Uvod u psihologiju djetinjstva i adolescencije (bilješke s predavanja)

1. UVOD U RAZVOJNU PSIHOLOGIJU

RAZVOJNA PSIHOLOGIJA je interdisciplinarno znanstveno područje koje se bavi

istraživanjem stalnosti i promjena u čovjekovu životu od začeća do smrti.

Istraživanja čovjekova razvoja potaknuta su znanstvenom znatiželjom, ali i društvenim pritiscima

za poboljšanjem čovjekova života:
Što i kako treba podučavati djecu različite dobi?
Kako poboljšati čovjekovo zdravlje?
Kako olakšati prilagodbu na životne događaje poput razvoda ili gubitka posla?
Kako kao roditelj pridonijeti sretnom i uspješnom životu djece?
Odgovor zahtijeva poznavanje i razumijevanje tjelesnog razvoja, spoznajnog razvoja, razvoja
ličnosti i socijalnog razvoja te znanja o roditeljskim odgojnim postupcima.

RAZVOJNA RAZDOBLJA

RAZDOBLJE DOBNI RASPON

Prenatalno od začeća do rođenja
Dojenačka dob od rođenja do 2 godine
Rano djetinjstvo 2-6 godina
Srednje djetinjstvo 6-11 godina
Adolescencija 11-20 godina
Rana odrasla dob 20-40 godina
Srednja odrasla dob 40-60 godina
Kasna odrasla dob od 60 godina do smrti

RAZVOJNA PODRUČJA
 Tjelesni razvoj: promjene u veličini tijela, proporcijama, izgledu, tjelesnim sustavima,
perceptivnim i motoričkim sposobnostima, zdravlju
 Kognitivni razvoj: promjene u pažnji, pamćenju, znanju, rješavanju problema, mašti,
kreativnosti, jeziku
 Socioemocionalni razvoj: promjene u samorazumijevanju, znanju o drugima,
prijateljstvu, bliskim odnosima, moralnom rasuđivanju i ponašanju

Prema: Berk, L. E. (2008). Psihologija cjeloživotnog razvoja. Jastrebarsko: Naklada Slap.; Vizek Vidović, V.,
Vlahović-Štetić, V., Rijavec, M., Miljković, D. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP-VERN.
 Uvod u psihologiju djetinjstva i adolescencije (bilješke s predavanja)

TEMELJNA PITANJA RAZVOJNE PSIHOLOGIJE

Je li razvoj kontinuiran ili diskontinuiran?
Postoji li jedan ili mnogo puteva razvoja?
Je li važnija čovjekova urođena priroda ili odgoj?

Je li razvoj kontinuiran ili diskontinuiran?

Razvoj je kontinuiran:
 Dojenčad i mala djeca reagiraju na svijet na sličan način kao i odrasle osobe.
 Razlika između zrelog i nezrelog bića je u količini ili složenosti.
 Razvoj je proces postupnog povećanja istih vještina koje su prisutne od samog početka.
Razvoj je diskontinuiran:
 Dojenčad i mala djeca raspolažu jedinstvenim načinima razmišljanja, osjećanja ili ponašanja
koji su različiti od onih kod odraslih.
 Razvoj je proces u kojem se u određenim vremenskim razdobljima pojavljuju novi i različiti
načini tumačenje svijeta i reagiranja na njega.
 Razvoj se događa u stupnjevima ili stadijima – kvalitativne promjene u mišljenju, osjećajima i
ponašanju.

Postoji li jedan ili mnogo puteva razvoja?

 Prema nekim teorijama (teorije stadija) svi ljudi slijede isti razvojni put.
 Prema drugim teorijama postoje različiti razvojni putovi, jer ljudi žive u različitim kontekstima,
odnosno jedinstvenim kombinacijama osobnih i okolinskih uvjeta, koji dovode do različitih
putova promjene.
Konteksti koji oblikuj razvoj:
- osobne karakteristike (nasljeđe i biološka struktura)
- okolinski uvjeti (dom, škola, susjedstvo, zajednica, društvene vrijednosti, povijesno
razdoblje, kultura)

Prema: Berk, L. E. (2008). Psihologija cjeloživotnog razvoja. Jastrebarsko: Naklada Slap.; Vizek Vidović, V.,
Vlahović-Štetić, V., Rijavec, M., Miljković, D. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP-VERN.
 Uvod u psihologiju djetinjstva i adolescencije (bilješke s predavanja)

Je li važnija čovjekova urođena priroda ili odgoj?

