UNIVERZITET U TRAVNIKU

FARMACEUTSKO-ZDRAVSTVENI FAKULTET
ODSJEK STOMATOLOGIJA

POREMEAJI PONAANJA DJECE

I ADOLESCENATA
SEMINARSKI RAD IZ PSIHIJATRIJE I MEDICINSKE PSIHOLOGIJE

Damir Danan, 480/12

TRAVNIK, JUNI 2015.

UVOD

U ovom seminarskom radu, pokuau obrazloiti poremeaje ponaanja kod djece i

adolescenata. Generalno, poremeaji ponaanja predstavljaju promjene u ponaanju koje
ugroavaju normalne odnose izmeu pojedinca i okoline, u ovom sluaju djeteta i okoline.
Poremeaji ponaanja mogu biti posljedica djetetovog okruenja, zdravstvenog stanja,
temperamenta ili razvoja. Loi odnosi s roditeljima, uiteljima i odgajateljima takoer mogu
biti uzrok poremeaju ponaanja.
Lijenik ili terapeut razgovara s roditeljima u cilju postavljanja dijagnoze poremeaja
te ispituje aktivnosti djeteta tijekom jednog uobiajenog dana. Diskusija je usmjerena na
okolnosti koje dovode do poremeaja ponaanja i na detalje samog poremeaja. Lijenik
promatra i interakciju izmeu roditelja.
S vremenom se poremeaji ponaanja pogoravaju pa se ranim lijeenjem moe
sprijeiti napredovanje poremeaja. Vie pozitivnosti i ugode izmeu djeteta i roditelja
poveava razinu samopouzdanja u obitelji. Pojaana interakcija moe prekinuti zaarani
krug poremeenog ponaanja koje dovodi do negativnog odgovora. Stoga, krenimo
redom.
Poremeaji interakcije dijete roditelj predstavljaju poremeaje u odnosu izmeu
djeteta i roditelja.
Interakcijski problemi mogu zapoeti ve tijekom prvih mjeseci ivota. Odnos
izmeu majke i bebe moe biti poremeen oteanom trudnoom ili porodom. Depresija
nakon poroda ili nedostatak potpore oca, rodbine ili prijatelja oteava komunikaciju majke
s djetetom. Nepredvidljivost rasporeda hranjenja i spavanja moe dodatno oteati odnos
majke i djeteta. Do dobi od 2 do 3 mjeseca veina djece ne spava tijekom noi. Kroz to
razdoblje, este su epizode produljenog, intenzivnog plaa. Roditeljska iscrpljenost,
neprijateljstvo i krivica se kombiniraju s osjeajem oaja, naruavajui dodatno odnos s
djetetom. Lo odnos moe dovesti do usporenja mentalnog i socijalnog razvoja i
uzrokovati nenapredovanje.
Roditeljima treba pruiti informacije o tijeku djejeg razvoja i dati odgovarajue
savjete. Zdravstveni djelatnik treba procijeniti individualni djetetov temperament, te na
osnovu toga procijeniti djetetov razvoj. Roditelji tada mogu razviti realnija oekivanja i
spoznati da su krivica i sukob normalni osjeaji tijekom odgoja djeteta. Ta spoznaja
pomae roditeljima u prihvaanju osjeaja i pokuaju izgradnje zdravog odnosa.
Anksioznost separacije
Anksioznost separacije je osjeaj tjeskobe u djeteta koje roditelji ostave samog.
Pla pri izlasku majke iz sobe ili prilikom pojave strane osobe je normalna faza
razvoja, a poinje u dobi od 8 mjeseci i traje do navrenih 18 do 24 mjeseca. Intenzitet
ovog tipa ponaanja ovisi o djetetu. Unato tome neki roditelji, pogotovo kod prvog djeteta,
misle da anksioznost separacije predstavlja emocionalni problem pa reagiraju tako da se
ponaaju pretjerano zatitniki i izbjegavaju nove situacije i odvajanja od djeteta. Takvo
ponaanje dovodi do poremeaja sazrijevanja (maturacije) i razvoja djeteta. Oevi
ponekad tumae anksioznost separacije kao znak razmaenosti djeteta i kritiziraju majku
ili pokuavaju silom promijeniti nain ponaanja djeteta.

