najprije koristi Herodot, a onda i Plinije, od kojega e onda
Filistejci
Filistejci poznati iz biblijskih knjiga kao pelitim, no njihovo
pravo podrijetlo nije poznato. U Kanaan su vjerojatno doli preko
egejskoga podruja, unitivi prethodno mikensku i minojsku
civilizaciju. Mogli su doi kopnenim putem, preko Anatolije,
unitavajui hetitsko kraljevstvo, te civilizacije Ugarita i
Amorejaca, ili pak preko Krete koristee brodovlje.
povezani su s narodima s mora konaan cilj Egipat. Oko
1190. pr. Kr. s njima se sukobio Ramses III. i u tom je sukobu
pobijedio. Nakon toga Filistejci su se smjestili u JZ dijelu
Kanaana, uglavnom uz obalu, u gradovima Gazi, Akelonu i
Adodu.. Svaki je od ovih gradova bio grad-drava sa svojim
kraljem koji je vladao nad ostalim gradovima svoga podruja. Sve
do oko 1000. pr. Kr. savez filistejskih gradova bila je najsnanija
sila u Kanaanu, koja je svoj utjecaj irila sve do doline Jizreel i
Bet eana. Ovu svoju nadmo vjerojatno su trebali zahvaliti
poznavanju izrade eljeza i eljeznog oruja.Po dolasku u ove
krajeve, Filistejci su vrlo rano prihvatili kanaansku religiju, te su
gradili hramove Dagonu i Atarti.
eljezno doba II Filistejci u sukobu s Izraelcima, trae
pomo, EG, Edomci, Arapi.
Prvo spominjanje Filisteje na akadskom kao pa-la-a-tu u doba
Adadnirarija III. (810.-783. pr. Kr.), no Asirci nad njom
dominiraju tek nakon to je Tiglatpileser III. osvojio podruje
Aramejaca i htio proiriti utjecaj nad obalnim podrujem i
trgovinom od Fenicije do Filisteje. Tako je 734. pr. Kr. poeo prvi
asirski pohod protiv Filistejaca, nakon kojega su filistejski kraljevi
bili njihovi vazali.
doba Sargonafilistejski su se gradovi pobunili, no ponovno
poraeni o emu svjedoi i Sargonova stela iji su dijelovi naeni
u Adodu.
Nakon Sargona slabi asirski utjecaj, pa se u doba Sanheriba, 701.
pr. Kr., meu asirskim vazalima spominje samo Mitinti iz Adoda.
Slabljenjem Asirije, Egipat ponovno stavlja pod svoju kontrolu
Filisteju.
Psametik I. 29 godina opsjedao Adod dok ga nije osvojio.
Do vremena perzijske vlasti, filistejski narod i jezik sasvim su
nestali, a gradovi su postali perzijski, neki od njih u ovisnosti o
Tiru i Sidonu u Feniciji, dok je Gaza predstavljala perzijsko vojno
uporite u borbama s Egiptom.
Nakon osvajanja Aleksandra Velikoga 332. pr. Kr., Adod,
Akelon i Gaza postalli su grki gradovi (poleis) u punom smislu
rijei. Od Filistejaca je ostalo samo ime zemlje, Palestina, koje
Hadrijan nainiti ime cijele pokrajine za sljedeih dvije tisue
godina.
Nebukadnezarova pobjede nad faraonom Nekom II. kod
Karkemia 605. pr. Kr., situacija se ponovno mijenja, Babilonci
preplavljuju Filisteju.
Filistejci sudjelovali u pobuni judejskoga kralja Sidkije protiv
Babilonaca, te su nakon toga preseljeni u podruje oko Nipura.
Gaza
Gaza smjetena u JZ dijelu Kanaana, u vrlo plodnom podruju
s mnogo izvora vode. Uz grad je prolazio glavni put koji je
povezivao Egipat s Mezopotamijom, Via maris
2 reljefa prikazuju kanaanski grad koji se moe identificirati s
Gazom: 1. - je iz vremena egipatskoga faraona Setija I., 2- iz
vremena asirskoga kralja Sargona II.
