ŠTO JE RAZVOJNA PSIHOLOGIJA?

-interdisciplinarno znanstveno područje koje se bavi istraživanjem stalnosti i promjena u čovjekovom životu
od začeća do smrti. cilj: primjenjivost i korisnost

Povijesni pogled na razvoj

- prva polovica 20. st. – pretpostavljalo se da razvoj prestaje u adolescenciji
djetinjstvo i adolescencija (nagle promjene) →odrasla dob (stagnacija) → starost (smanjenje funkcije i
sposobnosti)

Pristup cjeloživotnog razvoja

temeljne prepostavke – razvoj je: cjeloživotni proces
- višedimenzionalni (pod utjecajem bioloških, psiholoških i socijalnih činitelja) i višesmjeran proces
- plastičan proces (postoji mogućnost promjene, koja se s vremenom smanjuje)
- uklopljen u višestruke kontekste

KONTEKSTI RAZVOJA - povijesne okolnosti koje čine ljude rođene (kohorta) u slično vrijeme sličnima
utjecaji povezani sa dobi - biološki proces i društveni običaji vezani uz dob
utjecaji povezani s povijesnim događajima - povijesne okolnosti koje čine ljude rođene (kohorta) u slično
vrijeme sličnima
nenormativni utjecaji - doživljava ih jedan ili nekoliko ljudi, neujednačeni su i nepredvidljivi

TEORIJE RAZVOJA
Različiti pogledi na tri temeljna pitanja:
- razvoj kao kontinuirani proces ili diskontinuirani stadiji?
- slijede li ljudi isti razvojni put ili on ovisi o kontekstima?
- je li razvoj prvenstveno određen prirodom ili odgojem?

Psihoanalitičko gledište
Stadiji razvoja u kojima se ljudi suočavaju s konfliktima između bioloških nagona i društvenih učenja. Način
razrješavanja tih konflikata određuje pojedinčevu sposobnost učenja, odnose s drugima, suočavanje s
anksioznošću. Razvoj je diskontinuiran . Proces univerzalni razvojni put. Utjecaj prirode i odgoja – važna
rana iskustva

Psihoseksualna teorija - Sigmund Freud

Način na koji se roditelji odnose prema seksualnim i agresivnim nagonima u prvim godinama života djeteta
određuje razvoj ličnosti
+ prva teorija koja je naglašavala važnost ranih iskustava
prenaglasila važnost seksualnosti, nastala na selekcioniranoj populaciji – nikad nije proučavao djecu

3 dijela ličnosti
ID - izvor osnovnih bioloških potreba i želja, prisutan od rođenja, djeluje prema principu užitka
EGO - svjesni, racionalni dio, javlja se u ranoj dojenačkoj dobi da bi preusmjerio impulse iz ida da se
zadovolje na prikladan način – posrednik ida i superega koji djeluje po principu realiteta
SUPEREGO - savjest, razvija se u dobi od 3 do 6 godina kroz interakcije s roditeljima koji zahtjevaju
prihvaćanje društvenih vrijednosti
Psihoseksualni stadiji tijekom kojih dijelovi ličnosti postaju integrirani

FOKUS LIBIDA
STADIJ DOB (psihoseksualna energija- RAZVOJNO POSTIGNUĆE
pokretač ponšanja)
ORALNI 0-1 g. usta napuštanje dojke
ANALNI 1-3 g. anus kontrola stolice i mokrenja
FALUSNI 3-6 g. genitalije razrješavanje edipovog/elektrinog kompleksa
LATENCIJA 6-11 g. - razvoj obrambenih mehanizama
GENITALNI adolescencija genitalije seksualna zrelost

Psihosocijalna teorija – Erik Erikson

- u svakom stadiju razvoja ego stječe stavove i vještine koje pojedinca čine aktivnim pripadnikom zajednice
- istaknuo važnost kulturalnih okolnosti za razumijevanje normalnog razvoja
Temeljni psihološki konflikt
↓
negativno razrješavanje - kontinuum - pozitivno razrješavanje
↓
neprilagođenost - kontinuum - zdrav ishod

Psihosocijalni stadij PITANJE DOB VRLINA

temeljno povjerenje vs. nepovjerenje Je li društvo pouzdano? 0-1g. nada i vjera
nezavisnost vs. sram i sumnja Treba li mi pomoć drugih? 1-3g. Volja
pouzdanost vs. krivnja Jesam li dobar /zločest? 3-6 g. Svrha
sposobnost vs. nesposobnost Kako mogu biti dobar u 6-11g. kompetentnost
onome što radim?
identitet vs. zbunjenost Tko sam? Kuda idem? adolescencija Odanost
prisnost vs. osuđenost Jesam li voljen? Hoću li s rana odrasla ljubav,
nekim provesti život? dob privrženost
generativnost (stvaralaštvo) vs. Hoću li ikada učiniti nešto srednja stvaranje
neostvarenost vrijedno? odrasla dob
Integritet ličnosti vs. očajanje Jesam li proživio ispunjen starost mudrost
život?

BIHEVIORIZAM I TEORIJA SOCIJALNOG UČENJA

Biheviorizam – predmet znanstvenog istraživanja mogu biti samo događaji koji se mogu izravno opažati.
Usmjereni na utjecaj okoline koji se može izravno opažati i mjeriti. Razvoj je kontinuiran proces. Mnogo
razvojnih puteva. Naglasak na utjecaju odgoja – važna i rana i kasnija iskustva

Tradicionalni biheviorizam – John Watson

Inspiriran Pavlovljevim istraživanjima učenja kod životinja
Klasično uvjetovanje – psi povezali neutralni podražaj (zvono) s drugim podražajem (hranom) koji
uzrokuje refleksnu reakciju (slinjenje) – reakcija slinjenja na zvuk zvona

Eksperiment s malim Albertom

- jedanaestomjesečni dječak, u početku na malog bijelog štakora reagirao znatiželjom
- nakon uparivanja s glasnim zvukom počeo se intenzivno bojati štakora
- strah se generalizirao na zeca, psa, krzneni kaput, masku djeda mraza
Tradicionalni biheviorizam – Burrhus F. Skinner
Teorija operantnog uvjetovanja
- ponašanja nakon kojih slijede pozitivna poktrepljenja (npr. hrana, pohvala) jačaju
- ponašanja nakon kojih slijede kazne (neodobravanje, uskraćivanje privilegija) slabe
skinnerova kutija - eksperimenti na miševima
projekt golub- orcon- organic control

TEORIJE SOCIJALNOG UČENJA – Albert Bandura

Djeca mnoga (ne)poželjna ponašanja stječu gledajući i slušajući druge – modeliranje, imitacija, učenje
opažanjem
Novije verzije teorije – socijalno kognitivni pristup – djeca postaju selektivnija u imitaciji, kroz
promatranje kako se drugi nagrađuju ili okrivljuju za svoja ponašanja te povratne informacije o vlastitom
ponašanju djeca razvijaju osobne standarde i osjećaj samoefikasnosti.
Piagetova kognitivno razvojna teorija - znanje u djecu ne može utisnuti putem potkrepljenja, već da djeca
aktivno grade svoja znanja istražujući svijet oko sebe i manipulirajući njime

Razvoj je diskontinuiran proces. Univerzalni razvojni put. Naglasak na utjecaju odgoja – i rana i kasnija
iskustva

Senzomotorički stadij Predoperacijski stadij Operacijski stadij Stadij formalnih

operacija

0 – 2 g. 2 – 7 g. razvoj jezika i 7 – 11 g. rasuđivanje više od 11 g. javlja se

djeca koriste osjetila i simboličke igre. Javlja se postaje logično, ali još apstraktno mišljenje
pokret da bi simboličko mišljenje, ali nije apstraktno
istraživala svijet nedostaje logičnost

PRISTUP OBREDE INFORMACIJA

Funkcioniranje uma koncipira slično radu računala – informacije ulaze u sustav kroz osjetila, kodiraju se,
transformiraju i organiziraju te izlazi bihevioralni odgovor
- fokusiran na procese mišljenja – percepcija, pažnja, pamćenje, planiranje, kategoriziranje, jezik
-zanemaruje aspekte mišljenja koji nisu linearni i logični – npr. kreativnost

Razvoj je kontinuiran proces. Univerzalni razvojni put. Utjecaj prirode i odgoja – i rana i kasnija
iskustva.

SOCIOKULTURNA TEORIJA – Lav Vigotski

Proučava kako se kultura prenosi na sljedeću generaciju. Kognitivni razoj kao društveno posredovani proces
Da bi djeca usvojila načine i mišljenja svoje kulture nužna je socijalna interakcija, osobito razgovori i
suradnja s iskusnijim članovima društva – postupna internalizacija

Razvoj je kontinuiran i diskontinuiran proces. Mnogo razvojnih puteva. Utjecaj prirode i odgoja
TEORIJA EKOLOŠKIH SUSTAVA – Urie Bronfenbrenner
Najrazrađenije objašnjenje kontekstualnih utjecaja na razvoj. Čovjek se razvija unutar složenog sustava
okoline koja ga okružuje. Razvoj zajednički oblikuju djetetove biološke karakteristike i činitelji iz okoline –
bioekološki model

Ne precizira (dis)kontinuitet. Mnogo razvojnih puteva. Utjecaj prirode i odgoja

MIKROSUSTAV - aktivnosti i interakcije u neposrednoj okolini (obitelj, vrtić/škola, igralište...) –

dvosmjerni utjecaj.
MEZOSUSTAV - veze između mikrosustava (npr. suradnja roditelja i škole
EGZOSUSTAV - socijalne strukture koje ne obuhvaćaju pojedinca, ali utječu na njega (radno mjesto,
zdravstvo, proširena obitelj, prijatelji i susjedi)
MAKROSUSTAV - kulturalne vrijednosti, zakoni, običaji
KRONOSUSTAV
- vremenska dimenzija modela
- okolina nije statičan činitelj koji uvijek utječe na ljude na isti način – ona je dinamična i promjenjiva
- promjene u ulogama ili okolinama dovode do promjena mikrosustava (školovanje, prvo radno mjesto,
brak, rođenje djeteta, mirovina...)
nadopune teorije – TEHNOLOŠKI PODSUSTAV (dio mikrosustava)

BIOLOŠKI I OKOLINSKI RAZVOJNI UTJECAJI

GENETIKA
Fenotip – karakteristike pojedinca koje se mogu izravno opažati nastaju pod utjecajem genotipa i okoline.
Svaka stanica sadrži 23 para kromosoma (autosomi i spolni kromosomi), koji su građeni od DNK – geni
dijelovi molekula DNK. Ljudske osobine koje kontinuirano variraju (npr. inteligencija i osobine ličnosti) su
poligenetske – pod utjecajem većeg broja gena. Uzroci razvojnih problema: - štetni geni, - kromosomske
abnormalnosti
Marfanov sindrom:
- poremećaj vezivnog tkiva nastao zbog mutacije FBN1 or fibrilin gena na 15. kromosomu
- visoki, vitki pojedinci, vrlo fleksibilnih zglobova, problemi sa srcem, respiratornim sustavom i očima

Kromosomske abnormalnosti
- uzrok većine oštećenja kromosoma su pogreške do kojih dolazi tijekom mejoze, kada nastaju spolne
stanice
- neki par kromosoma se može ne razdvojiti kako treba ili se dio kromosoma otkinuti
- oštećeni veći segmenti DNK – obično uzrokuju velik broj tjelesnih i mentalnih simptoma

Poremećaji autosoma
- česti pobačaji ili rana smrt
- blaži oblik - Downov sindrom (trisomija 21)

Poremećaji spolnih kromosoma

- najčešće se otkrivaju tek u adolescenciji, ako su prisutne intelektualne teškoće one su vrlo specifične
- XYY sindrom, sindrom trostrukog X kromosoma, Klinefelterov sindrom (XXY), Turnerov sindrom (XO)
Epigenetika - znanost o nasljednim promjenama u ekspresiji gena (aktivni nasuprot neaktivnim genima)
koje ne uključuju promjenu u sekvencama DNK – promjenama fenotipa bez promjena genotipa.

Međugeneracijski utjecaj traume

Studija Yehude i sur. (2016) koja je uključivala 32 osobe koje su preživjele holokaust upućuje na ulogu
epigenetike u transgeneracijskom prenošenju traume
- potomci preživjelih - veća vjerojatnost razvoja stresnih poremećaja
OKOLINA – OBITELJ
- usvajanje modela odnosa, usvajanje jezika, znanja, vještina, vrijednosti
dvosmjernost odnosa - ponašanje jednog člana utječe na ponašanje drugih
izravni utjecaj - roditeljski stil utječe na ponašanje djeteta, temperament djeteta utječe na roditeljski stil
posredni utjecaj - npr. kvaliteta roditeljskog odnosa utječe na kvalitetu odnosa roditelja s djetetom, podrška
bake i djedova utječe na odnos roditelja i djeteta
dinamičnost odnosa - stalno se mijenjaju zbog životnih tranzicija (npr. rođenje djeteta)i povijesnih
okolnosti (npr. iseljavanje)

SOCIOEKONOMSKI STATUS
Godine obrazovanja - socijalni status
Prestižnost posla - socijalni status
Prihodi - ekonomski status povezan s:
- pojavom i trajanjem životnog ciklusa obitelji (npr. SSS - raniji ulazak u brak)
- vrijednostima (npr. niže obrazovanje - tradicionalna podjela muških i ženskih uloga, autoritarniji stil
odgoja)
- razvojnim ishodima djece (viši SES – bolji kognitivni i jezični razvoj, školsko postignuće – veći resursi)

SIROMAŠTVO
Povećana razina stresa
↓
Narušena psihosocijalna dobrobit i mentalno zdravlje
↓
Negativnije obiteljske interakcije i manje resursa

UTJECAJI IZVAN OBITELJI

- susjedstvo -vrtić, škola. - mjesto -socijalna politika (npr. potpora roditeljstvu, politika prema starijim
osobama, Islandska politika spram mladih)

UTJECAJI IZVAN OBITELJI

Kultura: individualistička društva – ljudi se doživljavaju kao
- pojedince i usmjereni su na vlastite ciljeve
- kolektivistička društva – ljudi sebe definiraju kao dio grupe, ciljevi grupe iznad ciljeva pojedinca
PRENATALNI RAZVOJ, ROĐENJE I NOVOROĐENČE
Začeće
Razdoblje zigote 0-2 tj.
Razdoblje embrija 2-8 tj. - temelji svih tjelesnih struktura i organa
Razdoblje fetusa 9 tj. – rođenje „stadij rasta i dovršavanja“

PRENATALNI UTJECAJI
Teratogeni
- činitelji iz okoline koji uzrokuju oštećenje za vrijeme prenatalnog razvoja
- njihov utjecaj ovisi o dozi, nasljeđu, druge
- negativnim utjecajima, dobi
Malformacije kao posljedica korištenja sedativa talidomida 60tih godina
Fetalni alkoholni sindrom - specifične crte lica, mentalna retardacija, burne reakcije, poremećaji motoričke
koordinacije, pažnje, pamćenja i jezičnih sposobnosti
Prehrana - loša prenatalna prehrana može uzrokovati ozbiljna oštećenja djetetovog živčanog
sustava
Emocionalni stres - intenzivna anksioznost povezana sa spontanim pobačajima, prijevremenim porodima,
niskom porođajnom težinom, razdražljivošću, bolestima dišnog sustava i probavnim smetnjama
novorođenčeta
Nepodudaranje Rh faktora - Rh- majka, Rh+ otac, opasnost se povećava sa svakom sljedećom trudnoćom
Dob majke - starije majke - kvaliteta i zaliha jajnih stanica, maloljetne majke, siromaštvo, neadekvatna
skrb, rizična ponašanja
Prenatalna zdravstvena skrb - važnost praćenja i podrške zbog stanja koja povećavaju rizik za majku i
plod – npr. gestacijski dijabetes, preeklampsija
Kontrakcije uzrokuju visoku razinu stresa kod djeteta – ona doprinosi boljoj prilagodbi (potiče rad
krvožilnog i dišnog sustava, budnost)
Faktori rizika: -prerani porođaj, - komplikacije pri porodu, - niska porođajna težina, -zdravstveno stanje
novorođenčeta

Neurorizična djeca
- prisutne komplikacije tijekom trudnoće majke, pri porodu ili neposredno nakon poroda (15%)
- kod većine djece se razvoj odvija nesmetano ili uz blaže teškoće prolaznog karaktera, kod druge
posljedice mogu biti trajne
- komplikacije u trudnoći
- prijevremeni porod (prije 37. tj.)
- niska porođajna težina (ispod 2800 grama)
- niska ocjena APGAR
- krvarenje u mozak
- hipoksija
- konvulzije
- infekcije i druge komplikacije pri porodu

Refleksi novorođenčeta - automatske reakcije na određene podržaje, važne za preživljavanje ili za buduće
usvajanje složenih motoričkih vještina
Primjeri:
Zatvaranje očiju – trajan, štiti dijete od prejakih podražaja
Refleks traženja usnama – pomaže pronaći dojku, povlači se s tri tjedna kada započinje voljno okretanje
glave
Refleks sisanja – omogućuje hranjenje, do 4 mjeseca
Refleks hvatanja – priprema za voljno hvatanje, 3-4 mjeseca
Babinski – nepoznata svrha
Osjetne sposobnosti
-pri rođenju osjetila dodira, okusa, mirisa i sluha dobro razvijena
- pokazuje preferenciju za slatke okuse i mirise (majčino mlijeko)
-razlikuje govorne glasove, osjetljivo je na izražajan govor visoke intonacije, majčin glas i govor na
materinjem jeziku
-vid najslabije razvijen – pri rođenju se mogu fokusirati na udaljenost od 20-25 cm (udaljenost majčinog lica
pri dojenju)
DOJENAČKA DOB I NAJRANIJE DJETINJSTVO (DO 2. GODINE)
TJELESNI RAZVOJ - promjene u tjelesnim proporcijama
Odvijaju se prema dva obrasca:
- cefalokaudalni trend (od glave prema repu) – pri rođenju glava čini 1/4, a noge 1/3 duljine tijela, a
s dvije godine 1/5 i ½
- proksimodistalni trend (od bližeg prema daljem) – naprije se razvijaju glava, prsa i trup, a na kraju
šake i stopala

RAZVOJ MOZGA
Neuralna cijev u prenatalnom razdoblju proizvede više živčanih stanica nego je potrebno
- u prve dvije godine broj živčanih vlakana (izdanaka) i sinapsi se povećava zapanjujućom brzinom, a
mnoge živčane stanice oko njih odumiru
- živčane stanice koje primaju podražaje iz okoline stvaraju nove sinapse, a one koje se rijetko podražuju
gube svoje sinapse
- intenzivan proces mijelinizacije – proces omatanja živčanih stanica masnom tvari koja ima svojstvo
izolatora i povećava učinkovitost prijenosa informacija
- u prvih nekoliko godina mozak je plastičniji nego ikada poslije u životu - djeca brzo uče i usvajaju
nove vještine
- reduciranost podržaja u djetetovoj okolini, do koje dolazi zbog uskraćivanja raznolikih i bogatih
iskustava dostupnih u uobičajenom, zdravom obiteljskom okruženju, štetno utječe na razvoj

Utjecaj zanemarivanja na razvoj mozga

- manji mozak, manji broj neuronskih veza
- posljedice na kognitivnom i socioemocionalnom planu

Utjecaji na tjelesni rast: nasljeđe. prehrana. neishranjenost, emocionalna dobrobit (neorganski zastoj rasta)

Frederik II, car Sv. rimskog carstva - legenda kaže da je u 13. st., kako bi otkrio rađaju li se djeca sa
sposobnošću razvoja jezika, naložio da se skupina beba odvoji od majki i povjeri na čuvanje. Osobama koje
su ih čuvale naloženo je da izbjegavaju sve interakcije koje nisu nužne, mogu ih samo kupati i hraniti.
Nikada nije dobio odgovor na svoje pitanje jer su djeca umrla.