Lijenik ili medicinska sestra moraju uvjeriti roditelje da je ponaanje djeteta

normalno. Roditelje se potie na manje zatitniko ponaanje i da ne ograniavaju dijete,
jer tako djetetu omoguuju normalan razvoj.
Poremeaj discipline
Poremeaj discipline je neodgovarajue ponaanje koje nastaje ako je disciplina
neuinkovita.
Disciplina je tehnika nagrade i kazne u cilju postizanja eljenog ponaanja. Pokuaji
kontrole ponaanja djeteta grdnjom ili fizikim kanjavanjem, mogu imati kratkotrajni
uinak ako se koriste povremeno. Ove metode postaju neuinkovite ako se preesto
koriste. Grdnja ili fizika kazna mogu naruiti djetetov osjeaj sigurnosti i samopouzdanja.
Neuspjenost u discipliniranju djeteta moe dovesti do socijalno neprilagoenog
ponaanja. Prijetnje da e roditelji ostaviti dijete mogu dovesti do psiholokog oteenja.
Pohvala i nagrada potiu dobar obrazac ponaanja. U sluaju loeg ponaanja,
moe se primijeniti tzv. timeout postupak. Za taj postupak potrebna je stolica i sat sa
zvonom. Na mjestu bez predmeta i aktivnosti koji odvraaju panju, kao televizija ili
igrake, postavi se stolica. Mjesto ne smije biti zamraeno ili zastraujue, te ne smije biti
u djejoj sobi. Timeout postupci se primjenjuju u procesu edukacije djeteta i najbolje ih je
koristiti za jedan ili tek nekoliko tipova loeg ponaanja.
Veina djece vie voli panju roditelja koju privlai loim ponaanjem, nego stanje
bez ikakve panje. Zbog te injenice roditelji moraju svakodnevno odvojiti dio vremena za
aktivnosti s djetetom. Takvo kreativno komuniciranje s djecom daje mogunost i
nagraivanja, a ne samo kanjavanja djece.
Zaarani krug
Zaarani krug je obrazac ponaanja kada negativno ponaanje djeteta uzrokuje
negativan (bijesan) odgovor roditelja koji pojaava negativan odgovor djeteta, dovodei do
ponovnog negativnog odgovora roditelja.
Zaarani krug nastaje kada je dijete agresivno i tvrdoglavo. Roditelji ili odgajatelji reagiraju
vikanjem, ljutnjom i fizikim kanjavanjem. Njihova reakcija moe biti uzrokovana tipinim
negativizmom dvogodinjaka, drskou etverogodinjaka ili tekom naravi djeteta od
roenja. Takvo dijete reagira na stres i emocionalnu nelagodu tvrdoglavou, drskou,
agresivnou i ispadima temperamenta prije nego plaem i nelagodom.
Zaarani krug moe biti uzrokovan i popustljivou i prezatitom roditelja nad djetetom
koje poinje manipulirati njihovim slabosti. Takvi roditelji esto dovode dijete lijeniku zbog
zdravstvenih tegoba, koje su u biti poremeaji ponaanja. Tipini dan takve obitelji
obiljeen je konfliktom oko hranjenja i potekoa u uspavljivanju. Roditelji ine radnje koje
treba uiniti dijete samostalno, kao to su hranjenje i oblaenje. esto roditelji pogreno
procjenjuju da djetetu disciplina moe nakoditi.
Zaarani krug ponaanja se moe prekinuti, ako roditelji naue ignorirati oblike ponaanja
djeteta koji ne ugroavaju druge (npr. bijes ili odbijanje hrane). Za oblike ponaanja koji se
ne mogu tolerirati primjenjuje se timeout postupak ili se djetetu odvrati panja na neto
drugo. Smanjenju napetosti pridonosi pohvala za dobro ponaanje. Konano, roditelji
trebaju dnevno provesti barem 15-20 min u nekoj zabavnoj aktivnosti.
Ako navedeni postupci ne prekinu zaarani krug ponaanja unutar 34 mjeseca, potrebno
je potraiti strunu pomo psihologa ili psihijatra.

