UNIVERZITET U TUZLI

FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK: Filozofija-Sociologija

SEMINARSKI RAD
MORALNE I VRIJEDNOSNE NORME

Mentor:

Student:

Prof.dr. efket Krci

Mirha Dini

Tuzla, decembar 2015 god

SADRAJ

1.UVOD
Etika je u poetku bila stopljena s filozofijom i pravom i imala je karakter praktinog moralnog
uenja koje pripoveda telesnu i psihiku higijenu ivota. Njen poloaj se izvodio neposredno iz
prirode kosmosa (shvaenog kao red i harmonija, neto lepo, sreeno, skladno, nakit, za razliku
od haosa). Tek Aristotel je izdvojio etiku kao posebnu disciplinu. On je uveo i sam termin
(Nikomahova etika", Eudemova etika") i svrstao je etiku izmeu uenja o dui (psihologija) i
uenja o dravi (politika): oslanjajui se na prvo, ona slui drugom. Cilj etike je stvaranje
estitog graanina drave. Mada je za Aristotela uenje o vrlinama kao moralnim svojstvima
linosti centralni deo etike, u njegovom sistemu dola su do izraaja i neka vena pitanja etike
kao to su ona o prirodi i izvoru morala, o slobodi volje i osnovama moralnog postupka, o smislu
ivota i vrhovnom dobru, pravednosti.
Oito je na mnogim podrujima da je za ovjeka i ovjeanstvo u cjelini danas vano
pitanje:kako ivjeti,kako vladati i kako djelovati?Odgovor na postavljeno pitanje ne bih trebali
traiti

prema

nekoj

abloni,niti

tek

prema

nekom

paramatsko-socijalno-drutvenom

pravilniku,nego prema ljudskom etosu,prema ljudskim vrijednostima i normama. Danas postaje

sve jasnije da moralno djelovanje nije samo potrebno,nego da je ono uope temelj ljudskog
ivota.
Mnogi su etiari dananjice svjesni da je moral evolutivno dogaanje povjesnog iskustva
ovjeanstva sa samim sobom. Pozornost,poticanje ili gaenje ovjeka i njegova dostojanstva je
odluujua norma za etiku odnosno moralnu ispravnost ili neispravnost ljudskog djelovanja.
Norme ovjeka omoguuju(ili trebaju omoguiti) da moe ljudski ivjeti.
LJUDSKI IVJETI-sredinji pojam svakog morala-zahtjeva da se dostigne smisleni optimum
razvijanja vlastitog emocionalnog,socijalnog,duhovnog,kulturnog ivota,koji bez sumnje ima
socijalne posljedice. Tako je moral i sveopa kulturna znanost ali i teorija drutva.
Filozofija je morala u posljednje vrijeme i na tom podruju nainila veliki preokret.

2.TA JE MORAL?
Moralne norme postoje od samog poetka organizacije drutvenog ivota. Da bi jedna drutvena
zajednica opstala, potrebno je da postoje odreena pravila, principi, standardi i norme koji
reguliu meusobne odnose meu ljudima. Moral je regulator meuljudskih odnosa u cilju
ostvarenja opteg dobra.
Moral dolazi od latinske rei mos, mores, koja oznaava obiaj ili zakon

ud, miljenje,

vladanje. Moral je regulativna ideja koja utie na savest, ponaanje i karakter pojedinaca, grupa i
drutava. Izraava se u atributima dobro i zlo. Oblici ispoljavanja morala su moralne kategorije
moralni sudovi, moralno ponaanje, karakter, savest, dunost, pravilo i vrednosti.
Pod pojmom "moral" najee se podrazumeva sistem normi ili pravila ljudskog ponaanja.
Moral predstavlja sistem moralnih pravila, skup normi koje odreuju ovekovo ponaanje u
drutvu i to prema drutvu u celini, prema drugim lanovima drutva i prema samom sebi.
Odnosno, moral je skup obiaja, navika, normi ili pravila ponaanja kojima se ljudi rukovode u
svojim postupcima.
Kao skup pravila ponaanja, moral se zasniva na normama o dobru i zlu, a manifestuje se u
vrijednosnom procenjivanju ljudskih postupaka, u smislu koje je ponaanje dostojno ovjeka a
koje nije, koje je vrijedno a koje se moe oznaiti kao bezvrijedno, koje se odobrava a koje se
osuuje. U skladu sa moralnim normama, a u sklopu sloene komunikacije koja se odvija u
drutvu, ljudi formiraju svoje linosti, karaktere i osobine, usmjeravaju svoju motivaciju i
djelovanje, vrjednuju i sude i sebi i drugima.
ovek ne moe da ini ono to eli, ukoliko eli ono to eli (openhauer)
"Ja, ovakav kakav jesam, s tugom pozdravljam moje Ja kakav bi trebao biti" (Oskar Vajld)
Moral (udoree, udorednost) u najirem je smislu oblik drutvene svijesti, skup nepisanih
pravila, obiaja, navika i normi koji su prihvaeni u ivotu neke zajednice. Moral odreuje kako
ljudsko djelovanje treba biti, a pripadnici zajednice prihvaaju te principe kao doline i
podvrgavaju im se, na taj nain regulirajui meuljudske odnose. Moralna pravila nisu apsolutno
vaea, ve se razlikuju i vremenski i prostorno. Utoliko je pojam morala blizak pojmu etosa. Za
2

