joj tratinčice. Onda
sam se zapitao bi li bilo previše ishitreno, prerano, pokloniti joj cvijeće.

Trofej knjiga 289

 Vrtio sam ključeve kamioneta oko srednjeg prsta, čekajući je.

Izašla je nekoliko minuta kasnije. Dah mi je zastao. Tamnoplava, košulja-

haljina do bedara, sa širokim, smeĎim, koţnim remenom oko struka, duge,
preplanule noge, gole izmeĎu ruba i čizama do koljena, slične nijanse smeĎe boje
kao i remen. Košulja-haljina je imala nekoliko gumba koji su joj se spuštali niz
grudi, većinu je ostavila otkopčanima. Je li našminkana? Nisam mogao razaznati.
Što znači da ako jeste, dovoljno ju je vješto nanijela, da ne bih trebao znati. Oči su
joj danas izgledale svijetlo zelene, smaragdnije od ţada. Usne su joj bile punašne i
crvene.

„Izgledaš...“ traţio sam prikladnu, točnu riječ, odabravši uobičajenu, ali

istinitu. „Lijepo.“

Nasmiješila se, zadirkujući. „Morao si razmisliti o tome, Nathan.“

„Samo zato što postoji puno riječi koje bih mogao iskoristiti.“ Nasmiješio
sam joj se. „Predivno. Oduzima dah. Zadivljujuće.“

Zacrvenivši se, sagnula je glavu. „Hvala.“ Glava joj se podignula, pogled

prešao preko mog ramena, do kose. „Ti takoĎer izgledao odlično. Stvarno mi se
sviĎa ta košulja.“

„Hvala.“ Nespretno sam je potapšao rukom po bedru. „Pa, hoćemo li?“

„Naravno. Slijedit ću te.“

Oklijevao sam. „Sigurno se ne ţeliš predomisliti u vezi odvojene voţnje?

Odgovara mi u svakom slučaju.“

Napravila je grimasu. „Da. Jednostavno bi mi tako bilo ugodnije.“

Trofej knjiga 290

 „U redu. Dobro, nije daleko i nije teško pronaći. Samo na kraju ceste
skrenemo desno, prema autoputu, zatim lijevo na sljedećem raskriţju, moţda osam
kilometara juţno, restoran je sa desne strane još nekoliko kilometara odatle.“

Namrštila se, ali uz osmijeh. „Slijedit ću te. Samo me nemoj izgubiti.“

Pogledao sam njen mali, crveni kabriolet. „Mislim da ne moramo brinuti o

tome, dok to voziš.“

Prevrnula je očima. „Nisam demon brzine. Adrian se mrzio voziti sa mnom,

jer sam uvijek opsesivno pazila na ograničenje brzine.“

„Lisa se mrzila voziti sa mnom iz suprotnog razloga – uvijek sam minimalno

5 kilometara brţi od drugih.“

Trenutak tišine kad smo oboje shvatili da smo upravo spomenuli svoje mrtve
supruţnike nekoliko trenutaka prije odlaska na spoj...

Ali to nije bio spoj, jer smo se vozili odvojeno i pretpostavljao sam da će se
boriti sa mnom oko računa.

Uzdahnula je. „Dobro, to je bio ubojica razgovora.“

„U redu je. Što kaţeš na to da postavimo pravilo da se nećemo osjećati loše,

neugodno ili čudno ako se desi da tako nešto komentiramo. To je dio naših ţivota,
dio onoga što jesmo, nema smisla oko toga okolišati.“

Kimnula je, pokušavajući se malo nasmijati. „Mislim da je to dobro. U

stvari, to je jedan od prvih puta da sam ga spomenula, a da nisam osjetila kako ću
se histerično slomiti. Dakle, to je u redu.“

„Laganim koracima Bob, dušo.“53

53
Citat iz filma „What about Bob“

Trofej knjiga 291

 Nasmiješila se. „Ţelim, Ja ţelim, moram, moram.“

Smijali smo se zajedničkoj poveznici, onda sam otvorio vrata svog

kamioneta. „Spremna?“

„Kao nikad,“ rekla je, ne dajući mi vremena da obradim ono što je rekla,
uputila se prema svom automobilu.

Nisam se morao puno pitati što je mislila, jer sam ipak shvatio. Nikada nisi
spreman. Ne moţeš biti.

Do restorana je trebalo nešto dalje nego što sam mislio – više trideset minuta,
nego petnaest. Kad smo stigli, parking je bio prošaran vozilima, većinom
luksuznim automobilima, koja su prije nekoliko godina bila prestiţna, sada pomalo
zastarjela, ali i dalje jako lijepa. Nekoliko kamioneta poput moga i nekoliko
prašnjavih, malih, osjetljivih limuzina. Nije bilo puno, lista čekanja nije bila
popunjena, ali pristojna guţva za... koji god dan u tjednu da je bio.

Bila je veća nego što sam očekivao, dugačka, niska zgrada koja se prostirala
oko krivudave obale dugog, uskog jezera, koje je blistalo u crveno-zlatnom zalasku
sunca. Drveni stupovi, visoki do pojasa, povezani debelim, nautičkim uţima,
odrţavali su drvenu dasku koja je vodila do ulaznih vrata. Zgrada je bila bijela sa
plavim ţaluzinama, sivkastim krovom, puna visokih, uskih prozora poredanih oko
cijelog objekta.

„Dobro miriše,“ promrmljala je.

Bio sam u iskušenju da otkrijem svoju tajnu, ali krenula je unutra, zatim nas
je pozdravila domaćica, pitajući imamo li rezervaciju.

„Da. Dvije, na ime Fischer, u šest i četrdeset pet.“

Nadia je podigla pogled prema meni. „Rezervirao si?“

Trofej knjiga 292

 „Jutros, nakon što smo se dogovorili da idemo. Jednostavno nisam ţelio doći
ovdje i sat vremena čekati slobodan stol.“

„Oh. Vjerojatno pametno.“ Izgledala kao da se osjeća nesigurno u vezi ovoga

koliko i ja.

Mjesto je otmjeno. Očekivao sam slatki, mali kutak, lijep, ali ne super
luksuzan. Ovo je... više od toga.

Niski stropovi, teške, drvene grede. Puno stupova, visoki nasloni sa pregršt
malih svijeća i jednim cvijetom u sredini. Sve točno kao u knjizi. U opisu je
djelovalo ugodno. Cjelokupni dojam, sad kad sam ovdje, daleko je više prisan i
romantičan.

Domaćica nas je odvela do stola u straţnjem dijelu restorana, s pogledom na

jezero i pristaništa. Zidovi duţ cijele straţnje strane bili su otvoreni u obliku
harmonike do krajnjih kutova, tako da je cijeli straţnji dio zgrade bio izloţen
toploj, ranoj, jesenskoj večeri. Naš je stol bio mali, zidovi iza leĎa visoki. Jedina
svjetlost osim zalaska sunca, dolazila je od ukrasnih svjećica koje su bile vrlo
vješto, neformalno rasporeĎene oko male vaze od plavog stakla sa izraĎenim
mjehurićima, u kojoj je bila jedna profinjena Gerbera tratinčica. Bijele, platnene
salvete bile su urolane oko srebrnog posuĎa. Stol je bio od grubog, starog drveta-
stvarno star, ne preureĎen da izgleda tako; kao stolar, mogao sam primijetiti
razliku. Francuski nadahnuta, polu-mornarska glazba svirala je tiho u pozadini.

Gledala je uokolo, sve upijajući. Izgledala je, mom moţda neuvjeţbanom

oku, pomalo bolesno, da tako kaţem. Kao da je ovo više nego što je očekivala, više
od onoga na što je bila spremna.

Konobarica je bila mlada, ţivahna i učinkovita. Obuzeo me instinkt kada je

upitala ţelimo li započeti vinom, čak nisam morao ni pregledati ostatak vinske
ponude kada sam ugledao Joseph Carr, naručivši nam bocu – mislim da ona voli
crna vina čiji nazivi započinju sa J. Gledala me dok sam naručivao za nas,
bojaţljivo i suzdrţano. Vino je stiglo, razmijenili smo nekoliko riječi. Naručio sam
nam hladno predjelo, oči su joj zasvijetlile. Oboţavala je sir.

Trofej knjiga 293

 Umakala je mrvičasti, bijeli, kozji sir u svjeţi med koji je bio posluţen sa
komadićima saća, a tu su bili i otmjeni, mali, bijeli bademi, posuti solju,
parmezanom i uljem, masline bez koštica, ušećereni orasi, tanke pastrami 54 kriške i
ostala otmjena mesa, čija imena nisam mogao ni izgovoriti, sve lijepo aranţirano.

Vino nam je razvezalo jezik, predjelo je pomoglo. Bila je to vrsta razgovora

koja teče prirodno, lako, ali da ste me pet minuta kasnije pitali o čemu smo pričali,
ne bih znao. Samo smo razgovarali.

Zatim se naš posluţitelj vratio po narudţbu za večeru, Nadia je još uvijek

pregledavala jelovnik, ali nekako sam znao što ţeli. Moţda zbog vina, moţda zbog
ţivaca. Lisa je voljela kada bih naručio za nas, govorila bi da je to oslobaĎa
pritiska. Mislim da je jednostavno htjela ostati iznenaĎena, voljela je znati da je
poznajem dovoljno dobro da naručim ono što bi ona ţeljela.

„Za mene goveĎi odrezak, srednje pečen, krumpirići sa tartufima i dnevna

ponuda povrća,“ čuo sam se kako govorim. „Za nju piletina u umaku od
parmezana, domaća salata, kremasti preljev.“

Zatvorila je usta, otvorila, zatvorila, otvorila. „Hm. Mogu li dobiti pomfrit sa

tartufima uz piletinu?“ Mislim da je to dodala samo da bi se protivila tome što sam
naručio za nju.

Kad je konobarica otišla, sa blokom za bilješke uguranim u crnu polu-

pregaču, Nadia se nagnula naprijed. „Zašto si naručio za mene? Kako si znao da
volim piletinu sa parmezanom?“

„Ja -“ progutao sam. Nisam imao pojma što da odgovorim.

„Je li i to slučajnost?“ Zagrebla je noktom po stolu, prateći duboke, ostarjele

ţlijebove. „Ponekad se čini kao da jednostavno znaš stvari o meni, Nathane. To je
čudno.“

54
Sezonska dimljena govedina

Trofej knjiga 294

 „Ţao mi je,“ rekao sam. „Pretjerao sam.“

„Samo... volim piletinu sa parmezanom.“ Zvonko se nasmijala. „Kao,

neobična ljubav. Ni sam ne znaš koliko sam puta pokušala to pripremiti za sebe,
nikada nije bilo sasvim u redu. Ako sam jednu stvar uradila dobro, druga je bila
pogrešna.“

Gotovo doslovno iz knjige.

„Dobra pretpostavka,“ rekao sam, ali glas mi je bio slab, tih, grub.

„Kako pretpostaviš da netko voli piletinu sa parmezanom?“

„Voliš sir, a to je na jelovniku izbor sa najviše sira.“ Istina.

Prstima je dodirnula latice njeţne tratinčice. „Ovaj cvijet, takoĎer. Moj

omiljeni. Uvijek je tako drugačije, lijepe boje. Godinama sam ţeljela iščupati
gredice ispred moje kuće i posaditi ih svim različitim bojama Gerberasa, ali nikada
nisam stigla.“

„Nisam imao nikakve veze sa cvijetom,“ rekao sam, pokušavajući da to

zvuči kao šala. „To jeste slučajnost.“

Naslonila se natrag, uzdahnuvši. „Nikada prije nisi bio ovdje?“

Odmahnuo sam glavom. „Ne. Ovo je prvi put. Čuo sam u gradu.“ TakoĎer
istinito-nekoliko ljudi u gradu preporučilo mi je ovo kao mjesto lokalnog ponosa.

„Draţesno je. Vrlo... intimno.“ Nije bila sigurna smatra li to pozitivnim.

Svirala je Sinatrina pjesma. „My Funny Valentine.“

Naborala je nos. „Znam da je njegov glas super nevjerojatan i ţeljela sam da

mi se dopadne, ali iz nekog razloga Frank Sinatra mi je uvijek zvučao
samodopadno.“

Trofej knjiga 295

 Zaista si je poznavao, zar ne, Adrian?

„Samodopadno, ha?“

„Da, kao da je apsolutno siguran da te moţe oboriti šarmom, otpjevavši

nekoliko redaka.“

„Razumijem što misliš. Nikada nisam razmišljao na taj način, ali kada to
kaţeš, mogu osjetiti.“

Pjesma je završila, u restoranu je nastala tišina, vrsta neobične šutnje, kad su

preostali samo okolna zvuci tihog razgovora, zveckanja i klepetanja srebrnog
posuĎa, nakon što je glazba neočekivano prestala. Nisam ni primijetio da je veliki,
crni glasovir bio u prednjem kutu, nasuprot ulaza u kuhinju, a na zatvorenom vrhu
stajali su visoki, srebrni svijećnjaci sa bijelim svijećama, koje su treperile ţutim
plamenom. Muškarac srednjih godina, sjedio je na klupi, odjeven u sivo prugasto
odijelo, bez kravate, otkopčanog ovratnika. Nije bilo glazbene pozadine. Samo je
na trenutak sjeo tamo, glave nagnute na jednu stranu, slušajući klavir ili glazbu u
zraku koju je sam on mogao čuti. Onda se začuo lagani zvuk, desnicom je
dodirivao tipke od bjelokosti. To je lagana, vesela melodija, gotovo slučajan
napjev. On tek tako svira. Oţivljava glazbu unutar sebe, uz klavir. Polako se
pridruţuje i druga ruka, melodija postaje sloţenija, improvizacijsko majstorsko
djelo koje se kreće od laganog i radosnog do dubokog i promišljenog.

„Stvarno je dobar,“ rekla je Nadia. „Moj prijatelj sa fakulteta, Kyle, je

pijanist. Bila mu je ponuĎena stipendija u nekom otmjenom konzervatoriju na
Istočnoj obali, ali ju je odbio zbog studija sociologije na UNC, uglavnom da bi
mogao biti sa Tannerom. U dnevnom boravku mog studentskog doma, bio je stari
klavir, druţili smo se tamo, radili domaće zadatke, a on bi uvijek bio za tim
nenaštimanim klavirom, svirajući te uţasno teške jazz komade, samo ih napola
doţivljavajući dok je razgovarao s nama, ovakve improvizacijske stvari koje moţe
odsvirati samo šačica ljudi na svijetu.“

„Nije ništa učinio s tim?“ Pitao sam.

