Professional Documents
Culture Documents
Lekcija
Anketno istrazivanje
Anketna metoda
-Poseban oblik ne-ekperimentalnog istrazivanja koje kao osnovni izvor podataka
koristi osobni iskaz o mišljenjima,uvjerenjima,stavovima i ponašanju,pribavljen
odgoarajućim standardnim nizom pitanja
-Za razliku od opazanja,anketa znači neizravn mjeru ponašanja,jer se o njemu sudi
na temelju odgovora što ih daju ispitanici,a ne izravnog promatranja.Na drugi se
način metoda anketiranja može smatrati izravnijom od opažanja,jer se u njoj
osobe izjašnjavaju o ssvojim ojećanjima,uvjerenjima i mišljenjima,a da o njima ne
moramo zaključivati na temelju vanjskih manifetacija
Anketno istrazivanje
-Može biti pokrenuto sa svrhom prikupljanja vrlo različitih podataka.
-Uvelike se opiru jedinsvenoj podjeli
-Ako ih želimo klasificirati na osnovi temeljnih obilježja,možemo učinitti na dva
načina
1.Anketna istrazivanja se razvrstavaju sa obzirom na osnovnu svrhu prikupljanja
podataka-mogu se podijeliti na na
a.Ona koja teže opisu-Opisna
Sadržavaju se na najnižoj razini,pružajući osnovu samo za zaključke o
rasptanjenosti neke pojave
Ne treba ih podcjenjivati,jer se sva anketna istraživanja,bave njihovim
prikupljanjem.
b.Ona koja teže istraživanju-Eksploratorna
Možemo ih mjesiti u ovu kategoriju ako se istraživanje ne isrpljuje samo opisu,već
nastoji dublje istražiti neku pojavu
c.Ona koja teže objašnjavanju-Eksplanatorna
2.Vrsta podataka koji se prikupljaju upitnicima
Najvažnija su nam
a.demografska obilježja
b.drštveno i fizičko okuženje
c.ponašanje
d.mišljenje i stavovi
Poglavlje 2.
Uzrokovanje
Anketna istraživanja usko povezana sa pitanjem reprezentativnosti i
nepristranosti uzorka.
Uzorak i Populacija
-Anketom nasstojimo upoznati mišljenje određen.šire kupine osoba,bez obzira da
li je riječ o studentima nekog sveučilišta,žiteljima jedne od
županija,umirovljenicima ili svim punoljetnim građanima neke države.
-Na temelju manjeg,ali i pažljivo odabranog skupa osoba nastojimo procijeniti
parametar ili stvarnu prosječnu vrijednost populacije,odnosno utvrditi okvire
unutar kojih se vjerovatno kreće mišljenje šire zajednice iz koje je uzorak izvučen.
-Populacija:-Šira zajednica čije mišljenje nastojimo procijeniti
-Predstavlja skupinu svih osoba koje posjeduju odeđeno svojstvo.(da
studraju na Zagrebačkom sveučilištu)
-Uzorak:podskup/dio populacije izdvojen sa ciljem njenog istraživanja i
proučavanja(Popis stanovništva redovito prikplja podatke o svim stanovniima
neke države.
Ako je populacija ograničenog karaktera,(ako su posrijedi svi hrvatski studenti
psihologije...)onda populacijsko istraživanje dolazi u obzir jer je riječ o skupini koja
broji manje od 1000 osoba.Ovakva se istraživanja provode u jednom od mnoštvo
mogućih termina,što proizvoljno utječe na to koje će osobe biti uključene u
populaciju,a koje neće.Izborom termina popisa ili istraživanja utječemo na to
kakav će oblik imati populacija.
Pristranost uzorka
-kazuje da su vrijednosti populzije njima sustavno precijenjene ili
podcjenjene.
-javlja se zbog neispunjavanja osnovnih načela uzorkovanja
-ovisi i o čimbenicima neovisnima o uzorkovanju,koji odražavaju
nesavršenost metode prikupljanja podataka,obuhvatajući ono što psiholozi
običavaju nazvati greškom mjerenja.
