Knjige.

Club Books

Naslov izvornika:
The Wives

S engleskoga prevela
ANDREA CVJETKOVIC

2
 Knjige.Club Books

Koliko biste daleko išli da doznate istinu o svom suprugu?

„Bit ćete na rubu do samoga kraja. Supruge će i kod najiskusnijih

čitatelja izazvati napetost sve do posljednjeg slova.“

– Colleen Hoover,
autorica uspješnica New York Timesa

3
Knjige.Club Books

Za Colleen

4
 Knjige.Club Books

JEDAN

O n dolazi cetvrtkom. To je moj dan, ja sam Cetvrtak. Dan je to pun nade, izgubljen među
vaznijim danima; nije ni pocetak ni kraj, jednostavno postaja. Predjelo za vikend.
Ponekad se pitam o drugim danima i misle li one o meni. Takve su zene, zar ne? Uvijek
razmisljaju jedne o drugima, znatizelja i inat slijevaju se u malene lokve osjecaja. Malo
dobroga to donosi; ako previse razmisljas, sve ces zabrljati.

Postavljam stol za dvoje. Malo sam zbunjena dok slazem pribor za jelo, zastajkujuci kako bih
se prisjetila kamo sto ide po bontonu. Jezikom prijeđem preko zuba i odmahnem glavom.
Ponasam se glupo; veceras smo samo Seth i ja, kod kuce, na spoju. Nije da postoji ista drugo
– na normalne spojeve ne idemo cesto kako ne bismo riskirali da budemo viđeni. Zamisli
to... Zamisli da ne zelis da te vide s vlastitim suprugom. Ili da tvoj suprug ne zeli da ga netko
vidi s tobom. Ugrijala me votka koju sam ranije pila, opustila mi je udove i ucinila ih
bezbriznima. Dok sam spustala vilicu pored tanjura, umalo sam srusila vazu s cvijecem:
buket najsvjetlijih ruzicastih ruza. Izabrala sam ih zbog njihove seksualne aluzije, jer je u
poziciji u kakvoj sam ja najvaznije imati vodecu poziciju kad je u pitanju seks. Pogledaj ove
delikatne, ružičaste latice. Pomisliš li na moj klitoris kada ih vidiš? Tako treba!
Desno od vaginalnog cvijeca stoje dvije bijele svijece u srebrnom svijecnjaku. Majka mi
je jednom rekla da zena pod treperavim svjetlom svijeca moze izgledati i deset godina
mlađe. Moja je majka brinula o takvim stvarima. Svakih sest tjedana doktor bi uvukao iglu u
njezino celo, upumpavajuci trideset mililitara botoksa u njezinu dermu. Bila je pretplacena
na sve moguce bljestave modne casopise koji postoje i skupljala je knjige o tome kako
zadrzati supruga. Nijedna zena ne trudi se toliko zadrzati supruga, osim ako ga je vec
izgubila. Davno, kad su moji ideali jos bili netaknuti stvarnoscu, smatrala sam je povrsnom.
Imala sam velike planove postati bilo tko osim moje majke: biti voljena, uspjesna, rađati
prelijepu djecu. Ali istina je da je zelja mojega srca tek blaga struja u vrtlogu borbe prirode i
odgoja. Mozes provesti citav zivot plivajuci protiv struje, ali s vremenom c es se umoriti i
struja gena i odgoja povuci ce te prema dolje. Postala sam previse poput nje, a premalo
poput sebe.
Palcem povlacim kotacic na upaljacu i drzim plamen iznad fitilja. Upaljac je marke
Zippo, s izlizanim ostacima britanske zastave na kucistu. Treperavi plamen podsjeca me na

5
 Knjige.Club Books

moju kratku aferu s pusenjem. Uglavnom kako bih izgledala cool. Nikada nisam uvlacila, ali
zivjela sam za to da vidim taj zar među svojim prstima. Roditelji su mi kao dar za useljenje
kupili svijecnjake koje sam vidjela u Tiffanyjevu katalogu. Cinili su mi se predvidljivo
otmjeni. Kada tek uđes u brak, svaki put kad ugledas svijecnjake, pomislis na sve vecere i sve
pecenke u zivotu koje ce ici uz njih. Vecere poput ove koju imamo veceras. Moj je zivot
gotovo savrsen.
Pogledam kroz veliki zidni prozor dok slazem ubruse, poda mnom se prostire citav
park.
Vani je sivo, tipicno za Seattle. Pogled na taj park razlog je zbog kojeg sam se odlucila
bas za ovaj stan umjesto daleko veceg koji gleda na Elliottov zaljev. Dok bi vecina ljudi
izabrala pogled na vodu, ja preferiram pogled na ljudske zivote. Sjedokosi par sjedi na klupi,
gledajuci stazu po kojoj svakih nekoliko minuta prođu biciklisti i trkaci. Ne dodiruju se, iako
im se glave sinkronizirano pomicu kako netko prođe. Pitam se hocemo li Seth i ja jednoga
dana biti takvi, a zatim mi u obraze navre vrucina kad se sjetim ostalih. Zamisljanje
buducnosti prilicno je tesko kada u jednadzbu moras ukljuciti i dvije zene s kojima dijelis
supruga.
Izvadim na stol bocu sivog pinota koju sam ranije izabrala u trgovini. Naljepnica je
dosadna, nije neka koja bi zapela za oko, ali gospodin stroga izgleda koji mi je prodao vino
detaljno je opisao njegov okus, trljajuci prste dok je govorio. Ne mogu se sjetiti sto je rekao
iako je otada proslo tek nekoliko sati. Nisam bila koncentrirana, fokusirala sam se na
zadatak skupljanja namirnica. Kuhanje je jedini nacin da budes dobrom suprugom, naucila
me majka.
Odmaknem se korak unazad, proucavam sto sam ucinila. Sve skupa, stol izgleda
dojmljivo. Naposljetku, ja sam kraljica prezentacije. Sve je bas kako treba, bas onako kako on
voli, stoga i bas onako kako ja volim. Ne radi se o tome da nemam vlastitu osobnost, samo je
sve sto ja jesam rezervirano za njega. Kako i treba biti.

Tocno u sest sati zacujem kljuc u bravi i zvuk otvaranja vrata. Cujem klik kada se zatvore i
njegove kljuceve kako padaju na stol u predvorju. Seth nikada ne kasni. Kada zivis tako
kompliciran zivot kakav zivi on, red je vazan. Zagladim si kosu, koju sam mukotrpno
kovrcala, i krenem iz kuhinje prema hodniku kako bih ga pozdravila. Pogled mu je spusten
na postu koju drzi u rukama, kisne kapi vise mu s kose.
– Donio si postu! Hvala ti. – Neugodno mi je zbog entuzijazma u mom glasu. To je samo
posta, za Boga miloga.
Odlozi hrpu na malen mramorni stolic u predvorju, pored kljuceva, i nasmijesi se. U
trbuhu osjetim grc, vrucinu i nalet uzbuđenja. Zakoracim u oblak njegova mirisa, udisuci ga,
gurajuci lice u njegov vrat. Lijep je to vrat, preplanuo i sirok. Pridrzava prilicno dobru glavu
s kosom i s licem koje je tradicionalno lijepo, uz natruhe grubosti. Ugnijezdim se u njemu.
Pet dana je previse vremena bez covjeka kojeg volis. U mladosti sam ljubav smatrala
teretom. Kako mozes ista napraviti kada svake sekunde moras voditi brigu o nekome

6
 Knjige.Club Books

drugome? Kada sam upoznala Setha, sve je to otislo u vjetar. Pretvorila sam se u svoju
majku: puna obozavanja, popustljiva, emotivno i seksualno rasirenih krila. To me
istovremeno odusevljavalo i gadilo mi se.
– Nedostajao si mi – kazem mu.
Poljubim ga ispod brade pa u meko mjesto ispod uha, a zatim se propnem na prste kako
bih dosegnula njegove usne. Zeljna sam njegove paznje i moj je poljubac agresivan i dubok.
On uzdahne iz dubine grla, a njegova aktovka uz glasan udarac padne na pod. Obujmi me
rukama.
– To je lijep pozdrav – kaze. S dva prsta pritisce me po kraljeznici kao po saksofonu.
Njezno me masira dok se ne privijem blize.
– Uputila bih ti jos ljepsi, ali vecera je spremna.
Oci mu se zamagle, a ja potiho slavim. Napalila sam ga u manje od dvije minute. Zelim
naglas izgovoriti: „Eto ti sad!“ Ali kome? Nesto mi se preokrene u trbuhu, poput vrpce koja
se odmata i odmata. Pokusavam je uhvatiti prije nego sto ode predaleko. Zasto uvijek
moram misliti na njih? Ako zelim da ovo uspije, kljuc je upravo u tome da ne mislim na njih.
– Sto si skuhala? – Odmota sal s vrata i omota ga oko mojega, privukavsi me blizu kako
bi me jos jednom poljubio. Glas mu je topao, za razliku od mene koja sam u hladnom transu,
pa odagnam sve osjecaje ustranu, odlucna u tome da nam ne pokvarim nasu zajednicku noc.
– Fino mirise.
Nasmijesim se i zavodljivo odsetam u kuhinju – malo bokova da mu zacine veceru.
Zastanem u dovratku kako bih vidjela njegovu reakciju na stol.
– Ti sve ucinis prekrasnim. – Posegne za mnom snaznim, preplanulim rukama
prosaranim venama, ali ja otplesem dalje, zadirkujuci ga. Prozor iza njega mokar je od kise.
Pogledam preko njegova ramena – par s klupe vise nije ondje. Sto ih je docekalo kod kuce?
Kineska dostava... Juha iz limenke...?
Krenem prema kuhinji, pobrinuvsi se da su Sethove oci na meni. Iskustvo me naucilo da
određenim kretnjama mozes zarobiti muskarcev pogled.
– Janjeci hrbat – kazem preko ramena. – Kus-kus...
Uzima bocu vina sa stola, drzeci je za grlo i naginjuci je kako bi procitao naljepnicu. –
Ovo je dobro vino. – Seth ne bi trebao piti vino; s ostalima ga ne pije. Iz vjerskih razloga. Za
mene cini iznimku, a ja to pridodajem popisu svojih malih pobjeda. Navukla sam ga na
tamnocrveno vino, merlot i svjezi chardonnay. Ljubili smo se, smijali i jebali pijani. Samo sa
mnom; s njima to nije radio.
Glupo, znam. Izabrala sam ovaj zivot – i to ne zbog natjecanja, nego iz ekonomskih
razloga – ali neizbjezno je pratiti rezultat kada su druge zene u igri.
Kada sam se vratila iz kuhinje s vecerom, omotavsi ruke dvjema kuhinjskim krpama, on
je vec natocio vino i stajao uz prozor pijuckajuci ga. Daleko, ispod prozora na dvanaestom
katu, grad pjevusi svoju nocnu skladbu. Prometna cesta presijeca stazu ispred parka. Desno
od parka, tek malo izvan dosega pogleda, nalazi se Sound, ljeti prosaran brodovima i
jedrilicama, a zimi umotan u maglu. Moze ga se vidjeti s prozora nase spavace sobe – siroko

7
 Knjige.Club Books

prostranstvo mirne vode i brzaca. Savrsen pogled na Seattle.

– Nije me briga za veceru – rekao je. – Zelim te odmah. – Ima zapovjednicki ton glasa;
Seth ostavlja malo prostora za pitanja. Ta karakterna crta dobro mu je posluzila u raznim
sferama njegova zivota.
Spustam posluzavnik na stol, moju glad za jednom stvari zamijenila je glad za necim
drugim. Gledam ga kako gasi svijece, ne skidajuci pogled s mene, a zatim odlazim prema
spavacoj sobi i u hodu otkopcavam haljinu. Kako bi mogao gledati, cinim to polagano,
svlaceci sloj svile. Osjetim ga iza sebe: snaznu prisutnost, toplinu, iscekivanje onoga sto
slijedi. Dok svlacim haljinu i savijam se u struku, pustajuci ruke da mi utonu u krevet, moja
savrsena vecera hladi se na stolu, masnoca na janjetini zgrusava se u narancastim i krem
tonovima uz rubove tanjura. Sakama uranjam u pokrivac, osjetim njegove prste kako mi
doticu kukove, da bi se zatim zakacili za elastican rub mojih gacica. Povuce ih prema dolje, a
kada osjetim da mi leprsaju oko gleznjeva, zbacim ih s nogu.
Cujem zveket metalne kopce i zvuk remena dok ga izvlaci. Ne svlaci se – cujem samo
prigusen zvuk njegovih hlaca koje mu padnu oko gleznjeva.
Kasnije podgrijem veceru u mikrovalnoj pecnici, umotana u kucni ogrtac. Između nogu
osjecam pulsiranje, trag sjemena na bedru; boli me na najbolji moguci nacin. Nosim mu
tanjur na kauc, gdje lezi ogoljena torza, jedne ruke prebacene preko glave – prizor
iscrpljenosti. Ne mogu se prestati smijesiti, iako se trudim. To je odmak od mojega
uobicajenog izraza lica, to cerekanje nalik nekoj srednjoskolki.
– Predivna si – kaze kada me ugleda. Glas mu je grub, kao i inace nakon seksa. – Tako je
dobar osjecaj biti u tebi.
– Dok uzima tanjur, posegne za mojim bedrom. – Sjecas li se onog putovanja na koje
smo planirali ici? Kamo bi zeljela poci? – Ovo je srz postkoitalnog razgovora sa Sethom:
nakon sto svrsi, voli razgovarati o buducnosti.
Sjecam li se? Naravno da se sjecam. Preslozim izraz lica kako bih izgledala iznenađeno.
Vec godinu dana obecava mi putovanje. Samo nas dvoje.
Srce mi ubrzano tuce. Ovo je ono sto sam cekala. Nisam htjela navaljivati jer je bio
strasno zaposlen, ali sada je ovdje – moja godina. Mastala sam o svim mjestima na koja
bismo mogli ici. Suzila sam izbor na plazu. Bijeli pijesak i azurno more, duge setnje uz rub
vode, drzeci se za ruke u javnosti. U javnosti.
– Mislila sam negdje gdje je toplo – kazem. Ne gledam ga u oci, ne zelim da vidi koliko ga
zarko zelim imati samo za sebe. Zeljna sam paznje, ljubomorna, sitnicava. Dok se naginjem
kako bih odlozila njegovo vino na stolic, pustim ogrtac da se rastvori. On posegne rukom i
uhvati me za dojku kao sto sam i ocekivala. Ponekad je stvarno predvidljiv.
– Turks i Caicos? – predlozi. – Trinidad?
Da i da!
Spustivsi se u naslonjac nasuprot kaucu, prekrizim noge tako da ogrtac spuzne i otkrije
mi bedro.
– Ti izaberi – kazem. – Bio si na vise mjesta nego ja. – Znam da voli donositi odluke. A

8
 Knjige.Club Books

briga mene kamo idemo. Sve dok ga imam na tjedan dana, bez smetnji, bez dijeljenja. Tih
tjedan dana bit ce samo moj. Fantazija. Sada dolazi trenutak kojega se istovremeno grozim i
za koji zivim.
– Seth, pricaj mi o svom tjednu.
Odlaze tanjur i vrskove prstiju trlja jedne o druge. Sjaje se od masnoce mesa. Zelim mu
prici i staviti njegove prste u svoja usta, ocistiti ih sisanjem.
– Ponedjeljak je stalno mucno, dijete...
– O, ne – kazem. – Jos uvijek je u prvom tromjesecju, bit ce tako jos nekoliko tjedana.
Kimne, a sicusni smijesak zatitra mu na usnama. – Strasno je uzbuđena, unatoc
mucninama. Kupio sam joj jednu od onih knjiga s djecjim imenima. Oznacava imena koja joj
se sviđaju pa ih skupa pregledamo kada dođem.
Osjetim ubod ljubomore i odmah ga odbacim. Ovo je najbolji dio mog tjedna, dok mi
prica o ostalima. Ne zelim to upropastiti sitnicavim osjecajima.
– To je bas uzbudljivo – kazem. – Prizeljkuje li curicu ili djecaka?
Nasmije se dok koraca prema kuhinji kako bi odlozio tanjur u sudoper. Cujem kako tece
voda, a zatim poklopac kante za smece kad baci papirnati ubrus.
– Zeli djecaka. S tamnom kosom, poput moje. Ali mislim da ce, sto god bude, imati plavu
kosu na nju.
U mislima stvaram sliku Ponedjeljka – duga, ravna, plava kosa, ten kao u surferice. Vitka
je i misicava sa savrseno bijelim zubima. Puno se smije – vecinom na ono sto on kaze – i
mladenacki je zaljubljena. Jednom mi je rekao da ima dvadeset i pet godina, ali da izgleda
poput studentice. Inace bih osuđivala muskarca zbog toga, kliseiziranog nacina na koji se
muskarci pale na mlađe zene, ali u njegovu slucaju to nije istina. Seth voli povezanost.
– Javit ces mi cim saznas sto cete dobiti?
– To je jos daleko, ali da. – Nasmijesi se, a kut usana mu se podigne. – Iduci tjedan
imamo pregled kod lijecnika. Moram ici tamo odmah u ponedjeljak ujutro. – Namigne mi, a
ja nisam dovoljno iskusna da bih uspjela prikriti crvenilo. Noge su mi prekrizene ijedno
stopalo mi plese gore-dolje dok mi toplina ispunjava utrobu. I sada ima isti ucinak na mene
kao i onog prvog dana kada smo se upoznali.
– Mogu li ti spraviti pice? – upitam ga, ustajuci.
Dođem do sanka i upalim glazbenu liniju. Naravno da zeli pice, uvijek zeli pice kad nas
dvoje skupa provodimo vecer. Rekao mi je da sada u uredu drzi skrivenu bocu viskija, a ja
sam u glavi likovala zbog svojega loseg utjecaja. Tom Waits pocinje s pjesmom, a ja posezem
za bocom votke.
Znala sam pitati o Utorku, ali Seth nevoljko govori o njoj. Buduci da je ona prva supruga,
uvijek sam to pribrajala njezinu polozaju u hijerarhiji. Ona je bila prva supruga, prva zena
koju je zavolio. Obeshrabrujuca je pomisao da sam mu ja tek drugi izbor. Tjesila sam se
cinjenicom da sam ja Sethova zakonita supruga i da se morao razvesti od nje kako bi se
ozenio sa mnom, iako su jos uvijek zajedno. Ne volim Utorak. Sebicna je i karijera joj
zauzima najvaznije mjesto u njezinu zivotu – mjesto koje ja cuvam za Setha. Međutim, iako

9
 Knjige.Club Books

to ne odobravam, ne mogu je ni kriviti. Njega nema pet dana u tjednu. Svaka od nas ima po
jedan dan za provesti s njime, dok za preostalih sest dana u tjednu moramo same pronaci
nacin na koji cemo ih ispuniti bez njega: za mene su to glupe stvari poput loncarije,
ljubavnih romana i Netflixa; ali za Utorak je to njezina karijera. Kopam po dzepu ogrtaca u
potrazi za balzamom za usne. Imamo citave zivote izvan braka. To je jedini nacin da
ostanemo normalne.
„Pizza za veceru, opet?“ znala sam ga pitati. Jednom mi je priznao da je Utorak puno
vise djevojka koja narucuje hranu, a ne djevojka koja kuha.
„Uvijek osuđujes tuđe kulinarske vjestine“, znao bi me zadirkivati.
Postavila sam dvije case i napunila ih ledom. Cujem Setha kako ustaje s kauca i krece se
iza mene. Boca gazirane vode zasisti kada odvrnem cep i napunim case. Prije nego sto sam
gotova s pripremanjem pica, on je iza mene, ljubi me u vrat. Nagnem glavu u stranu kako bih
mu omogucila bolji pristup. Uzima pice iz moje ruke i odlazi prema prozoru, a ja odem sjesti.
Promatram ga sa svog mjesta na kaucu, dlan mi je mokar od orosene case.
Odlozivsi pice na stolic, Seth se spusti pored mene na kauc. Rukom posegne za mojim
vratom kako bi me masirao, dok se pritom smije.
Oci mu plesu, zavode. Zaljubila sam se u te oci i u to sto uvijek izgledaju kao da se smiju.
Izvijem jedan kut svojih usana u smijesak i naslonim se na njega. Svojim prstima prelazi po
mojoj ruci.
O cemu jos mozemo razgovarati? Zelim biti sigurna da sam upucena u sve dijelove
njegova zivota. – Posao...?
– Alex... – Zastane. Gledam kako jagodicom palca prelazi preko donje usne; navika koja
mi se sviđa.
Što je sada učinio?
– Ulovio sam ga u lazi, ponovno – kaze.
Alex je Sethov poslovni partner; zajedno su pokrenuli tvrtku. Otkako pamtim, Alex je
lice tvrtke: sastaje se s klijentima i dogovara poslove, dok je Seth taj koji nadgleda gradnju
kuca te vodi racuna o građevinarima i inspektorima. Seth mi je rekao da su prvu prepirku
imali vec oko samog imena tvrtke: Alex je htio da njegovo prezime bude ukljuceno u naziv,
dok je Seth htio da ukljucuje regiju Pacific Northwest. Konacno su se dogovorili da naziv
tvrtke glasi Emerald City Development. Posljednjih godina usmjerili su svoju paznju na
detalje i ljepotu domova koje grade, sto im je osiguralo nekolicinu klijenata visokog profila.
Nikada nisam upoznala Alexa; on ne zna da ja postojim. Sto se njega tice, Sethova supruga je
Utorak. Kada su se Seth i Utorak vjencali, odlazili su na putovanja s Alexom i njegovom
suprugom - jednom na Havaje, a drugi put na skijanje u Banff. Vidjela sam Alexa na
fotografijama. Nekoliko je centimetara nizi od svoje supruge Barbare, bivse Miss Ute. Nizak i
procelav, odisao je prikrivenim samozadovoljstvom.
Toliko ljudi nisam upoznala. Sethove roditelje, na primjer, kao ni njegove prijatelje iz
djetinjstva. Kao druga supruga, mozda nikada necu imati ni priliku.
– Sto je bilo? – upitam ga.

10
 Knjige.Club Books

Iscrpljuje me moje postojanje, sve te igrice koje igram. To je zensko prokletstvo. Budi
izravna, ali ne pretjerano. Budi jaka, ali ne prejaka. Postavljaj pitanja, ali ne previse. Otpijem
gutljaj pica i sjednem na kauc pored njega.
– Uzivas li u ovome? – upita. – Pomalo je cudno, to sto ispitujes o...
– Uzivam u tebi. – Nasmijesim se. – U upoznavanju tvog svijeta, svega sto osjecas, sto
prozivljavas kada nisi sa mnom. – Istina je, zar ne? Volim svog supruga, ali nisam jedina.
Postoje i druge. Moja jedina moc lezi u mom znanju. Mogu osujetiti sve druge, steci
prednost, jebati ga do iznemoglosti pa hiniti suzdrzano zanimanje, i sve to sa samo nekoliko
dobro tempiranih pitanja.
Seth uzdahne, trljajuci oci dlanovima.
– Idemo u krevet – kaze.
Promatram mu lice. Za veceras je gotov s pricanjem o njima. Ispruzi ruku kako bi mi
pomogao ustati i ja je prihvatim, dopustivsi mu da me povuce na noge.
Ovoga puta vodimo ljubav, ljubeci se duboko dok obavijam svoje noge oko njega. Ne bih
se trebala to pitati, ali ne mogu si pomoci. Kako muskarac moze voljeti toliko zena? Neku
drugu gotovo svaki dan. I gdje ja spadam kada su u pitanju usluge?
Seth brzo zaspi, ali ja ne. Cetvrtkom ne spavam.

11
 Knjige.Club Books

DVA

P etkom ujutro Seth odlazi prije nego sto se ja probudim. Prevrtala sam se po krevetu do
cetiri ujutro, ali sam onda zapala u dubok san, cini se, jer ga nisam cula kada je odlazio.
Ponekad se osjecam poput djevojke koja se probudi sama u krevetu nakon avanture za
jednu noc, dok se on vec iskrao prije nego sto ga je ona uspjela upitati za ime. Petkom uvijek
dulje ostanem u krevetu i zurim u udubljeno mjesto na njegovu jastuku, sve dok sunce ne
obasja sobu kroz prozor i udari ravno u moje oci. Ali sunce se tek treba pojaviti na
horizontu, a ja zurim u uleknuce na jastuku kao da od njega zivim.
Jutra su teska. U normalnom braku probudis se pored osobe, potvrdis svoju vrijednost
njihovim uspavanim tijelom. Postoje rutine i rasporedi, koji postanu dosadni, ali
istovremeno i utjesni. Ja nemam tu utjehu normalnosti: supruga koji hrce i kojega udaram
tijekom noci da prestane, pastu za zube koja se zalijepila za umivaonik i koju onda ljutito
struzem. Setha se ne moze osjetiti u vlaknima ovog doma i vecinu vremena to me rastuzuje.
Jedva da je tu, a onda ode u krevet drugoj, dok se moj hladi.
Pogledam u telefon i stegne me u zelucu. Ne volim mu slati poruke. Pretpostavljam da
ga ostale svakog dana zatrpavaju porukama, ali ovog jutra ja osjecam potrebu da posegnem
za telefonom i posaljem mu poruku: „Nedostajes mi.“ Zna, jamacno zna. Kada ne vidis
supruga pet dana u tjednu, mora znati da ti nedostaje. Ali ne posegnem za telefonom i ne
posaljem mu poruku. Umjesto toga, odlucno prebacim noge preko ruba kreveta i gurnem u
papuce, a nozni prsti utonu mi u mekani flis. Papuce su dio moje rutine, moj pokusaj
normalnosti. Hodam prema kuhinji i gledam kroz prozor grad ispod mene. Dolje se proteze
zmija crvenih zaustavnih svjetala automobila koji cekaju red na semaforu. Brisaci plesu s
jedne strane na drugu cisteci maglicastu kisu s vjetrobranskih stakala. Pitam se je li Seth
među njima, ali nije, on ide drugom cestom odavde. Od mene.
Otvorim hladnjak i izvadim staklenu bocicu Coca-Cole pa je odlozim na pult. Prekapam
po ladici s priborom za jelo u potrazi za otvaracem, psujuci kada mi se cackalica zahode
ispod nokta. Gurnem prst u usta dok slobodnom rukom otvaram bocu. U hladnjaku drzim
samo jednu bocu kole, a ostale skrivam u ormaricu ispod sudopera, iza kantice za zalijevanje
cvijeca. Svaki put kada popijem bocicu, zamijenim je drugom. Tako izgleda kao da jedna
bocica kole vjecno stoji u hladnjaku. Ne zavaravam nikoga osim same sebe. A mozda ne
zelim da Seth zna da pijem kolu za dorucak. Zadirkivao bi me, sto mi ne bi smetalo, ali sok za

12
 Knjige.Club Books

dorucak nije nesto sto zelis da ljudi znaju. Kao mala, jedina među svojim prijateljicama
voljela sam se igrati barbikama. S deset godina sve su vec presle na MTV i sminku, moleci
roditelje da im za Bozic kupe novu odjecu umjesto novog kampera za barbiku. Uzasno sam
se sramila svoje ljubavi prema barbikama – narocito nakon sto su od toga napravile
problem, nazivajuci me bebom. Jedan od najtuznijih trenutaka mog djetinjstva bio je kad
sam spremila lutke, sakrivsi ih u kutiju na dnu ormara. Te sam noci plakala sve dok nisam
zaspala, ne zeleci se rastati od necega sto volim, ali istovremeno znajuci koliko ce me
zadirkivati ako to ne ucinim. Kada je moja majka nekoliko tjedana kasnije pronasla kutiju
dok je odlagala rublje, pitala me o tome. Rekla sam joj istinu kroz suze. Bila sam prestara za
barbike i morala sam krenuti dalje.
„Mozes se igrati njima potajno. Nitko ne mora znati. Ne moras se odreci necega sto volis
samo zato sto drugi ljudi to ne odobravaju“, rekla mi je.
Tajne: dobra sam u skrivanju svojih i cuvanju tuđih tajni.
Vidim da si je napravio tost prije nego sto je otisao. Ostaci mrvica od kruha rasprseni su
po pultu, noz je u sudoperu, sjaji se od maslaca. Prekorim samu sebe sto nisam ustala ranije
da mu nesto spremim. Idući tjedan, kazem si. Iduci tjedan bit cu bolja, spremit cu suprugu
dorucak. Bit cu jedna od onih supruga koje osiguravaju seks i hranu tri puta dnevno. Utroba
mi se stegne od tjeskobe pa se pitam ustaju li Ponedjeljak i Utorak ujutro da mu spreme
dorucak. Zabusavam li citavo ovo vrijeme? Smatra li da ga zanemarujem zato sto ostajem u
krevetu? Pocistim mrvice, pokupivsi ih u ruku da bih ih zatim ljutito istresla u sudoper, a
zatim odnosim kolu u dnevnu sobu. Bocica mi hladi dlan, a ja je pijuckam i pritom
razmisljam na koje bih sve nacine mogla biti bolja.

Kad se probudim, proslo je neko vrijeme, svjetlost se promijenila. Uspravim se i primijetim

kako se boca kole prevrnula, a njezin smeđi sadrzaj natopio je tepih.
– Sranje – kazem naglas ustajuci. Mora da sam zaspala s bocom u ruci. Tako mi i treba
kad citavu noc lezim u krevetu i zurim u strop. Pozurim uzeti krpu i sredstvo protiv mrlja
kako bih ocistila tepih, bacam se na koljena, luđacki ribam. Kola se upila u pleteni bez tepih,
ostavivsi za sobom sloj ljepljive karamele. Ljuta sam zbog necega, sto shvatim kad mi se suze
pocnu slijevati niz lice. Suzne kapi pridruzuju se mrlji na tepihu pa pocnem jos zustrije
ribati. Kada sam ocistila tepih, sjednem na pete i zatvorim oci. Sto mi se dogodilo? Zar sam
postala pitoma zenica koja zivi za cetvrtke i ljubav covjeka koji sebe dijeli na tanke dijelove
između tri zene? Da mi je netko rekao da ce ovo biti moj zivot kada mi je bilo devetnaest,
nasmijala bih mu se u lice.
Iduci tjedan bit ce tocno pet godina od onoga dana kad me je pronasao. Ucila sam u
kaficu, zavrsni ispit za zvanje medicinske sestre visio mi je nad glavom i naisla sam na zid
koji nisam bila spremna prijeci. Nisam spavala puna dva dana i dosla sam do one tocke u
kojoj pijem kavu umjesto vode, samo da ostanem budna. Kada je Seth sjeo pored mene,
zaljuljala sam se u naslonjacu, napola bunovna. Sjecam se kako me iritirala njegova
prisutnost. Od pet slobodnih naslonjaca, on je morao sjesti bas na onaj pored mojeg. Bio je

13
 Knjige.Club Books

zgodan: imao je sjajnu crnu kosu i tirkizne oci, bio je naspavan, uredan i slatkorjeciv. Pitao
me ucim li za medicinsku sestru i ja sam mu grubo odgovorila, da bih se odmah zatim
ispricala zbog svoje grubosti. Odmahnuo je rukom na moju ispriku i ponudio se da me
ispita.
Iz usta mi je provalio smijeh, ali sam onda shvatila da misli ozbiljno. – Zelis provesti
petak navecer ispitujuci polumrtvu studenticu? – upitala sam ga.
– Naravno – rekao je, a oci su mu se sjajile. – Ako ti se umilim na taj nacin, neces me
odbiti kada te pozovem na veceru.
Sjecam se da sam se na to namrstila, pitajuci se je li to sala. Mozda su ga njegovi
prijatelji poslali ovamo da ponizi jadnu djevojku u kutu. Bio je strasno zgodan. Takvi se
nikada nisu zanimali za djevojke poput mene. Daleko od toga da sam bila ruzna, ali bila sam
obicna. Majka mi je uvijek govorila da sam ja naslijedila mozak, a moja sestra, Torrence,
ljepotu.
– Ti to ozbiljno? – upitala sam ga. Iznenada sam se osjecala posramljeno zbog labavog
konjskog repa i nedostatka maskare.
– Samo ako volis meksicku hranu – rekao je. – Ne mogu se zaljubiti u djevojku koja ne
voli meksicku hranu.
– Ne volim meksicku hranu – rekla sam mu, a on se uhvatio za srce kao da ga je
zaboljelo. Nasmijala sam se na taj prizor – zgodan tip pretvara se da ima srcani udar usred
kafica.
– Salim se. Kakva to poremecena osoba ne voli meksicku hranu?
Protivno zdravom razumu i usprkos mom ludom rasporedu, pristala sam da iduci
tjedan odemo skupa na veceru. Na kraju krajeva, djevojka mora jesti. Kada sam parkirala
svoj izubijani Ford pored restorana, negdje sam ocekivala da se nece pojaviti. Ali cim sam
izasla iz automobila, vidjela sam ga kako ceka pored ulaza, taman izvan dosega kise koja mu
je jos kapala odostraga po kisnom ogrtacu.
Bio je sarmantan tijekom citavoga prvog jela, ispitujuci me o studiju, obitelji i o
planovima nakon studija. Umakala sam cips u salsu i pokusavala se sjetiti posljednjeg puta
kada je netko pokazivao ovolik interes za mene. Entuzijasticno sam mu odgovarala na svako
pitanje, posve opcinjena njime, a kada je vecera bila gotova, shvatila sam da ne znam nista o
njemu.
– Sacuvat cemo to za iduci tjedan za veceru – rekao je kada sam to spomenula.
– Kako znas da ce biti iduceg tjedna? – upitala sam ga.
Samo mi se nasmijesio i u tom sam trenutku shvatila da sam u nevolji.

Istusiram se i odjenem za dan, zastajkujuci samo kako bih na izlasku provjerila telefon.
Buduci da Setha nema pet dana u tjednu, dobrovoljno uzimam kasne smjene koje nitko ne
zeli. Nepodnosljivo mi je sjediti kod kuce sama citavu vecer i razmisljati o njemu s drugima.
Radije sto vise zaposlim um, tako uspijevam ostati usredotocena. Petkom odlazim u
teretanu i na trznicu. Ponekad odem na rucak s prijateljicom, ali u posljednje vrijeme svi su

14
 Knjige.Club Books

nekako zauzeti. Vecina je mojih prijateljica ili u hraku ili su mlade majke, pa su nam se zivoti
sveli ili na posao, ili na obitelj.
Telefon mi javlja da imam poruku od Setha: „Vec mi nedostajes. Jedva cekam iduci
tjedan.“
Slabasno se nasmijesim dok pritiscem tipku za pozivanje dizala. Njemu je tako lako
izraziti da mu nedostajem kad on uvijek ima nekoga pored sebe. Ne bih smjela tako misliti.
Znam da nas sve voli i da mu svaka od nas nedostaje kad god nije s nama.
„Hocemo li jesti pizzu iduci put kada se vidimo?“ Moj pokusaj da se nasalim.
Odgovara odmah, saljuci emotikon koji se istovremeno smije i place. Sto su ljudi radili
prije emotikona? Cini se da su oni jedini nacin da se malo olaksaju teske recenice.
Vracam telefon u torbu i ulazim u dizalo, a blagi smijesak titra mi na usnama. Poruka od
Setha popravi mi raspolozenje cak i na najteze dane. A mnogo je teskih dana, dana kada se
osjecam nedovoljnom ili nesigurnom u vezi svoje uloge u njegovu zivotu.
„Sve vas volim jednako, ali svaku na svoj nacin.“
Zeljela sam znati sto to znaci, u detalje. Je li razlika seksualne prirode? Emotivne? I da
mora birati, da mu netko prisloni pistolj na glavu, bi li izabrao mene?
Kada mi je Seth prvi put rekao za svoju suprugu, bili smo u talijanskom restoranu La
Spiga, na Capitol Hillu. Bio nam je to cetvrti spoj. Nelagoda dvoje ljudi koji se upoznaju
polako je iscezla i nastupila je ugodnija faza. Do tada smo se vec drzali za ruke... I ljubili.
Rekao je da mora razgovarati sa mnom o necemu pa sam ocekivala razgovor o smjeru u
kojem se krece nasa veza. Cim je rijec supruga izasla iz njegovih usta, odlozila sam vilicu,
obrisala moguce ostatke umaka od tjestenine s usana, pokupila torbicu i otisla. Dojurio je za
mnom niz ulicu bas u trenu u kojem sam dozvala taksi, a zatim je konobar dojurio do njega,
inzistirajuci da plati za nas dopola pojeden obrok. Svi smo nelagodno stajali na plocniku, sve
dok me Seth nije poceo preklinjati da se vratim unutra. Nevoljko sam to ucinila, ali dio mene
zelio je cuti sto mi ima za reci. I zar uopce postoji išta sto bi mi mogao reci? Kako muskarac
moze opravdati takvo nesto?
– Znam kako ovo zvuci, vjeruj mi. – Otpio je dugacak gutljaj vina prije nego sto je
nastavio. – Nema veze sa seksom. Nisam ovisnik, ako si to pomislila.
Upravo sam to pomislila. Prekrizila sam ruke na prsima i cekala. Perifernim vidom
ugledala sam konobara kako nas promatra. Pitala sam se ocekuje li da cemo ponovno
pobjeci iz restorana, a da ne platimo.
– Moj otac... – zapoceo je. Zakolutala sam ocima. Polovica svjetske populacije mogla bi
ispriku zapoceti rijecima „moj otac“. Bilo kako bilo, cekala sam da nastavi. Bila sam zena od
rijeci.
Pokusavala sam shvatiti njegove rijeci: – Moji roditelji... Poligamisti... Cetiri majke.
Zurila sam u njega sokirana. Isprva sam mislila da laze, da je rijec o losoj sali, ali vidjela
sam nesto u njegovim ocima. Povjerio mi je osjetljivu informaciju i ocekivao je osudu. Nisam
znala sto reci. Koji bi odgovor bio prikladan? Vidis takve stvari na televiziji, ali u stvarnom
zivotu...?

15
 Knjige.Club Books

– Odrastao sam u drzavi Uti – nastavio je. – Otisao sam cim sam navrsio osamnaest.
Kunem se da sam bio protiv svega u sto su oni vjerovali.
– Ne razumijem – rekla sam. I nisam razumjela. Bila sam napeta, sake su mi bile stisnute
ispod stola, a nokte sam zabila u dlanove.
Presao je rukom preko svoga lica, najednom izgledajuci deset godina starije.
– Moja supruga ne zeli djecu – rekao mi je. – Nisam taj tip, netko tko prisiljava zenu na
nesto sto ona ne zeli.
U tom trenutku vidjela sam ga drugim ocima – kao oca s djetetom na ramenima i s jos
jednim djetetom pored nogu. Sladoledi i utakmice djecjeg bejzbola. Imao je iste snove kao i
ja, kao i vecina nas.
– Gdje se tu ja uklapam? Trazis rasplodnu kravu i ja odgovaram opisu? – Bila sam
neprijateljski nastrojena, ali bio je laka meta. Zasto je izabrao mene i tko je rekao da ja
uopce zelim djecu?
Izgledao je kao da ga je moja optuzba povrijedila, ali nisam osjecala krivicu zbog
izrecenog. Gadili su mi se muskarci poput njega. Međutim, vratila sam se za stol da ga
saslusam pa sam odlucila to i uciniti. U to vrijeme bila je to najapsurdnija stvar koju sam
cula. Imao je suprugu, ali htio je jos jednu. S kojom bi imao obitelj. Sto si je on umisljao, tko
je on? Bilo mi je muka i to sam mu i rekla.
– Razumijem – rekao je, predavsi se. – U potpunosti razumijem. – Nakon toga, platio je
racun i otisli smo svatko svojim putem. Ja sam ga hladno pozdravila. Kasnije mi je rekao
kako nije ocekivao da cu mu se ikada vise javiti, ali ja sam otisla kuci i prevrtala se u krevetu
citavu noc, san mi nije dolazio na oci.
Sviđao mi se. Jako, jako mi se sviđao. Bilo je necega u njemu – mozda je imao karizmu, a
mozda je bio pronicljiv. Bilo kako bilo, s njim se nikada nisam osjecala manje vrijednom. Nije
bio poput momaka s kojima sam hodala na koledzu, koji bi u mojim ocima trazili svoj i
smatrali me „trenutnom“ vezom. Kada sam bila sa Sethom, osjecala sam se kao jedina.
Odgurnula sam te osjecaje ustranu kako bih tugovala zbog toga sto je nesto sto sam ja
smatrala obecavajucim pocetkom nove veze doslo kraju. Cak sam otisla na nekoliko spojeva,
od kojih je jedan bio s vatrogascem iz Bellevuea, a jedan s vlasnikom malog poduzeca u
Seattleu. Oba spoja zavrsila su katastrofalno za mene, jer sam obojicu uspoređivala sa
Sethom. A zatim, nekih mjesec dana kasnije, nakon sto sam tugovala dublje nego sto bih
trebala za muskarcem kojeg sam jedva poznavala, skupila sam hrabrost da ga nazovem.
– Nedostajes mi — rekla sam cim se javio. – Ne zelim da mi nedostajes, ali tako je.
Zatim sam ga pitala zna li njegova supruga da trazi neku novu koja ce mu roditi djecu.
Sa Sethove strane nastupila je duga stanka, duza nego sto bih voljela. Spremala sam se reci
mu da zaboravi na to da sam ista pitala, kadli je uzdisuci odgovorio: – Zna.
– Cekaj – rekla sam, jace pritisnuvsi telefon na uho. – Jesi li rekao da zna?
– Skupa smo to odlucili – rekao je s vise samopouzdanja. – Da trebam biti s nekim tko
zeli iste stvari kao i ja.
– Rekao si joj? – upitala sam ponovno.

16
 Knjige.Club Books

– Nakon nasega prvog spoja, mislio sam da imamo nesto i to sam joj rekao. Znao sam da
riskiram, ali imali smo nesto. Povezanost.
– I njoj je to bilo u redu?
– Ne... Da. Mislim, tesko je. Rekla je da je vrijeme da sagledamo opcije. Da me voli, ali da
razumije.
Bila sam tiho sa svoje strane telefonske linije, probavljajuci sve sto je rekao.
– Mogu li te vidjeti? – upitao je. – Samo da popijemo pice ili kavu. Nesto jednostavno.
Zeljela sam odbiti, zeljela sam biti jaka, odlucna zena koja nece popustiti. Ali sam se
umjesto toga ulovila kako se dogovaram s njim da se nađemo iduci tjedan u lokalnom kaficu.
Kada sam poklopila slusalicu, morala sam sama sebe podsjetiti da sam ja nazvala njega i da
me nije izmanipulirao. Ti imaš kontrolu, rekla sam sama sebi. Ti ćeš mu biti zakonitom
suprugom. Bila sam posve u krivu.

17
 Knjige.Club Books

TRI

S ubotu ujutro dolazim kuci nakon smjene i odmah se bacam u krevet. Noc je bila duga,
onakva da te baci u mentalnu i emotivnu iscrpljenost. Na cesti broj pet bio je lancani
sudar od deset automobila, zbog kojega je dvanaest ljudi doslo na hitnu, a zatim je uslijed
obiteljske svađe muskarac stigao s tri prostrijelne rane u trbuhu. Njegova supruga utrcala je
deset minuta kasnije s djetetom u narucju, krv joj je natapala zutu majicu. Vristala je kako je
sve bila pogreska. Svake noci hitna pomoc bila je poput scene iz horor-filma: otvorene rane,
plac, bol. Do kraja noci, podovi su bili ljepljivi od krvi, klizavi od bljuvotine. Nosim crnu
medicinsku odjecu kako se sav taj nered ne bi vidio.
Taman tonem u san, kadli cujem kako se otvaraju i zatvaraju ulazna vrata, nakon cega je
uslijedio zvuk zeljeznicke zvizdaljke. Taj zvuk dio je naseg sigurnosnog sustava koji me
uvijek upozori na otvaranje ulaznih vrata. Uspravim se u krevetu, sirom otvorenih ociju.
Jesam li to sanjala ili se stvarno dogodilo? Seth je u Portlandu; sinoc mi je poslao poruku i
nije spominjao nista o dolasku kuci. Cekam, posve mirna, naculjenih usiju, spremna skociti
iz kreveta i...
Okrecem glavu slijeva na desno, u potrazi za oruzjem, dok mi srce luđacki udara. Pistolj
koji mi je otac dao za dvadeset i prvi rođendan zatrpan je negdje u ormaru. Pokusavam se
sjetiti gdje, ali tresem se od straha. Onda neko drugo oruzje... Spavaca soba prepuna mi je
mekih, zenskih stvari; nemam nikakvo oruzje pri ruci. Zbacim pokrivac sa sebe, uspravivsi
se na noge teskom mukom. Ja sam glupa, bespomocna djevojka koja ima pistolj, ali ne zna ni
gdje je ni kako se njime sluziti. Zar sam zaboravila zakljucati vrata? Bila sam u polusnu kada
sam stigla kuci, teturala sam, skinula cipele... Zatim sam cula kako me iz predvorja doziva
majcin glas. Panika se povukla, ali srce mi i dalje udara. Stavim ruku preko njega, zatvorim
oci. Zveket... Moja majka zvekece kada se krece. Opustim se, ramena mi se spustaju u
normalan polozaj. Tako je. Dosla je na rucak. Kako sam mogla zaboraviti? Umorna si, trebaš
spavati, kazem sama sebi. Pred zrcalom zagladim kosu i obrisem san s ociju prije nego sto
izađem iz spavace sobe u hodnik. Izraz lica slozim u nesto veselo.
– Bok, mama – kazem, prisavsi joj kako bih je na brzaka zagrlila. – Tek sam stigla kuci.
Oprosti, nisam se stigla istusirati.
Majka se izmakne iz zagrljaja kako bi me pogledala; svjetlost padne kroz prozor na
njezinu savrseno slozenu frizuru pa primijetim da je svjeze obojila pramenove.

18
 Knjige.Club Books

– Izgledas fantasticno – kazem. Ocekuje se od mene da to kazem, ali ovoga puta to je

stvarno istina.
– Ti izgledas umorno – procijedi. – Zasto se ne istusiras, a ja cu nam skuhati rucak
umjesto da idemo van. – I tek tako, podcinjena sam u vlastitom domu. Jezivo je sto me jos
uvijek moze natjerati da se osjecam poput tinejdzerke.
Kimnem, osjecajuci nalet zahvalnosti unatoc tonu njezina glasa. Nakon ovakve noci
sama pomisao na to da se odjenem za izlazak cini mi se nepodnosljiva.
Na brzinu se istusiram, a kada izađem umotana u ogrtac, majka je vec istresla pilecu
salatu na kroasan. Mimoza u visokoj casi stoji pored mog tanjura. Zahvalno sjednem za stol.
Moj svjeze napunjen hladnjak nije ju razocarao. Naucila sam kuhati promatrajuci nju i ako je
ista naglasavala u svom zivotu, onda je to bilo da hladnjak uvijek mora biti napunjen
namirnicama za slucaj iznenadnog obroka koji ces morati skuhati.
– Kako je Seth? – prvo je sto me upita nakon sto sjedne nasuprot meni. Moja majka:
nikad ne okolisa, uvijek je tocna, uvijek organizirana. Savrsena domacica i supruga.
– Bio je umoran kada je bio ovdje u cetvrtak. Nismo imali priliku mnogo razgovarati. –
To je bila istina. Bojim se da je moj glas otkrio puno vise, ali kada podignem glavu kako bih
je pogledala, ona je zaokupljena hranom.
– Taj siroti covjek – kaze dok odlucno reze kroasan. Dok pokusava prepiliti pecivo,
lamata donjim dijelom svojih nadlaktica, a usta je stisnula u grimasu neodobravanja. – Sve
to putovanje amo-tamo. Znam da je to bila najbolja odluka za vas oboje, ali svejedno je tesko.
– Jedini razlog zbog kojeg kaze kako je to dobra odluka je da me ne uzruja. Jasno i glasno
rekla mi je da je moja duznost biti sa Sethom i da bih trebala napustiti posao i slijediti ga
kamo god on posao. Znala mi je prigovarati sto sam se udala za njega, a sada je suptilno
presla na temu djeteta.
Kimnem. Nemam zelju voditi ovaj razgovor s majkom. Uvijek pronađe nacin da me
natjera da se osjecam kao losa supruga Sethu. Uglavnom je to zbog djeteta. Uvjerena je da
ce me prestati voljeti ako moja maternica ne dođe k pameti. Mogla bih je usutkati kad bih joj
rekla kako on vec ima drugu zenu, dvije zapravo, koje popunjavaju one dijelove u kojima
sam ja podbacila. I kako jedna od njih upravo u ovom trenutku nosi njegovo dijete.
– Uvijek mozes unajmiti stan i pridruziti mu se u Oregonu – predlozi mi. – Nije tako
lose. Zivjele smo tamo godinu dana u bakinoj kuci kada su ti bile dvije godine. Uvijek si tako
voljela tu kucu. – Govori kao da ja to ne znam, kao da vec nisam cula price.
– Ne mogu – kazem joj punih usta. – Mora biti u uredu u Seattleu dva dana u tjednu.
Svejedno bismo morali imati stan ovdje. Uostalom, ne zelim otici. Moj zivot je ovdje, moji
prijatelji su ovdje i volim svoj posao. – Istina, istina, nije istina. Portland mi se nikada nije
sviđao, smatrala sam ga Seattleom za siromasne: isti krajolik, slicno vrijeme, prljaviji grad.
Moji su djed i baka ondje i zivjeli i umrli, nijednom nisu napustili saveznu drzavu. Osim
svoje kuce, imali su i vikendicu na jugu, blizu granice s Kalifornijom. Cim pomislim na
Portland, pocnem se osjecati klaustrofobicno.
Majka me gleda s neodobravanjem, mrlja od majoneze razmazana joj je na biserno

19
 Knjige.Club Books

ruzicastom noktu. Staromodna je. U njezinoj glavi ides tamo kamo ide tvoj suprug, jer u
suprotnom on postane skloniji tome da te prevari. Kad bi samo znala.
– Tako smo se dogovorili i to ima najvise smisla – odlucno kazem. A zatim, kako bih joj
ugodila, dodam: – Za sada. – I to je istina. Seth se bavi građevinarstvom. Nedavno je otvorio
ured u Portlandu i vecinu tjedna provodi ondje, nadgledajuci tamosnje projekte, dok njegov
partner Alex nadgleda podruznicu u Seattleu.
Ponedjeljak i Utorak su tamo, zive u gradu. One ga imaju vecinu vremena i zbog toga
sam bolesno ljubomorna. Cesto s jednom od njih ruca preko dana, sto je luksuz koji meni
nije dostupan, s obzirom na to da vecinu cetvrtka provede na putu prema Seattleu kako bi
me vidio. Petak provodi u uredu u Seattleu, a zatim se ponekad nađemo na veceri prije nego
sto u subotu otputuje nazad u Portland. Jedan dan koji bi supruge trebale dijeliti zasada
otpada na putovanje, ali pocinjem misliti kako je to trajan aranzman. Tesko je hiti dijelom
necega tako neobicnog i nemati s kime razgovarati o tome. Nitko od mojih prijatelja ne zna
nista o tome, iako sam se vec u vise navrata umalo izlajala najboljoj prijateljici Anni.
Ponekad dobijem zelju da stupim u kontakt s preostale dvije supruge, da oformim
grupu potpore. Ali Seth je odlucan u tome da stvari cini drugacije od onoga kako je odrastao.
Mi, supruge, nemamo nikakav kontakt jedna s drugom, a ja sam postivala njegove zelje i
nisam njuskala. Ne znam im cak ni imena.
– Kada cete pokusati napraviti dijete? – pita moja majka.
Opet. Pita me to svaki put kada smo skupa i vec mi je pomalo dosta. Ne zna istinu i
nisam joj imala srca reci.
– Kad bi ostala trudna, morao bi biti ovdje za stalno – kaze urotnicki.
Zurim u majku otvorenih usta. Moja sestra i ja bile smo centar majcina zivota. Nasi
uspjesi, kao i nasi promasaji, bili su njezini. Pretpostavljam da je prekrasno zivjeti za svoju
djecu dok ih odgajas, ali sto poslije? Oni odu zivjeti vlastite zivote, a ti ostanes bez icega –
bez hobija, bez karijere, bez identiteta.
– Majko, predlazes li ti to da zarobim Setha djetetom? – pitam odlazuci vilicu i sokirano
zureci u nju.
Moja je majka bila nepredvidljiva osoba koja je znala neprimjereno komentirati tuđe
zivote. Ali da mi kaze da ostanem u drugom stanju kako bih natjerala supruga da bude kod
kuce previse je cak i za nju.
– Pa nije da bi bila prva koja je to ucinila... – Pravi grimase, pogledom sara okolo. Zna da
je pretjerala. Osjecam kako me preplavljuje krivnja. Nikada majci nisam rekla za hitnu
histerektomiju. U to vrijeme nisam htjela razgovarati, a ako to priznam sada, ispast cu jos
vece razocaranje u njezinim ocima.
– To nisam ja. To nismo mi kao par. Uostalom, tko bi preuzeo Sethovo mjesto u uredu u
Portlandu? – prasnem. – Tu se radi o nasim financijama i o nasoj buducnosti. – Ne samo
mojoj, doduse. Seth ima prilicno veliku obitelj koju treba uzdrzavati. Spustim lice u dlanove i
moja majka ustane od stola kako bi me utjesila.
– Zao mi je, djevojcice – kaze koristeci nadimak kojim me zvala odmalena. – Pretjerala

20
 Knjige.Club Books

sam. Ti znas sto je najbolje za vasu vezu.

Zahvalno kimnem i prstima pokupim zalutali komadic piletine koji zatim polizem s
prsta. Nista od ovoga nije normalno i moram iskreno razgovarati sa Sethom o svojim
osjecajima ako zelimo uspjeti. Previse sam vremena provela pretvarajuci se da sam
pomirena sa svime, a on nema pojma o tome kakve borbe vodim u sebi. To nije pravedno ni
prema njemu ni prema meni.
Majka odlazi sat vremena kasnije, obecavsi mi da ce me u ponedjeljak odvesti na rucak.
– Odmori se – kaze grleci me.
Zatvorim vrata za njom i uzdahnem s olaksanjem.
Ocajnicki sam umorna, ali umjesto da odem u krevet, zalutam u Sethov ormar. Unatoc
tome sto ga nema veci dio tjedna, cuva zalihu odjece tu u stanu. Rukama prelazim preko
sakoa i hlaca pa uzmem kosulju i primaknem je nosu kako bih je omirisala. Toliko ga volim i
ne mogu zamisliti da sam udana za bilo koga drugoga, unatoc specificnosti nase situacije. To
je poanta ljubavi, zar ne? Nositi se s prtljagom koju je tvoj partner unio u brak. A moj je unio
jos dvije zene.
Spremam se ugasiti maleno svjetlo u ormaru i otici, kadli mi nesto zapne za oko. Iz
dzepa jednih njegovih hlaca viri komadic papira. Izvucem ga, isprva prestrasena da bi se
papiric mogao oprati s hlacama i unistiti ih, ali kada ga uzmem u ruku, postajem znatizeljna.
Slozen je u uredan cetverokut. Jedan trenutak drzim ga na dlanu, a zatim ga rastvorim kako
bih ga pogledala. Lijecnicki racun. Preletim preko rijeci, pitajuci se nije li mozda nesto Sethu
ako je isao na pregled, ali nigdje na papiricu nema njegova imena. Zapravo, racun glasi na
Hannu Ovark, a u kutu je navedena i njezina adresa koja glasi 324 Galatia Lane, Portland,
Oregon. Seth ima lijecnika u Seattleu.
– Hannah – kazem naglas. Racun u mojoj ruci kaze da je bila na pregledu i na
laboratorijskim pretragama. Je li Hannah... Ponedjeljak?
Ugasim svjetlo u ormaru i ponesem papiric sa sobom u dnevnu sobu, nesigurna sto da
ucinim. Da pitam Setha o tome ili da se pretvaram da nikad nisam vidjela papiric? Moj
MacBook lezi pored mene na kaucu. Prebacim ga u krilo i otvorim Facebook. Imam lagani
osjecaj da krsim neko pravilo.
Utipkam njezino ime u trazilicu i lupkam prstima po koljenu dok cekam rezultate.
Pojave se tri profila: jedan je profil neke starije zene, mozda u cetrdesetima, koja zivi u
Atlanti, dok drugi profil pripada djevojci s ruzicastom kosom koja izgleda kao da je u
pubertetu. Kliknem na treci profil. Seth mi je rekao da Ponedjeljak ima plavu kosu, ali nije
otkrio nista vise o njezinu izgledu. Moja vizija preplanule surferice razbije se u komadice
kada ugledam Hannu Ovark. Nije surferica i nema onu nevinost plavuse kojoj sam se nadala.
Prilicno snazno zaklopim laptop i oteturam do kupaonice u potrazi za tabletama za
spavanje. Ocajnicki mi treba san. Pocinjem ludjeti i to utjece na nacin na koji vidim stvari.
Iz ormarica za lijekove gledaju me narancaste bocice poslagane u spalir. Malena straza
cija svrha seze od omamljujuce tuposti do punog fokusa. Posegnem za bocicom Ambiena i
spustim tabletu na jezik. Popijem vodu ravno iz slavine kako bih potjerala tabletu, sklupcam

21
 Knjige.Club Books

se u krevetu i utonem u zaborav.

22
 Knjige.Club Books

ČETIRI

P robudila sam se dezorijentirana i zbunjena. Sunce je bilo visoko na obzoru, ali zar nije
bila rana vecer kada sam zaspala? Posegnem za budilicom kako bih provjerila vrijeme i
shvatim da sam spavala trinaest sati. Prebrzo skocim iz kreveta pa mi se zavrti u glavi.
– Sranje, sranje, sranje. – Uhvatim se za zid kako bih se primirila i ostanem tako sve dok
se nisam pocela osjecati sigurno na nogama. Telefon mi stoji na nocnom ormaricu, sa
zaslonom prema dolje, gotovo ispraznjene baterije. Imam sedam propustenih poziva od
Setha i tri glasovne poruke. Nazovem ga, a da nisam preslusala poruke, dok mi osjecaj jeze
raste sa svakim zvonom.
– Jesi li dobro? – prvo je sto mi kaze kada se javi. Glas mu je izmucen i odmah osjetim
krivicu sto sam ga zabrinula.
– Da, dobro sam – kazem mu. – Uzela sam tabletu za spavanje i mora da me umrtvila
preko noci. Zao mi je, osjecam se kao kreten.
– Zabrinuo sam se – rekao je, a glas mu je zvucao manje napet nego trenutak ranije. –
Skoro sam zvao bolnicu da vidim kada si otisla.
– Stvarno mi je zao – kazem. – Je li sve u redu kod tebe?
Nije. Znam vec po zvuku njegova glasa. Nije nikako mogao znati da sam pronasla Hannu,
zar ne? Dok cekam da progovori, oko prsta vrtim pramen kose.
– Samo neki problemi na poslu – kaze. – Nepouzdani izvođaci radova. Ne mogu sada
razgovarati o tome. Samo sam ti htio cuti glas.
Odusevljena sam sto je moj glas bio taj koji je htio cuti. Ne njihove glasove. Moj.
– Voljela bih da te mogu vidjeti – kazem.
– Mogla bi uzeti nekoliko dana slobodno. Dovezi se ovamo i provedi neko vrijeme sa
mnom u Portlandu...
Umalo ispustim telefon od uzbuđenja. – Stvarno? Ti bi... Zelio bi to? – Gledam u svoj
odraz u zrcalu dok govorim. Kosa mi nikada nije bila duza; treba joj profesionalna njega.
Dotaknem zalutali pramen i pitam se hoce li me frizerka moci primiti prije puta. Kratki bijeg
mogao bi biti dobar razlog da se malo uredim.
– Naravno – kaze. – Dođi sutra. Imas sav onaj godisnji koji nisi koristila.
Oci mi lutaju po pokucstvu u spavacoj sobi, bijeloj drvenariji i rustikalnim kosarama.
Mozda je promjena klime upravo ono sto mi treba. U posljednje vrijeme nisam sva svoja.

23
 Knjige.Club Books

– Ali gdje cu odsjesti?

– Pricekaj trenutak... – Dok slusam kako mu netko nesto govori, glas mu je prigusen, a
zatim se vrati nasem razgovoru.
– Moram ici. Rezervirat cu ti sobu u Dossieru. Vidimo se sutra?
Zelim ga pitati o Ponedjeljak i Utorak, planira li njih zanemariti zbog mene, ali vidim da
je u zurbi.
– Bas sam uzbuđena – kazem. – Sutra. Volim te.
– I ja tebe volim, duso. – Zatim prekine vezu.
Odmah nazovem na posao i dogovorim zamjenu za svoje tri naredne smjene, a zatim
nazovem i frizerku koja kaze da joj je netko otkazao i da mogu doci za sat vremena. Dva sata
kasnije kod kuce sam, svjeze osisane i obojene kose, i krecem s pakiranjem. Ne sjetim se
papirica s Hanninim imenom sve dok ne krenem po MacBook, koji planiram ponijeti sa
sobom. Bacim se na kauc i zurim u zaslon, u dokaz mog uhođenja. Jos uvijek mi je otvoren
Facebook i njezino nasmijeseno lice zuri u mene. Drugaciji je osjecaj raditi ovo po danjem
svjetlu, podmuklije je i svrhovitije. Oklijevam dok s misem kruzim po njezinu profilu.
Jednom kada doznam informacije o njoj, vise nema povratka; zauvijek ce mi se utisnuti u
sjecanje. Kliknem na njezin profil, zadrzavajuci dah, ali kada se zaslon ucita, vidim da su sve
objave privatne. Mrsteci se, zatvorim preglednik i ugasim racunalo.
Hannah je prije top-model nego opustena surferica. Usne su joj pune i savrsene, a takve
jagodicne kosti mogu se vidjeti samo na skandinavskim modelima.
Iduceg jutra budim se i dalje misleci na Hannu. Pokusavam razbistriti um, odagnati
njezino lice dok nosim torbu prema nadstresnici za automobile. Ali u posljednjem trenutku
vratim se dizalom gore, uzmem papiric s nocnog ormarica i zaguram ga u najdublji,
najskriveniji pretinac u novcaniku. Za slucaj da mi zatreba njezina adresa. Ali zašto bi ti
mogla zatrebati?, pitam se dok zakopcavam sigurnosni pojas i automobilom izlazim s
parkiralista.
Za svaki slučaj... Za slucaj da zelim vidjeti kako izgleda u stvarnom zivotu. Za slucaj da
zelim razgovarati s njom. Za svaki takav slucaj. To je moje pravo, zar ne? Znati s kime dijelim
supruga? Mozda mi je dozlogrdilo vjecito se pitati.

Voznja do Portlanda traje oko dva sata, i to samo ako se bogovi prometnica osjecaju
velikodusno. Spustim prozor do kraja i pojacam glazbu. Kada mi se kosa zapetlja u cvor,
odlucim malo odmoriti s glazbom pa nazovem najbolju prijateljicu Annu. Anna se prije
nekoliko mjeseci preselila u Venice Beach zbog tipa kojeg je upoznala preko interneta.
– Bas dobro da ga ides vidjeti – kaze. – Jesi li kupila novo donje rublje?
– Nisam! – kazem. – Ali pametno zboris. Stat cu negdje u gradu i kupiti nesto. Da uzmem
jeftino seksi ili l ijepo seksi?
– Definitivno jeftino. Muskarci vole misliti da jebu kurvu.
Nasmijem se na njezinu odvratnost.
– Hej – kaze kada nastupi zatisje u razgovoru. – Kako si otkako...

24
 Knjige.Club Books

– Dobro – ispalim. Prekinem je prije nego sto uspije reci ista vise. Ne zelim danas o
tome. Danas Seth i ja imamo seksi bijeg. – Cuj, moram ici. Taman parkiram ispred hotela.
Cujemo se iduci tjedan?
– Naravno – odgovara, ali ne zvuci uvjereno. Takva je Anna, uvijek brine. Isle smo skupa
u srednju skolu i bile smo cimerice na koledzu. Kada sam je prvi put upoznala sa Sethom,
obozavala ga je, ali s vremenom se nesto među njima promijenilo, a njezino ponasanje
postalo je posebno oporo. Kao i svima u svom zivotu, i njoj tajim nas stvarni zivot, tako da
Anna ne zna nista o drugim suprugama. Pretpostavljam da joj je Seth izgubio glamur kad ga
je bolje upoznala i da je zato promijenila misljenje. Anna i ja imamo posve razlicit ukus kada
su u pitanju muskarci i rijetko kad mi se sviđa neki njezin decko. Kako bih je onda mogla
kriviti zato sto se njoj ne sviđa moj suprug?
Sama parkiram automobil, izbjegavajuci osoblje hotela, kako bih mogla pobjeci i kupiti
nesto seksi u obliznjim trgovinama. Hannina fotografija plese mi pred ocima. Nije cudo sto
Seth ne zeli da znam ista o njoj. Nakon sto sam se prijavila u hotelsku sobu, proucavam svoje
lice u zrcalu pitajuci se sto je Seth vidio u meni. Uvijek sam se smatrala osrednje privlacnom,
na onaj nacin djevojke iz susjedstva. Ali ako imas zenu poput Hanne, zasto bi pristao na
zenu s dosadnom smeđom kosom i pjegicama na nosu? Imam pristojnu figuru – moje grudi
bile su zarisna tocka muskaraca otkako sam navrsila sesnaest – ali nisam ni visoka, ni vitka,
ni na bilo koji nacin graciozna. Kukovi su mi zaobljeni, kao i moja pozadina. Seth, samozvani
ljubitelj guzica, uvijek poseze za mojom zadnjicom kada se grlimo. Uz njega se uvijek
osjecam seksi i lijepo – tocnije, osjecala sam se, sve dok nisam vidjela Hannu. Ili je on
muskarac raznovrsnog ukusa ili skuplja supruge iz zabave. Hannina fotografija u meni
raspiruje znatizelju oko Utorak, ali nema sanse da ce mi Seth reci njezino ime. Bio bi
dovoljno ljut da sazna kako sam njuskala oko njegove trudne supruge iz Portlanda.
Pogledavsi na sat, primijetim da je vrijeme rucka. Odlucim se odvesti do Nordstroma u
gradu i tamo nesto pojesti. Portland je mirniji od Seattlea, koji je mreza jednosmjernih ulica
i brzih pjesaka. Bez vecih problema navigiram uskim ulicama grada i parkiram se u garazi
koja se nalazi ulicu dalje od robne kuce. Pronađem komplet cipkastog crnog grudnjaka i
pripadajucih gacica, uzmem jos i prozirni ogrtac pa sve to odnesem na blagajnu.
– Jos nesto za Vas? – upita prodavacica izlazeci iz pulta kako bi mi pruzila kupljene
stvari.
– Da – cujem samu sebe kako govorim. – Mozete li mi reci koliko je daleko Galatia Lane?
Nisam odavde.
– Oh – kaze. — To Vam je na rubnom dijelu grada. Otprilike sest kilometara. Slatka mala
ulica, ima one obnovljene viktorijanske kuce.
– Hm – kazem stiscuci usne i smijeseci se. – Hvala Vam.
Odmah se odvezem tamo, a zatim stanem, gume mi grebu o rub plocnika. Nagnem glavu
i promatram kucu dok rukama i dalje stezem volan. Nije prekasno da odem. Jednostavno
ubacim u brzinu i ne osvrnem se. Lupkam prstima dok odlucujem, oci mi prelaze s jedne
kuce na drugu. Vec sam ovdje, ne moze skoditi ako malo pogledam uokolo. Sve i da Hannah

25
 Knjige.Club Books

Ovark nije Ponedjeljak, ovo susjedstvo je prekra sno. Ostavivsi vrecicu iz Nordstroma na
suvozackom sjedalu, izađem iz automobila i krenem sjenovitim plocnikom, s cuđenjem
promatrajuci kuce. Izgledaju poput kucica od medenjaka: siroki tornjevi, veliki cetvrtasti
prozori, bijele drvene ograde, svaka kuca obojena kao iz djetinje fantazije. Njezna ruzicasta,
Tiffany plava, postoji cak i kuca boje sladoleda od mente s komadicima cokolade, ciji su
prozorski kapci bogate smeđe boje. To me podsjeti na onaj osjecaj kada ti smrznuti komadic
cokolade ostane zaglavljen među zubima, sjetim se nacina na koji bih cuclala zub, pa bi
cokolada popustila. Kako je prikladno iritantno sto Ponedjeljak zivi ovdje. Pomislim na svoj
stan u gradu, navrh desetak drugih, ljude koji zive okomito u malim prostorima na nebu.
Nema magije, nema boje sladoleda od mente s komadicima cokolade, samo duge voznje
dizalom i pogled na grad. Pitam se kako bi bilo z ivjeti na ovakvom mjestu. Toliko se izgubim
u mislima da promasim broj 324, pa se moram vratiti.
Hannina je kuca krem boje s mat crnim vratima. Na prozorima su zeleni kapci i posude
s malenim zimzelenim biljkama. Vrt je zatrpan biljem – ne cvijecem, nego pazljivo
odrzavanim zelenilom. Stjecem novu vrstu postovanja za nju, zenu koja odrzava zelenilo
umjesto cvijeca, odrzava stvari koje zive. Pet minuta provedem zureci u kucu, diveci se, kadli
zacujem glas zbog kojega poskocim.
– Sranje – kazem, prislonivsi dlan na srce. Kada se okrenem, vidim da i ona gleda kucu, a
plava kosa s pramenovima uokviruje joj lice. Glavu je nagnula ustranu kao da stvarno
proucava kucu.
– Divna je, zar ne?
Misli mi se slazu oko njezina lica. To je zakasnjela reakcija, prepoznavanje u javnosti
nekoga koga si dotada vidio samo na internetu. Moras međusobno povezati crte lica i kozu
provucenu kroz filtere sa stvarnom kozom.
Hannah. Dok zurim u nju, srce mi umalo iskoci iz prsnog kosa. Prekrsila sam pravilo,
pogazila ugovor. Uvijek sam se pitala zasto jeleni ne bjeze kada vide automobil koji im ide u
susret. Ali sada ja stojim smrznuta na mjestu dok mi srce tutnji u usima.
- Jest – slozim se pa u nedostatku icega pametnijeg za reci dodam: – Je li tvoja?
– Da – veselo kaze. – Moj je suprug bio vlasnik prije nego sto smo se vjencali. Nakon
vjencanja malo smo je preuredili.
Oh, toliko posla – kaze okrecuci ocima. – Srecom, time se moj suprug bavi za zivot pa je
sve preuzeo na sebe.
„Sve vas jednako volim nije li to uvijek govorio? Jednako! A evo nje s kucom kao s
naslovnice casopisa, dok ja venem u neboderu. Ocito je ona tip zene kojoj kupis kucu, a ja
sam ta koja dobije cestitku. Odjevena je u cvjetni kimono, traperice i majicu bez rukava.
Iznad ruba traperica nazire joj se dio trbuha, gladak i utegnut. Nije ni cudo sto Seth ne zeli
da smo blizu jedna drugoj – umrla bih od nesigurnosti.
– Zelis li uci i pogledati? – iznenada upita. – Ljudi mi cesto kucaju na vrata jer zele
vidjeti kucu iznutra. Nikada nisam mislila da ce me posjedovanje kuce uciniti tako
popularnom.

