EUROPSKI REALIZAM

- lat. realis stvaran (stvarno, istinito)

- traje od 1830. do 1870.
- Vodeu ulogu imaju francuska, ruska i engleska knjievnost
- Tei detaljnom opisivanju stvarnosti te je zato u jakoj opreci prema knjievnosti romantizma
- DRUTVENO SOCIJALNE PRILIKE doba je razvoja industrije, stjecanja kapitala, jaaju socijalne razlike meu
drutvenim slojevima
- U knjievnosti je osobit interes za kritiziranjem postojeeg stanja te je za razdoblje realizma karakteristian
KRITIKI REALIZAM
- Duh razdoblja vidljiv je u POZITIVIZMU. To je materijalistika filozofija koja se temelji na prouavanju stvarnosti.
Osniva je Auguste Comte koji istie da je bitno samo poznavanje injenica te da izvjesnost ovjekove spoznaje
valja stvarati po uzoru na eksperimentalne znanosti, a da trebamo odustati od filozofskih problema. Pozitivizam
utjee na knjievnost realizma i naturalizma koji takoer polaze od promatranja i prouavanja drutva
- Realizam polazi od Aristotelova shvaanja umjetnosti kao oponaanja prirode
- Prvi teoretiar je CHAMPFLEURY koji je svoje poimanje realizma iznio u nizu lanaka tiskanih u zbirci Realizam
smatra da predmet prikazivanja romana mora biti dananji ovjek u modernoj civilizaciji
- Realistika metoda ukljuuje: PREDMET PRIKAZIVANJA JE STVARNOST, TJ. DRUTVO, ANALITIKU METODU,
NAELO ISTINITOSTI, NAELO TIPINOSTI, OBJEKTIVNOST, KNJIEVNOST ELI DATI ISTINITU I VJERODOSTOJNU
SLIKU DRUTVA
- Teme su iz svakodnevnog ivota
- Likovi su prikazani kao tipovi. Tipovi su nositelji zajednikih osobina jedne skupine ljudi
- Najea je socijalno-psiholoka karakterizacija. Likovi nikad nisu iskljuivo pozitivni ili negativni, nego su
prikazani u svim svojim psiholokim nijansama, s manama i vrlinama
- Motivacija likova proizlaz iz njihova karaktera te sklopa socijalnih okolnosti
- Realistiki su likovi razvijeni, to znai da tijekom radnje doivljavaju psiholoke i karakterne promjene. Oni su iz
svih drutvenih slojeva te su uvjetovani sredinom iz koje potjeu
- Opisi interijera nemaju ukrasnu ulogu. Oni otkrivaju socijalnu pozadinu koja odreuje postupke, ponaanje,
psihologiju likova
- Pripovjeda je objektivan, iskazan glasom u treem licu i nenazoan u radnji
- Zbog svoje objektivnosti, on se distancira od likova te ne komentira zbivanja i nastoji biti neutralan
- Javlja se tzv. jezik sredine on je u funkciji karakterizacije lika i odraava njegovo podrijetlo i obrazovanje

Fabula slijedi kronoloki slijed zbivanja. Fabuliranje je podreeno oblikovanju karaktera koji je najvaniji element
realistikog romana
- Roman je najvanija knji. vrsta, a afirmirali su ga realisti. Najvie im odgovara ova knjievna vrsta jer ele
detaljno analizirati drutvo i istinito ga prikazati. Tako je nastala teorija da je roman zrcalo stvarnosti (Stendhal,
Crveno i crno)
- Nastaje tradicionalni pojam romana koji podrazumijeva: vrstu fabulu, kronoloku i preglednu radnju,
psiholoko-socijalnu motivaciju, likove koji itatelja potiu na identifikaciju, stil i jezik pristupaan iroj publici

FJODOR MIHAJLOVI DOSTOJEVSKI

- uz Tolstoja, najvei je predstavnik visokog ruskog realizma
- najznaajniji prethodnik moderne proze 20.st. na koju je utjecao i pripovjednim postupcima i novom
tematikom
- utemeljio je moderni europski roman
- u djelima progovara o mnogim socijalnim, moralnim i religijskim pitanjima
- stvorio novi tip romana psiholoki
- romanom daje vjernu sliku bijede velegrada i psiholoku razradu unutarnjih sukoba u glavnom liku
- njegovi su likovi pobunjenici koji ele promijeniti svijet
- iako je stvaralatvo zapoeo pod utjecajem Gogolja, poslije povratka iz Sibira zaokupljen je moralnim aspektima
ljudske egzistencije te izlaz trai u vjeri
- djela: Bijedni ljudi, Ponieni i uvrijeeni, Idiot, Braa Karamazovi, Zapisi iz mrtvog doma

ZLOIN I KAZNA
- psiholoki roman nove pripovjedne tehnike unutarnji monolog (za oslikavanje dubina ljudske due i
ovjekove podsvijesti)
- moderni roman monoloko-asocijativni (U romanu postoji fabula, ali dominiraju unutarnji monolozi)
- roman ideja - zbog ideje koju obrauje u romanu zloin, kazna, grijeh, pravda, pravo
- kriminalistiki roman iako imamo i zloin, zloinca, istragu, rjeenje i priznanje, osnovna je razlika od krimi
romana u tome to zloinca znamo ve u poetku
- drutveni roman daje sliku ljudskog drutva sredine 19. st.
- roman objavljen u Ruskom vjesniku
- fabula je zanimljiva, ali nije sama sebi svrhom. Njena je svrha prikazivanje psihologije lika u kritinim
situacijama
- kompoziciju ini 6 dijelova i epilog
- likovi su socijalno i psiholoki okarakterizirani, ali je u prvom planu psiholoka karakterizacija
- mjesto i vrijeme radnje: Sankt Peterburg, 60-e godine 19.st.

RODION ROMANOVI RASKOLJNIKOV glavni lik, bivi student prava koje se potpuno osamio poto je, iscrpljen
siromatvom i neprestanom oskudicom, odustao od studiranja. Razoaran je drutvom u kojemu sposobni, ali
siromani ljudi, poput njega, ne mogu uspjeti. Sklon je filozofskom promiljanju o svijetu. Osmislio je teoriju, po
kojoj se ljudi dijele na obine i neobine. Obini su ljudi obini puk koji potuje zakone i ti ljudi ive po pravilima
koja im drugi nameu. Izuzetni pojedinci,neobini ljudi, poput Napoleona, mogu raditi to ele, ukoliko je to za
dobrobit ovjeanstva. Oni su pokretaka snaga drutva. Odluivi svoju teoriju primijeniti i u praksi, Raskoljnikov
je poeo planirati ubojstvo bogate stare lihvarice Aljone Ivanovne, koju je smatrao posve nevanom i
nemoralnom osobom, a ijim bi novcima mogao pomoi mnogima, pa i sebi.
- Prije ubojstva pokuava sam sebi dokazati da je neobian ovjek i da je sposoban poiniti ubojstvo. Primanje
majina pisma potresa ga i ubrzava njegovu odluku da ubije Aljonu. U pismu mu majka pie o sestri Dunji koja se
udaje za bogatog skorojevia Luina da bi se spasila sramne slube kod razvratnika Svidrigajlova. Pie da su u looj
financijskoj situaciji jer je Dunja izgubila posao te se ispriava to mu ne mogu financijski pomoi jer su i one na
rubu bankrota
- Proturjenosti Raskoljnikovljeve osobnosti moemo povezati s etimologijom njegova prezimena, u ijemu je
korijenu glagol raskoliti
- Raskoljnikov smatra da savreni zloin postoji, tj. materijalno se zloin moe prikriti, ali glavni razlog
razotkrivanja zloinca lei u njemu samom. Javljaju se fiziki dokazi o poinjenom zloinu, groznica, halucinacije,
vruica. Upravo se to dogaa i njemu. Misao na poinjeni zloin, posebice neplanirano ubojstvo Aljonine sestre
Lizavete, neprestano ga mui i proganja. Psihiki rastrojen, eli prikriti tragove zloina, ali istovremeno udnim
postupcima svraa pozornost na sebe i potie sumnju istraitelja Petrovia, to odraava njegovu podsvjesnu
potrebu za priznanjem.
- Svoju stranu tajnu povjerava prostitutki Sonji, ali ona ne shvaa njegovo filozofsko objanjenje zloina. Ona se
prostituirala kako bi spasila obitelj od gladi, meutim, i dalje je skromna, pobona i puna ljubavi prema blinjima.
Ona je primjer ruske due jer radi sve za dobrobit drugih i utjee na boljitak unutar samih likova
- Zahvaljujui njezinoj vjeri u njega, Raskoljnikov nakon dugih unutarnjih borbi i previranja, doivljava unutarnju
promjenu. Ta je promjena dola nakon to je u ivot primio ljubav prema drugoj osobi (Sonji) te nakon to je
primio u sebe vjeru u Boga.
- Raskoljinikov je oksimoronski lik u jednom je liku i zloinac i dareljivac, i zao i dobar ovjek, i prijestupnik i
mislilac.
- SONJA MARMELADOVA lik je prostitutke koja je izvrila zloin nad vlastitim tijelom kako bi pomogla obitelji,
usprkos svom drutvenom poloaju, ona je najmoralniji lik u romanu. Istinski je dobra, portvovna i humana.
Smatra da svatko ima pravo na ivot i da nitko nema pravo ubiti. Istinski je religiozna; utjee pozitivno na
Raskoljnikova.
- Za razliku od francuskog realizma, koji kritizira stvarnost, ruski realizam vjeruje u didaktinu ulogu knjievnosti
(da pouava). Miljenja da se ovjek moe promijeniti na bolje ukoliko to sam eli i uz veliku pomo religije (pria
o Lazarovu uskrsnuu).
- ZAVRETAK unutarnja Raskoljnikovljeva promjena nagovijetena je na kraju djela, a vidljiva je u njegovu
prihvaanju vjere i ljubavi. Vjera i ljubav temeljne su vrijednosti koje e u njegov i Sonjin ivot unijeti smisao

