Osobine darovite djece i učenika

Djeca se kronološki razvijaju prema općim razvojnim principima, onima koji su uglavnom zajednički svima. Darovita
djeca odstupaju od očekivanja i obrazaca razvoja koje očekujemo. Od najranije dobi pokazuju posebnost u načinu
obrade informacija, načinu prihvaćanja i selekcije podražaja iz okoline. Selektivna usmjerenost i visoke intelektualne
sposobnosti omogućuju da djeca vrlo rano stvaraju neobično široke baze područnog znanja (Vesna Vlahović-Štetić,
2008.).

Darovitost
SLOZEN…

U brojnim područjima školskog i izvanškolskog konteksta, darovitost se može različito pokazivati u pojedinim
razvojnim razdobljima učenika.
Na samom početku važno je naglasiti razliku između POTENCIJALNE i OSTVARENE darovitosti.
Potencijalna darovitost označava prirođene osobine i neuvježbane visoko natprosječne opće ili specifične
sposobnosti, visoki stupanj kreativnosti i motivacije koji im omogućava i daje prednost pred drugima. Prirođeni
potencijal jest nužan uvjet ali ne i dovoljan za postizanje natprosječnog učinka.
Da bi se od potencijalne darovitosti došlo do ostvarene darovitosti potrebno je sustavno i primjereno poticati razvoj
njihovih potencijala. Sposobni su razviti svoje kompetencije do stupnja izvrsnosti i dosljedno postizati izrazito
natprosječna postignuća i/ili uratke u jednome ili više područja.
Stoga zaslužuju posebnu brigu i sustavnu podršku kako bi svoje potencijale usavršavali, a prirodnu znatiželju i
motivaciju za učenje što duže zadržali.

Neke od pozitivnih osobina koje uočavamo kod darovitih učenika s visokim općim intelektualnim sposobnostima
izrazita je potreba za intelektualnim izazovima i razumijevanjem svijeta oko sebe te naglašena unutarnja motivacija za
istraživanjem specifičnih područja interesa ili široko zanimanje za različita područja. Tijekom bavljenja područjem
svoga interesa skloni su introverziji, što znači da su sposobni ograničiti primanje informacija iz okoline i usmjeriti fokus
na aktivnost kojom se bave, toliko da zaborave na mjesto i vrijeme u kojem se nalaze. Usmjereni su prema cilju i
ustrajni u radu.
Intelektualna znatiželja, dobro pamćenje i lako učenje omogućavaju većini darovite djece da već u ranoj dobi nauče
čitati te razvijaju bogat rječnik i veliki fond različitih informacija.
Od najranije dobi brzo i točno zapažaju, uočavaju odnose i obrasce, u kasnijoj razvojnoj fazi s lakoćom postavljaju
hipoteze i rješavaju probleme, sposobni su producirati brojne ideje, elaborirati i redefinirati te razvijaju sposobnost
apstraktnog mišljenja i logičnog zaključivanja.
Otvoreni su prema novim iskustvima, teže k savršenoj izvedbi, imaju razvijen smisao za detalje i preciznost te nisu
skloni konformizmu što vrlo često može dovesti do neprilagođenosti u sredini koja ne cijeni različita mišljenja.
Uz naglašen smisao za humor i empatiju, vrlo često su skloni propitivati pravila i autoritete. Najčešće imaju razvijenu
svijest o sebi, razumijevanje neverbalne komunikacije, sklonost prema povećanoj emocionalnoj osjetljivosti te vrlo
razvijen osjećaj za pravdu i visoke moralne standarde.