Reprezentativnost Uzorka:
-Onaj koji pruža rezultate sukladne onima što bismo ih prikupili ispitivanjem
cijele populacije.
Jedinice uzorkovanja:
-čestice kojima se služimo kako bismo odabrali elemente iz populacije u uzorak.
-u nekim slučajevima,poklapaju se zajedno sa elementima(npr.u jednostavnom
slučajnom uzorku,jedinice uorkovanja su elementi-u pravil osobe koju treba
anketirati),a kod drugih tipova uzoraka,jedinice uzorkovanja su skupovi elemenata
poput onih u uzorkovanju klastera.
Pristupi uzorkovanju
Načine na koji izabiremo uzorke možemo podijeliti u dvije
skupine,probabilističke i neprobabilističke.
Probabilističke metode-Temelje se na zakonima vjerovatnosti i sastavljeni
su tako da svaki član populacije ima znanu i nenuku vjerovatnost izbora u
uzorak.
Neprobabilističke metode-počivaju na prosudbama istraživača i specifičnim
potrebama što ih nameću istraivanja.
Pri njihovom korišteju,nema načina da se utvrdi vjerovatnost da će neka
osoba biti uključena uzorak,kao ni to da li ima svaka osoba uopšte bilo
kakvu vrijednost da bude uključena.
Ne-probabilistički uzorci:
Koriste se u velikom broju istraživanja zbog objektivnih razloga.
Prednost ne-probabilističkih uzoraka leži u njihovoj
jednostavnosti,ekonomičnosti,manjim izdacima što ih iziskuju akva
istraživanja i kraćem vremenu u kojem ih je moguće provesti.
Oni su u prednosti pred probalbilističkim u situaijama u kojima uopćavanje
nalaza na populaciju nije istraživački imperativ.
Prigodni uzorci:
Javljaju se ako nam je dio osnovnog skupa zbog određenog razloga
pristupačniji/dostupniji za istraživanje.
Ključni aspekt unutarnje valjanosti eksperimenta je raspodjela ispitanika u
različite eksperimentalne uvjvete po slučaju,a vanjska valjanost je
sekundarna I općenito manje važna u osnovnim zaključcima.
U područijima popu eksperimentalne,soijalne ili psihologije ličnosti
istraživači se ne bave pitanjima probabilističkog izbora kako bi prikupljenim
podatcima priskrbili vanjsku valjanost.
U većini psiholoških projekata nismo samo ograničeni na studentsku
populaciju,već na one među njima koji us spremni dobrovoljno sudjelovati
u istraživanjima.
Istraživanje na dobrovoljcima
Rosenthal i Rosnow su utvrdili bitne razlike između dobrovoljaca spremnih
za uključivanja u daljnja istraživanja I onih koji bi od njih odustajali.Nije
moguće usporediti dobrovoljce sa nedobrovoljcima jer ovi drugi ne žele
sudjelovai u istražianjima,pa su ispitali niz varijabli na širem uzorku
dobrovoljaca i potom ih zamolili za sudjelovanje u sljedećem projektu.Oni
koji bi pristali uspoređeni su sa osobama koje bi odbile,kako bi barem
procjenile razlike stvarnih ne-dobrovoljaca u odnosu na dobrovoljce.
Autori su utvrdili da su dobrovoljci u odnosu na nedobrovoljce bili značajn
raličiti prema:naobrazbi,društvenoj klasi,ineligenciji,potrebi
za obrazovanjem,društvenosti.
Rezultati su potvrdili da su dobrovoljci bolje obrazovane ličnosti,pripadnici
viših društvenih klasa,inteligentniji društveniji i veće potrebe za
obrazovanjem.Moguće je da će zbog inteligencije I više naobrazbe biti
sposobniji,prepoznati istraživačke hipoteze te se ponašati u skladu sa njima.
Kvotni uzorak:
Poseban oblik ne probabilističkog uzorka u kojem se unaprijed odrede
potencijalno značajne podruge za koje se vjeruje da se razlikuju prema
mjerenom svojstvu I pazi se da u uzorku budu zastupljene jednako kao u
populaciji.
