Professional Documents
Culture Documents
HRVATSKI JEZIK
VIA RAZINA
SKRIPTA
Kutina, 2013.
1
- imena titula, atribut sveti uz imena svetaca (kralj Tomislav, sveti Antun1, akademik Katii)
ALTERNACIJA IJE/JE/E/I
kraenje korijenskog sloga ije > -je
- u komparativu i superlativu pridjeva (lijep > ljepi; vrijedan > vredniji, vrjedniji; blijed >
bljei; bijel > bjelji > najbjelji)
- u uveanicama (augmentativima): svijet svjetina
- u umanjenicama (deminutivima) na -i, -i, -ica, -ica (djeli, korjeni, rjeica, cjevica)
- u pridjevima na -ast, -cat, -it (cjevast, rjeit)
- u tvorenicama m.r. na -a, -ar i imenica .r. koje se izvode od njih (pripovijedati >
pripovjeda, mlijeko > mljekar, cvijet > cvjear)
- u tvorenicama na -ota, -oa, -ina, -ovit (slijep > sljepoa, lijep > ljepota, pijesak >
pjeskovit)
duljenje kratkog sloga -je > -ije
- ako svreni glagol u osnovi ima -je, a od njega tvorimo nesvreni glagol i glagolsku imenicu,
te rijei imaju -ije (osim ako u svrenom glagolu u osnovi nije rije mjera, mjesto, sjesti):
razumjeti razumijevati, razumijevanje; preletjeti prelijetanje, prelijetati; dospjeti
dospijevanje, dospijevati
- ako je u osnovi svrenoga glagola rije mjera, mjesto, sjesti ne dolazi do duljenja kratkog
sloga, dakle -je ne prelazi u ije: odmjeriti odmjeravati, odmjeravanje; namjestiti
namjetati, namjetanje, zasjesti zasjedati, zasjedanje
- u tvorbi imenica od glagola s predmetkom pred- u jednih se imenica dulji u prijeprelaziti prijelaz; prenositi prijenos
PAZI!
- pisanje glagolskog pridjeva radnog: htjeti, smjeti, vidjeti htio, smio, vidio (a ne htjeo,
smjeo, vidjeo)
- doputene su i neke dvostrukosti: osmijeh/osmjeh, naslijee/nasljee
brijeg brjegovi, bregovi
sprijeiti sprjeavati, spreavati
1
sveti Antun (svetac), Sveti Antun (blagdan), Sveti Antun (crkva), crkva svetog Antuna
REENINI ZNAKOVI
ZAREZ
nabrajanje / nizanje: Na nastavi glzbenoga pjevamo, sviramo, pleemo. Uenici su
pojurili u kolu, u uionice, posjedali u klupe, smirili se i oekivali novu uiteljicu.
- pravilo odvajanja vokativa zarezom: Marine, treba li pomo?
- pravilo pisanja nadnevaka: Kutina, 9. veljae 2013. ili U Kutini 9. veljae 2013.
naknadno dodavanje: Ana, njihova profesorica matematike, bila je dobra djevojka.
- vokativ se odvaja zarezom bez obzira na kojem je mjestu u reenici: Doi pred plou,
Ivice. Doi, Ivice, pred plou.
- modalne rijei koje izraavaju na stav (da, ne, moda, sigurno, naprotiv, vjerojatno,
doista...) odvajaju se zarezom: Da, doi u. Doista, dobio si peticu.
suprotnost: zarez ispred suprotnih veznika a, ali, nego, ve, no
isticanje: ispred i to, to jest (tj.)
inverzija: kada zavisna reenica dolazi ispred glavne: Tko rano rani, dvije sree
grabi.
CRTICA
- upotrebljava se za oznaavanje stanke (jae od one izraene zarezom) ili umjesto navodnika
5
NAVODNICI2
Ne vidi se ba nita, ree voza. Zar ba nita? upita putnica. Nita, magla je! odgovori
voza. ako upravni govor zavrava usklinikom ili upitnikom, ne piemo zarez
Bio sam, odgovori sin, s prijateljima na nogometu.
