PREDRASUDE

1- predstavljaju unaprijed forimiran stav o nekoj grupi ljudi ili o pojedinim članovima te
grupe na osnovu njihovog identiteta ili ličnih karakteristika, a koji se ne zasnivaju na
racionalnim i utemeljenim argumentima. One onemogućavaju ljudima da pokažu ko su i šta
mogu postići.
Predrasude su, nažalost, dio naše svakodnevice i gotovo svi smo podložni njima. Često smo
skloni da donosimo sudove o ljudima bez odgovarajućih informacija, a moguće je i da smo
sami bili osuđivani samo zato što pripadamo određenoj grupi ( izbjeglice, npr) rođeni smo u
nekom kraju, roditelji su nam se bavili nekim, u društvu slabije cijenjenim, poslovima i sl.
Ljude se često osuđuje i zbog najbanalnijih stvari, kao što su: težina, način odijevanja i sl.
Nijedna osuda zasnovana na porijeklu, fizičkom izgledu, imovinskom stanju i sl. ne bi mogla
izdržati provjeru zdravog razuma. No, predrasude su svuda oko nas i često su prepreka
ljudima na putu ka duhovnom, obrazovnom i bilo kakvom drugom, pozitivnom razvoju.

2 – Oblici predrasuda
Rasizam dijeli ljude na osnovu njihovih fizičkih karakteristika, te označava neke skupine kao
niže u odnosu na neke druge. Najviše od svega posmatraju se boja kože i visina. Ideja o
rasizmu pojavila se krajem XIX st( manifestovala se i ranije) i, nažalost, mnogi naučnici tog
vremena smatrali su da je bijela rasa superiornija u odnosu na ostale. Mnogi su se snažno
protivili miješanju rasa. Danas se zna da takvo uvjerenje nema nikakvu naučnu utemeljenost
i da razlike u izgledu ne govore ništa o nečijem karakteru.
Religijska netolerancija – unatoč tome što religije propovijedaju mir, toleranciju i ljubav
prema svakome živome biću, ta se načela često zloupotrebljavaju. Nažalost, religija često
biva iskorištavana u političke svrhe propagirajući da su samo jedni ispravni, a svi drugi
pogrešni. S druge strane,religija nas zapravo uči da prihvatamo druge i drugačije, ali se to
često krši svugdje, pa i u obrazovanju.
Nacionalne predrasude- ovdje se ponjprije misli na negativan stav prema nacionalnim
manjinama. Mogu se označiti i kao sumnjičavost prema određenoj skupini ljudi.
Predrasude prema osobama određene životne dobi mogu se odnositi i na mlađe i na starije
osobe. Mogu biti pozitivne: Stariji ljudi su najmudriji, ali i negativne: Stariji ljudi su senilni – u
oba slučaja riječ je o krivom očekivanju da su svi pripadnici neke skupine jednaki.
Predrasude prema mlađoj populaciji: Danas su svi mladi lijeni i neodgovorni.
Predrasude prema određenim profesijama: Svi liječnici su korumpirani.
Seksizam – podrazumijeva uvjerenje da fizičke i mentalne karakteristike između muškaraca i
žena moraju utjecati na njihov položaj u društvu. To je negativan stav, pa čak i mržnja prema
suprotnom spolu.
3 - seksizam
4 – Koraci ka stavaranju predrasuda
Prvi korak je stvaranje grupa. Prva je vlastita grupa, ona kojoj mi pripadamo. Npr. Mi smo
intelektualci, bijelci smo, zaposleni, vjerujemo da smo kulturni, itd. Druga grupa su oni koji
imaju niže obrazovanje, nisu bijelci, nisu zaposleni, mislimo da su nekulturni, itd.

5 – Predrasude su, nažalost, veoma česte u obrazovanju. Često čujemo: Oni ne idu u školu,
kultura im je takva. Oni žele tako živjeti, bez škole i u lošim uslovima. Okrivljavanje žrtve jača
predrasude.
Koristimo se zamjenicom ONI, kako bismo generalizovali ljude. To nam pomaže da
komuniciramo s njima na način koji nam djeluje jasnije i sigurnije, a pomaže nam i kod
nepotpunih informacija o nekome. Mi, njegujući predrasude, zapravo pojednostavljujemo
stvari.
Sociolozi smatraju da je sklonost predrasudama adaptivno ponašanje. Ljudima je nekada, u
svrhu opstanka, bilo potrebno da brzo stvore mišljenje o potencijalnom neprijatelju, prije
nego što bi zauzeli stav koji im je mogao spasiti život. Međutim, danas, predrasuda ne
predstavlja adaptivno ponašanje jer ometa dobrobit ljudske rase.
6 – mladi Rom – etiketiranjem osobu dovodimo u situaciju da se ponaša onako kako mi to
od nje i očekujemo
7 – primjeri predrasuda
8 – etnocentrizam: predrasude često proizlaze ( ili to do njih dovodi) iz ksenofobije, straha
od stranaca. Dakle, u pitanju je začarani krug: bojim se onih koji su drugačiji jer ih ne znam, a
ne znam ih jer se bojim. Ksenofobijom su se koristile moćne elite, kako bi kontrolisale ljude u
diktatorskim režimoma ( Čaušesku, npr). Ovo dovodi do etnocentrizma, tj. vjerovanja da je
naša kultura najbolja i da su naše vrijednosti univerzalne, a naš način života jedini ispravan.
9 – kako smanjiti predrasude: povećati kontakte i družene među grupama, dekaegorizacija
koja podrazumijeva naglašavanje individualnosti pojedinca u odnosu na grupu, informisanje
o onome koje objekat naših predrasuda i, svakako, nastojati staviti se u položaj onog prema
kome gajimo predrasude. Njih je teško iskorijeniti, ali nije i nemoguće. Niko se nije rodio sa
predrasudama, njih učimo kroz žovot, ali to znači da se od njih možemo i odučiti.

Diskriminacija – predrasuda na djelu. Ona označava nepravedan postupak prema

pojedincima za koje se smatra da pripadaju određenoj drušvenoj skupini. Primjeri
diskriminacije: zabrana uživanja istih prava za sve, ne uključivanje u neke aktivnosti, govor
mržnje, fizičko zlostavljanje, nejednako postupanje prema jednakima i jednako postupanje
prema nejednakima