Odgojne znanosti

Vol. 9, br. 1, 2007, str. 135-150

Struèni èlanak
ODGOJITELJSKA PROFESIJA U SUVREMENOJ ODGOJNOOBRAZOVNOJ
USTANOVI
Dr. sc. Kata Luèiæ
Agencija za odgoj i obrazovanje, Zagreb

Sa etak -Veæ sam naziv odgojitelj sugerira profesiju, odnosno zanimanje

osobe koja nekoga znalaèki neèemu pouèava. Dru tveni ugled i socijalni status
odgojiteljskog zanimanja odreðuje dru tvo. Na temelju struène literature
i anketnog istra ivanja na uzorku od 69 studenata prve godine studija razredne
nastave i pred kolskoga odgoja u ovom je radu razmatrano zanimanje
odgojitelja pred kolske djece u suvremenoj odgojno-obrazovnoj ustanovi.
Zbog specifiène funkcije toga zanimanja pozornost je usmjerena na izobrazbu
i dru tveni polo aj, na struèno usavr avanje te na odlike odgojiteljske profesije.

Buduæi da dru tveni polo aj odgojitelja, ali i ostalih djelatnika ukljuèenih

u sustav odgaja i obrazovanja djece i mlade i podrazumijeva pobolj anje uvjeta
odgojno-obrazovnoga djelovanja te materijalni i socijalni polo aj svih prosvjetnih
djelatnika u vertikali odgoja i obrazovanja, mo e se oèekivati da æe
dru tvo kvalitetno rije iti i te probleme.
Kljuène rijeèi: odgojitelj, profesija, zanimanje, odlike odgojiteljskog zanimanja,
pred kolski odgoj, izobrazba, dru tveni polo aj, socijalni status
Uvodne napomene
Profesija (lat. professio) podrazumijeva trajno bavljenje zanimanjem,
samostalnost, autoritet, uslu nu orijentiranost, te nju za savr enstvom i profesionaln
im
udru ivanjem (Pedago ka enciklopedija, str. 256.). Pojmovi srodni
nazivu profesija jesu zvanje i zanimanje. porer (prema: Cindriæ, 1995., str.
23) ih razgranièava te navodi da zvanje oznaèava obrazovanje, vi e ili manje
specijalizirano, koje je pojedinac stekao u toku svog kolovanja. Zanimanje je
pak djelatnost koju èovjek svakodnevno obavlja s ciljem osiguranja sredstava
za ivot. To je, dakle, praktièna primjena znanja i vje tina steèenih obrazovanjem.

U razgovornom jeziku rijeè profesija najèe æe podrazumijeva zanimanje,

odnosno profesionalno, znalaèko bavljenje odreðenim poslom s ciljem osiguranja
sredstava za ivot. Takvo znalaèko bavljenje odreðenim poslom podrazumijeva
specijalizirano znanje, umijeæa i vje tine. Polazeæi od takva tumaèenja
profesije, u ovom èlanku se rabe termini zanimanje i profesionalnost.
ODGOJNE ZNANOSTI: Vol. 9, br. 1, 2007, str. 135-150

Priprema za kvalitetan ivot poèinje pred kolskim odgojem i obrazovanjem,

a ona se odnosi na djetetov razvoj od roðenja do polaska u kolu.
Uspje nost odgoja i pravilan razvoj djeteta prije svega ovise o njegovim jedinstve
nim
i neponovljivim moguænostima. Njihov pak razvoj ovisi o ukupnom
sustavu odgoja i obrazovanja, osobito o sadr ajima, metodama, kvaliteti
meðusobnih odnosa sudionika u procesu odgoja i obrazovanja te o suradnji
roditelja i odgojne zajednice, odnosno ovisi o zajednièkoj odgovornosti
svih èimbenika ukljuèenih u ostvarivanje rezultata odgojno-obrazovnog djelovanja.

