IMANUEL KANT- ETIKA UTEMELJENOST KATEGORIKOG IMEPERATIVA U

LJUDSKOM UMU
Utemeljenost moralnog djelovanja u umu
- Dvije stvari ispunjavaju duu uvijek novim i sve veim divljenjem i
strahopotovanjem to se vie i ustrajnjije razmiljanje bavi njima:
zvjezdano nebo nada mnom i moralni zakon u meni.
Kant je glorifikovao moralni zakon i moralnu dunost
Moralni zakon utemeljen je u svakom ovjeku kao apriori sud o onome to je
ispravno i poeljno, i to je glas savjesti, a slobodna volja nam daje mogunost
izbora.
Kant tvrdi da postoje nuni, univerzalni i apsolutno vaei principi utkani u
samom ljudskom umu.
-

Na ovaj nain je htio da prevlada skepticizam.

Dakle, prevladaemo relativizam i skepticizam u naem ponaanju i
odluivanju ukoliko se budemo rukovodili apriornim zahtjevima naeg uma, a
ne stvarima i predstvama o iskustvenim vrijednostima.
Na ovaj nain Kant jo jednom apostrofira isti ljudski um koji je utemeljen na
o iskustvu nezavisnim, apriornim, objektivno vrijednim i nunim
uslovima nae spoznaje
Oblici opaanja su prostor i vrijeme, jer u njima opaamo pojave stvari ali ne
i sutinu istih.
Oblici miljenja su kategorije i ima ih dvanaest a sutinski se vezuju za
anlitike i sintetike sudove. Pomou kojih otkrivamo uzrono posljedine
veze i tako shvatamo sutinu pojava i stvari.
Sva saznanja poinju na iskustvu ali nisu sva iz iskustva .
Upravo moralno djelovanje najbolje pokazuje o iskustvu nezavino saznanje
nemoralno djelovanje izaziva griu savjesti.
Hipotetiki i kategoriki imperativi
Hipotetiki upuuje na dobro djelovanje kao sredstvo za neto drugo.
Ne treba da laem ako hou da ostanem astan
Kategoriki imperativ nema uslova i on upuuje na dobro samo po sebi.
ne treba da laem makar mi la ne nanijela ni najmanju tetu.
1.Radi uvijek tako da maksima tvoje volje moe vaiti kao opti zakon

2. Radi tako da ovjenost u tvojoj osobi i u osobi svakog drugog ovjeka

uzima kao svrhu a nikada samo kao sredstvo
Dobra volja i dunost
- U moralnom postupanju bitna je dobra volja.
- Dobra volja jeste dobro bez ogranienja ne po htjenju nego po dunosti.
- ovjek je duan da snagom dobre volje djeluje uvijek prema savjesti.
- Dobra volja jeste ispunjenje dunosti.
- Dunost je da se postupa prema zakonu, a u moralnom djelovanju to je
prema glasu savjesti i uma.
Kantova etika jeste etika primata norme.
moralno dobro jeste ono djelovanje koje je nastalo iz osjeanja potovanja
prema unutranjim zahtjevima uma
initi dobro gdje se moe jeste dunost.
Slobodna volja
ovjekova sloboda se sastoji iz dvije komponente:
Iz nezavisnosti od prirodnog (nagonskog) determinizma .
Iz mogunosti odreivanja sopstvenim umnim principima.
ovjekova sloboda je samozakonitost odnosno autonomnost ovjeka kao
umnog bia.
Stvar je slobodne volje da li emo se opredjeliti da postupamo moralno
(prema dunosti koja je utkana u umu kroz savjest o ispravnosti naih
postupaka) ili nemoralno.
Slobodna volja nas ne oslobaa odgovornosti ni prema zakonu ni prema
samima sebi kao umnim biima.
Slobodna volja u izboru naeg djelanja moe postati istinska sloboda koja se
manifestuje u unutranjem zadovoljstvu i srei ili na usud da se osjeamo
zatonenicima nae tjela i uma.
ZAKLJUAK
1.
2.

Transcedentalnost praktinog uma zasnovana je u moralnom postupanju.

To nam pokazuje nae unutranje bie da moralno djelujemo nezavisno od
iskustva.
Moralno djelovanje je dokaz da sva naa znanja poinju sa iskustvom ali nisu
saznanja iz iskustva.
Slobodna volja nam daje mogunost da postupamo prema dunosti odnosno
prema usaglaenosti sa naim unutranjim biem.
Dunost je ovjeka kao umnog bia da postupa prema svojoj savjesti jer se
time postie srea i zadovoljstvo