26
 Knjige.Club Books

Kada se nasmije, smijeh je grlen i pitam se pusi li. Ne više, kazem sama sebi dok
promatram njezin trbuh. Previse je ravan da bi sadrzavao zivot, previse supalj. Pomisao na
njezinu trudnocu uzburka slike u mojoj glavi – njezine duge noge omotane oko Setha dok se
on neumorno nabija u nju.
– Da, voljela bih. – Rijeci mi izlaze iz usta prije nego sto se uspijem zaustaviti. Da, voljela
bih. Mogla bih se pljusnuti. No umjesto toga, slijedim je stazom do ulaznih vrata gdje ona
izvuce kljuc. Sicusna plasticna sandala visi s koluta. Vecina slova je izlizana, ali razahirem M-
e-k-o od rijeci Meksiko. Stegne me u utrobi. Zar je onamo isla sa Sethom? Moj Boze, sto sve
jos ne znam. Hannah se muci s kljucem. Cujem kako psuje ispod glasa.
– Prokleta stvar uvijek zapinje – kaze kada se kljuc konacno okrene u bravi.
Vucem se za njom, okrecuci se preko ramena svakih nekoliko trenutaka kako bih se
uvjerila da nitko ne dolazi za nama. Ovo nije tvoje susjedstvo, pomislim. Kakve veze ima ako
te netko vidi? Hannah je jos ljepsa nego na fotografijama, a povrh toga je i draga. Dovoljno
draga da otvori vrata svoje kuce i potpunoj, znatizeljnoj neznanki pokaze svoj dom. Ne baš
potpunoj strankinji, pomislim dok je slijedim unutra. Na kraju krajeva, dijelimo isti penis.
Na rubu sam manijakalnog smijeha, kad mi dah zapne u grlu. Nakasljem se kako bih ga
procistila dok Hannah odlaze kljuceve na ukrasenu kukicu i okrece se kako bi mi se
nasmijesila. Kuca skripi oko nas, diskretno nam dajuci do znanja koliko je stara. Drveni
podovi sjajni su i besprijekorni, rustikalna mahagonjevina kakvu sam zeljela postaviti u
stanu. Seth je stavio veto na moj izbor – htio je nesto modernije, pa smo se odlucili za sivi
skriljac. Stojim podno zavojitog stubista, jer nisam sigurna trebam li se izuti ili ne. Imam
jeziv osjecaj da sam ovdje vec bila, iako znam da je to nemoguce. Hannah ne cini nista kako
bi me usmjerila u određenu stranu pa ipak izujem cipele i ostavim ih pored stuba. Dvije
ruzicaste cipele ravne pete usred mora krem boje. Usamljeni stolic stoji mi zdesna;
bugenvilija jarke boje naginje se iz vaze na njemu. Nigdje ne vidim obiteljske fotografije i na
tome sam zahvalna. Kakav bi bio osjecaj vidjeti supruga na obiteljskim fotografijama s
drugom zenom? Sve je savrseno i ukusno uređeno. Hannah ima smisla za uređenje.
– Tako je divno – izdahnem dok mi oci gladno upijaju sve oko mene.
Hannah je izula svoje cipele, uvukla stopala u svilene papuce i sada mi se smijesi svojim
ostrim i rumenim nordijskim jagodicama. Sethovo lice također ima ostre crte, cetvrtastu
celjust, dug, ravan nos. Pitam se kakvo su bozanstveno stvorenje to dvoje stvorili i trbuh mi
se zgrci od pomisli na njihovo dijete. Njihovo dijete. Njihovo putovanje u Meksiko. Njihova
kuća.
- Ja sam Hannah – kaze dok me vodi uza stube. Zatim mi prica o muskarcu koji je prije
sto godina izgradio ovu kucu za svoju mladu suprugu, a ja mislim o tome kako sada u njoj
zivi Sethova nova, dotjerana supruga. Prije samo godinu dana pristala sam na sve – planovi
su nam osujeceni, ali ljubav je i dalje tu. Zeljela sam mu ugoditi, kao sto je to zeljela i Utorak,
pretpostavljam, kada je pristala na mene.
Vodi me kroz nekoliko spavacih soba i dvije preuređene kupaonice. Trazim fotografije,
ali nema ih. Zatim me povede dolje da vidim dnevnu sobu i kuhinju. U kuhinju se zaljubim

27
 Knjige.Club Books

na prvi pogled. Triput je veca od kuhinjice u mom stanu, ima dovoljno prostora da se skuha
nekoliko gozbi odjednom. Vidjevsi izraz mog lica, Hannah se naceri.
– Nije uvijek bila ovako grandiozna. Odustala sam od druge dnevne sobe kako bih
prosirila kuhinju. Volimo da nam dolaze gosti.
– Divna je – kazem.
– Imala je zute ormarice i crno-bijeli pod poput sahovske ploce. – Nabrala je nos kao da
joj se citava ideja takve kuhinje gadi. Mogu to zamisliti, prastaru kuhinju s ormaricima boje
maslaca koji je prvi vlasnik vjerojatno rucno obojio.
– Mrzili smo je. Znam da bismo trebali cijeniti taj starinski sarm, ali nisam mogla
docekati da je uredimo kako mi zelimo.
Mi. Jos jedan sok. Moj Seth ne voli zabavljati goste. Pokusavam ga zamisliti kako stoji
ispod ovih otvorenih greda na stropu i reze luk na mramornom pultu dok Hannah vadi
nesto iz dvostruke pecnice. Sve mi je to previse i najednom osjetim vrtoglavicu. Uhvatim se
rukom za glavu pa posegnem za stolcem kako bih se pridrzala.
– Jesi li dobro? – U Hanninu glasu cujem zabrinutost. Izvuce mi stolac ispod pulta i ja
sjednem.
– Donijet cu ti vode – kaze.
Vrati se s visokom casom vode koju popijem pitajuci se kad sam posljednji put nesto
popila. Uz rucak sam uzela caj i casu rose'a. Vjerojatno sam dehidrirala.
– Cuj, Hannah, pozvala si strankinju u svoju kucu. Mogla bih biti serijski ubojica ili
nesto. A sada mi dajes vodu – kazem, odmahujuci glavom. – Ne bi smjela raditi takve stvari.
Lice joj poprimi vragolast izraz kada se naceri, a oci su joj nevaljale. Znatno je mlađa od
mene, ali ima u sebi necega plemenitaskog i starog. Sumnjam da je u tinejdzerskim
godinama pila abnormalne kolicine Mike’s Hard Lemonadea* i bljuvala u toalet poput mene.
Ne, ova je zena previse stalozena, previse odgovorna i previse obrazovana. Mogla sam vidjeti
ono sto je Seth vidio, eleganciju. Savrsenu majku savrsenom djetetu.
– Pa ovo se cini kao pravo vrijeme za prigristi nesto – kaze zaigrano. – Nisam jos jela. –
Odlazi do hladnjaka, a zatim do smocnice, pjevuseci dok izvlaci stvari van. Kada se vrati, na
dasci je izbor sireva, krekera i voca, slozenih na vrlo umjetnicki i odrastao nacin. Osjecam
slicnost s njom, s njezinom zeljom da nahrani strankinju. Ja bih ucinila isto. Pojedem
nekoliko komada sira i odmah se pocnem osjecati bolje.
Dok jedemo, kaze mi da je slobodni fotograf. Pitam jesu li uokvirene fotografije u
hodniku njezine. Lice joj se ozari kada mi kaze da jesu. I opet se pitam zasto nigdje nema
obiteljskih fotografija. Covjek bi pomislio da bi fotografkinja imala mnostvo takvih uradaka
u svom domu.
– Cime se ti bavis? – pita me, a ja joj kazem da sam medicinska sestra.
– Ovdje u Regionalu? – upita me sa zanimanjem.

* Alkoholno piće na bazi votke, prirodnih okusa i mineralne vode, op. prev.

28
 Knjige.Club Books

– Ne, ne. Ovdje sam preko vikenda sa suprugom. Zivim u Seattleu. – Ne idem u sirinu s
pricom. Bojim se da se ne otkrijem. Jos neko vrijeme pricamo o bolnicama i obnovi Hannine
prekrasne kuce prije nego sto ustanem.
– Oduzela sam ti previse vremena – kazem, toplo joj se smijeseci. – Ovo je stvarno bilo
lijepo od tebe. Mogu li te izvesti na rucak iduci put kada budem u gradu?
– Voljel a bih to – kaze kao da je jedva docekala. – Ja nisam iz Oregona. Preselila sam se
ovamo kako bih bila sa suprugom, tako da nemam puno prijatelja.
– Odakle si? – nagnem glavu ustranu, pokusavajuci se sjetiti je li mi Seth rekao odakle je.
– Utah.
Koza mi se najezi. Seth je iz Ute. Je li poznavao Hannu jos dok je z ivio tamo? Ne, to nije
moguce. Utorak mu je prva supruga; bio je s njom u Uti. Između Setha i Hanne postoji
razlika u godinama pa nije izgledno da su isli skupa u skolu. Hannah izvuce telefon iz
straznjeg dzepa, a ja joj izdiktiram broj kako bi ga zabiljezila.

Krenem prema predvorju i obujem cipele. Iznenada ocajnicki zelim otici odande. Sto mi je
uopce bilo na pameti? Seth bi mogao naici kuci za vrijeme rucka i zateci me ovdje s Hannom.
Sto bi rekao kada bi zatekao dvije svoje supruge zajedno? Krenem prema vratima pa se
sagnem kako bih ispravila savijeni dio cipele koji mi je pritiskao petu. Tek tada uocim
komadice stakla na podu pored prozora – pet centimetara dugacke i ostre. Uzmem jedan u
ruku. Na zidu je usamljeni cavao gdje je nekoc stajala uokvirena fotografija. Okrenem se
kako bih pokazala staklo Hanni.
– Bilo je na podu – kazem. – Ne bih htjela da posijeces stopalo...
Uzme ga iz moje ruke zahvaljujuci mi, ali primijetim kako se zarumenjela po vratu. –
Mora da je od fotografije koja je tu visjela. Desila se nezgoda i pala je sa zida.
Kimnem. Takve se stvari događaju. Ali onda dok povlaci ruku, oprezno primivsi staklo
između prstiju, opazim poprilican niz masnica na njezinoj podlaktici. Bas pocinju poprimati
ljubicastu boju. Brzo odvratim pogled, tako da me ne ulovi kako zurim, i otvorim vrata.
– Pa onda... Zbogom – kazem.
Mahne mi pa zatvori vrata.
Razmisljam o njezinim masnicama citavim putem do automobila. Jesu li izgledale poput
otisaka prstiju? Ne, kazem sama sebi. Pričinjava ti se.

29
 Knjige.Club Books

PET

I mam taman dovoljno vremena da se vratim u hotel i istusiram se prije nego sto se
nalazim sa Sethom na veceri. Rastresena sam i umalo se zahijem u dostavni kamion koji je
zastao na crvenom svjetlu. Hannah, Hannah, Hannah. Njezino mi lice treperi pred ocima.
Obucem crnu haljinu koja mu se sviđa, napetu na pravim mjestima, a kosu pustim da mi
pada preko ramena. Ispod haljine nosim rublje koje sam kupila ranije tog popodneva. Cipka
me svrbi. U glavi zamisljam kako bi Hannah izgledala u tome pa nas uspoređujem. Bit ce ovo
dobra noc, kazem sama sebi. Veselim se provesti to ukradeno vrijeme s njim. Cini se kao
varanje i to me uzbuđuje. Hannah je mozda sve ono sto ja nisam, ali on je odabrao provesti
ovu noc sa mnom. Nazovem ga kako bih provjerila vrijeme rezervacije, a kada se javi, njegov
glas ispuni me osjecajem topline bas onako kako mi treba.
– Koliko si potrosila? – upita.
Sali se, naravno. Voli se pretvarati da je stedljiv kad trosim novce, ali uvijek zeli vidjeti
sto sam kupila i dati svoj komentar. On je suprug koji pokazuje zanimanje za to, a takvi su
rijetki.
– Puno – kazem mu.
Nasmije se. – Jedva cekam da te vidim. Citav dan sam smeten na poslu jer razmisljam o
veceras.
– Hoces li doci po mene ili cemo se naci tamo? – upitam.
– Naci cemo se tamo. Jesi li ponijela onu crnu haljinu koju volim?
– Oh da – kazem smijeseci se. Vecinu vremena i dalje osjecam leptirice u trbuhu kada
cujem njegov glas preko telefona. Ponekad se zbog toga osjecam kao da sam laka, jer je
dovoljno da samo malo produbi glas i ja postajem glina u njegovim rukama. Ali danas ne
osjecam nista dok razgovaram s njim. Osjecam blagu distancu u udaljenom zakutku mozga.
Salimo se, kao sto to cinimo i inace, ali nisam svim srcem u tome. Mozda je to sto sam vidjela
Hannu, njegovu drugu suprugu, promijenilo neke stvari u meni. Mozda je zbog toga sve
skupa postalo stvarno, za razliku od uobicajene situacije u kojoj sam se emocionalno
distancirala od svega toga. Njihovo dijete. Njihovo putovanje u Meksiko. Njihova kuća. Voljela
bih da imam vremena popiti piće, ocajno pomislim dok uzimam kaput sa stolca.

Dok zaustavljam automobil ispred lakaja, ugledam Setha koji me ceka vani. Restoran je

30
 Knjige.Club Books

neobican i romantican – mjesto kamo se novi parovi dolaze povezati, a stari obnoviti
romansu. Odusevljena sam sto je upravo takvo mjesto odabrao za nas izlazak, primjecujuci
svjeze, bijele, pamucne ubruse i pregace do gleznjeva koje nose konobari. Hostesa nas vodi
do stola u kutu; sjednem na mjesto s pogledom prema prozoru. Umjesto da sjedne nasuprot
mene, Seth se uvuce pored mene.
Osvrnem se da vidim promatra li nas netko, obraca li netko paznju na nas dvoje. Kada
shvatim da nitko u nas ne upire prstom i smije se, opustim se.
– Nikada nisam mislila da cu biti takva djevojka – kazem, uzimajuci gutljaj vode.
– Znali smo im se rugati, sjecas li se? – Seth se nasmije. – Odurni parovi...
Nasmijesim se. – Da, ali sada te se ne mogu zasititi. Vjerojatno zato sto te dijelim.
– Tvoj sam – kaze. – Toliko te volim.
Njegov glas zvuci mi isprazno. Je li uvijek zvucao tako? Paranoična si i sve moraš
raščlanjivati do smrti, kazem sama sebi. Nije se promijenio on, nego ti.
Tesko je ne pitati se koliko cesto to govori drugima. U misli mi dode Hannino lice i
osjetim nalet nesigurnosti. Zbog toga nas Seth drzi razdvojene jednu od druge – da se ne
bismo usredotocile na međusobnu ljubomoru umjesto na svoj odnos s njim. Potisnem
osjecaje. To je ono sto cinim: pravim odjeljke, organiziram, postavljam prioritete.
Seth naruci odrezak, a ja se odlucim za lososa. Razgovaramo o bolnici i o novoj kuci koju
gradi u Lake Oswegou za jednu umirovljenu glumicu. Sve je tako banalno i normalno, tipican
bracni par izmjenjuje detalje svojih zivota. Skoro pa se osjecam bolje u vezi sa svime, vino
zaglađuje ostre rubove moje tjeskobe, sve dok ne vidim mladu djevojku plave kose kako
prilazi hostesi, a u rukama nosi novorođence. Jedino sto vidim vrh je bebine glavice, mali
komadic crne kose koji viri ispod dekice. Preplavi me ljubomora. Osjecam da ne mogu disati,
a istovremeno ne mogu odvratiti pogled. Zenin partner mota se oko nje, njezno je dodiruje, a
zatim je zastitnicki obujmi rukom dok skupa promatraju maleno stvorenje. Nepomicna sam
dok ih pazljivo promatram, a pritom mi nadire val dobro poznate boli. Dijele takvu
intimnost jer su napravili dijete skupa. Ne, to ne vrijedi za svakoga. Puno ljudi ima djecu i to
je sve sto imaju. Ali ne mogu si pomoci da ne mislim o Hanni i Sethu, i o tome kako ce oni
imati nesto sto ja necu.
Seth primijeti kako ih promatram i primi me za ruku. – Volim te – kaze, gledajuci me
zabrinuto.
Ponekad mi se cini da moze procitati moje misli i da zna da mislim o njima – o drugim
suprugama – i onda me. obaspe rijecima. Svoju drugu, jalovu suprugu umirit ce rijecima. Nisi
mi mogla dati ono što želim više od ičega, ali hej, svejedno te puno volim.
– Znam. – Tuzno se nasmijesim i odvratim pogled od sretne obitelji.
– Dovoljna si mi – kaze. – Znas to, zar ne?
Zelim se obrusiti na njega, pitati ga zasto onda ima dijete s drugom ako sam mu ja
dovoljna? Zasto uopce postoji ijedna druga? Ali ne ucinim to. Ne zelim biti osjetljiva, ne
zelim prigovarati. Moja je majka prigovarala. Odrasla sam gledajuci ocev izmuceni izraz lica
kada bi ispaljivala svoje tirade, stalno iznova, i bilo mi ga je zao. Njezini su zajedljivi

31
 Knjige.Club Books

komentari s godinama postajali samo sve intenzivniji, kao i bore na celu mog oca. Njegovo je
lice bilo izmuceno, dok je njezino bilo zaglađeno botoksom i filerima.
– Izgledas uzrujano – kazem.
– Zao mi je – rece. – Tezak tjedan na poslu.
Suosjecajno kimnem. – Mogu li ja nekako pomoci?
Kada me Seth pogleda, oci mu se smeksaju. Posegne za mojom rukom dok mu na
usnama titra privlacan blagi smijesak.
– Odabrao sam ovaj zivot i sve u njemu. Mogu to podnijeti. Ali brinem se zbog tebe.
Nakon...
– Ne trebas se brinuti. Dobro sam – Kimnem glavom kako bih ga uvjerila. To je prozirna
laz i mozda bi je istog casa prozreo da nije tako smeten – tako izmoren. Nisam dobro, ali
mogu biti. Mislila sam da mogu razgovarati s njim o svemu s cime se nosim, ali on ima
dovoljno svojih briga. Uostalom, ako Hannah to moze, mogu i ja. Ceka dijete s muskarcem
koji ima vise supruga, a opet, dok sam bila s njom, nisam primijetila nikakvu nesigurnost.
Izgledala je kao sretna zena. A onda se sjetim masnica na njezinoj ruci, ljubicaste oznake,
tamne poput sljive, koje lice na otiske prstiju, i stisnem oci.
– Sto nije u redu? – upita Seth. – Napravila si ono s obrvama... – Rukom njezno stisne
moje bedro ispod stola, a ja osjetim trnce među nogama. Moje tijelo izdaje moj um, tipicno;
nemam nikakvu samokontrolu. Ne kada je Seth u pitanju.
– Sto s obrvama? – upitam, iako znam na sto misli. Samo volim slusati kako to izgovara.
– Kada ih skupis pa ti se usne napuce kao da zelis poljubac. – Mozda zelim – odvratim. –
To ti nije palo na pamet?
– Jest. – Seth se nagne kako bi me poljubio pa osjetim njegove meke usne kako se
naslanjaju na moje. Mirise na vino i na sebe i iznenada zelim da vidi rublje. Zelim gledati
kako u njegovim ocima raste pozuda prije nego sto me obori na krevet. Dobro je željeti svog
supruga i željeti da on želi tebe, pomislim.
Ljubimo se kao dvoje tinejdzera, kadli u blizini zacujem zenski glas – drzak i pomalo
uzrujan. Seth se povuce i pogleda preko ramena, ali ja sam jos uvijek omamljena i zamisljam
krevet u hotelu.
– Svađa među ljubavnicima – kaze, okrecuci se nazad prema meni. Preko njegova
ramena vidim par kako se svađa za sankom.
Dok promatram njegovo lice, prstom kruzim po rubu case s vinom. Vidim da se napreze
cuti sto govore dok usredotoceno gleda svoju casu s vodom. Cini se da uziva u zvuku
njihovih glasova koji pucaju od napetosti. Promatram njegove usne da vidim je li odabrao na
cijoj je strani, ali on samo slusa. Seth i ja rijetko se svađamo, vjerojatno zato sto se ja svim
silama trudim da se u svemu slozim s njime. Jesam li ga ikada vidjela kako gubi zivce? Vrtim
po sjecanjima, pokusavam dobiti sliku svog supruga koji je dovoljno ljut da udari... Zgrabi...
Gurne.
– Seth – kazem. – Koliko se cesto svađas s njima?
Vino mi je razvezalo jezik i skidam svoju masku ravnodusnosti dok promatram lice svog

32
 Knjige.Club Books

supruga.
Ne gleda me u oci. – Svi se svađaju.
– Da, pretpostavljam da je tako – kazem i vec mi je dosta njegova odgovora. – Oko cega
se svađate?
Seth se doima kao da mu je neugodno, poseze za svojom casom. Prazna je, naravno, i
njegova glava okrece se u potrazi za konobarom, kako bi moje pitanje mogao ublaziti
alkoholom. Moje su oci zalijepljene za njegovo lice. Zelim znati.
– Oko obicnih stvari.
– Zasto izbjegavas odgovor? – prstima lupkam po stolu. Ljuta sam. Rijetko postavljam
pitanja, ali kada to ucinim, onda ocekujem odgovor. Ocekujem odgovore u zamjenu za moju
poslusnost. Moja uloga nije laka.
– Slusaj, imao sam tezak tjedan. Vrijeme s tobom odmor je od svega toga. Radije bih
uzivao u tvom drustvu nego secirao svaku svađu koju sam imao s njima.
Osjetim kako popustam. Spustivsi ruke ispod stola, nasmijesim mu se u znak isprike.
Sethu je vidno laknulo. Nisam bila fer. Zasto bismo provodili nase zajednicko vrijeme
razgovarajuci o njegovim drugim vezama, kada se mozemo fokusirati na jacanje naseg
odnosa? Odagnam Hannu i njezine masnice iz svojih misli.
– Zao mi je — kazem. – Zelis li jos jedno pice prije nego sto pođemo?
Seth naruci jos dva pica, a nakon sto stignu, on me pogleda s izrazom lica koji bi se
mogao opisati kao svecana krivnja.
– Sto je? Znam taj pogled. Ispljuni.
Nasmije se i nagne prema meni kako bi me poljubio. – Tako me dobro poznajes. –
Naceri se.
U iscekivanju losih vijesti naslonim se na cvrstu kozu separea.
– Zapravo, moram s tobom razgovarati o necemu.
– U redu...
Gledam kako otpija jos jedan gutljaj svog viskija, odugovlaceci, preslagujuci rijeci u
glavi. Ako je rijec o necemu losem sto mi citavo vrijeme planira reci, pretpostavljam da bi to
vec ranije uvjezbao. Nervozna sam zbog pomisli da me pozvao ovamo samo kako bi me
pripremio na lose vijesti.
– Radi se o Ponedjeljku – kaze.
Nesto u mom zelucu stegne se u cvor i osjeti nalet panike. Saznao je da sam bila kod
Hanne. Usta su mi suha. Polizem usne dok u glavi vec smisljam rijeci – izlike koje cu mu
ponuditi.
– Ponedjeljak?
– Sve je u redu s djetetom. Zasad. Ali razmisljao sam, mozda nije dobra ideja da ti i ja
idemo na odmor ove godine, s obzirom na dijete...
Njegove rijeci padnu među nas i sve sto mogu jest zuriti u njega, zapanjena. Nije toliko
strasno, a opet, strasno je.
– Zasto? – ispalim. – Kakve to ima veze? Mozemo ici prije nego sto se dijete rodi.

33
 Knjige.Club Books

– U tome je stvar – kaze Seth. Naiđe konobar i Seth mu pruzi kreditnu karticu, a da nije
ni pogledao racun. – Trebat cu slobodne dane kada stigne dijete. Ne mogu uzeti godisnji.
Povrh svega, na poslu je ludnica. Moram biti tamo.
Prekrizim ruke na prsima i gledam kroz prozor, ne osjecajuci se voljenom kao prije
nekoliko sati. Osjecam se odbacenom, napustenom. Ja nisam ta koja nosi njegovo dijete –
ona je – i moje potrebe vrijede manje. Oh, moj Boze, pozvao me u Portland kako bi ublazio
udarac. Ovo nije bio potajan romanticni bijeg, bila je to manipulacija: sve te njezne rijeci,
zavođenje, fina vecera. Boli kad covjek napokon shvati.
– Puno sam toga zrtvovala, Seth... – Gadi mi se gorcina u mom glasu. Ne zelim se
ponasati poput djeteta, ali nepodnosljiva mi je pomisao da mi je uskraceno vrijeme s njim.
– Znam da jesi. Tesko mi je sto te to moram pitati – kaze.
Ustuknem na njegove rijeci. Kao da govori djetetu koje planira dovesti u red.
Uzrujano ga pogledam, vazuci potrebu da vicem i kazem stvari koje bi ga mogle
povrijediti. – Pitati? Zvuci kao da mi naređujes.
Pocinje kisiti i par iz restorana otrci preko ceste do parkiralista. Gledam ih kako se
udaljuju i pitam se kako je to biti s muskarcem koji zeli samo tebe. Nisam imala puno veza
prije Setha. Bila sam jedan od onih ozbiljnih studentica koje su izbjegavale veze kako bi se
mogle usredotociti na studij. Da sam imala vise iskustva, mozda ne bih pristala na zivot koji
mi je Seth tako olako ponudio.
– Znas da to nije istina. – Posegne za mojom rukom, ali ja je povucem, spustivsi je ispod
stola u svoje krilo. U ocima me peku suze.
– Zelim otici – kazem.
Seth ima obraza naljutiti se na mene. – Ne mozes pobjeci od ovoga. Moramo razgovarati
o stvarima. Tako veze funkcioniraju. Kada si se udala, znala si sto ce to zahtijevati od tebe.
Pristala si.
Toliko sam bijesna da ustajem, izvlacim se iz separea u obliku polumjeseca i jurim
prema vratima, srusivsi pritom svoju praznu casu vode. Cujem kako me doziva, ali nista sto
kaze nece me zaustaviti. Moram biti sama, razmisliti o svemu ovome. Kako se usuđuje drzati
mi prodike o braku? On je taj kojemu je lako u citavoj ovoj prici.

34
 Knjige.Club Books

ŠEST

I duceg jutra probudi me otvaranje vrata. U namjeri da se cim prije uvucem u krevet,
zaboravila sam na vrata izvjesiti znak „Ne smetajte“. Cujem kako netko opreznim glasom
govori: „spremacica...“, pa priguseno viknem: „Kasnije!“ Pricekam da se vrata ponovno
zatvore prije nego sto se okrenem u krevetu i vidim da imam sedam poruka i pet
propustenih poziva od Setha. Da sam ja njega ovoliko zvala kada mi se nije javljao, ispala bih
nesigurna i zeljna paznje. Ugasim telefon, a da nisam procitala poruke, a zatim iskocim iz
kreveta kako bih spakirala onih nekoliko stvari koje sam ponijela sa sobom. Zudim za
poznatim okruzenjem svog stana, za hladnom Colom koja me ceka u hladnjaku. Planiram se
zavuci pod pokrivac i ostati tamo sve dok se ne budem morala vratiti na posao. Zelim
nazvati majku ili Annu i reci im sto se dogodilo, ali onda bih im morala ispricati citavu istinu,
a nisam spremna za to. Na putu sam prema predvorju kada se sjetim Hanne i osjetim
iznenadnu potrebu da je ponovno vidim. Ona je jedina koja zna sto prozivljavam, koliko se
mucim zbog dijeljenja supruga. Posaljem joj poruku dok hodam prema parkiralistu, a rucke
na torbi usijecaju mi se u rame. Sinoc sam bila toliko smusena da sam zaboravila gdje sam
parkirala automobil. Hodam kroz redove automobila, prebacujuci torbu iz jedne u drugu
ruku jer mi postane preteska. Kada ga konacno pronađem i otkljucam, na prednjem sjedalu
ugledam buket ruza boje lavande i cestitku naslonjenu na volan. Buket pomaknem na
suvozacko sjedalo, a cestitku ni ne otvorim, te sjednem i upalim motor. Ne zelim njegovo
cvijece, kao ni njegove isprike u obliku lijepe cestitke. Zeljela sam njega: njegovu paznju,
njegovo vrijeme, njegovu naklonost. Vec sam skoro dospjela na autocestu, zaboravivsi na
poruku koju sam poslala Hanni, kadli zacujem svoj telefon, koji me obavjestava da sam
dobila poruku. Pitala sam je zeli li sa mnom na kasni dorucak prije nego sto odem iz grada.
Na njezin odgovor srce mi pocne luđacki tuci.

„Voljela bih! Nađemo se u Orsonu u deset? Evo adrese.“

Utipkam adresu u telefon i polukruzno se okrenem. Nisam se ni pogledala u zrcalo kada sam
jutros izlazila. Dok cekam da na semaforu, spustim zastitu za sunce, otvorim zrcalo i
promotrim si lice. Izgledam blijedo i izmoreno, a oci su mi otecene od sinocnjeg plakanja.
Kopam po torbi u potrazi za ruzem i na brzinu njime natrackam usne.

35
 Knjige.Club Books

Orson je mala, prljava zalogajnica s kockastim slovima iznad ulaza. U slovu „O“ nalazi se
rupa velicine goli-loptice koju okruzuje citav niz pukotina u obliku paukove mreze. Uđem
unutra, osjetim tezak miris jaja i kave pa pogledom potrazim slobodan stol.
Lokal je pun ljudi kojima Hannah sa svojim jagodicnim kostima nikad ne bi mogla biti
prijateljica. Irokeze, ruzicaste kose, tetovaze – jedna zena ima sedam piercinga samo na licu.
Pronađem stol pored prozora, odakle se pruza pogled prema vratima, i bacim torbicu
na sjedalo preko puta mene. Previse sam puta bila u lokalima gdje se ocajni ljudi pokusavaju
prikrpati mom stolu. Hannah uđe deset minuta kasnije, u crvenoj haljini i sjajnim crnim
balerinkama. Kosa joj je skupljena straga, ali pramenovi joj padaju na lice, kao da ih je
razbarusio jak vjetar.
Izgleda izbezumljeno dok sjeda preko puta mene i pramenove kose gura iza uha. –
Oprosti sto kasnim. Taman sam izasla iz tus -kabine kada sam dobila tvoju poruku. – Skine
suncane naocale i spusti ih na stol dok prstima pritisce korijen nosa.
– Glavobolja? – upitam.
Kimne. – Kofeinska glavobolja. Pokusavam smanjiti, ali mislim da cu danas popiti jednu
kavu.
– Otici cu nam po kavu ako mi kazes sto zelis – kazem ustajuci. Osjecam iznenadan
nagon da je zastitim. Kimne, ogledavsi se oko sebe.
– Da, mislim da ne smijemo riskirati da ostanemo bez stola.
Kaze mi sto zeli naruciti, a ja odem do blagajne i stanem u red. U tom trenutku pocnem
se znojiti. Sto to dovraga radim? Je li to osveta Sethu? Ne, kazem sama sebi i stanem u red za
narudzbe. Trazim svoju vlastitu zajednicu. Moram razumjeti sebe, a jedini nacin da to
ucinim jest da upoznam drugu zenu koja je izabrala slican zivot. Uostalom, nije da mogu na
internetu potraziti grupu za poligamiste, kao sto je ona MOPS * grupa za majke.
Narucim i ponesem stalak s brojem narudzbe natrag do stola. Hannah grize nokte i zuri
u mrlju od kave na stolu.
Pogledam njezinu ruku, ono mjesto gdje sam jucer vidjela masnicu. Presla je iz
ljubicaste u zagasito plavu.
Primijeti da je gledam pa prekrizi ruke, a savrseno uređene nokte obavije oko masnice.
– Nezgoda – kaze.
– Izgleda poput otisaka prstiju. – Komentar mi je samo izletio i ona izgleda preplaseno,
kao da sam je osamarila. Promatram joj oci. Tako su savrseno plave da izgledaju naslikano,
trepavice su joj guste zahvaljujuci strucno nanesenoj maskari. Sve je presavršeno, pomislim.
Kada su stvari savrsene, nesto nije u redu.
Dok cekamo, prica mi o tome kako zeli iznova preurediti kucu, ali suprug nikako da se
pokrene. Dok se smijesim i kimam glavom, balansiram između mrznje i simpatije prema
njoj. Kako je nezahvalno zivjeti na tako prekrasnom mjestu i nikada ne biti zadovoljan. Nije

* MOPS, skraćeno od Mothers of Preschoolers, lanac grupa za podršku majkama predškolske djece u SAD, op.
prev.

36
 Knjige.Club Books

li Seth bio iscrpljen njezinim prohtjevima? Pretpostavljam da ce mi uskoro pricati o tome,

pitati me sto mislim o tim preuređenjima koje ona zeli. Seth se uvijek savjetuje sa mnom oko
takvih stvari, gotovo kao da trazi dopustenje. Rekla bih mu da uc ini sve sto ona trazi,
naravno. Zbog toga bih ispala dobra. Hannah iznenada promijeni temu i pita me o mom
stanu, kako sam ga uredila. Njezino mi zanimanje laska i istovremeno me zbunjuje. Zahvalna
sam kada nam stignu hrana i pice. Zurim u svoj tanjur, u omlet koji je zdraviji od onoga koji
bih narucila da sam sama, i osjecam neopisivu potrebu da joj kazem nesto osobno. – Sinoc
sam otkrila da me suprug vara.
Hannah spusti vilicu. Ona zazveci po tanjuru i zatim uz okret zavrsi na podu. Obje
zurimo u nju.
– Molim? – kaze. Njezina je reakcija toliko zakasnjela da je gotovo smijesna.
Slegnem ramenima. – Nisam sigurna kako da to probavim. Sinoc smo se posvađali i ja
sam odjurila.
Hannah odmahuje glavom pa se sagne kako bi podigla vilicu. Umjesto da trazi cistu,
izvuce antibakterijski sprej iz torbe i ocisti vilicu.
– Zao mi je – kaze. – Moj Boze, a ja ovdje blebecem o... Stvarno mi je zao.
Spusti vilicu i pogleda me. – Ozbiljno, to je grozno. Ja bih bila potpuno unistena. Kako se
uopce drzis?
– Ne znam – iskreno odgovorim. – Volim ga. – Kimne, kao da je taj odgovor sasvim
dovoljan.
Promatra me preko svog tanjura s bjelanjcima. Gotovo uopce nije taknula svoju hranu.
Zelim joj reci da jede, da mora hraniti dijete.
– Trudna sam – kaze.
Hinim iznenađenje. Ne moram se puno truditi jer sam iskreno sokirana da je rekla
meni, potpunoj strankinji.
Oci mi putuju do njezina cvrstog i utegnutog trbuha.
– Nisam dugo trudna – prizna. – Nikome jos nisam rekla.
– A svom... Suprugu? – upitam. Iako zelim reci „nasem suprugu“.
– Da – uzdahne – on zna.
– I... Je li... Sretan? – Vec znam odgovor, naravno – Seth je bio jebeno presretan – ali
zelim to cuti iz njezinih usta. Kako uzbuđenje mog supruga izgleda u njezinim ocima?
– Sretan je.
– Govoris nesto, a da to zapravo ne kazes. – Obrisem usta i gledam u nju odsjecno. Moja
majka ne moze podnijeti tu moju crtu; kaze da sam previse izravna, ali Hannah ne izgleda
kao da sam je pokolebala tom svojom izjavom. Obrise usta papirnatim ubrusom i uzdahne.
– Da, pretpostavljam da je tako. – Pogleda me s novostecenim postovanjem. – Sviđa mi
se sto si izravna. – Ugrizem se za unutrasnjost obraza kako se ne bih pocela smijati.
– Onda, u cemu je stvar? S nekim moras razgovarati o tome, zar ne? – Pokusavam ostati
hladnokrvna, ali nozni prsti su mi se skvrcili u cipelama i noga mi nekontrolirano poskakuje
ispod stola. Osjecam se poput narkomana. Trebam jos, trebam cuti sve, kako bih razumjela.

37
 Knjige.Club Books

Pogleda me kroz guste trepavice i stisne usnice skupa.

– Skriva moje pilule za kontracepciju.
Nadlanicom pritisnem usta dok se gusim gutljajem kave koji sam upravo otpila. Mora da
se sali. Da joj Seth skriva pilule? Seth je tip muskarca koji dobije sve sto pozeli bez prljave
igre. Ili je tako mozda samo sa mnom.
– Kako znas da ih krije? – upitam, spustajuci salicu s kavom. Hannah se premjesti na
stolcu, pogledom prelijeta naokolo, kao da ocekuje da bi Seth svakoga casa mogao iskoraciti
iz zida.
– Salio se oko toga i onda su mi pilule nestale.
– Poput zena koje buse prezervative kako bi muskarce ulovile u zamku trudnocom –
kazem, odmahujuci glavom. – Ali zasto bi te on htio zarobiti trudnocom?
Hannine usne stisnu se u tanku crtu i ona odvrati pogled. Dah mi zastane u grlu dok mi
oci bjeze prema masnici na njezinoj ruci.
– Htjela si otici...
Pogleda me, ali ne kaze nista. Gotovo mogu vidjeti istinu u njezinim ocima, zarobljenu
iza njezina brzog treptanja. Mozak mi je izgubio kontrolu. Nezamislivo mi je da Seth ozlijedi
zenu, da joj skriva pilule za kontracepciju. Zelim je pitati voli li ga, ali jezik mi je zalijepljen
za nepce.
– Hannah, mozes mi reci...
Zena s dreadlocksima i s bebom u hipijevskoj marami za nosenje prođe pored naseg
stola. Hannah je promatra s ushicenim zanimanjem i pitam se zamislja li sebe s djetetom. Ja
sam to cinila na tisuce puta, zamisljala tezinu jednog malog covjeka u svojim rukama, pitala
se kakav je osjecaj napraviti nesto tako maleno i savrseno. Zurim u njezino prekrasno lice.
Hannah nije onakva kakvom se doima: savrsena kuca, savrseno lice, savrsena odjeca... A
onda te masnice. Zeljela sam je upoznati i razumjeti, ali sa svakim trenutkom koji sam
provela s njom bila sam sve vise zbunjena. Prije nekoliko sati bila sam bijesna na Setha, a
sada, dok sjedim pored druge supruge mog supruga, moja se ljutnja prebacuje na nju.
Osjecam se uzasno podvojeno po pitanju svojih osjecaja – u jednom trenutku ne vjerujem
njoj, u drugom trenutku pak njemu. Zasto bi pristala na sve ovo, ako ne zato da rodi njegovo
dijete? Zato je... Zato je i nasao jos jednu suprugu. Zato sto mu ja nisam mogla dati dijete.
– Je li on odgovoran za tu masnicu na tvojoj ruci? – Nagnem se, promatrajuci njezino
lice, tragajuci za nekim znakom da mi laze i prije nego sto mi uopce odgovori.
– Komplicirano je – kaze. – Nije htio. Svađali smo se i ja sam se okrenula da odem.
Zgrabio me za ruku. Lako dobivam masnice... – neuvjerljivo doda.
– To nije u redu.
Hannah izgleda zbunjeno, kao da bi u tom trenutku radije bila bilo gdje drugdje.
Ceznutljivo pogledava prema vratima; spustim dlan na njezinu ruku i pogledam je ravno u
oci.
– Je li te i prije udario? – Moje pitanje sadrzi skrivene namjere. Ne pitam Hannu Ovark
samo tuce li je njezin suprug, pitam je tuce li je moj suprug.

38
 Knjige.Club Books

– Ne! Mislim, ne tuce me. Gledaj, sve si krivo shvatila.

Spremam se pitati je kako sam to tocno sve krivo shvatila, kadli se netko zaleti u nas
stol. Izmaknem se, ali prekasno je, salica se nagne prema meni, a njen sadrzaj prospe se po
mojoj odjeci. Djevojka koja je drzala salicu razrogaci oci i otvori usta.
– Sranje – kaze uzmicuci. – Tako mi je zao. Ledena je, hvala Bogu da je ledena.
Zgrabim svoju torbicu, maknuvsi je s puta dok se lokva smeđe tekucine razlijevala po
stolu. Hannah gura papirnate ubruse prema meni, vadeci jedan po jedan iz drzaca na stolu.
Bespomocno je pogledam dok pokusavam upiti mrlju sa hlaca. – Moram ici – kazem.
– Znam. – Kimne kao da razumije. – Hvala ti na dorucku – kaze. – Lijepo je razgovarati s
nekim. Nemam cesto priliku za to.
Slabasno joj se nasmijesim i pomislim na zenu s dreadlocksima i s bebom. Laze. Nesto je
cudno s Hannom Ovark i ja cu saznati sto.

39
 Knjige.Club Books

SEDAM

K ada Seth nazove nekoliko dana kasnije, ja sam kod kuce na kaucu, umotana u deku.
Danima mu ne odgovaram na pozive, pustajuci da ih preuzme govorna posta nakon
prvog zvona. Pripita sam od dvije case vina pa se javim. Prolazila sam kroz ono sto je
Hannah govorila, ponavljajuci njezine rijeci iznova i iznova sve dok nisam pozeljela
zaplakati od bijesa. On progovori prvi; glas mu zvuci kao da je umoran, ali pun nade.
– Hej – izdahnem u telefon. Jednom rukom drzim mobitel na uhu, a drugom pratim
tragove uzorka na jastucicu koji mi se nalazi u krilu.
– Zao mi je – odmah kaze. – Tako mi je zao. – Zvuci kao da mu je zaista zao.
– Znam... – Moja se ljutnja osipa. Posegnem za daljinskim upravljacem i stisam
besmisleno smece koje sam gledala. Reality TV ultimativna je zabava za slomljeno srce.
– Razgovarao sam s Hannom – kaze. – Tako se Ponedjeljak zove.
Zadrzim dah, podignuvsi se u sjedeci polozaj i bacivsi jastucic na pod. Je li mi on to
upravo rekao njezino ime? Ovo se cini kao pobjeda: Seth mi povjerava nesto sto nije nikada
prije. Prilicno sam sigurna da nijedna od ostalih supruga ne zna moje ime. Onda mi sine:
Hannah ima svu moc. Ona je trudna supruga. Iznenada se osjetim klaustrofobicno, moja
mekoca od maloprije pretvorila se u nervozu. Ako je Hannah odlucila da je vazno da Seth
ostane s njom umjesto da ide na putovanje sa mnom, to je ono sto ce on uciniti. Mozda sam
ja Sethova zakonita supruga, ali ta me beba izgurala na poziciju srednjeg djeteta, a svi
znamo da je srednje dijete ono koje biva zaboravljeno. Procistim grlo, odlucna u tome da se
ponasam normalno, unatoc svemu sto osjecam.
– Sto je rekla? – Srce mi lupa, a moji nokti pronalaze put do mojih usta gdje zubi krecu u
nemilosrdan napad.
S njegove strane nastupi stanka. – Rekao sam joj da mi je vazno otici na to putovanje –
kaze. – U pravu si. Ne mogu ti uskracivati vrijeme. Nije posteno.
Trebala bih biti fina, igrati ulogu dobre supruge, ali rijeci izađu iz mojih usta prije nego
sto ih uspijem zaustaviti.
– Ne zelim tvoju milostinju. Zelim da želiš ici na putovanje sa mnom.
– Zelim. Stvarno se trudim, bebo.
– Ne zovi me tako, Seth.
S njegove strane nastupi dulja stanka, a zatim uslijedi uzdah. – U redu. Sto zelis da

40
 Knjige.Club Books

kazem?
Osjecam kako mi se od zivcanosti nadimaju grudi.
Sto zelim da kaze? Da bira mene? Da zeli samo mene? To se nikada nece dogoditi. Nisam
na to pristala.
– Ne zelim se svađati kaze. – Samo sam te nazvao da ti kazem da pokusavam to rijesiti. I
da te volim.
Pitam se je li mene prikazao kao zlikovca, je li joj rekao da sam ja napravila dramu od
svega. Zasto bi me uopce trebalo biti briga sto Hannah misli o meni? Ali jest, briga me sto
Hannah misli, iako ona ne zna tko sam ja. Ali, zna tko si, zar ne?, pomislim. Samo još ne zna
da zna, pizdo.
– Rekao sam joj da mi je vazno otici na put – kaze mi.
To zapravo zvuci bas poput Setha. Nikada ne zeli ispasti negativac. Ima potrebu svima
udovoljiti i potrebu da istovremeno svi udovolje njemu. Na jednak nacin vodi ljubav sa
mnom, izmjenjujuci njezno postovanje i divlje hvatanje prstima u kombinaciji s nabijanjem
zbog kojega zvucim poput porno zvijezde.
Iznenada, njegov se glas promijeni, pa jace pritisnem telefon na uho. – Nisam znao zelis
li me i dalje ondje... U cetvrtak...
Odgurnem krivnju koju osjecam zbog toga sto sam bila gruba i razmotrim svoje
osjecaje. Želim li ga ovdje? Jesam li ga spremna vidjeti? Mogla bih mu jednostavno reci sto
sam ucinila i zatraziti objasnjenje. Ali on bi mogao zanijekati citavu stvar i ja vise ne bih
imala priliku razgovarati s Hannom. Rekao bi joj tko sam i ona bi se osjecala izdanom zbog
mojih postupaka. Velika je vjerojatnost da od muhe radim slona i da bih ispala jadna
idiotkinja pred jedinom osobom na svijetu koja mi je bliska.
– Mozes doci — njezno kazem. Jer ako ne dođe, otici ce jednoj od njih. Mozda sam ljuta
na njega, ali i dalje sam natjecateljski nastrojena zena.
– U redu – odvrati.
Prekinemo vezu uz jedva nesto vise od jednog „volim te“ koje je izgovorio Seth. Za
kojega znam da me istinski voli. Ali ja mu ne odgovorim na to. Zelim da pati. Mora znati da u
braku nema mjesta lazima, bez obzira na to s koliko si zena u braku, sto istinu cini jos vise
zamrsenom. Ali opet...

Ne znam sto da radim. Svakoga dana sve sam pokvarenija, poput mlijeka koje je netko
ostavio vani na vrucini. Kada stigne cetvrtak, odlucim da necu napraviti veceru, kao cin
pobune. Necu kuhati za njega, napraviti citavu predstavu kao da je sve u redu. Nije. Niti
napravim frizuru niti odjenemjednu od svojih seksi haljina. U posljednji trenutak stavim
malo parfema na zapesca i na vrat. To je za mene, kazem si. Ne za njega. Kada Seth uđe kroz
vrata, sjedim na kaucu u trenirci, kose svezane u punđu, jedem ramen rezance i na televiziji
gledam kanal Bravo. Zastane u dovratku dnevne sobe, zabavljeno promatrajuci stanje u
kojem se nalazim. Iz usta mi visi rezanac, a usnice su mi stisnute oko njega.
– Hej – kaze. Na sebi ima dzemper, s rukavima zasukanim do laktova, i svjetloplavu

41
 Knjige.Club Books

majicu s V-izrezom. Ruke je zavukao u dzepove traperica kao da ne zna kamo bi s njima.
Krotko. Kako sarmantno.
Inace bih vec bila na nogama, trcala bih prema njemu kako bih mu se bacila u zagrljaj
osjecajuci olaksanje sto ga konacno mogu dotaknuti. Ovoga puta ostanem sjediti, a jedini
znak kojim mu dam do znanja da sam svjesna njegova prisustva lagano je podizanje obrve
dok pokusavam usisati zalutali rezanac nazad u usta. Rezanac me pri ulasku u usta opali u
obraz pri i osjetim kako mi je slani umak prsnuo u oko.
Gledam kako teturajuci ulazi u dnevnu sobu i sjeda preko puta mene na jedan od
cvjetnih stolaca koje smo skupa odabrali: tamna, smaragdno zelena boja s gardenijama u
krem boji. – Kao da su ulovljene na vjetru – rekao je kada ih je prvi put vidio u trgovini.
Kupila sam ih samo zbog njegova opisa.
– U smocnici ima ramen rezanaca – veselo kazem. – Piletina i govedina. – Cekam
iznenađenu reakciju, ali je ne dobijem. Ovo je prvi cetvrtak u nasem braku da nisam skuhala
pomno razrađen obrok.
Kimne, s rukama sklopljenim između koljena. Divim se promjeni. Odjedanput mi
izgleda kao da ne pripada ovamo, za razliku od mene. Izgubio je svoju moc i to mi se donekle
sviđa. Podignem zdjelu s ostatkom temeljca do usana i popijem ga, a kad sam gotova,
pucnem jezikom. Ukusno. Zaboravila sam kako dobra moze biti kocka rezanaca. Oh, moj
Bože, tako sam usamljena.
– Dakle – kazem. Nadam se da cu time potaknuti Setha da kaze to sto cuva u sebi. Sudeci
prema izmucenom izrazu njegova lica, cini se da se gusi u neizrecenim rijecima. Ne mogu
vjerovati da sam ikada pomislila da ovaj muskarac moze biti grub prema zeni. Proucavam
mu lice, njegovu slabu bradu i prelijep nos. Cudno kako se percepcija mijenja uslijed gorcine.
Ovaj covjek, cije sam lice obozavala i milovala svojim dlanovima, iznenada izgleda slabasno i
jadno, kao da ga je izmijenio nagli preokret u mojem razmisljanju o njemu.
Prebacujem programe na televiziji, ne obracajuci paznju na ono sto je na zaslonu. Ne
zelim ga gledati iz straha da u mojim ocima ne prepozna ruzne stvari koje mislim o njemu.
– Mislio sam da cu moci ovo – kaze. Kratko ga pogledam prije nego sto nastavim
prebacivati.
– Moci sto?
– Voljeti vise od jedne zene.
Smijeh koji mi provali iz prsa ostar je i ruzan.
Seth me pogleda, ogorceno, a ja osjetim ubod krivnje.
– Tko moze biti dobar u takvom necemu? – upitam ga, odmahujuci pritom glavom. – Za
Boga miloga, Seth. Vec je i brak s jednom osobom dovoljno tezak. U pravu si sto se tice jedne
stvari – kazem, spustivsi daljinski i usmjerivsi svoju paznju na njega. – Razocarana sam.
Osjecam se izdanom. Ljubomorna sam. Netko drugi nosi tvoje dijete, a to nisam ja.
To je najvise sto sam ikada rekla o nasoj situaciji. Istog trenutka zelim povuci to sto sam
izrekla, zelim natrag progutati sve rijeci. Zvucim tako iscrpljeno. Nikada nisam Sethu
dopustila da vidi tu stranu mene. Muskarci vise vole zadovoljne, samouvjerene, sigurne zene

42
 Knjige.Club Books

– tako kazu knjige. To je ono sto mi je Seth rekao kad smo tek prohodali: „Sviđa mi se sto se
ne osjecas ugrozenom. Ti si ti, bez obzira tko je jos u prostoriji s tobom... “ Vise nije tako, zar
ne? U prostoriji su jos dvije zene, a ja ih primjecujem svakog trenutka svakoga dana.
Osvrnem se po svojoj maloj dnevnoj sobi pa ocima dodirujem sitnice i umjetnine koje smo
Seth i ja birali zajedno: sliku engleske obale, zdjelu od naplavljenog drveta koju smo kupili u
Port Townsendu prve godine nasega braka, hrpa knjiga na stolicu, za koje sam se klela da su
mi potrebne, ali ih onda nikada nisam ni prelistala. Sve te stvari cine nas zivot, ali nijedna od
njih ne veze za sebe uspomene, niti predstavlja spajanje zivota, kao sto bi to cinilo dijete. Tu
vezu dijeli s nekim drugim. Iznenada se osjecam depresivno. Nase je zajednicko postojanje
suplje. Ako nema djece, cemu sve? Seks? Drustvo? Je li ista vaznije od donosenja novog
zivota na svijet? Odsutno polozim rukuna donji dio trbuha gdje se nalazi utroba. Zauvijek
prazna.

43
 Knjige.Club Books

OSAM

P rotekla tri dana u Washingtonu bila su prekrasno suncana i nocno nebo bilo je posuto
zvijezdama. Podignula sam rolete kad smo krenuli u krevet, kako bismo imali osjecaj da
lezimo pod njima, ali sada su se doimale previse svijetle dok lezim budna pored supruga koji
hrce. Pogledam na sat i vidim da je tek prosla ponoc, kadli zasvijetli zaslon na Sethovu
mobitelu. Mobitel je na njegovu nocnom ormaricu i lagano se podignem kako bih vidjela tko
to pise poruku mom suprugu. Regina. Trepnem nakon sto procitam ime. Je li to... Utorak?
Klijent mu ne bi pisao tako kasno, a znam imena svih koji rade u njegovu uredu. To mora biti
ona. Legnem natrag i zurim u strop, ponavljajuci u glavi ime: Regina... Regina... Regina...
Sethova prva supruga je Utorak. Ne znam jesam li to bila ja, ili joj je Seth dao nadimak,
ali prije Hanne bio je samo Seth i nas dvije. Tri dana pripadala su Utorak, tri dana meni, a
jedan dan bio je rezerviran za njegovo putovanje. Tada se sve cinilo nekako sigurnije; imala
sam vecu kontrolu nad svojim srcem, ali i nad njegovim. Ja sam bila nova supruga, sjajna i
voljena – moja picka bila je novitet, a ne vec poznati prijatelj. Naravno, bilo je tu i obecanje
djece i obitelji, a ja sam ih trebala osigurati – ne ona. To je unaprijedilo moj polozaj, davalo
mi je moc.
Utorak i Seth upoznali su se na koledzu, na bozicnoj zabavi koju je organizirao jedan od
njegovih profesora prava. Prije nego sto se Seth bacio u poslovni svijet, bio je pravnik. Kada
je Seth usao u prostoriju, Utorak, tada studentica druge godine prava, stajala je sama pored
prozora i pijuckala svoju dijetalnu Colu, osvijetljena bozicnim lampicama. Odmah ju je
uocio, iako nije imao priliku razgovarati s njom sve do konca veceri. Ako je vjerovati Sethu,
na sebi je imala crvenu suknju i crne cipele s petom od deset centimetara. Odmak od
dosadne odjece ostalih studenata prava. Doduse, ne sjeca se nicega u vezi njezina gornjeg
dijela, iako sumnjam da je bilo ista skandalozno. Njezini roditelji bili su clanovi uprave
fakulteta, pronicljivi mormoni. Odijevala se skromno, izuzev cipela. Seth je rekao kako je od
samog pocetka nosila cipele za jebacinu i da se s godinama njezin ukus u obuci samo
produbio. Pokusavam je zamisliti: misje smeđa kosa, bluza zakopcana do grla i kurvinske
cipele. Jednom sam ga pitala koja joj je najdraza marka cipela, ali Seth nije znao. Ima citav
ormar ispunjen cipelama. – Ali provjeri jesu li im potplati crvene boje – htjela sam mu reci.
Prema koncu veceri, kada su se ljudi razilazili, Seth joj je prisao.
– To su najseksi cipele koje sam ikada vidio.

44
 Knjige.Club Books

To je bio njegov ulet. Zatim je rekao: – Pozvao bih ih na spoj, ali bojim se da bi me
jednostavno odbile.
Nato je Utorak odgovorila: – Onda bi trebao mene pozvati na spoj.
Dva mjeseca nakon sto su diplomirali, vjencali su se. Seth je tvrdio da se u te dvije i po
godine koliko su hodali nisu nijednom posvađali. Rekao je to s ponosom u glasu, iako sam ja
na tu besmislicu nabrala obrve. Svađanje je brusni papir koji u tim prvim godinama
zaglađuje vezu. Naravno, ostane jos neravnina za citav zivot, no svađanje ogoljuje stvari,
daje do znanja drugoj osobi sto je tebi vazno. Preselili su se u Seattle kada je Sethu otac
njegova prijatelja ponudio posao, ali Utorak se nije dobro prilagodila neprekidnoj tami i
kisnoj magli Seattlea. Prvo je postala jadna, a zatim i izravno neprijateljski nastrojena,
optuzivsi ga da ju je odvukao od obitelji i prijatelja kako bi trunula u mokrom, turobnom
Seattleu. Zatim, godinu dana nakon vjencanja, ulovio ju je s kontracepcijskim pilulama, pa
mu je priznala da ne zeli imati djecu. Seth je bio izbezumljen. Citavu narednu godinu
pokusavao ju je nagovoriti da promijeni misljenje, ali Utorak je zena od karijere, a moj dragi
Seth obiteljski je covjek.
Primljena je na pravni fakultet u Oregonu, sto je bilo ostvarenje njezina sna. Njihov
kompromis ukljucivao je vezu na daljinu u trajanju od dvije godine, koliko je njoj trebalo da
ondje zavrsi dodatno skolovanje. Zatim ce ponovno sjesti i procesljati opcije, a Seth ce
potraziti posao negdje blize njoj. No posao koji je Seth vodio dobro je napredovao i njegova
predanost uspjehu samo je rasla. Kada je vlasnik dozivio mozdani udar, pristao je prodati
tvrtku Sethu, kojemu je povjerio njezino vođenje prethodne dvije godine. Tako je propalo
Sethovo preseljenje u Oregon. Nikada ne bi ostavio Utorak, previse ju je volio, stoga je svatko
od njih radio u svojoj drzavi, vozeci, vozeci, vozeci. Ponekad bi Utorak vozila u Seattle, ali
vecinom je Seth bio taj koji je podnosio zrtvu. Zamjerala sam to Utorak, prvoj, sebicnoj
supruzi. Seth je otvorio ured u Portlandu, djelomice da bi bio blize Utorak, a djelomice jer je
to bila dobra poslovna prilika. Kada smo se nas dvoje prvi put upoznali, pitala sam ga zasto
se nije razveo od nje i nastavio sa zivotom. Pogledao me gotovo sazalno i pitao jesam li ikada
bila ostavljena. Jesam, naravno – koja zena nije iskusila da je netko ostavi? Roditelj,
ljubavnik, prijatelj. Mozda me pokusao odvratiti od pitanja, sto je upalilo. Navrle su mi suze,
nahrupila ruzna sjecanja i vjerovala sam da je Seth moj spasitelj. On me ne bi ostavio, bez
obzira na sve. Tu je na scenu stupala ljubomora, kada bi netko ili nesto zaprijetio mojoj
sreci. Razumjela sam Setha u tom trenutku, cak sam mu se i divila. Nije bio od onih koji
ostavljaju, ali losa strana te medalje bila je da nije ostavljao nikoga, jednostavno se
prilagođavao. Umjesto da se razvede, uzeo je novu suprugu – onu koja mu je mogla dati
dijete. Ja sam bila druga supruga. Kao kompromis sto nece imati djecu, Utorak je pristala
legalno se razvesti od Setha kako bih se ja mogla udati za njega. Ja sam trebala biti majka
njegove djece, sve dok... Hannah.
– Seth... – Ponovno kazem, ovaj put glasnije. – Seth...
Mjesecina jarko svijetli kroz prozor spavace sobe i njezin sjaj obasjava lice mog supruga
dok polako otvara oci. Prekinula sam mu san, ali ne izgleda ljutito. Ranije je Seth stajao iza

45
 Knjige.Club Books

mene, ruke je ovio oko mog struka i polagano me ljubio po vratu dok smo gledali grad pod
nama. Mora da sam mu oprostila negdje između njegove zdjele ramen rezanaca i vođenja
ljubavi, jer je snazna ljubav jedino sto sada osjecam prema njemu.
– Da? – Glas mu je tezak od sna. Posegnem rukom i dodirnem mu obraz.
– Ljutis li se na mene zbog onoga sto se dogodilo s nasom bebom?
Preokrene se na leđa i vise ne vidim svaki detalj na njegovu licu, samo krivulju njegova
nosa ijedno plavozeleno oko.
– Ponoc je – kaze kao da ja to vec ne znam.
– Znam to – njezno kazem i dodam – nisam mogla spavati.
Uzdahne, prelazeci dlanom preko lica.
– Bio sam ljut – prizna. – Ne na tebe... Na zivot... Na svemir... Na Boga.
– Jesi li zato pronasao Ponedjeljak? – Iscrpim svu hrabrost kako bih te rijeci slozila u
recenicu. Osjecam se kao da sam razrezala vlastita prsa i izvadila srce.
– Ponedjeljak te nije zamijenila – kaze nakon nekog vremena. – Zelim da vjerujes kako
je moja privrzenost tebi stvarna.
Ispruzi ruku i pomiluje mi lice, toplina njegova dlana smiruje me. – Stvari ne ispadnu
uvijek onako kako zelimo, ali smo i dalje ovdje i ono sto imamo je stvarno.
Nije bas odgovorio na moje pitanje. Polizem usnice, razmisljajuci kako da drugacije
postavim isto pitanje. Moj oslonac u nasem braku doima se klimavim, moja nova uloga
nejasna.
– Mogli smo posvojiti – kazem. Seth okrene glavu od mene.
– Znas da to nije ono sto zelim. – Glas mu je odrjesit. Kraj price. I prije sam znala
spominjati posvajanje, no on bi odmah odbacio tu temu.
– Sto ako se isto dogodi i Ponedjeljak... Ono sto se dogodilo meni?
On naglo okrene glavu i ponovno me gleda, ali ovoga puta u njegovim ocima nema
ljubaznosti. Plasi me.
– Zasto to govoris? Grozno je pomisliti takvo nesto. – Podigne se u sjedeci polozaj pa to
ucinim i ja, naslonivsi se na laktove, pa oboje zurimo u prozore nad zaljevom i u zvijezde u
daljini.
– Ja... Nisam tako mislila – brzo kazem, ali Seth je usplahiren.
– Ona je moja supruga. Sto mislis da bih ucinio?
Zagrizem usnicu, rukama stiscem plahte; reci takvu glupost, narocito nakon sto je vecer
bila tako dobra.
– Samo sto... Ostavio si me. Nju si pronasao nakon...
Gleda direktno preda se, zapravo ne gledajuci ni u sto. Vidim kako mu se stezu misici
celjusti.
– Znala si da zelim djecu. I ovdje sam. Ovdje sam s tobom.
– Ali jesi li zapravo? – proturjecim mu. – Tvoja potreba za jos dvjema zenama...
– Dosta. – Odreze me. Ustane iz kreveta i posegne za hlacama. – Mislio sam da smo
zavrsili s ovime.

46
 Knjige.Club Books

Gledam kako oblaci hlace, ne trudeci se zakopcati ih prije nego sto navuce kosulju.
– Kamo ides, Seth? Gledaj, zao mi je. Samo sam...
Krene prema vratima, a ja zbacim noge s kreveta, odlucna u tome da mu ne dopustim da
ode. Ne ovako.
Bacim se na njega, uhvatim ga za ruku i pokusavam ga povuci natrag. Njegove ruke
odgurnu me u sekundi. Uhvacena nespremna, padnem unatraske. Uhom zakacim nocni
ormaric prije nego sto udarim straznjicom o drveni pod. Viknem, ali Seth je vec izasao iz
spavace sobe. Prinesem ruku do uha i osjetim topao mlaz krvi na vrscima prstiju, a zatim
cujem ulazna vrata kako se zatvaraju. Trgnem se na zvuk, ne zato sto je pretjerano glasan,
nego zbog ljutnje kojom je popracen. Nisam trebala to uciniti, probuditi ga usred noci i
usaditi mu u glavu misli o umirucim bebama. Ono sto se dogodilo nije samo meni tesko palo;
i Seth je tada izgubio dijete. Ustanem, nesigurna na nogama. Cvrsto zatvorim oci, rukom
prekrijem uho koje krvari i cekam da vrtoglavica prođe, a zatim polako krecem prema
kupaonici, upalivsi svjetlo kako bih pregledala stetu. S vanjske strane mog uha nalazi se
centimetar duga posjekotina, koja se pruza paralelno s hrskavicom. Pece. Ocistim ranu
alkoholom i stavim na nju malo Neosporina. Vec je prestala krvariti, ali nije prestala boljeti.
Kada se vratim u spavacu sobu, dugo zurim u krevet, prazan, zguzvanih plahti. Sethov jastuk
jos uvijek ima udubljenje na mjestu gdje je lezala njegova glava.
– Pod tolikim je stresom – kazem naglas dok se penjem natrag u krevet. Uvijek mislim
da su moji problemi s nesi– gurnoscu ekstremno veliki, ali zaboravljam da ja imam samo
jednog muskarca kojeg trebam usreciti. Seth ima tri zene: tri kompleta problema, tri
kompleta zalbi. Sigurna sam da svaka od nas vrsi pritisak na njega na drugaciji nacin:
Ponedjeljak i njezino dijete, Utorak i njezina karijera... Ja i moj osjecaj manje vrijednosti.
Privucem koljena do prsa, ne mogu oka sklopiti. Pitam se hoce li otici nazad Hanni. Ili ce to
ovaj put biti Regina.

