Glas i dignitet

Ljudsko dostojanstvo ne znai samo da posjedujemo jak moral koji e pomoi drutvu da
napreduje i da se pobolja, nego dobar oslonac da djelujemo u tome pravcu. Svako ljudsko
bie ima osnovno pravo da bude potovano, prvo od samog sebe i od okruenja u kojem ivi.
Svaka osoba ima pravo na slobodu i pravo da izrazi svoja moralna uvjerenja kako rijeima
tako i djelima koja e mu pomoi, pa e tako ta ista jedinka biti u stanju da jednog dana to isto
prenese na neke drugu jedinku, pomoi nekom. Ljudi imaju pravo biti slobodni od straha. Oni
imaju pravo da pronau mir u razumijevanju i prihvaanju, koji su, ali samo u mjeri u kojoj
njihova prava ne ugroavaju prava i uvjerenja drugih. Pravo svake osobe se zavrava tamo
gdje poinje dostojanstvo druge. Ljudsko dostojanstvo ukljuuje potovanje i kompromis
meu razliitim ljudima u bilo kojem drutvu. Ljudi dolaze iz razliitih obitelji, razliitih
zemalja, razliitih vjera, razliitih politikih sistema, razliitih rasa. Njihova uvjerenja ine
razliite sisteme morala. Potivanje tih morala ili ljudskog dostojanstva e odrediti kako
drutvo funkcionira. Po mom miljenju, drutvo je usporavanje klizanja nizbrdo. Danas e
mnogi roditelji osporiti ono to njihova djeca govore i ine, esto koristei argumente tipa da
su oni ikada uinili ono to njihova djeca rade danas, njihovi roditelji bi bili ogoreni na njih.
Ironino, to je vjerojatno ono to su njihovi roditelji njima govorili kad su bili mladi, i to je
vjerojatno ono to e njihova djeca rei svojoj djeci jednog dana.To pokazuje kako svaka
generacija polako prihvaa razliite vrste. Kako mediji uzimaju sve vie maha, mladi umovi
neprestano mijenjaju stavove jer su izloeni razliitim moralnim uvjerenjima.
Sam pojam humanizma postavlja ovjeka pojedinca, grupu pojedinaca, vrstu, formu ili
bie - u centar svoga zanimanja. Odatle potjee humanistika tvrdnja da ovjek openito i
ljudski ivot zasebno imaju neku formu inherentne ljudske vrijednosti. Osim toga, potovanje
ove inherentne ljudske vrijednosti, u mnogim humanistikim sistemima, formira poetnu
taku ili temelj za fundamentalnu moralnost.
Dostojanstvo (latinski Dignitas) je izraz koji se rabi na podruju morala, etike i politikih
rasprava i oznaava pravo na potovanje i etiki odnos od roenja. Jedno je od temeljnih
pitanja filozofske antropologije, te kako ovaj koncept ima znaajan utjecaj na ishode
pojedinih etikih rasprava.
Moete se odnostiti na ivo bie, sistem ivih bia, ali i na prirodu ili ljudska djela.
U novijoj literaturi se govori o dostojanstvu prirode ili ak svih ivih bia.
Pojam ljudskog dostojanstva posebno se odnosi na sve to razlikuje ovjeka od svih ostalih
organizama. Pojam ima vie dimenzija: filozofske, vjerske, i pravne. Rabi se posebno u
podruju bioetike.
Pojmovi koji se najese veu uz dignitet su: ljudska prava, ponos, samopotovanje i kvalitet
ivota.
Ljudska prava se odnose na pravnu, filozofsku i politiku ideju prema kojoj svako ljudsko
bie samim inom roenja, bez obzira na svoj spol, porijeklo ili dravljanstvo, stie odreena
neotuiva prava.
O ljudskim pravima ne postoji opi konsenzus. Iako se meu ljudskim pravima spominju
pravo na ivot, pravo na adekvatni ivotni standard, zabranu muenja, slobodu izraavanja,
slobodu putovanja, pravo na samoodreenje, pravo na obrazovanje te pravo na sudjelovanje u
kulturnom i politikom ivotu, o opsegu i praktinoj primjeni tih prava postoji cijeli niz
sporova izmeu pojedinaca, organizacija i drava, od ega su najpoznatije debate
o abortusu i smrtnoj kazni.
Papa Ivan Pavao II. govorio je o ljudskim pravima u Washingtonu prilikom posjeta
Ujedinjenim narodima 2. listopada 1979. Tada je istaknuo, da su dvije vrste sustavnog

