Osnovni principi

Odgajatelji u dječjim vrtićima trebaju organizirati i voditi aktivnosti za djecu

predškolske dobi, podučavati djecu osnovnim elementima ponašanja i
obavještavati roditelje o dječjem napretku. Oni trebaju biti među djecom ne kao
čuvari, nego kao poticaj za njihov rast i primjer za njihovo ponašanje. Od
sposobnosti i zalaganja odgajatelja u velikoj mjeri ovisi razvoj djeteta
predškolske dobi. Stoga, nisu samo roditelji odgovorni za odgoj svoje djece,
zajedno s njima i odgajatelji učestvuju u odgoju i obrazovanju djece. Smatram
da djelovanju i funkciji odgajatelja treba posvetiti mnogo više pažnje nego što se
to danas čini. Mnogi odgajatelji ni sami nisu svjesni koliki je njihov utjecaj na
razvoj i napredak djece. Djeci je potreban ne samo učitelj, nego i glumac,
inspirator, voditelj, kreator, scenarist umjetnik, suradnik, istraživač, borac,
evaluator i sl. Potreban im je svestran odgajatelj kojemu će interesiranja, potrebe
i sposobnosti djece biti na prvom mjestu. Takav odgajatelj će ih motivirati,
ohrabriti i poduprijeti njihov razvoj.

Uloga odgajatelja

Uloga odgajatelja je delikatna i složena. Delikatnost je u tome što greške

učinjene u odgoju i obrazovanju predškolske djece imaju dalekosežne
posljedice, a često mogu biti prepreka daljem razvitku i napredovanju djece.
Odgajatelj predškolske ustanove organizira odgojno-obrazovni proces i
rukovodi njim. On planski i organizirano uvodi djecu u svijet prirode i
društva, razvijajući pri tome njihova čula, intelektualne i estetske
sposobnosti, a također osobine društvenog ponašanja. Na taj način on
ostvaruje veoma složene odgojno-obrazovne zadatke, odnosno zadatke
tjelesnog, intelektualnog, moralnog i estetskog odgoja. Specifičnim načinima
rada, u stalnom kontaktu sa djecom, odgajatelj djeluje na njihov tjelesni i
psihički razvoj, a time stvara osnove za formiranje budućih građana koji će
učestvovati u društvu i stvarati nove društvene vrijednosti.
Uloga odgajatelja je ne samo delikatna i složena već u svojoj suštini
stvaralačka. U živom i dinamičnom procesu odgojno-obrazovnog rada u
predškolskoj ustanovi odgajatelj svakodnevno rješava pedagoške probleme u
vezi s individualnim i grupnim pedagoškim situacijama. Suština ove
stvaralačke djelatnosti je u otkrivanju uzajamnih odnosa između situacija i
postupaka kojima se one rješavaju. Zbog toga je rad odgajatelja praćen
stalnim promatranjem i analizom ponašanja svakog djeteta. Praćenje novina i
naučnih dostignuća daje njegovom stvaralaštvu poticaje i sadržaje. Prema
tome, odgajatelj je i kreator odgojno- obrazovnog procesa i u okviru tog
procesa on djeluje kao vođa, suradnik, savjetnik i roditelj. Kao član svoje
radne zajednice i sredine u kojoj živi, odgajatelj obavlja razne društveno-
kulturne funkcije, učestvuje u društvenom i javnom životu, pokreće kulturno-
prosvjetne akcije u vezi s proširivanjem i unapređenjem rada predškolskih
ustanova, s kulturno-zabavnim životom predškolske djece koja žive u
obiteljima, surađuje s raznim društvenim i omladinskim organizacijama
nastojeći da predškolska ustanova u punom smislu postane sastavni dio
društvenog života. (dr. Darinka Mitrović, 1980.)
Odgajatelji uz roditelje imaju najzančajniji prilog odgajanju predškolske
djece. Oni se profesionalno pripremaju za svoj životni poziv, te su oni
nositelji društvene brige za malo dijete i društveno odgovorni za ostvarivanje
ciljeva i zadataka odgajanja. Ličnost odgajatelja je interesirala svako društvo.
Tako je još Platon rekao: „Ako u Atini budu loši obućari. Atinjani će ići bosi,
a ako budu loši odgajatelji, Atina će propasti“. Stoga je razumljivo koliki
značaj ličnosti odgajatelja pridajemo u našem društvu. (Natalija Vitas, 1983.)
Ličnost odgajatelja