Kazem sama sebi da ih necu pretrazivati na internetu, da cu postivati Sethovu privatnost, ali
znam da to nije istina. Vec sam prekoracila granicu, sprijateljila se s njegovom drugom
suprugom. Sutra cu utipkati njihova imena u trazilicu kako bih mogla vidjeti tko su. Kako bih
mogla proucavati njihove oci u potrazi za zaljenjem, boli... Bilo cime sto je nalik onome u
mojim ocima.

47
 Knjige.Club Books

DEVET

R egina Coele je sitna, mozda metar i po na dobar dan. Odmaknem se od laptopa koji stoji
na kuhinjskom pultu i otvorim zamrzivac. Tek je deset sati, ali treba mi nesto jace od
Cole koju sam natocila uz dorucak. Izvucem bocu votke s mjesta gdje je uglavljena, između
zamrznutih vrecica graska i pljeskavica za hamburger. Promatram njezinu fotografiju na
stranici tvrtke Markcl & Abel, koja se bavi obiteljskim pravom i ima dva ureda, jedan u
centru Portlanda, a drugi u Eugeneu. Na sluzbenoj fotografiji nosi naocale s tamnim
okvirima, smjestene na blago prcastom nosu. Da nije crvenog ruza i sofisticirane frizure,
lako bi je se moglo zamijeniti za tinejdzerku. Nalijem votku u sok i dodam nekoliko kockica
leda u casu. Vecina zena bila bi sretna da izgleda tako mladoliko. Ali pretpostavljam da je u
Regininoj bransi zeni vazno da je klijenti postuju, a ne da propitkuju je li dovoljno stara da
smije piti alkohol. Sok od narance slabo prikrije jacinu votke. Stisnem usnice i odlucujem sto
cu dalje. Sama sebi kazem kako je trebam vidjeti, samo jedan brzinski pogled. Tiho sam si
obecala nesto dok sam ukucavala njezino ime u trazilicu, ali sada kada je gledam na
fotografiji, jednostavno zelim znati vise. Strusim ostatak votke i soka pa natocim novu rundu
prije nego sto odnesem laptop u dnevnu sobu.
Skinem poklopac s kemijske olovke i naslonim biljeznicu na rukohvat kauca, spremna
za posao. Lijepim slovima napisem „Regina Coele“ na vrh stranice, a zatim ime pravne tvrtke
u kojoj radi. Nakon toga zapisem njezinu e-mail adresu te adresu i telefonski broj tvrtke.
Nakon sto vratim poklopac na olovku, napustim sluzbenu stranicu tvrtke i odem tamo gdje
cete prvo krenuti u potragu za nekom osobom. Facebook nikada nije cuo za Reginu Coele –
barem ne za onu koju ja trazim. Postoji desetak profila krivih Regina, nijedna od njih ne
odgovara detaljima koje sam otkrila svojim detektivskim vjestinama. Ali ne, zalosno
pomislim, ona ne bi koristila svoje pravo ime na drustvenim mrezama, ne ako postoji ikakva
sansa da bi je klijenti mogli pronaci.
Ukucam „Gigi Coele“, ,,R. Coele“ i „Gina Coele“, bez rezultata. Zavalim se na kaucu,
spojivsi ruke iza glave i istegnuvsi se. Mozda nije na Facebooku; postoji mnogo ljudi koji se
drze podalje od znatizeljnih prstica drustvenih mreza. Ali onda mi u mislima iskrsne slika
lica punog pjegica i obli nos, pa se sjetim djevojcice koja je zivjela u mojoj ulici dok sam
odrastala. Georgiana Baker, ili Barker, tako nesto. Bila je muskobanjasta u odnosu na moju
zenstvenost i zeljela je da je zovemo Georgie. Nesto u mojoj uspomeni iz djetinjstva na

48
 Knjige.Club Books

Georgie podsjeti me na Reginu. Mozda pjegavi nos.

Utipkam Reggie Coele u trazilicu na Facebooku i udarim u zlatnu zilu. Iskoci drugacija
verzija Regine Coele, valovite kose, s debelom crtom tusa na ocima te sjajnim ruzem za usne.
Njezine postavke privatnosti sprecavaju me da vidim ista vise od profilne slike, ali
opustenost s kojom je obgrlila prijateljicu, odjevenu u majicu s tankim tregerima, govori mi
da je to njezina prava strana – susta suprotnost ustogljenoj odvjetnickoj personi. Kada je
pronađem, upadam u zecju rupu informacija. Ne mogu stati, prst mi divlja dok pomice
kursor od jedne do druge stranice. Manicna sam u svojoj potrazi, u jednom trenutku je
mrzim, ali mi se vec u drugom trenu sviđa. Oci su mi raskolacene pred tom kolicinom
podataka za kojom sam zeđala protekle dvije godine, a zeludac mi je zapetljan cvor tjeskobe
i uzbuđenja. Ovo je druga supruga mog supruga. Jedna od njih, tocnije. Potrazila sam njezin
profil na Instagramu (privatan), njezin racun na Twitteru, koji pak nije privatan, ali je
posljednji put ondje nesto objavila jos prije godinu dana. Za slucaj da je ucinila nesto
neprimjereno, potrazim njezino ime na web-stranicama koje bi povezale Reginu (ili
Reggieja) s nekom od popularnih stranica za upoznavanje. Moja pretraga iznjedri dva
rezultata: Choose – stranicu koja dopusta povlacenje prstom lijevo ili desno po zaslonu kako
bi izabrali ili eliminirali potencijalne partnere u blizini, i GoSmart – malo napredniju
stranicu koja spaja ljude na osnovu rezultata Myers-Briggsova testa osobnosti.
Zasto bi Regina imala profil na stranicama za pronalazenje partnera? Sa Sethom je od
koledza, od vremena kada je imao jedva tri dlake na bradi, i ne postoji razdoblje u njihovoj
vezi u kojem je bila sama. Premjestim se na kaucu podvukavsi stopala poda se i zurim u
zaslon s turobnom odlucnoscu. Moram doznati, zar ne? Seth mozda uopce ne zna za ovo, a
to je jedna od onih stvari koje covjeku promijene zivot. Pomislim na duboku bol koju bi mu
uzrokovalo saznanje da ga voljena Regina vara i umalo zatvorim laptop.
Mozda je bolje da se ne pacam u to. Kada bih saznala da je Sethova prva supruga
nevjerna vjestica, konacno bih mogla ostaviti postrani tinjajucu ljubomoru. Odnesem casu u
kuhinju, a zatim kruzim po dnevnoj sobi drzeci prste jedne ruke na c elu dok razmisljam. A
onda mi sine: ne mogu ne znati. Moram otkriti tajne suprugove prve supruge ili cu izludjeti.
Kako bih pristupila Regininu profilu, moram izraditi svoj. Odlucim biti Will Moffit,
vlasnik jedne web-stranice, koji se nedavno preselio iz Kalifornije u Portland. Kada me
zatraze da prilozim fotografiju, upotrijebim sliku svog rođaka Andrewa, koji je trenutno u
zatvoru zbog krađe identiteta. Ironicno. Osjecam krivicu, ali ne dovoljno da bih odustala.
Zapravo, nije ni vazno. Kada prikupim podatke koje trebam, obrisat cu taj profil. Nece biti
nikakve stete. Samo trebam kratko zaviriti. Popunim sva polja, prsti mi lagano klize preko
tipki mog MacBooka, ispunjavajuci redak za retkom potpunim besmislicama. Willov
omiljeni film je „Gladijator“. Trci maratone, ima horde necaka i necakinja koje obozava, ali
nema vlastitu djecu. Tipkam sve brze. Izgubljena sam među informacijama koje izmisljam. I
iznenada se taj covjek, Will Moffit, doima vrlo stvarno. Zelim informacije koje ce osuditi
prvu suprugu mog supruga. Obojiti mene u omiljenu, vjernu boju. Pogledaj što sam pronašla,
ljubavi! Ona te ne voli kao ja!

49
 Knjige.Club Books

A onda se informacije nađu preda mnom. Slozene na web– stranici sa zelenim banerom
punim nade koji govori: „Vasa srodna dusa udaljena je svega nekoliko klikova!“ Jednom
rukom kliknem na Reginin profil, dok mi druga poskakuje na koljenu. Imam srece sto nitko
nije u sobi da svjedoci mojoj zivcanosti. Seth uvijek govori kako je govor mog tijela izdajica
mojih osjecaja.
Navedena je kao tridesettrogodisnja rastavljenica iz Ute. Njezini interesi ukljucuju
planinarenje, sushi, citanje autobiografija i gledanje dokumentaraca. Koja dosada, pomislim
puckajuci zglobovima na sakama. Sve ove godine koliko poznajem Setha ne sjecam se da je
ikada gledao dokumentarne. Zamislim ih skupa na kaucu, drze se za ruke ispod deke,
njezine noge opusteno prebacene preko njegovih. Ne cini mi se u redu. Ali mozda ja
poznajem drugacijeg Setha nego Regina. To je nesto o cemu nisam do sada razmisljala. Moze
li covjek biti drugaciji sa svakom od svojih supruga pojedinacno? Moze li voljeti razlicite
stvari? Je li za vrijeme seksa s njima njezan ili voli grubo? Mozda je upravo zato Regina na
stranici za pronalazenje partnera. Zato sto nemaju nista zajednicko i trazi nekoga s kime ce
dijeliti zivot, nekoga s istim interesima.
Gledam njezine fotografije i prepoznajem neke od lokacija na njima: Koncertnu dvoranu
Arlene Schnitzer, gdje me Seth prije dvije godine vodio na koncert Pixiesa. Regina stoji
ispred plakata Toma Pettyja, ruku podbocenih na kukovima, siroko se smijeseci. Na drugoj
fotografiji sjedi u kajaku, a kapa s logom Marinersa prekriva joj vecinu lica dok trijumfalno
drzi veslo iznad glave. Dođem do posljednje fotografije i tada je ugledam. Moram trepnuti
nekoliko puta kako bih razbistrila pogled. Koliko dugo vec zurim u zaslon racunala?
Poigrava li se moj um sa mnom?
Ustanem, odlozim MacBook na stolic za kavu i odem do sanka kako bih si napravila
pravo pice. Ovoga puta bez soka od narance da prikrije okus alkohola. Natocim si dva prsta
viskija i odnesem casu nazad do kauca. Nisam sigurna sto sam vidjela, mozda nisam vidjela
nista, ali je jedini nacin da to doznam da se vratim do laptopa i pogledam ono sto me
prestrasilo. Nagnem se i lupim tipku za razmak. Zaslon zasvijetli, a Reginina fotografija i
dalje je tamo. Zurim u nju na trenutak, suzavam oci prije nego sto odvratim pogled. Ne mogu
biti sigurna, nemam dovoljno dokaza da bih mogla biti sigurna. Fotografija prikazuje Reginu
kako stoji ispred restorana, ruka joj je opusteno prebacena preko ramena prijateljice.
Prijateljicu je izrezak kako bi fotografija prikazivala samo nju, ali pored nje nazire se obris
profila zene koja je puno visa i koja ima puno svjetliju kosu. Zene koja sokantno lici na
Hannu Ovark. Kliknem ikonu na kojoj pise „Posalji poruku“ i pocnem tipkati.

50
 Knjige.Club Books

DESET

I duceg dana, za vrijeme voznje do posla, toliko sam smetena mislima o suprugama da
promasim skretanje za bolnicu, zbog cega izgubim dvadeset minuta kako bih napravila
puni krug i vratila se. Psujuci, u garazi uguram automobil na parkirno mjesto za zaposlenike
pa pojurim stubistem, preskacuci po dvije stube odjednom umjesto da cekam dizalo. Citavo
poslijepodne provedem slazuci poruku za Reginu od Willa. Odlucim se za kratko: „Hej! Tek
sam se doselio. Ti si odvjetnica. Opako. Pojavila si mi se u prijedlozima pa sam se odlucio
javiti. Ovako se ja javljam... Cudno. Nitko nije rekao da mi dobro idu ove stvari.“ Poruku sam
zavrsila smjeskicem i pritisnula tipku za slanje. Sadrzi taman dovoljno samozatajnog sarma
da ulovi zensku paznju. Willova poruka govorila je: iskren sam i ne osjećam se ugroženo
tvojim uspjehom – ili sam barem tako mislila. Ako se kojim slucajem dogodi da mu Regina
odgovori na poruku, imat cu priliku da je upoznam.
– Kasnis. – Lauren, jedna od sestara, mrsti se na mene dok ulazim. Zasto ljudi uvijek
imaju potrebu naglasiti da kasnis, iako to vec dobro znas i sama? Stegne mi se celjust. Mrzim
Lauren. Mrzim njezinu uvijek savrsenu tocnost, lakocu s kojom se nosi s teskim pacijentima,
kao da joj to pricinja neopisivo zadovoljstvo. Obozava zapovijedati; savrseno zgodna, plava
generalica.
Opustim lice u pokusaju da izgledam kao da mi je zao i pokusam se provuci pored nje.
Odmakne stolac od racunala i blokira mi prolaz, gledajuci me prijekorno.
– Izgledas usrano – kaze. – Sto se događa?
Zadnje sto zelim je objasnjavati se sveznalici Lauren Haller. Zurim kroz nju dok
razmisljam sto reci.
– Nisam dobro spavala. Ovaj me raspored ponekad totalno sjebe, znas? – Ceznutljivo
gledam prema sobi za odmor, zeleci da me pusti da prođem.
Lauren me promatra na trenutak, kao da odlucuje hoce li mi vjerovati ili ne, a zatim
konacno kimne. – Naviknut ces se. I meni je tako bilo prve godine, bila sam toliko umorna da
nisam znala gdje mi je dupe, a gdje glava.
Suspregnem kolutanje ocima i nasmijesim se. Ovo mi nije prva godina. A tehnicki je ona
tu samo godinu duze od mene, ali se poput navijacice u uniformi razmahuje duljinom
radnog staza. Nja, nja,ja sam bolja od tebe!
– A da? Hvala ti, Lo, sigurna sam da ce mi biti bolje. – Pognute glave krenem prema sobi

51
 Knjige.Club Books

za odmor kako bih stavila svoje stvari u ormaric.

– Popij casu vina – zadere se za mnom. – Prije nego sto odes na spavanje. Tako ja radim.
Podignem ruku kako bih joj dala do znanja da sam je cula i umaknem izvan njezina
vidnog polja. Posljednje sto zelim je ciniti ista sto cini Lauren cini. Radije bih ostatak zivota
provela trijezna, nego imitirala njezine rituale prije spavanja.
Soba za odmor milosno je prazna kada se uvucem u nju. Polako disem i promatram
ormarice, kao sto to cinim svakoga dana. Uvijek isto. Ljudi su ukrasili vrata svojih ormarica
fotografijama supruznika, djece i unuka u razlicitim nijansama srece. Tu su cestitke za
obljetnice, magneti s putovanja i poneki zalutali osuseni cvijet – sve to zalijepljeno s
ponosom. Sutnem zeleni balon, ostatak necije rođendanske zabave, koji mlitavo leluja ispred
mog ormarica. „Sretan 40.!“ vristi u osnovnim bojama. Na vrhu balona bijela je mrlja od
glazure, otisak ljepljivog prsta. Vrata mojeg ormarica su prazna, ako zanemarimo naljepnicu
Sub Pop koju je prethodni korisnik nakoso zalijepio na metal. Kada su iz odrzavanja
pokusali maknuti naljepnicu, za sobom je ostavila ljepljivi sivi trag koji ne nestaje ma koliko
se trudila da ga ostrugam. Stvarno bih trebala nesto staviti gore, mozda fotografiju Setha i
mene.
Sama me ta pomisao rastuzi. Pretpostavljam da zato to jos nisam ucinila. Ne osjecam da
je u potpunosti moj i pomisao na to da su tamo negdje dvije zene koje imaju Sethovu
fotografiju na radnom stolu ili zalijepljenu na ormaric izaziva mi mucninu. Odsutno krenem
dotaknuti oteklinu na svom uhu i uto se sjetim Hanninih masnica. Nesreca, rekla je. Isto kao
i ono sto se dogodilo sinoc. Nesreca.
Oci mi odlutaju do Laurenina ormarica, koji se nalazi cetiri mjesta dalje od mojega.
Vecinu dana trudim se da ne gledam, treniram oci da se fokusiraju na moja prazna vrata,
podsjecajuci se da nije vazno – ali danas pomno promatram svaku od njezinih fotografija
dok mi u trbuhu buja cudan osjecaj. Vecinom su to selfteji, uz pokoju cestitku zataknutu
između na kojoj ruzicastim, nakosenim slovima pise sladunjava poruka „Ti si ljubav mog
zivota“. Cestitke se cine poput izazova. Svatko ih moze uzeti i otvoriti kako bi procitao sto
pise unutra, a dio mene misli kako Lauren upravo to i zeli. Priđem blize kako bih proucila
fotografije: Lauren i John poziraju ispred Eiffelovog tornja, Lauren i John ljube se ispred
piramida, Lauren i John zagrljeni pored tramvaja u San Franciscu. Koliko sam puta cula gdje
govori ljudima da su njih dvoje „avanturisticki par“?
Pretpostavljala sam da je jedini razlog zbog kojeg su Lauren i John toliko putovali taj sto
nisu mogli imati djece, a moja pretpostavka bila je potvrđena kada sam ostala u drugom
stanju i Lauren je iznenada prestala razgovarati sa mnom. Pitala sam jednu od sestara o
cemu se radi pa mi je potiho rekla kako je Lauren tesko biti u blizini trudnica zbog svih
pobacaja koje je imala. Zanemarila sam to, dajuci joj prostora i vodeci racuna o tome da
nikada ne spomenem svoju trudnocu pred njom. Nekoliko mjeseci kasnije, kada sam
izgubila bebu, Lauren se iznenada opet zainteresirala za mene, ponasajuci se kao da smo
davno izgubljene sestre. Cak je otisla toliko daleko da mi je poslala ogroman buket cvijeca u
stan kada sam uzela tjedan dana slobodno od posla kako bih tugovala. Zbog cinjenice da

52
 Knjige.Club Books

dijelimo nesto tako ruzno i bolno, osjecala sam se vrlo nelagodno. Mozda ne bih da su nam
zajednicki interes bile knjige, ili sminka, ili neka televizijska serija – ali prazne maternice
nisu bas neka tema za povezivanje. Ignorirala sam njezine pozive na veceru koje je slala
Sethu i meni, sve dok konacno nisu prestali dolaziti. S vremenom su prestale dolaziti i
njezine poruke, tako da smo sada jedva odrzavale kontakt ocima, osim ako me je napadala
zbog necega.
Istina je da sam ljubomorna na Laurenine price o sretnim putovanjima i pazljivom
suprugu. Ona ni s kim ne mora dijeliti svog supruga, a ja ceznem za time, koliko god se
pokusavam uvjeriti u suprotno. Sve bi bilo daleko jednostavnije kad one druge dvije ne bi
bile u igri. Putovanja kad god pozelimo, vecere u javnosti gdje svi mogu vidjeti koliko smo
divan par, suprug koji bi svaku vecer usao kroz vrata, a ne samo dva dana u tjednu. Izbjegli
bismo cak i sinocnju svađu, s obzirom na to da je zapravo izazvana trenutnom situacijom.
Taman sam uzela stetoskop i pospremila medicinske skare u dzep, kadli mi stigne
poruka od Setha. Razvedrim se cim vidim njegovo ime. Zatvarajuci ormaric, ocekujem
procitati poruku isprike. Naravno da bih prihvatila njegovu ispriku; i ja bih se ispricala sto
sam izazvala svađu. Nema smisla duriti se. Ali kada otkljucam telefon, poruka nije ona koju
sam ocekivala. Usta mi se osuse dok skiljim u zaslon.

„Pokupio sam. Smislit ću neku izliku i izvući se. Volim te.“

Zurim u rijeci, pokusavajuci im dati smisao, kada mi sine: ova poruka nije namijenjena meni.
Seth je pogrijesio, poslao je poruku krivoj osobi. Bolno je kada shvatis da si primila poruku
koju je tvoj suprug namijenio drugoj zeni. Jos je bolnije kada to ucini s tvojim blagoslovom.
Koja od njih dvije? ogorceno pomislim. Regina ili Hannah? Cvrsto stisnem oci, spremim
telefon u dzep i nekoliko puta duboko udahnem prije nego sto otvorim vrata. Mogu ja ovo.
Pristala sam na to. Sve je u redu.

Između pacijenata naizmjence citam Sethovu krivo poslanu poruku, pitajuci se iz cega se to
tocno pokusavao izvuci, i prelistavam Reginine fotografije. Odlucim poslati poruku Hanni –
da vidim hoce li mi ona dati kakav trag.
„Hej! Nadam se da si dobro. Samo provjeravam kako ide.“ Posaljem poruku i spremim
telefon, a onda pet minuta kasnije, dok mijenjam infuziju jednom pacijentu, osjetim vi–
briranje na nozi.
– Sranje, zaboravila sam utisati mobitel. – Kimnem pacijentu, sredovjecnom muskarcu
koji je dosao s bolovima u prsima.
– Samo daj, provjeri ga, duso – kaze. – Znam kakvi ste vi mladi s vasim telefonima.
Poruka je od Hanne. „Hvala sto brines. Osjecam se super! Kad si opet u gradu?“
Poruka joj je gotovo pretjerano vesela. Posljednji put kada sam je vidjela, rekla je da je
Seth sakrio njezine kontracepcijske pilule kako bi ostala trudna.
„Sve u redu s muzicem?“ odvratim. A zatim, kao zakasnjelu misao, dodam: „Mozda

53
 Knjige.Club Books

kasnije ovog mjeseca. Moramo se naci!“

„Sve rijeseno. I da, to bi bilo super!“

Vratim mobitel u dzep, mrsteci se. Hannah je trenutno sretna zena. – Bravo za tebe, Seth –
kazem sebi u bradu.
Cetiri sata kasnije, Seth jos uvijek nije primijetio da je poslao poruku krivoj osobi. Ne
mogu zamisliti kako ce se ponijeti kada napokon shvati. Kako se netko uopce nosi s takvom
situacijom? Zao mi je, dušo, poruka je bila namijenjena mojoj drugoj supruzi.
Sto se tice Regine, ne mogu se maknuti sada kada znam da su mi sve informacije
nadohvat ruke. Zapravo je prilicno jezivo znati da ti netko moze jednostavno listati kroz
zivot, a da nisi ni svjestan toga. Proucavala sam fotografije i posjecivala profile njezinih
prijatelja u potrazi za komentarima koje je ostavila na njihovim objavama. Zelim znati vise –
sve – cak i nacin na koji komunicira s ljudima.
– Citavu noc pognuta si nad tim telefonom... – Debbie, sredovjecna sestra, zađe za pult
noseci naramak medicinskih kartona. Njezina francuska pletenica jednake je zlatnozute
nijanse kao i sunce na njezinoj odori. Vratim se svom telefonu, a da joj se nisam ni obratila, u
nadi kako ce shvatiti poruku. Posljednje sto zelim jest odgovarati na pitanja, naroc ito nakon
sto me Lauren ranije izresetala.
Debbie spusti fascikle na pult, a zatim se primakne k meni, stojeci na vrscima prstiju
kako bi bacila pogled na moj telefon. Njezini siroki kukovi i prsa ocesu mi se o ruku pa je
prostrijelim pogledom za koji se nadam da govori „Odbij!“ Neke od sestara, među kojima
sam i ja, napravile su salu od toga; kad netko pocne previse gurati nos tamo gdje mu nije
mjesto, samo ga nazoves Debbie i kazes mu da odbije.
– Sto to gledas? – zacvrkuce dok podizem lakat kako bih je sprijecila da mi zuri u zaslon.
Neki ljudi jednostavno ne razumiju koncept osobnog prostora. Privijeni telefon na prsa,
sakrivajuci zaslon, i namrstim se prema njoj.
– Bivsa djevojka – kaze ravnodusno, prekrizivsi ruke na bujnim prsima. Ja Billove
provjeravam svako malo.
Debbie i Bili u braku su otkako sam ja ziva. Koja bi od bivsih djevojaka jos mogla biti u
blizini i prijetiti njihovu duboko ukorijenjenom braku? Zelim je pitati, ali kad Debbie pitas
nesto, to onda znaci sat vremena razgovora. Međutim, moja je znatizelja na vrhuncu pa je
svejedno pitam. – Kako to mislis?
– Oh, duso. Kada si ovdje toliko dugo kao ja... – Smeksam se na ton njezina glasa. Ocito
nisam jedina zena koja pati od nesigurnosti, koja im dopusta da dopru do nje sve do tocke u
kojoj se pocne ponasati iracionalno. Strukturiram pitanje u glavi, ono koje nece otkriti nista
o mojoj situaciji.
– Kako se nosis s time – sa sumnjama u to voli li te?
Debbie trepne, iznenađena. – Nije njegova ljubav ta koja me brine – kaze. – Nego
njihova.

54
 Knjige.Club Books

Netko prođe pored nas, noseci kavu u casi od stiropora. Debbie priceka dok ne zađe za
ugao i izvan dosega prije nego sto nastavi.
– Zene znaju biti vrlo lukave, ako znas na sto mislim. – Osine me pogledom koji mi
govori kako bih trebala znati sto misli. Ali nikada nisam imala puno prijateljica, samo Annu
zapravo, uz majku i sestru. Ali da, ako obratis paznju na televiziju i filmove, zene su
prikazane kao vrlo nepovjerljiva bica.
– Pretpostavljam da znam – kazem.
– Pa, nista me ne bi iznenadilo kada su one u pitanju. Ni kada sam ja u pitanju, iskreno.
Znam za sto sam sve sposobna.
Nase su glave nagnute jedna prema drugoj, a ja pokusavam zamisliti veselu, jedru
Debbie kao prevrtljivu zmiju kakvom tvrdi da moze postati, ali jednostavno ne mogu.
Debbie se osvrne oko sebe kako bi se uvjerila da nas nitko ne prisluskuje, a zatim se
toliko nagne prema meni da mogu namirisati gel za tusiranje od tresnjina cvijeta koji koristi.
– Ukrala sam ga najboljoj prijateljici. – Billa? – upitam, zbunjena.
Bili ima ogromnu trbusinu koja stoji na dvije tanke noge i vijenac kose na glavi u obliku
potkove. Tesko ga je zamisliti kao materijal za krađu.
– I ti i dalje, ovaj... Gledas njezin profil?
– Naravno. – Debbie izvuce zvakacu gumu iz dzepa i ponudi mi pola. Odmahnem
glavom, a ona je smota na jeziku.
– Zasto?
– Zato sto zena nikada ne prestaje zeljeti ono sto zeli. Vide muskarca koji je pazljiv i
zgodan, sto ih podsjeti na sve sto im nedostaje u njihovom vlastitom zivotu.
U ustima osjetim gorcinu. Da sam barem uzela polovicu zvakac e gume kad mi ju je bila
nudila. Ako je Debbie zabrinuta za Billove bivse otprije dvadeset i nesto godina, koliko bih ja
trebala biti zabrinuta za zene koje moj suprug jebe na redovnoj bazi?
U tom trenutku oglasi se njezin biper, a ona mi dobaci tugaljiv pogled dok ga skida s
pojasa i gleda prema zaslonu.
– Moram ici, lutko. Pricat cemo kasnije.
Gledam je kako odlazi sirokim zamahom svojih koraka dok joj bijele Rebook tenisice
skripe niz hodnik. Prije nego sto dosegne krizanje prije dizala, okrene se prema meni. Za–
mahuje rukama dok se brzim korakom vraca natrag.
– Usput budi receno, jos je bolje kad ih spijuniras osobno. – Namigne mi i nestane.
Zabadalo bez osjecaja za osobni prostor, iritantna Debbie, mozda je upravo postala
moja najbolja prijateljica. Mobitel mi se oglasi u ruci. Kada pogledam prema zaslonu, na
vrhu se pojavi obavijest od aplikacije za upoznavanje. „Regina vam je poslala poruku.“

55
 Knjige.Club Books

JEDANAEST

U lazna se vrata otvore i Seth uđe u stan noseci dvije velike vrece s hranom. Ah, cetvrtak
je. Zaboravila sam. U posljednje vrijeme jedino o cemu razmisljam supruge su mojega
supruga. Negdje usput, Seth je zamijenjen. Slabasno mu se nasmijesim. Oboje znamo da mi
je smijesak usiljen. Buket bijelih ruza uglavljen je u pregibu njegove ruke. Ruze bez razloga
ili ruze zato sto mi je poslao poruku koju je bio namijenio drugoj? Inace bih mu poletjela u
zagrljaj i odmah pregledala sto je donio, ali ovoga puta ostanem na mjestu. Nije se ni
potrudio objasniti pogresno poslanu poruku. Citav sam tjedan cekala nesto... Bilo sto.
Raspolozenje mi je turobno i ne planiram glumiti da sam dobro raspolozena samo da bih mu
ugodila.
„Pokupio sam. Smislit cu neku izliku i izvuci se. Volim te.“ Linije njegova lica opustene
su, dok su mu oci na oprezu. Slozim rucnik i odlozim ga na hrpu za pospremiti kasnije,
promatrajuci ga kako nogom zatvara vrata i polako koraca hodnikom prema meni. Zivcira
me sve u njegovu ponasanju. Ne ponasa se kao pokajnicki suprug.
– Za tebe – kaze, pruzivsi mi cvijece.
Koji trenutak nelagodno stojim s cvijecem u rukama, a zatim ga odlozim i odlucim da cu
se ruzama pozabaviti kasnije. Ponovno sam neuredna – kosa mi je raspustena, na zraku
osusena, u valovima. Nosim svoje omiljene hlace za jogu, one s rupom na desnoj nogavici.
Rukom odmaknem kosu s ociju dok on podize vrecice s hranom i mase mi njima pred
nosom.
– Vecera – izjavi.
Njegov smijesak gotovo je zarazan, samo sto meni nije do smijanja. Pitam se je li
ponosan na sebe zato sto je uzeo veceru ili donosi dobre vijesti. Rizik je uzeti hranu za van
kada ne zna jesam li kuhala, ali pretpostavljam kako sumnja da sam u strajku.
– Zasto si tako sretan? – Slozim i posljednji rucnik pa podignem hrpu kako bih je
odnijela u ormar. Seth me lupi po straznjici dok prolazim pored njega. Pozelim ga
prostrijeliti pogledom, ali ukoceno zadrzim glavu usmjerenu preda se. Zasto me odjednom
smeta njegov trud? Prije nekoliko tjedana uzivala bih u njegovoj paznji.
– Zar čovjek ne može biti sretan što dolazi kući svojoj curi? – Zar covjek ne moze biti
sretan sto dolazi kuci samo jednoj curi?
Cvrsto stisnem usne kako bih se sprijecila da to izgovorim i zaposlim se slaganjem

56
 Knjige.Club Books

rucnika u ormar s posteljinom.

Kad sam gotova s rubljem, sjednemo za kuhinjski sank kako bismo jeli. Nisam
progovorila vise od nekoliko rijeci otkako je dosao, iako se cini da on to nije ni primijetio. Ili
mozda ignorira moju tisinu kako bi se pretvarao da je sve u redu. Gledam kako vadi masne
posudice na pult, pogledavajuci me svakih nekoliko minuta kako bi procijenio moju reakciju.
Iz posudica se pocne siriti miris cesnjaka i đumbira, pa mi se oglasi zeludac. Ustane
kako bi dohvatio tanjure, ali mu rukom dam znak da ih vrati natrag.
– Nema potrebe – kazem, naginjuci se naprijed i privlaceci si posudicu piletine s
cesnjakom. Otvorivsi posudu, uhvatim komad piletine stapicima, gledajuci ga pritom preko
ruba posudice dok zvacem. Pogledava moje UGG cizme, koje su podignute na pult pored
posuda s hranom, a na licu mu se ocrtava zacuđena zabavljenost.
– Prvo ramen, sada kineska hrana – kazem. – Iduca je na pizza... – Namjeravala sam to
reci kao salu, ali glas mi je lisen emocija. Zvuci vise poput prijetnje, cini mi se.
Seth se nasmije, privukavsi svoj barski stolac blize mom i posegnuvsi za lo mein
rezancima. – I cipele u stanu – kaze, komentirajuci moje UGG cizme. – Sviđa mi se to.
– Ako cemo iskreno, agsice su gotovo papuce. – Koketiram i mrzim se zbog toga.
– Nisam znao da si sposobna dopustiti si da dises – kaze Seth.
Nozni prsti zgrce mi se u znak protesta. Osjecam potrebu da skinem cizme i iz ormarica
izvadim prave tanjure, ali tvrdoglavo ostanem na mjestu, zureci u svog supruga. Mozda se
zelim usredotociti na upoznavanje covjeka umjesto na to da ga zadivim. Vjerojatno nesto sto
sam trebala odmah uciniti. No ja sam bila opcinjena, sanjiva i uvjerena da imamo nesto.
Odlozila sam posudu s piletinom na pult i obrisala usta jednim od tankih ubrusa koje mi
je Seth dodao. Prvi put primijetim da nosi majicu ispod gornjeg dijela trenirke koji nikada
dosad nisam vidjela. Kada sam posljednji put vidjela supruga u obicnoj majici? U posljednjih
godinu dana, Sethova se garderoba sastojala od kosulja i kravata, mokasinki i sportskih
sakoa – poslovni Seth, ozenjeni Seth. Izgleda kako sasvim drugi muskarac u otrcanim
starkama i izlizanoj majici. Osjecam kako mi se nesto komesa u utrobi... Pozuda? Netko s
kime bih se voljela družiti, pomislim.
– Veceras si drugaciji – kazem.
– I ti si.
– Molim? – Toliko sam izgubljena u svojim mislima da me njegov glas iznenadi.
– I ti si drugacija – primijeti.
Slegnem ramenima; osjećam se užasno djetinjasto dok to činim, ali što da kažem?
Pronasla sam tvoje supruge, sad imaju imena i lica i sve je drugacije? Vise ne znam tko si?
Ne znam tko sam ja?
Tesko je pretociti u rijeci sve ono sto osjecam pa kazem jedino sto sam uspjela smisliti.
– Ljudi se mijenjaju...
Gotovo da se bojim nacina na koji me gleda, a onda se sjetim da pokusavam manje
brinuti o tome sto on misli i usredotociti se na ono sto ja mislim.
– U pravu si. – Podigne svoje pivo i pruzi ga u mom smjeru. – Za promjenu – kaze.

57
 Knjige.Club Books

Na trenutak oklijevam prije nego sto podignem svoju bocu vode i nagnem je prema
njegovu pivu. Cvrsto je prikovao pogled na moje oci dok nazdravljamo i pijemo svoja pica.
– Prosecimo – kaze ustajuci i istezuci ruke iznad glave. Majica mu se podigne i otkrije
osuncan, utegnut trbuh.
Brzo odvratim pogled, jer ne zelim da me dekoncentrira. Ja sam seksualno bice – on me
kontrolira seksom, a ja kontroliram njega seksom. Vrtuljak je to usluznosti i uzitka na
kojemu sam oduvijek uzivala u voznji. Ali kada si ukrocen kurcem ili pickom, postanes
prezasicen toliko da ne vidis dalje od svog nosa. Majka mi je jednom rekla da veza moze
izdrzati gotovo svaku nedacu ako je seks dobar. Tada mi je to zvucalo plitko i smijesno, ali
sada vidim da je to upravo ono sto se dogodilo Sethu i meni. U vezi se svasta događa,
vjerojatno mnogo toga na sto treba obratiti paznju, ali previse ste zauzeti jebanjem da bi
primijetili.
Na vratima navucem svoju jaknu i nataknem kapu na glavu. Okrenem se prema vratima
i vidim Setha kako zuri u mene, neobicnog izraza na licu.
– Sto je? – upitam. – Zasto me tako gledas?
– Nista – kaze krotko nakon sto je uhvacen. – Samo uzivam u pogledu.
Prije nego sto otvori vrata, nagne se i njezno me poljubi u vrh nosa. Slijedim ga do
dizala osjecajuci trnce na nosu. U tisini se vozimo do predvorja, a kada izađemo, primi me za
ruku. Sto ga je spopalo? Koketiranje, javni iskazi njeznosti... Kao da je druga osoba. Dok
izlazimo na plocnik, nesto mi se mota glavom, nesto sto sam zaboravila. Odagnam tu misao.
Ovdje i sada, kazem samoj sebi. Budi u trenutku i prestani razmišljati o drugim stvarima.
Inace Seth i ja ne napustamo stan u vrijeme njegovih posjeta, djelomice zato sto vise
volimo ostati unutra i biti skupa. Drugim dijelom, naravno, da nas ne bi vidio netko tko ga
poznaje kao Reginina supruga. Ispocetka me to smetalo; pokusavala sam ga nagovoriti da
izađemo u restoran ili u kino, ali on je inzistirao na tome da ostanemo kod kuce. Tada mi se
to nije cinilo postenim – naposljetku, ja sam mu bila zakonita supruga. S vremenom sam
odustala, prihvativsi da se nasa veza odrzava iza zatvorenih vrata. A evo nas sada, izlazimo
na mokre ulice Seattlea dok je moja ruka cvrsto stisnuta u njegovoj. Bravo za mene!
Seth me pogleda i nasmijesi se, kao da je ovo u jednakoj mjeri poslastica za njega kao
sto je za mene. Moje cizme prave brazde u lokvama dok se probijamo prema standu s
jabucnim vinom u ulici Pike. Seth izvuce novcanice iz svoje lisnice, jednu po jednu. Ostavi
velikodusnu napojnicu i pruzi mi papirnatu casu ispunjenu tekucim zlatom. Lisnica je bila
poklon od mene za jedan od proslih Bozica. Dosad ga nisam vidjela da je koristi; uvijek nosi
iznoseni kozni novcanik u straznjem dzepu hlaca.
Stisnemo se pod nadstresnicu s picem u ruci i slusamo ulicnog glazbenika kako na
violini svira pjesmu Lionela Ritchieja. Dok pijemo, pogledavamo se gotovo sramezljivo, a ja
se osjecam kao na nasem prvom spoju – uzbuđeno i nepoznato. Veceras se između nas nesto
dogodilo, neka nova vrsta kemije, s kojom se do sada jos nismo susreli. Pretpostavljam da
bismo je osjetili puno ranije da nas je u braku bilo samo dvoje, umjesto cetvero. Veza među
nama ojacala bi umjesto da oslabi.

58
 Knjige.Club Books

Seth me privuce i ja se naslonim na njega, spustivsi glavu na njegovo rame, pjevuseci uz

zvuk violine. Toliko sam cvrsto privijena uz njega da na nozi osjetim vibraciju kada mu
zazvoni mobitel. Seth, koji inace iskljuci telefon kada je sa mnom, slobodnom rukom
dotakne dzep. Odmaknem se od njega kako bi mogao dosegnuti telefon, pazljivo otpivsi
gutljaj svojega jabucnog vina. Tekucina mi oprzi nepce; prislonim jezik na opeceno mjesto
dok cekam da vidim hoce li odgovoriti na poziv.
Kada izvuce telefon iz dzepa, ne potrudi se sakriti zaslon od mog pogleda. Na njemu
vidim Reginino ime kako bljeska preko njegove pozadine – grupne fotografije njegovih
necaka i necakinja u kostimima za Noc vjestica. Zagrizem usnicu i odvratim pogled,
osjecajuci se kao da sam ucinila nesto pogresno.
– Hoce li ti smetati? – upita, podignuvsi telefon u zrak. Reginino ime zuri u mene.
Trepnem prema njemu, zbunjena. Pita li on to mene smije li se javiti na poziv druge
supruge?
Glupavo odmahnem glavom, vracajuci pogled na violinista koji sada s uzitkom svira
pjesmu Miley Cyrus.
– Halo – cujem ga kako govori. – Da... Jesi li ga stavila u kikiriki maslac? Tako ce ga
jedino uzeti... U redu, javi mi kako je proslo.
Razgovara s Reginom preda mnom. Osjecam se kao da mi metalni siljak probada
utrobu. Au, au, au.
Vrati telefon u dzep, zbunjen.
– Nas pas – kaze, gledajuci violinista sa svjezim zanimanjem. – Stara je i bolesna.
Lijekove ce uzeti samo s maslacem od kikirikija.
Seth ima psa.
– Oh – kazem. Osjecam se glupo, emocionalno nespretno. Jesam li ikada primijetila
psecu dlaku na njegovoj odjeci? – Koja pasmina?
U kutu usana pojavi mu se smijesak. – Setlandski ovcar. Sad je vec stara dama, ima
problema sa straznjim nogama. Prije nekoliko dana bila je na operaciji i sada odbija uzimati
lijekove.
Zapanjeno ga slusam. Njegov drugi zivot, detalj koji bi mnogi smatrali usputnim, ali ja
se hvatam za njega, zelim jos. Pas. Kratko smo razmatrali da uzmemo psa, ali zivot u stanu
nije mi se cinio pravednim prema zivotinji – kao ni moji radni sati.
– Kako joj je ime? – oprezno pitam.
Bojim se da ce se iskljuciti ako budem postavljala previse pitanja. Ili da ce se naljutiti jer
zabadam nos tamo gdje mu nije mjesto. Ali to se ne dogodi.
Baci praznu papirnatu casu u prepunu kantu za otpatke i kaze – Smidge*. Regina joj je
dala ime. Ja sam htio nesto opcenitije, poput Lassie. – Nasmije se prisjecajuci se, a zatim
mahne djetetu koje vikne: „Bok!“ dok ga majka gura u kolicima pored nas. Brzo odvratim
pogled. Ne mogu gledati malu djecu u oci.

* Prevedeno s engl, ime bi mu glasilo Smrad, op. prev.

59
 Knjige.Club Books

– Nikada nisi rekao njezino ime – kazem.

Seth ugura ruke u dzepove i zagleda se u mene. – Nisam?
– Ne – kazem. – A prosli tjedan si mi poslao poruku namijenjenu jednoj od njih...
Trzne glavom unatrag i vidim nesigurnost u njegovim ocima. – Sto je pisalo?
Promatram njegovo lice, ne vjerujuci njegovoj glumi. – Znas sto je pisalo, Sethe.
– Zao mi je, duso, ne sjecam se. Ako sam to ucinio, bila je to grozna greska i sigurno te
povrijedilo. Oprostis mi?
Cvrsto stisnem usnice. Druga mogucnost ne postoji, zar ne? Mogla bih ovo razvlaciti i
duriti se jos nekoliko dana, ali kome bi to donijelo ikakvu korist? Kimnem, prisilivsi usne da
se nasmijese.
– Hajde – kaze, ispruzivsi svoju ruku. – Hajmo se vratiti natrag. Ovdje je ledeno.
Dopustim mu da svoje prste ispreplete s mojima i odjedanput trcimo preko ceste dok ja
rukom pridrzavam kapu i skakucem po plocniku. On se okrece i gleda me, smijeseci se, dok
leptirici zaluđenosti luđacki lete po mojoj utrobi.
Ljubimo se dok se uspinjemo dizalom do stana, iako je s nama unutra sredovjecna zena
s drhtavim jorksirskim terijerom. Odmakne se od nas koliko god je moguce, privivsi se uza
zid dizala kao da smo zarazni.
– Gdje si bio? – sapnem u Sethove usne.
– Ovdje, ovdje sam bio. – Zadihan je kao i ja, njegove ruke hvataju me kroz debeli sloj
moje jakne. Naglo povuce patentni zatvarac, a zvuk probije tisinu dizala.
Na zidu iza nas, ispunjenom zrcalima, vidim kako je zena problijedjela. Cvrsto privija
torbicu uza svoja prsa i zuri u brojeve iznad vrata, u zelji da se cim prije makne od nas. Psic
cvili. Ja se smijem u Sethova usta dok mi skida jaknu preko ramena i poseze dlanom za
mojom dojkom. Vrata se otvore i zena izjuri van. Vrata se zatvore i dizalo se nastavi
uspinjati. Njegova je ruka između mojih nogu, palac mu kruzi. Kada se vrata otvore na
nasem katu, izlazimo skupa, ne zeleci se razdvojiti.
Kasnije lezimo u krevetu, isprepletenih udova i koze mokre od napora. Seth vrscima
prstiju prelazi po mojoj ruci. Sklupcam se uz njega, uzivajuci u trenutku, i zaboravljam na
sve osim nas dvoje. Samo jos veceras. Zatim se sjetim necega sto me mucilo, sto pluta u mom
umu tik van dosega: Reginina poruka.

„Zdravo, Will,

ne smetaju mi komplimenti, nimalo! Svojski sam se trudila da završim

pravo, tako da samo daj.
Trenutno sam prilično zatrpana poslom, ali mogu pronaći vremena za
zabavu. Spomenuo si da voliš planinariti. Možda možemo skupa koji put. A
možemo i na piće, ako ti je to draže. Tvoji nećaci i nećakinje supredivni. Čini se
da ti ide s djecom.

60
 Knjige.Club Books

Čujemo se uskoro,
Regina“

Dok Seth lagano hrce pored mene, procitam njezinu poruku Willu tri puta prije nego sto
napisem odgovor. Zelim doznati puno vise, potvrditi neke sumnje, a Will je jedini koji to
moze.

„Hej, Regina,

budući da si mi dala zeleno svjetlo za komplimente, pretpostavljam da

bih ti trebao reći da si predivna. Volio bih da odemo na planinarenje skupa! I da,
moji nećaci i nećakinje jesu divni. Želiš li ti djecu? Znam da je to prilično osobno
pitanje, ali je i vrlo važno ako se čovjek kani upustiti u vezu.
Will“

Proslo je nekoliko minuta otkako sam poslala poruku u Willovo ime, kada mi se zaslon na
telefonu osvijetli na nocnom ormaricu. Bacim pogled preko ramena i vidim da mi je Seth
okrenut leđima dok hrce. Polako podizuci mobitel smjesta na kojemu je stajao, iznenađena
sam da vidim kako je stigla poruka od Regine. Kasno je i pitam se zasto je budna, a onda se
sjetim kako mi je Seth rekao da obicno dugo ostaje budna nakon sto on ode u krevet i radi –
stalno radi.

„Will, što radiš budan tako kasno? Čini se da si i ti noćna ptica poput
mene. Nikako ne mogu spavati. U blizini moje kuće ima odlična planinarska
staza, jedno četiri sata hodanja tamo i nazad. Idemo!
I da, želim djecu. Hajde da uskoro pričamo preko telefona.
Čujemo se,
Regina“

61
 Knjige.Club Books

DVANAEST

N edjelja je i kod roditelja sam na rucku. Moje majke nema nigdje. Upravo sam po deseti
put procitala Regininu posljednju poruku upucenu Willu pa udarim telefonom o
kuhinjski pult. Uplasena da sam ostetila zaslon, okrenem ga kako bih procijenila stetu. Na
moju srecu, stete nema. I dalje sam ljuta, pa ponovno tresnem njime, a zatim odsetam do
prozora i zagledam se u maglu koja se valja nad Elliottovim zaljevom, sve dok ne dovedem
osjecaje u red. Regina vara Setha; zavodljiv ton koji koristi u porukama muskarcu za kojega
misli da je Will eskalirao je. Povrh toga, ne znam zasto mu laze da zeli djecu. Bas jutros
poslala je Willu sugestivnu fotografiju sebe u bikiniju (vjerojatno zato sto joj se svidjelo
laskanje po pitanju izgleda). Stvarno me razdrazila pomisao da je fotografija s odmora na
kojem je bila s našim suprugom. Ne znam jesam li vise uzrujana zbog toga sto ce povrijediti
Setha ili zato sto ga moram dijeliti sa zenom koja ne zna biti vjerna i koja narucuje pizzu, za
Boga miloga. On mora saznati.
Trenutak kasnije, moj otac uđe u kuhinju noseci karton dijetalne Cole ispod ruke.
– Pronasao sam pakiranje dijetalne Cole u hladnjaku u garazi – kaze. – Je li to u redu?
– Jest – kazem. Iako nije u redu. Ne pijem dijetalnu. Otvori limenku i izlije sadrzaj u casu
s ledom. Uzmem casu do njega i otpijem. Parfem: ima okus po parfemu. Ili je to mozda samo
gorki okus u mojim ustima koji stoji tamo otkako sam jutros procitala Regininu cetvrtu
poruku Willu. Konacno je Willu rekla da je razvedena, ne objasnjavajuci ni otkada ni zasto.
To je djelomicna istina; Seth se razveo od Regine kako bi se ozenio mnome, ali njihova veza
nije zavrsila.
– Gdje je mama?
Moj otac izvuce pivo iz hladnjaka. Meni ne ponudi jer ne prilici dami da pije ovako rano,
tako mi je barem rekao. – U trgovini. Gdje drugdje?
– U zenskoj crkvenoj grupi, u Nordstromu, u teretani, sa Sylvie, u spa-centru...
– Imas pravo. – Namigne mi prije nego sto krene kopati po ladici u potrazi za
otvaracem.
– Tamo je – kazem, pokazujuci prema ladici blize straznjim vratima. Moji roditelji zive u
ovoj kuci dvadeset godina, a moj otac jos uvijek ne zna gdje se sto nalazi. Za to krivim majku,
jer mu nikada nije dopustila da si sam otvori bocu piva.
Kao da je cekala znak, moja majka uleti u kuhinju, plasticne vrecice suskaju joj u

62
 Knjige.Club Books

rukama, gleda nas kao da smo vukovi koji je zele prozdrijeti. – Sto vas dvoje smjerate? –
upita.
Gledam kako odlaze vrecice i podize ruku kako bi zagladila kosu, pokretom koji je i
moja baka izvodila kada je bila nervozna. Osjetim dasak njezina parfema: Este Lauder nesto.
– Tracamo te, mama, zar si osjetila da ti usi gore? – Dotakne uho, mrsteci se.
– Gdje je Seth? – upita. – Nismo ga vidjeli tjednima.
Moj je suprug veceras suprug nekoj drugoj.
– U Portlandu je do cetvrtka.
Ona to zna, rekla sam joj jucer kada je zvala raspitujuci se o tome gdje se krece. Voli mi
trljati na nos cinjenicu da on stavlja posao ispred mene. Otpijem gutljaj pic a, mjehurici mi se
pjene blizu nosa. U njezinoj je glavi tomu tako zato sto nisam dovoljno supružna. Jednom mi
je rekla kako cinjenica sto imam posao vjerojatno tjera Setha dalje od mene.
– Kako si to zakljucila? – upitala sam je.
– Osjeca kako se treba natjecati s tobom, raditi vise. Zeni je mjesto kod kuce. A tvoj otac
nikada nije dopustio da ga poslovni sastanak odvrati od vecere kod kuce s obitelji – rekla je.
Moj otac ne zna ni gdje se nalazi otvarač za boce, zelim joj reci. Prisjetim se posljednje
vecere koju sam pripremila Sethu; nije li on otvorio bocu vina koja je stajala na stolu? Jest, i
znao je u kojoj ladici drzim vadicep.
– Stvarno bi trebala razmisliti o tome da krenes u teretanu, kako bi se necim zabavila. –
Ah, presli smo na ismijavanje mog tijela.
Opere ruke ispod kuhinjske slavine, okrecuci se kako bi pogledala moja bedra.
Odgurnem se prstima kako bih odigla bedra sa stolca da ne izgledaju tako siroko.
– Seth radi ono sto muskarac mora raditi – moj otac prekori majku. – Vrijedno radi kako
bi izgradio buducnost, kako bi bio dobar hranitelj. – Moj otac; zauzima se za mene i promice
patrijarhat u istoj recenici. Bravo!
Svejedno mu se zahvalno nasmijesim. Imam vise problema zbog mame nego zbog tate.
Nema veze sto imam zakladu i posao koji placa hipoteku za nas stan, Seth je taj koji radi
kako bi priskrbio za obitelj – zapravo, za tri obitelji.
– Naravno – brzo dometne moja majka. – Samo bi bilo lijepo da ga mozemo vidjeti s
vremena na vrijeme. Michael je bio ovdje prosli vikend s tvojom sestrom. Dobio je
promaknuce i novi BMW. Za trecu godisnjicu putuju u Grcku. – Moja majka objavi sve ovo
kao da je ona dobila promaknuce, auto i putovanje u Grcku. To je moja normala; zivim u
sjeni sestrina raskosnog zivota. Da sam ja prva rodila dijete, ona bi zivjela u sjeni mojeg
zivota, ali meni se karte nisu tako poslozile.
– Moram se vratiti na posao. Ostavit cu vas kokosi zenskim stvarima. – Otac poljubi
majku u obraz prije nego sto se povuce u svoju radnu sobu.
– Zenske stvari – kazem naglas. – Trebamo li oplođivati jaja, ili ih kuhati?
Cuje gadljivost u mom glasu i odmah me usutka. – Znas na sto je mislio.
– Mama – uzdahnem. – Zapravo znam... To i jest ono sto me muci.
Uputi mi ostar pogled, a njezine naocale s mackastim okvirom ulove odbljesak svjetla s

63
 Knjige.Club Books

prozora.
– Ne znam sto te spopalo – kaze.
U pravu je. Inace nikada ne bih rekla takvo nesto. Hannah me spopala... I Regina. Zasle
su duboko, duboko u mene. Zurim u svoju dopola praznu casu dijetalne Cole dok mi suze
peckaju oci, a zatim pazljivo posegnem i dotaknem svoje gotovo zacijeljeno uho. Mozes
muskarcu dati sve od sebe, sve do posljednjeg daha, i opet ces zavrsiti s ozlijeđenim uhom.
Zasto sam trazila Sethove ostale supruge? Sve sam upropastila. Ali zbog koga? Upitam
samu sebe. Zbog sebe same ili zbog Setha? Sada se vise nista ne cini postenim, cak ni brak
mojih roditelja. Raspadam se, kopam po svom braku kao po krasti. Prisjetim se Regininih
poruka Willu. Procesljavala sam ih posljednjih dana, citajuci ih iznova sve dok nisam
zapamtila njezin stil pisanja. U određenoj mjeri je zavodljiva, obraca paznju na sitnice koje
on pise. Ovisna je o detaljima. Je li to zato sto je Seth previse opterecen svojim trima vezama
da bi obracao paznju na detalje? Regina, koja je sebe izlozila na stranici za spojeve, koja
zeljno pise poruke muskarcu po imenu Will, samo zato sto on govori prave stvari. Jesam li ja
iduca? Hocu li postati toliko razocarana svojim brakom da cu negdje drugdje traziti vezu? Da
barem moje dijete nije umrlo. Tada ne bi bilo Hanne, Regina bi bila daleka supruga koja
narucuje pizzu, a ja bih imala Setha samo za sebe. Iznevjerila sam ga na najvazniji moguci
nacin i morao je otici drugoj da mu pruzi ono sto ja nisam mogla.
Moja majka spusti tanjur salate ispred mene; malene rajcice iz njezina vrta ljutito su
crvene među zelenjem. Za mene jos ima nade. Mogla bih razotkriti Reginu, pokazati kakva je
zapravo. Seth bi uvidio da sam to ucinila zbog njega, da sam ja njegova prvakinja. Nije
shvacao koliko mu ovakav stil zivota uzima svoj danak: ljutiti ispadi samo su jedan od nacina
na koji se manifestira nakupljeni stres. Ne bi bilo vazno sto mu ne mogu dati djecu. To bih
prepustila Hanni. Uostalom, ona bi bila previse zauzeta brigom o djetetu. Nisu li novopecene
majke poznate po tome da zanemaruju muzeve nakon sto rode malo bice o kojemu se treba
brinuti? Ja bih uskocila tamo gdje je ona zakazala.
Odlucila sam. Znam sto trebam uciniti. Ako ne mogu pobijediti Hannu, pobijedit cu
Reginu. Smanjiti broj gnijezda s tri na dva.

„Hej, Regina,

obožavam Toma Waitsa. Bio sam na njegovu koncertu prije nekoliko

godina. To je vjerojatno bio moj najdraži koncert ikada. Žao mi je to što čujem o
tvom braku. Moja se sestra prošle godine razvela ijoš uvijek je u komi zbog toga.
Drago mi je da si ti dobro i spremna vratiti se u igru! Njegov gubitak, moj
dobitak. Nemoj mi zamjeriti što pitam, ali zbog čega ste prekinuli? Žališ li zbog
toga što si bila u braku? Što se mene tiče, nisam već neko vrijeme imao ozbiljnu
vezu. Posljednjih nekoliko godina posvetio sam se poslu. Ali spreman sam se
skrasiti (barem mislim). Ovaj vikend idem u posjet sestri u Montanu – što ćeš ti

64
 Knjige.Club Books

raditi?
Čujemo se uskoro,
Will“

65
 Knjige.Club Books

TRINAEST

S ramotno. Ne znam se ni sa suprugom posvađati kako treba.

Ponovno vrtim razgovor u svojoj glavi, onaj koji smo vodili nakon sto sam napustila kucu
svojih roditelja. Nazvala sam ga cim sam izasla s njihova prilaza. Htjela sam mu reci kako mi
je lijepo bilo s njim, kako sam uzivala onu noc, ali dobila sam govornu postu. Nazvao je
dvadeset minuta kasnije dok sam ulazila u dizalo.
– Hej – rekao je. – Bio sam na telefonu... – Nesto je prekinulo, a kad sam priblizila telefon
uhu, cula sam samo rijec „roditelji...“
Sethovi roditelji: nikada ih nisam upoznala. Njihov stil zivota bio je vrlo privatan i
rijetko su putovali izvan drzave Utah. Kad su se otvorila vrata dizala i ja izletjela van, pala mi
je na pamet jedna ideja. Odmah sam je predlozila Sethu.
– Trebali bismo otici na odmor u Utu! Koliko je proslo otkako si proveo vrijeme sa
svojom obitelji? – Ocekivala sam da ce mu se svidjeti ta ideja, da ce objerucke prihvatiti
priliku da nase zajednicko vrijeme iskoristi za posjet roditeljima, ali me Sethova reakcija
sokirala, glas mu je postao leden.
– Ne – rekao je i duboko uzdahnuo, kao da sam dijete. Seth je odgađao moj susret sa
svojim roditeljima citave dvije godine koliko smo zajedno. – Moja obitelj je sjebana – uvijek
bi govorio. – Zaposleni ljudi. – Rijec „zaposleni“ koristio bi kao da ja nisam zaposlena, kao da
nikako ne mogu razumjeti zahtjeve koje pred njih stavlja zivot.
– Imas polubracu i polusestre! – argumentirala sam. – Oni sigurno mogu izdvojiti malo
vremena. Voljela bih ih upoznati...
Seth je prilicno agresivno odbacio ideju pa smo se svađali sve dok ja nisam popustila. To
je ono sto cinim kako ne bih izgubila Sethovu naklonost – popustam. Ne zelim biti
goropadnica koja vjecito nesto prigovara. Necu biti naporna supruga. Bit cu miljenica, ona
koja mu olaksava zivot. Ona koja ce mu ponuditi pusenje kako bi mu popravila los dan i
onda uzdisati kao da to njoj pruza uzitak.
Istinu govoreci, ni sama nisam sigurna zelim li upoznati njegove roditelje. Poligamisti
su, za ime Bozje. I to ne na nacin na koji smo mi. Oni svi zive skupa, nose cudnu odjecu i
kolektivno odgajaju djecu kao da su neka jebena kosnica jebezljivih zeceva. Zamisli da svaki
bozji dan gledas drugu ženu u oci, peres za njom suđe i mijenjas pelene njezinoj djeci dok
znas da je proteklu noc zabijala nokte u leđa tvog supruga, vristeci od uzitka. Cini se

66
 Knjige.Club Books

poremecenim, ali tko sam ja da sudim? Nikome od obitelji i prijatelja nisam rekla istinu
upravo zato sto ce im to zvucati poremeceno.
U svakom slucaju, oni su njegovi roditelji i cini se ispravnim da ih upoznam, zasluzila
sam to. Padne mi na pamet jedna ne bas ugodna misao: Sto ako su vec upoznali Hannu?
Bi li mi Seth uopce rekao da jesu? Nakon njegove reakcije koja me povrijedila, bojim se i
pitati.
Natocim si casu vina, drugu po redu u proteklih sat vremena, i oteturam u dnevni
boravak kako bih gledala televiziju. Jedino sto pronalazim na programu reprize su glupih
reality emisija. Na neki nacin, zbrkani zivoti drugih ljudi poprave mi raspolozenje vezano za
moj vlastiti zivot. Postoji nesto dosadno i bljutavo u vezi s plasticnim zenama u tim
emisijama, unatoc njihovoj slavi i bogatstvu – zasluzile ih one ili ne. To pruza nama ostalima
nekakvu nadu. Svi smo sjebani, svatko od nas, pomislim.
Dvadeset minuta kasnije vise se ne mogu usredotociti. Ugasim televizor i zurim u zid,
dok ljutnja i dalje kuha u meni. Odem do ormara u hodniku, gdje se nalaze sve cestitke koje
su nam njegovi roditelji slali tijekom godina, njih osam sveukupno, i proucavam potpise na
dnu. Motivi na cestitkama su opceniti, cvijece ili medvjedici na prednjoj strani – sve redom
identicne, nista osobno dodano na njih, osim zurno naskrabanih imena: Perry i Phyllis. To je
malo cudno, zar ne? Mozda me ne poznaju, ali mogli su barem izraziti zelju za time. „Jedva
cekamo da te upoznamo! Grlimo te!“ Ili cak „Seth tako lijepo prica o tebi.“ Razmisljam o
cestitkama koje sam ja slala njima, moja gorljivost prelijevala se sa stranica koje sam
ispisala, pisuci im o nasem stanu u Seattleu i – prije pobacaja – o imenima koja smo izabrali
za bebu. Sada se zbog toga osjecam glupo, sto sam dijelila detalje s njima, a njima nije bilo
dovoljno stalo da odgovore. Voljela bih da mogu upitati Hannu ili Reginu o njima, sto one
misle, jesu li ikada imale znacajniju interakciju s njima.
Nisam cak ni e-mail razmijenila s njegovom majkom, iako sam nekoliko puta trazila
njezinu e-mail adresu. Mislila sam da ce biti napredak vec i to da uspijemo ostvariti nekakvu
vezu putem mreze. Seth mi je uvijek govorio da ce mi je poslati, ali nikako da to ucini.
Dan prije vjencanja, njegov otac, Perry, hitno je zaprimljen u bolnicu, operirali su mu
zuc, a majka ga nije htjela ostaviti samog. Nisam vidjela problem u tome, s obzirom na to da
je imao cetiri supruge na raspolaganju.
– Ona mu je zakonita supruga. Mora biti tamo da nadgleda ako se nesto dogodi – rekao
mi je tada Seth.
Nakon sto su propustili vjencanje, obecali su doci za Bozic, ali onda je njegova majka
dobila upalu pluca. Za Uskrs je u pitanju bila streptokokna angina, a narednog Bozica bilo je
nesto drugo. Kad sam izgubila bebu, poslali su cvijece, koje sam odmah bacila u smece.
Nisam zeljela nikakav podsjetnik na ono sto se dogodilo. Za moj rođendan uredno bi slali
cestitke s pedeset dolara koje bi umetnuli između stranica.
Dovrsim svoje vino i otvorim Reginin profil na Facebooku. Mozda negdje ima fotografiju
s njima. Sanse su nikakve, ali vrijedi pokusati. Seth nema nijednu fotografiju s njima. Kaze
kako mrze kamere i mobitele i zbog zakonskih razloga nikada se ne fotografiraju skupa. Kao

67
 Knjige.Club Books

sto sam i pretpostavljala, Reginin profil ne da je mi nikakvu informaciju. Hannin također. Ne

znam trebam li osjecati olaksanje ili biti jos vise uzrujana.
Odvratim pogled od racunala, frustrirana. Ako zelim odgovore, postoji samo jedna stvar
koju mogu uciniti, a to podrazumijeva da nastavim kopati Sethu iza leđa. Obavijest na mom
e-mailu kaze mi da je Regina poslala Willu poruku. Prijavim se na stranicu, osjecajuci
tjeskobu. Pitala sam se kada ce zatraziti susret i pokusavala smisliti sto cu odgovoriti, ali
zasad se cinilo da joj se nikamo ne zuri. Poruka je dugacka. Prebacim se s vina na votku i
sjedam na kauc, grizuci donju usnicu dok citam.

„Zdravo, Will,

upravo sam se vratila s posla nakon dana prepunog sastanaka.

Smoždena sam. Vjerojatno ću naručiti hranu i gledati Netflix. Lijepo je što ideš u
posjet obitelji ovaj vikend, zabavi se!
Moj brak... Hm, to je teško pitanje. Trudili smo se oko njega godinama,
vjerojatno i nakon što smo oboje znali da je gotovo. Na kraju smo bili dvoje vrlo
različitih ljudi koji žele različite stvari. On je sada u braku s drugom... U sretnom
braku, koliko čujem.
Ponekad me muči što je tako brzo uspio krenuti dalje, dok je meni
trebalo vremena da zacijelim, ali pretpostavljam da se svi različito nosimo s tim
stvarima. Zašto je tvoja posljednja veza završila? Jeste li dugo bili skupa?
Regina“

Dugo zurim u zaslon, razmisljajuci o njezinim rijecima. „Razliciti ljudi koji zele razlicite
stvari.“ Zasto laze? Sto dobiva time sto razvija ovu vezu s muskarcem preko interneta?
Odgovor mi se ukaze prije nego sto dovrsim misao: usamljena je. Sethova se paznja razvodni
i ponekad je uopce nema, a paznja stranca utazila bi duboku potrebu za time da te vide... I
cuju. Bez obzira na razloge koji leze iza toga, cinjenica je da ga zapravo vara. A Seth nema
pojma o tome. Zaklopim svoj MacBook i gledam kroz prozor. Pomislim na setnju; neboderi
znaju postati klaustrofobicni. Mozes provesti dane vjezbajuci u teretani u sklopu zgrade,
posjecujuci aparat s grickalicama, umjesto da prosetas iza ugla do trgovine, kao sto isto tako
mozes gledati vanjski svijet kroz prozor, umjesto da ga istrazis. Primijetila sam da sve cesce
ostajem kod kuce kad ne radim, osjecajuci sve manju potrebu da izlazim ako nemam neki
poseban razlog. Prije, u mom proslom zivotu, nisi me mogao zadrzati unutra. Ako sam se ja
toliko promijenila u svega nekoliko godina, mozda je i Regina. Mozda je shvatila kako vise ne
zeli biti sa Sethom, a ovo je njezin nacin da ispipa samacku scenu. U tom slucaju, njezine
poruke Willu dobra su stvar. Barem za mene. Ako kazem Sethu sto znam o njoj, morat cu
mnogo toga objasniti. Odlucim da mu necu nista reci. Cekat cu dok ne vidim sto ce jos
napisati Willu, pa cu onda odluciti. Deset minuta kasnije prebacujem kanale na televiziji i

68
 Knjige.Club Books

naletim na jednu od onih emisija o vezama preko interneta. Emisija spaja ljude koji su prije
toga komunicirali iskljucivo putem interneta, cesto otkrivajuci da je jedno od njih gadno
lagalo. Trznem se, pomislivsii na ,,Wi– lla“ i na fotografije mog rođaka koje sam postavila na
njegov profil. Ono sto ljudi prikazuju na internetu rijetko ima veze sa stvarnim zivotom. Ako
zelim uistinu znati tko je Regina Coele, moram je vidjeti uzivo, kao sto sam vidjela Hannu.
Nazovem odvjetnicku tvrtku Markel & Abel i kazem sluzbenici na telefonu kako bih
zeljela dogovoriti sastanak s Reginom Coele. Stavi me na cekanje, a meni se za to vrijeme
nesto preokrene u zelucu. Zapitam samu sebe sto to radim. Ovo mi ne prilici; godinama sam
sve stoicki podnosila, u tisini... Podlozno. Ali sad je kasno; otvorila sam previse vrata, a
zudnja za znanjem nadvladala je razum. Sluzbenica me spoji s Regininom tajnicom, koja mi
kaze da je prvi slobodan termin za tri tjedna. Osjetim nalet razocaranja. Tri tjedna cine se
poput vjecnosti.
– Jeste li sigurni da nemate nista ranije? – upitam.
– Bojim se da ne. Gospođa Coele jako je zauzeta. Mogu Vas staviti na listu cekanja, ali
iskreno, rijetko kada netko otkazuje. – Glas joj je nazalan i cvrst, prava Hermione Granger.
– U redu onda – uzdahnem. – Cini se da nemam izbora.
– Samo Vas moram unijeti u sustav, a za to mi trebaju podaci – kaze. Cujem udaranje
noktiju po tipkovnici dok mi postavlja pitanja.
Kazem joj kako mi je ime Lauren Brian iz Oregona. Kada pita koja je svrha mog posjeta,
kazem joj da je u vezi razvoda pa iznenada postaje puno ljubaznija. Toliko ljubaznija da se
pitam je li i sama iskusila razvod. Od pomisli na rastavu od Setha pozli mi u zelucu. Ne zelim
se rastati od njega – zelim ga samo za sebe. Ali prvo moram znati kakva je tocno njegova
veza s Reginom. Tajnica mi postavlja hrpu pitanja: jesu li upletena djeca, jesmo li potpisali
predbracni ugovor, koliko smo dugo u braku. – Ne brinite – kaze prije nego sto prekine vezu.
– Gospođa Coele jedna je od najsposobnijih odvjetnica u Oregonu.
Sposobna Regina. Pitam se bi li mene netko opisao kao najsposobniju medicinsku
sestru u Seattleu? To sigurno ne bi.
Nakon sto poklopim slusalicu, krenem ravno prema sanku kako bih si slozila votku sa
sodom. Dok kockice leda pucaju pod votkom, shvatim da sam usamljena. Usamljena i tuzna.
Ne bih trebala biti; mlada sam i puna zivota, a ovo su moje najbolje godine. Ovo je nužno,
kazem sama sebi, odgurujuci krivnju zbog skrivanja. Moraš to razriješiti.

