Filozofski fakultet u Rijeci

Studentica: Mateja Kocijan

Nositelj kolegija: prof. dr. sc. Goran Kalogjera
Kolegij: Hrvatski predromantizam, romantizam i predrealizam
Godina studija: druga
Studij: Hrvatski jezik i književnost (jednopredmetni)

MATIJA MAŽURANIĆ: POGLED U BOSNU

Seminarski rad

U Rijeci, 31. svibnja 2017.

Sadržaj

1. O autoru..................................................................................................................................3

2. Pogled u Bosnu.......................................................................................................................4

3. Literatura.................................................................................................................................7

2
 1. O autoru

Matija Mažuranić je rođen u Novom Vinodolskom 1817. godine, a umro je 1881.

godine u Grazu. Bio je hrvatski putopisac iz razdoblja hrvatskog romantizma. Često je
putovao pa je tako obišao Austriju, Srbiju, Bosnu, Carigrad. Bavio se građevinskim
poduzetništvom, a bio je i gradonačelnik Novog Vinodolskog. Njegovo najznačajnije djelo
jest Pogled u Bosnu, ili Kratak put u onu krajinu, učinjen 1839-40. po Jednom Domorodcu.
To je prvi cjeloviti putopis u hrvatskoj književnosti. Putopis je bio zanimljiv onodobnomu
čitateljstvu jer je obrađivalo tada slabo poznatu bosansku svakodnevicu. Osim što se smatra
putopisom, Pogled u Bosnu možemo nazvati i pustolovnom pripovijesti. Djelo je poslužilo i
Ivanu Mažuraniću pri pisanju spjeva Smrt Smail-age Čengića.

3
 2. Pogled u Bosnu

Ovaj putopis objavljen je 1842. u tiskari Ljudevita Gaja, vođe narodnog preporoda.
Objavljen je anonimno pod naslovom Put u Bosnu ili Kratak put u onu Krajinu, učinjen 1839-
40. po Jednom Domorodcu zbog političkih razloga i austrijske cenzure, iako se znalo tko je
autor. Slavko Ježić putopis naziva biserom hrvatske proze i najboljom prozom našeg ilirskog
doba. Kao objašnjenje kakav je taj „pogled“ bio iz hrvatske perspektive dajem riječi samog
autora: Turska granica od prilike uzimajuć na najkratjoj linii nije dalje od Zagreba nego
Bělovar, a malo dalje neg Varaždin ... a Karlovčanom je bliže turska granica neg Zagreb. ...
pak sa svim tim malo je naših ikoliko izobraženih domorodacah, koji nebi više o Americi,
Kini, Indii i. t. d., koješta znali pripovědati, nego o Bosni. Uzrok tomu nije težko pogoditi. O
Bosni se u to vrijeme ne zna ništa.

Matija Mažuranić u dogovoru s braćom kreće na put: preko Karlovca, Siska i

Kostajnice, gdje ne uspijeva preći granicu; stiže do Zemuna odakle prelazi u Beograd, pa
preko Srbije stiže u Bosnu, gdje obilazi Sarajevo, Travnik, Zvornik i druge gradove, te se opet
preko Srbije vraća u Hrvatsku godinu dana kasnije te taj put opisuje u ovom putopisu.

Pogled u Bosnu je podijeljen na dva dijela. Prvi dio govori o Mažuranićevu putovanju
u Bosnu, opisuje taj put. Govori kako je došao do Karlovca gdje je morao prenoćiti kod nekog
seljaka i onda krenuti prema Sisku. Nakon dva dana provedena u Sisku, Mažuranić kreće put
Kostajnice gdje je želio preći u Bosnu. No tamo nije mogao prijeći pa je morao ići preko
Slavonije. Zatim kreće putem Zemuna, a onda u Pančevo jer je mislio da će tako najlakše
upoznati Dunav. Vozio se čamcem, no zahvatilo ga je nevrijeme. Ipak sretno stiže u
Smesarevo. Tu opisuje sve što je zatekao, a ponajprije opisuje ljude koji tamo žive i koje je za
vrijeme svog boravka tamo upoznao. Nakon toga putuje u Kragujevac, a potom i u Užice.
Želio je doći do Sarajeva, no Turci ga nisu htjeli pustiti te je morao cijepati drva kako bi ga
pustili. Upornost mu se isplatila te je uspio doći u Bosnu. Tada Mažuranić govori o svim
ljepotama te zemlje. Posebno govori o Sarajevu u kojem su Turci propisali svoje zakone koji
nisu bili pravedni te bi ljudi bili često pogubljivani. Iz Sarajeva kreće put Tovarnika. Nakon
što se oporavio od bolesti koju je dobio zbog velike hladnoće, na daljnji put ga upućuju Turci
i to krivo te on stiže u mjesto iz kojeg se jedva izvukao živ. Potom odlazi u Beograd gdje
teško obolijeva. Nakon dužeg ozdravljenja put ga vodi preko Vukovara, Osijeka i Bjelovara,
sve do Zagreba. U drugom dijelu putopisa Mažuranić opisuje običaje u Bosni: vašar (tržnica),

4
kuće, lude i slično. Zatim govori i o turskim zakonima protiv kršćana, o njihovom odijevanju,
o raznim jelima te mnogimdrugim običajima. Na samom kraju govori o kuli koju su Turci
sagradili nakon bitke kod Kamenice te govori i o mučenju kršćana koji su bili siromašni i nisu
mogli plaćati porez.