razliku od pozitivnih zakona, moralna pravila - kada su prekrena - ne donose politike ili
ekonomske sankcije. Kao sankcije nemoralnog ponaanja javljaju se grinja savjesti, prijekor ili
bojkot okoline. U filozofskom znaenju, pojam morala (ili moralne filozofije) istoznaan je s
praktikom filozofskom disciplinom etikom. Glavne su teme moralne filozofije ili etike dobro,
ispravno djelovanje, udoredan ivot.
Moralna norma nastala je veoma davno, jo u prvobitnoj zajednici.Tokom svoje evolucije ovek
je, najpre, iveo u malim grupama. Boravei i ivei u grupi, prvobitni ovek je neminovno sebi
postavljao dva pitanja: kakav treba da budem ja, da bi drugi ljudi i ja bili sreni i kakvi treba da
su drugi, da bih ja bio srean i da bi moja srea uopte bila mogua? Na osnovu takvih
razmiljanja formirana su pravila ljudskog ponaanja, nastala je filozofska disciplina-etika, koja
izuava smisao i sutinu ljudskog bitisanja, smisao kodifikacije normi ponaanja da bi ljudi, pre
svega bili sreni.
Moral je objektivna drutvena pojava koju konstituie, prvo, skup pravila (normi, mJerila) koja
reguliu ponaanje lanova jedne drutvene zajednice; drugo, skup stvarnih navika ponaanja.
Znaajno je istai da te norme, naela ili pravila ponaanja uvijek podrazumjevaju regulisanje
meuljudskih odnosa, dakle odnosa ljudi izmeu sebe kao i odnosa jedinke prema drutvu.1
Moral se manifestuje u vrijdnosnom procenjivanju ljudskih postupaka i htjnja kao pozitivno ili
negativno vrijednih. Moralni sud ili ocjena odnosi se na neki postupak, rasuivanje, dranje,
ponaanje ili karakter nekog oveka ili nas samih. Objekat moralne ocjene je uvijek samo ovjek.
Po Sigmundu Frojdu, norme koje drutvo definie, posebno one kojima se odreena ponaanja
zabranjuju, linost samo djelimino usvaja, pa tako ne mogu ni postati dio unutranje strukture
linosti. Frojd tvrdi, imajui u vidu nagonsku, impulsivnu stranu ljudske prirode, da je potpuna
harmonizacija moralne svesti, kao oblika drutvene cenzure, i svesti pojedinca gotovo
nedostina.
Moemo da tvrdimo, uvaavajui znaajna miljenja u ovoj oblasti, da je poreklo morala ljudsko,
da se moe nai u ljudskom drutvu, u samom ovjeku. Jer, ivjei u drutvu, ivjei sa drugim
1M. ANDEVSKI, Mogunosti i graniceuenjazaodrivirazvoj, u: V.UZELAC, L. VUJI-I (ur.),

Cjeloivotnouenjezaodrivirazvoj, Rijeka, Sveuilite u Rijeci, Uiteljskifakultet u Rijeci, 2008, 249-225.

ljudima, stvarane su razne vrste normi koje su regulisale odnose tog zajednikog ivljenja.
ovjek kao slobodno, (samo)svjesno, stvaralako i odgovorno bie, stvara moral kao tvorevinu
koja slui ouvanju njegovog ljudskog identiteta.
Pod pojmom "moral" najee se podrazumeva sistem normi ili pravila ljudskog ponaanja.
Moral predstavlja sistem moralnih pravila, skup normi koje odreuju ovekovo ponaanje u
drutvu i to prema drutvu u celini, prema drugim lanovima drutva i prema samom sebi.
Odnosno, moral je skup obiaja, navika, normi ili pravila ponaanja kojima se ljudi rukovode u
svojim postupcima.
ovjek je razumsko,intelektualno ali i moralno bie-homo sapiens i homo moralis. Putem
intelekta sponzanje svijet oko sebe,prilagoava ga sebi i svojim potrebama ali moralne
vrijednosti mu pomau i omoguavaju razlikovati dobro od zla to je temeljna pretpostavka
postojanja ovjeka,pretpostavka oovjeenja.Obiaj je najstarija forma regulisanja drutvenih
odnosa i ponaanja. U poetnim fazama razvoja ljudskog drutva, stihijski su nastala brojna
pravila kojima su regulisana najraznovrsnija ljudska ponaanja. Jednom ustaljena pravila
vremenom okarakterie odsustvo svesti o njihovoj svrsi i razlozima zbog kojih postoje. Stihijski
nastala obiajna pravila vezana su za animizam, kult i magiju. Nastaju iz potrebe da se ovlada
prirodom i drutvenim procesima. Zato je obiaj u svojoj osnovi navika ili praksa koja se formira
i postoji kao rezultat trajne predstave. Brojni obiaji vremenom prerastaju u moralne norme.
Upravo zbog toga, postoji opravdanje za tvrdnju da se poreklo morala moe nai u obiajima.
injenica je da regulisanje ponaanja ljudi ne moe biti preputeno stihiji, dobroj volji
pojedinaca ili tenji javnog mnjenja da regulie kolektivnu svest.
Drugim reima, ukupnost drutvenih odnosa mora regulisati neka organizovana snaga, neki
organ koji ima sredstva da obezbedi nesmetano odvijanje i funkcionisanje istih.
Drava odreuje drutvene norme koje se oznaavaju kao pravno-politike norme. Dalje, pravo
predstavlja sistem drutvenih normi, drutvenih propisa ije nepotovanje sankcionie drava.
Pravo i moral se sadrinski razlikuju, ali se u izvesnoj meri i dodiruju. Razlikovanje prava i
morala je najvidljivije u odnosu na sankciju. Naime, sankcija za prekraj moralnih normi se
4