- Grinja savjesti koja se javlja u njemu dokazuje tezu ruskoga realizma da je jedini nadovjek Bog, a ne
Raskoljnikov ili Napoleon. Raskoljnikov je dokaz da ubiti nekoga znai duhovno ubiti samoga sebe (kranska
misao). Isto tako, ne postoji zloin koji za sobom ne donosi kaznu.
- Razlozi ubojstva:
a) socijalni siromani student sa samoga dna drutva ne eli se okoristiti zloinoom, nego pomoi drugima koji
su u istoj situaciji
b) psiholoki obini i neobini ljudi, Raskoljnikov neobian ovjek (oni kre zakon i imaju pravo na neposluh jer
e vanost i vrijednost njihova ina utjecati na boljitak budunosti)
c) moralni Raskoljnikov smatra da ima pravo na zloin i da se to ne kosi s njegovom religioznou. Posljedica je
toga zloina njegova psihika rastrojenost, a osim fizike kazne u Sibiru, vea mu je kazna njegova savjest.
- REALISTIKI ELEMENTI tema elja za drutvenom afirmacijom, kriminalistika pria, fabula je preteito
kronoloka, pripovijeda se o 9 dana u ivotu glavnoga lika, pripovjeda je u 3. licu, izraena kritika drutva, utjecaj
znanstvenosti, detaljno opisivanje interijera i eksterijera, govor sredine. Likovi su tipovi siromani student eljan
uspjeha (Raskoljnikov), inovnici srednjeg sloja (Porfirij Petrovi), osiromaeni inovnici (Marmeladov), ljudi s dna
drutvene ljestvice (Sonja prostitutka), sitni trgovci, preprodavai (Lizaveta), tip plemenite ene koja utjelovljuje
rusku duu (Sonja, Dunja Raskoljnikovljeva sestra koja je spremna udati se za ovjeka kojeg ne voli kako bi
pomogla financijskom boljitku svoje obitelji)
- MODERNISTIKI ELEMENTI tema otuenja i potrage za identitetom, u radnju ubaene digresije, asocijacije i
retrospekcije, pripovjeda pripovijeda uglavnom iz perspektive glavnoga lika pa postaje nepouzdan, iako ostaje u
3. licu, filozofinost romana (esejistiki elementi) unutarnji monolog, novi stilski postupci simbolizam,
navoenje snova, fantastike, groteska. Likovi zastupaju razliite svjetonazore i filozofske teorije (vanost dijaloga)
- PSIHOLOKI REALIZAM raunajui da puko vanjsko realistino opisivanje ne moe posve prodrijeti u osjeaje i
misli likova, on je vie opisivao unutranjim monolozima. U tom opisivanju misli lei zaetak romana struje svijesti.
- AUTOBIOGRAFSKI ELEMENTI U ROMANU Dostojevski osuen na smrt, ali pomilovan i prognan u Sibir na 9
godina. Sudjelovao u pobuni Petraevskog (borio se za drutvenu jednakost, protiv starog feudalnog poretka)
- POLIFONIJA glavno strukturno naelo romana svaki lik ima funkciju svijesti lika (Razumihin razum, Sonja
utjee na njegov moral, Porfirij Petrovi navodi ga na potrebu za priznavanjem zloina...)
- Roman istie da iskupljenje postoji i za najveeg grjenika, a osnovni preduvjet za to jest priznanje vlastitoga
grijeha drugima i samome sebi.
- NAELO TIPINOSTI :
a) siromani student eljan drutvene afirmacije
b) inovnici srednjeg sloja (Zamjotov, Porfirij Petrovi)
c) osiromaeni inovnici (Marmeladov)
d) ljudi s dna drutvene ljestvice (radnici, alkoholiari, prostitutke)
e) sitni trgovci i preprodavai (Lizaveta)
f) lihvari (Aljona Ivanovna)
g) plemenita ena, tzv. ruska dua (Dunja, Sonja)
- likovi ideje likovi koji zastupaju razliite svjetonazore i filozofske teorije (vanost dijaloga!) te je vidljiva
filozofsko-etika karakterizacija likova
HRVATSKI REALIZAM
- Trajanje od 1880./81. do 1892./95. (1880. u knjievnost ulazi nova generacija pisaca; 1881. umire enoa; 1892.
izlazi Matoeva pripovijetka Mo savjesti; 1895. mladi sveuilitarci iskazuju otpor prema maarizaciji tako to
prilikom dolaska cara Franje Josipa u Zagreb spaljuju maarsku zastavu na Trgu bana Jelaia
- Propada plemstvo, Hrvatske je pod vlau K. Hedervaryja, javlja se agrarna kriza te selo propada. Mnogi seljaci
odlaze u grad u potrazi za poslom, gdje ih je doekalo jo vee siromatvo
- Specifinost je hrvatskog realizma supostojanje razliitih stilskih obiljeja romantizma, relizma, naturalizma, a
u posljednjem desetljeu javlja se i modernizam
- Drutvene su se promjene odrazile i u knjievnim djelima. Zalaui se za knjievnost koja e kritiki progovoriti o
hrvatskoj stvarnosti, pisci piu romane i pripovijetke sa socijalnom tematikom
- Teme kolovanje nadarene djece sa sela u gradu i njihova tragina sudbina, odnos selo-grad, slom
tradicionalnih moralnih vrijednosti uzrokovanih pojavom novih drutvenih odnosa, propadanje plemstva,
nacionalno pitanje (odnos meu politikim strankama u Hrvatskoj, tj. odnos domae stanovnitvo-stranci)
- Razvojne etape hrvatskog realizma: nastavljanje enoine romantino-realistike poetike; poetski realizam; djela
s naglaenom psiholokom motivacijom
- Dvije koncepcije knjievnosti:
a) narodnjaka ili enoinska knjievnost ima prosvjetiteljsku ulogu
b) pravaka ili starevievska analiza i kritika drutvene stvarnosti; ima najvei utjecaj jer eli da se realno
prikae stanje u dravi
- Dominira proza
- asopisi Vienac, Hrvatska vila, Balkan, Obzor, Sloboda
- Knjievna kritika postaje samostalni anr
- Knjievnost je regionalno usmjerena:
1.) Hrvatsko zagorje A. Kovai, K. . Gjalski
2.) Slavonija J. Kozarac
3.) Istra i Hrvatsko primorje E. Kumii, V. Novak

VJENCESLAV NOVAK
- Roen u Senju
- U knjievnosti se javio 1881. hajduko-turskom novelom Maca
- Pisao je crtice, novele, pripovijetke, romane, drame
- U sreditu je njegovih djela lik hrvatskoga ovjeka i njegova sudbina u povijesnom i drutvenom kontekstu
- Tematski se djela dijele:
a) zaviajna tematika
b) tematika malograantine
c) tematika grada (drutveni problemi, moral)
- romani tematika: nastavlja se na tematiku Prijana Lovre; ljubavna i moralna; slom glavnog junaka u sukobu s
okolinom; drutveno i moralno propadanje obitelji; odnos umjetnika i malograanske sredine
- knjievnik koji je najvie od svih realista u djelima prikazao smisao za drutvenu analizu i socijalnu kritku
- jedan od prvih koji uvodi temu malograantine, pokazujui njezino djelovanje na drutvo
- smatrajui zadaom umjetnosti ukazati na problem i tako pomoi da drutvo bude bolje, Novak se u svojim
djelima predstavlja kao drutveni analitiar i moralist, ali i kao psiholog
- prozvan je hrvatskim Balzacom zbog objektivnog pristupa grai (kritiki realizam)
- romani Pavao egota, Podgorka, Nikola Bareti, Dva svijeta, Tito Dori, Zapreke
POSLJEDNJI STIPANII
- podnaslov Povijest jedne patricijske obitelji
- socijalni roman, roman sredine, obiteljski roman
- graa povijesna zbivanja poetkom 19.st. u Senju (odjeci ilirizma); suvremeno drutvo
- tema drutveno i moralno propadanje senjske patricijske obitelji
- kompozicija je uokvirena (prstenasta fabula), a isprepliu se ilirska tema te obiteljska
- fabula pripovijedanje zapoinje prikazom Valpurge i Lucije u sadanjosti. Nakon toga pripovijedaju se dogaaji
iz prolosti. U posljednjim poglavljima pripovijedanje je iz sadanjosti
- likovi Ante, Valpurga, Lucija, Juraj
- motivacija je likova socijalno-psiholoka. Svaki je lik predstavnik odreenog drutvenog tipa (NAELO
TIPINOSTI): Ante autoritativni otac, Valpurga pokorna majka, Juraj sin koji ne ispunjava oekivanja obitelji;
tipian je primjer odnaroenog Hrvata, Lucija zanemarena ki, najkompleksniji lik njime Novak ukazuje na
nepravedan odnos prema enama u drutvu

- lik Lucije najprodubljeniji je i najsloeniji lik hrvatske knjievnosti 19.st. Ona je simbol rtve, simbol djevojke
prema kojoj se drutvo ponaa nepravedno, ali i simbol pobune protiv takvog drutva. Ona je tragian lik jer je
ensko bie; oboljela je od tuberkuloze; PRVI JE REALISTIKI ENSKI LIK U HRVATSKOJ KNJIEVNOSTI
- pripovjeda objektivan, u 3.licu
- prostor i vrijeme Senj, prva pol.19.st.
- stilske znaajke realistiki roman u kojemu se na temelju analitikog pristupa prikazuju drutveni problemi i
ukazuje na drutvenu nepravdu
- vrsta socijalni roman, roman sredine, obiteljski roman
- u djelu, najboljem romanu hrvatskog realizma, agonija plemstva analizira se iznoenjem intimnih biografija
lanova jedne senjske patricijske obitelji. Svaki lan obitelji prikazuje jedan oblik propadanja svoje klase
- Ante Stipani, glava obitelji, nekad ponosni i autoritativni zastupnik patricijskih principa i despotskog tipa
ponaanja, na kraju je romana umorni, ponieni i moralno propali starac od stalekog ponosa nije ostalo vie
nita
- Juraj kojega je Ante, po svim pravilima patricijskoga odgoja, favorizirao, postaje propalica i izdajica svoje obitelji
i naroda.
- Posljednji svjedoci potpunog materijalnog propadanja nekada bogate i ugledne obitelji ostaju Valpurga i Lucija,
zatoenice povijesti, uspomena i vlastitih iluzija
- Sudbina tih ponienih i obespravljenih ena nosi obiljeje istinske tragedije: bolesna i nemona Lucija polagano
umire oekujui dolazak zarunika Alfreda, a mati koja je njeguje podgrijava njezine nade lanim pismima i
obmanama. Ta pisma imaju pokretaku snagu stvaraju zaplete
- Karakterne osobine likova uvjetovane su odgojem i klasnom pripadnou
- U zavrnom dijelu romana fabula je najdramatinija
- Odnosi u obitelji:
a) Ante - Juraj
b) Valpurga Lucija
c) Patrijarhalna obitelj otac je glava obitelji, enski dio obitelji mu je podreen
d) Lucijina tragika otac je ne doivljava jednako kao brata, nemaju iste uvjete obrazovanja, nemaju ista prava,
sva se imovina troi na Jurja
e) Antin odnos prema Luciji nepravedan, hladan, privren mukom djetetu
f) Lucijin odnos prema Anti emocionalno hladna prema ocu, osjea njegovu nepravdu, uglavnom pasivno
podnosi oevo ponaanje, u jednom mu se trenutku i suprotstavlja. Ona se jedina usuuje suprotstaviti
despotizmu svoga oca, majci pokazuje u kakvom je mraku provela svoj vijek, prezire Jurjevo nepotenje, bori se za
ljubav, za mladost, za svoje pravo na ivot
- U romanu pratimo i prodor ilirskih ideja u Senj te nastojanje Ante Stipania da stekne neke politike poloaje
kako bi njegov sin Juraj nakon zavretka kolovanja lake napredovao
- Razlozi propasti:
a) drutveni gleda se samo na osobnu korist; odnaroenost
b) ekonomski ne rade, nego samo troe naslijeeno, neracionalno troenje
c) etiki prevrtljivost, pokvarenost, sebinost, bez osjeaja za narod i obitelj
d) kulturni odgoj, kolovanje
- osnovni problem Novakove proze problem osobne sree, ali ostaje i na kraju jer nijedan njegov lik ne pronalazi
pravi izlaz i gotovo svi tragino zavravaju
- ANTE STIPANI podredio je ivot pokuajima da u rodnom gradu stekne poloaj kakav je imao i svojoj kui, a
da sinu osigura jo bolji; oenio je lijepu, mladi u krotku Valpurgu koja mu se u svemu podredila; pristajao je uz
ilirizam jer je u tome vidio korist, ali ga je lako izdao kada je dobio bolju ponudu; stremio je visinama bez ikakvih
sposobnosti za njih, prisvajajui si prava koja mu podrijetlom nisu pripadala; sina je odgajao u uvjerenju da je bolji
od drugih, slijepo mu vjerujui i predajui mu u ruke sudbinu obitelji; keri nije ostavio nita; suprugu je
doivljavao kao svoje pravo, a njezinu ljubav kao samorazumljivu; egoistian, samoljubiv, slijep za svijet oko sebe
- JURAJ STIPANI njegov karakter najbolje upoznajemo iz pisama koja pie prijatelju za svoga boravka u Senju.
Distanciran je od majke i sestre i za to krivi nain na koji ga je odgojio otac, ali ne osjea aljenje zbog toga. Majka
ga kao malo dijete nije smjela ni poljubiti pred ocem. Kao sin i brat, Juraj ne prua nita, a trai sve. Sva obiteljska
dobra potroena su na njegovo kolovanje, ali to mu nije dovoljno od majke trai da proda i krov nad glavom
kako bi podmirio svoja dugovanja. Alkohol i kocka njegova su glavna razonoda koja uz lijenost upropatavaju
njegov talent. Nepoten je i neastan, izdaje svoju obitelj, ali i svoj narod otiavi iz Senja, izvukavi od majke
posljednji novac, uzeo je maarsko ime Gyorgy Istvanffy, poput pravog sina svog oca, kojemu nita nije sveto u
zadovoljavanju svojih potreba (motiv odnaroivanja)
- LUCIJA STIPANI ljuta je na svoju bolest, svoju sudbinu, majku. Energina je dok protestira zbog nepravde
koja ju okruuje, ne poduzima nita kako bi rijeila svoj poloaj. rtva je svog doba i svoje obitelji, prvenstveno
oca, brata i njegova prijatelja Alfreda. Otac ju je u djetinjstvu zanemarivao. Bistra je i strastvena, uvia nepravdu
koju joj nanosi otac. Jedino joj je rjeenje bila udaja, ali ni to nije doivjela jer je brat troio njezin miraz. Pala je
kao rtva svoje naivnosti, zaljubljenosti i strastvenosti (Alfred). ivot su joj upropastili mukarci iz najblieg
okruenja. Jedina pozitivna muka osoba jest Martin Tintor, ali njegova je ljubav neostvariva, njegova je rtva
besmislena. Luciju ne zadravaju samo zidovi njezine sobe, prozor koji se ne otvara i vrata kroz koja ne moe izai,
uz krevet je ne pritie samo slabost njezina tijela. Smrt joj dolazi kao oprost i kajanje. Ona prihvaa svoj usud jer
je izgubila sve bitke njezin slobodni duh borio se s duhom svoga doba, ali je izgubio bitku
- VALPURGA STIPANI odgojena u patricijskoj obitelji za buduu vrijednu kuanicu, paljivu suprugu i dobru
majku. Ispunjava obveze iza koje vjeruje da je roena, nikada ne sumnjajui u ispravnost svoga poloaja.
Odvojena je od vanjskog svijeta pa ga ni ne razumije. Razapeta je izmeu ljubavi prema sinu i keri. Ropkinja je
svome muu i ne sudjeluje u donoenju ikakvih odluka. Gleda kerinu snagu, divi joj se, ali je potpuno nemona.
Kad Juraj zahtijeva da proda kuu, ona to i ini naviknula je da njome upravljaju mukarci. Ostavi sama s
Lucijom, ini sve kako bi spasila ki sama skoro gladuje kako bi Luciji priutila vie, a pribjegava i prijevari kako bi
produljila njezin ivot. Umire od bolesti srca kao prosjakinja prosjakinja jer ju je ostavio sin, slomljena srca jer joj
je umrla ki
DRUGA MODERNA (1952.-1969.)
- Naziva se drugom modernom jer joj je s modernizmom (1892.-1914.) zajednika usmjerenost na europsku i
svjetsku knjievnost, tj. pluralizam stilova
- Krajem 40-ih godina 20.st. dolazi do politikih promjena 1948. dolo je do Rezolucije Informbiroa nakon
toga jugoslavenske komunistike vlasti raskidaju vezu sa Staljinovom socijalistikom imperijom. To je vrijeme
ienja partijskih redova od svega sumnjivoga. To je i vrijeme oslobaanja knjievnosti od utilitarizma. Godine
1949. u Zagrebu je odran Drugi kongres knjievnika Jug P. egedin izlae referat O naoj kritici; istie
mogunost drugaijeg govora o umjetnosti od onog to zastupa slubena partijska linija; borba za slobodu
umjetnikog izraza i nesputan razvoj. Godine 1952. u Ljubljani na Treem kongresu Saveza knjievnika Jugoslavije
referat izlae Krlea istie pobjedu liberalnih snaga; autonomija umjetnike sfere; razvoj knjievnosti u skladu s
tradicijom, voljom i logikom; otpor se osjetio i u knjievnom stvaralatvu. Napisana mnoga djela P. egedina, V.
Desnice, R. Marinkovia, J. Katelana
- PRVA POSLIJERATNA KNJIEVNA GENERACIJA KRUGOVAI (1952.-1960.) prijelomna je godina 1952. Na
knjievnu scenu stupa narataj pisaca roenih izmeu 1920. i 1932. Iskoristili su naznake demokratizacije drutva i
doveli do preporoda hrvatske knjievnosti. Okupljali su se oko asopisa Krugovi (pokrenut 1952.) te prozvani
krugovakom generacijom. Vlatko Pavleti knjievni kritiar i urednik Krugova, njegova krilatica glasi: Neka
bude ivost (duh razdoblja). Krugovai afirmiraju duh tolerancije, pravo na razliku, pravo na vlastiti izraz,
umjetniki pluralizam. Knjievnost postaje prostorom traenja, sukobljavanja miljenja, afirmacijom
individualizma. Pisci izraavaju nezadovoljstvo prema politikoj prisili i politikoj narudbi RAZVOJ KNJIEVNE
KRITIKE. Hrvatska knjievnost opet je ukljuena u europska strujanja, prevode se strani pisci, raste interes za
ameriku novu kritiku, utjecaj zapadnjakih pjesnikih smjerova, ponovno jaa interes za knjievnu tradiciju.
Cijenjeni su A.B.imi i T.Ujevi.