MOTORIČKI RAZVOJ
- slijed motoričkog razvoja isti kod većine djece, ali postoje razlike u njegovoj brzini
- cefalokaudalni trend – kontrola glave usvaja se prije kontrole ruku, trupa, nogu
- proksimodistalni trend – npr. kontrola pokreta glave, trupa i ruku prethodi koordinaciji šaka i prstiju

Gruba motorika = pokreti koji omogućuju kretanje u okolini (npr. puzanje, stajanje, hodanje)
Fina motorika = manji pokreti (npr. hvatanje)
Svaka nova vještina rezultat je:
1) razvoja središnjeg živčanog sustava
2) sposobnosti kretanja kojima tijelo raspolaže
3) ciljeva koje dijete ima na umu
4) podrške koju okolina pruža toj vještini
Razvojni miljokazi

Motorička vještina Prosječna dob u kojoj se ovlada

drži glavu u okomitom položaju 6 tjedana
hvata kocku 3 mjeseca 3 tjedna
sjedi samo 7 mjeseci
puzi 7 mjeseci
stoji samo 11 mjeseci
hoda samo 11 mjeseci 3 tjedna
gradi toranj od dvije kocke 11 mjeseci 3 tjedna
žustro šara 14 mjeseci

PERCEPTIVNI RAZVOJ
SLUH
u prvoj godini djeca:
- organiziraju zvukove u složenije obrasce (npr. mogu razlikovati dvije pjesmice)
- postaju osjetljivija na glasove njihova jezika i usredotočuju se na duže govorne cjeline što olakšava
usvajanje jezika

VID
Oštrina vida - povećava se do razine bliske odraslima u dobi od 6 mjeseci
Percepcija dubine:
- sposobnost procjenjivanja udaljenosti predmeta jednih od drugih i od nas samih, važna za razumijevanje
izgleda okoline i upravljanje kretanjem
- najprije se razvija osjetljivost na znakove kretanja (obrambeno žmirkanje kada se predmet kreće prema
novorođenčetu), pa na binokularne znakove (rezultat toga što dva oka dobivaju različitu sliku) i na kraju na
slikovne znakove (iste koje slikari koriste da bi stvorili privid dubine)
Eksperiment s vidnim ponorom - osmislili Eleanor Gibson i Richard Walk (1960) da b ispitali percepciju dubine kod djce
Percepcija vidnih oblika i lica
- novorođenče najradije promatra i pogledom slijedi jednostavne podražaje koji nalikuju na ljudsko lice, što
upućuje na adaptivnu sposobnost usmjeravanja prema pripadnicima ljudske vrste
- u dobi od 2 mjeseca sposobna razlikovati različita lica
-u drugoj polovini prve godine emocionalne izraze percipiraju kao smislene cjeline

KOGNITIVNI RAZVOJ
PIAGETOVA KOGNITIVNO RAZVOJNA TEORIJA
- senzomotorička faza – dijete upoznaje svijet kroz osjete i pokret
- kroz stadije razvoja sheme (psihološke strukture) postižu sve veću usklađenost sa stvarnošću
Prve sheme su senzomotorički obrasci – npr. dijete baca predmete
Sheme se mijenjaju kroz dva procesa:
adaptacija – stvaranje shema kroz izravnu interakciju s okolinom
1) asimilacija – koristimo postojeće sheme da bi protumačili vanjski
svijet (npr. dijete baca sve predmete)
2) akomodacija – stvaramo nove ili prilagođavamo postojeće sheme (npr. dijete baca
predmete na različit način ili stavlja jedan u drugi)
organizacija – unutrašnje preuređivanje shema u čvrsto povezan kognitivni sustav
- kroz cirkularne reakcije refleksi se postupno pretvaraju u fleksibilne obrasce ponašanja
- razvija se namjerno ponašanje (usmjereno prema cilju)
- djeca počinju razumijevati stalnost predmeta (da predmet postoji iako je izvan vidokruga)
- u posljednjoj fazi se javlja sposobnost mentalnog predočavanja (18
mj. – 2 g.)
- vidljivo u odgođenoj imitaciji i simboličkoj igri

TEORIJE OBRADE INFORMACIJA - ne daje jedinstvenu teoriju razvoja, usmjerena na različite aspekte
mišljenja

PAŽNJA
- tijekom 1. godine djecu pažnju privlače novi i upadljivi podražaji
- u 2. g. se poboljšava kontinuirana pažnja – dulja usmjerenost na podražaje i aktivnosti

PAMĆENJE:
prepoznavanje
-zamjećivanje da je podražaj isti već doživljenom
-s 3 mj. pamte 24 sata, s 1 g. nekoliko dana ili tjedana
dosjećanje
-složeniji oblik pamćenja, prisjećanje u odsutnosti podržaja
-javlja se krajem 1. godine, izvrsno dosjećanje ljudi, mjesta i predmeta u 2. god.
dojenačka amnezija
-nemogućnost prisjećanja događaja prije 3 godine
-autobiografsko pamćenje može se javiti tek kad je razvijen pojam o sebi i mogućnost strukturiranja u
smislenu životnu priču

KATEGORIZACIJA
- prve kategorije su perceptivnog tipa – temelje se na sličnosti u izgledu (npr. noge na životinjama)
- krajem 1. godine postaju pojmovne – temelje se na zajedničkoj funkciji i ponašanju (npr. kuhinjski pribor)

TEORIJA SOCIOKULTURALNOG RAZVOJA (Lav Vigotski)

-dijete uči kroz socijalne interakcije
-uz podršku i vodstvo iskusnijih i vještijih članova društva ovladava zadacima unutar zone idućeg
(mogućeg) razvoja, odnosno zadacima koji su tek malo iznad njegovih trenutačnih sposobnosti
-utjecaj kulturalnih razlika prisutan već u prve 2 godine

RAZVOJ JEZIKA- teorije jezičnog razvoja:

Biheviorističko gledište (Skinner) – dijete uči putem operantnog uvjetovanja
Nativističko gledište (Chomsky) – sva djeca rađaju se sa sredstvom za usvajanje jezika (istraživanja
potvrdila da postoji osjetljivo razdoblje za usvajanje jezika)
Interakcionističko gledište – do razvoja jezika zajedno dovode urođene sposobnosti i bogata jezična i
socijalna okolina
DOB JEZIČNO POSTIGNUĆE
2 mj. javlja se gugutanje (zvukovi koji nalikuju samoglasnicima)
4 mj. slogovanje (ponavljanje kombinacije suglasnik samoglasnik, npr. babababa)
združena pažnja djece i roditelja
8-12 mj. slogovanje uključuje kombinacije glasova i intonaciju tipičnu za materinji jezik
javljaju se predverbalne geste (npr. pokazivanje prstom) i razumijevanje riječi
12 mj. prva prepoznatljiva riječ
18-24 mj. rječnik se povećava s 50 na 200 riječi
20-26 mj. dijete počinje spajati dvije riječi (npr. mama medo, još kolača)
Dječje pogreške u korištenju jezika
-preuska upotreba riječi (npr. nazivanje medom samo svoje igračke)
-preširoka upotreba riječi (npr. sve što ima kotače je auto)

Govor usmjeren na dijete

Vrsta komunikacije sastavljena od kratkih rečenica visoke i naglašene intonacije, jasnog izgovora, sa
stankama između pojedinih dijelova i ponavljanjem ovih riječi u različitim kontekstima

EMOTIVNI I SOCIJALNI RAZVOJ

ERIKSONOVA TEORIJA PSIHOSOCIJALNOG RAZVOJA
Temeljno povjerenje nasuprot nepovjerenju (0-1 g.)
-je li društvo pouzdano?
-vrlina: nada i vjera
-zdrav psihički razvoj ovisi o kvaliteti ponašanja skrbnika
-dijete čiji su skrbnici osjetljivi na njegove potrebe usvaja uvjerenje da je svijet dobar i da može vjerovati
drugima i sa sigurnošću se upušta u njegovo istraživanje
-u suprotnom dijete se štiti od svijeta povlačenjem od ljudi i stvari koje ga okružuju

Nezavisnost nasuprot sramu i sumnji (1-2 g.)

-treba li mi pomoć drugih?
-vrlina: volja
-djeca postaju sve vještija i sposobnija te žele samostalno donositi odluke („Ne!”, „Hoću sama!”)
-ravnoteža između roditeljskog usmjeravanja i omogućavanja samostalnih izbora – povoljno razrješavanje
konflikta
-prevelika ili premala kontrola – sumnja u vlastite sposobnosti kompetentnog ponašanja

EMOCIONALNI RAZVOJ
- najraniji emocionalni život sastoji se od dva stanja: privučenosti ugodnim podražajima i povlačenja
pred neugodnima
- s 2 do 3 mjeseca javlja se socijalni osmijeh – na emocionalni izraz lica odraslog djeca reagiraju istovrsnim
izrazom lica
- s 6 mjeseci izražavanje temeljnih emocija (radosta, interes, iznenađenje, strah, ljutnja, tuga i gađenje) je
organizirano i na smisleni način povezano s događajima u okolini

Ljutnja i strah se povećavaju prema drugoj godini

- sa samostalnim kretanjem djece te emocije postaju važnije za preživljavanje – energija mobilizirana
ljutnjom može biti upotrijebljena da bi se obranila ili prevladala prepreke, a strah povećava oprez i
vjerojatnost zadržavanja blizu roditelja
- najčešći strah u dojenaštvu – strah od nepoznatih osoba (ovisi o djetetovom temperamentu, ranijim
iskustvima s nepoznatim osobama i situaciji)

SOCIJALNO OSLANJANJE
S 8 do 12 mj. djeca sve bolje razumiju emocionalne izraze lica drugih i javlja se socijalno oslanjanje - u
nejasnim i nesigurnim situacijama djeca aktivno traže emocionalne informacije od osoba kojima vjeruju
- između 18. i 24. mjeseca pojavljuju se emocije višeg reda - stid, neugoda, krivnja, zavist, ponos
- preduvjet: razvoj svijesti o sebi
- nazivaju se i emocije samosvijesti – podrazumijevaju povredu ili poboljšanje našeg doživljaja samih
sebe
- uloga u moralnom ponašanju i ponašanju usmjerenom na postignuće
POČECI SAMOREGULACIJE EMOCIJA - strategije koje koristimo da bismo intenzitet svojih
emocionalnih stanja doveli na ugodnu razinu, koja nam omogućuje ostvarivanje ciljeva
- u prvim mjesecima vrlo ograničena
- osnažuje se s: rastom sposobnosti preusmjeravanja pažnje (s 4 mj.), sposobnostima kretanja koje
omogućuju povlačenje, prepoznavanjem i suosjećajnim reagiranjem roditelja, podučavanjem roditelja
o socijalno prihvatljivim strategijama
Temperament - stabilne individualne razlike u kvaliteti i intenzitetu emocionalnih reakcija, razini aktivnosti
pažnji i samoregulaciji emocija
- ima genetske temelje, ali odgojni postupci i kultura utječu na njegovu stabilnost i promjene

Longitudinalna studija Thomasa i Chessove koja je pratila 141 dijete od dojenačke do odrasle dobi otkrila da temperament može
ovećati vjerojatnost pojave psiholoških problema ili štititi od učinaka nepovoljnih obiteljskih okolnosti

9 dimenzija temperamenta (Thomas i Chess, 1977)

DIMENZIJA
Razina aktivnosti
Ritmičnost
Distraktibilnost
Prilaženje/povlačenje
Prilagodljivost
Opseg pažnje i ustrajnost
Intenzitet reakcija
Prag reagiranja
Kvaliteta raspoloženja
OPIS
Omjer aktivnih i neaktivnih razdoblja
Pravilnost tjelesnih funkcija (npr. spavanje, glad, nužda)
Stupanj u kojem podražaji iz okoline pobuđuju ponašanje
Reakcija na novi predmet, hranu ili osobu
Lakoća s kojom se prilagođava promjenama u okolini
Količina vremena posvećena jednoj aktivnosti
Razina energije u izražavanju emocija
Intenzitet podražaja potreban za izazivanje reakcije
Količina ugodnih, radosnih ponašanja, u odnosu na neugodna
i neprijateljska

Djeca lakog temperamenta (Thomas i Chess, 1977)

40% brzo uspostavljaju pravilne ritmove,općenito su dobro raspoložena i lako se prilagođavaju
10% nepravilni dnevni ritmovi, teško prihvaćaju nova iskustva, skloni su negativnim i intenzivnim
reakcijama
15% nepravilni dnevni ritmovi, teško prihvaćaju nova iskustva, skloni su negativnim i intenzivnim
reakcijama

Koliko je temperament stabilan?

- niska do umjerena stabilnost
- temperament se razvija s dobi – rastu sposobnosti reguliranja vlastitih emocija, ponašanja i pažnje
- okolina može održavati i intenzivirati djetetov temperament (npr. negativne reakcije na dijete teškog
temperamenta), ali i djelovati u suprotnom smjeru (npr. ohrabrivanje u novim situacijama, jačanje
emocionalne stabilnosti)

Model stupnja podudaranja (Thomas i Chess, 1977) roditeljski postupci koji su dobro usklađeni s
djetetovim temperamentom mopomažu djeci teškog i inhibiranog temperamenta ostvariti prilagođenije
funkcioniranje

RAZVOJ SAMOSPOZNAJE
-aspekt pojma o sebi koji se najranije razvija je „ja kao subjekt” – doživljaj sebe kao aktivnog činitelja
- u drugoj godini počinje se javljati „ja kao objekt” – doživljaj sebe kao objekta spoznaje i
evaluacije
- postaju svjesni vlastitog izgleda, koriste svoje ime ili osobne zamjenice kada govore o sebi
Eksperiment vizualnog prepoznavanja (Lewis i Brooks-Gunn, 1979)
- djeca u dobi od 9 do 24 mjeseca stavljana pred ogledalo
- majke im na nos stavile crveni ruž
-mlađa djeca samo dodirivala ogledalo
-djeca starija od 15 mj. brisala nosić

POJAVA EMPATIJE
- samospoznaja dovodi do djetetovih prvih pokušaja razumijevanja tuđe perspektive
- prvi znakovi empatije – sposobnosti doživljavanja emocionalnih stanja drugih i doživljavanja iste emocije
U drugoj godini djeca počinju drugima nuditi ono što njih tješi - zagrljaj, igračku...

POJAVA SAMOKONTROLE
- samosvijest je i temelj za samokontrolu – sposobnost odupiranja porivu za upuštanjem u ponašanja koja se
socijalno ne odobravaju
- prvi znakovi javljaju se u dobi od 12 do 18 mj. u obliku poslušnosti
- stalno povećavanje
- razvijenija pažnja i verbalne sposobnosti pomažu
- razlike ostaju umjereno stabilne u djetinjstvu i adolescenciji

Stanfordski eksperimenti s marshmallowom - serija eksperimenata 60tih i 70tih pod vodstvom psihologa Waltera Mischela o
odgađanju zadovoljenja
RANO DJETINJSTVO (OD 2. DO 6. GODINE)
TJELESNI RAZVOJ
- velika brzina rasta koja obilježava prve dvije godine se usporava
- dojenačka bucmastost se od druge godine smanjuje
- individualne razlike u veličini tijela uočljivije nego u prve dvije godine
- krajem ranog djetinjstva počinju ispadati mliječni zubi

RAZVOJ MOZGA
- brz razvoj čeonih režnjeva kore velikog mozga – odgovorni za planiranje i organizaciju
ponašanja
- veća neuralna aktivnost lijeve moždane hemisfere – podržavanje brzog razvoja jezičnih sposobnosti
- pojačava se preferencija jedne ruke (ukazuje na dominantnu moždanu hemisferu)
- vidljiva kod, 10% jednogodišnjaka - 90% petogodišnjaka

Uspostavljanje veza između različitih dijelova mozga

- mijelinizacija vlakana koji povezuju mali mozak s korom velikog mozga - poboljšava se ravnoteža i
motorička kontrola
- mijelinizacija retikularne formacije (struktura mozga koja regulira budnost i spavanje) – poboljšanje
kontinuirane, kontrolirane pažnje
- mijelinizacija žuljevitog tijela (snop vlakana koji spaja moždane hemisfere) – integracija različitih
aspekata mišljenja (percepcija, pažnja, pamćenje, jezik...), posebno važna za složene zadatke

Utjecaji na rast i zdravlje

Nasljeđe i hormoni geni utječu na tjelesni rast putem kontrole izlučivanja hormona (na rast utječu hormon rasta
(GH) i hormon koji stimulira štitnjaču (TSH)
Emocionalna dobrobit češće oboljevanje i ozljede. Krajnja emocionalna uskraćenost može ometati stvaranje GH
Prehrana zbog sporijeg tjelesnog rasta apetit se smanjuje i djeca mogu postati izbirljiva u jelu
Zarazne bolesti u kombinaciji s neishranjenošću mogu ometati rast

MOTORIČKI RAZVOJ
- poboljšanje ravnoteže i motoričke koordinacije
- brojna postignuća u području grube motorike – trčanje, skakanje, preskakanje, bacanje i hvatanje lopte
- napredak finih motoričkih vještina – veća kontrola nad šakama i prstima

Napredak fine motorike najvidljiviji u:

Djetetovoj skrbi o vlastitom tijelu - postaje samostalno u odijevanju i hranjenju – odijevanje i skidanje
jednostavne odjeće, služenje priborom za jelo, gumbima, vezanje cipela...
Crtežima i slikama

KOGNITIVNI RAZVOJ
PIAGETOVA KOGNITIVNO RAZVOJNA TEORIJA
Predoperacijski stadij
Brz razvoj mentalnog predočavanja (simboličke aktivnosti), što se odražava u razvoju jezika i igre
Razvoj igre zamišljanja („kao da”) – npr. kocka može biti slušalica, „ja ću biti mama, a ti beba”
Javlja se sociodramska igra – vrsta igre zamišljanja u koju je uključeno više djece („ja ću biti pilot, a ti ćeš
pucati na mene”)
Ograničenja predoperacijskog mišljenja
Egocentrizam - nemogućnost zauzimanja tuđe perspektive
Animizam - vjerovanje da nežive stvari imaju odlike živihbića (npr. misli i osjećaje)
Nesposobnost konzervacije - sposobnosti razumijevanja da fizičke karakteristike predmeta ostaju iste, iako
se njihov izgled mijenja

SOCIOKULTURALNA TEORIJA LAVA VIGOTSKOG

-jezik kao temelj viših kognitivnih procesa - brz razvoj jezika povećava djetetovu sposobnost
sudjelovanja u socijalnim dijalozima

Privatni govor
- jezik koji se koristi za upravljanje vlastitim ponašanjem i mišljenjem
- djeca ga češće koriste kada su im zadaci teški
- nastaje iz socijalne komunikacije, interakcije u kojoj odrasle osobe ili kompetentnija djeca pomažu
djeci u rješavanju zadataka
- s vremenom se internalizira
Građenje skela
- oblik socijalne interakcije koji pomaže u prijenosu kognitivnih procesa na djecu
- prilagođavanje količine ponuđene pomoći za vrijeme podučavanja da bi odgovarala trenutačnoj
razini djetetove izvedbe („Koju ćeš kockicu odabrati?” „Probaj je malo okrenuti”)

TEORIJE OBRADE INFORMACIJA

PAŽNJA
- kontinuirana pažnja se dalje poboljšava i postaju bolja u planiranju
- odnosu na stariju djecu uključena u zadatke kraće i manje sustavno planiraju

PAMĆENJE
-jako dobro pamćenje prepoznavanjem (npr. koje je sličice već vidio)
-dosjećanje znatno lošije nego kod starije djece i odraslih jer su manje učinkovita u korištenju strategija
pamćenja (npr. ponavljanje, grupiranje prema sličnosti)
-pamćenje poznatih događaja – poput odraslih pamte ponavljane događaje kao scenarije (npr. što se radi
prije vrtića), koji se u početku sastoje samo od glavnih elemenata, ali gotovo uvijek poredanih pravilnim
redoslijedom
-pamćenje jednokratnih događaja – opisi postaju organiziraniji, detaljniji i povezani sa širim kontekstom
njegovog života
TEORIJA UMA
- djeca počinju graditi teoriju uma - skup zamisli o mentalnim aktivnostima, što odražava sposobnost
metakognicije – mišljenja o mišljenju
- djeca mlađa od 2 godine shvaćaju da ljudi mogu međusobno dijeliti i utjecati na mentalna stanja
- s 3 godine shvaćaju da se mišljenje odvija u njihovoj glavi i da čovjek može misliti o nečemu što ne
gleda, ne dodiruje, o čemu ne govori
- oko 4 godine razumiju da vjerovanja i želje određuju ponašanje te da ljudi mogu imati pogrešna
vjerovanja
-
MATEMATIČKO REZONIRANJE
-razumijevanje ordinalnosti (shvaćanja da postoji uređen odnos među količinama, npr. 3 je veće nego 2) –
razvija se od 14.-16. mj.
-razumijevanje kardinalnosti (shvaćanja da posljednji broj govori o količini elemenata u skupu) – javlja se
oko 4. ili 5. godine
RAZVOJ JEZIKA
RJEČNIK- povećava se velikom brzinom, što se pripisuje procesu brzog mapiranja – djeca mogu povezati
novu riječ s pojmom na koji se odnosi nakon samo kratkog susreta (rendgen)
GRAMATIKA
-između 2. i 3. godine usvajaju temeljni poredak riječi materinjeg jezika
-kako usvajaju nova gramatička pravila, povremeno ih primijenjuju i na riječi koje znače izuzetke
- pretjerano reguliranje (lavovi, labudovi - medvjedovi)

PRAGMATIKA - u dobi od 4 godine već prilagođavaju svoj govor dobi, spolu i društvenom statusu
slušatelja (npr. drugačiji govor kada glume strogu učiteljicu, pacijenta ili majku)

ERIKSONOVA TEORIJA PSIHOSOCIJALNOG RAZVOJA

Poduzetnost nasuprot krivnji (3-6 g.)
- jesam li dobar/zločest?
- vrlina: svrha
- djeca žele upustiti se u nove zadatke, pridružiti se vršnjacima u aktivnostima i otkriti što sve mogu bez
pomoći odraslih
- zdrav osjećaj inicijativnosti ovisi o istraživanju putem gre, oblikovanju savjeti kroz identifikaciju s
roditeljem i suportivnom odgoju
- zastrašivanje, strogo kažnjavanje ili kritiziranje dovode do razvoja prestrogog superega

Samorazumijevanje
- pojam o sebi se sastoji od opazivih obilježja i tipičnih emocija i stavova
- opisujući sebe najčešće navode ime, tjelesni izgled, što posjeduju, svakodnevna ponašanja
- povećana svijest o sebi u podlozi svađa oko predmeta i prvih napora da surađuju
- pojam o sebi se sastoji od opazivih obilježja i tipičnih emocija i stavova
- opisujući sebe najčešće navode ime, tjelesni izgled, što posjeduju, svakodnevna ponašanja
- povećana svijest o sebi u podlozi svađa oko predmeta i prvih napora da surađuju
- pojavljuje se samopoštovanje
- izvori: dobro učenje, prijateljstvo, ljubaznost
- obično svoje sposobnosti procjenjuju vrlo visokima, ali neka se mogu obeshrabriti pri suočavanju sa
zadacima
- visoko samopoštovanje doprinosi inicijativnosti
- važne reakcije odraslih (ohrabrenje i poticanje nasuprot kritici i kažnjavanju)

EMOCIONALNI RAZVOJ
RAZUMIJEVANJE EMOCIJA
- rječnik kojim opisuju emocije se proširuje
- sve točnije procjenjuju uzroke bazičnih emocija
- mogu predvidjeti ponašanja drugih na temelju uočene emocije
- nastoje drugima olakšati neugodne emocije

EMOCIONALNA SAMOREGULACIJA
- jezik doprinosi boljoj samoregulaciji
- razvijaju strategije suočavanja s emocijama – npr. prekrivaju uši kada je na tv-u zastrašujuća scena,
odlučuju da se ipak ne žele igrati ako su isključeni iz igre
- na razinu samoregulacije utječu: temperament, roditeljski stil, roditelji kao modeli ponašanja
Razvojno uobičajeni strahovi

Dob Važna razvojnapodručja Primarni izvori straha

-predoperacionalna faza. -čudovista i druga izmišljena bića
2-4 godine -kapacitet za zamisljanje ali ne i -potencijalni provalnici
razlikovanje stvarnosti od mašte -mrak
-prirodne nepogode (poplave, požari, grmljavina)
5-7 godina -kapacitet za razmisljanje u konkretnim, -ozljede
logičnim terminima -životinje
-mediji

ODNOSI S VRŠNJACIMA
Socijalni razvoj odvija se kroz tri koraka (Parten, 1932):
NESOCIJALNA AKTIVNOST - promatranje drugih u igri i samostalna igra
PARALELNA IGRA - djeca se igraju u blizini druge djece sa sličnim stvarima, ali ne ulaze u
interakciju
ASOCIJATIVNA I SURADNIČKA IGRA :
asocijativna igra – djeca uključena u odvojene aktivnosti, ali razmjenjuju igračke i međusobno komentiraju
ponašanja
suradnička igra – najnapredniji oblik, djeca usmjerena prema zajedničkom cilju (npr. igra kockama, igra
uloga)

Prva prijateljstva
- važan kontekst za socioemocionalni razvoj
- percipiraju prijateljstvo u konkretnim terminima, na temelju aktivnosti
- djeca u dobi od 4 do 7 godina prijateljstvom smatraju ugodnu igru i razmjenu igračaka
- prijateljstvo nema dugoročnu kvalitetu temeljenu na uzajamnom povjerenju

RAZVOJ AGRESIJE - sva djeca povremeno pokazuju znakove agresije

VRSTE AGRESIJE:
INSTRUMENTALNA - žele dobiti predmet, privilegiju ili prostor
HOSTILNA ILI NEPRIJATELJSKA – namjera je povrijediti drugu osobu:
OTVORENA: nanosi se šteta tjelesnom povredom ili se njome prijeti
ODNOSNA: nanosi štetu odnosima (npr.izolacija)
TJELESNA AGRESIJA - se postupno zamjenjuje verbalnom

Instrumentalna agresija pada kada predškolci nauče surađivati s drugima kroz kompromis. Hostilni ispadi
rastu tijekom ranog i srednjeg djetinjstva.

