Razlika između Waldorf i Montessori metode?

Montesorri?
U osnovi metode je samoaktivnost djeteta: u organizovanoj sredini i sa posebno
pripremljenim didaktičkim materijalom, svako dijete napreduje i uči sopstvenim tempom.
Uloga odgajatelja (učitelja) je da posmatra i proučava djecu i stvara povoljne uslove za njihovu
samoaktivnost, što najbolje iskazuje i moto nekih djela Marije Montessori: „Pomozi mi da to
uradim sam. Okolina daje snagu i nudi sredstva nužna za razvoj aktivnosti koja proizilazi iz bića.
Obaveza Montessori odgajatelja je dobro pripremanje okoline. Montessori odgajatelj mora
razviti sposobnost indirektnog vođenja, dopustiti djetetu da samo gradi svoju ličnost, nalazi
svoj osobni ritam, samo odlučuje i postaje neovisno.Montessori učionica je ispunjena
didaktičkim priborom koji je razvila Marija Montessori na temelju opažanja djece i iskustva u
radu s njima. Materijali su izloženi na policama od jednostavnijih ka kompleksnijim.
Namještaj je primjeren djeci veličinom i njihovoj snazi, tako da djeca samostalno mogu uzimati
materijale koji su im potrebni i po potrebi premještati namještaj. Djeca imaju slobodu izbora
materijala i aktivnosti, slobodu kretanja. Dijete razvija sebe kroz aktivnosti u okolini.
Waldorf?
Waldorf pedagogija ne obraća se samo djetetovu intelektu, već usporedno njeguje njegov
osjećajni život, razvija radne i stvaralačke navike te snaži volju i interese. Pedagogija
utemeljena na odgoju i obrazovanju čovjeka u cjelini, a najvažnijim smatra obrazovanje
misaonih sposobnosti, praktičnih iskustava i bogatstva kreativnosti u čemu dijete ostvaruje
optimalni razvoj. Pedagogija koja razvija volju praktičnim djelatnostima, njeguje odgovornost
za zajednicu uz istovremeni odgoj za osobni razvoj. Jedan od glavnih zadataka je odgajanje
djeteta primjereno njegovoj životnoj dobi. Waldorf pedagogija polazi od stava da je svaki odgoj
u svojoj osnovi samoodgoj čovjeka, pa je u tom kontekstu zadaća odgojitelja ne dirati u
djetetovo Ja, već osigurati uvjete da njegova individualnost i unutarnja snaga postanu vidljivi.
Odgajatelj je osoba koja je svojim moralnim bićem te promišljenim, svrhovitim i preglednim
aktivnostima uzor i poticaj za djetetovu aktivnost, bilo u radu, bilo u igri.

DAROVITOST
Troprstenasta koncepcija darovitosti (Renzuli u Reis,1985.),prema kojoj produktivnu
darovitost uvjetuju 3 osnovne skupinre osobina:
1.Iznad prosječno razvijene sposobnosti
2.Osobine ličnosti,posebno specifičma motivacija za rad
3.Kreativnost
Mjesto njihova međusobnog preklapanja stacar prostor u kojem se iskazuje darovitost u
specifičnim područjima aktivnosti.
Pogreške u procjenjivanju darovite djece?
Najčešće se javljaju zbog precjenjivanja ili podcjenjivanja nekih njihovih osobnosti.Obično se
vežu uz:
1. Obiteljski status djeteta
2. Ponašanje djeteta
3. Znanje djeteta
4. Tjelesni izgled djeteta

Podsticanje prirodne radoznalosti i razvijanje motivacije za učenje

osnovni pokretač saznajne aktivnosti=radoznalost
radoznalost-podsticanje predškolske djece na postavljanje pitanja o predmetima i pojavama
u njihovoj okolini
podsticanje i podržavanje radi lakšeg stjecanja znanja i učenja
njeguje se te razvija organizovanim odgojno-obrazovnim radom-igra i dr.oblici učenja
zadatak intelektualnog odgoja-usmjeravanje bogaćenja dječijeg iskustva te razvoj
intelektualnih sposobnosti.
motivi-najvažniji subjektivni uvjeti učenja
na razvoj motivacije za učenje djeluje:sredina u kojoj djeca žive,verbalno podsticanje i
postavljanje zadataka
pedagoška vrijednost usmjerenih aktivnosti-razvijanje motivacija za učenje;
učenje dobija novi kvalitet,
karakteriše se usmjerenosti i sistematičnosti,
približava se oblicima školskog učenja i prepreme za školu
Odlike tradicionalnih predškolskih programa
Tradicionalni predškolski programi rađeni su po uzoru na školske programe.
Sadrže ono što se u najširem smislu podrazumijeva pod programom, a to su ciljevi, zadaci i
programski sadržaji raspoređeni prema uzrastu i prema programskim područjima.
Kao što ističe Miljak nije ni čudo da je većina programa bila intuicijska i da se rad praktičara
djelom zasnivao na intuiciji.
Savremeni predškolski programi
Opće odlike savremenih predškolskih programa bile bi sljedeće:
-humanističko razvojna orijentacija programa,
-uvažavanje dječijih potreba i aktivnosti,
-transformacijsko-translacijski pristupi,
-uloga odgajatelja,
-porodica/roditelj i njihova uloga,
-predviđen način evaluacije.
Razvoj i rizici autonomije kod djece s poteškoćama u razvoju
Situaciju otežavaju učestale hospitalizacije, dugi i zamorni boravci izvan kuće zbog pregleda ili
terapija. Budući da djeca s teškoćama u razvoju vrlo rano moraju raditi po nekim uputama, tj.
''vježbati'' (medicinska gimnastika, fizioterapija, radna terapija, logopedska terapija..) to
dodatno otežava razvoju autonomije. Iduća skupina faktora za razvoj autonomije proizilazi iz
samoga djetetova zdravstvenog stanja zbog kojeg ono promijenjeno i često nesustavno
odgovara na signale iz okoline, tj. kvalitetne se interakcije teže uspostavljaju. Dalje, njegova
ga psihofizička ograničenja sputavaju u slobodnom istraživanju i isprobavanju samostalnoga
djelovanja. Djeca s rano stečenim teškoćama u razvoju često reagiraju vrlo oskudno ili pak jako
bučno, njihova su stanja i reakcije roditeljima teško predvidive i stoga nerazumljive, jer su
često određene temeljnom bolešću, a ne nečim što roditelj ima pod kontrolom (hranjenje,
previjanje, njega). Neka djeca doista imaju umanjene biološke predispozicije za razvoj, te je
učenje usporeno i ovisnost o okolini dugotrajnija, a i maladaptivni interakcijski obrasci nisu
rijetkost.