Početni korak je utvrđivanje podskupova populacije koje se međusobno
razlikuju sa obzirom na istraživano svojstvo.To mogu biti podgrupe
određene na temelju spola,naobrazbe,starosti,materijalnog statusa ili
nekog drugog obilježja.(Ako smo zaintetresirani za izbornu prognozu,a
poznato nam je da stranački izbor determinitran naobrazbom,tada ćemo
najprije utvrditi zastupljenost grupacija određene naobrazbe u populaciji).
Iako kvotni uzorak ne sadrži u sebi probabilistički pristup,istraživač nastoji u
što većoj mjeri osigurati reprezentativnost,podjednakom zastupljenošću
relevantnih osobina kao i u populaciji.
Određivanje kvota treba biti tačno i preizno,jer je uprotivnom čitav
postupak doveden u pitanje.
Često puta ni popisi stanovništva koji se rade tek svakih 10 godina ne nude
posve tačne podatke o zastupljenosti pojedinih strata u populaciji.
(Prosječna naobrazba u populaciji neprekidno raste,tako da ćemo,služeći se
podatcima starim 5+godina,biti u opasnosti podcijeniti I premalo astupiti
kategoriju visokoobrazovanih u uorku.Drugi,mnogo ozbiljniji problem
kvotnog uzirka leži u pristranosti izbora jedinica untar pojedine
kategorije,unatoč tačnoj procjeni njihove zastupljenosti.)
Probabilistički uzorci
Podrazumjevaju uporabu mehanizma slučajnog izbora kojim se uklapa
subjektivnost i pristranost iz uzorkovanja i omogućuje primjena statistikih
metoda za procjenu parametra populacije na temelju uzorka.
Slučajni izbor obavlja se na razne načine,tablicom slučajnih
brojeva,bacanjem novčića,ali iz praktičnih razloga pri uzorkovanju se u
pravilu koriste kompjuterski programi koji generiraju slučani popis jedinica
sa pune liste.
Slučajan izbor:osobit postupak koji jamči da je odabir svake jedinice u
uzorak neovisan o odabiru bilo koje druge jedinice.
Osnova probabilističkog načina odabiranja elemenata u uzorak je
jednostavno slučajno uzorkovanje,a sve ostale tehnike mogu se,na neki
način,smatrati samo njegovim podvarijantama koje bi trebale zajamčiti
veću praktičnost I ekonomičnost.
Jednostavni/slučajni uzorak
Onaj u kojem svi populacijski elementi imaju posebno jednaku vrijednot
odabira.
Svi članovi populacije su sadržani u popisu ili nazočni prilikom izbora.
Članovi se iz populaije u uzorak biraju po slučaju sve dotle dok se ne pstvari
unaprijed zacrtani broj,a pritom je vjerovatnost svakog člana
jednaka:p=n/N,pri čemu je n broj jedinica u uzorku,a N njihov broj u
populaciji.
Za korištenje jednostavnog/slučajnog uzorka,istraživač mora posjedovati
potpuni popis članova populacije koju istražuje.Uzorak se može izabrati na
više načina,ali je uobičajna sljedeća procedura:
1.pridavanje jedinstvenih brojeva svim članovima populacije
2.izbor brojeva iz tablice slučajnih brojeva
3.odabir svakog pojedinca čiji broj odgovara izlistanom broju iz tablice
slučajnih brojeva
4.odbacivanje brojeva koji ne odgovaraju ni jednom pojedincu
5.ponavljanje postupka sve dok ne dođe do tražene veličine uzorka.
Stratificirani uzorak
Zahtijeva da populacija bude razdijeljena u skupine nazvane state.Potom se
svaki član populacije razdvaja u jedan stratum.
Aritmetičke sredine svakog stratuma računaju se zasebno i združuju u
zajedničku aritmetičku sredinu pošto im se pridruže odgovarajući ponderi.
