4.

poglavlje

Vrste istraživanja

• Presječno istraživanje raščlanjuje trenutno stanje populacije.

• Kohortno istraživanje (prospektivno istraživanje) načelno počinje skupinom zdra-
vih ispitanika, te uspoređuje učestalost nekog ishoda (bolest) između podskupine
koja je bila izložena nekom čimbeniku (rizični ili zaštitni) s učestalošću istog ishoda
u podskupini koja nije bila izložena tom čimbeniku.
• Istraživanje slučajeva i kontrola (retrospektivno istraživanje) počinje skupinom obo-
ljelih i usporedivom skupinom zdravih ispitanika, te uspoređuje prethodnu izlože-
nost nekom rizičnom čimbeniku između skupina.
• Randomizirani kontrolirani klinički pokus počinje nasumičnim razvrstavanjem
ispi­tanika u dvije ili više skupina (kontrolna i pokusne), te nastavlja usporedbom
učinaka istraživanoga čimbenika između tih skupina.
• Kvalitativnim istraživanjima istražuju se društveni odnosi u zdravstvenoj zaštiti.

Biomedicinska istraživanja imaju dva
temeljna cilja. Prvi je pokazati statističku
i pouzdanu povezanost između rizično-
ga čimbenika i bolesti za koju sumnjamo
da je uzrokovana tim čimbenikom. Za
ostvarivanje toga cilja služimo se četirima
temeljnim vrstama istraživanja: presječno
istraživanje, kohortno istraživanje, istraži-
vanje slučajeva i kontrola (ranije se zvalo
istraživanje parova) te randomizirani kon-
trolirani klinički pokus. Drugi temeljni cilj
biomedicinskih istraživanja jest procjena
vjerojatnosti uzročne povezanosti. Bio-
medicinska istraživanja možemo razvrsta-
ti prema razini (temeljna ili primijenjena
istraživanja), intervenciji (istraživač utječe
ili ne utječe na ispitanike), te prema načinu
na koji se istraživač odnosi prema podatci-
ma (“puko� opisivanje nalaza illi raščlamba
i tumačenje) (tabl. 4-1.).

43
Uvod u znanstveni rad u medicini
Tab­li­ca 4-1. Pod­je­la bio­me­di­cin­skih is­tra­
ži­va­nja
Na­če­lo pod­je­le Vr­sta is­tra­ži­va­nja
te­melj­no
Ra­zi­na
pri­mi­je­nje­no
opis­no
In­ter­ven­ci­ja
po­kus­no
opis­no
Ob­rad­ba po­da­ta­ka
ana­li­tič­ko
pri­mar­no
Iz­vor po­da­ta­ka
se­kun­dar­no
Prema razini, istraživanje može biti
temeljno ili primijenjeno. Temeljna istra-
živanja povećavaju naše znanje o nekom
području, bez namjere izravne primjene u
rutinskoj medicinskoj praksi. Mnoga istraži-
vanja iz temeljnih medicinskih znanosti (pri-
mjerice imunologija, biokemija, fiziologija)
pripadaju toj skupini. S druge strane, primi-
jenjena bi istraživanja trebala imati izravno
kliničko značenje. Rezultati kliničkih istraži-
vanja trebali bi biti lako primjenjivi u sprje-
čavanju, otkrivanju ili liječenju bolesti.
S obzirom na postojanje intervencije,
istraživanje može biti opažajno ili pokusno.
Ako istraživač ne utječe na ispitanike, nego
samo opaža što se s njima zbiva nakon što
su izloženi nekom čimbeniku iz okoline,
takvo istraživanje nazivamo opažajnim.
Glavne podvrste opažajnog istraživanja su
presječno istraživanje, istraživanje slučajeva
i kontrola i kohortno istraživanje. No, kad
sam istraživač utječe na ispitanike, takvo
istraživanje je pokusno. Najbolji i najčešći
primjer pokusnog istraživanja je rando-
mizirani kontrolirani klinički pokus (RCT;
prema engl. randomised controlled trial).
44
Istraživanje koje opisuje učestalost ne-
koga svojstva u populaciji ili neka svojstva
istraživane populacije nazivamo opisnim
istraživanjem. S druge strane, ako istraži-
vač raščlanjuje odnose istraživanih varija-
bla, da bi prepoznao moguće rizične čim-
benike, te donosi zaključke o uzročnosti,
takvo istraživanje je analitičko.
Većina istraživanja koristi se izvornim
(primarnim) podatcima prikupljenim od
bolesnika ili tvoriva, pa se stoga nazivaju
primarnim istraživanjima. Među njih pri-
padaju sva opažajna istraživanja i klinički
pokusi.
Radovi (članci) koji koriste rezultate
primarnih istraživanja kao izvor podataka
nazivaju se sekundarnim istraživanjima,
a u toj su kategoriji najznačajniji sustavni
pregled i meta-analiza.
Izbor pojedine vrste istraživanja ovi-
si o istraživačkom pitanju, problemu koji
istraživač namjerava riješiti, kao i o logistič-
koj potpori, a mladi i neiskusni istraživači
posebno u vidu trebaju imati vrijeme po-
trebno za provođenje istraživanja (v. pogl.
6.II.A). Obilježja glavnih vrsta istraživanja
prikazana su u tabl. 4-2.; neke vrste istra-
živanja koja se provode u biomedicini nije
moguće jednostavno smjestiti u jedan od
glavnih tipova prikazanih u tabl. 4-1.
I. Opažajna istraživanja
Glavno obilježje opažajnih istraživa-
nja je izostanak istraživačeve intervencije;
istraživač oblikuje istraživanje prema sta-
nju u istraživanoj populaciji.
Primjer. Pretpostavimo da želimo istražiti po-
vezanost sumnjiva rizičnoga čimbenika (npr.

