HRVATSKO PJESNITVO (MATO, CESARI,PUPAI,MIHALI)

DOBRIA CESARI, PJESME

Dobria Cesari smatra se jednim on najznaajnijih hrvatskih pjesnika izmeu dvaju svjetskih ratova i
nesumnjivo je jedan od najpopularnijih hrvatskih pjesnika. Svoju prvu pjesniku zbirku "Lirika" objavljuje
1931. godine, a veinu svojih pjesama objavio je za vrijeme ivota u 15 samostalnih zbirki. Cesari
nasljeuje romantiarsku i impresionistiko-simboliku poetiku, nerijetko u svojim pjesmama prikazuje
seoski i gradski krajolik, takoer pie i alegorijske pjesme kao to su "Oblak", "Pjesnik" i "Krik", a u
ranome razdoblju pie vie socijalnih pjesama poput "Vagonai" i "Balada iz predgraa".

Obiljeja impresionistiko-simbolistike poetike su simboli, glazbenost stiha i ritam, klasine strofe i

vezani stih. Tipini su Cesarievi postupci razliita ponavljanja glasova, rijei,strofa i stihova (npr. koristi
se refrenom ili pjesma zapoinje i zavrava istim stihova, to jest, primjenjuje se uokvirena, ciklina
kompozicija). Cesari inzistira na kontrastu izmeu prolaznoga i vjenoga, realnoga i idealnoga, obinoga
i neobinoga, lijepoga i runoga te problematizira sloene teme na jednostavan nain. Zbog
jednostavnog izraza, lirske spontanosti, saetosti, jasnoe i zvunosti njegove pjesme smatraju se
najpotpunijim izrazom "iste lirike". Svoje doivljaje kroz pjesme uzdie na razinu opeljudskih simbola -
izvor poezije pritajena je bol, osjeaj prolaznosti ljepote i ivotna patnja. Za Cesarieve pjesme specifino
je da se u njima stalno i opetovano traga za dubljim znaenjem rijei, stihova i reenica koje nam je
autor prenio. Iz tog razloga, analize njegovih lirskih pjesama uvijek su puno dublje od samih rijei.

Pjesma "Oblak", autora Dobrie Cesaria, misaona(refleksivna) je lirska pjesma. Nalazi se u zbirci
pjesama "Voka poslije kie" koja je objavljena 1980. godine. U kompoziciji pjesme moemo prepoznati
katrene kao vrste strofa, dok su stihovi razliite duljine. Stih u pjesmi je vezan, a rima je isprekidana ili
ukrtena (abcb). Temeljni motiv ili tema ove pjesme jest ivotni put oblaka koji simbolizira
pjesnike odnosno intelektualce. Cesari u ovoj pjesmi koristi nekoliko stilskih figura, a to su
ponajprije kontrast koji moemo uoiti u stihovima "vjetar visine - zemne stvari", "svi - on",
"njihati - raznijeti", "ljudi - oblak". U pjesmi se moe razaznati osnovni simbol, a to jest oblak
koji predstavlja pjesnike i intelektualce koje smatra iznad ostalih, koji ne tee materijalnom,
vodi ih tenja prema ljepoti, a ne interesi, odnosno materijalne stvari. U stihovima "Vjetar visine
ga je njiho, / Vjetar visine raznio ga" moemo uoiti anaforu, dok metaforu moemo uoiti u
stihu "krvariti ljepotu". Kroz metaforu moemo dokuiti poantu pjesme, isti je uzrok propasti
ivota i propasti oblaka - "vjetar visine" koji predstavlja motivaciju za dostizanje ideala, Cesari
smatra da ljudi propadaju zbog tenje za ostvarenjem ideala.
Pjesma "Povratak", autora Dobrie Cesaria, misaona je i ljubavna lirska pjesma. Nalazi se u
zbirci pjesama "Voka poslije kie" koja je objavljena 1980. godine. U kompoziciji pjesme
prepoznajemo oktave kao vrste strofa, dok se u stihovima izmjenjuju jedanaesterci i estesterci.
Kod kompozicije ove pjesme znaajno je da pjesma zapoinje i zavrava istim stihovima to
rezultira uokvirenst i ciklinost i naglaava prolaznost. Stih je vezan, a rima je isprekidana,
odnosno ukrtena (abcb). Temeljni motiv ili temu ove pjesme moemo podjeliti na dva dijela, a
to su prolaznost i kruenje vremena i ljubav. Od stilskih figura moemo uoiti aliteraciju
"niko,niko nita ne zna", personifikaciju "sastaju se opet/ Moda iste kapi", takoer ponavljaju
se nabrajanje, odnosno polisideton i anafora. Prva i zadnja strofa u pjesmi su iste, ali nose
razliito znaenje. Poetna obiljeava openitu tematiku odnosno poetak ivota, a zadnja
ciklinost i kraj ivota.