Trofej knjiga 296

 „Što, s klavirom?“ Slegnuo je ramenima. „Mislim da nije. Diplomirao je
sociologiju, zatim su se on i Tanner preselili u L.A. Mislim da je jednostavno volio
svirati. Vjerojatno je pronašao jazz bar u kojem je svirao, tako nešto.“ Nakratko me
pogledala. „Imam pitanje. Ne moraš odgovoriti.“

Kimnuo sam. „U redu.“

„Zvuči kao da si imao kompliciran odnos sa ocem. Onako, ţivjeli ste u

divljini i nisi išao u školu. U biti, nisi imao djetinjstvo. Vidim kako bi se ipak
mogao osjećati pomalo gorko zbog toga. Ipak, rekao si da si naučio svirati gitaru
kako bi se povezao s njim.“

Naslonio sam se, uzdahnuvši. „Da, dobro si shvatila-komplicirano je. Ne

znam je li gorčina prava riječ. Bio je ratni veteran. Rijetko je pričao o tome, ali je
imao uţasne noćne more. Budio bi se vrišteći, mlatarajući, dozivajući imena. Ipak,
ne znam sigurno, ali mislim da je bio i POW55. To bi moglo objasniti zašto nije
mogao biti u zatvorenom više od nekoliko sati. Mislim da sam od malih nogu
shvatio to o njemu, da je imao... demone, s kojima se, pretpostavljam, hrvao. Nije
nešto što bi dijete trebalo znati o svom ocu, ali...“ slegnuo sam ramenima. „Dakle,
ne, nisam imao normalno djetinjstvo. Većinu vremena sam proveo učeći kako
pratiti zeca ili jelena, nego baveći se algebrom ili kemijom, više sam vremena učio
kako napraviti sklonište s ničim osim sjekire, nego čitajući, poput, Nathaniela
Hawthrornea.“

„Čekaj, kada kaţeš pratiti zeca...“

Nasmijao sam se. „Mislim, kao, pratiti ga. Pronalaziti mu tragove,

otkrivajući kuda se kreće, gdje se nalazi i kako ga ubiti.“

„Ne moţeš pratiti zeca. Jedva da ostavljaju otiske stopala.“

„Ali su predvidljivi. Hvataš ih u zamku, više nego što ih zapravo loviš.“

55
Ratni zatočenik

Trofej knjiga 297

 „Što to znači?“

„Pretpostaviš kamo će vjerojatno otići i postaviš zamku. ProĎu tim putem,

pokrenu zamku, ona ih ulovi. Čak i najsposobniji prilično brzo slome vrat.“

„Jadni mali zec.“

„Da, ali jadan ti kada nisi jeo meso tjedan dana, jer se jeleni skrivaju, a zec je
jedino što moţeš dobiti.“

„To je bilo tvoje djetinjstvo.“

„Da.“

„Izgledaš prilično... normalno.“

Nasmijao sam se. „Hvala, mislim?“ Uzdahnuo sam. „Što se tiče moga oca i
gitare. Znao sam da moram krenuti svojim putem. Očekivao je to. Samo me
uglavnom pokušavao pribliţiti odrasloj osobi, kako bih mogao shvatiti svoj ţivot.
Dakle, čim sam se osjetio spremnim, znao sam da je vrijeme da odem. Otac je bio
teţak i čudan. Moje je djetinjstvo bilo teško i čudno. Ali me volio. Samo je imao
svoj način da to pokaţe. Kada sam otišao, nedostajao mi je. Nisam ga mrzio. Nije
me zlostavljao. Nikada nije vikao na mene niti me udario. Mnogo čemu me naučio.
Kako da izradim stvari od drveta, kako se ponositi onim što moje ruke mogu
uraditi. Kako vidjeti što drvo ţeli biti i pomoći mu da takvo ispadne.“ Teško sam
progutao; dugo, dugo nisam ovako razgovarao o ocu. „Nedostajao mi je.
Nedostajao mi je njegov glas, te pjesme koje bi svirao. Tu je gitaru uvijek nosio s
nama, gdje god bismo krenuli. Sjedili bismo u skloništu pokraj vatre, a on bi svirao.
Naučio me nekoliko akorda, zajedno bismo pjevali pjesme, što god bi sluhom
mogao dokučiti. Da, kad sam ostao sam, stvarno mi je nedostajao pa sam uzeo
jeftinu, staru gitaru iz zalagaonice, naučio svirati sve njegove omiljene pjesme, jer
sam se zbog toga osjećao... bliţe njemu, pretpostavljam. Kao da smo moţda svirali
istu pjesmu, u isto vrijeme. On negdje u šumi, ja u svom usranom, podrumskom,
jednosobnom stanu, preplavljenim ţoharima i štakorima.“

Trofej knjiga 298

 Teško je trepnula. „To je stvarno slatko, Nathan.“

„Pitala si.“

„Hvala što si mi rekao.“

Hrana nam je stigla, posvetili smo joj se u tišini nekoliko minuta. Prešutnim
dogovorom, ostatak vina smo ostavili za kasnije. Hrana je bila stvarno, stvarno
dobra. Svirač klavira vani je izazivao romantičnom izvedbom pop pjesme koju sam
prepoznao, ali se nisam moga sjetiti imena. Sunce je zašlo, vjerojatno najljepše
ikad.

Završili smo sa jelom, dopustio sam joj da mi da nekoliko presavijenih

novčanica od dvadeset dolara za večeru, stavivši ih na moju karticu. Uzeli smo vino
i izašli na pristanište, šetajući – pruţajući se duţ obale, a klupe su bile na svakih
nekoliko metara.

Pronašli smo jednu nedaleko od restorana i sjeli. Ispočetka suviše udaljeni.

Kliznuo sam bliţe; ispruţio ruku natrag, naslonivši vinsku čašu na bedro. Sjedila je
uspravno, ukočeno, ne baš zaklonjena mojom rukom, ali nije ni bjeţala.

Nekoliko plijenora56 grakćući je udaralo po vodi, stvarajući komplicirane

valove na površini jezera oslikanog ostacima sunčeve svjetlosti. Guska je graktala
iznad.

Na trenutak nije bilo ništa za reći. Samo smo sjedili i nekako, nevjerojatan
centimetar po centimetar, činilo se kako mi se Nadia sve više pribliţava. Sve dok
gotovo nije bila uz mene. Srce mi je lupalo, teško. Ţelio sam saviti ruku, zagrliti je.
Moţda je to osjetila, moţda sam je spustio malo niţe, ne znam.

Pogledala me, na ovom su joj svjetlu oči izgledale osvijetljene iznutra,

dragulji zvjezdanog sjaja, iskričave zelene boje.

56
Vodene ptice

Trofej knjiga 299

 Glatka, maslinasta koţe, visoke jagodične kosti sada djeluju elegantno i
egzotično. Kosa sjajno crna poput gavranovog krila na ljetnom suncu, duga, gusta i
svjetlucava, opuštena i namještena da pada preko jednog ramena. Usne punašne,
crvene, vlaţne.

Boţe, prelijepa je.

Oči su mi sigurno odale misli.

„Nathan, ja...“ promrmljala je, isprekidanim glasom.

Podigla se, zastala, zureći u zadnji gutljaj vina u čaši. Odmahnula je glavom,
odloţivši čašu na naslon klupe.

„Ja... moram ići.“ Progutala je, odbijajući da me pogleda. „Moram ići. Ţao
mi je.“

I otišla je, brzo hodajući oko zgrade do svog malog crvenog kabrioleta, sa
crnim gornjim dijelom zatvorenim sa prednje strane. Ušla je, motor se pokrenuo,
lagano vibrirajući, zatim prebrzo zacviljevši dok je odlazila sa parkirališta. Popila
je dvije čaše vina uz jelo prije više od sat vremena, tako da to nije bio problem.

Nagnuo sam se naprijed, naslonivši se laktima na koljena. Oštro sam

uzdahnuo, stavivši glavu izmeĎu ruku.

Što je krenulo krivo?

Moţda je ipak više pitanje što je krenulo dobro: previše ispravno, prerano.

Okrutna šala, ako je tako.

Trofej knjiga 300

 Nisam mogla pravilno disati. Pluća mi se nisu otvarala do kraja. Ruke su mi
drhtale, hvatala sam se za volan dok me zglobovi nisu zaboljeli.

Ne znam kako sam se vratila u kolibu. Ne sjećam se voţnje, nisam čak

sigurna ni kako sam pronašla put natrag. Ali ovdje sam, klizeći se zaustavljam
pored kolibe. Našla sam se na trijemu prije nego sam shvatila da nisam isključila
motor. Vratila sam se, pritisnula tipku za gašenje, zatvorila vrata automobila i jedva
ušla unutra prije nego sam počela jecati. Čak nisam bila sigurno ni zašto. Naslonila
sam se na vrata kolibe, pritisnuvši čelo na drvo. Rukom na zaobljenom kraju.
Drhteći. Jecajući.

Zašto sam tako uzrujana?

Previše je za shvatiti.

Čula sam njegov kamionet, zveckanje dizel motora u praznom hodu, zatim
utišavanje. Vrata su se otvorila pa zatvorila. Čula sam kako mu se čizme polako
vuku uz moje stube, preko trijema, zaustavljajući se ispred vrata .

Ne, ne, ne. Ne mogu se nositi s tobom, Nathan. Previše je. Ti si previše.

„Nadia.“

Bio je s druge strane vrata. Osjetila sam ga. Gotovo sam ga mogla vidjeti,
ruku raširenih, podignutih visoko, kako se hvata za okvir svojim ogromnim, grubim
rukama. Čelo na drvetu, oči zatvorene.

Trofej knjiga 301

 „Nadia?“

„Ne mogu.“

„Moţeš li me pustiti unutra, Nadia?“

„Ne mogu ovo učiniti s tobom, Nathan.“

„Ja ne mogu ne učiniti.“ Glas mu je bio grub, razlomljena tutnjava. Ranjiva.

„Nathan, o Boţe, molim te. Samo me ostavi na miru.“

„Ne mogu.“ Čula sam kako je duboko uzdahnuo, zadrţao dah, naglo ga
pustivši. „Pokušala si, sjećaš se?“

Nisam znala što reći.

Čula sam kako nešto pjevuši. Pjesmu. Ispočetka je nisam prepoznala. Onda
se pjevušenje pretvorilo u pjevanje: „...znao sam da si nevolja kada si došla...“

Pjevao je Taylor Swift. Počeo je refrenom, glasom koji je zvučao poput

kamenja koje pada u zdenac, nastavio je pjevati, ne znam zašto. Znao je cijelu
pjesmu, od početka do kraja.

Mogla sam pjevati s njim, ali nisam imala glasa.

Kada je otpjevao, nastala je tišina, zaglušujuća. Kad sam čula da je zapjevao

a cappella, shvatila sam da je to, usprkos veseloj melodiji, tuţna, depresivna
pjesma i zapitala sam se zašto je otpjevao baš tu. Moţda mu je bila na umu. Kako
je uopće znao tu pjesmu?

Bio je točno s druge strane. Mogla sam čuti kako diše.

„Ne mogu se udaljiti od ovoga, Nadia. Mislim da ni ti ne moţeš.“

Trofej knjiga 302

 „Samo... molim te, ostavi mi samo večeras. Moram... razmisliti.“

„Donijet ću kavu.“

„U redu.“

Još uvijek je bio tu.

„Nathan?“

„Hmmm.“

„Jednostavno ne znam kako ovo učiniti s tobom.“

„Znam.“

„Samo... samo mi daj večeras da se priberem, u redu?“

„Bit ću ujutro ispred tvojih vrata. Šest i trideset.“

„Hvala ti, Nathan“

Još uvijek tišina.

Onda sam začula povlačenje čizama po drvu. Kolebljivo, bezvoljno. Trijem

je zaškripao, čula sam njegov teţak uzdah. Koračao je polako, kao da se još uvijek
nada kako ću se predomisliti u posljednjoj minuti i otvoriti mu vrata.

Poslije nekog vremena, čula sam kako su se vrata njegove kolibe zatvorila.

Okrenula sam se leĎima prema vratima, kliznuvši dolje i sjedajući uz njih.

Trofej knjiga 303

 Jednostavno je bilo previše. Svijeća, cvijet na stolu. Moja omiljena boja,
lavanda. Zalazak sunca na jezeru, plijenori plivaju, prilazeći jedan drugom. Moja
omiljena hrana.

Kako je znao?

Nešto se nije uklapalo.

Ili se previše uklapalo. Moje omiljeno vino, cvijet, omiljena večera.

Ta stvar sa šampanjcem. Previše toga. Jednostavno me poznavao.

Previše me poznavao. To me plašilo. Zato jer se nisam osjećala ugodno s

njim.

To je bio spoj. Krajnje romantičan, savršen. Nevjerojatan. Rijetko sam se

osjećala tako... viĎeno. Poznato. Tako intimno. Osjetila sam kako tonem.

Rušim se prema njemu. Da smo završili spoj, sjedili bismo na doku,

gledajući zvijezde i ja bih ga poljubila.

Pozvala ga unutra.

Poljubila ga pokraj vatre.

Mozak mi moţe dokučiti samo do ljubljenja, koliko mogu dopustiti mislima

da napreduju, ali ja prava stvarnost ispod površine.

DogaĎa se. Na neki način, već se dogodilo.

Voli ponovno, Nadia.

Suze su tekle.

Trofej knjiga 304

 Kako mogu, Adrian? Ti si bio moja ljubav. Moja sadašnjost, budućnost,
prošlost, moje sve. BIO si. Nema te sada, ali moje srce to shvaća potpuno. Ne moţe
prihvatiti. Naučila sam postojati kao ljudsko biće, bez da si pored mene, ali
ponovno ţivjeti, bez tebe?

Drţati nečiju drugu ruku. Pustiti ga u srce, u moj svijet. Prepustiti svoje tijelo
njegovoj milosti. Kako to mogu ponovno učiniti?

Ne znam što da radim sa sobom. Nisam pospana. Ne ţelim piti. Ne mogu

razmišljati dovoljno jasno da bih čitala; nemam fokusa, mentalnog ili
emocionalnog usmjerenja. Ja sam brod bez konstrukcije ili kormila, umirena, samo
lebdim, prilagoĎavam se strujama.

Nisam uopće upalila svjetlo, shvatila sam da sjedim u mraku, izgubljena u

svojim mislima.

Pitala sam se što bi se dogodilo da sam ostala u restoranu. Da sam mu

otvorila vrata.

Sve; ništa. Nemoguće-neizbjeţno?

Opet sam tonula. Krenulo mi je bolje, ali jedan spoj i ponovno sam bila
izgubljena. Jesam li stvarno mislila kako će to biti manje spoj, ako se jednostavno
odvojeno vozimo i platim svoj dio računa? Manje romantično i intimno. Manje
značajno.

Uţivala sam. Bilo je to više od pukog druţenja, kada sam bila tako
usamljena. Čak i uz Nathana, s kojim se moţe razgovarati i druţiti, usamljenost
zadrţava srce na udaljenosti. Ostavlja ljude na distanci. Čak sam i Tess, do
odreĎene mjere, zadrţala na distanci. Zadrţala, kako bi vidjela koliko sam uništena.
Znala je, ali joj nisam pokazivala. Ostavila sam ledenu ljusku oko svog
tajanstvenog srca za Nathana, a spoj ju je otopio. Taj spoj nemarne hladnoće,
rastopio se u svjetlosti svijeća i toplini zalaska sunca, u sjaju njegova osmijeha i
opuštenog razgovora, njeţnoj kombinaciji dobrog vina i ukusnom zadovoljstvu
dobrom hranom.

Trofej knjiga 305

 Sada je moje tajno, slomljeno srce ogoljeno, nezaštićeno, izloţeno. A ja sam
apsolutno prestravljena.

Došla sam do kreveta, legla potpuno odjevena, leţala tako budna, zureći u
strop satima. Moţda bih samo trebala otići. Kući. Nešto u meni je zaziralo od toga.
Tjedan dana nisam viĎala Nathana i iskreno sam to mrzila. Čuvala sam dubinu
osjećaja zakopanu pod ledom, ali se činilo usamljeno, ne baš zabavno i nedostajao
mi je.

Nakon što je spoj s njim prošao, bilo mi je još gore. Nedostajao mi je baš
sad, mrzila sam što sam ga povrijedila, rastuţila, učinila da se osjeti odbačenim.

Mogla sam to osjetiti s druge strane vrata.

Ovdje sam osjetila.

Moram razgovarati s njim.

Ne znam što ću reći, ali... moram ga vidjeti.

Izašla sam ispred vrata prije nego sam čak i shvatila da sam na nogama.
Vrijeme se promijenilo, puhao je jak vjetar, šibajući moju kosu i savijajući drveće,
kovitlajući jezero zapjenjenim valovima. Vjetar je nagovještavao kišu, tu i tamo
noseći kapljice.

Svjetla su mu bila ugašena, ali sam osjetila dašak naranče, okus dima u
zraku; zapalio je vatru u kaminu.

Nisam pokucala. Samo sam otvorila vrata i ušla, kao da imam svako pravo
na to, kao da me očekuje. Sjedio je na podu, ispred kamina, bosih stopala okrenutih
prema plamenu, odjeven samo u traperice. Golih grudi, prošaranih tamnim,
kovrčavim dlakama, tu i tamo prosijedim. Čvrsti prsni mišići, čvrsta ramena. Široke
ruke. Ogromne, grube ruke.

Trofej knjiga 306

 U ruci je imao knjigu.

„Nadia,“ promrmljao je. Ustao. „Bok.“

Progutala sam. Nisam bila sigurna što radim ovdje. „Nathan, ja...“

Pogled mi je prešao preko njegovih ruku. Do knjige koju je velikim palcem

drţao otvorenom. Mogla sam pročitati bit.

Pjesma otkupljenja.

Napisao Adrian Bell.

Znala sam svaku knjigu koju je ikada napisao, uključujući napola započete,
napuštene projekte, izbrisana poglavlja, djelomično završene kratke priče i
eksperimentalne, znanstveno fantastične izlete. Ovo nije bila jedna od njegovih
knjiga.

Ipak je tu. U Nathanovoj ruci.

„Što je to?“ Pitala sam, promuklim šapatom.

„Hm...“ uznemirio se. „Ja, to je -“ uzdah. „Njegova posljednja knjiga.“

„Zašto je kod tebe?“

„To je nekako teško objasniti.“

„Pokušaj.“

„On...“ Nathan je utihnuo, liznuvši usne. „Sranje.“

„Nathan, zašto imaš knjigu koju je napisao moj pokojni suprug, za koju
nikada nisam čula?“

Trofej knjiga 307

 „Ovo je jedini primjerak.“ Izvadio je potvrdu izmeĎu dvije posljednje
stranice, zalijepio je na svoje mjesto i zatvorio knjigu. U nekoliko dugih koraka,
prešao je udaljenost izmeĎu nas. „Evo.“

Pruţio mi ju je. Okrenuo se, vratio do kamina, uhvativši se za okvir, kao da

je to sve što ga drţi uspravnim. Vatra mu je plesala po golim prsima. Nikada do
sada zapravo nisam shvatila koliko je Nathan velik. Dvostruko veći od mene i još
više. U njemu je toliko snage, ali je toliko njeţan.

