MARIJA JURIC ZAGORKA – nu e usor sa fii prima femeie jurnalist

Marija Jurić Zagorka

Marija Jurić Zagorka poznata je i cijenjena spisateljica te prva profesionalna hrvatska

novinarka. Zagorka je bila svestrana spisateljica te osoba koja je cijelo vrijeme svog
postojanja bila ispred vremena u kojem je živjela. Marija je bila najčitanija hrvatska
književnica.

Marija Jurić Zagorka imala je nesretan život, a poznato je kako je zapravo cijelo vrijeme
htjela pravu ljubav. Nažalost oko nje su se okupljali jedino muškarci koji su je voljeli
zbog novca. Preminula je 29.11.1957. godine u Zagrebu.

Obrazovanje

Godine 1883. pohađala je u Višu djevojačku školu u Zagrebu. Nakon što je prekinula
školovanje 1889. godine, vratila se u očev dom u Hrvatsko zagorje nakon čega je pod
pseudonimom M. Jurica Zagorski uredila jedini broj krapinskog učeničkog lista
“Zagorsko proljeće”.

Privatni život

Marija Jurić Zagorka rodila se 2.3.1873. godine u mjestu Negovcu pokraj Vrbovca.
Rođena je u imućnoj obitelji od oca Ivana Jurića i majke Josipe Domin.

Krštena je 3.3.1873. godine kao Marianna. Iako je obitelj bila odličnog imovinskog
stanja, Zagorkino djetinjstvo bilo je nesretno, a provela ga je u Hrvatskom zagorju kod
Lobora na imanju Šanjugovo.

Još dok je bila dijete roditelji su je maltretirali, pa ju je bolesna majka znala vezati za
kuhinjski stol i kažnjavati batinama. Odlazak u Samostansku školu sestara milosrdnica
smatrala je spasom, a nakon što je jednom prilikom gostovala kod baruna ukazala joj se
prilika da ode na školovanje u Švicarsku, ali joj je majka zabranila.
Marija Jurić Zagorka se od tog dugo nije mogla oporaviti, ali je bila svjesna kako može
uspjeti samo kao obrazovana žena. Počela je puno čitati i učiti, a nakon što je napunila 16
godina vratila se u roditeljski dom. Tamo ju čekao dogovoreni brak s Andrijom Matrajem,
Mađarem koji je radio kao činovnik na željeznici.

Iako se otac protivio vjenčanju jer je bila velika razlika u godinama (Andrija je bio stariji
sedamnaest godina), Marija je svejedno sa svojim suprugom otišla živjeti u Mađarsku.
Bila je to prilika da se makne od obitelji.

Vjenčali su se u Crkvi sv. Križa u Začretju 1891. godine, a nedugo nakon vjenčanja par
se preselio u Mađarsku nakon što je Matraj dobio službeni premještaj. Marija je bila
nesretna u braku jer je Matraj bio grub, a osim toga toliko je škrtario da je Marija uz
njega gladovala.

Svaki put kada bi odlazio na posao za svoju majku i ženu znao je odrezati šnitu kruha, a
ostalo bi spremio. Marija se nije mogla posvetiti učenju i čitanju jer je cijelo vrijeme
morala obavljati teške kućanske poslove. Unatoč svemu uspjela je završiti tečaj
telegrafije i zaposliti se.

Andrija je bio poznat kao nacionalista koji je zagovarao mađarizaciju Hrvatske. Nakon
samo tri godine braka Zagorka bježi iz Mađarske i odlučuje napustiti muža koji je htio
unovčiti njen talent tako što bi pisala u mađarskom duhu. Zagorka je to odmah odbila.

Prvo bježi ujaku u Srijemsku Mitrovicu, a nakon toga u Zagreb. Zahvaljujući pomoći
svog oca, Zagorka je uspjela dobiti rastavu braka čime je Andrija bio oslobođen plaćanja
alimentacije i obveze vraćanja njezine imovine.

Posao

Nakon rastave braka Zagorka se vratila u Hrvatsku 1896. godine, pa je kao nepotpisana
autorica počela raditi na uređivanju časopisa “Hrvatski branik” i “Posavska Hrvatska”.
Krajem iste te godine postala je članicom redakcije “Obzora”.