- navodnici se mogu zamijeniti crticama: Bio sam odgovori sin s prijateljima na
nogometu.
- u nazivu kole pravilo je ovakvo: Osnovna kola Vladimir Vidri (nominativ, navodnici)
ili Osnovna kola Vladimira Vidria (genitiv, bez navodnika, ovisno o nazivu kole)
POLUNAVODNICI
- kada se u okviru upravnoga govora nae upravni govor, oznaavao ga polunavodnicima: U
knjizi je pisalo: im je uao, rekao je: 'Veselim se to vas vidim!'
PRAVOPISNI ZNAKOVI
- toka, zarez, dvotoje, crtica, spojnica, zagrade, zvjezdica, izostavnik, znak jednakosti,
znakovi < i >, krii, luk, kosa crtica
- slue da se odredi kako se to ita
Toka
- iza rednih brojeva (arapskih i rimskih)
1910. 1975. ili od 1910. do 1975.
Zarez
- kao desetinski znak za razlikovanje cijelih brojeva 6,2
Crtica ()
(dui znak od spojnice)
- zamjenjuje prijedlog do, relacije: autocesta Zagreb Kutina, vozio je lokalnom cestom 60
80 km/h
- pie se s bjelinama s obje strane
Korisno je znati: Piete li neto na raunalu, funkcija italic (nakoena slova) istovjetna su navnodnicima, dakle
pogreno je istovremeno neto pisati nakoeno i u navodnim znakovima (dakle, nakoeno ili nakoeno)
Spojnica
- pie se bez bjelina s obje strane, upotrebljava se pri rastavljanju rijei na slogove
- izmeu dijelova rijei kad se prvi dio pie brojkom, a drugi slovima ili u polusloenicama:
40-godinjak, spomen-ploa
Izostavnik ili apostrof
- umjesto izostaljenog slova (esto u pjesnitvu): il', k'o (ili, kao)
KRATICE
./it. - itaj, g. - gospodin, godina (ali i god. je godina), prof., st., str., tzv., dr., usp., tj., rkt.
P. S. - post scriptum (poslije napisanog)
- ing. meunarodna kratica za inenjera, in. hrvatska kratica za inenjera
- bez toe: ga, gica, don, fra
- kratice nastale od poetnih slova svakog lana izraza iu se bez toke iza pojedinih slova i
sva su slova velika (HAZU, HP, MH, UN, HSLS, HRT) - HRT-a, HAZU-a, HDZ-ovac ili
hadezeovac
- kratice u obliku promjenjivih rijei, sklanjaju se kao vlastita imena i piu se velikim
poetnim slovom (Ina, Hina, Nama - Ine, Hine, Name)
- HRK - meunarodna oznaka za hrvatsku novanu jedinicu; kn - hrvatska oznaka
GRAMATIKA
Fonetika i fonologija
Fonem: najmanja jezina jedinica koja nema svoje znaenje, ali ima razlikovnu (distinktivnu)
funkciju
- fonoloka opreka ili opozicija (razlika izmeu dvaju ili vie glasova koja se moe
upotrebljavati za razlikovanje rijei, njihova oblika i znaenja)
inicijalna pozicija (sat rat, kob sob, pir mir)
medijalna pozicija (rod - rad, pod - pad, kip - kup)
finalna pozicija (roj - rod, poj - pod, rad - raj)
- hrvatski jezik ima 32 fonema (osim 30 grafema, ine ga samoglasno r i dvoglasnik ie)
- fonemi se piu u kose zagrade / /
7
- fonologija: znanstvena disciplina koja prouava foneme, tj. funkcionalna svojstva glasova
- grafem ili slovo: pisani znak za fonem
- grafematika: znanstvena disciplina koja prouava prijenos fonema u grafeme; hrvatski
latinini grafijski sustav ima 27 jednoslova, 3 dvoslova (d, lj, nj), 1 troslov (ije) i 1 bez
posebnoga glasa (samoglasno r)
- fon ili glas: najmanja govorna jedinica
- fonetika: znanstvena disciplina koja prouava akustina i artikulacijska svojstva glasova
- alofon: varijanta fonema, razlika u izgovoru uvjetovana je mjestom u rijei (Ana - Anka,
mama - tramvaj)
DIOBA GLASOVA
- podjela prema slogotvornosti: a) slogotvorni glasovi ili samoglasnici
b) neslogotvorni glasovi ili suglasnici
- epenentsko l: u okviru jotacije u skupinama pj, bj, mj, vj umee se l koje se s glasom j stapa
u lj (zdravlju, ljubavlju, kaplju, grmlje...)
