Kako razviti emocionalnu

inteligenciju djeteta
Predmetni nastavnik: prof. dr. Mirjana Mavrak

Student: Vedad Suljagic

Broj Indexa: 3799/2022
Sadržaj knjige
 Emocionalna Inteligencija kao novi pristup odgoju; kako postati roditelj djeteta sa visokim EQ
 Moralne Emocije; Empatija, Brižnost, Čestitost, Moralnost, Negativne moralne emocije- stid,
krivnja
 Uticaj mišljenja na EQ, Realističko Razmiljanje, Optimizam kao lijek za depresiju i osjećaju
poraza, savjeti o tome kako promijeniti djetetovo ponašanje mijenjanjem načina na koji misli
 Rješavanje problema: kako pomoći djetetu lakše riješiti probleme, jezik rješavanja problema,
poduke u traženju rješenja
 Društvene emocije: konverzacijske vještine, blagodati i važnosti humora, sticanje prijatelja,
funkcioniranje u skupini, važnost lijepog ponašanja
 Samoinicijativa i vještine postignuća, očekivanje uspjeha, ustrajnost i ulaganje napora,
suočavanje sa neuspjehom
 Snage emocija, svijest o emocijama i komunikaciji, neverbalnoj komunikaciji,emocionalnoj
kontroli, iscjeljivanje duha i tijela
 Računari i softveri za povećavanje emocionalne inteligencije, emocionalna inteligencija kao
virtualna stvarnost
 Ključni Pojmovi
Emocionalna Inteligencija: Inteligencija koja utiče na uspješnost pojedinca na radnom mjestu, te u odnosima sa
drugim ljudima

Afirmativna roditeljska ljubav: ljubav koja se iskazuje bavljenjem djecom i pružanjem podrške

Afirmativna disciplina: odnosi se na promišljene, predvidive postupke, prilagođene dobi djeteta, kao odgovor na
djetetovo neprikladno ponašanje.

Moralne emocije: emocije i ponašanja koja odražavaju svijest o drugima, što uključuje davanje, pomaganje, brižnost,
altruističko ponašanje, uvažavanje drugih i spremnost da slijedimo jedinstvene društvene norme.
 Empatija: emocionalno reagiranje na druge ljude
 Kognitivne reakcije: odnose se na stupanj u kojem su djeca sposobna da se postave u tačku gledišta
 Stid: krajnja nelagoda koja se javlja kad djeca osjete da svojim ponašanjem ne zadovoljavaju očekivanja drugih
 Krivnja: djeca ne uspiju zadovoljiti vlastite standarde ponašanja
 Realističko razmišljanje: razmišljanje koje nam omogućava da se suočimo sa stvarnošću onakvom kakva jest, te na nju
reagiramo pravilnim odlukama i ponašanjem
 Optimizan: odgovornost za poticanje pozitivnih događaja
 Pesimizam: odgovornost za poticanje pozitivnih događaja
1. Emocionalna Inteligencija

 Peter Salovey Harward; John-a Meyera sa University of Hampshire-a:

Skup emocionalnih osobina važnih za uspješnost pojedinca, poput empatije,
izražavanja i shvatanja vlastitih osjećaja, samosavladavanja, neovisnosti,
prilagodljivosti, omiljenosti, sposobnosti rješavanja problema u saradnji sa
drugima, upornost, prijateljsko ponašanje, ljubaznost i poštovanje.
 Inteligencija koja utiče na uspješnost pojedinca na radnom mjestu, kao i u
odnosima sa drugim ljudima.
 Razlika između EQ i IQ: EQ manje genetski uvjetovan, što omogućuje
roditeljima i odgajateljima da poprave propuste prirode, te kako utiču na
djetetove izglede na uspjeh
Kako postati roditelj djeteta sa visokim
EQ
 Afirmativnoj roditeljskoj ljubav: ljubav koja se iskazuje bavljenjem djecom i
pružanjem podrške.
 Afirmativna disciplina odnosi se na promišljene, predvidive postupke, prilagođene dobi
djeteta, kao odgovor na djetetovo neprikladno ponašanje.
 Primjer dječaka koji je pravio probleme
 Objasniti djetetu šta se od njega očekuje na radnom mjestu
 Navesti dijete da razmisli o svom ponašanju, kako se više nebi ponovilo
 Oduzimanje privilegija: gledanja tv-a, telefoniranja isl.
 2.Moralne Emocije