Iako su se zalagali za istu ideju, krugovai se razlikuju u:

a) heterogenosti pisma
b) razliitom shvaanju umjetnosti
c) politikom opredjeljenju
d) generacijama

SVE TE RAZLIKE DONOSE DINAMIKU I ZANIMLJIVOST

- predstavnici N.Milievi, S. Novak, S. Mihali, J. Pupai, V. Pavleti, I. Slamnig, A. oljan, V. Gotovac, Z.
Tomii, M.S. Maer
- njima se priklanjaju J. Katelan, V. Parun, M. Dizdar, koji deklariraju pripadnost hrvatskoj knjievnosti

- aktivno djeluju Ujevi, Krklec, Cesari, op, Tadijanovi, Drago Gervais, V. Majer, V. Desnica, R. Marinkovi,
Kaleb, M. Boi
- KARAKTERISTIKE KNJIEVNE PROIZVODNJE 50-IH GODINA:
PJESNITVO glavni dio produkcije, irenje tema, eksperimentiranje na formi pjesme, pj. govor otvoren
svakodnevici, obinim problemima, prodire kolokvijalni jezik (govor ulice, slang), izraavanje govorom kraja iz
kojeg potjeu, izraavanje jezikom filozofije, intelektualna poezija, misaona, filozofska, racionalna. Najznaajniji
predstavnici Slamnig (plan prirode jezika i izriaja) i Mihali (plan sadraja, teme, znaenja). Osjea se utjecaj
zapadnoeuropskog pjesnitva. Teme strah, smrt, osamljenost, tjeskoba, nemo, poraz EUROPSKI
EGZISTENCIJALIZAM. Slamnig pripada pjesnikom ludizmu (igra rijeima i znaenjima). Dolazi i do prodora
nadrealizma. Metarofe i veza s narodnom poezijom Katelan, Dizdar, Pupai
PROZA u prvoj polovici 50-ih godina kratka proza teme: rat, revolucija. Sredina 50-ih godina uspon romana.
Pisci Kaleb, Desnica, egedin, Marinovi, Boi, oljan, Novak. Teme:
a) nisu vie patetine s crno-bijelom tehnikom i heroizmo-ratne. Ratna proza zaokupljena je egzistencijalnim
dramama, borbom za samoodranje, etika odgovornost pojedinca, introspekcije, psihologizacija
b) suvremena, urbana problematika (osamljenost pojedinca, intelektualca; etike dvojbe, sumnje). Nema
razvedene fabule, ve se niu asocijacije, analize i meditacije
c) svijet djetinjstva psihologizacija, autobiografija
d) ruralna tematika
- pojavljuje se novi tip kratke proze (short story) filmski dijalog, autorske uspomene, kolokvijalni jezik na njih
je utjecala amerika izgubljena generacija, npr. Hemingway
- vrhunske novele Marinkovi, Ruke; M. Boi, Novele; Desnica, Tu odmah pored nas
- DRAMA nije toliko razvijena. Krlea je sredinja umjetnika osobnost. Marinkovi, Glorija; M. Matkovi,Na
kraju puta; Heraklo; M. Boi; J. Raos. Komedija M. Budak, Fadil, Hadi
- DRUGA POSLIJERATNA KNJIEVNA GENERACIJA RAZLOGOVCI (1961.-1969.) Krugovi prestaju izlaziti 1958.
Ostali asopisi Knjievnik, Republika, Umjetnost rijei, Forum, Rijeka revija, Zadarska revija, Dubrovnik,
Mogunosti

asopis Razlog u Zagrebu 1961. Razlogovci su pisci roeni izmeu 1934. i 1941. Predstavnici Majdak, Mrkonji,
Stama, Horvati, Zidi, Zuppa, Dragojevi
Razlogovska poetika:
PJESNITVO raznovrsnot smjerova, intelektualizacija pjesnitva, filozofske, idejne koncepcije, pojmovno
pjesnitvo knjievnost i filozofija. Pjesnitvo je nekomunikativno, zatvoreno, filozofsko. Podreeni su ritam,
metaforika, figure, zgusnuti jezik. teme su problematizacija egzistencijalnih i etikih situacija, beznae, praznina,
rasap stvarnosti. argonska poezija s urbanom tematikom te idejno pjesnitvo
PROZA raznovrsnost tema i stilskih oznaka. Psihologizacija suvremenom itatelja. Likovi su intelektualci,
gubitnici, usamljeni, odbaeni. Fabula nije bitna. Psiholoka analiza i meditacija. Proza u trapericama (oljan,
Majdak, Slamnig). Predstavnici proze Majdak, Miri, Marinkovi, Raos, Novak, oljan, Krlea, Pei, Vuleti, Luki
DRAMA kritika kulta linosti, propitivanje problema vlasti. Odnos pojedinca i dogme tvrdnja bez dokaza.
Utjecaj Krlee. Radovan Ivi neverbalni teatar (djeluje u Parizu u krugu nadrealista), Vesna Parun poetski
teatar, I. Ivanac teatar apsurda, A. oljan

RANKO MARINKOVI
- Roen na Visu
- Tijekom Drugog svjetskog rata bio je u logoru u Italiji
- Nakon rata radio je u Ministarstvu prosvjete, Nakladnom zavodu Hrvatske i kao ravnatelj HNK
- Od 1951. do umirovljenja bio je profesor na Akademiji za kazalinu umjetnost
- U knjievni ivot ukljuio se pred Drugi svjetski rat novelama i dramom Albatros
- Nakon rata poelo je njegovo glavno stvaralako razdoblje, u kojem je pisao pripovijetke, novele, drame, eseje,
romane i kritike
- S njim se uspostavlja tijek moderne hrvatske proze, od Matoa i Nehajeva, preko Kamova i Krlee, do egedina i
Desnice
- Njegove drame predstavljaju odmak od realistike tradicije graanske drame i u njima parodira naslijeene
anrove (vodvilj, groteska)
- Djela zbirke novela: Proze, Ruke, Ponienje Sokrata

romani: Kiklop, Never more

drame: Albatros, Glorija
kritike i eseji: Geste i grimase, Nevesele oi klauna

KIKLOP
- Radnja se odvija u predratnom Zagrebu (2.svj.rat)
- Roman lika; egzistencijalistiki roman
- Tri su tematska plana:
Egzistencijalistiki (mitsko-simboliki) rat kao suvremeni Kiklop koji prodire ovjeka, ljudski strah,
dehumanizacija
Drutveni (realistiki) Zagreb pred 2.svj.rat; boemski svijet zadimljenih krmi i ispraznih razgovora
Psiholoki (iracionalno-fantastini) Melkior Tresi, novinar i intelektualac smilja nain kako se izvui od
mobilizacije - izgladnjivanje
- Roman ponajprije tematizira tjeskobnu atmosferu zagrebakog miljea uoi dolaska ratne kataklizme
egzistencijalni strah, rasap svih etikih vrijednosti, drutveni kaos
- Glavni je lik Melkior Tresi, novinar, opsjednut ratom i nastojanjem da se izvue od mobilizacije

Iekujui poziv u vojsku, odluuje se na post i prisilno izgladnjivanje, ne bi li izbjegao vojnu slubu
Uglavnom se kree po zagrebakim ulicama i kavanama te razmilja o vlastitoj sudbini zarobljenoj u drutvenom
kolapsu predratnog stanja
Kree se u boemskom drutvu, a njegovi su prijatelji Ugo, Maestro i Fernando, likovi koji u velikoj veini
dominiraju, dok je Melkior uglavnom pasivni promatra
Okupljaju se u kavanama Dajdam i Ugodni kafi, a prate ih groteskne i crnohumorne situacije, pijane rasprave,
skandali, promjene raspoloenja i tunjave
Melkior je zaljubljen u fatalnu Vivianu
- Ostali sporedni likovi: Enka, Atme, don Kuzme
- Sredinja svijest glavnog lika, Melkiora, osnova je radnje. On je beivotan, nezanimljiv i hladan simbol koji se
provlai kroz roman. Zaljubljen je u Vivijanu, koja nikako ne postaje njegova. Mizeran i nesretan, ima mazohistiki
poriv iivljavati se na svima koji mu prilaze, a istovremeno se optereuje pitanjima o budunosti, krivnji i
kanibalizmu