Osim brojnih pozitivnih osobina darovitost ima i moguće negativne aspekte koji mogu značajno ometati i otežavati
razvoj i prilagodbu darovitoga pojedinca u procesu socijalizacije te smanjiti njegovu školsku uspješnost. Kod nekih
darovitih pojedinaca uočavamo da sami postavljaju visoka mjerila uspješnosti što može dovesti do perfekcionizma.
Imaju tendenciju „kompliciranja“ te su nezadovoljni jednostavnim i očitim rješenjima. Vrlo često može se uočiti da su
neuspješni u jednostavnim zadacima pa se stječe dojam da su nemarni ili lijeni. (Čest komentar učitelja za neko dijete
ovakvog ponašanja je:"Ti meni kažeš da je potencijalno darovit, a on ni najosnovnije zadatke ne može riješiti). Oni
zapravo pružaju otpor prema rutinskome radu, ponavljanju, vježbi, mehaničkim radnjama i prejednostavnim
zahtjevima, ali i prema sporom, temeljitom i detaljističkom napredovanju u područjima za koje su zainteresirani.
Imaju izrazitu potrebu za samostalnošću prilikom bavljenja nekom aktivnošću.
Kao što nema posebnog "recepta" za pružanje odgojno-obrazovne podrške darovitim učenicima zbog njihove
jedinstvenosti, tako postoje i individualne razlike u njihovom socijalnom funkcioniranju unutar razreda. Neki daroviti
učenici odlično funkcioniraju unutar razrednoga odjela, omiljeni su, često ih ostali učenici biraju za vođe skupina i
traže njihovu pomoć u učenju. Iznimno daroviti učenici, često teže komuniciraju sa skupinom vršnjaka jer s njima ne
dijele iste interese, a razlike u sposobnostima su tako velike da mogu predstavljati problem u komunikaciji.
Uvažavajući individualne razlike i potrebe svakog učenika, iznimno darovitom učeniku opravdano je omogućiti
sudjelovanje u aktivnostima s vršnjacima iste kronološke dobi unutar istog razreda, rad u paru ali i mogućnost
individualnog rada. Iznimno darovitom učeniku potrebno je omogućiti i sudjelovanje u radu sa skupinom mentalnih
vršnjaka, učenika iz viših razreda, rad s mentorom te sa stručnjacima iz područja njihova interesa.

Kognitivne komponente darovitosti

Podjela na lijevu i desnu hemisferu mozga nije egzaktna, funkcionalno ne postoji stroga podjela. No, kako takva
podjela olakšava učenje i shvaćanje koristimo ovakvu podjelu kao primjer koji ilustrira obrazovne potrebe darovitih
učenika.

Neuspjeh u razvijanju darovitosti

Daroviti učenici često u školskome okružju ne pokazuju onu razinu uspješnosti koja se od njih očekuje s obzirom na
njihove visoke sposobnosti. Do neuspjeha u razvijanju darovitosti najčešće dolazi zbog neprimjećivanja znakova
sposobnosti, ali i zbog nemogućnosti okoline da učenik razvije pozitivnu sliku o sebi, samopoštovanje i
samopouzdanje kao preduvjet razvoja intrinzične motivacije.
Neuspjeh okoline da osigura osnovne preduvjete za razvoj darovitosti učenik ne može sam nadoknaditi. Iako je uloga
pojedinca u svojemu razvoju važna, to ne umanjuje važnost uloge okoline, a osobito prikladne obiteljske i odgojno-
obrazovne podrške. Najuspješnija će biti ona okolina koja osnažuje učenika i njegovu ulogu u vlastitome razvoju jer
darovita djeca imaju posebne odgojno obrazovne potrebe.
U fazi razvoja sposobnosti također su i zdravstveni problemi mogući kao izvori neuspjeha, ali i odrastanje u socijalno i
ekonomsko deprivirajućim uvjetima s nedovoljno kvalitetnih poticaja za razvoj sposobnosti, osobina i motivacije
učenika koje možda nosi iznimne dispozicije.
Uzroci obrazovnoga neuspjeha mogu biti i u prije navedenim negativnim vidovima osobina darovitih, odnosno u
neprimjerenoj reakciji okoline na te osobine.

