UNIVERZITET CRNE GORE

FILOLOŠKI FAKULTET

MODELOVANJE LIKOVA U SPJEVU

,,SMRT SMAIL-AGE ČENGIĆA’’

SEMINARSKI RAD IZ

PROSVJETITELJSTVA I ROMANTIZMA

Profesor: Dr prof Ljiljana Pajović-Dujović Student: Mensur Padović

Saradnik u nastavi: Mr Maja Sekulović Broj indexa: 53/17

Nikšić, novembar, 2018. godine

 SADRŽAJ

1. Uvod…………………………………………………………… 3
2. Ivan Mažuranić……………………………………………….. 4
2.1 Mažuranićeva djela……………………………………………4
2.2 O nastanku samog spjeva ……………………………………. 5
2.3 Istorijske razlike ………………………………………………6
3. Modelovanje likova …………………………………………... 8
4. Zaključak …………………………………………………….. 11
5. Literatura ……………………………………………………. 12

2
 1. Uvod

U ovom radu će se prikazati biografski podaci autora epohalnog djela hrvatskog romantizma i
uopšte južnoslovenske književnosti. U njemu ću pokušati da odgonetnem na koji je način sam
Mažuranić uspio da stvori spjev koji je zauzeo i još uvijek ima veoma značajno mjesto u
našim književnostima.

U ovom radu će takođe biti govora i o istorijskim činjenicama koje su prethodile nastanku
ovog spjeva, boj na Mljetičku te razlike koje uočavamo u istoriji i šta je sve od istorijskog
ostalo kod Mažuranića.

Takođe, ovo djelo ima za cilj da razotkrije i tehnike kojima se sam Mažuranić poslužio
prilikom modelovanja likova u spjevu te kako je uspio da od samog junaka kakav je bio
Smail-aga stvori antijunaka te sve ono što ne priliči osobi kakva je u stvarnosti bio Ismail-aga
Čengić.

3
 2. IVAN MAŽURANIĆ

Ivan Mažuranić bio je pjesnik, političar i državnik rođen 11. avgusta 1814. godine u Novom
Vinodolskom. Bio je hrvatski pisac prosvjetiteljstva i romantizma. Poznat je kao preporoditelj
i najznačajniji predstavnik epohe romantizma, a takođe bio je i jedan od najmarkantnijih
književnika svoga vremena.

Malo je pisao jer se već 1848. opredjelio za politički i državnički poziv a književni rad je
potpuno zapostavio. Bio je hrvatski ban i kancelar, vrlo je zaslužan za organizaciju vlasti u
Hrvatskoj i razvitak školstva. Organizovao je sudstvo, osnovno i srednje obrazovanje, te
osnovao univerzitet.

Bio je oduševljeni revolucionar a zatim i reakcionar, sumorni carski činovnik sa sivim

bakenbartima, ogromno popularni prvi ban pučanin i nepopularni zaboravljeni starac, koji
odlazi zauvijek sa svene krajem vijeka.1

Sam Mažuranić bio je poliglota, govorio je i pisao na desetak jezika, liberal je i legalist,
čovjek renesansnog obrazovanja koji nikada nije odgovarao na napade i nikad se nije
osvjećivao. U Hrvatskoj niko nije obavljao toliko državničkih službi, niko nije napisao toliko
pravničko-programatskih spisa. Niko nije bolje od njega umio sročiti ono što su drugi tek
mislili, niko nije toliko odbijao a ipak dobijao najviše časti u zemlji. Umro je 4. avgusta 1890.
godine razočaran i usamljen. 2

2.1 Mažuranićeva djela

Od svojih prvih stihova bavio se raznim lirčkim problemima: razjašnjenjem metričkih

problema vezanih za hrvatski jezički izraz, vergilijanskim epom, a posebno odnosom istorije i
poezije. U ,,Danici’’ je od samog početka bio jedan od najzapaženijih i najizrazitijih pjesnika
a kao čovjek neobično uman preporodni pokret shvatio je nogo dublje od mnogih.

1
Živančević Milorad ,,Smrt Smail-age Čengića'', Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1982.
2
Nikčević Milorad, ,,Ivan Mažuranić i Crna Gora’’, zbornik radova, Cetinje-Osijek, 2011.

