SAMOSTALNI RAD IZ PODRUČJA RAZVOJNE

PSIHOLOGIJE
Adolescencija je razdoblje sazrijevanja kroz koje se dijete priprema za odraslu dob.
Adolescenti polako napuštaju sigurnost djetinjstva i preuzimaju odgovornosti odraslih.

U potrazi za vlastitim identitetom i autonomijom, adolescenti mogu biti skloni pobunama koje
su najčešće usmjerene protiv roditelja na koje gledaju kao ograničavajuće čimbenike na putu
prema vlastitoj slobodi. S obzirom da pripadam dobnoj skupini koja se karakterizira kao
kasna adolescencija i period 'stišavanja bura i oluja', moram priznati kako i dalje imam
nesuglasica sa roditeljima u području stila odijevanja, provođenja slobodnog vremena,
izvršavanjem dužnosti i obveza, izvršavanjem kućanskih poslova. Ipak, na svoje roditelje
gledam kao na dobronamjerne osobe koje se trude zaštititi svoju obitelj i iako u skloni
pogreškama ne smatram to presudnim u našim odnosima.

Odrastanjem mladi postaju osobito osjetljivi i podložni utjecaju od strane svojih vršnjaka te je
posebno izražena njihova želja za osjećajem pripadnosti i prihvaćenosti od strane nekog
društva. U razdoblju rane adolescencije, mlade osobe se trude što više uklopiti u društvo kako
bi izbjegli odbacivanje, a tek u doba kasnije adolescencije razvijaju vlastita vjerovanja i
stavove. Društvo postaje raznoliko; ne gravitira više druženje sa vršnjacima istog spola već se
'proširuju vidici' i pronalaze zajednički interesi u skupinama različitog spola. Nikada se nisam
htjela nametati u društvu niti pretvarati u ono što nisam tako da nikada zapravo nisam
pokušavala pod svaku cijenu postati članom neke ekipe. Veliku ulogu igrale su i navike,
interesi i ponašanja djece iz osnovne škole koja me nisu privlačila. U srednjoj školi i dalje
nastojim ne padati lako pod utjecajem drugih, a i sa brojem istinskih, bliskih prijatelja (koji se
u međuvremenu smanjio) smatram kako je to moguće ostvariti.

Identitet podrazumijeva čovjekovu unutarnju organizaciju vlastitih potreba, sposobnosti,

uvjerenja, poimanja sebe i osobne povijesti. Važnu ulogu u oblikovanju načina na koji vidimo
sebe utječe i mišljenje drugih o nama. Način na koji gledam sebe pomaže mi u stvaranju
identiteta i količini samopouzdanja; polako istražujem svoje mogućnosti i ciljeve. Smatram se
altruističnom osobom koja je uspješna u školi i koja pokušava imati kontrolu nad svojim
životom kojem polako pronalazim svrhu. Iako mogu reći da zadovoljavam 'kriterije'
stereotipne ženske uloge koju označava tiho, mirno i ljubazno ponašanje, smatram kako se
mlade djevojke/žene nemirne prirode nebi trebale pokoravati takvim razmišljanjima. Društvo
u kojem živimo stavlja veliki naglasak na vanjštinu i tjelesnu privlačnost koja nametnutim
standardima ljepote, pogotovo mladim djevojkama, stvara pogrešnu sliku o sebi i uzrokuje
manjak samopouzdanja. Osobno ne pridodajem veliku pažnju svome izgledu tj. ne želim da
me tjelesne karakteristike previše definiraju kao osobu. Mnoge djevojke, nažalost, imaju
nabijene komplekse koje im je nametnulo društvo ili su ih one same stvorile, ali s vremenom
postaju svjesnije vlastitih sposobnosti i vrijednosti što dovodi do otpornosti na tuđa mišljenja
(što u potpunosti potpisujem).
Roditeljstvo je najvažnija životna uloga koja obuhvaća čitav niz različitih aktivnosti i vještina
odraslih kojima je glavni zadatak skrb o djeci. Roditelji na različite načine žele doći do
odgojnih ciljeva u razvoju svoje djece.

Moji roditelji u odgoju svoje djece koriste autoritativni (poznatiji i kao demokratski) odgojni
stil. Nastoje svojoj djeci pružiti mnogo emocionalne topline i potporu za zdrav emocionalni,
kognitivni, socijalni razvoj, ali isto tako postavljaju granicu dozvoljenog ponašanja. Naš
odnos temelji se na dobroj komunikaciji te uključivanju djece u zajedničke aktivnosti. Kako
izbjegavaju kažnjavanje, sukobe rješavamo razgovorom. Roditelji su svjesni svoje
nesavršenosi tako da i mi kao djeca na njih ne gledamo kao idealne i nepogrješive. Vlastitim
primjerima pružaju namm poticaj u ostvarivanju željenih ciljeva, interesa...

Djeca popustljivih roditelja

Ulaskom u adolescenciju djeca popustljivih roditelja ponašat će se krajnje razmaženo,

agresivno i impulzivno s obzirom na činjenicu da se po prvi puta susreću sa surovom
stvarnošću s kojom se do tada, zahvaljujući svojim roditeljima, nisu susreli. Dijete nema jasno
postavljenu granicu dozvoljenog ponašanja tako da pretpostavljam da će se ponašati nezrelo i
neozbiljno za svoje godine.

Dijete autoritarnih roditelja

Budući da u svome stilu odgajanja pružaju malo topline i emocionalne podrške, a postavljaju
prevelika očekivanja i zahtjeve, smatram da će u adolescenciji takvi roditelji postati žrtva
vlastitog sistema. Pretpostavljam da će njihovoj djeci u jednom trenutku dozlogrditi takav
način života te će se svojim ponašanjem početi suprostavljati roditeljima. Buntovnošću,
inaćenjem, agresijom, tvrdoglavošću će pokušati pružiti otpor strogoj disciplini koju roditelji
ostvaruju prijetnjama i kaznama.

Dijete ravnodušnih roditelja

Zbog zaokupljenosti sami sobom, roditelji ne uspijevaju imati važniju ulogu u djetetovu
životu te dijete postaje zanemareno, neuspješno, nemotivirano. Dijete koje nije naučilo na
kontrolu i odraslo uz neispunjenu potrebu za voljenošću vrlo lako može upasti u loše društvo i
početi se neprihvatljivo i delikventno ponašati te kršiti pravila. Žao mi je takve djece jer
uzrok njihovog ponašanja je također i krivica njihovih roditelja koji misle da materijalno
bogatstvo zadovoljava djetetove potrebe zanemarujući tako djetetovo emocionalno stanje.
Dijete autoritativnih roditelja

Ponašanje djece odrasle u zdravom okruženju djeluje mi najodgovornije, najnormalnije.

Takva djeca imaju veću količinu samopoštovanja i samopouzdanja, empatije, suosjećanja
nego njihovi vršnajci odgojeni po nekom drugom tipu roditeljstva. S obzirom da odrastaju u
idealnim uvjetima, ponašanje djece autoritativnih roditelja bit će idealno tj. prilagođeno
određenoj situaciji.