uglavnom izraava kao spontana reakcija drutva (ue ili ire sredine), u nekim varijantama
predviala je i iskljuenje iz drutva, to se ipak razlikuje od organizovane prinude od strane
drave radi sprovodjenja pravnih normi. Isto tako, moralna dunost i pravna obaveza nisu uvek u
skladu jer odreena pravna radnja moe svoj izvor da pronadje u motivima koji su ak
nemoralni, a da sa pravnog stanovita ipak bude ispravna. Medjutim, pravo u odreenim
situacijama moe da bude na ak i viem etikom nivou u odnosu na odreeni moralni sistem.
Osnovna karakteristika moralnih normi je njihova obaveznost. Obaveznost je karakteristika i
pravnih i obiajnih normi. Moralna obaveznost je dvostruka, to znai da je moral obavezujui i
drutveno (spolja) i individualno (unutra), za razliku od pravne i obiajne obaveznosti koja je
iskljuivo drutvena (jednostruka). Takodje, kao jedna od bitnijih karakteristika morala, navodi
se i trenutanost - obaveza pojedinca da moralno postupi, gotovo po automatizmu, kada se nadje
u odreenoj moralnoj situaciji. Pominju se i bezuslovnost, nametnutost i sl.
Da bi ovjek kao praktino bie usvojio moralne norme i po njima se ponaao, da bi formirao
vrijednosno-normativni odnos prema sebi, ali i prema drugim ljudima, mora da donese
odgovarajui moralni sud. Moralni sud je sud o vlastitom ponaanju, ponaanju drugih ljudi,
drugih drutvenih grupa i to u odnosu na moralnu normu. Sud moe biti pozitivan ili negativan.
U sluaju da moralna norma bude prekrena, odreeno ponaanje uslovilo negativan sud, slijedi
moralna sankcija. Moralna sankcija moe biti individualna (unutranja, npr. gria savesti) i
drutvena (spoljanja, npr. prezir, pa ak i iskljuenje iz drutva).

3.POJAM MORALNE NORME

Kako o ostalim etikim pojmovima,tako je i pojmu moralnih normi postoje razliita
shvaanja.Nema nijednog pravca ili etiara koji bi se sloio sa svojim prethodnikom.Na pitanje
izvora i temelja moralnih normi iskazuju se ogromne razlike izmeu etikog i religijskog
miljenja.Prvo izvor moralnih normi trai se u ovjeku i prirodi njegovog bia,a drugo izvan
njega.Predstavnici oba miljenja inzistiraju na tome da se ovjek ponaa u skladu sa
moralnim,odnosno religijskim normama.Unutar etikih nazora postoje neusaglaena stajalita,to
se ne bih moglo rei za religijska miljenja.Naime,prestavnici islamske,kranske i idovske
misli slau se u konstataciji da nema moralnog i moralnih normi bez religije.Drugim rijesima,po
njima moral se ne moe zamisliti bez religije.
Historiju etike misli prate mnoge rasrave i sporovi o problemu moralnih normi.Uostalom,pred
etiku misao uvijek se postavljalo temeljno pitanje da li sve mogunosti koje se ovjeku
otkrivaju treba smatrati moralnim? S obzirom na ovo,postoje razliiti odgvori.ovjeku se moe
pruiti mogunost da neto spozna u drutvu,da ostvari neki interes,korist,postigne sreu u ivotu
itd,to se ne moe smatrati moralnim mogunostima.One se bitno razlikuju od svega
nabrojanog,jer se u moralnim mogunostima pretpostavljaju mogunosti slobode za ljudsko
djelovanje.2
ta predstavlja moralna norma? Pod pojmom moralne norme treba podrazumjevati kriterij ili
mjerilo na temelju ega ovjek slobdno djeluje,prosuuje i vrednuje.Tim normama ili
mjerilima,bez obzira na koju se vrstu djelatnosti odnose,utvruju naini uvaavanja i
vaenja,ispoljavanja i prezentiranja vrijednosti,a s obzirom na njihov karakter,pozitivni i
negativni,odobravanje ili neodobravanje ili zabrana i osuda.3
Mislioci su razliito objanjavali sutinu moralnih normi.Oni ovom pitanju pristupaju ovisno od
vrhovnog principa moralnosti.Za ovo se moe navesti primjer stoikog uenja.Njihov Mudrac
2Dr.Muslija Muhovi,Uvod u etiku,Sarajevo,2005,str.255
3Rasim Muminovi,Ethos i ljudsko bivstovanje,Veselin Maslea,Sarajevo
1989,str.145
6

