PORODICA I

DAROVITO DIJETE
Tijana Vulić 754/17
U novijoj stručnoj literaturi dominira shvatanje o darovitosti kao rezultatu kombinacije nasljednih osobina i njihove
interakcije sa podsticajnom sredinom.

◦ Kada govorimo o porodici kao faktoru podsticanja darovitosti, treba sagledati tri važna pitanja:

1. Podršku porodice ukupnom razvoju djeteta;

2. Problem otkrivanja darovitosti na određenom uzrastu;

3. Dalje usmjeravanje i podrška razvoju darovitosti.

◦ Darovitoj djeci je potrebna stimulativnija sredina nego prosječnoj. S obzirom na to da ona uče brže i lakše od prosječne
djece, potreban im je širi raspon aktivnosti od uobičajenog
◦ Roditelji su u položaju da upoznaju prirodu darovitosti i potrebe darovite djece, pa bi ih samim tim na odgovarajući
način podsticali, podržavali i njegovali.

◦ Roditelji bi efikasnije potpomogli razvoj djece ako bi im bila pružena stručna podrška putem različitih formi, kao što su
„škola za roditelje“, kursevi i seminari, tribine, predavanja i diskusije.
 Karakteristike darovite djece
Neka svojstva darovitosti djeteta se manifestuju već na ranom uzrastu.
To su:
◦ razvoj ranog govora i jezika (zreliji rječnik u poređenju sa rječnikom drugova i vršnjaka);
◦ rano čitanje, pažljivo posmatranje,
◦ sposobnosti koncentracije, povezivanje uzroka i posljedica,
◦ razvoj apstraktnog mišljenja, generalizovanje na osnovu činjenica,
◦ povezivanja iskustava, sagledavanje problema,
◦ tendencija da se misli logički.
◦ Darovito dijete voli da diskutuje, da postavlja pitanja, sposobno je da brzo shvata procese, rano pokazuje sposobnosti u
muzici, umjetnosti i plesu, osjetljivo je, pokazuje upornost i entuzijazam za ono što ga interesuje, ima empatiju.

◦ Mnogi kreativni pojedinci, usvajali su interesovanja svojih roditelja. Npr. Mocart je od ranog detinjstva bio uključen u
muziku i muzičko stvaralaštvo kojim se intenzivno bavio njegov otac. .
 
◦ Identifikacija darovite djece
◦  Smatra se da roditelji mogu biti pouzdani u identifikaciji darovitosti. Informacije roditelja
mogu biti posebno korisne da se promijeni slika o djetetu koje može biti procijenjeno kao
„neobično“, „neobuzdano“. Roditelji mogu biti uspešniji u procjenjivanju identfikacije
kada im nastavnici daju specifične kriterijume koji mogu biti primenjeni za identifikaciju.

◦ Da bi identifikacija darovite djece bila što uspešnija, neophodna je saradnja roditelja sa

školom, nastavnicima, pedagoško-psihološkom službom, savjetovalištima, a posebno u
slučajevima kada su roditelji zabrinuti zato što je dijete „drugačije“, kao i kada roditelji ne
mogu da pruže emocionalnu podršku koja je potrebna ovakvom djetetu ili nisu u stanju da
mu obezbijede i pruže odgovarajuću intelektualnu ili vaspitnu podršku i stimulaciju.

◦ Smatra se da ima dosta roditelja koji imaju darovitu djecu, a da to ne znaju.

Specifičnosti porodice i darovita djeca
◦ Darovita djeca često predstavljaju vrstu izazova, ali i problema za roditelje
i porodicu.
Kada se dijete ne ponaša prema odgovarajućim očekivanjima roditelja,
javljaju se teškoće u pogledu komunikacije, saradnje i razumijevanja.
Darovita djeca mogu da izazovu kod roditelja osjećanje neadekvatnosti
time što osjećaju da nisu pripremljeni da mu pruže emocionalnu podršku
ili intelektualne podsticaje.

◦ Roditelji mogu da budu i posebno oduševljeni svojim djetetom što postaje problem kada roditelji imaju neuobičajeno velika
očekivanja o postignućima djeteta. Problem je da se djetetu pruži adekvatna podrška, a da se ne stvori osjećanje ljubomore kod
braće i sestara, ili frustracija ako je, na primer, mlađe darovito dijete prevazišlo postignuća starijeg djeteta.
◦ Problem je i kada nema neophodne usaglašenosti između roditelja (majke, oca ili drugih članova porodice) u pogledu očekivanja od
darovitog djeteta.
Poteškoće u porodici i darovito dijete
◦ Nadareno dijete predstavlja velike zahtjeve pred svoje roditelje, kojima nije lako uvijek odgovoriti, te može doći do neskladnih
porodičnih odnosa. Svojim osobinama i načinom života nadareno dijete traži da se ostali članovi porodice prilagode njemu, što je
posebno teško izvesti ako porodica ima još djece, a koja nisu darovita.