Na oba reljefa grad je prikazan kao snana utvrda, a na Sargonovu
reljefu vidljiva je kula uz grad
Ime Gaza pojavljuje se prvi put u ljetopisima Tutmosisa III. iz
1465. pr. Kr. Gaza je tada ve pripadala Egiptu i sluila kao glavni
grad Kanaana.
U doba Ramsesa III. (1195-1164. pr. Kr.) Narodi s mora dolaze
na ovo podruje, nastanjuju se u JZ Kanaanu, a Gaza postaje
najsnanija od pet gradova-drava.
bronano dobapostojalo je naselje na mjestu Tell es-Sakan kao
egipatska utvrda i drugo urbano naselje na mjestu Tell al-Ajjul.
Veliki Tell Harube nalazi se u sreditu dananje Gaze i mjesto
drevnoga grada, no velika arheoloka istraivanja nikad nisu
provedena.
Akelon
Akelon smjeten uz Sredozemnu obalu, 20 km sjeverno od
Gaze i 50 km juno od Tel Aviva. Arheoloka istraivanja vodio
je 1920.-1924. godine John Garstang i njegov pomonik W. J.
Phythian-Adams. Istraivanja su ponovno poduzeta 1985. (L.
Stager). U njima se vidjelo da je mjesto bilo nastanjeno od 3. tis.
pr. Kr., no povijesno se Akelon prvi put spominje u egipatskim
eksekracijskim tekstovima kao egipatski neprijatelj.
Barem sjeverni dio velikih zidina potjee iz srednjeg bronanog
doba, kad je i spomenut u egipatskim eksekracijskim tekstovima.
Ostali dio zidina uniten je kasnijim, osobito bizantskim i
kriarskim obziem. Istraivanja su i dalje u tijeku.
Adod
Grad je identificiran s mjestom Tel Adod, 15 km sjeverno od
Akelona, Via maris prolazi istono od tela, a rijeka Laki bila je
plovna od ua do Adoda.
Grad Adod sastojao se od dva dijela: akropole i donjeg grada, a
iskapanja su vrena u 10 sekcija. Na akropoli su otkrivena 23
sloja, dok je u donjem gradu istraeno samo 10 gornjih slojeva.
Iskapanja su vrena od 1962. do 1970., a vodili su ih Pittsburgh
Theological Seminary, Carnegie Museum of Pitsburgh i Izraelski
odjel za starine. Iskapanja iz 1971. i 1972. vodio je sam Izraelski
odjel za starine.
Akropola je naseljena u srednjem bronanom dobu (23. sloj), a iz
tog su vremena gradska vrata u sjevernom dijelu tela. Rije je o
vratima od opeke s ravnim ulazom. S obje strane vrata naeni su
ostaci zemljanog obzia osnaenog niskim zidovima. Keramika
potjee iz druge polovice 17. st. pr. Kr., to znai da je grad
izgraen u doba vladavine Hiksa. Materijalni ostaci iz slojeva 23-
21 svjedoe o vezama s Egiptom, Mezopotamijom i Ciprom.
U 22. sloju, iz mlaeg bronanog doba, naen je debeli
zid od opeke, te dvije male graevine. Povean je broj nalaza
ciparske keramike. Kroz slojeve 22-18 nalaze se brojni primjerci
lokalne, ciparske, ali i mikenske keramike. U 18., a osobito u 16.-
14. sloju naeni su zidovi i poploeni podovi koji se mogu
povezati s velikom utvrenom graevinom koja je sadravala i
Bab edh-Dhra
Bab edh-Dhra se nalazi uz JI obala Mrtvoga mora, s june strane
korita Wadi Keraka, na prostoru mrtvomorskoga poluotoka Lisan.
W. F. Albright vodio je 1924. prvu ekspediciju koja je nainila
pregled podruja i primijetila da je lokalitet bio naseljen u 3.
tisuljeu pr. Kr.
Od 1965. do 1967. Paul Lapp iz Amerike kole za orijentalna
istraivanja vodio je tri sezone iskapanja na podruju groblja (dva
su naena). On je takoer identificirao obzidano podruje kao
mjesto grada.
Kasnije su istraivanja koja su vodili Rast i Schaub, potom
McCreery, Clark, Worschech i MacDonald otkrila da u ovom
podruju (juni Ghor) ima preko trideset nalazita iz ranog
bronanog doba, meu kojima i nekoliko nalazita s grobljima, te
barem dva druga obzidana grada. Istraivanja u Bab edh-Dhra i
dalje se vode pod vodstvom Amerike kole za orijentalna
istraivanja.