 Priroda su nasljedne informacije koje dobivamo od roditelja u trenutku začeća, a odgoj su
činitelji fizičkog i socijalnog svijeta koji utječu na našu biološku strukturu i psihička iskustva
prije i nakon rođenja.
 Neke teorije naglašavaju stabilnost u razvoju pa bitnim smatraju nasljeđe i rana iskustva (npr.
osobe koje imaju visok ili nizak položaj na nekoj karakteristici u djetinjstvu, imat će takav
položaj i u kasnijoj dobi, a važno je nasljeđe i rana iskustva na kojima se temelji cjeloživotni
obrazac ponašanja).
 Neke teorije naglašavaju plastičnost (fleksibilnost) u razvoju pa bitnim smatraju odgoj (npr.
promjena u nekoj karakteristici je moguća i vjerojatna ako je podržavaju nova iskustva).

POVIJESNI TEMELJI TEORIJA ČOVJEKOVA RAZVOJA

U srednjem vijeku na djecu se gledalo kao na minijaturne i već oblikovane odrasle osobe. To
gledište naziva se preformacionizam. U nekim zakonima bilo je priznato kako je djeci potrebna
zaštita od ljudi koji se prema njima mogu grubo odnositi, a u medicinskim djelima postojale su
posebne upute za njegu djece, ali nisu postojala filozofska tumačenja o jedinstvenoj prirodi
djetinjstva i odvojenim razdobljima razvoja.

U 16. stoljeću na djetinjstvo se počelo gledati kao na zaseban stadij života. Međutim, puritansko
vjerovanje o izvornom grijehu utjecalo je na stvaranje filozofije o strogom odgoju. Preporučivalo
se kažnjavanje, ali ljubav prema vlastitoj djeci sprječavala je većinu roditelja puritanskog doba u
korištenju krajnje represivnih odgojnih mjera. Umjesto toga, nastojali su kod svojih sinova i kćeri
razviti razumijevanje koje će im omogućiti razlikovanje dobra i zla i odolijevanje iskušenjima.

John Locke (1632. – 1704.) smatrao je da je dijete tabula rasa te da iskustvo u potpunosti oblikuje
djetetov karakter. Roditelji su racionalni skrbnici koji dijete mogu oblikovati kako žele, pažljivo
mu dajući upute, primjere i nagrade za dobro ponašanje. Njegova je filozofija dovela do promjene
od strogog odnosa prema djeci prema suosjećajnosti i ljubaznosti.

Prema: Berk, L. E. (2008). Psihologija cjeloživotnog razvoja. Jastrebarsko: Naklada Slap.; Vizek Vidović, V.,
Vlahović-Štetić, V., Rijavec, M., Miljković, D. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP-VERN.
 Uvod u psihologiju djetinjstva i adolescencije (bilješke s predavanja)

Jean Jacques Rousseau (1712. – 1778.) smatrao je da su djeca plemeniti divljaci koji su prirodno
obdareni osjećajem za ispravno i pogrešno i urođenim programom pravilnog i zdravog razvoja.
Odrasli svojim odgojem mogu samo naštetiti djetetovom urođenom osjećaju za moralno i
njegovim jedinstvenim načinima razmišljanja i doživljavanja. Odrasli trebaju biti osjetljivi na
djetetove potrebe u svakom od četiri razvojna stupnja: dojenačkoj dobi, djetinjstvu, kasnom
djetinjstvu i adolescenciji.

ZNANSTVENI POČECI RAZVOJNE PSIHOLOGIJE

Charles Darwin (1809. – 1882.) u teoriji evolucije naglašava načela prirodnog odabira i
preživljavanja najsposobnijih. Pretpostavljalo se da razvoj djeteta slijedi isti opći put kao evolucija
ljudskog roda. Ovo se vjerovanje pokazalo netočnim, ali su pokušaji otkrivanja sličnosti djetetova
razvoja i čovjekove evolucije potaknuli opažanja svih aspekata djetetova razvoja. Iz tih prvih
pokušaja dokumentiranja ideje o razvoju rodila se znanstvena disciplina o dječjem razvoju.

G. Stanley Hall (1846. – 1924.) i Arnold Gesell (1880. – 1961.) utemeljili su normativni pristup
istraživanju razvoja u kojem se velikom broju pojedinaca uzimaju mjere ponašanja i izračunavaju
prosjeci za određenu dob kako bi se odredio tipičan razvoj. Taj je pristup proizveo veliki skup
podataka o razvoju.

