Srednja škola ''Ivan Goran Kovačić' školska godina 2019/2020.

Kiseljak
Administrativni tajnik

Predmet: Sociologija
Tema: Kolektivno ponašanje i oblici kolektivnog ponašanja
Eldar Hasić
Definicija
Kolektivno ponašanje je spontano, neorganizirano i nepredvidivo ponašanje
većeg broja ljudi koje odstupa od prihvaćenih normi. Grupa je dvoje ili više ljudi
koji su u interakciji jedni s drugima i koji su međuovisni na način da njihove
potrebe i ciljevi dovode do toga da utječu jedni na,druge.

Razlika između kolektivnog i grupnog ponašanja?

Kolektivno: interakcija ograničena, osjećaj pripadnosti nejasan, često
uspostavljane nekonvencionalne norme.
Grupno: učestala interakcija, zna se tko je/tko nije član, ponašanje regulirano
konvencionalnim normama.
Oblici kolektivnog ponašanja su glasine, moda , pomama-histerija-panika,
gomila itd. Glasine neprovjerene informacije koje se javljaju kada su prave i
točne nedostupne, a vezane su uz teme od javnog interesa. prihvaćanje novosti
u nekom području života modna ludost ili trend - kratkotrajno prihvaćanje
novosti. pomama - masovna histerija - panika iracionalno ponašanje povezano s
vjerovanjima, glasinama, strahovima, a moguće su ozbiljne društvene
posljedice, *ekstremna želja za nečim gomila privremeno okupljanje većeg
broja ljudi koji snažno utječu jedni na druge, a pozornost im je usmjerena na
isto (aktivna - spremna na nasilje, pasivna - posjetitelji)
Oblici gomila:
1) slučajna (nije organizirana)
2) konvencionalna (okupljena planirano i regulirano)
3) ekspresivna (okupljena zbog želje za užitkom)
zajedničke značajke svih tipova gomila sugestibilnost, deindividualizacija,
osjećaj neranjivosti.
Kako,grupa,utječe,na,pojedinca?
Članstvo u grupi nudi mnoge povlastice: predstavljaju važan izvor informacija,
rješavaju nedoumice, pomažu nam formirati identitet i uspostaviti socijalne
norme i pravila. Članovi grupa često su slični prema dobi, spolu,
vjerovanjima,i,mišljenju.
To,se,događa,zato,što:
1.ljude,privlače,osobe,slične,njima
2.grupe.često.djeluju.tako.da.potiču.sličnostt.među.članovima

Utjecajni,aspekti,grupa:
1.,socijalne,norme
2.,socijalne,uloge
3.,spolne,uloge
4.,grupna,kohezija
Socijalna facilitacija je sklonost ljudi da pokazuju bolji uradak u jednostavnim, a
lošiji u složenim zadacima, kada se nalaze u prisustvu drugih i kada je moguće
procijeniti njihov pojedinačni uradak. Robert Zajonc (1969), kroz istraživanje na
žoharima, demonstrirali su da žohari trče kroz jednostavnu stazu brže kada su
prisutni drugi žohari, nego kada su sami. Kroz složenu stazu žohari su
trčalisporije u prisutnosti drugih nego kada su bili sami.
aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

Zajonc pretpostavlja da prisustvo drugih povećava psihološko uzbuđenje

(arousal) koje potiče dominantne, dobro naučene odgovore, no inhibira
izvedbu na težim zadacima.
Prisutnost drugih uzrokuje pobuđenost jer nas:
1. čini pripravnijima
2. zabrinutima što će drugi misliti o nama
3. prisutnost drugih ometa
U drugim socijalnim situacijama, to što smo okruženi drugima znači da je naš
osobni doprinos teže procijeniti te se on spoji s grupnim. Tada dolazi do
socijalnog zabušavanja - lošijeg učinka na jednostavnim zadacima, no boljeg na
složenijim.
Sklonost zabušavanju izraženija je:
-kod muškaraca, nego kod žena
-u zapadnjačkim kulturama nego u istočnjačkim

Deindividuacija - gubljenje normalnih ograničenja u ponašanju kada se osoba

nalazi u mnoštvu, što dovodi do povećanja impulzivnih i devijantnih postupaka.
Dva su faktora važna kod deindividuacije:
a) kod ljudi smanjuje osjećaj odgovornosti.
b) povećava pridržavanje grupnim normama.
Deindividuacija može rezultirati prosocijalnim ili antisocijalnim ponašanjem,
ovisno o specifičnim grupnim normama. Većina nas pretpostavlja da su dvije
glave (ili više njih) pametnije od jedne. Ponekad, dvije ili više glava ne dovode
do boljeg učinka od jedne, ili barem ne bolje od dviju glava koje rade odvojeno
Devijantnost
Označava ponašanje koje odstupa s prihvaćenog puta, koje ne slijedi norme,
običaje i vrijednosti prihvaćene u društvu. Pojam dolazi od latinske riječi (lat.
deviareI ), a u prijevodu znači skretanje s puta. Devijantno ponašanje sastoji se
od niza činova koji ne prate norme i očekivanja društvene skupine. Razlikuje se
od mjesta do mjesta ili od situacije do situacije. Prema Haralambosu (1989) tri
su oblika devijantnosti koja ne podliježu sankcijama: pozitivno sankcioniranje,
klasično zastranjivanje i situacija bez javne zakonske osude. Devijantno
ponašanje razlikuje od država i kultura, gdje se alkohol, droga ili prostitucija u
određenom društvu smatraju nemoralnim ili su nedopušteni zakonom, a u
nekim društvenim sredinama društvena većina tek moralno osuđuje određeni
oblik devijantnosti. Nadalje, teži oblici devijantnosti poput kriminala ili fizičkog
nasilja koji nanose štetu drugima, osuđuju se i sankcioniraju zakonskim
odredbama, što vrijedi za većinu zemalja. Devijantnost kao društvena pojava,
stalno se mijenjala kroz ljudsku povijest, jer svako razdoblje u ljudskoj povijesti
praćeno je drugačijim pravilima, normama i standardima, noseći pri tome
pozitivne i negativne strane. Zakoni kao takvi podložni su promjenama, pa neki
od oblika devijantnosti služe kao upozorenje na probleme u društvu i prema
tome potrebne su promjene. Svaka promjena u društvu je izazvana putem
nekog oblika devijantnosti (Durkheim, 1963). Svojim ponašanjem pojedinci ili
grupe žele izraziti određeni oblik devijantnosti, odnosno odstupanja koja se
razlikuju od drugih društvenih skupina. Ti oblici devijantnog ponašanja najčešće
pogađaju mlađe osobe ili možemo reći da su mladi podložniji promjenama u
društvu. Mlađe osobe sklonije su određenim ovisnostima, te se upuštaju u
konzumiranje alkohola ili droge, a taj oblik devijantnosti najčešće se javlja kod
adolescenata.