NAGLASCI
- istodobni ostvaraj jaine, duine, tona kojim istiemo jedan slog u rijei
- etiri vrste naglasaka u hrvatskom standardnom jeziku:
10
- dugosilazni naglasak je dug naglasak sa silaznim tonom [mre; prvda, dan, sin, tijelo]
- dugouzlazni naglasak je dug naglasak s uzlaznim tonom [rka; tma, glava, rijeka]
- kratkosilazni naglasak je kratak, odsjeen naglasak silaznog tona [ka; slma, san, ljeto]
- kratkouzlazni naglasak je kratak naglasak uzlaznog tona [nga; vda, staza, zemlja, selo]
Pravila naglaavanja:
1. jednoslone rijei imaju samo silazne naglaske
2. dvoslone rijei imaju bilo koji naglasak samo na prvom slogu
3. troslone i vieslone rijei imaju bilo koji naglasak na prvom slogu, a na unutarnjem
samo uzlazne
4. naglasak ne moe stajati na posljednjem slogu (osim kod rijei stranog podrijetka meni, tabu)
- zanaglasna duina: nalazi se samo u zanaglasnim slogovima (-)
Nenaglaene rijei (nenaglasnice)
- zanaglasnice (naslonjenice, enklitike): s naglaenom rijeju ispred sebe ine jednu
naglasnu cjelinu (me, mi, te, ti, ga, mu, nj, joj, je, ju, si, se, nas, nam, vas, vam, ih, im;
nenaglaeni oblici prezenta i aorista pomonog glagola biti i htjeti, estica li)
- prednaglasnice (prislonjenice, proklitike): s naglaenom rijeju iza sebe stapaju se u jednu
naglasnu cjelinu (svi jednosloni prijedlozi, dvosloni prijedlozi meu, mimo, prema, preko,
prijedlozi izmeu, iznad, ispod, ispred, veznici a, da, i, ni, estica ne)
MORFOLOGIJA
- vrste rijei: a) promjenjive (imenice, zamjenice, pridjevi, glagoli, brojevi)
b) nepromjenjive (prilozi, prijedlozi, usklici, veznici, estice)
- morfem: najmanja jezina jedinica koja ima svoje znaenje
- morf: izraz morfema
- morfologija (oblikoslovlje): znanstvena disciplina koja prouava morfeme
Vrste morfema:
oblikotvorni: nose gramatiko znaenje rijei i slue za tvorbu oblika rijei (kol-a, N,
jd., .r.); neke rijei imaju i tzv. nulti morfem (koji nema svoj izraz, no ima gramatiko
znaenje - npr. grad - N, jd., m.r.
rjeotvorni - za stvaranje novih rijei (kol, za kolarina, kolarac...)