Matija Mažuranić u oom djelu na odličan način prikazuje tadašnji život bosanskog
čovjeka. Posebno je zainteresiran za njihove muslimanske običaje pa njima i pridaje najveću
pažnju u djelu. Autor opisuje život u bosanskim gradovima, govori o zanatima, a objašnjava i
mnoge bosanske turcizme. Čak na kraju knjige stavlja i listu s mnogim „turskim
barbarizmima“. U više navrata Mažuranić govori i o legendama i anegdotama koje je čuo od
Bošnjaka. Među njima je i priča o lijepoj Fati i Muhamedu koji su se voljeli i susretali
(ašikovali) u sarajevskoj Ašik Mahali.

Ono što treba istaknuti jest to da Mažuranić s dozom radoznalosti prevodi i objašnjava
mnoge bosanske riječi (npr.: ašikovati; milostnica – najdraža, ljubavnica; nizami – pješadija;
kaurin – nevjernik i slično. Autor spominje i da je rasprostranjeno praznovjerje među
Bošnjacima. Ponegdje daje i kritiku svojim domaćinima. Smatra da je njihova međusobna
komunikacija vrlo oštra i puna neprimjerenih riječi.

Možemo reći da je Pogled u Bosnu fascinantan zapis jednog „Švabe“, stranca koji
dotad nije imao priliku susresti se sa turskim i bosanskim običajima te načinom ponašanja.
Velika vrijednost ove knjige jest upravo u tome što nam iz prve ruke prikazuje tadašnje
bosansko društvo. Vrlo precizno opisuje bosansku vlastelu jer je bio na pašnom dvoru i imao
je priliku susresti se s kadijama, begovima i spahijama.

Iako se većinom usredotočuje na Bosnu, Mažuranić daje i opis života, ljudi i prirode u
Srbiji. Preko nje je ušao u Bosnu, a i vratio se u svoju Hrvatsku.

Ovaj putopis je pisan jednostavnim jezikom, vrlo precizno i, prema tadašnjoj

gramatici, gramatički točno. U cijelom djelu jat bilježi kao jat i ne zapisuje njegove reflekse.
Gramatički morfem za genitiv je –ah, što je bila karakteristika preporodnog doba. Također je
uočljivo i bilježenje dativa, lokativa i instrumentala s gramatičkim morfemom –ah ili –ih.
Također djelo obiluje turcizmima, što je i očekivano, a i ponekim hungarizmima (varoš). Stil
Matije Mažuranića se odlikuje zbijenošću i preciznošću. On sve što je doživio iznosi vjerno,
pripovijedanje teče jednostavno, a karakterizacija likova je snažna i sažeta.

5
 Stanko Vraz za ovaj putopis kaže kako je to prva u prozi pisana knjižica..., o kojoj se
kazati može, da je baš naški pisana. Značaj ovog djela je jako velik jer je to prvo djelo pisano
štokavštinom za koju se zalažu ilirci. Kao što je već i rečeno, na kraju putopisa se nalazi
rječnik turcizama što je velik doprinos hrvatskoj leksikografiji.

Za kraj ovog rada dajem još neko svoje mišljenje o ovom putopisu. Nakon pročitanog
djela možemo si predočiti cijeli put kojim je Mažuranić prošao, upravo zato što su to stvarna
mjesta, mjesta koja i danas postoje. Opisima mjesta kroz koje prolazi, opisima ljudi koje
susreće i situacijama u kojima se nalazi on često ostavlja čitatelja zapanjenog i začuđenog.
Ono što mi se posebno svidjelo jest autorovo prirodno izražavanje. On ne koristi eufemizme,
već prikazuje ljude onakve kakvi jesu – od krvi i mesa, prožeti različitim osjećajima. Također
se trebaju spomenuti i humoristične opaske i situacije, koje možda prvotno i nisu bile tako
zamišljene, ali s obzirom na vremenski raspon i generacijski jaz, današnjem čitateljstvu je
možda smiješno pročitati kako je netko na prazan želudac popio tri rakije, lutao šumom i pazi
da ne „ulomi“ vrat ili kako je povratio sve što je jeo u posljednjih deset dana. Takvi opisi kod
mlađeg čitatelja izazivaju smijeh, ali i potvrđuju ranije navedenu tvrdnju o prirodnom
izražavanju. Sve u svemu, djelo je vrijedno čitanja i za njega se drži da je jedan od ponajboljih
putopisa svog vremena.

6
 3. Literatura

 Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Enciklopedija:

http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=39661
 Web stranica eLektire.škole.hr:
http://lektire.skole.hr/djela/matija-mazuranic/pogled-u-bosnu