BIOS i UEFI su računalni programi koji rade kao tumač između
operativnog sustava i računalnog softvera. Oba od ovih sučelja koriste se prilikom pokretanja računala za inicijalizaciju hardverskih komponenata i pokretanje operativnog sustava koji je pohranjen na tvrdom disku. UEFI je noviji, bolji i dolazi na najmodernijim računalima. Ali stvari nisu tako jednostavne jer oba programa imaju svojevrsne funkcionalnosti. BIOS (Basic Input Output System) radi na način da čita prvi sektor tvrdog diska koji ima adresu uređaja za inicijalizaciju ili izvršni kod. BIOS također odabire boot device koji treba inicijalizirati kako bi pokrenuo operativni sustav. Budući da je BIOS u upotrebi od razdoblja kada se koristio MS-DOS, on i dalje radi u 16-bitnom načinu rada, ograničavajući raspon koda koji se može pročitati i izvršiti s ROM-a.
UEFI (Unified Extensible Firmware Interface) izvršava istu funkciju,
no na malo drugačiji način. Sve podatke o inicijalizaciji i pokretanju pohranjuje u .efi datoteku umjesto u firmware. Ova se datoteka pohranjuje na tvrdi disk unutar posebne particije koja se naziva EFI sistemska particija (ESP). ESP particija također sadrži programe pokretačkog programa(boot loader) za operativni sustav instaliran na računalu.
UEFI je kreiran kako bi zamijenio BIOS i uveo mnogo novih značajki
i poboljšanja koja se ne mogu provesti putem BIOS-a. Spomenute značajke su: brzina izvođenja, ukidanje ograničenja i poboljšanja u području sigurnosti. Redom ću raspraviti o navedenim razlikama. Budući da je UEFI neovisan o platformi, ima mogućnost poboljšanja vremena pokretanja i brzine računala. To može posebice biti vidljivo kad na računalu imamo instalirane velike tvrde diskove. Ovo poboljšanje ovisi o načinu na koji je UEFI konfiguriran za pokretanje. UEFI može raditi bolje prilikom inicijalizacije hardverskih uređaja, no ovo poboljšanje nije zamjetno jer isto predstavlja dio ukupnog vremena pokretanja.
BIOS koristi Master Boot Record (MBR) za spremanje informacija o
podacima s tvrdog diska, dok UEFI koristi GUID tablicu particija (GPT). Glavna razlika između njih dvije je ta što MBR u svojim tablicama koristi 32-bitne unose koji ograničavaju ukupan broj fizičkih particija na samo 4. Svaka particija može biti maksimalno 2 terabajta, dok GPT u svojim tablicama koristi 64-bitne unose koje dramatično proširuju podršku za mogućnosti veličine tvrdog diska. Uz to, UEFI podržava veće HDD i SSD diskove. BIOS može bootati samo s pogonom do 2TB, dok UEFI nema takvih ograničenja.
„Secure boot“ značajka je UEFI-a koja se provodi u Windows 8 i
sada je standard za Windows 10. Najveća povlastica UEFI-a je njegova sigurnost, koja ga vrtoglavo razlikuje od BIOS-a. UEFI može dopustiti učitavanje samo autentičnih upravljačkih programa i usluga prilikom pokretanja, pazeći da se pri pokretanju računala ne učita niti jedan zlonamjerni softver. Microsoft je ovu značajku primijenio za suzbijanje „piracy“ problema u sustavu Windows, dok Mac već duže vrijeme koristi UEFI. Secure boot funkcionira na način da zahtijeva digitalni potpis pokretačkih programa koji trebaju zahtijevati digitalni potpis od strane jezgre(Kernela). Taj se postupak nastavlja sve dok operativni sustav nije u potpunosti pokrenut. Ova značajka sigurnog pokretanja također je jedan od razloga zašto je teže instalirati drugi operativni sustav na Windowse. Postoje još neke prednosti UEFI-a nad BIOS-om. BIOS je napisan na asembleru, dok je UEFI napisan na jednostavnijem C-jeziku. UEFI ima diskretne upravljačke programe, dok BIOS koristi upravljačke programe u ROM-u. S BIOS-om ažuriranje hardvera zahtijeva ponovno podešavanje ROM-a radi kompatibilnosti. UEFI pruža preglednije grafičko korisničko sučelje kojim se možete kretati mišem i tipkovnicom, za razliku od BIOS-a.
Zašto bi onda itko odabrao BIOS umjesto UEFI-a?
Kao što sam spomenuo, oba programa imaju svojevrsne funkcionalnosti. Ako vam nije potrebna izrazito dobra kontrola nad radom vašeg računala, BIOS je idealan za vas. Također je i više nego dovoljan ako korisnik ima male pogone ili particije. Iako mnogi od novih hard diskova premašuju ograničenje od BIOS-ovog limita(2TB), dosta korisnika niti ne zahtjeva toliku količinu prostora.
UEFI-jeva značajka "Secure boot " može rezultirati time da
proizvođači OEM-a onemoguće korisnike da instaliraju druge operativne sustave na svoj hardver. Ako se pridržavate BIOS-a, nećete se susreti s ovim problemom. BIOS pruža pristup hardverskim informacijama u sučelju, što nije primjenjeno na svakom UEFI-u. Međutim, informacije o hardveru dostupne su unutar OS-a. Neka novija računala omogućuju vam pokretanje UEFI-a u Legacy BIOS načinu rada. Korisnici koji žele održavati strojeve koji rade sa starijim operativnim sustavima, uključujući Windows 7, željet će omogućiti ovu značajku.