POLITICKA ETIKA

1. Pojam morala - Moral u najirem je smislu oblik drutvene svijesti, skup nepisanih pravila, obiaja, navika i normi koji su prihvaeni u ivotu
neke zajednice. Moral odreuje kako ljudsko djelovanje treba biti, a pripadnici zajednice prihvataju te principe kao doline i podvrgavaju im se,
na taj nain regulisuci meuljudske odnose. Moralna pravila nisu apsolutno vaea, ve se razlikuju i vremenski i prostorno.Utoliko je pojam
morala blizak pojmu etosa.
2.Tradicionalni pojam djelanja Djelanje je specificno ljudski nacin odnosa covjeka prema vlastitoj ljudskoj biti i prema drugim ljudima. Ono
nastaje u samosvjesnom odnosu ljudske svijesti prema vlastitoj covjecnosti kao i u odnosu covjeka prema drugim ljudima.Osnovu djelanja cini
izgradjen covjekov karakter koji se ispoljava u podrucjima licnog, javnog i privatnog zivljenja. To prakticno djelanje dijeli se naindividualno
djelanje pojedinca prema vlastitim znanjima i uvjerenjima (moralno djelovanje), individualno djelanje u porodici ili ekon. zajednici (ekonomsko
djelovanje), individualno djelovanje pojedinca u polit. odnosima i zajednicama (politicko djelovanje), individualno djelovanje u pravnim
institucijama ( pravno djelovanje) i djelovanje u institucijama obicaja (obicajno djelovanje). Djelanje nastaje iz mogucnosti da se u covjeku
uspostavi specifican odnos izmedju intelektualnih moci i nagonske sfere.Za cijelu staro-evropsku eticku tradiciju ljudsko djelanje ticalo se samo
onog sto je moguce i sto je buduce.
3. Antropoloke pretpostavke postojanja ovjeka i njegove praktine djelatnosti1) covjek je po svojoj prirodi politicko bice. Covjekova priroda je covjekova svrha zivljena. Zajednistvo sa drugim ljudima je njegova osnovna
priroda. To zajednistvo ljudi grade svjesno kao zajednicu.Sposobni su da je urede po odredjenim pravilima i normama.
2)covjek je jedino zivo bice koje ima um i govor. Covjek posjeduje logos koji je visa razumska i umna sposobnost.Logos daje covjeku
mogucnost da s drugim ljudima gradi smisaonu zajednicu i da tu zajednicu urede po pravilima i principima.
3)covjek je jedino zivo bice koje je sposobno da razlikuje pravedno i nepravedno odnosno dobro i zlo. On je jedni u stanju da prirodne nagone
ispoljava na posredan nacin. Takvu osnovu svog bica izgradjuje vaspitanjem, socijalizacijom i kulitivizacijom. On svoje nagone ispoljava na
drustveno prihvatljiv nacin.
4.Princip zadovoljstva = hedonizamUvjerenje da je zadovoljstvo odnosno radost osnovni cilj i svrha ljudskog zivota rano se pojavljuje kod
Helena u znacenju pozitivne tjelesne i dusevne uzbudjenosti. Prva razvijena eticka koncepcija hedonizma se javlja u sokratskoj skoli Kirenjana.
Po njima osjecaji su mjerilo spoznaje i djelanja i zbog toga osjecaj zadovoljstva treba shvatiti kao svrhu djelanja a osjecaj bola ono sto treba
izbjegavati. Razlika u zadovoljstvu se pravi samo na osnovu njegove snage a ne u tome da li je ono posljedica dobrih ili losih djela. Antisten kaze
da teznja za zadovoljstvom uzivanjem i pozudom udaljava covjeka od postizanja vrline, prihvatljiva su samo uzivanja poslije kojih nema kajanja.
Za Epikura je zadovoljstvo pocetak i kraj blazenog zivota, ali zadovoljstvo moze biti stetno a bol koristan.U Hriscanstvu zadovoljstvo je
karakteristika otpadnika i ono udaljava od Boga. U novovjekovnoj filozofiji zadovoljstvo se shvata kao pozitivna posljedica ljudskih radnji ili
kao djelatni pokretac. Zadovoljstvo i nezadovoljstvo su osnovni ljudski afekti koji poticu iz teznje za samoodrzanjem i samousavrsavanjem
covjeka.
5. Filozofija obiaja - Filozofija obiaja ili obiajnosti u strogom smislu rijei nikada u tradicji praktike filozofije nije imala statsu jednog
njezinog posebnog dijela ili discipline. Meutim, sama okolnost da sve forme ljudske praktike djelatnosti potiu iz obiajnosnog djelanja tj. iz
vaenja starih obiaja i zakona, uslovljavala je da se fenomen obiaja filozofski istrauje u okviru praktike filozofije u cjelini ili posebno u
okviru etike. U modernoh epohi dolazi do relativnog uzajamnog osamostaljenja razliitih oblika djelanja to na jednoj strani ima za posljedicu da
obiaji dobijaju rezidualni karakter, tj. karakter onoga tipa regulacije djelanja koji preostaje poslije podjele cjeline djelanja na posebne oblike
politike, pravne, moralne i ekonomske regulacije. S druge strane i takvi oblici regulacije podlijeu ustaljivanju, uobiavanju, socijalnoj navici. U
oba oblika fenomen obiaja jo uvijek izaziva ivi misaoni interes filozofije.
6. Tradicionalni pojam moralne slobode - Jedno od osnovnih etikih pitanja o sutini morala je pitanje o izvoru ili porijeklu morala. U tradiciji
etike to je pitanje problematizovano od helenskog vremena kao pitanja da li je, kako i u kojoj mjeri ovjek zaista slobodan. Postojanje mnogo
pojmova o slobodi u grkom i latinskom jeziku govori o kako je iskustvo slobode u antici viestruko promiljano i imenovano.Opti pojam za
slobodu se naziva eleutheria, dok za individualni pojam slobode se koriste hekousios svojevoljan / akousios nesvojevoljan i hekon
hotimice / akon nehotice. U latinskom su najpoznatiji sua sponte svojevoljno, invitus preko volje, exousia sloboda da se neto ini,
hairesis izbor, autokrateia nezavinost, autonomia samostalnost.
Helenska civilizacija je izgraena na osjeaju ravnotee izmeu prirode i duha, tanije o postojanju ravnotee izmeu prirode i zakona, kao i
prirode i umijea. Sofisti i Sokrat kreiraju ideju fa ovjek u principu moe biti gospodar svoje sudbine, jer se Sokratovo otkrie moralne svijesti
bazira na probuenoj slobodi samosvijesti. Djelanje se stoga nalazi u vlasti ovjeka, to znai da ovijek mode da djela prema vlastitim
znanjima i uvjerenjima.
Aristotel postavlja nekoliko pojmova slobode, a to su autakreja ona oznaava nezavisnost, slobodu, samodovoljnost polisa u odnosu na druge
polise, eleuterija ona proistie iz unutranjeg ureenja polisa i hairesis se odnosi na individualno djelanje ovjeka i njegov slobodni izbor.
Stoicizam govori o odreenju slobode kao spoznate nunosti.Prema njima svijetom vlada sudbina koja je 'logos kosmosa' prema kome se sve
dogaa.
Biblija govori o tome kako je samo bog slobodan u svom inu stvaranja i ureivanja svijeta. Ali se Biblija na kraju slae da je ovjek ipak
slobodan zbog toga to je poinio grijeh i moe spoznati ta je dobro, a ta loe.
Dok se u novovjekovnoj filozofiji problem slobode i svodi na odnso prirode i ovjekove slobode (determinizam i indeterminizam).
7. Znaenje moralnih mitova - U istoriji se vodila rasprava o tome ta je pokretako u moralnom djelanju: intelekt, volja emocija ili neto
drugo. Etiki intelektualizam se gradio na stanovitu da intelekt pokree moralno djelanje. Etiki voluntarizam je ono po kome je volja osnovni
moralni pokreta.Po etikom emotivizmu su to emocije.Aristotel kae da na djelanje ne moe pokretati samo ono ulno, niti sam um, nego
specifino sjedinjavanje uma i udnje. Smatramo da moralno djelanje nastaje nekim moralnim izborom. Meutim prije izbora, ide moralna
odluka, a odluci predhodi neto to nas mora pokrenuti da je donesemo. Ono prvo pokretako to nas vodi kao odluci, izboru i djelanju jeste ono
to je u udnji ueno. To za im udimo jesu nae predstave o svrhama ili ciljevima. Svrha djelanja je pokreta moralnog djelanja. Svrha ili cilj
nastaje kroz jedinstvo uma i volje. Za Grke, svrha moralnog djelanja je dobro djelanje, za srednjovjekovno hrianstvo to je umjerenost ovjeka
prema bogu, dok u novovjekovnoj filozofiji to je elja odnosno prohtjev.
8. Novinarska etika -Hegel je rekao da su novine jutarnja molitva dananjeg ovjeka, ukazujui na taj nain znaaj koje savremeno novinarstvo
ima, kao i mediji javnog informisanja uopte. Od Hegelovog vremena pa do danas uticaj novinarsta je veoma narastao, to je doveki sredstva
javnog informisanja u poloaj onih koji oblikuju drutvenu svijest ljudi. Pokazala su se kao sredstva preko kojih se brzo prikupljaju i prenose
informacije, ali i dezinformacije. Da bi se informacije prikupljale i prenosile treba da postoji slobodna tampa, a pod tim se podrazumjeva upravo
to, pravo na slobodno primanje i saioptavanje informacija i ideja bez mijeanja javne vlasti bez obzira na granice. Ali i takva sloboda povlai za
1