Greške aritmetičkih sredina se računaju odvojeno za svaki datum,a nakon
toga utežuju i pribrajaju sukladno formuli za standardnu devijaciju linearnih
kombinacija.Ako su stavovi o smrtnoj kazni povezani sa obrazovanjem,tada
populaciju koju namjeravamo anketirati ima smisla statificirati s obzirom na
naobrazbu.
Stratifikacija se koristi zbog 4 razloga:
1.kako bi se smanjila standardna greška procjene temeljene na uzorku
2.kako bi se smanjili troškovi istraživanja
3.kako bi se omogućile različite tehnike uzorkovanja na pojedinim
stratumima
4.kako bi se pružio dostatan broj članova neke pod-poplacije za zasebnu
analizu.
Prednosti stratificiranog uzorkovanja počivaju na potonjoj
zakonitosti/ovisnosti veličine greške o homogenosti uzorka.Krajnja joj je
zadaća razložiti populaciju na podskupove koji će unutar sebe biti
homogeni,a među sbom heterogeni.To je ujedno i mehanizam zbog kojeg
se greška uzorka smanjuje.
Stratificirani uzorak može biti razmjeran ili nerazmjeran.Prvi jamči
razmjernu zastupljenost pojedinih slojeva koristeći se jednakim omjerom
pri uzorkovanju unutar svakog od njih.
Stratifikacija gotovo uvijek smanjuje standardnu grešku,ili u
najnepovoljnijem slučaju,nema utjecaja,što se može provjeriti ako se ona
izračuna zanemarujući statifikaciju,i potom se usporedi sa izračunom
standardne greške koja poštuje stratifikaciju.
Veličina dobitka ovisi o dva faktora:
1).Varijabilitetu između različitih strata
2).Homogenosti unutar svakg stratuma
Uzorak klastera
Probabilistička tehnika uzorkovanja kod koje jedinice odabira nisu
pojedinci,već skupine ili grozdovi elemenata.
U ovoj se situaicji slučajno biraju skupine unutar kojih se potom ispituju svi
članovi.
Glavna dobit od uzorkovanja klastera sastoji se u golemoj uštedi vremena i
novca,a njegova vrijednost dodatno dolazi do izražaja u situacijama gdje ne
posjedujemo primjereni okvir uzorkovanja.
Javljaju se i neki nedostatci-naime u odnosu na uzorak elemenata njemu je
svojsvena:
a).nešto veća varijanca uzrokovana homogenošću klastera
b).potreba za složenijom statističkom analizom
Zonski Uzorak:
Poseban oblik stupnjevitog načina odabira jedinica
Temeljna ralika u odnosu na uobičajeniji višetapni uzorak leži u okviru koji
nije popis,već zemljovid.
(Ako se na temelju zemljopisne karte mogu odrediti granice klastera,ona
nam može poslužiti za uzorkovanje podjednako dobro kao i bilo koji drugi
popis.Važno je jasno razgraničiti klastere,kako ne bi došlo do njihovog
prepokrivanja.Svi ovi postupci mogu se primjeniti kod zonskog
uzorka.Pritom,valja voditi računa o bzim promjenama koje se,mogu
događati mjenjajući drastično veličinu klastera).
2.Odbijanje ankete
Uzrokovano većim brojem razloga,koje je moguće svrstati u tri
kategorije:odlike ispitanika,odlike anketara,odlike istraživanja i
ankete
U prvom od tri slučaja,odlučujuće su osobine samog ispitanika,koji
može biti nedruželjubiv,nesnošljiv,neprijateljski raspoložen,nervozan
ili u žurbi,a mogu pridonijeti i njegova socio-demografska
obilježja(nepovjerenje,zasićenost anketama,nedostatku
vremena),neke osobine anketara(treba biti susretljiv,zadobiti
povjerenje-nastupom i izgledom).
Anketar bi rebao ispitanike motivisati i zainteresirati za anketu.Ako
takve zadaće ne ispunjava,ili ih ispunjava samo djelomično,anketar
ima manje izglede da obavi anketiranje.Važan korak u unaprijeđenju
istraživanja,osobito u smanjivanju pristranosti nastale kao posljedice
odbijanja ankete.Međutim,važan je i trening anketara,jer su
istraživanja pokazala da iskusni i uvježbani anketari bivaju odbijeni
značajno rjeđe od neiskusnih i neuvježbanih.