Tablica 4-2. Pregled glavnih odlika temeljnih vrsta istraživanja u biomedicini
Značajka
Vrsta
istraživanj­a Incidencija/
Ishod
prevalencija
Presječno prevalencija višestruk ne
Slučajeva i
niti jedno jedan
kontrola
Kohortno incidencija višestruk ne
Randomizirani
kontrolirani incidencija jedan
klinički pokus
elektromagnetskoga zračenja) i nastupa bolesti
(npr. leukemija). U toj situaciji nije nam dopu-
šteno izložiti dio ispitanika zračenju, a drugi
dio zaštititi od zračenja. S druge strane, dopu-
šteno nam je opažati što će se zbiti s ljudima
koji žive u neposrednoj blizini odašiljača mreže
pokre­tne telefonije; tj. opažati hoće li ti ljudi
češće obolijevati od leukemije nego ljudi koji
ne žive u blizini odašiljača.
A. Presječno istraživanje
Presječno istraživanje (engl. cross-sec-
tional study) je najjednostavniji oblik bio-
medicinskoga istraživanja. U biti, najprije
odaberemo uzorak iz populacije koja nas
zanima (v. pogl. 5.II) te prikupljamo po-
datke koji nam trebaju. Istraživanje je tako
provedeno u jednoj vremenskoj točki – sa-
dašnjosti. Drugim riječima, nakon što smo
prikupili podatke, ne nastavljamo praćenje
kako bi smo doznali što će se zbiti s ispi-
tanicima. Zbog toga presječno istraživanje
ponekad nazivamo “fotografskim istraživa-
njem�; naime, zabilježena je jedna točka u
vremenu. Presječno istraživanje je korisna
alatka ukoliko želimo znati prevalenciju
bolesti u populaciji. Stoga presječno istra-
4. poglavlje Vrste istraživanja
Dokaz Sklonost
Trajanje Trošak
uzročnosti otklonu
prilična + +
ne prilična + +
niska +++ +++
da niska ++ ++++
živanje možemo nazvati i istraživanjem
prevalencije. Prevalencija je, pak, udio
populacije koji boluje od bolesti u odre-
đenom trenutku.
Primjer. Želimo saznati koliko ljudi u državi
boluje od dijabetesa (tj. zanima nas prevalen-
cija dijabetesa). Pogodan način da to saznamo
je provođenje presječnoga istraživanja. Za po-
četak, treba nam uzorak iz populacije države.
Ispitanicima koji čine naš uzorak tad se na-
prave prikladni laboratorijski testovi. Ako je u
uzorku bilo 1600 ispitanika, a šećernu bolest
smo dijagnosticirali u njih 240, tada procjenju-
jemo da je prevalencija dijabetesa u državi, u
vrijeme kad je istraživanje provedeno (npr.
kolovoz 2012. godine), bila 15 % (=240/1600).
Osim zato da bismo saznali prevalen-
ciju, presječnim istraživanjem možemo
dobiti uvid u odnose istraživanih varija-
bla. Primjerice, u isto vrijeme bismo mogli
prikupiti podatke o učestalosti dijabetesa
među našim ispitanicima i o njihovoj izlo-
ženosti različitim rizičnim čimbenicima.
Primjer. Sumnjamo da bi dijabetes mogao
biti povezan s određenim tipom prehrane. S
pomoću posebno oblikovanog upitnika mogli
bismo pitati ispitanike o njihovim prehrambe-
nim navikama. Od 240 ispitanika koji imaju
45
Uvod u znanstveni rad u medicini
šećernu bolest, njih 168 (ili 70 %; 168/240) uži-
va u hrani s visokim udjelom ugljikohidrata, a
među ispitanicima koji nemaju šećernu bolest,
samo njih 204 (15 %; 204/1360). Takva uočljiva
razlika, 70 % prema 15 %, navodi na zaključak
da bi šećerna bolest mogla biti povezana s pre-
hranom bogatom ugljikohidratima. No, valja
biti oprezan i ne proglasiti takvu povezanost
automatski uzrokom! Možda nismo prepoznali
mogući zbunjujući čimbenik (npr., da su ljudi s
dijabetesom bolest dobili zbog drugih razloga,
a hranu bogatu ugljikohidratima jedu više zbog
patofizioloških zadanosti dijabetesa).
Kontrolna skupina može, ali ne mora
biti dijelom presječnoga istraživanja. Kon-
trolnu skupinu čine ispitanici koji nisu izlo-
ženi rizičnom (ili zaštitnom) čimbeniku.
Primjer. Vratimo se povezanosti hrane bogate
ugljikohidratima i šećerne bolesti. S obzirom
na prehranu, u istom uzorku možemo prepo-
znati još dvije skupine: skupinu ljudi koja se
hrani uravnoteženom prehranom i skupinu
ljudi koja uživa u hrani bogatoj ugljikohidra-
tima. Skupina ljudi koja jede uravnoteženo je,
u biti, kontrolna skupina ovog istraživanja. Od
1228 ispitanika u kontrolnoj skupini dijabetes
je dijagnosticiran u njih 72 (6 %; 72/1228). S
druge strane, od dijabetesa pati 168 ispitani-
ka u skupini koja jede mnogo ugljikohidrata
(45 %; 168/372). Kao i u prethodnom primjeru,
veličina razlike potiče sumnju da je prehrana
bogata ugljikohidratima (nekako!) povezana sa
šećernom bolesti.
Presječno istraživanje ima dvije velike
prednosti pred ostalim vrstama istraživa-
nja: ne stoji mnogo i može ga se prove-
sti u razumno kratkom vremenu. Među-
tim, uporabom presječnog istraživanja ne
može se utvrditi uzročna povezanost (v.
pogl. 9.II.B) što je ujedno i njegov glavni
nedostatak.
46
Valja ponoviti i naglasiti da je za pre-
sječno istraživanje ključno da se podatci
odnose na jednu vremensku točku. Pri-
mjerice, patohistološki uzorak pri operaciji
ili radiološki nalaz pri prijmu na bolničko
liječenje. Možda smo nazočni pri operaci-
jama i uzorkovanju za histološku obradbu,
a možda uzimamo tkivne uzroke koji se
već nalaze pohranjeni u parafinskim blo-
kovima; i u jednom i u drugom slučaju je
riječ o jednom mjerenju, znači – istraživa-
nje je presječno. Dakle, sama činjenica da
se služimo povijesnim izvorima (kao što
su parafinski blokovi ili povijesti bolesti)
ne čini istraživanje retrospektivnim. Su-
protno, u brojnim istraživanjima istraživač
ne će provesti sva mjerenja ili raščlambe u
isti mah; možda će proći određeno vrije-
me dok se ne unovače svi bolesnici (pri-
mjerice, istraživač želi uzeti uzorak krvi
svim novootkrivenim slučajevima malarije
u Hrvatskoj). Iako na početku istraživanja
ne postoje svi uzorci, već će se prikupljati
tijekom vremena, i dalje nije riječ o pro­
spektivnom, nego o presječnom ustroju.
Nije važno kad je uzorak uzet, odnosno
kad je mjerenje provedeno, nego je bitno
uočiti da se uzorkovanje provodi u jednoj
vremenskoj točki u životu ispitanika.
B. Kohortno istraživanje
Kohortno istraživanje, za razliku od
presječnoga, ima vremensku dimenziju
(sl. 4-1. i 4-2.). Za početak oblikujemo uzo-
rak, takozvanu kohortu (prema latinskom:
cohors, -tis, f.). Kohorta se sastoji od ljudi
koji na početku istraživanja imaju zaje­d­
ničke značajke. U tome trenutku nemaju
obilježje koje nas zanima (npr. određenu
bolest), ali ga s vremenom mogu dobiti
 4. poglavlje Vrste istraživanja

presječno istraživanje

istraživanje parova

povijesno prospektivno istraživanje kohortno istraživanje

PROŠLOST SADAŠNJOST BUDUĆNOST vrijeme

Sli­ka 4-1. Preg­led te­melj­nih vr­sta bio­me­di­cin­skih is­tra­ži­va­nja s os­vr­tom na vre­men­sku od­re­d­
ni­cu. Po­vi­jes­no ko­hor­tno is­tra­ži­va­nje te ran­do­mi­zi­ra­ni kon­tro­li­ra­ni kli­nič­ki po­kus su ina­či­ce ko­
hor­tnog is­tra­ži­va­nja. Kružić: tre­nu­tak ob­li­ko­va­nja sku­pi­na; tro­ku­tić: vri­je­me stva­ra­nja po­da­ta­ka;
kvad­ra­tić: vri­je­me raš­člam­be pos­lje­da­ka.