69
 Knjige.Club Books

ČETRNAEST

C itavo jutro mislim na Hannu. Pocela sam opsesivno razmisljati o tome gdje je i sto radi.
Ne spavam dobro; cak i kada progutam tabletu za spavanje koju mi je prepisao lijecnik,
probudim se usred pola noci, u lokvi znoja. Zaboravila sam sto za mene znaci sreca. Koja je
definicija srece za mene kao osobu. Ovaj priljev emocija donijela mi je posljednja poruka
koju je Regina poslala Willu, u kojoj ga je upitala sto ga usrecuje. Odgovorila sam kao sto bi
odgovorio Will: moja obitelj, moj posao. Ali kada sam izasla iz lika i pocela razmisljati sto
mene usrecuje, nisam se mogla sjetiti valjanog odgovora. Znam sto usrecuje Setha i znam da
ja osjecam srecu kada je on sretan, ali ne upucuje li to na cinjenicu da sam posve izgubila
identitet kako bih se poistovjetila s njim? Postala sam ta zena – ona koju usrecuje tuđa sreca.
Osjetim razocaranje jer sam potpuno izgubila sebe. Kada me Seth pronasao u onom kaficu,
bila sam donekle u potrazi za srecom. Bila sam zelena, metaforicki receno, neiskusna.
Ponekad se pitam je li to znao i je li me upravo zato izabrao. Kako lije samo jednostavno
uvjeriti mladu zaljubljenu djevojku da moze postici emocionalno nemoguce. A poligamija je
nemoguca i za srce i za um, u svakom pogledu. Ali ja sam odlucna.
Seth i ja smo zastranili; nacin na koji me odgurnuo neki dan to dokazuje. Mozemo
pronaci put natrag jedno k drugome – samo trebam Reginu maknuti s puta.
Odlucim prosetati kako bih razbistrila glavu. Vjerojatno je pretjerano hladno, ali
predugo sam zatocena u ovom stanu sa svojim mislima. Da imam prijateljicu u blizini, stvari
bi bile drugacije. Nekoga kome bih se mogla povjeriti, nekoga od koga bih mogla skupiti
malo mudrosti. Ali ova tajna u mom braku sprecava me da razvijem ikakav znacajniji odnos.
Previse je pitanja, previse lazi koje neminovno moram izreci. Gotovo je komicno zamisliti
kako mi netko daje savjet o necemu toliko bizarnom kao sto je poligamija: Budi podrška
drugim suprugama! Zapamti, što češće mu popuši, kako bi mu bila najdraža...
Navukavsi najtopliji kaput, uvucem noge u cizme za kisu i krenem prema Westlake
Centeru. Debla drveca na trgu premazana su kobaltno plavom bojom u cast Seahawksima, a
dok se provlacim između njih, ugledam stand na kojemu prodaju kuhano vino i pecene
kestene. Danas sam vec dovoljno popila, ali nece mi nista biti od jedne case kuhanog vina.
Dok cekam u redu, uvjeravam samu sebe da su sigurno iskuhali sve vino iz tog pica.
Narucim najvecu porciju pa ponesem papirnatu casu iz koje se pusi prema trgovinama s
druge strane ceste. Spremam se prijeci cestu, kadli zacujem kako me netko doziva. Okrenem
se i pregledavam lica oko sebe, iznenađena. Ne poznajem mnogo ljudi u gradu. Skoro svi

70
 Knjige.Club Books

hodaju pognute glave zbog kise i guraju se pored mene u krdu, prelazeci maleno raskrizje
dok ja stojim na nogostupu.
A onda je ugledam, njezinu nemoguce plavu kosu naguranu ispod kape preko koje je
navukla kapuljacu jarko crvene kabanice. Izgleda neduzno i zeljno, poput hipsterske inacice
Crvenkapice. – Hej, i mislila sam da si to ti. – Lauren se priblizi, lice joj je ruzicasto ili od
napora ili od hladnoce. Spusti mi ruku na rame dok se savija kako bi povratila dah. – Trcala
sam kako bih te dostigla – kaze. – Bila si odsutna, nisi me cula kad sam te zvala.
– Oprosti – kazem, osvrcuci se preko ramena. Semafor se promijenio u crveno i
propustila sam priliku da prijeđem cestu. Super. To znaci da sam zaglavila na raskrizju s
Lauren iducih nekoliko minuta.
– Ovaj... Sto radis ovdje? – upitam.
Ocekujem da bi njezin suprug John mogao svakoga casa izviriti iz guzve, s ljigavim
cerekom na licu. John se uvijek smije, moleci svijet da ga voli. „Ja sam dobar tip! Pogledajte
kako se smijem!“ I on nosi zimsku kapu, uvijek s tri savrsene kovrce strateski namjestene
preko cela. Umorno se osvrcem oko sebe. Zadnje sto mi treba u ovom trenutku njihova je
supružnost.
– Oh, pomislila sam kako bih mogla malo prosetati po centru – kaze. – Uzeti nesto za
jelo.
– Gdje je...
– Radi – brzo odgovori. Netko se zabije u mene i kuhano vino prolije mi se po jakni.
Zateturam u nemogucnosti da uspostavim ravnotezu. Lauren me uhvati prije nego sto
padnem. Dok se uspravljam, zahvalno joj se nasmijesim.
– Opa – kaze. – Koliko si takvih vec popila?
Namjera joj je da bude smijesna i naravno da nema pojma da sam veci dio dana provela
opijajuci se, ali me nesto u njezinu glasu razljuti.
– Ne moras odmah jebeno osuđivati – prasnem. Istresem ostatak vina na plocnik i
praznu casu odnesem do kante za otpatke. Kanta je puna, smece ispada iz nje. Odlozim
praznu casu na vrh hrpe i vratim se pricekati semafor. Lauren izgleda kao da sam je
osamarila, smijesak joj je nestao s lica. Odmah osjetim krivicu. Bila je stvarno ljubazna, a ja
sam joj pljunula svoju frustraciju u lice.
– Zao mi je – kazem, uhvativsi se za glavu. – Imala sam usran dan. Cuj, jesi li mozda za
pice?
Kimne bez rijeci i iznenada, mimo svih svojih nevolja, ugledam nesto drugo na njezinu
licu. Ni ona nije sretna; nesto nije u redu. Uzdahnem. Posljednje sto mi danas treba je da
nekome drugome budem psihijatar.
– U redu onda – kazem, osvrcuci se. – Tamo ima pivnica, u onom smjeru, ili mozemo
otici u bar, tamo gdje imaju prave stvari.
Nekoliko sekundi razmislja o tome, a zatim odlucno kimne glavom.
– Prave stvari.
– Dobro – kazem. – Znam gdje su najbolja mjesta za to. Slijedi me.

71
 Knjige.Club Books

Prolazimo pored turistickih tocaka u gradu i dobro osvijetljenih restorana sve do Post
Alleyja, gdje skrenem lijevo. Moramo proci pored zida sa zvakacim gumama i Lo nabere nos
pred slatkastim smradom dopola sazvakanih guma.
– Odurno – cujem je kako govori. – Ne mogu vjerovati da je ovo turisticka atrakcija. Sto
ne valja s ljudima?
– Opet si ustogljena – dobacim joj preko ramena. Tinejdzerka nama zdesna pretvara se
da lize zvakace na zidu dok je prijateljica fotografira, a kad Lauren to ugleda, strese se.
Pjesacki se promet razrijedi i uskoro smo jedine koje hodaju ulicom. Lauren mi se
primakne kao da se boji da bi nas netko mogao opljackati.
– Koliko dugo zivis ovdje? – upitam. Usta su joj zakopana ispod sala; jedino sto viri je
njezin crveni nos.
– Cetiri godine.
Kimnem. Cetiri godine, tada si jos uvijek relativno nov u gradu. Jos uvijek pokusavas
shvatiti koje ulice treba izbjegavati i ides u lance restorana.
– Ti si rođena ovdje? – upita me.
– U Oregonu, ali moji roditelji preselili su se ovamo kad sam bila mala.
Vodim je niz jos jednu ulicicu pa stanem ispred travnatog zida. – Je li ti u redu ovo
mjesto? – upitam. Lo umorno pogleda mjesto, a zatim kimne.
Unutrasnjost bara osvijetljena je ruzicastim neonskim svjetlima koja se protezu duz
zidova i stropa. To je jedno od onih mjesta za koja biste rekli da su na losem glasu. Prvi put
kada smo dosli ovamo, Seth je rekao da lokal ima vibru pornica iz osamdesetih. Bila je to
jedna od rijetkih prilika kada smo bili skupa vani u javnosti, a dok Lauren i ja ulazimo,
shvatim kako me vodio ovamo jer je bila mala vjerojatnost da nas ovdje sretne netko koga
poznaje.
Pronađemo stol u kutu i zapocnemo s misijom oslobađanja iz okova salova i jakni.
Pokusavam je ne gledati, jer ne znam zasto ovo cinim, osim zbog necega u njezinim ocima,
necega sto se poklapa s onim sto i sama osjecam. Obecam sama sebi da cu otici na prvi
spomen naseg neimanja djece. Narucim zestice za pocetak. Treba nam nesto da probijemo
led, i to brzo.
– Sto inace pijes?
Ocekujem da kaze rosé ili sampanjac, ali hladno kaze: – Viski – pa strusi zesticu kao da
je na fakultetskoj zabavi. Fino.
Narucimo krumpirice, a do trenutka kada nam stigne hrana vec je svaka popila po tri
zestice i prilicno smo razvaljene. Lauren ne moze dokuciti kako otvoriti kecap, pa u napadu
hihotanja ispusti bocu na pod. Podigne je i krene zubima otvarati poklopac.
– A mislila si da sam ustogljena – kaze, gledajuci me preko boce.
– Pijana si – kazem joj, umacuci krumpiric u kecap i stavljajuci ga u usta. – Tvoj savrseni
zivot ne dopusta ti nista manje od ustogljenosti.
Lo zarokce. – Bas savrsen. – Zatvori oci i napravi grimasu. – Nije tako kako mislis.

72
 Knjige.Club Books

– Kako to mislis? – upitam. Znam da je popila vise nego sto moze podnijeti, ali je ne
zaustavim kada krene govoriti. Ako ce pozaliti sto mi je rekla neke stvari, moze to uciniti i
sutra, kad ja ne budem u blizini.
– Stvarno zelis znati?
– Ne bih te pitala da ne zelim – kazem. Igra se s ubrusom, kidajuci ga na pola, da bi ga
zatim zguzvala u saci. Kad ga je unistila, ubacila je lopticu od papira u casu s vodom. Gledam
kako pluta prije nego sto podignem pogled do njezinih ociju.
– Vara me – kaze. – Stalno. Uvijek idemo na putovanje nakon sto ga ulovim. Kako bi me
vratio, pretpostavljam.
Ne znam sto da kazem pa tupo zurim u nju dok ponovno ne progovori.
– Sve je samo farsa. Ja sam farsa. Mislila sam da ce stvari krenuti nabolje ako budemo
imali dijete, da ce mu biti teze razoriti nasu obitelj, ali onda mi je postalo tesko zatrudnjeti i
jos teze zadrzati bebu u svom tijelu. Sada uopce ne mogu imati djecu i to je moja stvarnost.
Posegnem preko krumpirica i praznih casa od zestice i dotaknem joj ruku – ispocetka
lagano, a zatim je primim u svoju. – Zao mi je – kazem, iako rijeci zvuce plitko i nimalo
utjesno, cak i meni samoj. – Jesi li pomisljala na to da ga ostavis?
Odmahne glavom. Nos joj je crven i vidim da je pocela plakati. – Ne, ne mogu. Volim ga.
Zbog te recenice povucem ruku i zurim u tanjur dopola pojedenih krumpirica. Taj mi je
osjecaj itekako poznat, zar ne? Pitam se trebam li otici ili pokusati popraviti stvari – sto
nikada zapravo ne uspijem. Pijana sam i inspirirana Laureninom iskrenoscu, pa kazem: –
Moj suprug ima jos dvije supruge. – A zatim osjetim kako mi vrucina nadire u lice. Ona je
prva osoba kojoj sam to rekla, a tvrdila sam da je mrzim. Smijesno je kako se stvari posloze.
Lauren se nasmije, misleci da se salim, ali zbog ozbiljnog izraza mog lica zine u cudu.
Njezina vlastita bol zaboravljena je uslijed moje sokantne ispovijesti pa posrce preko
vlastitih rijeci. – Salis se. Oh, moj Boze, ne salis se...
Djelomice osjecam olaksanje, a djelomice strah. Znam da joj nisam trebala reci, znam da
je to opasno i za Setha i za ostale zene, ali alkohol i tuga opustili su mi jezik i... Pa sad je
prekasno da to povucem.
– Ja sam poligamist – kazem kako bih joj pojasnila. – Nisam upoznala nijednu od njih, ne
zive u blizini.
– Cekaj da vidim jesam li razumjela – Lauren ulovi zrak. – Svjesno si dopustila suprugu
da te vara... S druge dvije supruge?
Kimnem. Lauren prasne u smijeh. Isprva sam uzrujana. To nije nesto cemu bi se trebala
smijati, ali onda, kao kroz maglu, vidim ono sto ona vidi i ne mogu si pomoci, pa se i sama
pocnem smijati.
– Koji smo mi sjebani par. – Rekavsi to, ustane i krene prema sanku po jos pica. Zbilja
nam ne treba jos pica, ali opet, treba nam. Kada donese pica do naseg stola, suho joj se
osmjehnem. Lauren me gleda preko ruba case s vodom – papir je uklonjen – s jednako
slabasnim smijeskom.
– Kako smo si uneredile zivote, ha? Pa, kakav je on, tvoj Seth? Je li vrijedan toga?

73
 Knjige.Club Books

– Nisam sigurna – iskreno kazem. – Mislila sam da jest, inace se ne bih udala za njega.
Ali u zadnje vrijeme osjecam se drugacije. Cak sam otisla toliko daleko da sam ih potrazila
na internetu kako bih ih spijunirala.
Ona razrogaci oci, dva ranjiva tanjura. – Ovo je kao iz filma – kaze. – Zapravo, da smo
trijezne, mislim da ti ne bih vjerovala ni jednu rijec.
– Hoces li ostaviti Johna? – upitam je.
– Hoces li ostaviti Setha? – uzvrati mi.
– Samo zelim da te druge zene nestanu.
– Amen – kaze, dizuci casu u zdravicu. Ali ne izgleda uvjereno, izgleda zabrinuto.
Rastanemo se na mjestu na kojem smo se i srele, samo sto je sada premracno da bi se
vidjela obojena stabla. Nakon sto mi obeca da nikome nece otkriti moju tajnu i ja njoj
obecam istu stvar, zagrli me kratko, ali znacajno. Dobar je osjecaj znati da netko zna, iako mi
se taj netko nikada nije sviđao. O tome razmisljam citavim putem do stana. Kao da mi je
netko skinuo teret s leđa i sada se mogu kretati s lakocom. Pitam se osjeca li se i ona
jednako. Pitam se mozemo li nekako pomoci jedna drugoj.

74
 Knjige.Club Books

PETNAEST

L ezim na kaucu i slusam tuznu glazbu: The 1975, The Neighborhood, Jule Vera. Oci su mi
zatvorene; mamurluk mi je obuzeo i glavu i zeludac. Okrenem se na stranu, drzeci oci
zatvorenima. Zadivljujuce je kako vise nema povratka kad jednom otvoris vrata. Mozes
jedino biti spremna na sve dok te usisava sve dublje i dublje. Regina i Hannah, Regina i
Hannah – one su jedino o cemu mogu misliti. Slazem u glavi sve sto znam o njima,
odmjeravam nase mane, promatram ih kroz povecalo. Jutros sam poslala poruku Hanni,
samo da cujem kako je, ali nije odgovorila. Ona mi je saveznica, a da nije toga ni svjesna.
Imam osjecaj da su nase sudbine međusobno isprepletene. Pitam se pomisli li ikada na to da
se rijesi Regine.
Regina je uspjesnija nego sto cu ja ikada biti, ima vise samopouzdanja. Hannah je mlađa,
zgodnija. Ja sam negdje u sredini, medijan koji uravnotezuje ekstreme. Seth mi je ovoga
tjedna poslao vise poruka nego inace – trudi se.
Oko podneva ustanem s kauca i krenem u kupaonicu. Nakon sto izađem ispod tusa,
promatram se u zrcalu i pokusavam shvatiti sto Seth vidi kada me pogleda. Niska sam,
nimalo sicusna kao Regina, sirokih kukova i punih, misicavih bokova. Grudi mi ispadaju iz
svake majice koju odjenem, a bez grudnjaka slobodno vise. Svaka od nas tri ima drugaciji tip
tijela, a opet nas sve zeli isti muskarac. Nesto ne stima. Svaki muskarac ima neki tip zene, zar
ne? Narocito muskarac poput Setha, kojemu se sviđa Mary-Kate Olsen, ali ne i Ashley –
definitivno ne Ashley, rekao bi.
Njegov tip bila bi Regina, s obzirom na to da je nju prvu ozenio. Ali zar se nismo svi u
svojim dvadesetima jos uvijek trazili? Mozda je u međuvremenu otkrio da sam ja njegov tip.
To su samo puste zelje kada si jedna od njih tri. Jednom mi je rekao da ga je na toj zabavi
privuklo sve na Regini, dovoljno da joj priđe unatoc velikim sansama da bude odbijen. I ja
sam ga privukla – nacin na koji je flertovao sa mnom, ociju punih necega sto sam iscitala kao
pozudu. Ne znam kako je upoznao Hannu i zelim to saznati. Reginina fotografija bljesne mi
pred ocima. Visoka, mlađa plavusa koja stoji pored nje – je li to Hannah? Jesu li se
poznavale? Mogu pricekati da odem u Portland na sastanak s Reginom ili mogu saznati
odmah.
Da, to je dobra ideja – malo detektivskog posla da me zaokupi. Ponovno posaljem
poruku Hanni, a prije nego sto mi uopce odgovori, vec ubacujem odjecu u malu putnu torbu.

75
 Knjige.Club Books

Ako je zauzeta, mogu sama dalje njuskati. Na moje olaksanje, odgovori mi na poruku,
odusevljena sto dolazim. Predlozi mi da se nađemo na veceri pa odemo u kino. Mora da sam
luda sto idem na veceru i u kino s drugom suprugom mog supruga. Neki bi mogli reci da
sam uhoda, neki da sam poludjela, ali je li to uopce bilo vazno? Od ljubavi ljudi polude,
pomislim zatvarajuci torbu. Pretpostavljam da ce se odluciti za romanticnu komediju, nesto
lagano i seksi. Zene njezinih godina jos uvijek na svijet gledaju kroz ruzicaste naocale.
Umjesto toga, pita me volim li horore. Malo sam zatecena. Ne volim ih, naravno, ali
kazem da ih volim. Zelim vidjeti sto ima na umu, sto je zabavlja. Njezina sarmantna
povijesna kuca i savrseno slozen pladanj s mesom i sirom ne odaju dojam ljubiteljice
koljackih filmova. Kaze mi kako igra neki psiholoski triler koji bi zeljela pogledati; u njemu
glumi Jennifer Lawrence. Pitam je li joj omiljeni film Šesto čulo, a ona odgovori kako ga nije
gledala. Taman izlazim iz garaze. Nisam koncentrirana i netko mi potrubi. Šesto čulo; tko nije
gledao Šesto čulo, pogotovo ako se naziva ljubiteljem horor– filmova? Toliko je mlada.
Napustam Seattle nesto iza podneva sa svjezom kavom u drzacu za case i veselom
glazbom koja dopire iz zvucnika. Oh, kako se stvari mijenjaju iz sata u sat. Raspolozena sam,
radio svira pjesme iz osamdesetih, a ja pjevam uz njih. Ako budem brzo vozila, imat cu
taman dovoljno vremena da sc prijavim u hotel i osvjezim prije nego sto se nalazim s
Hannom na veceri. U trbuhu osjetim nalet uzbuđenja, ne samo zbog cinjenice da bih mogla
doznati nove informacije o nasem suprugu nego i zbog toga sto cinim nesto drugo osim da
sjedim na kaucu i cekam Setha. Cekanje, cekanje – citav zivot svodi mi se na cekanje.
Promet prema susjednom gradu srecom nije gust i ostvarim dobro prolazno vrijeme.
Seth bi me zvao demonom brzine; pritiskao bi nevidljivu kocnicu na svom suvozackom
mjestu kada bih ga cinila nervoznim. Kada stignem u hotel, bacim stvari na krevet i odjurim
pod tus. Ponijela sam samo dva kompleta odjece: jedan za povratak kuci sutra, a jedan za
veceras. Sada, dok gledam u smeđu vestu, svileni top bez boje i traperice, pozelim da sam
ponijela nesto s vise boje, nesto sto privlaci paznju. Izgledat cu obicno i dosadno pored
Hanne, koja zbog svoje figure izgleda poput gazele, dok mene moje velike grudi cine
punasnijom nego sto jesam. Od stresa trljam tkaninu među prstima. Naposljetku shvatim da
sam vec neko vrijeme u stanju stresa i da necu stici osusiti kosu. Kosa mi se na zraku
oblikovala u neuredne valove. Dajem sve od sebe da ih ukrotim, ali na kraju moram ici.
Vrijeme u Portlandu bolje utjece na raspolozenje nego ono u Seattleu. U zraku nema
magle, samo miris ispusnih plinova i marihuane. Hannah otvori vrata nakon mog prvog
kucanja, s vedrim osmijehom na licu. Pretjerano vedrim. Brzinski je zagrlim, a onda je
ugledam – tamna masnica proteze joj se preko jagodicne kosti, bolesno zelene boje, poput
juhe od graska. Pokusala ju je prekriti sminkom, ali na njezinoj svijetloj kozi boja se
zabrinjavajuce jarko vidi.
– Samo da uzmem jaknu – kaze mi. – Uđi na trenutak.
Uđem u predvorje, nesigurna trebam li spomenuti masnicu ili se pretvarati da je
napravila odlican posao kad ju je isla prekriti, kao sto se vjerojatno nadala. Ogledam se oko
sebe u potrazi za fotografijom koja je prosli put visjela pored vrata – barem je ona tako

76
 Knjige.Club Books

rekla. Na njezinu mjestu stoji uokviren presani cvijet maka. Rastuzuje me. Presano cvijec e
predstavlja pokusaj ocuvanja necega sto je nekoc bilo zivo. Ocajno je i usamljeno.
– Sviđa ti se? – upita silazeci niz stube. – Pronasla sam ga na buvljaku. Oduvijek sam
zeljela napraviti jedan, ali nikada nisam imala vremena.
– Sviđa mi se – slazem joj. – Nije li tu prije stajala obiteljska fotografija?
Hannah pocrveni pod mojim pogledom. – Da – kaze, a zatim se naglo okrene od mene.
Pomislim na prazan ormaric na poslu i shvatim kako igra istu igru kao i ja. Sakriva
supruga; izbjegava pitanja. Ali masnice? Nikada nisam morala sakrivati masnice. Pomislim
na svoje uho pa odsutno podignem ruku i prstom prijeđem preko njega. Prije te noci kada
me gurnuo, nikada ne bih pomislila da bi Seth mogao nauditi zeni. Cak sam mu i nakon te
noci pronalazila opravdanja, krivila sebe. Ali Hannine masnice ne mogu se poreci. Potisnem
pitanja u grlu sve dok ne osjetim kako me guse.
– Hej, hajde da svaka ide svojim automobilom, da se ne moras vracati skroz ovamo
nakon filma – predlozi. Kimnem, pitajuci se postoji li neki drugi razlog za to. Veceras je
njezina noc sa Sethom; on ce doci kasno, nakon sto ode od Regine. Mozda nije htjela da on
sazna kako je pronasla prijateljicu. Prijateljica bi je pitala za masnice, prijateljica bi joj
ukazala na supruga.
Vozim iza njezina terenca, stezuci volan toliko jako da su mi zglobovi pobijeljeli.
Prođemo centar, trg na kojemu se nalaze kamioni s hranom, trgovine, ljude u grupama, svi
nestaju iza nas. Jedva ih primjecujem. Zaokupljena sam razmisljanjem.
Taman smo stale pred restoranom, kadli mi stigne poruka od Setha.
„Bok. Gdje si?"
Zbunjeno zurim u poruku.
Sest je sati. To znaci da bi Seth trebao biti kod Regine. Postoji nepisano pravilo da ne
saljes poruke jednoj zeni kada si kod one druge.
„Na veceri s prijateljicom“, odgovorim.
„Zgodno. S kojom prijateljicom?“ Najezi mi se koza na rukama. Seth nema naviku
ispitivati me. Zapravo, nikada nije pitao za moje prijateljice, osim kako bi me upozorio da im
ne govorim nista o nama.
„Gdje si ti?“ Ako ce on zabadati nos, onda i ja imam pravo na to.
»Kod kuce.“
To je zanimljiv odgovor, pomislim. Narocito zato sto ima tri kuce.
Hannah prilazi mom automobilu, vec se parkirala. Gurnem mobitel duboko u torbicu i
izađem iz automobila kako bih joj prisla.
Seth ce morati pricekati. Bit ce to dobrodosla promjena, s obzirom na to da sam inace ja
ta koja ceka. Zanimljivo je kako mi postane manje bitan kad sam s Hannom.
– Spremna? – Hannah se naceri. Restoran koji je odabrala podsjeca me na talijanski
lokal u koji me Seth odveo prvi put kada mi je rekao za svoju suprugu. Cim smo usle, prilazi
joj netko za koga zakljucim da je voditelj. Dojuri pozdraviti i petlja oko nje dok nas vodi
prema stolu. Hannah mu zahvali i on odjuri u kuhinju kako bi nam donio posebno predjelo.

77
 Knjige.Club Books

– Odakle te poznaju? – upitam je nakon sto joj konobar mahne.

– Oh, cesto dolazimo ovamo. – Pod mi pretpostavljam da misli na sebe i Setha.
Primijetim kako stranu s masnicom okrece na drugu stranu kako bi svaki put kada
podigne glavu prema njima, oni mogli vidjeti samo zdravo oko. Kada narucimo jelo, konacno
je pitam ono sto me muci citavu vecer.
– Hannah, odakle ti ta masnica?
Podigne ruku kao da ce je dotaknuti, a zatim je spusti u krilo.
– Ako mi kazes da si se zabila u vrata ili udarila o kuhinjski ormaric, necu ti vjerovati, u
redu? Zasto mi onda ne bi rekla sto se stvarno dogodilo?
– Znaci, zelis da izmislim nesto? – upita, podignuvsi obrvu.
Zagrizem usnicu, razmisljajuci sto da kazem. – Ne. Ali zelim da mi vjerujes – pazljivo
kazem. – Sam Bog zna da sam u zivotu donosila neke glupe odluke pa mi ne pada na pamet
da te osuđujem.
Ubrusom obrise usta i otpije dugacak gutljaj vode. – Stvarno, kao da bas zelis da
priznam nesto skandalozno – kaze.
– Posljednji put kada smo se vidjele, rekla si mi da ti je suprug sakrio kontracepcijske
pilule kako bi zatrudnjela. To mi zvuci prilicno manipulativno i kontrolirajuce. Samo
provjeravam.
Pogleda dolje prema svojim rukama, koje su sada pazljivo sklopljene na stolnjaku.
Izgleda potpuno smireno i pod kontrolom, ako zanemarimo masnicu u obliku slova U ispod
njezina oka. Zurim u nju kao da cu je mislima natjerati da mi sve prizna. Ako je Seth tuce,
moram to znati. Moj Boze, bilo bi tesko povjerovati, ali...
– Moj suprug... – Grize unutrasnjost obraza. Zelim je potaknuti da nastavi, ohrabriti je
da mi se povjeri, ali se bojim da ce se carolija rasprsiti, a ona se potpuno zatvoriti ako bilo
sto kazem, stoga odlucim cekati.
– Ima naglu narav. Ponekad... – Glas joj posrce, kao da nije sigurna kako da to objasni. –
Mislim da ga je proslost obiljezila vise nego sto je voljan priznati. Ali uvjeravam te da me ne
tuce. – Zapela sam na dijelu njezina objasnjenja gdje spominje njegovu proslost. Zna li ona
nesto sto ja ne znam?
– Njegova proslost? – prekinem je. – Kako to mislis?
Uspijem zadrzati neutralan izraz lica, ali osjetim kako mi se obrve spajaju, a celo se zeli
nabrati od brige.
Hannah procisti grlo, i to vrlo damski. Jedva to mogu podnijeti; zelim da mi odmah kaze
sve. U trbuhu mi se vec stvara ogroman cvor ljubomore zbog toga sto ona zna nesto sto je
meni nepoznato.
– Pa – konacno kaze. – On dolazi iz velike obitelji...
Ne seri, pozelim reci.
– Netko iz njegove obitelji... Pa netko ga je jako povrijedio.
Odmahnem glavom. – Na koji nacin ga je povrijedio?
– Oh, ne znam – kaze Hannah i vidim da je vec pozalila sto mi je uopce ista rekla. –

78
 Knjige.Club Books

Tukao ga je iz zafrkancije, maltretirao. Kada to ovako kazem, zvuci bezazlenije nego sto je
stvarno bilo...
Zbunjeno zurim u nju. Znaci Setha je zadirkivao netko od brace? Sto je tu neobicno?
Moja sestra je jednom bacila moju najdrazu lutku u kamin i uzivala gledajuci me kako
placem.
Ona priceka dok ne ode konobar koji joj toci vodu, a zatim se nagne prema meni. – Imao
je starijeg brata koji je psihopat – prosapce. – Radio bi mu grozne stvari. Drzao bi ga
potopljenog u kadi punoj vode sve dok ne bi pomislio da umire. Zavlacio bi mu se u sobu
nocu i... Pa... Dirao ga.
Gledam je u nevjerici. – Bio je zlostavljan? – Pretrazim svoja sjecanja u potrazi za bilo
cime sto je Seth ikada rekao o svom bratu. Ali istina je bila da je rijetko govorio o njemu;
nisam znala ni kako se zove. Osjetim val mucnine; ja nisam bila vazna. Sa mnom nije
podijelio svoju bol. Popijem jedan dugacak gutljaj vode u nadi da Hannah nece primijetiti
moj izraz lica.
Ona ignorira moj ispad i brzo se osvrne oko sebe da vidi je li nas netko cuo. Nema
nikoga u neposrednoj blizini, pa se opusti.
Nestrpljiva sam s njom. Jebes sto drugi misle u ovakvom trenutku. Srce mi luđacki tuce i
osjetim kako mi se sadrzaj zeluca uspinje u grlo. Ako je to istina, zasto mi nije rekao? Dok
gledam Hannu, njezine savrsene jagodicne kosti i pune usne, koje je napucila prema meni u
izrazu neodobravanja, osjecam se izdano i povrijeđeno. Ona to vidi na mom licu, jer u
iducem trenutku posegne za mojom rukom preko stola. Njezno je stiscuci, promatra me
svojim velikim plavim ocima.
– Jesi li dobro? – upita. – Jesam li rekla nesto sto te uzrujalo?
– Ne, nimalo. Samo... To je tako grozno... – Pokusam se sto njeznije izvuci iz njezina
stiska, zadrzavsi smijesak na usnama. Mrzim je u ovom trenutku. Cini se da je progutala
moju laz, jer me odmah pusti, povlaceci svoju ruku u krilo.
– Koliko dugo je to trajalo? – upitam.
– Gotovo citavo njegovo djetinjstvo, s povremenim prekidima. Sve dok njegov brat nije
otisao na koledz.
– Znaci, ponekad radi stvari... Iz ljutnje zbog onoga sto mu je brat ucinio?
– Ne. Da. Ne znam. Svađamo se poput svih bracnih parova i ponekad stvari zbilja
eskaliraju. Osamarila sam ga – prizna. – Kasnije sam se osjecala grozno, naravno. A on mi je
zgrabio ruku kako to ne bih ponovila; te si masnice vidjela prosli put. – Odvrati pogled,
posramljena.
U tom trenutku osjetim potrebu da joj sve kazem. O tome tko sam i sto sve znam o njoj i
Regini. O tome kako me gurnuo i kako se nikada nije ispricao, zbog cega sam zakljucila da
nije bio svjestan sto je ucinio. Zar ne bi sve bilo jasnije kada bismo stavile sve karte na stol?
Ja bih sigurno bolje razumjela Setha. Ili mogu jednostavno pitati Setha o tome, ali onda bi
znao da sam razgovarala s Hannom.
– A sto je s masnicom ispod tvog oka? – Progutam emocije koje su mi se zaglavile u grlu

79
 Knjige.Club Books

poput ogromnog komada kruha i pogledam je ravno u oci.

– Nije to sto mislis. Nesto sam preuređivala po kuci i naletjela na otvoren kuhinjski
ormaric. Stvarno. On samo postane razdrazen, povucen... Treba mu vremena za sebe, znas?
Ponekad mislim da je to zato sto je stalno okruzen ljudima. – Cvrsto stisne usnice. Pokusam
s novom taktikom. Naposljetku, dosla sam ovamo u potrazi za informacijama, iako mozda ne
bas o njegovoj mracnoj strani.
– U redu, reci mi njegove dobre strane, ono sto volis na njemu. – Ohrabrujuce se
nasmijesim dok Hanna grize usnicu. – Naposljetku, nosis njegovo dijete. Mora postojati
nesto sto ti se sviđa...
– Naravno, da, naravno. – Cini se da joj je laknulo sto sam promijenila temu u nesto
ugodnije.
Primijetim trenutnu promjenu na njoj. Kada Hannah govori o Sethu na ovaj nacin, oci joj
zasjaju i usne joj se razvuku u osmijeh potpuno opcinjene mlade djevojke. Prepoznajem
simptome, cesto sam ih viđala kod sebe.
– Sarmantan je i drag. Razmazio me, uvijek pita trebali mi nesto i jesam li dobro. Kupio
mi je knjigu s djecjim imenima i voli cuti moje ideje... Male stvari... – Sjecam se kako mi je
Seth pricao o knjizi s imenima i kako Hannah – odnosno Ponedjeljak, kako ju je zvao – zeli
sina.
– Zabavan je – nastavi. – Voli se saliti i smijati. To stvarno volim kod njega.
Jesam li ikada pomislila da je Sethov smisao za humor njegova jaca strana? Ja sam ona
koja je dovitljiva u nasoj vezi, uvijek dobacujuci nesto dok se on smije.
– Dobro – kazem kada napravi stanku. – To su sve divne stvari. – Kimne, ohrabrena, i
cini mi se da joj se oci napune suzama, ali tada ponovno dolazi konobar kako bi nam do–
tocio vode.
– Mozemo li promijeniti temu? – upita me nakon sto je konobar otisao.
– Naravno – nasmijesim se. – Gdje je on veceras? – Ne znam zasto to pitam. Kada mene
pitaju gdje mi je suprug, uvijek zastanem prije nego sto izmislim neku jadnu ispriku.
– On je... Trebao bi biti kod kuce – kaze. – Rekla sam mu da cu veceras biti vani.
– Smeta li mu sto imas prijateljice?
– Ne zna nista o tome – kaze. – Vrlo je zastitnicki nastrojen kada su u pitanju ljudi s
kojima provodim vrijeme.
Ne promakne mi kako su joj oci pobjegle ulijevo, u potrazi za pravim odgovorom...
Najlaksim odgovorom.
Kimnem, ali ne mogu si pomoci da se ne pitam pokusava li ona to rijesiti probleme s
njim ili sama sa sobom, pokusavajuci biti zena kakvu on zeli. Toliko je mlađa od mene, skoro
kao ja kada sam upoznala Setha u onom kaficu. Da me tada netko pokusao upozoriti,
nasmijala bih se i odmahnula rukom. Seth je dobar covjek, usredotocen na obitelj; ako bi
ponekad bio lose raspolozen, to bi bilo u redu.
Hrana nam stigne prije nego sto uspijem dodatno razmisljati o tome. Ostatak vecere
provedemo razgovarajuci o banalnim stvarima, a kada stigne vrijeme za desert, ustanem

80
 Knjige.Club Books

kako bih otisla na toalet. Osjetim njezin pogled na sebi dok odlazim od stola. Voljela bih
znati o cemu razmislja.

81
 Knjige.Club Books

ŠESNAEST

K ad se vratim iz toaleta, Hanne nema. Zurim u prazan stol, u trbuhu mi kljuca

razocaranje. Nas konobar ceremonijalno uklanja nase case kada podigne pogled i
ugleda me. Sramezljivo se naceri, slijezuci ramenima i zakoracivsi unatrag.
– Mislio sam da ste otisli – kaze. – Istrcala je van u zurbi.
Kada se priblizim, vidim da je platila racun gotovinom i ostavila poruku na poleđini
mog ubrusa. Uzimam ga u ruke mrsteci se. Zasto bi tako iznenada otisla? Zar ju je nas
razgovor toliko uplasio? Mozda je Seth nazvao i pozvao je kuci. Rijeci su u obliku zvrljotine;
olovkom je probila ubrus na nekoliko mjesta. Morala sam otići, pozlilo mi je. Drugi put ćemo
u kino.
I to je to? Okrecem ubrus u ruci, nadajuci se detaljnijem objasnjenju, ali na njemu je
samo ostatak ruza koji sam ostavila ranije kada sam obrisala usta.
– Je li izgledala kao da joj nije dobro? – upitam konobara. Ceka da odem kako bi mogao
uzeti novac i pripremiti stol za nove posjetitelje.
– Ne bas. – Slegne ramenima.
Izvadim mobitel kako bih poslala poruku.

„Sto se dogodilo? Tmasto si otisla bez pozdrava?“

„Nisam se dobro osjecala. Morala sam pobjeci.“

Pomislim da je nastavim ispitivati, ali se predomislim. Vec sam je dovoljno isprepadala sa

svojim pitanjima. Vjerojatno je bolje da sve pustim na miru. Mozda je zbog bebe, podsjetim
se. Jos uvijek je u prvom tromjesecju. Meni je bilo uzasno zlo prvih pet mjeseci dok sam bila
trudna; pod u kupaonici postao je moje stalno prebivaliste. Odagnam sjecanja, jer su poput
hladnog noza koji probija moju tanku koprenu kontrole. Ako budem previse razmisljala o
tome, ja cu...
Pomislim da odem sama u kino, ali sto vise razmisljam o tome, sve vise shvacam koliko
sam umorna – uvidim kako se jedino zelim odvesti natrag u hotel.
Dok cekam da mi netko preuzme automobil na hotelskom parkiralistu, nervozno
lupkajuci prstima po upravljacu, nesto me pocne kopkati. Sethove poruke od ranije bile su
izrazito cudne – njihov ton bio je neobican. Je li moguce da me vidio s Hannom? Odlucim se

82
 Knjige.Club Books

na brzinu provesti pored Hannine kuce. Samo da vidim je li joj automobil tamo. Nema
nikakve stete u tome. Odmahnem posluzitelju kada priđe mom automobilu i projurim pored
njega, ignorirajuci njegov osuđujuc pogled. Dvadeset minuta. Trebat ce mi najvise dvadeset
minuta kako bih spijunirala Hannu i svog supruga. Uzbuđenje mi prostruji tijelom kad
projurim kroz zuto svjetlo na semaforu, zeljna cim prije stici do njihova cudnog doma.
Vidim da nije kod kuce i prije nego sto stignem pred nju. Prozori su zatamnjeni i
bezivotni, a njezin automobil nije na svom uobicajenom mjestu uz plocnik. Razmatram
mogucnost da se prisuljam kuci i zavirim unutra, ali jos uvijek je dovoljno rano i netko od
susjeda mogao bi me vidjeti.
Sranje. Sranje.
Je li moguce da je napustila restoran i otisla ravno u bolnicu? Veceras to nikako ne mogu
doznati. Krenem nazad prema hotelu, osjecajuci se porazeno. Nesto se događa i imam
osjecaj da sam ja jedina osoba u ovom braku koja nema pojma sto.

Tu noc nisam gotovo uopce spavala. Nisam mogla utisati um i u glavi su mi se rojile ruzne
misli. Ako ne pronađem nacin da se naspavam, i to brzo, morat cu posjetiti lijecnika. Pravo je
mucenje lezati budna pola noci, umorna, ali nesposobna iskljuciti mozak. Oko pet ujutro
utonem u grcevit san, probudim se u sedam i na mobitelu zateknem glasovnu poruku od
Hanne. Preokrenem se na leđa, pitajuci se zasto telefon nije zvonio, a onda se sjetim da sam
ga utisala prije odlaska u restoran. Moja dva sata sna bila su protkana nocnim morama –
netko me proganjao i na kraju ulovio. Ne sjecam se detalja, ali osjecaji koje su izazvale ne
izlaze mi iz glave. Preslusam poruku, s licem napola pokrivenim poplunom dok skiljim
prema svjetlu koje se probija kroz zastore. Hannin glas podrhtava pa priblizim telefon uhu
kako bih razumjela sto govori.
– Uzasno sam uplasena. – Glas joj drhti i zvuci kao da ispuhuje nos. – Posvađali smo se.
Ne osjecam se sigurno. Jednostavno... Ja... – Glas joj se odsijece kao da je izgubila signal
usred poziva.
Odmaknem telefon od lica i vidim da se poruka jos uvijek vrti. Vrativsi ga na uho,
napnem se da cujem hoce li reci jos nesto.
– Ostaviti... Na miru... On je... – Ponovno se prekine, ovaj put konacno. Proklet bio moj
signal.
Nekoliko minuta lezim nepokretna, njezine rijeci odzvanjaju mi u glavi. Seth. Posvađala
se sa Sethom i sada se boji. Sto je ucinio da ju je uplasio? Prebacim ruku preko ociju. I ja sam
bila uplasena, zar ne? Sve od njegova... Izljeva, postao je sve vise nepredvidljiv. Ako kazem
nesto krivo, hoce li to uciniti opet? Ako nazovem Hannu, nepovratno cu se uvaliti u tu... U tu
situaciju. Vise mu necu moci pronalaziti isprike. Morat cu priznati da je ono sto mi je ucinio
bilo namjerno. Ja sam bila ta koja je potrazila Plannu, ja sam pred njom skrivala istinu o sebi.
Mozda je vrijeme da joj kazem kako je Seth i moj suprug. Preokrenem se na trbuh i zabijem
lice u jastuk. Nazovem Annu.
– Sto ima – kaze kada se javi. Ne odbija me njezin kratki pozdrav; takva je Anna.

83
 Knjige.Club Books

– Hej – kazem. – Trebam moralno savjetovanje.

– Jesi li licem zagnjurena u jastuk?
I Anna zna kakva sam ja. Podignem glavu kako bi me bolje cula.
– Ne vise – kazem.
– Jao meni, jesi li sigurna da ti ja trebam davati moralne savjete?
– Ne, ali nemam nikoga drugog pa te molim da postanes moralna i das mi savjet kakav
bi Melonie dala tebi. – Melonie je Annina majka, psihologinja koja je veci dio nasih
tinejđzerskih godina provela promatrajuci nas kao da smo znanstveni projekti, secirajuci
sve sto smo radile. Tada smo smatrale kako je to zastrasujuce i uzbudljivo u isto vrijeme. U
tinejdzerskoj dobi, vecina odraslih nije zainteresirana za detalje tvojih razmisljanja, osim
kako bi ti rekli da je to sto mislis pogresno. Ali Melonie je bila drugacija. Bodrila bi nas
govoreci nam kako prozivljavamo vlastitu pustolovinu, istrazujemo svijet. Zbog nje nam se
samounistenje cinilo normalnim, tako da smo se mi unistavale bez osjecaja krivice. Sada se
pitam koliko je to bilo zdravo: odrasla osoba koja nas potice na to. I evo me sad, kao odrasla
osoba trazim jednaku vrstu uvjeravanja, trazeci najbolju prijateljicu da mi da odobrenje kao
sto je to nekad cinila njezina majka.
– U redu – izdahne Anna. – Raspali, pretvorila sam se u Melonie.
– Imam novu prijateljicu, upoznala sam je preko nekoga – dodam, jer znam da ce Anna
pitati. – Vec sam prije vidjela na njoj neke masnice, ali nisam tome pridavala paznju, a onda
mi danas ostavi poruku na telefonu u kojoj mi kaze da se posvađala sa suprugom i da se boji.
Trebas znati dvije stvari: trudna je i prilicno dobro poznajem njezina supruga, koji se ne cini
kao tip koji mlati zenu.
Anna uzdahne. Mogu je zamisliti kako sjedi za kuhinjskim stolom dok se ispred nje
hladi salica njezine odvratne instant-kave – vise voli mlaku nego vrucu kavu. Kada je
frustrirana, glezanj njezine prekrizene noge mlatara amo-tamo, a ukras koji nosi oko njega
sjaji se na njezinoj maslinastoj kozi.
– Kao prvo – zapocne – zivo mi se jebe koliko lik nevino djeluje, jer ako zena ima
hrabrosti reci da se boji, onda se jebeno događa nesto sto je plasi. Ne trebas se previse
mijesati, ali mozes joj dati poticaj da ga ostavi. Svi samo cekamo da se netko zauzme za nas,
zar ne? Sve i da je to samo jedna osoba, pruza ti snagu.
Zagrizem usnicu. Anna je u pravu. Uspravim se u krevetu, privukavsi koljena na prsa i
obgrlivsi ih rukama. Ovo je tako sjebano. Razdvajam njezinu i svoju pricu, a da nisam ni
svjesna toga.
– Ali sto ako ona od muhe radi slona? Mislim, poznajem tipa. Stvarno je dobar...
– Ne budi glupa. Zupljani su uvjereni da poznaju svog zupnika, tetke su uvjerene da
poznaju svoje muzeve, dok oni u međuvremenu zlostavljaju djecake iza zatvorenih vrata.
Mozemo li zaista poznavati nekoga?
Sjetim se sebe i svega onoga sto moja najbolja prijateljica ne zna o meni, pa pognem
glavu. Anna je u pravu, zar ne? Mozda se svi pretvaramo da je sve u redu i onda kad nije.
Gurnuo me, pomislim. Mogu pokusati prepraviti tu pricu, okriviti sebe, naci opravdanje za

84
 Knjige.Club Books

svog supruga, ali gurnuo me.

Anna i ja cavrljamo jos neko vrijeme, a kada nastupi zastoj u razgovoru, zahvalim joj se i
kazem kako moram ici. Pozdravi me oklijevajuci, kao da sumnja u to jesam li joj rekla sve, pa
mi zeli dati priliku da priznam. Natjerala me na razmisljanje. Brzo prekinem vezu i krenem u
kupaonicu kako bih se otusirala.
Nazvat cu Hannu i reci joj sve. Zajedno bismo mogle... Sto? Ostaviti Setha? Pronaci
Reginu kako bismo je pitale je li Seth ikada bio agresivan prema njoj? Nije vazno. Mozemo
skupa pristupiti mogucnostima. Kao tim. Planiram sto cu joj reci dok nanosim sampon na
kosu i dopustam vrucoj vodi da ispere dio napetosti iz mojih ramena.
Kada se zamotam u rucnik i sjednem na rub kreveta, nazovem je. Nervozna sam. Grizem
usnicu. Zvoni sest puta prije nego sto zacujem njezin glas: „Hej, Hannah je. Ostavite poruku!“
– Hej, Hanna. Ja sam. Brinem se za tebe, nazovi me cim dobijes poruku. Vozit cu natrag u
Seattle pa se iduca dva sata mogu javiti u svakom trenu. U redu, bok.
Pokrenem se kako bih se odjenula i skupila stvari, pogledavajuci telefon svakih nekoliko
minuta kako ne bih propustila njezin poziv, ali zaslon ostaje zatamnjen, a telefon tih.
Nazovem ponovno i ovaj put prebaci me direktno na govornu postu.
– Prokletstvo, Hannah! Nazovi me! – Ispustim zvuk frustracije dok odmicem telefon od
uha, a onda shvatim da nisam jos prekinula poziv. Super. Zaguram mobitel u dzep, uzmem
torbu i uputim se prema predvorju.
Jos jednom se provezem ispred njihove kuce, ali nijedan od automobila nije tamo. Ne
znam sto bih ucinila, pa se odlucim vratiti kuci. Mogu se vratiti ako me bude trebala. Ali
cetiri sata kasnije ulazim u garazu ispod svoje zgrade, a od nje ni traga ni glasa. U prometuje
bila nemila guzva. Gladna i punog mjehura, trpjela sam umjesto da izgubim mjesto u
nepreglednoj koloni zaustavnih svjetala. Nosim svoje stvari u dizalo, a zatim i u stan, nogom
zatvarajuci vrata za sobom. Spustim torbicu pored vrata i otrcim u kupaonicu.
Izađem gladna i zedna, spremna poharati hladnjak, a onda ugledam nekoga kroz vrata
spavace sobe. Stane mi srce i uhvati me panika. Gdje mi je telefon? U predvorju gdje sam
spustila torbicu?
Okrenem se u potrazi za znakovima da se radi o mojoj majci, koja obicno svoje stvari
ostavi na kuhinjskom pultu kada dođe, hrpu dizajnerske koze. Ali sve je onako kako sam
ostavila, sve do razasutih mrvica od peciva pored tostera. Cujem kako se netko pomaknuo,
noge kako se vuku po sagu, a onda iznenada ugledam Setha kako stoji u kuhinjskom
dovratku. Polozim ruku na srce, koje mi bolno udara u prsima, lagano se savijem u struku i
pocnem se smijati.
– Mislila sam da je netko provalio – kazem. – Uplasio si me.
Treba mi minuta kako bi mi neke stvari sjele na svoje mjesto: prvo, danas nije cetvrtak;
drugo, Seth se ne smijesi; trece, na zglobovima njegove desne sake nalaze se zavoji.
Navlazim usne, mozak mi luđacki radi. On zna! pomislim. Mora da je zato ovdje, da me
pozove na red. Nisam lazljivica. Izbjegavanje, da, ali ako me izravno upita o Hanni, reci cu
istinu.

85
 Knjige.Club Books

Oci mi putuju do njegova lica i na trenutak nijedno od nas dvoje ne govori. Natjecanje je
to u zurenju, a ja ne zelim sudjelovati.
– Sto radis ovdje? – kazem konacno.
Oci su mu umorne i tupe, nema normalne nestasnosti svojstvene mom Sethu. Moj Seth!
Umalo se nasmijem. Vise ne znam tko je to. Iznenada se osjecam prestravljeno.
Na moje pitanje odgovori mi pitanjem. – Gdje si bila?
Pat pozicija, dakle. Tko će prvi odgovoriti?, pomislim.
Okrenem se prema hladnjaku, sjetivsi se da sam zedna, pa uzmem bocu vode s police.
Ponudim jednu Sethu prije nego sto zatvorim vrata, pruzajuci mu bocu. Kimne, i dalje
kamenog izraza lica. Bacim mu bocicu i naslonim se na pult dok odvrcem cep i pijem.
– Bila sam s prijateljicom, rekla sam ti.
– Znam sto radis – kaze.
Prvi put primijetim njegovu odjecu, traperice i pulover koje sam oprala prosli tjedan.
Stvari koje pripadaju ovom stanu.
– Jesi li tu od sinoc? – To mi nije palo na pamet sve dok nisam vidjela odjecu. Zar je
dosao ovamo nakon svađe s Hannom i vidio da me nema?
– Da – rekao je.
– Zao mi je. Nisam znala, inace bih dosla kuci. Zasto nisi nazvao?
Seth me i dalje gleda, a meni se okrene zeludac. Ima snazna, cetvrtasta ramena, poput
covjeculjka iz lego-kocki. Zene padaju na njegova ramena, ali mene trenutno samo plase.
Koliko bi me jako boljelo da me udari? Koliko je jako udario Hannu? Zamislim njezino tanko
tijelo i mlijecnu kozu – jedan udarac i bila bi sva krvava i puna masnica. Beba!, panicno
pomislim. Njegove oci istrazuju mi lice, ali u njima nema preklinjanja; samo tvrdoca od koje
zadrhtim. To je njegov nacin: kopa, a da zapravo ni ne postavi pitanje. Mi smo u sluzbi
njegova zadovoljstva.
Podignem bradu, toliko sam ogorcena. Nesto se promijenilo u meni. Jesu li trebali
dani...? Tjedni...? Ne mogu tocno odrediti ni kada ni kako, ali ako je promjena vidljiva meni,
definitivno je vidljiva i mom suprugu, koji me gleda kao da imam egipatske hijeroglife
tetovirane na licu. To je mana svih muskaraca; ocekuju da cete zauvijek ostati iste, pouzdane
krave, ali zene se citav zivot mijenjaju. Nasa promjena moze vam ili ici u korist ili vam biti na
stetu, ovisno o tome kako se odnosite prema nama. Moja promjena ide njemu na stetu, iako
osjecam kako me tezina moje ljubavi prema njemu pokusava oboriti. On je dobar tip. Mora
postojati objašnjenje za sve ovo...
– Sto si ucinila? – kaze. Primijetim da njegove oci nisu bistre bijele boje. Blago su
ruzicaste, one nijanse koju zaradite pijancevanjem.
Pokusam sakriti drhtanje u svom glasu. – Ne znam o cemu govoris – kazem.
– Da, znas.
Disem kroz usta. Ne zelim da vidi koliko me strah. Ne zelim mu dati prednost.
Sudoper kaplje – to je jedini zvuk u prostoriji. Cujem samu sebe kako gutam dok
sekunde prolaze, ociju i dalje prikovanih uz njegovo lice.

86
 Knjige.Club Books

– Sto ti se dogodilo s rukom? – upitam.

Oboje pogledamo njegovu ruku. Seth promatra zavoj kao da ga prvi put vidi. Ispruzi
prste, okrece saku i trepce. Pramen kose padne mu na celo i ja tek tada primijetim da mu je
kosa mokra od tusiranja. Što pokušavaš isprati?
Ako njegovi zglobovi izgledaju tako, kako li tek izgleda Hannah?
– Nesto sam udario. – To je sve sto kaze, kao da je to dovoljno objasnjenje.
– Dok si radio sto? – Moje ga pitanje izbaci iz ravnoteze. Otvori usta i odmah ih zatvori.
– Seth – kazem. – Sto si ucinio?

87
 Knjige.Club Books

SEDAMNAEST

N asrne na mene. Sve se dogodi kao u usporenom filmu, moj mozak ocajnicki pokusava
drzati korak sa stvarnoscu. Moj. Suprug. Me. Napada. Nisam spremna na to i vrisnem
kada me rukama zgrabi za nadlaktice. Kratak je to, krhak zvuk – jadan, zapravo.
Utihne kada me Seth pocne tresti, zlobno mi zabadajuci svoje prste u ruke. Glava mi
poskakuje naprijed-nazad, naprijed-nazad, sve dok ne prestane, a onda se priblizi na
nekoliko centimetara od mog lica, dise tesko u moju kozu. U dahu mu osjetim miris alkohola,
kao i vodicu za usta kojom ga je probao prikriti. Pokusam se osloboditi, ali me cvrsto drzi, a
rub mramornog pulta zabija mi se u leđa. Njegovi prsti bolno mi stipaju kozu na rukama pa
zacvilim. Nikada me nije ovako dodirivao; kao da gledam lice stranca.
– Kujo – izdahne. – Nista ti nije dovoljno. Sve sam riskirao...
Kap njegove sline sleti mi na usnu. Oslobodim ramena iz njegova stiska, podlakticama
odgurujem njegova prsa, ali umjesto da me pusti, on me uhvati za zapesca. Zatocena sam. Ne
mogu vjerovati da je izgovorio te rijeci. Ja sam ona koja je sve riskirala. Ja sam ona koja se
zrtvovala.
Dahcem u njegovo lice, ne usuđujem se pomaknuti. Nista vise ne mogu poreci, njezine
masnice, guranje. Budna sam!, pomislim. Vise nema povratka. Osjecam kao da ce mi slomiti
kosti u zapescima, krhke kosti u usporedbi s njegovim snaznim rukama. Uvijek mi se sviđalo
sto je Seth toliko veci od mene, ali sada kada sam nadvladana njegovom snagom, opsujem
sama sebe. U soku sam, drhtim poput opkoljene zivotinje.
On ponovi svoje rijeci, ali ih ovoga puta izgovori glasnije, razgovjetnije, kao da sam
preglupa da ih razumijem otprve.
– S. Kime. Si. Bila?
– S Hannom – kazem glatko. – Bila sam s Hannom.
I moje i njegove oci istovremeno se spuste na njegovu ruku u zavoju.
Na trenutak njegov stisak popusti, prsti mu se opuste. Mislim da se zeli uvjeriti kako me
je krivo cuo. Shvatim da sam potvrdila njegov strah i da se moram maknuti od njega.
Izvucem jednu ruku i gurnem ga u prsa kako bih ga pokrenula. Kad bih samo mogla
doci do telefona, mogla bih nazvati nekoga da mi pomogne. Ali koga? Tko bi mi vjerovao? Sto
bih rekla policiji? Moj suprug vice na mene jer misli da sam ga prevarila? Seth jedva malo
popusti, sada je suzio oci i netremice me gleda. Nikada nisam vidjela taj izraz lica na njemu.

88
 Knjige.Club Books

Kao da gledam nekog drugog muskarca.

– Zasto? – Oci mu zatitraju. – Kako? Dogovorili smo se. Zasto bi to ucinila?
– Da? – kipim. – Ti si se dogovorio. Meni je dosta. Zeljela sam znati tko je ona. Vidjeti joj
lice. Dobivas sve sto zelis, tri supruge, a mi mozemo samo ceznuti za tobom.
– Dogovorili smo se – kaze. – Htjela si ovo.
– Htjela sam to jer je to bio jedini nacin da te imam. Tuces je. Vidjela sam masnice.
Odmahne glavom. – Luda si. – Izgleda zaprepasteno jer sam ga optuzila za nesto tako
ruzno.
Pusti me pa nestane sav pritisak koji sam osjecala do prije minutu. Kliznem s pulta na
pod, masirajuci zapesca dok Seth koraca malom kuhinjom.
Lice mu je blijedo, zbog cega su tamni krugovi ispod njegovih ociju jos izrazeniji.
Izgleda kao da mu je mucno. Ali pretpostavljam da mu i jest mucno nakon sto je pretukao
trudnu zenu, pio citavu noc i na kraju se morao suociti s jalovom suprugom. Osjetim kako
ljutnja buja u meni dok ga promatram – muskarca kojega sam oduvijek smatrala tako
lijepim, isklesanim bogom. Izgleda malo jadno, ako cemo iskreno – odbaceni idol ugasenog
sjaja. Zelim provjeriti mobitel, vidjeti je li Hannah zvala. Sto ako ju je jako povrijedio? Polako
se pomaknem prema vratima; ako potrcim, mogu zgrabiti torbicu u predvorju. Mobitel mi je
u dzepicu, pored dopola pojedenog paketica gumenih bombona i kutijice za lijekove.
– Poslusaj me. Bolesna si. Ponovno se događa...
Gledam ga zacuđeno. – Bolesna...? Ti si taj koji je bolestan – ispljunem. – Kako uopce
mozes reci takvo nesto nakon sto si me prisilio na ovakav zivot? Ti mozes imati zena koliko
god hoces, a mi smo tvoje emocionalne zatvorenice. – Kada mi rijeci izađu iz usta, shvatim
koliko ih zaista i mislim. Nikada si nisam dopustila da to pomislim; ljubav me bila potpuno
preuzela – potiskivala sam osjecaje kako bih ugodila njemu. Nije li to upravo ono sto mi zene
cinimo?
– Jesi li redovito uzimala svoje lijekove?
– Svoje lijekove? – odvratim poput jeke. – Zasto bih morala uzimati lijekove? – Sjetim se
kutijice, one koju sam kupila u trgovini s darovima na trznici Pike Place, s ruzicastom ruzom
na poklopcu. Sto je bilo unutra? Aspirin... Nekoliko Anninih starih Xanaxa? Kap, kap, kapanje
sudopera strasno me nervira. Ne postoje lijekovi koje bih trebala uzimati. S time sam
zavrsila jos davno.
Sethove se usne rastvore dok ubrzano trepce. Ogledava se oko sebe po kuhinji, kao da
trazi pomoc, a srebrna i bijela boja koje smo skupa izabrali za namjestaj sada su zasljeplju–
juce. Zelim zatvoriti oci i biti na nekom toplijem mjestu. Umalo predlozim da ovu malu
zabavu optuzivanja preselimo u dnevnu sobu, kada se njegove oci ostro zagledaju u mene.
– Bila sam u tvojoj kuci – hrabro kazem. – Zasto mi nisi rekao da si joj kupio i preuredio
kucu? Zar si mislio da cu biti pretjerano ljubomorna i da to necu moci podnijeti?
– Ti se jebeno salis?
Podigne ruke, dlanova okrenutih prema meni, rasirenih ociju. Trznem se, iako mi ocito
ne predstavlja prijetnju. Prsa mu se podizu, zbog cega spustim pogled na svoja prsa. Cini se

89
 Knjige.Club Books

da zadrzavam dah, jer izgledaju kao da se uopce ne pomicu.

– Gotovo je – kaze, zatvarajuci oci. – Mislio sam da mozes podnijeti ovo. Dogovorili smo
se... Ne mogu vjerovati. – Posljednju recenicu izgovori za sebe.
Ljutnja i bol ispreplicu mi se u prsima. S usana mi pobjegne jecaj. Tako sam zbunjena.
Podignem ruku i dotaknem lice, osjetim konture; ovo nije san, ovo je stvarno.
Sethovo se lice omeksa. – Slusaj me. Stvarno sam se trudio. Ono sto smo imali bilo je
stvarno, ali stvari se mijenjaju. Promijenila si se nakon sto si izgubila bebu.
– Ne! – viknem. – Svima cu reci tko si i sto si ucinio. Vise ne mozes skrivati svoj stil
zivota. Cak te i Regina vara.
Nakon mojih rijeci nastupi ostra tisina. Oci mu se jos vise rasire i vidim crvene niti
njegovih bjeloocnica dok govori – Prestani.
Zabacim glavu i iz grla pustim salve smijeha. – Zar ti to mene zajebavas? – Moj se strah
pretvorio u ljutnju. Bolje je biti ljut nego prestrasen, odlucim. – Otkrit cu svima sto si.
– Zovem tvog lijecnika – kaze. Posegne za telefonom, izvlaceci ga iz straznjeg dzepa, ne
skidajuci pogled s mene dok otkljucava zaslon palcem. Između obrva pojavi mu se duboka
bora dok mu prsti lete po zaslonu.
– Pronasla sam lijecnicku potvrdu u tvojim hlacama – Hanninu. Otisla sam je vidjeti. –
Kazem mirno, promatrajuci njegovo lice u potrazi za naznakama izdaje. Zasto se pretvara da
sam sve izmislila?
– Kakvu lijecnicku potvrdu? – Odmahuje glavom, a zatim je ugledam. Iskru
prepoznavanja. Odlozi telefon na pult pored aparata za kavu. – Oh, moj Boze – kaze. – Oh,
moj Boze. – Odmahuje glavom. – Kad sam bio kod lijecnika, ispred mene je bila zena. Paznju
joj je odvukao telefon i izasla je iz ordinacije bez potvrde. Potrcao sam za njom, ali kada sam
izasao, vise je nisam mogao pronaci. Mora da se vec bila odvezla. Ugurao sam potvrdu u
dzep. Trebao sam ga vratiti recepcionarki, ali to mi nije palo na pamet. To si pronasla.
Ne vjerujem mu, ni na sekundu. Ovo je ludo. Laze.
– Trebas pomoc. Opet ti se priviđa.
Opet? Toliko sam ljuta da sam ovaj put ja ta koja se baci na njega, ispruzenih ruku kao
da cu mu iskopati oci svojim izgrizenim noktima.
– Lazljivce – vristim.
Zaletim se u njegova prsa – to je bila greska. Kada sam mu u dometu, iskoristi svoju
snagu protiv mene, drzeci me na udaljenosti. Ne mogu ga dosegnuti, ali moje ruke lamataju
okolo dok pokusavam dodirnuti bilo sto. Njegova otvorena bocica vode padne s pulta, tupo
udarivsi o drveni pod. Voda se razlijeva oko nasih nogu, a dok se borim da pobjegnem od
njega, osjetim kako padam. Seth me pokusava uloviti, ali kako pocinjem gubiti oslonac u
nogama, tako ga gubi i on. Padamo zapetljani; tresnem na pod, lopaticama udarivsi o tlo,
pritisnuta Sethovom tezinom, a zatim nastupi mrak.

90
 Knjige.Club Books

OSAMNAEST

H ej, Cetvrtak. Cujete li me?Nepoznat glas doziva me k svijesti. Povlaci me poput ruke u
magli.
Zasljepljujuca glavobolja pulsira mi iza ociju i znam da ce biti deset puta gore kada otvorim
oci. Jezikom prelazim preko nepca i budim se u osvijetljenoj sobi – ne prirodno osvijetljenoj,
nego osvijetljenoj zujecom fluorescentnom svjetiljkom na stropu.
Zena se naginje nad mene, uocim na njoj plavu uniformu i stetoskop koji joj visi oko
vrata poput ogrlice.
– Tu ste – kaze veselo. Pretjerano veselo. – Osjecat cete glavobolju – dali smo vam nesto
za to. Uskoro biste se trebali osjecati bolje.
Pustim ruku da mi padne na desnu stranu kreveta, gdje stoji stalak s infuzijom. Uzasno
sam zedna.
– Bili ste strasno dehidriram – kaze. – Ali sredit cemo mi Vas. Zelite li malo vode?
Kimnem, a glavom mi prostruji bol od koje se trznem.
– Pokusajte se sto manje micati. – Nestane pa se vrati noseci cvrstu plasticnu casu,
neidentificirane boje, sa slamkom koja strsi preko ruba. Voda ima okus po plastici, ali je
hladna, pa zatvorim oci i pijem.
– U kojoj sam bolnici? Gdje je moj suprug?
Cujem tapkanje njezinih cipela dok hoda po sobi, a zvuk je tako poznat i umirujuc. Prije
nekoliko godina, pacijentica mi je rekla da joj zvuk cipela medicinskih sestara izaziva napad
panike. „Tada znas da dolaze kako bi ti dale injekciju nekog sranja ili da ti priopce lose
vijesti“, govorila je.
– Nalazite se u bolnici Queen County. Nisam vidjela nikakvog supruga, ali posjete su
ionako prosle pa vjerujem da ce se vratiti sutra.
Queen County! Pokusam se uspraviti u krevetu, ali jauknem kada mi bol probode
lubanju.
– Polako – kaze, dojurivsi do mene. – Imali ste potres mozga. Manji, ali...
– Zasto sam u bolnici Queen County? Gdje je lijecnik? Moram razgovarati s njim.
Sestra otvori moj karton, gledajuci me s neodobravanjem preko ruba. Obrve su joj
poput dviju gusjenica boje pijeska – treba im posteno cupanje. Ne znam zasto sam toliko
zlobna, osim zato sto ona ima odgovore, a ja nemam.