Poremeaji hranjenja
Djeca u dobi od 1 do 8 godina imaju smanjeni apetit koji je uvjetovan usporenjem
brzine rasta. Poremeaji hranjenja nastaju ako roditelji ili odgajatelji insistiraju na hranjenju
ili su prekomjerno zabrinuti zbog djetetovog apetita i navika hranjenja. Dok se roditelji
ulaguju i prijete, dijete s poremeajem hranjenja sjedi s hranom u ustima. Neka djeca
povraanjem reagiraju na prisilno hranjenje.
Lijeenje obuhvaa smanjenje napetosti i negativnih emocija tijekom obroka.
Napetost se moe smanjiti jednostavnim stavljanjem hrane pred dijete i uklanjanjem nakon
15 do 20 minuta bez dodatnih komentara. Djetetu treba dopustiti da jede to eli tijekom
obroka, no zabraniti hranjenje izmeu obroka. Takvim postupkom brzo se uspostavlja
ravnotea izmeu apetita, koliine hrane i prehrambenih potreba djeteta.
Poremeaji spavanja
None more su zastraujui snovi koji se javljaju tijekom REM (faza sna s brzim
pokretima oiju; engl. rapid eye movement) faze spavanja. Dijete koje ima none more
potpuno se probudi i moe se ivo sjetiti svih detalja sna. Povremene none more su
uobiajene i potrebna je utjeha od roditelja ili odgajatelja. Uestale none more
predstavljaju nenormalno stanje i upuuju na psiholoki poremeaj. Strana iskustva,
ukljuujui strane prie i agresivne televizijske programe mogu biti uzrok none more. Taj
uzrok je najei u dobi od 3 do 4 godine kada djeca ne mogu jasno razlikovati svijet zbilje
i mate.
Noni strahovi su epizode nepotpunog buenja s tekom tjeskobom kratko nakon
uspavljivanja. Dijete se ne sjea sadraja epizode. Mjesearenje je ustajanje iz kreveta i
hodanje tijekom sna. Noni strahovi i mjesearenje se javljaju tijekom nepotpunog buenje
iz dubok sna (neREM spavanje) u prva 3 sata sna. Epizode traju od nekoliko sekundi do
vie minuta. Noni strahovi su dramatini zbog vritanja ili plaa i panike djeteta tijekom
epizode, a uobiajeni su u dobi od 3 do 8 godina.
Mjeseari hodaju nespretno, ali obino se ne sudaraju s objektima. Djeca su
zbunjena, ali nisu uplaena i bude se naglo iznenaeni situacijom. U tom je trenutku osoba
potpuno budna i komunicira s okolinom, ali ujutro se ne sjea dogaaja. Oko 15% djece u
dobi izmeu 5 i 12 godina ima barem jednu epizodu mjesearenja. Jedan do 6% djece
mjeseari stalno. Stresne situacije mogu potaknuti mjesearenja.
Otpor odlasku na spavanje je uobiajen problem, osobito u dobi od 1 do 2 godine
ivota. Mala djeca plau ako ih se ostavi same u krevetiu i penju se iz njega u potrazi za
roditeljima. To ponaanje je povezano s anksioznosti separacije i pokuajem djeteta da
kontrolira svoju okolinu.
Buenje tijekom noi je jo jedan poremeaj spavanja. Tijekom noi bude se oko
polovica djece u dobi izmeu 6 i 12 mjeseci. Djeca s anksioznosti separacije takoer imaju
buenje tijekom noi. Kod vee djece ovaj poremeaj se javlja nakon bolesti, filma ili
drugog stresnog dogaaja. Poremeaji spavanja su izazvani predugim popodnevnim
spavanjem i preintenzivnom igrom pred vrijeme spavanja.
Noni strahovi i mjesearenje spontano prestaju i rijetko se ponavljaju. Djeca kod
kojih ovi poremeaji traju i tijekom adolescencije i odrasle dobi mogu imati u podlozi
psiholoki problem.
Doputanje djetetu koje se protivi odlasku na spavanje da dugo ostaje budno nije

uinkovito. Problem buenja tijekom noi se najee produuje ako dijete spava s
roditeljima. Nedjelotvorno je igranje tijekom noi, hranjenje, ljutnja i vikanje na dijete.
Uinkovitije je vraanje djeteta u kreveti, uz uvjeravanje da je sve u redu. Umirivanje
djeteta priom, davanja omiljene igrake ili pokrivaa, te nona lampica djeluju povoljno.
Za potpuno kontrolu roditelji trebaju pratiti dijete i vratiti ga u kreveti u sluaju pokuaja
izlaska van. Dijete tako ui spavati u svom krevetiu i shvaa da je vrijeme za spavanje.
Postavljanje kugle umjesto kvake na vratima moe sprijeiti djecu da mjeseare po
stanu. Pritom treba biti oprezan da se dijete ne osjeti izoliranim.