Kao žena morala se prvo zadovoljiti mjestom korektora, da bi nakon toga uz pomoć
biskupa Jurja Strossmayera postala i novinarkom. Za spomenuti je dnevnik pisala
političke reportaže, ali i razne putopise najviše iz Hrvatskog zagorja.

U Obzoru je objavljivala razne feljtone, novele i humoreske, kao i biografske crtice te

autobiografske bilješke. Upravo je u Obzoru Zagorka u nastavcima objavljivala romane
“Roblje”, i “Vladko Šaretić”.
Kada su u doba narednog pokreta 1903. godine smijenjeni urednici Josip Pasarić i Milan
Heimerl, Zagorka je postala neformalnom urednicom tog lista. Kako je iste godine
organizirala demonstracije protiv bana i sama je bila zatvorena.

Godine 1906. Zagorka je otputovala u Budimpeštu, odakle se redovno javljala kao stalna
dopisnica “Obzora” pišući izvješća o radu Ugarsko-hrvatskog sabora. Kako je vješto
pratila politička zbivanja unutar Austro-Ugarske Monarhije, uredništvo “Obzora” 1909.
godine ju je poslalo u Beč kako bi mogla pratiti zbivanja tada najvažnijeg političkog
procesa.

Nakon povratka u Zagreb još je neko vrijeme radila u Obzoru, a već je iduće godine
pokrenula ilustrirane tjedne novine “Zabavnik”, a iste je godine započela suradnju s
Jutarnjim listom pišući društvene i kriminalističke reportaže.

Najveća postignuća

Od 1910. godine Zagorka se najviše posvetila pisanju romana koje je objavljivala u

nastavcima. “Kneginja iz Petrinjske ulice” (1910), “Tajna krvavog mosta” (1911. –
1912.), “Grička vještica” (1912. – 1913), “Republikanci” (1914. – 1916), “Crveni ocean”
(1918. – 1919. u Jutarnjem listu u nastavcima), “Buntovnik na prijestolju” (1927),
“Kameni križari” (1928. – 1929) te mnogi drugi.

Pod pseudonimom Jurić Vodvarka, objavljivala je tijekom 1918. i 1919. godine

pustolovni znanstveno fantastični roman, “Crveni ocean” koji je tada izlazio u nastavcima
u Jutarnjem listu. Radnja romana smjestila se u od Zagreba, Francuske, Belgije i Amerike
do otoka Terrora koji je na kraju bio i glavno mjesto radnje. Upravo su tamo svjetski
poznati znanstvenici smišljali svoje ubojite izume. U pozadini cijene priče je ljubav
između Zorane i Bojana.

5 savjeta Marije Jurić Zagorke za žene koji će

vrijediti i za 100 godina
24. rujna 2015piše K. B.
Slika nije dostupna
U vrijeme kada je prioritet brza i 'gola' informacija pravi je melem za oči i um prolistati časopis
'Hrvatica' koji je od 1939. do 1941. izlazio u Zagrebu. Izdavač i glavni urednik ovog časopisa za
ženu i dom bila je Marija Jurić Zagorka, a iako je njegov posljednji broj izišao prije 74 godine iz
tekstova koji su u njemu izlazili i danas možemo puno naučiti. Živopisni, pitki, pozitivni,
razigrani, topli, mudri reci vraćaju nas u Zagorkino doba, iz današnje perspektive toliko čarobno,
pristojno i poučno. Zavirili smo u rujanski broj 'Hrvatice' iz 1939. i doznali što se pisalo u
ženskim časopisima prije točno 76 godina
Prolistali smo izdanje 'Hrvatice' iz rujna 1939. i otkrili kakve su teme zanimale žene prije točno
76 godina. Pod izdavaštvom i uredništvom Marije Jurić Zagorke tiskali su se živopisni, topli i
mudri tekstovi iz kojih i danas možemo puno naučiti.
 U časopisu 'Hrvatica' starom 76 godina žene su mogle pronaći i
savjete o zdravlju i ljepoti koje i danas možemo primijeniti
Jedna od tema broja bila je odabir zvanja pri čemu se isticala važnost obrazovanja žena što i ne
čudi s obzirom da je Zagorka bila jedna od prvih feministica na ovim prostorima. Evo što se o
tome pisalo:

'Okretna i razumno školovana žena baš kao i muškarac uvijek će znati iskoristiti svoje znanje.
Prvo je pravilo kod izbora zvanja da dotičnik osjeća ljubav prema nekom zvanju i da posjeduje
za nj sposobnost. Važno je i zdravlje. Ako bi neko zvanje bilo na štetu zdravlja, onda je bolje
izabrati ono koje nije na štetu. Izabrati zvanje znači ne samo osigurati sebi materijalni položaj,
nego naći u radu zadovoljstvo, a po tome sreću.'

U rubrici Hrvatice u umjetnosti piše se o kultnoj opernoj pjevačici i glumici Miciki

Freudenreich.

'Svaki put kad se izgovori to ime, obasjava ono blještavim svjetlom naše hrvatsko kazalište.
Postigla je najveću popularnost i najodaniju ljubav publike. Bila je savršena svećenica
pozornice. Lijepa pozorišna pojava, nepresahnjivi praskavi temperament, koji je gledalište
ushitio, velika prirodjena muzikalnost, stopljena s prvoklasnom školom, zasebni glumački dar, a
kruna svega lijepi plemeniti svijetli sopran.'

U rubrici Dom i obitelj pisalo se o 'novoj odgovornosti na početku školske godine'. Spominje se
primjer 'Engleske u kojoj se mnogo pazi na razvoj mladeži, zato djeca polaze u školu u desetoj
godini, a prije toga je odgoj tako udešen da se djeca ničim ne naprežu.'

'Vrativši se s ljetovanja uzdiše mladež za prošlim danima. Mladež veli: Opet škola! Mnogi to
kažu sa dubokom žalošću s mnogi opet tek onako od navade jer ipak rado prianjaju u školu. Ne
valja žaliti za podmaklim praznicima. Nego se veseliti što je bilo lijepo i što ste se odmarali,
prosunčali i protrčali. I sad se veselite opet knjizi i nauci i dužnostima. Tko se ne veseli onomu
što radi, taj je promašio cijeli život.'

Želite li prolistati i pročitati časopis za ženu i dom 'Hrvatica' koji je izlazio od 1939. do 1941.
uputite se u Nacionalnu sveučilišnu knjižnicu u Zagrebu gdje se čuvaju svi brojevi.

5 SUPER SAVJETA IZ 'HRVATICE'

U 'Hrvatici' žene su mogle pronaći i savjete o zdravlju i ljepoti, a mi smo ih izdvojili 5 koje
žene i danas mogu primijeniti:
Tko se ne veseli onomu što radi, taj je promašio cijeli život, mudra je
rečenica iz 'Hrvatice' koju bismo svi trebali zapamtiti
1. Hodajte dnevno barem dva sata, ako se ne bavite kojim sportom. Nastojte da nedjelju
provedete u prirodi.

2. Pješačenje je dio kozmetike, ali za ovo moramo imati zdrave noge. Masirajte dakle noge
svake večeri uljem ili masnom kremom. Masirajte svaki prst posebno zatim sve prste zajedno, a
onda cijelu nogu prema članku. Kamforov alkohol je isto vrlo dobar za masažu. Nosite prostrane
cipele i ne previsoke pete.

3. Da spriječite suvišnu debljinu jedite umjesto bijelog kruha raženi kruh. Jedite radije
kuhano jaje jer je manje hranjivo od prženog. Zatim salatu, naročito zelenu. Variva lagana, bez
zaprška, pirjati na ulju. Kuhanjem oduzima se varivu sav hranjivi sok i tečnost.

4. Namažite češće kosu (korijen kose) orahovim uljem, jer ćete ju time najbolje zaštiti od
utjecaja vjetra i sunca koji suše kosu.

5. Šminka mora biti diskretna i prirodna jer je cilj šminke potcrtati prirodnu ljepotu, a ne
istaknuti šminku.

U 'Hrvatici' mogli su se naći i krojevi za 'lijepe jesenske bluze i jesenski modeli za haljine iz
toplih tkanina', a što se tada nosilo, kao i ostali sadržaj 'Hrvatice', pogledajte u foto galerij