moralnu normu ostvaruje tako to se izdie iznad promjena spoljneg svijeta i uspostavlja
ataraksiju ili duevni mir. Moralne norme prema gornoj odredbi se ne mogu izvoditi iz
empirijskih injenica.
4.POJMOVNO ODREENJE : MORAL I ETIKA
MORAL je rije koja dolazi iz latinskog jezika, (od imenice mos, moris) i ima potpuno isto
znaenje kao i helenska rije ethos: obiaj, ponaanje, vladanje, ud.Etika i moral su etimoloki
i semantiki isti termini i zato doputaju sinonimnu upotrebu.Sinonimi su s vremenom postali
konkurenti, rivali i alosemi. Govornici su im poeli pridavati raznolika znaenja, izvodei
suptilne, sekundarne razlike.
ETIKA je nastala na helenskom govornom podruju. Zagovarali su je najvei grki filozofi:
Sokrat, Platon i Aristotel. Za Grke je glavni kriterijum vrjednovanja bio raz/um. Stoga je njihova
etika zapravo grana filozofije, odnosno filozofska etika koja rijetko trai uporite na religioznom
terenu. Ona jeracionalistika, vie teorijska nego praktina, vie optativna nego normativna. Etici
se pridaje znaenje profane i racionalne discipline, dok se moralu pridaje znaenje vjerske i
religiozne nauke o ljudskom ponaanju.
Termin i pojam morala su plod rimske kulture, afirmisani u vrijme prihvatanja hrianastva.
Stoga su latinski hranski moralisti - uz raz/um kao potpuno valjan kriterijum moralnosti - uzeli
za svoje etiko uporit i objavu Boju, odnosno vjeru. Izvor etike su traili ne samo u ljudskom
razumu, ve i u volji Boga, koji je apsoluto Dobro. Pored filozofske etike oni su njegovali i
teoloku etiku ili moral, sagledavajui metafizika naela u njihovoj religioznoj dimenziji.

5. KRATKA HISTORIJA MORALA

PITAGORA (6.v.p.n.e.) je zaetnik jednog od prvih moralnih uenja. Vjerujui da intelektualna
priroda ovjeka treba da uzme prevlast nad ulnim i senzualnim u ovjeku, Pitagora pripovjeda
moralni ivot koji znai posveivanje mentalnoj disciplini, a

koja nalae jednostavnost u

vladanju, govoru, odjevanju, ishrani.

SOFISTI ( 5. v. p..e.), poznati po razvijanju retorike i logike, ali i po prvim graanskim
skandalima, iskazali su skepticizam u pogledu postojanja moralnih naela koja imaju apsolutno
vaenje. PROTAGORA jesmatrao da je ljudsko suenje uvijek subjektivno i da je stoga valjano
samo za pojedinca. Ekstremna posljedica je sofistiko tvrenje da nita ne postoji i zato, ako ne
postoji nita ovek ne moe da sazna to nita, a ako ne moe da sazna, onda ne moe ni da ga
prenese drugima.
SOKRAT, jedan od najeih duhovnih neprijatelja sofista, u dijalogu sa svojim uenikom
Platonom, razvija uenje po kome je znanje osnovna moralna vrlina, a neznanje osnovno zlo.
Tako, samo znanje i uenje vodi ljudsko bie do morala.
CINICI razvijaju posebnu doktrinu prema kojoj je sutina vrline i jedino dobro koje se moe
saznati - samokontrola. Odbacivali su princip zadovoljstva kao princip ponaanja i propovedali
ponos (dostojanstvo) kao osnovni vodi vladanja, ukljuujui ponos u pojavljivanju. Vidim tvoj
ponos kroz otvor na tvojoj kloaki, bio je jedan od ironinih Sokratovih odgovora cinicima.
EPIKUREJCI ( 4. i 3. vek p.n.e.) razvijaju uenje po kome je zadvoljstvo, posebno intelektualno
zadovoljstvo vrhovno moralno dobro. ARISTUPUS iz Sirene, oglasio se prvim hednonistikim
uenjem o moralu, propovjedajui zadovoljstvo kao vrhovno dobro u ivotu. Nijedno dobro
nema prevlast nad drugim, samo postoje razlike u stepenu i trajanju zadovoljstva.
PLATON (4.v.p.n.e.) zagovara uenje po kome je dobro esencijalni element ivota. Zlo ne
postoji po sebi, ve predstavlja nesavrenu refleksiju realnog dobra. Ontoloko dobro pojavljuje
se u oveku kao vrlina.U Dialogues Platon pie da se ljudska dua sastoji od tri elementa:
8

intelekta, volje i emocija, i svaka od njih ima posebnu ulogu u produkciji vrline. Vrlina intelekta
je mudrost ili samoznanje o okonanju ivota; vrlina volje je hrabrost, a vrlina emocija jeste
samo-kontrola. Apsolutna vrlina je pravda, koja se stie harmonizacijom posebnih vrlina.