Treći razlog je priroda samog istraživanja ili specifičnim pitanjima
kojima se tema nastoji obraditi.Nije svejedno ispituje li se anketom
neka osjetljiva politička tema ili kvaliteta TV programa.(Velik dio
Hrvatske populacije još uvijek poušava govoriti otvoreno o političkim
pitanjima,bilo iz straha ili neznanja).
3. Nenalaženje ispitanika
Čest razlog nemogućnosti dobivanja odgovora.
Taakav problem nalazi se pri seljenju i promjeni adrese
ispitanika.
Ako je nalaženje ispitanika koji su odselili skupo u odnosu na
pretpostavljenu dobrobit,u tom slučaju se odustaje od
anketiranja.
Ponovno obraćanje:
Uspješna strategija rješavanja problema nezaticanja ispitanika i
izvrsno sredstvo poticanja povrata poštanske ankete.
Tehnika se sastoji u pokušaju da se osoba koja je odbila anketiranje
ponovnim obraanjem ipak nagovori na razgovor.
Pristanost uzorkovanja
Razlika između parametra dostupne populacije i očekivane vrijednosti
uzorka.
Očekivana vrijednost aritmetičke sredine-prosjek aritmetičkih sredina
dobivenih iz niza uzorka.
Do pristranosti uzorkovanja dolazi uglavnom u slučaju da svi članovi
populacije nemaju istu vjerovatnost izbora u uzorak.
Ako je istraživač ovoga svjestan,može je ukloniti pravilnim
pondeniranjem rezultata,odnosno davanjem veće težine onima čija
vjerovatnost uključivanja je veća.
Varijabilnost uzorka:
Provodi sluajno variranje aritmetičkih sredina uzoraka oko njihove
zajedničke aritmetičke sredine.
Budući da sandardna greka aritmetičke sredine ovisi o dva
čimbenika,standardnoj devijaciji odnosno stupnju variranja mjerenje
pojave i veličini uzorka,na preciznost vrijednosti dobivenih uzorkom
moguće je ujecati povećanjem uzorka.
Standardna greška aritmetičke sredine smanjuje se razmjerno drugom
korijenu broja ispitanika u uzorku,ali to vrijedi samo za jednostavni
slučajni izbor.
Za druge nacrte uzorkovanja vrijede ponešto drugačija pravila.
Greška uzorka klastera opada razmjerno drugom korijenu broja
klastera,dok ona stratificiranog uzorka ovisi o povećanju poduzoraka
strata s najvećom varijancom.
Veličina Uzorka:
Procjene potrebne veličine uzorka i pripadajuće greška kod ostalih
tehnika iziskuju znatno složene izračune.
Premda je veličina uzorka usko povezana sa smanjenjem ukupne greške
procjene,ne postoji opće pravilo o tome koliko bi neki uzorak trebao
brojiti ispitanika.
Povećanjem uzorka smanjuje se varijabilnost aritmetičkih sredina uzoraka
oko prave aritmetičke sredine.
Ako se veličina uzorka promatra odvojeno od ostalih izvora pogrešaka
procjene,istraživač može steći neopravdanu i lažnu sigurnost u vlastite
rezultate.
Samo povećanje uzorka može u onačnici rezultirati povećanjem umjesto
smanjenjem ukupne greške.
Tr
Da bismo odredili potrebnu veličinu uzorka,nužno je posvetiti pozornost
sljedećim pitanjima:
1.Šta je učinkovita veličina uzorka?
2.Traži li se analiza na poduzorcima?
3.Kolika je cijena uzorka?
4.Kolika je vjerodostojnost uzorka?
5.Koji se nacrt uzorkovanja koristi?