Agresivnosti u ranoj dobi doprinose:

-svjedočenje obiteljskim konfliktima
-nasilje u obitelji
-neučinkovito i/ili agresivno discipliniranje
-agresivni sadržaji u medijima i video igrama
-prekomjerna izloženost ekranima
RODNO TIPIZIRANJE - proces razvoja rodnih uloga ili s rodom povezanih preferencija i ponašanja koji
su društveno uvjetovani
- tijekom predškolske dobi dječja rodno tipizirana ponašanja postaju snažnija, u mjeri da postaju
kruta pravila (npr. djevojčica koja vidi kilt - „Dečki ne nose suknje!”)
- mala djeca ne razumiju da vanjski znakovi (npr. kosa) nekoga ne čine muškarcem ili ženom
- do kraja predškolske dobi razvijaju spolnu konstantnost – uvid da spol ostaje jednak i kad se
promjene vanjska obilježja
- prema teoriji rodne sheme kada djeca usvoje rodno tipizirane preferencije i ponašanja formiraju rodne
- sheme koje počinju primjenjivati na sebe

RODNI IDENTITET - slika o sebi kao o osobi relativno maskulinih ili femininih obilježja
- maskulinost, femininost i androginost (visoki rezultati na obje dimenzije)
- povezano sa psihološkom prilagodbom (npr. maskulini i androgini – više samopoštovanje)
- usvajanje pozitivnih kvaliteta oba spola omogućuje najveće realiziranje svojih potencijala
- istraživanja potvrđuju utjecaj genetike i okoline
David Reiner (dječak koji je odgajan kao djevojčica, slučaj opisan u knjizi Kako ga je priroda stvorila)
SREDNJE DJETINJSTVO (6-11 GODINA)
TJELESNI RAZVOJ
- nastavlja se obrazac sporog, pravilnog rasta uspostavljen u predškolskoj dobi
- Rastući problem – pretilost
- uloga nasljeđa, loših navika prehrane, tjelesne neaktivnosti, roditeljskih navika, obiteljskog stresa
(može potaknuti prekomjerno jedenje), provođenja vremena uz ekrane (smanjuje vrijeme provedeno
u tjelesnim aktivnostima te izlaže djecu utjecaju oglašavanja nezdrave hrane)

MOTORIČKI RAZVOJ
RAZVOJ GRUBE MOTORIKE
- napredak u 4 osnovne motoričke sposobnosti: gipkost, ravnoteža, okretnost (brži i točniji pokreti) i
snaga
- tome doprinose i napredak u vremenu reagiranja i reagiranju samo na relevantne informacije
- dječaci napredniji u većini vještina grube motorike – pripisuje se roditeljskom poticanju pod
utjecajem spolnih stereotipa

RAZVOJ FINE MOTORIKE

do 6. godine većina djece zna jasno pisati tiskana slova, svoje ime i prezime i brojeve do 10
- rukopis postaje čitljiviji
- crteži napreduju – bolja organiziranost, veći broj detalja i znakovi dubine (npr. udaljeni objekti su
manji) djevojčice naprednije u vještinama fine motorike (crtanje i pisanje)

IGRA
Tijekom školske dobi postaju uobičajene igre s pravilima (npr. lovica,školica, crna kraljica, društvene igre,
sport...) Djeca uključena u niz vanškolskih aktivnosti. Zanemarena važnost slobodne, spontane igre...
Organizirani sport ima prednosti (jačanje mentalnih i tjelesnih vještina, zabava, razvoj upornosti) i
nedostatke (pritisak na djecu, snažna kompetitivnost, ograničene prilike za učenje jer odrasli strukturiraju
kontroliraju igru)

KOGNITIVNI RAZVOJ
PIAGETOVA KOGNITIVNO RAZVOJNA TEORIJA
Stadij konkretnih operacija (7 – 11 g.)
- djeca mogu logički rezonirati o konkretnim, opipljivim informacijama
- ograničenje - još uvijek se ne mogu baviti apstraktnim informacijama
Primjeri postignuća stadija konkretnih operacija
- usvajaju načelo konzervacije (vidjeti prethodno predavanje)
- svjesnija hijerarhijske klasifikacije
- istodobno mogu uočiti odnos između opće i više specifičnih kategorija – npr. slažu sličice igrača
prema momčadi, poziciji ili kvaliteti
- usvajaju sposobnost serijacije
- mogu poredati jedinice uzduž kvantitativne dimenzije (npr. štapiće prema veličini)
- tranzitivno zaključivanje – ako je štapić A duži od B, a B duži od C, koji je duži – A ili C?

OBRADA INFORMACIJA - događaju se dvije osnovne promjene u obradi informacija:

1) povećanje kapaciteta obrade informacija zbog veće brzine mišljenja
2) napredak u kognitivnoj inhibiciji – sposobnosti kontroliranja unutarnjih i vanjskih
ometajućih podražaja
PAŽNJA
- selektivnija (bolje usmjeravanje na aspekte koji su relevantni za situaciju)
- prilagodljivija (bolje prilagođavanje zahtjevima situacije – npr. dijete posvećuje
najviše pažnje u učenju onome što najmanje zna)
- u većoj mjeri planska (npr. u zadacima od mnogo dijelova djeca odlučuju što će riješiti
prvo)

PAMĆENJE
- poboljšavaju se strategije pamćenja (mentalne aktivnosti koje koristimo da bismo
informacije pohranili i zadržali u pamćenju)
- npr. ponavljanje nečega što želimo upamtiti, organiziranje – grupiranje međusobno
povezanih jedinica, elaboracija – stvaranje povezanosti ili zajedničkog značenja između dvije
informacije koje nisu članice iste kategorije (npr. riba koja puši lulu)

KOGNITIVNA SAMOREGULACIJA
- proces kontinuiranog nadziranja napredovanja prema cilju, provjeravanju ishoda i
preusmjeravanju neuspješnih napora
- sporo se razvija (npr. djeca znaju da treba pročitati ulomak još jednom da bi ga razumjeli i upamtili,
ali to ne čine)
Individualne razlike u kognitivnom razvoju
- testovi inteligencije postaju prediktivni za kasniji intelektualni razvoj oko šeste godine – IQ postaje
stabilniji i dobro korelira sa školskim uspjehom
- većina testova mjeri opću intelektualnu sposobnost, ali mogu mjeriti i specifične sposobnosti

Primjer teorije višestruke inteligencije – Gardnerova teorija (trazi da se nabroji minimalno 3 stavke)!
Jezična Osjetljivost na zvukove, ritam i značenje i funkcije jezika
Logičko- matematička Osjetljivost na i sposobnost otkrivanja logičkih ili numeričkih obrazaca
Glazbena Sposobnost proizvodnje i uživanja u visini, ritmu i estetskim kvalitetama glazbenih oblika
Spacijalna Sposobnost točne percepcije vizualno-prostornog svijeta
Tjelesno-kinestetička Sposobnost vještog korištenja tijela u ekspresivne i u cilj usmjerene svrhe
Prirodoslovna Sposobnost prepoznavanja i klasificiranja životinja, biljaka, minerala
Interpersonalna Sposobnost otkrivanja i prikladnog reagiranja na raspoloženja, temperamente, motive i namjere drugih
Intrapersonalna Sposobnost razlikovanja svojih unutarnjih stanja i korištenja za upravljanje ponašanjem

JEZIČNI RAZVOJ
- brzo obogaćivanje rječnika – od početka do kraja osnovne škole se učetverostručuje
- lakše shvaćaju višestruko značenje riječi („Jedem šljivu.”/„Ima šljivu ispod oka.”/„Vani je baš
šljiva.”)
- poboljšava se ovladavanje složenim gramatičkim konstrukcijama
- naprednija pragmatika – npr. razumiju kako razgovarati s odraslom odobom da bi dobili ono što žele
Dvojezičnost- djeca mogu postati dvojezična:
1) usvajajući u ranom djetinjstvu oba jezika istodobno
2) učeći drugi jezik nakon što su savladala prvi
Osjetljivo razdoblje – da bi se jezik u potpunosti naučio nužno je da svladavanje počne u djetinjstvu
Dvojezična djeca – bolji rezultati na testovima selektivne pažnje, analitičkog rasuđivanja, stvaranja novih
pojmova i kognitivne fleksibilnosti
ŠKOLOVANJE - što je broj djece u razredu manji, njihov je uspjeh bolji
Tradicionalni (nastavnik kao jedini autoritet) nasuprot otvorenim razredima (učenici kao aktivni činitelji
svog razvoja)
- određena prednost tradicionalnih razreda u postignuću
- napredije kritičko mišljenje, uvažavanje individualnih razlika i pozitivniji stav prema školi u
otvorenim razredima
Odnosi djece s nastavnicima - brižnost, poticajnost i spremnost na pomoć nastavnika pozitivno povezani s
učenjem
Obrazovna samoispunjavajuća proročanstva
- djeca mogu preuzeti pozitivno ili negativno gledište nastavnika o sebi i početi se ponašati u skladu s
njim
- utjecaj posebno jak kada nastavnici potiču natjecanje i djecu javno uspoređuju negativan utjecaj na
dobre i loše učenike (dobri ne napreduju, loši idu u negativnom smjeru)
Podučavanje djece s posebnim potrebama - većina djece u nekom trenutku svog odrastanja ima posebne
potrebe koje su prolazne po svojoj prirodi
Potencijalne posebne potrebe - neurorizična djeca, djeca s rizičnim faktorima u obitelji, djeca čija razina
nekog aspekta razvoja bitno odudara od drugih u skupini
Prolazne posebne potrebe - djeca s određenim zdravstvenim teškoćama, djeca u čijoj su obitelji prisutni
stresni čimbenici – npr. razvod ili gubitak posla, djeca s određenim razvojnim raskorakom
Trajne posebne potrebe - djeca s teškoćama u razvoju (npr. intelektualne, senzorne, emocionalne ili
ponašajne teškoće, teškoće u učenju, kronična bolest, autizam) i darovita djeca

Suvremena istraživanja idu u prilog inkluziji kada je moguća - tretiranje djece s posebnim potrebama kao
ravnopravnih sudionika u odgojno-obrazovnom procesu, unutar kojeg je osigurana permanentna
individualna pomoć u situacijama kada je neophodna. Uključivanje djece s teškoćama u redovne razrede
kada god je to moguće, uz metodičku ili sadržajnu prilagodbu nastavnog procesa prema potrebi i druge
oblike podrške.
Individualizirani pristup - Metodičke prilagodbe
Prilagođeni pristup - Sadržajne i metodičke prilagodbe

ERIKSONOVA PSIHOSOCIJALNA TEORIJA

Konflikt: Sposobnost nasuprot nesposobnosti (inferiornosti) (6 – 11 g.) Pitanje: Kako mogu biti dobar u
onome što radim?
Vrlina: kompetentnost
- uvjete za ovaj konflikt čini kombinacija očekivanja koja odrasli postavljaju pred djecom (ulazak u
svijet školovanja) i njihov nagon za ovladavanjem okolinom
- pozitivno razrješavanje dovodi do razvoja osjećaja kompetencije, dok negativna iskustva u
obrazovanju i obitelji dovode do osjećaja nesposobnosti i niskog samopouzdanja

RAZUMIJEVANJE SAMOGA SEBE

POJAM O SEBI
Postaje razrađeniji - sadrži crte ličnosti („iskrena sam, pomažem drugima”) i socijalne usporedbe
(prosuđivanje svog izgleda, sposobnosti i ponašanja u odnosu na druge - „najviši sam u razredu”, „najbolja
sam iz matematike”)
- djeca dobivaju sve više informacija o sebi iz različitih krugova okoline izvan obitelji
- postaju bolji u čitanju poruka koje dobivaju od drugih i njihovu ugrađivanju u vlastitu definiciju sebe
- koriste idealno ja da bi vrednovali stvarno ja
SAMOPOŠTOVANJE - primaju više povratnih informacija o svom uspjehu nego od svojih vršnjaka
samopoštovanje poprima hijerarhijsku strukturu - razvijaju različite aspekte samopoštovanja, kojima
djeca pridaju različitu važnost:
1) školska kompetencija
2) socijalna kompetencija
3) tjelesna/sportska kompetencija
4) tjelesni izgled
- samopoštovanje se početkom školske dobi snižava jer djeca svoje prosudbe o sebi usklađuju s
povratnim informacijama iz okoline
- od 4. do 6. razreda ponovno raste
- rizik za djecu kojoj je izazov biti uspješnima u školi
Utjecaji na samopoštovanje
↑ autoritativni stil odgoja (izražena toplina te čvrsta, ali prikladna očekivanja)
↑dječje stvaranje atribucija usmjerenih na svladavanje – pripisivanje svog uspjeha sposobnosti
↓pretjerana kritičnost
↓neusklađenost kriterija i djetetove razine sposobnosti
↓pomaganje i donošenje odluka umjesto djece kada im to ne treba
↓dječje pripisivanje neuspjeha sposobnostima, a uspjeha vanjskim činiteljima (djeca s naučenom
bespomoćnošću)
↓negativne povratne informacije nepodupirući nastavnici

EMOCIONALNI RAZVOJ
Emocije samosvijesti (sram, ponos, krivnja) postaju upravljane osobnom odgovornošću – više nije nužna
reakcija odrasle osobe
- doživljavanje snažnog srama može narušiti razvoj samopoštovanja
- oko 8. godine uviđaju da je moguće istovremeno doživljavati više emocija
- razvija se razumijevanje da ono što ljudi izražavaju ne mora odražavati njihove stvarne emocije, dok
se mlađa djeca oslanjanju samo na vanjske izraze emocija

SAMOREGULACIJA
Do 10. godine djeca imaju adaptivni skup strategija za regulaciju emocija
- kada imaju kontrolu nad ishodom (npr. nadolazeći test) biraju rješavanje problema ili traženje
socijalne podrške
- kada nemaju kontrolu (npr. loša ocjena) biraju distrakciju (npr. video igre) ili redefiniranje
situacije („Moglo je biti gore.”)

EMPATIJA
Počinju empatično reagirati ne samo na neugodu koju netko trenutačno doživljava, nego i opće životne
uvjete.
- veliki napredak u sposobnosti zauzimanja tuđe perspektive

ODNOSI S VRŠNJACIMA
Društvo vršnjaka postaje sve važniji kontekst razvoja. Do kraja srednjeg djetinjstva pokazuju snažnu želju za
grupnim pripadanjem i stvaraju vršnjačke grupe - skupine koje uključuju jedinstvene vrijednosti i standarde
ponašanja, kao i socijalnu strukturu vođa i sljedbenika
- organiziraju se prema na temelju blizine (npr. isti razred) i sličnosti prema spolu i
popularnosti
- od 3. razreda – porast odnosne agresivnosti među djevojčicama (tračanje, širenje glasina,
isključivanje)
- dječaci izravniji u iskazivanju agresije
- često odbacivanje članova vlastite vršnjačke grupe
PRIJATELJSTVA -djeca počinju shvaćati prijateljstva kao uzajamne veze temeljene na povjerenju
Prijateljstva postaju stabilnija – djeca počinju shvaćati da bliski odnosi mogu preživjeti nesuglasice

PRIHVAĆENOST OD STRANE VRŠNJAKA - stupanj u kojem grupe vršnjaka drže dijete vrijednim
socijalnim partnerom. Za razliku od prijateljstava ne podrazumijeva uzajaman odnos.
Popularna djeca → voli ih mnogo vršnjaka
Popularna prosocijalna djeca → kombiniraju školsku i socijalnu kompetenciju
Popularna antisocijalna djeca → često „grubi” dječaci koji su dobri sportaši, ali loši učenici, popularni
među vršnjacima
Odbačena djeca → aktivno ih ne prihvaćaju
Odbačena agresivna djeca → slabiji u sposobnosti zauzimanja tuđe perspektive i regulaciji emocija;
pokazuju veću stopu sukoba, neprijateljstva i hiperaktivnog, nepažljivog i impulzivnog ponašanja
Odbačena povučena djeca → pasivna i socijalno nevješta, često plaha, preplavljena socijalnom tjeskobom,
pod rizikom da postanu žrtve vršnjačkog nasilja
Kontroverzna djeca
- prihvaćena od dijela vršnjaka, neprihvaćena od drugog dijela pokazuju ponašanja koja su mješavina
socijalno pozitivnih i negativnih ponašanja (npr. ponekad se ponašaju nasilno ili uznemiruju druge, a
ponekad se ponašaju prosocijalno
- razmjerno zadovoljni odnosima s vršnjacima
Zanemarena djeca
- nevidljivi, druga djeca ih niti vole, niti ne vole
- obično dobro prilagođeni

RODNO TIPIZIRANJE
- proširuju svoju svijest o spolnim stereotipima na osobine ličnosti (npr. racionalan, dominantan vs.
nježan, suosjećajan) i školske predmete (npr. matematika, tehnički vs. hrvatski, likovni)
- fleksibilniji u shvaćanju rodne uloge
- od 3. do 6. razreda dječaci jačaju svoju identifikaciju s muškom rodnom ulogom
- djevojčice češće eksperimentiraju s aktivnostima koje se povezuju sa suprotnim spolom
- navedeno istraživanja pripisuju tome što se maskuline aktivnosti doživljavaju kao prestižnije i jer
dječaci za to nemaju socijalnu dozvolu)
ADOLESCENCIJA (OD 10-12 DO 18-19 GOD.)
TJELESNI RAZVOJ
Adolescencija započinje PUBERTETOM
Hormonalne promjene postupno se odvijaju od 8. ili 9. godine
Prvi vanjski znak puberteta – zamah u rastu
Dvije skupine pubertetskih promjena:
a) cjelokupni tjelesni rast
b) sazrijevanje spolnih karakteristika
Pubertet prati napredak u gruboj motorici – sporiji i postupniji kod djevojčica
Velike individualne razlike - većina djece – pubertet počinje između 12 i 13 godina, iako za neku djecu
može početi već s 8 ili 9 godina
Spolne razlike u vremenu početka puberteta
- djevojke - prvi vanjski znakovi puberteta između 8. i 13. god.
- dječaci - ovi znakovi se javljaju između 10. i 15. godine
Varijabilitet u područjima razvoja
- adolescent koji se doima fizički zrelim – visok i jak – može bez obzira na to biti prilično nezreo
u kognitivnom, socijalnom i moralnom razvoju
Psihološki učinci pubertetskih promjena
Reakcija na menarhu – ovisi o ranijem znanju i podršci članova obitelji, ako djevojke nisu obaviještene (što
je danas rijetkost) može biti šokantna i uznemirujuća
Najbolje prilagođene djevojke čiji su očevi upoznati s njihovim pubertetskim promjenama – odražava
obiteljsko ozračje razumijevanja i prihvaćanja
Dječaci – dobivaju manje podrške za tjelesne promjene nego djevojčice

Na emocionalnost adolescenata utječe međuodnos hormonalnih i situacijskih činitelja. Istraživanja pokazuju

da su visoke razine hormona povezane s većom promjenom raspoloženja, ali te veze nisu jake. Negativna
raspoloženja često povezana s većim brojem negativnih životnih događaja.