(drugim riječima, na početku istraživanja bolesti), možemo podijeliti kohortu u dvije

su zdravi, ali bi se mogli razboljeti). Prema
izloženosti nekom okolišnom čimbeniku
(najčešće rizični čimbenik, ali zaštitni ta-
kođer), za koji sumnjamo da je povezan
s ishodom koji nas zanima (tj. s razvojem
skupine. Te skupine su: “izloženi� (čimbe-
niku/cima koji nas zanimaju) te “neizlože-
ni� (nisu izloženi istom čimbeniku/cima).
Neizloženi ispitanici su kontrolna skupina
kohortnog istraživanja.

oboljeli (A)
izloženi
zdravi (B)
zdravi
oboljeli (C)
neizloženi
zdravi (D)

vrijeme
POČETAK ISTRAŽIVANJA BUDUĆNOST

Sli­ka 4-2. Ko­hor­tno is­tra­ži­va­nje. Ko­hor­tno is­tra­ži­va­nje ti­pič­no po­či­nje sku­pi­nom zdra­vih
is­pi­ta­ni­ka. Ne­ki su od njih iz­lo­že­ni od­re­đe­nim ri­zič­nim čim­be­ni­ci­ma. Ko­hor­ta je pra­će­na kroz
vri­je­me te je broj no­vo­di­jag­nos­ti­ci­ra­nih slu­ča­je­va bo­les­ti me­đu iz­lo­že­nim is­pi­ta­ni­ci­ma us­po­
re­đen s bro­jem no­vo­di­jag­nos­ti­ci­ra­nih slu­ča­je­va me­đu neiz­lo­že­nim is­pi­ta­ni­ci­ma. Kružić: tre­
nu­tak ob­li­ko­va­nja sku­pi­na; tro­ku­tić: vri­je­me stva­ra­nja po­da­ta­ka; kvad­ra­tić: vri­je­me raš­člambe
pos­lje­da­ka.

47
Uvod u znanstveni rad u medicini
Nakon toga pratimo kohortu kroz vri-
jeme da bismo utvrdili nastup bolesti koja
nas zanima u obje skupine, izloženoj i ne-
izloženoj. Pri izvedbi kohortnog istraživa-
nja ne donosimo odluku o izloženosti, tj.,
tko će, a tko ne će biti izložen određenom
okolišnom čimbeniku, nego bilježimo po-
sljedice prirodne ili “spontane� izloženosti.
Budući da kohortu pratimo kroz vri-
jeme (tj. od sadašnjosti u budućnost), ko-
hortna istraživanja ponekad nazivamo pro­
spektivnim istraživanjima. Valja naglasiti
da je vrijeme praćenja jedno od klju­čnih
pitanja na koja treba odgovoriti tijekom
planiranja kohortnog istraživanja (v. pogl.
6.II.A).
Primjer. Želimo saznati je li pušenje rizični
čimbenik za rak pluća. Pogodan način da to
saznamo je provođenje kohortnog istraživanja.
Najprije moramo oblikovati kohortu. Mogli bi-
smo uključiti osobe istoga spola, približno iste
dobi, bez plućnih bolesti, koje žive i rade u
prilično usporedivim uvjetima. Neki od naših
ispitanika puše (“izloženi�) dok su drugi ne-
pušači (“neizloženi�). Ishod koji nas zanima je
rak pluća, a pušenje je rizični čimbenik. Pratit
ćemo kohortu kroz vrijeme te povremeno pro-
vjeravati zdravstveno stanje ispitanika. Na kraju
vremena praćenja, odredit ćemo broj ljudi s ra-
kom pluća u skupini izloženih (tj. pušača) te u
skupini neizloženih (tj. nepušača). Zaključak o
povezanosti pušenja i raka pluća donijet ćemo
uspoređujući broj oboljelih u tim skupinama.
Jedna od izlaznih varijabla kohortnog
istraživanja je incidencija bolesti. Inciden-
cija je udio novodijagnosticiranih sluča-
jeva neke bolesti, dijagnosticiran u popula-
ciji od interesa, tijekom nekoga razdoblja.
Osim incidencije, možemo saznati i apso-
lutni rizik. Apsolutni rizik je vjerojatnost
da će ispitanik iz skupine koja nas zanima
dobiti bolest u nekom vremenu. U kohort­
48
nom istraživanju, apsolutni rizik je jednak
incidenciji.
Primjer. Ako želimo utvrditi incidenciju raka
pluća u općoj populaciji, prvo moramo obli-
kovati kohortu. Drugim riječima, treba nam
reprezentativni uzorak naše populacije, koji
ćemo pratiti kroz vrijeme, recimo 10 godina, te
bilježiti svaki novodijagnosticirani slučaj raka
pluća. Pretpostavimo da smo počeli sa stvarno
velikim uzorkom od 100 000 ljudi, u kojemu
smo tijekom 10 godina dijagnosticirali 900 slu-
čajeva raka pluća. Iako bismo incidenciju mo-
gli izraziti i na 10 godina, smislenije je izraziti
ju na godinu dana. U ovom primjeru, procje-
njujemo da je incidencija raka pluća u općoj
populaciji 90 novih slučajeva (900 slučajeva/10
godina) na 100 000 stanovnika godišnje. S dru-
ge strane, mogli bismo biti zainteresirani za in-
cidenciju raka pluća samo u muškaraca. U tom
bismo slučaju u uzorak trebali uključiti samo
muškarce. Kao rezultat, mogli bismo procije-
niti godišnju incidenciju raka pluća na 100 000
muškaraca.
Još jedna mjera povezana s kohortnim
istraživanjem jest relativni rizik. Relativ-
ni rizik nam govori o vjerojatnosti da će
osoba izložena nekom okolišnom čimbe-
niku (rizičnom ili zaštitnom) razviti ishod
koji nas zanima (npr. razboljet će se) u
odnosu na osobu koja nije izložena istom
čimbeniku. Relativnim rizikom možemo
se koristiti kako bismo procijenili pove-
zanost rizičnoga čimbenika i bolesti – što
je relativni rizik viši, povezanost je jača.
Aritmetički, relativni rizik je omjer dviju
incidencija: incidencije u skupini izlože-
nih i incidenciji u skupini neizloženih.
Prema legendi uz sl. 4-2., incidencija u
skupini izloženih pojedinaca je A/(A+B),
dok je incidencija u skupini neizloženih
C/(C+D). Dakle, relativni rizik jest (A/
(A+B))/(C/(C+D)).