Uravnoteženost pitanja:
Znatan broj istraživača vjeruje da su pitanja postavljena jednostrano,u
stanovitoj mjeri,oristrana,jer favoriziraju potvrdan tip odgovora.(Slažete li
se zakonom o ograničavanju radnog vremena diskoteka ili držite da bi to
osiromašilo život mladih?)
Rasprava o tome reba li pitanjima davati protuargumente kako bi postala
istinski uravnotežena još uvijek traje,a načela što se nude obično su više
odraz osobnog ukusa nego empirijski potkrijepljenih spoznaja.
Potvrđivanje
Bez obzira na to kako je pitanje postavljeno,potvrđivanje je uvijek bilo
dominantno,što jasno upućuje na nešto veću privlačnost slaganja u
odnosu na neslaganje sa tvrdnjom.
Na temelju rezultata bilo je jasno da se ispitanici ne rukovode isključivo sa
vlastitim mišljenjem,već dio njih odgovara automatski,ne promišljajući
pritom o onom za što su upitani.
Načini unapređenja valjanosti i pouzdanosti anketnih upitanika
U proslosti se ova tehnika primjenjivala tako da je upitnik prije
istraživanja provjeren na manjem broju prigodno izabranih ispitanika.
Time se nastojao utvrditi jesu li sva pitanja jasna i razumljiva.
Nevaljana su pitanja otkrivana samo ako je ispitanik zaštitio pojašnjenje ili
je davao besmislene odgovore.
Tradicionalni pristup pilot testiranja sve se više zamjenjuje
predispitivanjem u kojem se od ispitanika ne traži samo da pasivno
odgovara na pitanja,već i da prepričava pitanja vlastitim riječima ili da
misli naglas dok odgovara na njih,čime otkriva vlastiti kognitivni tijek i
moguće tačke nerazumjevanja koje bi u protivnom ostale sakrivene.
Ispitanik u pravilu govori naglas tijekoom odgovaranja ili pak otkriva kako
je došao do određenog odgovora nakon što ga je već izrekao.Istraživači na
taj način dobivaju uvid u njegove misaone proces,a što je posebno
važno,mogu ustanoviti je li neko pitanje ispravno shvaćeno ili nije.
Drugi način utvrđivanja suvislosti pitanja je razgovor sa stručnjacima prije
provođenja istraživanja.Oni zasigurno mogu bolje procijeniti
jednoznačnost i logičku jasnoću pitanja,ali vjerovatno nisu osjetljivi za
jezičnu razumljivost i sintaktičku primjerenost ciljnoj populaciji.
Treći način se sastoji u promatranju i kodiranju ponašanja koja odaju
nerazumjevanje,poput zahtjeva za pojašnjenjem,prekidanja ili
neprimjerenog odgovaranja,koja se odvijaju tijekom glavnog
istraživanja.Iako korisna,ova tehnika pati od istih nedostataka kao i
tradicionalno pilot testiranje od kojeg se razlikuje samo u opsegu
prikupljenih podataka.
Njen problem je što upozorava na kvalitetu pitanja,ali ne omogućava
promejene.
Usredotočimo li se samo na valjanost pitanja,raspolažemo stanovitim
tehnikama koje bi trebale upozoriti na stupanj moguće pristranosti kojoj
se izlažemo.
Nažalost te su nam metode dostupne samo kod činjeničnih
pitanja,odnosno onih kod kojih postoji tačan odgovor i to samo ako nam
je ponat.
Jedna od metoda za utvrđivanje valjanosti je usporedba stvarnih
podataka koji su nam dostupni iz nekog izvora i ispitanikovog izvora za
konkretno pitanje.(Ako ispitanika upitamo je li glasao na prethodnim
predsjedničkim izborima,možemo njegov odgovor usporediti sa stvarnim
podatkom što ga je zabilježilo iborno povjerenstvo na njegovom biračkom
mjestu.Prepostavke takve provjere su dobivanje podataka od izbornog
povjerenstva i neanonimna anketa).
Druga mogućnost za provjeru valjanosti činjeničnog pitanja jest
usporedba za izmišljenom česticom.