VRIJEME SAZRIJEVANJA
- dječaci koji ranije sazrijevaju – popularni među vršnjacima, doživljavani kao nezavisni, samopouzdani
i privlačni, imaju pozitivnu sliku o sebi
- djevojčice koja ranije sazrijevaju – nepopularne, povučene, tjeskobe, imaju negativnu sliku o sebi,
sklonije nepoželjnim ponašanjima i manje uspješne u školi
Utjecaj:
1) stupnja u kojem tijelo adolescenta odgovara kulturnom idealu privlačnosti – utječe na sliku o sebi

Zdravstvena pitanja
Povećava se sklonost upotrebi alkohola i droga
Povećava se rizik od poremećaja prehrane – posebno kod djevojčica koje rano uđu u pubertet i
nezadovoljne su tjelesnim izgledom
Najčešći psihološki problem – depresija

Spolno ponašanje
- hormonalne promjene dovode do porasta spolnog nagona, ali socijalni
činitelji utječu na to kako adolescenti upravljaju svojom seksualnošću
- najveća stopa spolnih bolesti od svih dobnih skupina ponašanju koje krši norme, nižim SES-om
- rana i učestala spolna aktivnost povezana s: ranim sazrijevanjem, rastavom roditelja, odrastanjem u
jednoroditeljskoj obitelji, brojnošću obitelji, spolnom aktivnošću prijatelja i braće/sestara, nižim
školskim uspjehom i obrazovnim težnjama, sklonosti
- spolni odgoj ne snižava dob ulaska u spolne odnose, već povećava znanja o spolnosti povezana s
odgovornijim ponašanjem
 - tinejdžeri koji izvještavaju o dobrim odnosima s roditeljima i koji s njima otvoreno razgovaraju o seksu
i kontracepciji skloniji upotrebi sredstava kontracepcije
3 – 6% adolescenata je homoseksualne orijentacije, a nepoznat broj biseksualan – važnost reakcija okoline
za psihološku prilagodbu

Adolescentno roditeljstvo
- životni uvjeti i osobne značajke ometaju kapacitet za djelotvorno roditeljstvo
- u usporedbi s odraslim majkama – manje znaju o dječjem razvoju, imaju nerealno visoka očekivanja,
percipiraju svoju dojenčad težu prema osobinama i manje djelotvorno s njima komuniciraju
- veća vjerojatnost prenatalnih i perinatalnih komplikacija (povezano s neadekvatnom zdravstvenom
skrbi i rizičnim ponašanjima) te lošiji razvojni ishodi djece
- adolescentne majke češće napuštaju školovanje i u većem su riziku od siromaštva, što dodatno
narušava životne uvjete djece

KOGNITIVNI RAZVOJ
PIAGETOVA TEORIJA
Stadij formalnih operacija (od 11. g.)
- pojava apstraktnog mišljenja
- razvoj hipotetičko-deduktivnog rasuđivanja - kada su suočeni s problemom razmišljaju o svim
mogućim rješenjima i sustavno ih provjeravaj

PRISTUP OBRADE INFORMACIJA

- poboljšana pažnja
- veća mentalna brzina – veći kapacitet za obradu informacja
- djelotvornije strategije koje poboljšavaju pohranu, reprezentaciju i dosjećanje
- povećavanje znanja
- napredak metakognicije – stječu nove uvide u djelotvorne strategije za stjecanje informacija, mogu
motriti svoje razmišljanje i objasniti procese koje koriste u donošenju određene odluke, izražavaju
povećanu introspekciju i samosvjesnost
Intelektualne sposobnosti adolescenata dosežu razinu odraslih u dobi od oko - 16 godina

Specifičnosti misaonog razvoja

EGOCENTRIZAM- osobna bajka i fenomen izmišljene publike
RIZIČNO PONAŠANJE I TRAŽENJE UZBUĐENJA - zanemaruju posljedice ili im pridaju različitu
vrijednost
RAZMIŠLJANJE USMJERENO NA SADA - pridavanje veće važnosti kratkoročnim rizicima i koristima
PRIVIDNA NERANJIVOST - vjerovanje da ne mogu stradati, da su nepobjedivi i neranjivi
Fenomen izmišljene publike – uvjerenje adolescenata da su oni u središtu pažnje i zanimanja svih ostalih
Osobna bajka – napuhnuto mišljenje o svojoj važnosti, počinju osjećati da su posebni, jedinstveni i da ih
nitko ne može razumjeti
Zašto je evolucija adolescentima dala mozak koji ih dovodi u opasnost?
Evolucijski gledano, sklonost adolescenata rizičnom ponašanju u adolescenciji bila je potrebna da bi
potomci bili spremni preuzeti rizik,napustiti sigurnost obiteljskog gnijezda i stvoriti vlastiti život.

ŠKOLOVANJE
Prelazak u srednju školu – čest pad uspjeha i osjećaj manje školske kompetentnosti
Na školsko postignuće utječu:
- odgojni postupci - autoritarno roditeljstvo
Suradnja roditelja i škole – praćenje napretka, komuniciranje s nastavnicima, podrška u odabiru predmeta
- utjecaj vršnjaka – djeca roditelja koji vrednuju postignuća biraju prijatelje istih vrijednosti
- obilježja škole – topla i podržavajuća okolina i aktivnosti koje naglašavaju mišljenje višeg stupnja
EMOCIONALNI I SOCIJALNI RAZVOJ
ERIKSONOVA PSIHOSOCIJALNA TEORIJA
Konflikt: Identitet nasuprot zbunjenosti
Pitanje: Tko sam? Kuda idem?
Vrlina: Odanost
- konstruiranje identiteta podrazumijeva definiranje tko ste, koje su vaše vrijednosti i smjer koji želite
slijediti
- vrijeme eksperimentiranja s alternativama
- uspješno razrješavanje konflikta – mladih grade čvrsto definirano ja koje se sastoji od samoizabranih
vrijednosti i ciljeva
Negativan ishod – konfuzija identiteta

SAMOPOIMANJE
- kognitivne promjene dovode do toga da samoopisi postaju organiziraniji i dosljedniji, pri čemu se
kao ključne teme pojavljuju osobne i moralne vrijednosti
- svjesni da se osobine mogu mijenjati iz situacije u situaciju (s ljudima koje znam sam jako društvena,
ali kad sam među nepoznatima obično misle da sam povučena”)
- počinju koristiti modifikatore („dosta lako planem”, „nisam baš uvijek iskrena”)
-
SAMOPOŠTOVANJE - uz akademsku, socijalnu i tjelesnu komponentu dobiva nove dimenzije:
a) blisko prijateljstvo
b) romantična privlačnost
c) poslovna kompetencija
- kod većine adolescenata samopoštovanje postupno jača

IDENTITET - istraživači grupiraju adolescente u četiri kategorije koje odražavaju njihov napredak prema
formiranju zrelog identiteta:
POSTIGNUTI IDENTITET - postigli identitet nakon ispitivanja različitih alternativa
MORATORIJ - u procesu istraživanja, nisu se još konačno nečemu obvezali (npr. u odabiru
zanimanja)
PREUZETI IDENTITET - obvezali se nekim vrijednostima i ciljevima, a da nisu istražili alternative (npr.
prihvatili identitet izabran od strane roditelja)
DIFUZIJA IDENTITETA - nemaju jasan smjer, nisu se obvezali niti istražili alternative, možda zato što to
smatrali previše prijetećim/teškim
-postignut identitet i moratorij psihološki zdravi
-preuzimanje i difuzija neadaptivni putevi prema zreloj definiciji sebe - povezani s teškoćama prilagodbe
-adolescenti s dugoročno difuznim identitetom - obično se pouzdaju u sreću/sudbinu, imaju stav „baš me
briga” i skloni su čini što god ljudi kojima su okruženi čine
Zdravom razvoju identiteta doprinose:
- fleksibilnost i otvorenost u suočavanju s međusobno suprotstavljenim vrijednostima i uvjerenjima
- osjećaj privrženosti roditeljima, ali sloboda za izražavanje mišljenja
- bogate i raznolike mogućnosti u školi, zajednci

MORALNOST
Kohlbergovi stadiji moralnog razvoja
1) najprihvaćenija teorija razvoja moralnosti
2) moralni razvoj je proces koji započinje u djetinjstvu i nastavlja se u odrasloj dobi
3) moralno rezoniranje razvija se kroz tri razine, od kojih svaka sadrži dva stadija
Heinzova dilema
- umiruća žena
- postoji lijek, ali ga apotekar naplaćuje 10 puta više od proizvodne cijene
- Heinz, ženin suprug, pokušao je posuditi novce od drugih, ali je prikupio samo pola, a ljekarnik mu
nije htio prodati lijek po toj cijeni niti omogućiti odgodu plaćanja
- Heinz je postao očajan, provalio u ljekarnu i ukrao lijek

PRETKONVENCIONALNA RAZINA
- moral je kontroliran izvana
- djeca prihvaćaju pravila osoba od autoriteta, a postupke procjenjuju prema posljedicama
- ako ponašanja rezultiraju nagradom su dobra, a u slučaju kazne loša
1. stadij – orijentacija prema kazni i poslušnosti → prosudbe se temelje na strahu od autoriteta
2. stadij – orijentacija prema instrumentalnoj svrsi → prosudbe se temelje na zadovoljavanju osobnih
potreba

KONVENCIONALNA RAZINA
- pojedinci smatraju da je važno konformirati se društvenim pravilima, ali ne iz vlastitog interesa, nego
zbog pozitivnih odnosa i društvenog poretka
3. stadij – orijentacija dobrog dječaka/djevojčice → ponašamo se moralno jer želimo zadržati
naklonost i odobravanje bliskih osoba
4. stadij – orijentacija prema održavanju društvenog poretka → moralni izbori više ne ovise o
bliskim odnosima, nego društvenim zakonima koji se trebaju ravnopravno primjenivati na sve

POSTKONVENCIONALNA RAZINA
- moral nadrasta razinu zakona i društvenih normi
- definira se u terminima apstraktnih načela i vrijednosti koje se primjenjuju na sve situacije i društva
5. stadij – orijentacija prema društvenom ugovoru → zakoni se gledaju kao fleksibilni instrumenti za
unapređenje ljudskih potreba
6. stadij – orijentacija prema univerzalnim etičkim načelima → pravednost se definira na temelju
samoizabranih apstraktnih etičkih načela savjesti (npr. vrijednost života vs. vlasništva)
- stadiji nisu strogo vezani uz dob i ne dosežu svi najvišu razinu – postkonvencionalna moralnost je
rijetka
- tijekom adolescencije smanjuje se rezoniranje na stadiju 1 i 2, 3. stadij raste pa se potom smanjuje
- moralno rezoniranje na stadiju 4. jača kroz adolescenciju i tipično je za većinu odraslih

OBITELJ
Težnja za AUTONOMIJOM – osjećajem sebe kao zasebne osobe koja upravlja sama sobom
Napredak u mišljenju - budući da im apstraktno razmišljanje dopušta zamišljanje mogućeg, mogu početi
propitivati obiteljske, religijske, političke i moralne sustave, kao i stvarati sliku idealnog svijeta -
mladenački idealizam
Deidealizacija roditelja – više ne vide roditelje kao savršene i ne podvrgavaju se roditeljskom autoritetu
kao ranije
Povećana količina sukoba u obitelji. Najveći u obiteljima čije su teškoće počele već u djetinjstvu.
↓ potreba za bliskošću, zaštitom, vodstvom roditelja
↑ potreba za slobodom i nezavisnošću
Najdosljedniji prediktor mentalnog zdravlja tijekom adolescencije → kvaliteta odnosa roditelj dijete
ODNOSI S VRŠNJACIMA
Adolescentna prijateljstva (ako nisu temeljena na sklonosti antisocijalnim ponašanjima) vezana uz psihičko
zdravlje i razvoj kompetencija:
- prilika za istraživanje vlastitog ja i razvijanje dubinskog razumijevanja drugih
- stvaranje temelja za buduće romantične odnose
- pomoć u nošenju sa stresom
- mogu poboljšati stavove prema školi i angažman
Shvaćanje prijateljstva se mijenja – pomak prema intimnosti i lojalnosti
Vršnjačke grupe postaju uobičajenije i čvršće organizirane
Klike – male grupe od 5 do 7 članova koji su međusobno slični i bliski
Klape ili društva – labavije povezane skupine koje čini nekoliko klika sa sličnim vrijednostima, članstvo se
temelji na reputaciji i stereotipima
Povećavanje interesa za suprotni spol - postaju uobičajene klike mješovitog spola
Prvi romantični odnosi – raste kapacitet za ostvarivanje intimnih odnosa, no u početku zaostaje za
intimnošću u prijateljstvima
Adolescenti homoseksualne orijentacije – pod većim pritiskom zbog straha od društvene osude

Vršnjački konformizam
- veći nego u djetinjstvu i ranoj odrasloj dobi
- naizraženiji kod mlađih adolescenata
- roditelji imaju najveći utjecaj na temeljne životne vrijednosti i planove o obrazovanju, a vršnjaci na
kratkoročne odabire (glazba, odjeća, izbor prijatelja)
- s manjom sklonošću konformiranju povezani:
1. osjećaj kompetentnosti i vrijednosti
2. autoritativni stil odgoja
MLAĐA ODRASLA DOB (DVADESETE I TRIDESETE)
TJELESNI RAZVOJ
Započinje biološko starenje ili senescencija pad u funkcioniranju organa i sustava univerzalan za sve
pripadnike naše vrste
- pod utjecajem nasljeđa i okolinskih faktora
- asinkrono (različiti sustavi stare različitom brzinom) i obilježeno velikim individualnim
razlikama
- za pad atletskih sposobnosti više je odgovoran nedovoljno aktivan stil života nego biološko starenje
-dobivanje na težini između 25 i 50 godina – dijelom rezultat usporavanja stope bazalnog metabolizma
-tjelesna vježba povezana sa značajno nižim stopama smrtnosti zbog svih uzroka
-obilježja rizičnog životnog stila: psihološki stres, nekvalitetna prehrana, manjak tjelesne aktivnosti, pušenje,
zloupotreba alkohola...

KOGNITIVNI RAZVOJ
1. PROMJENE U STRUKTURI MIŠLJENJA
Kognitivni razvoj nakon Piagetova razdoblja formalnih operacija istraživači nazivaju post-formalnim
mišljenjem. Prema Perryevoj teoriji pomičemo se od dualističkog mišljenja (informacije se dijele na točne i
netočne) prema relativističkom mišljenju (svijest o postojanju nekoliko različitih istina).

Schaie je smatrao da mišljenje ne postaje složenije, ali da se s promjenom situacija mijenjaju ciljevi
mentalne aktivnosti
STADIJ STJECANJA - djetinjstvo i adolescencija (Što bih trebao znati?)
STADIJ POSTIGNUĆA - rana odrasla dob – kognitivne vještine moramo prilagoditi situacijama (npr.
brak, zaposlenje) koje imaju velike implikacije za postizanje dugoročnih ciljeva („Kako upotrijebiti ono što
znam?”)
STADIJ ODGOVORNOSTI - srednja odrasla dob – kada uspostavimo obiteljski i radni život, pojavljuje se
proširivanje odgovornosti – kognicija se širi na situacije koje podrazumijevaju socijalne obaveze
REINTEGRATIVNI STADIJ - kasna odrasla dob – smanjuje se potreba za stjecanjem znanja i motrenje
dugoročnih posljedica, javlja se veća selektivnost u pogledu okolnosti na koje će trošiti svoju misaonu
energiju („Zašto bih to trebao znati?”)

Prema Labouvie-Viefeovoj potreba za specijalizacijom potiče odrasle na prelazak s hipotetičkog na

pragmatično mišljenje, koje logiku koristi kao sredstvo za rješavanje problema iz stvarnog života i
prihvaća nedosljednosti, nesavršenosti i potrebu za kompromisom

2. STRUČNOST - stjecanje širokog znanja u nekom području

Kada se jednom dosegne stručnost, ona ima dubinski utjecaj na obradu informacija:
1. brže i djelotvornije pamćenje i rezoniranje zbog poznavanja koncepata u podlozi
2. napredak kreativnosti – kreativni proizvodi koji više nisu samo originalni nego usmjereni na
socijalne ili estetske potrebe

3. PROMJENE U KOGNITIVNIM SPOSOBNOSTIMA

Verbalne sposobnosti i ostale sposobnosti koje ovise o akumuliranom znanju se stalno poboljšavaju od rane
do srednje odrasle dobi, nakon čega slijedi njihov pad. Sposobnosti koje slabo ovise o stečenom znanju već
se odnose na sposobnosti otkrivanja odnosa opadaju već sredinom 20tih godina.
IZBOR ZANIMANJA
Stadiji profesionalnog razvoja:
RAZDOBLJE MAŠTANJA – Rano i srednje djetinjstvo. Preferencije pod utjecajem onoga što je poznato,
glamurozno i uzbudljivo
PROVIZORNO RAZDOBLJE – Rana i srednja adolescencija. Najprije temeljem interesa, a zatim i
sposobnosti i vrijednosti
REALISTIČNO RAZDOBLJE - Kasna adolescencija i rana odrasla dob. Počinju sužavati opcije, često
kroz istraživanje, i zatim donose odluku

Činitelji koji utječu na odabir zanimanja:

- ličnost
- obiteljski utjecaji
- nastavnici
- rodni stereotipi – odabiri zanimanja muškaraca i dalje značajno rodno stereotipni, žene sve više
izražavaju interes za netradicionalna zanimanja
- pristup informacijama o zanimanju

EMOCIONALNI I SOCIJALNI RAZVOJ

Rastuće zanimanje za razvoj u odrasloj dobi dovelo je do formiranja novih teorija uz Eriksonovu
psihosocijalnu teoriju:
1. Levinsonova životna doba
2. Vaillantova prilagodba na život

ERIKSONOVA PSIHOSOCIJALNA TEORIJA

Konflikt: Prisnost nasuprot otuđenosti (rana odrasla dob)
Pitanje: Jesam li voljen? Hoću li s nekim provesti život?
Vrlina: ljubav, privrženost
Ovaj psihološki konflikt odražava se u mislima i osjećajima kako se trajno obvezati prisnom partneru
Zahtijeva odricanje dijela novostečene nezavisnosti i uravnoteživanje potrebe za nezavisnošću i intimnošću
Negativan ishod: otuđenost (oklijevanje u uspostavi bliskih odnosa zbog straha od gubitka identiteta)

LEVINSONOVA ŽIVOTNA DOBA

Smatrao da se razvoj odvija u fazama koje se sastoje od prijelaznih i stabilnih razdoblja
Kroz ta razdoblja ljudi revidiraju životne strukture = temeljna organizacija života osobe koja se sastoji od
odnosa sa značajnim drugima – pojedincima, grupama, institucijama
Tijekom prijelaznog razdoblja rane odrasle dobi (17 – 22 g.) većina ljudi stvara SAN – sliku sebe u
odraslom svijetu kojom se rukovode pri donošenju odluka
San većine muškaraca naglašava profesionalna postignuća, dok žene većinom imaju snove u kojima su
istaknuti i brak i karijera
Stvaraju odnos s mentorom (obično starijom i iskusnijom osobom) koji olakšava postizanje njihovog sna
Tijekom prijelaznog razdoblja 30tih godina (28 – 33 g.) mladi ponovno preispituju životne strukture
- oni koji su bili zaokupljeni karijerom mogu se fokusirati na pronalaženje životnog partnera,
dok žene koje su naglašavale brak i majčinstvo mogu razviti više individualističke ciljeve
- za muškarce i žene bez zadovoljavajućeg odnosa ili profesionalnih postignuća ovo razdoblje može
biti krizno
Muškarci češće postižu stabilnost – fokusiranje na određene odnose i aspiracije te napuštanje drugih, dok se
kod žena zbog sukoba obiteljskog i profesionalnog života previranja mogu nastaviti do srednje dobi
VAILLANTOVA PRILAGODBA NA ŽIVOT
Teorija kompatibilna s Levinsonom u smislu naglašavanja uloge kakvoće odnosa s drugima u oblikovanju
životnog vijeka, ali poriče postojanje strogog, s dobi povezanog rasporeda promjena. Dvadesete je opisao
kao posvećene prisnosti, tridesete konsolidaciji karijere, četrdesete vođenju drugih, a pedesete kulturalnim i
filozofskim vrijednostima.

SOCIJALNI SAT - kulturalno određena, s dobi povezana očekivanja životnih događaja poput prvog
zapošljavanja, stupanja u brak, prvog djeteta i sl.
- očekivanja koja postoje u svakom društvu
- ona više nisu toliko snažna, ali značajan odmak od društveno uvjetovanog rasporeda može biti izvor
psihološke nelagode

BLISKI ODNOSI
Ljudi obično biraju partnere slične prema stavovima, ličnosti, obrazovnim planovima, inteligenciji, tjelesnoj
privlačnosti, visini
Kada komplementarnost osobina dopušta svakoj osobi da zadovolji osobne preferencije i ciljeve, to
doprinosi kompatibilnosti, no općenito postoji malo dokaza u prilog tezi da se suprotnosti privlače
Odabir partnera pod utjecajem je ranih iskustava
Muškarci veću težinu pridaju: tjelesnoj privlačnosti, domaćinskim vještinama, mladosti - biraju mlađe
partnerice
Žene veću težinu pridaju: inteligenciji, ambicioznosti, financijskom statusu i moralnom liku osobe,
iskustvu i stabilnosti - partneri jednake ili malo starije dobi

Objašnjenja spolnih razlika u odabiru partnera:

EVOLUCIJSKA PSIHOLOGIJA
Žene, zbog ograničenijeg reprodukcijskog kapaciteta biraju partnere koji će osigurati opstanak i dobrobit
potomaka
Muškarci traže partnericu s osobinama koje signaliziraju mladnost, zdravlje, spolni užitak i sposobnost
rađanja i brige za potomstvo
Prema ovom gledištu, muškarci iz istih razloga žele da odnos brzo pređe u tjelesnu bliskost, dok žene prije
žele psihološku prisnost

TEORIJA SOCIJALNOG UČENJA

Na odabir partnera u velikoj mjeri utječu spolne uloge
Muškarci od djetinjstva uče biti asertivni i nezavisni, a žene njegujuće
Kroz odrastanje uče o vrijednostima drugog spola
- istraživanja u prilog teoriji: kod mlađih generacija koje su ravnopravnije, kriteriji odabira partnera su
sličniji za oba spola

KOMPONENTE LJUBAVI
Prema Sternbergerovoj triangularnj teoriji ljubavi čine je tri sastavnice:
PRISNOST - emocionalna komponenta, topla, nježna komunikacija, briga za partnerovu dobrobit i želja za
recipročnošću osjećaja i ponašanja
STRAST - tjelesna i psihološko uzbuđujuća komponenta želja za spolnim aktivnostima i romansom
OBVEZIVANJE - kognitivna komponenta odluka o održavanju ljubavi
- na početku odnosa snažna je strastvena ljubav
- strast postupno opada na račun prisnosti i obvezivanja, koje tvore partnersku ljubav
- istraživanja bilježe pad zajedničkih ugodnih aktivnosti s protokom vremena, za što se smatra da
doprinosi padu zadovoljstva odnosom
- parovi koji ustraju izvještavaju da se vole više nego prije
 - važna značajka komunikacije parova koji ističu svoje obvezivanje – konstruktivno rješavanje sukoba

ŽIVOTNI CIKLUS OBTELJI - slijed stadija koji su karakteristični za razvoj većine obitelji
- danas prisutne velike varijacije u slijedu i vremenu pojedinih stadija

Napuštanje doma - Ujedinjavanje obitelji – Roditeljstvo

BRAK
- zasniva se u sve kasnijoj dobi
- ovisno o definiciji bračnih uloga razlikujemo:
1. tradicionalni brak (jasna razdioba uloga muža i žene, muškarac kao glava obitelji čija je
primarna odgovornost ekonomska dobrobit obitelji i žena koja brine o mužu, djeci i domu)
2. egalitarni brak (muž i žena odnose se kao jednaki i dijele moć i autoritet)
Spolne razlike u zadovoljstvu brakom – muškarci zadovoljniji, žene više pate kada u vezi ima problema
Zadovoljstvo i mentalno zdravlje muškaraca pod pozitivnim utjecajem osjećaja privrženosti i socijalne
podrške, dok je za mentalno zdravlje žena važnija kvaliteta odnosa

Značajna raširenost mitova o braku, npr:

x Tijekom prve godine braka zadovoljstvo raste
x Najbolji prediktor zadovoljstva brakom je kvaliteta spolnog života
x Ako me voli, instinktivno će znati što želim i trebam.