Prednosti i nedostatci kohortnoga istra-
živanja:
Kohortno istraživanje ima brojne pre­dnosti.
• Moguće je mjeriti i kvantificirati čimbenik
(rizični ili zaštitni) koji nas zanima.
• Ishodi su incidencija i relativni rizik; u
isto vrijeme možemo promatrati nekoli-
ko ishoda.
• Moguće je nadzirati zbunjujuće čimbeni-
ke (v. pogl. 6.II.B.2).
• Moguće je utvrditi slijed između moguće-
ga rizičnog čimbenika i nastupa bolesti.
• Možemo proučavati prirodni tijek bole-
sti, uključujući čimbenike koji dovode do
iznenadne smrti.
Nažalost, postoje i nedostatci.
• Kohortna istraživanja zahtijevaju (veo-
ma!) mnogo vremena, skupa su, te nisu
idealna za rijetke bolesti, a povezana
su i s nekim tipovima otklona (v. pogl.
5.II.D).
• Sveze trajanja istraživanja, vrijeme praće-
nja ovisi o biologiji bolesti te o primar-
nom ishodu, ali svakako valja imati na
umu organizaciju i probleme povezane
s njom.
Primjer. Kao što je prethodno istaknuto, ko-
hortno istraživanje tipično procjenjuje utjecaj
okolišnoga čimbenika na zdravlje. Ako nas
zanima pušenje i njegove biološke posljedice,
trebali bismo imati na umu da je razvoj raka
kroničan proces. Posljedično, vrijeme praćenja
se bliži desetljećima. No, stanične i molekular-
ne promjene u sluznici dišnoga sustava poči-
nju znatno ranije. Stoga, ukoliko ishod nije rak
pluća, nego promjena genskog izražaja, vrijeme
praćenja može biti značajno skraćeno.
Za kraj spominjemo inačicu kohortnog
istraživanja – povijesno kohortno istraživa-
nje. Povijesno kohortno istraživanje poči-
nje oblikovanjem kohorte, koja se sastoji
od dvije skupine: ispitanika koji su bili
izloženi istraživanom čimbeniku te ispita-
4. poglavlje Vrste istraživanja
nika koji nisu bili izloženi tom čimbeniku.
Naglasak na prošlom vremenu: ispitanici u
obje skupine već su određeno vrijeme bili
pod utjecajem istraživanoga čimbenika.
Nadalje, važno nam je da u (povijesnom)
trenutku od kojega pratimo ispitanike,
ispitanici nisu bolovali od istraživane bo-
lesti. Pri procjenjivanju početnoga zdrav-
stvenoga stanja i izloženosti istraživanom
rizičnom čimbeniku oslanjamo se na me-
dicinske (pouzdane) zapise i druge obli-
ke dokaza. Nakon takvoga postavljanja
istraživanja rabimo slične izvore podataka
kako bismo saznali je li bolest nastupila
nakon izlaganja rizičnom čimbeniku. Ta
je vrsta istraživanja također usmjerena od
izlaganja prema ishodu (tj. bolesti), što je
ključna razlika u odnosu na istraživanje
slučajeva i kontrola (sl. 4-1.): pri istraživa-
nju slučajeva i kontrola počinjemo sa sku-
pinom bolesnih te skupinom zdravih ispi-
tanika te pokušavamo doznati tko je prije
toga bio izložen istraživanom čimbeniku;
pri povijesnom prospektivnom istraživanju
pak krećemo sa skupinom izloženih i ne-
izloženih (ali načelno zdravih!) ispitanika
te nastojimo saznati tko je nakon toga
obolio od istraživane bolesti.
C. Istraživanje slučajeva i
kontrola
Istraživanjem slučajeva i kontrola
(engl. case-control study, poznato i kao
istraživanje parova) podatci se prikuplja-
ju na način suprotan onome u kohortnom
istraživanju (sl. 4-1. i 4-3.). Počinjemo u sa-
dašnjosti sa skupinom bolesnika (“slučaje-
vi�, engl. cases) i pridruženom skupinom
zdravih ispitanika, usporedivom u svemu
s bolesnicima, ali s važnom razlikom da
49
Uvod u znanstveni rad u medicini

(A) izloženi
oboljeli

(B) neizloženi

(C) izloženi
zdravi

(D) neizloženi

vrijeme
PROŠLOST ISTRAŽIVANJE

Slika 4-3. Istraživanje slučajeva i kontrola. Skupini bolesnih ljudi (“slučajevi») pridružena je
skupina zdravih ispitanika (“kontrole»). Jedina razlika između skupina je postojanje ili nepo­
stojanje bolesti. U sljedećem koraku utvrđuje se prethodna izloženost rizičnom čimbeniku u
objema skupinama. Povezanost rizičnoga čimbenika i bolesti procjenjuje se na temelju razlike
u izloženosti između skupine slučajeva i skupine kontrola. Kružić: trenutak oblikovanja skupina;
trokutić: vrijeme stvaranja podataka; kvadratić: vrijeme raščlambe posljedaka.

nisu bolesni (“kontrole�, engl. controls). usporedba skupina, a ne usporedba čla-

Kao kontrole bismo mogli unovačiti ljude
koji imaju neko drugo stanje/bolest, ljude
iz opće populacije, ili pak rodbinu i susje-
de naših “slučajeva�. Nakon toga gledamo
u prošlost, pokušavajući odrediti koji su
ispitanici iz koje skupine bili izloženi ri-
zičnom čimbeniku. Na temelju tih poda-
taka procjenujemo je li rizični čimbenik
povezan s bolešću, odnosno, povećava li
rizični čimbenik izglede za razvoj bolesti.
Budući da istraživanje slučajeva i kontrola
počinje u sadašnjosti, ali se kreće natrag,
u prošlost, nazivamo ga i retrospektivnim
istraživanjem.
Glavni problem istraživanja slučajeva
i kontrola izbor je prikladnih “kontrola�.
“Kontrole� bi trebale biti što sličnije “slu-
čajevima�, a jedina razlika bi, u idealnom
slučaju, trebala biti postojanje (ili neposto-
janje) bolesti. Dakle, svakom “slučaju� je
pridružena njegova “kontrola� (ili više njih,
ali do četiri). Načelo raščlambe rezultata je
nova parova.
Primjer. Neke bolesnice koje boluju od raka
rodnice rekle su nam da su njihove majke imale
probleme u trudnoći (tj. kad su bile trudne s na-
šim sadašnjim bolesnicama) te su, da bi se spri-
ječilo spontani pobačaj, bile liječene sintetičkim
estrogenima (konkretno: dietilstilbestrol). Ako
želimo provjeriti povećava li izlaganje trudne
žene sintetičkim estrogenima izglede da će
njezina kćer oboljeti od raka rodnice, možemo
ustrojiti istraživanje slučajeva i kontrola. Prvo
trebamo oblikovati skupinu bolesnica koje
imaju rak rodnice (“slučajevi�). Nakon toga
nam treba kontrolna skupina – žene slične na-
šim “slučajevima�, ali koje nemaju rak rodnice
(“kontrole�). Primjerice, ako to istraživanje pro-
vodimo u bolnici, mogli bismo uključiti bole-
snice s pulmologije (tj. ne zanima nas pate li
možda od astme; važno nam je da nemaju rak
rodnice). Ili bismo mogli uključiti najbolje pri-
jateljice naših “slučajeva�. Kad smo oblikovali
obje skupine (“slučajeve� i “kontrole�), valja
nam utvrditi čije su majke primale sintetičke
estrogene u svojim trudnoćama. Za ženu čija je