Pred kolski odgoj poèetni je dio sustava odgoja i obrazovanja kojim

su obuhvaæena djeca u dobi od navr enih est mjeseci do polaska u osnovnu
kolu. Iako odgojitelj nije jedini èimbenik odgovoran za uspje nost dgojnoobrazovne
djelatnosti u pred kolskim ustanovama, njegova je uloga velika
u pripremi djeteta za ivot. Buduæi da promi lja i oblikuje svoje metodièke
postupke u radu s djecom, odgojitelj mora biti profesionalno osposobljen za
tu djelatnost. U profesionalnoj osposobljenosti do izra aja dolaze njegova
pedago ka, didaktièka i metodièka struèna naobrazba, njegova naobrazba iz
podruèja opæe, razvojne i pedago ke psihologije, ali i njegove ljudske kvalitete
i sposobnosti: demokratiènost, po tovanje djeèjih prava, kreativnost, ljubav
prema djeci i odgojiteljskom zvanju i sl. Poznavanje svakoga djeteta i njegovih
moguænosti odgojitelju omoguæuje pravilan pristup i diferenciranje zadataka
za samostalne i skupne aktivnosti. On otkriva to je dobro u djetetovoj
aktivnosti, daje mu na znanje da ga podr ava, a ako je potrebno, usmjerava ga
i poma e mu u svladavanju zapreka, u primjeni steèenoga iskustva ili predla e
nove moguænosti za rje avanje moguæih problema. Takvim odnosom prema
djeci i odgojno-obrazovnoj djelatnosti odgojitelj stvara pozitivnu sliku o sebi
te osigurava svoje mjesto u djetetovu sjeæanju na njega kao na suradnika
i prijatelja, koji ga je poticao na aktivnosti i omoguæio mu ugodne dane provedene
u vrtiæu (Odgojiteljica sam eljela postati veæ od osnovne kole. Jo
uvijek se sjeæam svojih dana u vrtiæu i elim da i drugoj djeci ostane u lijepom
sjeæanju, zapisala je studentica prve godine studija.). Ukratko, profesionalna
kompetentnost bitna je odlika odgojitelja s kojom je u naju oj vezi odgojnoobrazov
na
djelatnost i djetetov uspjeh kao rezultat te djelatnosti.
Odgoj, odgajanje, odgojitelj
Da se deset puta rodim deset puta bio bih uèitelj.
Ivan Filipoviæ
Vukasoviæ (1994., str. 39) odgoj defi nira kao svrsishodan proces u kojemu
dolazi do izra aja jedinstvo odgojnog cilja i zadataka, naèela i metoda, to
u planski ostvarenom odgojnom djelovanju, uz aktivno i skladno sudjelovanje
brojnih odgojnih èinitelja, te e prema izgraðivanju potpune ljudske osobnosti.
Miljkoviæ D.: Iz povijesti osnovne kole u Hrvatskoj u razdoblju od 1918. do 1941.
Odgoj je proces èovjekova uljuðivanja, izgraðivanja kulture osobnosti. Te se
stvaralaèke i vrijednosne odrednice posti u oèuvanjem i preno enjem kulturnih,
duhovnih, opæeljudskih vrijednosti s nara taja na nara taj (Vukasoviæ,
2000., str. 45) ili odgoj je ukupnost reakcija dru tva na èinjenicu razvoja
(Bernfeld prema: Giesecke, 1991., str 57). Pritom èinjenica razvoja znaèi da
nije bitno u kojoj kulturi dijete raste jer ono jo nije formirani èlan dru tva. To
æe tek postati u procesu uèenja. Prema tome, dru tvo, kultura u kojoj dijete raste,
utjeèe na uspjeh odgoja.
Za Brezinku (prema: Gudjons, 1993., str. 151-152) odgoj èine socijalne
radnje kojima ljudi poku avaju u bilo kojem pogledu trajno pobolj ati sklop
psihièkih dispozicija drugih ljudi ili pak odr ati vrijedne komponente tih dispozici
ja.
Iz tog odreðenja odgoja Gudjons izdvaja pet odredbenih znaèajki
(slika 1.) i obja njava ih.

pobolj ati
2. poku ati
4. psihièke
1. odgajatelj
5.
odr ati
dispozicije
3. socijalnim
radnjama
odstraniti
Slika 1. Pojam odgoj prema Brezinki
Odgoj su prema tome djelatnosti èiji je cilj odreðeno pona anje, a smisao
je tih djelatnosti svjesni subjekt. Socijalne se pak radnje odnose na druge,
a psihièke su dispozicije relativno trajne (nisu prolazne) za do ivljavanje
i pona anje. Pobolj avanje, odr avanje ili stvaranje vrijednih komponenti, a
otklanjanje tetnih, znaèi vrijednost odgojnoga djelovanja. Meðutim, poku ati
znaèi da odgojne djelatnosti mogu biti i neuspje ne jer odgojne djelatnosti pridonos
e
uèinku uèenja, a to mo e ostvariti samo odgajanik koji uèi.
Odgajanje je bitna odrednica odgojno-obrazovnih ustanova (vrtiæa i
kola) i odgojiteljeve/uèiteljeve (i uèitelji su zapravo odgojitelji) djelatnosti u
njima. Dijete i roditelji, zajedno s odgojiteljem, èine temeljne nositelje i reali
zatore
te slo ene i odgovorne djelatnosti.
Dijete aktivno uèi i razvija se, a u tome mu poma u roditelji i odgojitelji,
svatko prema ulozi koju ima u procesu odgajanja, obrazovanja i izgraðivanja
samostalne osobe.
Za stvaranje djetetove emocionalne stabilnosti roditelji su nezaobilazan
èimbenik u procesu njegova odgoja i obrazovanja. Njihova se uloga u tom
procesu ostvaruje na razlièite naèine u pripremanju i ostvarivanju odgojnoobrazovnog
a
procesa u pred kolskoj ustanovi.
Buduæi da odgojitelj sudjeluje u izgraðivanju i formiranju èovjeka kao
najveæe vrijednosti, njegova je odgovornost veoma znaèajna. On je voditelj i
ODGOJNE ZNANOSTI: Vol. 9, br. 1, 2007, str. 135-150