Alfred Binet (1857. – 1911.) i Theodore Simone trebali su pronaći način kako se mogu otkriti djeca
s problemima učenja koju je potrebno smjestiti u posebne razrede. Tako je nastao prvi uspješni
test inteligencije koji je sastavljen za praktične potrebe obrazovnog sustava. Potaknut je interes za
ispitivanje individualnih razlika u razvoju.

Prema: Berk, L. E. (2008). Psihologija cjeloživotnog razvoja. Jastrebarsko: Naklada Slap.; Vizek Vidović, V.,
Vlahović-Štetić, V., Rijavec, M., Miljković, D. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP-VERN.
 Uvod u psihologiju djetinjstva i adolescencije (bilješke s predavanja)

TEORIJE ČOVJEKOVA RAZVOJA

Neke najvažnije teorije:

Sigmund Freud, Erik Erikson, Teorije učenja, Jean Piaget, Lav Vigotsky, Teorija ekoloških sustava

Sigmund Freud: Psihoseksualna teorija

 Za zdrav razvoj ličnosti važan je odnos roditelja prema djetetovim seksualnim i agresivnim
impulsima.
 Tri su dijela ličnosti: Id je izvor bioloških potreba i želja te čini najveći dio ličnosti. Ego je svjesni,
racionalni dio ličnosti koji se pojavljuje u ranoj dojenačkoj dobi kako bi preusmjerio nagone iz
ida da se zadovolje na društveno prihvatljiv način. Superego (savjest) se razvija u dobi od 3 do
6 godina kroz interakcije s roditeljima koji zahtijevaju prihvaćanje društvenih vrijednosti.
 Dijelovi ličnosti postaju međusobno integrirani tijekom 5 stupnjeva razvoja: oralni, analni,
falusni, stadij latencije, genitalni.

Psihoseksualni Razvojno Obilježja

stadij razdoblje
ORALNI Rođenje – 1 • izvor užitka sisanje
godina • nezadovoljenje potreba dovodi do oralne fiksacije
ANALNI 1 – 3 godine • izvor užitka zadržavanje i izbacivanje urina i izmeta
• premalo i previše zahtjeva dovodi do analne fiksacije
FALUSNI 3 – 6 godina • izvor užitka podraživanje spolnih organa
• Edipov i Elektrin konflikt
• identifikacija s roditeljem istog spola
• nastaje superego i javlja se krivnja
LATENCIJA 6 – 11 godina • libido potisnut i neaktivan
• superego se dalje razvija
• usvajaju se nove društvene vrijednosti
GENITALNI Adolescencija • ponovna pojava seksualnih impulsa u pubertetu
• uspješan razvoj dovodi do braka, rađanja i odgoja

Prema: Berk, L. E. (2008). Psihologija cjeloživotnog razvoja. Jastrebarsko: Naklada Slap.; Vizek Vidović, V.,
Vlahović-Štetić, V., Rijavec, M., Miljković, D. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP-VERN.
 Uvod u psihologiju djetinjstva i adolescencije (bilješke s predavanja)

Erik Erikson: Psihosocijalna teorija

 Razvoj se događa kroz stadije, a dijete u svakom razvojnom stadiju stječe nove stavove i
vještine važne za život u zajednici.
 U svakom razvojnom stadiju postoji temeljni konflikt koji se može razriješiti pozitivno ili
negativno te određuje hoće li razvoj u tom stadiju biti zdrav ili neprilagođen.