Melkior zavrava u bolnici pa zatim u ludnici nekoliko dana nakon poziva u vojsku te ga naposljetku ipak proglase
nesposobnim i demobiliziraju ga. Kada se rijeio svog straha od vojske, obuzima ga jo vea praznina. Maestro
poini samoubojstvo i Melkior se, premda sasvim rastrojen, pokuava vratiti u vojsku, ali ga ne primaju. Rat uzima
zamah, a Melkior odlazi iz grada, shrvan i izbezumljen, etveronoke pue u Zoopolis
Na kraju romana Melkior postaje svjestan svojega poraza. Uspio je u onome to je htio: uskratio je kiklopu
Polifemu (rat) svoje tijelo, ali shvaa da su u svijetu u kojem ivi nestale sve ljudske, humane vrijednosti
- KIKLOP (RAT) isto kao to je kiklop Polifem zatoio u peini Odiseja, tako je ovdje Kiklop (rat) taj koji je
navalio ogromni kamen na spilju svijeta te jede jednog po
jednog ovjeka i onemoguava pojedincu da se spasi. Odisej je prevario Kiklopa, a Melkior Tresi, suvremeni
Odisej, odupire se nadolazeoj katastrofi i duhovno (ironijom) i tjelesno (izgladnjuje se kako bi tijelo uskratio ratu)
- No, to je Kiklop? On je u djelu vie slutnja nego injenica, vie opasnost nego zbilja, on je stanje koje
determinira sve linosti i zbivanja; on je strah, taj glavni nain postojanja u romanu. Velikom dvojstvu svake
klasine umjetnosti, Ljubavi i Smrti, Marinkovi je dodao i treeg, modernog lana, Strah. Eros, Thanatos i Phobos,
tri su stupa na kojima poiva kiklopski svijet modernoga ovjeka. Uz napomenu da se trei, Phobos, nadvio preko
svega i prijeti ovjekovu postojanju. To je strah straniji od smrti jer klasina smrt negira pojedinca ili pojedince u
ime naela koje se moe i ne mora prihvatiti, ali se moe razumjeti. U Kiklopiji, kojoj prijeti bezumni rat, sve je
besmisleno.
Bestijalno mumljanje (kiklopskog) totalitarno-faistikog udovita nije zatijevalo posebno istanan sluh. Opasnost
je bila oita pretvarala se u strah povijesno motivirana.
Marinkoviev svijet u Kiklopu podsjea na svijet Dostojevskog, ali bez Boga. Junaci Dostojevskog luduju,
mahnitaju, zadaju i primaju udarce, ali sa svijeu o prvom pokretau, neprestano s Evaneljem pod rukom. I
Marinkovievi su junaci izubijani, puni oiljaka i modrica. Jedino to se kod njih nadvija Strah. Nije bitno tko ga
pokree, nego je bitno da ovjek vie nije miljenik Boga, nego je njegov talac. Misao je njegovo jobovsko
prokletstvo, a ne trijumfalni dokaz postojanja. Da postoji, moderni ovjek zna, ne zato to misli, nego zato to se
boji, to mu kroz kosti prolazi strah to je njegovo kiklopsko naelo. Zbog toga, Marinkovi je romanom sigurno
jedan od impresivnih postkafkijanskih pjesnika ovjekove izgubljenosti u modernom drutvu
- U Melkiorovoj svijesti nastaje pria o kanibalima, ljudoderima (drama Kanibali) koji su uhvatili brodolomce s
Menelaja i jedu ih. Ponaanje tih ljudodera shvatljivo je i moe se opravdati kao odraz nunosti i naina ivota,
neciviliziranosti. Za mornare ipak postoji mogunost spasa, a to je izgladnjivanje jer kanibali nee jesti mravo
tijelo
- Suvremeni ljudoder je rat, on je taj koji ugroava ljudsku egzistenciju i ne moe se opravdati. Rat unazauje, a
ne unapreuje civilizaciju, on je negacija ljudskosti i civiliziranosti. Ljudsko drutvo trebalo bi razvijati pozitivne
vrijednosti (mir, ljubav, prijateljstvo), a ne unitavanje, zlo i nesreu
- Zavretak - Melkiorovo zavrno puzanje u Zoopolis konana je kapitulacija ovjeka koji uvia da ovjeanstvo
umire, da pobjeuje ono ivotinjsko, animalno i po tome ovjek vie pripada ivotinjama i zoolokom vrtu nego
ovjeanstvu, odnosno ljudskom drutvu
- Roman sadri elemente svih knjievnih rodova i moemo ga povezati s mnogim knjievnim djelima:
Homerovom Odisejom, Joyceovim Uliksom, Dostojevskim, Kafkom, Shakespeareom
- Izmjenjuje se tehnika realistikog pripovijedanja s unutranjim monologom, tijekom svijesti
- Stilska obiljeja: fragmentarnost fabule, digresije, intertekstualnost (naslov), defabularizacije, simbolika, ironija,
humor, groteska; izraz je maniristiki i karakteriziraju ga jezine dosjetke, dvosmislenost, kontrasti, igre rijeima
SARKAZAM (spoznaja o crkavanju ovjeanstva u ovjeanstvu, o izjednaavanju ovjeka i ivotinje), GROTESKA
(doslovno Melkiorovo puzanje u Zoopolis), APSURD (apsurdno je da je ovjek ugroen od ovjeka i sveden na
ivotinju), GRAFOSTILISTIKE OSOBITOSTI (Marinkovi istie neke rijei i reenice drugim tipom slova da bi ih
posebno naglasio)
- Dvojba o odabiru smjera kretanja - dolazi djelovanje po motivima: BURIDANOV MAGARAC primjer
nemogunosti slobodne volje; gladni i edni magarac koji stoji na jednakom razmaku izmeu kabla vode i kotla
zobi (po nekima, izmeu dviju jednakih hrpi sijena). Magarac se ne moe odluiti bi li prije jeo ili pio; odnosno, s
koje bi hrpe prvo poeo jesti pa ugine.

MIT O KIKLOPU POLIFEMU stalan strukturalni element svijesti Melkiora Tresia postaje simbol svake povijesne
situacije u kojoj prevladavaju sile mraka.
Iz toga proizlazi doivljaj povijesti cikliko kretanje; ponavljanje nesrea i stradanja
- MELKIOR TRESI simbolika imena Melkior je jedan od trojice mudraca koji se poklonio Isusu; Tresi aluzija
na hrvatskog pisca Antu Tresia Paviia, ali i aluzija na Melkiorov strah. On je u strahu za vlastitu egzistenciju,
pokuava nai odgovore pa pribjegava mitu, povijesti, kulturi u cijelosti kako bi pronaao odgovor na pitanje koje
postavlja njegovo vrijeme. Traga za prilikama koje pruaju bilo kakvu mogunost za opstanak u ulomku je to
simbolino prikazano dvojbom na koju e stranu: prema jelenu, to simbolizira bijeg ili prema stablu koje bi moglo
simbolizirati autoritet, ali i mogunost novog ivota.

U njemu se prelama jedno povijesno vrijeme i to ostaje dominanta cijeloga djela, sva traginost toga vremena
prikazana je u njegovoj viziji kiklopa Polifema.
Melkiorovo puzanje u Zoopolis kapitulacija je humanosti i posljedica individualne zatvorenosti i neangairanosti.
Kiklopska situacija kao simbol sadanjosti bez ikakve perspektive, ovjeku je mjesto meu ivotinjama
On je obrazovan, inteligentan i nemoan pred ratom. On shvaa da rat dehumanizira ovjeka i svodi ga na
animalno, zato je njegovo puzanje u Zoopolis simbolino pokleknue ljudskoga pred ivotinjskim, ovjek odlazi
tamo gdje mu je mjesto, meu ivotinje
Melkior je, u kontekstu romana, realan (u smislu realnosti svih ostalih likova u romanu) i da se odrediti svojom
osobnou od ostalih antagonista: ovisi o njima, ali i djeluje na njih.
Melkiorova zapitanost - kamo krenuti, aluzije na knjievnost (Racine, Homer, Kranjevi), nad kratkotrajnou
pahulje snijega, kontrast kozmike ljepote (ljepote esterokrake pahulje) i zemaljske runoe dovodi do spoznaje
da Kiklop kroi zemljom.
Melkior je simbol cijele jedne izgubljene generacije. Ne vidi smisao u faistikoj ideologiji ni u meusobnom
ljudskom klanju, a domoljublje mu je tek uspomena na lijepu uiteljicu kojoj je pjevao domoljubne pjesme, zato
kao glavni nain svoje egzistencije bira panian i tjeskoban strah.
U romanu ga esto usporeuju s Raskoljnikovom
- Vaan element romana je osporavanje i parodiranje tradicije i tekstova knjievne batine, u emu veliku ulogu
ima UGO, ije lakrdije dokazuju kamo vodi krivo shvaena knjievnost. On uporno oponaa literaturu, no to isto
radi i sam roman. Primjer Ugove lakrdije je i njegov ispad kad susree Melkiora na vagi invalida. Ugov je cilj cijelo
vrijeme bio zapanjiti prolaznike, pa je i njegova lakrdija zavrila, budui da je dobio dokaz da netko zaista suosjea
s njegovim bolom, kojeg zapravo nije ni bilo. Njegova bol je krivo shvaena knjievnost.

On je lakrdija, zasigurno jedna od najveih figura u hrvatskoj knjievnosti. Nikad sam, uvijek u drutvu, nikad u
dijalogu, uvijek u monologu, ali na sceni i pred publikom. Sve to ini je scena, igra, spektakl, spreman je sebe
rtvovati za efektnu, neoekivanu i paradoksalnu scenu. Smatra se da je on najjai izraz pieva pesimizma
- ENE:

VIVIJANA izrazito lijepa ena koja svojom ljepotom zasljepljuje Melkiora. Zbog toga on ne vidi da je ona laka
ena, nego naivno pokuava vjerovati da je aneo. Zapravo, ima vrlo sumnjivu prolost. Gotovo na kraju knjige,
Maestro pria Melkioru kako je bila u braku sa sportaem te da je opinila Maestra. Kad su ostali sami i svukli se,
zazvonilo je zvonce na vratima. Maestro je, mislei da je to njen mu, dopustio Vivijani da ga strpa u ormar. No, to
je bio njezin drugi ljubavnik koji je prebio Maestra, a ona se bez grinje savjesti smijala i s uivanjem gledala
predstavu. Vrlo dobro nosi svoju masku i prilino je neobrazovana, ak i primitivna. Melkior ju ne zanima upravo
zbog toga jer se zamara umnim stvarima
ENKA razmaena ena uglednog lijenika, ni po emu moralnija od Vivijane. No, ona uporno i iskreno vjeruje da
je izrazito moralna, iako mua ne vara samo s Melkiorom. Smatra da je njezin brak savreno sretan. esto plae i
nauena je da uvijek dobije ono to eli, a mu ju pazi kao da ne moe bez njega ivjeti
- Melkior, zgroen nad nemoralom dviju ena, smatra da je i medicinska sestra ACIKA takva. No, potpuno ga
iznenauje kad saznaje da se udala i bila vjerna