4
Kao jezikoslovac stvorio je prvi hrvatski moderni rječnik. Sa Josipom Užarevićem je 1842.
godine izdao hrvatsko-njemački rječnik, ,,Njemačko-ilirski slovar’’, sa 40.000 riječi u kojem
je osmislio mnoge nove riječi.3 On je otac riječi ,,računovodstvo’’, ,,nosorog’’, ,,sladoled’’,
,,veleizdaja’’ itd.

Što se tiče njegovih književnih djela on je od strane Matice ilirske zamoljen da napiše dopunu
XIV I XV pjevanja Gundulićevog epa ,,Osman’’. Tri pjesnika su prije njega to pokušala, ali
nikom to nije pošlo za rukom kao samom Mažuraniću.

Od strane svog šuraka Dimitrija Demetera nagovoren je da za almanah ,,Iskra’’ napiše nešto
novo. To novo bio je spjev ‘’Smrt Smail-age Čengića’’, koji je nastao u Karlovcu 1845.
godine. Ostala Mažuranićeva djela bila su: ,,Hervati Magjarom’’ (1848.), ,,Pozdrav
Vinodolu’’ (1830.) , ,,Primorac Danici’’ (1835.), ,,Danici Ilirskoj’’ (1836.) itd.

2.2 O nastanku samog spjeva

Kada je Mažuranić počeo da piše ovaj spjev već je bio afirmisani pisac. Imao je trideset i
jednu godinu te niz pjesama i proznih sastava iza sebe. Sam Mažuranić imao je izgrađenu
vlastitu poetiku i jasan pogled na književnu tradiciju, savremenost i perspektivu ilirske
književnosti.

U samoj podlozi ovog djela možemo pratiti istorijske događaje toga vremena, tačnije, boj na
Mljetičku koji se odigrao 1840. godine. Postoji naravno razlika između Mažuranićevog
koncepta i autentičnih zbivanja koja mu služe za ishodište. Bitno je napomenuti da ta razlika
nije zasnovana samo vremenskom udaljenošću i nepoznavnajem u tančine lokalnih
savremenih prilika u Crnoj Gori. Glavni razlog je sasvim druge , nepolitičke i neistorijske
prirode: Ivan Mažuranić bio je istinski pjesnik.

Istiniti događaj, koji je autoru poslužio kao podloga za odgovarajuću umjetničku reprodukciju
u njenom završnom obliku, ostao je samo kao impuls koji je poslužio podstrekački za njeno
ostvarenje.4 Korijene nastanka ovog djela treba tražiti u Mažuranićevoj savremenosti: u
opštim romantičarskim koncepcijama i konkretnoj ideologiji ilirizma.

Sa umjetničke tačke gledišta ova prerada činjeničnog materijala je dopustiva i opravdana. Ali
za razumijevanje stvaralačkog postupka Ivana Mažuranića od velikog značaja su njegovi
izvori za postanak spjeva, iako ih nema mnogo.

Jedan sam autor navodi: ,,Godine 1843. ili 1844. dospio u Karlovac jedan Crnogorac, koji je
bio na putu iz Biograda. Tražio siromah zaslužbe. Sustavio se u Karlovcu. On je kazivao da je
bio u boju na Grahovu i pripovijedao veoma plastično sve zgode i smrt Smail-age Čengića.’’

3
https://hr.wikipedia.org/wiki/Ivan_Ma%C5%BEurani%C4%87
4
Živančević Milorad, ,,Smrt Smail-age Čengića'', Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1982.