Socioemocionalna podrška darovitim učenicima

Posebno je važno brinuti se o mnogim teškoćama s kojima se daroviti mogu susresti u socio-emocionalnome
području. Emocionalni i socijalni razvoj darovitih obično nije usklađen s intelektualnim, a to znači da darovita djeca
najčešće, emocionalno i socijalno, reagiraju slično kao njihovi vršnjaci.
Moguće socio-emocionalne teškoće darovite djece ne proizlaze iz darovitosti same po sebi ili iz nekih posebnih
osobina ličnosti, već često zbog nerazumijevanja i neprikladnoga reagiranja okoline na darovito dijete/učenika.
Okolina u kojoj odrasta darovito dijete ili učenik može imati previsoka, preniska očekivanja ili nerealna očekivanja da i
u socio-emocionalnome području bude natprosječno kao u intelektualnom području. Izrazito natjecateljsko školsko
okružje koje želi iskoristiti intelektualne kapacitete darovitog učenika, zanemarujući njegove druge potrebe, znatno
može utjecati na mogućnost pojave unutarnjih sukoba koji se javljaju u darovitom djetetu. Zbog misaone razvijenosti i
izrazite senzibilnosti, darovito dijete uočava nesklad unutar sebe te istodobnu sličnost i različitost u odnosu na
vršnjake.
Roditelji, zajedno sa školom, trebaju osigurati primjerenu podršku osobnomu rastu i razvoju darovitih učenika te
sustavno raditi na razvoju njihove samosvijesti, realistične slike o sebi, moralnosti i socijalnih vještina.
Učitelji i stručni suradnici trebaju osmisliti i ponuditi aktivnosti kojima bi daroviti učenici imali priliku razviti
međusobno povjerenje i izraziti svoje osjećaje. Mogu pomoći darovitima da se uče osobnoj odgovornosti i
odgovornosti za odnos s drugima.

Iako učitelj može biti izvrstan stručnjak u svome predmetu, moguće je da darovitim učenicima ne bude uzor. Stoga je
potrebno da učitelji rade na svojim komunikacijskim vještinama, autentičnosti i da preuzmu odgovornost za vođenje.
Svakako je to veliki izazov kad su u pitanju daroviti učenici.
Ponekad se daroviti učenici mogu suočiti s teškoćama koje nadilaze učiteljeve stručne kompetencije. Teškoće se mogu
pojaviti u obliku depresije, usamljenosti, anksioznosti, smanjene koncentracije, problema s učenjem, poremećaja u
ponašanju itd. Traženje podrške školskoga psihologa u takvim situacijama obično je mudar i koristan korak. Učitelj
postupa jednako kao što bi postupio prema bilo kojem učeniku u svome razredu kojem želi pomoći u svladavanju
razvojnih izazova. Školski psiholog u dogovoru s roditeljima može uputiti učenika na daljnju obradu ili tretman, ako
zajedno procijene da je to potrebno.

Posebnosti podrške nekim darovitim učenicima

Pozitivne promjene u obrazovanju kao što su tematsko ili projektno planiranje prema odgojno-obrazovnim ishodima
predmetnih kurikuluma, međupredmetna povezanost, povezivanje s odgojno-obrazovnim očekivanjima
međupredmetnih tema, raznolike metode učenja i poučavanja, stavljanje učenika u situacije u kojima rješavaju
probleme, promjena okruženja učenja, različite metode vrednovanja i sl., pozitivno će utjecati na razvoj većine
potencijalno darovite i darovite djece.
Međutim, u sustavu nisu osigurani uvjeti ni mogućnosti razvoja iznimno darovite djece, a prema prijedlogu Okvira
(2017.), često propuštamo i darovitu djecu s teškoćama u razvoju ili ponašanju (daroviti s dvostrukim odgojno-
obrazovnim potrebama), darovitu djecu iz manjinskih skupina, iz obitelji niskog socio-ekonomskog i/ili obrazovnog
statusa, darovite s niskom motivacijom za rad koji nemaju visoko školsko postignuće te daroviti u područjima koja su
stereotipizirana kao područja bavljenja suprotnog roda (npr. devojčice u području prirodnih znanosti ili dječaci u
nekim umjetničkim područjima, npr. baletu).
Njima je potrebno osigurati dodatne oblike odgojno-obrazovne podrške ili posebno voditi računa o primjerenosti i
učinkovitosti uobičajenih oblika podrške.

