Pjesme Vladimira Vidrića okarakterizirane su mističnošću,slutnjom nečega neizrecivog u
prirodi koja okružuje čovjeka,težnjom za ljepotom.Upravo u ovoj pjesmi možemo uočiti takve motive.Pjesma ˝Dva pejzaža˝sastoji se od dva dijela: prvi pejzaž i drugi pejzaž.U prvom pejzažu otvara se slika vedre prirode,koja se ostvaruje izmjenom vizualnih (˝U travi se žute cvjetovi...i nebo se plavi visoko...) i auditivnim pjesničkih slika(...i zuje zlaćane pčele...popodnevno zvono zove...).Prevladava mirna,ugodna atmosfera dok nas pjesnik opisima uvodi u predivan krajolik,prepun živih boja(žuti cvjetovi,plavo nebo,crveni krovovi...)i života.Motivima pjesnik ostvaruje gradaciju ,te tako razvija kompoziciju pjesme.Također možemo osjetiti osjećaj potpune istovjetnosti pjesnikovog bića i bića zemlje,harmonija između njega i zemlje.Glagoli u sadašnjosti su upotrebljeni kako bi što preciznije i detaljnije opisao krajolik,a tema prvog dijela bila bi ljepota ljetnog pejzaža.Svaka njegova pjesma je jedna slika u koja je okvir za izražavanje doživljaja.Stoga i u ovog pjesmi možemo uočiti prividnu temu(tj.sliku) i stvarnu temu(raspoloženje i emocije), te tako otkriti njezin smisao u cjelini.U prividnu temu spada pjesnikov bujni opis krajolika dok je stvarna tema njegova emocija i misao.Za razliku od prvog pejzaža,u drugom pejzažu nije sve mirno i statično.U prvom pejzažu više prevladavaju življi motivi (trava,nebo,pčele,oblaci,polja...) dok kod ovog pejzaža pjesnik se koristi tmurnijim motivima(mjesec,kiša,grana,noć...).Oni postaju središta oko kojih se grade auditivne(˝tiha se voda ljeska˝) i vizualne(blistav od kapi kiše,trznula se je grana i još se lagano njiše) pjesničke slike.Raspoloženje je zaigrano,pjesnik se prema prirodni odnosi kao dijete,veselo i naivno kada stoji prema svemu što mi je nejasno,ali upravo zbog takve djetinje odanosti i ne promišlja opasnosti koje ga mogu zateći.Stih je vezani,osmerac i deveterac.Strofa je katrena ,a rima isprekidana.