 Emocije i ponašanja koje odražavaju svijest o drugima, što uključuje davanje, pomaganje, brižnost, altruističko ponašanje,
uvažavanje drugih i spremnost da slijedimo jedinstvene društvene norme.
 Vještine koje dijete treba usvojiti kako bi postalo moralnom osobom:
-dijete mora naučiti razlikovati dobro i loše ponašanje
-razviti navike u ponašanju koje su u skladu sa onim što smatra dobrim
-razviti svijest, uvažavanje i osjećaj odgovornosti glede dobrobiti i prava drugih ljudi, koja se izražava brižnošću, ljubaznošću,
blagonaklonošću i samilošću
-kad prekrši moralne norme, trebalo bi doživjeti negativne emocionalne reakcije poput stida, krivnje, zgražavanja, straha i
prijezira.
Empatija

 Emocionalno reagiranje na druge ljude

 Kognitivne reakcije, koje se odnose na stupanj u kojem su djeca sposobna da se postave
u tačku gledišta nekog drugog
 Naučiti dijete iskazivati male znake pažnje
Negativne moralne emocije

 Stid može definisati kao oblik krajnje nelagode koja se javlja kad djeca osjete
da svojim ponašanjem ne zadovoljavaju očekivanja drugih,
 Krivnja javlja kad djeca ne uspiju zadovoljiti vlastite standarde ponašanja.
 Stid na djecu ostavlja neizbrisive tragove, u mnogo većoj mjeri nego pozitivne
emocije, odnosno treba ga poticati ako dijete ostane ravnodušno ukoliko
uradi nešto zbog čega bi trebalo biti posramljeno.
 Ukoliko djeca od 10 godina prekrše važna pravila, od djeteta tražiti da
sastave popis vlastitih prijedloga kazni uz svako pravilo, nakon čega bi
pronašli neutralnog posrednika koji bi odlučio koja je kazna najučinkovitija, iz
razloga što bi na taj način potakli djecu da od sebe više očekuju, te da
razmisle o svom ponašanju i kaznama koje smatraju da su zaslužili
3.Uticaj mišljenja na EQ

 Realističko razmišljanje: razmišljanje koje nam omogućava da se suočimo sa

stvarnošću onakvom kakva ona jest, te da na tu stvarnost reagiramo pravilnim
odlukama i ponašanjem.
 Primjer bračnog para
Savjeti

 Neka djeca sama ocijene koliko ih roditelji vole, te nastoje biti sa njima.
 Roditelji neka budu iskreni i otvoreni prema djeci, da ne sakrivaju nedostatke, i ne boje
se da djeci kažu istinu, te im pomoći da realno razmišljaju i brinu se za sebe
 Promatrati koliko roditelji vole provoditi vrijeme sa djecom
 Promatrati kako se roditelji ponašaju kad su ljuti na vas, jer u slučaju da se
roditelji neprestano ljute na svoju djecu, onda vas ne vole na način na koji
treba voljeti dijete.
OPTIMIZAM/PESIMIZAM

 Optimist: odgovoran za poticanje pozitivnih događaja

 Pesimist: odgovoran za poticanje negativnih događaja
 Ukoliko želimo odgajati dijete da optimističnije gleda na stvari, trebamo
promijeniti vlastiti način razmišljanja.
 Razmisliti o načinu na koji kritizirate
Kako promijeniti djetetovo ponašanje
mjenjanjem načina na koji misli
 Definirati problem kao neprijatelja
 Preoblikovanje problema iz djetetovog života
Razgovor sa samim sobom

 4 stadija upotrebe jezika u razgovoru sa samima sobom:

 U prvom stadiju djeca pričaju sama sa sobom kako bi se zabavila, te se igraju
riječima i ponavljaju pjesmice,
 drugom stadiju govor okreće prema van, te djeca počinju sama po sebi
opisivati ono što čine, kao da razgovaraju sa nekim drugim u prostoriji.
 U dobi od 5 do 7 godina, djeca naglas daju upute tokom bavljenja nekom
aktivnosti, dok se u četvrtom stadiju razgovor sa samim sobom odvija putem
misli, te se često može vidjeti kako usnama oblikuju riječi.
 U petom stadiju djetetov je dijalog nečujan, te razgovorom sa samim sobom
djeca mogu naučiti kako da se suoče sa stresnim situacijama, te smanjiti
osjećaj tjeskobe.
RJEŠAVANJE PROBLEMA

 Ukoliko složene probleme povežemo sa nečim što je poznato i učinimo ih konkretnima

