razvoj samopoštovanja

kod školskog djeteta

Samopoštovanje je...

negativna ili pozitivna

slika o sebi.

To je način na koji
vrednujemo ono što
činimo, ono što jesmo i
rezultate koje
postižemo.
Zašto je poželjno da djeca imaju
visoko samopoštovanje?
Način na koji dijete vidi samo sebe, značajno
utječe na njegove osjećaje, njegov rad i
naposljetku na njegovo postignuće.
Što dijete ima veće samopoštovanje, bit će
samouvjerenije u svoje sposobnosti, lakše će
nalaziti prijatelje, lakše donositi odluke.
Ukratko, djeca visokog samopoštovanja
općenito su uspješnija u životu.
Samopoštovanje utječe na školski uspjeh.
Djeca koja imaju pozitivno mišljenje o sebi,
češće imaju bolji uspjeh u školi. Dobar
školski uspjeh opet povećava njihovo
samopoštovanje.

Djeca koja imaju lošiji uspjeh u školi, često

imaju i nisko samopoštovanje.
Istraživanja su pokazala da nisko
samopoštovanje kod većine djece može
pridonijeti (uz neke druge okolnosti kao
što su stresne situacije) emocionalnim
problemima, a može doći i do depresije,
maloljetničke delikvencije, anoreksije i
drugih ozbiljnih psihičkih poremećaja.

Djeca visokog samopoštovanja znaju se

oduprijeti negativnom utjecaju vršnjaka:
lakše će odbiti ponuđen alkohol ili drogu.
Takva djeca lakše izlaze na kraj sa svim
životnim izazovima.
Što o sebi kaže dijete visokog
samopoštovanja?
“Volim se igrati s drugom
djecom. Uglavnom se dobro
slažemo. U razredu imam
zaista puno prijatelja. Što se
tiče učenja, mogu reći da sam
dobar učenik. Ipak, dogodi mi
se i pokoja loša ocjena. To je
uglavnom onda kada se nisam
dovoljno trudio. Imam mnogo
hobija: igram nogomet s
dečkima, izrađujem makete i
sviram gitaru. Kako sve
uspjevam? Pa to je bar lako!”
Osobine djeteta visokog
samopoštovanja:
 Lako sklapa prijateljstva i uspješno se zabavlja samo ili
u društvu s drugom djecom.
 Veselo je i puno energije, koju često prenosi i na drugu
djecu.
 Uspješno surađuje s vršnjacima i odraslima.
 Zna donositi odluke.
 Kreativno je.
 Sigurno je u svoje sposobnosti.
 Radi bolje i uz manji napor.
 Zadovoljnije je svojim radom.
 Očekuje uspjeh.
Što o sebi kaže dijete niskog
samopoštovanja?
“Mene nitko ne voli. Ne, nemam prijatelja.
Nemam hobi. Htjela sam se baviti plesom ili
ritmikom, ali nisam. A i u školi mi teško ide.
Koliko god da učim, nikad ne dobijem dobru
ocjenu. Da, ove godine sam bolja u
matematici, ali ne znam ja to ništa.”
Što o sebi kaže dijete niskog
samopoštovanja?
“Mene nitko ne voli. Ne,
nemam prijatelja. Nemam
hobi. Htjela sam se baviti
plesom ili ritmikom, ali
nisam. A i u školi mi teško
ide. Koliko god da učim,
nikad ne dobijem dobru
ocjenu. Da, ove godine sam
bolja u matematici, ali ne
znam ja to ništa.”
Osobine djeteta niskog
samopoštovanja:
•Nije zadovoljno sobom.
•Podcjenjuje se.
•Ima negativno mišljenje o sebi.
•Svoje neuspjehe pripisuje
vlastitoj nesposobnosti.
•Uspjeh pripisuje sreći.
•Sklono je tražiti odobravanje od
drugih.
•Očekuje da će doživjeti neuspjeh
i da će ga drugi odbaciti.
•Češće se sukobljava s roditeljima.
Postoji li previsoko
samopoštovanje?