5
Ovaj izvor ipak ne pokazuje kakav je utisak pripovijedanja ovog Crnogorca. Ali tu imamo i
svjedočanstvo pjesnikovog prijatelja I.I. Tkalca, poznatog autora ‘’Uspomena iz mladosti u
Hrvatskoj’’ gdje saznajemo mnogo više. Tkalac je u pismu pjesnikovom sinu Vladimiru
Mažuraniću iznio sljedeće: ,,Pesmi bilo je dva povoda sasvim različita. Prvi bio je dolaz
jednog Crnogorca u Karlovac na svom povratku u Crnu Goru. Ne sećam mu se imena, no
jošte mi je pred očima kako je jedan večer u našoj staroj Čitaonici pričao o zulumu i smrti
Čengića i koliko nam je srce ganuo svojim živim govorom i opisom borbe u kojoj je i on
prisustvovao… Naravno da je pričanje ovog čoveka duboko dirnulo blagu i umetničku ćud
tvog oca; tako u Čitaonici kao i u vašoj kući dugo i često se razgovaralo ob ovom Crnogorcu
i mukama jadne raje pod Turcima i o ludoj politici evropejskoj…’’5

Ovo Tkalčevo svjedočanstvo odnosi se na godinu kada Mažuranić stvara i završava spjev.
Najraniji izvor, međutim, pada u vrijeme nastanka samog istorijskog događaja, odnosno,
1840. Boj na Mljetičku odigrao se 5. oktobra a več 7. novembra nalazimo ga registrovanog u
vodećim srpskim i hrvatskim listovima, pa i u nekim evropskim. Za sve ove spise
karakteristično je preuveličavanje značaja osnovnog događaja. To je bio rezultat svjesnog i
podsvjesnog izopačavanja fakta i njegovog posmatranja u okviru moralne satisfakcije,
kolektivne pobjede jednog naroda, a to je zapravo i bila osnovica Mažuranićeve ideje.

2.3 Istorijske razlike

Govorili smo o tome kako je Mažuranić iskoristio istorijsku građu prilikom stvaranja ovog
djela, ali da je umnogome promijenio istorijske činjenice a sve u cilju podržavanja književnih
interesa. Ono što se o samom Ismail-agi Čengiću iz istorije zna je sljedeće:
njegova porodica je porijeklom iz Male Azije a naselila se na područje Bosne. Od njih je
ostao junački spomen, a posebno na Ismail-agu.

Rodio se oko 1780. godine u Lipniku, gdje im je vjerovatno i bila kula. Vaspitavan je u
ratničkom i gospodarskom duhu, ali nije bio tiranin kakvog ga je Mažuranić predstavio.
Naprotiv, sa rajom je postupao pravično, što se najbolje vidi iz slučaja kada je otkupio od
Selmanovića pobunjene Drobnjake i obdario glavare a samim tim i umirio narod. Njegova
prepiska sa Njegošem otkriva mudrog čovjeka. Bio je otvoren i pravičan, a uz to veliki junak.

Prema F. Šišiću on je izgledao ovako: ,,Pogledati Smail-agu dosta ti je bilo, pa da si odmah

znao da gledaš u junačinu i plemenita čovjeka. Bio je srednjeg rasta, krut, smeđ, velikih i
zelenih očiju, koje su ti pogledom odavale svu njegovu dušu. Nadasve nosila ga je mirnoća i
trijeznost, a rijetko kada bi planuo gnjevom. U svom porodičnom životu bio je uzoran. Imao
je jednu ženu s kojom je izrodio 3 sina: Rustan-bega, Muhamed-bega i Dedagu… Živio je
vazda skromno i umjereno, baveći se svojim poslom…’’6

Sam Smail-aga učestvovao je u brojnim bojevima XIX vijeka: u srpskom ustanku, rusko-
turskom ratu, u pohodima na Crnogorce 1812., 1834., 1836., 1838., u bici na Grahovu a

5
Živančević Milorad, ,,Smrt Smail-age Čengića'', Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1982.
6
Živančević Milorad, ,,Smrt Smail-age Čengića'', Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1982.

6
njegov posljednji okršaj u kom je učestvovao bio je boj na Mljetičku. Najznačajniji od svih
sukoba je upravo onaj na Grahovu. Tada je Ismail-aga u boju pogubio rođenog brata vladike
Njegoša.

U neku ruku to je istorijska eskpozicija događaja koji su usljedili. Njegoš, zbog smrti svog
člana porodice i još sedmoro članova porodice Petrovića, organizuje osvetu. U pomoć zove
Đoka Malovića, obor-kneza, koji je imao zadatak da namami agu, jer bi uspjeh same misije
bio pod znakom pitanja ukoliko bi bio uperen direknto na Smail-agu u Lipniku.