sobom odreene dunosti i odgovornosti, tako da se moe podvrgnuti odreenim formalnostima, uslovima, ogranienjima i kaznama propisanim
zakonom, kako bi se sprijeila povreda nacionalnog interesa i bezbjednosti.
Kako bi se stvorila pravna i moralna regulacija postupanja novinarske klase stvaraju se novinarski kodeksi ili kodeksi novinarske etike. Kodeks
zapoinje optim stavom o principima tampe odnosno o potovanju istine, zatite ljudskih prava i objektivnog informisanja javnosti.Poslije toga
slijedi dunost provjere tanosti informacija, zabrana iskrivljivanja i falsifikovanja istine. Pored toga tu je i dunost da se vijesti pribavljaju na
astan nain, dunost da se izbjegava uticaj privatnih ili poslovnih interesa treih lica, dunost da se uvaa privatni ivot, zabranjuje se bilo koji
oblik diskriminacije, informacije o medicinskim temama ne smiju biti senzacionalistike i dr.
9. Nenasilni duh ovjeka
10. Objasnite pojmove mita i krae -Mito potkupljivanje, djelo sa negativnom moralnom vrijednou, davanje i uzimanje novca za
izvravanje nekog ina, koji ne bi trebalo da bude uinjen ili bi trebao da bude izveden drugaije. Takoe predstavlja davanje novca ili druge
nadoknade za neprincipijelno, nedozvoljeno i nemoralno djelovanje, to predstavlja povredu moralnog zakona i osjeanja.
Kraa oduzimanje neega nekome bez njegovog znanja i saglasnosti, ime dolazimo do pojma kradljivac lopov, onaj koji kriom i na silu
oduzima nekome neto.
11. Objasnite pojmove manipulacije i korupcije
Manipulacija
Rije manipulacija ima dva glavna znaenja:

rukovanje ili baratanje predmetima ili robom (od lat. rijei manus - ruka)

postupak podinjavanja pojedinca, drutvenih skupina, javnosti, komunikacijske procedure, komunikacijskih kanala, medija i subjekata
odreenoj vrsti interesa. To je model ponaanja obiljeen pokuajima da se iskoriste meuljudski kontakti radi zaustavljanja ili skrivanja
relevantnih informacija. Manipulacija je takoe smiljeno baratanje krivim podacima, izvrnutim injenicama, lanim interpretacijama te vjeto
podmetanje kako bi se stvaranjem lanog dojma ostvarila kontrola nad recipijentom.Manipulacija je oblik ponaanja koji slui da se stvari okrenu
u svoju korist u svakoj situaciji bez obzira koliko to drugome tetilo ili ne.- Medijska manipulacija je aspekt rada odnosa s javnou u kojem
odreene osobe nastoje stvoriti sliku ili argumente koja pogoduju njihovim specifinim interesima. Metode medijske manipulacije ukljuuju
uporabu zablude i propagande i esto ukljuuju suzbijanje informacija ili suzbijanje isticanja stajalita. Moe ukljuiti metode manipuliranja ljudi
da prestanu sluati odreene argumentime, ili jednostavno preusmjeravanje panje negdje drugdje.- Emocionalna manipulacija: emocionalni
manipulatori imaju sposobnost da izvre uticaj na emocionalnu atmosferu oko sebe; emocionalni manipulator igra prljavo. Obino vam radi iza
lea - ,,jedno pria drugo radi; krivica-emocionalni manipulator je izuzetan u stvaranju oseanja krivice kod drugih; emocionalni manipulatori
nemaju nikakvog oseaja odgovornosti.
Korupcija
Korupcija je u najirem smislu svaki oblik zloupotrebe ovlasti radi line ili grupne koristi bilo da se radi o javnom ili privatnom sektoru. Rije
korupcija potie od latinske rijei "corruptus", to znai "unititi" ili "pokvariti.Korupcija se pojavljuje u gotovo svim podrujima ivota i
djelovanja, od javnih institucija, preko politike, do privrede i poslovanja s inostranstvu. Kod nas je korupcija najvie prisutna u javnim
institucijama administraciji, zdravstvu, policiji, obrazovanju.Korumpiranom osobom se smatra svaka slubena ili odgovorna osoba koja radi
line koristi ili koristi grupe kojoj pripada zanemari opi interes koji je duna tititi s obzirom na poloaj i ovlasti koje su joj povjerene.
Korumpiranim se smatra i kada graanin nudi ili pristaje na davanje zatraenog mita.Borba protiv korupcije podrazumijeva: Zakone protiv
korupcije; Djelotvornu policiju; Djelotvorno sudstvo i Aktivno sudjelovanje drutva.Oblici korupcije u svakodnevnom ivotu kod nas:Mito
(novac, koverte, nakit i ostali skupocijeni pokloni koji nisu propisani zakonima javnih slubi). Veze (popularno nazvana tela, obino
podrazumijeva uslugu za uslugu pri emu pristup privilegijama imaju samo osobe sa dobrim sistemom veza i poznanstava). Nepotizam
(postavljanje roaka i bliskih prijatelja na pozicije od javnog znaaja, pri tome se ne gledaju kvalifikacije niti sposobnost kandidata).Dunosti
drutva po pitanju korupcije:Da kod sebe i drugih razvijamo visoku svijest o tetnosti korupcije. Da odbacujemo ponudu da uestvujemo u
korupciji.Da saraujemo s tijelima krivinog gonjenja.
12.Univerzalna deklaracija o pravima covjeka - Univerzalna deklaracija o pravima ovjeka je deklaracija koju je usvojila Generalna skuptina
Ujedinjenih nacija 10. decembra 1948. u palati alot u Parizu, ime je predstavljeno opte vienje organizacije vezano za pitanja ljudskih prava
garantovanih ljudima.Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura
"zajedniko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedeih desetljea doivjela je dramatinu
transformaciju. Danas rijetki pravnici poriu da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za drave lanice
UN.Sastoji se od trideset lanova, a prvi lan glasi:
Sva ljudska bia radjaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima.Ona su obdarena razumom i sveu i treba jedni prema drugima da
postupaju u duhu bratstva.
Najvaniji principi koji su utvreni ovom Deklaracijom jesu:

Pravo na ivot, slobodu i sigurnost linosti.

Pravo na obrazovanje.

Pravo na zaposlenje, plaene praznike, zatita od nezaposlenosti i socijalna sigurnost.

Pravo na puno uee u kulturnom ivotu.

Sloboda od torture ili svirepog, nehumanog tretiranja ili kazne.

Sloboda miljenja, uvjerenja i vjeroispovjesti.

Sloboda izraavanja i miljenja.