ARISTOTEL, Platonov uenik, u kasnim decenijama 4. veka p.n.e. objavljuje prvu ETIKU, u
kojoj raspravlja o srei kao vrhovnom dobru i istie princip umjerenosti. Srea proistie iz
osnovnih atrubuta ljudske prirode, iz razuma koji funkcionie u skladu sa ljudskim moima. Da
bi dostigao sreu, ovjek mora da razvije dve vrste navika: prvo, stalnu mentalnu aktivnost koja
proizvodi znanje i vodi do kontemplacije, i drugo praktine aktivnsti koje proizvode hrabrost.
Govorei o prinipu zlatne sredine ili umjerenosti koja predstavlja vodilju u moralnom ivotu,
istie se da, u cjelini, umjerenost znai odricanje od ekstrema, obilja i oskudnosti.
STOICI razvijaju svoje uenje ( 3.vek p.n.e.) u vrijeme raanja Rimske imperije i zalaska
Helenske kulture. ZENON u Grkoj i CICERON i MARKO AURELIJE u Rimu pripovjedaju
osnovni moralni princip ivjeti u skladu sa prirodom, jer priroda je ureena i mudra, zato se
treba odupreti hrabro svim spolanjim iskuenjima i tekoama.
HRIANSKA ETIKA obiljeava srednjevjekovnu etiku misao. ovek je bie koje potpuno
zavisi od milosti boje, a koja pripovjeda osnovni moralni princip vladanjaini drugome ono
to eli da on tebi ini. Vjera u intelektualnu mo ovjeka, zamenjuje se religijskom vjerom u
Boga. SVETI AUGUSTIN (13.vek) osniva teoloke doktrine o moralu kao posebne moralne
vrijednosti ili vrline vidi: odricanje, vjerovanje, milosre, oprost i neerotsku ljubav. Ideja grijeha,
praroditeljskog zgrijeenja, strah o boje kazne i uskraivanje rajskog ivota
RENESANSA je epoha u kojoj se grubo naputaju moralni kodeksi hrianstva. Obnavljaju se
helenske ideje o moralu, a princip zadovoljstva postaje dominantni moralni vodi.
REFORMIZAM, koji poinje sa Kalvinom u Francuskoj (17.vek) unosi puritanske principe
svjetovnog ivota kao vrhunsko moralno dobro. Kontemplacija se ocjenjuje kao lijenjost duha, a
bijeda tumai

kao boja kazna. Indivudalna odgovornost postaje znaajnija kategorija, od

prihvatanja i poslunosti, a prihvatanje dunosti i obaveza naelo vladanja.

TOMAS HOBS ( Leviatan, 1651) u raspravu o moralu ukljuuje kao najvanija pitanja, problem
organizacije drutva i politike moi. Prirodno stanje drave, prije organizacije drutvenog
ivota, jeste stanje opteg rata u kome se svako bori protiv svakog, a pojedinac postaje sebian,
zao i brutalan. Stroga drava i dobri drutveni ugovri potrebni su da bi se obuzdala ovakva zla
priroda ovjeka.
SPINOZA (Etika, 1677) je u svom etikom uenju isticao da su sa aspekta vjenosti, sve stvari
moralno neutralne i samo ljudske potrebe ili interesi odreuju granice dobra i zla. Intelektualna
ljubav za Boga, koja promovie moralno naelo da ono to je dobro za mene treba da postane
opte dobro, jeste posebna mo koja nadilazi moi razuma.
ENGLESKI UTOPISTI u okviru teorija o drutvu nuno se dotiu uenja o moralu. ADAM
SMIT (Teorija o moralnim sentimentima, 1759) subjektivni etiki sisttem u kome se tvrdi da je
dobro ono to proizvodi oseanje zadovoljstva i ravo ono to proizvodi osjeanje bola.
PROSVETITELJSTVO u Francuskoj nie na temelju otre kritike novog industrijskog drutvo.
ovjek je po prirodi dobar, i samo je rava sredina ta koja kvari humanu prirodu oveka, biljei
AN AK RUSO (Drutveni ugovor, 1762). Temelji erozije morala prepoznati su u drutvenim
temeljima.

NjEMAKA KLASINA FILOZOFIJA daje najznaajnije doprinose filozofiji morala.

IMANUEL KANT (Principi moralnog suenja,1785) uvodi kategoriki imperativ, kao vrhovni
princip na kome se temelji moral. Prema Kantu, bez obzira kako ovjek deluje, ponaanje
ovjeka uvijek je odreeno sluajem i datim okolnostima: prema tome moralnost, se ne moe
procenjivati na osnovu posljedica koje jedan in proizvodi, ve samo na osnovu namjere. Samo
namjera se moe vrednovati kao ispravna i dobra. Kategoriki imperativ je princip koji je po sebi
ispravan i dobar, i zato namjera da se djela na odreeni nain mora da slijedi taj princip: Radi
tako da princip koji te vodi postane tvoja volja kao univerzalni zakon dobra.

10

6.POJMOVNO ODREENJE VRIJEDNOSTI

Vrijednosti osmiljavaju ljudski ivot.Unato tome nema opeprihvatljene definicije tog pojma.
One su definirane.4
Vrijednosti su organizirani skup opih uvjerenja,miljenja i stavova o tome ta je ispravno, dobro
i poeljno.
Rokeach ih smatra trajnim uvjerenjima da je neki poseban nain ponaanja ili konanog stanja
egzistencija

osobno

ili

socijalno

poeljniji

nego

neki

drugi

nain

ponanja.

