ŽENE KAO

AUTORICE
Marija Jurić Zagorka
U svjetskoj, pa tako i u hrvatskoj književnosti, žensko iskustvo oblikovano u ženskim likovima tijekom
prošlih stoljeća posredno su istraživali muški književnici. Žene su najčešće prikazivane između dvije
krajnosti: kao žene majke i žene žrtve (Lucija i Valpurga) ili kao fatalne zavodnice (Laura kod Petrarce) i
grešnice. U tom rasponu mogu se pronaći i likovi pokajnica, svetica, samo zatajnih i krkhih ženskih figura,
ali vrlo rijetko i jakih, aktivnih žena koje preispitucu svoj identitet (Antigona) i položaj u društvu.
Od 19. stoljeća, žene su se počele aktivnije baviti pisanjem, a i tada mnoge pod muškim pseudonimima
(George Eliot, George Sand), vjerojatno kako bi svome djelu zajamčile „književnu ravnopravnost”.
U hrvatskoj književnosti, prije Ane Katarine, u plodnom razdoblju dubrovačke književnosti renesanse
stvarale su Cvijeta Zuzorić, a vjerojatno i druge spisateljice, ali njihova djela nisu sačuvana. Možemo
pretpostaviti da nije postojalo dovoljno volje za očuvanjem njihovih rukopisa premda znamo da su i mnoga
djela Marina Držića nestala u bujici stoljeća. Od Ane Katarine Zrinski, preko Katarine Patačić, Dragojle
Jarnević, Ivane Brlić- Mažuranić, Marije Jurić Zagorke i Vesne Parun, dolazimo do druge polovice 20.
stoljeća i tzv. Ženskog pisma. Književnice okupljene pod tim nazivom tematiziraju položaj žene u društvu i
obitelji te pišu o dominirajućim patrijahalnim odnosima s pozicije vlastitog ženskog iskustva. Najmlađa
generacija hrvatskih književnica stvara vlastito pismo, naslanjajući se na tradiciju i šireći tematske krugove.

10/18/2020
Marija Jurić Zagorka (1873.-1957.)
◦ Bila je prva profesionalna novinarka u ovom dijelu Europe, plodna autorica iznimno popularnih romana i žestoka predvodnica
borbi za ženska prava, a sve to postigla je unatoč dramatično teškom životu. Njezin buntovnički g

10/18/2020
10/18/2020
10/18/2020