Pjesma "Balada iz predgraa", autora Dobrie Cesaria, misaona je i socijalna lirska pjesma.
Nalazi se u zbirci pjesama "Voka poslije kie" koja je objavljena 1980. godine. Kompozicijski se
sastoji od dvije katrene, dvije kvintine pa opet dvije katrene,dok su stihovi u pjesmi razliite
duljine. Stih je vezan, a rima je povremena. Temeljni motivi ove pjesme su siromatvo i smrt. Od
stilskih figura moemo prepoznati simbol svjetlosti lampe koji oznauje ivot. U stihovima " I
nema ga sutra, ni prekosutra ne ... I nema ga mjesec, i nema ga dva, / I zima je ve" moemo
uoiti gradaciju. Kroz cijelu pjesmu vue se ideja prolaznosti vremena, kao i u pjesmi "Povratak".
Ciklinost ivota Cesari u pjesmi uspjeva dobiti polisindetonom i uokvirenom kompozicijom
(ponavljanje prvog stiha). Osnovna poanta pjesme jest smrt siromane osobe koju nitko ni ne
primjeuje, ivot se nastavlja dalje kao da se nita nije dogodilo.

SLAVKO MIHALI, PJESME

Slavko Mihali poznati je romanopisac, novelist, feljtonist, putopisac i dramatiar. Stvara u
drugom razdoblju moderne hrvatske knjievnosti. Dao je veliki znaaj hrvatskoj suvremenoj
knjievnosti svojim djelima, a najvie pjesmama.

U Mihalievim pjesmama ovjek je prikazan kao usamljen i ugroen, prestavljen ivotom,

okruen opanou, tjeskobom, strahom i suoen s neizbjenim porazom tako da njegova
poezija nerijetko djeluje kao poezija frustriranosti. Jezik u Mihalievim pjesmama kolokvijalan i
svakodnevan, a govorni ritam naglaen je i slobodnim stihom. Naglaena kontemplativnost
nerijetko potiskuje emotivnost. Unato naglaenom peismizmu u Mihalievim pjesmama one
esto sadravaju i oprimistinu crtu.
 Pjesma "Majstore, ugasi svijeu", autora Slavka Mihalia misaona je lirska pjesma. Nalazi se u
zbirci pjesama "Klopka za uspomene" koja je objavljena 1977. godine. Kompozicijsku strukturu
pjesme ine tri terceta i jedna katrena. Stihovi u pjesmi razliite su duljine,a rime nema.
Temeljni motiv odnosno tema ove pjesme jest poloaj pjesnika u suvremenom drutvu. Mihali
u pjesmi "Majstore,ugasi svijeu" koristi stilske figure metonimiju "opet uzima pero" i
metaforu "ugasiti svijeu", a simbol pisca u pjesmi predstavlja pjesnike. Kroz pjesmu alje
politiku poruku; Pjesnik nita ne smije preutjeti, ali u "ozbiljnim vremenima" bi trebao. Simbol
klauna u pjesmi aluzija je na politiare,koji Mihali smatra prijetvornima. Upotrebljava imperativ
kako bi uputio pjesnika na ono to treba napravit i i ono to ne treba. Piscima kroz pjesmu
savjetuje da pie o mladosti i zvijezdama, ali ne o politici. Mihali ironizira pjesnitvo i tako
dolazimo do poante pjesme u kojoj on smatra da bi pjesnicima bilo pametnije pisati o
neutralnim temama, no njihova je zadaa pisati o onome to zamjeuju u svijetu,ak i ako su u
opasnosti jer piu o drutvenim problemima.

Pjesma "Pribliavanje oluje", autora Slavka Mihalia ljubavna je i misaona lirska pjesma. Stih u
pjesmi je slobodan, strofe i stihovi razliite su duljine, a rime nema. Temeljni motiv odnosno
tema ove pjesme jest dvoje mladih u polju dok poinje oluja. Od stilskih figura moemo
prepoznati epitet "uti oblaci" i prenoenje,odnosno prebacivanje jedne rijei iz smislene cjeline
u novi stih, te naglaavanje rijei "darovala", "iz klasja", "sveto". Mogue preneseno znaenje
ove pjesme jest da lirski subjekt u pjesmi simbolizira intelektualce, koji su posebno istaknuti u
nadolazeoj oluji politikih nemari, a Vera simbolizira istinu i pravdu koji onu pokuavaju zatiti
pod svaku cijenu, ak i ako pri tome nastradaju.

Pjesma "Prolazim Zrinjevcem, dotie me more", autora Slavka Mihalia, domoljubna je i

misaona lirska pjesma. Stih je slobodan, strofe i stihovi razliite su duljine, a rime nema.
Temeljni motiv odnosno tema ove pjesme jest spoj zagrebakih i primorskih motiva. Od stilskih
figura Mihali upotrebljava epitete "opustjeli plonici", "nesputana misao", "zagubljena
stoljea", "sveta tiina" i metafore "svjetionici duha" koji predstavljaju ideje kojima ljudi trebaju
teiti, "vjena hrvatska alost" odnosno razjedinjenost hrvatskih zemalja. Grane/korijen aluzije
su na obiteljsko stablo, a brod simbolizira Hrvate. Cijela Hrvatska je jedan brod, jedna zajednica
koja se nee prestati boriti za to zajednitvo.