Trenutno se činilo kako je sva ta snaga napeta, ţica čvrsto zategnuta. Kao da
jedva zadrţava u sebi sve što iznutra kipi.

Drţala sam knjigu u ruci. Za naslovnicu sam mogla reći da ju je sam

napravio, sa javno dostupnom slikom i nekim dizajnerskim programom. Mat je, sve
boje pastelne, zamagljeni cvijet u pozadini, pretvoren u apstraktnu umjetnost. Samo
neko uputstvo na naslovnici, budući da to, očito nitko osim Nathana nikada neće
vidjeti. Naslov na vrhu ispisan velikim slovima, a njegovo ime na dnu
jednostavnim fontom. Otvorila sam naslovnicu, unutra su bila dva pojedinačno
presavijena sveţnja papira, iz dobro mi poznatog bloka za pisanje.

„Moţeš i to pročitati,“ promrmljao je. „Sve izvadi.“ Uzdah. „Pročitaj prvo

ono dulje.“

NATHAN,

Iznenada, znam. Namjerno.

Još uvijek oplakuješ Lisu. Mogao sam to vidjeti na tebi, ĉuti u tvom glasu,
kada smo posljednji put izašli na piće. Da, prijatelju, tada sam znao da umirem.
Nekako sam još uvijek poricao, ali sam znao. Ispitivao sam te tog dana. Nadam se
da ti nisam prouzrokovao bol svojim pitanjima, ali sam morao ĉuti odgovor od
nekoga tko je znao.

Razumno sam se borio sa tim da ću Nadiu ostaviti iza sebe. Kako bih je
mogao pripremiti za ovo? Hoće li biti dobro?

Trofej knjiga 308

 Slova su se miješala dok su mi suze maglile vid. Otjerala sam ih treptanjem,
pokušavajući smiriti ţivce. „Poznavao si ga.“

„Da.“

„Kako?“ Još uvijek sam obraĎivala informaciju, ali sam ipak utrnula.

„Ja sam imenovan nadzornikom za ljubav. Našli bismo se u gradu, popili

nekoliko pića. Razgovarali o vesternima i viskiju, uglavnom.“

Šmrcnula sam kroz smiješak. „Volio je stare, zapadnjačke filmove. Rooster

Cogburn, The Good, the Bad, and the Ugly.”

„Da.” Uzdahnuo je. „Nisam bio tajni prijatelj ili tako nešto. Zapravo se
nismo čak ni redovito dogovarali za piće. Prijatelji, to je sve. Povremeno bismo se
našli, godinama nakon filma, popili nekoliko viskija, neobavezno razgovarajući.”

Kimnula sam. Vratila sam se pismu.

Pročitala sam ga, ispustivši zvuk koji je bio napola jecaj, napola osmijeh
zbog potpisa: Duh Adriana Bella. Kakav seronja. Bila je tu bilješka koja je
objašnjavala kolibu i zaključani pretinac u gradu.

„Pretpostavljam da su drugo pismo i knjiga bili u pretincu?“

„Da.“

Pročitala sam drugo pismo.

Ovo sam napisao tebi. A za Nadiu... radi se o kretanju dalje. O pronalaţenju

ljubavi nakon gubitka...

Ovdje si zbog nje.

Trofej knjiga 309

 Nemoj joj ovo pokazati. Ne još. Nije spremna.

Nisam plakala, ali su me oči pekle, izazivajući vlaţan, slan osjećaj. Grlo mi
je gorjelo, čvrsto i stegnuto. Prešla sam preko poda do velike leţaljke ispred vatre,
sjela i počela čitati prvu stranicu.

Nathan je samo stajao pokraj vatre, zureći u plamen. Čekajući.

Na kraju prvog poglavlja, shvatila sam. „Namjestio nam je.“

Nathan je samo ponovno, teško kimnuo glavom.

„Znao si.“

Još jednom je kimnuo.

„Zašto mi nisi rekao?“ Glas mi je bio čvrst, teţak, oštar.

Okrenuo se, povrijeĎeno, zbunjeno, ljutitog izraza lica. „Što sam trebao reći?
Kada sam to trebao otkriti, Nadia? Prvoga dana kad smo se sreli, trebao sam reći,
'Oh, usput, poznavao sam tvog pokojnog supruga. Dao mi je tajnu knjigu o tebi i
ţeli da mi...“ zastao je, odmahnuvši glavom.

„Ţeli da se svidimo jedno drugom,“ završila sam umjesto njega. „Ali ti je

ovim, cijelo vrijeme otkrivao podatke o meni.“ Protresla sam knjigu. „To toliko
objašnjava. Kako si znao za Josh vino, ono sa šampanjcem i piletinom sa
parmezanom i... kako ne mogu sama napraviti jebenu kavu. Navodio te kako da me
zavedeš.“ Ustala sam, nisam znala jesam li bila više ljuta ili zbunjena. „Znaš što je
najluĎi jebeni dio? Potpuno je uspjelo.“

Izašla sam. Ostavila sam otvorena vrata, okrenutu knjigu na naslonjaču, još
uvijek otvorenu.

Kišilo je. Nije mi bilo vaţno. Krenula sam prema svojoj kolibi, a onda se
Nathan našao ispred mene.

Trofej knjiga 310

 „Nadia, čekaj.“ Ruke su mu bile na mojim ramenima, njeţne, ali tako snaţne.
„Molim te, čekaj.“

„Je li ovo dio knjige, Nathan?“ Zurila sam u njega; kišne kapi su mu padale
niz obraze, zaustavljajući se na trepavicama i bradi. „Je li ovo dio... scenarija?“

„Ne.“ Uzdahnuo je. „Knjiga je propala, kako bi rekli u poslovnom svijetu.“

„Mislim da to znači nešto drugačije. Kao, naučio si podatke do te mjere da ih

moţeš iskoristiti, improvizirati, jednostavno odigrati ulogu, a da ne moraš
razmišljati o onome što je trebalo reći.“

„Tako je.“

„Pa, knjiga je propala?“ Izmakla sam se njegovoj kontroli. „Gdje je moja

granica, Nathan?“

„Ne znam. Nije trebalo ovako krenuti.“

„Kako je trebalo? Napalila bih se na tebe, vodili bismo ljubav uz svjetlost

vatre, moţda bi mi, za nekoliko godina rekao istinu? Da ti je moj pokojni suprug
dao upute iz groba, kako da mi se dodvoriš? Ili mi nisi namjeravao reći? Tu sitnicu
si mislio zadrţati samo za sebe?“

„Ne znam, Nadia. Jebeno ne znam. Ţelio sam ti reći. Nisam znao kako ili
kada. Kada je bilo ispravno? Kada je trebalo... Boţe, ne znam. Kada je trebalo biti
drugačije od ovoga?“ Okrenuo se u krug, obrisao lice dlanom, zatim se vratio
sagnuvši se iznad mene, uznemirenog izraza lica. „Nisam ovo traţio, Nadia. Samo
sam se snalazio.“

„Oh, stvarno? Jesi? Pročitala sam pismo koje ti je napisao, zvučalo je kao da
nisi.“

Trofej knjiga 311

 Sada je jače kišilo. „Moţda ne. Bio sam točno tu gdje si ti sada ili gdje si
ispočetka bila. Nisam spavao, osim na nekoliko sati. Cijelo vrijeme sam pio i jedva
jeo. Prihvaćao sam posao za poslom, bilo što da nastavim raditi, da ne budem kod
kuće. Smršavio sam do gotovo sedamdeset kilograma, sada se odrţavam na oko
stotinu. Moţda i manje, budući da jedem zdravije otkad sam došao ovdje.“

Zurio je u mene, razrogačenih očiju, emocije su mu bile pomiješane toliko da

ih je bilo teško sve raspoznati. „To sam gotovo sam usavršio, ali... nisam prebolio
nju ili svoju tugu više nego što si ti. Umrla je prije gotovo četiri godine. Moja
poanta je da nisam znao da će on to učiniti. Nikako. Nisam imao pojma da će nešto
uspjeti. Ono što je ţelio. Čemu ovo? Što je očekivao? Samo se preispitujem, Nadia.
Sve što sam rekao je prava, sirova istina, Bog zna. Sve je bilo iskreno i istinito.“

Odmahnula sam glavom. „Zbog toga bih se trebala osjećati bolje?“ Gušila
sam se od vlastite navale riječi. „Ta knjiga... zašto je nije napisao za mene? Zašto si
ti dobio posljednju knjigu? Zašto je nije mogao poslati ovdje, da ozdravim, ali
sama? Zašto je mislio da me mora srediti? Dajući savršenom neznancu intimne
detalje o meni? Koji bih kurac trebala učiniti sa ovim, Nathan?“

„Poznavati stvari sa papira ne čini manje stvarnim njihovo upoznavanje kroz

iskustvo.“ Pruţio je ruku prema meni, ali sam se izmaknula izvan dohvata. „Ni
meni ovo nije u redu. Zastrašujuće je i teško. Ne znam što radim. Osjećam stvari
koje ne razumijem i ne znam što s njima da učinim.“

„Osjećaš stvari, jesi?“ Zvučala sam gorko kako sam se i osjećala.

Trznuo se. „Hej, to nije pošteno.“ Pljesnuo se po prsima. „Pogledaj me u oči

i reci da misliš kako sam bilo što laţirao.“

„Nisam tako mislila.

„Kako si onda mislila? Mislila si, što? Da sam u ovome samo… da izvučem
nešto od tebe? Zavučem ti se u hlače? Ne moţeš mi iskreno reći da i to misliš.“

Ne mogu, ni u kojem slučaju.

Trofej knjiga 312

 Zatvorila sam oči. Samo sam disala. Ali nije pomoglo. Sve je bilo pogrešno.
Zaljubljivala sam se u njega – točno kako je Adrian planirao.

Osjećala sam se tako izdanom – ali više od Adriana nego od Nathana. To je

bilo sranje, jer ne mogu vikati na Adriana, ne mogu se obrušiti na njega.

Progurala sam se pokraj Nathana, u svoju kolibu. Zgrabila sam torbicu i

krenula prema automobilu.

„Gdje ideš?“ Pitao je Nathan, prateći me.

Sjela sam za volan. Zatvorila sam vrata, gotovo mu prignječivši prste. Stajao
je pokraj automobila, sada je kiša pljuštala. Namočio se. Kosa mu se zalijepila za
glavu. Činilo se kako to ne primjećuje.

„Ne mogu te pustiti, Nadia.“

Stavila sam prst na tipku za pokretanje. Ali nisam je mogla pritisnuti.

Ruka mi se tresla; ţeljela sam se odvesti. Zaboraviti ga. Zaboraviti ove

tjedne u kolibi. Koliko dugo sam ovdje? Dva mjeseca? Izgubila sam osjećaj, ako
sam ga ikad i imala. Ali nisam mogla. Nisam mogla pokrenuti automobil. Niti se
odvesti.

„Ne idi, Nadia.“ Velika ruka bila mu je na prozoru, prsti rašireni. „Sve je bilo
stvarno. Cijeli ja.“

„Znam.“ Jedva sam izgovorila. „Ipak se čini kao izdaja.“

„Ţao mi je. Trebao sam ti reći, jednostavno… nisam znao kako.“

Podigla sam pogled, pogledavši ga kroz prozor.

Trofej knjiga 313

 Vjetar je puhao, nanoseći bočnim udarima kišu, on je stajao okrenut prema
njoj, široko raširenih stopala, nesvjestan. Ogroman, bez košulje, hrapavih, grubih
crta lica i dubokih, tamnih očiju. Spustio je ruke sa prozora, njišući se, poput
umornog borca.

„Ne idi,“ opet je rekao.

Prst mi se savio u dlan, dalje od tipke za pokretanje. Ruku sam spustila na

koljeno. Nisam mogla.

Stalno sam vidjela njega-nas-u restoranu, na klupi. Njegova veličina pored

mene bila je bedem protiv svijeta, protiv moje vlastite tuge. Samo sam sjedila tamo,
s njim. Blizu. Njegova ruka oko mene, gotovo intimna, zamalo me zagrlila. Na
trenutak sam se osjećala… dobro.

S njim.

Zbog toga sam se uspaničila. Taj osjećaj da sam dobro. Činilo se kao da
izdajem Adriana, ne privijajući tugu na svoja prsa, skupljajući je, gomilajući i ne
zbrajajući je kao što je Scrooge McDuck radio sa svojim trezorom zlatnika. Plivala
sam u svojoj tuzi, poput morskog psa u vodi. Skupljajući je i prelijevajući preko
sebe. Bol, bol, bol, čvrst i nazubljen-veliki škriljac, zveckajući dok sam ga
skupljala, bacajući komade preko svoje glave poput korotnog pepela.

Povukla sam ručicu i gurnula vrata. Otvorio ih je, posegnuvši unutra,

uzimajući mi ruku. Sklopio je moju šaku u svojoj – ruka mi je bila poput krhke
golubice u kavezu njegovih prstiju. Povukao me na noge. Drţao mi je ruku na
svojim prstima. Kiša je bila hladna, oštre kapljice su mi padale po tjemenu. Vjetar
agresivan i grabljiv, nasilan, gurao me. Okrenuo nas je, sada mu je vjetar puhao u
leĎa, a ja sam bila zaklonjena u zavjetrini njegova tijela.

„Nije me privukao opis Nadie u knjizi.“ Kaţiprstom mi je dodirnuo

jagodičnu kost, oprezno, nesigurno; prešao mi je preko sljepoočnice, stavljajući
mokri pramen kose iz uha.

Trofej knjiga 314

 „Privukla si me ti. Ti, koju sam ujutro upoznavao uz kavu. Uz zalaske sunca
na jezeru. Onda kada smo popili šampanjac i pivo, cijeli dan razgovarajući i kada si
zaspala pokraj mene.“

Teško sam progutala. Kapi hladne kiše miješale su mi se na obrazima sa

vrelim suzama. „Ne poznaješ me. Znaš onu mene koju ti je opisao u knjizi.“

„SviĎa ti se tvoja hrskava slanina, gotovo izgorjela. To tamo ne piše. Uvijek

si mislila kako voliš crnu i slatku kavu, ali više ti se svidjela obična crna. Voliš
čitati biografije. Nedostaje ti otac i ljuta si na njega što te ostavio kada si ga najviše
trebala, osjećaš se krivom zbog toga jer te zapravo nije napustio. Adrianova smrt je
to samo pojačala. Bijesna si na svijet što ti je oduzeo dva muškarca koja si voljela.
Osjećaš se sigurno sa mnom, a to je vaţno, jer nisi bila sigurna da ćeš preţivjeti
nakon što je umro ili čak jesi li to ţeljela. Nikad to nisi rekla sa puno riječi, ali
mislim da si, u jednom trenutku, bila suicidna. Znam da ja jesam. Nije bilo nikoga
u blizini koga bi bilo briga jesam li ţiv ili mrtav, činilo se da bi bilo lakše i
jednostavnije samo... umrijeti. Ali me nešto uvijek zaustavilo. Ne znam što. Mislim
da točno znaš kakav je to osjećaj. Ništa od toga nema u knjizi.“

Sada sam sva bila u suzama, oboje smo bili tako mokri da smo mogli i u
jezero skočiti.

„Moja je mama odustala,“ prošaputala sam. Nisam znala moţe li me uopće

čuti od vjetra i kiše. „Nakon tatinog srčanog udara. Pokušala je. Ali... nekako se
jednostavno gasila. Izgledalo je kao da gubim i nju, samo sporije.“

„Još uvijek je ţiva?“

„Na neki način.“ Zatvorila sam oči. „Imala je moţdani udar prije nekoliko
godina. Jedna joj je strana paralizirana, izgubila je puno kognitivnih funkcija. Ne
prepoznaje me, ne moţe pričati, samo sjedi i zuri kroz prozor, nedostaje joj tata.“
Zaboljelo me. „Posjećujem je, a ona samo sjedi, čak se ni ne čini da me vidi.
Osjećam se kao odvratna osoba i uţasna kći, ali je ne posjećujem često. Boli, a ona
je...“

Trofej knjiga 315

 „Sama si.“

To me slomilo. Jecala sam, tresla se, jedina stvar koju sam mogla uraditi je
kimnuti i pustiti da mi čelo padne na njegova prsa. Unatoč isprekidanim naletima
vjetra i oštrim kapljicama kiše, bio je topao, ispunjen toplinom kao da ima peć
unutra.