13. Osnovni oblici ljudske djelatnosti - Djelatnost ili rad oznjaava aktivni in ovjeka. Moe ukljuivati obavljanje i fizikih i mentalnih
zadataka. Ukoliko aktivnosti izravno slue razonodi ili zabavi, podvode se pod pojmom igra.
Ljudski rad je izuzetno vana sposobnost ljudi, to je svrsishodna i svjesno organizirana djelatnost ljudi, radi postizanja nekog korisnog efekta,
kojim se moe zadovoljiti odreena vrsta osobnih ili kolektivnih potreba. Rad u apstraktnom smislu predstavlja utroak ljudske radne snage;
mozga, miia, ivaca, vremena da bi se postigao neki cilj, i kao takav predstavljao je sredstvo razmjene (robu) od najranijih dana ovjeanstva.
Igra je aktivnost jedne ili vie osoba koja slui za razonodu i zabavu. Bit igre je postii neki cilj pridravajui se zadanih pravila. Igra se,
najopenitije, razlikuje od manualnog ili intelektualnog plaenog rada, iako se te dvije aktivnosti u nekim aspektima prepleu. Dobar primjer za
izreenu tvrdnju je sport, koji po svim znaajkama spada u kategoriju igara, meutim u profesionalnim okvirima poprima karakteristike koje se
obino veu za tradicionalno shvaanje rada.
Miljenje je simbolika i svrsishodna psihika aktivnost. Pored potrebe da preivi ovek je oduvek imao sposobnost da se udi i da se pita,
dakle, da uoava probleme, da trai objanjenja, da predvidja i da otkriva. Od samog svog nastanka ovek je misaono bie. Neki ljudi koriste
miljenje da bi reavali svakodnevne line egzistencijalne probleme i to ine sa razliitim uspehom; neki ljudi koriste miljenje da bi reavali
opte ljudske probleme, neki da bi otkrivali sutinu stvari....Dakle, misliti znai rjeavati neki problem.
2

Jezine djelatnosti - u svakom jeziku postoje etiri osnovne jezine djelatnosti, a to su sluanje, govorenje, itanje i pisanje.To su razliite
lingvistiko, psiholoko i socioloko uvjetovane aktivnosti ije sustavno provoenje znatno olakava usvajanje jezinih sadraja. Komunikacija
je proces slanja informacija sebi ili bilo kojem drugom entitetu, najee putem jezika. Rije komunikacija doslovno znai: podijeliti, uiniti
neto opim ili zajednikim.
Primarne djelatnosti su one djelatnosti koje se odnose na dobivanje hrane. To su prvenstveno poljoprivreda i stoarstvo, zatim ribarstvo i
umarstvo. Primarne djelatnosti zadovoljavaju osnovne ovjekove potrebe, te su prve ljudske djelatnosti koje su se razvile u istoriji i sve do
industrijske revolucije se njima bavilo preko 90% svjetskog stanovnitva. Primarne djelatnosti postoje od najranijeg razdoblja ovjekovog
postojanja (lov i sakupljanje plodova).
14.Moderni pojam moralne slobode - Temelje modernog pojma moralne slobode postavio je Kant. Nastojei da prevlada novovjekovnu
filozofsko-etiku suprotnost determinizma i indeterminizma. Kant je je cjelinu ljudske djelatnosti nastojao da utemleji na ideji ljudske slobodne
samosvijesti, shvatajui ovjeka kao amfibijsko bie, tj. kao bie koje ivi u dva svijeta, u svijetu prirode i svijetu slobode. Tri osnovne odlike
ovjekove djelatnosti spoznaja, djelanje i tvorenje nastaju na osnovu autonomije teorijskog i praktinog uma ovjeka, te autonomije reflektirajue
rasudne snage (autonomija teorijskog se sastoji u moi ovjeka da asimiluje empirijske sadraje spoljanjeg svijte, dok se autonomija praktinog
uma sastoji od unutranje slobode posmatranja praktiko-moralnog svijeta. Trea autonomija je mo da se vodi subjektivna upotreba naeg uma u
pogledu iskustvenih zakona).
Cjelina Kantovog shvatanja slobode se dijeli na dva odreenja slobode: sloboda kao trancendentalna ideja i sloboda kao autonomija volje. Prvo
odreenje poiva na shvatanju o ovjekovoj moi da sam od sebe proizvede uzroni niz dogaaja, koji je razliit i nezavisan od onog prirodnoempirijskog. Drugo odreenje oznaava mo ljudskog praktinog uma da volji daje odredbeni razlog koji je osnova ljudskog moralnog djelanja.
Stoga moralna sloboda nije determinisana ovjekovim nagonima, nego ona odreuje samu sebe svijeu o moralnom zakonu i dunosti. Po Kantu
moralna sloboda se ne moe u svom postojanju dokazati teorijski, jer ona nije nikakav predmet.
Hegel problem slobode definie na tri razliita naina: ontologiki pojam slobode, filozofsko-istorijski pojam slobode i praktiko-filozofski
pojam slobode. Ovaj posljednji je zapravo problem slobodne volje. Po Hegelu cjelina ljudskog djelanja poiva na pravu individualne slobodne
volje na svoje zadovoljenje.
U evropskoj istoriji ideja svrhe slobode u pred-graanskim i pred-modernim epohama jeste blaenstvo, a vodea ideja svrhe volje u modernoj
graanskoj epohi jeste predstava o slobodi.
15.Judohriscansko shvatanje morala
Po porijeklu, hrianstvo je srodno judaizmu, sa kojim ima dosta zajednikih tekstova. Hebrejska Biblija, je u hrianskom kontekstu poznata kao
Stari zavjet. Hrianstvo se smatra za Avramsku religiju, zajedno sa judaizmom i islamom.
Moral u judaizmu:
Judaizam je u velikoj meri religija usmerena na praktino usavravanje u svetu. Ova praktina orijentacija nala je svoj izraz u kodifikovanim
normama ponaanja zasnovanog na Tori, koja se nazivaju Halakhah ili Jevrejski zakon. Hebrejska Biblija nema svest o moralu kao nekoj
razliitoj religioznoj ili intelektualnoj kategoriji.
To jest, ugledanje na Boga nije metafizika, ve praktika stvar. Kroz postizanje praktinog, moralnog savrenstva, Jevreji oponaaju Boga i tako
ispunjavaju svoj zadatak kao bia koja su stvorena po slici bojoj.Istie se vanost uenja o stvaranju oveka po bojem liku (koje je, osnova
zapovesti o upodobljavanju Bogu). Poto su ljudska bia stvorena po obliju bojem, jasno je da ovek dostie najvei mogui stepen savrenstva
ili samo-realizacije onda kada postane nalik na Boga, u onoj meri u kojoj je to ljudima uopte mogue. Ovo je osnova za ono to je moda
najvaniji, etiki deo hebrejske Biblije. Naglasak na potovanju drugih, zato to su oni stvoreni po bojem obliju, takoe je doao do izraza u
onom to je moda najpoznatije rabinsko moralno uenje: to ne voli sam, ne ini drugima.Moda su najpoznatije etiko uenje takozvane
Deset zapovesti, Od deset izriitih tvrenja u ovom tekstu najmanje est imaju etiko usmerenje: a) potuj oca i mater svoju; b) ne ubij; c) ne
ini preljube; d) ne kradi; e) ne svedoi lano; f) ne uzmi to je tue.U svom delu: Zakoni karakternih crta, Mozes Majmonides najvaniji
jevrejski filosofa srednjeg veka kao etiko uenje judaizma izlae jednu blago izmenjenu verziju Aristotelovog uenja o zlatnoj sredini.
Moral u hrianstvu:
Hrianstvo se sada rairilo po celom svetu, i to ga suoava sa novim etikim i doktrinarnim temama. ivei u tim promenama, hrianstvo se
podelilo na pet glavnih konfesionalnih pravaca, od kojih je svaki stekao sopstvenu stabilnost i sopstveni etiki i doktrinarni stil. To su: 1)
pravoslavlje, pre svega u Istonoj Evropi i Rusiji; 2) rimo-katolicizam, daleko najbrojniji; 3) luteranstvo; 4) kalvinizam ili reformisani, koji su u
engleskom govornom podruju dobili prezbiterijanski, kongregacionalistiki i baptistiki oblik; 5) anglikanizam, kome se mora dodati
metodizam, kao izdanak koji je nadmaio svog roditelja.Hrianstvo je etino-mistina religija pa moral zauzima sredinje mjesto u hrianskom
ivotu. Izvori su hrianskog morala Stari i Novi zavjet zatim grka filozofija, osobito stoicizam. Iz Starog zavjeta prihvaen je "Dekalog" ili
Deset zapovijesti, naelo line odgovornosti, te novozavjetno naelo ljubavi prema Bogu i blinjemu.Unapreujui postupanje na osnovu
ispravnih motiva, hrianska etika je usmerena na ono to se esto naziva duhovno oblikovanje. Pod ovim se misli oblikovanje karaktera kroz
line molitve i javna bogosluenja (i jedno i drugo ukljuuje razmiljanje o Bibliji). Dovoenje motivacije u vezu sa pojedinanim odlikama,
tradicionalno se naziva-kazuistika. Nagrada u vidu boanskog prisustva pripada onima koji idu putem Gospoda Isusa Hrista, samo radi ljubavi,
a ne radi nagrade.Zlatno pravilo: Sve, dakle, to hoete da ine vama ljudi, tako inite i vi njima Nalae se i ljubav prema neprijateljima, ne
zato to emo na taj nain savladati svoje neprijatelje (mada je i to mogue), ve zato to i Bog voli svoje neprijatelje. U ljubavi prema blinjem
ne sme biti ogranienja. Ljubav prema blinjem kao odgovor na boju ljubav, zahteva ivot u zajednici ljubavi, zajednitvo u pokajanju,
pratanju i pomirenju.U patristikom razdoblju usvojeni su neki elementi stoikoga (stoerne krjeposti) i neoplatonistikog morala (monaki
asketizam), a u skolastiko doba neki etiki stavovi iz aristotelizma. Katolika moralka temeljno evaneosko naelo (ljubav prema Bogu i
blinjemu) dopunjuje naravnim moralnim zakonom i preciznim propisom.Pravoslavlje vie slijedi uenje istonih crkvenih otaca i opire se
moralnom legalizmu.Protestantizam istie evaneosko poimanje morala i slobodu savjesti.U novije vrijeme hranski moralisti sve vie
naglaavaju drutvenu stranu morala, potovanje ljudskih prava i socijalnu pravednost.
Kritika hrianske etike:
1) Hrianska etika je netrpeljiva i podstie netrpeljivost.
2) Hrianska etika je nemoralna, jer radi po sistemu nagrada (nebo) za dobro ponaanje i kazne (pakao) za ravo; a ne na injenju onog to je
dobro prosto zato to je dobro i bez drugih razloga.
3) Umesto da vodi samoostvarenju, hrianska etika je represivna vodi ka defanzivnom ponaanju i statikom socijalnom konformizmu.
4) Hrianska etika, pridravajui se moralnih reakcija bez obzira na okolnosti, ljude dri na nezrelom nivou. Ona ljudima ne dozvoljava da ue
iz iskustva.
16.Pojam etike - Poetno shvatanje etike jeste da je to filozofska nauka o moralu. Ova filozofska nauka ima za svoj predmet pojedinano ljudsko
djelovanje.Aristotel navodi da ona obuhvata pojedinani slobodni djelatni karakter ovjeka. Naime, u prirodnom svijetu nema djelanja niti
moralnosti. Nema ih ni u ivotinjskom svijetu. Jedino ovjek jeste djelatno moralno bie.Meutim, nije dovoljno odrediti etiku kao nauku o
specifinom ljudskom djelanju, jer pojam djelanje u sebi obuhvata politiko, pravno, ekonomsko, moralno i obiajno djelanje. Ako se filozofija o
tim oblicima djelanja moe odrediti kao praktika filozofija, onda se etika moe odrediti kao dio praktike filozofije. Ovim odreenjem etika se
razgraniava u odnosu na pozitivne naune discipline koje u sebi imaju za predmet moralnost, kao npr. sociologija ili psihologija morala. Etika
3