50

majka primala sintetičke estrogene kažemo da
je bila “izložena� rizičnom čimbeniku. Kad smo
skupili podatke o izloženosti, ocjenjujemo razli-
ku u broju izloženih ispitanica u obje skupine
(“slučajevi� i “kontrole�).
U istraživanju slučajeva i kontrola se
ne možemo koristiti relativnim rizikom.
Problem je što ispitanici nisu bili praćeni
kroz vrijeme te ne znamo kad je bolest na-
stupila. Posljedično, ne možemo izračunati
relativni rizik. Iako relativni rizik ne može-
mo izračunati, možemo ga procijeniti s po-
moću druge mjere – omjera izgleda (engl.
odds ratio). Omjer izgleda, klju­čni izlazni
podatak istraživanja slučajeva i kontrola, je
omjer izgleda da je “slučaj� bio izložen i
izgleda da je “kontrola� bila izložena. Iako
objašnjenje logike računa prjelazi okvir
ovoga štiva, samo računanje se provodi
vrlo jednostavno; prema legendi sl. 4-3.,
omjer izgleda jest: A×D/B×C. Omjer izgle-
da može poprimiti bilo koju vrijednost u
rasponu od ništice do beskonačnosti.
Tumačenje je sljedeće. Ako je izlože-
nost rizičnom čimbeniku jednaka u obje
skupine (“slučajeva� i “kontrola�), omjer
izgleda jednak je 1. Što je izloženost sku-
pine “slučajeva� veća, omjer izgleda se po-
većava (tj. veći je od 1). Veća vrije­dnost
omjera izgleda upućuje na povećanje
izgleda da će se bolest pojaviti. Naposlje­t­
ku, ako je izloženost rizičnom čimbeniku
manja u skupini “slučajeva�, omjer izgle-
da biti će manji od 1 (to onda upućuje da
ispi­tivani čimbenik nije rizičan, već da ima
zaštitnu ulogu).
Ovdje vrlo strogo rabimo pojam “re-
trospektivnog� istraživanja samo za istraži-
vanje slučajeva i kontrola. No, u medicin-
skim se štivima taj pojam ponekad koristi
mnogo šire, i to za bilo koji oblik istraži-
4. poglavlje Vrste istraživanja
Prednosti i nedostatci istraživanja sluča-
jeva i kontrola:
Istraživanje slučajeva i kontrola ima nekoli-
ko prednosti.
• Brzo se provodi.
• Jeftino je.
• Pogodno je za rijetke bolesti te za bolesti
s dugim vremenom između izloženosti i
ishoda.
• Dobar je temelj za stvaranje hipoteza.
• U istom se mahu može istražiti poveza-
nost s više rizičnih čimbenika.
Nažalost, istraživanje slučajeva i kontrola
opte­rećeno je i nekim nedostatcima.
• U žarištu istraživanja slučajeva i kontrola
nalazi se samo jedan ishod (bolest koju
proučavamo).
• Ne dokazuje uzročnu povezanost izlaga-
nja i ishoda.
• Opterećeno je brojnim oblicima otklo-
na (najvažniji su obrađeni u poglavlju
5.II.D).
• Oblikovanje kontrolne skupine prilično
je zahtjevno.
vanja pri kojem se istraživač služi povije-
snim, već postojećim podatcima (povijesti
bolesti, primjerice). Nadalje, sintagma “slu-
čajevi i kontrole� se također katkad kori-
sti i izvan konteksta istraživanja slučajeva
i kontrola, kako bi se općenito navelo da
u nekom istraživanju postoji i kontrolna
skupina.
II. Pokusna istraživanja
Bit pokusnih istraživanja jest u tome da
istraživač izlaže ispitanike nekom čimbe-
niku. Čimbenik može služiti liječenju, ali i
sprječavanju bolesti. Pokusna istraživanja
su vrlo važna za suvremenu biomedicinu,
51
Uvod u znanstveni rad u medicini

ali nije ih uvijek moguće provesti, uglav-
nom zbog razloga očuvanja etičnosti. Naj-
češći primjer pokusnog istraživanja u me-
dicini je randomizirani kontrolirani klinički
pokus (RCT; prema engl. randomised con-
trolled trial). Shematiziran je na sl. 4-4. RCT
počinje definiranjem istraživane populacije
– bolesni ljudi (terapetuski RCT) ili zdravi
ljudi (preventivni RCT). Iz populacije po-
tom probiremo uzorak te ispi­tanike nasu-
mično raspodjeljujemo (“randomiziramo�)
u dvije skupine (v. pogl. 6.II.C). Ključno je
da obje skupine imaju usporedive progno-
ze! Jedna će skupina, pokusna skupina,
bit izložena ispitivanom lječidbenom ili
preventivnom postupku. Druga, kontrol-
na, skupina ne će mu biti izložena. Nakon
toga pratimo obje skupine te bilježimo
ishod. Zbog takvog ustroja istraživanja
razliku u ishodu između pokusne i kon-
trolne skupine možemo pripisati utjecaju
istraživanoga postupka. Pritom randomi-
zacija osigurava jednakomjernu raspodjelu
otklona odnosno nepoznatih zbunjujućih
čimbenika između skupina.
Randomizacija (ponasumičenje) jedan
je od ključnih čimbenika koji odlučuje o ka-
kvoći RCT-a. Definicija ponasumičenja pri-
lično je kruta: raspodjela ispitanika između
pokusne i kontrolne skupine ne smije biti
predvidiva ni na koji način, nego se mora
temeljiti isključivo na slučajnosti (kad po-
stoje dvije skupine, pokusna i kontrolna,
tad svaki ispitanik treba imati vjerojatnost
od 0.5 da će biti raspodijeljen u jednu od
njih dviju). To je najbolje osigurati upora-
bom generatora slučajnih brojeva. Primjena
bilo kojega drugog načela, poput nadnev-
ka rođenja, bolničkoga broja ili izmjenjiva-
nja (prvi ispitanik ide u pokusnu skupinu,
drugi u kontrolnu itd.) ne jamči da će ra­z­
mještanje biti nasumično, već može voditi
otklonu (v. pogl. 5.II.D, 18.I.A).
Bitno je i da ispitanici ne znaju u ko-
joj su skupini – pokusnoj ili kontrolnoj.
Različite postupke kojima ih pokušavamo

