STRVINA

Pjesma Strvina iznimo je kvalitetno djelo pisca Charlsa Baudelaire. Cijela pjesma obiluje
prekrasnim pridjevima koji na jednu stranu opisuju ljepotu prirode, ljubavi i života uopće,
dok na drugu stranu zorno prikazuje snagu i punoću propasti, raspadanja, odnosno
smrti. Radnja pjesme prikazana je raspadajućom strvinom, i pjesnik paraleno prikazu tog
raspadanja suprostavlja svemoćnost i ljepotu prirode i života. On u istom trenutku, u
istim strofama prikazuju istovremenu i grozotu i ljepotu, može se reći da ponovno
prikazuje svoje životne nedoumice, te se i dalje prikazuje kao neutješni životni tragač. To
se najbolje vidi iz strofe koju moram doslovno citirati: '' -Pa i vi bit ćete nalik toj poganoj
grdobi, jezivoj toj kužnosti, Zvijezdo očiju mojih, sunce mojoj prirodi, I vi, moj anđele,
moja strasti!''. Pjesma je stoga zbunjujuća, jer gotovo bez ikakvih razlika povezuje život i
smrt. Osobno smatram da je pisac iznimno kvalitetno dočarao sam život koji i je u stvari
takav, neprekidno je prožet smrću. Da bi se nešto novo rađalo i stvaralo oko nas nešto
stalo mora i umirati. Ono što ipak oduševljava u ovoj pjesmi je optimizam kojom
Baudelaire završava samu pjesmu, na način da iznad prikaza propasti i smrti ipak drži
ushit božanske biti i ljubavi. Iz njegovih dosadašnjih pjesama vidljiva je doza sarkazma i
odmaka od života i ljubavi, dok je u pjesmi Strvina uspio jedan iznimno težak i nemili
prikaz zaogrnuti stotinama prelijepih i uzvišenih riječi i prikaza. To prikazuje i samu
genijalnost Charlsa Baudelairea.

STRANAC

Pjesma Stranac prikazuje nastavak romantičarskog pisanja Baudelairea.

U samoj pjesmi prikazuje najvažnije materijalne vrijednosti gotovo ništavnima,
odnosno vrlo jasno prikazuje svoje nezadovoljstvo materijanim svijetom i materijalnim
oblicima. Sve to ustvari predpostvlja, odnosno stavlja iza onog nedokučivog i
nespoznatljivog čemu ustinu i teži sve. religije, sve duhovne škole i svi životni tragači, a
moglo bi se reći i aktualno znanost. Baudelaire i u ovoj pjesmi ponovno traži sam bitak
života i izražava svoje nezadovoljstvo i pesimizam neshvaćenim svijetom. Naspram svih
spoznatih životnih obilježja iz materijalog sviijeta, on istima suprostavlja oblake što
prolaze, što prikazuje njegovu sklonost simbolizmu, odnosno ponovno ukazuje na
neiscrpnu moć simbola kao onog iz čega sve nastaje i od čega je sve stvoreno i iz kojih
nastaje sam svijet nevidljiv, lijep i duhovan. Predpostaviti materijalnom svijetu duhovnu
potragu, odnosno visine ljudskog duha postaviti kao jedino mjesto gdje čovjek može biti
doista sretan smatram uistinu jedinim ispravnim. Sigurno je istina da ako čovjek kroz
svoj život teži materijalim ispunjenjima i zadovoljenju svojih osnovnih potreba, bez obzira
u kojim razmjerima, to je sigurno sustav koji se mora raspasti, i koji će jednog dana
donijeti tugu i nezadovoljstvo. Smatram da čovjek mora biti tragač za vječnim životnim
pitanjima i da mora vidljivu stvarnost hraniti potragom za onim nedokučivim i božanskim
jer upravo to nedokučivo i božansko može u život donijeti onaj pravi sklad, istinu i ljubav.

OPAJAJTE SE

U pjesmi Opajajte se Baudelaire ponovno na jedan izniman način opisuje i suprostavlja

mističnost življenja prema materijalnom svijetu. On ukazuje u pjesmi na neophodnost
vječne životne potrage za višim idealima, za samom svrhom življenja. Potragu za
nadnaravnim, odnosno za životnim odgovorima alegorično opisuje potrebom za
pijanstvom, a na taj način ukazuje da nikada u životu ne smijemo stati, da nikada ne
smijemo prestati tražiti ono uzvišeno, bez obzira u kakvim se životnim uvjetima našli,
bilo dobrim bilo lošim. Ono kako Baudelaire navodi, često će nam se u životu dogoditi
neki životni mamurluk, odnosno moglo bi se reći slijepo crijevo u kojem ćemo životno
zapeti, ali on tada navodi, citiram : '' Da ne budete mučenici i robovi Vremena, opajajte
se bez prestanka''. On ovdje kao simbole životne potrage navodi vino, poeziju ili
krijepost, što u stvari ukazuje da nije bitno na koji način će se čovjek suprostaviti
vremenu i prolaznosti života, već je jedino bitno da smije nikada stati u traženju onih
odgovora bez kojih će život ostati prazan i neutješan.