91
 Knjige.Club Books

– Pise ovdje da su Vas dovezla kola hitne pomoci. To je sve sto Vam mogu reci prije nego
sto razgovarate s lijecnikom. – Odlucno zatvori karton, dajuci mi do znanja da je ta tema
zavrsena, i znam da mi nece pomoci ako je nastavim gnjaviti. Znam takve kao sto je ona;
stroge medicinske sestre. U mojoj bolnici postoje tri ili cetiri takve. Uvijek su im dodijeljeni
tezi pacijenti, na srecu nas ostalih.
Trenutacno porazena, dopustim leđima da se opuste na bolnickom jastuku i cvrsto
zatvorim oci. Sto se tocno dogodilo? Zasto me nisu odvezli u Opcu bolnicu Seattle? Moji
prijatelji i kolege su tamo. Među svojima bih primila najbolju mogucu njegu. Queen County
je na glasu kao bolnica za malo grublju ekipu. Znam, jer ovo nije prvi put da sam ovdje.
Queen County je ujak kriminalac kojeg viđas za praznike: ljigav, objesen i pun masnica. To je
kuca ciji travnjak poput korova prekrivaju prazne limenke soka i piva, a na uglu ulice stoje
napustena kolica za trgovinu. To je mjesto gdje snovi ne nailaze na plodno tlo i sve je
izgubljeno u pukotinama.
Navire mi sjecanje: invalidska kolica, krv – mnogo krvi – i napeto lice mog supruga dok
se naginje preko mene, uvjeravajuci me kako ce sve biti u redu. Tada sam mu napola
vjerovala, jer to ljubav cini. Daje ti osjecaj sigurnosti – kao da ce sve lose nestati pod snagom
dvoje ljudi koji se obozavaju. Ali nije sve bilo u redu i sada sam puno praznija u svom braku
nego kad sam prvi put dosla ovamo.
Namrstim se na to sjecanje. Navlacim plahtu do vrata, iznenada osjecajuci hladnocu, i
okrenem se na bok pokusavajuci se cim manje pomicati. Glava mi je osjetljiva, kao da ce bol
eksplodirati uslijed najmanjeg pokreta. Zelim vidjeti Setha. Zelim svoju majku. Zelim nekoga
tko ce mi reci da ce sve biti u redu, iako to nije istina. Zasto bi me ostavio ovdje bez ikakve
poruke, bez objasnjenja?
Oci mi se naglo otvore i vrlo pazljivo pogledom potrazim svoju torbicu ili telefon. Ne,
sestra je rekla da su me dovezla kola hitne pomoci; znaci mobitel mi je ostao kod kuce. Kroz
maglu se sjecam kako mi torbica stoji pored ulaznih vrata – u predvorju. Iznenada sam
strasno umorna. Lijekovi, pomislim. Dali su mi nesto protiv bolova i to ce me osamutiti.
Dopustim ocima da se sklope pa otplutam poput lista nosenog vodom.

*
Kada se probudim, u sobi je neka druga sestra. Okrenuta mi je leđima, tanka pletenica
spusta joj se niz leđa, dosezuci joj gotovo do struka. Mlada je – rekla bih da nije prosla ni
godina dana otkako je zavrsila skolovanje. Osjetivsi moj pogled na sebi, okrene se i vidi da
sam budna.
– Pozdrav. – Krece se graciozno, poput macke – ramena joj se pomicu dok hoda. Provjeri
monitor dok je promatram, i dalje nesposobna govoriti.
– Ja sam Sarah – kaze. – Spavali ste neko vrijeme. Kako se osjecate?
– Bolje – kazem promuklo. – Osamuceno. Imam li potres mozga? – Boli me grlo pa
pogledam prema plasticnom vrcu s vodom meni zdesna. Prateci moj ceznutljiv pogled,
natoci mi casu vode i ja je zahvalno pogledam. Vec mi se sviđa vise nego ona strogost od

92
 Knjige.Club Books

jucer.
– Idem po lijecnika, zeljet ce razgovarati s Vama sada kada ste budni.
– Seth...? – upitam dok odlazi prema vratima.
– Bio je ovdje dok ste spavali. Ali vjerujem da ce se uskoro vratiti...
Odmaknem usne od slamke i voda mi potece niz bradu. Obrisem je nadlanicom. – Koji je
dan?
– Petak. – A zatim, gotovo se nelagodno smijuci, kaze – Hvala Bogu sto je petak.
Suzdrzim se od preokretanja ocima – zapravo, mislim da ni ne mogu preokrenuti ocima.
Osjecam se kao da sam pod vodom, tijelo mi se pomice poput vlati morske trave nosene
preko dna oceana.
– Sarah...? – zazovem. Napola je vec vani, skoro je pobjegla, kadli se nagne kroz
dovratak.
– Na kojim sam lijekovima? – Mumljam li ja to ili mi se samo cini?
Sestra trepne i vidim kako ne zeli odgovoriti na to pitanje prije nego sto lijecnik
razgovara sa mnom.
– Na Haldolu.
Borim se da se uspravim, cijevi u mojim rukama zatezu me dok odgurujem plahte.
Haldol, Haldol, Haldol! Mozak mi vristi. Gdje je Seth? Sto se dogodilo? Pokusavam se sjetiti
događaja koji su me doveli ovamo i ne mogu. Kao da pokusavam probiti cigleni zid.
Sarah ulijece natrag u sobu, lice joj je napeto od brige. Ja sam pacijentica na koju su ju
upozoravali – smiri je, zovi u pomoć. Vidim kako se osvrce preko ramena, pokusavajuci
pogledom uloviti nekoga u hodniku. Ne zelim da to cini; natrpat ce me s jos lijekova, sve dok
ne zaboravim vlastito ime. Smirim se, opustajuci ruke i lice. Sarah povjeruje mojoj predstavi
pa usporava, prilazeci krevetu kao da prilazi zivom skorpionu.
– Zasto mi dajete Haldol? – Vec sam ga jednom uzimala. To je antipsihotik koji lijecnici
prepisuju u ekstremnim slucajevima nasilnog ponasanja.
Sarah problijedi, napucila je usne dok pokusava smisliti odgovor. Glupa djevojka, naucit
ce za koju godinu. Mora mi reci koje lijekove mi daju, ali mi ne mora reci zasto. Zelim
iskoristiti njezin nedostatak iskustva prije nego sto dođe netko s vise znanja, ali onda se
stvori lijecnik, tvrda lica koje nista ne odaje. Sarah pobjegne iz sobe, a on se nadvije nad
mene, visok i savijen – zastrasujuca figura ako ste gledali previse horor-filmova.
– Haldol? – ponovno upitam. – Zasto?
– Pozdrav i Vama, Cetvrtak – kaze. – Nadam se da Vam je udobno.
Ako udobno znaci nakljukano lijekovima, onda da, sigurna sam da mi je udobno. Zurim
u njega, odbijajuci igrati tu igru. Prestravljena sam, u zelucu mi je cvor, mozak mi se bori s
lijekovima kako bi preuzeo kontrolu. Zelim da je Seth ovdje; ceznem za utjehom njegova
nepokolebljivog povjerenja, a s druge strane mi se gadi. Zasto? Zasto se ne mogu sjetiti?
– Ja sam doktor Steinbridge. Bio sam lijecnik-savjetnik prilikom Vaseg posljednjeg
posjeta.
– Posljednji put kad me Seth zatvorio u ludnicu? – Glas mi je promukao. Podignem ruku

93
 Knjige.Club Books

kako bih dodirnula grlo, zatim se predomislim i spustim je na plahte.

– Sjecate li se okolnosti koje su Vas dovele ovamo, Cetvrtak?
Mrzim kako stalno izgovara moje ime. Skrgucem zubima, ponizenje mi se ukorjenjuje
duboko u tijelu. Ne sjecam se, ali ako to priznam, zvucat cu kao da sam luda.
– Ne – jednostavno kazem. – Bojim se da su sjecanja nestala skupa s mojim suprugom.
Dr. Steinbridge nicime mi ne da do znanja da je cuo moju zajedljivu primjedbu. Njegove
duge, tanke noge priđu mom krevetu i cini se kao da bi kosti u njima mogle puknuti svakog
trena i rasuti ga po podu.
Pretpostavljam da mi ne bi odgovorio kad bih ga izravno upitala gdje je Seth. To je stvar
s tim lijecnicima – na pitanja odgovaraju tajnovito, cesto okrecuci Vasa vlastita pitanja protiv
Vas samih. Smijesno je sto sam razgovarala s dovoljno psihijatara da znam kako
funkcioniraju.
– Postavit cu Vam neka pitanja kako bismo iskljucili potres mozga – kaze. – Mozete li mi
reci svoje ime?
– Cetvrtak Ellington – s lakocom odgovaram. Druga supruga Setha Arnolda Ellingtona.
– Koliko Vam je godina, Cetvrtak? – upita.
– Dvadeset osam.
– Tko je trenutni predsjednik?
Naherem nos. – Trump.
Na to se malo zahihoce i ja se opustim.
– U redu, dobro. Odlicno Vam ide.
Obraca mi se kao djetetu ili zaostaloj osobi. Zivcira me to, ali ne dopustam da to vidi.
Znam kako se bolnice odnose prema pacijentima koji ne surađuju.
– Osjecate li mucninu? – nastavlja.
Odmahnem glavom. – Ne, uopce.
Cini se da je zadovoljan mojim odgovorom, jer nesto oznaci na kartonu.
– Zasto se ne mogu sjetiti kako sam dosla ovamo? – upitam. – Ili sto se dogodilo prije
toga?
– Moze biti od udarca u glavu, ili cak zbog stresa – kaze. – Kad Vam mozak bude
spreman, vratit ce Vam se ta sjecanja, ali do tada se trebate samo odmarati i cekati.
– Ali zasto mi ne mozete reci sto se dogodilo? – molim ga. – Mozda ce to potaknuti...
Ispreplete prste i pusti ih da mu padnu do razine struka dok gleda prema stropu.
Izgleda poput djeda koji se sprema podijeliti daleku uspomenu s prostorijom punom unuka,
a ne kao lijecnik koji razgovara sa zenom u bolnickom krevetu.
– U utorak navecer bili ste u kuhinji. Sjecate li se toga?
– Da – kazem. – Sa Sethom.
Pogleda u karton. – Tako je. Seth.
Zadrzavam miran izraz lica dok cekam da mi kaze nesto vise. Necu zagristi mamac i
pozurivati ga, iako ocajnicki zelim znati.
– Napali ste ga. Sjecate li se toga?

94
 Knjige.Club Books

Sjecam. Vrati mi se kao val koji mi se razbija o glavu. Sjecam se ljutnje i kako sam se
bacila na njega preko kuhinje. Kako sam osjetila potrebu da mu grebem kozu dok ne
prokrvari. Vrati mi se i razlog moje ljutnje pa cvrsto stegnem plahtu dok se prisjecam – prvo
Hanne, a onda njegova poricanja.
– Zasto ste ga napali? Sjecate li se?
– Da. Udario je svoju drugu suprugu. Suocila sam ga s optuzbama i posvađali smo se.
Lijecnik nagne glavu u stranu. – Svoju drugu suprugu?
– Moj suprug je poligamist. Ima tri supruge. – Ocekujem da reagira, da bude sokiran, no
umjesto toga on samo nesto zapise u blokic i zatim me pogleda s isc ekivanjem.
– Jeste li ga vidjeli kako udara svoju suprugu?
– Jednu od svojih supruga – kazem frustrirano. – Nisam, ali vidjela sam masnice na
njezinim rukama i licu.
– Je li Vam ona rekla da ju je udario?
Oklijevam. – Ne...
– Svi zivite skupa, Vi i te druge supruge?
– Ne. Ne znamo jedna drugoj ni imena. Odnosno, ne bismo trebale znati.
Lijecnik spusti olovku, gledajuci me preko ruba svojih naocala.
– Znaci Vi ste poligamisti i Vas suprug...
– Seth – kazem.
– Da, Seth, on je u vezi s tim dvjema drugim zenama cija imena ne znate.
– Sada znam njihova imena – kazem. – Ja... Pronasla sam ih.
– I suocili ste ga s tim drugim vezama?
– Da! – Spustim glavu. Moj Boze, ovo je tako poremeceno. – Znala sam za njih. Suocila
sam ga s masnicama... Koje je Ponedjeljak imala na ruci. – Osjetim se praznom iznutra dok
mi panika tuce u prsima i poput kamena se smjesti u mom zelucu. Pokusavam ostati
pribrana; ako se sada slomim, izgledat cu luđe nego sto vec izgledam.
Dr. Steinbridge uzme svoju olovku i zapise nesto u moj karton. Brzim pokretima grebe
olovkom po papiru. Zvuk potakne jeku sjecanja, sjecanja zbog kojih se sva ukocim u
emocionalnoj agoniji. Pretpostavljam da pise nesto kao „halucinacije“. Mozda podvuceno dva
ili tri puta. Nije li to super? Mene optuzuju za halucinacije, dok Seth moze istovremeno biti u
tri braka.
Odlucim drzati se svoje price. Ustavsi u krevetu, pogledam dr. Stein... stogod ravno u
njegove sicusne oci i kazem:
– Mogu to dokazati. Ako mi donesete telefon i dopustite da nazovem nekoga, sve cu Vam
dokazati.
Sestra Sarah ponovno se pojavi u sobi, noseci posluzavnik s hranom. Pogleda izraz
lijecnikova lica, a zatim mene dok joj njezine macje oci blistaju od zanimanja.
– Dr. Steinbridge – kaze laganim i prijateljskim glasom.
– Cetvrtak ima posjetu.

95
 Knjige.Club Books

DEVETNAEST

S eth uđe u sobu, izgledajuci kao da ide na opusten rucak nedjeljom, a ne u posjet svojoj
zeni na psihijatriji. Nosi kosulju, vestu i isprane sive traperice. Ne prepoznajem odjecu;
mora da je to nesto sto drzi u jednoj od njihovih kuca.
Vidim da se nedavno osisao i pokusam se prisjetiti je li vec imao tu frizuru kada me onu
vecer docekao u stanu. Ne bi li to bilo divno? Supruga mu lezi na psihijatriji, a on se ide
sisati. Koga ja to zavaravam? Ima jos dvije supruge – kada jedna rezervna otpadne, zivot ide
dalje.
Nasmijesi se, izgleda svjeze i odmorno pa mi priđe kako bi me poljubio u celo. Umalo
okrenem glavu od njega, ali zakljucim da je bolje ne izazivati; ako zelim izaci odavde, morat
cu biti dobra. Seth je moja jedina prilika za slobodu.
Mjesto na kojemu je usnama dotaknuo moju kozu pece. Njegova je krivica sto sam
ovdje, njegova je krivica sto mi nitko ne vjeruje. Zar ne bi trebao biti na mojoj strani,
pokusati me drzati podalje od ovakvih mjesta? A onda se sjetim njegovih lazi, njegova
poricanja dok sam zurila u njega u kuhinji. Pokusao me uvjeriti da sam izmislila Hannu.
Zabrinuto ga pogledam u lice, pitajuci se trebam li pricekati da mu se suprotstavim kada
budemo sami ili bih to trebala uciniti odmah. Pogledam prema dr. Steinbridgeu, koji nas
promatra. Ovdje gdje se nalazim svi te samo promatraju, oci sokolove cekaju da nesto
zabrljas i otkrijes svoje mentalno stanje.
– Mozda biste nam mogli nesto razjasniti – predlozi lijecnik, gledajuci Setha. To!,
pomislim, namjestajuci se u krevetu. Konacno. Natjeraj ga da odgovori. Moj suprug kimne,
namrstivsi se kao da silno zeli pomoci.
– Cetvrtak je spomenula da imate – dr. Steinbridge me pogleda kao da mu je neugodno
to izgovoriti – dodatne supruge... – Njegova recenica tu se prekine, a Sarah se sledi usred
upisivanja necega u moj karton. Pogleda me preko ramena, a zatim se u strahu da ne bude
uhvacena vrati svom poslu.
– Bojim se da to nije istina – kaze Seth.
– Ne? – dr. Steinbridge pogleda prema meni. Ton glasa mu je blag. Kao da razgovaraju o
vremenu.
– Od prve supruge razveo sam se prije tri godine – kaze Seth s nelagodom.
– Ali i dalje su zajedno – kazem.

96
 Knjige.Club Books

– Razvedeni smo – kaze Seth odlucno. Lijecnik kimne. – Ostavio sam je zbog Cetvrtak...
Odmahnem glavom u nevjerici. Ne mogu vjerovati. – To je sranje, Seth. Ne mozes
izvrtati pricu onako kako tebi odgovara. Reci istinu – poligamist si!
– Ozenjen sam samo jednom zenom, Cetvrtak – kaze Seth. Lice mu je iskreno, uvjerljivo.
Ustuknem, jer njegova je izvedba toliko izvrsna da ostanem bez rijeci.
– U redu onda – kazem. – S koliko zena imas spolne odnose?
– Cetvrtak tvrdi da imate dvije druge supruge koje oslovljavate s Ponedjeljak i Utorak –
kaze lijecnik.
Sethovo lice promijeni boju pod lijecnikovim pogledom. S iscekivanjem ga promatram.
Nema sanse da ce se izvuci iz ovoga. – To je igra koju igramo.
– Igra? – ponovi dr. Steinbridge. Usta mi se otvore. Tresem se.
– Da. – Pogleda me trazeci podrsku, ali okrenem glavu u drugu stranu. Ne razumijem
zasto ovako laze. Nije zakonski u braku s druge dvije, tako da ga ne mogu uhititi zbog
bigamije. Sve je bilo sporazumno. Zbog njegovih insinuacija da sam sve izmislila, nece me
pustiti odavde – barem ne bez sati i sati savjetovanja i hrpe lijekova.
– Tako smo se Cetvrtak i ja salili zbog vremena koje bih provodio na putu. Uvijek bih se
kuci vracao u cetvrtak, a kako je njezino ime Cetvrtak, rekli smo kako postoje i Ponedjeljak i
Utorak. – Nervozno me pogleda. – Nisam znao da je ovako daleko odmaklo, ali s obzirom
na...
– Sto? S obzirom na sto? – prasnem. Ljutnja me potpuno obuzela. Ne mogu vjerovati da
ce se posluziti time. Iznenada mi je strasno vruce, iako znam da je u sobi svjeze. Osjecam
potrebu zbaciti plahte sa sebe i nagnuti se kroz prozor kako bih ulovila hladnog zraka.
– Cetvrtak, vec imate povijest s halucinacijama – prekine lijecnik. – Ponekad, kada
trauma... – Nastavi pricati, ali ja blokiram njegov glas. Ne zelim cuti. Znam sto se dogodilo
onda, ali to nije isto kao ovo sada.
Sethove me oci preklinju; zeli da se slozim sa svime sto kaze. Glavobolja mi se iznenada
pogorsala i zelim biti sama, razmisliti o svemu.
– Izlazite – kazem obojici, a kada to ne poluci rezultat i nitko se ne pomakne, vrisnem. –
Izlazite van, svi!
Nova sestra pojavi se iza ugla i pogledom potrazi upute od dr. Steinberga.
Gledam izravno u njega, ignorirajuci Setha. – Ne treba mi sedativ. Nisam opasna ni za
sebe ni za druge. Zelim biti sama.
Lijecnik na trenutak ocjenjuje moje stanje, odlucujuci o tome koliko sam stabilna. Zatim
kimne. – U redu onda. Vratit cu se kasnije da Vas obiđem pa onda mozemo jos razgovarati.
Pogleda Setha koji je na rubu nesvjestice. – Mozete se vratiti poslijepodne u vrijeme posjeta
pa cemo vidjeti je li spremna razgovarati – kaze. – Volio bih porazgovarati s Vama u svom
uredu.
Vidim kako mu ramena postaju napeta; izgubio je kontrolu nad situacijom. Seth ne voli
gubiti kontrolu; nije navikao da ne bude po njegovom. Zasto to nisam shvatila ranije? Zasto
to tek sada vidim?

97
 Knjige.Club Books

Seth me jos jednom pogleda prije nego sto kimne glavom.

– U redu. Vratit cu se kasnije. – Izgovori to sobi, a ne meni. Ne pogleda me prije nego sto
napusti prostoriju.
Kada su svi otisli, duboko udahnem, dahom koji mi zatrese citavo tijelo, pa se okrenem
na bok i zagledam kroz prozor. Nebo je vani turobno sivo, kisne kapi njegove su suze. Sa
svoje pozicije vidim vrhove nekih stabala pa se usredotocim na njih. Razmisljam o prozoru u
nasem – mom – stanu. Onom koji gleda na park. I koliko sam se borila sa Sethom za taj stan,
jer je on htio onaj s pogledom na Sound. Trebao mi je taj pogled u z ivote stranaca kako bih
mogla pobjeci od vlastitog zivota.
Zadrijemam pa me probudi Sarah koja mi nosi rucak – ili veceru? Ne znam vise koliko je
sati. Cim osjetim miris hrane, moj se zeludac sjeti da je gladan. Nije vazno ni sto je mesna
struca siva ni sto je pire krumpir iz vrecice. Trpam hranu u usta zabrinjavajucom brzinom.
Kada zavrsim, naslonim se natrag na jastuke, s boli u zelucu. Oci su mi zatvorene i ponovno
zadrijemam, a onda zacujem Sethov glas. Padne mi na pamet da ne otvorim oci, da se pravim
da spavam, u nadi da ce otici.
– Znam da si budna, Cetvrtak – kaze. – Moramo razgovarati.
– Onda razgovaraj – kazem, i dalje zatvorenih ociju. Cujem suskanje papirnate vrecice i
miris hrane dopre mi do nosa. Kada otvorim oci, Seth je izvadio posudice s hranom – njih
pet. Unatoc bolnickoj hrani koja mi i dalje tesko sjedi u zelucu, osjetim kako mi slina navire
na usta.
– Tvoja omiljena dostava – kaze, smijeseci se krajickom usana. To je njegov neodoljiv
smijesak, onaj koji je upotrijebio i onoga dana u kaficu. Pogleda me, i dalje pognute glave, i
na trenutak izgleda poput djecaka – ranjivo i kao da mi zeli ugoditi.
– Vec sam pojela ukusnu bolnicku mesnu strucu – kazem pogledavajuci posudicu s
rizotom od gljiva.
Seth slegne ramenima i stidljivo se nasmijesi. Gotovo da mi ga je zao, ali onda se sjetim
gdje sam i zasto.
– Seth... – Nepokolebljivo gledam u njega i on mi uzvraca pogled. Nijedno od nas ne zna
sto uciniti s onim drugim, ali spremamo se za neku vrstu emocionalnog sukoba – vidim to u
njegovim ocima.
– Zasto ne zelis reci istinu? – konacno kazem. U tome je zapravo poanta, zar ne? Ako
kaze istinu, mogla bih izaci odavde.
Ali ako kaze istinu, stvari se vise... Stvari se vise ne bi mogle vratiti u normalu. Tada ga
shvatim, taj celicni pogled u njegovim ocima. Sve se svodi na mene. Ne samo da znam tko je
Hannah, znam i da je fizicki nasrnuo na nju – da ju je udario – i nista među nama vise ne
moze biti kao prije. Isprva sam se nadala da ce htjeti biti sa mnom, samo sa mnom. Ali to se
nece dogoditi, a ja vise ni ne zelim da se to dogodi. Ne znam tko je zapravo moj suprug. Ne
znam nista. Ono sto iduce izgovori, nije ono sto sam ocekivala.
– Istina je da si ozbiljno bolesna, Cetvrtak. Trebas pomoc. Pretvarao sam se da se to ne
događa, igrao sam tvoje igre... – Ustane, a posudice s hranom zaljuljaju se na krevetu.

98
 Knjige.Club Books

Toliko sam ljuta da bih ga mogla gađati njima. Ode do prozora, gleda van na trenutak, a
zatim se okrene prema meni. Lice mu se promijenilo u sekundi; sada se na njemu ocrtava
turobna odlucnost, kao da mi ima nesto grozno za reci.
– Promijenila si se – kaze polako, oprezno. – Nakon bebe...
– Nemoj – brzo kazem. – Ne petljaj bebu u ovo.
– Ne zelis razgovarati o tome, ali moramo. Ne mozes jednostavno prijeci preko neceg
takvog – kaze. Nikad nisam vidjela da je Seth toliko cvrsto uvjeren u nesto. Sake su mu
stisnute i misli mi odjure na onu noc u kuhinji. Izgleda jednako ljutito, ali i jednako tuzno.
U pravu je. Uvijek sam odbijala razgovarati o tome sto se dogodilo. Bilo je previse bolno.
Nisam zeljela ponovno prozivjeti te osjecaje, iznova ih izvlaciti u ordinaciji nekog psihica.
Moja patnja je ziva – bolesna i otecena – i kao takva i dalje trune ispod moje mirnoce.
Osobna je; ne zelim je pokazati nikome. Sama se brinem o njoj, odrzavam je na zivotu. Jer
dokle god je prisutna moja patnja, prisutna je i uspomena na mog sina. Moraju postojati
istovremeno.
– Cetvrtak! – kaze. – Cetvrtak, slusas li me?
Miris, cak i pogled na hranu, izaziva mi mucninu. Krenem odgurivati posudice s kreveta,
jednu po jednu.
Zvuk koji proizvedu kada udare o pod privuce Sethovu paznju. Dotrci do kreveta, koji je
svega pet koraka udaljen od prozora, i zgrabi me za zapesce prije nego sto dohvatim juhu od
graska. Podignem koljeno ispod plahte i pokusam je prevrnuti. To je ona kojoj sam se najvise
veselila – da vidim kako se razlijeva po bolnickim plocicama poput zuci.
– Nase dijete je umrlo, Cetvrtak. Nije tvoja krivica. Nije nicija krivica!
Zgrcim se, bacivsi se natrag na jastuke, da bih se zatim opet uspravila. Zapesca me bole
na mjestima gdje ih Seth drzi i iskesim zube prema njemu. To nije istina i oboje to znamo.
Nije istina.
– Moras prestati s time – preklinje. – Sve lazi koje si govoris. Nece te pustiti odavde dok
ne kazes istinu...
Oglasi se alarm, probija usi. Pitam se je li zbog toga sto sam ucinila. Sarah ulijece u sobu,
njezina pletenica komicno leti za njom. Prate je jos jedan muskarac i zena – sve same plave
kute i odlucna lica.
Alarm je ovdje, shvatim, u ovoj sobi. Mora da ga je Seth pritisnuo. Ali ne... To nije alarm...
To sam ja. Ja vristim. Osjetim kako me glas pece dok mi se uzdize grlom i izlijece van kroz
usta.
Jedna od sestara se poklizne i snazno tresne na pod u lokvu hrane. Bolnicar joj pomaze
da ustane, a zatim su svi na meni, odguruju Setha kako bi me priklijestili za krevet. On
uzmice prema zidu i gleda.
Ocekujem da mu se oci razrogace u strahu ili da mu se lice izoblici od brige, ali izgleda
prilicno smireno. Osjetim nesto hladno kako mi ulazi u zilu i oci mi zatrepere. Na silu ih
otvaram, zelim vidjeti Setha. Zamuti se na trenutak, ali i dalje je tamo, promatra. Lijek mi
povlaci kapke, zatvara ih. Kakav je to izraz na njegovu licu? Sto mu to znaci?

99
 Knjige.Club Books

DVADESET

K ada dođem k sebi, hladno mi je. Ne sjecam se gdje sam treba mi nekoliko minuta da
događaji od prethodnih nekoliko dana sjednu na svoje mjesto. Ne osjecam se dobro s
krnjim sjecanjima. Miris sredstva za dezinfekciju ispunjava mi nosnice i borim se s plahtama
kako bih se uspravila u krevetu.
Bolnica... Seth... Hrana na podu.
Protrljam celo, koje bolno pulsira, i provirim preko ruba kreveta; ni traga kolazu boja
koji sam ostavila prije nego sto su me onesvijestili. Zasto sam to ucinila? Pitanje je glupo jer
znam odgovor. Zato sto Seth smatra da su borbe hranom glupe i rasipne. Nisam nista bacila
na njega, ali bacanje posudica na pod bio je dovoljno dobar osjecaj. Pravi djecji ispad.
Praktican, krut, djelomice strog – to nisu rijeci kojima bih opisala Setha svega nekoliko
tjedana ranije. Sto se promijenilo?
Hannah! Ime me osine snaznije no ista drugo. Koliko je dana proslo otkako sam se cula
s njom? Tri... Cetiri? Sjecam se izraza na Sethovu licu prije nego sto su me lijekovi uspavali...
Nisam mogla razabrati njegov izraz; bio je mjesavina stvari koje nikada ranije nisam vidjela
na njegovu licu. Zar to nije zanimljivo? Godinama sam u braku s tim muskarcem i prvi put
vidim taj izraz lica.
Moram stupiti u kontakt s Hannom, vidjeti je li dobro. Ali bez mobitela nemam pristup
njezinom broju, a k tome je Seth mozda vec pregledao moj telefon i obrisao poruke koje smo
razmijenile. Zna li on uopce moju lozinku? Nije ju tesko pogoditi – termin rođenja nase
mrtve bebe.
Novi bolnicar uđe u sobu, ovoga puta stariji muskarac s kratkom kosom, bijelim
obrvama i licem poput buldoga. Utonem u krevet. Ramena su mu siroka i jasno mi je da nece
trpjeti moja sranja. Nadala sam se da ce doci netko mlađi i neiskusniji, poput Sare, koju bih
mogla nagovoriti da mi pomogne.
– Zdravo – kaze. – Ja sam Phil.
Kada mu je pocela smjena? Kada ce otici?
– Razgovarao sam s Vasim lijecnikom. Cini se da je s Vasom glavom sve u redu... – Kucne
o vlastitu lubanju zglobovima prstiju dok lista kroz moj karton, a ja se namrstim na tu gestu.
On je spiljski covjek u uniformi. – Prebacit ce Vas na psihijatrijski odjel.
– Zasto? Dobro sam, zasto me ne otpuste?

100
 Knjige.Club Books

– Zar nije lijecnik razgovarao s Vama o tome? – Phil se pocese po lijevoj bradavici i
okrene novi list na kartonu.
Odmahnem glavom.
– Uskoro bi trebao stici pa ce Vam onda sve objasniti.
– Odlicno – suho kazem. Pokisla sam. Ne sviđa mi se Phil. Ocito je bivsi vojnik i misli da
sve treba ciniti na određen nacin: red i disciplina. Zelim neku mlađu sestru s kojom mogu
manipulirati, poput Sare, koja ce me sazalijevati.
Prije nego sto Phil ode, pitam mogu li telefonirati.
– Kome?
– Svom suprugu – njezno kazem. – Radi u Portlandu i voljela bih provjeriti kako je.
– U Vasem kartonu nije naveden suprug – kaze.
– Zar me nazivate lazljivicom?
Phil me ignorira. – Ostavimo njemu da obavi provjeru, moze? Naposljetku, Vi ste ta koja
je u bolnici.
Gledam za njim dok izlazi iz sobe. Nekad su mi se sviđali tipovi poput Phila, bili bi od
velike pomoci u nezgodnim situacijama s pacijentima i uvijek su voljeli glumiti loseg
policajca kada bi sestri trebao predah, ali grozno je biti s ove strane Phila. Pricekat cu iducu
sestru i nadati se da je vise moj tip.
Dr. Steinbridge kaze mi da je s mojom glavom sve u redu, nista nije oteceno ili natuceno.
Dobro izgleda, dobro izgleda – govori udarajuci u ritmu prstima po kartonu. Zglobovi
prstiju prosarani su mu bijelim dlacicama. – Prebacit cemo Vas na psihijatrijski odjel, gdje
cete proci procjenu i gdje cemo Vam srediti nove lijekove.
– Cekajte malo – kazem. – Ne trebam ici na psihijatrijski odjel. Dohro sam. Pala sam i
udarila glavom.
Usnice mu se stisnu u znak razocaranja.
– Prozivljavate snazne halucinacije, Cetvrtak. Nasilne ispade. Ne brinite – pokusava me
umiriti. – Ucinit cemo sve da Vam bude bolje. Svi zelimo isto.
Sumnjam u to. Seth me zeli ovdje. Pozelim vristati, psovati ga... Prisiliti ga da vidi istinu,
ali znam da ce to samo potvrditi ono sto misli... Ono sto mu Seth govori. Nisam luda. Nisi,
govorim sama sebi. Čak i kada pomisliš da jesi, sjeti se da nisi.
Sat vremena kasnije sestra uveze kolica u sobu i spusti kocnicu.
– Ovdje sam da Vas prebacim – kaze.
– Moj suprug...? – Mrzim cendravost u svom glasu, mrzim sto moram pitati gdje mi je
suprug umjesto da to sama znam.
Slegne ramenima. – Ja sam ovdje samo da Vas prebacim. To je sve sto znam.
Osjecam se nesigurno na nogama dok koracam prema kolicima. Straznjim dijelom nogu
dotaknem meku kozu kolica pa s olaksanjem utonem u njih. Ovo nije od ozljede glave, ovo je
od lijekova. Jedva mogu misliti, ne sjecam se voznje kolicima do osmog kata, kao ni ulaska u
krevet u malenoj sobi. Dodijeljena mi je sestra, ali uopce se ne sjecam da me dosla vidjeti.
Nista mi se ne cini stvarno. Preispitujem vlastito postojanje, preispitujem Hannino

101
 Knjige.Club Books

postojanje... Jesam li sve umislila, bas kao sto su mi rekli? Zelim razgovarati sa Sethom, zelim
razbistriti glavu, ali mi neprestano guraju tablete niz grlo.

Iducih sedam dana provedem u izmaglici. Nista mi se ne cini stvarno, zbog lijekova se
osjecam odvojeno od vlastitog tijela: mlitavi balon helija koji leluja po sobi, na putu prema
nikamo. Idem na grupnu terapiju, jedem svoje obroke u blagovaonici i posjecujem dr.
Steinberga radi individualnih terapija. Toliko sam izgubila na tezini da se vise ne
prepoznajem u zrcalu. Celjust mi je definirana i vidim udubljenja iznad kljucne kosti, duboke
brazde koje su nekoc bile ispunjene masnim tkivom. Kako jedan tjedan moze uciniti toliko
stete nekomu? Pitam se, ali nisam sigurna da me briga. Sve je utisano, cak i moji osjecaji
prema samoj sebi.
Nakon nekoliko dana prestajem pitati za Setha; od same pomisli na njega osjecam se
ocajno i ludo. Sestre me gledaju sazalnim pogledima. Imam blagi osjecaj da mi se ne sviđa
kada to cine. Vjerojatno misle da Seth ne postoji. A mozda je to i istina. Također, nek se jebe
zbog toga sto me stavio u polozaj u kojem preispitujem samu sebe.
Deveti dan u posjet mi dolazi majka. Posjeti se primaju u zajednickoj prostoriji, gdje svi
mi luđaci zeljno iscekujemo da nam stignu ljudi. Sjedimo na kaucima boje senfa ili za sivim
stolovima na sklopivim stolcima, masne kose i blijedih lica prekrivenih mrljama od previse
ili premalo sna. Pokusaj normaliziranja prostorije predstavljaju biljke i uokvirene slike na
zidovima. Proucila sam svaku sliku, kao i plakete pored njih koje govore o pojedinom
slikaru, ilustratoru ili fotografu. Seattle voli stvari drzati na lokalnoj razini; domaci umjetnici
koji ce umiriti domace bolesnike.
Pronađem slobodan kauc pored samoposluznog aparata. Ne dopustaju nam previse
kofeina, kao ni secera, tako da su veliki spremnici napunjeni vodom obogacenom
vitaminima i flekavim jabukama. Sjednem, ruke polozim u krilo i zurim u pod. Kada uđe
moja majka, isprva me ne prepoznaje. Oci joj prijeđu preko mog lica, zatim se vrate kao da
su pricvrscene konopom za bungee.
Vidim kako usnama oblikuje moje ime prije nego sto stisne torbicu cvrsto uza svoj bok i
pozuri prema meni. Ustanem dok se priblizava. Nisam sigurna zeli li me zagrliti ili je previse
razocarana. Prvi put kad sam se nasla na psihijatriji, odbijala je doci, govoreci da joj je
previse bolno vidjeti me u tom stanju. Previse bolno za nju. Sada se spusti na kauc ne
skidajuci pogled s mene.
– Tvoj otac – zapocne.
– Da, mama, znam. U redu je.
Gledamo jedna drugu kao da se prvi put uistinu vidimo. Moj otac nikada ne bi dosao na
ovakvo mjesto. Pogled na jednu od njegovih kceri zatvorenu na psihijatriji znacio bi da je
podbacio kao roditelj, a moj otac voli odrzavati iluziju savrsenstva. Sto se tice moje majke, ja
sam njezin ludi, otkaceni potomak – rodila me, ali nema pojma tko sam niti zna ista o zivotu
koji zivim. Ne zeli znati. Obje mislimo isto. Povucem rukave pulovera preko dlanova dok
promatram njezino celo puno botoksa. Ne zeli priznati koliko je stara nista vise nego sto zeli

102
 Knjige.Club Books

priznati da joj je kcer prvoklasno sjebana.

– Nisam ovdje zato sto sam luda – kazem joj.
Otvori usta kako bi porekla da je to ikada pomislila. Naravno, to joj je zadaca kao majci.
– Nisam ni bolesna. Nisam ovdje zato sto sam imala zivcani slom zbog bebe koju sam
izgubila prije godinu dana. – Otklonim sve stranputice kojima bi njezin um mogao krenuti,
sve nacine na koje ce opravdati moj boravak ovdje.
Zatvori usta i zuri. Osjecam se poput djeteta dok mi donja usna drhti. Nece vjerovati sto
god da joj kazem. Seth je vec dopro do nje.
– Mama, Seth je vec imao suprugu kada sam ga upoznala. Ime joj je Regina Coele. Nije
htjela imati djecu. Ja sam bila ona koja mu je trebala roditi dijete. Ali onda sam imala... –
Glas mi pukne.
Majka pogne glavu kao da joj je to sve previse. Gledam vrhove njezinih trepavica,
korijen njezina nosa, dok ona gleda u svoje cipele. Iz ovoga kuta izgleda deset, dvanaest
godina mlađe. Poput djevojke koja je pognula glavu u ocaju...
Frustraciji... Beznađu? Nikada nisam mogla pogoditi sto tocno osjeca. Znam sve robne
marke koje voli, znam njezine stavove o plitkim, besmislenim temama, ali ne znam kako
dokuciti sto uistinu osjeca. Nisam sigurna ni da ona to zna.
– Regina je Sethova bivša supruga. Da, bio je ozenjen prije tebe. U pravu si, ona nije
htjela djecu i zato su se razisli. – Majka se nagne naprijed, preklinje me ocima. To je istina.
Kako to mogu poreci? Regina je tehnicki njegova bivsa supruga. Na kraju krajeva, razveo se
od nje kako bi se mogao ozeniti sa mnom. Ali i dalje su skupa, i dalje su par, samo bez
formalnosti.
– Majko – kazem. – Molim te, saslusaj me. Seth pokusava prikriti svoje tragove. I dalje su
skupa.
Lice zarije u dlanove. Kada sam postala zena kojoj ni vlastita majka ne vjeruje? Kada si
počela lagati samu sebe, pomislim.
Kada podigne pogled, oci su joj vlazne. Podsjeca me na koker-spanijela s tim ocima. –
Gajis nezdravu opsjednutost njegovim bivsima. Ali, Cetvrtak, on nije s njima. On je s tobom.
Seth je uzasno zabrinut za tebe. – Posegne za mojom rukom, ali ja je povucem. Necu
dopustiti da me tako maze i obracaju mi se kao djetetu. Njezina ruka beskorisno padne u
krilo.
– Zasto mislis da je vjecito u Portlandu? Ima jos dvije supruge. – Ustanem i krenem
koracati.
– Radi tamo – prosikce. – Voli te, svi te volimo. Zelimo da budes dobro.
– Dobro sam – grubo kazem. Zastanem i pogledam je. – Zasto nije dosao? Gdje je? – U
tom trenutku postane nemirna, odvrati pogled, prekrizi i rastavi gleznjeve. Ne zna sto bi
rekla, jer ne zna ni gdje je Seth ni zasto nije dosao.
– U Portlandu... – kaze. Zvuci vise poput pitanja. – I dalje mora raditi, Cetvrtak. Zivot ide
dalje.
– Ne, ne ide. Ne kada sam ja u bolnici. Ima druge supruge da se brinu za njegove

103
 Knjige.Club Books

potrebe – kazem. – Zasto bi dolazio posjetiti bolesnicu u ludari?

Upitno me pogleda na trenutak prije nego sto ustane. Gledamo jedna drugu i vidim
razocaranje na njezinu licu.
– Trebala bih ici – kaze. Petnaest minuta. Izdrzala je petnaest minuta na psihijatriji.
Gledam kako se povlaci prema vratima, ramena objesenih pod tezinom tereta propale kceri.
Ovaj put je barem dosla.

104
 Knjige.Club Books

DVADESET JEDAN

S ama sam. Shvatim da je oduvijek bilo ovako, citav moj zivot, a sve sto je moj um
iskonstruirao kako bi me uvjerio u suprotno bila je laz. Ugodna laz koja mi je bila
potrebna. Moji roditelji bili su zaokupljeni mojom sestrom, Torrence, koja je u skoli sa
svojim prijateljicama uvijek upadala u nevolje. Ja sam bila dobro dijete; odgajala sam sama
sebe dok su oni bili zauzeti. Znala sam pravila, moralne granice kojima su me ogradili: nema
alkohola, nema seksa prije braka, nema droge, nema iskradanja, samo odlicne ocjene. Bilo je
jednostavno slijediti njihove upute; ja nisam bila buntovnica u nasoj obitelji. Moja je sestra, s
druge strane, koketirala sa svime navedenim. Ocu su izbijale sijede na sljepoocnicama,
majka si je pocela ubrizgavati botoks, a ja sam se svim silama trudila biti savrsena kako bi
imali jednu kcer manje na brizi. A kada je Torrence dosla k sebi i udala se za pravog covjeka,
toliko im je laknulo da su je poceli obasipati drugacijom vrstom paznje. Dala im je tri godine
lijepog ponasanja i oboje su zaboravili desetljece koje je provela smrcuci njihov novac i
seveci se sa svim dilerima u gradu. Mozda sam poludjela od sveg tog pokusavanja da budem
savrsena. Mozda me manjak roditeljske paznje gurnuo prema Sethu, moj ocaj zarobljen u
vezi koju bi svaka normalna osoba smatrala bizarnom.
Bockam svoj zele. Na ovom mjestu uzivaju nas hraniti zeleom – lelujavim i sarenim,
poput nasih umova. Danas je narancasti, jucer je bio zeleni. Kao da nas pokusavaju podsjetiti
da smo slabi i nestabilni. Jedem svoj zele.
Moram jebeno otici odavde. Moram pronaci Hannu, uvjeriti se da je dobro. Nekoc sam
spavala, a sada sam budna. Danas sam vidjela dr. Steinbridgea. Shvatila sam da je on moj
tamnicar – ne elektricna vrata koja se otvaraju karticom, kao ni krsne sestre koje se prepiru
s nama kao s djecom ako se otmemo kontroli. Smiri se, malena Cetvrtak, ili cemo te staviti u
oblozeni kutak za odmor.
Dr. Steinbridge posjeduje tu moc da kaze da sam dobro; on je Bog na ovome mjestu
tockastih plocica i fluorescentnih svjetala. Jedan zamah njegove BIC olovke i slobodna sam
kao ptica.
Hannah... Hannah. Samo o njoj mislim. U svojoj glavi postala sam njezin spasitelj. Ako joj
se nesto dogodi, ja sam odgovorna. Ako je treba spasiti, moram izaci odavde. Udala sam se
za tog covjeka, dala svoj blagoslov trecoj supruzi. Trebala sam nesto reci cim sam vidjela
onu prvu masnicu, prisiliti je da mi isprica sto je ucinio. Na trenutak posumnjam je li uopce

105
 Knjige.Club Books

stvarna. Toliko su dobri ovdje – mogu te natjerati da posumnjas u vlastiti um.

Jedi svoj zele!
Shvatim da je moja duznost uvjeriti dobrog lijecnika da sam se opametila, da mi je glava
oslobođena halucinacija. Da sam „čitava i da je moj suprug oženjen samo jednom ženom!“ Da
Hannah i Regina nisu stvarne, nego samo dio seksualne igre koju smo suprug i ja igrali. To je
ono sto zele cuti, zar ne? Sve sto moram uciniti jest reci da sam lagala o Sethovoj sklonosti
visestrukim pickama i zdrava sam zena!
No moja promjena ne smije se dogoditi prebrzo, jer ce tada dr. Steinbridge posumnjati
da lazem. Za vrijeme jedne od nasih seansi, pretvaram se da sam zbunjena: „Seth ima samo
jednu suprugu? Ja sam ta supruga?“ S vremenom, postajem slicnija sebi, sa svakom seansom
sve sam manje zbunjena, manje uporna.
– Sto nije u redu sa mnom? – upitam lijecnika. – Zasto ne znam sto je stvarno, a sto ne?
Imam dijagnozu! Trauma uslijed gubitka djeteta, izostanak rjesavanja posljedica tog
gubitka na zdrav nacin, sve je to vrsilo pritisak na moju vezu sa Sethom. Krivila sam druge
zene, umjesto da sam se koncentrirala na vlastito zacjeljivanje. Kada me dobri lijecnik pitao
sto mislim da je bio okidac manicnog ponasanja koje je dovelo do mog mentalnog posrnuca,
pomislila sam na Debbie: brbljavu Debbie, zabadalo Debbie, Debbie s ogromnom kosom
koja je predlozila da spijuniram zene zbog kojih sam nesigurna. Ne krivim Debbie zbog
svojih postupaka; ako ista, ona me probudila. Nisam bila jedina koja se borila s
nesigurnoscu, događa se zenama bilo koje dobi. Dovraga, Lauren je imala naizgled savrsen
zivot. Uvijek sam mislila kako lijepi svoje cestitke za godisnjicu kako bi se hvalila, kako bi
nam svima trljala na nos da joj je bolje nego nama ostalima. Ali sada vidim istinu: zene su
zaglavile u zacaranom krugu nesigurnosti ovjekovjecenom nacinom na koji se muskarci
ophode prema njima i citavo vrijeme se borimo kako bismo dokazale samima sebi i svima
ostalima da smo dobro. Naravno, s vremena na vrijeme zene polude za muskarcima, ali zar
to ne znaci da smo sve nestabilne, da su nas muskarci ucinili nestabilnima svojim nemarnim
postupcima? Ne govorim dr. Steinbridgeu ni o Debbie ni o Lauren; rekao bi da prebacujem
odgovornost na druge. Ali to uopce nije ono sto cinim; jednostavno ih sve drzim
odgovornima, jer potrebno je citavo selo da osobu smjesti u ludnicu.
Nedostatak hvatanja ukostac s problemima dio je mog rplitanja, sudeci prema dr.
Steinbridgeu. Sviđa mi se kako to zvuci: moje rasplitanje.
Ali ne rasplicem stvari na nacin na koji oni to ocekuju; rasplicem vlastitu zavedenost
svojim suprugom. Igram ulogu krhke, bolno nesvjesne zene. Stres me pojeo, nemam
mehanizme kojima bih se nosila s time, nedostatak roditeljske paznje umotao me u cvrstu,
naivnu cahuru.
Krenemo u obilazak mojih problema s roditeljima. Moja majka voli ugađati ljudima, a
moj je otac distanciran. Promatrajuci majku koja je cinila sve vise i vise kako bi zadobila
ocevu paznju... Pa... Naucila sam na taj nacin izrazavati ljubav. A kada cinim previse, urusim
se pod teretom ocekivanja. Moja prazna maternica ucinila me nedostatnom zenom,
nedostojnom ljubavi mog supruga. Ostrugali su mi sve organe, odstranili moj reproduktivni

106
 Knjige.Club Books

sustav: trajno zatvoreno. Prizori mog pobacaja bolno mi bljeskaju pred ocima. Znam da im
trebam dopustiti da dođu, suociti se s njima – kao sto lijecnik kaze. Ali to su sjecanja na koja
se nikada nisam vracala, nijednom otkako su se dogodila. Lakse je nositi se s necime ako ne
priznajes ono s cime se trebas nositi.
Seth i ja upravo smo napustili prenociste i stajemo na benzinskoj crpki kako bismo
napunili automobil gorivom i kupili grickalice za put. Upravo smo jeli, ali on inzistira da ce
bebi trebati grickalice, zbog cega se nasmijesim. Tako je pazljiv: kupuje mi sitnice i ljubi moj
rastuci trbuh. Jedna od mojih prijateljica u bolnici kaze mi kako se njezinom suprugu gadi
njezin trudnicki trbuh i kako ga odbija dotaknuti. Promatram ga kroz prozor automobila,
srce mi puca od ponosa. Moj suprug, moj. A sada smo napravili i dijete; moj zivot ne moze
biti savrseniji. Tako je zgodan dok hoda prema automobilu, noseci dvije papirnate case i
plasticnu vrecicu koju je objesio na podlakticu. U casama je caj; kaze da je unutra zamolio
vrucu vodu, a zatim je u njih stavio vrecice caja koje mu je dala njegova majka. Caj je gorak,
ali pijem ga vec tjedan dana i navikavam se na okus. Kopam, po vrecici dok on toci gorivo.
Kupio mi je najdraze trudnicke grickalice: nezdravo, procesuirano sranje zbog kojeg bih se
inace crvenjela od srama. Ali dok pijuckam caj i vadim stvari iz vrecice, osjecam se zahvalno
na svom pazljivom, obzirnom suprugu. Cips s okusom ranch-umaka i stapici od sladica koji
nalikuju zavrnutoj, crvenoj plastici neopisivo su ukusni. Grcevi pocinju sat i po vremena
kasnije. Isprva ne zelim nista reci, jer se sjetim kako mi je lijecnik spomenuo da neke
trudnice znaju osjetiti takozvane Braxton-Hicksove kontrakcije ranije u trudnoci. Fantomska
bol samo je nagovjestaj onoga sto treba doci. Nelagodno se meskoljim u sjedalu, otvorena
vrecica cipsapada na pod automobila, tockasti trokuti rasipaju se po mojim cipelama. Tek
kada se sagnem kako bih pokupila cips, primijetim krv. Razlijeva se po bez kozi, bojeci moje
krem hlace u zlokobnu crvenu boju. – Seth. – To je jedino sto uspijevam izgovoriti. Pogleda
me i pritisne papucicu gasa do kraja, lice mu je blijedo od pogleda na krv. Najbliza bolnica je
Queen County. Kada se zaustavimo pred vratima hitne sluzbe, vec znam da je moje dijete
mrtvo, njegov zivot istjece iz mene.

Svega sto se događalo od tog trenutka nadalje prisjecam se kao u nekoj vrtoglavici obojenoj
fluorescentnim svjetlima. Prvi put da sam jasno razmisljala otkako sam dosla u bolnicu bilo
je pet dana kasnije, kada su mi rekli da sam imala ruptu– ru maternice i da su je morali
odstraniti hitnom operacijom kako bi zaustavili krvarenje. Nikada vise necu moci ostati
trudna. Dopustila sam Sethu da me drz i dok sam ridala u njegovu kosulju, a zatim sam, kada
je on otisao preuzeti poziv s posla, otisla u malenu kupaonicu i pokusala si prerezati zile na
zapescima metalnom turpijom za nokte. Sestra me pronasla kako krvarim na podu, zureci u
krv, savrseno mirna. Bio je to aljkav posao, zapesca sam prepilila tupim predmetom. Oziljci
su debeli i kvrgavi. Bila sam mirna sve dok mi nisu pokusali pomoci, a onda sam grebla,
grizla i vristala da su mi ubili bebu i da sada pokusavaju ubiti i mene. Iako je bio zapoceo
moj prvi boravak u Queen Countyju. Boravak koji me ucinio jalovom u podrucju maternice i
u podrucju srca.

107
 Knjige.Club Books

Dr. Steinbridge kaze da sam u svojoj tuzi stvorila iluziju triju supruga – zena koje su
prikladnije za Setha, onih koje mu mogu dati ono sto ja ne mogu. Boze, kako je depresivno
sve sto ne valja sa mnom, iako je samo polovica toga tocna.
Vucem se s nasih sesija nisko pognute glave, oziljci na mojim zapescima pulsiraju.
Uvjerljivo sam jadna. On misli da mi se stanje poboljsava. Ali u tim trenucima kada pogrbim
ramena, kada izgledam najskromnije, ja sam ljuta. Gdje je Seth? Zasto nije dosao? Nije bio
ovakav dok sam nosila njegovo dijete – bio je usluzan i ispunjavao je svaki moj hir. Osjeca li
se imalo krivim sto je lagao?
Osjecam se odbaceno. Pjenim se citavim putem natrag u sobu, koja je pretjerano hladna
unatoc brojnim prituzbama koje sam uputila sestrama. Moja cimerica Susan, zena u kasnim
cetrdesetima, dozivjela je zivcani slom nakon sto je ulovila supruga kako je vara. Slabasna
Susan, zeljela sam reci. Pokusaj zanemariti dva dodatna braka i biti zaboravljena srednja
zena.
Suasn nema ni obrve ni trepavice. Vidjela sam kako ih trazi kada je nervozna, poseze za
njima prstima tankim poput pincete. I na glavi ima celavo mjesto i rasutu kosu po jastuku.
Pretpostavljam da ce biti potpuno celava kada izađe odavde, poput jedne od onih macaka.
Nije u sobi kada se vratim. Legnem na krevet i ruku prebacim preko ociju kako bih
blokirala svjetlost, jer nam nije dopusteno gasiti svjetla preko dana. Padam u stanje
djelomicnog drijemeza – najbolje sto mozes dobiti na ovakvom mjestu – kada dođe sestra i
obavijesti me da imam posjetu.
Naglo otvorim oci i prva mi je pomisao: pretvarat cu se da nisam ljuta na njega. Tako je.
Bit cu krotka i ponizna – prava zenica kakva zeli da budem. Nece biti toliko tesko, zar ne?
Godinama sam se pretvarala dok je ljutnja kljucala negdje u dubini, neistrazena. Budna si,
pomislim. Nemoj izgubiti doticaj sa svojom budnošću.
Ustanem, oprezna i spremna. Nema zrcala u kojemu bih mogla provjeriti svoj odraz –
ogledala su prerezana zapesca koja samo cekaju da se dogode – pa samo zagladim kosu i
obrisem se ispod ociju. Nemam pojma kako izgledam, ali pretpostavljam da cim jadnije, tim
bolje. Kada rukama prijeđem preko trbuha, osjetim prazninu i dva ostra brida kukova koji su
nekada bili zakopani ispod mojih losih navika zvanih vino i tjestenina sa sirom. Izbacim
prsa, koja srecom nisu nestala. Moram supruga pridobiti na svoju stranu.
Kada uđem u zajednicku prostoriju, ne vidim Setha, nego Lauren. Osjetim nalet
razocaranja. Ovo je nesto drugo od onoga sto se trebalo dogoditi. Prilagodim izraz lica,
krijuci sto stvarno osjecam, kako bih se nasmijesila napornoj Lauren. Lauren s kojom sam
bila na picu i otkrila joj sve svoje tajne. Jesmo li sada prijateljice?
Ne znam koliko sam sretna sto je vidim, ali ona je definitivno sretna sto vidi mene.
Ustaje od stola za kojim je cekala pa vidim da na sebi ima traperice i majicu s motivima
Seahawksa. Dok mi prilazi, pokusavajuci izbjeci zenu koja nasred sobe izvodi plesnu
koreografiju, lice joj je izobliceno od brige. Obrve su joj gotovo spojene i prostor između njih
prosaran je borama.
– Cetvrtak – kaze odmahujuci glavom. – Koji vrag?

108
 Knjige.Club Books

U tom trenutku mi se toliko sviđa da moja maska pokajnicke poniznosti koju sam
pripremila za Setha smjesta padne, a ja se prilijepim za nju u ocajnickom zagrljaju. Moja
raspolozenja, moje misli, posvuda su. Ponasam se poput majmuna pauka, vjesajuci se od
olaksanja za nekoga koga poznajem.
Lauren tiho vikne i shvatim kako je davim, pa popustim stisak. Nasmijesi mi se onako
kako se stari prijatelji smijese nakon sto te zadesi neka nesreca. Odmah vidim da mi vjeruje.
Imam prijateljicu.
– Kako si me pronasla? – pitam bez daha, iscekujuci.
– Tvoj suprug nazvao je bolnicu – Seth, zar ne? – i rekao da ces uzeti dulji dopust zbog
bolesti. Pokusala sam stupiti u kontakt s njim, ali nemamo broj. Pa sam nazvala tvoju majku
– ona je navedena kao tvoj kontakt u slucaju nuzde – i ona mi je rekla gdje te mogu pronaci.
Iznenađena sam sto je moja majka nepoznatoj osobi otkrila da joj je kcer u
psihijatrijskoj bolnici. Lauren je ulozila mnogo truda kako bi me pronasla. Pitam se je li
Anna primijetila da me nema, je li stupila u kontakt s mojom majkom.
– Zasto si ovdje? – konacno kaze kada smo se smjestile pored prozora. Staklo je
prosarano vodom dok neuobicajeno jaka kisa naginje prema istoku, udarajuci u staklo i
savijajuci drvece. Zeni koja trci kroz vrt ispod nas kosa neumoljivo siba po licu. Kad se
nagnem prema Lauren, majka i sin krenu prema nama, promatrajuci prazne stolce za nasim
stolom. Osinem ih zlobnim pogledom pa promijene smjer kretanja. Tako je. Idite.
Ispricam Lauren kako sam isla potraziti Hannu i o tome kako sam pronasla Reginu na
internetu. Kad stignem do dijela o Hanninim masnicama, Lauren iskolaci oci. Jos jedan
preokret u ovoj prici. Kazem joj kako me Seth gurnuo dok smo se svađali.
– Suocila sam ga sa svime. Kaze da sam ga napala, da sam pala i udarila glavom. Kad
sam se probudila, bila sam ovdje. Lauren... – kazem, stisavajuci se. – Kaze da sam sve
izmislila.
Lice joj je uzasnuto. Njezin je zivot u rasulu, ali moj je totalna katastrofa.
– Da si izmislila sto?
– Njegovu poligamiju. Sve ih je uvjerio da sam luda, ukljucujuci moju majku. – Trljam
pramen kose među prstima i iznenada stanem, zabrinuta da izgledam poput luđakinje.
Cini se da Lauren to ne primjecuje. Pogled joj se spusta prema podu dok razmislja.
– Ako svi u tvojoj blizini govore isto, nikada ti nece povjerovati – kaze. – Znas kako takve
stvari funkcioniraju.
Znam.
– Sto je s tvojim prijateljicama? Mozes li nekoga nazvati da dođe ovamo i pruzi ti
podrsku? – Ruke su joj polozene na koljena i samo joj se kaziprst desne ruke brzo pomice
gore-dolje. Nervozni prst, pomislim.
– Ne – kazem. – Nikada nikome nisam rekla, osim tebi. Cak ni moja sestra ne zna.
– Ne bas bliska obitelj, ha? Zvuci poput moje.
– Bliski smo, a da nismo bliski, ako znas sto mislim. Cesto se vidimo, ali nitko zapravo
ne zna sto se događa u zivotu ovog drugog.

109
 Knjige.Club Books

Lauren kimne kao da tocno zna o cemu govorim. Mozda se sve americke obitelji igraju
igre zajednistva – igre u kojoj razgovarate o sportu i jedete slozenac (na Pacifickom
sjeverozapadu organski i bez glutena), svađate se oko politike i pretvarate se da imate
duboke veze, kad zapravo umirete od usamljenosti.
– Ne znam je li dobro – kazem misleci na Hannu. – Nije bila sva svoja posljednji put kad
sam je vidjela. Zvala me iduci dan, ali kada sam joj uzvratila poziv, nije se javila.
– Mozda je ja mogu kontaktirati – predlozi Lauren. – Ima li profil na Facebooku ili
nesto?
Dam joj sve detalje koje znam o Hanni. Odmah se sjetim njezine adrese, ali ne i broja
telefona.
– Znas li gdje je upoznao tu curu? – upita me dok je pratim prema vratima.
Odmahnem glavom. U svom detektivskom poslu nisam pitala Hannu gdje je upoznala
svog supruga, iako sumnjam da bi mi rekla istinu sve i da jesam.
– Postoji fotografija – brzo kazem. – Na Regininu profilu na stranici za upoznavanje.
Mislim da se Hanna i Regina međusobno poznaju.
Lauren je zaprepastena; zaplet je sve intrigantniji. – Cekaj – prosapce. – Sethove druge
dvije supruge međusobno se poznaju?
Kimnem. – Ako uspijes pronaci tu fotografiju, imamo dokaz. Mozemo je odnijeti Regini,
natjerati je da progovori...
Moj plan je manjkav. Malo je vjerojatno da ce Regina istupiti i podrzati me. Jednako kao
i to da ce fotografija dokazati moju tvrdnju kako je Seth poligamist. Ali to je sve sto imam.
Mogla bih ih ucjenjivati.

Lauren obeca da ce se vratiti cim nesto sazna, a ja osjetim takvo neopisivo olaksanje, pa je
jos jednom zagrlim.
– Lauren – kazem prije nego sto ode. – Nemas pojma koliko mi ovo znaci. Nisam te ni
pitala kako si ti...
– Da, pa u svjetlu nedavnih događaja, oprostit cu ti.
Zahvalno joj se nasmijesim prije nego sto vrati svoju propusnicu na recepciji i lagano mi
mahne. – Brzo cu se vratiti – obeca.
Hodam prema svojoj sobi, u prsima mi buja obnovljena nada. Nisam sama. Seth zeli da
vjerujem kako jesam. Uzeo je moju majku... Mog oca. Zeli da ovisim samo o njemu. Ali nisam
sigurna zasto. Postala sam teret kad sam krenula njuskati nakon sto mi je rekao da to ne
cinim. Znam da bi to moglo unistiti njegov posao, njegov ugled. Naravno da me zeli usutkati,
drzati me pod kljucem.
Sto ako... Sto ako Hannah ne zna za mene? Mozda je u tome stvar. Citavo vrijeme mislila
sam da smo nas tri u dosluhu, nekakav zenski savez. Nas muskarac je tako divan da je uspio
osvojiti tri zene, a mi smo tako sretne sto smo dio toga! Ali Seth se svojski trudi da me drzi
zakljucanu, izoliranu. Mozda kako bi me drzao podalje od Hanne. Kako ona ne bi saznala.
Pomislim na fotografiju na Regininu profilu za upoznavanje, na plavusu u kutu fotografije

110
 Knjige.Club Books

koja neopisivo nalikuje Hanni. Sto ako je Seth na Hanni upotrijebio istu pricu kao i na meni?
Jalova supruga, potreba da bude s nekim tko ce mu roditi djecu... Ja bih mogla biti posve
izbacena iz jednadzbe... Kako bi Seth ponovno mogao dobiti ono sto zeli.

111
 Knjige.Club Books

DVADESET DVA

L auren se vrati dva dana kasnije, izgledajuci umorno, u debeloj crnoj jakni boje vrece za
smece preko bolnicke kute. Izbjegava me pogledati dok po rukama prevrce salicu iz
Starbucksa. Nokti joj nisu nalakirani; mislim da je nikad nisam vidjela bez laka na noktima.
Pitam se je li to poziv upomoc vise klase, Lauren u nevolji. Previse sam odsutna da bih
gubila vrijeme na uljudnost i cavrljanje.
– Donijela sam i tebi, ali nisu mi dopustili da unesem. Donijela si mi što? Oh! Kavu s
mlijekom – govori o kavi. Odmahnem rukom na kavu. – Ne dopustaju nam kofein.
Kimne glavom, pa prije nego sto pocne duboko udahne, ispuse obraze i sirom otvori oci.
Pripremim se.
– Nema je na Facebooku, Cetvrtak, nema nicega. Provjerila sam sve drustvene mreze,
cak sam pogledala i Pinterest i Shutterfly. Ne postoji. Boze, cak sam pokusala izokrenuti joj
ime, znas kako ljudi danas imaju fora korisnicka imena...
Kimnem, sjetivsi se Regine i toga kako sam morala biti domisljata s imenom da bih je
pronasla.
– Ili je obrisala profil ili ima gadne postavke privatnosti – kaze Lauren. Kopa po
kartonskom omotacu oko case.
– Pokusala sam je potraziti preko Googlea... Nista. Jesi li sigurna da joj je to pravo ime?
– Ne znam. To je ime koje sam vidjela na papiricu koji sam pronasla u Sethovu dzepu. –
Spustim glavu u dlanove.
– Sto je sa fotografijom Regine i Hanne? Jesi li nju pronasla? – Posegne u torbicu i izvuce
presavijen komad papira. Laurenino lice potpuno je blijedo. Gurne mi papir preko stola i ja
ga uzmem. Ruke mi se tresu dok ga otvaram. To je print fotografije koju sam pronasla, na
kojoj su Regina i zena za koju sam posumnjala da je Hannah. Ali kada pogledam zrnati ispis,
nesto nije u redu. Regina je ista, njezin osmijeh sirok je bas kao sto ga pamtim, ali u kutu
gdje sam nekoc vidjela Hannu sada stoji zena s tamnom kosom.
– Ne – kazem. Ne, ne, ne...
– Je li to ona? – upita Lauren. Prstom lupka po fotografiji, po mjestu na kojemu je
trebala biti Hannah. – Je li to Hannah, Cetvrtak...?
Odmahnem glavom, odgurujuci papir. Hladno mi je. Lagano se ljuljam, odmahujuci
glavom. Jesam li luda?

112
 Knjige.Club Books

Ako ja mislim da sam luda, onda to sigurno misli i Lauren. Iznenada podignem pogled. –
Vjerujes li mi?
– Da... – Ali postoji zadrska u njezinom glasu. Oci joj bjeze po prostoriji kao da pokusava
pronaci rupu u mom pitanju. Srce mi se stegne.
Nekoliko minuta sjedimo u tisini gledajuci kroz prozor. Primijetim kako se Lauren
pogrbila u stolcu, jos jedan znak da nista nije u redu. Ne znam smeta li je moja situacija
ovdje ili vlastiti teret koji nosi.
– Postoji jos nesto... – Cuvala je to za kraj. Zasto me nece pogledati?
Osjetim kako mi se u zelucu stvaraju cvorovi i koljenom pocnem udarati ispod stola.
Samo zelim da ispljune to sto ima reci, da zavrsi s time. Stisak, stisak, čvor, čvor...
– Reci mi...
– Vidi, ne postoji lagan nacin da ti ovo kazem. Obavila sam nekoliko telefonskih poziva
i... Pa... Kuca na adresi koju si mi dala... Uh, Cetvrtak! Upisana je na tvoje ime. – Dlanovima
pokrije oci.
Um mi se potpuno isprazni. Ne znam sto da kazem. Zurim u Lauren kao da je nisam
dobro cula, sve dok ne ponovi sto je rekla.
– Molim?
Gleda me drugacijim ocima. Onako kako me gledaju lijecnici i sestre, s opreznim
sazaljenjem – sirota djevojka, ta slomljena stvar. Ustanem i prisilim se da je pogledam u oci.
– To nije moja kuca. Ne znam sto se događa, ali nije moja. Nije mi vise vazno vjerujes li
mi. Nisam luda.
Podigne obje ruke kao da se brani od mene. – Nisam rekla da si luda. Samo ti kazem sto
sam pronasla.
Oblizem usne i ustuknem. Ovdje nam ne daju balzam za usne; pokusavaju ti umiriti um,
ali dopustaju da ti se tijelo raspadne. Svi su ovdje ili suhi ili masni; pramenovi kose
zalijepljeni su im na glave u zapetljanim, vlaznim hrpama ili su ukraseni pahuljama prhuti
kao da je po njima upravo pao snijeg.
Pokusavam ne uciniti nista naglo, primjerice otrcati natrag u sobu bez pozdrava ili
vikati – vikanje bi bilo lose. Ali crpim zadnje atome samokontrole. Nacin na koji te ljudi
dozivljavaju ono je sto covjeka najvise mentalno onesposobi. Ako su svi protiv tebe, pocnes
sam sebe preispitivati, kao sto ja to cinim sada.
– Hvala ti sto si dosla. – Silom istjeram rijeci van. – Svakako cijenim tvoj trud. – Cujem
kako me oslovljava imenom dok zurno odlazim – ne trcim, cak ni ne hodam brzo – samo
izlazim kako ne bi mogla vidjeti sto osjecam.