organizator odgojno- -obrazovnog procesa, jer poznaje pedagogiju, didaktiku

i metodike u kojima je sustavno ljudsko iskustvo u vje tini odgajanja i obrazovanj
a
(Bognar i Matijeviæ, 2002., str. 32). Njegova opæa i struèna naobrazba,
njegove sposobnosti, duhovne i etièke vrijednosti, njegov odnos prema radu i
djeci neposredno utjeèu na uspje an rezultat odgoja. Uspje na odgojna djelatnost
s djecom pretpostavlja razumijevanje njihovih moguænosti i osjeæaja, ljubav,
toplinu i stalna ohrabrivanja te stvaranje takvih situacija u kojima djeca
mogu do ivljavati radost stvaranja i uspjeha. Odgojno-obrazovni proces kreativan
je èin, to je oblik odgojiteljeva samoostvarenja u kojemu odgojna djelatnost
ovisi o njegovoj osobnosti i vrijedi upravo toliko koliko i sam uèitelj/odgojitelj
(Binet, prema: Vukasoviæ, 2000., str. 46). Prema tome, odgojiteljeva
je uloga presudna u planiranju i provoðenju odgojnoga djelovanja te u ostvarivanju
zadaæe formiranja uljuðene osobe kao rezultata toga procesa.
Izobrazba i dru tveni polo aj odgojitelja
Suvremene odgojno-obrazovne ustanove, proces odgoja i obrazovanja
te izobrazba odgojno-obrazovnih djelatnika u njima temeljito su se promijenili
u odnosu na 1874. godinu kada se odgojiteljski kadar, zabavi ne uèiteljice,
osposobljava jednogodi njim teèajem, koji omoguæava sasvim skromno obrazovanje
buduæih uèiteljica (Lipovac, 1985., str. 25). I poslije 1945. godine
obrazovanje odgojitelja provodilo se na odgojiteljskim teèajevima do sredine
1950. godine. Uredbom o kolama za odgojitelje pred kolske djece iz 1949.
godine definirana je zadaæa odgojiteljskih kola da spremaju kadrove odgojitelja
pred kolske djece u obdani tima, zabavi tima, djeèjim vrtiæima i drugim
pred kolskim institucijama (Lipovac, 1985., str. 182). Tako se buduæi odgojitelji
pred kolske djece struèno osposobljavaju u èetverogodi njim odgojiteljskim
kolama, a nakon toga, poslije srednjo kolskog obrazovanja, najprije
dvogodi nja, a zatim trogodi nja izobrazba odgojitelja nastavlja se i provodi
na pedago kim akademijama, visokim uèiteljskim kolama i uèiteljskim
fakultetima. Studijem pred kolskog odgoja osposobljavaju se odgojitelji za
cjelokupni odgojno-obrazovni rad s djecom pred kolske dobi od prve do sedme
godine, odnosno do polaska u osnovnu kolu (Prosvjetni vjesnik, 1978.,
str. 133). U meðuvremenu odgojiteljsko (i uèiteljsko) zanimanje pretrpjelo
je odreðene tete na razini stvaralaèke usmjerenosti i na razini struènometodièke
osposobljenosti za ostvarivanje profesionalnih zadaæa. Nedovoljna
struèno-metodièka izobrazba studenata, neusklaðenost opæe vrtiæke i kolske
prakse sa stvarnim potrebama studenata, buduæih prosvjetnih djelatnika, nedovoljan
broj kvalitetnih vje baonica, nedefiniran status mentora i njihovo
neodgovarajuæe materijalno vrednovanje za uvoðenje studenata u odgojnoobrazovnu
praksu, prevladavajuæi su problemi u ovom podruèju. Posljedice
su vidljive u metodièkom znanju pripravnika, motiviranosti za rad, njihovu
polo aju i socijalnom statusu u dru tvu.
Miljkoviæ D.: Iz povijesti osnovne kole u Hrvatskoj u razdoblju od 1918. do 1941.
Kako studenti pred kolskoga odgoja i razredne nastave procjenjuju
polo aj i socijalni status pojedinih zanimanja u na emu dru tvu, pokazuje
slika 2.

Slika 2. Disperzija zanimanja prema dru tvenom polo aju i socijalnom statusu,
N = 69
Prema anketnom istra ivanju provedenom na uzorku od 69 studenata
prve godine studija (18 pred kolskoga odgoja i 51 razredne nastave) dobivena
je procjena polo aja i socijalnoga statusa deset najpriznatijih zanimanja u
na emu dru tvu. Zadatak je bio navesti deset zanimanja koja su, prema njihovu
mi ljenju, rasporeðena na vrijednosnoj ljestvici od prvoga do desetoga
mjesta te koja imaju odgovarajuæi dru tveni polo aj i socijalni status u hrvatskome
dru tvu. Prema toj procjeni èak 97 % ispitanika na prvom mjestu vrijednosne
ljestvice istièe lijeèniko zanimanje, a njih 17 % na desetom mjestu vi-
di zanimanje in enjera. Promatrajuæi disperziju ostalih zanimanja na vrijednosnoj
ljestvici, mo emo zakljuèiti da procjena studenata uglavnom odgovara
percepciji toga problema prisutnoga u na oj dru tvenoj sredini. Na toj ljestvici
od deset vrijenosti nema zanimanja odgojitelja i uèitelja. Meðutim, prema
toj procjeni, zanimanje srednjo kolskoga profesora zauzima esto mjesto na
ljestvici, na to je vjerovatno utjecalo nedavno zavr eno srednjo kolsko obrazovanje
ispitanika.
Dru tveni polo aj dvaju zanimanja, odgojiteljskog i uèiteljskog, na zasebnoj
vrijednosnoj ljestvici od prvoga do desetoga mjesta studenti vide kako
slijedi na 3. slici.

a) Odgojitelji b) Uèitelji
Slika 3. Odgojiteljsko i uèiteljsko zanimanje prema dru tvenom polo aju, N = 69
ODGOJNE ZNANOSTI: Vol. 9, br. 1, 2007, str. 135-150

