Slavenka Drakulić

Slavenka Drakulić (Rijeka, 4. srpnja 1949.) hrvatska književnica i novinarka, živi u

Stockholmu i Zagrebu.

Sadržaj
 1 Stvaralaštvo
 2 Popis djela
 3 Izvori
 4 Vanjske poveznice

Stvaralaštvo
Pored mnogih priča i eseja, Slavenka Drakulić objavila je šest romana i pet publicističkih
knjiga, koje su prevedene na više od dvadeset europskih i svjetskih jezika. Uz povremene
boravke u inozemstvu, od kraja 1960-ih živi i radi u Zagrebu, te je dio njezina spisateljskog
rada posvećen zagrebačkim temama, dok se u cjelini za njezin opus može kazati da je vezan
uz problematiku suvremene hrvatske stvarnosti, bilo da je riječ o razini egzistencije pojedinca,
bilo da se radi o kontekstualizaciji Hrvatske unutar iskustva drugih tranzicijskih zemalja.

Hologrami straha (1987.), njezin prvi roman, otvara ciklus autobiografske i biografske
pripovjedne proze, koji čine romani Mramorna koža, Božanska glad, Kao da me nema (po
kojem je snimljen istoimeni film)[1], Frida ili o boli.

Autobiografski sadržaji, koji obilježavaju pripovjedni opus S. Drakulić, uključujući i njezine

novinske članke, eseje i priče, određeni su prelaženjem iz dokumentarnoga u fikcionalno, iz
osobnoga i intimnoga, u opće i javno. U svim romanima Slavenke Drakulić središnja je tema
žensko tijelo – tijelo koje je izloženo pogledu izvana, vanjskom oku, izloženo opasnosti,
nekoj vrsti krajnjih, radikalnih stanja. Umjesto bolesti, govori o silovanju, ljubavnoj strasti,
kanibalizmu.
U posljednjem objavljenom romanu, Frida ili o boli tema je umjetnička transformacija
iskustva bolesti na primjeru života slikarice Fride Kahlo. U njezinim romanima spajaju se sve
temeljne odrednice ženskog teksta: ženski glas iz ženske vizure pripovijeda o specifično
ženskom iskustvu.

Publicističku karijeru Slavenka Drakulić započela je knjigom feminističkih eseja Smrtni

grijesi feminizma (1984.), kultne knjige hrvatskog feminizma. U smislu javnoga angažmana,
Slavenka Drakulić ima izrazito osviještenu poziciju da je svako (osobno) djelovanje ujedno i
političko. Stoga je njezinom književnom opusu supripadna i feministička publicistička
djelatnost. U cjelini njezina publicističkog rada, riječ je o analitičko-publicističkom stilu
izrazito obilježenom polemičkim kontekstom, koji se bavi ključnim temama hrvatske
stvarnosti, posebno nakon pada komunizma.

How We Survived Communism and Even Laughed, Balkan Express i Cafe Europa, postali su
u hrvatskom izdanju dijelovi trilogije Kako smo preživjeli komunizam, Kako smo preživjeli rat
i Kako smo preživjeli postkomunizam.

I najmanji detalji iz naših dnevnih života ulaze u priču Slavenke Drakulić, ili postaju
povodom za razmišljanje o onome kako živimo i što nam se zapravo u životu zbiva. U smislu
formalnih osobina, u tim se tekstovima gubi granica između eseja i priča, jer se u njima
istovremeno i pripovijeda i opisuje i reflektira. Izuzetan smisao za detalje, za prepoznavanje
neke na prvi pogled beznačajne pojedinosti koja će postati središnjom slikom priče, osnovno
je obilježje pripovjednoga stila Slavenke Drakulić u kratkoj formi, kojom je osvojila najširu
svjetsku publiku.

Prevagu općeg nad pojedinačnim Slavenka Drakulić ponajprije razotkriva u pričama o

komunističkom razdoblju, na čije oblike svakodnevnog života danas uglavnom gledamo s
ironijom. Poseban uspjeh doživjela je njezina knjiga Oni ne bi ni mrava zgazili, koja govori o
ratu i posljedicama rata na sudbine pojedinca, o zločinima i odnosu zločinca i žrtve. Knjiga
Tijelo njezina tijela govori o doniranju organa radi spašavanja života drugih.[2]

Udata je za švedskog novinara Richarda Swartza.

Popis djela
 "Smrtni grijesi feminizma" (eseji), Znanje, Zagreb, 1984.
 "Hologrami straha" (roman), Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1987., ISBN 86-399-
0077-9
 "Mramorna koža" (roman), Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1989., ISBN 86-399-
02338-0
 "How we survived communism and even laughed" (eseji), Hutchinson, London 1992.
 "The Balkan Express"(eseji) W.W. Norton, New York 1993.
 "Božanska glad" (roman), Durieux, Zagreb 1995.
 "Cafe Europa" (eseji), Abacus, London 1996.
 "Kako smo preživjeli" (eseji), Feral Tribune, Split 1997.
 "Kao da me nema" (roman), Feral Tribune, Split 1999.
 "Oni ne bi ni mrava zgazili" (eseji), Kultura & Rasvjeta, Split, 2003., ISBN 953-7075-
17-6
 "Sabrani romani", Profil, Zagreb, 2003.
 "Sabrani eseji", Profil, Zagreb, 2005.
 "Tijelo njenog tijela", Jutarnji list, Zagreb, 2006.
 "Frida ili o boli" (roman), Profil,, Zagreb 2007.
 "Two underdogs and a cat" (eseji), Seagull Books . London, NY, Calcutta 2009.
 "Basne o komunizmu" (eseji), Profil, Zagreb, 2009.
 "Optužena" (roman), V.B.Z., Zagreb, 2012.
 "Dora i Minotaur: Moj život s Picassom" (roman), Fraktura, Zaprešić, 2015.
 "Mileva Einstein, teorija tuge" (roman), Fraktura, Zaprešić, 2016.