Kontrola mokrenja i stolice

Veina djece naui kontrolirati stolicu izmeu 2. i 3. godine, a mokrenje izmeu 3. i
4. godine. Do dobi od 5 godina dijete naui samo ii na toalet, naui oblaiti se, skidati i
obavljati higijenu. Ipak oko 30% normalne djece 4godinjaka i 10% 6godinjaka ne
uspostavi redovitu kontrolu mokrenja tijekom noi.enja
Najbolji nain izbjegavanja potekoa kontrole mokrenja i stolice djeteta je spoznaja
pravog trenutka kada je dijete spremno za to. Pripravnost se prepoznaje po tome to je
dijete suho nekoliko sati i trai presvlaenje kada je mokro. Dijete pokazuje interes za
sjedenje na nonoj posudi i slijedi jednostavne verbalne upute. Djeca su obino spremna u
dobi izmeu 24 i 36 mjeseci.
Dijete se postupno prilagodi sjedenju na nonoj posudi. Prvo se navodi da sjedne
na nju potpuno odjeveno, u slijedeoj fazi skine donji dio i sjedi na njoj najvie 5 do 10
minuta i oblai se. Treba davati jednostavne i razumljive upute, a prljava pelena se stavi u
nonu posudu da dijete lake shvati smisao postupka. Za dobar odgovor dijete treba
nagraditi i pohvaliti. Bijes i kanjavanje imaju suprotan uinak na usvajanje navike.
Olakavajua okolnost je ustaljen raspored vrenja nude.
Druga metoda uenja je pomou lutke koja se stavlja na posudu i imitira radnje koje
treba uiniti dijete. Nakon uspjeno provedenog postupka roditelj hvali lutku, nakon ega
dijete viekratno ponavlja postupak s lutkom. U slijedeem koraku dijete samo imitira lutku,
a roditelj hvali i nagrauje postupak.
Dijete koje odbije sjedenje na posudi, treba pustiti i ponuditi mu da sjedne nakon
obroka. Navikavanje je najbolje odgoditi za nekoliko tjedana, ako dijete ponavljano odbija
sjesti. Pohvala i nagraivanje za sjedenje i uspjean rezultat djeluje i kod normalne i kod
retardirane djece. Jednom kada se uspostavi obrazac, nagraivanje se postupno
prorjeuje, sve do ukidanja. Prisila je neuinkovita i moe naruiti odnos roditeljdijete. Ako
uslijed pritiska i otpora doe do pojave obrasca zaaranog kruga treba primijeniti drugu
tehniku.
Mokrenje u krevet (nona enureza; enuresis nocturna) je nenamjerno, ponavljano
mokrenje djeteta u snu koje je ve trebalo uspostaviti kontrolu mokrenja tijekom sna.
Mokrenje u krevet je prisutno kod 30% djece u dobi od 4, 10% u dobi 6, 3% u dobi
12 i 1% u dobi 18 godina. ee se javlja kod djeaka i u nekim obiteljima. Poremeaj je
povezan s kasnijim sazrijevanjem, a ponekad je udruen s poremeajima spavanja kao to
su mjesearenje i noni strahovi. Organski poremeaj, najee infekcija mokranog
sustava, se nalazi u 1% do 2% sluajeva. Rijetko mogu biti uzrok druge bolesti kao to je
eerna bolest. Mokrenje u krevet je ponekad uvjetovano psihijatrijskim poremeajem
djeteta ili nekog drugog lana obitelji.

Enkopreza je opetovano pranjenje stolice na neprikladnom mjestu koje nije

uvjetovano boleu ili organskim poremeajem.
Enkoprezu ima oko 17% 3godinjaka i 1% 4godinjaka. Veini je uzrok otpor
navikavanju na toalet. Ponekad je uzrok kronina opstipacija (zatvor), koja rastee stijenku
crijeva i time smanjuje osjeaj punog crijeva i oteuje miinu kontrolu stolice.
Lijenik prvo treba razluiti je li uzrok organski ili psiholoki. Ako je uzrok
opstipacija, primjenjuju se laksativi i mijenja nain prehrane. Ako to nije uinkovito potrebni
su dodatni pregledi. Psiholoko savjetovanje je potrebno u sluaju kada je uzrok otpor
djeteta prema navikavanju na toalet.