Grad je bio okruen zidinama nepravilna tlocrta i ojaan
kulama od kojih je jedna otkrivena. Arheoloka istraivanja
uglavnom su se usredotoila na groblja u kojima su posvjedoena
3 tipa ukopa: Posljednji tip, iz razdoblja oko 2300. pr. Kr.,
obukanu cisternu koja je s krovova skupljala kinicu. Graevina
je oteena na kraju razdoblja 15. sloja. U slojevima 13-12 naen
je djelomian hijeroglifski natpis: Nosa lepeze s desne
kraljeve. Kraj mlaeg bronanog doba oznaen je razaranjem, a
time i zavrava egipatska dominacija.
U 13. sloju dolazi se do eljeznog doba. Stanovnici Adoda tada
koriste dijelove starijih graevina za izgradnju utvrde. Naen je
veliki broj cijelih posuda, a pripisuju se populaciji koja je dola s
prvim valom Naroda s mora. Keramika je dekorirana na nov
nain, esto vrlo slian monokromnoj Mikenskoj IIIcI keramici s
Cipra. Naen je i cilindrini peat sa sjedeim likovima i
pticolikim glavama kao u egejskom stilu.
U 12. sloju najbolje je posvjedoen filistejski element. Dijelovi
kanaanske palae uporabljeni su kao obrambeni zid u obliku
kazamata, a keramika je tipina filistejska dvobojna. U 10. sloju
filistejski grad dolazi do svoga vrhunca, te se iri i na donji grad.
Rije je o velikom blagostanju u 11. st. pr. Kr. U prvoj polovici
10. st. razoren je donji grad i njegov zid, no nekoliko desetljea
kasnije grad je obnovljen, a zidine su opremljene vratima
salomonskog tipa.
U 8. sloju naena je skupina kua, a meu njime i jedna sa 7
keramikih pei. Naeni su i ostaci masovnih grobnica, vjerojatno
povezanih s osvajanjima Sargona 11. 712. pr. Kr.
pripisan je skupini koja je osvojila podruje i spalila grad. Rije
je o uskoj i strmoj udubini u zemlji u koju je tijelo bilo poloeno
zajedno s keramikim posudama i bodeom. Grobnica je bila
zatrpana krunom nakupinom kamenja, te je tvorila humak. Iz
ranog bronanog doba III naeni su ostaci grobnica u obliku
kosturnica. Rije je o grobnicama etverokutna tlocrta
izgraenima od opeke. Ulaz su imale kroz jednu od duih stranica,
a pod je bio izraen u ljunku. Svaka grobnica sadravala je
nakupinu kostiju vie pojedanica, te keramike posude i oruje. U
jednoj od njih naeno je vie od 800 keramikih posuda. Trei je
tip grobnica u obliku jame u koju se ulazilo uz opmo jedne stube.
U takvim grobnicama lubanje ili dijelovi lubanja smjeteni su s
jedne strane jame, dok su ostale kosti skupljene u sreditu.
Keramike posude smjetene su uz stijene grobnice. Uz kosti
poloene su i figure koje prikazuju enske likove. Pretpostavlja se
da groblja u Bab ed-Dhra sadre vie od 20000 ukopnih mjesta
tipa jame. Ovaj trei tip ukopa pripada predurbanom razdoblju
ovoga naselja, te se datiraju oko 3150-3000. pr. Kr.
Zanimljivi su rezultati istraivanja grobnica, osobito is
istraivanja Schauba i Rasta (1989.). Grobnica A 72S je tip
grobnice u obliku kosturnice. U njoj su naene tri lubanje, a ini
se da i nakupina ostalih kostiju sadri kosti triju osoba. Osim
keramikih posuda, naene su i kuglice koje su bile dio nakita.
Nalazi iz Bab edh-Dhra danas se nalaze u Arheolokom muzeju u
Karaku, u Kelso Bible Lands Museum u Teolokom fakultetu u
Pittsburghu, te u Britanskom muzeju u Londonu.