zdravi
kontrolna
unasumičenje skupina
oboljeli
uzorak
zdravi
pokusna
skupina
oboljeli
ispitivani
postupak

vrijeme
POČETAK ISTRAŽIVANJA BUDUĆNOST

Sli­ka 4-4. Ran­do­mi­zi­ra­ni kon­tro­li­ra­ni kli­nič­ki po­kus. Is­pi­ta­ni­ci su na­su­mič­no ras­po­di­je­lje­ni u

dvi­je sku­pi­ne: po­kus­nu i kon­trol­nu. Po­kus­na sku­pi­na iz­lo­že­na je is­pi­ti­va­nom pos­tup­ku (lje­čid­
be­nom ili pre­ven­ti­vnom), a kon­trol­na sku­pi­na ni­je. Zbog tak­vog us­tro­ja raz­li­ke u is­ho­du iz­me­đu
sku­pi­na smi­je­mo pri­pi­sa­ti is­pi­ti­va­nom pos­tup­ku. Kružić: tre­nu­tak ob­li­ko­va­nja sku­pi­na; tro­ku­tić:
vri­je­me stva­ra­nja po­da­ta­ka; kva­dra­tić: vri­je­me raš­člam­be pos­lje­da­ka.

52

spriječiti da to saznaju nazivamo zaslje-
pljivanjem (engl. blinding, odnosno no-
vije – masking). U RCT-ima koji ispituju
nove lijekove bolesnici u kontrolnoj sku-
pini dobijaju sličan farmaceutski pripra-
vak, što sličniji ispitivanom lijeku (npr.
oblikom, bojom, teksturom), ali koji ne
sadržava djelatnu tvar. Takav lažni lijek
nazivamo – placebo (prema latinskom:
placeo, 2. – sviđati se). Kad samo ispita-
nici ne znaju u kojoj su skupini, istraživa-
nje nazivamo jednostruko slijepim. Kad
ni ispitanik niti njegov liječnik ne znaju u
kojoj je ispitanik skupini (tj. prima li pla-
cebo ili djelatni lijek), takvo istraživanje
nazivamo dvostruko slijepim. U takvom
slučaju, svaki pripravak lijeka je označen
kodom, a ključ za kodiranje ostaje u or-
ganizatora istraživanja (tipično – tvrtka
koja organizira istraživanje). Naravno, u
istraživanju lijekova zasljepljivanje je lako
ostvariti. U nekim drugim istraživanjima
pak, poput novih kirurških postupaka,
novoga načina prehrane i slično, zaslje-
pljivanje je teško provedivo ili je čak ne-
provedivo.
Iako u idealnom slučaju na kontrolnu
skupinu ne bi trebalo djelovati (osim pla-
ceba), to vrlo često nije etično. U tim sluča-
jevima pokusna skupina prima istraživani
postupak, dok kontrolna skupina prima do
tad najbolji poznati postupak (takozvani
zlatni standard).
Primjer. Razvili smo novi antihipertenzivni
lijek. Ispitanici (naš uzorak) će biti nasumi­
čno raspoređeni u dvije skupine: pokusnu i
kontrolnu. Prva skupina će primati novi lijek.
Načelno, kontrolnoj bismo skupini željeli dati
placebo. Mogli bismo se poslužiti tabletom iste
veličine, oblika, teksture i okusa, ali bez dje-
latne tvari. No kad bismo to učinili, bolesnici
4. poglavlje Vrste istraživanja
u kontrolnoj skupini bili bi ostavljeni bez lije-
čenja te bi stoga bili izloženi mogućim štetnim
učincima povišenoga krvnoga tlaka. Da se to
ne bi dogodilo, bolesnicima u kontrolnoj sku-
pini dat ćemo “najbolji� antihipertenzivni lijek.
Pratit ćemo obje skupine te nadzirati krvni tlak
i opće zdravstveno stanje. Na kraju istraživanja
usporedit ćemo krvni tlak ispitanika u pokusnoj
skupini s krvnim tlakom ispitanika u kontrolnoj
skupini.
Prednosti i nedostatci randomizirano-
ga kontroliranoga kliničkoga pokusa
(RCT):
Prilično je razvidno da RCT ima mnoge va­
žne prednosti.
• visoka razina dokaza (v. pogl. 19.II),
• točno mjerenje i procjena željene varija-
ble (npr. učinak lijeka) u dobro defini-
ranom uzorku (npr. postmenopauzalne
žene u dobi od 65 do 75 godina),
• prospektivan ustroj (ishodi su vidljivi na-
kon početka istraživanja),
• deduktivna logika (cilj je odbaciti, a ne
potvrditi hipotezu),
• moguće nadziranje mnogih mogućih
izvora otklona (v. pogl. 5.II.D),
• mogućnost praćenja nekoliko isho­
da
istodobno,
• stvaranje čvrstih temelja za zaključivanje
o uzročnosti (v. pogl. 9.II.B),
• pogodnost za sustavne preglede.
Nažalost, postoje i brojna ograničenja.
• Za provođenje RCT potrebno je mnogo
vremena. Zbog toga su neki pokusi pre-
kratki, ne uključuju dovoljno ispitanika,
ili pak uopće nisu provedeni.
• RCT može biti ozbiljan logistički problem
te će možda trebati osigurati izdašno fi-
nanciranje. Mnoga istraživanja financira
industrija koja, posljedično, ima pravo
odabira ishoda (često se umjesto klini­
čki smislenih ishoda koriste nadomjesni
ishodi).
53
Uvod u znanstveni rad u medicini
• Mogu se pojaviti neke etičke dvojbe (pri-
mjerice, ako je novi lijek revolucionaran,
ne bismo li ga trebali dati svim ispitani-
cima?).
• Problem osobit za RCT je suradljivost
(engl. adherence, compliance) ispitanika.
Istraživač treba imati na umu da se ispi-
tanici katkad ne pridržavaju propisanih
mjera (npr. ne piju lijekove, ne vježbaju,
ne jedu određenu prehranu).
• Postojanje skrivenog otklona
‡‡ neprimjerena randomizacija,
‡‡ samo su neki prikladni ispitanici ran-
domizirani (voditelj istraživanja uklju­
čuje samo one ispitanike u kojih je
uspjeh izgledan),
‡‡ gubitak zasljepljivanja,
‡‡ selektivni kriteriji isključenja (npr.
isklju­čivanje starih ljudi),
‡‡ nereprezentativan uzorak,
‡‡ kvalitativna pitanja bivaju zanemarena
u korist kvantitativnih,
‡‡ mala je vjerojatnost objave negativnih
rezultata.
Učinak ispitivanoga postupka (tj. novo-
ga lijeka, nove operacije,…) u RCT-u procje-
njuje se u odnosu na očekivani događaj. Taj
događaj je tipično povezan s bolešću koju
namjeravamo liječiti (npr. pojava možda­nog
udara u hipertenzivnih bolesnika). Nastup
događaja izražava se kao stopa događaja
(engl. event rate). Tako dobivamo kontrolnu
stopu događaja (stopa u kontrolnoj skupini)
i pokusnu stopu događaja (stopa u pokusnoj
skupini). Obje stope se računaju dijeljenjem
broja ispitanika u skupini u kojih je događaj
nastupio s ukupnim brojem ispitanika u istoj
skupini (sl. 4-5.). Za ocjenu učinkovitosti
postupka, koristimo se sljedećim varijabla-
ma: relativno smanjenje rizika (RRR; prema
engl. relative risk reduction) te apsolutno
smanjenje rizika (ARR; prema engl. absolute
54
risk reduction). RRR opisuje smanjenje stopa
događaja u pokusnoj skupini u odnosu na
stopu događaja u kontrolnoj skupini. ARR
je pak razlika u stopi događaja između kon-
trolne i pokusne skupine. ARR je i temelj za
računanje klinički najkorisnije mjere učinka
ispi­tivanoga postupka – broj osoba koje tre-
ba liječiti (NNT; prema engl. number needed
to treat). NNT nam govori o broju bolesnika
na koji je potrebno primijeniti ispi­tivani po-
stupak da bismo spriječili nastanak jednoga
neželjenog događaja (tj. ishoda). Aritmetički
je NNT recipročan ARR-u.
kontrolna pokusna
skupina skupina
ishod a b
nema ishoda c d
a
CER=
(a+c)
b
EER=
(b+d)
(CER–EER)
RRR=
CER
ARR=CER–EER
NNT= 1
ARR
Slika 4-5. Procjena učinaka postupka. CER,
kontrolna stopa događaja (prema engl. con­
trol event rate); EER, pokusna stopa događaja
(prema engl. experimental event rate); ARR,
apsolutno smanjenje rizika (prema engl.
absolute risk reduction); RRR, relativno sma­
njenje rizika (prema engl. relative risk reduc­
tion); NTT, broj osoba koje treba liječiti (prema
engl. number needed to treat).
III. Druge vrste
istraživanja
Osim navedenih, u biomedicinskim
istraživanjima postoje i druge vrste istra-