svoje tradicionalno ali i moralno uporite ima u razumijevanju biti ovjeka. ovjek se odreuje kao mikrokosmos koji ima dvije prirode, gdje se
druga odnosi na ljudsku zbiljnost, tj. na povijesno praktini svijet ovjeka kao ovjekovo djelovanje. U okviru pitanja o sutini ljudskog
djelanja raa se nastojanje da se osvijetli specifian smisao pitanja o biti individualnog ljudskog djelanja , koje se moe razumjeti i kao pitanje o
biti ljudske moralnosti, koja podrazumijeva pitanja poput: odakle, kako, ime i zato moralnost.
17.Hegelov pojam morala - Filozofska situacija 19. i 20. vijeka dala je razliita shvatanja morala, koja se ne mogu svesti na jedan jedinstveni.
Korijen takve filozofsko etike disperzije u shvatanju morala mogue je upravo traiti u samom duhu savremene graanske epohe. Hegel ga je
nazvao moralnim pogledom na svijet, u ijoj je osnovi apsolutna izvjesnost o sebi samom u sebi , to znai priznato pravo savremenog ovjeka
da ima svoja uvjerenja i da se dri svojih djelanja. Duh vremena uvrstio se u stanovitu da je moderno individuano pravo ovjeka da sam sebi
postavlja ivotna i moralna uvjerenja, koja e u djelanju slijediti. Ona mogu biti u saglasnosti, ali i u potpunoj opreci s uvjerenjima drugih ljudi.
Mogu biti u prihvatanju drugih oblika djelanja, u indiferentnosti prema njima pa ak i neprijateljskoj suprostavljenosti.Obilje pojmova morala
mogue je sistematizovati prema najrasprostranjenijim tendencijama shvatanja morala. Prva poiva na pokuajima da se ouvaju stara teoloka i
naturalistika shvatanja morala. Druga poiva na kritikom uvjerenju da osnovni sklopovi modernog graanskog djelanja , pa i moralnog djelanja
stoje u suprotnosti sa najdubljim humanistikim intencijama vremena. Trea pokuava da zasnuje pojam morala na misaonom nasljeu
evolucionizma i istorizma. etvrta gradi pojam morala na duhovnom nasljeu kantijanstva i hegelijanstva. Peta nastaje u duhovnom krugu
filozofije egzistencije i njezinim pokuajima da se, protivno filozofskoj tradiciji, moralnost promilja s pozicije krajnje individualnosti ljudske
moralne svijesti. esta izvire iz pokuaja savremene analitike filozofije da potpuno redukuje problemsko polje tradicionalne etike, da bi pojam
morala traila u logikoj analizi jezika morala.
18.Pojam moralne sankcije - Pojam sankcije ima svoje mjesto u svim podrujima ljudskog djelovanja. Fenomen moralne sankcije nastaje na
utvrivanju vrednovanja ljudskih djela, odobravanjem ili osuivanjem njihovih postupaka. Sama individua ili moralna zajednica ocjenjuje
postupke kao dobre ili loe. Moralne sankcije mogu imati reaktivni i anticipativni karakter , tj. mogu nastupiti poslije uinjenog djela ili mogu
preduprediti da se odreeno djelo dogodi. Moralne sankcije su regulativno sredstvo ljudske aktivnosti, jer one daju moralni kvalitet odreenom
djelu i pomou njih neka zajednica odrava voenje odreenih moralnih vrijednosti koje se stavljaju pred pojedinca.Moralne sankcije nisu
zatiene nekim mehanizmima formalne prisile i realne vlasti. Po Bentamovom miljenju moralne sankcije se zasnivaju na moralnom
neodobravanju odreenih radnji, a sastoje se od razliitih oblika drutvenog poniavanja.
19.Pitanje o djelatnim oblicima morala - Ovo pitanje se odnosi na tradicionalno etiko pitanje o moralnim vrlinama i porocima. Meutim, u
Kantovoj filozofiji radikalno je promijenjen smisao toga pitanja, tako to je ono transformisano u pitanje o moralnim dunostima, da bi na kraju u
savremenoj filozofiji dobilo opti izraz kao pitanje o moralnim vrijednostima odn. moralnim normama. Helenska mitologija je oblikovala optu
predstavu o mjeri i sredini kao obliku u kome se susreu opte predstave o ciljevima i svrhama ljudskog djelanja uopte s ljudskim htijenjima da
u konkretnim ivotnim situacijama djelaju, postupaju i ponaaju se prema tim ciljevima i svrhama. Vrlina je sposobnost da se u odreenoj
situaciji pogodi mjera. Odluujui korak na putu podizanja nainjen je u Protagorinom stavu homo mensura ovjek kao mjerasvih stvari. Kod
Sokrata se samo dokuivanje umne moi savjesti tj.njezina sposobnost da moe u sebi pronai pravo znanje o onome to ovjek treba da ini i to
treba da izbjegava, moe odrediti kao djelatna vrlina. Platon slijedi Sokrata u odreivanju vrline kao znanja, ali smatra da se takvo odreenje
mora uvrstiti sa svijetom ideja koje predstavljaju izroke djelanja. Kod Aristotela odreenje vrline poiva na mjerakoj moi razboritog
posredovanja uma i udnje. Razborit ovjek valjano djela tako to bira sredinu izmeu krajnosti, a to je vrlina. Prema hrianskom shvatanju
nain oblikovanja duevnih moi, kojim se izgrauju osnovne hrianske vrline (vjera, ljubav i nada), ujedno odreuju i njihovu djelotvornu
snagu: vrlina vjere se odreuje kao odnos cjelovne duevnosti prema Bogu i njegovim moima, vrlina ljubavi kao trostruki odnos prema Bogu,
prema blinjima i prema sebi, vrlina nade kao opti ivotni odnos prema eshatolokom procesu. U novovjekovnoj etici, ideja vrline kao
djelotvorne moi moralnosti, gubi svoju tradicionalnu snagu i poinje biti zamijenjena idejom dunosti.Filozofija njemakog idealizma je s
Kantom opozvala tradicionalno etiko shvatanje o vrlinama kao eficijentnom karakteru moralnosti.On se izvodi iz opte ideje o slobodi kao svrsi
djelanja, ona se dalje konkretizuje pojmom trebanja a pojam trebanja pojmom dunosti.
20.Svrha morala
Pitanje se moe shvatiti i kao pitanje o teleolokom karakteru moralnog djelanja. Etika tradicija je pitanje o svrsi moralnosti postavljala najee
kao pitanje o dobru ili zlu. Pojam dobra je shvatan kao pojam svrhe.Kod Helena to pitanje nastaje jo u starini.Najprije se pitanje o svrsishovitom
i umnom ustrojsvu prirode javlja, u Anaksagorinom postavljanju pojma nusa, koji imenuje mo opte svrhe svega, koja gospodari u prirodi i daje
joj smisao. Djelatno moralna svrha jeste dobro, a ono je ne samo dostupno ljudskom pojmu nego i ono sami pojam. Kao sami pojam dobro
doputa ono unutranje razlikovanje koje dolazi iz primjerenih svojstvenih svrha u razliitim predmetnim poljima djelanja. Kod Platona, svrha
jeste dobro, a dobro jeste pojam ali konkretnost ljudskih svrha ljudskog dobra kao djelatnog telosa ne zadobiva se samo iz epistemike biti
ljudske svijesti nego iz idealne biti svega, koja ujedno jeste isvrha svega. Aristorel smatra da sve to jeste tei nekom dobru, nekoj svrsi.Priroda je
svrsishovito ureena, kao to je i ovjek takvo bie koje u sebi nosi mogunost da sve svoje djelatnosti vodi i uredi prema svojim ljudskim
svrhama. Stoika filozofija se vraa platoniarskoj ideji dobra kao svrhe, kao to to ini i neoplatoniarska filozofija, dok epikurejska filozofija
dobro razumije kao zadovoljstvo. Hriansko izvoenje ideje kao svrhe i ideje ljudske djelatne svrhe u potpunosti poiva na stavu o boanskom
umnom stvaranju i ureenju svijeta, kao i ljudskog svijeta o Bogu kao dobru i osnovi svakog dobra. Utoliko se i svrsishovitost svakog ljudskog
djelanja osmjerava u odnosu na ideju boanskog dobra. Filozofija njemakog idealizma radikalno prekida cjelinu tradicije etikog pitanja o dobru
kao djelatnoj svrsi, te se u njenom interpretacijskom kljuu sve etike dobara posmatraju kao heteronomne etike. Sloboda kao izvor moralnosti
se uzima i kao svrha. U post idealistikoj filozofiji pojavljuje se pluralizam odreena svrhe moralnosti (moderni utilitarizam, hedonizam,
perfekcionizam , pragmatizam). U neokantovskoj i fenomenolokoj etici tradicionalna ideja svrhe se zamjenjuje idejom vrijednosti
21. Pojam politike etike - Politika etika se bavi etikom odgovornou drave i politiara jer se konkretno radi o pravednosti i ulozi drave u
drutvu..u pitanjima solidarnosti, subsidijarnosti, razvoja.., porezne politike kao i integriteta politiara.
22. Znaenje mira - Mir se obino definie kao razdoblje bez ratova. Druge definicije mira ukljuuju slobodu od prepirki, spokoj, harmoniju ili
unutranje zadovoljstvo i vedrinu i dr. jer se znaenje rijei mir mijenja s kontekstom.Mir se moe odnositi na dogovor za zavretak rata ili
prestanak okupacije. Na kraju, mir moe biti bilo koja kombinacija ovih definicija.U svojem najfantastinijem znaenju, mir oznaava stanje
potpuna harmonije, bez ikakvih konflikata ne samo izmeu ljudi, nego i izmeu ljudi i prirode, i stvorenja u prirodi (meusobno).Postoji vie
teorija i definicija mira, a neke od njih su: mir kao nesebian in ljubavi, mir kao odsustvo nasilja i zla s prisustvom pravde, fantastian mir,
unutranji mir i dr.
23. Moralna odgovornost u demokratiji
24. Sokratovo shvatanje etike- Kod Sokrata je spoznaja o pojmovnoj moi osnova otkria moralnog fenomena, ali I etike kao filozofskog
naina promiljanja tog fenomena. Sokrat izjednaava pojmovno znanje s valjanim djelanjem. Svijest o njihovom jedinstvu , shvaenja kao
4