RODITELJSTVO
Za razliku od ranijih povijesnih razdoblja, odluka o roditeljstvu danas je postala izbor. Dolazak djeteta
zahtijeva prilagodbu na veće odgovornosti, manje vremena jedno za drugo i tradicionalniju podjelu uloga.
Zadovoljavajući i podržavajući brakovi ostaju takvima i nakon rođenja djeteta, dok problematični imaju više
teškoća. Podjela skrbi o djetetu povezana s većom srećom i pozitivnijim odnosom roditelj-dijete.
Brojnost djece
Obitelji s manjim brojem djece – veće bračno zadovoljstvo i bolji razvojni ishodi djece
Glavni čimbenik – socioekonomski status (kada obrazovani roditelji visokih prihoda imaju velike obitelji,
nepovoljni ishodi nestaju
Obitelji s adolescentima
Period adolescencije zahtijeva prilagodbu na promijenjene okolnosti i novo definiranje odnosa roditelj-
dijete. Tijekom tog razdoblja obično pada zadovoljstvo brakom.

RAZNOLIKOST ŽIVOTNIH STILOVA

SAMAČKI ŽIVOT
- sve veća zastupljenost samačkog života zbog kasnijeg stupanja u brak i većeg broja rastava
- više muškaraca nego žena (zbog kasnijeg stupanja u brak), ali žene imaju veću vjerojatnost da neće
zasnovati vezu tijekom života
- prednosti: sloboda i pokretljivost
- nedostaci: usamljenost, iscrpljenost izlascima, ograničen spolni i društveni život, smanjeni osjećaj
sigurnosti, osjećaj isključenosti iz života oženjenih parova
- mnogi prolaze kroz stresno razdoblje krajem 20tih (prijatelji zasnivaju brakove), a žene i tijekom srednjih
30tih (biološki sat)

KOHABITACIJA
- nevjenčani parovi koji imaju intimnu, spolnu vezu i zajedno žive
- značajan porast u odnosu na ranija povijesna razdoblja
-različita značenja za pojedince – neki je shvaćaju kao pripremu, a neki kao alternativu za
brak
- istraživanja: u SAD-u i Kanadi povezana s većom sklonošću rastavi, ali u zemljama
zapadne Europe ta je veza manje snažna ili ne postoji

ŽIVOT BEZ DJECE

-razlikujemo parove koji djecu nemaju svojevoljno (zajedničkom odlukom partnera) i nesvojevoljno
(nemaju partnera ili se bore s neplodnošću)
-odrasli koje svojevoljno nemaju djecu jednako zadovoljni životom kao i roditelji koji imaju tople
odnose s djecom
-kod odraslih koji nemaju djecu, a žele i češća je narušena psihološka dobrobit i mentalno zdravlje

RASTAVA ( I PONOVNI BRAK)

- većina rastava dogodi se unutar 7 godina braka (kada su djeca mala) ili pri prelasku u srednju odraslu dob
(kada ljudi imaju djecu tinejdžerske dobi)
-oko ¾ ponovno stupi u brak
-prvih nekoliko godina drugog braka rizik od rastave je veći nego za prethodni brak, dok se kasnije stope
rastave izjednačavaju
-pomiješanim obiteljima obično treba 3 do 5 godina da razviju povezanost sličnu onoj iz cjelovitih obitelji

DUGINE BOJE
-kvaliteta i učinkovitost roditeljstva nije povezana sa seksualnom orijentacijom roditelja
-djeca koja žive s dva roditelja istog spola ne razlikuju se od djece koja žive s dva roditelja različitog
spola u širokom spektru ishoda važnih za dobrobit djece, kao što su školski uspjeh, kognitivni
razvoj, socijalne vještine i mentalno zdravlje
-ključne odrednice razvojnih ishoda djece : kvaliteta obiteljskih odnosa i prisutnost dovoljne količine
socijalnih, psiholoških i ekonomskih resursa i podrške roditeljima

Zadovoljstvo vezom kod istospolnih parova

-mali broj istraživanja, dostupna istraživanja – metodološke slabosti
-pregledni rad (Kurdek, 2005) – u odnosu na heteroseksualne parove, homoseksualni parovi ravnopravnije
dijele kućanske poslove, konstruktivnije rješavaju konflikte, podjednako su zadovoljni odnosom i imaju
manje podrške obitelji, ali više podrške prijatelja (mali broj istraživanja)
-legalno formaliziranje zajednice, predanost vezi i socijalna podrška pozitivno povezani s većim
zadovoljstvom vezom i manjom nestabilnošću
-više razine internalizirane homofobije i diskriminacije povezane s manjim zadovoljstvom vezom, pri čemu
se kao posrednik pokazuje stres

RAZVOJ KARIJERE
-putevi karijere muškaraca su obično kontinuirani, a žena diskontinuirani zbog odgoja djece i potreba
obitelji
-žene imaju pristup gotovo svim zanimanjima, ali su njihove prilike za napredovanje ograničene – stakleni
strop
-oštećene vremenom provedenim izvan tržišta rada, niskom samoefikasnošću u odnosu na muškarce,
spolnim stereotipima, sukobom poslovnih i obiteljskih obaveza i teškoćama u pronalaženju prikladnog
mentora (manje žena u područjima visokog statusa koje mogu biti mentorice)
NOVI TRENDOVI
ODRASLOST U NASTAJANJU
-novi koncept koji je skovao Arnett kako bi opisao mlade u dobi od 18 do 25 godina, koji često još nisu u
potpunosti samostalni (npr. žive s roditeljima ili nisu potpuno financijski neovisni), ali se razlikuju od
adolescenata u životnim zadacima
SREDNJA ODRASLA DOB (OD 40 DO 60/65 GOD.)
TJELESNI RAZVOJ
- nastavljaju se postupne promjene koje su započele u ranoj odrasloj dobi
- većina osoba počinje doživljavati životno ugrožavajuće zdravstvene tegobe ili ih uočavati kod bliskih
osoba
- povećava se svijest o starenju
- vrijeme revidiranja tjelesne slike o sebi, koja često naglašava više nedostataka nego dobiti – utjecaj
društvenih ideala ljepote

Reproduktivne promjene i njihov psihološki učinak

- doživljavanje klimakterija – razdoblja u kojem opada plodnost
- kod žena to znači kraj reproduktivnog kapaciteta, dok kod muškaraca plodnost slabi, ali je zadržana

ŽENE
- postupne promjene tijekom desetogodišnjeg razdoblja, tijekom kojeg opada proizvodnja estrogena
- često praćeno tjelesnim i psihičkim simptomima (npr. promjene raspoloženja, anksioznost, valunzi,
glavobolje, nesanica...)
- što više simptoma žene navode, negativniji je njihov stav prema menopauzi
- psihološka reakcija na menopauzu ovisi o interpretaciji tog događaja u odnosu na prošli i budući život, kao
i društvenom i kulturalnom okruženju
- reakcije sežu od zabrinutosti za ženstvenost i tijelo koje stari do osjećaja olakšanja i novog početka
- menopauza kao biokulturani događaj
- u nezapadnim društvima u kojima su starije žene poštovane i dob donosi nove privilegije i odgovornosti
(npr.Japan), žene se rijetko tuže na simptome menopauze
- međukulturalno istraživanje – Maje, koje ne koriste kontracepciju, menopauzu opisuju izrazima „biti
sretna” i „ponovno slobodna kao mlada djevojka” i ne izvještavaju o simptomima; Grkinje (koriste
kontracepciju) izvještavaju o simptomima, ali ih doživljavaju kao privremene neugode, a ne medicinske
simptom

MUŠKARCI
- promjene ograničene na pad količine sjemena i sperme
- kod zdravih muškaraca koji nastavljaju biti spolno aktivni promjene u proizvodnji testosterona minimalna
- nemogućnost postizanja erekcije u željenom trenutku postaje uobičajenija (25% muškaraca do 60. g.)
- može izazvati strah od impotencije i narušiti sliku o sebi

ZDRAVLJE
- 75% sjevernoamerikanaca procjenjuje svoje zdravlje u toj dobi odličnim ili dobrim (pad u odnosu na 95%
u ranoj odraslosti)
- vodeći uzrok smrtnosti u srednjoj dobi – kardiovaskularne bolesti
- udeseterostučivanje stope smrtnosti od raka u odnosu na ranu odraslost (najčešći uzrok smrti žena)
- pojava osteoporoze (povezana s menopauzom)
- ranija istraživanja pokazala povezanost obrasca ponašanja tipa A (ekstremna sklonost natjecanju,
ambicija, nestrpljivost, neprijateljstvo, provale ljutnje i osjećaj stiske) s rizikom od srčanih bolesti
- novija istraživanja pokazuju da je ključna osobina povezana s kardiovaskularnom pobuđenošću,
zdravstvenim pritužbama i bolestima iskazana hostilnost – česti iskazi ljutnje, grubo ponašanje, krizički i
nepopustljivi neverbalni znakovi (npr. iskazivanje prijezira i gađenja) te glasan inzistirajuć glas
SEKSUALNOST
Učestalost seksualne aktivnosti među oženjenim parovima ostaje prilično stabilna, uz blagi pad
Njen najbolji prediktor je bračna sreća – dvosmjerna povezanost – bračna sreća doprinosi učestalosti
seksualnih aktivnosti i obrnuto
Intenzitet seksualnih reakcija opada zbog klimakteričnih promjena
Prilagodba na tjelesne izazove
- upravljanjem stresom
- tjelovježbom
- snagom ličnosti

UPRAVLJANJE STRESOM -u ovoj dobi može ograničiti pojavu bolesti povezanih s dobi i umanjiti
njihovu težinu kada se pojave.
Opće strategije suočavanja sa stresom:
1) Suočavanje usmjereno na emocije – usmjereno na kontrolu nelagode kada ne možemo utjecati na
situaciju
2) Suočavanje usmjereno na probleme – uočavanje teškoće i donošenje odluke što poduzeti kada je
situacija procijenjena kao promjenjiva
Najučinkovitijom se pokazala kombinacija obaju strategija, ovisno o situaciji
S prelaskom iz rane u srednju odraslu dob ljudi se često učinkovitije nose sa stresom nego ranije –
realističniji, vještiji u predviđanju stresnih događaja i poduzimanju koraka da ih izbjegnu
Svladavanje intenzivnog stresa (npr. teška bolest) može služiti kao kontekst za pozitivan razvoj

Kvalitete ličnosti koje doprinose prilagodbi

ČVRSTOĆA
KONTROLA - uvjerenje da možemo kontrolirati većinu događaja, čak i kada ih ne možemo spriječiti
POSVEĆENOST - predani pristup dnevnim aktivnostima, u kojima se nalazi zanimljivost i značenje
IZAZOV - shvaćanje promjena kao normalan dio života i šanse za osobni razvoj

SPOL I STARENJE
- dvostruki standard
- iako se žene srednje dobi često osjećaju asertivnije, pouzdanije i sposobnije, ljudi ih često procjenjuju
manje atraktivnima
- istraživači vjeruju da je u srži dvostrukih standarda ideal seksualno atraktivne žene

KOGNITIVNI RAZVOJ
- poboljšanja u vještinama koje zahvaćaju kristaliziranu inteligenciju (koja ovisi o akumuliranom znanju i
iskustvu) u odnosu na ranu odraslu dob
- fluidna inteligencija (koja više ovisi o temeljnim sposobnostima obrade informacija) počinje opadati u
dvadesetima, a taj pad se intenzivira u srednjoj odrasloj dobi
- velike individualne razlike
- neke osobe, zbog bolesti ili nepovoljne okoline, pokazuju rani intelektualni pad
- za osobe koje koriste svoje intelektualne kapacitete vjerojatnije je da će ih zadržati
- s povoljnim kognitivnim razvojem povezani: stimulirajuća profesija i aktivnosti u slobodno vrijeme, dobro
zdravlje, dugotrajan brak, fleksibilna ličnost, ekonomska dobrobit
OBRADA INFORMACIJA
- s dobi se smanjuje brzina kognitivnog procesiranja, što otežava dijeljenje pažnje, usmjeravanje na
relevantne podražaje i prebacivanje sa zadatka na zadatak
- zbog slabijeg korištenja strategija pamćenja odrasli srednje dobi zadržavaju manje informacija u radnom
pamćenju
- pad sposobnosti se često može nadoknaditi vježbom i iskustvom
- odrasli ove dobi često postaju vrlo vješti u rješavanju praktičnih problema, ponajviše zbog razvoja
stručnosti

EMOCIONALNI I SOCIJALNI RAZVOJ

ERIKSONOVA PSIHOSOCIJALNA TEORIJA
Konflikt: generativnost (stvaralaštvo) nasuprot stagnaciji (neostvarenosti)
Dob: srednja odrasla dob
Pitanje: Hoću li ikada učiniti nešto vrijedno?
Vrlina: stvaranje
-stvaralaštvo uključuje iskorak prema drugima na način da se na svijet izvede i vodi iduća generacija – npr.
odnosi s nećacima, mentorstvo na poslu, dobrotvorni rad, umjetnost...
-započinje u ranoj odrasloj dobi, rađanjem i odgojem te stvaranjem pozicije u profesionalnom svijetu
-sada se proširuje na obitelj, zajednicu ili društvo
-visoko generativni ljudi dobro adaptirani – manja anksioznost i depresivnost, visoko samopoštovanje i
zadovoljstvo životom
-negativan ishod faze – neostvarenost – osobe postaju usmjerene na sebe i ne doprinose dobrobiti društva

LEVINSONOVA ŽIVOTNA DOBA

↓TRANZICIJSKO RAZDOBLJE (40-45g)
- promjena vremenske perspektive
- ljudi vrednuju svoja postignuća u pogledu ciljeva rane odrasle dobi
- moguće čak i drastične promjene životnih struktura (npr. promjena karijere ili razvod)

↓NAGRADNJA ULAZNE ŽIVOTNE STRUKTURE (45-50 g.)

↓REVIDIRANJE ŽIVOTNE STRUKTURE (50-55 g.)
KULMINACIJA ŽIVOTNE STRUKTURE (55-60 g.)
Četiri razvojna zadatka od kojih svaki zahtijeva pomirbu dviju suprotnih tendencija unutar vlastitog „ja”:
MLAD-STAR - odustajanje od određenih mladenačkih kvaliteta, transformiranje drugih i nalaženje
pozitivnih značenja starenja
DESTRUKCIJA-STVARANJE- zbog suočavanja s vlastitom smrtnošću povećava se svjesnost o načinima na
potencijale vlastitog djelovanja na druge
MASKULINOST- FEMININOST - mirenje obaju tendencija ličnosti (npr. muškarci mogu postati,
empatičniji i brižniji, a žene autonomnije, dominantnije, asertivnije)
ANGAŽIRANOST-IZDVOJENOST - stvaranje ravnoteže između dva pola (npr. okretanje prema sebi kod
muškaraca ako su bili posvećeni karijeri, veća uključenost u svijet rada i zajednicu za žene ako to nisu bile)

VAILLANTOVA PRILAGODBA NA ŽIVOT

- prema Vaillantu sredovječni odrasli postaju čuvari svoje kulture te u kasnim 40tima i 50tima nose
odgovornost za funkcioniranje društva
-stabilizirajuća snaga koja predstavlja ravnotežu promjenama nastalim propitivanjem u adolescenciji i
mlađoj odraslosti
KRIZA SREDNJIH GODINA?
-velike individualne razlike u reakcijama na sredovječnost
-samo manji dio populacije doživljava krizu srednjih godina, u kojoj intenzivne dvojbe i unustrašnja
previranja dovode do toga da ljudi poduzimaju drastične promjene u osobnom životu i karijeri

POJAM O SEBI I LIČNOSTI

- kako starimo, u procjenjivanju vlastite vrijednosti manje se oslanjamo na socijalne prosudbe, a više na
temporalne prosudbe (gdje smo u odnosu na ono što smo planirali)
- moguće slike o sebi (reprezentacije toga što se nadamo da ćemo postati i čega se bojimo da ćemo postati)
postaju manje brojne, umjerenije i konkretnije
- revidiranje slike o sebi omogućuje odaslima da zadrže samopoštovanje i ostaju motivirani

Ljudi postaju skloniji introspekciji i u većem dodiru sami sa sobom

Također rastu:
- samoprihvaćanje (priznavanje i prihvaćanje svojih dobrih i loših osobina)
- percepcija vlastite autonomije (veća usmjerenost na slijeđenje standarda koji su sami odabrali)
- vjerovanje o vlastitoj vještosti upravljanja okolinom (vjerovanje da su u stanju lako i učinkovito
obaviti niz zadataka)
- strategije suočavanja sa stresom postaju sve učinkovitije zbog veće vjere u sposobnosti nošenja sa
životnim problemima
- i muškarci i žene postaju androginiji, za što je vjerojatno zaslužna složena kombinacija socijalnih
uloga i životnih uvjeta
- među „velikih pet” osobina ličnosti – umjereno opadaju neuroticizam, ekstraverzija i otvorenost
iskustvu, a ugodnost i savjesnost rastu

Što unaprjeđuje psihološku dobrobit u srednjoj dobi?

- dobro zdravlje i tjelovježba
- osjećaj kontrole nad životom
- osobna ulaganja – snažna predanost ciljevima i uključenost u njihovo postizanje
- zadovoljstvo brakom
- pozitivni socijalni odnosi
- uspješnost u obavljanju različitih uloga

ODNOSI S DRUGIMA
-faza u životnom ciklusu koja nastupa u srednjoj odraslosti ranije nazivana
-„fazom praznog gnijezda”, danas se naziva „pustiti djecu i nastaviti dalje”
-kod odraslih koji se u potpunosti posvete djeci, kraj aktivnog roditeljstva može potaknuti osjećaje praznine i
žaljenja
-za druge to može biti vrijeme oslobađanja

BRAK I RASTAVA
- veća financijska stabilnost, manje aktivno roditeljstvo i promjena vremenske perspektive potiču potrebu
da se preispita i prilagodi bračni odnos
- rastava i dalje ima značajnu psihološku cijenu, ali se odrasli u srednjoj odraslosti lakše adaptiraju
- ženama rastava može ozbiljno smanjiti životni standard
- femizacija siromaštva – trend da žene koje same uzdržavaju sebe ili obitelji čine većinu odrasle siromašne
populacije
Promjena odnosa roditelj-dijete
- pozitivni odnosi s djecom rezultat su postupnog procesa „puštanja” koji započinje u djetinjstvu, intenzivira
se u adolescenciji i kulminira kada djeca počnu samostalno živjeti
- većina se roditelja dobro prilagodi, posebno ako su posvećeni neroditeljskim odnosima i ulogama i ako su
kontakti i ljubav roditelja i djece sačuvani
- utjecaj kulturalnih faktora
- mladi koji „kasne” i ne pokazuju očekivane znakve nezavisnosti i postignuća mogu postati teret roditeljima
- kada mladi odrasli odu, članovi srednje generacije, posebno majke, često preuzimaju ulogu „čuvara
obitelji”(npr. okupljanje za proslave, briga o kontaktima)

Životne uloge bake i djeda

- duži očekivani životni vijek znači da će odrasli trećinu života provesti u ulogama baka i djedova
- odnosi i funkcije ovisni o brojnim faktorima (npr. blizina stanovanja, odnosi roditelj - baka i djed)
- izvor radosti, znanja i podrške u životu djeteta
- obitelji s preskočenom generacijom – djeca koja žive s bakama i djedovima, odvojeno od roditelja

Vrlo značajan trenutak za većinu koja doživi to iskustvo

Upitani o značenje te uloge, ljudi najčešće navode:
- osjećaj cijenjenosti i u starijoj dobi – doživljaj kao osoba koje su mudre i od pomoći
- besmrtnost postignuta kroz potomstvo – ostavljanje dvije generacije za sobom
- ponovni angažman s vlastitom prošlošću – prenošenje obiteljske povijesti i vrijenosti novoj generaciji
- zadovoljstvo – zabava i užitak bez glavne odgovornosti za odgoj
- bake zadovoljnije svojom ulogom od djedova (možda zbog uloge čuvarice obitelji)
- tipično bliskiji odnos baka – unuka, djed – unuk, a posebno bliskom u mnogim se zemljama pokazala
veza bake s majčine strane i unuke
- kada nema bioloških baka i djedova, u obitelj se može integrirati druga starija osoba koja nije u rodu,
a koja će imati ulogu mentora

Odnosi s vlastitim roditeljima

- više vremena u ulozi djece roditelja koji stare
- razdoblje u kojem se često javlja potreba za brigom o roditeljima, ali i ponovno promišljanje odnosa sa
svojim roditeljima
- razmjena podrške ovisna o kvaliteti odnosa
- neovisno o blizini stanovanja, kvaliteta odnosa značajno varira, ali ostaje stabilnom u odnosu na ranija
razdoblja (pozitivne veze roditelj-dijete ostaju takvima i obrnuto)

Sendvič generacija – termin koji opisuje konflikt između brige o potrebama ostarjelih roditelja i financijski
još uvijek ovisne djece, koji doživljavaju osobe u srednjoj odrasloj dobi

Drugi odnosi
-kontakti s braćom i sestrama opadaju, ali osjećaj bliskosti u odnosu raste (može biti potaknuto velikim
životnim događajima, npr. odlaskom djece, bolesti i smrti roditelja)
-odnosi među sestrama često bliži
-prijateljstva malobrojnija, selektivnija i više se cijene
-percepcija supružnika kao najboljeg prijatelja može doprinijeti bračnoj sreći
PROFESIONALNI ŽIVOT
- određeni aspekti radnog učinka se poboljšavaju
- zadovoljstvo poslom raste (manje kod žena)
- sagorijevanje na poslu – stanje u kojem dugoročna izloženost stresu dovodi do mentalne iscrpljenosti i
osjećaja smanjenog postiguća
- češće u pomagačkim strukama
- povezano s absentizmom, napuštanjem posla, lošim učinkom i zdravstvenim teškoćama
- žene i etničke manjine suočavaju se s efektom staklenog stropa - nevidljiva prepreka u napredovanju u
korporacijskoj ljestvici do koje dolazi zbog manjeg pristupa mentorima i neformalnoj mreži koja služi za put
izobrazbe i rodnih stereotipa
- nezaposlenost – sredovječne nezaposlene osobe pokazuju brže propadanje tjelesnog i mentalnog zdravlja
od mladih osoba
- planiranje umirovljenja
KASNA ODRASLA DOB (OD 60/65 GOD.)
TJELESNI RAZVOJ
Kronološka dob – nesavršen pokazatelj funkcionalne dobi (stvarnih sposobnosti i učinka)
Obzirom na funkcionalnu dob razlikujemo:
a) mlađe starije (izgledaju fizički mladi za svoju dob)
b) stare starije (izgledaju onemoćalo)
Znatno produljenje prosječne očekivane duljine života – u uznapredovaloj dobi više žena, ali se razlike
smanjuju
Duljina nasuprot kvaliteti života
Aktivan životni vijek – broj godina aktivnog, zdravog života koje osoba rođena određene godine godine
može očekivati. Pod utjecajem zdravstvene skrbi u zemlji, stambenih prilika, socijalne službe i životnog stila
Jeanne Calment - najstarija osoba čija je dob službeno potvrđena – 122 g.