Usporeðujuæi mi ljenja ispitanika, mo emo zakljuèiti da je ne to povoljnija

percepcija dru tvenoga polo aja uèiteljskog zanimanja u odnosu na
odgojiteljsko. Prema dobivenim rezultatima 3 % ispitanika smatra da je odgojitel
jsko
zanimanje na prvom, a 16 % na desetom mjestu dru tvene vrijednosne
ljestvice, dok uèiteljskoga zanimanja nema na tim mjestima.
Pozornijim promatranjem procjena dvaju zanimanja (slika 3.) mo emo
uoèiti kako veæi postotak ispitanika uèiteljsko zanimanje smje ta izmeðu drugoga
(12 %) i sedmoga (16 %) mjesta, a odgojiteljsko zanimanje izmeðu petoga
(10 %) i desetoga (16 %) mjesta na vrijednosnoj ljestvici dru tvenoga
polo aja. Takav polo aj, pogotovo odgojiteljskoga zanimanja, ne odgovara
stvarnoj odgovornosti koju oba zanimanja imaju u odgoju i obrazovanju djece.

Buduæi da odgoj i obrazovanje imaju dru tveni karakter, i zanimanje

odgojitelja kao struènjaka koji planira i ostvaruje odgojno-obrazovni proces
dru tveno je odreðeno. Dru tvo, dakle, odreðuje dru tveni polo aj i socijalni
status odgojitelja, dvije odrednice koje bitno utjeèu na njegovu motiviranost
za neprekidno struèno usavr avanje, to je uvjet realizacije dru tveno defi niranoga
cilja odgoja. Stoga je zadaæa dru tva osigurati uvjete za ostvarivanje
tih dviju odrednica jer bez primjereno osposobljenih i motiviranih odgojitelja,
èiji se rad pravedno vrednuje, ne mo e se kvalitetno razvijati niti odvijati odgojno
-
obrazovna djelatnost ni na jednom stupnju u vertikali.
Odgojiteljska je profesija zahtjevna, te ka i stresna, od poluprofesije
postala je profesija koja zahtijeva kvalitetnu opæu i struènu osposobljenost.
Stoga je neophodno i vremenski izjednaèiti izobrazbu odgojitelja s izobrazbom
uèitelja. Izobrazba odgojitelja trebala bi se promijeniti u korist novoga
naèina izobrazbe, osposobljavanja i struènog usavr avanja. U struènoj
izobrazbi odgojitelja veoma su va ani pedago ki, psiholo ki, jezièni, literarni,
kineziolo ki sadr aji, zatim kvalitetno metodièko obrazovanje i osposobljavanje,
poznavanje metodologije pedago koga istra ivanja i odgojno-obrazovna
praksa u djeèjem vrtiæu.
Struèno usavr avanje odgojitelja
Rad s djecom pred kolske dobi zahtijeva razvijenu osobnost i izvornu
kreativnost te visoku naobrazbu i struènost odgojitelja u toj djelatnosti.
Sljedeæi zahtjev te djelatnosti jest neprekidno struèno usavr avanje i osposobljavanje
zaposlenih odgojitelja kao preduvjet unapreðivanja i razvoja
pred kolske ustanove i odgojno-obrazovne djelatnosti u njoj te postizanja kvalitet
nih
odgojno-obrazovnih rezultata.
Zavr etkom studija ne prestaje struèno usavr avanje odgojitelja pred kolske
djece. Ono se provodi radi stjecanja novih znanja iz podruèja va nih
Miljkoviæ D.: Iz povijesti osnovne kole u Hrvatskoj u razdoblju od 1918. do 1941.
za odgoj i obrazovanje pred kolske djece te zbog unapreðivanja vlastite prakse.
Stalno struèno usavr avanje i zakonska je obveza, a naèini i provedba
prepu teni su odgojiteljima i odgojiteljskim vijeæima. Osim Zakona o radu
(èl. 32.) u kojemu se ka e: Radnik je du an u skladu sa svojim sposobnostima
i potrebama rada kolovati se, obrazovati, osposobljavati i usavr avati se za
rad, pred kolske ustanove pravilnicima o radu i svojom unutarnjom organizacijom
odreðuju prava i obveze odgojitelja vezane za struèno usavr avanje. Ono
se organizacijski ostvaruje individualnim i skupnim oblicima. Individualno
struèno usavr avanje (samoobrazovanje) samostalno ostvaruje odgojitelj
prouèavajuæi noviju struènu literaturu. Za razliku od individualnoga, skupno
struèno usavr avanje ostvaruje se u okviru struènih tijela struènih aktiva
ili odgojiteljskih vijeæa u vrtiæu te izvan vrtiæa na razlièitim struènim skupovima:
savjetovanjima, seminarima, upanijskim struènim vijeæima, okruglim
stolovima, teèajevima, pedago kim veèerima, predavanjima, studijskim
putovanjima itd. Slunjski (2006., str. 119) se zala e za stuèno usavr avanje
odgojitelja provoðenjem akcijskih istra ivanja, preno enjem iskustava i
ukljuèivanjem u druge oblike organizirane izvan ustanove. Ona istièe da bi
se na tim struènim skupovima uglavnom trebao provoditi istra ivaèki pristup
usavr avanju, a rjeðe informativni i instruktivni jer u istra ivaèkom pristupu
voditelj omoguæuje sudionicima aktivno sudjelovanje, odnosno dvosmjernu
komunikaciju.
Organizatori su struènog usavr avanja voditelji vrtiækih i upanijskih
struènih vijeæa, vrtiæki pedagog i ravnatelj, Ministarstvo znanosti, odgoja i
obrazovanja, Agencija za odgoj i obrazovanje, Uèiteljski fakulteti te sve èe æe
i pojedine struène udruge graðana zainteresirane za razvoj odgojne djelatnosti.
Cilj je svih tih oblika struènoga usavr avanja profesionalni razvoj odgojitelja
stjecanjem novih znanja i vje tina potrebnih za unapreðivanje osobne odgojno-
obrazovne prakse i djelatnosti pred kolske ustanove, vrtiæa. Zato svaki
odgojitelj u svom godi njem programu rada definira opseg, modele i sadr aje
struènoga usavr avanja.
Odgojitelj nije èinovnik koji rutinski obavlja svoje radne zadaæe, veæ
kreativna osoba visoke emotivne osjetljivosti prema djetetu i prema odgojno-
obrazovnoj djelatnosti. Ako je ispunjen zanosom i ljubavi prema odgojiteljskom
zanimanju, takav intenzivan rad s djecom uzrokuje razlièita profesionalna
oboljenja i zamor, koji je vidljiviji u odnosu na druge profesije.
Odgojiteljsko, odnosno uèiteljsko zanimanje u skupini je slo enijih zanimanja.
Gotovo svi ljudi imaju pogre ne misli o pouèavanju. Pod svi podrazumijevam
i obiène ljude, ali i uèitelje i roditelje, prosvjetne vlasti, èlanove
kolskih odbora, politièare, novinare, pa i sveuèili ne profesore koji pripremaju
buduæe profesore. Oni ne shvaæaju kako je biti uspje an uèitelj mo da
najte e zanimanje u na em dru tvu (Glasser, 1994., str. 25).
ODGOJNE ZNANOSTI: Vol. 9, br. 1, 2007, str. 135-150