 Arad (eljezno doba)
Mjesto biblijskoga grada Arada identificirano je s mjestom koje arapi nazivaju Tell Arad,
a nalazi se na brijegu, u sjeveroistonom dijelu doline Beer eva. Identifikacija je osnaena i
nalaskom natpisa koji sadre isto ime.

Istraivanja su zapoeli R. Amiran i Y. Aharoni 1962. godine, no ubrzo su podijelili posao

tako da je Amiran preuzela grad iz starijeg bronanog doba, dok je Aharoni vodio pet sezona
iskapanja (1962-1967.) na gornjem telu koji sadri ostatke iz eljeznog doba II. Na istom telu
iskapanja je 1976. nastavio Z. Herzog, osobito oko istonih gradskih vrata utvrde. S tim u vezi
bio je i rad na rekonstrukciji koji je vodio J. Campbell.

U Aradu iz eljeznog doba naeno je sedam slojeva (od 12. do 6. sloja), s brojnim
ostacima keramike i bogatom epigrafskom zbirkom, uglavnom su to ostraka iz gornjih slojeva.
U 12. sloju naeno je neutvreno naselje seoskoga tipa s niskim zidom i ostacima nastambi u
zapadnom dijelu. U sreditu naselja bila kruna platforma ispunjena opekom (6 m u promjeru),
te manji etverokutni kamen (moda rtvenik). U 11. sloju naena je etverokutna utvrda
(50x50 m) ije su zidine izgraene u obliku kazamata. Naen je i hram u smjeru istok-zapad sa
malenom (1,2 x 1,2 m) prostorijom na zapadu. 11. sloj uniten je vatrom, moda u doba
eonkova pohoda 925. pr. Kr..

U 10. sloju (9. st. pr. Kr.) zidine su modificirane, prostorije kazamata ispunjene su
kamenom i zemljom, a novi je zid izgraen sa zapadne strane. Nova vrata izgraena su u
sreditu istonoga zida. Hram je obnovljen, oien i svetite je proireno prema sjeveru, dok
je dvorini dio prema sjeveru skraen dodatkom prostorije. rtvenik je obnovljen uz koritenje
temelja iz ranijega sloja.

U 9. i 8. sloju nainjene su tek manje preinake, a u 7. sloju (7. st. pr. Kr.) hram je naputen.
Gerasa
Gerasa je identificirana uz grad Dera, grad sjeverno od Ammana
u Jordanskom Kraljevstvu. Arheoloki ostaci svjedoe da je ovdje
postojalo naselje od kamenog, preko bronanog i eljeznog doba
sve do danas. Od helenistikog razdoblja ovdje stoji grad opasan
zidinama, uz Kraljevski put koji je iao od sjevera prema jugu, te
je bio jedan od najvanijih gradova istono od rijeke Jordana.
Gerasu je 1806. otkrio U. J. Seetzen, a 1812. istraivao ju je J. L.
Burkhardt, 1816. Buckingham, a od 1871. do 1902. G.
Schumacher i drugi, te konano 1902. O. Puchstein. Od 1925. do
1956. vrena su opsena istraivanja i iskapanja pod vodstvom
brojnih britanskih i amerikih arheologa.
Do 75. godine Gerasa je ve bila ureena u pravilnom tlocrtu s
kardom i dekumanima iji su dijelovi dobro sauvani, a zapoinju
ovalnim forumom jonskoga stila koji je izgraen u 1. st.
U drugoj polovici 1. st. izgraeno je kazalite s 3000 sjedeih
mjesta, uz june zidine grada, nedaleko od foruma. Na proelju
scene naen je kasniji natpis iz doba Domicijana. Izmeu 22. i 43.
godine, u blizini kasnijeg kazalita, izgraen je hram Zeusa
Olimpskoga. Takoer u junom dijelu nalazita otkriven je i
hiopdrom koji datira iz 1. ili iz 2. st. Dugaak je oko 245 m, a
mogao je primiti 15000 gledatelja na sjedeim mjestima.
Svoj vrhunac grad je dostigao u 2. st., kad su glavnim ulicama
pridodane kolonade, a moda i tetrapilon. U ovom razdoblju
gradski su zidovi bili debeli oko 3 m, a opseg im je bio oko 3,2
km, s promjerom od oko 1000 m. S june strane grada, 400 m od
gradskih vrata, podignut je slavoluk s natpisom koji ga datira u
130. godinu, to jest u vrijeme kad je Hadrijan posjetio grad.
