KAKO

POSTATI
BOLJI UČENIK
roditeljska podrška

Pripremila: Anita Šojat, učiteljica savjetnica

SADRŽAJ
1. ULOGA RODITELJA U ŠKOLOVANJU DJETETA
2. TIPOVI RODITELJA
3. RODITELJSKA PODRŠKA U UČENJU
• MOTIVACIJA
• UVJETI ZA UČENJE
• NEIZRAVNA POMOĆ RODITELJA
• TREBA ZNATI UČITI
• ODNOS RODITELJI - ŠKOLA
 ULOGA
RODITELJA U
ŠKOLOVANJU
DJETETA
Želite li pametno,
ustrajno, zrelo,
strpljivo,
samopouzdano,
uspješno dijete?

Sigurno i vaše
dijete želi takvog
roditelja.
uspješni roditelji
• rade na sebi
• poboljšavaju svoje
roditeljske vještine
• ispravljaju neizbježne
pogrješke
• smatraju da uvijek postoji
mogućnost za napredak
• smatraju da nikada nije
kasno zapitati se:"Kako
mogu biti bolji roditelj?"
• imaju zajedničke interese sa
svojom djecom
• sa svojom djecom dijele i
probleme i radosti života
• naglašena je uzajamna
ljubav – ljubav roditelja prema
djeci, ali i ljubav djece prema
roditeljima
• svaki roditelj čini za
svoje dijete najbolje što
zna i može u određenom
trenutku
• recepti za odgoj ne
postoje
• ne postoje savršeni
roditelji – postoje
"dovoljno dobri roditelji"
Postoje druge mogućnosti u situaciji kada vaši
napori ne donose očekivani rezultat. Možda je
vrijeme da promislite koliki je vaš udio u djetetovu
(ne)uspjehu:

• Kakva su vaša uvjerenja i na čemu se temelje?

• Koje postupke koristite i jesu li učinkoviti?
• Na koje probleme nailazite i možete li ih riješiti?
• Koje su vaše nedoumice i pitanja?
pitanja i nedoumice
Jesmo li dužni voditi neprekidan nadzor
i kontrolu nad školskim napretkom
svoga djeteta?
Kada će naše dijete steći radne navike
i biti samostalno da samo preuzme
brigu o svom učenju i napredovanju?
Ima li naše ponašanje utjecaj na
uspjeh našega djeteta u školi?
Hoće li naša kontrola i "pomoć" spriječiti
naše dijete da se osamostali i postane
autonomno mlado biće?

Jesu li i druga djeca kao naše dijete? Kad

bismo ga barem mogli vidjeti što radi u
školi!

Kako su neka druga djeca pažljiva i

slušaju i nauče nastavne sadržaje u
školi, a naše je dijete nepažljivo?
Kako mu to nije jasno? Kako
ne može to shvatiti? Kako ne
može naučiti tako
jednostavnu lekciju?

Zašto opet ne uči? Kad će

naučiti? Zašto ne zna
napisati zadaću?
roditelji – dijete – učenje
• koji su uzroci školskog neuspjeha
• kako poučiti dijete (i sebe) konstruktivnom
načinu suočavanja s lošom ocjenom
• kako razviti radne navike kod djeteta
• kako motivirati dijete za učenje
• koja je uloga roditelja u učenju i pisanju
zadaća
• kako postupati s djetetom koje ima
poteškoće u izvršavanju školskih zadataka
• koje su efikasne tehnike učenja
TIPOVI
RODITELJA
Stil roditeljstva predstavlja stav koji roditelji imaju
o odgoju, koriste li kazne i kako, koja će ponašanja
poticati, a koja braniti, hoće li dijete biti u središtu
pozornosti njihove obitelji ili ne.
Stil roditeljstva utječe na dijete, na njegov školski
uspjeh ili neuspjeh, na razvoj njegovih sposobnosti
i ličnosti.
TIPOVI RODITELJA
STROGI RODITELJI

PREBRIŽNI RODITELJI

PREZAPOSLENI RODITELJI

DEMOKRATSKI RODITELJI
PREZAPOSLENI RODITELJI
RODITELJI
• previše slobode za dijete • nisu postavljene
granice između dobrih i loših postupaka •
prisutna je emocionalna hladnoća • dijete ne
osjeća ljubav, sigurnost i zaštitu od roditelja •
nezanimanje za djetetov rast, razvoj i dobrobit •
ne skrbi o djetetu, ignorira ga i pušta da se
samo snalazi

