a u obitelji i mediji

Sivrić
Tema: Tipovi odgoja u
obitelji i mediji
dr.sc. Ivana Sivrić
Uvod

• S obzirom da je tema uloga medija u odgoju, nameće nam

se pitanje što je odgoj:
Odgoj se temelji na poštovanju drugog kao različitog
svjesnog i slobodnog bića. Odgajati znači razvijati drugoga
kao osobu koja će biti prihvaćena zbog različitosti, osobu
koja će biti samouvjerena, moralna, optimistična,
otvorenog uma te spremna istraživati.
• Tko treba posjedovati medijske kompetencije?

- roditelji
- profesori
- učenici
Čimbenici koji utječu na odgoj

• U ranoj fazi djetinjstva uloga roditelja u odgoju veoma je bitna, a

traje i do zrele djetetove dobi odnosno do rane mladosti kada dijete
postaje zrela osoba spremna za samostalan život.

• U sljedećim fazama odrastanja, osim roditelja, veoma je važna uloga

vršnjaka, škole, učitelja, crkve, medija koji oblikuju djetetov identitet.

• Takav odgoj pronalazi svoj put kroza sva područja života bilo da se
radi o usvajanju osnovnih higijenskih navika djeteta ili formuliranja
životnih ciljeva.
• Tomu u prilog ide i sljedeća konstatacija iz međunarodne studije o
strukturi dječje samoefikasnosti u kojoj nekoliko svjetskih stručnjaka
(Pastorelli; Caprara; Barbaranelli; Rola; Rozsa & Bandura; 2001: 88)
promatra obitelj kao prvi izvor informacijske učinkovitosti za djecu.

• To su prije svega roditelji, odgajatelji, skrbnici. Oni su posrednici

između djeteta i okoline.

• U interpretaciji i imitaciji roditeljskog ponašanja, dijete u ranoj fazi

svojeg života lako stječe lingvističke, socijalne i kognitivne
sposobnosti.
• One mu omogućavaju da se lakše snađe i uklopi u interakciju s
okolinom. Roditelji bi trebali odgajati djecu.
• "Odgoj je ukupnost utjecaja kojima je dijete izloženo u svojoj socio-kulturnoj
sredini„ (Hermann, 1993; citirano prema: Miliša & Zloković, 2008: 30).

• Teorija je pokazala da ponašanje svakog djeteta kao i njegov socio-

emocionalni razvoj ovisi o individualnim obilježjima i obilježjima okoline u
kojoj se dijete razvija.

• Suvremeni pristupi proučavanju dječjeg socijalnog i emocionalnog razvoja

naglašavaju da je način na koji dijete reagira i ponaša se dijelom pod
utjecajem ponašanja i reagiranja ljudi iz njihove socijalne okoline, ali i
obrnuto.
• Djeca upravljaju svojim emocijama pod utjecajem roditelja na način da
kopiraju ponašanja starijih osoba, svojih roditelja i usvajaju ih nesvjesno.
 Tipovi odgoja u obitelji i kriza odgojnih
vrijednosti

• Čimbenici koji utječu na odgoj:

- genetski potencijal
- utjecaj okruženja
- roditeljski odgoj

Tipovi odgoja:

- demokratski ( autoritativni )
- autoritarni
- permisivni
- indiferentni
• Osim djetetovog genetskog potencijala, te utjecaja pkruženja na
razvoj djeteta i formiranje njegove osobnosti, iznimno je važan
roditeljski odgoj.
• Njegovim izostankom je otvoren put različitim negativnim utjecajima
(mediji, vršnjaci...).
• Ovi autori (Miliša, Tolić, Vertovšek) smatraju da se odgoj danas i
ranije, prije pedesetak godina uvelike izmijenio.
• Od neupitnih roditeljskih autoriteta i djece kao objekata čija je
dužnost da poštuju i bez puno pogovora slušaju roditelje, evaluiralo
se do toga da se propitiva valjanost roditeljskoga autoriteta, a dijete
se uz pomoć pravnih dokumenata (Konvencija UN o pravima djeteta)
promatra kao subjekt odgoja koji ima ravnopravan status unutar
odgojno-obrazovnog procesa.
Demokratski odgoj