Poglavlje 4:
Tehnike prikupljanja podataka u
anketnim istraživanjima
Nedostatci:
Nedostatci poštanske ankete barem su jednako tako brojni kao i njene
prednosti.
Neki su razmjerno blagi,dok drugi mogu ozbiljno ugroziti vjerodostojnost
na taj način dobivenih rezultata.
Poštanske ankete mogu biti sastavljene tako da pitanja razumiju i na njih
mogu odgovoriti čak i osobe najskromnije naobrazbe.
To znači da način postavljanja pitanja i njihov format moraj biti pomno
određeni,a pitanja krajnje pojednostavljena.
Zbog nemogućnosti traženja dodatnih pojašnjenja ipak često dolazi do
nerazumjevanja ili krivog ispunjavanja nekih složenije struktuiranih
pitanja.
U poštanskim anketama nije moguće koristiti redoslijed kojim ispitanik
odgovara na pitanja.
Odsutnost anketara ima ozbiljnih posljedica po kvaliteti ispunjavanja
upitnika.
Mnogo pitanja ostaje neodgovoreno,ali problem su i lažni odgovori,koje
bi anketar mogao problematizirati ili ih u njegovoj nazočnosti ispitanik ne
bi ni ponudio.
Najveći problem pošanskih anketara leži u pristranosti zbog neadekvatnog
odabira
U usporedbi sa izravnim anketiranjem odziv na poštansku anketu je
razmjerno skroman,ali slab odziv ne mora biti odveć veliki problem ako se
oni koji nisu ispunili anketu ne razlikuju od onih koji su je ispunili.
No tu se javljaju razlike.Osobe koje su ispunile anketu nisu
reprezentativan uzrok populacije,te su zbog toga dbiveni rezultati
pristrani.
U poštanskim anketama obično su slabije zastupljeni manje
obrazovani,jer nisu dovoljno pismeni niti vični ispunjavanju upitnika.
Pristranost se može umanjiti postupkom pondeniranja,ali su pritom
stavovi nedostatno zastupljenih kategorija slabije procijenjeni.
Poštanska anketa može pružiti mnogo vjerodostojnije podatke o različitim
osjetljivim ili vrijednosno zasićenim temama.
Nedostatci:
Prvi nedostatak anketa „licem u lice“ jest veliki materijalni zadatak što ga
takvi projekti iziskuju.
Terenska anketa može potrajati razmjerno dugo,ako su ispitanici
raspršeni.
Na produljenje vremena provođenja utječe i nastojanje da se dođe do
ispitanika koji nisu zatečeni kod kuće,što anketaru može značiti višekratno
navraćanje na istu adresu.
Takvo produbljenje vremena provođenja može dovesti u pitanje
usporedivost podataka dobivenih na početku i onih na kraju
anketiranja,jer se između njih moglo dogoditi nešto što bi utjecalo na
mišljenje populacije.
Nemogućnost odlaganja ili prekidanja ispunjavanja ankete.
Za neke ispitanike prolazak kroz cijelu anketu u jednom dahu znači
prevelik napor.
Zbog toga zadnja pitanja u anketi mogu odgovoriti ne razmišljajući ili
nasumice.
U tom trenutku obično popušta koncentracija i nastupa zasićenje koje
umanjuje valjanost dijela odgovora.
Ugrožena povjerljivost i dvojba u anonimnost izraženi su problemi
anketiranja licem u lice.Pri takvom anketiranju ispitanika je teže uvjeriti u
anonimnost ankete,jer anketar na ispitanikovo ime,preime i adresu,što
nepovoljno djeluje pri ispitivanju osjetljivih i potencijalno neugodnih
tema.Ispitanik može odbijati odgovoriti na ugrožavajuća pitanja ili oak
pružati poželjne odgovore.
Pristranost vezana uz anketara.Anketar može pitanja postaviti
sugestivno,nesvjesno poticati ispitanika na određeni tip odgovora,krivo
razumjeti odgovor ili upisivati odgovore drukčije od onih što ih pruža
ispitanik.
Nazočnost anketara može cijeli postupak učiniti manje standardiziranim.
