 Ivana Brlić- Mažuranić jedna je od najznačajnijih spisateljica za djecu kako u

Hrvatskoj, tako i u svijetu. Rođena je 18. travnja 1874. u Ogulinu, u Karlovačkoj

županiji. Dolazi iz poznate građanske obitelji Mažuranić. Otac, Vladimir
Mažuranić bio je pisac, odvjetnik i povjesničar. Djed, Ivan Mažuranić bio je
hrvatski ban, političar i pjesnik ( „ Smrt Smail-age Čengića, objavljeno 1846.), a
baka Aleksandra Mažuranić , sestra jezikoslovca Dimitrija Demetra.
Zahvaljujući ocu i djedu koju su se bavili književnošću, Ivana je također
naslijedila ljubav i želju prema pisanju. Ivana je pohađala dvije godine redovne
škole, no kasnije je pohađala kućnu školi gdje je stekla izvrsnu naobrazbu,
između ostalog poznavanje nekoliko stranih jezika (ruski, njemački, francuski,
talijanski i engleski) . Njezina prva djela ( dvije pjesme) tako su bila na
francuskom jeziku. Sa obitelji se nekoliko puta selila: prvo u Karlovac, zatim u
Jastebarsko, a potom u Zagreb. 1892. seli se u Brod na Savi( današnji Slavonski
Brod) nakon udaje za odvjetnika i političara Vatroslava Brlića u osamnaestoj
godini života, premlada i neiskusna. Aktivno je pomagala suprugu u borbi
protiv Khuen-Héderváryjeva režima, pa je za svoj rodoljubni rad dobila od
biskupa J. J. Strossmayera zlatni medaljon. Također, uz svog muža bila je jedna
od vodećih uloga Narodnog pokreta. Uz rođenih sedmoro djece od kojih su dva
umrla nedugo nakon poroda, ostalo je petoro djece (Ivo Brlić, Nikola Brlić,
Vladimir Brlić, Nada Brlić Ružić, Zora Milčić Ružić, ) , koja su je naučila mnogo o
dječjem životu što ju je potaklo na pisanje. Također, govorila je da njezina
djeca nemaju dovoljno literature koju bi mogla čitati, te im je sama, prije
spavanja znala pričati priče koje su se njezinoj djeci mnogo svidjele. Zato je
započela sa pisanjem poezije, eseja i dnevnika, a prvi su joj radovi objavljeni
početkom 20. st ( smatra se da je pisala od 1902. -1937. ) Najveću pozornost
stječe romanom „ Čudnovate zgode šegrta Hlapića“ u kojoj siromašni šegrt
bježi od svoga gospodara, a na tom putovanju dogode mu se mnoge zgode. Po
tom romanu 2013. godine pod režijom Silvija Petranovića snimljen je film :
„Šegrt Hlapić“ kojeg sam i sama gledala. No, kritičari kao njezino najbolje djelo
izdvajaju: „Priče iz davnina“ objavljeno 1916. Djelo sadrži mnoge zanimljive
likove poput Stribora, Regoča i Kosjenke, Potjeha, djeda Vjesta , Svarožića…
Vrlo često je posjećivala Ogulin, rekavši da će joj on uvijek biti u srcu jer je to
 mjesto njena rođenja. Na njezino pisanje utjecalo je više ljudi, no na prvo
mjesto je stavila svog djeda , kojeg je za ruku držala na smrti i koji je njoj
ostavio duboki trag, koji se može vidjeti u njezinom stvaralaštvu. Također, na
njezin rad utjecali su poznati pjesnik Franjo Marković, te Josip Juraj
Strossmayer ( biskup, teolog, političar). Četiri je puta bila predložena za
Nobelovu nagradu ( 1931., 1935., 1937., 1938.) , a 1937. Jugoslavenska
akademija znanosti i umjetnosti primila ju je za svog člana , kao prvu ženu koja
je dobila tu čast. Često je nazivana hrvatskim Andersenom zbog svoje
originalnosti u pisanju djela za djecu, te hrvatskim Tolkienom radi posezanja u
svijet mitologije. Zbog njezine originalnosti i mašte stoji uz neke od najvećih
pisaca djela za djecu i mlade. Njezine knjige prevedene su na mnoge jezike, a
neki od njih su: bengalski, kineski, vijetnamski, japanski i perzijski. Neke od
njenih knjiga, ilustrirao je poznati hrvatski ilustrator Ivan Antolčić. U knjizi
Sanje Lovrenčić doznajemo da su o njezinom životu uvijek odlučivali drugi. Kao
osamnaestogodišnjakinju roditelji su donijeli odluku o udaji, a kasnije odluke
donosio je njezin suprug. 2000. Helena Bulaja Madunić pokrenula je jedan od
najuspješnijih hrvatskih multimedijskih projekata , animiranu obradu „Priča iz
davnina“ . Projekt je stekao veliku pozornost, te osvojio brojne nagrade i
priznanja.
 Njezina najvažnija djela su 1. Valjani i nevaljani
2. Škola i praznici
3. Slike
4. Čudnovate zgode Šegrta Hlapića
5. Priče iz davnine
Također, na zahtjev Jugoslavenske akademije u Zagrebu piše autobiografiju iz
koje saznajemo mnogo iz njezina života, kao npr. da je u kući imala veliku
knjižnicu u kojoj je često boravila, te da je ljetovanje provodila u Varaždinskom
brijegu, na zaselku koja je baština njene majke.
Na internetskoj stranici Matica Hrvatska pronašla sam vrlo zanimljivu
literaturu, tj. pisma koja je Ivana slala majci i obratno. U jednom od pisama (
svibanj, 1912.) govori o početku pisanja Šegrta Hlapića kojeg je posvetila
svome nećaku Hristi Nestorovu, koji je sin njezine seste Aleksandre. Školska
knjiga d.d. ustanovila je književnu nagradu: „ Ivana Brlić Mažuranić“ 1971. radi
promicanja književnog stvaralaštva za djecu i mladež. Također, postoji
Ogulinski festival bajki, tj. kulturno-turistička manifestacija koja obuhvaća
sadržaje sa područja kazališta, animiranih filmova, glazbe..
U vrijeme posljednjih godina života, njena djeca su za nju donijela odluku koja
je, nažalost, dovela do pogubnog završetka. U još jednom naletu njezine
depresije, nakon savjetovanja s liječnikom, djeca odlučuju da će književnica
živjeti u svom domu u Slavonskom Brodu, sama, uz plaćenu njegovateljicu.
Udaljena od onih koje voli patila je u samoći, te počinila je samoubojstvo 21.
rujna 1938. u zagrebačkoj bolnici Srebrnjak.
Grob Ivane Brlić- Mažuranić nalazi se na Mirogoju ( zagrebačkom groblju).
LITERATURA:
1.http://www.matica.hr/hr/391/%C5%BDivot%20zapisan%20u%20pismima/
2. https://hr.wikipedia.org/wiki/Ivana_Brli%C4%87-Ma%C5%BEurani%C4%87