Milutin Cihlar Nehajev:Bijeg

Milutin Cihlar Nehajev,kao jedan od najznačajnijih autora,napisao je roman ˝Bijeg˝ koji

se svrstava u jedan od najboljih romana hrvatske moderne.Roman je prvenstveno roman lika u čijem
je središtu sudbina Đure Andrijaševića, intelektualca koji završava tragično u sukobu sa sredinom ,ali i
sa samim sobom.Glavnu odrednicu karaktera glavnog lika možemo uvidjeti i u samom naslovu djela
˝Bijeg˝ koje simbolizira Đurin život kao bijeg od vlastitog života.Ovakva tema popraćena je
defabularizacijom te je roman potpuno posvećen psihi lika i njegovim unutarnjim previranjem .
Također glavni lik kroz radnju razvija unutrašnji monolog kroz vlastito pripovijedanje i dnevnik.Nehaj
ovim romanom uvodi verziju modernističkog romana oblikovan realističkim elementima koje
nadopunjuju moderne tehnike.

Glavni sukobi u romanu se odvijaju unutar samoga lika.Sadržaj romana predstavlja

Đurovu unutarnju analizu,traženje odgovora na pitanje što je dovelo do njegova sloma.Na početku
romana upoznajemo njegov lik,mladog inteligentnog studenta koji je tada živio u Beču od stričeve
potpore,no zbog materijalne oskudice i pritiska roditelja njegove zaručnice Vere morao je naći
posao.Kroz tijek romana pratimo njegovu psihološku karakterizaciju i njegova unutarnja
proživljavanja .Muči ga nemir,vlastita pasivna priroda,prisjeća se mnogih trenutaka te stalno razmišlja
i preispituje svoj život.Iako bih neki rekli da vodi savršen život,on se kritički odnosi prema svemu i
jadikuje nad životom. On kao realistički junak propada iz materijalnih razloga,a iz psihološke
karakterizacije možemo uočiti da ne poduzima mnogo kako bi promijenio život na bolje.Razlog
njegovom jadikovanju je njegova hipersenzibilnost i pasivnost zbog koje je izrazito osjetljiv pa se zbog
toga ne uklapa u društvo i bježi od svih prepreka˝Vidiš: čini mi se da sam ja uvijek bježao sam od
života i od ljudi˝.On se ni ne trudi popraviti situaciju nego se samo prepušta sudbini.Kada su mu
roditelji zaručnice Vere zabranili međusobno dopisivanje,nije se odupirao te je nesvjesno bježao od
nje.Iako je osjećao bol,nije poduzeo ništa kako bi poboljšao situaciju. Takav stav i odluke koje iz njega
proizlaze su uzrok njegovog propadanja,njegove dekadencije i zasigurno predstavljaju jednu od lošijih
strana jer ga njegove odluke dovode u propast. ˝Samo ćutim: valja svršiti. Valja pobjeći do kraja –
uteći iz toga života gadnoga, sramotnoga˝. Pri novonastalim situacijama reagira pretjerano
emotivno,a i najmanja sitnica ga uznemiri.Primjer možemo uvidjeti u samoj mržnji prema
putovanjima ,kada se ponašao hladno prema Verinim roditeljima,a i prema njoj zbog nastale
nervoze.Postavlja si pitanja o svojim odlukama,ne bi li došao do odgovora njegovog nesretnog
života.˝ A tko je kriv? Mislio sam o tom – i nisam riješio zagonetke˝.Jednini krivac svoje sudbine je
njegova pasivnost i pesimističnost.Upravo u tom preispitivanju pronalazi uzroke sociološke
naravi.Smatra kako ga je njegov odgoj i pobožnost doveo u trenutni položaj,a također preispituje
svoju okolinu u kojoj se nalazi.˝ Jesu li ljudi oko mene – taj mali grad, zloban i sitničav?˝.S druge
strane,razloge psihološke naravi pronalazi u samom sebi,gdje je on uviđa pesimističnost i
samosabotažu.˝ Bježao sam i od sebe, ne hoteći vidjeti kako propadam; opijajući se, samo čekajući
konac.˝

On bježi od samoga sebe i svoje nesposobnosti da se nosi sa životom i obvezama,što

rezultira samoubojstvom.U ovom romanu možemo uočiti modernistička obilježja kao produbljivanje
psihološke interpretacije,motivacija protagonista,unutarnji sukobi i monolozi itd. Osim u ovom
razdoblju,na ovakve likove nailazimo kroz povijest književnosti.Najbolje primjere nalazimo u realizmu
kod protagonista i njihovih unutarnjih sukoba.Kao najponatiji primjer Raskaljnjikov iz ˝Zločin i
kazna˝dijeli istu sudbinu kao i Đuro Andrijašević,obodvoje su nesposobni nositi se sa životom i
životnim preprekama.Osim kroz povijest,njegovo ponašanje možemo uvidjeti i u današnjem svijetu
kod nekih ljudi,pogotovo kod starijih ljudi.

Fani Sučević,3.C