DIJETE
• dijete je razočarano • neposlušno • iskazuje
nesigurnost i izgubljenost pa se pojavljuje
rizik od društveno nepoželjnih oblika
ponašanja kao što su npr. razvoj ovisnosti,
delikvencija i slično
 STROGI RODITELJI
RODITELJI
• odgojni postupci su kruti, neprilagodljivi i nepopustljivi
prema djetetu • roditelji nemaju razumijevanja za dječje
želje i potrebe • dijete se često kritizira, zastrašuje i
posramljulje •  ističu se uglavnom negativne strane
djeteta •  prisutno je kažnjavanje, zabranjivanje, a velik
dio komunikacije između roditelja i djeteta svodi se za
zapovjedi • roditeljska očekivanja su velika, roditelji
očekuju da će dijete ispuniti sve zahtjeve

DIJETE
• uplašeno, zastrašeno, zlovoljno, agresivno • gubi
povjerenje u okolinu i u samoga sebe • djetetovo nisko
samopouzdanje i loša slika o sebi • problemi s
vršnjacima i asocijalno ponašanje
 PREBRIŽNI RODITELJI

RODITELJI
• vrlo topli • pretjerano zaštićivanje djeteta i briga o
svakoj sitnici koja bi mogla ometati idealni dječji
razvoj prema roditeljskoj zamisli • žive u stalnom
strahu da se njihovom djetetu nešto ne dogodi kada
oni nisu s njim
DIJETE 
• nesamostalno • emocionalno nestabilno •
preosjetljivo i nesigurno i nepouzdano
 DEMOKRATSKI RODITELJI
RODITELJI
roditelji imaju topao emotivni odnos prema djeci • razumiju
dječje želje i prilagodljivi su • znaju postaviti granice kada i
gdje je to potrebno • ravnopravna komunikacija • potiču
samostalnost i odgovornost • provode kvalitetno vrijeme s
djecom • svoj autoritet zasnivaju na međusobnom
poznavanju, poštovanju i razumijevanju • osobni primjer im
je osnovno sredstvo u djelovanju na dijete • prirodno se
ponašaju pred svojim djetetom • ne ustručavaju se priznati
kada su pogriješili ili kad nešto ne znaju

DJECA
• prijateljski sklona drugima • samostalna i samopouzdana,
znaju i mogu obuzdati svoje ponašanje sukladno
zahtjevima situacije
KOJEM TIPU RODITELJA
VI PRIPADATE?
RODITELJSKA
PODRŠKA U
UČENJU
motivacija
• pružajte potporu
• pokazujte djetetu da ga cijenite
• imajte povjerenja u dijete i njegove
sposobnosti
• uvijek vjerujte da može postići dobre
rezultate prema svojim sposobnostima –
samo je važno da poveća napor ili
promijeni metodu rada
• pomozite mu da rezultate postiže
postupno
• budite realni i tolerantni – priznajte
da živite u nesavršenom svijetu – ne
očekujte od djeteta da bude savršeno

• prihvatite normalno neke djetetove

poraze i povremene neuspjehe
• objasnite djetetu što točno
očekujete od njega što se tiče
učenja; neka vaša očekivanja budu
dovoljno visoka, ali i realna s
obzirom na djetetove mogućnosti