Tako je Malović uspio namamiti agu kazavši mu da su se Drobnjaci osilili i da se među njima
ne može više skupljati harač. Ismail-aga sa dosta uglednih je nasjeo na ovu zamku i krenuo na
Drobnjake. Ulogorili su se kod Mljetička blizu Šavnika i za taoce uzeli viđenije domoroce
koji su i učestvovali u zavjeri. Oni su neopažano popatali konjima noge i udarili na logor.
Kasnije im se pridružuju i Moračani, i u pometnji se aga dokopa konja ali ga jedno zrno
pogodi u potiljak i on padne.

Slijed događaja nije teško naslutiti. Turska vojska na čelu sa Ali-pašom Stočevićem i dva
Smail-agina sina krene da spase poljuljani turski ugled. Drobnjake su sve popali, a glavama
crnogorskim okitili Čengićev grob. Jedno od osnovnih pitanja je: šta je od svega toga ostalo
kod Mažuranića?

Osnovni događaj je umnogome preinačen. Osnovna odstupanja u djelu su sljedeća:

1) u stvarnosti nije bilo riječi o robovanju Brđana niti o njihovom mučenju;
2) Mirko nije bio četovođa niti je ubio Smail-agu;
3) Novica, vojvoda crnogorski, niti je bio poturica niti Turčin, već sin popa Milutina Cerovića
kojeg je ubio Mehmed-paša Selmanović a ne Smail-aga;
4) harač kao takav u datim okolnostima ne postoji;
5) povod cijelom događaju.

Takođe, imamo određene topografske omaške. Međutim, pjesnik opravdano navodi da

fotografisanje nije njegov zadatak, te da je on vođen svojom osnovnom koncepcijom.
Uostalom, on nije morao niti je mogao znati sve ono što mi o tome danas znamo, kao što ni
njegovi izvori u potpunosti nijesu mogli znati.

7
 3. MODELOVANJE LIKOVA

.U procesu formiranja likova u ovom spjevu dobijene su tri cjeline: Brđani, raja i Turci. Turci
su uglavnom dati individualno, dok su Brđani i raja tip kolektivnog lika: jedni su zamjena za
junaštvo a drugi za narodno mučeništvo. Mažuranić je obrazložio epski sukob psihologijom
propasti neprijatelja.On lik Smail-age gradi tehnikom junak-anti-junak.

Centralni junak samog djela svakako je Smail-aga. On najviše dejstvuje u prvom i četvrtom
pjevanju, ali se njegova prisutnost osjeća tokom svih pet pjevanja. U Agovanju se
upoznajemo sa njegovim karakterološkim crtama i on za nas postaje sinonim silništva,
tirjanstva, zlobe i oholosti, a takođe i želje da svoju nadmoćnost prikaže na najslabijima.

On je negativan lik, nepravedan, previše surov, premalo častan i hrabar. Veoma je značajan i
njegov odnos prema porobljenim Brđanima. Njegovo satirično obraćanje nije ništa drugo do
nastojanje da ih ponizi, da izazove u njima strah i potrebu da se mole.

Što se tiče samih Brđana o njima nema mnogo datih pojedinost. Znamo samo da su mladi po
godinama ali da pokazuju izuzetnu zrelost i čvrstinu karaktera. Veoma je upečatljiva slika
njihovih mrtvih tijela koja su razasuta po poljani i ona se kupaju u rijeci krva, ali je za njih
jedino bilo važno što su umrli nepobijeđeni i što su časno poginuli za vjeru izgovarajući
Hristovo ime dok su se rastajali sa suncem. Taj gorki Smail-aga potajno se divi junacima koji
su poginuli ne bojeći se niti oštrice niti vješala njima namijenjenim.

Smail-aga je bio svjestan da je u onoj borbi koja ne uključuje oružje, već snagu uma i vjere sa
Brđanima izgubio. Međutim, teško bi bilo za očekivati da će ovakav lik pokazati barem i
mrvicu kajanja za svoje postupke. Njegova glava se i dalje oholo hrabra diže prema nebu,
zajedno sa njegovim krepkim stasom.