Odgajatelj je „model stručnjaka“ za odgoj djeteta predškolske dobi. On

personificira cjelokupni odgojno-obrazovni kurikulum i strategije kojima se
potiče rast, razvoj, odgoj i obrazovanje djeteta. To je medij između djece i
kurikuluma, djece i djece, djece i roditelja, roditelja i drugih odgajatelja.
Danas se na ulogu odgajatelja gleda sasvim drugačije od onog iz prošlosti.
To više nije osoba koja skrbi, čuva i hrani djecu, koja određeni dio dana (dok
su na poslu) zamjenjuje roditelje. Odgajatelj je dobio nove dimenzije svog
djelovanja koje su prvenstveno usmjerene na praćenje i poticanje razvoja,
odgoja i obrazovanja djece. Njegov rad se temelji na znanstvenim
paradigmama do kojih su došle mnoge znanosti koje izravno i neizravno
proučavaju biološki, socijalni, emocionalni, medicinski i pedagoški (odgojni)
razvoj djeteta. Otuda je njegova uloga zahtjevna, složena i uvijek otvorena za
nove spoznaje i iskustva. Odgajatelj je otvoreni personalni model koji svoje
djelovanje zasniva na određenim biosocijalnim, socioemocionalnim i
edukativno-kreatologijskim potrebama djece određene kronološke dobi i u
određenim društvenim, povijesnim, socijalnim i društvenim prilikama. On je
zajedno s djecom (ali i roditeljima) ishodište realnog kurikuluma (onog koji
se ostvaruje).
Odgajatelj participira i anticipira, daje i uzima. Njegovo „davanje“ je u
impulsima, poticajima, moduliranju, koordiniranju, motiviranju, a
„uzimanje“ se ogleda u spoznajama do kojih je došao promatrajući aktivnosti
djece i identificirajući njihove potrebe i razvojne stupnjeve na kojim se
nalaze i one koji dolaze. To je otvorena i stvaralačka stručna osoba s osobito
izraženim kreativnim stavovima i povjerenjem u motoričke, perceptivne i
stvaralačke mogućnosti djece konkretne dobi. To je duboko osjećajna i
empatična osoba s jasno izraženim altruističkim stavovima. Svoj smisao rada
vidi u zajedničkom radu s djecom, nenametljivim poticajima. Uvijek zna što
želi postići kod određenog djeteta i to realizira u spontanim i nenametljivim
dječjim aktivnostima. Vanjski promatrači bi mogli konstatirati kako se
odgajatelj igra sa djecom. Ta je igra duboko sračunata u prilog otkrivanja i
zadovoljavanja dječjih razvojnih, odgojnih i obrazovnih potreba. Pa, čak, i
dijete kad se „igra“, i ono tada rješava neke svoje zadatke koje je pred sebe
postavilo.
Odgajatelj se dogovara sa djecom, prihvaća njihovu inicijativu, raduje se
aktivnostima, pokušajima i uspjesima djece, potiče ih da rješavaju probleme,
da daju svoja tumačenja i traže odgovore, ne inzistira na točnosti već uočava
i potiče radoznalost, raznolikost, neobičnost, originalnost, slobodu,
samostalnost i inicijativu, pomaže da neuspjehe i greške ne doživljavaju kao
obeshrabrenje već kao izazov za nova traženja i pokušaje. Budući da dijete
uči i usvaja vrijednosti, putem identifikacije i imitacije, odgajatelj mora biti
svjestan da cjelokupnom svojom ličnošću i ponašanjem predstavlja za dijete
uzor za identifikaciju i osobu od povjerenja. (dr. Marko Stevanović, 2001.)
Uspjeh odgajatelja uvjetuju sljedeći činitelji: interesiranje i ljubav prema
pedagoškom pozivu, inteligencija i opća kultura odgajatelja, promatrački dar,
poznavanje psihologije djeteta, ciljeva i metoda odgojnog rada, pedagoški
takt i emocionalna stabilnost.
Ljubav prema pedagoškom pozivu izražava u isto vrijeme vjerovanje u moć
odgoja. Ona je povezana s ljubavlju prema djeci, što je jedna od bitnih
pretpostavki za odnos između odgajatelja i djece. Dubok emotivni donos je
neophodan jer daje djetetu sigurnost i povjerenje.
Odgajatelj mora posjedovati dovoljno široku opću kulturu i visok stupanj
inteligencije. Opća kultura u suvremenom značenju podrazumijeva
poznavanje osnovnih zakonitosti koje vladaju u prirodi, društvu i ljudskom
mišljenju, poznavanje maternjeg i stranih jezika, dostignuća suvremene
tehnike, umjetnosti i razvijanje intelektualne i estetske sposobnosti.
Sposobnost promatanja je pedagoška sposobnost koja je potrebna svakom
odgajatelju, jer odgajatelj mora pratiti razvoj i napredovanje svakog djeteta i
na osnovu tih podataka postavljati dijagnozu i prognozu, odnosno na osnovu
objektivnih podataka upravljati odgojnim procesom.
Pedagoški takt se definira kao sposobnost adekvatnog reagiranja odgajatelja
u raznim situacijama odgojno-obtrazovnog procesa i razrješevanja
pedagoških problema. Ovo shvaćanje ističe da se pedagoški takt oslanja na
psihološko poznavanje djece, na poznavanje zakonitosti odgojnog procesa i
metoda koje obezbjeđuju njegovu efikasnost.
U sklopu problema ličnosti odgajatelja i nužnih svojstava koje suvremeni
koncept odgajatelja predviđa, značajna je emocionalna stabilnost odgajatelj.
Život i rad sa djecom, razni konflikti među njima, njihov odnos prema
odgajatelju, kontakti i suradnja s roditeljima i s članovima kolektiva u
predškolskoj ustanovi pretpostavlja mentalnu stabilnost i uravnoteženost
odgajatelja, koja se izražava u strpljivom, objektivnom i principijelnom
postupanju i reagiranju, u kritičkom i samoktitičkom odnosu pri rješavanju
svakodnevnih problema.
Poznavanje odgojnog procesa i psihologije djece predškolskog perioda je
značajna komponenta strukture ličnosti odgajatelja. (dr.Darinka Mitrović,
1980.)

- Važnost ličnosti odgajatelja za stvaralaštvo djeteta

Da bi dijete moglo biti kreativno, treba mu pomoć roditelja i odgajatelja. Ako

oni nisu kreativni neka pokažu naklonost prema svojoj kreativnoj djeci i neka
im omoguće manifestiranje stvaralačkih potencijala s kojim raspolažu.
Kreativnost odgajatelja manifestira se originalnošću metodskih postupaka i
uopće postupaka u radu, otovrenošću, fleksibilnošću.