i mala djeca mogu riješiti određene probleme.
 Značajni načina koji se mogu koristiti za rješavanje problema, poput obiteljskih
sastanaka, koji se mogu održavati u vrijeme kad su svi kod kuće i nemaju drugih
obaveza, gdje se svaki problem može rješiti u 5 koraka:
-Identificirati problem
-Predložiti nekoliko rješenja
-Usporediti moguća rješenja
-Odabrati najbolje rješenje
-Razgovarati o mogućim modifikacijama.
 Metoda rješavanja problema opuštenim i spontanim govorom, u kojoj djeca smišljaju
što više rješenja za neki problem, nakon čega odabiru najbolje, što olakšava djeci
pristup problemima te potiče fleksibilnost i kreativnost.
 Vrlo učinkovita kada djeca zapnu na određenom problemu, te bi se trebala
služiti iskustvima iz prošlosti, no trebaju također biti spremna odustati od
strategija i rješenja ukoliko su bila neuspješna, i početi ispočetka.
 Primjer iz knjige
 5 Društvene vještine
 Bavi se konverzacijskim vještinama, važnošću humora, te sticanjem prijatelja
 Konverzacijske vještine mogu se podučavati te se, kao i kod učenja stranog jezika, mogu poboljšati vježbom. U
toj igri, dijete glumi domaćina, a drugo gosta, gdje domaćin mora gostu omogućiti da se osjeća dobrodošlo, dok
u razgovoru treba saznati što gosta zanima, kako se osjeća i šta misli.
Humor:
 Razvija se u prvim danima života, dok se smisao javlja u drugoj godini života
 U dobi od 3 godine, dječiji doživljaj humora ulazi u 4-u fazu, gdje se djeca počinju smijati ne samo fizičkim, već
i konceptualnim nesuvislostima
 5 do 7 godina,djeca počinju razvijati lingvističke sposobnosti i shvatati da riječi mogu imati više značenja
 U dobi od 10 do 14 godina, djeca dostižu stupanj intelektualnog razvoja koji omogućuje da zapaze nesklapnosti
na simboličkoj igri
 Djeca kroz humor lakše podnose stres i tjeskobu. Humor im pomaže da savladaju bijes ili izraze nešto što bi im
teško bilo izraziti na drugačiji način. Kroz šale mogu pokazati šta vole, šta ne vole, odnosno šta mu se sviđa, a
šta ne, a također djeci služe kao održavanje društvenog statusa.
 Sticanje prijateljstva
 Egocentričnosti: djeca traže prijatelje koje mogu iskoristiti, primjerice one koji imaju zanimljive
igračke, te će lako upoznati nove prijatelje, ali neće biti zainteresirani za njih, te je bitno da provode
vrijeme sa djecom koja su slična ili imaju slične interese.
 Zadovoljenja potreba: djeca prijatelje počinju cijeniti kao osobe, a ne prema tome gdje žive i šta
imaju. U toj fazi, kod djeteta možete početi razvijati svijest o važnosti prijateljstva, te pokazati djeci
kako da ozbiljno shvatate prijatelje, i kako vam je do njih stalo, odnosno izbjegavati pothranjivati
negativno mišljenje djeteta o drugoj djeci, čak iako su gruba prema njemu.
 Reciprociteta: djeca su sposobna sagledati tuđu tačku gledišta, te djeluju kao da su previše zaokupljena
privatnošću. U tom slučaju važno da roditelji, iz svog iskustva, pomognu primjerima, no da zadrže svoje
mišljenje o djetetovim prijateljima, te da izbjegavaju davanje savjeta.
 Snažne emocije: problemi i sukobi koji karakteriziraju prijateljstva stvaraju snažnu emocionalnu
povezanost koja ostavlja traga tokom čitavog života, a roditelji mogu postaviti granice, te usaditi
vrijednosti po kojima se dijete može ravnati.
Funkcioniranje u skupini

 Ne prisiljavati djecu da se igraju sa drugom

 Osigurati uvjete za sticanje vještina snalaženja u skupini vršnjaka
 Poslužiti kao uzor svome djetetu sudjelovanjem u društvenim aktivnostima
6.Vještine samomotivacije i postignuća

Osnovna načela:
 1. Djecu treba naučiti prihvatiti uspjeh
 2. Djeci treba omogućiti da ovladavaju svojim okruženjem
 3. Naobrazbu treba uskladiti s djetetovim interesima i načinom učenja
 4. Djecu treba naučiti cijeniti ustrajnost u postizanju cilja
 5. Djecu treba naučiti koliko je važno suočiti se sa preprekama i savladati ih
Očekivanje uspjeha