Odlike odgojiteljskog zanimanja

Razlièiti teorijski i empirijski radovi utvrdili su kvalitete odgojitelja
koje su va ne za uspje no obavljanje odgojno-obrazovne djelatnosti s djecom
pred kolske dobi. Tako se govori o potrebi kvalitetne opæe, struène i
metodièke osposobljenosti odgojitelja kako bi mogao uspje no organizirati
odgojno-obrazovni proces, koordinirati razlièite aktivnosti i stvarati povoljne
uvjete za cjelokupan razvoj djeteta njegove intelektualne, emocionalne,
radne, voljne, estetske, fi zièke i etièke kvalitete. Zato dgojitelj treba imati
razvijene komunikacijske sposobnosti koje mu omoguæuju uspostavljanje
suradnièkih odnosa s djecom i njihovim roditeljima pro etih meðusobnim povjerenjem
i razumijevanjem. Takoðer i sam mora biti odgojena, odgovorna i
strpljiva osoba koja vjeruje u moguænost odgojnoga djelovanja te koja ima
razvijenu ljubav za djecu i njihovo odgajanje.
Slika 4. spomenutog istra ivanja daje prikaz rasporeda deset pozitivnih
odlika odgojitelja i uèitelja na vrijednosnoj ljestvici od prvog do desetog mjesta
kako ih vide ispitanici.

Slika 4. Disperzija odlika odgojiteljskog i uèiteljskog zvanja, N = 69

Prema tom istra ivanju studenati razredne nastave i pred kolskog odgoja
za uspje no odgojno-obrazovno djelovanje na prvom mjestu istièu kreativnost
sa 61 % naznaka, a na desetom mjestu iskrenost sa 17 % naznaka.
Navodeæi i druge pozitivne odlike odgojitelja, ispitanici pokazuju da je za odgoji
teljsko
zanimanje potrebna izgraðena osobnost, strpljenje (55 %), ljubav
prema djeci (38 %) i smisao za odgajanje djece. Odgojitelj takvih odlika odgaja
snagom svoje osobnosti, koja je jamac uspjeha odgojno-obrazovne djelatnosti.