NE. Samopoštovanje je osobina koja nema

dva suprotna pola. Kao što ne možemo
biti previše zdravi, nije moguće imati ni
previše samopoštovanja.
Problem je ipak kod onih ljudi koji svoje
“samopoštovanje” baziraju na lažnim
činjenicama (“Ja sam najpametniji, nema
pametnije osobe od mene.”). Tu se radi o
samoljublju a ne samopoštovanju!
Razvoj samopoštovanja

Samopoštovanje nije urođeno, već se

razvija tijekom života.
Prve znakove samopoštovanja u djece
naziremo u drugoj godini života. U toj
dobi djeca počinju shvaćati sebe same
odvojeno od svoje majke i drugih
značajnih osoba u njihovu životu.

S tri godine djeca počinju donositi prve

sudove o sebi i vrednovati poruke koje
dolaze iz vanjskog svijeta a odnose se na
njih. U toj dobi pokazuju i snažnu želju
učiniti nešto samostalno i stoga često
čujemo NE i NEĆU kad im pokušavamo
nešto nametnuti.
U predškolskoj dobi intenzivno uče nove
vještine (npr. vezanje cipela, crtanje i
sl.), te postaju svjesna kako svojih
interesa, tako i svojih sposobnosti u
pojedinim područjima njihove aktivnosti.
U ovoj dobi djeca prvi put svoj rad
počinju uspoređivati s radom druge djece
i tako stvaraju sliku o vlastitoj
vrijednosti.
 Polaskom u školu djeca se još intenzivnije
počinju uspoređivati sa svojim vršnjacima
(koliko je visoko u odnosu na druge, kako
piše, koliko brzo računa ili trči). U
školskoj sredini djeca imaju priliku
prepoznati svoje dobre i loše strane.
U opisu sebe koriste riječi koje se odnose na:
 njihove tjelesne, socijalne i intelektualne
kompetentnosti,
 percepciju funkcioniranja u školi,
 osobine koje su vezane uz obitelj, vršnjake i svoju
emocionalnu zrelost.
Ima li razlika između dječaka i
djevojčica?

Kako to istraživanja pokazuju,

dječacima su važnije njihove
sposobnosti i talenti, a
djevojčicama tjelesni izgled i
uspjeh među vršnjacima.
Da li se samopoštovanje
mijenja?
DA. Čak se i osobe koje općenito imaju visoko
samopoštovanje, ponekad nađu u razdoblju života u
kojem se ne mogu pohvaliti dobrim mislima o samima
sebi.
Istraživanja pokazuju da je u srednjem (od 6. do 10.
godine) i kasnom djetinjstvu (od 10. do 12. godine)
samopoštovanje uglavnom stabilno.
U adolescenciji dolazi do mnogih promjena. Prema većini
autora, početkom adolescencije (oko 12 godina)
samopoštovanje uglavnom opada, a povećava se opet
polaskom u srednju školu. Neki istraživači ukazuju da čak
1/6 adolescenata ima kronično nisko samopoštovanje.
Kako roditelji mogu pomoći
razvoj samopoštovanja svoje
djece?
izjava, već i iz neverbalnih poruka,
promatrajući stvarno ponašanje.
Ne propustite priliku da djetetu kažete što vam
se sviđa kod njega, što je dobro učinilo i da ga
volite.
Roditelji su često skloni djeci ukazivati samo na pogreške.
Neka djeca nisu sigurna da ih roditelji vole samo zato što
im to nikada ili dovoljno često nisu rekli.

Reći djetetu da ga volimo, čak i kada je pogriješilo, ne

mora značiti da prihvaćamo njegovo pogrešno ponašanje.

Zagrljaj, osmijeh, pogled odobravanja i nježan dodir

također su snažni izrazi ljubavi.

Osjećaj da je voljeno, da je za nas posebno, snažno hrani

djetetovo samopoštovanje.
teško.”
Ne kritizirajte
U ljutnji, koju je izazvalo djetetovo ponašanje,
neki roditelji izgovaraju kritike na njegov račun.
Zbog njih se ono osjeća nevoljeno i povrijeđeno.
“Smotan si. Ništa ne možeš učiniti kako
treba.”, “Zločesta si.”
Roditelji se prema svojoj djeci trebaju ponašati
na isti način kako žele da to čine osobe koje su
djetetu nepoznate.