Oko 150. godine u sreditu je grada, sa zapadne strane karda,
podignut veliki hram Artemide. Podignut je na povienom podiju,
a u njega se visokim stepenitem ulazilo s istoka. Ispred hrama,
uz kardo, oko 170. godine, izgraen je nimfej.
Izmeu 162. i 165. godine, u sjevernom dijelu grada izgraeno je
jo jedno kazalite, te veliki kompleks termi istono od toga
kazalita.
U Gerasi je naeno i mnogo kranskih crkava iz bizantskoga
razdoblja, veina iz 6. st., ali i nekoliko crkava iz 5. st. Najstarija
crkva, poznata kao katedrala, izgraena je oko 400. godine,
zapadno od karda, s june strane Artemidina hrama.
 Gadara
Gadara je helenistiko-rimski grad iji su ostaci idrentificirani uz
selo Umm Qais u sjeverozapadnom dijelu Jodradnskoga
Kraljevstva, na tromei s Izraelom i Sirijom, na vrhu brda (378
m), 10 km prema jugoistoku od june obale Galilejskog jezera,
juno od Golanske visoravni. Brdo se lagano sputa prema istoku,
dok su s ostalih strana padine strme.
G. Schumacher bio je prvi koji je 1886. godine opisao ostatke
gornjeg grada koji je tada uglavnom bio nenaseljen. Od sredine
20. st. zapoinju ozbiljnija arheoloka iskapanja. Tako U. Lux i S.
Mittmann 1966. objavljuju rezultate vezane uz nalaz kasnijih
termi s mozaikom i natpisom u sjeverozapadnom dijelu sela. B.
De Vries objavljuje pak 1973. nalaze vezane uz ienje grobnice
iz kasnog rimskog razdoblja, koja je smjetena u blizini termi.
Tada je unutar drevnoga grada naen i veliki podzemni mauzolej.
Cijelo nalazite ponovno je pregledano 1974. godine, te je
utvreno da se antiki grad prostirao na podruju dugakom oko
1600 m s maksimalnom irinom od 450 m, to nadilazi tlocrt koji
je 1886. postavio Schumacher. Nekropola je smjetena uokolo
drevnoga grada.
Izmeu 1976. i 1980. iskapanja su vodili Ute Wagner-Lux i S.
Holm-Nielsen (od 1977.), te je istraeno vie polja u gornjem i
donjem gradu. Polje I nalazi se na sredinjem dijelu terase. Ondje
su pronaeni temelji etverokutne zgrade (23,5 x 23,1 m) s
oktogonalnom unutranjou, izgraene iznad rimskoga poda od
vapnenca. Vrata su bila na istonoj i zapadnoj strani graevine. U
podu sjeveroistone apside naene su dvije grobnice. U
unutranjosti, oko sredinjega oktogona smjeten je hodnik
(deambulatorij) u koji se ulazilo sa sjevera. Pod oktogona
pokriven je malim kamenim ploama koje su oblikovale razliite
geometrijske likove u raznim bojama. Prema arheolkim
podacima ini se da je rije o crkvi centralnoga tlocrta koja je
podignuta poetkom 6. st., uglavnom od ranije koritenoga
materijala. Iz atrija crkve tri su portika vodila na decumanus
maximus na sjeveru. Crkva je sruena u potresu u 8. st.
Polje II iskapali su danski arheolozi od 1977. do 1983. U aritu
njihova zanimanja bile su terme smjetene oko 50 m zapadno od
crkve, takoer juno od dekumana. Glavna zgrada bila je dugaka
50 i iroka 30 m, a njezin najsjeverniji dio djelomino je usjeen
u stijenu. U slojevima termi vidljiva su tri razdoblja. Prvo je
zavrilo razaranjem, vjerojatno u potresu, oko 400. godine. Drugo
razdoblje predstavlja obnovljene terme u neto manjem obimu.
Juni je zid djelomino sruen i nije obnavljan, a najjunija
prostorija, izvorno najluksuznija, bila je naputena. Suena su
vrata, a sustav grijenja smanjen. Krajem 7. st. zgrada vie nije
koritena kao terme, te je u ovom, treem razdoblju, njezina uloga
postala stambena. Cijela je struktura konano sruena u potresu iz
746. godine.