ugroavanja ljudskih prava. Prva je nepravedna raspodjela materijalnih dobara izmeu

bogatih i siromanih, a druga onemoguavanje slobode izraavanja i vjerskih sloboda.
Ponos je emocija ili osjeaj velikoga zadovoljstva samim sobom, te potovanje samog sebe u
"cjelini". Proizlazi iz (subjektivne) spoznaje, da se uinilo ili sudjelovalo u neem posebnom
ili pohvalnom. Poput nevolje, gaenja, straha, tuge, iznenaenja i zadovoljstva, ponos spada u
osnovne emocije koje su priroene i ne nastaju kroz odgoj.
Samopotovanje (samopouzdanje ili vjera u sebe) podrazumjeva u psihologiji evaloaciju
ili dojam osobe samoj o sebi. Moe se odnositi na lik i sposobnosti pojedinca, sjeanja na
zbivanja iz prolosti i vlastite percepcije. Na samopouzdanje mogu utjecati vanjski imbenici,
ako pri odreenim uvjetima postoji dovoljno objektivnih razloga, kao to je kompetentnost,
dostatna znanja ili iskustva, ponavljanje slinih aktivnosti u slinim situacijama i slino.
Samopotovanje je osim toga i moralno-politika kategorija koja primjerice daje pojedincu
osjeaj da se u odreenoj situaciji osjea "u pravu" odnosno da se zaloi ili bori za zvoj stav
ili ostvarenje svojega prava.
Stupanj samopouzdanja ovisi uglavnom u normalnim sluajevima o u razliitim
kvalifikacijama za odreene aktivnosti i o vremenskim promjenama (npr. emocijama ili osoba
prouzrouje odbojnost
Kvaliteta ivota obino se opisuju imbenici koji imaju utjecaj na ivotne uvjete drutva ili
pojedinaca. Openito se pod pojmom kvaliteta ivota misli nastupanj blagostanja pojedinane
osobe ili grupe ljudi.
Jedan od faktora je fiziko blagostanje, a pored toga postoje i brojni drugi imbenici, kao to
je obrazovanje, mogunost zapoljavanja, socijalni status, zdravlje itd.
Kvaliteta ivota je temeljna tema u filozofiji, medicini, vjeri, ekonomiji i politici. Neki
znanstvenici polaze od toga da se ocjena kvalitete vlastitog ivota dogaa po vrlo
subjektivnim kriterijama. Drugi govore o tome da je ocjena kvalitete ivota pojedinca u
velikoj mjeri ovisna o individualnom temperamentu.
.
Dobri poslovni lideri stvaraju viziju. Oni razjanjavaju viziju, strasno je posejeduju i
nepopustljivo jJeraju ka njenom postignuu. Iznad svega drugog, dobri lideri su otvoreni. Oni
idu gore, dole i oko svoje organizacije da dopru do ljudi. Oni su neformalni. Oni su poteni sa
ljudima. Oni stvaraju religiju od svoje dostupnosti. Njima nikad nije dosadno da priaju svoju
priu.
Lideri moraju da kreiraju atmosferu u kojoj je promjena kontinuiran proces a ne injenica.
Ako promena nije dovoljno velika, dovoljno revolucionarna, birokratija moe da vas pojede.
Ako imate lidere koji ne razlikuju popularnost od liderstva, koji oklijevaju, nita se nee
promeniti.
Najvanija stvar koju lider moe da uradi jeste da trai, uva i uzrasta glas i dignitet svake
linosti. To je, na kraju, kljuni element.
Svakodnevno uspostavljanje ravnotee jeste liderstvo.
Do povjerenja dolazi kada su lideri transparentni, iskreni i dre datu rije. Tako jednostavno.
Humanost i koncept solidarnosti
ovjenost (ili ljudskost, humanost) je pojam koji ima dva znaenja. Prvo je neutralno
stajalite da ovjenost sadri i obuhvaa sve karakteristike ovjeka, dobre i loe. Drugo, i
openito vie prihvaeno i koriteno stajalite, je da opisuje razne predodbe
vrijednosti humanizma prema kojima djeluju pojedini individualci: srea i dobrobit pojedinca