Nikad ne kritizirajte dijete (“Ti si loš

dječak.”), već njegovo ponašanje (“To što
činiš je loše.”).
Učite dijete pozitivnom govoru

Istraživanja su pokazala da se uglavnom osjećamo

onako kako se ponašamo i onako kako govorimo. Što
više dijete spominje dobre stvari o samome sebi, to
će više biti uvjereno u ono što govori. Zato, potičite
dijete da govori pozitivno o sebi i drugima: “Mislim
da mogu rješiti ovaj problem ako se potrudim.”
Pomozite djetetu da nauči donositi odluke
i rješavati probleme
Već mlađa djeca (3 i više godina) su
sposobna donositi prve odluke (ako im to
dopustite): “Želiš li obući plave ili zelene
čarape?”,”Koji sok želiš?”
Starija djeca spremna su donositi i važnije
odluke, pogotovo ako ih na to pripremite.
Samostalno donošenje odluka i rješavanje
problema prilika je za dijete da preuzme
odgovornost za svoje ponašanje. Naučit će
da svi ponekad griješimo u svojim
odlukama i da se greške mogu ispraviti.
I ne zaboravite: ljudski je griješiti.
Učite dijete da si postavlja i
ostvaruje ciljeve:
 Vrlo je važno da su ciljevi realni s obzirom
na djetetovu dob i sposobnosti. Ciljevi koji
su djetetu neostvarivi vode ga k
razočarenju i osjećaju bespomoćnosti.
Znate li priču o buhi koja je uhvačena u kutiju
šibica? Skakala je i skakala ne bi li izašla na svjetlo
dana, međutim, stalno je udarala u poklopac
kutijice. Na koncu se umorila. A kad su kutijicu
otvorili... ona više nije niti pokušavala.
 Za ostvarenje ciljeva potrebno je odrediti
male ciljeve-korake čije ostvarenje će dijete
dovesti do konačnog cilja.
I još nekoliko malih savjeta:

Pružite djetetu priliku da pomogne drugima (npr.

nekom vršnjaku, mlađem djetetu ili starijoj
osobi).
Važno je djetetu omogućiti i poticati ga da
otvoreno govori o svojim osjećajima.
Pomozite mu da realno prihvati svoje jake strane
kao i slabosti.
Razgovarajte s njim o njegovim korijenima.
Ne uspoređujte ga s braćom i sestrama.
Neka humor bude prisutan u vašem domu.
 Ne zaboravite:

Informacije koje djeci (i odraslima) daju njima

važne osobe (roditelji, učitelji, rođaci i
prijatelji), ujedno i najviše utječu na njihovo
samopoštovanje. Zato je djeci važno dati do
znanja kada su nešto učinila dobro te im dati
do znanja da se i greške mogu ispravljati.
Literatura

Bezinović, P. i Lacković-Grgin, K. (1990.). Percepcija vlastite

kompetentnosti, tjelesnog izgleda i samopoštovanja kod 10-godišnje djece,
Primjenjena psihologija,11.,71-79.
Brajković, S. Živković, Ž. (2002.). Ja to mogu. Osijek: Nansen.
Dinkmeyer, D.Sr., McKay, G. D. (1997.). The Parents Handbook. Minnesota:
AGS
Lacković-Grgin, K. (1994.). Samopoimanje mladih. Jastrebarsko: Naklada
Slap.
Lindenfield, G. (2001.). Confident teens. London: Thorsons.
Severe, S. (2000.). How to Behave. London: Vrmilion.
www.childdevelopment.com/parenting/self_esteem
www.familyeducation.com
www.kidsource.com
www.pta.org/programs
Preporučujemo:

1. Miljković, D. (1996). Roditelji i dječje samopouzdanje, Zrno, 46.,8-10.

2. Delač-Hrupelj, J., Miljković D., Lugomer Armano, G. I sur. (2000.)
Lijepo je biti roditelj. Zagreb: Kreativa
3. Miljković, D. (1996). Pomozite svojoj djeci da razviju samopouzdanje,
Đakovo: Tempo.
4. Miljković, D. I Rijavec, M. (2002). Bolje biti vjetar nego list. Zagreb:
IEP.
5. Miljković, D. I Rijavec, M.(1994). Čuda se ipak događaju. Zagreb: IEP
6. Sullo, R. A. (1995). Učite ih da budu sretni. Zagreb: Alinea
7. www.school.discovery.com
8. www.self-esteem-nase.org