Fobije
Fobija je iracionalni ili pretjerani strah od predmeta, situacija ili funkcija koje stvarno
nisu opasne.
Fobija se razlikuje od straha koji je normalan dio djetetovog razvoja ili straha
uvjetovanog obiteljskim sukobom. Fobija od kole je primjer pretjeranog straha, koja moe
uzrokovati kod djeteta od 6 do 7 godina odbijanje polaenja u kolu. Dijete moe izravno
odbijati da ide u kolu ili se ali na bol u trbuhu, muninu ili druge simptome, samo da bi
ostalo kod kue. Pretjerana reakcija djeteta moe biti uvjetovana strogoom ili prijekorom
uitelja, koji uplai osjetljivo dijete. U dobi od 10 do 14 godina fobija od kole moe dovesti
do ozbiljnih psiholokih problema.
Mlae dijete s fobijom od kole treba vratiti to prije u kolu zbog zaostatka u
usvajanju gradiva. Ako je fobija toliko izraena da sprjeava djetetove aktivnosti i ako
dijete ne reagira povoljno na uobiajeno ohrabrivanje, potrebno je savjetovanje psihologa
ili psihijatra. Neka djeca se brzo oporave od fobije prema koli, no kasnije razviju stvarni i
tei poremeaj. Kod starije djece ne treba uriti s povratkom u kolu, ve treba prvo
procijeniti njihovo duevno stanje (mentalni status).

Hiperaktivnost
Hiperaktivnost je stupanj aktivnosti i uzbuenosti djeteta koji izaziva zabrinutost
roditelja i odgajatelja.
Openito dvogodinjaci su aktivni i sami ograniavaju stupanj aktivnosti. Visoka
razina buke i aktivnosti karakteristika je etverogodinjaka. U obje dobne skupine nain
ponaanja je normalna faza razvoja. Unato tome aktivno ponaanje esto izaziva sukob
roditelja i djeteta. Kada e se odreeno ponaanje procijeniti kao hiperaktivnost esto ovisi
o stupnju tolerancije onoga koji procjenjuje. Ponekad su djeca oigledno pojaano aktivna,
a vrijeme panje krae je od prosjenog. Hiperaktivnost izaziva potekoe kod osoba koje
moraju paziti takvu djecu.
Uzrok hiperaktivnosti moe biti razliit, od emocionalnih do modanih poremeaja.
Za razliku od toga hiperaktivnost moe biti posljedica ispada djejeg temperamenta.

Odrasli najee reagiraju na hiperaktivnost djeteta kanjavanjem i ljutnjom. Takva

reakcija dovodi do jo vee aktivnosti djeteta. Potrebno je traiti situacije u kojima nije
potrebno dugo sjediti i pronai uitelja koji je obrazovan za rad s takvom djecom.

Sindrom nepanje
Sindrom nepanje je slabo i kratkotrajno trajanje panje uz impulzivnost
neprimjerenu dobi djeteta sa ili bez hiperaktivnosti.
Procjenjuje se da sindrom nepanje zahvaa 5% do 10% kolske djece i
dijagnosticira se 10 puta ee kod muke nego kod enske djece. Mnogi znakovi
sindroma nepanje se primjeuju prije dobi od 4 godine, a jasni su prije 7 godine, no ne
moraju imati znaajniji utjecaj na razvoj djeteta sve do viih razreda osnovne kole.
Poremeaj se obino nasljeuje. Novija istraivanja ovog poremeaja upuuju na
poremeaj u neurotransmitorima (tvari kojima se prenosi ivani impuls unutar mozga).
Sindrom nepanje je esto provociran kunim ili kolskim okoliem.
Sindrom nepanje je prvenstveno poremeaj odravanja panje, koncentracije i
ustrajnosti. Dijete sa sindromom nepanje moe biti i impulzivno i pretjerano aktivno.
Mnoga predkolska djeca sa sindromom nepanje su nestrpljiva, imaju potekoe u
komunikaciji i loije ponaanje. Tijekom kasnijeg djetinjstva, ova djeca esto pomiu noge,
imaju nemir u rukama, govore impulzivno, brzo zaboravljaju i neorganizirana su, premda
najee nisu agresivna. Oko 20% djece sa sindromom nepanje ima potekoe uenja, a
90% ima potekoe na fakultetu. Oko 40% je depresivno, nestrpljivo i negativistino u
adolescentnoj dobi. Oko 60% mlae djece ima ispade bijesa, a veina starije djece ima
niski stupanj tolerantnosti frustracije. Nepanja i popratni simptomi ostaju i u odrasloj dobi,
dok se impulzivnost i hiperaktivnost povlae sa starijom dobi.
Simptomi sindroma nepanje
Dijagnoza sindroma nepanje postavlja se ako dijete uestalo ima najmanje 8 od 14
slijedeih simptoma:
Nemir ruku ili nogu ili vrpoljenje na sjedalici
Ne sjedi na miru kada je to potrebno
Podraaji sa strane lako odvlae panju
Teko eka na svoj red u igrama
Odgovara prije zavretka pitanja
Teko slijedi upute drugih, premda su razumljive
Teko odrava panju u igri i aktivnostima