11
IMENICE
- promjenjiva vrsta rijei kojom se imenuju bia, stvari i pojave
konkretne ili stvarne (knjiga, ploa, olovka)
apstraktne ili mislene (mata, dua, bijeg)
ope imenice
vlastite imenice
- singularia tantum: imenice koje imaju samo jedninu (neke zbirne ili gradivne imenice kao
mlijeko, snoplje, meso, bakar, pjevanje, zdravlje)
- pluralia tantum: imenice koje imaju samo oblik za mnoinu (gae, grablje, ljestve, usta,
vrata, lea)
- neke imenice imaju dugu i kratku mnoinu: vitez vitezovi, vitezi (duga mnoina tvori se
umetanjem morfema -ov kad je osnova nepalatal, odnosno -ev kad je osnova palatal, npr. zec
zeevi, otac oevi
- gramatike kategorije: rod, broj, pade
- kosi (zavisni) padei: G, D, A, L, I
- nezavnisni padei: N, V
ZAMJENICE
Osobne ili line: ja, ti, on, ona, ono, mi, vi, oni, one, ona
Posvojne: moj, tvoj, njegov, njezin, na, va, njihov
Povratne: sebe, se
12
Povratno-posvojna: svoj
Upitno-odnosne: tko, to, koji, iji, kakav, kolik
Pokazne: ovaj, ovakav, ovolik, taj, takav, tolik, onaj, onakav, onolik
Neodreene: netko, neto, nekakav, neiji, nitko, nita, itko, svatko, ma tko, tko god, bilo tko
PRIDJEVI
- kazuju kakvo je to, ije je to i od ega je to
- opisni, posvojni, gradivni, odreeni (odgovaraju na pitanje koji? i oznaavaju odreeni,
izabrani predmet, pojam (crveni, uti, veliki cvijet), neodreeni (odgovaraju na pitanje kakav?
i utvruju kvalitetu, osobinu, svojstvo predmeta (crven, ut, velik)
- komparacija ili stupnjevanje pridjeva:
pozitiv (bijel), komparativ (bjelji), superlativ (najbjelji)
GLAGOLI
Glagoli po znaenju:
glagoli radnje - namjerno djelovanje (saditi, plivati, roniti)
glagoli stanja - nedjelovanje (utjeti, drijemati, spavati)
glagoli zbivanja - nenamjerno djelovanje i djelovanje u kojemu su uzronici prirpdni
zakoni (listati, rasti, sazrijevati)
Glagoli po vidu:
a) svreni: izriu radnju koja je svrena djelomino ili u cjelosti: dospjeti, proliti, dati, baciti
b) nesvreni: izriu radnju koja u odreenom vremenu nije svrena: dospijevati, prolijevati,
bacati, ubacivati, nalaziti
Glagoli po predmetu radnje:
a) prelazni: glagoli koji uza se imaju imenicu u akuzativu: Baka pee kolae.
b) neprelazni: glagoli koji uza se nemaju imenicu u akuzativu: Djeak sjedi na klupi.
c) povratni: glagoli koji uza se imaju povratnu zamjenicu sebe, se: Djeca se igraju.
13
GLAGOLSKI PRIDJEV RADNI: -o, -ao, -la, -lo, -li, -le, -la (radio, pisao)
GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI: -n, -t, -en, -jen (napisan, okrenut, udaren, oguljen)
14
Glagolski naini:
IMPERATIV (zapovjedni nain)
itaj! Neka ita! (u 3. l dodajemo neka)
KONDICIONAL I. (pogodbeni nain; sadanjost, svevremenost): Rekla bih neto.
KONDICIONAL II. (pogodbeni nain; prolost): Bila bih rekla neto.
OPTATIV (eljeni nain)
GLAGOLSKI PRILOZI
a) sadanji (tvori se od nesvrenih glagola): udarajui
b) proli (tvori se od svrenih glagola): udarivi
BROJEVI
- glavni: osnovni (jedan, dva...)
izvedeni (jedanaest, dvanaest...)