Vrijednosti nam nisu uroene;usvajamo ih tijekom ivota,podlone su promjeni i nune za ivot

u drutvu,dio su naeg svijeta kvalitete i vezane su uz osobe,stvari i dogaaje. Fyffe ih
kategorizira kao moralne,obrazovne,estetske,socijalne,politike,religijske,itelektualne,kulturne,
ekonomske itd.,dok Hoper sve vrijednosti smatra moralnim.5
ovjek je razumsko,intelektualno ali i moralno bie-homo sapiensi homo moralis. Putem
intelekta sponzanje svijet oko sebe,prilagoava ga sebi i svojim potrebama ali moralne
vrijednosti mu pomau i omoguavaju razlikovati dobro od zla to je temeljna pretpostavka
postojanja ovjeka,pretpostavka oovjeenja.
Problem nastaje pri definiraju pojma DOBROG.U etici je vanije raspravljati kako dobro
definirati nego nabrajati ta je dobro.Ali dobro nema definiciju jer je jednostavno i ne sastoji
se iz dijelova. Ono je krajnji moralni pojam prema kojem se sve ostalo valja definirati.
Moralne vrijednosti smatramo najvie naravnim vrijednostima. ovjekova dobrota,istoa,
istinoljubivost,pravednost,estitost,poniznost,ine ga uistinu ljudskim biem koje nije odreeno
iskljuivo biolokim ili drutvenim pretpostavkama.Preduvijet razvijanja moralnih vrijednosti je
sloboda a iz nje proizilazi i odgovornost. Potovanje se smatra osnovom svih morlanih
4V.PAVLOVI,Vrednota u svijetu,Zagreb,Hrvatskofilozofsko drutvo,2007
5V.RAKI,S.VUKUI.Odgoj i obrazovanje za vrijednost,Drutvena istraivanja 19
(2010) str. 4-5,771-772
11

vrijednosti jer je ovjek bez potovanja nesposoban za podlaganje sebe ili za bilo kakvo
odricanje,pri emu je rob tatine,egoizma i poude.
Vrijednosti mladih vrlo su zanimljiv predmet istraivanja jer omoguuju stjecanje uvida u
(dis)kontinuitet novih generacija, a time i suvremenih drutava. 6Kod mladih proces socijalizacije
jo nije dovren te su vie izloeni razliitim utjecajima iz drutvene okoline nego starija
populacija. Time se prouavanjem mladih istodobno dobiva uvid u postojee procese i odnose u
nekom drutvu, ali otkrivaju i trendovi koji anticipiraju vjerojatna budua kretanja.Zanimljivi su
podaci istraivanja iz 1998. i 2006. godine16 koji ukazuju na to da je kod mladih, kod kojih je
izraenija socijalna odgovornost (mjerena slaganjem s tvrdnjama kao to je: Svatko bi trebao
posvetiti dio svoga vremena za dobrobit dru-tva u kojem ivi), izraenija konvencionalna i
samoostvarujua orijentacija, a manje izraena hedonistika orijentacija. 7Slino tomu, mladi, koji
za uspjeh u ivotu vanijim smatraju unutarnje imbenike uspjeha (npr. dobru naobrazba,
ambicioznost, sposobnost i naporan rad), vjerojatnije e veu vanost pridavati samoostvarujuoj
i konvencionalnoj orijentaciji, dok e mladih koji za uspjeh u ivotu veu vanost pridaju
vanjskim imbenicima uspjeha (npr. bogata obitelj, poznavanje pravih ljudi, politike veze) veu
vanost pridavati hedonistikoj vrijednosnoj orijentaciji. Takoer se hedonistika orijentacija
pokazala poveza-nom s nestrukturiranim i neorganiziranim provoenjem slobodnoga vremena,
odnosno smanjenim odgojnim djelovanjem unutar njega. Iako su u istraivanju mladima bile
ponuene i moralne vrijednosti, rezultati upuuju na to da ih mladi nisu prepoznali, a nisu izrazili
ni sklonost stilovima ivota koji proizlaze iz njih, odnosno rezultati istraivanja upuuju na
potrebu sustavnijega moral-nog odgoja mladih ljudi.
Glavni elementi za razumijevanje vrijednosti:
1.Poeljnost iji je izvor u ljudskim potrebama i zahtjevima socijalne okoline. Ona upuuje na
aspirativnu dimenziju, ali govori i o vanosti koja se pridaje nekim aspektima ivota.
2.

Stabilnost vrijednosti kao relativno trajne komponente ljudske svije-sti. To osigurava

nuan kontinuitet u razvoju pojedinca i drutva, kao i odravanje stabilnosti ponaanja u

6Rousseau, J. J., Emil ili O vaspitanju, Estetika, Valjevo Beograd 1989.
7Morin, E., Odgojzabudunost, Educa, Zagreb 2002. Str.188-191
12

razliitim situacijama. No vrijednosti nisu potpuno nepromjenjive jer, osim to ovise o

osobinama pojedin-ca, na njih utjee i drutvena okolina. Otuda, pod utjecajem promjena u
drutvu, moe doi i do promjena vanosti pojedinih vrijednosti, pa i cijelog sustava vrijednosti.
3.