živanja. Sekundarna istraživanja poput
sustavnih pregleda i meta-analiza značaj-
na su jer pružaju visoku razinu dokaza (v.
pogl. 19.II.B.1).
A. Sustavni pregled
Prema nekim procjenama, svakoga se
dana u biomedicinskim časopisima diljem
svijeta objavi oko pet tisuća članaka. Samo
u pismohranu elektroničkih podataka
Pubmed na dan se upisuje više od 50 no-
vih kliničkih pokusa. Ni jedan liječnik nije
u mogućnosti pratiti toliku količinu infor-
macija. Iz potrebe za sažimanjem dokaza
dostupnih u znanstvenoj literaturi nastali
su sustavni pregledi. Ta vrsta istraživanja
koristi se sustavnim i unaprijed definira-
nim postupcima pronalaženja, obradbe i
sažimanja rezultata pojedina­čnih (primar-
nih) istraživanja o određenoj temi ili pi-
tanju. Meta-analiza je statistički postupak
kojim se matematički ujedinjavanju re-
zultati različitih istraživanja. Taj se pojam
katkad rabi i kao istoznačnica za sustavni
pregled, ako je u okviru susta­vnoga pre-
gleda proveden statistički postupak meta-
analize.
Sustavni pregledi nisu značajni samo
kao pomoć liječnicima u praćenju znan-
stvene literature, nego i kao postupak ko-
jim se može povećati snaga istraživanja u
razjašnjavanju određenoga problema ili
pitanja, jednostavno rečeno zato što zdru-
živanjem odgovora različitih istraživača na
isto pitanje – povećavaju uzorak.
U izradbi sustavnih pregleda mora se
primijeniti znanstvena metodologija koja
uključuje elemente slične elementima
istraživačkoga rada s pacijentima (okvir).
4. poglavlje Vrste istraživanja
Elementi izradbe sustavnoga pregleda
(objavljene literature):
• postavljanje provjerljive hipoteze (odno-
sno jasno usmjerena istraživačkoga pita-
nja),
• utvrđivanje strategije pretraživanja baza
podataka (članaka),
• primjena unaprijed definiranih kriterija
uključenja i isključenja pronađenih čla-
naka,
• kritička ocjena uključenih istraživanja
(članaka),
• lučenje i sažimanje rezultata,
• oblikovanje nalaza.
Primjena statističkih postupaka ovisi o
tome jesu li podatci iz primarnih istraživa-
nja brojčani i usporedivi. Sustavni pregledi
pružaju najveću razinu dokaza kad uklju-
čuju samo randomizirane kontrolirane
pokuse, no mogu se rabiti i za sažimanje
opažajnih i kvalitativnih istraživanja.
Primjer. Različiti oblici farmakološkoga liječe-
nja primjenjuju se kao pomoć u odvikavanju od
pušenja, među ostalim, nikotinska zamjenska
sredstva, antidepresiv buproprion i novi lijek
vareniklin. Želimo doznati kakve su trenutačne
spoznaje i dokazi o učinkovitosti tih lijekova
u odvikavanju od pušenja. Pretražujemo više
elektroničkih pismohrana podataka (npr. Med-
line, EMBASE, Cochrane Central Register of
Controlled Trials, CINAHL, TOXNET, Psychin-
fo, Web of Science), koristeći se ključnim ri-
ječima poput „nikotinska zamjenska terapija�
(engl. nicotine replacement therapy), „bupro-
pion�, „vareniclin�, „prestanak pušenja� (engl.
smoking cessation) i sl. Pretraživanje ograniču-
jemo na randomizirane kontrolirane pokuse, jer
ta vrsta primarnoga istraživanja pruža najvišu
razinu dokaza o učinkovitosti neke interven-
cije. Navodi pacijenata nisu sasvim pouzdani
u procjeni uspješnosti odvikavanja od puše-
nja, pa odlučujemo uvrstiti u sustavni pregled
55
Uvod u znanstveni rad u medicini
samo ona istraživanja koja su (ne)pušački status
utvrđivala laboratorijskim testovima. Kao mjera
ishoda zanima nas prestanak pušenja, i to tri
mjeseca i godinu dana nakon uvođenja terapi-
je. Zanimaju nas i moguće nuspojave liječenja.
Nakon što identificiramo sva relevantna istraži-
vanja, moramo ocijeniti njihovu kakvoću, slu-
žeći se unaprijed definiranim kriterijima poput
prikrivanja razvrstavanja ispitanika u skupine
(engl. allocation concealment), zasljepljivanja,
analize po namjeri liječenja (engl. intention-to-
treat analysis) i gubitka u praćenju (engl. loss to
follow-up). Podatke iz pojedinačnih primarnih
istraživanja zatim unosimo u posebni obrazac.
Iz tih podataka izračunavamo omjere izgleda i
pripadajuće 95 %-ne raspone pouzdanosti.
(Primjer uzet iz Wu P, Wilson K, Dimoulas P,
Mills EJ. Effectiveness of smoking cessation the-
rapies: a systematic review and meta-analysis.
BMC Public Health. 2006;6:300.)
Velik broj sustavnih pregleda danas
izrađuje kolaboracija Cochrane, “među-
narodna neprofitna organizacija posveće-
na tomu da recentne i točne informacije
o učincima zdravstvene skrbi učini lako
dostupnima svima u svijetu� (citirano s
mre­žne stranice www.cochrane.org). Ko-
laboracija nosi ime britanskoga liječnika
Archiea Cochranea (1909.-1988.) koji je
prvi isticao važnost sustavnih pregleda
randomiziranih kliničkih pokusa. Knjižnica
Cochrane (www.thecochranelibrary.com)
sadržava redovito ažurirane pismohrane
elektroničkih podataka (v. pogl. II.B.2).
Pri Medicinskom fakultetu u Splitu postoji
jedan od Cochrane centara kojemu se za-
interesirani liječnici i studenti (i bolesnici!)
mogu obratiti po savjet i pomoć (http://
Croatia.Cochrane.org).
Osim kolaboracije Cochrane, važno je
spomenuti i kolaboraciju Campbell, koja
izrađuje, održava i distribuira sustavne pre-
56
glede znanstvenih dokaza o učinkovitosti
društvenih intervencija, uključujući edu-
kaciju, pravosuđe i socijalnu skrb (www.
campbellcollaboration.org). Kolaboracija
Best Evidence Medical Education (BEME)
posvećena je izradbi sustavnih pregleda u
području medicinske izobrazbe (www.be-
mecollaboration.org).
B. Dijagnostički testovi
Istraživači prilično često razvijaju nove
dijagnostičke testove. Shodno tome, istra-
živanje koje se odnosi na dijagnostički
postupak nazivamo dijagnostičkim istraži-
vanjem. Srž dijagnostičkog istraživanja je
novi dijagnostički test. Kao i svi postupci
mjerenja, dijagnostički je test opterećen
pogrješkama mjerenja, koje uzrokuju la­
žnopozitivne rezultate (tj. zdravim ljudima
biva pridružena medicinska dijagnoza) te
lažnonegativne rezultate (tj. bolesni ljudi
nisu dijagnosticirani). Očito je da bismo
željeli koristiti test bez lažnopozitivnih i la­
žnonegativnih nalaza. Da bismo procijenili
učinkovitost novoga testa, možemo koristi-
ti nekoliko mjera učinka. Osjetljivost (engl.
sensitivity) testa je udio bolesnih osoba
koje je test pravilno prepoznao kao “pozi-
tivne� (tj. imaju bolest). Specifičnost (engl.
specificity) testa je udio zdravih ispitanika
koji su pravilno prepoznati kao “negativni�
(tj. nemaju bolest). Omjer vjerojatnosti
(engl. likelihood ratio) pozitivnoga re-
zultata testa upućuje na vjerojatnost do-
bivanja pozitivnoga testa u pojedinca koji
je bolestan, u usporebi s vjerojatnošću do-
bivanja pozitivnoga testa u pojedinca koji
nije bolestan. Slično, omjer vjerojatnosti
negativnoga rezultata testa upućuje na
vjerojatnost dobivanja negativnoga nalaza