- Problemi vidljivi u djelu traganje za smislom ivota (ovjekova razapetost izmeu animalizma i humanizma),
premo sila zla nad ovjekom i njegovim naporom da ostane ovjek (povratak u Zoopolis), pitanje osobnog
angamana u presudnom ivotnom trenutku (odlazak u Zoopolis hrabrost ili kukaviluk)
- Utjecaji na djelo: pahulja kao primjer kozmike ljepote, suprotnost pahulje prema svijetu, utjecaj filozofije
(Buridanov magarac), motiv mrava (asocijacija na Nazorovu ikaru); golemi kukac (aluzija na Kafku); u Odiseji je
Kiklop postavio kamen na peinu u kojoj je zatoio Odiseja; asocijacije na zatvore, vojske i vojarne
- Vrlo je sloen ustroj djela. Fabularni je tijek teko izdvojiti. Predstavlja se mozaina slika zagrebakog
intelektualnog i poluintelektualnog svijeta u oekivanju stranoga rata. Opi strah i beznae obuzimaju snagu
razuma i ljudi se preputaju niskim nagonima jer se ne mogu oteti nerazumnim silama, slijepom Kiklopu. U
isprepletenosti mnotva ljudskih sudbina s okruenjem povijesne i druge simbolike istie se sredinji lik: za ivot
zabrinuti, duboko ustraeni, Melkior Tresi
- ZOOPOLIS - grad ivotinja, od svoje prvobitne, svakodnevne znaenjske pojavnosti; zooloki vrt; do temeljnije,
metaforike simbolike koja oznaava ivot ovjeka i ovjeanstva, viziju svijeta kao animalne zajednice
- Osnovni Marinkovievi simboli: gigantski kukac sveder, strahovni aligator Krokodil i homerski jednooki
kiklop Polifem, ovjek zvijer, unitavaju sve humano u ovjeku, nagovjetavajui trijumf zloinakog elementa
ljudske prirode, od mitskih vremena Kiklopa pa sve do suvremenosti i totalitarnih divljanja.
- IDEJA paradoks suvremenoga svijeta tehniki napredak i kretanje prema naprijed, u humanistikom smislu
kretanje unazad; dehumanizacija svijeta ratovima; ovjek kao suvremeni Odisej koji nastoji nadmudriti
suvremenog Kiklopa
- Simbolika imena: Eustahije gr.plodni; Melkior hebr. kralj svjetla; Maestro tal. poasni naziv velikih
majstora; uitelj
- Postupak smijeh nad apsurdom preobraava nepodnoljivo surovu stvarnost oko sebe u komian i podnoljiv
besmisao. Ironija kao voltaireovski pogled na svijet koji izraava i nemo i nadmo nad tim svijetom autoru slui
kao upozorenje na apsurde naeg svijeta
- Marinkovievi junaci svoje svakodnevne ivotne okolnosti esto nastoje prevesti na knjievne predloke i sieje.
Sve to vide, doivljavaju ili osjeaju, oni teatraliziraju. Izmjena ivota i igre (glume) vana je oznaka
Marinkovieva stvaralatva. Maestro nosi u drutvu masku zabavljaa, boema i cinika. No, u predsmrtnoj
ispovijesti Melkioru se ispod maske otkriva uniten i povrijeen ovjek. Ugo i don Fernando poistovijetili su se sa
svojim drutvenim ulogama: i njima se krinka zalijepila za lice. Tim Marinkovievim likovima postavljena je
napetost izmeu stvarnoga bia i nametnute im drutvene maske.

- Iako razliiti po svom statusu i razmiljanjima, Ugo, Melkior, Fernando i Maestro povezani su (Parampionska
braa). Oni su bizarni, teatralizirani likovi cinika i lakrdijaa
- Likovi su najee u dijalogu, dijalog u intelektualnoj igri, esto sebi svrhovitoj, a nijedan lik, pa ak ni Melkior,
nije potpuno ocrtan
- Meu svim autorima na koje aludira Marinkovi, izuzetnu ulogu ima Shakespeare. Na 70-ak mjesta spominje se
njegovo ime ili imenuju lica ili navode citati. Najei je izvor asocijacija Hamlet, koji na razne naine iustrira
situaciju propadanja, unitenja, i to je tragino, groteskno i paetetino u plemenitom smislu.
Najee se varira Hamletova misao o kralju koji prolazi kroz prosjaka crijeva. Oba aspekta tog motiva (smrt koja
sve izjednauje i proces sveopeg meusobnog prodiranja) lee u temelju kiklopske teme
- Uz slike ope atmosfere toga vremena, roman fokusira i egzistencijalnu dramu novinara Melkiora. Misli i
osjeaji glavnoga lika u znaku su otuenja, opsesije strahom i slutnjom potpune dehumanizacije svijeta.
- U zavrnom narativnom paragrafu dominira mrana slika stihije zla (koju simbolizira Kiklop) i vizija animalnog
svijeta Zoopolisa, u kome su iezle sve ljudske vrijednosti i moralne kategorije
- Spoznaja o paradoksu suvremenog svijeta umjesto da napreduje, ovjeanstvo ide unatrag, ovjeanstvo
umire u ovjeanstvu. To je apokaliptina vizija irenja zla; kolektivnog ludila koje ovjeanstvo vodi
samounitenju
- Ideja Nije sudbonosno ono to ovjek hoe, nego ono to on jest.
- Struktura romana izrazito je modernistika: roman je graen od niza samostalnih pripovjednih sekvenci, a
esejistiki dijelovi uklopljeni su u pripovijedanje. Nositelj esejistikih dijelova je Melkior, ijom slikom Marinkovi
daje umjetnikku sliku intelektualnih i umjetnikih krugova u Zagrebu

EUROPSKA RENESANSA
- Od francuske rijei renaissance preporod, obnova, ponovno roenje
- Obiljeava ju preporod europske kulture 15. i 16. st.
- Najprije u Italiji, a kasnije u ostalim europskim zemljama
- RENESANSNI HUMANIZAM oznaava pristup umjetnosti i znanosti kojemu je u sreditu ovjek, kao i u antici
preporod antike knjievnosti i umjetnosti
- RENESANSNI INDIVIDUALIZAM naglaava da je svaki pojedinac za sebe, ali i da se razlikuje od drugih; takva
misao stvara pojam genija i ideal renesansnog ovjeka ovjek koji je svestran i sudjeluje u svim podrujima
ljudskog interesa
- RENESANSNI STIL - po uzoru na antiku, karakterizira ga odmjerenost, jasnoa i pregledna kompozicija
- Renesansni svjetonazor u svoje sredite stavlja ovjeka samoga, ne vie odnos prema boanskome. ovjek
postaje aktivan, eli uivati u ovozemaljskom ivotu
- Promjene u svjetonazoru potiu i promjene do kojih dolazi u cjelokupnom ivotu tadanje Europe: izumi i
otkria, ekonomija, razvoj gradova, znanosti, umjetnosti
- Teme su svjetovne
- KNJIEVNI RODOVI I VRSTE: epika utemeljuje se sustav knjievnih vrsta kakav je ostao do danas (ep L.
Ariosto, Bijesni Orlando; roman F. Rabelais, Gargantua i Pantragruel, M. de Cervantes, Don Quijote; nastavljaju
se i neki srednjovjekovni, ali i javljaju novi tipovi romana: viteki, pikarski i pastoralni), drama srednjovjekovna
crkvena drama stavlja se u drugi plan, a na pozornicama dominiraju UENA KOMEDIJA (commedia erudita) i
KOMEDIJA UMIJEA (commedia dell'arte). Shakespeareove drame objedinjuju sve tri vrste izmjenu prostora, tj.
odstupanje od pravila trojnoga jedinstva i nizanje dramatinih prizora preuzeo je iz crkvene drame; dijaloge i
monologe koji su stilski i jezino dotjerani preuzeo je iz uene komedije; prepoznatljive tipove likova preuzeo je iz
commedie dell'arte, ali ih je dodatno okarakterizirao, dajui im individualne crte; esej Michel de Montaigne
utemeljuje esej ili ogled djelom Eseji; lirika dominantan utjecaj petrarkizma, naglasak na tehnici oblikovanja
pjesama (forma), sonet je vrlo popularan oblik, a uz ljubavnu tematiku, javljaju se i npr. religiozne, moralistike i
satirike pjesme (Shakespeare, Soneti)

WILLIAM SHAKESPEARE
- Nekoliko je godina radio razliite poslove oko kazalita te se tako upoznao s kazalinom tehnikom, glumcima,
publikom
- Zahvaljujui talentima i sposobnostima, poeo je dobivati vanije poslove
- Kao lan glumake skupine, pisao je uspjene kazaline komade
- Godine 1594. Shakespeare je glumac i dramatiar u novoosnovanoj glumakoj Druini lorda komornika, koja je
izvodila svoja djela i na dvoru kraljice Elizabete Prve
- Godine 1599. u Londonu je otvoreno kazalite The Globe, kojemu je on i suvlasnik

- Godine 1603., nakon smrti kraljice Elizabete, Shakespeareova glumaka druina postaje Kraljevom druinom
- STVARALATVO: mnoga njegova djela ne mogu se svrstati u odreenu knjievnu vrstu jer se u njima mijeaju
razliiti elementi (komini i tragini), a imaju i specifinu kompoziciju koja se ne uklapa u odreene knjievne vrste
- Po miljenju mnogih, najbolji je pisac svih vremena
- Njegovi dramski karakteri jaki su ljudi koji su se nali u odluujuim ivotnim situacijama
- Prikazuje dubinu karaktera svojih likova bogatim pjesnikim jezikom; duboko ponire u psihu karaktera svojih
likova
- Njegove su drame vrlo slojevite mijea fantastino i realistino, tragino i komino
- Ne potuje ni Aristotelova jedinstva vrijeme je radnje uglavnom dulje od jednoga dana; radnja se ne odvija na
jednome mjestu te nije jedinstvena - pojavljuju se viestruku zapleti
- Stvara pred kraj renesanse, u vremenu kada se mijenja ovjekov svjetonazor, kada on sumnja u samoga sebe. U
nainu knjievnog stvaranja to je vidljivo u spajanju esto protuslovnih elemenata, to je obiljeje novoga stila,
MANIRIZMA. Zbog toga se moe rei da njegove drame preispituju stare tradicionalne vrijednosti te, samim time,
najavljuju novu epohu - barok
- KRONOLOKI PREGLED NJEGOVA STVARALATVA:
a) 1.razdoblje naukovanje; dolaskom u London upoznaje se s kazalinim ivotom. Dominiraju tri dramska anra,
u kojima se okuao: komedije s plautovnskim elementima (Ukroena goropadnica, Komedija zabluda, Dva
gospodina i Verone); tragedija Tit Andronik; povijesne drame: Henrik VI., Richard III., Kralj John
b) 2.razdoblje uspjeno pisanje za scenu, a ubrzo postaje slavnim kazalinim piscem. Do povlaenja iz javnoga
ivota 1611. u svojem je stvaralakom opusu proao nekoliko faza nazvanih prema dominantnom anru koji u
njima nastaje:
LIRSKE DRAME naglaena emocionalna strana likova, raskoan i bogat pjesniki jezik (Romeo i Julija, San
ivanjske noi, Mletaki trgovac)
VELIKE KOMEDIJE razliiti tipovi ljudi (Mnogo vike ni za to, Kako vam drago, Na tri kralja ili kako hoete);
nastaju i povijesne drame te jedina tragedija u ovom razdoblju: Julije Cezar
VELIKE TRAGEDIJE studije ovjekove prirode, morala i ponaanja; naglasak je na psiholokoj karakterizaciji
likova (Hamlet, Othello, Kralj Lear, Macbeth); nastaje i nekoliko mranih ili problematinih komedija, koje su
naziv dobile jer se atmosferom i sadrajem te likovima razlikuju od komedija iz prethodne faze (Sve je dobro to
se dobro svri)
ROMANCE spaja se tragino i komino i tako nastaje cjelovita slika koja bolje prikazuje ljudsku sudbinu;
pojavljuje se prirodno i natprirodno, a likovi dobivaju znaenje simbola (Periklo, Oluja, Zimska pria)