(npr. “Očekujem od tebe da redovito

pišeš domaću zadaću.“, “Očekujem
da zapamtiš ili zapišeš što je za
zadaću.”, “Ako nešto ne razumiješ ili
ako te nešto posebno zanima, uvijek
pitaj.”)
uvjeti za učenje
• održavajte kućni red
• potičite dijete na dobru organizaciju
školskih obveza – tjedni plan, mjesečni
plan
• dogovorite se s djetetom koje je
vrijeme tijekom dana rezervirano za
učenje - uvijek isto vrijeme - po dolasku
iz škole, nakon ručka, nakon odmora,
nakon igre…), kako bi kasnije izbjegli
nesporazume
• ne ometajte dijete dok uči – ono ima pravo na vlastito
neometano vrijeme – mir i tišinu – nema odlazaka u trgovinu
• osigurajte djetetu stalno mjesto na kojem će učiti bez
ometajućih čimbenika (računalo, TV, telefon, hrana)- uvijek
isto mjesto
• na zid pored radnog stola možete djetetu staviti ploču na koju
će dijete lijepiti razne papiriće-podsjetnike
•mjesto na kojem
dijete uči, a ujedno i
piše zadaću, neka bude
dovoljno prostrano i
osvijetljeno
•na tom mjestu dijete
bi trebalo i držati svoje
knjige, pisaći pribor te
ostale potrepštine za
školu
neizravna pomoć
• budite zainteresirani za
sve sadržaje koje dijete
želi podijeliti s vama
• propitujte ga što čita,
kako napreduje s učenjem
• pomažite mu savjetom
• otkrijete li rupe u znanju,
organizirajte mu
privremenu pomoć u
učenju
• potaknite dijete da pita
sve što mu nije jasno jer je
najteže učiti bez
razumijevanja
• kod djeteta pokušajte
razvijati odgovornost za
izvršavanje svojih obaveza -
vi mu trebate samo pomoći,
a ne ih izvršavati umjesto
njega
• Djetetu objasnite ono što mu nije
jasno, ukažite mu na pogreške koje radi i
potaknite ga da ih samo ispravi.

• Ne treba neprekidno sjediti uz dijete

dok piše zadaću. Važno je da dijete zna
da ste mu na raspolaganju i da vam se
može obratiti za pomoć, pitajući vas sve
što mu nije jasno.

• Ponekad je djetetu potrebno samo

pregledati zadaću kako bi bilo sigurno
da je dobro izvršilo svoje obaveze.
Nemojte mu se nametati u zadacima u
kojima mu to nije potrebno.
• Da bi dijete kvalitetno radilo
domaću zadaću ili učilo, mora se
dobro osjećati i biti odmorno. Ako je
dijete žalosno ili ljuto došlo iz škole,
prvo popričajte s njim i pomozite
mu da se oslobodi neugodnih
osjećaja te onda inzistirajte da se
prihvati posla. Također dopustite
djetetu da se odmori jer odmoran
mozak bolje i brže razumije, a
umorno tijelo ometa mozak u
njegovu radu.
treba znati učiti
Uči li vaše dijete s
razumijevanjem?
Zaustavlja li se u učenju da bi
saželo odjeljak i poglavlje?
Postavlja li si pitanja koja će
mu olakšati razumijevanje?
Uočava li ključne pojmove –
smisao?
Misli li dok čita nastavne sadržaje ili dugotrajno gleda u knjigu?
Zna li prepričati nastavne sadržaje svojim riječima?
Ponavlja li nastavne sadržaje nekoliko puta prije odgovaranja?
Uči li samo prije pismenih provjera i najavljenih ispitivanja ili redovito?
Uči li kampanjski ili redovito?
KAKO UČI VAŠE DIJETE?
KADA POČNE UČITI:
• obično primijeti da mu nešto manjka od knjiga ili
pribora pa to traži ili se raspituje kod ukućana i
prijatelja
• vrlo često brzo ožedni pa ide po sok ili vodu
• često ogladni pa ide jesti
• često ide na WC
• tijekom učenja telefonski razgovara
• ponekad mu je učenje toliko zanimljivo pa zaspi
• često samo sjedi i gleda u knjigu ili kroz prozor
• prekida učenje i gleda televiziju
• kad počne učiti sjeti se da bi razgovarao s vama
Nekoliko tehnika koje pomažu u učenju:

• podcrtavanje bitnih činjenica, ideja ili

pojedinosti

• sastavljanje pitanja

• sažimanje

• prepričavanje
• ne zaboravite suradnju s učiteljem/
učiteljicom.
• dolazite redovito na individualne
razgovore u školu
• svaki učitelj ima predviđeno vrijeme za
razgovor s roditeljima
• u razgovoru s učiteljem/učiteljicom
nastojte doznati: što očekuje od vašeg
djeteta, kakve pomake primjećuje u
djetetovom znanju, vještinama ili
njegovu ponašanju, što očekuje od vas
Nikada nemojte umjesto djeteta
pročitati lekciju, zapisati sažetak i
dati mu da nauči. Najdragocjeniji dio
procesa učenja je upravo navedeni
rad na razumijevanju nastavnih
sadržaja i odvajanju bitnog od
nebitnog. Ako dijete uči po vašim
sažecima, učit će mehanički ,
nastavne sadržaje će brzo
zaboravljati, a kada mu učitelj
postavi pitanje drugačije nego vi,
neće znati odgovoriti.
Omogućite djetetu da uči i izvan kuće i škole.
Uputite ga u knjižnicu, na slobodne aktivnosti i sl.