Polje III smjeteno je uz zapadnu stranu terase na kojoj je
izgraena crkva. Ondje je identificiran sustav za vodu pod
dekumanom, te brojni dijelovi proelja zgrada.
Polje IV i V nalaze se uz decumanus maximus, oko sredinjeg
dijela urbanoga podruja. Prosjena irina ulica, izmeu sjevernog
i junog stilobata, iznosi 12,55 m, a plonik je irok oko 3 m. Za
izgradnju ulice rabljen je sekundarni materijal, vjerojatno u doba
obnove iz bizantskoga razdoblja.
Polje VI. smjeteno je u zapadnom dijelu nalazita, oko ostataka
hipodroma. Izvrena su tri sondana iskapanja, no nisu postignuti
bitniji razultati.
U kasnijim istraivanjima naena su dva kazalita i nimfej.
 Petra graditeljstvo, pri emu je sa sjeverne strane wadija izgraen
potporni zid debeo oko 15 m. Iznad njega izgraena je glavna
cesta koja vodi od istoka prema zapadu. Kue su graene izmeu
Petra je vjerojatno ve 312. pr. Kr. bila glavni grad Nabatejaca ceste i zida. Datiranje podrava i naena keramika koja potjee s
smjeten na obromcima Jebel al-Madhbaha, u udolini meu kraja prvog st. pr. Kr. i poetka prvog st. po Kr. Kue su iznutra
planinama koje tvore istonu granicu doline Arabe. Nije bila bile obukane i oslikane.
poznata zapadnom svijetu sve do 1812., kad ju je otkrio i opisao
vicarski istraiva Johann Ludwig Burckhardt. Znanstvena
ini se da je nakon rimskog osvajanja Petre, a osobito u drugoj
istraivanja zapoela su kad 1896. su ovo mjesto poeli obilaziti
polovici 2. st. po Kr., unitena veina nabatejskih kua, a grad je
dominikanski arheolozi iz poznate cole Biblique u Jeruzalemu.
dobio novi izgled. To potvruje i injenica da je rimska cesta
Sljedee godine ve su nainjeni tlocrti lokaliteta i opisano je oko
izgraena nad dijelom nabatejskih kua. Hadrijanov posjet Petri
1000 identificiranih spomenika. Ubrzo je i G. Dalmann s
potakao je novu gradnju, osobito izgradnju monumentalnih
Njemakog evangelikog instituta istraio topografiju nekropole i
spomenika. Tada je nastala i cesta s kolonadom koja je pratila
mjesta kulta. Za vrijeme Prvog svjetskog rata istraivanja je vodio
junu stranu wadija. iroka je oko 6 m, opremljena je plonikom,
Tursko-njemaki odbor za ouvanje starih spomenika. Prava
a oko nje su graene nastambe. Cesta zapoinje slavolukom, a
arheoloka iskapanja zapoela su 1929. godine, a vodili su ih
zapadno od njega nalazi se hram poznat kao Qasr al Bint. Bio je
britanski arheolozi Agnes Conway i George Horsfield, palestinski
visok 20-ak metara, a smjeten je na podiju od 33 puta 36 m.
lijenik i strunjak za folklor Tawfiq Canaan, te danski uenjak
Izvorno je bio obloen mramorom. iroko stubite vodilo je do
Ditlef Nielsen. Tada je prvi put otkrivena fina nabatejska
podija, a odande do pronaosa sa 6 stupova u proelju. Velikim
keramika. Ista ekipa, kojoj se 1934. pridruio i W. F. Albright,
vratima ulazilo se iz pronaosa u naos, a odatle je jo 12 stuba
istraivala je nabatejski kultne uzviice, dok je 1936. pod
vodilo do unutarnjeg svetita. Hram je prethodno bio datiran u 2.
vodstvom M. A. Murraya iskopano nekoliko grobnica. Od 1955.
st., no nakon pronalaska nabatejskog natpisa na temenosu, mora
za lokalitet se brine Jordanski odjel za starine. 1962. i 1963.
biti datiran na kraj 1. st. pr. Kr.
iskopano je rimsko kazalite pod vodstvom P. Hammonda u ime
Theological Seminary s Princetona.