pratea metodika svijest o djelanje za Sokrata jeste etika, iako se kod njega ne sree pojam etike. Poto je za njega moralnost osnova svih
ljudskih djelatnosti i svih oblika djelanja, onda se i cjelina filozofije svodi na etiku.
25. Pojam kajanja- Pojam kajanja oznaava unutranje priznanje vlastite krivice zbog odredjenog postupka ili ponaanja. Kajanje se manifestuje
u obliku javnog priznanja ili u obliku unutranjeg aljenja zbog neeg to je uinjeno. Kao element moralne svijesti kajanje poiva na
samoopservaciji i negativnoj samoocjeni vlastitog postupka. Ono je unutranje ispatanje , okajavanje ili pokora, te se u tom pogledu moe
shvatiti kao sastavni dio stida ili savjesti.
26. Princip blaenstva (eudajmonizam) - Aristotel kae da se svi ljudi slau i da se glavno ivotno dobro sastoji u blaenstvu, tj srei. Ali on
pravi jasnu razliku izmeu ta dva pojma. Srea, iako moe biti najvii predmet ljudskih htijenja i elja nije neto to bi zavisilo od ljudskog
djelatnog napora. Nije ona stvar ljudskog postignua, nego je ovjek stie ili proputa zahvaljujui sluaju, hiru sudbine ili daru Boga. Obino je
takvo shvatanje sree praeno predstavama da se ona sastoji u sticanju i posjedovanju materijalnih bogatstava. Zbog toga su i Heleni smatrali da
je sretan onaj ovjek koji u sebi ima dobrog demona za vou, iz kog izraza je izveden i pojam eudajmonija, kao i pojam eudajmonizam kao
oznaka onog etikog pravca koji u srei ili blaenstvu vidi cilj ljudskog djelanja. Da bi se dobio potpuni pojam blaenstva Aristotel postavlja
pitanje ta je uopte zadatak ovjeka kao ovjeka, tj.ta je ovjeku kao ovjeku najsvojstvenije. Odgovor je: najsvojstvenija mu je djelatnost due
prema razumu ili ne bez razuma. Blaenstvo je djelatnost ovjeka, koja se bira radi nje same, djelatnost u skladu sa vrlinom. Zbog toga,
blaenstvo podrazumijeva potpunost ivota kao potpunost vrline.Kant je ovom etikom stanovitu dao ime eudajmonizam. Kantova misaona
revolucija u zasnivanju osnovnog moralno etikog principa sastojala se u odbijanju tradicionalne ideje da srea ili zadovoljstvo moe biti
princip morala. Eudajmonistike etike poivaju na stanovitu da je princip morala neto drugo od samog morala tj da se svrha moral ne nalazi u
njemu samom nego u onome to se postie moralom. To drugo je blaenost ili srea.
27. Princip korisnosti (utilitarizam) - Pojam korisnosti (lat.utilitas) u istoriji etiko filozofskih diskusija i svrsi ljudskog djelanja i ivota ima
razliita znaenja i vrijednosti. Ponegdje se on izjednaava s pojmom najvieg dobra, negdje mu se daje sekundarna vrijednost, da bi tek u
modernoj epohi morao tematski biti zastupan kao vodei princip ljudskog moralnog djelanja.Kod Helena se pojam korisnosti preuzima u
filozofiju iz obine jezike upotrebe, za potrebe istraivanja tzv.ekonomske koristi kod Ksenofonta i Aristotela.Kod sofista korisno je ono to
donosi ivot, e nekorisno ono to donosi smrt. Kod Sokrata i Platona pojam korisnog je samo jedno od odreenja pojma dobrog te zbog toga ne
moe postojati posebna ideja korisnog. Aristotel istie samo funkcionalni karakter pojma koristi. Korisno, samo po sebi, ne moe biti svrha
ljudskog djelanja, nego slijedi iz dobra po sebi ili onog ugodnog. Npr. dravno stanje, dobro ureenje due, nauka itd nisu korisni sami po sebi
nego po onome na ta se odnose. Tako je i sa tri vrste prijateljstva meu ljudima: jedno poiva na dobru po sebi drugo na ugodnosti a tree na
korisnosti. Prijateljstvo zasnovano na korisnosti lako se razvrgava, kada nestane koristoljubivi razlog.
28. Moralna uvjerenja - Ideja o moralnim uvjerenjima kao osnovnim pokretaima ljudskog djelanja, koja se u istoriji etikih diskusija
pojavljuje najprije kod Kanta, s prethodno razmatranim pitanjem o moralnim motivima ne stoji u sistematskom, nego u istorijskom odnosu. Kod
Kanta je pojam moralnog uvjerenja dobio visoko znaenje samog principa (naela, pokretaa) moralnog karaktera.On je moralno uvjerenje
shvatio kao nain dobre nastrojenosti volje, tj. Praktikog uma da sebi postavlja vodee moralne svrhe i da ima odlunost da te svrhe slijedi u u
konkretnom moralnom djelanju. Ako se ovjeku kao individui i linosti priznaje slobodno pravo da po svojoj slobodnoj volji sebi postavlja
djelatne svrhe onda mu se time priznaje pravo na slobodno uvjerenje. Takvo pravo podrazumijeva da ovjek prema vlastitim ljudskim interesima
sebi slobodno postavlja svrhe, koje e ga rukovoditi u djelanju a ne da mu te svrhe i uvjerenja budu nametane spolja. Slobodno pravo moralnog
uvjerenja moe se razloiti na dvije strane: na formu uvjerenja i na sadrinu uvjerenja. Forma moralnog uvjerenja je subjektivna strana moralnog
postupka, tj unutranja namjera koja ovjeka pokree na odreeno djelanje. ovjeku je poznato pravo da ga na djelanju pokrecu unutranje
namjere te u naelu niko ne moe biti pravno ili moralno osuivan zbog onoga to mu se nalazi u dui. Kada se takve sadrine moralnog
uvjerenja ispolje u djelanju meu drugim ljudima onda takva ispoljavanja u postupcima i ponaanju moraju biti izloena prosuivanju od drugih
ljudi. Po Hegelovom sudu moralno se mora prosuivati cjelina ljudskog postupka, tj i namjere i posljedice djelanja po uvjerenjima.
29. Policijska etika - Savremeni proces produbljivanja svijesti o ljudskim pravima donio je i rast svijesti o tome da posebne drutvene i dravne
institucije i funkcije moraju najdirektnije pratiti taj proces. Policija je jedna od takvih institucija koja se moe odrediti kao hijerarhijski sistem
posebnih organa unutranje uprave iji je zadatak neposredno odravanje javnog mira i poretka u dravi kao i zatita slobode, prava, vlasnitva i
sigurnosti graana. Nastala je sa dravom sa kojom se i mijenjala dobijajui svoj savremeni oblik institucije koja ima jasna ogranienja
ovlatenja prema drutvu i graanima. Deklaracija Evropskog savjeta o policiji predstavlja znaajni meunarodni dokument koji regulie kako
pravnu tako i moralnu stranu ponaanja policije. Na temelju te Deklaracije ili nezavisno od nje donose se posebni Etiki kodeksi policije i Kanoni
policijske etike koje sadri Amerika kodifikacija moralne prakse policije (iz 1956.). Etiki kodeks razraen kroz 4 osnovna standarda policijske
etike: 1) prvim standardom utvruje se moralna dunost policajca da slui ovjeanstvu, da uva ivote i imovinu, da titi nevine, titi od nasilja i
ugnjetavanja i da potuje slobodu, prava i jednakost svih ljudi; 2) drugim standardom utvruju se moralne dunosti linog ponaanja policajca
(voenje asnog privatnog ivota, dunost izdravanja u sluaju opasnosti, prezira i ismijavanja, dunost iskrenosti, uvanja slubene tajne itd.)
3) treim standardom nalae se dunost samokontrole pred vlastitim predrasudama, osjeanjima i prijateljstvima; 4) etvrtim standardom
zahtijeva se dunost odanosti prema slubi, dunost potovanja vlastite profesije i zakona. Kanonom policijske etike kodifikuje se niz moralnih
dunosti kao to su: primarna odgovornost na poslu, dunost potovanja granica ovlatenja, dunost primjernog linog vladanja policajca,
uljudnog odnosa prema javnosti, potovanja procedure hapenja i humanog odnosa prema prekriocima, stroga zabrana primanja darova i mita,
strogost procedure prikupljanja i izlaganja dokaza, dunost valjanog odnosa prema poslu, obaveza poznavanja prava i shvatanja line
odgovornosti, primjena prikladnih sredstava za ostvarivanje cilja i saradnja s kolegama u ispunjavanju dunosti.
30. Socijalne i individualne etike vrijednosti koje tee da budu osnovna inspiracija savremene politike etike kao politikog pristupa
modernih vlada jesu:
1)vrijednosti koje mogu stvarno da poveu cijelo ovjeanstvo; 2) mirno rjeavanje konflikata, naputanje metoda sudara i vojnih sredstava u
odnosima meu nacijama i u svakom narodu; 3) uvanje i spaavanje ivog svijeta na zemlji; 4) unapreenje uslova i tekovina svakodnevnog
ivota ljudi. Ove vrijednosti su utilitaristika osnova ivljenja i postupanja danas. Utilitarizam danas vodi ljudska razmiljanja, etiko
vrednovanje i ocjenjivanje i etiko postupanje. To istovremeno oznaava da se od svih politikih snaga danas oekuje usmjerenost ka
ostvarivanju ovakvih ciljeva i zadataka. Najvanija je ideja napretka, prosperiteta izbor dobrog ivota, odravanje zdravlja ljudi i pravilnih
ekolokih aspekata. Ovakva orjentacija zahtjeva sutinsku miroljubivu politiku kao nain za ostvarivanje nenasilnog drutva na zemlji, u smislu
realizacije ideje OUN o principima tolerancije, gdje se trai da se kultura ratovanja promijeni u kulturu i politiku mira.
31. Osnovne postavke su sloboda i kosmicki determinizam. Kosmos je sve, tamna cjelina svega, do njegovog razvitka dovodi logos.
Sudbinom je sve predodredjeno i dobar zivot podrazumijeva neopiranje sudbini odnosno zivot u skladu s prirodom.Sloboda nihe da se promjeni
sudbina vec da se prihvati.Kosmopolitizam je opstesvjetska zajednica gdje su svi ljudi jednaki jer su podvrgnuti istom prirodnom zakonu.