HAMLET
- Renesansna drama u 5 inova; izmjena stihova i proze
- Pripada drugom razdoblju Shakespeareova stvaralatva; velikim tragedijama
- SADRAJ:
Nakon smrti danskoga kralja Hamleta, kraljeva suproga Gertruda udala se za njegova brata Klaudija, nakon samo
dva mjeseca, koji postaje novi kralj. Danski princ Hamlet, nakon to ga prijatelj Horacije izvijesti da se nou na
strai pojavljuje duh njegova oca, razgovara s duhom i doznaje da je njegova oca otrovao vlastiti brat Klaudije.
Duh govori Hamletu da ga osveti osuen je obilaziti nou, a danju biti u ognju sve dok ga plamen ne oisti od
grijeha koje je poinio te da je ubijen dok je u vrtu spavao. Verzija za dvorane je ta da ga je ujela zmija. Isto tako,
sinu otkriva stieve spletke te od toga trena Hamlet ivi samo za osvetu, pravi se ludim, to svi tumae ljubavlju
prema Ofeliji.
Na dvor stie glumaka skupina. Kako bi provjerio je li ono to mu je oev duh rekao istina, Hamlet nalae
glumcima da izvedu predstavu Miolovka s prizorima koji prikazuju kako je kraljev brat ubio kralja i zaveo njegovu
enu. Klaudije, ne mogavi ogledati predstavu do kraja, odlazi, to je Hamletu potvrda da je on ubio njegova oca.
Nakon predstave, u kraljiinoj sobi, Hamletov razgovor s majkom prekida ukanje iza zastora. Mislei da se
Klaudije skriva prislukujui njihov razgovor, Hamlet maem nasrne na zastor, otkrivajui pritom da je ubio
Polonija. Nakon toga, stric ga odluuje poslati u Englesku, u smrt, ali se Hamlet uspijeva spasiti i vraa se i to na
dan Ofelijina pogreba. Ona se ubila zbog oaja i tuge nakon oeve smrti i neuzvraene Hamletove ljubavi. Zbog
svega toga poludjela je i utopila se u rijeci.
Polonijev sin, Laert, vraa se iz Francuske na sestrin pokop i eli osvetiti oevo ubojstvo i sestrinu smrt. S
Klaudijem, koji mu objanjava da je Hamlet ubio Polonija, smilja urotu. Dogovaraju se da kralj organizira
natjecanje u maevanju izmeu Hamleta i Laerta u kojemu e Laertov ma biti natopljen otrovom, a u jedan od
pehara za okrjepu boraca, koji e biti namijenjen Hamletu, Klaudije e takoer uliti otrov kako bi bio siguran da e
Hamlet umrijeti. Za vrijeme maevanja Hamlet i Laert rane jedan drugoga, a Laert, prije no to izdahne, Hamletu
otkriva kraljevu urotu s maevima i peharima.
Gertruda grekom popije iz otrovnog pehara te umire, a Hamlet, prije no to i sam premine, ubada Klaudija
maem. Hamlet umirui moli prijatelja Horacija da svijetu ispria pravu istinu.
Na kraju ulazi Fortinbras, koji ima pravo na kraljevstvo, te odluuje odati poast Hamletu i tragedija zavrava
posmrtnom koranicom.
- Dodir s onostranou: susret s Duhom mijenja Hamleta. Od tog trenutka on eli dokazati istinu o oevu
ubojstvu i osvetiti ga
- HAMLET osjetljiv je i plemenit, u dvojbi kako se boriti protiv zla. Osveta postaje osnovni smisao njegova
postojanja, ona potiskuje ljubav prema Ofeliji, izaziva u njemu ak i mrnju prema enama koje nisu vjerne i
kojima se ne moe vjerovati (kao majci Gertrudi), jedino svjetlo u njegovu ivotu je prijateljstvo s Horacijem, koje
je dokaz da pozitivne ljudske vrijednosti jo nisu nestale.

Hamleta mue ozbiljna filozofka pitanja o ivotu i smrti. Melankolian i bolan doivljaj svijeta moe se iitati u
njegovim monolozima. Istovremeno, u njemu su oite i proturjenosti u doivljaju svijeta, od poleta mate, vjere u
ovjeka, opijenosti, do razoaranosti i boli
- HAMLET - LAERT (Polonijev sin, Ofelijin brat) i jedan i drugi ele osvetiti se ubojici svoga oca te dokazati istinu
STRUKTURA ZRCALA
- Nain osvete Hamlet najprije glumi ludilo, a njegova majka i stric tumae to ljubavlju prema Ofeliji.
Odglumljeno ludilo posljedica je Hamletova razoaranja u svijem u kojem ivi, u njegove temeljne vrijednosti
(ljubav) i u druge ljude (osobito u majku)
- Predstavom Miolovka ili Ubojstvo Gonzaga Hamlet nastoji izazvati strievu reakciju: priznanje za vlastiti in. U
tome i uspijeva, iako to nije zavretak drame
- PREDSTAVA U PREDSTAVI (Miolovka) esto je isticana kao osobito vaan i zanimljiv postupak koji je imao
utjecaja na kasniji razvoj dramske umjetnosti. Taj je postupak mogue protumaiti i kao saeti izraz renesansnog
svjetonazora (filozofskog, teolokog), ali moe se i povezati i s antikom, uestalim motivima u zapadnoeuropskoj
knjievnosti, srednjovjekovljem i renesansom
- S jedne strane, umanjena predstava umanjena je replika i zrcalni odraz sredinjeg motiva (ocoubojstva)
primarne predstave, a jedan od tradicionalnih motiva u literaturi jo od antike upravo je metafora zrcala ta se
metafora javlja u drugom prizoru 3.ina, neposredno prije izvedbe umetnute predstave, kada Hamlet, obraajui
seglumcu, kae da je svrha gluma i u poetku i sada bila i jest da dri zrcalo prirodi. To se moe shvatiti kao
svrhu umjetnosti kao oponaanja i odraavanja zbilje, zrcaljenja. No, moe se rei i da predstava u predstavi slui i
za preispritivanje granica umjetnosti i zbilje
- Postupak predstave u predstavi moe se povezati s jo jednim motivom - metaforom svijeta kao pozornice ili
svijeta kao kazalita. To moe biti protumaeno kao izraz shvaanja svijeta i ivota kao tragedije/komedije u kojoj
svatko od nas igra svoju ulogu. Odnosno, svjetonazora po kojemu je ovjek lutka u rukama Boga ili sudbine, a to je
vezano uz Hamletovu dvojbu. Ta predstava sama je po sebi iluzija, ali su istiniti temeljni poroblemi koje prikazuje.
U predstavi se ustvari zrcali svijet. Taj svijet koji Hamlet prikazuje zao je, pun zapletenih odnosa, mjesto u kojem
se pojedinac teko snalazi. Problemi s kojima se ovjek suoava su: osveta, ubojstvo, ljubav, prijateljstvo, preljub,
brak, vlast. Dakle, Hamlet govori i o nama i o naoj stvarnosti
- Moe se onda rei da predstava u predstavi, budui da reproducira i oponaa odnos publike prema prvoj
predstavi, pa time oni kjoi su za stvarnu publiku likovi, umetanjem predstave i sami postaju publika, promatrai,
postavlja se pitanje koja je zbilja prava (TOTUS MUNDUS AGIT MISTRIONEM itav svijet glumi; to je pisalo na
zastavi Shakespeareova kazalita The Globe)
- TRAGIAN ZAVRETAK ukazuje na nemo pojedinca da iskorijeni zlo (Hamlet), ali i optimistian stav da zlo
mora biti kanjeno (Klaudije). Horacije mora, po Hamletovoj elji, svijetu ispriati istinu, ali i svjedoiti o ljepoti i
vrijednosti istinskoga prijateljstva
- JEZIK I STIL djelo je proeto snanim emocijama, ali i dubokom misaonou, zbog ega stihovi ove tragedije
ostaju aktualni i za suvremenog itatelja; duhovitost koja se pojavljivala i u najozbiljnijim tragedijama
- Shakespeare je svjedok svoga vremena, ali i ljudskih drutvenih problema uope: spoznaje o problemima
zemlje, vladara, naroda i o njihovim meusobnim odnosima
- Renesansna obiljeja: razliitost, tenja za loginou, kritinost, individualizam, istinsko poznavanje ljudi i
ivota
- Tragedija u kojoj se sudbinom danskog kraljevia Hamleta zapravo raspravlja o osnovnim pitanjima ljudske
egzistencije o pravdi i krivnji, ivotu i smrti, ljubavi i mrnji, vjernosti i izdaji, odnosno, o mogunostima spoznaje
apsolutne istine i djelovanja u skladu s njome
- Iako u tragediji ima mnogo dogaaja, u njoj ipak nema prave dramske napetosti jer je istina o oevu ubojstvu i
potrebi osvete iskazana ve na samom poetku drame, a teite je djela stavljeno na prikaz psiholokog stanja
glavnoga lika, koji se, razapet sumnjama, stalno dvoji i odgaa izvrenje osvete
- Prvi nastup Hamleta na sceni, odjeven u crno, i koloristiki odstupa od sjaja, bljeska i bogatstva danskoga
dvora, a njegov prvi solilokvij (unutarnji monolog) oituje mrano stanje njegove svijesti prije prvog susreta s
Duhom. Naime, i prije toga susreta, on razmilja o samoubojstvu
- Hamlet je neodluan, on dvoji o ivotu i smrti. ivot je za njega izgubio svu ljepotu. Svijet je , kako ga on vidi,
poput labirinta u kojem se ovjek ne snalazi. Na lutanje i usamljenost osuen je zbog spoznaje da su nestale
gotovo sve prave, istinske vrijednosti. Zato je moda i nelogino da na kraju monologa istie svoju spremnost da -
ivi. Ipak, osnovni razlog koji ga navodi na taj odabir je strah od nepoznatog, strah od smrti. Tako on postaje
obian, preplaen ovjek koji se na kraju osveuje i spreman je umrijeti iz ravnodunosti prema ivotu iz gnjeva
prema stricu
- Biti ili ne biti, to je pitanje! stvara niz filozofskih misli i stvaralakih mogunosti. Upuuje na borbu sa samim
sobom jer Hamletova je najvea bitka s njim samim i pitanjem u njemu, biti ili ne biti, uiniti ili ne, ubiti ili ne.
nainom kako je izrekao pitanje poopio je svoj osobni sluaj, podigao ga na viu razinu: svoju sudbinu izjednaio
je sa sudbinama svih ljudi ovoga svijeta. Izlaz iz ivotnih tekoa, razmilja Hamlet, ovjek bi mogao potraiti u
samoubojstvu, ali ga od takvog ina sprjeava strah od ivota poslije smrti, a taj bi ivot mogao biti gori od ovoga
sadanjeg u kojemu ovjek mora trpjeti. Odgovoriti na to pitanje u potpunosti nemogue je, ali moemo se
pribliiti spoznaji Hamletove dvojbe: ubiti ili ne strica, odnosno, poiniti samoubojstvo ili ne, tj. prihvatiti ivot
onakvim kakav je ili ne i mnoga druga.
- Hamlet je tragini junak njegov razvoj od tipinog, renesansnog uvjerenja da se svijet nekako moe popraviti
pa do filozofskog, gotovo fatalistikog prihvaanja ljudskih ogranienja, ljudskog neznanja i uasne injenice
smrtnosti, ne predstavlja samo kritiku svjetonazora renesanse, nego i misaoni komentar stanja ovjeka u sva
vremena i na svim mjestima
- Hamletov lik na poetku je prikazan kao idealni renesansni ovjek uen, plemenit, vjet na jeziku, uzorna
vladanja, lijepa izgleda
- DRAMSKI SUKOBI:
Hamlet - Klaudije Neto je trulo u dravi Danskoj Klaudije je ubojica iji zloin mora biti kanjen. Lo je
vladar jer dvorom vladaju udvornitvo i spletke (pomou ljudi na dvoru i planira Hamletovo ubojstvo)
Hamlet Gertruda (majka) odraz njegova razoaranja njome vidi se u njegovu odnosu prema Ofeliji, koju
dovodi do ludila i tjera u smrt. Hamlet prezire majku jer je izdala njegova oca i svoj prezir prema njoj prenosi na
cijeli enski rod (Krhkosti, ime ti je ena!)