Hijerarhijska organiziranost vrijednosti proizlazi iz razliite vanosti koja se pridaje

pojedinim vrijednostima. Pritom naglasak nije na razliko-vanju vrijednosti nieg i vieg reda,
nego na stupnjevima poeljnosti koji se pripisuju promatranim vrijednostima.
4.

Vrijednosti djeluju na ponaanje pojedinca i grupa razlog tome je taj to vrijednosti (uz

kognitivnu i afektivnu komponentu) sadre i bihevio-ralnu.

5.

Vrijednosti su plod interakcije individualnih, socijalnih i povijesnih im-benika a zbog

takve etiologije vrijednosni su prioriteti podloni pro-mjenama u vremenu i u prostoru.

Zato treba biti moralan? Ako sebinost prihvatimo kao univerzalni princip, svatko e slijediti
samo svoje vlastite impulse i sklonosti. Kad bi svatko slijedio samo svoje impulse i sklonosti, to
bi bilo svima tetno. Zbog toga moralni razlo-zi moraju biti superiorni obinim razlozima. Ako
netko prihvati princip za koji samo misli da je moralan, pravi moralni razlog mora postati
zainteresiran za samoga sebe. Moralnost je intrinzina vrijednost i mora proizai iz
ispravnoga djelovanja, a ne iz elje da se bude sretan ili da se ostvari kakva druga korist. Iz
etike perspektive djela moraju biti dobra zbog onoga to je ispravno, a ne zbog posljedica to
ih proizvode.8

8M. ITINSKI, Etikeimplikacijepsihodinamikihteorija, Nova prisutnost, 3 (2008) 323-336,

13

7.POJAM MORALNE VRIJEDNOSTI

Pojam vrijednosti ima pluralno znaenje.U svakodnevnom ivotu vrijednost se moe odnositi na
neto to je dobro,istinito,lijepo itd. Prvo i drugo ulaze u zonu etike,tree u zonu logike i etvrto
prpada zoni estetike.Treba imati na umu pojam vrijednosti predstavlja zajedniki imenitelj za sve
ono to ini sadraj i formu odeene djelatnosti.Vrijednost ini sastavni dio svih uenja koja
prethode aksiologiji,odnosno teoriji o vrijednostima.
Ona sva utemeljenja dobijaju sa Maxom Schelerom.Od posebne vanosti za gorenje pitanje je
Aristotelovo uenje,po kojem ovjek postie neku vrijednost zahvaljujui svojoj paktrinoj
mudrosti.Vrijednost podrazumjeva sposobnost djelovanja s pravilnim rasuivanjima o onome
to je za ovjeka dobro ili zlo. Ovo se odnosi na moralne vrijednosti.Gornjim se naglaava da je
pitanje moralnih vrijednosti bilo predmet rasprava etikih mislilaca.njihovo shvaanje moralnih
vrijednosti stoji u neposrednoj povezanosti sa njihovim vrhovnim principima na temelju kojih
objanjavaju i razumijevaju sutinu moralnog.
Vrijednosti mogu imati motivacije koje lee u temelju naeg djelovanja,oekivanja i nadanja
svega onog to doivljavamo,mislimo i odreujemo kao dobro/ravo,vrijedno/nevrijedno,
lijepo/runo, pravedno/nepravedno, slobodno/neslobodno itd.One predstavljaju proizvod
ovjekovog praktinog odnosa,odnosno praktinog djelovanja.bez razumijevanja njegove stvarne
sutine nije mogue razumjeti bit moralnih vrijednosti,koje su nezamislive bez slobodne
volje.Vrijednostima pripadaju kvalitet,pertinencija i ispunjenje.
Vrijednosti su pertinetne slobodi i zato to itendiraju slobodom htijenju,koje ukljuuje vrijednosti
onoga to hoe,a to indicira u njemu ne samo prisustvo pertinencije,nego i potrebe da bude
ispunjena.9
9Rasim Muminovi,Ethos i ljudsko bivstovanje,Veselin Maslea,Sarajevo
1989,str.252-253
14

Vano pitanje koje tangira etiko miljenje odnosi se na izvor moralnih vrijednosti.S obzirom na
to,nude se opreni odgovori.One imaju svoje mjesto u moralnom habitusu,tj,u dranju ili
ponaanju i djelovanju morlano razvijene linosti.Platon ce u svojoj teoriji o podjeli funkcija
lanova idelane drave smatrati da su moralne vrijednosti upravljaa i uvara drave da
obezbijede njenu harmoniju.
Potrebno je razlikovarti moralne od nemoralnih vrijednosti.Prve su izraz harmonije ili jedinstava
subjekta sa sobom,dok su druge izraz odsustva takvog jedinstva.Tom problemu panju
posvjeuju etike teorije i pravci,u kojima se nude kontradiktorna stajalita.
Moralne vrijednosti su utemljene na normama moralnog subjekta i njegovog habitusa.One se
odnose na to treba da bude a ne na ono to jeste.Pomou njih i preko njih se projektira svijest
o ljudskoj slobodi.One stoje u koliziji sa svim onim vrijednostima koje su utemljene na
pozitivnim ili pravnim normama.Za razliku od ovih,moralne vrijednosti se javljaju kao
autonomni ili slobodni projekti ili ideali.Ti projekti,koji su osnova humanuma,mogu se ozbiljiti
samo u granicama realnih mogunosti.10
Moralna linost je nosilac moralne vrijednosti,koja je najvia vrijednost.Scheler i Kant se otro
opiru svakom pokuaju izvoenja vrijednosti iz empirijskih,odnosno socijalnopsiholokih
karakteristika ovjeka,s tom razlikom to Kant moralne vrijednosti izvodi iz zahtjeva uma,jer je
on temelj svega moralnog,dok ih Scheler izvodi iz emocija koje,po njemu,imaju status apriornog.