Moralne odlike odgojitelja i uèitelja kao to su: objektivnost, samokritiènost,

pravednost (41 %), dosljednost (33 %), smirenost, savjesnost, susretljivost,
temeljitost, razumijevanje (25 %), suosjeæajnost (19 %), ljubaznost,
toènost, strpljivost, kultura pona anja itd., nezaobilazne su za uspje no odgojno-
obrazovno djelovanje jer je odgojitelj model, uzor koji djeca opona aju
i ele takvi biti. Zato, prije svega, odgojitelj/uèitelj mora biti odgojen da bi
mogao odgajati jer nastavnik-odgajatelj mora biti sna na, potpuna i skladno
Miljkoviæ D.: Iz povijesti osnovne kole u Hrvatskoj u razdoblju od 1918. do 1941.
razvijena osobnost. Mora biti ivi primjer pozitivnog, savjesnog i odgovornog
odnosa prema ivotu, prema radu, obvezama i svim ljudskim du nostima; uzor
moralnog pona anja za svoje uèenike (Vukasoviæ, 2000., 47).
Odgojitelji pozitivnih odlika u ivaju ugled roditelja, djece i sociokulturne
sredine te na djecu djeluju svojim primjerom. Djeca ih vole i vraæaju
im se i nakon odlaska iz vrtiæa. Mnoga od njih jedva èekaju da krenu u prvi
razred, osobito ako su izgradila pozitivnu sliku o koli. Meðutim, nakon nekoliko
dana provedenih u koli, izra avaju elju za povratkom u vrtiæ, posjeæuju
svoje tete i s njima dijele radost prvih crte a u crtanèicama, povuèenih prvih
crta u bilje nice, prièaju im prve kolske do ivljaje, s tetama dijele svoja nova
iskustva, ostvarene i neostvarene nade, oèekivanja, ali i svoje strahove od
nepoznatoga. Takav djetetov odnos prema svojoj odgojiteljici jasno pokazuje
da je izgraðen skladan meðusobni odnos pun povjerenja i razumijevanja, pokazuje
vrlo sna an odgojni utjecaj odgojiteljice i njezine osobnosti na dijete,
odnosno uèinkovitost njezina odgojnoga djelovanja.
Odgojiteljica ima zadaæu pouèavati, pokazivati, obja njavati, savjetovati,
usmjeravati, poticati, navikavati djecu na ispravne postupke. To su poznati
postupci odgajanja, ali najsna niji i najdjelotvorniji jest odgojiteljièin primjer.
Djeca je promatraju, opona aju i poistovjeæuju se s njom. Tako mladi
svoj ivotni put ve u uz likove ljudi koji su na njih sna no utjecali. Gdje se
odgaja snagom uzora, dobro se odgaja i tu nije potrebna bilo kakva prisila
(Vukasoviæ, 2000., str. 49.). Prema tome, najdjelotvornije odgojno djelovanje
ostvaruje se osobnim primjerom, osobnim svjedoèenjem, to svaki odgojitelj,
od roditeljskoga doma do visoko kolske ustanove, treba imati na umu. Osim
osobnoga primjera, proces odgajanja zahtijeva i ljubav prema djeci bitnu
sastavnicu odgojiteljskog zanimanja. Kako istièe Vukasoviæ (2000., str. 49.)
jo je Kerschensteiner nagla avao ljubav kao bitnu sastavnicu odgajanja i
nezaobilaznu odliku svakog odgajatelja, a pozornost su joj pridavali i na i
pedago ki znanstvenici. I studentici je ljubav prema djeci glavna odrednica u
izboru odgojiteljskoga zanimanja: Oduvijek sam voljela djecu i rad s djecom.
Ja sam bila ona koja je uvijek pritekla u pomoæ kada je trebalo prièuvati ma-
log susjeda ili susjedu. Volim biti okru ena s djecom i prisutna u njihovu svijetu
,
jednostavno elim postati odgojiteljica.
Jedan od najpoznatijih francuskih humanista u drugoj polovini 16.
stoljeæa Michel de Montaigne (1964.) istièe i danas aktualnu tvrdnju da odgojitelj
treba i izvana zraèiti mirom i rado æu, biti naoru an ivim i veselim
pona anjem, blagim i ugodnim stavom, odnosno obeæavati da æe biti vrlo koristan.
Odgojitelj mo e djecu uèiniti pametnijom i boljom, ali ne mo e popravljati
ono to mu je povjereno kao to mogu drvodjeljci i zidari. Za Montaignea je
kljuèno pitanje odgojiteljevo umijeæe u voðenju i poticanju djeteta na uèenje
bez prisile i tegobe. Ilustrira to primjerom èovjeka koji eta galerijom i pritom
èini mnogo vi e koraka negoli kada ide odreðenim putom, a ipak u nogama
ODGOJNE ZNANOSTI: Vol. 9, br. 1, 2007, str. 135-150