Daroviti učenici s dvostrukim odgojno-obrazovnim potrebama

Za darovite učenike s teškoćama u razvoju ili ponašanju planiranje odgojno-obrazovne podrške treba biti iznimno
fleksibilno i prilagođeno jakim i slabim stranama učenika. Da bi se potaknuo razvoj visokih sposobnosti potrebno je
planirati aktivnosti koje aktiviraju više kognitivne procese ali istovremeno pažljivo planirati prilagodbe koje su
usmjerene na prevladavanje teškoća.
To će možda značiti i uključivanje pomoćnika i/ili mentora sa službenim rješenjem o posebnoj odgojno-obrazovnoj
podršci. Takvi učenici zahtijevaju pomno praćenje i individualno savjetovanje sa stručnim suradnicima te stalno
prilagođavanje odgojno-obrazovne podrške napretku i razvoju, i u području darovitosti i u prevladavanju teškoća.

Daroviti učenici iz nepovoljnoga socio-ekonomskog ili obiteljskoga okružja i/ili manjinskih zajednica
U odgojno-obrazovnoj podršci često im je presudan izbor prikladnoga učitelja i okružja, razvoj socijalnih vještina i
potpora samopoštovanju, osiguravanje nužnih resursa za napredovanje u učenju, osiguravanje prikladnih uzora za
usvajanje uloga i ponašanja te ponuda komplementarnih metoda učenja i poučavanja te izvanškolskih oblika podrške.
Zahtijevaju praćenje, a često i neki oblik suradnje s institucijama izvan škole (centri za socijalnu skrb) u podršci i
praćenju obiteljskih prilika, s obzirom da obuhvaćaju djecu iz obitelji s narušenim odnosima, socio-ekonomski
depriviranih obitelji, djecu migranata i djecu iz drugih rizičnih skupina.

Daroviti učenici čija postignuća i školski uspjeh ne odgovaraju njihovim visokim sposobnostima
Ovo je relativno brojna skupina darovitih učenika čija odgojno-obrazovna podrška znatno više uključuje neke posebne
metode rada, učenja i poučavanja u redovitoj nastavi kao što su motivacijske tehnike, suradničko učenje i sl. Daroviti
učenici koji ne postižu odgovarajući školski uspjeh, često su uspješniji u različitim izvanškolskim oblicima podrške.
Roditeljevo i učiteljevo priznavanje toga uspjeha obično pozitivno djeluje i na poboljšanje školskoga uspjeha.
Problem školskoga neuspjeha u darovitih učenika zahtijeva preciznu analizu individualnih, obiteljskih i školskih
čimbenika koji mogu biti uzrok slabijemu uspjehu od očekivanoga. Ne postoji jednostavan način za popravljanje
školskoga neuspjeha darovitoga učenika. Stoga je kvalitetna suradnja svih sudionika odgojno-obrazovnoga procesa s
roditeljima i obitelji iznimno važna.

Daroviti učenici izraženih specifičnih sposobnosti

Za ovu skupinu kao oblik odgojno-obrazovne podrške najučinkovitije se pokazalo homogeno grupiranje koje je u
ovome području znatno primjenjivije (primjerice, umjetničke, glazbene, sportske grupe te umjetničke škole) te
individualni rad s mentorom. Odgojno-obrazovna podrška u područjima izvan područja iznimne specifične darovitosti
uključuje maksimalnu fleksibilnost u određivanju vremena i mjesta učenja te vrednovanju naučenoga. Preporuča se
sažimanje kurikuluma kako bi se daroviti učenik u preostalome vremenu mogao razvijati i napredovati u području
svoje darovitosti, ali tako da u ostalim područjima ne zaostaje u odnosu na svoje vršnjake.

Iznimno daroviti učenici

Ako se primjereno potiču, iznimno daroviti učenici sposobni su u velikoj mjeri za samostaln rad, rad s mentorom, čak i
samoregulirano učenje.

Prema prijedlogu Okvira za poticanje iskustava učenja i vrednovanje postignuća darovite djece i učenika (2017.)

Kurikularna reforma - Darovita djeca

00:00
04:46