10Dr.MuslijaMuhovi,Uvod u etiku,Sarajevo,2005,str.265
15

8.ZAKLJUAK
Za preivljavanje ovjeanstva vrijednosne promjene (posebice moralne vrijednosti) postaju
kritine jer o vrijednostima ovisi izbor ciljeva kojima ljudi tee, dok se obrazovanjem mladi
osposobljavaju za njihovo postizanje. Odgojna reforma mora pomoi preusmjeravanju razvoja,
buenju moralnosti drutva, dok obrazovna reforma treba poboljati osposobljenost ljudi za
ostvarivanje ciljeva razvoja. Opredijelimo li se za diskurs razvoja ovjeka umjesto diskursa
akademskih postignua, u sredite pozornosti stavljamo socijalni, emocionalni i metakognitivni
razvoj uenika, odgoj za vrijednosti istiui moralni odgoj (naravno, ne umanjujui vrijednost
znanja i kognitivne sfere razvoja uenika). Djeca i mladi se u svom razmiljanju intenzivnije
orijentiraju pravednom, potenom, iskrenom svijetu, nego odrasli: oni e oduevljeno prihvaati
nove vrijednosti i ideje, no istodobno su i oduevljeni potroai. Upravo na tom mjestu, tj. kod
mijenjanja potroakih navika i stvaranja novih vrijednosti, odgoj i obrazovanje trebaju poeti
djelovati.ovjek je razumsko,intelektualno ali i moralno bie-homo sapiens i homo moralis.
Putem intelekta sponzanje svijet oko sebe,prilagoava ga sebi i svojim potrebama ali moralne
vrijednosti mu pomau i omoguavaju razlikovati dobro od zla to je temeljna pretpostavka
postojanja ovjeka. Osnovna karakteristika moralnih normi je njihova obaveznost. Obaveznost
je karakteristika i pravnih i obiajnih normi. Moralna obaveznost je dvostruka, to znai da je
moral obavezujui i drutveno (spolja) i individualno (unutra), za razliku od pravne i obiajne
obaveznosti koja je iskljuivo drutvena (jednostruka). Takodje, kao jedna od bitnijih
karakteristika morala, navodi se i trenutanost - obaveza pojedinca da moralno postupi, gotovo
po automatizmu, kada se nadje u odreenoj moralnoj situaciji. Pominju se i bezuslovnost,
nametnutost i sl.Suvremeni potpuni ovjek mora naravno posjedovati osnovna znanja iz
podruja znanosti i tehnologije; razumjeti uzroke nastanka drutvenih i socijalnih kriza u sredini
u kojoj ivi; razumjeti vrijednosnu osnovu na kojoj poiva moderna civilizacija (zapadna se
drutva temelje na vrijednostima znanstveno-racionalistikog pristupa sadranim u djelima
16

Newtona, Bacona, Descartesa, prema kojima je ovjeanstvo odijeljeno i superiorno u odnosu na

ostatak ivota na Zemlji); shvatiti zato su i kada ljudi postali destruktivni; osvijestiti kako
drutvene strukture, religija, znanost, politika, tehnologija, kultura, patrijarhalni odnosi utjeu na
postojee stanje; biti svjestan postojanja drutvene i socijalne krize, utjecaja globalizacijskih
procesa, prihvatiti (i ivjeti!) moralne vrijednosti vrijednosti ljubavi, istinitosti, potenja,
slobode, jedinstva, tole-rancije, odgovornosti i potivanja ivota.
9.LITERATURA
M. ITINSKI, Etike implikacije psihodinamikih teorija, Nova prisutnost, 3 (2008) .
M. ANDEVSKI, Mogunosti i granice uenja za odrivi razvoj
V.PAVLOVI,Vrednota u svijetu,Zagreb,Hrvatsko filozofsko drutvo,2007.
Rousseau, J. J., Emil ili O vaspitanju, Estetika, Valjevo Beograd 1989.
Jodl, F., Istorija etike kao filozofske nauke I-II. Veselin Maslea, Sarajevo 1975.
Spinoza, B. de, Etika. Demetra, Zagreb 2000.
Dr.Muslija Muhovi,Uvod u etiku,Sarajevo,2005.
Rasim Muminovi,Ethos i ljudsko bivstovanje,Veselin Maslea,Sarajevo 1989.

17