Antun Branko Šimić – Preobraženja

A1 (književnopovijesna i književnoteorijska obilježja)

OPĆENITO O EKSPRESIONIZMU
- hrvatska književnost avangarde - hrvatski ekspresionizam (1914. – 1928./1929.)
- obilježja ekspresionizma: ekspresija kao izraz stvarnosti(slobodan stih – sloboda izraza,
veće ekspresije), specifična uporaba boje, škrtost izraza, osjećaj raspadanja cjelovite slike
svijeta, strah, vizija i prihvaćanje kaosa; poniranje u čovjeka – izražavanje vlastitih unutarnjih
stanja – očaja, straha, doživljaja kaotičnoga svijeta); na takvo pisanje utječu I. svjetski rat i
avangardna strujanja u europskoj književnosti i umjetnosti
- o ekspresionizmu: - realizam – pisac nastoji prikazati društvenu stvarnost
- impresionizam - pisac želi prikazati ljepotu nekog trenutka iz prirode
- ekspresionizam - pisac izražava svoju unutarnju stvarnost (iako se
naoko čini, da su ekspresionizam i romantizam jednaki, to nije tako jer se u romantizmu
prikazuju mašta i osjećaji, a u ekspresionizmu pisac izražava vlastitu sliku stvarnosti)
- egzistencijalna tematika (pobuna, tjeskoba, tijelo, ljubav, strah, smrt, smisao umjetničkoga
stvaralaštva)

EKSPRESIONIZAM U ŠIMIĆEVOM STVARALAŠTVU

- pjesnička zbirka objavljena 1920. (jedina za Šimićeva života): 48 pjesama, zbirka započinje
pjesmom Moja preobraženja koja služi kao svojevrsni manifest, slijedi pjesma Pjesnici,
također služi kao programatska pjesma, a završava antologijskim pjesmama Opomena i
Budući;
- Šimić je isticao da je umjetnost izraz umjetnikove unutrašnjosti u zvucima, bojama,
linijama, riječima, dakle ekspresiji
- Šimić već naslovom zbirke izražava bit ekspresionističkog pjesništva: preobrazba vanjske
stvarnosti u pjesnikovu unutarnju stvarnost(ono kako pjesnik doživljava tu stvarnost) i
potom njezino izražavanje u pjesmi
- najveći hrvatski ekspresionistički pjesnik, najveći predstavnik slobodnog stiha: opće je
mišljenje i da je Šimić unio presudnu novinu u kontekstu hrvatskog pjesništva na formalnoj
organizaciji pjesme(forma, oblik, struktura pjesme), jer je slobodni stih tek nakon
Preobraženja postao ravnopravnim takmacem tradicionalnoj versifikaciji i uskoro će ga kao
konstantu prihvatiti brojnu drugi hrvatski pjesnici
- teme: preobraženja (mijene, metamorfoze), pjesnik/pjesništvo (autoreferencija - pjevanje o
sebi); smrt, ljubav, Bog, tijelo, siromaštvo, Hercegovina
- temeljna motivika: plavo/žuto, duhovno/tjelesno, zvijezde/prah, nebo/zemlja,
anđeli/vampiri, bijelo/crno, tama/svjetlost, osnovne boje, jaka metaforika, višeznačnost,
ekspresivnost, odstranjenje stvar
- Šimićeve pjesme su „pjesme slike“
- jezgrovitog su izraza, minimalističke su

A2 (ključni sadržajni podaci i struktura) – moguće napraviti u osnovi kao tradicionalnu

analizu pjesme,ali paziti na ono po čemu se moderna poezija razlikuje

- vanjska kompozicija (raspored stihova po strofama – važan je grafički oblik pjesme –

izražavanje linijama),
- unutarnja kompozicija – tema i motivi (npr. dolje navedeni motivi u pojedinim pjesmama)
- ritam (jako važan; ekspresivan, a ne mehanički; čime je sve postignut) → općenito, ritam u
pjesmi ostvaruje se rimom(kod slobodnog stiha rime nema), stilskim izražajnim
sredstvima(posebice opkoračenjem, asonancom, aliteracijom, onomatopejom), stankama u
pjesmi, ponavljanjem riječi