 Skae s jednog na drugi zadatak prije nego ih zavri

Teko se igra u tiini
esto prekomjerno govori
esto prekida ili upada u govor drugih
esto djeluje da ne slua to mu drugi govore
esto gube stvari neophodne za odreenu aktivnost ili kolu
esto zapoinju fiziki opasne aktivnosti, bez razmiljanja o moguim posljedicama
Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja na temelju broja, uestalosti i teine simptoma. esto se
dijagnoza teko postavlja, jer ovisi o promatrau. Postavljanje dijagnoze dodatno oteava
raznolikost simptomatologije. Nasuprot tome djeca bez poremeaja mogu imati jedan ili
nekoliko simptoma.
Lijeenje i prognoza
Psihostimulansi su najuinkovitija terapija. Bihevioralna terapija koju provodi
psiholog esto se primjenjuje zajedno s lijekovima. Roditelji moraju usvojiti odreeni nain
(obrazac) ponaanja, rutinu kojom olakavaju djetetovo okruje. U sluajevima kada dijete
nije preagresivno i dolazi iz stabilne obitelji dostatna je samo terapija lijekovima.
Metilfenidat je najee koriten lijek, koji se pokazao uinkovitiji nego antidepresivi,
kofein i drugi psihostimulansi i uzrokuje manje nuspojava nego dekstroamfetamin.
Uobiajene nuspojave metilfenidata su poremeaji spavanja (nesanica) i smanjenje
apetita, a rjee su depresija ili alost, glavobolja, bol u trbuhu i povien krvni tlak.
Djeca sa sindromom nepanje u naelu nemaju druge poremeaje. Problemi u
adolescenciji i odrasloj dobi ukljuuju potekoe na fakultetu, nisku razinu samopouzdanja,
anksioznost, depresiju i potekoe u socijalnoj adaptaciji. Izgleda da se ljudi s sindromom
nepanje lake adaptiraju na posao nego na situaciju u koli. Ako se ovaj sindrom ne lijei,
postoji poveana incidencija alkoholizma i narkomanije u odrasloj dobi u odnosu na opu
populaciju.

Tekoe uenja
Tekoe uenja su poremeaj stjecanja, zadravanja ili koritenja vjetina i
informacija uslijed nedostatne panje, pamenja ili prosuivanja to naruava uspjenost
edukacije.
Postoje razliiti tipovi tekoa uenja, s razliitim uzrocima. Smatra se da je osnova
svih poremeaja odreena nenormalnost modane funkcije. Procjena je da 3% do 15%