32. Moralna duznost- kant pod mor.duz.podrazumijeva konkretizaciju predstave trebanja koja moze da proizvece odredjeno djelanje covjeka.
On duznost odredjuje kao nesto nadculno,nadempirijsko sto osnovu ima u zakonodavstvu prakticnog uma. Ona je apriorna. Sve ljudske radnje se
mogu razlikovat na osnovu roga kakav odnos imaju prema predstavi duznosti. Stoga Kant razlikuje djelanje primjereno duznosti (strah od
sankcije) i djelanje iz duznosti (ima moralni kvalitet jer pociva na cistoj svijesti o duznosti).
Hegel moral.duz.dijeli na : duznost prema sebi (samorazvitak, do punog oblika razvija ljudsku bit), prema drugima (porodici) i prema zajednici
(dr.ljudima)
33. Ekoloka etika je sistematian opis moralnih odnosa izmeu ljudskih bia i njihovog prirodnog okruenja. Ekoloka etika predpostavlja da
moralne norme upravljaju i mogu upravljati ljudskim ponaanjem prema svijetu prirode. Teorije ekoloke etike moraju nastojati da objasne
karakter tih normi, prema kome i prema emu ljudi imaju odgovornosti i kako se te odgovornosti opravdavaju. Antropocentrizam dri do toga da
jedino ljudska bia posjeduju moralnu vrijednost. U sreditu etikog pitanja je ovek. Ekocentrizam je izraz koji se koristi u ekolokoj politikoj
filozofiji da prikae sistem vrijednosti koji je usmjeren (centriran) na prirodu, U okviru njega se moe razlikovati vie varijanata u zavisnosti od
toga na ta se proiruje osnova kojoj se pridodaju atributi vrijednosti i moralnog stanovita. Tako se mogu razlikovati: - Animoetika - etika prava
ivotinja - Bioetika - etika potovanja ivota - Geaetika - etika Zemlje.
34. Dvostruka vrlina gradjanina
35. Pojam ljud.prava oznacava podrucje ljudskih prava i sloboda koje pripadaju covjeku kao covjeku. Istorijski gledano najprije se javlja u
antickim filozofskim ucenjima o covjeku, njegovoj slobodi te vladavini zakona. Novovjekovna ucenja o prirodnom pravu, prosvetiteljstvo,
liberalizam, moderni individualizam...ugradili su u temelje modernog gradjanskog svijeta ideju o univerzalnim, opstim i nepovredivim
ljud.pravima i slobodama.
U znacajne dokumente procesa velikih modernih kodifkacija ljud.prava spadaju 1.americki dokumenti iz 1776. (osnovni stavovi: sam covjek je
nosilac urodjenih prava,kao prava na zivot, zastitu licne slobode, sigurnost svojine, pravo na poslovanje...) ; 2.deklaracija o pravila covjeka i
gradjanina 1789. (pravo na slobodno ispoljavanje misljenja, pravo na slobodu religije, stampe, pravo na pobudu protiv samovolje vlasti...)
3.dokumenti ujedunjenih nacija (univerzalna deklaracija o ljud.pravima 1948. ; medjunarodni pakt o gradj.i pol.pravima 1966. ; medjunarodni
pakt o ekonom.soc.i kulturn.pravima 1966.)
36. Pojam ljudska pravda ili pravda covjeka oznacava opste podrucije ljudskih prava i sloboda,koje pripadaju covjeku kao covjeku.Svi mi od
trenutka rodjenja posjedujemo oddredjena prava,to su oni standardi bez kojih ljudi ne mogu zivjeti u dostojanstvu.Ljudska prava su temelj
slobode,pravde i mira.Ona nacelno krecu od osnovnih 10 a to su :PRAVO NA ZIVOT;ZABRANA MUENJA I ZLOSTAVLJANJA;PRAVO
NA LINU SLOBODU I SIGURNOST;PRAVO NA PRAVINO SUENJE;PRAVO NA POTOVANJE PRIVATNOG I PORODINOG
ZIVOTA;PRAVO NA SLOBODU MISLI,SVJESTI,VJERE I IZRAVANJA;PRAVO NA SLOBODU MIRNOG OKUPLJANJA I
UDRUZIVANJA;PRAVO NA VLASTITU IMOVINU;PRAVO NA SLOBODU KRETANJA;PRAVO NA EFIKASNO PRAVNO SREDSTVO.
37. ,
, , , . ,
. , .
, ,
. , ,
. ,
, , . ,
, , , ., ,
.
38.Stid je sirok pojam.Shvata se kao psiholosko stanje natalo povredom obicaja,bozanstva,morala,blinjih...ali i povredom vlastitog JA.Moralni
stid se shvata kao strah od izlaenja na los glas ili od govorenja ili injenja onog sto se ne smatra lijepim i dobrim.
39. Volja je dio strukture linosti koja ovjeka pokrece na odredjeno djelanje.Moze se odrediti kao komplex psihickih procesa koji pokrece na
promisljeno prihvatanje,biranje ili odbijanje odredjene ljudske djelatnosti.covjek je bice koje moye htjeti ili ne htjeti...moze slobodno i svjesno
birati odredjeno djelanje.Vaspitno postajanje covjeka moralnom licnoscu je proces vaspitanja njegove slobodne volje.Sloboda volje je unutrasnje
htjenje covjeka koje se spontano podvrgava razumskom vodjstvu
40. Bit moralnog fenomnea moze se odrediti kao odnos izmedju,na jednoj strani ljudske slobode,trebanja,vrijednosti,mogucnosti,a na drugoj
strani datosti,fakticnosti postojecega.Tj. odnos izmedju zadatoga i datoga.Svrha samog moralnog djelanja naziva se moralnim principom.Eticka
tradicja je isporucila 2 osnovna i najvisa moralno-eticka principa:DOBRO i SLOBODA.Princip dobra ima dugu pred filozofsku
istoriju.Pojmovno shvaceno,ono nije nesto prosto subjektivno,sto covjek pronalazi u sebi(nagoni,strasti..),nego je misljenjem postignuto znanje o
vrlinama,cijem ostvarenju se treba teziti.Moralno dobro je vrlina.Njezino ostvarenje covjeku donosi blazenstvo.Konkretni oblici moralnog
dobra,odredjuju se na tradicionalni nacin.Takve moralne svrhe nalaze se u principima:zadovoljstva,srece,blazenstva,koristi,vrline..Ti se
principi uzimaju kao osnovne svrhe moralnog djelanja covjeka.
Moderni pojam morala?
Proces sekularizma donjeo je sa sobom promjenu u shvatanju pojma morala. Naime tim se procesom nastojalo u filozofskim i obicnim ljudskim
shvatanjima ukloniti jaz izmedju ljudskog i bozanskog svijeta, tako sto ce se priroda u svim svojim elementima uzeti kao osnova ljudskog svijeta
i samog ljudskog djelanja. Za samo razumjevanje i dalju izgradnju pojma morala ta velika promjena je imala za posljedicu postepeno
izgradjivanje 2 osnovna stava koji ce uci u temelje modernog shvata morala.
S jedne strane postepeno ce slabiti ideja o bozanskom temelju svih oblika ljudskog djelanja, pa i moralnog djelanja. Umjesto toga temelja doce
do shvatanja da moralno djelanje ima svoj temelj u ljudskoj prirodi.
S druge strane, slabljenje ideje o bozanskom temelju ljudskog djelanja otvorilo je slozeno pitanje o nacinu i faktorima koji ce omoguciti
uskladjivanje i jedinstvo izmedju razlicitih oblika ljudskog djelanja. Postepeno je preovladavalo shvatanje da je ljudska slobodna individalna
volja i individualni interes osnova svakog djelanja, pa i moralnog.
Odlucujuci korak u cijeloj istoriji etike da se moralno djelanje covjeka shvati kao utemeljeno na ljudskoj slobodnoj volji nacinjen je u Kantovom
poimanju morala. U njemu je povucena jasna razlika izmedju morala i drugih oblika djelanja ( u prvom redu prava i obicaja). Moralnost po
njemu nije ono sto se izvodi iz prirode , niti iz onog bozanskog , nego je ljudska zbiljnost posebne vrste, koja svoj osnov ima u noumentalnoj
moci slobode covjeka, tj u apriornoj moci ljudske slobodne volje da bude uzrocnik i princip niza posljedica u empirijskom svijetu.
U Hegelovom pojmu prava pravna sloboda i moralna sloboda su 2 podjednako izvorna oblika moderne slobode covjeka uopste. Pravna sloboda
predstavlja garantovano pravo covjeka na vlasnistvo a moralna sloboda garantovano pravo na slobodno uvjerenje o svim stvarima koje su
covjeku od interesa.
6