„Tako sam usamljena,“ šapnula sam. Dlake na njegovim prsima bile su

škakljive i mekane uz moj obraz. Ruku je neodlučno poloţio na moja leĎa, na
mjestu gdje se lopatice pribliţavaju. „Imam Tess, svoju najbolju prijateljicu.
Zahvalna sam za nju. Toliko zahvalna. Učinila je sve za mene. Bila bih mrtva,
doslovno, da nije bilo nje. Ali...“

„Nije isto.“

„On nije bio samo moj suprug, bio mi je najbolji prijatelj i... on... on me
poznavao iznutra. Znao je sve. Vidio me, cijelu mene, sve što tu ima. Sada ga
nema, ničega nema i tako sam jebeno usamljena.“

Podigla sam drugu ruku, savivši je da se ugnijezdi na njegovim vrućim,

tvrdim prsima, zatim očajnički zagrebla noktima, ţestoko otpuštajući tugu,
ţalovanje, zbunjenost, bol, izdaju, potrebu, ţelju, olakšanje i... ljubav, sve umotano
i isprepleteno, ključalo i iskrivljeno, eksplodirajući, kidajući se i bjesneći.

Nathan me omotao i zgrabio, njišući me uz sebe, sa jednom rukom ispod

mojih koljena, drugom oko ramena, unoseći me u svoju kolibu, nogom zatvorivši
vrata – cijelo su vrijeme bila otvorena. Smjestio se na pod, leĎima naslonjen na
leţaljku, blizu vatre. Ispruţio je dugu ruku, skinuvši prekrivač sa kauča, omotavši
ga oko svojih ramena, skupljajući rubove poput plašta ili ogrtača i sklapajući ruke
oko mene dok je vatra izbijala u vrućim valovima, njegova se tjelesna toplina
udruţila sa pokrivačem, grijući me i tek kad sam osjetila toplinu, shvatila sam
koliko mi je bilo hladno, ledeno do kosti.

Trofej knjiga 316

 Kosa mi je bila mokra, opuštenih, mlitavih pramenova i kovrča. Para se
dizala sa mene, sa njegovih traperica. Bila sam mu sklupčana u krilu, naslonjena na
grudi.

„Nije pošteno što ja nemam knjigu o tebi,“ promrmljala sam.

„Knjiga o meni sam... ja. Pitaj me bilo što.“

Odmahnula sam glavom. Nisam se mogla sjetiti što da pitam. Onda mi je

nešto palo na pamet. „Zašto sam ti se uopće svidjela? Sigurno sam jadno društvo.“

Njeţan smijeh, drhtaj i ispuštanje daha. „Jer sam isto takvo jadno društvo.
Odgovaramo jedno drugom. Ne moramo se pretvarati.“

Nagnula sam glavu da ga pogledam. „Zašto je izabrao tebe?“

Polako je izdahnuo, kroz zube. „Mogu samo pretpostaviti.“

„Onda pokušaj pretpostaviti.“

„Zašto ti ne pokušaš pogoditi zbog čega baš ja? Poznaješ ga bolje od mene.“

„Rekao si, mislim – jer znaš kako je biti na mome mjestu. Ti si jedina osoba
koja je mogla razumjeti dovoljno dobro da bude oko mene na način koji bi me
oslobodio moje ljuske.“ Osjetila sam ispravnost toga što sam rekla; ponovno sam
naslonila glavu na njegove grudi, zatvorila oči i pustila da mi misli lebde. „I...
mislim da na neki način, jer nisi nimalo poput njega.“

Kimnuo je. „Da, vidim to.“

„Mislim, na puno načina, totalne ste suprotnosti. To olakšava... ne znam, biti

u tvojoj blizini, jer me ništa u vezi tebe ne podsjeća na njega ili me tjera da o njemu
razmišljam. Ti si potpuno ti.“

Trofej knjiga 317

 „Nije mi se sviĎao osjećaj što ti laţem, Nadia. Toliko sam puta sjedio tamo,
tišine koje smo ponekad imali, pokušavajući smisliti kako da ti kaţem, uvijek je
zvučalo... ne znam, ludo. Kao, osim ako ti sve ne pokaţem, bi li mi uopće
vjerovala? I... rekao mi je da ti ne kaţem. Da ti ne pokaţem knjigu jer je osjećao
kako nisi još bila spremna, ali... pretpostavljam da se radi o istoj stvari. Tako mi je
izgledalo.“

„Ljuta sam na njega,“ rekla sam. „Zbog puno toga.“

„Reci mi.“

„Zbog toga što me ostavio. Obećao je da me nikada neće ostaviti. Prije nego
sam saznala da je bolestan, znala sam da nešto nije u redu, a on mi je obećao da
neće otići. Otišao je. Ostavio me. On me ostavio. Sada ovo. Namješta mi s tobom,
daje knjigu tebi, kada bih ubila za još jednu riječ od njega. Poslao me ovdje, pustio
da se utapam u svojoj tuzi cijelu godinu, zatim me poslao ovamo. Mislila sam da je
slučajnost što si bio tu, ali to je cijelo vrijeme bio on. Smislio je cijelu ovu stvar. Da
me natjera da krenem dalje.“

„A ti ne ţeliš krenuti dalje.“

Odmahnula sam glavom. „Ne, ne ţelim.“ Osjetila sam kako mi se mokra

haljina lijepi za grudi i bedra. „Nastaviti dalje značilo bi izdati ga. Pretpostavljam
da dio mene sada razmišlja kako je ovo namjerno uradio, jer me poznavao tako
jebeno dobro da je znao kako bih bila ljuta zbog njegovog miješanja u moj ţivot
čak i nakon smrti, znao bi da bi me to moglo odgurnuti od njega. Od toga da ne
ţelim krenuti dalje.“ Gorko sam se nasmijala. „Tako je komplicirano.“

„Nije sve tako komplicirano, ako shvatiš suštinu.“ Slegnuo je ramenima.

„Onda shvati suštinu za mene.“

Dotaknuo mi je bradu, podigla sam pogled prema njemu. „Preostalo ti je

nekoliko jednostavnih stvari. Prvo, nikada ga nećeš zaboraviti. Ne moţeš i nećeš ga
nikada zamijeniti, tko je on za tebe, ono što ti je značio, što ste zajedno imali.

Trofej knjiga 318

Drugo, njega nema. Brutalna istina je da je mrtav, a ti si ţiva. Sjećanje na njega nije
on, znam da si toga svjesna na razini razuma, ali još ne na razini osjećaja. Još
uvijek misliš kako se moţeš drţati za njega odbijajući da pustiš. Treće, još uvijek si
mlada, ispred sebe imaš dug ţivot kojeg moţeš ispuniti kako god ţeliš. Ţelio je da
svoj ţivot ispuniš srećom. Pretpostavljam da je i tebi napisao pismo. Ne, ne ţelim
ga pročitati – tvoje je. Ali mogu pretpostaviti da je rekao nešto izmeĎu redaka. Jer
te jeste poznavao i znao je da ćeš se opirati.“

„To se čini kao više od tri stvari.“

„Jednostavnije rečeno, onda: nikada ga nećeš potpuno zaboraviti ili ga

zamijeniti, ne moţeš, nećeš i ne trebaš. On je mrtav, to ništa neće promijeniti. Imaš
ţivot koji moraš ţivjeti, a samo ti moţeš izabrati kako.“

„Lako, zar ne?“ Sarkazam je kapao iz te tri male riječi.

„Ne.“ Bez objašnjenja, samo odgovor, jer smo oboje razumjeli.

Tišina. Pogledala sam ga. Oči su mu bile prikovane za mene. Istraţivao me.
Nije mu se ţurilo. Strpljivo. Mirno, njeţno i snaţno.

„Što ţeliš?“ Šapnula sam mu. „Sa mnom, mislim.“

„Više.“ Njeţno, njegov je inače grubi glas postao gotovo uglaĎen, ali samo
zbog toga što je gotovo šaputao. Priznavao je nešto uz veliku cijenu: rizik,
ranjivost. Moţda bih ga mogla ponovno odbaciti.

Vatra je pucketala, to je bio jedini zvuk. Osim mog lupajućeg srca.

Rukom mi je njeţno dodirivao lice, dlanom poput brusnog papira i koţe.

Čekao je. Da ustanem, ponovno mu kaţem kako ne mogu, kako ne znam, ali znala
sam, nešto u meni, njeţno, tek proklijalo sjeme nečeg sićušnog, znalo je da mogu. I
da to ţelim.

Bila sam topla, umotana u pokrivač u njegovom naručju.

Trofej knjiga 319

 Pomaknula sam se da sjednem uspravnije, lice mi je bilo bliţe njegovom.
Gledala sam ga, očima mu rekavši da, čak i ako mi je glas uhvaćen u čvrstoj zamci
grla. Ruke su mi počivale na njegovim prsima.

Nagnu je glavu na jednu stranu. Pribliţio se. „Poljubit ću te, Nadia.“ Onda je
to učinio.

Bilo je njeţno i polako. Brada nepoznata i škakljiva, grubo mi je trljala

gornju usnu nekako u isto vrijeme i mekano, usne su mu bile tople i suhe,
osjećajući se ispucalo na mojima, sa okusom kišnice. To je bio neuţurban prvi
poljubac. Isprva njeţan i ispitujući, kao da čeka povlačenje. Ali nije se dogodilo jer
se nisam ţeljela povući. Bilo mi je dobro ovdje, u njegovom naručju, zaštićena
pokrivačem, njegovim naručjem, kolibom, šumom, tjednima i mjesecima bola,
povrijeĎenosti, ispitivanja i bijesa.

U redu je poljubiti Nathana.

Dajem sebi odobrenje.

Prvi se povukao. Samo malo. Dovoljno da mu se usne pomaknu, jedva

izgovarajući pitanje, očiju suviše blizu mojima da su se činile više poput jednog
kiklopskog oka. „Dobro?“

Kimnula sam. Prsti su mi se vukli od njegovih prsa do ramena, osjećajući

debeli, čvrsti mišićni sloj preko tvrde kosti, zatim dalje uz rub vrata, na trenutak
osjetivši kako mu puls bubnja pod prstima – i on je nervozan – onda sam mu uplela
prste u bradu.

„Poljubi me opet,“ šaputala sam.

Odmahnuo je glavom. Očešao se o moju vlaţnu kosu. „Ne.“

Namrštila sam se, odmaknuvši se. „Ne?“

Trofej knjiga 320

 Smiješak, malen i lukav. „Ti poljubi mene.“

Zaplela sam mu prste u bradu; povukla ga natrag do svojih usana. „Dobro.“

Sada sam je poljubila njega, podignula i savila drugu ruku oko njegovog
zatiljka i mekane, paperjaste, vlaţne kose, pustivši da osjećaji prema njemu naviru
u meni. Neka se podignu. Neka postoje. Bili su zakopani unutra, duboko dolje,
zaključani u ormariću. Rastući, sve dok šarke nisu zaškripale, namještene da
popucaju.

Dobar je.

Ljubazan.

Strpljiv.

Razumije moje loše dane, moja ruţna raspoloţenja, turobne tišine, tinjajući
bijes. Ne osuĎuje me što je dopustio da ga povrijede, jer nisu zbog njega.

Zgodan je.

Ima njeţne, kreativne ruke koje mogu izvući umjetničku ţivost iz mrtvog
drveta.

Poljubila sam ga, polako, dopustivši stvarima koje sam osjećala da mi

izmaknu, sva njihova komplicirana krila u vrtlogu, poput uvrnutog mrmljanja
čvoraka koji šapuću, lepršaju iz svojih premalenih kredenaca, pustivši ih da
pobjegnu i da im se pjesma uzdigne.

Pomislila sam na naslov posljednje Adrianove knjige, one koju mi nije dao:
Redemption’s Song.

Shvatila sam, Adrian. Čujem tvoju pjesmu.

Trofej knjiga 321

 Uvijek ću voljeti Adriana. Neću ga zaboraviti. Uvijek će biti dana kada će mi
nedostajati. Slušat ću pjesmu i misliti na njega. Prolazit ću pokraj restorana u centru
grada gdje smo večerali nakon filma i vidjet ću njegov duh kako šeta sa mnom, sa
rukom u ruci u uzavreloj večeri Atlante, na trenutak sam znala kako ću mu gotovo
čuti glas koji mi govori da je preradio film, zbog čega je obično u slobodno vrijeme
čitao samo znanstvenu fantastiku.

Ali ti će trenuci proći.

Još uvijek ga neće biti, a ja ću biti ovdje, ţiva, na zemlji, sa budućnošću koju
još uvijek moram ispuniti uspomenama, sa ţivotom. Ne mogu ţivjeti u prošlosti:
nije više tamo nego što je ovdje. Imat ću uspomene, vrijeme s njim. Njegovu
ljubav.

On me voli iz groba.

Govorio mi je koliko me voli – bio je u cijeloj ovoj stvari. Koliba je njegovo

ljubavno pismo za mene. Svaka je stvar bila njegov glas, ruke, milujući me.
Podsjećao me kako me volio, koliko sam bila njegova, on moj i kako me poznaje.
Ali koliba je takoĎer bila i on koji mi govori da se ipak moram sjetiti ţivjeti.

Da moram nastaviti dalje bez njega.

Da mogu nastaviti bez njega.

Izabrao je Nathana za mene. Boţe, samo Adrian bi to učinio. Mogao učiniti.

„Izgubio sam te,” promrmljao je Nathan, shvatila sam kako sam se

izmaknula.

„Ţao mi je.”

„Nemoj da ti bude ţao. Moţeš to podijeliti, ako ţeliš.”

Trofej knjiga 322

 Odmahnula sam glavom. Nasmiješila mu se. „Ne, samo sam… razgovarala s
njim.” Uzdahnula sam. „Slušala ga. Slušala što je cijelo vrijeme govorio i konačno
sam razumjela.”

Pustio me da se spustim, ponovno me privijajući na svoja prsa. Nije forsirao

razgovor. Nije me pokušavao navesti da ga opet poljubim.

„Previše si strpljiv,” rekla sam.

„Onako je kako mi odredimo. Nema ţurbe zbog bilo čega.”

„Znači ako kaţem kako ću vjerojatno nastaviti usporeno...?“

„Nisam li ti već rekao da nisu potrebne isprike ili objašnjenja?“

„Ponekad ipak jesu.“ Uzela sam ga za ruku, na mjestu je snaţno počivala na

mojim ramenima i pritisnula je svojom, dlan na dlan, prst na prst. „Još uvijek ne
znam kako ovo radimo. Kako izgleda. Još uvijek sam uplašena. Ali ţelim
pokušati.“

Zapleo je prste izmeĎu mojih. Prešao mi palcem preko usana. „Korak po

korak.“ Njeţno me uštipnuo za bradu, stavljajući moje usne na svoje, opet me
ljubeći, lagano, brzo. „U redu je osjećati se uplašeno.“

„I ti si?“

„Dovraga, da.“ Naslonio je čelo na moje. „Imam te, Nadia.“

Bilo je ugodno čuti ga kako to govori.

Ponovno sam ga poljubila, testirajući osjećaj, njegov okus. Prirodno je i lako

poput disanja, ali ipak nekako nepoznato. Usne su samo njegove, jedinstvene i
drugačije, a ja nemam sjećanja na osjećaj ili okus njegovih usana. Ruke na mojim
ramenima, zagrljaj, leĎa i obrazi su novi, drugačiji, grubi, snaţni, namjerno njeţni.

Trofej knjiga 323

Njegovo tijelo i figura su veliki, to je takoĎer strano. Sve je novo. Moram ga
naučiti. Moram mu dopustiti da me nauči.

Vatra je pucketala, ţivopisnim, narančastim sjajem, bacajući dugačke sjene

na strop i zidove.

Poljubila sam ga, onda smo se odmaknuli i samo sjedili zajedno i disali.
Poljubio me, ovaj put sam dopustila da me ţelja malo ponese.

Okrenula sam se u mjestu, prebacila nogu preko njegovih bokova, sjela

opkoračivši ga, okrenuta licem prema njemu, a on je ispustio pokrivač, kad su mu
se gola, široka prsa u obliku nakovnja našla ispod mojih ruku, velikim dlanovima i
debelim, snaţnim prstima igrajući se sa mojom kosom, prateći luk jagodičnih
kostiju i krivulju kraljeţnice. Osjetila sam kako mi se haljina podiţe preko bedara,
remen steţe dijafragmu i donju stranu grudi.

Bila sam potpuno u svom tijelu. Neobičan osjećaj, kao da se ponovno

ispunjavam, obnavljam koţu, mišiće, nerve i hormone, kao da sam do sada bila
izblijedjela iskra svijesti koja se kretala duţ preciznog mehanizma unutar mene.