- redni
- brojevne imenice: znaenjem brojevi, a oblikom imenice (dvije, dvoje, dvojica)
- brojevni pridjevi: rijei znaenjem brojevi, a oblikom pridjevi (dvoja)
- brojevni prilozi: znaenjem brojevi, oblikom prilozi (dvadesetak)
PRILOZI: izraavaju okolnosti (mjesto, vrijeme, nain, uzrok, koliinu) vrenja radnje
PRIJEDLOZI: izraavaju odnose meu biima, stvarima, pojavama
- s dativom: k/ka, nasuprot, unato, usprkos
- s lokativom: na, o, po, prema, pri, u
VEZNICI: povezuju rijei ili reenice
USKLICI: izraavaju osjeaj, raspoloenje, zvuk (Uh!)
ESTICE: slue za oblikovanje i preoblikovanje reenica i reeninih dijelova (zar, ne, li,
god, ak, upravo, eto, eno, neka)
15
TVORBA RIJEI
- dio gramatike koji prouava promjenu oblika rijei po kojoj dobivamo nove rijei
- granica izmeu tvorbenih jedinica: tvorbeni av: pliva-ica
Tvorbeni naini:
Izvoenje:
- ako je tvorenica u tvorbenoj vezi s jednom rijei zove se izvedenica, a nain izvoenje
a) sufiksalna tvorba: najei tvorbeni nain u hrvatskom jeziku (pis-ac, brij-a, zlat-an)
b) prefiksalna tvorba: tvorbenoj se osnovi predmee tvorbeni prefiks (pred-kola, ne-red)
c) prefiksalno-sufiksalna tvorba: uz tvorbenu se osnovu istovremeno vee prefiks i sufiks
(pred-kol-ski, pri-mor-ski)
Slaganje:
- ako je tvorenica u tvorbenoj vezi s dvjema rijeima zove se sloenica, a takav nain tvorbe
slaganje
a) slaganje: tvorenica nastaje od dvaju osnovnih leksema pomou spojnika ili interfiksa (tu
ulogu imaju samoglasnici o, e, i), a takvim nainom nastaju:
- iste sloenice: dom-o-ljub, roman-o-pisac (imaju jedan naglasak)
- polusloenice: rak-rana, spomen-ploa (imaju dva naglaska, povezani spojnicom, prvi dio se
ne sklanja)
b) srastanje: najmanje dvije osnovne rijei srastaju u tvorenicu: kuevlasnik, dangubiti
c) sloeno-sufiksalna tvorba: sloenica nastaje istovremenim djelovanjem dvaju tvorbenih
naina: slaganja i sufiksalne tvorbe: deset-o-godi-nji, osnovn-o-kol-ac
Postoje i ovi naini tvorbe:
- mocijska tvorba: tvorba imenice jednog roda od imenice drugog roda s razlikom u spolu,
zec zeica, lisac lisica
- preobrazba: prijelaz jedne rijei iz jedne vrste u drugu: imenica, pridjev mlada, imenica
Hrvatska i pridjev hrvatska
- kratice: nastanak nove rijei skraivanjem drugih (Nama Narodni magazin)
16
SINTAKSA
- sintaktike jedinice: rije, sintagma, reenica
- sintagma (spoj rijei): sintaktika jedinica sastavljena od najmanje dvije punoznane rijei
koje su meusobno povezane
- reenica: sintaktika jedinica namijenjena sporazumijevanju kojom se prenosi potpuna i
razumljiva obavijest
LEKSIKOLOGIJA
- jezikoslovna disciplina koja prouava leksik
- leksem (gr. lexis rije): ukupnost svih oblika koje ima jedna rije (jednoznanica ili
vieznanica, ukupnost svih sadraja i izraza neke rijei)
- leksik: svi leksemi hrvatskoga jezika
- standardni jezik: jezik koji je odabran za ope sredstvo sporazumijevanja nekog naroda ili
drutva
- jezikoslovlje ili lingvistika: znanost koja prouava jezik
- semantika: dio znanosti o jeziku koji se bavi prouavanjem sadrajne strane jezinog znaka