42. Moralne norme?

Pojam moralne norme, nastao je relativno kasno posebno u odnosu na pravnu normu koja je jasan i utvrdjen status dobila jos kod Starih
Rimljana.Jedan od prvih autora koji je pojam moralne norme stavio u srediste eticke refleksije bio je Vilhelm Vunt . On je etiku shvatio kao
nauku o normama a same norme odredio kao cista pravila volje koja bitku suprotstavljaju trebanje.
Zapravo moralne norme su odredjeni moralni zahtjevi za odgovarajucim postupanjem i ponasanjem ljudi u datim situacijama. U nacelu one u:
moralne zapovijesti,zabrane ili dopustanja
nacini djelanja
standardi vrijednosti
prakticke regulativne ideje
univerzalni zahtjevi koji se stavljaju pred covjeka
Ono sto je srodno moralnim i pravnim normama sadrzano je u cinjenici da
i jedne i druge predstavljaju oblike regulacije ljudskog djelanja
i jedne i druge norme sadrze u sebi odredjene tipove trebanja, vrijednosti, svrhe i ciljeve ljudskog djelanja
i jedne i druge pocivaju na utvrdjivanju i propisivanju odredjenih drustvenih vrijednosti i duznosti ljudi
i jedne i druge imaju opsti karakter
i jedne i druge mogu imati karakter nepisanih normi
Razlike izmedju pravnih i moralnih normi ticu se pitanja o tome :
KO ih normira (adresant pravnih normi jesu oficijelne institucije drzave dok adresant ili adresanti moralnih normi jesu tzv
anonimni drustveni autoriteti)
STA se moze normirati (pravnim normama normiraju se samo neki od mogucih odnosa medju ljudima koji se ticu opste i posebne pravne
sigurnosti, dok se moralnim norama moze propisati vecina djelatnih odnosa medju ljudima)
i KAKO se normira (pravna norma je zasticena drzavnom prisilom i sankcijom dok je moralna norma zasticena samo unutrasnjim glasom
vlastite svijesti)