Osjetila sam mu usne na svojima, njegov jezik kako počinje istraţivati, našli
smo se na pola puta, jezici su nam se zapleli, igrajući se. Ovaj poljubac nije bio
spor ni tako njeţan. Rukama me obuhvatio oko leĎa, nisko.

Izmaknula sam se, teško dišući. „Opa. To je bilo...“

„Intenzivno?“

„Da.“ Leţerno sam se zanjihala prema njemu, pritišćući nos na njegov vrat i
disala, sklopivši ruke oko njega; isprobavala sam ove stvar da vidim kakav je
osjećaj, svidio mi se. „Ja sam rekla da moram polako, ali to mi se nije činilo
sporim.“

„Ne moţe biti onako kako ţelimo.“

Trofej knjiga 324

 „Moţemo li se samo... ljubiti? Za sada? “

Ustao je sa mnom, bez napora, a ja sam se morala poduprijeti rukama i

nogama dok se kretao prema kauču. Naslonivši se na njega, još uvijek me drţao.
„Dupe me zaboljelo od poda.“ Nacerio se. „Sada se moţemo ljubiti koliko god
ţeliš.“

Znao je što traţim, nisam morala izričito pitati. Nisam vjerovala sebi,
obzirom na nagli nalet vrućine iznutra, način na koji sam zagazila u prostranstva
njegovog poljupca.

Zaštiti me, pitala sam.

Hoću, odgovorio je.

Nathan

Napredovati polako značilo je ljubiti se na kauču, pokraj vatre do zore.

Zanemariti bol zbog potrebe i ţelje za većim izgaranjem iznutra, jer ono što ţelim i
ono što trebam su dvije različite stvari. Napredovati polako značilo je zaspati na
kauču, potpuno odjeveni. Probuditi se, popiti kavu, ovoga puta unutra.

Takvi dani, zajednička kava i doručak, ponekad u mojoj, ponekad u njenoj

kolibi. Razgovarati cijelu noć, ljubeći se poput tinejdţera koji su tek otkrili
umijeće. Ali ništa više. Drţati se za ruke, dodirivati lica. Učiti crte i krivulje,
upoznavati tijela. Spoznavati gdje je granica, ta linija na kojoj se barut ţelje susreće
sa iskrom potrebe. Zaobilaziti je.

Trofej knjiga 325

 Nekim smo noćima sjedili u potkrovlju njene kolibe, u vreći za sjedenje,
mojih koljena široko raširenih, sa njenim leĎima ugnijeţdenim izmeĎu. Oboje smo
čitali, ponekad podijelili misli, uglavnom ne.

Šutnje je bilo koliko i razgovora.

Napredovati polako značilo je da dani postaju kraći, vjetrovi s jezera hladniji,

dok se borovi njišu, a jezero biva valovito pa je sada nuţno potpaliti vatru navečer,
jer nije bilo drugog izvora topline u ovim kolibama. Napredovati polako značilo je
ljubiti se i ljubiti, znajući da će se to u jednom trenutku pretvoriti u nešto više, ali
ipak zadovoljni istraţujući prvo.

Lagano je raslo jedno s drugim.

Bilo nam je sve više ugodnije u njenoj, nego u mojoj kolibi. Ponekad bih
prespavao na kauču.

Nismo bili u njenoj spavaćoj sobi.

Tuširao sam se kod sebe, ona kod sebe.

Nisam vidio više njenog tijela nego kad sam je prvi put upoznao.

Bilo je dana u kojima joj je trebalo više prostora, otišao bih pecati ili rezbariti
u svoju kolibu. Ponekad je meni trebalo više prostora, davala mi ga je. Razumjeli
smo se.

Prošli su tjedni? Mjeseci? Ne znam. Vrijeme je jednostavno klizilo,

neprimjetno, u ovim kolibama na jezeru.

Nikada nisam dovršio Adrianovu knjigu; sada nam nije bila potrebna. Hoću,
jednom. Sada pratim scenarij kako ga mi pišemo.

Jesen je potpuno zavladala, boravak vani je zahtijevao debele dţempere i

vunene čarape.

Trofej knjiga 326

 Bio je to dan u kojem je Nadia trebala prostor, ovaj put mogu reći ne zbog
toga što joj je nedostajao, nego što je razmišljala. Bila je svjetlucava, srebrno-
ljubičasta, jesenja večer.

Našao sam je na doku; gotovo sam je mogao osjetiti ovdje vani, čekajući da
razgovara sa mnom.

Sjeo sam u stolicu pokraj njene. Čekao sam je.

„Kao da si znao da ću te doći potraţiti,“ rekla je.

„Jesam.“

„Postaješ li nestrpljiv?“ Na kraju je pitala.

„Zbog čega?“

„Mene. Nas.“ Okrenula se u stolici kako bi me pogledala. „Suzdrţavanja.“

„Ne suzdrţavam se.“

„Nathan.“ Oči su joj bile ljutite, ali se nasmiješila sa razumijevanjem.

„Istinu, molim te, uvijek.“

Uzdahnuo sam, razmišljajući. „Nije da se suzdrţavam. Dajemo si vremena

da istraţimo što nam znači... biti zajedno. To mi je u redu.“ Ispruţio sam se i uzeo
je za ruku. „Da, čovjek sam, sa ljudskim ţeljama i potrebama, i da, prošlo je
prokleto puno vremena. Ali čekat ću. Ne čekam tebe, čekam nas.

Protrljala mi je zglob palcem. „Hvala ti na strpljenju. Na razumijevanju.“

„To je za mene jednako koliko i za tebe, Nadia. Ţelim da ovo izmeĎu nas
bude... ispravno i dobro. Ni ja nisam spreman srljati u nešto. Ovo je novo, za
oboje.“

Trofej knjiga 327

 „Ali i dalje koristiš kao putokaz moje reakcije… koliko daleko idu.“

„Da.“ Slegnuo sam ramenima. „Valjda sam imao više vremena. Znam da
sam spreman, koliko mogu biti da budem ponovno intiman s nekim. To je veliki
korak i nije nešto što olako shvaćam. Neću se upuštati u to samo zato što su moji
dosadni hormoni odraslog muškarca nasrtljivi. Znači mi više od samo nečeg
fizičkog."

„Znači, kočiš ono što ţele tvoji dosadni hormoni odraslog muškarca.“

„Naravno.“

Ustala je, još uvijek me drţeći za ruku. „UĎimo. Gladna sam.“ Na vrhu
stepeništa njene kolibe, podigla je pogled prema meni. „Nathan?“

Zastao sam sa rukom na kvaki. „Da.“

„Vrludaš kao da se radi o tebi, ali zapravo je zbog mene.“

„Da, moţda malo.“

„Ili puno.“ Podignula se, sa strane me poljubivši u usne. „Samo sam ti ţeljela
zahvaliti.“ Dotaknula mi je usne. „Nemoj više ništa reći. Samo ţelim da znaš kako
to vidim i kako sam zahvalna.“

Ušli smo unutra, večeravši u tišini jelo koje smo zajedno pripremili, nešto što
nijedno od nas ranije nije radilo. Pljeskavice prţene u tavi od lijevanog ţeljeza,
mekana peciva od cjelovitih zrna, salata sa preljevom, boca vina.

Bili smo na kauču, u posljednje smo se vrijeme tu ljubili, na kraju bi ona

otišla u krevet, ja bih ostao tu spavati. Bolje nego da sam sam, u svojoj kolibi,
daleko od nje. Mislim da je voljela imati me u blizini. Bio je to lijep kauč, udoban.
Ali mislim da sam osjetio kako dolazi do pomaka.

Trofej knjiga 328

 Imala je nešto na umu, nešto što je još uvijek obraĎivala, jedva sam čekao da
to izaĎe van.

„Dakle...“ utihnula je, ponovno započevši. „Pokušala sam smisliti najbolji

način da to kaţem, ali nisam uspjela zvučati bolje. Pa, evo.“

Dodirnuo sam joj obraz palcem. „Što god bilo, samo reci.“

„Spremna sam na sljedeći korak, ali ţelim da nas ti povedeš. Znam da si

čekao na mene i kako si ranije rekao, mislim da sam spremna koliko mogu biti.“

„Nema ţurbe, Nadia.“

„Znam.“ Nasmijala se, uzevši me za ruku. „Ne ţurim. Ne osjećam kao da me

se poţuruje. Osjećam se spremnom, čak i ako znam da dio mene nikada neće biti
potpuno spreman. Ţelim više. Postajem nestrpljiva dok te samo ljubim.“ Još jedna
zamišljena stanka. „Činiš da se osjetim lijepo, poţeljno, cijenjeno i sigurno. Ţelim
sljedeći korak.“

„Što znači da ţeliš da nas ja povedem? Mislim, pretpostavljam da znam što

misliš, ali... svejedno to objasni.“

Slegnula je ramenima. „Samo... prestani zadrţavati svoje dosadne, muške

hormone.“

Kimnuo sam. „To mogu uraditi.“

Neko vrijeme smo samo sjedili jedno pored drugog. Sada je čekala mene.

Mislim da je očekivala da napola podivljam ili tako nešto. Umjesto toga,

uhvatio sam joj lice i poljubio je. Nastavio sam polako, kao prvi poljubac. Njeţno.
Istraţujući joj usta, potpirujući ţelju.

Ruka joj je kliznula oko mog vrata, okrenula se prema meni, zario sam joj
ruke u kosu. Još uvijek poznat teritorij.

Trofej knjiga 329

 Nadia je kliznula bedrom preko mojih nogu, opkoračivši me, osim pri prvom
poljupcu, nikada to nije ponovila. Svidjela mi se njena teţina na meni, njena
mekoća uze mene, u mom naručju. Objema rukama sam joj uokvirio lice, drţeći je
blizu, ljubeći je dok nismo ostali bez daha, onda smo razmijenili dah, dišući jedno
drugo.

Sada sam se prepustio istraţivanju. Malo sam pustio sa povodca tu

grabeţljivu zvijer koju sam tako čvrsto drţao zarobljenu u sebi. Ruke su mi plovile
niz njene ruke, do bokova. Podigla se, sjedajući na koljena, ruke su joj se našle u
mojoj kosi, mrseći je, povlačeći, Boţe, to mi se svidjelo.

Nisam predviĎao ništa što je onda radila, jer nikada ništa od ovoga nisam s
njom radio, kao ni sa bilo kim, sada će preko četiri godine. Godišnjica je bila i
prošla, bio je to jedan od mojih tihih, osamljenih dana na ribarskom čamcu, ne
uhvativši ništa osim dana sjećanja i ţalosti, boljelo je i dalje kao što će uvijek, ali
sada je u ţivotu bilo još toga, bilo je u redu ponovno ga osjetiti, pogledati na obalu
vidjevši Nadiu kako stoji na doku, čekajući dok sam veslao.

Pustio sam da mi ruke ispune njene obline, istraţujući vrh bokova,

zaustavivši se tu, okruţivši zatim preko izbočenog straţnjeg dijela, zastenjala je kad
sam je uhvatio za straţnjicu, zarivši ruke u moja ramena.

Namještala se da sjedne na mene. Odmaknula se dovoljno da me pogleda.

„Ovo je dobar osjećaj.“

„Da, jeste.“ Zadrţao sam joj pogled. „Još?“

Otkopčala je četiri gumba mog vunenog dţempera. „Da.“ Stanka, raširila je

prste u V oblik, dodirujući mi prsta preko tanke, pamučne majice. „Još, molim.“

Ustao sam, krenuvši s njom do spavaće sobe dok su joj noge bile zakačene
oko mog struka. Zaustavio sam se tek unutra, procjenjujući njenu reakciju.
Ispruţila se preko mog ramena, zatvorivši vrata za nama.

Trofej knjiga 330

 Zatim je kliznula dolje kako bi stala ispred mene. Gurnuvši mi rub dţempera
prema gore, podigla se na noţne prste, skidajući mi ga preko glave i ruku, koje sam
podigao za nju. Povukla mi je i košulju, mislim da sam joj se sviĎao samo u
trapericama.

Nosila je dţemper od kašmira, iste boje lavande kao i tratinčica na stolu, na

našem prvom i jedinom spoju. Ispod njega svijetloplave traperice, crne čizme do
gleţnjeva. Promatrala me, ponovno me čekajući.

„Quid pro quo,57“ šapnula je.

Savio sam prste ispod ruba njenog dţempera, podignula je ruke. Skinuo sam
ga s nje, kašmir je bio paperjast, nevjerojatno mekan. Ispod je nosila samo crni
grudnjak. Prelijevala se preko ruba čipkanih košarica. Teško sam progutao pred
njenim prizorom.

„Tako si lijepa, Nadia,“ promrmljao sam.

Osmijeh joj je bio ošamućen, zadovoljan. Rukama je lutala po mojim golim

prsima.

Sagnuo sam se da je poljubim, ali mi je jednim prstom dodirnula usne,

zaustavljajući me. „Ne još. SviĎa mi se ovako. Ako te poljubim, zatvorit ću oči,
moţda propustiti nešto. Ne ţelim ništa propustiti.“

Otpjevao sam nekoliko taktova „I Don't Want to Miss a Thing“ od

Aerosmitha, a ona se nasmiješila, smijala se. „SviĎa mi se kako uvijek imaš pjesmu
prikladnu trenutku.“ Rekla je, oboje smo shvatili. Oči su joj bile širom otvorene,
istraţivačke. „Ne vraćam se natrag.“

„Dobro. Ne bih to ni ţelio.“

Ugrizla se za donju usnicu. „Nathan?“

57
Usluga za uslugu, latinski*

Trofej knjiga 331

 „Da.“

„Ipak me poljubi?“ Uzdahnula je. „Nervozna sam zbog nastavka, ali ţelim.
Osjećam se odvaţnom dok te ljubim.“

Stavio sam joj ruke na donji dio leĎa, toplo meso ispod mojih nestrpljivih
dlanova, iz grla je ispustila zvuk kad su nam se usne susrele, a moje ruke su je
milovale po leĎima, preko grudnjaka i ramena. Grudi su joj se lagano pritisnule na
moja prsa, osjetio sam kako se sve u meni diţe, širi, ţeli, treba.

Osjetila je to, tvrdoća moje potrebe stajala je ukočena izmeĎu naših tijela,
ponovno je promrmljala, pritiskujući se više. Bokovi na bokovima. Prsa na prsima.

Čvršće sam je uhvatio za kosu, povukavši je natrag, ljubeći je dublje, drţeći

joj leĎa rukama, onda sam prstima uhvatio naramenice grudnjaka, zastavši kako bi
me mogla zaustaviti. Nije to uradila; poljubila me jače, praveći prostor izmeĎu
naših tijela za svoje ruke. Osjetio sam kako mi srca kuca u grudima kao da sam
sprintao kilometar. Otkačio sam kopče, prekinula je poljubac, spuštao sam joj
grudnjak niz ruke. Pustila je da padne na pod izmeĎu nas.

Posegnuvši za mnom, za mojim trapericama, spustila je pogled dolje, na

mene, ali bez nervoze.

Uhvatio sam je za ruku. „Nadia, čekaj.“ Pustio sam je. „Ţelim te gledati.“

Stala je uspravno, ali je prekriţila ruke preko grudi. „Nathan...“

Njeţno sam je povukao za ruke. „Nemoj.“ Pogledao sam je. „Tako si lijepa,
Nadia. Molim te, dopusti da te vidim.“

Spustila je ruke, očiju uprtih u moje, nemir i potreba u njenom pogledu, bili
su suprotstavljeni.

Trofej knjiga 332

 Očima sam joj proţdirao tijelo. Bujne, čvrste, pune grudi. Male areole, pune
bradavice. Sada je stajala smjelo, vidjevši divljenje i ţelju u mojim očima, to ju je
osnaţilo.

„Tako jebeno lijepa,“ promrmljao sam.

Prešao sam joj dlanom po trbuhu, zaustavivši se na dijafragmi-mogao sam

osjetiti kako joj srce lupa. Uhvatio sam je za grudi, zatvorenih očiju je upijala
osjećaj dodira. Osjećaj uţivanja i dodirivanja njenog tijela. Dao sam si vremena,
dopustila mi je. Hvatao sam, milovao, štipkao i trljao. Zatim je jednom oštro
zastenjala, kad sam joj prstima okrenuo bradavicu, krenuvši unatrag. Osmijeh joj se
raširio na licu, oštar, gladan osmijeh, pun potrebe, nestrpljiv. Stajala je tiho izvan
dosega, uzdignute brade, gledajući u mene, u dokaz moje ţelje da se isturi prema
mom patentnom zatvaraču. Otkopčala je svoje traperice, spuštajući zatvarač.
Oklijevala je, zatim udahnula, zadrţala dah, uhvativši zubima donju usnu, gledajući
me širom otvorenih očiju. Spustila je traperice niz bokove, ali su joj se zakačile za
bedra pa ih je malo okretala da ih olabavi, od čega su joj se grudi tresle i njihale na
način koji me gotovo uništio. Zastenjao sam, ruke su mi se izvile kako bi se
ispunile mekoćom njenih oblina.