Uz stazu koja vodi od uskog prosjeka prema sreditu Petre nalazi
se kazalite. Sjedala su usjeena u stijenu, pri emu su unitene
Jedinstven topografski oblik doline u kojoj se nalazi Petra i
prethodne grobnice uklesane u stijenu. Scena je bila jednostavan
okolnih brda oito su privukli Nabatejce koji su ovdje s lakoom
zid s uobiajenim trima vratima. Kazalite je vjerojatno izgraeno
mogli oblikovati meku stijenu za potrebe svojih sklonita. Dolina
u doba Arete IV., a proireno u 2. st.
je dugaka oko 1000 metara, a iroka oko 350 metara, a na dva
njednaka dijela dijeli je wadi Musa. Nad dolinom uzdiu se strma
stjenovita brda do visine od oko 300 m. Do Petre se najlake U Petri su bila dva tipa grobnica: grobnice u obliku jame ukopane
dolazi kroz uzak i dugaak prosjek s istone strane. vertikalno u kamenito tlo, te grobnice isklesane u kamenim
stijenama oko wadija. Brojnije su grobnice drugog tipa. Meu
njima razlikuju se grobnice s pilonima i krunitem na vrhu, te
Najstariji tragovi ljudske prisutnosti u okolici pripadaju razdoblju
vratima sa zabatom; potom grobnice sa stubama koje umjesto
gornjeg paleolitika i neolitika, a onda iz razdoblja eljeznog doba.
krunta imaju dva niza uklesanih prikaza stuba s jednostavnim
Lokalitet dobiva osobitu vanost u helenistikom razdoblju i za
vratima ili vratima sa zabatom; grobnice protohegranskog tipa
vlasti Nabatejaca, to jest od sredine 4. st. pr. Kr. Sondana
kakve su naene i u Hegri u sjeverozapadnoj Arabiji s dva pilastra
istraivanja u Petri pokazala su na najnioj razini ostatke kua
na krajevima proelja s tipinim nabatejskim kapitelom; grbnice
jednostavne gradnje, izgraenih od kamena i blatne buke. Uz
hegranskog tipa sline prethodnima s atikom koji ih ini viima;
pomo kermike naene u ovom sloju, datirane su na kraj 3. i
grobnice s lukovima koje su prilino malobrojne, a imaju lukove
poetak 2. st. pr. Kr. Rijetki primjerci kua iz ranog razdoblja
na vrhu i nad vratima; grobnice u obliku rimskoga hrama ija
helenistike naseljenosti obino se objanjavaju nomadskim
proelja podsjeaju na rimski hram s portikom koji je ponekad
nainom ivota i vrlo postupnim sedentariziranjem.
poloen na stupovima, te se moe protezati kroz vie katova
(najpoznatija je Haznet Firaun Faraonova riznica). Sve se
ini se da su krajem prvog st. pr. Kr. prethodne jednostavne kue grobnice mogu datirati izmeu druge polovice prvog st. pr. Kr. i
zamijenjene boljom gradnjom tipinom za nabatejsko drugog st. po Kr.

Masada
Masada je arheoloko nalazite antike palae i utvrde na vrhu
stijene u uz jugozapadnu obalu Mrtvoga mora, na rubu Judejske
pustinje, oko 20 km istono od Arada. Litice stijene na kojoj je
izgraena visoke su oko 400 m na istoku i oko 90 m na zapadu, s
potpuno ravnim platoom na vrhu u obliku romboida (550 x 275
m). U vrijeme kralja Heroda Velikoga (37.-4. pr. Kr.) dobila je
oblik raskonog kraljevskog kompleksa. Utvrda je imala razraeni
sustav navodnjavanja kinicom s kanalima i cisternama. Uz
palau, na Masadi su naene skladita, vojarna i oruarnica. Oko
litice na kojoj se nalazi utvrda vidljivi su ostaci rimskoga logora
koji potjeu iz vremena opsade 72. godine. Rimljani su podigli
opsadni zid i poeli graditi nasip do vrha litice, s njezine zapadne
strane.
Lokalitet je identificarn 1842. godine, a intezivno je istraivan
izmeu 1963. i 1965. godine. Iskapanja je vodio Yigael Yadin,
izraelski arheolog.