TJELESNE PROMJENE
PROMJENE U MOZGU
Dolazi do gubitka živčanih stanica u mozgu, što mozak kompenzira stvaranjem novih sinapsi
- odumiru stanice u cijelom cerebralnom korteksu, pri čemu su najviše zahvaćena vidna, slušna i
motorička područja
(umire i do 50% neurona)
- mali mozak (ravnoteža i koordinacija) gubi 25% neurona
Dijelovi mozga odgovorni za integraciju informacija, prosuđivanje, i refleksivno mišljenje pokazuju sporiji
pad

SLABLJENJE OSJETA
Najčešće teškoće sa sluhom (posebno kod muškaraca) – narušena percepcija govora najviše utječe na
zadovoljstvo životom
- slabi vid – utječe na samopouzdanje i svakodnevno ponašanje i može dovesti do izolacije
- pada osjetljivost na miris i okus – hrana manje privlačna
- slabi dodirna osjetljivost
-
smanjenje kapaciteta kardiovaskularnog i respiratornog sustava
-
manja učinkovitost imunosnog sustava
-
izraženije teškoće spavanja
-
-
vanjski znakovi starenja
smanjena pokretljivost

Suočavanje s tjelesnim promjenama

Olakšavaju:
- strategije suočavanja usmjerene na problem
- status i mogućnost sudjelovanja u socijalnom okruženju
- tehnička pomagala
Otežavaju:
- negativni stereotipi o starenju

ZDRAVLJE
- važan prediktor psihičke dobrobiti u starijoj dobi – dvosmjerni odnos
- većina starijih – optimizam u vezi sa svojim zdravljem i visok osjećaj samoefikasnosti što se tiče
očuvanja
- muškarci skloniji fatalnim, a žene onemogućujućim bolestima
- prema kraju života bolest i onemoćalost postaju učestaliji
- za mnoge oblike invalidnosti odgovorno sekundarno (negativni utjecaji iz okoline), a ne primarno
(biološko) starenje
SEKSUALNOST
- reproduktivni organi prolaze minimalne promjene
- seksualna želja i seksualna aktivnost opadaju, ali ne moraju nestati
- seksualnost u starijoj dobi često zanemarena, ignorirana ili negativno percipirana od strane društva
- prema Mastersu i Johnsonovoj – za održavanje seksualnosti u starijoj dobi ključni su:
- mentalno i tjelesno zdravlje
- redovitost seksualne ekspresije („use it or lose it”)

Mentalne teškoće u starijoj dobi

- normalno odumiranje stanica u mozgu ne dovodi do gubitka sposobnosti obavljanja svakodnevnih
aktivnosti
- kada su odumiranje, strukturalne i kemijske abnormalnosti jako izraženi, dolazi do ozbiljnog
propadanja mentalnih i motoričkih funkcija
1. Demencija
2. Alzheimerova bolest
3. Cerebrovaskularna demencija

KOGNITIVNI RAZVOJ
- individualne razlike u kognitivnom funkcioniranju najveće u odnosu na sva razdoblja
- pad fluidne i kristalizirane inteligencije

Plastičnost još uvijek moguća

- stariji koji zadržavaju visoku razinu funkcioniranja:
-
sužavaju svoje ciljeve - odabiru najvrednije aktivnosti, kako bi optimizirali utrošenu energiju
-
pronalaze načine na koje mogu kompenzirati

PAMĆENJE
- teže dosjećanje iz dugoročnog pamćenja i veća vjerojatnost nemogućnosti dosjećanja
- pamćenje prepoznavanjem bolje od pamćenja dosjećanjem
- ograničeno radno pamćenje (npr. otežava dosjećanje gdje su nešto stavili, upute, raspored uzimanja
lijekova)
- deficiti asocijativnog pamćenja (teškoće stvaranja i dosjećanja veza između dijelova informacija)
- teškoće prospektivnog pamćenja (prisjećanje na aktivnosti koje planiramo u budućnosti) - pomažu
podsjetnici
- pamćenje za vremenski udaljene događaje NIJE jasnije od pamćenja za nedavne događaje
- autobiografsko pamćenje je najbolje za nedavne događaje, a zatim slijede osobno značajni događaji koji
su se dogodili u dobi između 10 i 30 godina (razdoblje brzih promjena i događaja koji iskaču iz
jednoličnosti svakodnevice)

JEZIK
- nema velikih promjena u razumijevanju jezika – ako se govori prihvatljivom brzinom ili ostavi
dovoljno vremena da se obradi pisani tekst
- dolazi do gubitka povezanog s dobi u dva aspekta produkcije govora – pronalaženje pravih riječi i
planiranje što reći i kako to reći
- starije osobe kompenziraju pojednostavljujući svoje gramatičke strukture i komunicirajući bit, a ne
detalje
MUDROST
Uključuje:
1. veliko praktično znanje, sposobnost promišljanja i primjene tog znanja na način da se život učini
podnošljivijim i vrednijim
2. emocionalna zrelost
3. altruistična kreativnost
Povećava se u starijoj dobi i snažan je prediktor životnog zadovoljstva

Čimbenici koji utječu na kognitivne promjene

-
iznadprosječno obrazovanje
-
-
stimulirajuće slobodne aktivnosti
sudjelovanje u zajednici
-
fleksibilna ličnost
-
programi koji uključuju kognitivne intervencije
Terminalni pad – stalan, značajan pad u kognitivnom funkcioniranju prije smrti (prema nekim autorima
traje 1-3 god., prema drugima prosječno 5 godina)
CJELOŽIVOTNO UČENJE - donosi nova znanja, jačanje socijalnih veza, šira perspektiva o svijetu, slika
o sebi kao kompetentnijoj osobi

ERIKSONOVA PSIHOSOCIJALNA TEORIJA

Konflikt: integritet nasuprot očajanju
Dob: kasna odrasla dob
Pitanje: Jesam li proživio ispunjen život?
Vrlina: mudrost
- uključuje mirenje s vlastitim životom – pobjedama i razočaranjima
- oni koji postignu osjećaj integriteta osjećaju se cjelovito, potpuno, zadovoljno postignućima
- očaj – javlja se kada osjećaju da su donijeli mnogo krivih odluka, a nemaju dovoljno vremena za
promjenu (gorčina, poraženost, beznađe)
- česta ljutnja i prijezir prema drugima – zapravo prema sebi

PECKOVA TEORIJA – TRI ZADATKA INTEGRITETA EGA

Prema Pecku Eriksonov konflikt obuhvaća tri zadatka:
1. Diferencijacija ega nasuprot okupiranosti radnom ulogom – pronalazak drugih načina
potvrde svoje vrijednosti osim radne uloge nakon umirovljenja
2. Prolaznost tijela nasuprot okupiranosti tijela – nadvladavanje tjelesnih ograničenja
3. Prolaznost ega nasuprot okupiranosti egom – pronalazak konstruktivnih načina za
suočavanje s realitetom smrtnosti

TEORIJA LABOUVIE-VIEFEOVE: EMOCIONALNA EKSPERTIZA

- stariji i psihološki zreliji pojedinci su u boljem kontaktu sa svojim emocijama
- postaju stručnjaci u obradi emocionalnih informacija i emocionalnoj samoregulaciji

REMINISCENCIJA
Reminiscencija = pričanje priča o ljudima i događajima iz prošlosti i iznošenje svojih misli i osjećaja
vezanih uz to
Pogled unatrag (pregled života) = oblik reminiscencije u kojem se osoba prisjeća, promišlja i ponovno
razmatra životna iskustva, razmišljajući o njihovom značenju s ciljem boljeg razumijevanja sebe
Ima nekoliko mogućih funkcija: socijalno povezivanje, identificiranje uspješnih načina rješavanja problema,
poučavanje najmlađih, pomoć u suočavanju s životnim tranzicijama
POJAM O SEBI I LIČNOST
- pojam o sebi sigurniji i složeniji – posljedica akumuliranja cjeloživotnog znanja o sebi
- pozitivne i slojevite samodefinicije prediktivne za psihički dobrobit
OSOBINE LIČNOSTI
- kontinuirana stabilnost velikih pet crta ličnosti u odnosu na srednju odraslu dob
- porast ugodnosti i prihvaćanja promjena, lagani pad socijabilnosti
DUHOVNOST
- vjera i duhovnost mogu napredovati na višu razinu – od propisanih vjerovanja do misaonijeg pristupa
koji se lakše nosi s neizvjesnošću

ZAVISNOST NASUPROT NEZAVISNOSTI

- opažanja interakcija sa starijima otkrivaju česta dva obrasca: o obrazac zavisnost – podrška (na
ponašanja zavisnosti se odmah reagira)
- obrazac nezavisnost – ignoriranje (nezavisna ponašanja se ignoriraju)
- navedeno potkrepljuje zavisno ponašanje na štetu nezavisnosti
- ako je zavisnost nužna, osjećaj kontrole nad time značajno utječe na osjećaj dobrobiti

PROMJENJIVI SOCIJALNI SVIJET

- socijalne mreže i količina socijalnih interakcija u starijoj se dobi smanjuju (čak i kod ekstraverata)
TEORIJA POVLAĆENJA - socijalne interakcije se smanjuju zbog povlačenja od društva i obrnuto, u situaciji
anticipaciji smrti
TEORIJA AKTIVNOSTI - uzrok smanjenja socijalnih kontakata nisu želje starijih nego socijalne barijere
TEORIJA SOCIOEMOCIONALNE SELEKTIVNOSTI - socijalne mreže starijih postaju selektivnije – stariji
ograničavaju svoje kontakte na poznate partnere s kojima su razvili ugodne i nagrađujuće odnose

BLISKI ODNOSI
MODEL SOCIJALNOG KONVOJA
- zamislimo skupinu brodova koji putuju zajedno i omogućavaju si sigurnost i podršku
- brodovi u unutarnjem krugu predstavljaju nama najbliže ljude, oni manje bliski putuju sa strane
- s dobi brodovi izmjenjuju mjesta, napuštaju konvoj ili se pridružuju
- dok god konvoj postoji, osoba se može adaptirati na pozitivan način
- zadovoljstvo u braku raste od srednje do kasne dobi jer se odnos počinje percipirati pravednijim, par
sudjeluje u zajedničkim aktivnostima i komunikacija postaje pozitivnija
- većina starijih homoseksualaca također izvještava o sretnim i visokoispunjavajućim odnosima
- u slučaju rastave – stres veći nego kod mlađih
- ponovni brakovi su stabilni, ali žene imaju manju vjerojatnost ponovnog zasnivanja zajednice

PRILAGODBA NA UDOVIŠTVO
- izrazito visoka razina stresa – gubitak, potreba za reorganizacijom života i rekonstruiranjem identiteta
odvojenog od bračnog partnera
- najveći problem za nedavno obudovjele starije osobe – usamljenost
- velike individualne razlike u prilagodbi – ovise o dobi, socijalnoj podršci i osobinama ličnosti
- stariji, žene i osobe sa snažnijim osjećajem samoefikasnosti u obavljanju svakodnevnih zadataka pokazuju
manje dugotrajnih teškoća

Stariji koji nisu zasnovali obitelj

- većina starijih koji nisu ušli u brak i nemaju djecu razvijaju druge smislene odnose
- uživotima starijih žena koje se nisu udavale ključna istospolna prijateljstva (izrazito bliska)
- muškarci usamljeniji, žene usamljene ako se slažu sa stereotipom da je „život bez partnera prazan” ili ne
mogu održati socijalne kontakte zbog lošeg zdravlja
- važna podrška i pomoć prijatelja i obitelji
BRAĆA, SESTRE I PRIJATELJI
- povećava se socijalna podrška braće i sestara
- odnosi sa sestrama bliži kod oba spola
- zajedničko reminisciranje
- funkcije prijateljstava: intimnost i druženje, prihvaćanje, veza sa širom zajednicom, zaštita od psiholoških
posljedica gubitaka
- daju prednost ranije uspostavljenim odnosima, ali mogu sklapati i nova prijateljstva
- biraju slične prijatelje, ali postaju češća međugeneracijska prijateljstva
- žene više bliskih i sekundarnih prijatelja (oni s kojima provode vrijeme), muškarci skloniji osloniti se na
supruge i sestre

ODNOSI S DJECOM
- razmjena pomoći ovisi o stupnju bliskosti roditelj-dijete te potrebama roditelja i djeteta
- s vremenom pad pomoći roditelja djetetu i porast pomoći djeteta roditelju
- u brizi o roditeljima i kontaktima često najangažiranije starije kćeri
- djeca kao poveznica sa obitelji – bolji odnosi s djecom znače više kontakata s drugim članovima obitelji

ODNOSI S UNUČADI
- starije osobe s unucima i praunucima imaju koristi od šire potencijalne mreže podrške – povećanje
psihološke dobrobiti
- bake i djedovi od unučadi očekuju privrženost, a ne praktičnu pomoć
- stupanj uključenosti baka i djedova tijekom djetinjstva značajan prediktor kvalitete kasnijeg odnosa
- često „posebna” veza s jednim/om unukom – češći kontakti, uzajamno izražavanje ljubavi i uživanje u
zajedničkom vremenu

ZLOSTAVLJANJE STARIJIH - namjerno izazivanje boli, povrede ili neugode (uključuje i seksualno
zlostavljanje)
TJELESNO ZANEMARIVANJE - namjeran ili nenamjeran propust da se ispune njegovateljske obaveze,
što rezultira manjkom hrane, lijekova, zdravstvenih usluga ili time da je starija osoba ostavljena sama i
izolirana
PSIHIČKO ZLOSTAVLJANJE- verbalne uvrede, ponižavanje (uključuje i tretiranje poput djeteta) ili
zastrašivanje (npr. prijetnje izolacijom i smještanjem u dom)
FINANCIJSKO ZLOSTAVLJANJE - nezakonito ili neprikladno iskorišavanje imovine ili financijskih
resursa, potkradanje ili korištenje bez pristanka

Rizični čimbenici:
- ovisnost žrtve (npr. duboka starost, mentalna i tjelesna onemoćalost)
- ovisnost počinitelja (emocionalna ili financijska)
- psihička poremećenost i stres počinitelja (npr. psihički problemi, alkoholizam, socijalna izolacija, teškoće u
radnoj sredini ili nezaposlenost)
- povijest obiteljskog nasilja
- institucionalni uvjeti (npr. pretrpanost staračkog doma, manjak osoblja)

UMIROVLJENJE
Na prilagodbu na umirovljenje utječe:
- financijska stabilnost
- osjećaj osobne kontrole nad životnim događajima, uključujući odluku o umirovljenju
- doživljaj radne sredine (npr. je li ona bila visokostresna, ugodna, zadovoljavajuća)
- socijalna podrška
- zadovoljstvo brakom o ...
- uključenost u hobije povezana je s boljim tjelesnim i mentalnim zdravljem i smanjenom smrtnošću
- za uspješno starenje važna je i podrška sustava koji omogućuju učinkovito upravljanje životnim
promjenama – dostupnost zdravstvene skrbi, adekvatni i dostupni domovi za starije ili alternativne
mogućnosti stanovanja za nemoćne, socijalne usluge...
SMRT, UMIRANJE I TUGOVANJE
KAKO UMIREMO?
-25% naglo, 75% kao posljedica dugotrajnije bolesti
Tri faze procesa umiranja:
Faza agonije – soptanje i grčenje mišića u prvim trenucima kada tijelo više ne može održati život
Klinička smrt – kratko razdoblje u kojem prestaje rad krvožilnog sustava, disanja i mozga, ali je
oživljavanje još uvijek moguće
Smrt – stanje trajne, nepovratne smrti
Dostojanstveno umiranje
″Najveće dostojanstvo smrti je u integritetu života koji joj je prethoio, a koji možemo učvrstiti načinom na
koji komuniciramo s umirućom osobom i brinemo o njoj.″
Što ova podrška podrazumijeva?
- podrška u tjelesnoj i psihološkoj nelagodi i uznemirenosti
- postupanje na dostojanstven način i s poštovanjem
- iskrenost u pogledu izvjesnosti smrti – omogućuje donošenje odluka o tome što je
pojedincu važno, opraštanje
- informiranje o svom stanju kako bi mogli donijeti razumne odluke o (ne)nastavku liječenja
Razumijevanje smrti
- shvaćanje smrti mijenja se s dobi, odnosno napretkom kognitivnih razvojnih sposobnosti
- realistično razumijevanje smrti zasnovano je na tri ideje: o trajnost – smrt je nepovratna
- univerzalnost – sva živa bića umiru
- nefunkcioniranje – kada umremo prestanu sve životne funkcije (uključujući mišljenje, osjećaje,
kretanje, tjelesne procese)
- razumijevanje pojedinih komponenti razvija se postupno, a većina djece ih usvoji do razdoblja između 7 i
10 godina
- smrtno bolesna djeca mogu imati razvijen pojam o smrti i u ranijoj dobi – ako odrasli s njima nisu
otvoreni, spoznaju da su smrtno bolesna na druge načine (neverbalna komunikacija, prisluškivanje, razgovor
s drugom djecom)
- strah roditelja da će razgovor o smrti potaknuti strahove – djeca koja bolje razumiju smrt, lakše je
prihvaćaju
- važnost pružanja iskrenih objašnjenja, ali sukladno dobi!
PREDŠKOLSKO RAZDOBLJE (2-6 g.):
- djeca do 3. godine ne razumiju gubitak, ali percipiraju uznemirenost osoba kojima su okruženi
- zbog otežanog prepoznavanja odnosa uzrok-posljedica predškolsci smrt mogu pripisivati pogrešnim
razlozima („Hoću li i ja umrijeti ako budem spavao u dedinom krevetu?”)
- magično mišljenje – djeca sebe mogu okrivljavati za smrt bliske osobe ili kućnog ljubimca („Ja sam ga
naljutila pa je umro”, „Ja sam naganjala hrčka pa je umro.”)
- zbog konkretnog tumačenja jezika djeca predškolske dobi roditeljska objašnjenja sklona su shvatiti
doslovno

Rečenice koje manja djeca mogu pogrešno razumjeti

Djed je zauvijek zaspao. → Hoću li i ja umrijeti ako zaspim?

Hoću li i ja umrijeti ako me bude
Ujak je bio bolestan i onda je umro. → bolio trbuh/ budem prehlađena?

Baka je zauvijek otišla. → Kamo? Kada će se vratiti?

ADOLESCENCIJA
- imaju razumijevanje trajnosti, univerzalnosti i nefunkcionalnosti smrti, ali njihovo razumijevanje smrti još
nije sasvim zrelo
- privučeni alternativama, skloni prihvaćanju ili vlastitom stvaranju teorija o životu nakon smrti
- manje svjesni vlastite smrtnosti

ODRASLA DOB
- od rane prema srednjoj odrasloj dobi raste svijest o konačnosti vlastitog života
- razlike u doživljaju tjeskobe pred smrću
- strah od smrti opada s dobi
- najniži je kod starijih osoba i kod odraslih koji duboko vjeruju u neki oblik višeg bića
- žene u prosjeku tjeskobnije pred smrću od muškaraca o osobe s teškoćama mentalnog zdravlja – veća
tjeskoba
- postoje velike individualne i kulturalne

Mišljenje i emocije umirućih ljudi

- teorija Elisabeth Kübler-Ross doživjela je mnoge kritike, ali je zaslužna jer je pobudila osjetljivost
društva za psihološke potrebe umirućih pacijenata
- proces prihvaćanja smrti uključuje pet tipičnih reakcija, koje ne moraju ići istim redoslijedom i ne moraju
se sve javiti kod svakog pojedinca

PORICANJE - poricanje ozbiljnosti bolesti da bi se pobjeglo od blizine smrti

LJUTNJA- izazvana spoznajom da je vrijeme na raspolaganju kratko, može biti usmjerena na okolinu
CJENKANJE – uviđajući neizbježnost smrti, osoba pokušava „kupiti” još malo vremena („ne mogu sada
umrijeti, sin mi je premalen”)
DEPRESIJA – osoba postaje depresivna zbog nadolazećeg gubitka života
PRIHVAĆANJE - stanje smirenosti u vezi s nadolazećim smrtima, dolazi do povlačenja od svih osim
najbližih

Što utječe na prilagodbu na umiranje?