Teorije učenja

Biheviorizam
 Biheviorizam smatra da predmet znanstvenog istraživanja mogu biti samo podražaji i reakcije
– ono što se može izravno opažati.
 Ivan Pavlov: Klasično uvjetovanje
o Psima je lučenje sline na hranu urođeni refleks. Pavlov je uočio da psi luče slinu prije
nego što okuse hranu – čim ugledaju osobu koja im obično donosi hranu. Hrana je
bezuvjetni podražaj koji izaziva refleksnu reakciju (lučenje sline). Osoba koja donosi
hranu je neutralni podražaj, jer sam po sebi ne izaziva refleksnu reakciju (lučenje sline).
Neutralni podražaj (osoba koja donosi hranu) i hrana su se više puta pojavljivali
zajedno, a rezultat takvog učenja je da neutralni podražaj postaje sposoban izazvati
refleksnu reakciju (pas kada vidi čovjeka izlučuje slinu).
 John Watson
o Želio je utvrditi može li se provesti klasično uvjetovanje na djetetovom ponašanju.
Proveo je eksperiment s malim Albertom, starim 11 mjeseci. Dijete se do tada nije
bojalo štakora. Neutralni podražaj (bijeli štakor) uparivao je s jakim zvukom kojeg se
djeca urođeno boje. Nakon višestrukog uparivanja, Albert se počeo bojati štakora
(neutralni podražaj izaziva refleksnu reakciju).
 B. F. Skinner: Operantno uvjetovanje
o Posljedica koja povećava vjerojatnost ponovnog pojavljivanja nekog ponašanja naziva
se potkrepljenje (pozitivno – dobivanje dobrog, negativno – uklanjanje lošeg). Posljedica
koja smanjuje vjerojatnost ponovnog pojavljivanja ponašanja naziva se kazna
(pozitivna – dobivanje lošeg, negativna – gubitak dobrog).
Prema: Berk, L. E. (2008). Psihologija cjeloživotnog razvoja. Jastrebarsko: Naklada Slap.; Vizek Vidović, V.,
Vlahović-Štetić, V., Rijavec, M., Miljković, D. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP-VERN.
 Uvod u psihologiju djetinjstva i adolescencije (bilješke s predavanja)

Teorija socijalnog učenja

 Albert Bandura: Mnoga poželjna i nepoželjna ponašanja djeca stječu jednostavno gledajući i
slušajući druge ljude kroz modeliranje, poznato kao imitacija ili učenje opažanjem.
 Kada dijete vidi da je neko ponašanje druge osobe nagrađeno, imitirat će to ponašanje -
posredno potkrepljenje.
 Kada dijete vidi da za neko ponašanje druga osoba kažnjena, neće više izvoditi to ponašanje -
posredno kažnjavanje.

Jean Piaget: Kognitivno-razvojna teorija

 Djeca aktivno grade svoje znanje istražujući svijet oko sebe i manipulirajući njime. S razvojem
djetetova mozga i povećanjem njegova iskustva, dijete se razvija kroz četiri razvojna stadija, a
svaki od tih stadija obilježavaju kvalitativno različiti načini mišljenja.

Stadij razvoja Razvojno razdoblje Obilježja

Senzomotorički rođenje – 2 godine • djeca spoznaju svijet kroz svoje fizičko
djelovanje na svijet
Predoperacijski 2 – 7 godina • djeca koriste simbole kako bi
predočila objekte i događaje
Konkretne operacije 7 – 11 godina • djeca usvajaju logičke strukture koje
im omogućuju izvođenje mentalnih
operacija
Formalne operacije više od 11 godina • mentalne operacije nisu ograničene na
konkretne objekte i mišljenje je
apstraktno

Lav Vigotsky: Sociokulturalna teorija

 Kroz zajedničke razgovore s iskusnijim članovima društva djeca počnu koristiti jezik kao
sredstvo za upravljanje vlastitim mislima i postupcima te stječu znanja i vještine važne u
njihovoj kulturi (internalizacija dijaloga).

Prema: Berk, L. E. (2008). Psihologija cjeloživotnog razvoja. Jastrebarsko: Naklada Slap.; Vizek Vidović, V.,
Vlahović-Štetić, V., Rijavec, M., Miljković, D. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP-VERN.
 Uvod u psihologiju djetinjstva i adolescencije (bilješke s predavanja)

Teorija ekoloških sustava

 Urie Bronfenbrenner: Teorija ekoloških sustava promatra čovjeka kao osobu koja se razvija
unutar složenog sustava odnosa između više slojeva okoline koja ga okružuje, a razvoj
zajednički oblikuju djetetove biološke karakteristike i okolina:
o mikrosustav (dijete i neposredna okolina)
npr. obitelj, škola, vrtić, igralište
o mezosustav (sustav odnosa između djetetovih mikrosustava)
npr. odnos roditelja i učitelja
o egzosustav (socijalna okruženja koja mogu utjecati na dijete, a u kojima ne sudjeluje)
npr. radno mjesto roditelja određuje koliko će oni biti kod kuće
o makrosustav (kultura i supkultura)
npr. zakoni, vrijednosti, običaji
o kronosustav (dinamična i promjenjiva priroda okoline; socijalni i povijesni uvjeti)

Prema: Berk, L. E. (2008). Psihologija cjeloživotnog razvoja. Jastrebarsko: Naklada Slap.; Vizek Vidović, V.,
Vlahović-Štetić, V., Rijavec, M., Miljković, D. (2003). Psihologija obrazovanja. Zagreb: IEP-VERN.