Sada je bila u gaćicama, crnoj čipki koja je odgovara grudnjaku. Teško je

progutala. Opet sam posegnuo za njom, ali je odmahnula glavom. „Čekaj, Ne još.“

„Nadia...“

Zakačila je palčeve za rub, ponovno progutala, oštro udahnuvši, zatim

ponovila onu izazovnu, poţudnu radnju okretanja, crne su se gaćice pridruţile
trapericama i donjem rublju, na podu njene spavaće sobe. Nisam mislio da mogu
osjetiti ţelju bolnije, ali od pogleda na Nadiu, golu za mene, jesam. Zastenjao sam,
prekrivši dlanom usta.

„Boţe... prokletstvo, Nadia.“

Činilo se da se topila od mojih riječi. „Gledaš me kao... kao da sam najljepša

stvar koja postoji.“

Trofej knjiga 333

 „Zato što jesi.“

Zakoračila je naprijed, bliţe. Gledajući u mene. „Nadam se… nadam se da to

isto vidiš u mojim očima.“

„Jesam,“ šaptao sam. Čekajući. „Naravno da jesam.“

Oslobodila je gumb iznad mog šlica, povlačeći ga dolje. Iskočio sam iz

otvora, napreţući se zbog tkanine gaćica koja me sputavala. Jednim je pokretom
spustila traperice i donje rublje, gurnuvši ih do mojih koljena, tako da ih mogu
svući i zbaciti.

Bio je red na mene. Zakoračio sam prema njoj, udarila je koljenima o krevet,
naglo sjednuvši. Slijedio sam je, obuhvatio je jednom rukom, ispod nje, drţeći joj
glavu dok sam je polagao na krevet. Jednim koljenom na madracu pored nje,
kliznula je prema uzglavlju, a ja sam je pratio.

„Ţelim da se dobro osjećaš,“ mrmljao sam.

„Već se dobro osjećam,“ rekla je. Ruka joj je skliznula sa mog ramena niz
leĎa, do straţnjice, gdje se neko vrijeme zaustavila.

„Nisam tako mislio.“

Oči su joj sijale u mraku; jedina svjetlost dopiralo je od punog mjeseca kroz
prozor, obasjavajući je čistim srebrnim svjetlom. „Povedi me tamo,“ rekla je
šapatom. „Pokaţi mi što si mislio.“

Tako da, jesam.

Trofej knjiga 334

 U početku me Nathan samo ljubio. Ali ovaj je poljubac bio namijenjen
odvraćanju pozornosti, poticanju, Boţe, činio je to. Jezikom je dovodio moju
potrebu do ludila, shvatila sam koliko je dugo, dugo vremena prošlo otkad sam
osjetila bilo što dobro, ovako dobro, usudila sam se pribliţiti toj pomisli prije nego
sam se samo prepustila jednostavnom osjećaju.

Njegova usta na mojima.

Tijelo teško, veliko i tvrdo iznad mene. Njegova koţa pod mojim rukama-
dotaknula sam mu velika ramena i čvrste ruke, široka leĎa, zategnutu straţnjicu,
dlakava, snaţna bedra. Osjetila sam teţinu njegova spolovila, visjelo je i trzalo se
izmeĎu nas, ali sam čekala. Ţeljela sam ga drţati, pogladiti, osjetiti, ali sam čekala.
Još uvijek ne.

Podupirao se na lakat i bok, sada više pored mene nego iznad, činilo se kako
mu se poljubac usporava, kao da se sprema odgoditi. Rukom mi je milovao grudi,
spretnim, pohlepnim i mekanim dodirom. Grudi si mi bile teške, zategnute,
bradavice osjetljive, dok je mi je dodirom palio vatru u trbuhu. Zatim se vatra u
trbuhu skupila i spustila niţe, do dubine mojih nabora, vrha bedara. Dodirom je
krenuo tamo. Drhtala sam, istovremeno uplašena i nestrpljiva, bila sam zahvalna
što si je dao vremena. Nije ţurio, prvo me istraţivao, ne prestajući me ljubiti.
Dodirivao me uzduţ bedara, preko vrha, posvuda. Kada me konačno dotaknuo,
njeţno, polako i lagano je pratio otvor. Drţala sam se za njegov vrat i rame,
nagnuta prema njemu, jednim bedrom pomjerenim u stranu, otvarajući se
njegovom dodiru. Bila sam pohlepna za tim, čak i dok sam drhtala u iščekivanju,
više nego uplašena, dok mi je milijun što-ako prolazilo kroz glavu.

Trofej knjiga 335

 Sumnje su se utišale kad je kliznuo prstom kroz mene, pronalazeći središte
moje potrebe. Zastenjala sam, onda je uslijedio niz mojih cviljenja i podizanja
bokova kako bi otkrio što me pokreće, što izvlači stenjanje iz mene. Učio me,
postajući mojim učenikom. Mogla sam osjetiti kako pamti moje cviljenje, upija
znanje gdje i kako me svojim dodirom tjera da se prebacim ispod njega, podignem,
pulsiram uz njega.

Unatoč mojoj ţelji, nervi su mi izgubili oštrinu i trebalo je neko vrijeme. Bio
je strpljiv, povlačeći se natrag kada mi je trebalo, jureći naprijed kad sam bila
spremna. Nekako je znao moj ritam. Dodirom je kruţio, a ja sam bila na rubu.
Klatila sam se, nesposobna da se oborim preko toga.

Postajem frustirana. Ţelim to.

Kliznuo je prstom u mene, skupljajući vlaţnost. Odjednom je zastao.

„Nadia.“

Otvorila sam oči. „Hmm?“

„Opusti se.“

„Ne mogu. Tako sam zagrijana, postajem nervozna jer jednostavno ne

mogu...“

Dovršio je rečenicu umjesto mene, poljupcem. „Samo diši.“ Udahnula sam.

„Sada me pogledaj.“

Pogledi su nam se sreli. „Ovo smo mi. Ti i ja. Ništa drugo. Bez pritiska.
Imamo svo vrijeme svijeta. Ako nisi spremna, u redu je.“

Odmahnula sam glavom, posegnuvši za njim. „Ţelim to. Mislim da sam

samo toliko ispunjena očekivanjima, da jednostavno...“

Trofej knjiga 336

 Oči su mu postale teške kada sam ga primila u ruku, prvi put. Toliko od
njega, više nego što sam čak i očekivala, a obzirom na njegovu ukupnu veličinu,
puno sam očekivala. Tako teţak, ali meso kojim je njegova tvrdoća bila obloţena,
bilo je svilenkasto, gotovo njeţno, tanko, s tragovima vena. Pogledala sam što
dodirujem, gledajući kako mi ruka klizi niz njegov ud, dok je stenjao.

„Polako,“ mrmljao je. „Prošlo je... neko vrijeme. Moţda neće potrajati koliko
bih volio, ako to prebrzo radiš.“

Nasmiješila sam se, nastavljajući raditi ono što sam ţeljela: dodirivati ga.
„Tvoje pravilo, sjećaš se? Nema objašnjenja, nema isprika.“ Zatim objema rukama,
jer je njegova veličina tako zahtijevala. „Imamo svo vrijeme svijeta. Ako je brzo za
prvi put, imat ćemo cijelu noć, cijeli dan i koliko god ţelimo.“

Prstima je nastavio istraţivanje. „Tako si meka, tako vlaţna.“

„Nathan?“ Teško sam progutala, osjetivši odvaţno pitanje na usnama.

„Moţeš li... bi li se koristio ustima? Na meni? Molim te?“

Nasmiješio se, uţarenim, zadovoljnim smiješkom. „Volim što si to pitala.“

„Bilo me nekako strah. Ali trebam to. To jest, ako ţeliš. Ako ne, u redu je, ja
samo -“

Još jednom me ušutkao usnama. „Ţelim.“

Zatvorila sam oči dok se usnama, izazivajući, spuštao dolje, ljubeći mi rame,
prsnu kost, lickajući mi bradavice do otvrdnulih vrhova, zatim me ljubeći prema
dolje, preko trbuha, a ja sam nehotice uvukla trbuh kad mi je usnama dodirnuo
središte. Pokret njegovog jezika i ja sam dahtala, stopala sam povukla prema
straţnjim stranama bedara, savila koljena u stranu, njegov se jezik uvukao u mene,
zatim veličanstveno povukao prema gore, onda je odjednom došlo do eksplozije
osjećaja kad je jezikom i usnama pronašao najniţu točku moje ţelje.

Trofej knjiga 337

 Natjeravši mi spolovilo da zapjeva, sa prstima posvuda, u meni, izvijajući mi
bradavice, hvatajući grudi, sve je došlo odjednom i zavapila sam, moţda samo
ujednačeno plakala, jecala ili vrištala, nisam čak znala ni je li me briga, bila sam
samo daleka iskra uma koja juri prostorom beskonačnog vrhunca.

Drţao me tako, odbijajući me pustiti, prekinuvši nakratko valove vrhunca,

zatim je učinio nešto drugo, a ja sam se našla na drugom vrhu dok me kosom
škakljao po trbuhu, bradom trljao po unutrašnjosti bedara, jezik mu je bio spretan,
prsti snaţni i njeţni. Nisam više mogla, eksplodirat ću ako ih ima još – a ima,
prolazim kroz to, svaki put kad sam pomislila da sam dosegla najdalje što sam
mogla, da sam svršila najviše što sam mogla, on bi pronašao način da me ponovno
gurne preko ruba.

Onda sam samo trebala njega.

Uhvatila sam ga za čeljust, povukla za bradu, uspeo se iznad mog tijela,

brišući usne rukama. Milijun misli mi je prolazilo kroz glavu, ali nijedna mi nije
prešla preko usana. Otkotrljala sam se od njega, do ladice sa moje strane kreveta.
Izvukla sam novu, neotvorenu kutiju, pruţajući mu je.

„Pretpostavila sam veličinu,“ šapnula sam. „Mislila sam da sam bila

velikodušna, ali su moţda mali.“

„Ma ne. Savršeni su.“ Otvorio je kutiju, izvukavši jedan.

Ovo je bilo tako čudno, tako nepoznato, U svom prethodnom ţivotu, nikada
ih nismo koristili. Opet je to bilo najbliţe granici misli do koje sam mogla doći.
Samo što je ovo, takoĎer samo naše, Nathanovo i moje.

Gledala sam kako otvara paketić u četvrtastoj foliji, ţivci su mi titrali u grlu.

Ostavio je omot sa strane, spremajući se da ga navuče; uzela sam ga od

njega. Na trenutak samo spustila ruku na njega, samo dodirnuvši. Onda sam ga
omotala lateksom, nastala je stanka, on na svojoj strani, ja na svojoj, okrenuti jedno
prema drugom, dok smo se prešutno dogovarali što je sljedeće: tko će biti gore?

Trofej knjiga 338

 Povukao me na sebe. Okrenuo na leĎa. Da, ovo. Naš bi prvi put trebao ovako
izgledati. Pogledala sam ga dolje dok sam ga opkoračivala, poput našeg prvog
poljupca, kad sam se prebacila preko njega-nikada mu nisam rekla, ali tog trenutka,
kad sam sjela na njega i poljubila ga, imala sam ovakvu viziju, nas ovakvih, tada
sam znala kako će biti. Zato sam stala, jer još nisam bila spremna.

Sada jesam.

Posegnula sam izmeĎu svojih bedara, pronašavši ga. Uhvatila sam ga,
usmjerila prema sebi. Oklijevajući. Očima mi je proţdirao tijelo, onda zaustavio
pogled na mom, oboje smo se tresli, drhtali, dahtali, niti jedno od nas nije bilo
spremno, znajući da nikada nećemo biti.

Spustila sam se na njega. Nehotično sam zastenjala, otelo mi se dok me

ispunjavao, previše ispunjavao, oči su mi se napunile suzama, suzama čuĎenja,
ekstaze, čak i štipkanja boli od njegove veličine na koju nisam naviknuta, nečega
što nikada nisam osjetila; isprva sam se stidjela toga, onda sam prihvatila. Ovo je
Nathan, dobro je. U redu je što je novo, nepoznato, drugačije i neodoljivo.

Prešao mi je palcem ispod oka, sa smiješkom na usnama, ohrabrujućim,

punim ljubavi. Ruka mu je počivala na mom struku, na boku. Zatim me uhvatio za
oba boka, pomogavši mi da se potpuno namjestim na njega, bio je u meni,
okruţivala sam ga, obavijajući dok sam padala naprijed na njega, hvatajući mu se
za vrat, stenjući, čekajući da se priviknem na njega.

Bio je tvrd poput kamena. Čekao je. Sav se tresući, trbuha tvrdog od
napetosti.

Tresući se od potrebe da se pokrene.

Bila sam divlja sa ekstatičnom veličanstvenošću dok me ispunjavao,

pritiskao u mene, trljajući u meni, tako da sam se trebala samo kretati, da jače
osjetim, da se više uzdignem. On se nije pokretao-neće, znala sam to.

Trofej knjiga 339

 Znao je da je velik, ako se bude brzo kretao, prejako, mogao bi me ozlijediti,
prepustio mi je kontrolu, čak i ako sam znala da se sve u njemu pokreće da me
uzme, da se otpusti. Rukama me cijelu milovao.

Konačno sam osjetila potrebu za pokretom koji eksplodira u meni. Pritisnula

sam mu dlanove ravno na prsa i podigla ih, njegov je pogled susreo moj, nisam ga
odvratila kad sam se počela pomicati. Podignula sam se, zastala, utonula dolje.
Dahtala i stenjala od donjih udara, potisaka punjenja. Stenjanje ipak nije dovoljno.
Bila je to pjesma u meni, melodija koju sam morala otpjevati je glasna, divlja,
očarana, izgubljena, slavna. Zato sam se podizala i spuštala, oslobodivši glas,
prepustivši se potrebi, prirodi, onome što u ovom trenutku zajedno postajemo.
Zareţao je kao odgovor na moj razvučeni, promukli, hrapavi krik, koji se pretvarao
u neprestane vapaje dok sam se kretala brţe, trebala više, još. Njegove velike,
snaţne, čvrste ruke sada nisu bile tako njeţne, a ja sam uţivala u njihovoj snazi dok
me grubo hvatao za bokove, vukao prema dolje, a što sam više od njega traţila,
više mi je davao, potezanje njegovih ruku postalo je prisilno, dupe mi je pljeskalo o
njegova bedra, postojali smo samo mi, usne su mu bile prislonjene uz moje uho,
dok smo se kretali u orkestralnom jedinstvu.

„Nadia,“ šaputao je, reţao, gunĎao.

„Nathan, o Boţe, Nathan, Nathan.“

Mislim da je razlog što sam duboko, u najmračnijem kutu svoje duše,

oklijevala dopustiti ovaj trenutak sa Nathanom bio što bih zaboravila, što bi moje
usne mogle izgovoriti drugo ime. Ali to je bilo nemoguće. Bila sam potpuno
prisutna, totalno ţiva i sasvim svjesna gdje se nalazim, kad i s kim sam. Nathanom.

Osjetila sam da se pribliţava vrhuncu, ritam nam je postao spor, njeţan,

osjetljiv i svrsishodan, pritisnula sam ga kako bih mogla spustiti pogled, dolje na
njega, pritisnuvši svoje grudi rukama, kao da mu ih nudim, a on prihvaća
ponuĎeno, voleći ih svojim ustima, nakon čega su mi njegove oči rekle da svršava,
glas mu je postao grub, to je sada on, preuzima kontrolu, podiţe me i spušta, nabija,
potiskuje dok se spuštam.

Trofej knjiga 340

 Promatram ga, gledam kako mu lice gubi bilo kakvu pribranost koja mu je
ostala dok me ispunjavao, kako eksplodira, a ja se rušim naprijed na njega, pribijam
mu lica uz grudi, puštajući ga da se divlje pumpa u mene kroz ludi, zvjezdani
orgazam, bilo je još i još i još, sve dok nije usporio na pola potisaka, umirivši se
zatim.

Samo sam legla na njega, ispunjena njime.

Činilo se kao da smo ovo uvijek bili mi, uvijek trebali biti.

Od trenutka kad sam ga vidjela na trijemu njegove kolibe, kako čita, mislim
da sam znala.