- Tragedija u kojoj se sudbinom danskog kraljevia Hamleta zapravo raspravlja o osnovnim pitanjima ljudske
egzistencije o pravdi i krivnji, ivotu i smrti, ljubavi i mrnji, vjernosti i izdaji, odnosno, o mogunostima spoznaje
apsolutne istine i djelovanja u skladu s njome
- Iako u tragediji ima mnogo dogaaja, u njoj ipak nema prave dramske napetosti jer je istina o oevu ubojstvu i
potrebi osvete iskazana ve na samom poetku drame, a teite je djela stavljeno na prikaz psiholokog stanja
glavnoga lika, koji se, razapet sumnjama, stalno dvoji i odgaa izvrenje osvete
- Prvi nastup Hamleta na sceni, odjeven u crno, i koloristiki odstupa od sjaja, bljeska i bogatstva danskoga
dvora, a njegov prvi solilokvij (unutarnji monolog) oituje mrano stanje njegove svijesti prije prvog susreta s
Duhom. Naime, i prije toga susreta, on razmilja o samoubojstvu
- Hamlet je neodluan, on dvoji o ivotu i smrti. ivot je za njega izgubio svu ljepotu. Svijet je , kako ga on vidi,
poput labirinta u kojem se ovjek ne snalazi. Na lutanje i usamljenost osuen je zbog spoznaje da su nestale
gotovo sve prave, istinske vrijednosti. Zato je moda i nelogino da na kraju monologa istie svoju spremnost da -
ivi. Ipak, osnovni razlog koji ga navodi na taj odabir je strah od nepoznatog, strah od smrti. Tako on postaje
obian, preplaen ovjek koji se na kraju osveuje i spreman je umrijeti iz ravnodunosti prema ivotu iz gnjeva
prema stricu
- Biti ili ne biti, to je pitanje! stvara niz filozofskih misli i stvaralakih mogunosti. Upuuje na borbu sa samim
sobom jer Hamletova je najvea bitka s njim samim i pitanjem u njemu, biti ili ne biti, uiniti ili ne, ubiti ili ne.
nainom kako je izrekao pitanje poopio je svoj osobni sluaj, podigao ga na viu razinu: svoju sudbinu izjednaio
je sa sudbinama svih ljudi ovoga svijeta. Izlaz iz ivotnih tekoa, razmilja Hamlet, ovjek bi mogao potraiti u
samoubojstvu, ali ga od takvog ina sprjeava strah od ivota poslije smrti, a taj bi ivot mogao biti gori od ovoga
sadanjeg u kojemu ovjek mora trpjeti. Odgovoriti na to pitanje u potpunosti nemogue je, ali moemo se
pribliiti spoznaji Hamletove dvojbe: ubiti ili ne strica, odnosno, poiniti samoubojstvo ili ne, tj. prihvatiti ivot
onakvim kakav je ili ne i mnoga druga.
- Hamlet je tragini junak njegov razvoj od tipinog, renesansnog uvjerenja da se svijet nekako moe popraviti
pa do filozofskog, gotovo fatalistikog prihvaanja ljudskih ogranienja, ljudskog neznanja i uasne injenice
smrtnosti, ne predstavlja samo kritiku svjetonazora renesanse, nego i misaoni komentar stanja ovjeka u sva
vremena i na svim mjestima
- Hamletov lik na poetku je prikazan kao idealni renesansni ovjek uen, plemenit, vjet na jeziku, uzorna
vladanja, lijepa izgleda
- DRAMSKI SUKOBI:
Hamlet - Klaudije Neto je trulo u dravi Danskoj Klaudije je ubojica iji zloin mora biti kanjen. Lo je
vladar jer dvorom vladaju udvornitvo i spletke (pomou ljudi na dvoru i planira Hamletovo ubojstvo)
Hamlet Gertruda (majka) odraz njegova razoaranja njome vidi se u njegovu odnosu prema Ofeliji, koju
dovodi do ludila i tjera u smrt. Hamlet prezire majku jer je izdala njegova oca i svoj prezir prema njoj prenosi na
cijeli enski rod (Krhkosti, ime ti je ena!)

KNJIEVNOST 1929.-1952.
- POVIJESNI OKVIR ubijen S. Radi, upostavlja se NDH, poetak 2.svj. rata. Nakon uspostave nove vlasti,
progone se mnogi intelektualci, a politika nastoji diktirati nain knjievnog stvaranja; doba talijanskog faizma i
prodora njemakog nacionalizma. Javljaju se socijalne krize
- Velik broj knjievnika u politici; meu njima nije bilo jedinstvenosti. Razdvajaju se na desnicu i ljevicu, a postoji i
trea usmjerenost, literatura. Pisci izrazito nacionalne i katolike usmjerenosti okupljaju se oko asopisa Hrvatska
smotra i Hrvatska prosvjeta. Godine 1945., na kraju rata, pobjeuje ljevica, tj. socijalna knjievnost

- asopis Savremenik bio je otvoren svakoj vrijednosti i ideji, a knjievnost je bila otvorena raznim smjerovima,
unato ratu
- Za hrvatsku je knjievnost znaajno smirivanje avangardnih stilova, a kao naslijee ostaju ekspresivnost,
asocijativnost i esejizam u strukturi djela. Slobodniji je odnos prema formi, javlja se sloboda stiha te je dublji
prodor u svijest i podsvijest likova (unutarnji monolozi)
- Povratak realizma u knjievnost:
UTILITARNI REALIZAM knjievnost ima obvezu baviti se socijalnim temama i baviti se njihovim rjeavanjem.
Vode ga lijevo orjentirani intelektualci. Zanemaruje se umjetnika strana obrade te tematike. Propagiraju ga
asopisi: Kritika, Knjievnik, Kultura, Izraz. Otpor tom realizmu prua Krlea, koji se zalae za estetsku ulogu
knjievnosti. Po njegovu miljenju, soc. literaturu mogu pisati samo autentini stvaratelji. Poetak njegova otpora
poinje Predgovorom podravskim motivima Krste Hegeduia, a nastavlja se lancima i polemikama u
asopisima Danas i Peat. Taj se otpor jo naziva i sukob na knjievnoj ljevici. Kulminacija njegova otpora jest
rasprava Dijalektiki antibarbarus
SOC. REALIZAM djela socijalne tematike; posebno zastupljen nakon rata
SOC.-PSIHOLOKI REALIZAM socijalna tema s prikazom unutarnjeg svijeta likova
PSIHOLOKO-ANALITIKI REALIZAM modernizacija realistikog postupka defabularizacija, iskaz podsvijesti,
aoscijacije
MITSKI REALIZAM sadraji se preuzimaju iz stvarnosti, ali se preko tog stvarnog ambijenta eli prikazati neto
univerzalno
- Predstavnici: Tadijanovi, Cesari, Ujevi, Krlea, I. G. Kovai, Katelan, Parun, Balota
- PROZA u ovom se razdoblju stvaralatvo razvija u dva smjera:
1.) djela pisana u duhu soc. realizma (dominantna poetika), ali i romani koji nastavljaju modernistiku tradiciju i
tragaju za novim umjetnikim sredstvima u prikazu ovjekove svijesti
2.) socijalni realizam obnova realistikog romana; knjievnici ukazuju na socijalnu nepravdu (drutvena uloga
knjievnosti), nastao na realistikoj tradiciji; roman je dopunjen novim (aktualnim) temama i modernijim nainima
oblikovanja
- TEMATSKA PODJELA:
1.) RURALNA TEMATIKA prikaz seoske svakodnevice, regionalizam, folklorni elementi, irok tematski raspon: od
prikaza seoske zbilje do sloenije psiholoke razrade
2.) URBANI REALIZAM prikaz gradskog ivota, naglaeno ocrtavanje najniih slojeva, svijet viih drutvenih
slojeva i analiza malograanskog mentaliteta
- Proust ima mnotvo oponaatelja, a Faulkner je promicatelj struje svijesti
- Ukidanjem fabule ukida se i pripovijedanje, a nedostatak motivacije utjee na neodreenost likova
- Razvija se: politiki roman, satiriko-humoristini roman, moderni analitiko-psiholoki roman (moderni roman
meuratnog razdoblja ne osporava potpuno tradicionalni realistiki roman, ve pokuava ostvariti umjetniku
sintezu elemenata realizma i modernistike instrospektivne proze oblikovane novim tehnikama; TAKAV JE
ROMAN POVRATAK FILIPA LATINOVICZA)

- POEZIJA procvat poezije oituje se u obilju pjesnikih imena i individualnih poetika proizalih iz triju
koncepcija: MATOEVSKE (impresionistiko-simbolistike), IMIEVSKE (ekspresionistike) i EUROPSKE
(modernistike)
- Javljaju se i djela s ratnom tematikom (2.svj.rat) I. G. Kovai, Jama
- Vidljivo je eksperimentiranje jezinim mogunostima. Posebna se pozornost poklanja zvuanju te su zbog toga
pjesme teko prevodive
- PROCVAT DIJALEKTALNE POEZIJE koja je nastavak afirmacije dijalektalne knjievnosti zapoete jo u razdoblju
moderne (Krlea,Balota,I.G. Kovai,)
- Prevladavaju pejsani i socijalni motivi vezani uz zaviajne sredine iz kojih su pjesnici
- Predstavnici Ujevi, Tadijanovi, Cesari

MIROSLAV KRLEA
- Roen i ivio u Zagrebu
- 1950. imenovan direktorom Leksikografskog zavoda u Zagrebu, na ijem elu ostaje do smrti
- 1914. objavio je svoje prvo djelo Legenda ono je oznailo prekretnicu u hrv.knjievnosti kraj moderne i
poetak novog razdoblja obiljeenog ratnom katastrofom
- Krajem 60-ih godina zavrava njegovo stvaralako razdoblje, kada objavljuje Zastave, svoj posljednji roman
- Djela poezija: Pan, Tri simfonije, Pjesme I., II., III., Balade Petrice Kerempuha, Pjesme u tmini ratna lirika

novele: Hrvatska rapsodija, Hrvatski bog Mars, Novele

drame: simbolistiko-ekspresionistika faza (ciklus legendi) Legenda, Maskerata, Kraljevo, Kristofor Kolumbo,
Michelangelo Buonarroti, Adam i Eva
ekspresionistiko-realistika faza (ratni ciklus) Galicija, U logoru, Vujak, Golgota
psiholoka faza (analitiko-realistike drame) ciklus o Glembajevima U agoniji, Gospoda Glembajevi, Leda, te
Aretej posljednja drama
romani: Povratak Filipa Latinovicza, Banket u Blitvi, Na rubu pameti, Zastave
eseji i polemike, putopisi, dnevniki zapisi: Eseji, Evropa danas, Deset krvavih godina, Moj obraun s njima
(polemike), Izlet u Rusiju (putopis), Dnevnik
- Krleina ekspresionistika djela (knjievnost 1914. do 1928.) Hrvatski bog Mars, Kraljevo, Hrvatska raspodija,
Legende, Tri simfonije, Galicija, Vujak
- Krleina ostala djela pripadaju razdoblju 1929. do 1952. (Povratak F.L. i Gospoda Glembajevi, npr.)
- Svojim intelektualnim angamanom snano je obiljeio kulturni i politiki ivot u Hrvatskoj
- Njegov je opus trajno svjedoanstvo o idejnim i politikim nemirima hrvatske inteligencije
- Dobro je poznavao europska umjetnika strujanja svoga vremena, a neke je poetike primjenjivao u svojem
djelovanju, ali je istodobno nastojao zauzeti kritiki odnos prema aktualnim strujanjima, tragajui za vlastitim
autentinim izrazom
- Pokrenuo asopise: Plamen (1919.), Knjievna Republika (1923.), Danas (1934.), Peat (1939.)
GOSPODA GLEMBAJEVI
- Psiholoka drama iz 1928.
- Analitiko-realistika drama (prema Krleinom stvaralakom opusu)
- Tema je propast bankarske obitelji Glembay, zagrebake patricijske obitelji, u razdoblju od 1913. do 1925.
- Tematika u podlozi je Barboczy legenda prema kojoj su svi Glembajevi varalice i ubojice, a njihovi su potomci
optereeni obiteljskim naslijeem (animalna, grabeljiva priroda). Pokazuje napon i pad Glembajevih, koji su
potekli od meimurskih seljaka, a
zloinima, prevarama i enidbama popeli se na vrh drutvene ljestvice i postali zagrebaka gospoda.
- Krlea ukazuje na slom Austo-Ugarske Monarhije slom u glembajevskom salonu odraz je sloma koji zahvaa
Monarhija u cjelini
- Radnja se odvija na jednom mjestu u palai imune bankarske obitelji
- Vrijeme radnje nekoliko sati (izmeu 1 i 5 sati ujutro), 1913. suavanjem prostora i vremena, pozornost je
usmjerena na odnose meu likovima, na njihova psiholoka proivljavanja
- Kompozicija 3 ina
1. in sukob Leonea s glembajevskom okolinom prikazuje se glembajevka okolina u koju se vratio nakon 11
godina. Komentirajui obiteljske portrete, naglaava svoj negativan odnos prema toj sredini i svemu to je
glembajevsko. Drama se odvija na dvije razine PSIHOLOKOJ (Leoneov odnos prema glembajevskoj sredini) i
SOCIJALNOJ (sluaj Rupert-Canjeg)
2. in sukob Leonea i oca gotovo je cijeli drugi in posveen odnosu Ignjata i Leonea te sukoba unutar samoga
Leonea (glembajevsko-daniellijevsko). Dramski se sukob razvija u gradaciji, a prate ga zbivanja u prirodi (munje,
grmljavina, vjetar, kia). Upravo je u ovom inu dramska napetost najvea, pa je tako i ovdje vrhunac oluje.
Konano, sve to dovodi do Ignjatove smrti.
3. in Leone barunica Castelli te baruniina smrt pokazuje se financijski slom Glembajevih (varalice) te se
razrjeava Leoneova unutarnja drama on spoznaje traginu istinu da je svojom prirodom pravi Glembay iako se
cijeloga ivota borio protiv toga. Na kraju drame u njemu prevlada glembajevska priroda i on ubija barunicu
Castelli. Vrijeme se smiruje, uje se cvrkut ptica dramska napetost smirena, Leone konano shvaa tko je.
(genetsko naslijee od kojega ne moemo pobjei naturalistiko obiljeje)
- POETAK I KRAJ DRAME SIMBOLIKA drama zapoinje Leoneovom replikom: Mutno je sve to u nama, draga
moja Beatrice, nevjerojatno mutno znakovito je u upozoravanju na ovjekovo naslijee, nedokuivo,
nespoznatljivo i nepodlono kontroli razuma u Leonea e naslijee na kraju pobijediti, iako on negira svoje
glembajevsko podrijetlo, ono e nadvladati u trenutku kada nee moi savladati svoj bijes prema barunici te je
ubija. Dakle, potvrdit e se da Leone, iako to eli, ne moe se suprotstaviti glembajevskom u sebi. Jedino je
Beatrice drugaija, jedino ona moe iskupiti Glembajeve. Na kraju ona ostaje sama na pozornici; na pomolu je
novi dan moda i nova nada za Glembajeve TRAGEDIJA S OPTIMISTINIM PREDZNAKOM
U I.inu Fabriczy govori Barboczy legendu, to se vidi i u likovima. Bankar Ignjat varalica, sin Oliver (iz braka s
barunicom Castelli) malodoban poinio razbojstvo, barunica preljubnica, Leone ubojica; dakle, niti jedan
Glembaj ne moe nadvladati ono glembajevsko u sebi (BIOLOKA MOTIVACIJA CIJELE OBITELJI)
Oeva posmrtna maska - Leone crta oevu posmrtnu masku i svi prisutni smatraju skicu vrlo uspjenom, a Leone
smatra kako nije uspio prikazati oevu donju eljust koja je za njega materijalizacija glembajevtine podere ju
- LIKOVI