A3 (problematizacija prema smjernicama)

A4 (potkrepljivanje citatima/parafrazama)

- stilska izražajna sredstva (malo, uglavnom metafore i epiteti; sinestezija; glasovne figure:
asonanca, aliteracija, onomatopeja)
- rima – rijetko ju upotrebljava, njome posebno naglašava asocijativno povezivanje riječi(rima
nije karakteristična za slobodni stih)
- poruke
- motivi
... (potkrijepiti sve od A2 pa i ostalog što je moguće)

A5 (razumijevanje teksta)

- različitost s obzirom na tradicionalnu poeziju: slobodni stih, odsutnost interpunkcije

(izostavljanje interpunkcije u slobodnom stihu znači da je granica između stihova namjerno
učinjena nejasnom i dvosmislenom.), grafički raspored stihova, škrtost/sažetost izraza...
- ekspresionistički pristup svijetu

Analiza i stilska interpretacija(tumačenje) nekih Šimićevih pjesma

Pjesnici
 motiv preobraženja: pjesma govori na koji način pjesnik doživljava svijet-
osjetilima, potom percipiranu sliku svijeta (svoju unutarnju stvarnost izražava u
pjesmi); dakle, vanjska stvarnost se pretvara u unutarnju, a unutarnja u pjesmu
 Tema je ove pjesme donekle tipična za noviju liriku: pjesnici, odnosno neke osobine
pjesnika. Obrađuje se u sedam motiva:

1. pjesnici su čuđenje u svijetu,

2. oni idu zemljom,
3. njihove su oči velike,
4. njihove oči nijeme rastu pored stvari,
5. oni slušaju šutnju,
6. ta ih šutnja okružuje i muči
7. pjesnici su vječno treptanje u svijetu

Svi su ovi motivi, naravno, vezani zajedničkom temom, osobinama pjesnika, a

raspoređeni su u cjelinu tako što se prvi motiv najprije razvija daljim slijedom opisa
osobina pjesnika, a zatim zaključuje ponavljanjem prvoga motiva uz određenu
varijaciju: u početku «pjesnici su čuđenje u svijetu», na kraju «pjesnici su vječno
treptanje u svijetu».
 Pojednostavljeno rečeno, ovo je jedan od tipičnih načina na koje se povezuju motivi
u lirici.

Moja preobraženja
 motiv preobraženja: pjesnik govori o svojim dnevnim preobraženjima, o težnji da
se preobrazi u zvijezdu kako bi olakšavao put drugim ljudima (to je i učinio svojim
pjesmama, pjesništvo tako uzdiže odnosno preobražava pjesnika u zvijezdu)
 programatska pjesma – određuje cijelu zbirku

Povratak
 motiv preobraženja u pjesmi: preobraženja smrti u život (na početku pjesme),
ljubavi tijekom ljudskog života i života u smrt (na kraju pjesme)

Smrt i ja
 motiv preobraženja: preobraženje života u smrt

Hercegovina
 pjesma je inspirirana pjesnikovim zavičajem
 doživljaj vizualne stvarnosti preobražava u novu stvarnost – svijet vizija i slutnji
 pjesnik oslikava sadržaj svoje duše
 lirski subjekt „ja“ postaje plav od sutona – tako pjesnik izražava stanje svoje nutrine
 kuća parnog mlina pretvara se u krvlju namrljanu, uglastu i grubu slikariju na nebu
 pjesnik prenosi osjećaj nelagode, uznemirenosti, tamne slutnje →
fantazmagorična slika svijeta
 eliptična/krnja rečenica odaje uznemirenost
 oslikava sužavanje ljudske svijesti – pjesnikovi osjećaji koji se prenose pjesmom
postaju mračni
 ljudska stvarnost dana je s dosta pesimizma, rijetki su trenuci svjetlosti, ljepote
 ekspresivnost izraza, nepoetične riječi, slobodan stih, izbjegavanje interpunkcije
(ranije smo objasnili na što to utječe)