- dopušta izbor
- poštuje znanje
- afirmira pozitivne odgojne primjere
- kritičnost i kreativnost
- jača unutarnju motiviranost djeteta
- potiče ga da preuzme odgovornost za vlastite postupke
• Kod demokratskog (autoritativnog) odgoja za roditelje nije važna
kvantiteta nego kvaliteta provedenog vremena s djecom. Ovakav tip
odgoja motivira te potiče na odgovornost dijete stvarajući osjećaj
povjerenja prvenstveno prema roditelju.

• Takva djeca obično imaju veoma razvijen osjećaj empatije, shvaćaju

različitosti (kultura, običaji, ponašanje) ne osuđujući nego
propitivajući/uspoređujući svoje odgojno-obrazovne obrasce i
ponašanja s drugima i drugačijima.
Autoritarni ili autokratski odgoj

- ne odgaja dijete da bude samostalno

- vodi krizi identiteta
- niskom stupnju samopoštovanja
• Kod autokratskog odgoja problem je u tome što roditelj ne dopušta
djetetu
• mogućnost izbora, alternative, ne razumije da se vrijednost odgoja
očituje
• u prepuštanju dijela odgovornosti na dijete da na vlastitim
greškamaili uspjesima uči. Ovakav tip odgoja svojstven je onim
roditeljima koji sebe
• smatraju nepogrešivim i neupitnim autoritetima. Oni su uvjereni u
svoju ispravnost
• i valjanost takva odgoja.
 Sputana djeca često pate

- od niskog stupnja samopoštovanja

- osjećaju strah od života
- povlače se u sebe
- malodušna su i sklona su nasilju
- imaju psihosomatske tegobe
- sklona su zlouporabi sredstava ovisnosti
Permisivni odgoj (anarhični odgoj)

- dijete je u središtu pozornosti ( njegove želje i interesi )

- ova djeca spremna su uzimati ali ne i davati
- ono što imaju ne znaju cijeniti
- ugađaju sebi i nemaju sluha za potrebe drugih
- dopušta mrziti školu
- favorizira legalizaciju (lakih) droga
• Permisivni i indiferentni odgoj često se u literaturi poistovjećuje.
• Međutim, razlika između permisivnog i indiferentnog roditeljstva je u
tome što permisivni odgoj u fokus stavlja dijete i pretjerano
zadovoljavanje djetetovih interesa i želja, dok u indiferentnog
roditelja osnovni fokus je na njemu samome, ali iz grižnje savjesti ili
želje da zaokupi djetetovu pozornost i riješi svoju brigu o njemu,
roditelji mu dopuštaju svaku vrstu zabave koja u novije vrijeme
uključuje neograničenu uporabu medija kao glavnih socijalizacijskih
agensa (kupuju im kompjutere, televizije, video igrice, pametne
telefone).
• Permisivni odgoj predstavlja narcističku narav u kojoj su
komercijalizirani mediji "postavili ciljeve da je najvažnije ugoditi
djetetu" (Miliša; Tolić & Vertovšek, 2010: 17) gdje takvo dijete nije
spremno na dijeljenje, suživot s drugima, a u isto vrijeme i ne zna
cijeniti svoje, a ni tuđe vrijednosti.

• Roditelj nije odgajatelj i autoritet nego se nameće kao prijatelj, a bez

autoriteta i odgovornosti nema ni kvalitetnog odgoja.
Indiferentni odgoj

­ nema kvalitetne komunikacije

­ roditelji nisu puno emocionalno angažirani
­ više misle na sebe nego na djecu
• Oba tipa/stila odgoja jednako su uznemirujuća osobito uzmemo li u
obzir da je danas zauzetost roditelja poslovnim obvezama i
nastojanjima za stjecanjem veće materijalne koristi za svoju obitelj, a
time željom za stvaranjem lagodnijih uvjeta za život, zaokupila
suvremenu obitelj do te mjere da su roditelji u odgoju otišli u
krajnost.