Glava mi je bila na njegovom ramenu, njegova ruka na mojoj straţnjici.

„Odmah se vraćam,“ rekao je, izmigoljivši se ispod mene.

Gledala sam kako odlazi, čisti se, kako se vraća pa sam vratila pokrivače
natrag i uvukla se ispod njih. Podignula sam ih zbog njega. Pomaknula sam se da
klizne pored mene, a ja sam se vratila na svoje mjesto uz njegovu stranu, uvukavši
se u njega, na njegovoj snaţnoj ruci umjesto jastuka.

Osjetila sam kako se sprema za nešto. „Ne govori to,“ šapnula sam.

„Dobro. Ali je istina.“

„Znam.“

„Nathan?“

„Da?“

„Hvala ti.“

Trofej knjiga 341

 Iskrivljeni osmijeh. „Za što? Ja bih tebi trebao zahvaliti. Mislim da si mi
upravo promijenila svijet.“

Frknula sam. „Mislim da je upitno tko je kome promijenio svijet, jer moj
izgleda prilično uzdrman.“ Podigla sam se da ga pogledam u oči. „Hvala ti za
čekanje. Hvala što si bio strpljiv. Hvala što si odvojio vrijeme... da spoznaš kako
me voliš, prije nego smo vodili ljubav.“

Stisnuo je ruke oko mene. „Jesam.“

„Na trenutak sam pomislila da ćeš to reći.“

Zakikotao se. „Ja bih. Ali iz nekog razloga, ti si mi rekla da to ne uradim.“

„Jer sam ja ţeljela prva reći.“

Još jedan osmijeh. „U redu, medena.“

„Medena?“

„Ne?“

„Da, sviĎa mi se. Samo... provjeravam kakav je osjećaj. SviĎa mi se. Dobar
je.“

„Slatka si kao med, pa sam shvatio da odgovara.“

Nasmijala sam se, tapšući ga po prsima. „Šašav si, ti veliki slatki čovječe.“

Lebdjeli smo zajedno u dugoj, uţarenoj tišini. Moţda zadrijemavši.

Izašlo je iz mene nepozvano, naglo, sirovi šapat nakon sjajne tišine.

„Volim te, Nathan.“

Trofej knjiga 342

 Prsa su mu se oštro podigla i spustila. Oteo mu se hrapav uzdah. Pruţila sam
ruku, obrisavši mu kapljicu preplavljenih osjećaja sa obraza.

„Oprosti, ja samo -“

„Pokušaj ponovno,“ prekinula sam ga. „Ovaj put, bez isprike.“

Nešto ne baš nalik osmijehu. Još jedan duboki uzdah, ovaj put dug, pokušaj
kontroliranja.

„Nathan.“ Ponovno sam ga očešala prstima po obrazu i opet su postali

vlaţni. „Osjeti to. Nemoj kontrolirati. Najviše od svega, dopusti da ja to vidim.“

Teško je progutao – čula sam to. „Nisam nikad -“ zastao je, pročistivši grlo.
„Nikada nisam pomislio da ću to opet čuti. Ili da ću ponovno ovako osjećati.“

Oči su me počele peći. „Znam. Ni ja.“

„Mislio sam da sam moţda bio... slomljen. Kao da sam se nepopravljivo

pokvario.“ Teško je disao. „Onda sam sreo tebe, i... i ti si me popravila. Dan po
dan.“ Pročistio je grlo. „Tako da valjda, kad čujem da to kaţeš, jednostavno... ne
znam. Puno je toga. Nekako previše. Ili, baš previše. Ne plačem puno, čini se
pomalo luckasto plakati nakon nečega tako predivnog.“ Još je jednom uzdahnuo i
pročistio grlo. „Samo nikada nisam mislio da ću to ponovno čuti.“

Naslonila sam se na lakat, brišući mu obraze. Poljubila ih, jedan pa drugi.

„Hvala ti što mi pruţaš ovo, Nathan.“

Virio je u mene poluotvorenog oka, još uvijek posramljen svojih suza, kako
to muškarci znaju. „Što ti pruţam?“

„Sebe. Potpuno, jednostavno... sebe. To je hrabro.“

Dodirnula sam čelom njegovo. Poljubila ga. Samo da ga okusim, sol sa

njegovih usana. Onda se nešto rodilo i postalo je više od poljupca.

Trofej knjiga 343

 Smatrala sam da je spreman.

„Već?“ Pitala sam, iznenaĎena i zadovoljna. Nije prošlo puno.

Nasmijao se, kimajući.

Uhvatili smo nove ritmove, koje smo osjećali starim i poznatim isto koliko
novim i divljim. Prevrnuo se preko mene u plahtama. Ovoga put je to bio on,
njegove su mi ruke zaklonile lice sa strane, tijelom mi je blokirao čitav svijet, ja
sam se podigla, sklopivši noge oko njega, primivši ga u sebe, ovoga puta dugo i
sporo, čak i kad smo zajedno eksplodirali, sjedinjeni, volio me polako, paţljivo,
proţdirući me očima pri svakom potisku.

U trenutku kada smo oboje zajedno svršili, još uvijek se njeţno zabijajući u
mene, podbočenih ruku, dašćući i znojeći se, spustio je usne na moje. „Volim te,
Nadia.“

Njegov trenutak, ne samo uzvrat za moj.

Kasnije te noći, kad smo se sljedeći put zajedno izgubili, umjesto plakanja ili
zazivanja Boga, pjevali smo jedno drugom, pjesmu o nama.

U zoru smo zaspali, uţivajući jedno u drugom.

_____

Probudila sam se, nije bio u krevetu, pokraj mene. Ali sam namirisala kavu,
osmjehnuvši se.

Vratio se, gol, sa dvije šalice kave iz kojih se pušilo. „Šest i trideset,“ rekao
je. „Mislio sam da bi bilo dobro popiti kavu zajedno u krevetu.“

„Kako znaš da je šest i trideset?“ Pitala sam. „Nema satova.“

Trofej knjiga 344

 Slegnuo je. „Pili smo kavu zajedno u šest i trideset gotovo svakog jutra otkad
smo se upoznali. Sad jednostavno znam.“

„Oh.“

Popili smo kavu zajedno, sada u našoj kolibi.

Pitala sam se, moramo li ikada otići? Ili moţemo li jednostavno... ostati
ovdje? Moţe li ovo biti ţivot?

Pogledala sam Nathana i znala sam odgovor.

Trofej knjiga 345

 „Gospodine Crenshaw, molim vas – to je za vaše vlastito dobro. Nećete ništa
osjetiti, obećavam. Samo mirno sjedite.“

„Kako ćeš, dovraga znati što je najbolje za mene, djevojčice? U čitavom

prokletom ţivotu, nisam primio injekciju, popio tabletu ili imao šav i ne
namjeravam sada početi.“

„Znam da ste bosi nagazili na zahrĎali čavao, nikada nikoga niste posjetili u
vezi toga kao i da nikada niste primili injekciju tetanusa.“

„Pa? Dobro sam.“

Uzdahnula sam. „Imate temperaturu, trideset sedam sa sedam -“

„Prošao sam kroz gore groznice od ove.“

„Imate poteškoća sa gutanjem, mogu pretpostaviti, kao i da, čak i ako nikada
niste priznali, imate bolove u čeljusti. Imate povišen krvni tlak i ubrzan rad srca.
Uskoro ćete iskusiti napadaje ili barem, nehotično grčenje ili trzanje.“ Objašnjavala
sam mu zašto protestira. „U medicinskoj profesiji to zovemo grčenje mišića
čeljusti, gospodine Crenshaw, a ako se ne liječi, postaje smrtonosno.“

To ga je umirilo.

Trofej knjiga 346

 „Pod smrtonosnim ne mislim brzo i bezbolno. Mislim, doţivjet ćete grčeve
koji vam mogu slomiti kraljeţnicu i ostaviti vas paraliziranim. Moţete dobiti trajno
oštećenje mozga. Vaša čeljust, kako samo ime kaţe, zaključat će se i onemogućiti
vam da jedete, što znači da ćete preţivljavati uz pomoć cjevčice za hranjenje, sve
dok ste ţivi, što neće biti dugo. Uz injekciju tetanusa i antibiotike-što znači
dopustiti mi da vam olakšam-moţemo ublaţiti dosta toga. Nema lijeka za tetanus,
ali moţemo kontrolirati simptome.“

Gospodin Crenshaw, odjeven u prljavi traper kombinezon, golih prsa ispod

njega, sa prljavim, otrcanim, crvenim International Harvester58 šeširom na
prosijedoj, prorijeĎenoj kosi, bos, krupan, prekomjerne teţine, neposlušan i ţilaviji
od koţnih cipela i čavala za krov, ispustio je uznemirujući uzdah. „Dobro. Radije
bih umro nego da mi cijev za hranjenje gurnete u grlo, a kamoli da budem
paraliziran i da mi moja svojeglava, stara ţena briše dupe. Ali da nije pitanje ţivota
i smrti, ne bih bio ovdje.“

„Da ste primili injekciju tetanusa, uopće ne biste bili ovdje. To je u

potpunosti moguće spriječiti.“ Rekla sam to dok sam mu brisala ruku, pripremajući
injekciju.

Frknuo je. „Ne započinjite sa cijepljenjem, damo. Sve sam čuo.“

Uzvratila sam mu frktanjem. „Dobro, sljedeći put kada doĎete sa bolešću

koja se mogla potpuno spriječiti, podsjetit ću vas na to.“

„Trebalo mi je sat vremena da doĎem ovdje,“ rekao je gunĎajući. „A ovo je

mjesto najbliţe mom imanju na kojem postoji nešto slično liječniku. Vi niste čak ni
liječnik.“

„Ja sam pomoćnica liječnika, što se vaših potreba tiče, to je ista stvar.“
Zabila sam iglu dok je smišljao odgovor, polako ispuštajući lijek u njega. „Ako bi
netko došao k vama, biste li se cijepili?“

58
Američki proizvošač poljoprivredne opreme, automobila, itd.

Trofej knjiga 347

 Uzdahno je. „Moţda. Ali što? Ući ćete u svoj mali, crveni, gradski,
pomodarski automobil i dovesti se do moga doma? Treba mi petnaest minuta u
vozilu sa pogonom na sva četiri kotača da doĎem do najbliţe električne mreţe. Vaš
mali automobil ne bi prešao ni četvrtinu puta do mog mjesta, gospoĎo.“

Pretpostavila sam kako je očito da je samo moj automobil bio ispred klinike.
Za nekoga poput gospodina Crehshawa, govorio je sve ono što je mislio da treba
znati o meni.

„Iznenadili biste se po kakvim se sve cestama moj mali Audi moţe voziti.
Zapravo ima pogon na svim kotačima, svjetske klase.“

Frktanje. „Postoje brazde u kojima bi vaš automobil mogao nestati, a to je

samo moj prilazni put.“

„Moj suprug ima kamionet, ako morate znati.“ Nasmiješila sam mu se. „Već
sam imala dosta klijenata kojima sam išla u kućne posjete. Jednom u tromjesečju,
što znači svaka tri mjeseca, doći ću do mjesta gdje ţivite sa antibioticima,
cjepivima i lijekovima protiv bolova-prava ljekarna, kao i cijeli medicinski pribor.
Liječit ću vas i cijelu vašu obitelj.“

„Kladim se da ćete to naplatiti golemom svotom novca.“

„Poznato je da prihvaćam cijenu po jedinici proizvoda.“ Raširila sam

osmijeh. „Jaja, šunka, goveĎi but, paketi voća i povrća, takve stvari.“

Trepnuo je. „Sranje.“

„Ni slučajno, gospodine Crenshaw. PohaĎam večernju školu kako bih dobila
59
MD , a tada će naziv s vanjske strane ovog objekta i na kamionetu moga supruga
biti 'Nadia Fischer, MD, Primarna medicinska skrb' što znači da ću prakticirati
medicinu kako se to na selu radi već... dugo vremena.“

59
Medicinska diploma, u USA označava diplomu profesionalca

Trofej knjiga 348

 „Zašto bi, dovraga, napravili takvu glupost? Tako nećete zaraditi prokleti
novac.“

„Zato što je to potreba koju mogu ispuniti, a novac mi ne treba. Ja sam...

financijski osigurana, gospodine Crenshaw. Radim ovo jer se volim baviti
medicinom. Više od toga, volim biti profesionalac-iako još nemam sluţbenu MD
titulu iza svoga imena-za drage ljude, koji ţive ovdje gdje ja ţivim. Radim to jer
mogu i zato što ţelim. Prihvaćam plaćanje dobrima jer moji klijenti moţda nemaju
puno novca i zaraĎuju za ţivot od zemlje. Dok mi novac moţda ne treba, ipak
moram jesti.“

Promatrao me, vidjela sam kako mijenja mišljenje o meni. „Moţda sam
pogriješio pretpostavivši kako si uobraţena gradska djevojka.“

„Pretpostavljam da je to istina.“ Potapšala sam ga po ramenu. „Sada mirno

sjedite. Moram izračunati dozu vaših antibiotika i pripremiti ih. Vrlo ste sretni,
gospodine Crenshaw, što vas je supruga prisilila da doĎete ovdje, inače biste bili
predaleko da učinim bilo što kako bih vam pomogla, a onda biste bili osuĎeni na
dugi i skupi oporavak u bolnici.“

Pogledao me. „Dobro, valjda bih bio budala da ne prihvatim vašu ponudu za
posjet. Moja se supruga već neko vrijeme bori sa artritisom, neće biti ništa bolje.“
Pogled mu je zastao na mom trbuhu. „Ali, budite oprezni na ovim cestama,
gospoĎice. Moţda sam vrckavi, stari seoski dečko bez obrazovanja i puno razuma,
ali znam da takva poskakivanja nisu dobra za neroĎene.“

Protrljala sam trbuh, šest mjeseci okrugao. „Hvala na brizi, gospodine

Crenshaw. Bit ću oprezna.“

Gosp. Crenshaw je pogrešno ispunio I-O-U60 za nekoliko kilograma slanine i

svinjetine kao cijenu za moje usluge, zajedno sa detaljnom mapom koja je opisivala
kako doći do njegovog imanja.

60
Dokument kojim se potrvđuje postojanje duga

Trofej knjiga 349

 Ostatak dana je sporo protekao. Beba se ritala, snaţno i često, ali bila sam
zahvalna na tome, čak i kada je boljelo; imati preko četrdeset godina, bilo je čudo
što sam mogla začeti.

Tu je mladić koji izostaje iz škole i dolazi zbog šavova nakon što je uništio
svoj četverotočkaš i starija ţena sa respiratornom infekcijom. Tu je tehnički
prisutan liječnik- Dr. Oscar Gutiérrez-ali jako star i sklon dugim drijemanjima u
svom uredu pa je savršeno zadovoljan što mi dopušta da radim stvari na svoj način.
Jednom kad dobijem svoj MD, što pokušavam završiti prije nego doĎe beba, bit će
sluţbeno u mirovini, a praksa u zajednici će biti moja.

U vrijeme zatvaranja, budim Dr. Gutiérreza i šaljem ga kući, zatim i sama

idem.

Nathan je naravno u svojoj radionici; koliba koja je bila njegov dom kad je
tek stigao u ovaj mali raj na jezeru, pretvorena je u radionicu. Bolje osvjetljenje,
više ventilacije, manje namještaja. Spavaća soba je sada ured, kuhinja je još uvijek
kuhinja sa istim starinskim aparatima, ali ostatak je otvoreni prostor sa radnim
pultom i svim njegovim alatom. Bio je zanatlija, sada je majstor. Ima malu trgovinu
u gradu gdje prodaje svoje ručno izraĎene police za knjige, garniture za trpezarije,
nastavke za sofe ili druge dijelove namještaja, stolove kao i sve ostalo što izraĎuje,
kao i svoj novi zaštitni znak i lokalno poznate rezbarije divljih ţivotinja. One, s
ponosom mogu reći, privlače paţnju izvan naše male zajednice. Govori se čak o
nekoliko mjesta u Atlanti koje mu daju prostor na svojim policama.

Uglavnom, on jednostavno voli raditi sa drvetom. IzraĎivati stvari. Pustiti da

mu drvo kaţe što ţeli biti i pomoći mu da to postane. Voli to raditi i nevjerojatan je
u tome. Divno je što mu ide dovoljno dobro da nas u potpunosti moţe uzdrţavati
svojim poslom za obradu drveta.

To nam, naravno, nije bilo potrebno. Prilično se spasio svoje karijere

holivudskog graditelja scenografije, kao i nekoliko ulaganja u nekretnine za koje ga
je prijatelj jednom uvjerio da ih kupi, što se ispostavilo neisplativim. Ja sam imala
ogroman iznos koji mi je Adrian ostavio, koji sam investirala, kako bismo bili
zbrinuti do kraja ţivota.