- metafora: prijenos znaenja po slinosti (On je lav. snaan kao lav)
- metonimija: prijenos znaenja po stvarnim odnosima / prijenos znaenja po bliskosti, itam
Krleu. itam njegovo djelo
- sinegdoha: vrsta metonimije u kojoj se dio uzima umjesto cjeline: Traio je oca njezinu
ruku. doputenje za vjenanje njegove keri; Nemam niti kune. nemam novca
- homonimi: leksemi jednakog izraza, a razliitog sadraja (rak - ivotinja, bolest)
- homografi: rijei razliitog znaenja koje se isto piu, a razliito izgovaraju (ps - ps, lk lk)
18
- homofoni: rijei razliitog znaenja koje se isto izgovaraju, a razliito piu (Rijeka i rijeka,
Vinja i vinja, japanka i Japanka)
- sinonimi: rijei istog ili slinog sadraja, a razliitog izraza (tuga, alost)
- antonimi (suprotnice): parovi rijei suprotnoga znaenja (lijepo runo, iv mrtav, crn
bijel otvoriti zatvoriti, oenjen neoenjen)
FRAZEMI
19
- ustaljeni izrazi sastavljeni od dviju ili vie punoznanica, npr. hladan kao pricer, dosadan
kao u, vrijedan kao mrav, spor kao pu
- frazeologija jezikoslovna disciplina koja prouava frazeme
- obiljeja frazema:
1. sastoji se od najmanje dviju punoznanica
2. nijedna se punoznanica u frazemu ne smije izostaviti, niti one mogu zamjenjivati
mjesta
3. znaenje frazema nastaje tako to barem kod jedne od punoznanica mora doi
do znaenjske preobrazbe, odnosno pretvorbe
4. znaajke frazema mogu se aktualizirati u svim sintaktikim funkcijama
Podjela frazema
prema vrsti sredinje punoznanice
imeniki (kamen smutnje)
pridjevski (mrtav umoran)
glagolski (vedriti i oblaiti)
priloni (bre-bolje)
prema sintaktikom ustrojstvu
frazemi reenice (Obilazi kao maak oko vrue kae.)
frazemi sintagme (ni u ludilu)
prema podrijetlu
nacionalni frazemi (mirna Bosna)
prevedeni frazemi
frazemi biblijskog podrijetla (ekati manu s neba)
frazemi antikog podrijetla (Kocka je baena.)
frazemi stranog podrijetla (npr. franc. noir sur blanc crno na bijelo);
Neprevedeni frazemi stranog podrijetla koriste se u stilski obiljeenom izrazu, npr. u jezinoj
karakterizaciji likova. Mogu se koristiti i u stilski neobiljeenom izrazu, npr. kad
se eli pokazati vlastito poznavanje stranih jezika.
Posuenica je rije posuena iz nekog jezika. Leksiko posuivanje svako je preuzimanje
odreene jezine jedinice iz jednog jezika u drugi.
Postoje:
a) unutarjezini razlozi za posuivanje rijei (preuzimanjem pojma ili predmeta
20
21
22
POVIJEST JEZIKA
23
17. STOLJEE
Ozaljski krug pisaca (Petar Zrinski, Ana Katarina Zrinski, Fran Krsto Frankopan, Ivan
Belostenec) njeguje mjeoviti tip knjievnog jezika u kojem se isprepliu sva tri narjeja.
Dubrovako-dalmatinski krug pisaca (Ivan Gunduli, Junije Palmoti, Ivan Buni Vui)
njeguje tokavsku ikavicu.
Najpoznatiji predstavnik knjievnosti na kajkavskom narjeju je Juraj Habdeli.
Budui da isusovci diljem Hrvatske otvaraju kole, javlja se velika potreba za rjenicima
i gramatikama.
Prva hrvatska gramatika:
Bartol Kai (Bartholomeus Cassius), Institutionem linguae illyricae libri duo (1604.)