ne osjeæa zamor. Drugim rijeèima, kada odgojitelj odgaja i pouèava na prikladan

naèin u kojemu je i dijete zaposleno, sve radnje proteknu s manje napora
i dosade. Za tog bismo odgojitelja mogli reæi da je demokratièan i uspje an,
nasuprot autoritarnoga i manje uspje noga. Odlike obaju tipova odgojitelja
moguæe je navesti kako je prikazano na slici 5.
Slika 5. Odlike dvaju tipova odgojitelja
Demokratièan - uspje an Autoritaran manje uspje an
Bri an po tuje i podr ava osobnost svakog
djeteta omoguæujuæi mu do ivljaj uspjeha
preuzimanjem brige o sebi i drugima
- prepoznaje i vodi dijete u skladu s njegovim
sposobnostima (pru a moguænost izbora te
daje povratne informacije).
Dominantan prosljeðuje iste informacije
u skupini bez obzira na osobnosti djeteta i
moguænost do ivljaja uspjeha
- nadzire i odreðuje to djeca trebaju raditi
(ja odluèujem svi morate sudjelovati u ovoj
aktivnosti).
Usmjeren na dijete od djeteta oèekuje
traganje za osobnim odgovorima
Didaktièan od djeteta oèekuje jednoznaène
odgovore, doslovno ponavljanje njegovih
informacija
- osna uje dijete, potièe njegovo kritièko
mi ljenje i izra avanje (pokreæe elju za
uèenjem)
- zahtijeva po eljno pona anje djeteta, mjeri,
nagraðuje i ka njava pona anje (prema
Skinerovu operantnom uèenju)
- ima povjerenje u djecu (prepoznaje i
podr ava aktivnosti koje su djeca zapoèela)
- odluèuje i upravlja djeèjim aktivnostima
(djeca jo ne mogu odluèivati kojim æe se
aktivnostima baviti)
- vodi brigu o svom pona anju i osjeæajima
(nadzire svoja stajali ta i odgovore)
- okrivljuje djecu za nemoguænost
kontroliranja osobnih istupa (vjeruje da ne
mo e ni ta kontrolirati te se i ne trudi stvarati
prilike za pozitivne pomake)
- po tuje djetetova stajali ta i interese pa rabi
individualiziran pristup pouèavanja
- dijete mora prihvatiti njegov pogled na
svijet jer je pravi te se o tome nema to
razmi ljati
- s djecom èe æe razgovara o njihovim
moguænostima, a rjeðe o njihovu neuspjehu,
koji vi e ovisi o trenutnom raspolo enju, a
manje o sposobnostima
- stalno nagla ava neuspjeh, a vrlo rijetko
uspjeh djece
- suosjeæa s djecom koja do ivljavaju
neuspjehe, iskreno razumije kontekst
stvarnosti i ovisnost uspjeha o njoj
- nema razumijevanja za neuspjeh (djetetu
je uspjeh osiguran ako se pokorava
odgojiteljevim zahtjevima)
- rabi pozitivne rijeèi kao poticaj - nagla ava samo ono to nije dobro, to je
negativno, iako ima i pozitivnoga
- s djecom raspravlja o rezultatima. - nema rasprave o rezultatima jer je odgoji
telj
mjerodavan o tome prosuðivati.
Dakle, odgojitelj mo e biti samo onaj tko ima sna nu ljubav pre-
ma djeci, tko osjeæa i razumije njihove potrebe i moguænosti, tko vjeruje u
rezultat odgojnoga djelovanja. Kao polazi te odgojnog nastojanja odgojitelj
prihvaæa dijete onakvo kakvo ono jest, vodi brigu o njegovim sveukupnim
moguænostima, pronalazi uspje ne emotivno-poticajne naèine pridobivanja
djeteta za suradnju, bira primjerene izvore i postupke odgojnoga djelovanja,
Miljkoviæ D.: Iz povijesti osnovne kole u Hrvatskoj u razdoblju od 1918. do 1941.
prilagoðava komunikacijske postupke razvojnim moguænostima djeteta, vrednuje
i nagla ava pozitivne rezultate odgojnoga djelovanja, ali i pokazuje razumijevanje
razloga moguæih pogre ka u pona anju te upuæuje na naèine njihova
otklanjanja.
Zakljuèak
Prema pedago koj funkciji odgojitelj je nositelj odgojnih nastojanja
u pred kolskoj ustanovi. Mnoga su se istra ivanja bavila odgojiteljevom/
uèiteljevom lièno æu i uèinkovito æu njegove odgojno-obrazovne djelatnosti
te pedago kim kvalitetama koje izravno utjeèu na uspje nu organizaciju
i na rezultate te djelatnosti. Utvrðeno je da odgojitelj svojim odnosom i
pona anjem prema djetetu ulijeva povjerenje, utjeèe na razvoj samopouzdanja
i vjerovanja u sebe, odnosno njegova je uloga u djetetovu oblikovanju pozitivne
slike o sebi veoma bitna. Zato odgojitelj treba biti znalac i stvaralaèka
osoba koja je prijatelj djeci. Svojim didaktièko- -metodièkim pristupima u
djeci razvija osjeæaj vrijednosti - bavljenje odgojno-obrazovnim aktivnostima
do ivljavaju kao poziv na slobodnu, zanimljivu i kreativnu aktivnost u kojoj
i ona imaju va nu ulogu. Kao znalac odgojitelj zna ubla iti negativne odgojne
utjecaje na dijete, a kao kreativna osoba svoje znanje i svoju osobnost ne
nameæe kao jedino valjano, veæ kao polazi te za djetetovo izgraðivanje svojih
osobnosti, vrijednosti, znanja i uvjerenja.
Odgojitelj je osoba koja stvara uvjete, potièe, savjetuje i rukovodi djetetovim
aktivnostima te je istodobno i izvor va nih informacija za rje avanje
zadataka. Njegova va na uloga u odgojno-obrazovnom procesu jest stvaranje
zajednice u kojoj se djeca dobro osjeæaju, odnosno u kojoj se svaki njezin èlan
osjeæa va nim i po tovanim, sigurnim u sebe, u svoje sposobnosti i ivotno
iskustvo koje ima. Odgojitelj to mo e ostvariti ako je siguran u svoje struèno
znanje, u svoje sposobnosti organizacije i rukovoðenja aktivnostima, u svoje
metodièko umijeæe pouèavanja te ako do izra aja dolaze i njegove ljudske
kvalitete: po tovanje moguænosti svakoga djeteta, suosjeæanje, razumijevanje
i pomoæ u rje avanju eventualnih problema itd.
Pri potpisivanju ugovora o namje tenju odgojitelji/uèitelji trebali bi dra

govoljno izgovoriti Sokratovu prisegu, kao lijeènici Hipokratovu, koja glasi:

