Moja draga, prijatelj i ja

Antun Branko Šimić bio je hrvatski pjesnik koji je jednim desetljećem

svoga stvaranja ostavio velik utisak na hrvatsku poeziju i književnost. Zaslužan
je za popularizaciju slobodnog stiha te integriranje hrvatskog pjesništva u
europsko. »Moja draga, prijetalj i ja« spada u razdoblje njegovih ranih pjesama
(1914 – 1917.).
Pjesma se sastoji od pet strofa, a broj stihova koji se mijenja iz jedne
strofe u drugu kao i broj riječi ukazuje na nestabilnost koju bi čitatelj trebao
osjetiti. U prvoj strofi možemo primijetiti gradaciju riječi koja se prvo smanjuje
pa ponovno raste. Lirski subjekt jednostavnim izrazom prikazuje vrlo
upečatljivu sliku gdje njegovu voljenu osobu koju oslovljava s »moja draga«
gleda netko drugi čiji pokled klizi po njoj poput »crne mrtve tice«. U drugoj
strofi u svega dva stiha naglo pojačava želju nepoznate osobe za njegovom
dragom te dvaput ponavlja glagol »laju« misleći na njegove požude te se dobiva
dojam kao da mu ta nepoznata osoba želi nju oduzeti. U trećoj strofi javljaju se
glagoli koji bez obzira što uz sebe nemaju nikakvu ukrasnu riječ, sami po sebi
govore dovoljno i glasno. Napetost je na vrhuncu, savršeno izražena glagolima
»škripi«, »prašti, »boli«. Svoju unutrašnju bol dalje jasno opisuje crvenom krvlju
koja prska, a njegovo srce jede gladna »Smrt.« Ta smrt koju posebno želi
naglasiti kako bi znali da je to za njega kraj te ju zato piše velikim slovom. Ipak,
u naslovu pjesme lirski subjekt oslovljava nepoznatu osobu sa »prijetalj« što se
može shvatiti samo kao ironičan naziv ili Šimić želi unatoč svoj boli koju osjeća
ipak poručiti da daje svojoj voljenoj slobodu odabira, i onaj koji je za nju
prijatelj, prijatelj je i za njega, a to zapravo i je čista ljubav.
Šimić je ovom pjesmom vrlo sažetim i jednostavnim izrazom uspio opisati
bol i svoje unutarnje stanje slikovitim prikazima. Čak i čitatelji koji se ne bi mogli
poistovjetiti s ovom pjesmom mogli bi osjetiti tjeskobu i proživjeti bar mali
djelić njegove boli. On je u ovu pjesmu doista unio samoga sebe. To samo
dokazuje da je on vrsan umjetnik i da je s razlogom najistaknutiji pjesnik
hrvatske moderne.

Marija Bencun, 4.f