- u prijevodu naslov Kaieve gramatike glasi Dvije knjige temelja ilirskoga jezika
- Bartol Kai znaajan je i po tome to je prvi u cijelosti preveo Bibliju na hrvatski jezik, ali
taj je prijevod ostao u rukopisu
Rjenici:
- prvi kajkavski rjenik: Juraj Habdeli, Dictionar ili rei slovenske (1670.)
- Jakov Mikalja, Blago jezika slovniskoga (1649.; trojezini(hrvatskotalijansko- latinski), a
sadri i kratku gramatiku napisanu prema Kaievoj gramatici
18. STOLJEE
Kod mnogih pisaca ovoga razdoblja vidljiva je prevlast novotokavskog narjeja (Andrija
Kai Mioi, Matija Antun Reljkovi, Antun Kanili). Ta prevlast tokavtine utjecat
e na izbor tokavtine kao temelja standardnom jeziku.
Pavao Ritter Vitezovi iznosi misao da se svaki glas treba biljeiti uvijek istim i jednim
znakom te predlae neka grafijska rjeenja.
Najznaajnija jezikoslovna djela u 18. stoljeu:
- Ardelio della Bella, Dizionario italiano, latino, illirico (1728.: Rjenik talijanskolatinskoilirski; prvi je sastavlja rjenika koji uz natuknice donosi i primjere iz knjievnosti
24
25
20. STOLJEE
I. razdoblje (1901. 1918.)
Poetak XX. stoljea obiljeen je djelovanjem hrvatskih vukovaca jezikoslovaca koji
prihvaaju jezina i pravopisna rjeenja Vuka Stefanovia Karadia. Hrvatski vukovci su
i Ivan Broz i Franjo Ivekovi, autori Rjenika hrvatskoga jezika, 1901.
U rjeniku su navedeni primjeri (odnosno potvrde) iz usmene knjievnosti te iz djela Vuka
Stefanovia Karadia i ure Daniia. Mnogi jezikoslovci upravo su to zamjerili autorima,
kao i injenicu da su zanemarili hrvatsku (pisanu) knjievnost. Na liniji hrvatskih vukovaca
jest i djelo Vatroslava Roia Barbarizmi u hrvatskom ili srpskom jeziku, 1904. Autor
zagovara jezina rjeenja oslanjajui se na tokavsko, a zanemarujui akavsko i kajkavsko
narjeje. U kolama se koriste Gramatika hrvatskog jezika Tome Maretia i Gramatika
hrvatskoga jezika Josipa Florschtza. Godine 1911. izlazi djelo Nikole Andria, Brani jezika
hrvatskoga koje, kao to naslov istie, brani hrvatski jezik oslanjajui se na hrvatsku jezinu
tradiciju te govorei o razliitostima hrvatskoga i srpskoga jezika.
26
27
Babi Finka Mogu, Hrvatski pravopis, 1990. (novo izdanje pravopisa iz 1971.)
Ani Sili, Pravopis hrvatskoga jezika, 2001.
gramatike:
Skupina autora (Eugenija Bari i dr.), Gramatika hrvatskoga knjievnog jezika, 1990.
Stjepko Teak Stjepan Babi, Gramatika hrvatskoga jezika, 2000.
Stjepan Babi, Tvorba rijei u hrvatskom knjievnom jeziku, 1986.
Radoslav Katii, Sintaksa hrvatskoga knjievnog jezika, 1986.
Babi - Brozovi - Mogu - Pavei - kari - Teak, Povijesni pregled, glasovi i
oblici hrvatskoga knjievnog jezika, 1991.
rjenici:
Vladimir Ani, Rjenik hrvatskoga jezika, 1991.
Vladimir Brodnjak, Razlikovni rjenik srpskog i hrvatskog jezika, 1991.
Rjenik hrvatskoga jezika (ur. Jure onje), izdanje Leksikografskog zavoda Miroslav
Krlea i kolske knjige, 2000.
Vladimir Ani, Ivo Goldstein, Rjenik stranih rijei, 1999.
jezini savjetnik: Hrvatski jezini savjetnik, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 1999.
LITERATURA:
29