Ali, Smail-aga nije bio samo zao prema svojim neprijateljima, već i prema ljudima iz svog
tabora. Sljedeća njegova žrtva biće stari Turčin Durak, Smail-agin sluga koji se usudio naglas
reći ono što ga je koštalo: dao je savjet agi da oslobodi Brđane kako ne bi izazvao gnjev i
kontra efekat kod Crnogoraca. Zbog toga biva ubijen.

Sam lik Duraka modelovan je na principu ništavnosti karaktera u odnosu na ubijene

Crnogorce. Za razliku od njih, on će zajedno sa svojim sinom, Novicom, moliti agu za milost,
i time ćemo jasno uočiti njegovu nesposobnost da svoju kaznu dostojanstveno izdrži.

Uvodeći motiv osvete koji je ujedno i okosnica fabularnog razvoja, Mažuranić nam uvodi još
jednog lik, Novicu, Durakovog sina. O njemu se na početku drugog pjevanja govori na
specifičan način:

8
 ,,Junak njegda, sad ne junak više,
No trst, kojoj svaki hlad kidiše.’’

Novica više nije ona ljuta guja, već plašljivi zec koga pokreće samo jedan cilj, a to je osveta
oca Duraka. Zanimljivost ovog lika ogleda se u opisu njegovog oružja i djelova odjeće među
kojima se jasno vidi jedan nedostatak. Taj nedostatak jeste odsustvo saruka, odnosno, šala
obmotanog oko fesa muslimana. Ovaj nedostatak nije slučajan. U tome se ogleda i sama
mudrost Novičina: on ne želi da bude otkriven kao Turčin, jer bi u tom slučaju uspješnost
njegove misije bila dovedena u pitanje. Takođe, njegovu osobinu mudrosti možemo pratiti i u
njegovom dijalogu sa stražarima na Cetinju kada navodi da on nije turski sluga, već junak od
Morače hladne. Kroz njegov lik u prvi plan izbija još jedan motiv koji je karakterističan za
našu narodnu epsku poeziju, a to je motiv izdaje. On, ogorčen zbog smrti svog oca, izdaje
Smail-agu, a samim tim i svoj narod i vjeru.

U trećem pjevanju dat je veoma zanimljiv lik koji ostavlja veoma snažan utisak. On negira
sve ono što donosi slavu, bogatstvo i materijalnu korist. Na njemu nećemo vidjeti skupocjeno
odijelo i sjajno oružje već crnu mantiju kao znak privrženosti Bogu. Njegovu dušu ne razdire
oholost, gordost i svirepost kao Smail-aginu već nju krasi krotkost, vjera i čast. Sveštenik,
ovdje predstavljen i kao pastir, najviše će biti dominantan u besjedi hrabroj četi, a ona će u
pojedinim svojim djelovima ličiti i na svojevrsnu pohvalu domovini:

,,.Djeco moja, hrabri zatočnici

vas je ova zemlja porodila
kršovita, ali vama zlatna
Djedi vaši rodiše se tudijer
Oci vaši rodiše se tudijer
I vi isti rodiste se tudijer
za vas ljepše u svijetu neima.’’

Ova četa je zapravo symbol oružja kolektivnog lika. Ona je narod koja ima samo jedan cilj-da
osveti sebi bližnje. U borbi je njihova sloboda, a u oružju pravednost. Sveštenik se pojavljuje
kao prosvjetitelj u toj četi, tako da možemo govoriti i o moralno-didaktičnoj ulozi koju ima u
spjevu. Lik starca takođe možemo dovesti i u aktivnu vezu sa biblijskim (hrišćanskim)
kodom, u kome često imamo motiv pastira koji čuva svoje stado, odnosno narod. Koliki je
njegov uticaj na četu. izvanredno je opisano u stihovima:

,,Stoji mnoštvo razboljeno

Blagom riječju starca blaga;
Jaganjci su rek’ bi tihi
Što bijahu gorski lavi;
Taka čuda božja riječ pravi.’’