- doživljaj vlastitog života
- priroda bolesti
- ličnost i stil suočavanja
- ponašanje članova obitelji i zdravstvenih radnika
- duhovnost, religioznost i kultura

PRAVO NA DOSTOJANSTVENU SMRT

Oblici eutanazije (postupka okončavanja života osobe koja boli od neizlječive bolesti):
Pasivna eutanazija – uskraćivanje ili prekid liječenja koji održava život beznadno bolesnog
pacijenta
Dobrovoljna aktivna eutanazija – liječnik ili netko drugi slijedi zahtijev pacijenta da umre
prije prirodnog kraja
života
Potpomognuto samoubojstvo
Velika neslaganja i etičke dileme

TUGOVANJE = proces prilagodbe i postupnog prihvaćanja gubitka nekoga ili nečega što nam
je vrijedno
- pod utjecajem okolnosti gubitka, prirode odnosa s osobom koju smo izgubili, dobi, osobnog stila
suočavanja, kulturalnih čimbenika, ranijih iskustava gubitaka...
- anticipirano tugovanje – tugovanje unaprijed, emocionalno pripremanje nakon spoznaje da je gubitak
neizbježan
- ne postoji univerzalno prihvaćen model tugovanja
- ne postoji ispravan ili pogrešan način tugovanja, niti univerzalan put za sve
-tugovanje nije patološki proces i ne zahtijeva liječenje
- međutim, kod nekih osoba proces tugovanja može biti otežan ili produbiti postojeće mentalne teškoće, što
zahtijeva podršku

Model Katherine Sanders (1992)

ŠOK - faza obilježena nevjericom, zbunjenošću, nemirom i osjećajem nestvarnosti, regresijom odnosno
privremenim povratkom na prijašnje razvojne faze kod djece te tjelesnom uznemirenošću i reakcijama
OSVJEŠTAVANJE GUBITKA - prati ga pretjerana osjetljivost, nijekanje, traženje i osjećaj prisutnosti
umrlog, sanjanje i osjećaj da će se umrli pojaviti, da će ga negdje sresti.
POVLAČENJE - karakterizirano umorom i tjelesnom slabošću, potrebom za spavanjem, smanjenjem
socijalne podrške te osjećajem bespomoćnosti i očaja
ZACJELJIVANJE - faza kada počinjemo imati osjećaj veće energije i kada se tjelesno oporavljamo, kada
preuzimamo kontrolu, opraštamo se od umrlog i starih uloga vezanih uz njega, kada tražimo smisao, nadamo
se boljoj budućnosti i „zatvaramo krug“
OBNAVLJANJE - posljednja faza koju obilježava nova svijest o sebi i prihvaćanje novih odgovornosti,
učenje življenja bez umrle osobe i „za sebe“, osamljenost i ponovno traženje drugih ljudi, rjeđe emocionalne
reakcije

POSEBNE TEME
GUBITAK DJETETA
- najteži gubitak s kojim se odrasla osoba može suočiti
- roditelji koji su izgubili dijete često izvještavaju o intenzivnom stresu i godinama nakon gubitka
- moguća krivnja zbog nadživljavanja ili nemogućnosti zaštićivanja djeteta (npr. „ja sam joj dao gene zbog
kojih je dobila rak”)
- može narušiti partnersku zajednicu, ali i ojačati je
- gubitak djeteta u trudnoći ili neposredno nakon poroda također može biti traumatičan – češći izostanak
društvene podrške
GUBITAK RODITELJA - ugrožava dječji bazični osjećaj sigurnosti i osjećaj da je zbrinuto
GUBITAK INTIMNOG PARTNERA - udovištvo – u ranijem predavanju. Smrt intimnog partnera u istospolnim
zajednicama može biti poseban izazov zbog ograničavanja ili spriječavanja sudjelovanja živućeg partnera u
obredima, što ometa tugovanje

TUGOVANJE U DJEČJOJ DOBI

- dječje reakcije pod značajnim su utjecajem razvojnih karakteristika (npr. napredak u kognitivnim
sposobnostima, razvoj strategija suočavanja s emocijama)
- moguće reakcije koje su odraslima strane, npr. očekivanje povratka, izostanak emocionalnih reakcija,
osjećaj da je osoba tu i danas promatra ili razgovor s umrlom osobom
- prisutna brojna pogrešna uvjerenja (npr. djeca ne razumiju što se događa, s djecom se ne treba
pričati o gubitku jer ih to uznemiruje...)
MOGUĆE REAKCIJE PREMA DOBI
DJECA DO 3 godine - pojačana uznemirenost, promjene u navikama jedenja i spavanja, povratak na neka
ranija ponašanja, primjerice privremeni gubitak kontrole nad mokrenjem
DJECA OD 3 DO 7 godina
- pripisivanje smrti vlastitom ponašanju ili nepovezanim okolnostima i povezani strahovi
- emocionalna uznemirenost ili njen izostanak
- teškoće odvajanja
- tjelesni simptomi
- problemima sa spavanjem
- otpor prema okolini, nepoštivanje pravila, agresivna ponašanja
- privremena regresija
DJECA OD 7 godina DO ADOLESCENCIJE
- češće postavljaju pitanja o načinu na koji je osoba umrla, tijelu pokojnika ili odražavanju gubitka na život
obitelji
- emocionalna uznemirenost
- tjelesni simptomi, teškoće spavanja
- porast agresivnosti
- povlačenje u sebe
- gubitak samopoštovanja i osjećaja kontrole u životu
- teškoće u koncentraciji i pamćenju –pad školskog uspjeha
- jaka vezanost za bliske odrasle ili „lažna samostalnost”
ADOLESCENTI
- moguća prividna samostalnost i skrivanje emocija od drugih
- preuzimanje uloge umrle osobe, posebno ako se radi o roditelju
- krivnja vezana uz odnos s umrlom osobom
- emocionalna uznemirenost, promjene ponašanja i teškoće koncentracije i pamćenja
OBITELJ KAO KONTEKST RAZVOJA
ODGOJNI STIILOVI
Roditeljski stilovi odgoja - kombinacije roditeljskog ponašanja koje se pojavljuju u širokom rasponu
situacija, stvarajući trajnu klimu odgoja djece.
Tri dimenzije roditeljskog stila (Diana Baumrind):
1) prihvaćanje i uključenost
2) kontrola
3) davanje autonomije

Podjela stilova odgoja

AUTORITARNI STIL ODGOJA
Roditeljska ponašanja
- nisko prihvaćanje i uključenost - čine se hladnima i odbacujućima
- izražena kontrola prisilom - viču, naređuju i kritiziraju
- ne daju autonomiju - primjena sile i kazne ako dijete ne posluša
Razvojni ishodi djece
- tjeskobna i nesretna
- na frustraciju često reagiraju hostilnošću
- dječaci često iskazuju ljutnju i prkos
- djevojčice ovisne i nesklone istraživanju
AUTORITATIVNI STIL ODGOJA
Roditeljska ponašanja
- visoko prihvaćanje i uključenost - topli, brižni, povezani s djetetom
- prilagođene tehnike kontrole - primjenjuju čvrstu, ali razumnu kontrolu, inzistiraju na zrelom ponašanju i
daju razloge
- omogućavanje autonomije – daju djetetu da donosi odluke u područjima u kojima je
spremno
Razvojni ishodi djece
- najuspješniji pristup odgoju
- povezano s boljim raspoloženjem i visokim samopoštovanjem, samokontrolom, ustrajanjem na zadatku,
socijalnom i moralnom zrelošću i dobrim školskim postignućem
PERMISIVNI STIL ODGOJA
Roditeljska ponašanja
- izražena toplina i prihvaćanje, ali kroz pretjerano ugađanje
- niska kontrola (u pozadini može biti i manjak povjerenje u sebe da mogu utjecati na dječja ponašanja)
omogućavaju visoke razine autonomije i kada djeca nisu razvojno spremna
Razvojni ishodi djece
- impulzivni, neposlušni, buntovni
- često prezahtjevni i ovisni o odraslima
- manje ustrajna u zadacima
- veza s ovisnim ponašanjem posebno snažna kod dječaka
NEUKLJUČENO (NEANGAŽIRANO) RODITELJSTVO
Roditeljska ponašanja
-niska toplina i prihvaćanje
-niska kontrola
- indiferentnost prema davanju autonomije
-često emocionalno distancirani, depresivni, preplavljeni životnim stresorima
-ekstremni oblik: zanemarivanje
Razvojni ishodi djece
-ometa sve aspekte razvoja
PRIVRŽENOST
TEORIJA PRIVRŽENOSTI
Sve aktivnosti kad beba osjeća dodir roditelja, čuje njihov glas i uživa u ugodnoj tjelesnoj bliskosti, pomažu
joj da razvija osjećaj povjerenja i privrženosti. Prva bazična emocionalna potreba da se u prvoj godini vežu
uz barem jednu odraslu osobu koja im osigurava ljubav i brigu – osnova za sve kasnije odnose s ljudima.

Kvaliteta odnosa roditelj-dijete

Teorija privrženosti - okvir za razumijevanje ljudi kao partnera, roditelja i djece.
- istražuje kako se kvaliteta djetetova odnosa sa skrbnikom pretvara u individualnu karakteristiku toga
djeteta

PRIVRŽENOST
Bowlby (1969):
- Sustav putem kojeg su dijete i skrbnik prirodno predisponirani odgovarati jedno drugom, na način
kojim se potiče djetetovo preživljavanje, te postiže osjećaj sigurnosti i zaštite kod djeteta, kroz
blizinu djeteta i skrbnika, a posebice u stresnim situacijama.
- uključuje socijalnu i emocionalnu povezanost između dojenčeta i skrbnika, koja se može opisati u
terminima regulacije emocija dojenčeta (Carlson i Sroufe, 1995)

RAZVOJ TEORIJE PRIVRŽENOST

- teoriju privrženosti počeo je razvijati John Bowlby 1950-ih kao reakciju na manjak kvalitetnih teorija
dječjeg razvoja i slabu primjenu znanstvene metodologije u psihoanalitičkim idejama 1930-ih i 1940-ih
- usprkos etološkoj i biološkoj dimenziji teorije privrženosti ona je prvenstveno proizašla iz psihoanalize i
sam Bowlby je govorio da su na njega imali veliki utjecaj Freud, Klein i britanska škola objektnih odnosa

SEPARACIJSKA ANKSIOZNOST
- djeca doživljavaju separacijsku anksioznost kada su u situaciji koja aktivira i želju za bijegom i potrebu za
privrženošću, ali figura privrženosti nije dostupna.
Freud je smatrao da je ponšanje majke koje uključuje pretjerano iskazivanje ljubavi opasno tijekom
dojenačke dobi.
Bowlby smatra da nepovoljna obiteljska iskustva (npr. prijetnje napuštanjem rezultiraju pretjeranom
separacijskom anksioznošću
Moguće je i odsustvo separacijske anksioznosti pri čemu dijete djeluje neprirodno zrelo. Ta pseudo-
neovisnost je ustvari obrambeni mehanizam djece koja nisu razvila privrženost

Kombinacija Freuda i etologije

Bowlby u svojoj teoriji primjenjuje ideju da se djeca ponašaju na određeni način i razvijaju privrženost kao
evolucijsku strategiju za preživljavanje (dijelom potaknut i etološkim istraživanjima imprintinga Konrada
Lorenza) Udaljio se od psihoanalitičke tradicije naglašavanjem kvalitete brige kao središnje točke u
dojenaštvu te svojim pogledom na pojedinca kao na aktivnog sudionika koji se prilagođava, suočava i
oblikuje svoje iskustvo tijekom razvojnog procesa.
Mary Ainsworth (1913-1999) Bowlbyjeva studentica koja je nastavila s njim dalje razvijati teoriju
privrženosti
Dalje je proširila i eksperimentalno testirala njegove ideje. Tako je nastao eksperiment Strange situations
(Test nepoznate situacije)
- u djetinjstvu nije imala blizak odnos s majkom, postala je privržena svom ocu, koji je bio emocionalno
topliji
- bila je prva koja je predložila da postoji nekoliko različitih stilova privrženosti
Otvaranje prostora za dualnu privrženost
Prema Bolwbyju, majka postaje ključna figura ne zbog toga što dijete shvati da je majka povezana s
hranjenjem već zbog toga što ona reagira na njegove signale i postaje objektom različitih ponašanja
privrženosti

Dualna privrženost (sin Richard Bowlby, 2009)

- dvije različite, no jednako važne uloge – jedna pruža ljubav i sigurnost, druga uključuje uzbudljiva i
izazovna iskustva

DUALNE PRIMARNE PRIVRŽENOSTI

MAMA- u ranijim godinama, SIGURNA BAZA I UGODA
TATA - ISTRAŽIVANJE I UZBUĐENJE

SEKUNDARNE PRIVRŽENOSTI (BAKA sigurnost, DJED eksploracija) (STARIJI BRAT SESTRA, DADILJA
sigurnost) (PRIJATELJ TETA UČITELJ oboje)

RAZVOJ PRIVRŽENOSTI
Evolucijski aspekt teorije privrženosti temelji se na ideji da dojenče dolazi na svijet s urođenim sklonostima
interakciji i samoregulaciji
– bez obzira na njenu urođenu prirodu, način na koji pojedinac organizira i pokazuje svoju privrženost
odraz je učenja i mijenja se tijekom razvoja
– djetetova privrženost skrbniku može se prvi put jasno opaziti u dobi od šest do osam mjeseci
FAZA 1. od rođenja do 2. mjeseca
-nediskriminativne socijalne reakcije
-ne usmjeravaju pažnju isključivo na majku
-unatoč tome, novorođenčad radije gleda u majku nego u stranu osobu
-nekoliko sati po rođenju majke mogu djecu prepoznati po mirisu ili dodiru
FAZA 2. od 2. do 7. mjeseca
-usmjeravanje socijalnih reakcija na primarnog skrbnika i druge poznate osobe (diskriminativne
socijalne reakcije)
-dijete razvija kognitivnu predodžbu (unutarnji radni model) skrbnika
-gleda majku u situacijama tjeskobe i traži povratnu informaciju o tome kako bi se trebalo osjećati
FAZA 3. od 8 mjeseca do kraja 2. godine
-usmjerena i stabilna privrženost, vezana uz emocionalnost i fizički razvoj
-strah od nepoznatog - traži utjehu kod skrbnika; separacijska anksioznost, blizina skrbnika umanjuje
anksioznost
- fizički razvoj (puzanje pa hodanje) omogućuje djetetu kontrolu nad okolinom
-tijekom odrastanja, a posebno u adolescenciji, odnos s roditeljima prolazi kroz obostranu promjenu
-razvoj privrženosti u ovoj dobi podrazumijeva visoku osjetljivost i fleksibilnost roditelja za izmijenjene
potrebe adolescenata

OSOBINE PONAŠANJA PRIVRŽENOSTI

SPECIFIČNOST – ponašanje privrženosti je usmjereno prema jednom ili nekoliko određenih pojedinaca,
uglavnom prema jasno utvrđenom redoslijedu preferencije
TRAJANJE – privrženost traje tijekom cijelog života – iako se tijekom adolescencije rani obrasci
privrženosti mogu promijeniti i nadopuniti novima, rani obrasci privrženosti uglavnom se zadržavaju
EMOCIONALNA UKLJUČENOST– tijekom formiranja, održavanja, prekidanja i obnavljanja odnosa
privrženosti nastaje velik broj vrlo intenzivnih emocija
Stvaranje odnosa privrženosti u odrasloj dobi odvija se unutar procesa zaljubljivanja i zadržavanja veze
ONTOGENEZA – kod većine dojenčadi privrženost i obrasci ponašanja prema figuri privrženosti razvijaju
se tijekom prvih devet mjeseci života
UČENJE – dok je učenje razlikovanja poznatog od nepoznatog ključni proces u razvoju privrženosti,
nagrade i kazne imaju malu ulogu u razvoju privrženosti – privrženost se može razviti unatoč ponovljenom
kažnjavanju od strane figure privrženosti
BIOLOŠKA FUNKCIJA– ponašanje privrženosti javlja se kod mladunčadi gotovo svih sisavaca
ORGANIZACIJA – u početku se privrženo ponašanje odvija putem relativno jednostavno organiziranih
odgovora, dok krajem prve godine počinju posredovati sve složeniji sustavi koji uključuju reprezentacijske
modele sebe i okoline
OBRASCI PRIVRŽENOSTI IZMEĐU RODITELJA I DJETETA
Odgovori roditelja na djetetove signale i potrebe za pažnjom oblikuju oblik privrženosti koji će stvoriti:
SIGURNA PRIVRŽENOST - s obzirom na senzitivnu i odgovarajuću brigu (koju je
dobivalo), sigurno privrženo dijete:
- ima povjerenja u sposobnost osoba koje o njemu brinu da ga umire kada je uznemireno
- koristi roditelje (skrbnike) kao sigurnu bazu za istraživanje okoline
- razvija bazično povjerenje: očekivanje da je svijet sigurno mjesto
IZBJEGAVAJUĆA PRIVRŽENOST - s obzirom na iskustvo neodgovarajuće i nesenzitivne brige, izbjegavajuće
privrženo dijete:
- u stanju uznemirenosti izbjegava roditelja
- pokazuje malu količinu razmjenjivanja emocija s roditeljem
- ne koristi majku kao sigurnu bazu za istraživanje okoline
Izbjegavajuće privrženo dijete:
- ne voli kontakt dodirom, grljenje, maženje
- pokazuje malo ili nimalo opreznosti pred strancima i postaje uznemireno tek kada ostane samo
- pokazuje manjak istraživalačkog ponašanja i empatije, izbjegava emocionalne odnose
ANKSIOZNA PRIVRŽENOST – s obzirom na nekonzistentnu brigu koju je dobivalo, anksiozno privrženo
dijete:
- roditelj ne može lako utješiti i smiriti
- preokupirano je kretanjima majke
- nije previše zainteresirano za istraživanje okoline
DEZORGANIZIRANA PRIVRŽENOST - s obzirom na to da je bilo u kontaktu sa roditeljem/ima koji su ga
zlostavljali dezorganizirano privrženo dijete:
- nema organiziran obrazac privrženosti
- zbunjeno je i anksiozno
- kada je uznemireno pokazuje različita kontradiktorna privržena ponašanja
Neki od znakova dezorganiziranog tipa privrženosti
- površno i šarmantno ponašanje prema strancima
- uznemirenost; stalna potreba za stimulacijom i aktivnošću
- visoke razine nezadovoljstva
- oskudan kontakt očima; slab smisao za humor; izostanak igre
- zahtjevno ponašanje
- slaba kontrola impulsa
- visoka stopa loma igračaka i predmeta, sklonost razbacivanja stvari u prostoru kad se rasrdi
- slabi odnosi s vršnjacima
- agresivnost prema vršnjacima, u nekim slučajevima seksualno zlostavljanje druge djece
- zanemarivanje sebe

UNUTARNJI RADNI MODEL Lopez i Brennan (2000)

SIGURNA PRIVRŽENOST
osjetljivost i adekvatno reagiranje na dječje signale i potrebe u ranoj dobi
↓
unutarnje očekivanje djeteta da će se roditelji o njemu brinuti i odgovarati na potrebe
↓
internalizacija djelotvornog modela odnosa koje prenosi i na druge odnose
NESIGURNA PRIVRŽENOST
neosjetljivost i neadekvatno reagiranje na dječje signale i potrebe u ranoj dobi
↓
unutarnje očekivanje djeteta da se roditelji neće brinuti o njemu niti odgovarati na potrebe
↓
internalizacija nedjelotvornog modela odnosa koje prenosi i na druge odnose
 POZITIVNO + NEGATIVNO -

JA SAM vrijedan ljubavi, nevrijedan ljubavi, nevažan,

dragocjen, unčikovit, neučinkovit, nezanimljiv, loš,
autonoman zao, ovisan

dostupni, puni ljubavi, nedostupni, neprijateljski, ne

DRUGI SU brižni, zainteresirani, osjecaju ljubav, ne odgovaraju
odgovaraju na moje na moje potrebe, zanemaruju
potrebe, osjetljivi me, odbijaju me,
nezainteresirani su

SIGURNA PRIVRŽENOST (Levy i Orlans, 1998)

- osjećaj sigurnosti i zaštite
- bazično povjerenje
- zdrav kognitivni i socijalni razvoj
- samokontrola i samoregulacija impulsa i emocija
- zdrav razvoj identiteta
- samopoštovanje
- autonomija i neovisnost
- dobar školski uspjeh
- prosocijalna i moralna ponašanja (empatija, suosjećanje, savjest)
- pozitivna temeljna uvjerenja o sebi, drugima i svijetu
- pozitivna prijateljstva i romantični odnosi
- otpornost na razne nepovoljne situacije

NESIGURNA PRIVRŽENOST(Levy i Orlans, 1998)

PONAŠANJE - prkos, impulzivnost, destruktivnost, laganje, krađe, agresivnost i nasilje, autodestruktivnost
EMOCIJE- intenzivna ljutnja, depresivnost i beznađe, razdražljivost, prestrašenost i anksioznost,
neadekvatne emocionalne reakcije
MISLI - negativna temeljna uvjerenja o sebi, drugima i životu, nesposobnost razmišljanja o uzrocima i
posljedicama, poteškoće pažnje i učenja
ODNOSI - nedostatak povjerenja, nemogućnost pružanja i primanja iskrene ljubavi i bliskosti,
nediskriminativna naklonost prema strancima, formiranje nestabilnih prijateljskih odnosa, okrivljavanje
drugih za vlastite pogreške ili probleme, moguća nasilna ponašanja prema drugima ili viktimizacija
FIZIČKE POSLJEDICE- obrambeno reagiranje na dodir, enureza i enkompreza, sklonost nesrećama, visoka
tolerancija na bol
MORAL - mogući nedostatak empatije, suosjećanja, kajanja, i ostalih prosocijalnih vrijednosti

EMPATIJA
Kako sigurna privrženost potiče razvoj i učenje empatije i moralnih ponašanja?
- modeliranje ponašanja roditelja ili drugih figura privrženosti
- internaliziranje vrijednosti i ponašanja roditelja ili drugih
- usklađenost i uzajamnost u ranim odnosima privrženosti
- razvoj pozitivne slike o sebi