 Samomotivirana djeca očekuju uspjeh i postavljaju visoke ciljeve

 Nemotivirana djeca očekuju ograničen uspjeh, te zadaju ciljeve na najnižoj
mogućoj razini postignuća koje osoba može dosegnuti
 Dijete koje sebe doživljava kao lošeg učenika, te misli da ne može dobiti
bolju ocjenu, svoje napore će svjesno ili nesvjesno prilagođavati očekivanoj
lošoj ocjeni, bez obzira na intelektualne sposobnosti.
 Aktivnosti za pomoć djetetu u temeljnoj
neobrazbi
Svake večeri odrediti vrijeme za čitanje, kad se okupljaju svi članovi i u sebi čitaju.
Redovito igrati igre koje potiču na razmišljanje; sastavljanje riječi.
Potaknuti dijete da čita novine i iznosi mišljenje o pročitanom.
Svake večeri razgovarati sa djetetom o onome što je naučilo u školi, te razmišljati kako bi mogli proširiti djetetovo znanje o tome.
Organizirati posjete muzejima, knjižnicama i povjesnim znamenostima, te drugim sredinama koje bi ga mogle zanimati.
Zadaća treba djetetu biti prioritet.
Neka se pretplati na neki školski časopis.
Nastaviti obrazovanje tokom praznika.
Očekivati od djeteta više. Time ih možete potaknuti da i sami očekuju više.
Tražiti od djece da više rade, te da više vremena posvete domaćim zadaćama.
Dati djetetu priliku da kontrolišu svoje učenje.
Naučiti kako planirati vrijeme za učenje.
Posvetiti više vremena radu sa djetetom.
Ustrajnost/Ulaganje napora

 način na koji dijete doživljava odnos sposobnosti i truda ne mijenja tokom

odrastanja.
 djetetova optimistična vjera da će ga trud dovesti do uspjeha može
izblijediti.
 vještina raspoređivanja vremena važan aspekt emocionalne inteligencije,
koja bi djetetu koristila tokom čitavog života.
Suočavanje sa neuspjehom

 Bez suočavanja sa neuspjehom, dijete nikad nećemo naučiti ustrajnosti

 Učenje djece da cijene zajednnički napor i timski uspjeh- jedan od načina
prevladavanja tendencije našeg društva ( kooperativne igre, koje djeci
pomažu da na postignuće gledaju kao dio timskog procesa)
7. Snage emocija: svijest o emocijama i komunikaciji,
neverbalna komunikacija,emocionalna kontrola, te
emocionalno iscjeljivanje duha i tijela
 Svijest o emociji:
-Djeca stiču vokabular koji im omogućava da razmišljaju o svojim osjećanjima i da ih izraze
-Najosnovniji i najučinkovitiji način da se poveća emocionalna pismenost jeste da povećamo emocionalni riječnik
djeteta, odnosno zatražimo da imenuje sve osjećaje koji mu padnu na pamet, te nakon toga te riječi upišu u praznu
bilježnicu abecednim slijedom, te mogu opisati šta osjećaju ljudi na fotografijama sa časopisa
 Neverbalna komunikacija:
 Može pomoći u razvoju samopouzdanja, te da bude omiljeno i nauči se suživljavati
sa problemima i potrebama drugih, te se u knjizi predlažu neke od neverbalnih
komunikacijskih vježbi, kojima je cilj razvoj određenih vještina, poput:
- Igre bez tona, za koju je potrebna videokaseta sa filmom prikladnim za djetetovu
dob, koju će te prikazati bez tona, a pri pauzama, djetetov zadatak je da opiše kako
izraz lica, gesta ili držanje otkrivaju ono što osjeća lik u filmu.
- Odglumi osjećaj, gdje djeca imaju zadatak da na 20 karata napišu riječi koje
označavaju razne emocije. Osoba koja pogodi osjećaj zadržava kartu i izvlači
slijedeću.
- Pogodi osjećaj, gdje imate zadatak da na kasetofon snimite rečenicu, pet puta
drugačijim tonom koji odražava drugi osjećaj
 Emocionalna kontrola:
 Predstavljaju jedan od najčešćih emocionalnih problema sa kojima se
suočavaju današnja djeca.
 Roditelji i odgajatelji dijete mogu tomu podučiti, npr. kroz igru izvlačenja
štapića, koja se igra tako da svaki igrač izvuče jedan štapić iz hrpe, nastojeći
ne pomaknuti druge štapiće, a igrač dobiva po jedan bod za svaki izvučeni
štapić, a po dva pri tome što ne pokazuje da ga uznemiruje zadirkivanje.
 Pomaže djeci u učenju emocionalne kontrole
 Emocionalno iscjeljivanje duha i tijela:
-Procijeniti kako je to na dijete djelovalo, a potom stimulirati prirodne
obrambene mehanizme.
-Dijete pustiti da jednostavno priča o onome što se dogodilo, iz razloga što, ma
koliko mislili da je mirnoća dobra za dijete, to je ipak znak da su u šoku, te bi
mu priča mogla dugoročno pomoći, jer bi na taj način ublažili posljedice traume.
-
8.IKT kao dobra komunikacija

 Kompjuterski programi mogu djecu naučiti raznim vještinama stimuliranjem

emocionalnog i mislećeg mozga, te da je učenje vještina priladno za djecu,iz
razloga što im igra zadržava pozornost, pa ne gube zanimanje tijekom brojnih
ponavljanja, te da brojni kompjuterski programi stimuliranu kreativnost i
realističko razmišljanje djece.