9
U četvrtom i najobimnijem pjevanju oslikan je i drugi tip kolektivnog lika koji se istovremeno
pretvara i u svojevstan simbol mučeništva, patnje i ugnjetavanja. Gacko polje, po kojem Turci
kupe harač i ponižavaju sirotinju paralelno je Kosovom polju. Međutim, upoređujući ova
dva ,,polja’’ vidimo da u nema hrabrih junaka niti Marka Kraljevića, već imamo skupinu ljudi
koja, kako se to navodi u ovom pjevanju, može biti kriva samo što je živa.

Kada je riječ o likovima Turaka, oni su dati konkretno i veoma su jasno određeni. Safer je
tipizirani lik poltrona, koji želi da se približi svom gospodaru bez obzira što ga je isti ranio.
Svoj bijes i ljutnju zbog izbijenog oka ispoljava na nedužnoj raji i tako predstavlja ogledalo
karaktera Smail-age. Takođe, kod njega uočavamo i supotnost u odnosu na Novičin lik. Dok
Novica želi da se osveti Smail-agi koji mu je takođe donio bol, Safet se sveti slabijima.

Hasan je tip vjernog sluge koji je tipičan lik u južnoslovenskoj epici, a Mujo, Jašar i Omer su
precizno ocrtani kao likovi potčinjeni svog gospodaru i naredbama. Takođe, jedan od
najinteresantnijih likova jeste Bauk. Za njega je važan događaj koji je bio veoma koban za
psihu Smail-age.

Vodeći se geslom da nijedan junak nije ostao upamćen a da nije opjevan u epskoj pjesmi, on
traži da neko uz gusle otpjeva pjesmu o njegovom junaštvi i liku. Ova Baukova ,,pjesma u
pjesmi’’ je predstavljala sve ono što sam Smail-aga nije želio čuti. Na ironičan način, uz
podsmjeh, pjesma o Rizvan-agi prenosi se na lik Smail-age i njegovo postupanje prema raji
koje nije odlika junaka, već hrđe. Ova pjesma predstavlja sublimaciju svega onog što je u
ovom spjevu pokazano o Smail-agi.

10
.

4. ZAKLJUČAK

U ovom radu sublimirali smo sam život i djelo Ivana Mažuranića, kao velikog pisca
južnoslovenskog romantizma. Govorio sam o njegovim dostignućima u polju leksikografije i
sastavljanja prvog modernog hrvatskog rječnika.

Spjev Ivana Mažuranića je djelo koje svakim novim čitanjem u čitaocima budi želju za
ponovnim čitanjem i otkrivanjem novih pojedinosti. Iako se sama radnja odvija u jednom
stravičnom pejzažu, rascjepu dobra i zla, slobode i zarobljeništva, iako otkriva teme i motive
sa kojima smo se dosta puta upoznali, to ne umanjuje izuzetnu vrijednost samog spjeva.

Sam Mažuranić se koristio različitim tehnikama prilikom stvaranja glavnog lika spjeva.
Prilikom čitanja, kod likova, uočavamo tri cjeline: Brđane, raju i Turke. Sve tri cjeline
opisane su na sebi svojstven način. Takođe, u formiranju spjeva obrazovana su 5 pjevanja:
Agovanje, Noćnik, Četa, Harač i Kob. Spjev je organizovan kao drama: svih pet pjevanja
predstavljaju 5 aktova drame, odnosno, činova drame.

Kroz ovo djelo možemo se upoznati sa izuzetno oslikanim likovima a upoznajemo se i sa

njihovim postupcima. Takođe, ovo djelo nam pokazuje istoriju balkanskih naroda i njihovu
prošlost koja je bila ispunjena borbom za slobodu i ukazivanje na najvažnije moralne
vrijednosti, snagu čovjekovog duha i vjere.

11
 LITERATURA

1. Živančević Milorad, ,,Smrt Smail-age Čengića'', Zavod za udžbenike i nastavna sredstva,

Beograd, 1982.
2. Nikčević Milorad, ,,Ivan Mažuranić i Crna Gora’’, Zbornik radova, Cetinje-Osijek, 2011.

Sekundarna literatura
1. https://hr.wikipedia.org/wiki/Ivan_Ma%C5%BEurani%C4%87

12