JOSIP PUPAI, PJESME

Josip Pupai bio je hrvatski knjievnik, knjievni kritiar i povjesniar knjievnosti, u drugoj fazi
ukljuuje se u krugovaku generaciju. Spada meu najcjenjenije suvremene hrvatske pjesnike, a
osobito je zapamen po antologijskim pjesmama "More" (po mnogima jednoj od najljepih
pjesama u povijesti hrvatske knjievnosti, te "Tri moja brata", pjesmi zaudne ljepote u kojoj se
iznimnom izraajnou suoava sa traginom smrti trojice brae.

Najznaajnija su obiljeja Pupaieva pjesnitva u zbirci "Kie pjevaju na jablanima". Gotovo

mitska fascinacija regionalnim pejzanim motivima, uporaba puke i usmene pjesnike tradicije
i harmonina isprepletenost lirskog subjekta s okolinom. Ve u zbirci "Mladii", a zatim u zbirci
"Cvijet izvan sebe" poinju se javljati tamne slutnje koje razaraju idilu. U poslijednjoj zbirci "Moj
kri svejedno gori" pjesme su egzistencijalistike tematike,to je misaona lirika puna
pesimizma,nesigurnosti,sumnje,nemira,egzistencijalne tjeskobe i slutnje smrti. Neki su od
tipinih Pupaievih postupaka eliptinost, znaenjska neprozirnost,sugestivnost i ponavljanja
koja nerijetko stvaraju inkantacijski uinak.

"More", autora Josipa Pupaia, misaona je i pejsana lirska pjesma. Pjesmu ini 15
jedanaesteraca,premda izostaje rima, ujednaen broj slogova u stihovima doprinosi ritmu
pjesme, kao i ponavljanje pojedinih rijei unutar stihova, ali i anafore u kombinaciji s
polisindetonom ("i" na poetku stiha) . Pjesma ne sadri pravopisne znakove, odnosno
interpunkcije, napisana je iskljuivo malim poetnim slovima, a pojedini su djelovi teksta grafiki
posebno istaknuti; "i dobrojutro kaem more zlato", tako da je s tim grafostilemom zapravo
naznaen upravni govor unutar pjesme. Tri su znaenja mora u Pupaievoj pjesmi ; zbiljsko
more,"more zlato" odnosno voljena ena i more kao simbol ivota (zadnji stih). Pupai u pjesmi
stvara dojam proetosti lirskoga subjekta s prirodom, emu doprinosi i izostatak interpunkcija.

"Tri moja brata", autora Josipa Pupaia, misaona je lirska pjesma. Pjesmu ini 26 stihova
nejednake duljine. Stihovi nisu povezani rimom, ali je osobit ritam ostvaren razlamanjem
sintaktikih cjelina s pomou opkoraenja i prebacivanja te ponavljanjem sredinjeg motiva.
Lirski subjekt na poetku pjesme govori o neodreenoj prolosti u kojoj je s trojicom svoje brae
inio svojevrstan kolektivni subjekt ( "kad sam bio/ etvorica nas"). Koristei se motivima iz
prirode, lirski subjekt istie povezanost s braom, zahvaljujui njima raspolagao je gotovo
mitskom snagom ("Imao sam glas kao vjetar,/ruke kao hidrine,/srce/kao viganj./Jezera su me
slikala"). Dokaz da je doista rije o prolome i neopovratnom stanju dodatno podcrtavaju
zavrni stihovi ("To su bila tri moja brata:/ moj brat,moj brat i moj brat."), koja su svojevrsno
ponavljanje glasova i poetniga stiga, ali uz preusdnu razliku. Izraz "tri moja brata" prvi se i
poslijednji put u pjesmi razbija na tri dijela, pri emu je paradoksalno upravo izostankom
imenovanja naglaena intimnost.

Pjesma "Moj kri svejedno gori", autora Josipa Pupaia, misaona je i egzistencijalna lirska
pjesma. Pjesma je nastala u treem, odnosno zrelom razdoblju hrvatske moderne knjievnosti.
Pjesma je stihina, nema strofe, pisana je slobodnim stihom, a stihovi su razliite duljine.
Temeljni motiv odnosno ideja djela jest patnja lirskog subjekta i svijeta. Razlikujemo tri vrste
motiva u pjesmi; biblijski(kri,Bog,majka Margarita), pejsani (snijeg,grad,svijet,zrak..), te
intertektualni (raskre, majka Margerita). Od stilskih figura upotrebljena je metafora "raskre"
kao odluka i "zvijezda" kao konani cilj ovjeka, zatim anafora u stihovima "Dovikujem ti. - On
gori//Dovikujem ti. - Ti strepi. " i "Moj kri svejedno gori// Moj kri a tvoje ime.". Takoer ritam
u pjesmi stvara polisindeton u stihovima " I grcam, i grcam, i gledam prema beskraju", "bez
pozdrava, bez rijei, bez boga". Simbol gorueg kria predstavlja egzistencijanu patnju, a sam
kri predstavlja spoj neba i zemlja. Okomit dio kao nebesko i vodoravni dio kao zemaljsko.
Osnovna pouka ove pjesme jest da se od patnje nikako ne moe pobjei, ak i ako nismo sami
krivi za to to patimo.