Opomena
 pjesma je spjevana u slobodnom stihu → sastoji se od pjesničkih ili sadržajnih cjelina
 zvjezdani trenuci - metafora slave, sreće i uspjeha
 4. pjesničke cjeline predstavljaju četiri faze čovjekovog života
 u prvoj cjelini opominje čovjeka da ne bude beskoristan
 "Čovječe" - vokativ jednine - stilski markiranim vokativom naglašava bliskost i ljubav
koju osjeća prema svakom čovjeku (ljudima)
 "Pazi" - imperativ za 2 l. jd. -> nježno opominje svakog čovjeka
 gradacija koja se ostvaruje kroz motiv zvijezda simbolizira čovjeka od slabijeg prema
jačemu

1. zvijezda - u metafori život

2. svjetlost zvijezda - osjetiti puninu života

3. rastajanje od zvijezda – retrospektiva, osvrtanje na vlastiti život

4. zvijezda u zadnjoj cjelini – smrt, ispunjen život osigurava spokoj u vječnosti (pretvaranje u
zvijezde)

Gorenje

 primjeri iz pjesme: grafički oblik pjesme, jaka koloristika, simbolika boja (crveno i
plavo), plamen, gorenje tipičan ekspresionistički motiv
 tema pjesme „Gorenje“ je ljubavni plamen, tjelesna žudnja

 motivi šipka i krvi su simbolički povezani (šipak je ekspresija unutarnje vatre, gorenja
krvi, ljubavne vatre), iz konteksta pjesničke zbirke znamo da pjesnik govori o
zagrobnoj ljubavi → to je uočljivo i u stihovima: "Ti bježiš k meni/ preplašena od
grana u mraku/ i ćutiš" (nije posve jasno je li lirski subjekt živ ili mrtav), ali zvijezde
šute (a one simboliziraju vječnost, duhovnost, ezoteriju, smirenost, transcendenciju) -
stoga ovo je trenutak posve tjelesni, oslobođen bilo kakve duševne smirenosti - zato u
pjesmi prevlast dobiva vruća, zemaljska crvena boja (boja krvi, najvažnije tjelesne
tekućine što nosi život). Slika je obojena u crveno

 ostali motivi: zvijezde - tijelo (vječnost - prolaznost), svjetlost - tama, istok - zapad
(plavi - crveni), unutra (tijelo gori) - vani (šipci), unutra (vrisak - usklična rečenica) -
vani (nijemo gorenje u vrtu)

 ostali motivi potvrđuju da je pjesma karakteristična za Šimićevu poetiku i da se u njoj

pojavljuju temeljne opreke i da pjesma odgovara ekspresionističkoj poetici
(očuđenja/odstvarnjenja stvarnosti)

 stilske figure: antiteza/opreke (vidi gore); simbolika (šipak - simbol tjelesne žudnje,
ljubavne vatre), epiteti (rasprsnuti, plavo i dr.), metafore (krv se cijedi - šipkov sok),
personifikacija (zvijezde ne će da se jave)

 - 4. strofa: retoričko pitanje

 - 5. strofa - metafora (šipci prskaju i gore u nama) - erotična slika sjedinjenja (ja i ti)

 pjesma je žudnja za tjelesnim sjedinjenjem, stoga tu duševne kategorije staju (zvijezde

ih simboliziraju), taj se trenutak treba dogoditi sad!

 - stih: slobodan

 - strofa: slobodna grafička organizacija

 - ritam je ostvaren osebujnim ponavljanima (u konkretnoj pjesmi ponavljanjem riječi

gorenje i šipak), aliteracijama i asonancama (e, o i c i g), opkoračenjem i
prebacivanjem (5. strofa).