Premda je dobro da svaki ispitanik shvati pitanje na pravi način,promjena
ili pojednostavljenje pitanja kojim se služe anketari pri ispitivanju osoba
slabije naobrabe zapravo mjenjaju osnovne podražaje i čine dvojbenom
mogućnos usporedbe.
Anketar:
Pri izravnom anketiranju mogući izvor značajnih iskrivljenja rezultata.
Temeljne greške vezane uz anketara mogu se sažeti u 4 kategorije:
1) Greške u pitanjima-potpuno izostavljanje nekih pitanja ili postavljanje
pitanja drugim riječima
2) Greške pri postavljanju pitanja-ako su ona nevažna,neprimjerena ili
nepotrebna
3) Greške pri bilježenju
4) Izmišljanje podataka-pojedinih pitanja ili cijele ankete.
Upoznavanje sa upitnikom prije izlaska pred ispitanika jedna je od
najvažnijih ankeratovih zadaća.
Ako anketar ne poznaje upitnik dovoljno dobro,razgovor sa ispitanikom
obično dulje traje,a može doći o do neugodnih situacija.
Nije dovoljno da anketar samo preleti kroz upitnik prije početka
anketiranja.Mora se i udubiti u svako pitanje,biti siguran šta se u njemu
traži i na koji način se odgovara.
Ispitanik mora čitati pitanja tečno i bez greške kako se nebi mučio
nastojeći proniknuti u to što ga zapravo žželi pitati.
Anketar mora biti pripravan da ispitanikove odgovore pravilno proumači i
sukladno tome obilježi odgovor.
Telefonsko anketiranje
Poseban oblik vođenja razgovora koji se obavlja telefonom.
U prvo vrijeme,ova tehnika nije bila osobno rasposranjena zbog očitog
nedostatka,nedovoljne opremljenosti telefonima,no od osamdesetih
godina prošlog stoljeća,stvari su se bitno izmjenile,čineći telefonsko
anketiranje vrlo prihvatljivom metodom izbora.
Prednosti
Posjeduje neprocjenjive prednosti pred izravnim razgovorom.
Jedna od njegovih glavnih prednosti jest brzina.
Bitno su manji od onog koje se provodi u izravnom kontaktu
Nešto je skuplje od poštanskee ankete
Jamči anonimnost ispitanika,te anketar ispitaniku u manjoj mjeri znai
prijetnju ili ugrožavajući faktor upravo zbog izostanka izravnog kontakta.
Ako ispitanik strepi,ili se boji pištati u kuću nepoznate osobe,te odbija
anketiranje,telefonsko prikupljanje podataka na najbolji način izbjegava
takve probleme.
Potpuno je svejedno nalazi se ispitanik u zabačenom selu ili gradu,na
otoku ili manje dostupnom kraju,sve dok posjeduje telefonski priključak.
Za provođenje telefonske ankete,potreban je malen broj uvježbanih
anketara.
Nedostatci
Telefone posjeduju seoska kućanstva,starije i manje obrazovane
osobe,tako da su u telefonskim anketama redovito slabo zastupljene.
Postoje pokazatelji da se pristranost uvjetovana uzorkom može razmjerno
dobro otkloniti pravilnim pondeniranjem temeljenim na sociodeografskim
odredniccama u skladu sa rezultatima popisa stanovništva.
Rezultati temeljeni samo na onima koji posjeduju telefon i na svima
zajedno odstupaju bitno jedni od drugih,unatoč značajnim razlikama što
postoje među imaocima i ne imaocima telefona.
Prikupljanje Podataka
Ispitanici manje motivirani,vjerovatno zbog mogućnosti da u svakom
trenutku okončaju anketiranje spištanjem slušalice,pa je poželjno da
telefonske ankete budu kratke i nenaporne ispitanicima,prmda o
odgovarajućoj duljini ankete postoje podvojena mišljenja(Ankete dulje od
10-15 minuta mogu biti problem za ispitanike i voditi većem odbijanju ili
odustajanju nakon što je razgovor već otpočeo).