Pohvalite svaki djetetov uspjeh, a pogotovo trud i

napredak. Važnije je da je dijete spremno uložiti
napor da bi riješilo zadatak i da je napredovalo,
nego kakvu je ocjenu dobilo.
Ne zaboravite da djeca uče imitiranjem važnih
ljudi, najčešće roditelja. Promatrajući vas, dijete
uči što cijeniti i što raditi.
neučinkovita
ponašanja
roditelja
  

Zanovijetanje: (“Kad ćeš konačno pospremiti

svoju sobu, rekla sam ti već pet puta.” Hoćeš li
ti još danas početi učiti?)

Propovijedanje: (“Znao si kako je trebalo

ispravno postupiti, zašto nisi? Stidim te
se.Jesmo li ti rekli da ćeš dobiti jedinicu?”)

Optuživanje:  (“Kako si mogao, poslije svega što

sam učinila za tebe? Ti nisi ni svjestan/svjesna
koliko se mi žrtvujemo za tebe!")

 
  
Prijetnja: (“Ako smjesta ne počneš učiti, kaznit
ćemo te. Nećeš ići na ekskurziju ako ne
popraviš ocjene!

Uspoređivanje. (“S tvojim bratom nismo

nikada imali takvih problema. Zašto ne možeš
biti kao on?"
Briga: (“Brine nas to što mislimo da te neće
primiti ni na jedan bolji fakultet. Ja ću
poludjeti od brige, a tebe baš briga.”)
  

Urlanje: (“Tišina! Hoćeš li ugasiti taj televizor?”)

Kritiziranje: (“Stvarno si blesav. Ako nastaviš
tako, tko zna kako ćeš završiti! Ti si stvarno
lijen, ne možeš gledati od lijenosti!”)
Batine: (“Ovo me boli više nego tebe, valjda ćeš
sada zapamtiti da to više ne radiš!”)
Kažnjavanje: (“Zato što si tako slab u školi, cijeli
tjedan ne smiješ izlaziti iz kuće! Ne smiješ
gledati televiziju do kraja školske godine!”)  
Neučinkovita ponašanja odraslih na dulji rok
kvare dobar odnos s djecom i često ih
povrijede jer su u osnovi prisiljavajuća. Kad
odrasli prisiljavaju djecu, tj. kada djeca
nastojanja odraslih doživljavaju kao prisilu,
tada djeca:
a) burno reagiraju; urlaju, uništavaju, prijete,
tuku se, lažu, opijaju se
b) povlače se na više različitih načina;
pretjerano spavaju, ignoriraju odrasle, bježe
od kuće, skitaju se, postaju bezvoljni i
depresivni, drogiraju se, pomišljaju na suicid.
učinkovita
ponašanja
roditelja
1. navesti dijete na razgovor davanjem informacija
o onome što želi znati
2. poticati ga na različite načine u situacijama
kada uspijeva ali i kada mu loše krene:
   - malim, za dijete ugodnim iznenađenjima
   - zamijetimo i male stvari što ih je dijete dobro
učinilo
   - poslušajmo ga pozorno, neka osjeti kako nam je
važno ono što nam govori
   - navedimo ga da samo sebi pruža potporu i
nagrađuje se kada nešto dobro učini
3. odati mu priznanje za njegova uspješna, učinkovita
ponašanja:

   - kada pokaže samostalnost i odgovornost

   - kada održi obećanje
   - kada pokaže prilagodljivost situaciji, spremnost za
pregovaranje i postizanje kompromisa
   -  kada samostalno donese odgovornu odluku
   -  kada planira svoje aktivnosti i postavlja jasne i
dostižne ciljeve
   -  kada uspješno komunicira s drugima
   -  kada uspješno skrbi o sebi i vodi računa o drugima
LITERATURA
Mira Čudina-Obradović, KAKO POSATI
BOLJI UČENIK
Đakovo, 1995., Obiteljski centar,
 HVALA NA
POZORNOSTI!