Masadu su poeli graditi Hasmonejski vladari Judeje u vrijeme
Aleksandra Janeja (103.-76. pr. Kr.). Ovom razdoblju pripada
skupina od etiri male palae na srednjem dijelu platoa. Najvea i
danas najvidljivija jest skupina prostorija koje ine jezgru zapadne
palae. Izgraena je oko unutarnjeg dvorita s dvije prostorije za
primanja, jednom juno od dvorita i drugom koja se na nju
nastavljala a sluila je kao prijestolna dvorana. U ovoj je palai
bila i mala kupaonica koja je trebala posluiti za obredna pranja.
Ostale tri palae bile su mnogo manje, a takoer su se sastojale od
po dva triklinija.
Istom razdoblju pripadaju dodatne kupaonice koje su bile
naputene u doba kasnijih Herodovih pregradnji, potom tri
kolumbarija (dva etverokutna tlocrta na zapadu i jedan krunoga
tlocrta u sredinjem dijelu Masade), dvije ili tri velike cisterne za
vodu, te bazen za plivanje (18 x 13 m) na junom rubu platoa.
U doba Heroda Velikoga posebna je pozornost pridana sustavu za
vodu. U sjeverozapadnu liticu uklesano je dvanaest velikih
cisterni koje su se napajale bujicama vode iz wadija sjeverno od
utvrde, koje su stizale u kinom razdoblju. Preostalih osam
cisterni (svaka zapremine od oko 3000 m3) nalazile su se na vioj
razini i napajale su se vodom iz wadija juno od utvrde. Ove
cisterne povezane su s vrhom planine kanalima koji su slijedili
staze.
Najvea koncentracija zgrada na vrhu planine bila je u sjevernom
dijelu platoa. Ondje je bila sjeverna palaa, velike terme, skladita
i manja palaa. Sjeverna palaa jedno je od Herodovih najveih
arhitektonskih dostignua. Izgraena je na tri prirodne terase,
jednoj iznad druge, u obliku stepenica. Visinska razlika izmeu
najvie i najnie iznosi oko 30 m. Ulaz u palau s velikoga trga s
njezine june strane prolazio je kroz gornju razinu koja je sluila
kao zgrada sa spavaonicama. Pred njom je bilo veliki polukruni
atrij okruen stupovima. Stepenicama se silazilo do druge razine.
Ova sredinja razina sastojala se od krune strukture s nekoliko
prostorija uz liticu. Od ove razine ostali su samo temelji, no
arheoloka situacija sugerira da je ovdje bila zgrada u obliku
tholosa (graevina krunoga tlocrta), okruena stupovima koji su
vjerojatno stajali na vidljivim temeljima. Najnia i najbolje
ouvana razina bila je dvorana za prijeme etverokutnog tlocrta (9
x 10 m), okruena stopovima i nekolicinom prostorija. Na ovoj
razini sauvane su freske kakve su vjerojatno resile i ostale dvije
razine palae.
Juno od trga kojim se dolazilo do sjeverne palae bile su velike
terme u koje se ulazilo kroz palestru u obliku peristila. Sastojale
su se od velikog apoditeriuma (ulazna dvorana), prostorije s
mlakom vodom, frigidariuma s hladnom vodom koji je imao oblik
bazena za obredna pranja, te caldariuma s vruom vodom koji je
bio natkriven bavastim svodom. Veina sustava za grijanje dobro
je sauvana u ovoj posljednjoj prostoriji. Mjestimino su na
zidovima termi sauvane freske, a u podu opus sectile.
Velike terme bile su s tri strane okruene skladitima. Naeno je
11 dugakih (27 m) i est kraih (20 m) skladita, a sva su irine
od 4 m. Zapadna palaa iz doba Hasmonejaca znatno je dograena
u Herodovo doba, to je ukljuivalo prostorije za poslugu te
dodatna skladita i posebno krilo izgraeno za strau.
Cijela utvrda bila je obzidana zidinama u obliku kazamata
dugakima 1400 m, a irokima od 3,7 do 6,5 m. Unutar zida bilo
je oko 70 prostorija i vie od 30 kula, te dvoja vrata, jedna s istoka
i jedna sa zapada.