U svojoj sobi sklupcam se na krevetu, koljena privijenih uz prsa i obraza prislonjenog uz

hrapavu plahtu. Mirisi na izbjeljivao i malo na bljuvotinu. Susan me gleda s druge strane
sobe; pogledala sam prema njoj dok sam ulazila u sobu, njezine oci bez trepavica su
uplasene, kao da je zaboravila da i ja stanujem ovdje.
Osjetim njezin pogled kako mi se zabada u leđa. U ovo smo vrijeme obicno obje u sobi,

113
 Knjige.Club Books

između grupne terapije i vecere. „Vrijeme za opustanje“, kako ga zovu. Vecina nas koristi
vrijeme za opustanje kako bismo razmisljali o tome koliko nismo opusteni. Prava Kvaka 22.
– Koliko si dugo ovdje, Susan? – Glas mi je prigusen i moram ponoviti pitanje kada
procvili svoj odgovor poput misa.
– Mjesec dana – kaze.
Uspravim se u krevetu, leđima naslonim na zid i zagrlim jastuk.
– Jesi li ikada prije bila na ovakvom mjestu?
Pogleda me, a kada vidi da je promatram, opet odvrati pogled. – Samo jednom... Kad
sam bila puno mlađa. Umro mi je otac i nisam se dobro nosila s time. – Sviđa mi se kako
Susan sve lijepo sazima, tako da ne moram postavljati dodatna pitanja. Mora da je njezin
terapeut voli.
– A kada su odlucili da si spremna otici?
Susan izgleda zbunjeno. Dvije crvene mrlje pojave joj se na obrazima i pocne ispreplitati
prste.
– Kad sam prestala biti suicidalna, odnosno kad sam prestala govoriti da jesam.
Istina. Barem znam da sam na pravom putu. Prestala sam razmisljati o tome, o svemu.
– Nadam se da ce ti stvari krenuti nabolje, Susan. Nije te zasluzio. – I mislim to. Moje
misli proteklih dana bile su o zenama poput mene, Lo i Susan, zenama koje su sve dale
muskarcima, a oni su im slomili srce.
Podigne pogled prema meni, ali bez podrske njezinih obrva, ne znam reci je li
iznenađena ili tuzna. Cini se donekle zadovoljnom sve do trenutka kada moje rijeci sjednu
na svoje mjesto. Kao da ih iznova ponavlja u svojoj glavi. Nije me zaslužio, nije me zaslužio.
– Hvala ti – tiho kaze. – Stvarno nije.
Kimnern, ali pomislim: Nije ni Seth. Nije dostojan. Ni zena koje se ponizavaju kako bi mu
ugodile ni zivota koji je sagradio preko nasih leđa. Ima citavu ekipu iza sebe: pravnicu,
roditeljicu i lovasicu. Nikada nisam htjela priznati taj dio, da je mozda sa mnom zbog novca,
zbog moje zaklade. To je stvar o kojoj ne razmisljam.
Ja sam lovasica. Nikada se nisam tako dozivljavala, nikada nisam mislila da to igra ulogu
u nasem odnosu. Ali ja sam bogata u svakom smislu. Moj se otac pobrinuo da smo sestra i ja
zbrinute. Moja je sestra usmrkala vecinu svoje zaklade, a zatim se udala za imucnog clana
drustvenog kluba koji se zove Michael Sprouse mlađi. To je bila njezina slamka spasa u
ocima mojih roditelja. Meni novac nikada nije nista znacio, samo je Seth bio vazan. Uvijek
sam bila velikodusna... Nesvjesna, cak, prebacujuci kontrolu u njegove ruke.
Ali sada... Sada sve izgleda drugacije. I jest drugacije. Izolirao me, a to nije nesto sto cinis
vlastitoj supruzi, nekome koga volis. To je nesto sto cinis nekome kime zelis upravljati. A on
je citavo ovo vrijeme upravljao nama trima.
Susan i ja sjedimo okrenute jedna prema drugoj, ociju zalijepljenih za strop dok cekamo
veceru.
U glavi napravim popis stvari koje moram uciniti kada izađem odavde: provjeriti
bankovni racun, razgovarati sa suprugama, kontaktirati Sethove roditelje i razgovarati s

114
 Knjige.Club Books

njegovim poslovnim partnerom, Alexom, koji nema pojma da ja postojim. Ne mogu me

zauvijek drzati ovdje. Izaci cu, pokazat cu svima tko je on zapravo. Ne moze mi ovo ciniti.
Ovaj put cu uzvratiti borbom.

115
 Knjige.Club Books

DVADESET TRI

P ustili su me dva dana kasnije. Pozdravim se sa Susan, koja je na grupnoj terapiji,

ostavivsi joj na krevetu maleni sapun, jabuku koju sam ukrala za doruckom i bolnicke
bocice sampona. Uvijek smo se zalile kako nemamo dovoljno sampona, kao da smo u hotelu,
a ne u mentalnoj instituciji. Djelomice smo se zalile samo zato da bismo se osjecale donekle
normalno; ako razmisljas o samponu, ne razmisljas ni o cemu vaznom.
Seth stoji na recepciji, razgovara s jednom od sestara, dok me lijecnik prati skupa s
mojom dokumentacijom.
– Svaki dan je zvao i raspitivao se za Vas napredak – tiho kaze dr. Steinbridge. Dah mu
mirisi na starost i pecivo s lukom. – Svatko se s ovakvim stvarima nosi na razlicite nacine, pa
nemojte biti pretjerano strogi prema njemu.
Kimnem, skrgucuci zubima. Kakav mali muski klub. Dr. Steinbridge nosi vjencani prsten
na dlakavom prstu, ali sve vrijeme provodi ovdje. Pitam se sjedi li gospođa Steinbridge kod
kuce citavo vrijeme, cekajuci ga, ili ima i vlastiti zivot, i postoji li netko u njenom zivotu tko
joj govori: – „Puno radi, ne budi pretjerano stroga prema njemu...“ – Cekanje... Cekanje... To je
ono sto zene cine. cekamo da se vrati kuci s posla, cekamo da obrati paznju na nas, cekamo
da se lijepo odnosi prema nama – sve kako bi netko vidio i prepoznao nasu vrijednost. Za
zene je zivot samo igra cekanja.
Ja i dalje glumim krotkost i glumit cu je sve dok ne napustimo ovo mjesto i dok ne
budem slobodna. Lice namjestim u izraz bezosjecajnosti dok stavljam nogu ispred noge.
Seth izgleda kao model uspjesnosti i stalozenosti. Nosi svoju Regina-odjecu: tamnosive hlace
i sumsko zeleni pulover preko kosulje, kosa mu je uredno zacesljana i ukrocena gelom, lice
glatko obrijano. Stil je potpuno drugaciji od onoga koji nosi kada je sa mnom. Uviđam kako
je drugaciji sa svakom od nas, usvajajuci stilove kako bi se uskladio sa suprugama. Za Hannu
nosi majice s kapuljacama, silterice i majice s raznim bendovima. Svjeze obrijano lice i
poslovna odjeca su za Reginu, kako bi predstavljao respektabilnog poslovnog covjeka uz
svoju suprugu odvjetnicu. Ja dobivam seksi Setha: trodnevna bradica, sakoi, majice uz tijelo i
skupe cipele. On je kameleon koji se na nekoliko nacina igra kuce. Kada smo udaljeni svega
nekoliko metara, Seth podigne pogled prema meni i nasmijesi se. Nasmijesi mi se! Kao da je
sve u redu i normalno. Odbacis suprugu u ludnicu i nestanes bez rijeci. Prisilim usta na
slabasni smijesak koji ne dosegne moje oci. Sestra iza pulta pogleda me kao da sam „taaakva

116
 Knjige.Club Books

sretnica“ i „što takav tip radi s luđakinjom poput mene“? Zelim je potapsati po glavi i reci joj
da je on pravi luđak u ovoj vezi, ali ignoriram je i fokusiram se na Setha, svoga dragog
supruga. Usetam mu u narucje, kao da je sve u najboljem redu, i ostanem tamo dok me grli.
Njegova je kolonjska snazna, ostra... Nije ona koju nosi sa mnom. Sigurna sam da izgledam
poput uplasene supruge kojoj je laknulo, ali pritisnuta o njegova prsa, udisuci njegovu
Regina – kolonjsku, samo sam bijesna.
– A sad vas ostavljam na miru – kaze dr. Steinbridge. – Ne zaboravite, ako imate bilo
kakve brige ili probleme, samo nazovite. Moj broj je na dokumentima za otpust. – Pokaze
jedno mjesto na papiru koji drzi prije nego sto ga spusti na pult ispred Setha. Oboje mu
zahvalimo, glasovi nam se stapaju kao da smo savrseno usklađeni par. Jamacno smo to
nekada i bili, u proslosti, vecinom zahvaljujuci mom trudu.
Seth mi je donio rezervnu odjecu: donji dio trenirke, majicu dugih rukava i Nike
tenisice.
– Tvoj je majka otisla do tvog stana i uzela neke stvari – kaze dodajuci mi stvari.
Tvog stana, pomislim. Zasto bi rekao tvog, a ne našeg? Odem do kupaonice kako bih se
preodjenula i shvatim da mi je sve osim tenisica preveliko. Izađem, posramljeno vukuci
rukave majice koja me progutala.
– Izgledas odlicno – kaze Seth kada me ugleda.
Mršavo poput Hanne!, pomislim. Na izlasku iz bolnice Seth me uhvati za ruku i lagano
stisne, pa se na trenutak izgubim prisjecajuci se kako je to voljeti ga. Probudi se, Četvrtak!
Probudim se. Uzvratim mu stisak i dopustim mu da me povede do automobila, ali
budna sam u svakom smislu rijeci. Nakon sto sam mjesec dana provela zakljucana na
tmurnom mjestu kakvo je Queen County, nesigurno se okrecem oko sebe po parkiralistu.
Sloboda! Mogu potrcati u bilo kojem smjeru, slobodna sam. Sjednem na suvozacko mjesto pa
iz navike namjestim ventilaciju. Seth primijeti to i nasmijesi se. Za njega je sve opet
normalno – predvidljiva Cetvrtak. Budna sam! Dok zaobilazi automobil s prednje strane
kako bi dosao do vozacevog mjesta, vjezbam bijes i mrznju prema njemu. Ovo nije njegov
automobil. Kakav je ovo automobil? Sve je krivo: miris je drugaciji, sjedala... Ali ne zelim
postavljati pitanja. Kada uđe unutra, nasmijesim se, stiscuci dlanove između bedara kako
bih ih ugrijala. Kisa pada, njezno udara o vjetrobransko staklo, nije onako nasilna kao prosli
tjedan. Seth pruzi ruku i potapsa me po koljenu. Tako ocinski.
– Slusaj, Cetvrtak... – kaze. – Zao mi je sto te nisam dolazio posjetiti...
Zbog toga mu je zao?
– Nisi ni nazvao – istaknem.
Seth me pogleda. – Nisam ni nazvao – prizna. Opusteno, poput supruga koji priznaje da
je zaboravio godisnjicu, ne priznajuci sluzbeno svoju suprugu. Mogla bih ga sada prozvati
zbog toga, suociti se s njime zbog svega, ali nesto ne stima; kao da je atmosfera među nama
drugacija, prozeta napetoscu. Gledam kroz prozor, prolazimo pored monovolumena i
djevojcica crvene kose mase mi iz svoje autosjedalice. Ne uzvratim joj mahanje pa osjecam
krivicu. Prekasno podignem ruku prema praznoj cesti. Prvi put osjetim se kao da sam luda.

117
 Knjige.Club Books

Nisam se osjecala ludom u Queen Countyju, ali sada se osjecam ludom. Smijesno.
– Bio sam... ljut – nastavi Seth. Pazljivo bira rijeci. – Krivim sebe za ono sto ti se
dogodilo. Da sam ucinio nesto drugacije... Da sam bio bolji... Nisam znao sto da kazem.
Ljut? Zna li Seth uopce sto je ljutnja? Zivot mu je skrojen upravo onako kako on zeli, od
tri zene koje mu udovoljavaju; kada ga jedna od nas naljuti, jednostavno zabije kurac i
paznju u drugu dok se njegova ljutnja ne rastopi.
Pomislim na sve sto je mogao reci, na sve ono sto zelim da kaze. Toliko toga... A onda mi
sine kako nije rekao zbog cega je ljut. Ljut jer sam ga cinkala na psihijatriji? Ljut jer sam ga
optuzila da je udario svoju mladu, trudnu, trecu suprugu? Ili je mozda ljut zbog svega
navedenog. Jedna optuzujuca rijec u Sethovu smjeru i mogao bi okrenuti automobil i vratiti
me u Queen County, gdje dr. Steinbridge ceka s novim asortimanom lijekova i tretmana od
kojih ce mi celjust otkazati poslusnost i pocet cu sliniti. Moram zadrzati kontrolu, a to znaci
da se moram pretvarati da je nemam.
Priznajem mu jedno – izgleda istinski zabrinuto. Jadan moj suprug, prava zrtva.
Tijelo mi se napne.
– Lagala si lijecnicima, izmisljala price...
Cak i izvan bolnice Seth se drzi svoje price da ja lazem. Ne mogu vjerovati. Nozni prsti
nekontrolirano mi se skvrce u tenisicama i zurim ravno u automobile ispred nas. Ja sam
jedina koja zna istinu, pored Regine i Hanne. Seth se pobrinuo da me obitelj i prijatelji vide
kao nestabilnu bolesnicu s halucinacijama. Mogao bi me opet poslati u Queen County i nitko
ne bi bio na mojoj strani. Sjetim se izraza na Laureninu licu posljednji put kada me dosla
posjetiti pa se ugrizem za unutrasnjost obraza. Hannah je tamo negdje i znam tocno gdje cu
je pronaci. Samo moram otici razgovarati s njom. Onog posljednjeg dana ona je zvala mene,
ostavila poruku moleci za pomoc. Drži usta zatvorena dok ne nabaviš dokaz, kazem samoj
sebi.
– Razumijem – tiho kazem.
Cini se da je Seth sasvim zadovoljan, jer ne ustraje na daljnjem razgovoru. Kaziprstom
bubnja po volanu. Govor tijela sasvim mu se promijenio; osjecam kao da ga vise uopce ne
poznajem.
– Jesi li gladna? Tvoja je majka napunila hladnjak, ali mozemo otici nekamo ako zelis.
Nisam gladna, ali kimnem i uspijem se slabasno nasmijesiti. – Samo zelim ici kuci.
Sigurna sam da cu tamo nesto pronaci.
– Dobro – kaze. – Mozemo skupa spremiti nesto... Godinama mi obecavas kako ces me
nauciti. – Glas mu je pretjerano vedar. Ne znam postoji li ista gore od nekoga tko na silu
pokusava biti veseo kad tebi nije ni do cega.
Satovi kuhanja za Setha su bili jedna od onih stvari o kojima smo uvijek razgovarali, ali
to nikada zapravo nismo namjeravali uciniti. Kao kada kazes da ces ici na satove klasicnih
plesova ili na skakanje padobranom u paru. Pa kazes: „Zamisli to!“ i „Zar to ne bi bilo
zabavno!“ Setha zanima kuhanje koliko i mene izgradnja kuca.
– Naravno – kazem, a kako bih zvucala uvjerljivije i podatnije, dodam – To zvuci

118
 Knjige.Club Books

zabavno.

Kada trideset minuta kasnije uđemo u stan, sva sam nervozna. Zrak je svjez i primijetim da
je u dnevnoj sobi otvoren prozor. Unutra je hladno i krenem ga zatvoriti. Seth je uz mene,
bdije nada mnom, kao da cu svakog trenutka puknuti. Zabijem se u njega dok se vracam od
prozora pa se ispricamo jedno drugome poput stranaca. Nisam sigurna zeli li me uhvatiti
ako padnem ili me vratiti u Queen County. To je ono sto sam htjela – biti kod kuce, a sada se
vracam kuci pod sasvim drugim okolnostima: moj suprug nije c ovjek kakvim sam ga
smatrala, a ja nisam zena kakvom sam se pretvarala da jesam. Sve izgleda jednako, ali
osjecaj je grozan, nepovratno drugaciji.
Najprije se odlucim istusirati: dugo, vruce tusiranje s puno sapuna. Nanosim dvostruko
vecu kolicinu sampona na kosu nego inace i mislim na Susan. Nismo razmijenile podatke, ali
voljela bih je jednoga dana pronaci, vidjeti kako je. Mogle bismo se naci na kavi i pretvarati
se da se nismo upoznale u psihijatrijskoj ustanovi. Kada iskoracim na kupaonski tepih, prsti
su mi smezurani. Pritisnem nabrane jastucice prstiju skupa, grizuci donju usnu. Tjeskobna
sam, ali prvi put nakon dugo vremena osjecam se cisto. Omotam se mekanim ogrtacem,
duboko udahnem i izađem iz kupaonice dok se para vuce za mnom.

– Ostat cu ovdje s tobom neko vrijeme – kaze Seth.

Neko vrijeme? Sto znaci neko vrijeme? Da mi je te rijeci rekao svega mjesec dana ranije,
bila bih toliko sretna da bih mu se vjerojatno bacila oko vrata, ali sada samo zurim u njega.
Dva dana? Tri dana? Njegova prisutnost vec me gusi, a proslo je tek nekoliko sati. Moj dom
pruza mi manje privatnosti nego bolnica iz koje sam tek izasla. Je li mi prekapao po
stvarima? Moje ladice izgledaju ispremetano, kao da je netko nevjestim rukama preslagivao
stvari. Seth i ja uvijek smo jedno drugome postivali privatnost, ali sada kada znam neke
stvari o njemu, sigurna sam da i on zeli znati neke stvari o meni.
– Sto s poslom?
– Ti si mi vaznija od posla. Ti si mi prioritet, Cetvrtak. Slusaj – kaze, uzimajuci moje ruke
u svoje. Njegove su ruke drugacije, cudne. Zar je toliko proslo da vise ne prepoznajem dodir
njegovih ruku?
– Znam da sam te iznevjerio. Shvacam da sam nekim stvarima davao prednost pred
tobom. Zelim popraviti nas odnos. Raditi na nasoj vezi.
Kimam kao da je to upravo ono sto sam htjela cuti. Prisiljavajuci se na smijesak, vrtim
mokru kosu na vrhu glave. Opustena sam i poslusna poput stare Cetvrtak. Doduse, mrsavija!
Lijepa Sethova lutka za jebanje.
– Napravit cu nam nesto za jelo. Jesi li gladan? – Treba mi nesto da mi odvrati paznju,
moram razmisljati, a da me Seth ne promatra za to vrijeme, ali on zatim ustane blokirajuci
mi put do kuhinje. Srce mi preskoci otkucaj, a adrenalin mi jurne tijelom. Ako bilo sto
pokusa, spremna sam, borit cu se s njim. Duboko udahnem, puneci pluca do kraja, a zatim se
nasmijesim. To je najiskreniji smijesak koji sam ikome uputila tjednima.

119
 Knjige.Club Books

– Ne, pusti mene – kaze. – Ti se odmori.

Izdahnem, opustajuci sake ispod rukava ogrtaca. Ispruzim prste do kraja, pokusavajuci
se opustiti. Seth ode u kuhinju, krotko se osvrcuci preko ramena. Cak i u trenutnoj situaciji
zelim se smijati njegovoj nesigurnosti. Bas poput mog oca. Nema pojma u sto se upusta.
Ostanem stajati na mjestu i doviknem: – Nisam bolesna, ni umorna, ni slomljena.
Proviri glavom kroz vrata. – Mozda bi trebala pozvati majku da dođe...
Kaze to normalnim, vedrim tonom, ali ja ne zelim svoju majku ovdje. I otkad to moj
suprug zove moju majku u pomoc? Ona bi samo bez veze prtljala i kokodakala, gledajuci me
svojim pogledom punim razocaranja, osuđujuci moj brak. Uđem u kuhinju, upijajuci ga
pogledom. Stoji ispred otvorenog hladnjaka i u ruci drzi pakiranje pilecih prsa. Nema pojma
sto treba uciniti s njim. Uzimam mu ga iz ruke.
– Bjezi – kazem. Glavom pokazem u smjeru kuhinjskih vrata, pokazujuci mu da ode.
Otvori usta, ali ga prekinem. – Ne smeta mi. Zelim nesto raditi.
Cini se da mu to odgovara. Okrene se prema dnevnoj sobi, slabasno slegnuvsi
ramenima. To je ono sto najvise određuje njegovu bit; s malo truda napraviti veliku
predstavu. Uvijek mi je pruzao privid kako se trudi, kako puno radi da bi meni ugodio; ali je
to na kraju samo gluma, a ja sam ta koja odradi sav posao. Iz ormarica izvucem tavu,
nasjeckam luk i svjezi cesnjak pa ih bacim na vruce ulje. Mrzim ga. Kada piletina pocne
cvrcati u tavi, naslonim se na pult i prekrizim ruke na prsima. Cujem televizor u dnevnoj
sobi, vijesti. Zatim shvatim sto se događa: stvari se vracaju u normalu. Seth pokusava uciniti
da se sve vrati u normalu, u nadi kako cu, kao i uvijek, neprimjetno utonuti natrag u svoju
ulogu.
Skliznem na pod, nesigurna sto da radim sa sobom. Moram otici odavde.

120
 Knjige.Club Books

DVADESET ČETIRI

N ije mi dopusteno piti zato sto uzimam lijekove. Zbog toga su iduca cetiri dana
nepodnosljiva. Seth i ja sjedimo na kaucu i gledamo sate i sate humoristicnih serija, on
najednom kraju, ja na drugom. Prostor između nas svakoga je dana sve siri. Mastam o
ostrom ubodu votke dok mi klizi niz grlo, kad me onako prekrasno spece. Prvo bi mi
zagrijala unutrasnjost tijela, a zatim bi se polako razlila mojim venama, smjestajuci se
negdje u mojoj glavi, cineci me labavom i opustenom. Kada sam pocela toliko piti? Kad smo
se Seth i ja upoznali, nisam uopce pila. Mozda me pogled na moju vjecno pijanu sestru
odvratio od alkohola, ali u jednom trenutku uzela sam bocu i vise je nisam pustila.
Seth ne pije, trijezan je iz solidarnosti. Nije pio ni dok sam bila trudna. Pitam se je li
ikada volio piti ili je to upraznjavao samo u nase zajednicko vrijeme. Seksi, opasni Seth.
Glumio je skupa sa mnom, zivio u mastariji.
Narancaste bocice koje mi upravljaju zivotom stoje pored kuhala za vodu u kuhinji,
poredane poput straze. Seth je dosao na ideju da ih stavimo tamo.
– Zasto ne u kupaonicu? – prigovarala sam kad sam ih prvi put vidjela ondje.
– Tako da ne zaboravis – odgovorio je.
Ali zapravo ih je postavio tamo kako bi podsjetio mene i svakoga tko dođe u stan da sam
bolesna. Svaki put kad bih usla u kuhinju po casu vode ili po nesto za grickanje, pogled bi mi
pao na njih, njihove bi me bijele naljepnice promatrale.
Moja majka navrati noseci minestrone. Juhu. Kao da sam prehlađena. Mogla bih se
smijati, ali samo se nasmijesim i uzmem svoju juhu „za bolesne“. Kada ugleda bocice, lice joj
vidno problijedi i okrene se pretvarajuci se kako ih nije vidjela. Ljudi tjelesnu bolest
tretiraju kao normalnu, vrijednu suosjecanja; donosit ce vam juhu i lijekove, dlanom ce vam
opipavati celo. Ali ako pomisle da ste bolesni u glavi, sve postaje drugacije. U vecini
slucajeva to je vasa vlastita krivica – kazem ,,u vecini“ jer se ljudima uporno ponavlja kako
mentalna bolest nije stvar izbora – stvar je kemije.
– Zao mi je sto nisam bila ovdje kad si izasla iz bolnice – kaze. – Je li ti tata spomenuo
da sam bila u posjetu tetki Kel na Floridi?
– Tata? On ne razgovara sa mnom. Srami se.
Cudno zuri u mene. – Trudi se. Stvarno, Cetvrtak, ponekad znas biti tako sebicna. – Ja
sam sebična? Gdje je moj otac? Ako se brine za mene, gdje je onda?

121
 Knjige.Club Books

Od lijekova su mi teski udovi i neuredna sam. Seth nestane na nekoliko dana,

pretpostavljam u Portland kako bi posjetio ostale dvije. Majka ostaje sa mnom, dozirajuci mi
lijekove svako jutro i svaku vecer. Navecer dobivam tabletu za spavanje – jedini lijek na
kojemu sam zahvalna. Jedino dok spavam mogu se odmoriti od zabrinjavajucih misli koje mi
se neprestano vrte po glavi. Planiranje, planiranje, planiranje...
Iduci put kad majka dođe, moj otac dolazi s njom. Iznenađena sam sto ga vidim. Svih
ovih godina sto zivim u stanu moj je otac dosao svega nekoliko puta. On nije tip koji odlazi u
posjete, jednom je rekla moja majka. On je onaj kojega drugi posjecuju. Pripisala sam to
ocevu osjecaju vlastite vaznosti; kralj u vlastitoj glavi, njegovi podanici dolaze k njemu.
Izmaknem se ustranu dok ulaze unutra, pitajuci se je li Seth organizirao njihov dolazak.
Otisao je svega deset minuta prije, rekavsi kako mora na nekoliko sati skociti do ureda u
Seattleu. Tek sam se odjenula kada se zaculo zvono.
– Sto radite ovdje? – Rijeci izlaze van prije nego sto ih uspijem ljepse posloziti. Otac se
mrsti kao da ni sam nije siguran.
– Stvarno, Cetvrtak. Bas lijepo pokazujes zahvalnost – kaze moja majka. Odmarsira u
dnevnu sohu, torbica joj se njise na podlaktici poput malog dizajnerskog majmuna. Otac i ja
razmijenimo nelagodan smijesak prije nego sto krenemo za njom. Snazno sam svjesna
njegove prisutnosti dok koracamo hodnikom i zbog toga se osjecam prilicno nelagodno. On
ne bi trebao biti ovdje i ja nisam trebala biti u ludnici, oboje smo toga svjesni. U ustima
osjetim kiseo okus dok sjedam u stolac nasuprot njima. Roditelji su emocionalni strazari,
uvijek na oprezu sa svojim strogim pogledima i elektrosokerima.
– Tvoj se otac uzasno brinuo.
Posegne u torbicu i izvuce maramicu kojom delikatno obrise nos, dok ja promatram
oca, koji zuri u mene s nelagodom.
– Vidim – kazem.
Zarko ih se zelim rijesiti. Moram obaviti neke stvari. Odlucim skratiti pricu.
– Je li Seth trazio od vas da dođete?
Majka izgleda uvrijeđeno. – Naravno da nije – kaze. – Zasto bi to pomislila?
Otvorim usta, ali ih odmah zatvorim. Ne mogu ga optuziti da me drz i zatvorenom –
ispala bih luda. Izmislim neko sranje o tome kako se brine i taman se spremam izgovoriti ga,
kada me otac pretekne, progovorivsi prvi.
– Cetvrtak... – Izraz lica identican je onome koji je imao dok bi razgovarao s mojom
sestrom i sa mnom kad smo jos bile djeca. Ne znam trebam li se pripremiti na prodiku
stoljeca ili se uvrijediti sto me i dalje tretira kao da mi je dvanaest. – Dosta s pricom o Sethu.
– Rukom presijece zrak, s dlanom okrenutim prema dolje, kao da presijeca „pricu o Sethu“
napola. – Moras to ostaviti iza sebe. Moras krenuti naprijed.
– Definitivno – kazem.
– Trebala bi krenuti u teretanu – kaze moja majka.
– Hocu – kimnem.
Dobro onda... – Moj otac ustane. Njegov posao je zavrsen. Slobodan je otici kuci gledati

122
 Knjige.Club Books

vijesti i jesti hranu koju mu servira moja majka.

– Stvarno sam umorna – kazem.
Otac izgleda kao da mu je laknulo. – Onda idi u krevet – rece. – Volimo te.
To je laz. Mrzim ga.

***
Otpratim ih do vrata, a za to vrijeme vec planiram sto cu uciniti cim okrenem kljuc u bravi za
njima. Nazvati Hannu... Spakirati torbu... Otici. Nazvati Hannu... Spakirati torbu... Otici. Ali ne
dospijem ni do spavace sobe kako bih potrazila mobitel, kada cujem kako Seth ulazi u stan.
Drzi se kao da ce svakog trena viknuti: „Duso, stigao sam!“ Ulijece kako bi me spasio od
same sebe. Uspravim se pored nocnog ormarica, gdje sam se sagnula, tiho sama sebe psujuci
sto se nisam uspjela ranije rijesiti roditelja.
– Cime se bavis? – Bilo bi to sasvim normalno pitanje da nije svega sto se dogodilo
posljednjih tjedana. Sada me njegov ton plasi.
– Trazim svoju kortizonsku kremu. – Nasmijesim se. – Mislim da mi od lijekova izbija
osip. Odsutno pocesem ruku.
– Zar ne bi trebala biti u ormaricu s lijekovima?
– Prije nekoliko mjeseci bila mi je pored kreveta, ali mozda... – Pogledam prema
kupaonici, i dalje se cesuci.
– Donijet cu ti je. – Ton mu je veseo, ali vidim jedva primjetnu promjenu u njegovim
ocima. Drugacije hoda: koraci su mu ukoceniji, ramena ukocena. Što smjeraš? Zadrhtim kada
ga vidim kako ulazi u kupaonicu i pali svjetlo. Nekoliko trenutaka kasnije vrati se s kremom.
Zalijepim osmijeh na lice, kao da sam zahvalna... Kao da mije laknulo. Taj bih osmijeh prije
nekoliko mjeseci nosila posve iskreno. Napravim predstavu od otvaranja tube i nanosenja
kreme na ruku. Seth se nagne kako bi pogledao mjesto na ruci. Prvi put primijetim koliko
mu je kosa posijedjela. Ocito ga je sustigao stres zbog triju supruga i odrzavanja svih silnih
lazi. I udebljao se. – Ne vidim nista – kaze.
– Svrbi me. – Rijeci cak i meni zvuce suplje.
Uspravi se i pogleda me u oci. – Nisam rekao da ne svrbi.
Stojimo tako, zureci jedno u drugo, svega nekoliko sekundi, ali cini se kao da su prosle
minute.
– Moja majka – krenem mu govoriti kako je bila ovdje s ocem. Sethove oci ponovno su
na mojoj ruci.
– Rekla je da ce doci opet sutra. Ostat ce s tobom – kaze ne dizuci pogled s moje ruke.
– Ne treba mi dadilja – kazem. – Dobro sam.
Prvi put se okrene od mene. – Stalo nam je do tebe, Cetvrtak. Dok ne budes sasvim
dobro, netko ce biti ovdje s tobom.
Moram pobjeci odavde. Moram otici.
Idemo na spavanje u isto vrijeme, ali Seth ne spava sa mnom u krevetu. Spava na kaucu,
uz upaljen televizor citavu noc. To je jedino vrijeme kada sam sama i zahvalna sam sto imam

123
 Knjige.Club Books

krevet samo za sebe. Sve ovo pretvaranje malo mi je previse. Kad odem u kupaonicu, odmah
mi kuca na vrata i pita jesam li dobro. Peti dan otkako sam se vratila kuci, Seth mi dopusti da
uzmem svoj telefon – dopusti mi, kao da sam dijete kojemu treba dopustenje. Na njemu su
poruke od mog sefa koji mi zeli brz oporavak i obavjestava me kako su moje smjene
pokrivene, zatim poruke od Lauren iz vremena prije nego sto je otkrila gdje se nalazim i
poruke od Anne otprije cetiri dana u kojima pita kada se mozemo cuti. Posaljem brzinsku
poruku Anni, ispricavajuci se sto se nisam javljala, i obecam joj da cu je uskoro nazvati.
Kada potrazim poruke od Hanne, vidim da su izbrisane skupa s njezinim brojem.
– Govorne poruke su mi prazne – usputno kazem. – Jesi li ih izbrisao?
Podigne pogled s knjige koju cita, trilera koji je izabrao iz moje zbirke. Vec pet minuta
nije okrenuo stranicu. Odmahne glavom, a usne mu se u kutovima izviju prema dolje dok me
gleda. – Ne.
To je to? Ne? Vrati se „citanju“ svoje knjige, ali oci mu se ne pomicu. Promatra me.
Odlozim telefon, pjevusim dok premecem stvari po svom malom radnom stolu, pretvaram
se da brisem prasinu. Ja sam sretna supruga. Osjecam se sigurno i zasticeno sa svojim
suprugom uza sebe. Kada me ponovno pogleda, nasmijesim se dok poravnavam hrpu
racuna, vodeci racuna da su im uglovi ravni. Sto smjeraš, jebeni gade?
Prsti me svrbe, zelim svoj laptop kako bih pretrazila Hannino ime kao sto sam to ucinila
i prvi put. Stoji na mom stolu, puni se od proslog puta kada sam se njime koristila. Laptop mi
je zasticen lozinkom i nema teorije da ju je Seth mogao pogoditi i obrisati sve s njega.
Ali istina je da se bojim. Vidjela sam pogled u njegovim ocima onoga dana u kuhinji kad
sam pala i udarila glavom. I Hannah udario je Hannu. Boze, uopce ne znam kako je ona.
Nikamo ne zurim. Seste veceri smrvim jednu od svojih tableta za spavanje dok
podgrijavam juhu na stednjaku. Seth nam pokusava pronaci nesto za gledanje na televiziji,
jer smo dovrsili dvije sezone neke isprazne realitij-emisije.
Nagrabim juhe pa umijesam prah u njegov tanjur minestrone-juhe, a zatim dodam ljuti
umak – bas onako kako voli. Uspijemo odgledati jednu epizodu Prijatelja prije nego sto
zadrijema na kaucu, hrcuci otvorenih usta i zabacene glave. Zazovem ga imenom – Seth... – A
zatim malo glasnije: – Seth... – Kada izostane reakcija nakon sto ga prstom ubodem u ruku,
polako ustanem s kauca dok mi srce luđacki tuce. Tepih prigusuje moje korake, ali svejedno
zvuce poput stampeda slonova. Sto bi ucinio da me ulovi? Nikada mu prije nisam
pregledavala telefon. Nije bilo nikakvih pravila, osim u vezi supruga. Jednostavno mu nikada
nisam prekapala po stvarima i on nikada nije prekapao po mojima. Odnosno, dok nije uzeo
moj telefon kako bi obrisao Hannine poruke. Ovo je novo doba naseg braka.
Mobitel mu stoji na stolicu za kavu, sa zaslonom prema dolje. Pokusavam se prisjetiti je
li to normalno, je li to cinio i ranije. Ali ne – zaslon njegova mobitela uvijek je bio okrenut
prema gore, otvoren i namjerno izlozen. Jedna prijateljica na koledzu ispric ala mi je kako je
imala decka koji ju je varao i kako je uvijek mobitel odlagao sa zaslonom prema dolje.
„Trebala sam znati“, govorila je. „To je tako jasan znak.“ Ali nije bas da Seth vara, zar ne?
Samo ne zeli da vidim njihova imena kada se pojave na zaslonu. Previse se trudi uvjeriti me

124
 Knjige.Club Books

da one ne postoje. Posegnem za njegovim telefonom ne skidajuci pogled s njega. Na televiziji

se vrti reklama zene s krokodilskom kozom koja carobno postaje glatka nakon nanosenja
losiona. Zena samouvjereno prelazi prstima preko ruke i promatra me dok unosim Sethovu
zaporku.
Otkako smo se upoznali, njegova lozinka je ista, uzasno predvidljiva. Stotinu puta sam
vidjela kako ju je utipkao. Iznenađena sam kada zaslon zasvijetli i dopusti mi pristup
njegovu telefonu. Naravno da je nije promijenio – on ima kontrolu nad situacijom, nada
mnom. Njegov telefon uvijek je uz njega, a ja sam vecinu vremena pod strogim nadzorom. Ili
zeli da vidim. Prvo odem u kontakte kako bih potrazila Hannu i Reginu. Nista se ne pojavi,
nista. Moj suprug ne poznaje nijednu Hannu, kao ni Reginu. Ali prije samo nekoliko tjedana
pili smo jabucno vino na trznici kad ga je Regina nazvala u vezi njihova psa. To nisam
umislila. U njegovim porukama nema nicega zanimljivog: moja majka, moja sestra koja
provjerava kako sam, posao, klijenti, izvođaci... Ja. Glasovne poruke također nisu zanimljive,
kao ni e-mailovi.
Nisam se pomakla s mjesta, ali tesko disem. Sve je pocistio. Zelio je da vidim ovo i da ne
pronađem nista. Vratim telefon na stolic za kavu, pazljivo ga stavivsi na isto mjesto na
kojemu je bio, zatim se odsuljam do svog laptopa. Ali ne zeli se ukljuciti. Tipka za
ukljucivanje tvrdoglavo ostaje tamna, neovisno o tome koliko je dugo pritiscem. Nesto mu je
ucinio. Obrisem znojne dlanove o hlace; ruke mi se tresu dok posljednji put pritiscem tipku.
Ne znam jesam li ljuta ili uplasena. Zasto bi to ucinio? Ili mozda to nije bio on. Racunala
znaju prestati raditi. Dva... tri... četiri... ne pali se. Ne, ovo sam racunalo kupila prije godinu
dana. Bilo je sasvim u redu prije... Prije nego sto sam svom suprugu priznala da sam
pronasla njegovu drugu zenu.
U brzini pronađem telefon kako bih poslala poruku Lo i rekla joj sto se dogodilo. Misli
mi naviru u valovima dok se osvrcem kako bih provjerila meskolji li se Seth u snu. Saljem
poruku za porukom, sve dok mi se na zaslonu ne pojavi tucet plavih baloncica. Izgleda
luđacki i smjesta pozalim sto sam ih poslala. Svaku od njih obrisem za slucaj da mi Seth
krene pregledavati telefon, a zatim cekam da mi odgovori na poruke, da se pojavi baloncic
koji ce mi dati do znanja da je procitala moje poruke, ali on se ne pojavljuje.
Seth je sakrio moje kljuceve od automobila i novcanik. Proslo je sedam sati kada
zgrabim rezervnu odjecu i iskopam rezervni kljuc koji drzim u ladici s glupostima. Trebat ce
mi gotovina. Snazno zagrizem usnicu dok izvlacim krutu novcanicu od sto dolara iz njegova
novcanika. U kutiji za kruh cuva jos petsto dolara za hitne situacije. Put do kuhinje je dug i
muku mucim sto cu uciniti ako novca nema, ali kada podignem poklopac, prvo sto vidim
smotuljak je novcanica zamotanih u celofan, koji lezi u kutu pored usamljene grozđice.
Potrpam najnuznije stvari u torbu i krenem prema vratima, dok je Seth i dalje izvaljen na
kaucu. Kada se zacuje otvaranje vrata, zaledim se na mjestu, zvuk je toliko glasan da sam
uvjerena da je probudio citavu zgradu. Tijelo mi se napne; Sethove ce ruke za koji tren biti
na meni, vukuci me nazad. Okrenem se da provjerim koliko je blizu, spremna otrcati prije
nego sto me uhvati, ali kada ocima pretrazim sohu, vidim ga i dalje opruzenog na kaucu u

125
 Knjige.Club Books

dubokom snu.
Ne znam koliko dugo me nece biti. Ako mi ponestane novaca, mogu nazvati Annu,
zamoliti je da mi posudi, ali ona ce inzistirati da dođe ovamo i onda cu joj sve morati
objasniti. Ne... Razmisli... Mora postojati drugi nacin. A onda mi sine. Krenem prema dizalu,
zeludac mi se dize prema grlu. Sto ako se probudi? Sto bi ucinio da me zaustavi? Kad bi me
pokusao zadrzati, bih li se uspjela osloboditi? Mogla bih vristati i mozda bi netko od susjeda
priskocio u pomoc. Stiscem tipku za pozivanje dizala, zamisljajuci sve sto bi moglo poci po
zlu. Pozuri, pozuri... Trebat ce mu neko vrijeme da shvati kamo idem. Prvo ce provjeriti kod
majke i Anne, mozda i u bolnici da vidi je li netko cuo nesto o meni. To ce mi kupiti nekoliko
sati. Naposljetku, pretpostavit ce da sam krenula prema Hanni, ali ja cu vec biti tamo. Dok se
vrata dizala zatvaraju, padne mi na pamet da je Seth mozda postavio uređaj za pracenje u
moj telefon. To mu ne bi promaknulo, zar ne? Postoje aplikacije za to. Lokatori telefona.
Drzim telefon na dlanu i promatram ga. Seth je planer, Seth nista ne prepusta slucaju. Kada
se vrata otvore, oklijevam na trenutak prije nego sto pustim telefon da padne na pod dizala,
pa izađem van.
Ispred kuce nalaze se nove posude za cvijece, velike keramicke tegle koje izgledaju kao
da svaka od njih tezi pedeset kilograma. Pitam se je li ih Seth iznosio iz automobila i
postavio ih tamo gdje stoje dok je ona stajala nekoliko koraka dalje izvikujuci upute. Sretna
obitelj. Ona je posadila velike zute i narancaste nevene u njima. Uredno sjede u zemlji,
novopridoslice u susjedstvu, jos uvijek pitomo rastuci.
Pitam se sto se jos promijenilo, hoce li joj se trbuh nazi– rati kada otvori vrata, hoce li
ga pridrzavati dok razgovara sa mnom. Imala sam naviku to ciniti i prije nego sto mi se
trbuh mogao vidjeti, stalno svjesna zivota koji raste u meni. Prođem pored tegli za cvijece i
stazom priđem ulaznim vratima. Cujem televiziju unutra, nekakvu emisiju s nasnimljenim
smijehom. Dobro je, znaci da je kod kuce.
Zastanem prije nego sto pozvonim. Napustila sam kucu u zurbi i nisam cak ni kosu
zagladila u automobilu prije nego sto sam izjurila van. Pa, sad je kasno za to. Pozvonim i
odmaknem se korak unazad. Minutu kasnije cujem korake i zvuk otkljucavanja vrata. Vrata
se otvore i miris cimeta izmijesa se s nocnim zrakom.
Hannah stoji bosa u dovratku, izgleda drugacije nego posljednji put kad sam je vidjela.
Nosi donji dio pidzame i majicu na tregere, kosa joj je svezana u niski rep. Laknulo mi je sto
je vidim i sto izgleda dobro. Podigne obrve kada me ugleda, jedva primjetno naginjuci glavu
u stranu. Čemu takvo lice?, pomislim. Ali onda se sjetim kako izgledam, sto imam na sebi,
kakva mi je kosa. Vjerojatno izgledam jednako rastrojeno kao sto se i osjecam. Hannah,
uvijek sva sjajna i stalozena, izgleda poput predivne porculanske lutke.
– Ja... Ostavila si mi poruku... Nisam znala jesi li dobro. Izgledas odlicno – a zatim, kada
me zbunjeno pogleda, dodam: – Nisam imala mobitel...
Glas mi zastane u grlu. Nesto nije u redu. Hannino je lice uljudno, ali kameno. Jedini
znak kojim odaje da me cula lagano je sirenje njezinih ociju, bjeloocnice joj zaiskre prije
nego sto joj kapci ponovno padnu, pospano i opusteno.

126
 Knjige.Club Books

– Zao mi je – kaze. – Nisam sigurna da razumijem. Koga trebate?

– Tebe... – tiho kazem. – Zbog tebe sam dosla. – Glas mi je tihi sapat, nesiguran, i brzo
nestaje. Preslozim izraz lica, pokusavam izgledati sigurna u sebe.
Podigne ruku i dotakne se tik ispod kljucne kosti. Zbunjena je, snazno trepce. – Ne
poznajem Vas – kaze. – Jeste li pogrijesili kucu? – Gleda pored mene prema ulici, kao da
provjerava ceka li me netko ili sam sama. – Koji kucni broj trazite? Znam vecinu ljudi u ovoj
ulici – upita, pokusavajuci pomoci.
Usta mi se otvore i zatvore, osjetim val hladnoce kako mi juri kozom od vrata pa sve do
peta. Tesko disem, a kapci mi gore.
– Hannah...? – pokusam posljednji put.
Odmahne glavom. – Zao mi je... – Glas joj je sada cvrsci; zeli se vratiti svojoj emisiji s
nasnimljenim smijehom.
– Ja... — Osvrnem se oko sebe, gore i dolje niz ulicu. Vani nema nikoga, samo uređene
okucnice, prozori osvijetljeni toplim, zutim svjetlima. Osjecam se iskljuceno, izolirano
unutar sebe. Toplo, zuto svjetlo nije za mene, ono je za druge ljude. Zakoraknem unazad.
– To sam ja, Cetvrtak – kazem. – Obje smo... I ja sam u braku sa Sethom.
Obrve joj se spoje i osvrne se iza sebe u kucu.
– Zao mi je, mislim da ste pogrijesili. Dajte da odem po supruga, mozda Vam on moze
pomoci...
Okrece se i zove nekoga unutra. Tada primijetim da joj kosa nije svezana u niski rep,
kako sam isprva pomislila, nego je osisana vrlo kratko.
– Tvoja kosa – kazem. – Jesi li se nedavno osisala? – Primijetim i njezin ravan trbuh.
Zbunjena, umalo rukom obujmim svoj.
Sada izgleda prestraseno, ocima trazi pomoc. Podigne ruku i dotakne kosu na zatiljku.
– Nadam se da cete pronaci onoga koga trazite – kaze, a zatim mi zatvori vrata pred
nosom. Miris cimeta nestane i ostane miris vlazne zemlje i trulih listova.
Zateturam unazad, okrecuci se na pola staze i trceci ulicom do automobila. Dok prtljam
po vratima, okrenem se i ponovno pogledam prema kuci. Vidim kako se zavjese pomicu na
katu, kao da netko promatra. Ona, Hannah. Ali zasto tvrdi da me ne poznaje? Sto se događa?
Uđem u automobil i naslonim glavu na volan dok necujno jecam. Ovo je ludo, osjecam se
poput luđakinje. Pomisao me toliko uzdrma da brzo okrenem automobil i odvezem se od
kuce. Bojim se da ce nazvati policiju. Kako bih to njima objasnila?
Nakon sto sam na uređaju za navigaciju pronasla adresu, krenem prema autocesti. Seth
ce prvo provjeriti velike hotele, one s ogrtacima i minibarom. Nece mu pasti na pamet nista
drugo, jer je ozenio zenu koja voli fine stvari.
Boli me glava i sjetim se kako nemam nista da olaksam tu bol; moje putno pakiranje
Aspirina nalazi se u torbici koju je Seth sakrio. Prvi put u nekoliko dana misli su mi potpuno
jasne i ostre – glavobolja je vjerojatno posljedica ciscenja tijela od lijekova koje sam se
pretvarala da uzimam posljednjih dana. Pomislim na narancaste bocice pored kuhala, njihov
gorak okus kada bi mi se topile na jeziku. Trebale su mi pomagati, ali od njih sam se osjecala

127
 Knjige.Club Books

nenormalno, gusile su moje misli i tjerale me da se osjecam nesigurno. Je li to ono sto je Seth
zelio? Da sumnjam u sebe i vjerujem njemu?
Deset minuta kasnije, sustav za navigaciju u automobilu vodi me dugom, prasnjavom
cestom. Mracno je, ali znam da se s moje lijeve strane, iza gustog drveca, nalazi jezero. Danju
je jezero prosarano dzet-skijevima i pedalinama – vikend izletiste za studente i obitelji.
Cesta dođe k svom kraju i ja zaustavim automobil. Kuca ispred mene tamna je, veliki prozori
gledaju poput supljih ociju. Uzimam torbu sa suvozackog sjedala i izlazim iz automobila.
Molim te, Bože, daj da ovo upali, pomislim i krenem prema kuci. Kuca je dvokatnica,
okruzena sumom, s dugackim zavojitim prilazom. Oblikovana je kao kutija, prema dizajnu
koji je bio popularan sezdesetih godina. Naokolo jos uvijek stoje ostaci građevinske opreme
i moram zaobici ogromnu metalnu cijev kada izađem iz automobila. Hodam krivudavim
prilazom, sljunak mi skripi pod cipelama. Sef s kljucevima visi na ulaznim vratima pa
kleknem ispred njega, pozalivsi sto se nisam sjetila ponijeti baterijsku svjetiljku. Lozinka je
ista za sve Sethove kuce; rekao mi je to jednom, jos dok smo bili hodali, i odveo me da vidim
kucu koju su gradili u Seattleu. Razgledavali smo vilu od tisucu kvadratnih metara – ja sam
uzdisala nad svakom prostorijom – a onda smo se seksali na kuhinjskom otoku.
Utipkam brojeve u tipkovnicu, nadajuci se da Seth nije promijenio lozinku. Sef se otvori
zadovoljavajucim klikom i kljucevi mi padnu u ruku. Otkljucam vrata i zakoracim unutra.
Gledam oko sebe, osjecajuci neopisivo postignuce. Krijem se Sethu pod nosom. Zrak smrdi
na cigarete i vlazne rucnike pa disem kroz usta dok polako hodam kroz kucu, osvrcuci se
oko sebe na svakom koraku. Kuca Cottonmouth: izvor nebrojenih glavobolja. Nalazi se na
broju 66 ulice Cottonmouth**, zbog cega ju je Seth prozvao zmijskom kucom. Prije c etiri
mjeseca vlasnik kuce dozivio je mozdani udar i zavrsio u bolnici. Njegov sin, ne znajuci
kakva ce sudbina snaci njegova oca, odlucio je staviti projekt na cekanje do daljnjega, buduci
da nije bio spreman sam snositi troskove radova na kuci. Seth je bio frustriran time i cesto
se zalio na to, zbog cega sam upamtila sve detalje. Razgrnem zastore, pustajuci slabu
mjesecinu u predvorje. Tepih je izlizan, nekoc kraljevsko plave boje sada je spao na boju
izlizanog trapera. Smotan je na dijelovima gdje su radnici zapoceli radove na podu. Gledam
kroz prozor u nocno nebo. Da je sunce vani, nebo bi bilo guscje sive boje, toliko su teski
oblaci. Vrijeme – ovo mjesto je imalo toliko vremena da se raspukne, skvrci i izblijedi.
Priđem maloj kupaonici i riskiram paleci svjetlo. Cucnem i piskim, nabiruci nos zbog
ustajalog smrada koji dopire iz odvoda. Na zastarjelom umivaoniku vide se mrlje od hrđe i
cuje se zvuk grebanja dok zatvaram slavinu. Kada podignem oci prema zrcalu, vidim blijedu
ispranu kozu, tamne kolobare ispod ociju. Nikakvo cudo da je Hannah izgledala uplaseno
kada je otvorila vrata.
Krenem gore da potrazim spavacu sobu. Na zidovima su cvjetne tapete, gule se na
rubovima, i stari krevet gurnut uza zid. Sjednem na rub kreveta, madrac se udubi pod

* Cottonmouth je engleski naziv za vodenu mokasinu, vrstu zmije otrovnice, op.prev.

128
 Knjige.Club Books

mojom tezinom. Sto radim ovdje? Jesam li pogrijesila sto sam dosla? Nacin na koji me
Hannah gledala, kao da ne zna tko sam. Je li je Seth upozorio...? Zaprijetio joj...? Ili... Boze.
Rukama prođem kroz kosu, zahvatim cvor i trznem se zbog boli koju mi to prouzroci iza
ociju. Ili – mozda me nikada nije vidjela? Moze li netko izmisliti citav odnos? U drugacijoj
situaciji nazvala bih svog lijecnika i pitala ga sto on misli, ali ne vjerujem svom lijecniku, kao
ni svom suprugu, kao ni sebi. Seth je dopro do svih nas.
Glava me i dalje boli. Spustim se na leđa pa se okrenem na stranu, privukavsi koljena na
prsa. Samo cu kratko odrijemati. Dok se glavobolja ne povuce, da mogu jasno razmisljati.
Kad se probudim, vidim da je jutro. Ne znam koliko je sati. Posljednjih mjeseci spavanje
me strasno zbunjuje – sigurna sam da je to zbog lijekova i stalnog seljakanja. Uspravim se i
pogledom potrazim sat u sobi, ali na zidovima nema nicega osim tapeta. Je li se Seth vec
probudio? Je li poceo nazivati okolo trazeci me? Nisam pomislila na uređaj za pracenje na
automobilu, ali to bi bilo malo previse. Seth ne bi... Bi li?
Otusiram se u velikoj kupaonici, slusajuci lupkanje cijevi dok se prilagođavaju mlakoj
vodi koja izlazi kroz glavu tusa. Rucnik koji pronađem grub je i grebe pa ga bacim prije nego
sto se u potpunosti osusim, a zatim navucem odjecu na vlaznu kozu. U zurbi sam ponijela
samo pulover i traperice. Nekada malo udobniji pulover sada visi na meni kao na vjesalici.
Ah, morat ce posluziti. Odbacim nesigurnost, navucem svoje konversice i zgrabim kljuceve
prije nego sto krenem prema vratima.
Vrijeme je da porazgovaram s Reginom.

129
 Knjige.Club Books

DVADESET ŠEST

D ok se probijam kroz ranojutarnji promet, na radiju svira Adele. Danas se osjecam bolje,
vise kao prava ja. Pojacam zvuk i u isto vrijeme nagazim na kocnicu. Kamionet ispred
mene zaleti se jos nekoliko metara, a ja ga ovaj put pazljivije pratim. Adelin glas je toliko
melankolican da iznenada postanem svjesna vlastite usamljenosti u ovoj situaciji. Sto radim
ovdje? Mozda jesam luda. Naglo stanem na parkiralistu, prekinuvsi Adele kad ugasim motor.
Ne, Seth je lazac i moram pronaci nacin da to dokazem. Ono sto se dogodilo s Hannom citavo
mi se jutro iznova vrti po glavi. U zelucu mi nastane cvor kada se sjetim praznine u njezinim
ocima dok me gledala. Nesto nije u redu i moram otkriti sto se događa. Jedina mogucnost je
da stupim u kontakt s Reginom. Razmisljam o profilu na stranici za upoznavanje koji sam
otvorila na ime Willa Moffita. Nisam ga otvorila sto godina i pitam se misli li Regina da ju je
otpilio.
Uredi odvjetnicke tvrtke Markel & Abel smjesteni su u bijeloj kamenoj trokatnici s
pogledom na maleno jezero. Zgradu dijele s jos jednom tvrtkom i pedijatrijskom
ordinacijom. Gledam kroz prozore automobila dok prolaze prema podzemnoj garazi ispod
zgrade. Regina bi mogla biti među njima.
Padne mi na pamet da je docekam u garazi, ali time ne bih mnogo postigla, osim sto bih
ispala jos luđa. Ne, moram ovo uciniti na ispravan nacin, onako kako sam planirala. Kazem
to sama sebi, ali prije nego sto izađem iz automobila, pocnem plakati. Vecinom su to tupe
suze; ne mogu odrediti jesam li uplasena, tuzna ili ljuta, ali jednostavno ne prestaju navirati.
Lovim ih nadlanicom i brisem o traperice.
Imam los osjecaj, ali ne mogu odrediti zasto. Posljednji put otarem oci i nanesem sjajilo
za usne, sto je jadan pokusaj da ne izgledam kao zena koja se raspada. Kad otvorim vrata
zgrade, cujem djecju ciku i topot nozica. Trenutak kasnije, sicusno plavokoso stvorenje
dogega se iza ugla, a za njim dotrci iscrpljena majka.
– Oprostite – kaze, uzimajuci ga u ruke kada se zabije u mene. On se sklupca u njezinu
narucju, izgledajuci zadovoljno, i spusti joj glavu na rame. Nesto me ubode u prsima –
zanemarim to, smijeseci joj se dok namjesta dijete na bok i nosi ga nazad prema ordinaciji.
Umalo krenem za njima da vidim sto ce se dogoditi, a onda se sjetim zasto sam ovdje.
Popnem se stubama na drugi kat, usporavajuci dok promatram staklena vrata. Iza njih se
nalazi veliki prostor za sjedenje s kaucima od smeđe koze, elegantnima i muzevnima. U dnu

130
 Knjige.Club Books

prostorije, ravno ispred mene, nalazi se recepcija. Zena s punđom i naocalama drzi
telefonsku slusalicu pritisnutu na uho dok tipka nesto na racunalu. Osjecam se nezgrapno u
svom prevelikom puloveru i izlizanim trapericama. Pozelim da sam ponijela nesto
prikladnije.
Ulazeci kroz vrata, krenem ravno prema recepcionarki i pozdravim je osmijehom cim
zavrsi poziv.
– Dobrodosli – kaze uvjezbanom profesionalnoscu. – Kako Vam mogu pomoci?
– Imam zakazano – kazem. – S Reginom Coele. – Zastanem, pokusavajuci se sjetiti imena
koje sam upotrijebila kada sam se narucivala. Cini se kao da su otada prosle godine, a ne
nekoliko tjedana. – Ja sam Lauren Brian. – Ruke prislonim na bokove, pokusavajuci izgledati
kao da se dosađujem. Kratko me pogleda prije nego sto otipka nesto na racunalu.
– Vidim da ste propustili termin prosli tjedan, gospođo Brian. – Namrsti se. – Nemamo
nista zapisano za danas. – Pogleda me s iscekivanjem.
Podignem ruku do cela i slozim izraz lica koji, nadam se, odrazava zbunjenost. – Ja... Ja...
– Zamucam. Oci mi se napune suzama dok gledam izravno u nju. Taj dan kada sam imala
zakazan termin ovdje bila sam zakljucana u Queen Countyju, jela zele i gledala Susan bez
trepavica i obrva. Ne moram se pretvarati da sam usplahirena, jer to uistinu i jesam.
Podizuci ruku prema licu, naglo je spustim.
– Sve je tako... Razvodim se – kazem. – Mora da sam pobrkala nesto...
Vidim kako se smeksava.
– Dajte mi trenutak. – Ustane i nestane niz hodnik, vjerojatno u smjeru odvjetnickih
ureda. Ogledam se po cekaonici, jos uvijek relativno praznoj ovako rano. Starija zena sjedi u
udaljenom kutu, drzeci salicu iz Starbucksa u jednoj ruci, a casopis Dobra domaćica u
drugoj. Naslonim se na rub stolca koji je najblize recepciji, isprepletenih prstiju, dok mi noga
poskakuje u ritmu mojih zivaca.
Recepcionarka se vrati nekoliko minuta kasnije i sjedne na svoje mjesto. Ne mogu
procitati izraz njezina lica.
– Gospođo Brian, gospođa Coele predlozila je da preskoci pauzu za rucak, ako ste voljni
vratiti se tocno u podne.
Dobra osoba, draga osoba! Osjetim srecu u prsima dok ustajem i prilazim recepciji. –
Jesam – brzo kazem. – Hvala Vam sto ste to ucinili za mene. – Mislim to svim srcem,
zahvalnost je cvrsta u mom glasu.
Kimne kao da to nije nista. Telefon ponovno zazvoni; smetam joj. Odmaknem se od
stola, gledajuci prema satu na zidu. Moram nekako ubiti cetiri sata.
Pronađem malen butik u trgovackom centru u blizini. „Zgodna gospodicna“. Trznem se
na ime dok razgledavam izlog. Dokoljenke s volanima i majice s pozitivnim natpisima
dovoljni su da me odbiju, ali imam vremena napretek, a mogucnosti su mi ogranicene.
Ulovim vlastiti odraz dok ulazim u trgovinu. Moj narancasti pulover podsjeca me na
zatvorenicko odijelo. Trideset minuta prekapam po vjesalicama prije nego sto pronađem
smeđu jaknu od brusene koze i bijelu majicu. Bolje, pomislim. Predam gotovinu prodavacici

131
 Knjige.Club Books

i preodjenem se u automobilu, bacivsi pulover na straznje sjedalo. Nova odjeca me grebe i

cesem se sve dok ne razderem kozu.
Na putu natrag prema bijeloj zgradi s uredima ugledam bar, znak „Otvoreno“
sporadicno bljeska u prozoru. Provjerim vrijeme: jos tri sata. Prerano je za pice, ali se
svejedno zaustavim na parkiralistu. Jos su samo dva automobila ovdje. Jedan od njih
vjerojatno pripada barmenu, a drugi lokalnom pijancu. Odmjeravam stariji model
Mercedesa dok prilazim vratima, cipelama strugajuci po sljunku. Vec mogu osjetiti alkohol
na dnu grla. Koliko je proslo otkako sam popila nesto?
Kad otvorim vrata, zapahne me barski miris: mjesavina ustajalog zraka, prolivenog piva
i tjelesnih mirisa. Udahnem zrak dok sjedam na barski stolac i od tipa s umornim ocima i
Van Halen majicom narucim votku sa sodom. Drago mi je sto ne razgovara sa mnom, nego
mi samo doda pice preko sanka, a da me nije ni pogledao, pa nastavi svojim poslom. Inace
bih u ovom trenutku izvukla mobitel, listala statuse koje su moji prijatelji objavili na
Facebooku, mozda provjerila rasprodaju na omiljenoj web-trgovini. Umjesto toga, zurim u
svoje pice – pravi govor tijela nekoga tko sjedi u baru prije rucka – i planiram sto cu reci
Regini.

132
 Knjige.Club Books

DVADESET SEDAM

P ripita sam. Tri votke sa sodom, a nisam nista pojela citavojutro. Vid mi leluja, a udovi su
mi mlitavi i nedisciplinirani.
Prekorim se dok prstima zacesljavam kosu u malenom barskom toaletu, praveci grimase
svom odrazu u zrcalu. Izgledam poput pijanice: oteceno lice, crvene oci i flekava koza.
Barem sam se rijesila narancastog pulovera. Umijem lice vodom iz malog umivaonika i
krenem van.
Imam ravno trideset minuta da se saberem prije nego sto vidim prvu suprugu svog
supruga. Vazno je sto ce misliti o meni, zato je lokanje bilo los potez. Ja sam – bila sam –
tehnicki njezina zamjena. Usprkos fluorescentno zelenoj ljubomori koju osjecam prema njoj,
također osjecam povezanost. Zelim joj se svidjeti. Mogla bi mi pomoci. Ponasam se poput
psica koji je zlostavljan, ali i dalje mase repom u potrazi za ljubavlju. Zaustavim se na
benzinskoj crpki i kupim kapi za oci, zvakace i sprej za tijelo. U posljednjem trenutku
zamolim tipa za blagajnom da mi ubaci i jedan mobitel na bonove. Sprej za tijelo je
vjerojatno losa ideja – mirise na vaniliju – ali u baru je bilo toplo i osjecam vlagu pod
pazusima i u donjem dijelu leđa. Mirisem poput slatkog, znojnog kolaca. U trenutku kada
ulijecem u ured, kasnim pet minuta. Tajnica mi uputi mrk pogled kada me ugleda. Najmanje
što možete učiniti, gospođo...
– Ovim putem – kaze ustajuci. Slijedim je niz hodnik prepun vrata. Potpuno su ih
pogresno razmjestili. Prisjetim se srednje skole i duge setnje do ravnateljicina ureda.
Osjetim vaniliju i znoj kako se kovitlaju oko mene u izmaglici.
Kada tajnica lagano pokuca i otvori vrata, Regina sjedi za svojim stolom. Tajnica se
pomakne korak unatrag i pusti me da prođem pored nje, ne pogledavsi me u oci. Regina
ustane cim me ugleda. Sicusna je, kao sto je Seth i rekao, ali mnogo ljepsa nego na
fotografijama. Zurim; shvatim to tek kada ostanemo same u prostoriji, tajnica je vec otisla.
Ovo je nestvarno. Pokaze mi da sjednem u jedan od dvaju koznih naslonjaca ispred njezina
stola. Umjesto da se spusti natrag na svoje mjesto, ona zaobiđe stol, sjedne u prazan
naslonjac pored mene i prekrizi noge. Odmah osjetim njezin parfem, njezne note lavande.
Utonem u naslonjac, kao da cu time prikriti miris znoja i vanilije.
– Mogu li Vas ponuditi vodom ili kavom? – upita. – Mozda cajem?
– Ne treba, hvala Vam. – Zataknem kosu iza usiju i uspravim se u stolcu. Ravnateljica ne

133
 Knjige.Club Books

smije znati da se bojim.

– Ako sam dobro shvatila, razmisljate o razvodu. – Ton njezina glasa je ocaravajuc –
dubok, ali zenstven, poput filmskih zvijezda crno-bijelih filmova. Prrrrrr.
– Ne samo da razmisljam – kazem. – Usput, hvala Vam sto ste se odrekli rucka zbog
mene. Znam da sam propustila nas prethodni dogovor. To je stvarno lijepo od Vas. – Moja je
majka uvijek govorila da samouvjereni ljudi ne pretjeruju ni u zahvaljivanju ni u
razmisljanju.
– To je posao – kaze Regina. – Prvo posao, a onda hrana, zar ne? – Nasmijesi se. –
Ispricajte mi o svojoj situaciji.
Procistim grlo. U rukavu kosulje osjetim karton s cijenom, koji sam zaboravila skinuti.
Palcem prelazim preko njega, gurajuci ga dublje u rukav.
– Moj suprug je poligamist. – Ta bi izjava zaprepastila normalnu osobu. Cesto sam
razmisljala da je izlanem pred strancima ili pred svojim kolegama samo da vidim izraz na
njihovim licima.
Reginino lice ostaje nepromijenjeno. Kao da me uopce nije cula. Ne pita me ni da
pojasnim ni da idem u detalje, a tek kada kaze: – Nastavite – ja nastavim.
– Ja sam mu zakonita supruga. Ima jos dvije.
Cvrsto zuri u mene. – Jesu li upletena djeca?
Zastanem, pomislivsi na Hannu, kako je gledala u mene kao da me ne poznaje sinoc
kada sam joj pozvonila na vrata. Na zbunjenost i povrijeđenost u Sethovim ocima kad sam
rekla lijecniku sto je on. Osjetim neugodnu sumnju kako mi ulazi u um. Luda si, luda si, luda
si.
– Njegova treca supruga je trudna, tek je na pocetku.
– A te druge supruge, dijele li dom s Vasim... suprugom?
Odmahnem glavom. – Dvije zive ovdje, u Portlandu. Ja zivim u Seattleu.
Pretrazujem njezino lice u potrazi za znakom prepoznavanja. Zar ona zna o meni
jednako malo kao i ja o njoj?
– Znaju li one za Vas? – upita.
Dugo i odlucno gledam njezine oci, pune usne boje tresnje, pjegice razbacane po nosu
koje se naziru kroz sminku. Sad ili nikad, zbog ovoga sam dosla.
– Znas li, Regina? Koliko ti je rekao o meni?
Izraz njezina lica ostane nepromijenjen. Prekrizi noge i nasloni se, njezine tupe oci
gledaju ravno u moje. Neko vrijeme sjedimo tako, ona promatrajuci mene, ja promatrajuci
nju. Cini se kao da cu svakog trenutka pasti s ruba ponora.
– Cetvrtak – kaze.
Zelim skociti sa stolca i vristati, ta jedna rijec opravdala je sve zbog cega sam dosla
ovamo. Regina zna moje ime, zna tko sam. Sumnja u sebe ljigava je i ljepljiva, ali kada je
Regina izgovorila moje ime, oprala me od svega.
– Da – kazem bez daha... Pateticno.
Lice joj poprimi izraz neprikrivenog gađenja. Uzdahne, otpetlja noge i nagne se

134
 Knjige.Club Books

naprijed, s podlakticama naslonjenim na bedra. Ne izgleda vise stalozeno, samo umorno.