Kao odgojitelj obvezujem se:

po tovati osobine svakoga djeteta i braniti ih od svih

zalagati se za njegovo tjelesno i du evno jedinstvo
po tovati njegove osjeæaje, slu ati ga, uzeti ga ozbiljno u obzir
tra iti njegovo odobrenje za sve to èinim u vezi s njegovom osobom,
isto onako kao to bih postupala/postupao prema odraslima
ODGOJNE ZNANOSTI: Vol. 9, br. 1, 2007, str. 135-150

koliko je moguæe spoznati zakonitost njegova razvoja, postaviti je

na dobre temelje i omoguèiti djetetu prihvaæanje te zakonitosti
otkriti i unaprijediti njegove sklonosti

za tititi ga, ako je slabo, i pomoæi mu pri prevladavanju straha i krivnje,

zloæe i la i, sumnji i nepovjerenja ako je to potrebno
ne lomiti njegovu volju ni onda kad mi se èini da je besmislena -
pomoæi mu da razum ovlada njegovom voljom, pouèiti ga kako se
koristi razumom i to je to umijeæe razumijevanja i shvaæanja
osposobiti ga za preuzimanje odgovornosti u zajednici i za zajedni

cu
omoguæiti mu stjecanje iskustva o svijetu kakav on jest
omoguæiti mu da spozna to je i kakav je to dobar ivot

pru iti mu viziju boljeg svijeta i uvjeriti ga da se ona mo e ostvariti

pouèiti ga istinoljubivosti, a ne istini, jer ona je samo kod Boga .
Ovu æu obvezu osna iti svojom spremno æu da se u svako doba provjeri
moja djelatnost i ja sama/sam preko danih mjerila (prema: H. v. Hentig,
1997., str. 257-259).
Buduæi da je odgojiteljeva osobnost va an èimbenik uèinkovitoga odgojnog
djelovanja, od nje treba polaziti i pri izboru studenata za upis na odgojiteljsk
i
studij te voditi raèuna o visokoj kakvoæi struènoga osposobljavanja
buduæih odgojitelja. Sljedeæa va na èinjenica jest dru tveni polo aj odgojitelja
i onih koji odgajaju i obrazuju djecu i mlade . To podrazumijeva pobolj anje
uvjeta odgojno-obrazovnog djelovanja te materijalni i socijalni polo aj svih
prosvjetnih djelatnika u vertikali odgoja i obrazovanja. Buduæi da nam je cilj
stvoriti dru tvo znanja, opravdano je oèekivati da æe se kvalitetno rije iti i taj
dru tveni problem.
Miljkoviæ D.: Iz povijesti osnovne kole u Hrvatskoj u razdoblju od 1918. do 1941.

LITERATURA
Bognar, L. - Matijeviæ, M. (2002.), Didaktika. II. izmijenjeno izdanje. Zagreb:
kolska knjiga.
Cindriæ, M. (1995.), Profesija uèitelj u svijetu i u Hrvatskoj. Velika Gorica Zagreb
:
Persona
De Montaigne, M. (1964.), Ogledi o odgoju. Sarajevo: Veselin Masle a.
Giesecke, H. (1991.), Uvod u pedagogiju. Zagreb: Educa.
Glasser, W. (1994.), Kvalitetna kola. Zagreb: Educa.
Gudjons, H. (1993.), Pedagogija, temeljna znanja. Zagreb: Educa.
Hentig, H. (1997.), Humana kola, Zagreb: Educa.
Lipovac, M. (1985.), Pred kolski odgoj u Hrvatskoj. Zagreb: Narodne novine. i
Osijek:
Pedago ki fakultet
Slunjski, E. (2006.), Stvaranje pred kolskog kurikuluma u vrtiæu organizaciji koja
uèi. Zagreb: Mali profesor i Èakovec: Visoka uèiteljska kola.
Vukasoviæ, A. (1994.), Pedagogija, treæe dopunjeno izdanje. Zagreb: Alfa d.d.,
Hrvatski katolièki zbor MI .
Vukasoviæ, A. (2000.), Prilog odreðenju nastavnikove odgojne funkcije. Napredak,
br. 1, 44-53
* Opis profi la sa struènim i metodièkim programskim osnovama odgajatelj
pred kolske djece. Prosvjetni vjesnik, br. 5 6 od 16. listopada 1978., str. 133
ODGOJNE ZNANOSTI: Vol. 9, br. 1, 2007, str. 135-150

EDUCATOR PROFESSION IN A CONTEMPORARY

EDUCATIONAL INSTITUTION

Kata Luèiæ
The title educator itself suggests a profession, namely an occupation of
a person teaching someone something in a skillful way. Social reputation and
the status of the educator profession are defined by the society. This article
focuses on the analysis of pre-school educator occupation in a contemporary
educational institution absed on the study of scientific literature and a questi
onnaire
conducted on a sample of 69 first-year students of pre-school and
homeroom teacher education. Due to the specific function of this occupation,
special attention was payed to the level of education and social status, profess
ional
advancement as well as the characteristics of the educator profession.
As the social status of educators, as well as of other professionals included in

the system of children and youth education, implies the improvement of the
conditions for activities in education as well as of the economic and social pos
ition
of all educational workers on the education vertical, it can be expected
from the society to solve these problems in a quality way, too.
Key words: educator, profession, occupation, characteristics of educator
profession, pre-school education, education level, social status