SUOĆAVANJE SA STRESOM
Wills i Filer (1996.):
– aktivno
– izbjegavajuće
Izbjegavajuće suočavanje sa stresom-snažno povezano sa nesigurnom privrženošću
- ljutnja
- sklonost riziku
- impulzivnost
- nedostatak samokontrole
 - potraga za uzbuđenjem
- antisocijalni stavovi
- tolerancija prema neprihvatljivom ponašanju
BESPOMOĆNOST
Način suočavanja sa stresnim situacijama:
- rezultat unutarnjih radnih modela nesigurne privrženosti
- nesigurna privrženost-vanjski lokus kontrole
SAMOPOŠTOVANJE
NESIGURNA PRIVRŽENOST NASILNO PONAŠANJE

MANJAK SAMOPOŠTOVANJA
LJUTNJA
NESIGURNA PRIVRŽENOST
- ispadi bijesa
- impulzivnost
- razdražljivost
- suprotstavljanje
- trenutačno zadovoljenje potreba
- niska tolerancija na frustracije
REZULTAT
- nedostatak trajnih i zadovoljavajućih odnosa s vršnjacima i odraslima
- antisocijalno i destruktivno ponašanje

U ODRASLOJ DOBI
Svaki obrazac privrženosti povezan je s načinima na koje:
- vidimo sebe
- vidimo druge ljude
- kreiramo obrambene strategije
- razvijamo stilove odnosa

SIGURNI OBRASCI
- osoba sebe vidi kao pozitivnu
- druge ljude doživljava kao one koji odgovaraju na potrebe, zainteresirane i emocionalno dostupne
- razine samopoštovanja, samoefikasnosti i autonomije - umjerene do visoke
- društvena kompetentnost– visoka
IZBJEGAVAJUĆI OBRASCI
- osoba sebe vidi kao samodovoljnu i jaku
- druge ljude doživljava kao odbijajuće, emocionalno suzdržane, intruzivne ili neprijateljske
- razine samoefikasnosti i autonomije – visoke
- često korištene obrane - poricanje, izbjegavanje i intelektualiziranje

DEZORGANIZIRANI OBRASCI
- osoba sebe vidi kao lošu
- druge ljude doživljava kao zastrašujuće, uplašene i emocionalno nedostupne
- iako je samopoštovanje nisko, kontrolirajući pristup drugim ljudima povećava osjećaj
samoefikasnosti
- često korištene obrane – poricanje, identifikacija, introjekcija i represija
- u situacijama tjeskobe i žalosti, osobu brzo preplavljuje pobuđeni afekt
SIGURNI OBRASCI
- osoba sebe vidi kao pozitivnu
- druge ljude doživljava kao one koji odgovaraju na potrebe, zainteresirane i emocionalno dostupne
- razine samopoštovanja, samoefikasnosti i autonomije - umjerene do visoke

IZBJEGAVAJUĆI OBRASCI
- osoba sebe vidi kao samodovoljnu i jaku
- druge ljude doživljava kao odbijajuće, emoc. suzdržane, intruzivne ili neprijateljske
- razine samoefikasnosti i autonomije – visoke
- često korištene obrane - poricanje, izbjegavanje i intelektualiziranje
ANKSIOZNI OBRASCI
- osoba sebe vidi kao slabu, bezvrijednu, nedostatnu
- druge doživljava kao pozitivne, ali nesigurne; očekuje njihovo odbacivanje, traži stalnu potvrdu
- razine samoefikasnosti i autonomije – niske

SIGURNO PRIVRŽENI
- ugodno im je u toploj, emocionalno bliskoj vezi punoj ljubavi
- ovise o partneru i dopuštaju partneru da ovisi o njima; tu su za partnera kada mu je potrebno
- prihvaćaju partnerovu potrebu za odvajanjem bez da se osjećaju odbačeno; mogu biti i bliski i
neovisni („dependet-independet”)
- puni povjerenja, empatični, toleriraju različitosti, opraštaju
- razgovaraju o svojim potrebama i emocijama otvoreno i iskreno; imaju usklađene potrebe s
partnerovima i reagiraju prikladno; ne izbjegavaju konflikte
- dobro upravljaju emocijama; nisu previše uzrujani oko problema u vezi
- uz prošle veze vežu opraštanje i rješavanje; imaju uvida
- osjećajni, topli i brižni roditelji; reagiraju na djetetove potrebe; djeca su sigurno privržena
ANKSIOZNO PRIVRŽENI
- lako se zaljubljuju i postaju ovisni o partneru
- nesigurni u vezama, konstantno zabrinuti da će biti odbijeni ili napušteni, preokupirani vezom (imaju
preizražene potrebe i ponašanja privrženosti)
- stalno im nešto treba („needy”), stalno zahtijevaju ponovno potvrđivanje, žele se stopiti s partnerom
što partnere plaši i odbije
- ruminiraju o neriješenim prošlim problemima koji ometaju trenutne percepcije i veze (strah,
povrijeđenost, ljutnja)
- mogu misliti da drugima nije toliko stalo do veze ili prijateljstva koliko i njima
- previše osjetljivi na partnerove reakcije i raspoloženje, preosobno shvaćaju partnerovo ponašanje
- boje se da će biti ostavljeni
- jako emocionalni, mogu biti jako svađalački raspoloženi, ratoborni, ljuti i kontrolirajući; imaju slabe
osobne granice
- komunikacija nije suradnička, nesvjesni su vlastite odgovornosti u vezi, krive druge
- nepredvidljivi i promjenjivog raspoloženja; povezuju se kroz konflikte i potiču ih
- stalno traže partnerovo odobravanje za svoje postupke
IZBJEGAVAJUĆI PRIVRŽENI
- izbjegavaju bliske emocionalne veze
- strah od intimnosti i nelagoda kad su bliski s drugima
- emocionalno udaljeni i odbijajući u vezama, partnera drže na distanci, partner uvijek želi veću
povezanost (deaktiviraju ponašanja i potrebe privrženosti)
- izjednačuju intimnost s gubitkom neovisnosti, preferiraju autonomiju nad zajedništvom
- nisu sposobni ovisiti o partneru niti dopustiti partneru da se osloni na njih- neovisnost je prioritet
- uvjerenje da emocije nisu važne
- komunikacija je intelektualna, nije im ugodno pričati o emocijama; izbjegavaju konflikte, a zatim
eksplodiraju
- često se pouzdaju samo u sebe i vlastite sposobnosti
- mogu misliti da je potrebno dokazivati se vanjskim mjerilima da bi bili vrijedni kao osobe
- nemaju povjerenja u druge ljude
- sebe često doživljavaju kao nepotpune, bezvrijedne i nesposobne
- staloženi, kontrolirani, stoici; kompulzivno samodostatni; uzak raspon emocija; preferiraju biti sami
- dobri u kriznim situacijama, ne uključuju emocije i preuzimaju vodstvo, ne vjeruju da će im drugi
pomoći kada imaju problema
 - emocionalno nedostupni kao roditelji, isključeni i izdvojeni, vjerojatnije je da će imati djecu istog
stila privrženosti

DEZORGANIZIRANO PRIVRŽENI
- neriješena razmišljanja i emocije, plaše ih sjećanja prethodnih trauma, gubici nisu odžalovani ni
riješeni
- ne mogu tolerirati emocionalnu bliskost u vezama, svađaju se, bijesni su i ne mogu regulirati
emocije; zlostavljajuće i disfunkcionalne veze
- intruzivna i strašna traumatska sjećanja i trigeri, disociraju se da bi izbjegli bol; ozbiljna depresija i
PTSP
- antisocijalni, nedostatak empatije i kajanja, agresivni i kažnjavajući, narcisi, ne poštuju pravila,
zlouporaba sredstava ovisnosti, kriminal
- zlostavljaju svoju djecu, na djecu prenose svoju neriješenu privrženost iz prošlosti, interakcija
roditelj-dijete im je triger za ljutnju i strah, djeca razvijaju isti tip privrženosti

KLINIČKA PRIMJENA PRIVRŽENOSTI

PRIVRŽENOST I PSIHOPATOLOGIJA
Rani razvoj nesigurne privrženosti ne stvara patološki proces nego povećava vulnerabilnost osobe na
poremećaj, osobito u kombinaciji s drugim faktorima rizika, poput narušene obiteljske dinamike ili
traumatskog iskustva. (Rosenstein i Horowitz, 1996) Događaji poput gubitka ili zlostavljanja dovode do
modifikacija unutarnjih radnih modela i mijenjaju način na koji dijete procesira misli i osjećaje. Dijete,
kasnije i odrasla osoba, postaje vulnerabilno na psihopatološke poremećaje u slučaju razvijanja negativne
reprezentacije sebe ili drugih, ili kad usvoji strategiju procesiranja misli i osjećaja povezanih s nesigurnom
privrženošću. Stilovi nesigurne privrženosti povezani su s depresijom, klinički značajnom anksioznošću,
opsesivno-kompulzivnim poremećajem, PTSP-om, suicidalnošću i poremećajima hranjenja. U kliničkom
odnosu najvažnija je sposobnost terapeuta za emocionalno usklađivanje - sposobnost da osjeti, protumači i
odgovori na klijentove verbalne i neverbalne znakove na način koji klijentu poručuje da ga se zaista vidi i
razumije.
Usklađivanje ili „contingent communication” - kompleksan odnos između terapeuta i klijenta
Daniel Siegel - terapeut usmjeren na teoriju privrženosti
– predodžba da društvene veze temeljno oblikuju kako se naš mozak razvija i kako se prilagođavamo
psihološkim stresorima tijekom života

4 OSNOVNE PRETPOSTAVKE ZA TERAPIJSKU PRIMJENU

1. iskustva rane privrženosti su stvarni događaji koji mogu značajno i razorno odrediti emocionalni i
socijalni razvoj klijenta
2. obrazac privrženosti naučen u ranom djetinjstvu pokazat će se u psihoterapiji
3. interakcija desnog (nesvjesnog, emocionalnog) mozga je važnija od savjeta terapeuta – važnost
emocionalne usklađenosti
4. terapijska prorada ranih iskustava privrženosti, koje terapeut i klijent zajednički konstruiraju,
presudna je za ishod terapije

Kako prepoznati klijentov obrazac privrženosti?

ANKSIOZNO AMBIVALENTNA PRIVRŽENOST
- klijent želi prestati dolaziti na psihoterapiju, ali ne može ostaviti terapeuta jer osjeća da bi to za njega
bio veliki gubitak
- boji se nejasnoća i situacija koje se mogu dvosmisleno protumačiti, želi sigurnost
- želi potvrdu da će terapeut biti tu za njega, traži mnogo uvjeravanja

IZBJEGAVAJUĆA PRIVRŽENOST
Klijent ne zna o čemu terapeut priča kada spominje emocije i potrebe, zapravo ne zna što mu treba
Čest izostanak emocionalnih reakcija – više govore no što naizgled osjećaju
Terapeut: „Kažete da majka nije s vama nikada pričala, kako Vam je to?“
Klijent: „Nikako, nije razgovarala ni s ostalom djecom.“
Klijent je pustio nekoliko suza, bio je jako tužan i govorio je o tome kako je njegov san o idealnom braku
došao kraju. Odmah na slijedećem terminu kasni 15 minuta, dolazi i govori terapeutu: „Ne znam što radimo
u ovoj terapiji? Došao sam ovdje da riješim svoje probleme s novcima i razvodom i da razgovaram o svojem
poslu. Trošimo vrijeme pričajući o emocionalnim stvarima.“
-tipičan primjer izbjegavajuće privrženosti

DEZORGANIZIRANA PRIVRŽENOST
Klijentica terapeutu priča o tome da je u djetinjstvu čekala da joj otac dođe doma, osluškivajući zvuk
njegovih koraka po čemu bi mogla prepoznati koliko je alkohola popio taj dan. Ako nije taj dan ništa pio, što
je bilo rijetko, došao bi doma depresivan i ljut. Ako bi došao doma pripit bio je veseliji i inzistirao je da se
ona igra s njim. Kada bi došao doma pijan, ušao bi u kuću vičući i napadao bi majku. A kada bi došao doma
jako pijan, pao bi na pod, plakao i pričao grozne priče o svojem djetinjstvu (nekonzistentnost ponašanja)

U terapiji klijentica bi krenula pričati o jednoj temi, zatim prešla na drugu i potom treću, ovakav obrazac
privrženosti tipičan je za mnoge osobe s ranijim iskustvom zlostavljanja te osobe s graničnim poremećajem
ličnosti

U KLINIČKOJ PRAKSI
- pomaže poznavati različite stilove privrženosti i kako oni izgledaju u praksi
- ponekad je potrebno i dulje vrijeme u terapiji kako bi prepoznali nečiji obrazac privrženosti
- korisno pitati klijenta kako se kroz život nosio sa stresom – slušajući priče otkrivati obrazac
privrženosti
ZLOSTAVLJANJE I ZANEMARIVANJE DJECE
ZANEMARIVANJE - čin propuštanja skrbi za potrebe djeteta koji može, ali i ne mora biti namjeran. U
nekim slučajevima zanemarivanje djeteta je vrlo očito, a u nekim je pak slučajevima sasvim nevidljivo sve
dok nije „prekasno”.
Može biti:
Emocionalno (nezadovoljavanje emocionalnih potreba)
Tjelesno (nezadovoljavanje osnovnih tjelesnih potreba)
Medicinsko (nebriga za tjelesno ili mentalno zdravlje)
Obrazovno (nezadovoljavanje obrazovnih potreba, npr. obveznog školovanja)

POSLJEDICE
- istovjetne posljedicama aktivnog nasilja, nekad i pogubnije
- nema odnosa → za dijete gore nego loš odnos
- neke se sposobnosti ne mogu naknadno razviti, npr. govor
- kritična razdoblja, smanjuje se plastičnost mozga

SVJEDOČENJE NASILJU U OBITELJI

Emocionalne posljedice slične onima koje pokazuju djeca koja su izravne žrtve nasilja.
depresivnost, anksioznost, strahovi, krivnja, sram, ljutnja, frustracija, nepovjerljivost, nisko
samopoštovanje, bespomoćnost…
TJELESNO ZLOSTAVLJANJE
(…) nanošenje boli/tjelesnih ozljeda te neodgovorno postupanje roditelja i drugih osoba koje uključuje
potencijalni rizik od tjelesnog ozljeđivanja, a čije posljedice mogu, ali i ne moraju biti vidljive. 15-20%
djece
IZRAVNI NAČINI - štipanje, drmanje, potezanje za uši/kosu, udaranje
PRETJERANA NELAGODA - stajanje, sjedenje ili klečanje u bolnom položaju ili na tvrdim predmetima,
uskraćivanje hrane i vode, prekomjerna vježba kao kazna, tjelesna izolacija
PRISILNA KONZUMACIJA - ljuti začini, ispiranje usta sapunom

PREPOZNAVANJE TJELESNOG ZLOSTAVLJANJA

-ozljede na tijelu
-prepoznavanje u ponašanju
-narušena privrženost
-zamjena uloga s roditeljem
-emocionalne teškoće
-narušeni odnosi s djecom i odraslima
-povlačenje / pretjerana hostilnost
-agresija

POSLJEDICE
-neurološke, senzorne i/ili psihomotorne teškoće
-zastoj u razvoju motoričkih vještina
-psihološki poremećaji
-agresivnost / reviktimizacija
-transgeneracijski prijenos

KADA PRESTAJE FIZIČKO KAŽNJAVANJE, A POČINJE FIZIČKO ZLOSTAVLJANJE?

Problem razlikovanja i u znanstvenim istraživanjima
- dvije točke na istom kontinuumu; tjelesno zlostavljanje kada se tjelesno kažnjavanje djece primjenjuje
prečesto ili preintenzivno
Rizik za tjelesno zlostavljanje veći kod djece koja su tjelesno kažnjavana - zlostavljajući roditelji u SAD-u - oko dvije trećine
njihovih zlostavljajućih incidenata započelo kao pokušaj promjene djetetovog ponašanja
(Coontz & Martin, 1988.; Gil, 1973.; Kadushin & Martin, 1981.; prema Rajter, 2013) RIZIK VEĆI DO 11 PUTA
SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE
Seksualno zlostavljanje je bilo kakav seksualni čin između odrasle i maloljetne osobe, ili između dvije
maloljetne osobe ako jedna ima moć nad drugom; a koji uključuje prisiljavanje ili uvjeravanje djeteta
na sudjelovanje u seksualnom činu bilo kakve vrste (s kontaktom ili bez kontakta), podrazumijeva
ne samo seksualni odnos nego i egzibicionizam, izlaganje pornografskom materijalu, voajerizam,
seksualiziranu komunikaciju putem telefona ili interneta.
(Američka akademija dječje i adolescentne psihijatrije, 2008)

SPOL - djevojčice u dva do pet puta većem riziku, dječaci češće šute o zlostavljanju
DOB - vrlo različiti podaci, otežano odgođenim razotkrivanjem
UDIO SLUČAJEVA PREMA DOBI
0-3 godine . →10%
4-7 g. → 28.4%
8-11g. → 25,5%
više od 12 g. → 35.9%

PROCES ZAVOĐENJA ŽRTVE POČINJE IDENTIFICIRANJEM RANJIVOG DJETETA.

Zlostavljači traže pasivnu, tihu, emocionalno opterećenu, usamljenu djecu, djecu koja imaju loš odnos s
roditeljima, djecu koja su već ranije bila zlostavljanja, djecu iz obitelji u separiranih roditelja ili
jednoroditeljskih obitelji.
DJECA S RAZVOJNIM TEŠKOĆAMA - su u 2,9 puta većem riziku od seksualnog zlostavljanja
Najranjivija skupina su djeca s intelektualnim teškoćama – 4,6 puta veći rizik
OBILJEŽJA OBITELJI
Jednoroditeljske obitelji
Obitelji razvedenih roditelja
Prisutnost novog partnera roditelja
Disfunkcionalni odnosi u obitelji
Problematične odgojne prakse
Manjak roditeljskog nadzora
Tjelesno i emocionalno zlostavljanje
Nasilje u obitelji
Zloupotreba alkohola i/ili droga od strane roditelja
Psihička bolest roditelja
Seksualno zlostavljanje u anamnezi roditelja
Seksualno zlostavljanje u obitelji (brat ili sestra)

OBILJEŽJA ZAJEDNICE
Zajednice sa visokom stopom nasilja
Zajednice pogođene sukobima i ratom

PREPOZNAVANJE SEKSUALNOG ZLOSTAVLJANJA

FIZIČKI ZNAKOVI
- genitalne infekcije i ozljede
- ozljede na grudima, bradavicama, ispod trbuha
- česte psihosomatske smetnje
- menstrualne smetnje
- iznenadno gubljenje ili dobivanje na tjelesnoj težini
- često tuširanje
- defenzivan govor tijela
- “naslage” odjeće
- oblačenje koje puno otkriva
EMOCIONALNI ZNAKOVI
- ljutnja, tjeskoba, bespomoćnost, strah od odlaska kući nakon škole, strah od mraka i odlaska u krevet
- izoliranost, osjećaji srama, krivnje
- strah od fizičkog kontakta, posebno oko područja genitalija
- strah da budu sami s određenim ljudima
- plač, depresija
- konfuzija, osjećaj izdaje

PREPOZNAVANJE SEKSUALNOG ZLOSTAVLJANJA

PONAŠAJNI ZNAKOVI
- seksualizirano ponašanje, promiskuitet
- autodestruktivno ponašanje
- neuobičajeni interes za svoje i tuđe genitalije
- crteži s naglašenim seksualiziranim detaljima
- strah od svlačenja na tjelesnom odgoju
- povučenost ili hiperaktivnost
- noćne more

„ZAPISANO” U DJETETU: MOGUĆE POSLJEDICE

TUGOVANJE I DEPRESIJA
NASTOJANJE VRAĆANJAPOVJERENJA I SIGURNOSTI - zavisnost, narušena procjena koliko se
može vjerovati drugima, rizik reviktimizacije
LJUTNJA hostilnost, agresija, antisocijalna ponašanja
NEPOVJERENJE izolacija, averzija prema intimnim odnosima, narušeni partnerski odonosi

RAZOTKRIVANJE SEKSUALNOG ZLOSTAVLJANJA

Mnogi slučajevi ostaju neotkriveni – neki autori procjenjuju da samo 1 od 10 djece razotkrije da je
seksualno zlostavljano (npr. Sanderson, 2005).
10-16 godina - prosjek vremena proteklog od početka do razotkrivanja zlostavljanja
1mjes. – 56 godina - raspon vremena proteklog od početka do razotkrivanja zlostavljanja
21-28% - broj djece koja nikada nisu progovorila o zlostavljanju– češće dječaci nego djevojčice

ZAŠTO DJECA ŠUTE O ZLOSTAVLJANJU?

- strah da im se neće vjerovati
- briga za održanjem obiteljske kohezije
- internalne atribucije i sram
- emocionalna bliskost i povezanost sa zlostavljačem
- strah od prijetnji
- strah od socijalne isključenosti i sudske kazne
- pitanje povjerljivosti i anonimnosti
- strah od gubitka kontrole nad procesom
- strah od „stigme“ homoseksualizma

- sram, krivnja i osjećaj odgovornosti, posebno ako su osjećali ugodu

REAKCIJE NA RAZOTKRIVANJE
- djeca izložena seksualnom zlostavljanju razotkrivanje opisuju kao djelomično traumatičan
proces (Hunter, 2011):
- mnogi smatraju da se time ništa nije promijenilo; ili
- izjavljuju da im odrasli nisu vjerovali niti im pružili podršku
EMOCIONALNO ZLOSTAVLJANJE
DSM-5 Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje, peto izdanje (APA, 2014)
„…verbalni ili simbolični čin roditelja ili skrbnika koji rezultira ili postoji prilična vjerojatnost da će
rezultirati značajnom psihološkom štetom”

ŠTO JE EMOCIONALNO ZLOSTAVLJANJE?

Obrazac ponašanja roditelja koji poručuje djeci da su bezvrijedna, nevoljena, neželjena, da vrijede
jedino kao sredstvo zadovoljenja tuđih potreba ili da su ozbiljno ugrožena fizičkim ili psihičkim
nasiljem.
Dugoročne posljedice emocionalnog zlostavljanja uključuju:
- depresivnost
- anksioznost
- nisko samopoštovanje
- poteškoće u odnosima s drugima
- poteškoće regulacije emocija
- suicidalnost
- sklonost ovisnostima
- psihičke poremećaje
- reviktimizaciju