Nevjerojatno je koliko izraz lica moze promijeniti citav dojam osobe.
– Seth me nazvao. Rekao je da bi mogla navratiti. – Pogled uperi u pod između svojih
peta prije nego sto se uspravi.
Znaci, Seth vec zna gdje sam. Poznaje me holje nego sto sam svjesna. Dok je promatram,
osjecam kako mi lađe tonu. Dok sam ja zamisljala kako nespretno pokusava nazvati moju
majku i Annu, on je kontaktirao Reginu. Snazno trepnem, pokusavajuci odagnati sokirani
izraz za koji sam sigurna da mi se razvukao licem. Mislila sam da sam pametna, ali je moj
suprug ocito pametniji. Glupa sam. Ali to je tema mog zivota posljednjih godina: glupa sam.
Seth je ovo predvidio, predvidio je moj bijeg od njegova plana. Sve je dobro promislio,
predvidio je sve moje poteze. Mozda samo posljednjih nekoliko tjedana, mozda oduvijek.
– U redu, Cetvrtak, presla si sav ovaj put pa mi reci zasto si me zeljela vidjeti.
Pretpostavljam da nema veze s razvodom. – Usne su joj uvucene u kutovima – rezolutne i
zgađene. U krivu je sto se tice razvoda, ali to joj ne govorim. Neka misli sto zeli. Ja zelim
odgovore o muskarcu za kojeg smo se udale.
Osvrnem se po uredu, trazeci osobne predmete zene s kojom razgovaram: okvire s
fotografijama, tepihe, bilo sto sto ce mi otkriti kakva je. Dekor je muzevan, sto vjerojatno
nema puno veze s njom; zene nikada ne bi izabrale ovoliku kolicinu tresnjina drveta. Sklona
je papratima, ima ih ukupno tri: jedna je na vrhu police s knjigama, a listovi joj se prelijevaju
preko ruba; druga, manja, nalazi se na njezinu radnom stolu, a treca je na prozorskoj klupici
– najzdravija među njima. Sve su njegovane, bujne.
– Dosla sam jer ne poznajem svog supruga. Nadala sam se da mi mozes pojasniti neke
stvari. – To je zapravo vrlo blago receno. Moj suprug tuce zene i strpao me u ludnicu jer sam
postavljala previse pitanja. Ispada da sam vrlo glupa i trebam Reginu da mi kaze da je i ona
jednako glupa sto mu je vjerovala, a zatim joj mogu ispricati o Hanni.
– Tvog supruga? – Podigne obrve, uz zabavljen izraz lica.
Zelim joj reci kako sada nije pravo vrijeme da se natjecemo kome Seth pripada, ali
ostanem sutjeti.
– Nisam sigurna mogu li ti pomoci. Zapravo, nisam sigurna zelim li to. – Zagladi suknju i
pogleda na sat. Suptilno, ali htjela je da to primijetim. Tratim njezino dragocjeno vrijeme.
Iznenada se vise ne osjecam uvjereno. Temperatura u sobi je pala.
– Ti si bila sa Sethom osam godina... – Zapocnem.
– Pet – prekine me. – Seth i ja bili smo zajedno pet godina prije razvoda, ali naravno da
ti to znas, s obzirom na to da smo se zbog tebe razveli.
Tupo zurim u nju. Naravno da jesam, ali ona je pristala na to. Ovo ne ide onako kako
sam planirala. Zasto je toliko ogorcena zbog necega na sto je pristala? Seth je upoznao
Reginu i ozenio je pet godina prije nego sto je upoznao mene. Sjecam se kako sam bila
ljubomorna na sve to dodatno vrijeme koje su imali skupa, kako nikada to necu moci dostici.
– A ove posljednje tri...?
– Sto posljednje tri? – Grubo izgovori zadnje pitanje, na trenutak se raspadne njezina

135
 Knjige.Club Books

stalozenost i vidim iskru necega u njezinim ocima.

– Koje... Ste proveli zajedno. Brak s vise zena...
Regina izgleda kao da sam je osamarila. Njezin vitki vrat trzne se unazad. Vidim kako joj
se vratom sire ruzicaste mrlje. Nervozna je. Ne znam je li to dobro ili lose, ali nesto je cini
nervoznom.
– Zao mi je – kaze – ne znam o cemu govoris.
Ako skocim iz stolca i pocnem je tresti dok pritom vicem: „Reci mi istinu, kujo!“, znam
da ce doci policija. U najmanju ruku, ispratit ce me iz zgrade i jos jedna osoba bit ce uvjerena
da sam luda.
– Osim kratkog kontakta, kada me nazvao i rekao mi da dolazis, nisam godinama
razgovarala sa svojim bivsim suprugom – kaze.
Njezine rijeci sasijeku moje iduce pitanje. Usta mi ostanu otvorena sve dok cvrsto ne
stisnem usnice, mrsteci se.
Zurim u Reginu, a onda u svoje ruke. Misli su mi isprazne, glupe. Nista nema smisla, cak
ni Regina. Cujem buku uređaja u uredu i lupanje svog srca.
– Kako to mislis? – konacno uspijem procijediti.
– Mislim da bi trebala otici. – Njezino je lice blijedo dok ustaje i krece prema vratima.
Slijedim je, ne znajuci sto drugo da ucinim. Misli su mi zapetljane između Regine i
Hanne.
– Treba ti pomoc, Cetvrtak – kaze, gledajuci me ravno u oci. – Priviđaju ti se stvari. Seth
je rekao da si bolesna, ali...
– Nisam bolesna. – Kazem to takvom silinom da obje nekoliko trenutaka samo trepcemo
jedna prema drugoj. – Nisam bolesna, bez obzira na to sto ti je Seth rekao.
– Izlazi. – Drzi vrata otvorenima i ja gledam pored nje, u glavi mi se komesaju misli.
– Samo mi reci jednu stvar – kazem. – Molim te...
Usne joj se stisnu u tanku crtu, ali ne odbije.
– Sethovi roditelji. Jesi li ih ikada upoznala?
Izgleda zbunjeno. – Sethovi su roditelji mrtvi – kaze, odmahujuci glavom. – Davno su
umrli.
– Hvala ti – izdahnem prije nego sto izađem van.

136
 Knjige.Club Books

DVADESET OSAM

H annin automobil parkiranje na uobicajenom mjestu, uz rubnik. Dođem do njega pa

lagano dotaknem rukom poklopac motora kako bih provjerila je li topao. Hladan je.
Nije ga vozila nekoliko sati. Barem znam da je kod kuce. Pozurim uz prilaz, pored tegli za
cvijece, sve do ulaznih vrata.
Osjecam se uzbuđeno, kao da me netko promatra. Upravo smo zbog toga Seth i ja
izabrali anonimnost stana umjesto susjedstva i kuce: susjeda koji nose slozence u posudama
koje moras vratiti, koji secu psa pored tvoje kuce po noci kako bi mogli viriti kroz prozore.
Osvrnem se preko ramena, sumnjicavo promatrajuci obliznje prozore. – Stvarno si luda,
Cetvrtak – kazem sebi u bradu. Nova razina ludila: pricam sama sa sobom u javnosti.
Jedva podnosim pritisak u prsima dok se priblizavam ulaznim vratima. Osjecam se kao
da ne mogu udahnuti. Nogom zapnem za kamencic i malo se pokliznem. Polako, polako.
Gledam u svoja stopala, toliko voljene cipele koje pocinju smrdjeti. Ako me Hannah pozove
unutra, ne zelim se izuvati. Je li me i ranije trazila da se izujem? Ne mogu se sjetiti. Pozvonim
i odmaknem se korak unatrag. Sto ako netko drugi otvori vrata? Sto ako stvarno postoji
suprug koji zivi s njom? Sto cu reci? Srce mi divljacki tuce dok cekam, nokte zabijam u
dlanove. Pocinjem se znojiti. Osjetim kako postajem ljepljiva.
Jedna minuta pretvori se u dvije, a dvije u tri. Pozvonim ponovno i provirim kroz prozor.
Svjetla su ugasena, ali s obzirom na to da je vani dan, to ne mora nista znaciti. Tmuran dan,
doduse. Sunce bi se sramezljivo ukazalo u razmacima od pola sata, kada bi uspjelo pronaci
rupu u oblacima. Hodam oko kuce, prolazim pored velikih prozora u blagovaonici, a onda
prođem kroz vrata ograde, koja je vrlo lako otkljucati. Ako me netko vidi, sigurno ce pozvati
policiju – nepoznata zena, koja nimalo ne lici na Hannu, kruzi oko kuce u bogataskom
naselju.
Nikada nisam bila u straznjem dvoristu, nikada pogledala prema njemu dok sam bila u
kuci. Lijep je taj Hannin mali tajni vrt. Mogu zamisliti kako cvijece cvjeta po ljeti, ali sada su
grane gole, a ruzini grmovi prazni. Dva su stabla paulovnije; jedno raste odmah uz kucu, pod
prozorom.
Zavirim unutra, trazim znakove zivota u kuci i primijetim da je bas taj prozor otvoren –
od unutrasnjosti me dijeli samo mreza protiv kukaca. – Hannah...? – zazovem. – Jesi li dobro?
Ulazim... – Cekam, osluskujuci. Nista. Nikakav pokret. Promatram mrezu protiv kukaca – ne

137
 Knjige.Club Books

bi je bilo tesko izbiti. Znala sam to ciniti kao dijete, kada bi nas majka slucajno zakljucala
izvan kuce dok bi zalijevala vrt. Cinjenica da je prozor otvoren znaci da nije otisla daleko.
Mozda je odjurila u trgovinu, ili na postu. S obzirom na to da joj je automobil parkiran
ispred, mozda ju je Seth odvezao? Moram biti brza ako mislim ovo uciniti.
Prije nego sto se stignem predomisliti, upotrijebim kljuceve da iskopam mrezu protiv
kukaca i njezno je spustim na travu. Ruke mi se tresu dok se podizem i prebacujem preko
prozorske klupice u dnevni boravak. Cekam da se oglasi alarm, citavo tijelo mi je u grcu, ali
kada se nakon nekoliko trenutaka nista ne dogodi, napravim par opreznih koraka naprijed.
Ne sjecam se da je Hannah ikada petljala nesto oko alarma.
Kuca mirise kao da je netko kuhao u njoj. Ne trebam ni zaviriti u kuhinju da bih znala da
je Hannah bila usred necega kada je otisla. Potrcim iza ugla pa uza stube, noge mi glasno
udaraju po drvenom podu. Prva vrata na vrhu stuba pripadaju spavacoj sobi. Otvorim ih,
ocima pretrazujem sobu... U potrazi za cime? Otrcim do nocnog ormarica koji se nalazi blize
vratima i naglo otvorim ladicu. Kutija papirnatih maramica, nekoliko knjiga, Tylenol –
uobicajena sranja. Negdje mora biti fotografija Hanne i njezina supruga.
Pogledam u ladice na komodi, ali one su sterilno organizirane: donje rublje, slozeno u
dva reda. Potkosulje u raznim nijansama neutralnih boja, carape, grudnjaci... Nista sto bi
pripadalo nekom muskarcu. Gdje su njegove ladice? Prebacim se na ormar, posebnu malenu
prostoriju, pa razgledavam pulovere u bojama dragulja i redove traperica. Nema odijela,
nema kosulja, nema smeđih mokasina pored cipela na petu i balerinki. Ako ovu sobu dijeli s
muskarcem, to se ni po cemu ne da naslutiti.
Pored ormara nalazi se malena kupaonica s jednim umivaonikom, jednom cetkicom za
zube, gel za tusiranje s mirisom bozura na rubu kade. Ormaric s lijekovima: dijafragma u
plasticnoj kutijici, razne bocice s tabletama protiv glavobolje, tabletama protiv zgaravice.
Nema vitamina za trudnice, gela za brijanje. Pregledam pod u potrazi za Sethovim dlakama,
toliko drugacijima od Hannine plave kose. Da je koristio kupaonicu, bilo bi dlaka – u svojoj
kupaonici uvijek sam morala mesti njegove dlake. Ništa, ništa, ništa. Sto se događa?
Prebacim se na iducu prostoriju – ured. Uz udaljeni zid nalazi se radni stol, netipicno za
Hannu. Moderan je i cetvrtast, ostrih bridova – neko jeftino sranje iz IKEA-e. Salica s
olovkama, klamerica... Trazim racune – nesto s njezinim imenom, ili cak njegovim. Nije
vazno, samo zelim odgovore. Moram doznati jesam li ja luda ili je Seth lud, na ovaj ili onaj
nacin.
Nema racuna, nema nikakve poste. Sve je sterilno, namjesteno. OH, Boze, zasto je sve
tako namjesteno? U jedinom ormaru u prostoriji nalazi se samo usisavac. Nema fotografija
na zidovima. Zar nisam vidjela fotografije prosli put kada mi je pokazivala kucu? Bizon,
mozda... Ne, alpaka! Imala je veliku uokvirenu fotografiju alpake. Pomislila sam kako je to
cudno.
Rukama prijeđem po dijelu zida na kojemu je bila, trazeci rupu u boji gdje je stajao
cavao. Pronađem je, zaglađenu i prebojanu kako se ne bi vidjela.
Jos jedna spavaca soba na ovom katu, jos jedna kupaonica. Cvjetni prekrivac slozen na

138
 Knjige.Club Books

krevetu, starinska svjetiljka na nocnom ormaricu. Nista osobno, nista cega se sjecam.
Sto je ono mirisalo kada sam usla kroz prozor? Kuhala je nesto i naglo otisla. Otrcim
niza stube i stanem u kuhinjskom dovratku. Tanjur svjeze ispecenih keksa, debelih,
cokoladne mrvice na njima jos su meke iz pecnice. Priblizim se kuhinjskom otoku; na njemu
stoji jos nesto... Hrpa papira... Prijavnice. Uzmem jednu, ruka mi se trese dok je podizem s
pulta.
– Oprostite... – Glas dopire meni iza leđa. Nije Hannah. Ocito nije Hannah.
– Kako ste usli unutra? Razgledavanja pocinju tek za sat vremena.
Zena stoji u dovratku, obrve su joj sumnjicavo skupljene. Izgleda kao agentica za
nekretnine: kosa svezana u niski rep, crne hlace i ruzicasta kosulja. Cvrsto, ali ne oholo.
Nema cipele, na nogama su joj samo najlonke. U ruci drzi kutiju navlaka za cipele koje
posjetitelji trebaju navuci preko svojih cipela.
– Zao mi je – brzo kazem. – Moja greska, vratit cu se kasnije... Maknut cu Vam se s puta.
– Srce mi lupa u prsima dok koracam prema ulaznim vratima. Ali kada pokusam proci pored
nje, ona se ne pomakne.
Namrsti se. – Kako ste usli? – ponovi, prekrizivsi ruke na prsima. Ona je jedan od onih
cvrstih tipova. Netko nagurava njezino dijete na igralistu, a ona se odmah zali skolskom
odboru. Susjedov pas ne prestaje lajati, a ona prisili udrugu kucevlasnika da ga pronađe.
Mogla bih joj reci istinu, ali velike su sanse da ce pozvati policiju. Pogledam prema mobitelu
koji joj je zakvacen za remen. Kakva profesionalka.
– Gledajte – kazem. – Nije mi namjera smetati. Izici cu van.
– Oh, ne, necete. – Ukopa se u dovratku i posegne za telefonom. Vidim otvoren prozor
iza sebe, grane drveta kako se njisu na vjetru. Ako okrene glavu ulijevo, shvatit ce. Saberem
se. Slozim odlucan izraz lica i ispravim ramena.
– Mici se. Odmah.
Pomakne se, a njezino vojnicko drzanje u trenutku se istopi. Lice joj iznenada izgleda
oprezno dok me promatra kako otkljucavam ulazna vrata i izlazim. Pomislim da se vratim
iza kuce i vratim mrezu protiv kukaca na mjesto, ali to bi joj samo dalo vremena da nazove
policiju.
Velikim koracima stignem do automobila. Ne osvrcem se dok ulazim unutra i palim
motor. Nekoliko kilometara samo se vozim, a onda stanem na parkiralistu ispred ljekarne.
Izvucem prijavnicu zataknutu u straznji dio hlaca i zurim u rijeci. Hannah nikad nije
spominjala selidbu. Gdje je ona? Sinoc je bila tamo, gledala televiziju s nekim, a danas se
kuca iznajmljuje.
Bez mog mobitela, ne mogu nikoga nazvati, ne mogu nista potraziti na internetu. Mogla
bih potraziti knjiznicu, posluziti se racunalom tamo. Ali ne, postoji jos jedna osoba koju
mogu pratiti, jos jedna prica koja se ne uklapa. Ne znam ni priblizno dovoljno o Sethovoj
prvoj supruzi. Kopka me nesto u vezi s njom, nesto sto ne mogu nikamo smjestiti. Moram
doznati vise o Regini Coele. Zasad ce Hannah i Seth morati pricekati.

139
 Knjige.Club Books

DVADESET DEVET

N isam luda.Seth se pravi glup, a Hannah je bas prigodno nestala, sto mi ostavlja samo
jednu mogucnost: Reginu Coele. Ona nesto zna. Uvjerena sam u to. Ne bi me se tako
zarko zeljela rijesiti da ne zna, tvrdeci da godinama nije ni cula ni vidjela Setha. Ali ja sam
bila tamo one noci kada mu je poslala poruku dok smo bili na trznici. Vidjela sam njezino
ime na zaslonu njegova telefona. Tvrdila je da je taj poziv bio iskljucivo u vezi s njihovim
psom.
Nesto je bilo cudno u paznji s kojom je izgovarala rijeci. Zvucalo je uvjezbano, planirano
– skupa su to osmislili kako bi me napravili ludom. Ali zasto? I kako je Hannah upletena u
sve to? Trbuh mi se zgrci pri pomisli na Hannu. Svjesno sam je prevarila presutjevsi
informaciju tko sam zapravo. Ako joj je Seth rekao tko sam, nakon sto je saznao sto sam
ucinila, ne mogu je kriviti sto me se boji. Ali zar bi stvarno iznajmila kucu zato sto ju je druga
Sethova supruga pronasla?
Mozda ju je Seth natjerao da se spakira i iznajmi kucu kad je mislio da necu prestati s
tom pricom o poligamiji. Ali zasto? Ni s jednom od njih nije zakonski u braku i nije u
opasnosti pred zakonom. Puno muskaraca ima ljubavnice; ne postoji kazna za jebanje zena
izvan bracne zajednice.
Mozda zato da sacuva ugled? Posao? Seth nikada nije bio tip muskarca koji se zamarao
tuđim misljenjima, ali opet, prvo na sto covjek pomisli kada se spomene poligamija prizori
su Warrena Jeffsa** i prasnjavog imanja fundamentalista u Uti – nesto s cime se ni jedan
ozbiljan poslovni covjek ne zeli dovesti u vezu. Bi li isao toliko daleko samo da zastiti svoj
ugled? To je ono sto moram saznati. Prije nego sto skujem vlastiti plan, moram znati kakav
je njihov.
Neobicno sam optimisticna dok se provlacim automobilom kroz poslijepodnevni
promet prema zgradi od bijelog kamena gdje Regina zavrsava svoj radni dan. Necu otici dok
ne dobijem odgovore. Pretpostavljam da je s posljednjim klijentom za danas, ili
pretposljednjim, s obzirom na to da radi do kasno. – Ostaje kasnije, radi napornije – jednom
mi je rekao Seth. Zbunio me ponos u njegovu glasu. Ne bi li mu to trebalo smetati umjesto da

* Warren Steed Jeffs predsjednik je Fundamentalističke Crkve Isusa Krista Svetaca posljednjih dana,
poligamijske vjeroispovijesti. Godine 2011. osuđen je za dva kaznena djela seksualnog zlostavljanja djeteta, za
koja trenutno služi doživotnu kaznu plus dvadeset godina, op. prev.

140
 Knjige.Club Books

to izgovara kao da se radi o osobini vrijednoj divljenja? Pokusam zamisliti sto ce uciniti kada
napusti ured. Je li tip zene koja odlazi na pice s prijateljicama nakon posla? Ili odlazi kuci
ugrijati gotovu veceru i jede je pred televizijom? Vizualiziram njezin ured, nedostatak ijed–
nog osobnog detalja koji bi otkrio nesto o njoj. Ne, ona nije tip koji gubi sate opusteno pijuci
u baru. Ona je tip koji radi kod kuce. Svake veceri pod ruku uzima nekoliko bez fascikala koje
onda vozi kuci na suvozackom sjedalu. Pojede veceru na celu dugackog stola, fascikli su
otvoreni oko nje, naocale nataknute na nosu. To je slika koju mi je oslikao Seth, ona zbog
koje mi se Regina nije svidjela. Previse zaposlena da bi udovoljila potrebama naseg supruga.
Mozda mi je servirao tu pricu kako bih se bacila na posao, nadoknadila tamo gdje je Regina
podbacila. A ja sam upravo to i ucinila, nisam li? Uvijek sam htjela biti vise nego dovoljna.
Kada se Seth ozenio s Hannom, bila sam bolesno ljubomorna. Osjecala sam se strasno
krivom; moja je krivica bila sto ne mozemo imati dijete, moje slomljeno tijelo iznevjerilo je
moj brak. U pokusaju da razumijem svoju ulogu, pitala sam ga sto dobiva od svake od nas,
koliko su razlicite nase uloge. Rekao mi je da zamislim sunce.
– Sunce osigurava svjetlo, toplinu i energiju.
– A ti si... Sto... Zemlja? – glatko sam dobacila. – Cini se da smo mi te koje se vrte oko
tebe, a ne obrnuto.
Na to se ukocio, cak i dok je usne razvlacio u osmijeh. – Ne pretjeruj s tehnikalijama,
Cetvrtak. Trazila si da objasnim.
Skutrila sam se u strahu da ce me zbog moje dosjetke voljeti manje.
– Sto sam onda ja? – pitala sam sladunjavim glasom. Zivcirala me njegova analogija.
Pokusala sam to sakriti lupkajuci nogom ispod stola. To sam cinila – skrivala stvari da ih on
ne vidi. Nas smo tri primarno bile tu da udovoljimo njegovim potrebama, ali sto je to tocno
sunce dobivalo od zemlje? Brak mojih roditelja bio je daleko od savrsenog, ali obostrano su
trebali jedno drugo.
– Ti si moja energija – brzo je odgovorio. Tada mi se to sviđalo – biti Sethova energija.
Privremeno sam zadovoljena verbalnim orgazmom. Ja sam bila ona koja mu je pruzala
motivaciju i pogon, ja sam ga tjerala da ide dalje. U mojoj glavi, to je zvucalo daleko vaznije
od onoga sto su mu pruzale druge dvije. Regina kao svjetlo, a Hannah kao toplina. Mislim,
kako mozes uzivati u svjetlu i toplini ako nemas energiju?
Sada, dok na parkiralistu cekam Reginu, s gađenjem razmisljam o svim tim nacinima na
koje sam opravdavala ono sto se događa. Hannah je bila Sethova nova, topla picka. Regina je
bila njegova prva ljubav. Zaljubljena zena prvo izgubi vid, a onda i hrabrost. Prstom lupkam
po volanu. Nisam luda... Ili mozda jesam... Samo je jedan nacin da saznam.
Sat i cetrdeset minuta kasnije, Regina izlazi iz zgrade. Upravo tako ju je Seth opisao.
Ostala je nakon tajnice, koja je otisla prije sat vremena, jureci s parkiralista u svom Fordu
kao da ima milijun mjesta na kojima bi radije bila. Gledam kako zustro koraca prema
starijem modelu Mercedesa, cvrsto stezuci aktovku u ruci. Automobil je vidio i bolje dane;
primijetim ostecenje na laku i udubljenje na odbojniku dok ona sjeda za volan. To je jedan
od onih automobila koji nije dovoljno star da se klasificira kao vintage, ali je prestar da bi ga

141
 Knjige.Club Books

se smatralo lijepim prema standardima vecine ljudi. S obzirom na to da je Regina odvjetnica

u privatnoj praksi, ocekivala bih da vozi neki razmetljivi novi automobil. Ukljucim motor kad
ona krene s parkiralista i slijedim je.
Stegne me u zelucu kada izađe na autocestu. Cvrsto stezem volan i koncentriram se na
njezin straznji odbojnik. Bit ce je tesko pratiti kraj ovakvog prometa. Uspijem zadrzati
razmak od nekoliko automobila među nama, a kada siđe s autoceste, odmah sam iza nje,
srce mi divljacki lupa, nekoliko mi ljudi trubi. Deset minuta kasnije, nakon s to sam je
slijedila kroz dosadno predgrađe, skrene u prljavi kompleks stambenih zgrada koji se zove
Marina Point. U blizini nema nikakve marine, samo betonske zgrade ostrih rubova, zatvorski
sive boje. Jadni humci trave koji ih okruzuju zuti su i nejednaki. Sve izgleda nekako sumorno,
a grupica ljudi koja je izmilila van okupila se na stubama i pusi. Kada bih otvorila prozor,
znala bih radi li se o travi ili cigaretama, ali nemam vremena za to. Regina vozi preko
uspornika kao da ih uopce nema. Cekam da prođe pored zgrada, misleci da je ovo samo
precac, ali ona se zaustavi na oznacenom mjestu – za stanare.
Ogledam se oko sebe po toj neurednoj zbrci od naselja, automobil mi usamljeno stoji
nasred ceste. Ovo nije u redu. Zena s kolekcijom Loubutin cipela ne bi trebala ni voziti takav
automobil ni zivjeti na ovakvom mjestu. Zakljucim da je sigurno u posjetu nekome, usput na
povratku s posla. Mozda je nekom klijentu donijela papire. Ali onda izađe iz automobila,
noseci fascikle i aktovku u rukama, boreci se da joj nesto ne ispadne dok rucno zakljucava
vrata. Moram vidjeti u koji ce ulaz uci. Na brzinu parkiram s druge strane ceste i cekam da
se uspne stubama prije nego sto iskocim iz automobila. Trceci, uspnem se do treceg kata
tocno u trenutku kada zatvori vrata. Zvuk zasuna odjekuje betonskim hodnikom kad se
Regina zakljuca u stan. Pogledam oko sebe. Nema otiraca pred vratima, nema tegli s
cvijecem koje ukrasavaju stubiste, samo cetvora gola vrata, njihovi brojevi oznaceni na
jeftinim plasticnim plocicama. Mjesto koje bi netko izabrao kao posljednje utociste. Nekoliko
minuta gledam u njezina vrata, stan 4L. Zatim pokucam.

Lice joj je golo kada otvori vrata. Za ovih nekoliko minuta koliko je u stanu, uspjela je skinuti
svu sminku. Zanimljivo kako je ona zena koja odmah ispere svoj dan s lica, dok ja sa svojim
zaspem.

Ni ne trudi se sakriti sok na svom licu; krece se brzo, gurajuci mi vrata u lice. Snazno ih
pogura, ali ja sam brza. Gurnem nogu u procjep i trznem se kada mi priklijesti stopalo.
Regina naglo otvori vrata gledajuci u mene. Bez sminke izgleda poput djeteta. Ljutito,
drsko dijete kojemu nije po volji.
– Sto je? Sto zelis? – Drzi vrata pokusavajuci me zadrzati vani, njezini crveni nokti jarki
su u odnosu na sivu boju koja se guli sa zidova.
– Znas sto zelim – kazem. Zatim ucinim nesto cime iznenadim samu sebe: proguram se
pored nje i uđem u njezin dom bez poziva.
Okrene se prema meni, otvorenih usta. Vidim kako ocima vrluda po sobi u potrazi za

142
 Knjige.Club Books

telefonom. Koga ce nazvati – Setha ili policiju? Pronađem ga prije nje, jurnuvsi prema stolu u
blagovaonici gdje je stajao. Gurnem ga u dzep prije nego sto me uspije zaustaviti i zagledam
se u nju.
– Samo zelim razgovarati – kazem. – Samo zbog toga sam ovdje.
Vidim da razmislja o hodniku iza sebe. Osjetim njezinu dvojbu u zraku. Ako bude zvala
upomoc, tko ce doci?
Mora da je odlucila kako sam ja manje zlo, jer zatvori vrata i sva krutost napusti joj
tijelo. Isijava nervozu dok prolazi pored mene. Miris i energija zene zatocene u sobi s nekim
s kime ne zeli biti. Prezirem cinjenicu da joj nisam zanimljiva onoliko koliko je ona
zanimljiva meni. Nije li to obiljezje svih zena, da zele znati sve o onoj drugoj? Zlorabimo te
informacije... Međusobno se uspoređujemo umjesto da se odvojimo jedna od druge. Cak i
dok proucavam njezino cisto lice i gustu kosu, cinim usporedbu.
– U redu, Cetvrtak – kaze. – Razgovarajmo.

143
 Knjige.Club Books

TRIDESET

U jeftinom stanu nalaze se prilicno skupe stvari. Kozna garnitura za sjedenje koja je
nekoc bila dio velike dnevne sobe, debele knjige naslagane na mramornom stolicu. Sve
je preveliko, zbog cega se soba doima malom i zagusljivom. Pogledam kroz prozor iznad
blagovaonicke garniture od kovanog zeljeza, u potrazi za bijegom, ali jedino sto vidim nove
su, bljutavo sive, zgrade. U njezinu je stanu stvarno toplo, grijanje je toliko pojacano da
imam osjecaj kao da je polovica ljeta. Ona zivi u totalnom sukobu sa stvarnim svijetom,
pomislim. Regina priđe dijelu sjedece garniture koji je najudaljeniji od mjesta na kojem
stojim i sjedne, ali meni ne predlozi isto. Sklupca se u kutu, maleno klupko zene. Svejedno
sjednem na rub kozne fotelje preko puta nje i umalo skliznem dolje. Pokusavam ne zuriti u
nju, ali kada toliko dugo razmisljas o osobi ispred sebe, tesko je ne zuriti.
– Onda? – kaze. – Sto zelis znati?
Toliko drugaciji pristup od onoga „Kako vam mogu pomoci?“ s kojim me docekala
ranije, okruzena svojim papratima, drvom i plaketama.
Ovdje, u njezinoj dnevnoj sobi, okruzena sam njezinim stvarima.
– Zelim da mi netko kaze istinu – kazem.
– Istinu? – kaze s nevjericom. – Mislim da nikada nisi zeljela cuti istinu, Cetvrtak. Zeljela
si Setha. Znam sve o tome...
– Sto to uopce znaci? I zasto si rekla da ste ti i Seth bili skupa samo pet godina?
– Zato sto jesmo – kaze razdrazeno. A zatim doda – Prije nego sto si se ti pojavila.
– Mislis, kad ste bili samo vas dvoje?
– Ne! Oh, moj Boze, stvarno jesi luda... – U nevjerici odmahuje glavom. – Cetvrtak,
upustila si se u aferu sa Sethom. Zbog tebe smo se razveli.
Tisina koja nastupi zaglusujuca je. Ostra bol probija mi glavu, krecuci se od jedne
sljepoocnice prema drugoj.
– To nije istina – kazem. – Zasto bi rekla takvo nesto?
Zuri u mene ispraznim pogledom. – Zato sto je to istina.
Odmahnem glavom. Usta su mi suha. Zelim nesto popiti, ali sam preponosna da bih
zatrazila casu vode.
– Ne. Rekao mi je da...
– Prestani – kaze prekinuvsi me. Oci su joj divlje. Zatvori ih, iskljucujuci me. – Samo

144
 Knjige.Club Books

prestani.
Inace bih ustuknula, ali ovaj put necu. Predugo sam bila u mraku i trebam odgovore.
– Kad si posljednji put vidjela Setha? – Ona istog trena slozi kiselu facu i napuci usne.
– Rekla sam ti da...
Spusti pogled na svoje krilo, ili na svoje ruke, ili na uzorak na svojoj pidzami, ali ne na
mene. Vidim kako joj se ramena dizu i spustaju dok uzdise.
– Vidjela sam Setha prosli tjedan – kaze. – Ovdje u stanu. – Kada ugleda izraz na mom
licu, doda: – Duguje mi novac.
– Za sto?
– Za sve sto sam izgubila – prasne. – Mislis li da pripadam ovakvom mjestu?
Regina s Loubutinkama? Zelim se smijati; ne, vjerojatno ne pripada. Ja imam novac da
kupim cipele s crvenim potplatom, ali to nije moj stil. Regina je, s druge strane, navikla
obasipati se luksuzom. Nosi dizajnersku odjecu i vjerojatno je navikla voziti najnoviji model
Mercedesa umjesto izudarane kante koja je parkirana na njezinu mjestu pred zgradom.
– Morat ces me malo uputiti, Regina. Nemam pojma o cemu govoris. – Pokusavam
odrzati strpljivost u glasu, ali izgledam kao da govorim kroz stisnute zube.
– Njegov posao. Prije nekoliko godina sve je krenulo nizbrdo. Taman prije nego sto je
ozenio tebe – kaze znacajno.
– Kako bi odrzao posao, Seth je podigao drugu hipoteku na kucu koju smo kupili
zajedno, ali nije ju mogao placati. Bilo je previse dugova. Na kucu nam je stigla ovrha.
Obecao je da ce sve rijesiti, popraviti, ali kao sto vidis – pogled uperi prema stropu – ovdje
sam.
Zasto nisam znala nista o ovome? Zasto nije nesto rekao? Imala sam dovoljno novca da
pomognem... Odmahnem glavom. Ne mogu vjerovati da tako razmisljam. Cak i sada, dok
sjedim preko puta njegove druge supruge, nakon sto sam bila smjestena u ludnicu, i dalje
razmisljam kako sam mu mogla pomoci.
– I, je li ti dao novac? – upitam.
Pokusavam zamisliti sve to. Seth nikada nije govorio o financijskoj situaciji, narocito s
drugima. Imamo odvojene racune, iako sam mu dala punomoc za svoju kreditnu karticu
kada smo se vjencali. Uvijek sam pretpostavljala da je s njima isto tako.
Regina izdahne, obrazi joj se ispusu. Izgleda poput djeteta. Kako je itko moze shvacati
ozbiljno?
– Da, malo. Ne dovoljno. Racuni mi dolaze na naplatu. Stresno je.
– Ako niste u vezi, zasto ti jednostavno nije poslao novac? Zasto je dolazio ovamo?
Usnice joj se zategnu, lice joj porumeni. U tom trenutku shvatim da je usamljena,
ogorcena zena, ni blizu onako snazna i otmjena kakvom sam je zamisljala. Oh, kada posrnu
naši idoli, pomislim. Draza mi je Regina koju sam zamislila u glavi, ona zbog koje sam se
osjecala nesigurnom.
– Pas nam je uginuo – kaze. – I htio mi je u lice reci kako ce mi uskoro dati jos novca.
Neka poslovna transakcija koja ce se isplatiti kroz nekoliko tjedana.

145
 Knjige.Club Books

Znaci nije lagao u vezi sa psom. Pitam se laze li vezano za poslovne transakcije. Seth
neprestano sklapa poslove. Klijenti ga smatraju ucinkovitim i marljivim. Imao je jednu losu
recenziju na Yelpu* , zbog koje se nervirao tjednima. Isplate su mu redovite, iako ne dovoljno
izdasne da bi mogao otplatiti velike dugove – ili kucu.
Pokusavam ispipati ime psa. – Smidge?
Regina me zaprepasteno pogleda. – Kako si to znala?
– Seth mi je rekao – kazem slijezuci ramenima. I meni je rekao neke stvari, pomislim.
Samo nikada ne znam sto je istina, a sto nije.
Brzo trepce dok odvraca pogled, kao da ne moze vjerovati da bi ucinio takvo nesto.
– Nisam se uspjela natjerati da bacim njezine stvari. – Kimne prema prostoru između
stalka za televizor i kuhinje, gdje se nalazi kosara s igrackama za psa. Prepuna je loptica
zarkih boja i plisanih igracaka – razmazen pas.
– Jeste li spavali skupa kada je dosao ovamo?
Reginina glava naglo se okrene prema meni, na licu joj se ocrtava bijes. – Kako se
usuđujes – kaze. Ali nesto se krije iza te maske bijesa... Priznanje.
– Jeste. – Kosu zataknem iza uha. Ne osjecam nista: naravno da ne osjecam. Citavo
vrijeme znam da Seth jebe svoje druge dvije supruge. Samo sam se morala pobrinuti za to
da seks sa mnom bude bolji od onoga sto mu one nude. Bila sam bolje izdepilirana,
fleksibilnija, jace sam reagirala na njegov dodir. Regina se vratila treptanju.
– Zasto se pretvaras sa mnom? Seth se ponasa kao da sam luda, kao da izmisljam
njegove veze s tobom i Hannom. Samo zelim istinu.
– Ne poznajem Hannu – kaze Regina. – I vec sam ti rekla da je između nas dvoje odavno
gotovo. – Noge je savila poda se i ne mogu si pomoci, a da ne pomislim kako se time zeli
prikazati visom, kao i s onim cipelama na visoku petu koje nosi.
Odmahnem glavom. Nisam luda. Nisam.
Nosnice joj se sire i vidim kako joj se prsa dizu i spustaju dok udise brzim, kratkim
udasima. Pokusava zadrzati kontrolu. Ali zbog cega? Ustane i krene prema vratima, i ja znam
da ce mi reci da odem. Moram nesto uciniti, natjerati je da razgovara sa mnom.
– Izgubila sam bebu... – Prevalim te rijeci preko usta, a one se survaju u obliku ostre boli
posred mog prsnog kosa.
Regina se sledi na mjestu, leđima okrenuta prema meni.
Sve je pocelo kad sam izgubila bebu. Zivot mi se poceo raspadati, djelic po djelic. Mozda
sam tada bila previse obuzeta tugom da bih primijetila znakove, ali sada ih jasno vidim.
Sethovo odvajanje, potreba za drugom zenom, njegova opsjednutost seksom kad smo
bili zajedno. Ja vise nisam bila zena s kojom je zelio razgovarati. Ja sam bila zena koju je zelio
jebati. Na to se svela moja korist na kraju.
– Bila sam trudna pet mjeseci. Morala sam... – Progutam knedlu emocija. Moram to

* Američka tvrtka koja na svojim web-stranicama nudi recenzije poslovnih subjekata iz svih područja
gospodarskih djelatnosti, op. prev.

146
 Knjige.Club Books

izbaciti iz sebe. – Morala sam ga roditi.

Krajickom oka vidim kako se okrece prema meni. Podignem pogled i ugledam njezino
uzasnuto lice, otvorena usta i razrogacene oci. Nikada joj nije rekao. Ugrizem se za
unutrasnjost obraza i prisilim se da nastavim pricati.
– Imao je crvenu kosu... Samo tu i tamo, ali bila je crvena. Ne znam otkud mu to. Nitko u
mojoj obitelji nema crvenu kosu...
Razgovor o mom sinu potvrđuje njegovo postojanje. Bio je tako sicusan, a njegova
crvena kosa bila je samo narancasto paperje. Sestre su se divile tome, zbog cega sam bila jos
tuznija. Tada sam se cvrsto drzala za taj detalj, njegovo je tijelo bilo toliko maleno da je
potpuno nestalo u dekici kojom su ga omotali. Bilo mi je dopusteno drzati ga nekoliko
minuta, misli su mi vrludale između divljenja i tuge. Ja sam ga napravila. Mrtav je. Ja sam ga
stvorila. Mrtav je. Nisam mu dala ime, iako je Seth to zelio. Dati mu ime znacilo je priznati
njegovu smrt, a ja sam htjela zaboraviti.
Sve sto sam tako brizno potiskivala, sada buja u meni, suzni kanali mi gore.
– Sethova majka – tiho kaze Regina.
Snazno progutam. Nikada nisam vidjela njegove roditelje, cak ni na fotografiji. Seth mi
je rekao da se nisu voljeli slikati.
– Stvarno? – Zeljela sam da mi kaze jos. Trebalo mi je to.
– Da. Dugu i prekrasnu kosu.
Progutam knedlu u grlu. – Sto im se dogodilo? Kako su umrli?
Regina sklopi ruke u krilu i tuzno odmahne glavom.
– Njegov je otac ustrijelio njegovu majku, a zatim i sebe. Bila je to tragedija i strasno je
pogodila obitelj.
Zinem u cudu. – Ne razumijem. Kada su umrli? Sto je bilo s ostalim suprugama? S
djecom?
Slegne ramenima. – Bili smo vec u braku kad se to dogodilo. Njegov otac nije bio dobro.
Dijagnosticirali su mu shizofreniju jos kao djetetu, znao je reci kako mu Bog govori sto da
ucini. Bili su izrazito... Religiozni.– Jesi li ih ikada upoznala? – Pomislim na cestitke, one koje
su navodno oni poslali, napisane rukopisom njegove majke. Ne, Regina ne moze biti u pravu.
Sethovi su nam roditelji poslali poklon za vjencanje. Zar nisu? Ne, to je sve bila Sethova
savrseno skrojena laz.
– Jesam. Cudni ljudi. Bila sam sretna sto smo se odselili. Nisu nam dosli ni na vjencanje.
Zeljela sam joj reci da su i nase propustili, ali krenulo joj je pa je ne zelim prekidati.
– Seth je donekle bio opsjednut svojim ocem.
– Kako?
Cini se da joj je laknulo sto moze pricati o necemu drugome, a ne o svojoj vezi sa
Sethom.
– Ne znam. Pretpostavljam na nacin na koji su svi djecaci opsjednuti svojim ocevima.
Bili su bliski. Njegov je otac bio strasno nesretan kad smo otisli. Rekao je da Seth napusta
svoju obitelj.

147
 Knjige.Club Books

– Jeste li ikada pokusali dobiti djecu? – upitam. Iznenadna promjena teme.

Regini se ne sviđa ovo pitanje.
– Znas da nisam zeljela djecu.
– Zasto?
– Mora li se zena jos uvijek objasnjavati zato sto ne zeli imati djecu? – prasne.
– Ne... Mislim... Udala si se za sina poligamista. Morao ti je reci da zeli veliku obitelj.
Odvrati pogled. – Pretpostavio je da cu se predomisliti, a ja sam pretpostavila da me voli
dovoljno da to zaboravi.
Nesto me kopka, nesto strasno poznato – kao pjesma kojoj gotovo mozete cuti melodiju,
ali ne znate kako se zove.
Obrambeni ton vratio se u njezin glas i ponovno je podigla zidove. – Odgovorila sam na
sva tvoja pitanja, Cetvrtak. Molim te. – Pogleda prema vratima. – Sada bih voljela biti sama. –
Izvadim njezin telefon iz svog dzepa i njezno ga odlozim na stol. Prije nego sto odem,
okrenem se prema mjestu na kojem je stajala, gledajuci kroz prozor, ali ne gledajuci ni u sto
konkretno, i na vrh hrpe casopisa spustim papiric s brojem mobitela na bonove koji sam
kupila.
– Seth je udario Hannu. Moras to znati. Kad sam to saznala i suocila se s njime, nasrnuo
je na mene.
Nesto joj zatitra u sljepoocnici, sicusan puls.
– Zbogom, Regina.

148
 Knjige.Club Books

TRIDESET JEDAN

V rti mi se u glavi nakon sto napustim Reginin stan. Zastanem na vrhu stuba, rukom se
pridrzavajuci za rukohvat. Netko je kljucevima u metal urezao rijec „picka“. Regina bi
mogla lagati o svemu. Nije bas da mogu vjerovati suprugovoj drugoj supruzi, zar ne? Je li
moguce da je Seth i njoj lagao? O meni i o nasoj vezi? Pretpostavila sam da taji stvari od
svoje nove, sjajne supruge Hanne, ali mozda ni Regini nije govorio istinu. Je li nam svima
lagao? Tko je taj covjek? Jesam li ga toliko bezuvjetno voljela da sam sama sebi iskopala oci?
Setha, koji mi je rekao da Regina ne zeli djecu i da je zato potrazio drugu suprugu. Setha, koji
nikada nije rekao Regini da sam izgubila nase dijete. Toliko je tajni, a ja sam tako dugo bila
slijepa. Mucno mi je zbog toga sto sam dopustila da se to dogodi. Moram razgovarati s
Hannom, natjerati je da mi kaze sto se događa. Kamo je sakrio Hannu?
Odvezem se natrag u kucu u Cottonmouthu, osjecajuci se sve gore svake minute.
Zeludac mi glasno zatrazi hranu. Kad sam posljednji put jela? Provezem se kroz drive-in
restoran i narucim sendvic i sok, ali kada razmotam foliju, pozli mi od pogleda na hranu.
Bacim sendvic i lagano pijuckam Colu. Groznicava sam, lice mi je toplo i ljepljivo. Uđem u
kucu posrcuci, vrti mi se u glavi. Goli zidovi plivaju oko mene, povraca mi se od mirisa boje i
trulezi. Iznenada, ne zelim biti ovdje. Odspavat cu samo nekoliko minuta, dovoljno da mi
bude bolje. Tek je osam sati, ali tijelo mi umire od iscrpljenosti. Teskih kapaka uvucem se u
krevet, koji smrdi po ustajalosti, i zaspim.

– Cetvrtak?
Uspravim se u krevetu, zbunjena, i posegnem za mobitelom. Nije tu. Ne znam koliko je
sati. Drzim telefon prislonjen na uho i netko izgovara moje ime. Tako je. U Portlandu sam.
Ostavila sam mobitel u kutu dizala. Ovo je jednokratni telefon na bonove.
– Da... – Kazem, boreci se sa zapetljanim plahtama, pa se uspravim u krevetu. – Tko je
to?
Zena ponovi moje ime. – Cetvrtak... – A zatim – Regina je.
Iznenada sam posve budna, osjetila su mi napeta. Prebacim noge preko ruba kreveta i
ustanem.
– Sto je bilo? Je li se nesto dogodilo?
– Ne... – Glas joj je nesiguran.

149
 Knjige.Club Books

Koracam od kreveta prema prozoru i natrag, nespretno drzeci strani telefon u ruci.
– Seth zna da si tu. Rekla sam mu da si dosla u tvrtku. Trazi te.
Iznenada sjednem. Nisam iznenađena. Ali koliko ce mu trebati da me pronađe?
– Zasto mi to govoris?
S njezine strane nastupi duga stanka. Cujem je kako dise u telefon, zacepljeni udisaji,
kao da je plakala.
– Mozemo li se naci negdje da razgovaramo?
– Kada?
– Sada – kaze. – Dvije ulice dalje od mog stana nalazi se zalogajnica koja radi citavu noc.
Zove se Kod Larryja. Mogu doci tamo za pola sata.
– U redu – oprezno kazem. – Kako znam da ti mogu vjerovati?
– Mislim da nemas izbora. – Prekine vezu. Odvjetnica je; navikla je da njezina bude
zadnja.
Spustim telefon i krenem u potragu za odjecom. Jedina relativno cista stvar moj je
narancasti pulover. Navucem ga i uvucem se u traperice. Kosa mi je neuredna i prljava. Na
brzinu je zacesljam u rep, umijem lice i pet minuta nakon Reginina poziva izlazim iz kuce.
Tek kada ukljucim motor automobila i ukljuce se lampice na upravljackoj ploci, vidim da je
pola pet ujutro. Sto ju je spopalo da me zove usred noci?

Sjedim sa salicom kave u separeu Kod Larryja, koji je gotovo prazan, kad Regina uđe kroz
vrata. Nosi traperice i gornji dio trenirke, kosa joj je svezana u punđu na vrhu glave. Netko bi
lako mogao pomisliti da je studentica. Preko ramena nosi ruksak – ne onakav s kakvim biste
nekamo pobjegli, nego onaj sto se koristi umjesto torbice. Promatram je dok se ogledava po
zalogajnici trazeci me. Dah mi je isprekidan. Kada okrene glavu u mom smjeru, podignem
ruku i ona ulovi moj pogled. Polako prilazi mjestu na kojem sjedim i imam osjecaj da
preispituje svoju odluku da dođe ovamo. Zavuce se u sjedalo preko puta mene, izvlaceci
ruke iz naramenica ruksaka. Odmah primijetim da su joj oci otecene i crvene. Treba joj
minuta da se sabere, prtlja ni oko cega prije nego sto podigne pogled. Shvatim da je ovdje
kako bi skinula ogroman teret sa srca.
– Ja cu isto – grakne kad se konobar priblizi stolu.
Nasmijesim mu se u znak isprike dok odlazi. Iskrenost je ljuti. Nezgodno je to u njezinu
poslu. Malo me podsjeca na moju sestru, koja voli sefovati i toliko je sigurna u sebe da odaje
dojam kao da je svi drugi nerviraju. Moja sestra i ja potpuno smo razlic ite; nas je odnos
oduvijek bio mlak, nesto bez cega bismo obje mogle zivjeti. Zbog nase majke trudile smo se
da se vidimo jednom mjesecno, sto bi uvijek preraslo u vrlo nelagodnu veceru. Vecer
dokumentiramo pretjerano entuzijasticnim selfiejem, koji zatim posaljemo majci. Ona se
toliko uzbudi zbog naseg druzenja da to citav taj ritual ucini podnosljivijim.
Odlucim zadrzati prednost i biti iznervirana njezinom iznerviranoscu mnome.
– Pa? – kazem odrjesito. – Zbog cega sam ovdje?
Prstima prođe ispod ociju i provjeri ima li na njima tragova maskare. Oprala si je danas

150
 Knjige.Club Books

poslijepodne, zelim je podsjetiti. Zatim me pogleda ravno u oci i kaze: – U prvoj godini naseg
braka imala sam pobacaj.
Srce mi pukne. Zelim posegnuti preko stola i uhvatiti je za ruku, ali na njezinu je licu
nesto toliko kruto da se suzdrzim. Regina se ne cini kao tip osobe koja zeli utjehu. Ne
pokusavam ni s tipicnim „zao mi je“. Nismo dvije prijateljice koje dijele bol uz salicu kave.
– U redu... – kazem. Rukama obujmim praznu salicu u nedostatku pametnijeg poteza.
Kofein mi je vec u zilama i cini me nervoznom.
Puno zena dozivi pobacaj, vecina u ranoj trudnoci. Mozda pokusava pronaci nesto
zajednicko sa mnom.
– Bila sam trudna dvadeset i jedan tjedan – kaze. – Nisam znala za... Tvoju trudnocu.
Seth... Nikada mi nije rekao.
Maknem ruke sa salice i naslonim se. – U redu – ponovim. – Sto ti je rekao?
Nesigurno me pogleda. – Rekao je da jednostavno jos nisi zatrudnjela. Da pokusavate.
– Rekla si mi da donedavno nisi razgovarala sa Sethom, da ste prekinuli prije nekoliko
godina – zasto bi onda bivsoj supruzi govorio takve stvari?
Konobar se pojavi za nasim stolom s vrcem svjeze kave i salicom. Napuni praznu salicu
bez rijeci i stavi je pred Reginu, a zatim se nagne da napuni i moju. Kada ode, Regina privuce
svoju salicu blize, obujmi je rukama, ali ne pije.
Zurim u nju u tisini, cekajuci da nastavi.
– Cega se sjecas u vezi svog pobacaja? – upita.
Nakostrijesi mi se kosa od njezina pitanja. Ne sjecam se mnogo, pokusavam se ne
sjecati; detalji mog pobacaja strasno su bolni.
– Cetvrtak... – Regina ispruzi ruku i dotakne moju, a ja sokirano zurim u nju. – Molim te
– kaze. – Vazno je.
– U redu... – Oblizem usne i zatvorim oci, pokusavajuci prizvati u sjecanje detalje
najbolnijeg trenutka u zivotu. – Sjecam se uzasne boli... I krvi. Voznje u bolnicu...
– A prije toga? Gdje si bila?
– Ja... Bili smo na putu. Isli smo na sjever preko vikenda.
Nagne se naprijed i laktovima osloni na stol. Skupi obrve, među kojima se stvore
duboke bore. – Sto si jela... Pila...? Je li ti ista dao?
Odmahnem glavom. – Naravno da smo jeli. Seth nije pio alkohol jer ja nisam smjela.
Pila sam caj...
– Kakav caj?
Nije mi promakla hitnost u njezinu glasu. Izgleda kao da zeli preskociti stol i prodrmati
me.
– Caj za koji mi je rekao da ga je njegova majka spremila za mene da mi pomogne protiv
mucnine. – U trenutku kada izgovorim te rijeci, osjetim kako boja napusta moje lice. Vrti mi
se. Uhvatim se za rub stola i zatvorim oci. Regina je rekla da su Sethovi roditelji mrtvi.
Odakle je zapravo dosao taj caj i zasto bi mi rekao da ga je njegova majka poslala?
– Citav dan bilo mi je mucno... – Osjetim kako se ljuljam; nekoliko puta duboko

151
 Knjige.Club Books

udahnem kako bih se smirila.

– Biljni caj – tiho kaze Regina. – U malenoj, smeđoj, papirnatoj vrecici.
Kimnem. – Da.
– Je li ti ga tada prvi put dao?
Pokusavam se sjetiti. Zalila sam se na mucninu; lijecnik mi je prepisao nesto da mi
pomogne, ali to nije imalo ucinka, pa je Seth predlozio da probam s cajem njegove majke.
„Ona ima prilican broj trudnoca iza sebe, Cetvrtak,“ rekao je smijeseci se kad sam ga
pitala je li caj siguran, „sve moje majke su ga koristile.“
Nasmijala sam se na to, a on mi je namignuo. Na kraju mi je napravio caj, zagrijavsi
vodu u malenom kuhalu u sobi. Imao je okus po sladicu i korijandru, a kada sam jos dodala i
malo secera, nije mi uopce lose sjeo.
– Pila si ga citav vikend? – upita Regina.
Kimnula sam.
– U redu – kaze. – Dobro...
Lice joj je blijedo, kapci joj trepere. Zatim otvori svoja pupoljasta usta i isprica mi pricu.
I pozelim da moze sve povuci, progutati natrag u sebe, kako bih se mogla pretvarati da to
nije istina. Nisam toliko glupa. Nisam toliko naivna. Ne moze me se tako lako iskoristiti.

152
 Knjige.Club Books

TRIDESET DVA

Z alogajnicu napustim sat vremena kasnije i nemam kamo otici. Ne zelim se vratiti u kucu
u Cottonmouthu s poderanim tapetama i mirisom plijesni. Nakon sto je Regina rekla
Sethu da sam u Portlandu, on sigurno nece gubiti vrijeme i odmah ce doci ovamo. Zasto? Da
bi me dozvao k pameti? Odvukao me nazad u Seattle? Nisam ga spremna vidjeti. Mogla bih
otici kuci, voziti dva sata i preduhitriti ga. Imala bih dovoljno vremena da pokupim neke
stvari i odem kod roditelja. Ali majka mi nije vjerovala kada sam joj pokusavala reci istinu
dok sam bila u bolnici. Nemam pojma kakva im je bila komunikacija ovih dana. Vrlo
vjerojatno joj je Seth rekao djelomicnu istinu: da sam nestala usred noci i da me moraju
pronaci prije nego sto se ozlijedim. Sama sam. Sukob sa Sethom je neizbjezan, uskoro cu se
morati suociti s njime, ali Rcgina je trazila vremena i dat cu joj vremena. Ono sto mi je
ispricala pod neonskim svjetlima zalogajnice potreslo me, preokrenulo mi zeludac i
natjeralo me da posumnjam sama u sebe. Kava mi se ohladila, na njoj se poceo stvarati film
dok sam se grbila u separeu slusajuci njezinu pricu.
Vozim dok ne ugledam trgovacki centar u kojemu se nalazi lanac prehrambenih
trgovina. Nece se otvoriti jos nekoliko sati. Parkiram iza zgrade, zaklonjena od pogleda s
ulice, gdje se ne osjecam izlozeno, i spustim sjedalo do kraja kako bih odspavala. Samo
nekoliko sati.
Probudi me zvuk lupanja po prozoru. Uspravim se, pospana i dezorijentirana.
– Ne smijete ovdje parkirati – grakne neki covjek, zureci kroz prozor.
Nosi zuto-narancast prsluk i osvrce se preko ramena dok mi lupa po prozoru. Trznem
se kada njegova saka udari u prozor blizu mog lica. Saka mu je velika i potamnjela; odgovara
njegovim sirokim ramenima.
Kada me ponovno pogleda, kaze: – Blokirate put.
Pogledam iza njega i ugledam smetlarski kamion koji pokusava uci u ulicicu do
kontejnera, a ja sam mu zablokirala put. Ni ne uspravim sjedalo, nego ukljucim motor i
nagazim na gas, vozeci naprijed prema ulazu u trgovinu. Parkiram na neko drugo mjesto,
rastrojena zbog naglog buđenja i divljaka koji ga je uzrokovao. Protrljam oci, pokusavajuci
otjerati san iz ociju, pa zijevnem. Moram otici na neko osamljeno mjesto, gdje mogu

153
 Knjige.Club Books

razmisljati, a da pritom smetlari ne vicu na mene. Opredijelim se za knjiznicu; ondje ce biti

racunala koja mogu koristiti. Prosli put kad sam bila u gradu na veceri sa Sethom, provezli
smo se pored nje; elegantna struktura od betona i cigle zapela mi je za oko svojom
starinskom ljepotom.
Ne mogu se sjetiti u kojoj je ulici, kao ni naziva tog skretanja, pa cuje morati traziti po
sjecanju. Moram se pouzdati u svoje instinkte. Cetrdeset minuta vozim se gore-dolje po
prometnim ulicama Portlanda, pokusavajuci se sjetiti gdje se nalazi. Kada konacno uocim
zgradu, grupa beskucnika pakira svoje stvari i sprema se u pohod na grad. Buduci da je jos
relativno rano, parkiraliste je prazno i pronađem mjesto blizu zgrade. Cim izađem iz
automobila, osine me miris mokrace. Smrzavam se bez jakne. Pozurim prema zgradi i
odahnem kad vidim da su vrata otkljucana. Osjecajuci vidno olaksanje, uvucem se unutra,
drhteci, navlaceci rukave svog narancastog pulovera preko ruku kao rukavice. Unutrasnjost
knjiznice jedan je veliki, otvoreni prostor ispod staklene kupole. Brzo koracam predvorjem
prema racunalima.
– Dva sata – kaze knjiznicarka. – Nije dopusteno ni jesti ni piti. – Glas joj je suh, krut i
nesimpatican. Zvuci vise poput snimke nego poput osobe. Kada poslusno kimnem,
sumnjicavo me pogleda, kao da krijem dorucak ispod pulovera, ali dopusti mi da uđem u
prostoriju.
Za jednim racunalom vec sjedi stariji muskarac sa sesirom na glavi, lupa po tipkovnici s
dva kaziprsta. Ne podigne pogled kada prođem pored njega pa imam vremena pogledati u
njegov zaslon. Stranica za upoznavanje. Pise poruku potencijalnoj partnerici. Bravo za tebe!,
pomislim. Seth bi me nazvao zabadalom, rugao se mom „svevidecem oku“, kako ga je
nazivao. Moram se podsjetiti da Sethovo misljenje vise nije vazno i da bih i dalje bila u
mraku, udana za muskarca kojeg sam mislila da poznajem, da nije bilo mog zabadanja,.
Pronađem racunalo u dnu prostorije i sjednem na plasticni stolac. Usta su mi suha od
kave iz zalogajnice i drijemeza u automobilu, kosa mi je masni nered. Knjiznicarka me stalno
pogledava kao da cu svakog trenutka pobjeci van s jednim od zastarjelih racunala pod
rukom. Nestrpljivo lupkam prstom po stolu dok cekam da se racunalo spoji na internet,
svako malo podizuci pogled kao da bi Seth mogao usetati i uloviti me na djelu. Prozorcic se
konacno otvori i ukucam prvu pretragu, s bradom oslonjenom na dlan. Dosla sam ovamo
pretraziti tri stvari, a Sethovi roditelji prvi su na popisu: mama i tata Poligamic. Utipkam
njihova imena u trazilicu, imena koja mi je dala Regina: Perry i Phyllis Ellington, skupa s
rijecima ubojstvo/samoubojstvo. Nema nikakvih clanaka o tome, nikakvih izvjestaja u
novinama. Jedino sto uspijevam pronaci osmrtnice su s njihovim datumima rođenja i smrti
te dijete koje ih je nadzivjelo, po imenu Seth Arnold Ellington. Seth je spominjao bracu i
sestre od drugih majki, prilicno mlađe od njega, s obzirom na to da je njegov otac ozenio
druge zene kad je Seth bio tinejdzer. No kako su Perry i Phyllis zivjeli izvan okvira
normalnog drustva, nema dovoljno informacija o tome kako bih mogla pronaci Sethovu
polubracu i polusestre, koji su sada jedva tinejdzeri. Perryjev zakonski brak bio je sa
Sethovom majkom, koja je sada s njime dijelila grob. Jedine osobe koje znaju sto se stvarno

154
 Knjige.Club Books

dogodilo Perryju i Phyllis bile su druge supruge... I moj suprug.

Napustivsi tu pretragu, sjetim se lijeka koji je Regina spominjala u zalogajnici:
mizoprostol. Lijek koji se koristi za poticanje trudova, a koji u kombinaciji s mifepristonom
dovodi do pobacaja u drugom tromjesecju trudnoce. Ako se uzima oralno, siguran je za
upotrebu do cetrdeset devetog dana trudnoce, nakon cega predstavlja ozbiljan rizik za
majku. Ruke mi se tresu dok se prisjecam dana kad mi je dijete umrlo. Pomicem misa od
poveznice do poveznice. Osjecam hladnocu kako mi navire iznutra, kao da informacije
ispred mene izvlace toplinu iz mog tijela. Ako se koristi kasnije u trudnoci, opasniji je za
majku, izaziva nizak krvni tlak, gubitak svijesti i ucestale infekcije nakon pobacaja. Pustim
misa i naslonim se, prekrivajuci oci dlanovima. Na dan kada sam pobacila, Seth je stao na
benziskoj po grickalice. Sjecam se papirnatih casa s cajem koje je donio do automobila i
kako sam bila zahvalna sto imam tako pazljivog supruga. Caj, onaj caj za koji je rekao da ga
je poslala njegova mrtva majka. Oh, moj Bože. Ako je Regina bila u pravu, Seth je izazvao
pobacaj.
Bol koju osjecam gotovo je nepodnosljiva. U vrijeme pobacaja nisam vidjela medicinsku
dokumentaciju; nisam je zeljela vidjeti. Seth je bio moj zastitnih tih dana; tugovao je sa
mnom, stitio me od stvari koje nisam htjela cuti. Ne bih to mogla prezivjeti bez njega. Rekao
mi je da je njegova odluka da uzme drugu suprugu dosla nakon sto je Regina izjavila da ne
zeli imati djecu. Zasto bi onda prekinuo zivot svog nerođenog djeteta, time ugrozavajuci i
moj? Nista nema smisla. Zelim si pocupati kosu, vristati od bijesa. Necu imati odgovore sve
dok ih ne dobijem od samog Setha. Zelim vidjeti svoju medicinsku dokumentaciju. Zelim cuti
sve.
Moja posljednja pretraga je najbolnija, potaknuta Regininim posljednjim rijecima prije
nego sto smo se rastale ispred zalogajnice:
„Mislim da s njim nesto nije u redu.“

155
 Knjige.Club Books

TRIDESET TRI

M a koliko se trudila, ne mogu zaboraviti ono sto mi je Regina Rekla. Shvcanje polako
kljuca u meni, ali kada jednom dosegne vrhunac, gorim od ljutnje. Moj suprug je
poremecen – ne samo zeljan kontrole, nego odurno poremecen. Zasto ga nikad nisam
pritisnula da mi isprica o svojoj obitelji? Krio je svoje traume, odbacujuci moja pitanja o
njegovom djetinjstvu, usmjeravajuci razgovore na mene. A sada se uzasno bojim za Hannu i
njezino nerođeno dijete.
Nisam uvijek imala toliko povjerenja u ljude. Postojalo je vrijeme kada nisam strance
pustala u svoj zivot, da mi ne bi odvracali paznju s ciljeva koje sam si zadala. Sto me to na
Sethu onda bilo toliko privuklo? Dobro, bio je zgodan, ali ima puno zgodnih muskaraca. I
zavodio me, ali ni to nije bilo ono sto me prvo privuklo. Bilsa sam okruzena muskarcima koji
su razgovarali sa mnom, ispitivali teren i pokusavali zadobiti moju paznju. Njihovo sam
zanimanje za mene prihvacala s odsutnom pristojnoscu. Ponekad bih izasla s njima na
veceru, ili na pivo ili radila stvari koje su cure mojih godina cinile, ali nista od toga nije mi
pruzalo dobar osjecaj. Onako kako sam zamisljala da bih trebala. Sve dok se nije pojavio
Seth.
Kada pokusam odrediti sto me to tocno privuklo na njemu, cime me to zaveo, sve se
svodi na jednu stvar: zanimalo ga je sve o meni. Postavljao je nebrojena pitanja i cinio se
fasciniran mojim odgovorima. Sjecam se kako bi podigao obrve kad bih rekla nesto
domisljato, meke, zabavljene krivulje njegovih usana dok me slusao kako govorim. Tada se
cinilo da nema skrivenog motiva, da ga jednostavno privlacim kao sto i on privlaci mene:
cista kemija. One prve noci u kaficu zanimalo ga je sve o mom ispitu i detaljno me ispitivao o
tome zasto zelim postati medicinska sestra. Nitko mi nikada nije postavljao takva pitanja,
cak ni moji roditelji. Ali u tome je bila stvar, zar ne? Imao je pazljivo iskovan plan, strategiju.
Zena poput mene, otuđena od svoje obitelji, predana studiju, potajno je ceznula za vezom.
Mislim da mi nije bilo vazno tko ce to biti: muskarac, zena, prijatelj ili davno izgubljena
tetka. Cekala sam da me netko primijeti. Ne znam jesam li vise ljuta na sebe zato sto sam
nasjela na to ili zato sto to nisam uocila ranije. Ali znam da svi ljudi zele da ih se cuje, a kada
se pojavi netko tko nas doista slusa, osjecamo se povezani. Nisam bila nista drugacija od bilo
koje druge zene koja se zbog necije paznje osjecala posebnom, a onda je s vremenom bila
napustena od muskarca kojemu je dala sve. Seth je bio sarlatan, sarmer. Svojom osobnoscu

156
 Knjige.Club Books

manipulirao je zenskim osjecajima. Kada mi je rekao za Reginu, vec sam bila zaljubljena u
njega. Bila sam spremna prihvatiti sve sto mi ponudi, samo da me voli. Sramim se i
razmisljati o tome.
Upravo sada, Hannah je negdje tamo, pod njegovom cizmom, slijepo mu vjeruje i sanjari
o zivotu koji ce graditi sa svojim djetetom. Ako je istina ono sto je Regina natuknula, Seth
planira njoj uciniti isto sto je ucinio i nama.
Sjednem na nasumice odabranu klupu u gradu, ispred mene proteze se red kamiona s
hranom. U blizini stoji covjek s kapom Dodgersa, ceznutljivo pogledavajuci prema kamionu s
tacosima preko ceste. Pitam se zasto ne ode po taco i usreci se. Kisica pocne padati, no ja se
ne pomaknem. Nesto me smeta u citavoj prici, nesto se ne slaze. Zatvorim oci i pokusam
pronaci djelic slagalice koji nedostaje. Regina, Cetvrtak, Hannah i Seth: sto nam je svima
zajednicko? Kakve uloge igramo u Sethovoj igri? Neki ljudi dozive trenutke potpune jasnoce;
moj trenutak stigne poput zgrbljenog voajera. Dopustim mu da mi lunja umom svega
nekoliko trenutaka, a potom odlucim sto cu uciniti. Ustanem u trenutku kada covjek s
kapom Dodgersa pretrci cestu. Umjesto da krene prema kamionu s tacosima, stane u red
ispred kamiona sa salatama. Nasmijesim se sama sebi u bradu dok svatko od nas donosi
svoju odluku.