i drutva;potovanje dostojanstva, identiteta i ivota ovjeka; razvoj ovjeka; doputanje

razvoja dostojanstva i slobode ljudi u drutvu.
Filozofi humanizma su esto raspravljali o poeljnim osobinama ovjenosti, pogotovo o
temama to ini ovjeka ovjekom ili kakav bi ovjek trebao biti. Glavni cilj humanizma
bilo je mirno, tolerantno i kultivirano ophoenje izmeu ljudi. Johann Gottfried Herder bio je
miljenja da je ovjenost samo djelomino uroena i da se tek mora razvijati nakon roenja:
Razvijanje ovjenosti se mora stalno nastaviti, inae emo potonuti natrag u sirovu
animalnost i brutalnost. Pojam ovjenosti razvijao se pogotovo tijekom prosvjetiteljstva i
humanizma.
Prema teoriji, ovjek moe svoju humanost umanjiti ili uveati prema svojim ovisno o svojim
djelima. Djela koja poveavaju humanost sadre dobre ciljeve, kao to su ljubaznost, dobrota,
ovjekoljublje, milosre i suosjeanje.
Teorija humanista je takoer definirala i nepoeljno ponaanje, tzv. neovjenost.
Filozof Ciceron postavio je pitanje: to ini ovjeka ovjekom? te je sam sebi odgovorio:
Bezobziran ovjek, koji se ne zanima za druge ljude, nije human, tj. on je neovjean.
Prema istim razmiljanjima, uz pomo dobrih ili zlih djela, pojedinci mogu postati
ovjeni ili neovjeni.
Iako se prema nekim definicijama ovjenost definira kao "moralno ponaanje ovjeka u
skladu sa etikim vrijednostima postavljenima u odreenoj zajednici", esto se dogaa se
prilikom radikalizacije neke zajednice ti pojedinci protive agresiji koja im se namee. Princip
humanosti odnosi se na jednakost svih ljudi bez obzira na porijeklo ili spol, dostojanstvo ljudi
i pacifizam (odbijanje napadanja drugih). Takoer sadri toleranciju i potovanje svih osoba i
njihovih uvjerenja, a u ponekim perspektivama i potovanje ivotinja i prirode openito.
Humanost se esto vee uz duhovnost.
Humanost je temelj za ljudska prava i meunarodno humanitarno pravo u veini
demokratskih drava svijeta koja su se polagano razvijala kroz povijest. Grubo krenje prava
ljudi tokom ratovanja, diktature ili eksploatacije neke nacije predstavlja katkad zloin protiv
humanosti.
Humanost i koncept solidarnosti vodi do pojma spremnosti pomaganja ljudima u nevolji.
Primjeri su socijalni centri Caritasa, angairanje lanova neke humanitarne udruge ili
organizacije za promicanje ljudskih prava, dobrosusjedski odnosi i spremnost pomaganja
susjedu, filantropija i humanitarna pomo (u obliku hrane, vode, zdravstvene skrbi ili
obrazovanja). U kranstvu i drugim religijama je ovjekoljublje religiozna dunost, iako se u
praksi slabije provodi.