Trofej knjiga 350

 Još vaţnije, mogli smo se usredotočiti na poslove koje volimo i podizanje
ovog djeteta.

Stajala sam na otvorenim vratima Nathanove radionice, promatrajući ga.

Trenutno je nesvjestan, zadubljen u svoj posljednji komad. Radio je stol, napravljen
po uzoru na antikni, kojeg je prije nekoliko tjedana pronašao pored ceste, na putu
do kuće gdje sam bila u posjeti. Napravio je jednu repliku stola, prodala se tako
brzo da je planirao napraviti još nekoliko.

Voljela sam ga gledati dok radi. Pogled mu je bio mekan, nekako dalek, kao
da je slušao glas kojeg samo on moţe čuti. Nikada dva komada koje je napravio
nisu bila ista; svaki je imao jedinstven otisak umjetnosti, neku sitnicu tu i tamo što
ga je činilo još više lijepim i jedinstvenim. Ovaj, na primjer dobiva, razraĎeni
sustav malih kutaka i skrivenih ladica koje su nedostajale prethodnom.

Konačno me primijetio, spustio alat, poţurivši prema meni. „Koliko već tu

stojiš, medena?“

Podignula sam se na prste da ga poljubim. „Oh, ne dugo, samo minut ili

dva.“ U tom je trenutku beba napravila okret, za kojeg sam pretpostavila da će biti
praćen proširenim programom atletike i gimnastike; stavila sam na trenutak
Nathanov dlan preko svog trbuh. „Evo, osjeti.“

Zatvorio je oči, a osmijeh blaţene radosti osvijetlio mu je crte lica. Spustio se

na koljena, obuhvaćajući mi trbuh objema rukama. „Bok, malena. Plešeš za
mamu?“ Poljubio mi je trbuh paţljivo i njeţno, kao da sam napravljena od
porculana i zvjezdane svjetlosti.

„Čini mi se više kao da pleše kongu,“61 rekla sam, trznuvši se i nasmiješivši.

„Ili se moţda sprema za olimpijsko natjecanje u gimnastici.“ Ciknula sam dok se
on ili ona uvijalo, prevrtalo, zatim me lupnuvši i udarivši na četiri različita mjesta.
„Hoooo, vau. Mora da je dječak, jer je snaţan na tatu.“

61
Ples latinoameričkog ili afričkog podrijetla

Trofej knjiga 351

 Zadrţao mi je ruke na trbuhu, osjećajući. „Ma ne. Djevojčica. Jaka je kao
mama.“

„Pretpostavljam da ćemo saznati za nekoliko mjeseci, zar ne?“ Stavila sam

mu prste u kosu dok mi je svojim velikim rukama drţao trbuh, pjevušeći neku
melodiju njemu ili njoj, ispod glasa, tako da je baš nisam mogla razaznati. „Imam
zakazan pregled ultrazvukom u klinici sljedeći tjedan, nemoj zaboraviti.“

„Ne bih to propustio nizašto na svijetu.

Kako imam više od četrdeset godina, visoko sam rizična, pa tijekom

trudnoće redovito idem na ultrazvučne preglede. Zasad nepotrebna predostroţnost.
Beba je velika, jaka i zdrava-toliko da mi liječnik planira izazvati poroĎaj nekoliko
tjedana ranije, jer je beba bila dovoljno velika, da bi bilo rizično za mene čekajući
termin za prirodni poroĎaj, što je bio moj plan.

Ustao je. Nasmiješio mi se. „Imam nešto za tebe.“

Nagnula sam glavu. „Stvarno? Što?“

Zakoračio je preko radionice, noseći drvenu kutiju. Očito ju je sam izradio.

Hrastova je, polirana i obojena do visokog sjaja. Bez pričvršćivala ili metala, samo
spretno spojeno drvo. Gornji dio se podiţe, unutra je podloga od slame, okvir za
rezbariju.

To smo mi, mogla sam vidjeti, prije nego je uopće podignuo poklopac.
Paţljivo, izvukla sam rezbariju sa podloge. Odmah sam znala što je to: prikaz naše
fotografije sa vjenčanja, koju imamo uokvirenu na polici: on i ja, na našem
pristaništu, u zalazak sunca. On nosi smoking, ja sirena haljinu boje bjelokosti,
duge, puštene kose uvijene u spiralne kovrče. Okrenuti smo jedno prema drugom,
rukama spojeni oko struka, spremajući se za poljubac. Tijelima smo oblikovali
srce, uokvireno zalazećim suncem.

Trofej knjiga 352

 Nathan je izrezbario ovu fotografiju u bijelom boru, izvanredno detaljno, u
figuricama visokim oko šest centimetara. Prsti, čak trepavice, pramenovi kose,
njegova brada, daske pristaništa ispod naših nogu. Neobojana je, samo ispolirana i
premazana, što je činilo još ljepšom.

Oči su me počele peći. „Nathan, moj Boţe... nevjerojatna je.“ Treptanjem

sam odagnala suze radosnice. „Ali... zašto? Mislim, zašto danas?“

Nasmiješio se, zabavljeno. „Ţeliš reći da ne znaš?“

Namrštila sam se. „Nije nam godišnjica, to znam. Moţda imam trudnički
mozak, ali znam kad nam je godišnjica.“

„Nije godišnjica vjenčanja, ne.“

„Nije mi roĎendan.“

„Ne.“

Glasno sam ispustila dah. „Stvarno ćeš me natjerati da pogaĎam?“

Povukao me za pramen kose. „Još jedan pokušaj, draga. Onda ću ti reći.“

„Nije dan kada sam otkrila sam trudna.“ Podignula sam prst kako bih ga
preduhitrila da mi ne kaţe-slutila sam, a to se pretvorilo u saznanje. „Oh! Znam;
dan kada smo se upoznali.“

„Pogodak.“ Vratio je rezbariju natrag u gnijezdo od slame, vodeći me na

trijem svoje radionice. Ista stolica za ljuljanje je i dalje bila tamo. „Sjedio sam
ovdje, čitajući. Došla si u svom automobilu, prvi put sam te vidio. Danas je tri
godine od tada.“

„Zapravo se nismo upoznali prvog dana kada sam došla, znaš.“ Zadirkivala
sam ga. „Bilo je to sutradan.“

Trofej knjiga 353

 „Ne cjepidlači, ţeno. Danas je treća godišnjica dana kada sam ti prvi put
donio kavu. Bila si na svom trijemu, umotana u omiljeni pokrivač.“

„Stvarno se radujući kavi,“ izazivala sam. „Zaljubila sam se u tebe iz puno

razloga, ali mislim da je ta šalica kave bila prvi korak.“

„Znam taj datum, jer sam svakoga dana sve više zahvalan što sam te
upoznao. Promijenila si moj ţivot na toliko načina da čak ne mogu ni početi
nabrajati. Pretpostavljam kako sam ti ţelio napraviti nešto kao uspomenu na dan
kada si mi prvi put počela spašavati ţivot.“

Nasmijala sam se, ali bio je to vlaţan, prigušen zvuk. „Prestani, Nathan. Već
sam se udala za tebe, ti veliki, sentimentalni glupane. Ne moraš pokušavati i tjerati
me da te volim više nego što već jesam.“

„Ali, hoću. Ili ću barem pokušati. Svakoga dana.“

Drţala sam se za njega, njuškajući poljupcima tik ispod brade. „Jesi li

razmišljao o imenima?“

„Da. Ako bude djevojčica, zvat će se Leanne Belle Fischer. B-E-L-L-E.

Leanne je Lisino srednje ime, a Belle u čast Adriana.“

„Ako je dječak?“

„Nije. Ali, ako nekim slučajem jeste, Robert Tompson Fischer.“

Robert, za Adrianovo srednje ime i Thompson, za Lisino djevojačko

prezime.

„Savršeno.“ Podigla sam pogled prema njemu. „Stvarno si siguran da je

djevojčica?“

Trofej knjiga 354

 „Znam to.“ Nasmiješio mi se. „Imat će moju kosu i tvoje oči.“ Prešao mi je
prstom preko sljepoočnice. „SviĎaju ti se imena? Razmišljao sam neko vrijeme o
njima.“

„SviĎaju. Upravo su savršena.“ Izgovorila sam glasno ime za djevojčicu.

„Leanne Belle Fischer.“

„Moţemo razgovarati o tome još, ako nisi sigurna.“

Odmahnula sam glavom. „Ne.“ Poljubila sam mu jagodičnu kost, zatim usne.
„Nathan, Nadia i Leanne Fischer.“

Uzela sam njegovo prezime. Rekao mi je kako mogu zadrţati Belle ako
ţelim, ali sam znala da je uzimanje njegovog prezimena dio nastavljanja i
započinjanja novog ţivota, kad sam izgovorila, „Da.“ Znala sam da bi on to ţelio,
mislim, Adrian.

Još uvijek su postojali dani kada mi je nedostajao. Omotala bih oko ramena
pokrivač koji mi je kupio i sjedila na doku, sjećajući ga se, dopustila bih sebi da mi
nedostaje, da razmišljam o njemu. Nathan je to prepoznao, dao mi je prostora. On
je imao svoje dane, takoĎer. Vidjela sam to u njemu, dajući mu prostora. Obično bi
išao u šetnju šumom, sam provodio dan vani, a kada bi se vratio, oči su mu bile
bistre, usne još jednom zadrţavale taj osmijeh koji mi je tako obasjavao srce.

Na vjenčanju smo bili samo on, ja, Tess i mjesni javni sluţbenik, ovdje na
doku. Pod javnim sluţbenikom mislim na okruţnog šerifa, s kojim je Nathan dobar
prijatelj. Imali smo malu ceremoniju, samo nuţno volim te, zavjetujem se i
uzimam, zatim smo otišli u grad provodeći večer, proslavljajući u svojoj novoj
zajednici.

Što bih još mogla traţiti?

Ništa, mislim.

_____

Trofej knjiga 355

„JEDAN... DVA... TRI... ČETIRI... PET... ŠEST... SEDAM... OSAM... DEVET...
DESET!“ Drţao me za ruku, odbrojavajući sekunde, dok sam tiskala.

Kada je izbrojao do deset, ispustila sam dah, dopuštajući sebi da malo

plačem, stenjem, cvilim, a njegova ruka je tu, u mojoj, puštajući da je stiskam dok
ne budem sigurna kako ću je slomiti.

Obrisao mi je znoj sa čela, poljubivši me. „Ide ti odlično, medena. Samo još
malo.“

„Vidim glavicu!“ Rekao je liječnik, odozdo, izmeĎu mojih nogu. „U redu,

stiţe kontrakcija. Spremna, mama? Tiskaj!“

Nathan je brojao, ja sam tiskala, zgrčenih i stisnutih zuba, napreţući se. Čak i
pored epiduralne, pritisak je bio ogroman. Nathan je došao do deset, počela sam se
opuštati, hvatajući dah.

„Tiskaj ponovno za mene, mama! Nemoj sada prestati; skoro si završila!

Imam glavicu; još jedno snaţno tiskanje i gotovo. Hajde, tiskaj za mene, sad!“

Usisala sam dah, namjestila zube, pribila glavu na grudi i gurala dolje koliko
sam god mogla, očiju čvrsto stisnutih, dok mi je znoj curio niz lice. Nathan me
samo drţao za ruku, stišćući i promatrajući.

Odjednom, naglo, nemoguće, pritiska je nestalo.

„Sjajan posao, mama!“ Liječnik, mjesni OB/GYN62, ne moj osobni, bio je

stariji muškarac, sitan, mršav, malih, okretnih ruku i umirujuće prisutnosti. „Beba
je vani, samo moram...“ Stanka. „Da vidimo.“

62
Opstetričar, ginekolog

Trofej knjiga 356

 Nisam mogla vidjeti, oči su mi bile zamagljene, ja ošamućena od tiskanja,
osjetila sam Nathana pokraj sebe, ali je izgledao zapanjeno. Začuo se plač,
slabašan, kolebljiv i vrlo, vrlo ljut.

„DoĎi, tata,“ liječnik je rekao. „Prereţi pupčanu vrpcu za mene, točno ovdje,
izmeĎu mojih prstiju. Odlično. Samo ćemo odsjeći...“

Onda sam ga ugledala kako nosi goli, smeţurani zaveţljaj koji je urlao
bijesno od ogorčenja i šoka, drţala sam svoju bebu u naručju. Migoljila se,
umrljana i tako, tako prekrasna. Ruţičasto meso, gusta, tamno crna kosa, baš kao
Nathanova i moja.

„Djevojčica je,“ promrmljao mi je Nathan u uho, zagrcnut, zadivljen. „To je

Leanne.“

Plakala sam, ali sam sada jasnije vidjela, prekrasna je i savršena, deset prstiju
na rukama i nogama, snaţan glas. Ogrtač mi je skliznuo, privila mi se na gola prsa,
male, sićušne ruke su mahale, pruţajući se u zraku prema meni. Nathan joj je
velikim prstom dodirnuo ruku, a ja sam iz nekog razloga, od pogleda na ogromni
prst, veći od cijele njene ruke, zajecala.

„Mama, moţe li je tata uzeti prije nego je odnesemo na kupanje?“

Čučnuo je, pruţila sam mu dragocjeni, osjetljivi zaveţljaj, nikada nije bio
tako njeţan dok je ljuljao u naručju, zureći dolje u nju sa suzama u očima, veliki,
snaţni, muţevan muškarac ne boji se plakati i biti preplavljen radošću u sobi punoj
neznanaca.

Nisam završila-osjetila sam još jednu kontrakciju, još jedan potisak kad sam
istisnula posteljicu, dok su bebu mjerili, vagali, testirali i čistili, bila sam tako
iscrpljena-tako oduševljena, preplavljena, radosna, zahvalna, ali potpuno umorna.
Nakon dvanaest sati trudova, bila sam šest prstiju otvorena, na pola puta je prestalo,
nije napredovalo satima, onda sam se odjednom potpuno otvorila i uznemirila, bilo
je vrijeme za bebu.

Trofej knjiga 357

 Sada dolazi medicinska sestra sa kolicima i našom malom bebom umotanom
u plavu-ruţičasto bijelu dekicu, sa malenom kapicom. Topla je, tiho mijauče dok je
sestra namješta u moje naručje. Nathan ju je promatrao dok mi je sestra pomagala
da se namjestim sa Leanne, mala usta su joj istraţivala, kada mi je pronašla
bradavicu, uhvatila je ustima, vukući snaţno, ustrajno.

„Tako lijepo,“ šaptao je Nathan, promatrajući. „Bila si tako dobra, medena.

Tako sam ponosan na tebe. Prekrasna je. Ti si prekrasna, zapanjen sam koliko si
jaka.“

Ruka mu je bila na mom ramenu, dohvatila sam ga jednom rukom, drugom

privivši bebu na prsa. Drţala sam mu ruku. „Liči na tebe,“ rekla sam.

Ja sam majka. Mama. Preplavljena sam, tako sretna.

„Hvala ti,“ šapnula sam.

Nisam bila sigurna govorim li Bogu, Adrianu, Nathanu ili čak Leanne što su
me učinili mamom, ali bila sam zahvalna.

Umjetnost ţivljenja je teško naučiti, tu su tuga i gubitak, ţaljenje i bol, ali

postoji i radost, ispunjenje i značenje, ne moţeš imati jedno bez drugoga. Mislim
da te bol čini moćnijim. To ne znači da tragaš za njom, da je ţeliš ili voliš, ali
nakon što pronaĎeš radost kada bol zacijeli, potpunije razumijete da zora
iskupljenja dolazi tek nakon što proĎe duga noć tuge.

Pronašla sam svoju. Tuga je bila duga, a bol duboka, toliko da je bilo dana
kada nisam bila sigurna da će više postojati sutra, nisam bila sigurna da će više biti
radosti. Ali, ipak sam ovdje.

Puna sam radosti, preplavljena nadom u budućnost. Zahvalna za sadašnjost.

To ne čini tugu zbog gubitka manje bolnom, ali sada znam kako preţivjeti. Moţda,
ako uspijete još malo izdrţati, ako uspijete očaj zamijeniti nadom, pronaći ćete
nešto iznad tuge.

Trofej knjiga 358

 Nećete zaboraviti.

Nema zamjene za one koje izgubimo, one koji su prerano otišli. Ali još
uvijek moţete ţivjeti. A ako su imalo poput mog dragog, voljenog, pokojnog
Adriana, ţeljet će da nastavite ţivjeti, da naĎete nadu, potraţite novo značenje i
novu radost.

To je, vjerujem, Umjetnost Ţivljenja.

Trofej knjiga 359

Trofej knjiga 360