43. Pojam profesionalne etike?

Sistem moralnih obaveza koji se upucuje pojedinim drustvenim ili profesionalnim grupama naziva se profesionalnom etikom (ili profesionalnim
moralom).Takav se sistem najcesce oblikuje na nacin nepisanog ili pisanog kodeksa moralnog ponasanja, kojim se propisuje ili sugerise
odredjeni oblik ponasanja ljudi u uzajamnim odnosima koji su vezani uz njihovo obavljanje profesionalnih duznosti.Moralnim ili etickim
kodeksom vezanim uz ispunjavanje profesionalnih duznosti, ne propisuju se samo te duznosti. Ono sto se njime moze propisati ili sugerisati jeste
nacin medjuljudske komunikacije koja postoji u obavljanju odredjenih profesionalnih duznosti.
Nastajanje i razvijanje etickih kodeksa u mnogim savremenih profesijama i drustvenim grupama moze se razumjeti iz opste tendencije vremena
koju karakterise opsti rast svijesti o vrijednosti ljudske licnosti, o zastiti slobode, casti i dostojanstva ljudske licnosti, kao i svijesti o potrebi
stalnog poostravanja humanistickih kriterija obavljanja neke djelatnosti u skladu sa idejom o vrijednosti ljudske licnosti. S obzirom da su eticki
kodeksi doneseni u raznim profesionalnim djeltanostima trebamo razlikovati :medicinsku etiku, etiku naucnog rada, poslovnu etiku,novinarsku
etiku, ekolosku etiku, etiku rada itd.
44. Izvori morala?
Buduci da je etika u svom izvornom helenskom odredjenju samu sebe uspostavljala i shvatala kao filozofiju o pojedinacnom slobodnom
djelatnom karakteru covjeka , njezino vodece pitanje o izvoru ili porijeklu tj principu moralnosti na eksplicitan ili inplicitan nacin postavljeno je
kao pitanje o slobodi. Najsiri kontekst pitanja odnosi se na mogucnost promisljanja slobode kao izvornog nacina covjekovog bitka. Suzeniji
kontekst odnosi se na pitanja o covjekovoj slobodi u djelanju , o djelatnoj ili prakticnoj slobodi a najuzi eticki kontekst oblikovan je u pitanju o
etickom aspektu slobode odnosno o moralnoj slobodi.
45.Sta su vrline a sta poroci?
Pojam moralne vrline oznacava konkretizaciju opsteg pojma dobra kao svrhe.
Za Sokrata dva su stava odlucujuca za shvatanje vrline:
Vrlina je znanje. (covjek ne moze postici vrlinu ukoliko ne zna sta je vrlina)
Vrlina je jedna i jedinstvena. (vrlina mora biti jedno i jedinstveno znanje svrhe)
Sokratovo ucenje dalje razvija Platon koji zastupa ideju da se poredak vrlina u ljudskoj dusi poklapa s poretkomsocijalnih vrlina u idealno
uredjenom poretku polisa.Vrline tri djela duse (cija su sjedista glava, grudi i stomak) su mudrost , hrabrost i umjerenost a njihov sklad ostvaruje
najvisu vrlinu pravednosti. Vrline tri staleza idealnog polisa (filozofi-kraljevi,cuvari i proizvodjaci) takodje su mudrost, hrabrost i umjerenost, a
njihov sklad cini vrlinu pravednosti.
Aristotel djeli sve vrline na :
dianoeticke(spoznavalacke,logicke, a one su mudrost, rasudnost i razboritost) i
eticke (ili moralne, tj. vrline karaktera)
Vrline karaktera nastaju uskladjivanjem uma zudnje (zelje, htjenja). Njihov sklad uspostavlja u covjeku moc razboritosti, koja je odlucujuca za
dobro ljudsko djelanje i postizanje svih vrlina.
U hriscanskoj tradiciji prozimace se platonicko ucenje o cetri slozene vrline sa specificno hriscanskim ucenjem o tri funadmentalne hriscanske
vrline (vjera,ljubav i nada).
U novovjekovnoj etici pojavljuju se vrlo razlicita shvatanja vrline a njcesce se prvom covjekovom vrlinom smatra covjekov napor za
samoodrzanjem.
Pojam moralnog poroka najcesce se odredjuje kao pojam koji je suprotan pojmu vrline.
Za Platona porok potice od unutrasnjeg nesklada dijelova duse. Tako nasuprot njegovom ucenju o cetri vrline nastaje ucenje o ctri poroka
(nerazboritost, neusmjerenost,plasljivost i nepravednost).
Za Aristotela porok je ono sto narusava mjeru i sredinu, bilo kao pretjeranost bilo kao nedostatak.
Sto se tice hriscanske teologije, Stari zavjet donosi cuvenih deset bozijih zapovijesti koji mozemo shvatiti i kao katalog osnovnih ljudskih
poroka. U Srednjem vijeku ucvrstilo se ucenje o sedam smrtnih grijehova (osionost, pohlepa, mlitavost, gnjev, pohlepa za uzivanjem, zavist i
skrtost). S Novim vijekom opada intenzitet teoloskih i etickih osuda ljudskih poroka.
46. U cemu se sastoji moralna krivica?

Pojam krivice izvodi se iz eksplicito ili implicitno pretpostavljene pripisivosti odgovornosti tj imputacije. Naime naprije se smatralo da ljudski
prestupi i krivice dolaze od nesavrsenosti ljudske prirode ali i od namjernih voljnih radnji ljudi.
Aristotel je prvi koji u problem krivice unosi znacajno razlikovanje izmedju: nesretnih slucajeva,pogresaka i prestupa. U nesrecne slucajeva
spada sve sto se dogadja bez umisljaja ili zle namjere;u pogreske ide sve sto se desava ne bez namjere, ali mu porocnost nije uzrok; dok mu u
nepravedna djela spadaju smisljeni i porocnoscu pokrenuti poduhvati.Razvoj pravne svijesti u rimu omogucio je da se postavlja jasna razlika
izmedju namjernog krsenja zakona (culpa) i nenamjerne pogreske (error).
Kant pojam moralne krivice odredjuje kao cinjenje manje od onoga sto moralni zakon zahtjeva , iako i on razlikuje nehoticnu i hotimicnu
krivicu.
Hegele je smatrao da covjek, zato sto jeste covjek izvorno nosi u sebi vlastitu krivost kao imputabilnost. Moci biti kriv- to pripada casti i
dostojanstvu ljudskog bica, jer ne-krivnost pripada bicima koja su bez samosvijesti(zivotinjama, djeci i ludacima).
47.Tolerancija pravednosti i milosrdja?
Francuski filozof Volter, napisao je knjigu Rasprava o toleranciji, gdje ustaje u odbranu dobrih ljudi koji su optuzeni , osudjeni i propali samo
zato sto su bili druge vjere.On se tu bavi paradoksalnim problemom-da li treba biti tolerantan prema ne toleranciji.
On istice da bi manje svadja, manje rasprava donjelo i manje nevolja. Da covjek ako zeli da bude srecan na ovom ili onom svijetu mora da bude
pravedan i milostiv.Mora na sve ljude da gleda kao na svoju bracu ako je pravi hriscanin.
Takodje naglasava da bi postojalo ogovaranje, nije potrebno da neko zaista ucini zlodjelo. Dovoljno je nekome pripisati neko djelo ili propust da
bi se ta osoba smatrala odbojnom ili manje dostojanstvenom za drustveno povjerenje. Kleveta je uvijek kada tendencija upotrebljenih rijeci ,
znakova ili predstava zeli da izazove odbojnost,podsmjeh ili prezir javnosti prema pojedincu.
48.Ogovaranje kao napad na ljude?
Tolerancija se odnosi na citav kompleks pitanjaodnosa medju ljudima. Kao vrijednost ona pokusava da savlada razne negativne vrste ljudskog
misljenja i postupanjazahtjevajuci izgradnju dobre volje koja bi omogucila miran zivot i napredak ljudi i covjecanstva. Svjetska godina
tolerancije prije nekoliko godina bila je povod da UNESKO objavi knjigu Tolerancija(1996) sa podnaslovom "Kultura mira, u kojoj je iskaz
cuvenog naucnika i pedagoga iz venecuele Andresa Beloa jedan od priloga o pravom humanistickom sirokom znacenju tolerancije:
Za slobodu nista nije stetnije nego da joj se daju dozvole i nista nije stetnije za slobodnu diskusiju o javnim akcijama i poslovima nego divlji
napad na ugled pojedinca...
Da li dobar glas treba da bude manje sveto posrednistvo od materijalnih dobara? Da li udarci usmjereni na ugled prave manje bolne rane?