• Rezultat te krajnosti nerijetko je emocionalna nestabilnost djece,

manjak samopouzdanja i narušena kvaliteta obiteljskih odnosa.
Postavlja se logično pitanje jesu li roditelji u tom slučaju odgajatelji ili
manipulatori.
• Naime, u poimanju obitelji obično postoji jasno definirana organizacija te
podjela uloga, gdje su roditelji obično pater i mater familias, odnosno djeca
su u tom odnosu oni koji su im podređeni, trebali bi biti poslušni.

• Roditelj ima ulogu kontrolirati ponašanje svoje djece, ali ne i manipulirati

njima. Često ne možemo odrediti gdje završava odgoj a počinje manipulacija.
Manipulacija je sama po sebi prikrivena iza odgoja. Odgoj počiva na slobodi
odgojenika.

• Odgoj sam po sebi traži puno strpljenja, znanja, kreativnosti onoga koji
odgaja dok manipulacija predstavlja niz vještina, postupaka kojima obično
odgajatelj nastoji kontrolirati i koristiti odgojenika u zadovoljavanju vlastitih
potreba.

• Manipulativne poruke prema djeci obično su prikrivene u porukama kao što

su - to je najbolje za tebe, ako tako ne postupiš iznevjerit ćeš moja
očekivanja, ništa ne pitaj, radi što ti ja kažem i slično
odgajatelj manipulator
• navodi mlade da odbace
autoritete
• zalaže se za upornost • što otkačenije to bolje
• poziva na ponos, dosljednost, • nudi potrošnju i
dostojanstvo rastrošnost
• uči dijete da kreira vlastiti život • kreira mu život
• potiče kreativnost i kritičnost oblikovanjem i
zadovoljavanjem
trenutnih potreba
• neće reći da je grijeh
predati se ovisnostima
• potiče imitatorstvo
Suvremena obitelj i izazovi

• Današnja obitelj suočena je s nizom pritisaka i problema zbog kojih

najčešće najmlađi članovi imaju osjećaj osamljenosti, zapuštenosti,
nemarnosti. Na žalost često se model obiteljskih odnosa temelji na
frazi - život jednoga pored drugog umjesto život jednoga s drugim.
• Danas takvu obitelj, autor Miliša, naziva fast food obitelj "kao
sintagma za brze, površne, nezdrave i ugovorno kompromisne
odnose" (Miliša, 2015: 179).

• Iako su i okolina, prijatelji, škola, crkva, također čimbenici

socijalizacije pojedinca, mediji, očito, preuzimaju ulogu nad glavnim
čimbenikom i prvim čimbenikom po rođenju djeteta, a to je odgoj u
obitelji.
• Dnevne komunikacije u obitelji preuzimaju chat, surfanje webom,
facebook, televizija, i ostali čimbenici kao što su prijatelji, škola i
drugi te time umanjuju ulogu roditeljskoga odgoja.
Zaključak

• Iako je to trend više u svijetu koji polako dolazi i kod nas,

prepoznajemo ga u otuđenosti i zahlađenju odnosa unutar obitelji i
kod najužih prijatelja.
• Djeca koja odrastaju u ovakvim obiteljima bez potrebne emocionalne
topline često iskazuju različita asocijalna ponašanja i neprijateljski se
odnose prema drugim ljudima u okolini.
• Rezultati praćenja osoba koje su u djetinjstvu doživjele emocionalne
hladnoće, odbačenost od roditelja, nerazumijevanje i zanemarivanje
obitelji, pokazuju da su to obično osobe s niskim samopoštovanjem,
emocionalno nestabilne, agresivne.
• Oni teško ostvaruju dublje komunikacije i odnose s drugim ljudima.
• Posljedice takvog ponašanja treba tražiti i u različitoj strukturi
obitelji.
Literatura:

• SIVRIĆ, Ivana, Medijska (ne)pismenost u digitalno doba, str. 123-

134.
• MILIŠA, Zlatko; TOLIĆ, Mirela; VERTOVŠEK, Nenad, Mladi-
odgoj za medije, str. 15-19.