OBITELJ Nacy (Ignjat) Glembay bankar, tajni savjetnik, barunica Castelli druga Ignjatova supruga, Leone
Ignjatov sin iz prvog braka, sestra Angelika udovica starijeg Glembajeva sina Ivana
LEONE u sreditu je dramske radnje. Temom povratka u zaviaj otvara se prostor za psiholoki sukob (izmeu
likova i unutar lika), istovremeno se pokree radnja otkrivanjem tajni iz prolosti. On je poveznica svih elemenata
drame. Vraa se nakon 11 godina na obljetnicu firme Glembay. Razapet je izmeu nagona i razuma; na tu njegovu
unutarnju razapetost ukazuju i dvije ene barunica i sestra Angelika. On je umjetnik, slikar. Napetih je ivaca;
obitelj mu stalno predbacuje da je uberspannt prenapet. Sukobljava se s ocem; ubojica. Bori se protiv
animalnoga u sebi (glembajevska priroda) koje se javlja u njemu u trenutku kada otac nasrne na njega, ali tada je
jo uspije zatomiti te konano izlazi u trenutku kada ubija barunicu zbog napada na Angeliku. S druge strane,
pokuava odrati svoju daniellijevsku prirodu (razum) i dokazati sam sebi da nije pravi predstavnik obitelji
Glembay.
- ODNOS LEONE-IGNJAT Leone i Ignjat su razliiti Ignjat je poslovan i racionalan bankar, predstavnik je
graanstva koje uiva u raskoi, ovjek kojem je novac pretpostavka svih vrijednosti, preduvjet ovjekove sree.
On je nezainteresiran za Leoneovo slikarstvo, smatrajui ga bezvrijednim kao i njegov poziv, a Leoneu je kao
umjetniku stran njegov materijalizam, a mrnja se pojavljuje i zbog Ignjatova odnosa prema Leoneovoj majci.
Leone je sruio oevu iluziju sretnoga braka (koja se temeljila na vjerovanju da ga barunica voli), razotkrivajui
njezin preljub sa Silberbrandtom, to je poetak Ignjatova kraja. Ignjat je Leoneov alter-ego (odnos prema
enama)
- BEATRICE (SESTRA ANGELIKA) BARUNICA CASTELLI dva potpuno suprotna enska lika. Beatrice je olienje
duhovnoga, lijepoga, profinjenoga, a barunica predstavlja nagonsko, animalno u eni, to je Leone odbacio.
Barunica se pokuava pribliiti Leoneu, govorei mu da ne skriva razlog svoje udaje za Ignjata a to je novac.
Meutim, telefonski poziv rui tu njezinu iluziju bogatstva, shvaa da je prevarena i pokazuje svoje pravo lice.
Govori Leoneu to misli i konstatira istinitost Barboczy legende (Glembajevi su bogata aristorkacija, u ijem ivotu
postoji dvojnost izmeu PRIVIDA (iluzije) bogatstvo, ljepota, mo, srea, i SUTINE (istine) laljivci, kradljivci,
ubojice; rasipnitvo, ludilo, samoubojstva i ubojstva rjeenja su u svim glembajevskim krizama)
- Ostali su likovi odreeni socijalno i psiholoki. U njihovim se dijalozima otkriva licemjernost i nemoral
drutvenoga druga, kojemu Glembajevi pripadaju
- Roaci Fabriczy umirovljeni veliki upan, Puba Fabriczy njegov sin, odvjetnik, pravni savjetnik obitelji
- Ostali likovi dr. Altman lijenik, Silberbrandt sveenik
- STILSKA OBILJEJA DRAME klasina dramska struktura 3 ina (potivanje Aristotelovih jedinstava). Dramska
napetost rezultat je dramskoga sukoba (odnosa meu likovima, sukoba unutar lika). Dramska kompozicija
oblikovana je realistiki dramska napetost raste do najave sukoba u I.inu, preko sukoba otac-sin u 2.inu, do
traginog raspleta u 3.inu (scenski psiholoki realizam).
- KOMORNA (KVALITATIVNA) DRAMA reducirani su sukobi, likovi i ostala dramska obiljeja s ciljem
prebacivanja pozornosti na psihologiju likova

Simbolistiki elementi simbolika enskih likova

Naturalistiki elementi bioloka motiviranost likova (B. Legenda),ono animalno u ovjeku

Govorna karakterizacija likova lanovi obitelji Glembay govore tzv. agramerski obojenim njemakim
jezikom za koji sam Krlea kae da je literarna fikcija
DOBRIA CESARI

POVRATAK

- u pjesmi se iznosi misao o krunom kretanju vremena i ivota, o mogunosti da nakon smrti (u nekom
novom ivotu)sretnemo one koje smo voljeli
- tragino je jedino to to se moda neemo prepoznati
- ono to to kruno kretanje sigurno donosi su srea i tuga te vjena ljudska tenja za neim viim to
jo? to je neizrecivo, ovjek to ne moe spoznati niti izrei
- ponavljanje prve strofe na kraju pjesme i na planu izraza sugerira ciklinost i zatvaranje kruga

BALADA IZ PREDGRAA

- socijalna tematika
- tuno raspoloenje zbog ovjeka kojeg njegovo siromatvo obiljeava u drutvu, nanosi mu nesreu i
bol kad takav ovjek umre, nita se ne mijenja
- bez obzira na smrt pojedinca, vrijeme i dalje prolazi, a svijet se ne mijenja suosjeamo s takvim
ovjekom, ali i pitamo se o prolaznosti i i o smislu samoga ivota

OBLAK

- preko motiva (simbola) oblaka (koji se jednu veer pojavio nad gradom krvarei ljepotu) govori o
pjesnicima openito
- pjesnici u boli stvaraju ljepotu i po tome su iznad banalne svakodnevice
- ljudi to ne zamjeuju jer su zaokupljeni materijalnim brigama i problemima
- tako pjesnici nezamijeeni i neshvaeni umiru i u tome je njihova tragina sudbina

ZNAAJKE CESARIEVOG PJESNITVA:

- jednostavnost u izrazu, lakoa u ritmu i dubina osjeanja

- prihvaaju ga i itateljstvo i kritika
- Cesarievo pjesnitvo je spoj tradicionalnog i novog:
- Tradicionalno: forma (vezani stih i rima koji slue da itatelj lake prihvati lirski tekst glazbenost
stihova) i sadraj (koristi simbole koji se lako prepoznaju i itatelj se moe poistovjetiti s njima)
- Novo: teme (urbana tematika) i lirski subjekt (obian ovjek, graanin koji je rezigniran)
JOSIP PUPAI

TRI MOJA BRATA

- lirski subjekt iznosi svoju uspomenu na brau, na djetinjstvo i na sreu

- poredbama naglaava veliinu te svoje sree
- upotreba prolog vremena ostavlja dojam gorine to ta srea pripada prolosti, a upotreba jednine
Kad sam bio tri moja brata i ja oznaava istost izmeu lirskog subjekta i njegove brae
- u posljednjem stihu ponavljanje : moj brat, moj brat, i moj brat pokazuje da su oni bili jedan kolektiv, ali
i svaki od njih individua za sebe
- stil: slobodan stih, ritam je usporen opkoraenjima i prebacivanjima

MORE

- interpretacija pjesme:
- lirski subjekt se stapa s prirodom zanesen ljepotom beskrajnog plavog prostranstva koje u njemu
izaziva sreu, zadovoljstvo i zanesenost
- taj ushit prirodom prelazi u ushit za voljenom enom (more zlato) - u pjesmi postoje dva mora : more i
more zlato (voljena ena)
- atmosfera pjesme: vedrina, radost, smijeh, srea zbog ljepote ivljenja i postojanja srea izvire iz
prirode i odrava se ljubavlju
- stil: slobodan stih, nema interpunkcije, ubrzan ritam koji oponaa more (valove)

ZALJUBLJEN U LJUBAV

- u pjesmi se sjedinjuje sve to pjesnik voli (i priroda i drage osobe i drage ivotinje)
- ljubav prema eni prerasta u ljubav openito, a lirski subjekt je zaljubljen u ljubav jer ona oplemenjuje
ovjeka

MOJ KRI SVEJEDNO GORI

- razvija se osjeaj zajednitva na nain da se individuum lirskog subjekta prenosi na kolektiv Moj kri
svejedno gori / Moj kri a tvoje ime
- u pjesmi su prisutni zaviajni, biblijski i kozmiki motivi
- simbolika motiva: vatra, raskre, kri
- vanost grafikog izgleda pjesme

- Povezivanje biografije i opusa neizbjeno je u sluaju Josipa Pupaia. Najizrazitiji motiv u njegovom i
pjesnitvu i ivotu je smrt.
- Blizak je egzistencijalistikoj filozofiji u kojoj smrt ima istaknuto mjesto, ali Pupai ne vidi smrt kao
filozofski problem, nego kao intimnu, biografsku injenicu. Upravo zato to je izgubio svoje najmilije
(zarana je izgubio svoja tri brata svi su umrli nesretnim sluajem), on o smrti nikad ne govori iz
perspektive pojedinca, onoga koji treba umrijeti, nego nego iz perspektive lana zajednice, dakle onoga
kojemu je smrt otela drago bie smrt postaje manje strana od rastanka jer nije vie pitanje kako
podnijeti vlastitu smrt, nego kako preivjeti smrt onih koje volimo.
- Pupaia vodi misao da je ivot neizreciv neizrecivo se izrie posredstvom nejasnoga: sloenost
svijeta (ili sloenost osjeaja u tom svijetu) prenosi se uz pomo iskaza koji je zagonetan i zamagljen,
pomalo nalik na magijske formule i na vraanje. To se postie na nain da se kljuni dijelovi reenice (oni
u kojima se nalazi subjekt i predikat) izostavljaju, a izriu se samo oni drugi dijelovi. itatelj ne moe
odgonetnuti to se zapravo u pjesmi dogaa, ali ima vrlo jak osjeaj da je to to se dogaa silno vano i
da ga se osobno tie (primjer: pjesma More).
- Stilski je blizak Katelanu
- Pripada krugovakoj generaciji