Kod kuce sam tjedan dana. Dome, slatki dome, koji sam morala cistiti dobra tri sata nakon
sto ga je Seth napustio. One veceri kada sam se vratila stan je bio u neredu, kao da je Seth
mislio da ce mu razbacivanje jastuka i istresanje sadrzaja mojih ladica na pod otkriti gdje se
nalazim. Citav stan smrdio je na trulez, a nakon potrage utvrdila sam da se iz kante za
otpatke u kuhinji prelijeva, a poklopac se naslanja na prazne posude hrane iz dostave i
dopola pojedeno voce. Moj se dom cinio cudnim... Stranim. Prvo sam iz ormara izvukla
devet-milimetarski pistolj koji mi je dao otac. Zatim sam otvorila sve prozore i upalila
mirisnu svijecu kako bih istjerala smrad. Seth je pronasao moj telefon tamo gdje sam ga
bacila u dizalu; sada je razbijenog zaslona stajao na kuhinjskom pultu, pored bocica s
lijekovima koje sam ostavila za sobom. Podigla sam ga i preokrenula u ruci. Cinio se poput
upozorenja. Ostavila sam telefon tamo gdje je bio i odnijela bocice s lijekovima u kupaonicu,
otvarajuci jednu po jednu i prosipajuci njihov sadrzaj u skoljku. Pustanje vode i zvuk
punjenja kotlica pruzali su mi zadovoljstvo dok sam promatrala kako se moj zatvor gubi u
kanalizaciji. Racunalo mi je nestalo, ali mi je milostivo ostavio novcanik i kljuceve. Nazvala
sam bravara, nudeci da platim vise ako dođe odmah, a dok sam cekala, promijenila sam
lozinku za alarm.
Nakon sto je bravar promijenio obje brave na ulaznim vratima, otisla sam u setnju
gradom, sa svojim novim, sjajnim kljucevima u dzepu, kako bih kupila novo racunalo i
mobitel. S obzirom na to da me nije bilo pet dana, tjedan preda mnom obecavao je
telefonske pozive i ugovaranja termina. Moram biti u mogucnosti provjeriti e-mail i govornu
postu, a moj maleni jednokratni telefon mogao je samo obavljati pozive i slati poruke. Dok
sam cekala da prijeđem cestu, istu onu cestu gdje sam naletjela na Lauren prije citavog

157
 Knjige.Club Books

jednog zivota, promatram lica ljudi oko mene. Kada se odvojis od vlastitih misli i promatras
ljude oko sebe – uistinu ih promatras – vidis nesto iznenađujuce. Svatko od njih – od
poslovnih ljudi s telefonima pritisnutima na uho i mokasinama koje zaobilaze lokve, sve do
turista koji zastaju na uglovima odlucujuci kojim ce putem krenuti – svi imaju određenu
dozu ranjivosti. Jesu li ih roditelji voljeli? Je li ih volio njihov muskarac, njihova zena? Ako je
osoba koja ih je voljela otisla, koliko je velika bila njihova bol? Okupiramo si vrijeme poslom
kako ne bismo bili usamljeni, pokusavamo smisao pronaci u izgradnji karijere, u
ljubavnicima, djeci, ali nam u svakom trenutku sve to za sto smo se trudili moze biti
oduzeto. Osjecam se bolje znajuci da nisam sama, da je citav svijet krhak i usamljen kao i ja.
S promijenjenim bravama i lozinkom za alarm te s pistoljem na nocnom ormaricu,
uspijem zaspati te prve noci. Ali ne bez nocnih mora.

Seth me nije pokusao kontaktirati, ali me u ponedjeljak nakon mog povratka u stan Regina
nazove na jednokratni mobitel, koji sam ostavila na punjacu, zaboravljenog u kutu spavace
sobe. Isprva me zvuk prestrasi, nepoznato pistanje zvona. Kada vidim njezin broj na
zaslonu, odmah se javim, pritiscuci telefon na uho jednom rukom, dok drugom stisavam
zvuk na televizoru.
– Halo... Cetvrtak?
– Da – kazem.
– Pronasla sam je. Znam gdje drzi Hannu.
Sat kasnije krecem za Portland. Jedine dvije stvari koje ponesem su mobitel i pistolj, koji
ubacim u torbicu netom prije izlaska iz stana. Moram pozuriti. U glavi citavo vrijeme iznova
vrtim Reginine rijeci.
Onog dana u zalogajnici, Regina mi je ispricala pricu o manipulaciji i zlostavljanju. Ne
onom ocitom; bilo je to nesto sto nije ocekivala. Udala se za sarmantnog i zivahnog Setha i
njihova prva godina bila je carobna. Ali nedugo nakon sto su se preselili u Seattle, on se
promijenio. Opisala ga je kao zlovoljnog i cudljivog. Vecinu noci uopce ne bi dosao u krevet,
a ujutro bi ustala i pronasla ga tamo gdje ga je ostavila vecer prije: posjednutog pred
televizorom, staklastih ociju. Odbijao se kupati i jeo je jednom na dan. To ju je pocelo plasiti i
poticala ga je da potrazi pomoc. Seth joj je rekao da se bori s depresijom i obecao da ce
stvari uskoro krenuti nabolje. Poceo je raditi s Alexom, gradeci tvrtku, i neko su vrijeme
stvari uistinu isle nabolje.
Pukom slucajnoscu vidjela je e-mailove od njegova oca. Seth je zaboravio zatvoriti
prozorcic pa ih je Regina sve mogla vidjeti kad je sjela za racunalo. Rekla je da su e-mailovi
bili poslani prije nego sto je Sethov otac ubio svoju suprugu, a zatim i sebe. Poruke su bile
cudne. Njegov je otac pisao o uroti vlade da ubije njega i njegove supruge i da uzme njihovu
djecu. Posumnjao je da mu Sethova majka ubacuje lijekove u jelo kako bi bio umoran i
dezorijentiran. Posljednji e-mail koji je poslao Sethu, dan prije nego sto je umro, otkrivao je
njegov plan da ubije svoju suprugu, a zatim i sebe. Samo njih dvoje, ostale supruge ce
postedjeti. Regina je pretrazila Sethove poruke u potrazi za odgovorima, uvjerena da je

158
 Knjige.Club Books

pokusao nagovoriti oca da potrazi pomoc, ali nista takvoga nije pronasla. Suocila se sa
Sethom i on se naljutio. Tada sam prvi put vidjela da Regina pokazuje ikakve emocije osim
ostre hladnoce. Oci su joj se napunile suzama dok mi je prepricavala kako je porazbijao sve
oko sebe: vaze, tanjure, cak je i televizor bacio na pod. Optuzio ju je da gura nos gdje mu nije
mjesto. A onda joj je zaprijetio. Zgrabio ju je za vrat i pritiskao uza zid sve dok Regina nije
vrisnula da je trudna.
Seth je odmah spustio ruku i nasmijesio se kao da se posljednjih deset minuta nije
dogodilo. Onda je zaplakao. Grleci je rukama oko struka, nekontrolirano je jecao, govoreci
kako mu je zao i kako je razgovor o njegovim roditeljima pokrenuo nesto u njemu. Dok je
Regina tupo stajala s njegovim rukama oko svog struka, Seth je obecao da ce potraziti
pomoc, govorio kako ce se sve promijeniti. Presli su preko toga i prvih nekoliko mjeseci
Reginine trudnoce sve je bilo savrseno: Seth, brizni buduci otac. Gotovo je potpuno
zaboravila na incident. A onda je iznenada pobacila u dvadeset prvom tjednu trudnoce.
Trbuh joj se poceo primjecivati i vec je osjetila bebu kako se mice. Morala ju je roditi —
djevojcicu. Seth se pravio da je unisten, obecavao je da ce pokusati ponovno. Ali Regina je
odbila. Prestrasena od toga da joj se ponovi isto iskustvo, krenula je s kontracepcijom –
onom koju injektiraju u ruku – i fokusirala se na karijeru. Preklinjao ju je da izvadi tu stvar, a
kada je odbila, udaljili su se. S vremenom je Seth predlozio poligamni brak jer je htio djecu.
Kad je Regina odbila, zatrazio je razvod i ona mu ga je dala, iako nije prestao dolaziti k njoj.
Placao je polovicu njezinih racuna, jer takav je bio dogovor kad mu je dala razvod. Kada bi
dolazio u Portland zbog posla, ostajao bi u njihovoj staroj kuci, prvo u gostinjskoj sobi, a
onda u njihovu krevetu. Gotovo sam mogla vidjeti sram na njezinu licu kada mi je rekla da su
spavali skupa za vrijeme njegova boravka tamo, iako je bio u braku s drugom zenom. Rekla
mi je da nije znala za Hannu i vjerovala sam joj.
– Tjedan dana prije pobacaja, poceo mije kuhati caj – rekla je. – Smatrala sam to cudnim
jer nikada nije toliko vremena provodio u kuhinji. Nije ni kavu kuhao ujutro, a onda
odjednom zakuhava vodu i cijedi listove kao profesionalac. Nije mi bilo sumnjivo sve dok ti
nisi spomenula.
– Mogla je biti slucajnost – rekla sam.
Regina je odmahnula glavom. – Bio je najstariji od svoje brace i sestara i zamjerao im je.
Mislio je da mu otimaju paznju. Rekao mi je kako je mrzio dijeliti prostor s hrpom balavaca...
– Sto zelis reci?
Samo je zurila u mene kao da ocekuje da sama shvatim, a onda je konacno rekla –
Mislim da ce isto to uciniti toj drugoj djevojci, Hanni. Moramo ga sprijeciti. Treba mi
nekoliko dana da saznam gdje je ona.

159
 Knjige.Club Books

TRIDESET ČETIRI

R egina mi posalje adresu u okrugu Pearl, a ja je ukucam J.V u telefon dok cekam na
semaforu. Osjetim kako mi srce tuce; kao da mi je zaglavljeno u grlu. Pokusavam umiriti
paniku koja mi raste u prsima. Moram pozuriti. Moram pomoci Hanni. U okrugu Pearl bila
sam samo u prolazu, vozeci se kroz nekadasnji skladisni okrug, sada poznat po umjetnickim
galerijama i elitnim stanovima. Seth i ja smo jednom rucali tamo, u restoranu uz rijeku
Willamette, sisuci kamenice iz njihovih ljustura, nakon cega smo se drzeci za ruke vratili
prema automobilu. Bio je to savrsen dan. Nedugo potom saznala sam da sam trudna i pitala
se je li nase dijete zaceto te noci ispod ustirkanih hotelskih plahti.
Dok vozim, obavim nekoliko nuznih telefonskih poziva, mirna glasa unatoc panici koju
osjecam iznutra. Pokusala sam nazvati Reginu nakon sto mi je poslala poruku, ali poziv je
odmah preusmjeren na govornu postu. Bit će tamo, govorim sama sebi. Radimo kao tim.
Nesto mi se mota negdje u pozadini uma, ali odgurnem to. Ona je sve sto imam i moram joj
vjerovati. Nervozna sam citavim putem, naginjem se naprijed na sjedistu i razgovaram s
automobilima koji mi se nađu na putu. Je li Hanna dobro ili je Seth drzi zatocenom? Hoce li
joj laknuti sto me vidi ili ce se pretvarati da me ne poznaje?
Sve je tako uznemirujuce, sve te zbrkane misli zbog kojih posumnjas u vlastiti um. Ja
sam prozivjela dobar dio toga posljednjih tjedana. Nagazim na gas i automobil pojuri
naprijed, umalo udarivsi u kamion ispred. Vozim se gotovo zalijepljena za njegov branik, sve
dok se ne makne iz brze trake. Pokaze mi srednji prst dok ga obilazim, vicuci nesto u vjetar.
Ignoriram ga i nastavim do iduceg automobila, umalo se zabivsi i u njega. Nastavim tako jos
nekoliko kilometara, sve dok ne ugledam crvena i plava svjetla u retrovizoru i kratki zvuk
sirene iza sebe. Prisiljena sam prestrojiti se preko dvije trake kako bih se zaustavila. S
cvorom u zelucu cekam da policajac priđe prozoru.
– Vozacku i prometnu, molim.
Spremna sam. Dodajem mu ih kroz prozor, pokusavajuci privuci njegov pogled. Pogleda
me, iako mu ne vidim oci kroz suncane naocale – onakve kakve nose policajci u filmovima.
Ode prema svom automobilu s mojim dokumentima u ruci. Nakon nekoliko minuta vrati se
natrag. – Znate li zasto sam Vas zaustavio?
– Prekoracila sam ogranicenje brzine – kazem bez oklijevanja.
Njegovo lice ne odaje nista; zuri kroz svoje naocale, kamena lica u iscekivanju.

160
 Knjige.Club Books

– Kasnim. Pogrijesila sam. Zasluzujem kaznu.

I dalje nista. Prstom lupkam po volanu, zeleci da pozuri malo. Pruzi mi moje papire.
– Budite pazljiviji iduci put.
To je sve? Pogledam njegovu znacku: policajac Morales.
– Ovaj... Hvala Vam – kazem.
Treba mi deset minuta da se ukljucim u promet i vratim na autocestu, srce mi i dalje
udara u prsima. Ali kada sam opet na putu, osjecam se dobro – bolje nego ranije. Otpustim
gas i vozim iza kamiona s prikolicom, drzeci se ogranicenja brzine ovaj put.

Prijeđem most na ulazu u grad u trenutku kada se sunce pocne spustati. Toplo narancasto
svjetlo obasjava zgrade i na trenutak imam dojam da je ljeto – daleka buducnost. Ovo sve je
rijeseno, bio je to velik nesporazum i moj zivot vratio se u normalu. Osjecaj je tako snazan
da ga moram odgurnuti. Zenin najveci neprijatelj nada je da je sve umislila. Da je ona ta koja
je luda, a ne okolnosti njezina zivota. Zanimljiva je emocionalna odgovornost koju je zena
spremna podnijeti samo kako bi odrzala iluziju. Pomislim na to kako je vani: zrak je
dovoljno hladan da mi para izlazi na usta. Moj zivot zbrckana je, zastrasujuca masa
prijevara, moj um lako prevaren... To su moje nedavno naucene lekcije: stvari nisu uvijek
onakve kakvima se cine. Otresem ostatak tog osjecaja i povratim odlucnost dok silazim s
mosta i ukljucujem se u portlandsku guzvu. Seth i njegov maleni harem. Provjerila sam
bankovni racun prije nego sto sam krenula za Portland i primijetila uzorak podizanja novca:
po dvije isplate svaki tjedan proteklih sest mjeseci. Kako to nisam primijetila ranije? Seth je
uzimao novac s mog racuna kako bi vratio dug Regini. Pitam se zna li odakle joj stize novac,
bi li joj to predstavljalo razliku? Seth ce odgovarati za sve ovo. Pritisnem papucicu gasa do
kraja.
Moja GPS-navigacija dovede me pred zgradu koja je jos uvijek u izgradnji. Kompleks
stanova na cetiri kata, nov novcat; uz cestu stoje oglasi s cijenom. „Posjetite nas ured za
prodaju!“ Zapadna strana je nastanjena, dok na istocnoj jos uvijek stoje skele, a plasticne
cerade prekrivaju jedinice koje jos nemaju zidove. Parkiram automobil i oklijevajuci iziđena
van. Kako Seth ovo moze priustiti Hanni, dok Regina zivi u onoj rupi? Mislim da i dalje
pokusava impresionirati Hannu. Mora se pobrinuti da svojoj trudnoj supruzi pruzi
sigurnost. Nazovem Reginu dok stojim pored automobila, ali poziv opet bude preusmjeren
na govornu postu. Ostavim joj poruku drhtavim glasom.
– Regina... Tu sam kod Hanne... Nadala sam se da ces doci... Ulazim unutra...
Jednostavno... Moram sprijeciti ono sto se događa... – Prekinem vezu prije nego sto pocnem
plakati.
Ulazna vrata u zgradu ne zahtijevaju karticu za ulaz poput moje. Citav proces dolaska
do Hannina stana relativno je jednostavan zbog nedostatka sigurnosnih mjera u zgradi koja
je u izgradnji. Pogledam u plastificiranu kartu zgrade zalijepljenu za zid u predvorju i
pronađem da se njezin stan nalazi na drugom katu. Dok se dizalo uspinje, posegnem iza
sebe, lagano doticuci pistolj. Izvadila sam ga iz torbice i zataknula za pojas hlaca prije nego

161
 Knjige.Club Books

sto sam izasla iz automobila.

Nemam pojma u kakvom je stanju Seth i kako ce reagirati na moj dolazak. Bolestan je,
neka vrsta serijskog pobacivaca djece, prekida zivote svoje nerođene djece, pritom
ugrozavajuci zivote svojih supruga. Boze, sto nije u redu sa mnom kad sam se uplela u sve
ovo? Sjecam se izraza na njegovu licu onoga poslijepodneva kada sam ga napala, okrutna
hladnoca koju sam vidjela trenutak prije nego sto sam se onesvijestila. „Onesvijestila“ je
previse generalan opis. Sigurna sam da me oborio na pod, udarao mi glavom o plocice, ali
sjecanje mi je nepouzdano.
Srce mi udara sve jace dok izlazim iz dizala na Hanninu katu. Hoce li Seth biti s njom ili
ce biti sama? Vrata njezina stana najudaljenija su od dizala. Zastanem na pola puta, rukom
se pridrzavajuci za zid, i duboko udahnem nekoliko puta. Zatim naglo krenem naprijed,
hodajuci brze nego sto bih inace.
– Zavrsimo s ovim – tiho kazem sama sebi. A onda sam ispred vrata, znojnih dlanova.
Podignem ruku i pokucam. Moja saka proizvede tup udarac koji odjekuje hodnikom. Miris
svjeze boje i novih tepiha ispunjava mi nosnice dok se osvrcem iza sebe da vidim hoce li se
otvoriti neka druga vrata. Cujem zvuk zasuna i zatim se vrata sirom otvore. Iznenadila sam
je. Hannah stoji u dovratku lagano otvorenih usta, kuhinjska krpa mlitavo joj visi u ruci.
– Moram razgovarati s tobom – kazem prije nego sto izusti ijednu rijec. – Vrlo je vazno...
– Kad primijetim da nije uvjerena, dodam – Radi se o Sethu.
Cvrsto stisne usnice i celo joj se nabora dok me promatra. Njezino lijepo lice izobliceno
je od brige dok se osvrce iza sebe u stan, i tada prvi put uvidim koliko je zapravo mlada.
Pomislim kako je jos dijete. Iste dobi kao i ja kada sam krenula u skolu za medicinske sestre.
I ja bih tada pala na Setha, bezrezervno mu vjerovala. Sto bih ucinila da se Regina pojavila na
mom pragu, govoreci mi iste stvari? Treba joj minuta da odluci sto ce uciniti. Prisiljavam se
da ne gledam prema njezinu trbuhu, da zadrzim oci uperene prema njezinu licu. Ne zelim
znati. Sto ako sam zakasnila? Ne bih mogla zivjeti sa sobom.
Okrene se prema unutrasnjosti stana, ostavljajuci vrata otvorena. Shvatim to kao znak
da mi je dopusteno uci. Hannah ode do dnevnog boravka, gdje je smjesten kauc koji sam
vidjela u njezinoj staroj kuci. Ruke prekrizi na prsima i zuri u mene. Izgleda kao da joj je
neudobno. Lagano zatvorim vrata za sobom i zakoracim prema njoj. Uza zid su naslagane
kutije, neoznacene i neraspakirane. Uselila se u zurbi. Kroz vrata prema spavacoj sobi vidim
nenamjesten krevet, plahte zguzvane na hrpu. Pogledom iz navike trazim Setha: par cipela
ili casu vode koju uvijek drzi na nocnom ormaricu. Ali ne znam kakve navike ima ovdje, s
Hannom, a koliko ja znam, mogu biti posve drugacije od onih s kojima sam ja upoznata.
Priblizim joj se i ona uplaseno podigne pogled.
– Kako se osjecas? – njezno upitam.
Rukom nagonski prekrije trbuh. Vrlo dobro se sjecam te geste, uvijek svjesna zivota
koje tvoje tijelo uzgaja. Nesto mi se opusti u prsima; olaksanje. I dalje je trudna.
– Rekla si mi da te udario, Hannah – kazem. – Je li to istina?
– Ne, ti si meni rekla da me udario, Cetvrtak – kaze. – Pokusala sam ti reci da to nije

162
 Knjige.Club Books

istina, ali nisi htjela slusati.

– To nije istina – kazem. – Vidjela sam masnice...
Hannah izgleda pogođeno. Ogleda se po sobi kao da trazi izlaz za bijeg.
– Bio je ljut sto sam te pronasla i sto sam te dosla vidjeti – kazem. – Kad sam dosla kuci
nakon naseg posljednjeg susreta, suocila sam ga sa svime u vezi s tobom.
Oci joj se rasire, a usne ostanu tvrdoglavo stisnute, kao da se boji ista reci o tome.
– Svađali smo se, preslo je u fizicki sukob i sljedece sto znam jest da sam zavrsila u
bolnici.
Hannah odmahuje glavom kao da ne moze vjerovati.
– Znas da nesto nije u redu s njime. Kako je odgojen... Kako je trazio da zivimo...
– Trazio nas da zivimo? – upita. – O cemu govoris?
U vratima se cuje kljuc i ona se otvore. Grlo mi se stegne i iznenada osjetim kako jedva
mogu disati u ovom malom stanu. Ruke prinesem vratu. Ne znam sto trazim tamo, mozda
ogrlicu, nesto za sto cu se uhvatiti i odvratiti paznju.
Seth ulazi u stan, u rukama nosi plasticne vrecice. Isprva me ne vidi. Hoda prema Hanni
s opustenim smijeskom na usnama dok se naginje kako bi je poljubio.
– Donio sam konzervirane breskve koje volis – kaze, a zatim naglo zastane kada ugleda
izraz na njezinu licu. – Sto je, Han?
Njezina glava nagne se u mom smjeru, a Seth poprati njezin pogled do mjesta na kojemu
stojim. Na licu mu se ocrtava nevjerica, kao da ne moze vjerovati da sam ih pronasla. Spusti
vrecice na pod i konzerva bresaka otkotrlja se po podu.
Hannino vilenjacko lice poprimi boju pepela, usne su joj bijele dok pogledom prelazi s
mene na njega.
– Dosla sam zbog Hanne – kazem. – Da je upozorim na tebe.

163
 Knjige.Club Books

TRIDESET PET

S eth domarsira do mene i zgrabi me za ruku prije nego sto uspijem uzmaknuti. Izraz
iznenađenja koji je imao na licu samo trenutak ranije sada je nestao, zamijenilo ga je
nesto drugo. Bojim se da ga ne proucavam previse pa pogled zadrzim na Hanni dok me on
gura prema kaucu. Gurne me dolje i koljena mi popuste dok padam na dvosjed. Mekan je,
jastuci su siroki i udobni pa potonem u njih. A onda se borim da se uspravim, osjecajuci se
nespretno i glupo. Koprcam se dok se ne uspijem uspraviti na rubu kauca, stiscuci koljena
skupa, spremna ponovno skociti na noge. Hannah me ne zeli pogledati. Oci su joj uprte u
pod dok stoji pored Setha. Pitam se sto joj je rekao, sto misli, tko sam ja.
– Kako si nas pronasla? – upita Seth.
Cvrsto zatvorim usta. Ne pada mi na pamet otkriti mu da mi je Regina pomogla.
– Cetvrtak – kaze, zakoracivsi prema meni.
Trznem se i odmah se osjetim posramljeno. Sigurno mi ne bi nesto napravio pred
Hannom.
– Zovem policiju – kaze, vadeci telefon iz dzepa. – Uhodis nas. Predstavljas opasnost za
sebe i za Hannu.
Otvorim usta u protestu, ali ih odmah zatvorim, jer sam previse u soku da bilo sto
kazem. Uhodim? Kako moze govoriti da sam ja opasnost za Hannu, kad je on taj koji je tuce?
– Pretjerala si – nastavi. – Gotovo je, vec je neko vrijeme gotovo. – Obgrli Hannina
ramena rukom. Jesam li to umislila ili se ona ukocila? – Sve sam rekao Hanni. Zna za nas.
Zna za nas? Zna sto? Bol mi prostrijeli celo i stisnem oci pokusavajuci je otjerati
treptanjem.
Ne gledam Setha, pretvaram se da nije tu; gledam Hannu, samo nju, mladu djevojku ciji
ce zivot on unistiti. Izgleda sicusno, toliko mlađe od Setha; njegova ruka oko nje izgleda
gotovo ocinski.
– Hannah – njezno kazem. – Sto ti je Seth rekao o meni?
Naglo podigne glavu i pogled joj susretne moj, a Sethova ramena se ukoce. Ona pogleda
Setha, cije su se oci zalijepile za mene.
– Rekao sam joj istinu – kaze. – Gotovo je, Cetvrtak.
– Nisam tebe pitala, pitala sam Hannu. – Pogledam je. – Kad sam dosla u kucu,
pretvarala si se da me ne poznajes...

164
 Knjige.Club Books

Grize donju usnicu, bjesomucno trepcuci ocima.

– Znala si tko sam – kaze. – Dosla si u nasu kucu pretvarajuci se da si netko drugi.
Uhodila si nas... – Glas joj naglo skoci za oktavu.
Trebam je mirnu i razumnu da bi me stvarno mogla cuti. Kimnem. – U pravu si. Dosla
sam u vasu kucu. Bila sam znatizeljna, htjela sam saznati tko si. Znala sam da Seth odrzava
vezu s jos dvije zene izvan naseg braka i zeljela sam vidjeti... Tebe.
Glava joj se trzne kao da sam je osamarila. – O cemu to govoris? – Pogleda Setha, zatim
opet mene.
– Seth i ja smo jos uvijek u braku – kazem.
– Luda si. – Glas joj podrhtava.
Pogledam Setha, sireci oci toliko da imam osjecaj da ce mi ispasti iz duplji. – To si joj
rekao? – upitam ga. – Nije imala pojma o poligamiji. Znaci, to je bila prica samo za mene, zar
ne?
Zatitra mu misic u celjusti. Vidim da sam u pravu prema izrazu njegova lica.
– Zivjeli smo skupa kao muz i zena, u svakom pogledu – kazem, okrecuci se prema
Hanni.
Hannah pocne plakati. Seth posegne za njom, ali ona ga odgurne, njezini jecaji sire se
stanom.
– Pogledaj sto si ucinio – kaze mu. – Pogledaj sto si nam unio u zivote.
Prvi put pogledam njega. Otvara i zatvara usta. Unio u njihove živote? Seth je unio Hannu
u moj zivot. Ja sam bila prva.
Citavu minutu sam u soku. Zamisljam ga kao svog supruga, a ne ovo cudoviste. Covjek
kojeg sam voljela, koji bi me njezno ljubio u usne i masirao mi vrat nakon napornog dana na
poslu. Kuhala sam za njega, a on je hvalio moje umijece; kada bi se nesto slomilo u stanu, on
bi uzimao alat da to popravi dok bih ja stajala nad njime, osjecajuci ponos sto je tako dobar
u svemu. Bol prostruji mojim tijelom i iznenada nestane, a zamijeni je ljutnja. Kako se
usuđuje? Kako se usuđuje voljeti me u jednom trenutku i odbaciti me u iducem?
Sethova paznja nije usmjerena na mene. Usmjerena je na Hannu.
– Nije joj dobro – kaze. – Upravo je izasla iz dusevne bolnice. Zao mi je, Hannah... Volim
te, samo tebe.
– Nisam dobro? – kazem. – Bila sam tamo jer si me ti tamo smjestio, jer si se bojao sto
bih mogla otkriti o tebi. – Ponovno se okrenem prema njegovoj uznemirenoj djevojci. – Bio
je dobar prema meni, barem sam tako mislila, vjerovala sam svemu sto mi je govorio. Kad
sam izgubila bebu, postala sam mu beskorisna. Je li to muskarac s kojim zelis biti, Hannah? S
nekim tko ti laze, tko te tuce, tko pronalazi druge zene kako bi zadovoljio svoje bolesne,
nezasitne potrebe? Nisam bila samo ja – kazem. – Bio je i s Reginom.
– Zato si dosla? – prosikce Seth. – Da me optuzis kako tucem zenu koju volim? Jesi li
luda? Ti si ta koja je nasilna. Napala si me kad sam pokusavao prekinuti s tobom. Morali smo
se preseliti da se maknemo od tebe.
– Na rukama je imala masnice – vicem na njega. – Vidjela sam ih!

165
 Knjige.Club Books

– Rekla sam ti otkud mi te masnice – ubaci se Hannah. – Imam osjetljivu kozu.

Odmahnem glavom. – Tvoje oko... Imala si masnicu ispod oka onaj dan...
Nesigurno pogleda Setha i na trenutak pomislim da je imam, da ce priznati sto se
dogodilo. Ali onda kaze nesto sto me potpuno izbaci iz ravnoteze.
– Vodili smo ljubav kada se to dogodilo. Tada ti to nisam htjela reci. Tek smo se bile
upoznale i bilo me sram. Seth me slucajno udario laktom u oko.
U nevjerici zurim u nju. Zasto i dalje laze? – Gurnuo me jednom kad smo se svađali.
Udarila sam se u uho. Mozda nije udario tebe direktno, ali...
– Cetvrtak, napala si me, udarala si me u prsa. Pokusao sam te odmaknuti... Pala si...
Sethu se u glasu cuje razdrazenost, duboka bora smjestila mu se među obrve. Kakav
glumac! Hannah pogledom prelazi od mene prema njemu, kao da ne zna kome da vjeruje.
Uhvatim se za to, znajuci da je jedini nacin da je maknem od njega taj da je natjeram da mi
vjeruje.
– Ne, ja se ne sjecam da je tako bilo.
Gorko se nasmije. – Cini se da se dosta toga ne sjecas – kaze kroz stisnute zube.
– Zasto je moje ime na tvojoj kuci? – upitam. Okrenem se prema Hanni. – Kuca u kojoj si
zivjela pripada meni.
Hannah odvrati pogled, ali Sethove oci se rasire.
– Zato sto je to tvoja kuca, Cetvrtak! Baka ti ju je ostavila.
– Ne! – vrisnem. Ali negdje u dubini uma znam da je istina. Vec sam posjedovala stan
kada mi je baka preminula i ponudila sam Sethu da koristi kucu dok je putovao između
Portlanda i Seattlea. Rekao mi je da ce besplatno napraviti renovacije koje sam htjela u
zamjenu za boravak tamo dok je u Portlandu. Iz grla mi pobjegne jauk. Ruku prinesem vratu.
Kako nisam znala da je to moja kuca, bakina kuca? Hannah me provela kroz nju i ja sam je
slijedila od prostorije do prostorije poput stranca.
– Tvoja agentica za nekretnine ponudila ju je za iznajmljivanje – kaze.
Mrzim nacin na koji me gleda: sazaljenje i zgađenost zamutili su crte njegova lica.
– Luda si – kaze. Odmahuje glavom, odbacujuci daljnju raspravu. Drago mu je sto je
zavrsio sa mnom, gleda me kao nesto cega se treba rijesiti; oduvijek je bilo tako.
– Ne, nisam. – Toliko se snazno tresem da cujem svoje zube kako cvokocu.
Smije se dok gledam u njega. – Naravno da jesi. Oduvijek si bila luda. Bila si opsjednuta
mojom bivsom suprugom, bas kao sto si sada opsjednuta Hannom. Ti i ja smo bili greska,
Cetvrtak, to je sve. Sviđalo mi se jebati te, cujes li me? To je sve za sto si mi bila dobra.
Okrene se prema Hanni u trenutku kada se uhvatim za rub kauca. Bol je zastrasujuca;
osjetim je u noznim prstima... Prsima... Ocima.
– Duso – kaze joj. – Pogrijesio sam. Molim te...
– Zasto mi nisi rekao da je kuca njezina? – Hannah se polako povlaci, odmahujuci
glavom.
– Namjeravao sam... Nakon sto prekinem s Cetvrtak. Nisam te htio uzrujati. Beba...
Molim te, Hannah, bila je to greska. Tako mi je zao. – Ponovno je uhvacen u lazi. S nadom

166
 Knjige.Club Books

zakoracim prema Hanni, ali Seth vrisne na mene. – Da joj se nisi priblizila!
– Pogrijesio u cemu? – viknem. – Ja sam tvoja supruga!
Soba utihne dok me Seth i Hannah prestraseno gledaju.
– Ne, Cetvrtak – cujem glas iza sebe. – Ti si njegova ljubavnica.
Sledi mi se krv u zilama. Okrenem se i vidim Reginu kako stoji u dovratku, torbice
prebacene preko ramena, nesigurno se ogledava oko sebe. Pogledi nam se sretnu na
trenutak prije nego sto uoci Hannu koja place pored kuhinje. Uđe unutra.
– Ti si mu bila ljubavnica i ponudila si mu da zivi u tvojoj kuci sa svojom novom
suprugom.
– To nije istina. – Ali istina je. Sada se sjecam. Kada se Seth ozenio Hannom, moji su
podstanari upravo iselili; kuca je bila slobodna. Ponudila sam im kucu. Mislila sam da ce me
to podici u Sethovim ocima; ja cu biti darezljiva, nesebicna supruga. Zurim u Reginu, oci mi
se pune suzama.
– Ti si bila razlog zbog kojeg je nas brak propao – kaze. – Bila si Sethova ljubavnica.
Cujem tutnjavu u usima. Trnu mi vrsci prstiju.
– Regina mi je sve rekla, Cetvrtak – kaze Seth. – Da si dosla u ured pretvarajuci se da si
netko drugi i da si silom usla u njezin dom. Tvoje lude price kako sam ja uzrokovao tvoj
pobacaj i kako sam ustrajao na tome da su mi roditelji zivi...
– Rekao si mi da su ti roditelji zivi! Nisu nam dosli na vjencanje, rekao si da je to zato sto
ti je otac u bolnici...
– Ne – kaze lagano odmahujuci glavom. – Zato nisu dosli na moje vjencanje s Reginom.
Ispricao sam ti tu pricu.
– Ne.
– Da, Cetvrtak. Oh, moj Boze, oh, moj Boze – kaze.
Kada me Regina pogleda, na licu joj ne vidim nista; ocisceno je od bilo kakvog izraza.
Zurim u nju i ona zuri u mene.
– Zasto si to ucinila? – upitam.
– Jesu li svi dobro? – upita, gledajuci od Setha prema Hanni.
– Regina... – kazem.
Prekine me. – Ostavila mi je poruku na telefonu. Rekla je da dolazi ovamo. Nisam znala...
Zabrinula sam se.
Hladnoca mi prostruji tijelom; krene od vrata i poput nevidljive ruke spusta mi se niz
tijelo. Pokusavam uloviti njezin pogled. Sto to radi? Sigurno je dosla ovamo da me podrzi.
Zelim je pitati sto se događa, zasto me ne zeli pogledati, ali jezik mi je zalijepljen za nepce i
srce mi ne prestaje tuci.
– Pozvala sam policiju – kaze mi. – Rekla sam im da si na putu ovamo s namjerom da
ozlijedis Setha ili Hannu, da si prijetila kako ces to uciniti.
Citavo mi se tijelo trese. Namjestaljka, sve je bila namjestaljka. Kada mi je rekla da zna
gdje je Hannah, bila sam previse rastresena da je pitam kako to zna. Citavo je vrijeme znala
da su tu, a ja sam usetala ravno u njezinu zamku.

167
 Knjige.Club Books

Pogledam Hannu koja lije krokodilske suze. Pomislim na Reginin prljav stan, njezinu
ogorcenost, sve sto mi je rekla o Sethu. Zeli me prikazati ludom.
– Ti jebena kujo – kazem koracajuci prema njoj. Ne znam sto namjeravam uciniti, ali
odjednom je ispred mene, a moje ruke su na njezinu vratu. Bila je to greska; Seth je u
sekundi na meni, grabi me za zapesca i odvlaci od nje. Borim se s njim, udaram nogama i
osjetim kako sam ga stopalom zahvatila za koljeno. Jaukne od bola i padne na mene, gurajuci
me na pod. Posegnem za pistoljem, onim sto sam zataknula za pojas za svaki slucaj. Ruka mi
je zarobljena, pod prstima osjetim hladan metal; Sethova tezina pritisce mi gornji dio tijela.
Cujem Hannu kako vristi, Regina vice moje ime. Ne mogu mu dopustiti da naudi Hanninu
djetetu. Borim se da oslobodim pistolj, pokusavam ga izvuci iz svojih traperica. Kada me
Sethovo koljeno snazno udari u trbuh, povucem okidac. Cujem glasan prasak, a zatim Reginu
kako vice Hanni da zove pomoc. Zrak napusta moje tijelo u trenutku kada osjetim krv na
rukama. Seth se srusi na mene, pistolj je zarobljen između nasih tijela. Lokva njegove krvi
grije mi trbuh. Jedva disem. I to je taj gubitak daha koji pamtim. Seth mi prilazi u kaficu,
govori mi da je u braku, moja prvobitna ljutnja, a zatim nasa afera, trudnoca... I njegova
supruga Regina koja ga ostavlja. Sjecam se kako sam mislila da ce me ozeniti sada kada
Regina vise nije u igri, da cemo biti obitelj. Ali onda sam izgubila bebu.... Oh, Boze, oh, Boze.
Buđenje u bolnici i lijecnik kako mi govori da nikada vise necu moci imati djecu. Izraz
Sethova lica...
A onda me ostavio. Zbog Hanne. Neke drolje koju je upoznao i koja je bila dovoljno
mlada i dovoljno plodna da mu rodi djecu. Oboje su bili iz Ute; ona je bila deset godina
mlađa od njega. Ali preklinjala sam ga da mi se vrati; rekla sam mu da mi nije vazno hoce li
ozeniti Hannu, ja cu ga i dalje zeljeti. I tako je pocela nasa druga afera.

168
 Knjige.Club Books

TRIDESET ŠEST

O vaj put je drugacije; opustenija sam, manje tjeskobna.

Osoblje me oslovljava imenom i vise se ne osjecam kao bezlicna zrtva. Dr. Steinbridge
dolazi tri puta tjedno. Kaze da napredujemo.
Lutam dugim, ustajalim hodnicima, razmisljajuci o svojim izborima, razvrstavam svoje
slabosti. Toliko je trenutaka bilo u mom zivotu kada sam trebala biti budna, a ja sam bila u
uspavanom, emocionalnom transu. Dopustila sam da mi se stvari dogode.
Odlazim na sve tecajeve i grupe: najdraza mi je holisticka joga, gdje se svi skupimo u
prostoriji bez prozora i gipko rastezemo na ljubicastim podlogama za vjezbanje, duboko
disuci i prazneci umove od svih problema. Imamo toliko problema, toliko poremecaja.
Lauren mi dvaput tjedno donosi veceru iz mojih omiljenih restorana, a majka me posjecuje
noseci izraz krivnje na licu i velike plasticne posude s domacim keksima u rukama.
– Dovoljno za sve – kaze.
Nikada je nisam pitala sto misli o citavoj situaciji sa Sethom i je li u kontaktu s njim.
Mislim da ne zelim znati. Jednom joj se na licu pojavio kiseo izraz kada sam spomenula
njegovo ime, da bi ga odmah zatim zamijenila smijeskom koji govori: „Sve je u redu!“
Anna je dvaput doletjela u posjet. Prvi put kada je dosla, umarsirala je u Queen County s
citavim asortimanom komentara na Setha, dovoljno glasnih da ih cuju svi u blizini. Blazena
bila. Moj otac ne dolazi. Ni ne ocekujem to od njega. Ja sam njegovo slomljeno dijete,
sramota. Lagala sam roditeljima o Sethu i sada znaju istinu: ja sam ljubavnica, nedostojna
braka.
Za vrijeme svog posljednjeg tjedna u Queen Countyju, sjedim sama u blagovaonici
pored prozora, pastirska pita pretvara se u zelatinu na tanjuru ispred mene. I zele, naravno
– uvijek zele. Voda ovdje ima okus po metalu i prljavstini, ali je polako pijem, zureci u
travnjak ispod. Prozor se zamagli od mog daha i disem jos jace u njega, samo da bih mogla
gledati zamagljeni trag kako raste i povlaci se, raste i povlaci se.
Terapija je bila macji kasalj, zapravo. Cak mi je i pomogla. Nakon sto je policija stigla u
Sethov i Hannin privremeni dom i pronasla Setha kako krvari na meni, odveli su me u
bolnicu. Tri dana provela sam oporavljajuci se od manjih rana prije nego sto su me preselili
u zatvor gdje sam trebala cekati saslusanje.
Regina mi je smjestila, naravno, navodeci me da joj povjerujem i optuzim Setha da je

169
 Knjige.Club Books

izazvao oba nasa pobacaja. Ali to je na kraju pomoglo mom slucaju. Odvjetnik me izvukao na
neuracunljivost i poslali su me nazad u Queen County, ovoga puta na puno dulji boravak.
Zapravo mi je laknulo, jer sam se bojala da ce me poslati na neko novo mjesto.
Dr. Steinbridge mi je na nasem prvom sastanku, dan nakon sto sam stigla, rekao da sam
vec neko vrijeme uhodila Setha i njegovu novu suprugu. Također mi je rekao da je Sethova
bivsa supruga, Regina, potkrijepila pricu rekavsi da sam se pojavila u njezinu uredu i stanu,
nasilu ulazeci unutra i zahtijevajuci informacije o njima dvoma. Regina je prilozila govornu
poruku koju sam joj ostavila prije nego sto sam umarsirala u Sethov i Hannin stan. Lijecnik
mi je pustio poruku dok sam sjedila u koznom naslonjacu preko puta njega. Nisam se ni
pomaknula dok sam slusala, tijelo mi se napelo u iscekivanju. Cak sam i samoj sebi zvucala
ludom. Tada je dr. Steinbridge zaustavio snimku i cekao da potvrdim ili opovrgnem te
tvrdnje. Nisam ucinila nijedno. Nema smisla poricati dio o uhođenju, to je bila istina, unatoc
cinjenici da me Regina izigrala. Sjedila sam u tisini, slusajuci ga, a isprike su umirale na mom
jeziku.
– Ne snosite potpunu odgovornost za ono sto se dogodilo – rekao mi je dr. Steinbridge. –
Seth je poremecena osoba, nacin na koji je odrastao, zlostavljanje koje tvrdi da je pretrpio.
Varao je obje svoje supruge i emotivno Vas izmanipulirao. Iskoristio Vas je i gurnuo u
poricanje. Ali mi nismo ovdje da se nosimo sa Sethovim problemima, ovdje smo da rijesimo
Vase. Kada ste shvatili sto se događa u Vasoj vezi s njim, Vas um kreirao je alternativnu
stvarnost kako biste se nosili s gubitkom djeteta i cinjenicom da Seth nastavlja zivot s nekim
drugim.
– Ali nikada nije pokusao prekinuti sa mnom – rekla sam.
Zatim je dobri lijecnik izvukao sest e-mailova koje smo Seth i ja razmijenili i koji su svi
pronađeni na mom racunu. Dao mi je da ih procitam. Seth, uvijek razuman, moli me da
prihvatim cinjenicu da je s nama gotovo i da mu je zao sto je prevario Hannu. Nisam se
sjecala ni tih e-mailova ni svojih odgovora na njih. Dr. Steinbridge rekao je da sam ih
izbrisala u ocajnickom pokusaju da se pretvaram kako se nista od toga ne događa.
– Policija je također pronasla racun koji ste kreirali pod imenom Will Moffit, onaj kojim
ste se pokusali pribliziti Regini...
– Da, ali to sam ucinila samo zato sto sam mislila da vara Setha...
Suosjecajno me pogledao.
– Sto sa Sethovim roditeljima? Slali su mi cestitke... Imam ih.
– Cestitke su bile dokaz u Vasem slucaju. Vas odvjetnik prilozio ih je poroti kao dokaz
Vase neubrojivosti. Vi ste ih napisali. Doveli su strucnjaka za rukopis koji je to i dokazao.
Vidjela sam samu sebe u redu na blagajni u trgovini s hrpom cestitki na pokretnoj traci.
Zajecala sam, prislonivsi dlanove na oci.
– Sve je tu, Cetvrtak, sve je tu – rekao je, lupkajuci prstom po hrpi papira. Prsti su mu
bili velicanstveno zakrivljeni, poput kvrgavih grana drveca. Fascinirano sam ih promatrala
kako lupkaju po ispisanim stranicama. – Vi i Seth nikada niste bili u braku. Imao je aferu s
Vama dok je bio u braku s prvom suprugom, Reginom. Regina ga je ostavila kada je saznala

170
 Knjige.Club Books

da ste ostali u drugom stanju. – Zastao je kako bi pustio da mi to sjedne. – Ali izgubili ste
bebu i to Vas je gurnulo u psihoticnu epizodu.
Seth nije uzrokovao nase pobacaje, Regina me uvjerila da jest. Zasto? Regina je izgubila
bebu – to je izaslo na vidjelo za vrijeme suđenja – ali puno ranije nego ja, u osmom tjednu
trudnoce. Svjedocila je kako je ulovila Setha da petlja po njezinoj kontracepciji. Pogledala
sam Reginu u tom trenutku, dok je sjedila na drugom kraju sudnice, prisjecajuci se njezina
priznanja one noci u zalogajnici, i vidjela sam kako joj lice gubi boju.
Kada sam Setha u glavi proglasila neprijateljem, bilo je tako lako povjerovati svemu sto
mi je Regina servirala. Moj je sin jedan dan bio zdrav, ritao se, a onda je samo prestao. Nije
pronađen medicinski razlog. Ponekad se takve stvari jednostavno dogode, bebe prestanu
zivjeti.
– Dr. Steinbridge – kazem za vrijeme jedne od nasih terapija. – Nije li zanimljivo kako
Seth nista od ovoga nije spomenuo prosli put kada sam bila ovdje?
– Nikada nije tvrdio da je Vas suprug, Cetvrtak. Kada ste prosli put dosli, bilo je to jer je
Seth pokusao prekinuti s Vama. To mi je priznao kad sam razgovarao nasamo s njim, da je u
braku s drugom i da ste mu Vi ljubavnica. Njegova supruga, Hannah, shvatila je tko ste one
posljednje noci kada ste je vidjeli. Sjecate li se?
Sjecam se da smo bile na veceri i da sam otisla u toalet, a kad sam se vratila, nje nije
bilo. Ispricam to lijecniku.
– Seth je shvatio gdje ste i poslao joj je poruku. Rekao joj je da odmah ode.
– Ali kad sam se vratila u svoj stan, on je bio tamo. Ruka mu je bila natucena...
– Da, pa, tvrdio je da je udario u zid kad je shvatio da uhodite njegovu suprugu. Napali
ste ga kad Vam je rekao da je gotovo između vas. Pretpostavljam da se osjecao duznim
posjecivati Vas ovdje nakon toga.
– Ali dosao je po mene, odveo me kuci.
– Ne – kaze lijecnik. – Vas je otac dosao po Vas i odveo Vas kuci.
Nasmijem se na to. – Zar Vi to mene zafrkavate? Moj otac posjetio me jedanput nakon
sto sam izisla odavde. Nije ga briga za mene.
– Cetvrtak – kaze dr. Steinbridge. – Bio sam tamo. Vas je otac dosao, donio Vam odjecu,
ostao s Vama tjedan dana, sve dok niste zdrobili tabletu za spavanje u njegovu veceru i
pobjegli u Portland.
– Ne – kazem. Udovi su mi cudni, kao da nisu dio mene. Lijecnik je sve krivo povezao, ili
laze. Mozda je Seth dopro do njega, platio mu da bude tiho...
– Bili ste na jakim lijekovima i patili ste od halucinacija.
Zelim se smijati. Koliko tocno misle da sam luda, da sam zamijenila oca za Setha?
Iznenada ustanem, pokret je toliko nagao da stolac iza mene padne na pod uz metalni
zveket. Dr. Steinbridge promatra me s mjesta na kojemu sjedi, ruku mirno prekrizenih na
stolu. Njegove oci, natkrivene tim njegovim gusjenicama od obrva, izgledaju tuzno. Osjecam
se kao da isparavam, polako bivam usisana u nistavilo.
– Zatvorite oci, Cetvrtak. Sagledajte to ponovno, kako se zaista dogodilo.

171
 Knjige.Club Books

Ne moram, ne moram zatvoriti oci, jer mi se film vec odvija u glavi.

Vidim te dane u mom stanu, samo sto ovaj put vidim istinu: moj otac brine i dodaje mi
tablete, moj otac cita trilere s moje police za knjige, moj otac gleda Prijatelje dok sam ja na
drugom kraju kauca.
– Ne – kazem ponovno dok mi se oci pune suzama.
Seth nije dosao po mene jer mi je rekao da je nasa veza gotova i da se vratio svojoj
supruzi. Seth me po drugi put napustio. Nisam bila dovoljna. Nisam bila dovoljna. Zasluzujem
biti sama. Moje zavijanje je sirena, glasna i krestava. Grebem se po licu, po rukama, po bilo
cemu sto mogu dosegnuti. Zelim si izgrebati svu kozu, grebati dok ne ostane nista osim
misica i krvi, dok ne prestanem biti ljudsko bice i postanem samo stvar. Osjetim toplinu na
vrscima prstiju kada ulete unutra i zgrabe me; moja krv ostavlja tragove na njihovim
uniformama.
U prvoj godini mog radnog staza kao medicinske sestre, na hitnu je dva dana prije
Bozica zaprimljen muskarac sa zdrobljenom lubanjom. Zvao se Robbie Clemmins i zaklela
sam se da nikada necu zaboraviti njegovo ime, toliko je strasna bila njegova nesreca.
Krovopokrivac, koji je u svoje slobodno vrijeme volontirao u domu za starije i nemocne,
postavljao je bozicne lampice s vanjske strane zgrade, kada je pao s drugog kata ravno na
leđa i glavom udario u plocnik. U trenutku kada je pronađen, bio je svjestan, lezao je na
leđima i govorio mirnim, normalnim glasom. Recitirao je usmenu prezentaciju koju je drzao
u petom razredu o tome kako pravilno skinuti krzno s vjeverice. Kada su ga uvezli na hitnu,
jecao je i mrmljao nesto o svojoj supruzi, iako nije bio ozenjen. Sjecam se da sam umalo
povratila vidjevsi udubljenje na njegovoj glavi. Kasnije je rendgenska snimka pokazala da
mu lubanja izgleda poput puknutog jajeta. Udarac mu je ostetio mozak; komadici lubanje
zabili su se u mozdano tkivo i morali su biti odstranjeni operacijom koja je trajala osam sati.
Iako smo mu spasili zivot, nismo uspjeli spasiti ono sto je bio prije nesrece. Sjecam se kako
sam razmisljala o tome koliko smo krhki kao ljudi, duse prekrivene mekim mesom i
lomljivim kostima; jedan krivi korak i postajemo netko sasvim drugi.
Moj je mozak netaknut u klasicnom smislu; nisam pala s krova, iako se cini da sam pala
s neke razine stvarnosti. Dr. Steinbridge dao mi je nekoliko dijagnoza, koje mi je previse
neugodno nabrajati; poanta je da mi mozak nije zdrav. Cesto sjedim u svojoj sobi i zamisljam
svoj mozak kako gori i niz njega se slijevaju moje dijagnoze. Postoje dani kada bih si
najradije razmrskala glavu i odstranila mozak i onda fantaziram o svim nacinima na koje bih
to mogla uciniti. Zelim ozdraviti, ali ponekad se uopce ne mogu sjetiti sto nije u redu sa
mnom. Jednoga dana sjedim u svojoj sobi, kada podignem pogled i ugledam dr. Steinbridgea
kako stoji u dovratku. Ozbiljan izraz njegova lica govori mi da ima novosti.
– Regina Coele zatrazila je da Vas posjeti – kaze mi. – Ne morate je vidjeti ako ne zelite.
Ganuta sam; njegovo zanimanje za moj slucaj postalo je njeznije, za razliku od krutog,
formalnog nacina na koji je nas odnos zapoceo.
– Zelim razgovarati s njom – kazem. To je istina – cekala sam ovo godinu dana, brojeci
dane dok ne budem mogla licem u lice doznati odgovore koje mi moze dati samo Set– hova

172
 Knjige.Club Books

prva supruga.
– Dodat cu je na popis. Mislim da ce Vam ovo stvarno pomoci, Cetvrtak. Da stavite stvari
u perspektivu i nastavite dalje.
Prođu dva tjedna prije nego sto sestra dođe i kaze mi da mi je Regina stigla u posjet.
Srce mi lupa dok koracam prema prostoriji za posjete, u donjem dijelu trenirke i potkosulji,
kose skupljene na vrhu glave u neurednu punđu. Kad se pogledam u zrcalo prije nego sto
napustim sobu, izgledam opusteno... Zgodno, cak.
Regina je odjevena poslovno, u kosulju i hlace od odijela, kosa joj je maknuta s lica u
elegantnu punđu. Priđem mjestu na kojemu sjedi, smijeseci se sestrama pored kojih
prolazim.
– Zdravo, Cetvrtak – kaze Reigna.
Odmjeri me od glave do pete s izrazom iznenađenja na licu. Ocekivala je kaos. Ja nisam
u kaosu. Radim jogu svaki dan, jedem voce i povrce, cak i spavam dobro. Tijelo mi je zdravo,
iako um nije. Sjednem preko puta nje i nasmijesim se. Pretpostavljam da je to miroljubiv
smijesak, jer vise nisam uznemirena i u strahu.
– Bok – kazem.
Razmisljala sam o Regini gotovo svakoga dana otkako sam ponovno dosla u Queen
County. Misli mi nisu ni ljutite ni zle; vise nekakva daleka znatizelja. Previse sam nakljukana
da bih bila ljuta u ovom trenutku.
Nosnice joj se sire dok me promatra, obje strpljivo cekamo da ona druga progovori.
– Kako si? – Rijeci koje probijaju led!
Skrenem s teme. – Zasto si ovdje?
– Zapravo ne znam – kaze. – Valjda sam htjela vidjeti kako si.
– Kako bi se ti osjecala bolje ili losije?
Njezina se blijeda koza zarumeni, mrlje boje jagode pojave joj se na obrazima i na bradi.
Reginina igra imala je visoku cijenu; mozda je mislila kazniti mene, ali Seth i Hannah placat
ce je ostatak svojih zivota.
– Oboje, valjda. Nisam namjeravala da stvari odu toliko daleko...
– Zasto onda? – upitam.
– Upropastila si mi zivot. Zeljela sam da platis za to. Misli mi pojure, vrate se nazad, a
zatim utonu u grizodusje i krivnju. Nisam znala da joj unistavam zivot... Ili jesam? Stvarnost
koju sam izmislila upropastila je zivote svima, ali Regina nije bila nevina poput Hanne. Moju
slabost iskoristila je protiv mene; smjestila mije.
– Pa, dobila si sto si zeljela, zar ne?
– Da – konacno kaze. – Pretpostavljam da jesam.
Toliko sam zarko zeljela okriviti nekoga za smrt svojeg djeteta, da nikada nisam
sumnjala u njezinu pricu, a Regina, tako me zarko zeleci kazniti, nije mogla zamisliti kakav
ce to ishod imati.
– Znala sam da imas mentalnih problema, ali nisam imala pojma kakve si stvari
izmislila u svojoj glavi o poligamiji.

173
 Knjige.Club Books

Odvratim pogled, posramljena. Sram je snazna dodirna tocka sa stvarnoscu. Dr.

Steinbridge je rekao kako je sram ono zbog cega sam stvorila svoj alternativni svijet. Bila
sam dovoljno dobra Sethu za jebanje, njegova ljubavnica u oba braka, ali nedovoljno dobra
za ljubav.
Lijecnik mi pomaze da se nosim sa svojim sramom, da ga se rijesim. „Donosi odluke s
kojima mozes zivjeti...“ govori mi.
– Zeljela sam da ispadnes luda. Nisam znala da jesi luda. Pogodi me u zivac. – A mislis da
ti nisi? – odvratim joj.
– Mislis da je to sto si ucinila normalno? Ja sam ona koja je zatvorena ovdje, ali ja barem
mogu priznati sto sam ucinila. Rekla si mi da te zastrasivao kako bih bila jos dublje uvjerena
da zlostavlja Hannu. Natjerala si me da povjerujem kako je uzrokovao i tvoj i moj pobacaj.
Sve samo da bi me dovela ondje one noci.
Zuri u mene, usne joj se razvlace u tanku crtu poricanja. Naravno da nije htjela vjerovati
kako je jednako losa kao ja. Ja nisam htjela sebe smatrati rezervnom zenom; poricanje je
uvrnut, perverzan unistavatelj duse.
– Ti si ona koja je ponijela pistolj. Ti si nastrijelila Setha – prosikce. – Zeljela sam te
kazniti sto si unistila moj zivot, nisam zeljela da Seth nastrada.
Bijesna sam zbog gađenja koje cujem u njezinu glasu. Zatvorim oci, pokusavajuci suzbiti
ljutnju u sebi. Cujem dr. Steinbridgeove rijeci: Odgovorna si samo za sebe.
– Da. Ali mogla si mi pomoci, a ti si me odlucila iskoristiti. Ti si mi servirala halucinacije.
Reginino lice maska je moralne superiornosti. Utroba mi gori, vrsci prstiju trepere. Seth
i Hannah nisu zasluzili ono sto im se dogodilo. Seth je bio varalica; imao je aferu sa mnom
dok je bio u braku s Reginom, a zatim, kada nisam mogla imati djecu, prebacio se na nekog
drugog: Hannu. Ali nastavio je svoju aferu sa mnom i nakon vjencanja s Hannom. Odbijanje
me natjeralo da izgubim doticaj sa stvarnoscu. Seth vise nikada nece hodati; moj metak
probio mu je kraljeznicu. Nikada nece trcati za svojim djetetom po parku, dopratiti je do
oltara... Ja sam za to odgovorna. Bol uslijed shvacanja para mi utrobu.
– Jesi li mi lagala kada si rekla da je Seth bio nasilan prema tebi? Rekla si da te gurnuo
na zid...
– Ne, to nije bila laz – kaze. – Seth ima naglu narav.
Usi mi gore; uvijek pocnu gorjeti kad razmisljam o Sethu.
Pomislim na Hannu i njezine masnice, ponovno se pitajuci je li lagala kako bi ga
zastitila. Pretpostavljam da nikada necu doznati istinu. Postoji mala utjeha u cinjenici da je
on u invalidskim kolicima. Nece moci fizicki povrijediti nijednu zenu, a i njegovi dani
preljubnistva su odbrojeni.
– Drago mi je da smo se obje maknule od njega – kazem.
– Ne, ne, ne – kaze Regina. – Nije ovo nas mali klub. Ja nisam poput tebe. – Nasmije se. –
Ti si luda.
I tada pomislim na Robbieja Clemminsa i njegov slomljeni mozak, smrskanu lubanju,
njegov zauvijek promijenjen zivot. On je bio drugacije slomljen od mene, bas kao i Regina.

174
 Knjige.Club Books

Osim sto su mene poslali ovamo da platim za svoj zlocin, a ona i dalje laze. Njezin smijeh
izaziva mi bol u usima. Pokrijem ih dlanovima, cvrsto pritiscuci, pokusavajuci blokirati zvuk.
Isto je kao i onoga dana u kuhinji kada mi je Seth rekao da sam luda, gledajuci me s
gađenjem u ocima. Tresem se dok ustajem, a zatim uzmem zalet i glavom se zabijem u
Reginin nos. Od siline udarca, gornja mi vilica udari o donju. Progrizein donju usnicu i
osjetim krhotine slomljenog zuba. Ona vrisne, rukom lovi mlaz krvi koji joj lije iz nosa.
Skocim preko stola i srusim je. Udari glavom o pod, vidim sok i paniku u njezinim ocima –
sirom otvorenim ocima u strahu. Robbie nije znao sto mu se događalo dok je lezao na
leđima, a mozak mu umirao, ali Regina hoce. Dlanovima obujmim njezino lice i udaram joj
glavom o pod. Cujem kako vice, toliko vikanja.
– Pomozite! — netko viče. – Ubit ce je!
Ja pomazem. Pomazem sebi.

175
 Knjige.Club Books

ZAHVALE

Zahvaljujem svojoj urednici, Brittany Lavery, i svim njezinim kolegama u HarperCollinsu.

Svojoj agentici: Jane, ti si spasiteljica. Osjecala sam se vrlo nesigurno dok me ti nisi pronasla.
Miriam, tvoje usmjeravanje u usavrsavanju ove knjige bilo je neprocjenjivo.
Rhonda Reynolds, nazivala si me mnogim imenima ovih godina: divljim djetetom i
kreativnim genijem. Ali najdraze mi je kad me zoves snahom. Hvala ti sto si odgovarala na
sva moja pitanja o sestrinstvu, bolnicama i psihijatrijskim odjelima. Volim te.
Traci Finlay, ovo putovanje zapocelo je s tobom. Hvala ti sto si uvijek bila voljna citati,
pomoci i popraviti rupu u radnji. Tvoje usmjeravanje i misljenja o ovoj prici pogurali su me
da je dovrsim. Ti si vise cool od mene, ali neces mi to trljati na nos.
Cait Norman, druga medicinska sestra u mom z ivotu. Znam da te plase neka od mojih
pitanja. Dobra si sestra.
PLN-ice! Najbolja zenska ekipa!
Colleen Hoover, Lori Sabin, Serena Knautz, Erica Rusikoff, Amy Holloway, Alessandra
Torre, Christine Estevez i Jamie Iwatsuru. Cindy i Jeff Capshaw. Scarlet, Ryder Atticus i Avett
Rowling King – mama vas voli. Joshua, izvukao si me iz svakog loseg raspolozenja i nikada se
nisi zalio. Ti si najbolji covjek kojeg sam ikada upoznala.

176
 Knjige.Club Books

VODIČ ZA ČITATELJE

1. Cetvrtak ima kompliciranu bracnu situaciju, koja se razlikuje od tipicnog

poligamijskog braka. Mislite li da biste ikada mogli svog supruga/suprugu dijeliti s druge
dvije osobe na ovakav nacin?

2. Koliko biste bili u iskusenju da doznate nesto vise o drugim supruznicima, iako ste
obecali da necete? Biste li prekrsili to obecanje?

3. Sto sve Cetvrtak zrtvuje kako bi bila sa Sethom?

4. Diskutirajte o ovoj prici u svjetlu nedavnih događaja vezanih za pitanja zenskih prava
i trenutno stanje feministickog pokreta.

5. Koliki dio online njuskanja koje provodi Cetvrtak smatrate opravdanim?

6. Koliko suosjecate sa Sethom? Zasto? Jesu li se vasi osjecaji mijenjali kako je prica
napredovala?

7. Sto mislite o vezama između zena u ovoj pricine samo između supruga, posebno
Cetvrtak i Hanne, nego i između Cetvrtak i njezinih prijateljica Lo i Anne?

8. Sto mislite, koliko je na Cetvrtak i njezin brak sa Sethom utjecao brak njezinih
roditelja? Sto mislite o Sethovu odnosu s njegovim roditeljima?

9. Sto mislite o zavrsetku?

177
 Knjige.Club Books

RAZGOVOR S AUTORICOM

Autore često pitaju o inspiracijama za njihove priče, ali ovo je tako jedinstven triler.
Kako ste došli na ideju za njega?

Moj suprug i ja gledali smo jednu seriju na Netflixu o muskarcu cija se zena vrati u zivot pet
godina nakon sto umre od raka. Međutim, po povratku uvidi kako se on ozenio njezinom
najboljom prijateljicom i njezina je prijateljica u devetom mjesecu trudnoce. Moram vam
reci, gledanje serije bilo je uzasno stresno. Ulovila sam se kako prilagođavam tu pricu u
svojoj glavi, pitajuci se sto bih ja ucinila na njezinu mjestu. I tako sam tjednima gnjavila
supruga pitanjima. Sto bi ucinio da ja umrem i vratim se u zivot, a on se dotad vec ponovno
ozenio? Koju bi vise volio? Bi li je ostavio zbog mene? I znate sto je rekao? „Ostao bih u
braku s objema.” Krivi odgovor. Zeljela sam da izabere mene, ali sto ako ne bi mogao? Sto
ako su stvari kompliciranije? Kada postanem tako opsjednuta nekom idejom, znam da
moram pronaci nacina da pisem o njoj. To je sve sto trebam: scenarij i nalet emocija, i imam
ideju za knjigu.

Četvrtak ima jedinstvenu perspektivu. Kako je bilo raditi na tome?

Moj glavni prioritet oduvijek je bilo slusati sto zene imaju za reci. Kod Cetvrtak sam sve te
price objedinila u jednom glasu. Sve slicno patimo.

Objavili ste mnoštvo ljubavnih romana u nezavisnom izdavačkom prostoru, ali ovo je
Vaš prvi triler! Koliko je drugačije graditi ovakvu priču? Je li Vam bilo lakše? Teže?

Ja sam spisateljica orijentirana na likove, tako da kreiram osobnost i onda tu osobnost

ubacim u neku situaciju. Nije zapravo vazno pisete li o tome kako ljubav ubija ljude ili kako
ljudi ubijaju ljude; dobro razrađen lik nosit ce radnju.

Kad govorimo o nezavisnom izdavaštvu, u tom ste polju imali priličan uspjeh. Sto Vas
je nagnalo da se ovaj put okrenete tradicionalnom izdavaču i kako se ta dva iskustva
razlikuju?

178
 Knjige.Club Books

Mislim da sam kao autor prilicno nestabilna, tako da i pisem o nestabilnim likovima. Prije
sedam godina chick lit bio je hit. Zene su htjele citati „lagane“ knjige i to je ono sto su
izdavaci trazili. Shodno tome, moje su odbijenice sve imale isti nazivnik: Vasa protagonistica
previse je zlobna, zene se nece moci poistovjetiti s njom. Smijala sam se i zatim sama
objavila knjigu, kako bih im dokazala da su u krivu. U nezavisnom izdavackom svijetu, zene
prihvacaju moje moralno korumpirane likove; naginju nepouzdanom pripovjedacu. U
međuvremenu Gillian Flynn, Paula Hawkins, Caroline Kepnes i sacica drugih zenskih autora
zapocinjale su taj trend u klasicnom izdavastvu. Za autora poput mene nije bilo mjesta prije
deset godina, ali sad ga ima. I evo me.

Što ili tko najviše utječe na Vas kao autora?

Stephen King. Spisateljsko velicanstvo. Stephen King moze pisati u bilo kojem zanru. Bilo
kojem. On je intelektualac; ima oko sokolovo kad je u pitanju ljudska priroda. Da pozeli
napisati knjigu za Pulitzerovu nagradu, mogao bi. Pise o stvarima koje ne zelimo priznati
sami sebi: o sirovim, ruznim stvarima. Pise o tome s tolikom lakocom da je to uzbudljivo. Ne
mozete se ugledati u bolju osobu kada je u pitanju pisanje. Moj naklon.

Kako su Vaši feministički stavovi utjecali na pisanje ove priče?

U prici o Cetvrtak definitivno postoji alegorija. Pokazujem vam zenu koja je odgojena tako
da se uklopi u patrijarhalni model. To smo svi mi, zar ne? Samo sto tek sada podizemo
galamu oko toga. Ali da bismo kolektivno digle svoje zenske glasove, moramo doci do tocke
pucanja. Zeljela sam pisati o zeni koja je gurnuta preko ruba, jer sve smo bile gurnute preko
ruba.

Kraj je šokantan! Je li Vam to odmah palo na pamet ili je došlo organski, kako se priča
razvijala?

To se razvijalo s Cetvrtak. Ona je bila jedna osoba na pocetku, a sasvim druga na kraju
knjige. Situacije nas mijenjaju, guraju nas prema neugodnoj stvarnosti. Sto sam vise gurala
Cetvrtak, to je nesmotrenija postajala.

Supruge su smještene u Seattle i Portland. Vi također živite na Pacifičkom

sjeverozapadu, iako ste odrasli na Floridi. Što Vas je nagnalo na takvu promjenu
klime?

Od vrucine i sunca postajem jadna. Najbolje funkcioniram u uvjetima promjenjive klime.

Drzava Washington prilicno je izrazajna: ljudi, okolis, vrijeme. Ovdje uvijek imam

179
 Knjige.Club Books

inspiraciju.

Koje se knjige nalaze na Vašem noćnom ormariću?

„All the Ugly and Wonderful” autorice Bryn Greenwood, „Followers” autorice Megan Angelo,
„Angelin prah” Franka McCourta.

Na čemu trenutačno radite?

Zove se ,,Crawlspace“ i to je sve sto cu reci!

Skan i obrada:
Knjige.Club Books

180