djece u SADu ima tekoe uenja pa je potrebno primijeniti neki od oblika posebne
edukacije. Djeaci 5 puta ee imaju ove tekoe u odnosu na djevojice.
Simptomi
Malo dijete s tekoama uenja esto ima potekoe koordinacije vida s pokretima i
nespretno je u fizikim radnjama kao to su rezanje, bojanje, zakapanje, vezanje cipela i
tranje. Dijete moe imati problema s percepcijom vida ili sluha (npr. prepoznavanje
odreenog uzorka ili razlikovanje zvukova) ili probleme s pamenjem, govorom,
razmiljanjem i sluanjem. Neka djeca imaju potekoe itanja, neka pisanja ili raunanja.
Veina poremeaja uenja je sloena, sa smanjenom sposobnosti na vie razina.
Dijete moe sporo pamtiti nazive boja ili slova, imena poznatih predmeta, moe biti
slabo u uenju brojanja i imati slabu sposobnost uenja. Savladavanje itanja i pisanja je
usporeno. Drugi simptomi su kratka panja, isprekidani govor i kratkotrajna memorija.
Dijete moe imati potekoe u crtanju i precrtavanju, aktivnostima koje zahtijevaju finu
motornu koordinaciju.
Djeca s tekoama uenja mogu imati i probleme komunikacije i kontrole impulsa,
te potekoa u disciplini. Lako im je odvratiti panju, mogu biti hiperaktivni, povueni,
srameljivi ili agresivni.
Dijagnoza i lijeenje
Lijenik prvenstveno pregledava dijete na okolnost moguih organskih poremeaja.
Dijete potom rjeava niz testova inteligencije, ukljuujui itanje, pisanje i raunanje.
Psiholoka testiranja su konani korak u procjeni i postavljanju dijagnoze.
U lijeenju se primjenjuju neke mjere nedokazane uinkovitosti, npr. eliminiranje
aditiva u hrani, uzimanje velikih doza vitamina i mjerenje razine elemenata u tragovima u
djejem serumu. Nijedan lijek nije pokazao poboljanje u stupnju dosegnute edukacije,
razini inteligencije i opoj sposobnosti uenja. Ipak neki lijekovi, kao metilfenidat
poboljavaju razinu panje i koncentracije, to poboljava mogunost uenja.
Najuinkovitija mjera je edukacija djeteta prilagoena njegovim potrebama i zahtjevima.

Disleksija
Disleksija je prvenstveno specifini poremeaj razvoja govora koji smeta pri uenju
rijei i itanju unato normalnoj ili natprosjenoj inteligenciji, odgovarajuoj motivaciji i
edukaciji, te normalnom vidu i sluhu.
Uobiajena slova i rijei koje se zamjenjuju u disleksiji
Ova slova i
rijei

se zamjenjuju ovim slovima i

s
rijeima

Disleksija se nalazi u obitelji i ea je kod djeaka nego kod djevojica. Najee

je uzrokovana poremeajima obrade zvuka i govora u mozgu. Poremeaj je prisutan od
roenja, zahvaa razumijevanje rijei i moe dovesti do greaka u pravopisu i pisanju.
Simptomi i dijagnoza
Predkolska djeca s disleksijom kasnije progovore, imaju potekoe u artikulaciji
govora i mogu imati probleme s pamenjem slova, brojeva i boja. Djeca s disleksijom
teko mijeaju tonove, rimuju rijei, prepoznaju poziciju i broj slova unutar rijei. Rani
znakovi disleksije su nesigurnost i odgaanje u izboru rijei, imenovanju slova i slika, te
zamjena rijei. Uobiajeni su problemi s kratkotrajnim pamenjem zvukova i slaganjem
zvukova odgovarajuim redoslijedom.
Mnoga djeca s disleksijom zamjenjuju slina slova i rijei, npr. redoslijed slova
unutar rijei, ili slova l umjesto r.
Dijete je potrebno ispitati na okolnost disleksije, ako ne napreduje u uenju rijei do
kraja 1. razreda osnovne kole, kao i djecu na ostalim stupnjevima edukacije ako je
njihova razina ispod odgovarajueg prosjeka. Treba testirati i djecu koja sporo ue itati i
koja zastajkuju u govoru.
Lijeenje
Najbolje lijeenje predstavljaju direktne instrukcije koje obuhvaaju multisenzorni
pristup. Taj nain lijeenja sastoji se od uenja razliitih obrazaca zvuka, prvo odvojeno, a
zatim kao dio programa uenja itanja.
Indirektne instrukcije su takoer djelotvorne, a sastoje se od vjebanja izgovora ili
razumijevanja itanja. Djeca ue slagati rijei od osnovnih zvukova i prepoznavati poloaj
glasova u rijei.
Indirektno lijeenje se moe primjenjivati, ali nije preporuljivo. Djeca ue itati, ili
govoriti na indirektan nain, koriste obojene lee za lake prepoznavanje slova, vre
vjebe one pokretljivosti i vizualne percepcije.
Pokuavalo se je provesti lijeenje piracetamom. Meutim, dobrobit najneizravnijeg
tretmana nije dokazana.

Literatura
Ross Vasta et al, Djeja psihologija, Naklada slap, Zagreb 2004