◦ Najefikasniji ˝obrazovni˝ postupci koje roditelji mogu sprovesti su sljedeći:

 čitanje – često čitanje djetetu, zajedničko čitanje

i zajedničko traženje informacija iz knjiga, časopisa, mapa, novina;
upoznavanje s knjigama kao izvorima informacija; omogućavanje dostupnosti knjigama;

 razgovor – odgovaranje na pitanja (uz povremeno zajedničko traženje odgovora iz različitih izvora), uključivanje djece u
konverzaciju odraslih za vrijeme zajedničkih obroka,

 različite zajedničke aktivnosti

(odlazak u bioskop, pozorište,
muzeje, galerije, izložbe, zoološki vrt)
 Karakteristike porodica u kojima žive darovita djeca

◦ Darovita djeca zauzimaju „posebne pozicije“ u porodici:

 Najčešće su ona prvorođena djeca ili jedinčad

 „Obogaćena“ sredina za darovitu djecu

 Porodica usmjerena na dijete

 Pružanje primjera postavljanjem visokih standarda

 Omogućavanje samostalnosti

 Pružanje slobode darovitoj djeci

◦ Preambiciozni roditelji koji su skloni pretjeranom podsticanju i postavljanju visokih standarda, mogu dovesti do
neuspjeha i psihičkih poremećaja kod svoje djece.
◦ Imajući u vidu da darovita djeca brže i lakše uče od prosječnih, za njih je potrebno osigurati odgovarajuću
stimulirajuču sredinu, kao i širi raspon aktivnosti. Zato je potrebno osigurati adekvatne materijale za učenje i osigurati
što više iskustava i vježbi.
 Porodica kao faktor uticaja na razvoj darovitosti

◦ Iako se vjerovalo da darovita djeca dolaze iz porodica višeg socioekonomskog statusa ili da je riječ isključivo o
genetskoj nasljednosti, za razvoj darovitosti izuzetno je presudan aktivan angažman roditelja u razvoju djece.

◦ Porodica mora zadovoljiti četiri osnovne potrebe darovitog djeteta: potrebu za ljubavlju i sigurnošću, potrebu za novim
iskustvima, za postizanjem uspjeha i za osjećajem odgovornosti i nezavisnosti.

◦ Roditelji pomažu u razvoju motivacije tako što svom djetetu predstavljaju izvor sigurnosti u slobodnom razvoju,
iskazuju pozitivne stavove prema učenju, podstiču njegov napredak.
◦ Porodica je bila i ostala prva i najvažnija škola života u kojoj dijete stiče prva znanja, vještine i navike.
Na njoj je velika odgovornost kada je u pitanju dijete, naročito u opštem razvoju i razvoju darovitosti. U
njoj dijete razvija svoju ličnost i što je ono mlađe uticaj roditelja je veći. roditelji imaju veliku odgovornost da stvore
adekvatnu okolinu za učenje i razvoj motivacije.

◦ Djeca koju roditelji podstiču i koja su uključena u različite aktivnosti i oblike učenja, kako u školi tako i van nje,
pokazuju veća dostignuća. Roditelji koji su zainteresovani za napredovanje djeteta podstiču njegove različite interese,
hobije, igre i druge aktivnosti, više sa njima komuniciraju,diskutuju, razmjenjuju ideje, učestvuju u različitim kulturnim
aktivnostima.

◦ Veoma je važno da li će roditelji kao prvi vaspitači djeteta njemu pored ljubavi i vaspitanja posvetiti dovoljno vremena..
Roditelji sopstvenim primjerom pokazujući ljubav prema učenju i radu, pomažu djeci da razviju pozitivan stav o učenju.
 Porodica i mogućnosti podsticanja i razvoja darovite djece
◦ Mnoge porodice imaju krupne teškoće različite prirode finansijske, zdravstvene, stambene, kulturne što zajedno
predstavlja otežavajuće okolnosti za sve članove porodice, a posebno za djecu.
◦ Nekad su emocionalni i obrazovni problemi u porodici veća prepreka za darovitu djecu od materijalnih. U takvim
okolnostima, stav roditelja i značaj koji oni pridaju znanju važniji su podsticaj darovitom djetetu od materijalnih
mogućnosti.

◦ Roditelji mogu da budu prvi i najznačajniji u poučavanju darovitog djeteta u različitim pravcima: u onom čime se sami
bave, uputstvima i savjetima gdje djeca mogu da vide i saznaju mnogo toga što ih posebno interesuje i privlači (muzeji,
biblioteke, enciklopedije, knjige, priručnici, časopisi i sl.). Roditelji su oni koji daju pravac djetetu i pomažu mu.
◦ Imajući u vidu potrebe darovite djece, roditelji mogu da omoguće i pomognu djetetu da: proširi svoja saznanja i
interesovanja, da mu pomognu da misli kritički, da generalizuje informacije, da ih uspešno primenjuje na nove slučajeve
i situacije u novim i izmenjenim okolnostima; da ideje iskazuje jasno, razgovjetno i da ih razvija u razgovoru sa drugima,
da pronalazi alternativna rješenja i razmatra njihove moguće posljedice, da planira svoje aktivnosti, razvija kvalitete
istrajnosti.
 Zaključak
Porodica ima veoma značajnu
ulogu, pored podsticanja
darovitosti djece i u izboru
njihovog zanimanja, odnosno
podsticanju njihovih
profesionalnih interesovanja i
stvaralaštva. Ovo je veoma
kompleksno područje, jer
usljed nedovoljno precizno
definisane prirode darovitosti
često dolazi do pogrešnog
shvatanja i tumačenja ovog
fenomena i kada je riječ o
profesionalnom razvoju
ličnosti.
HVALA NA PAŽNJI!