u bolesnoga ispitanika prema vjerojatnosti
dobivanja negativnoga nalaza u zdravoga
ispitanika. Navedene mjere smo saželi na
sl. 4-6.
pozitivni negativni
rezultat rezultat
oboljeli a b
zdravi c d
osjetljivost= a (obično 10 do 20) bolesnika koji imaju isto
(a+b)
d
specifičnost=
(c+d)
LR+= osjetljivost
1–specifičnost
LR–= 1–osjetljivost
specifičnost
Sli­ka 4-6. Iz­laz­ne va­ri­jab­le di­jag­nos­tič­kog
is­tra­ži­va­nja. LR+, om­jer vje­ro­jat­nos­ti po­zi­tiv­
noga re­zul­ta­ta tes­ta (pre­ma en­gl. like­li­hood
ra­tio), LR–, om­jer vje­ro­jat­nos­ti ne­ga­tiv­noga
re­zul­ta­ta tes­ta.
C. Prognostičko istraživanje
Prognostička istraživanja su inačica
kohortnog istraživanja koja streme istra-
živanju mogućih ishoda bolesti, te vjero-
jatnosti pridruženih tim ishodima. Ti su
rezultati važni ne samo za organizaciju
zdravstvene zaštite, nego i pomažu obja-
sniti bolesniku njegovu budućnost.
Primjer. Zanimaju nas posljedice srčanoga
udara. S tim ciljem pregledavamo povijesti bo-
lesti bolesnika koji su imali infarkt te nastojimo
doznati što se s njima dogodili pet godina po-
slije. Ukoliko je 90 od 100 bolesnika preživjelo
prvih pet godina, možemo primiriti naše vlastite
bolesnike te im reći da su im izgledi prilično
dobri (petogodišnje preživljenje 90 %).
4. poglavlje Vrste istraživanja
D. Prikaz slučaja i prikaz
niza slučajeva
Prikaz slučaja (engl. case report) (v.
pogl. 14.II.B) je detaljan prikaz jednoga
(ili nekoliko) bolesnika. To je uobičajeni
način na koji se medicinske krugove izvje-
štava o novim ili vrlo rijetkim bolestima, te
događajima povezanim s njima (npr. nova
nuspojava liječenja). Prikaz niza slučaje-
va (engl. case series) bavi se nekolicinom
stanje. Budući da je broj bolesnika nešto
veći nego u prikaza slučaja, dolazi u obzir
i primjena nekih statističkih postupaka.
E. Kvalitativna istraživanja
Zdravstvena zaštita i medicinska skrb
podrazumijevaju mnoge društvene i psi-
hološke pojave poput odnosa liječnika i
bolesnika; zadovoljstva bolesnika uslu-
gom, stavova i suradljivosti bolesnika, te
procesa medicinske izobrazbe. Njih nije
moguće iscrpno istražiti samo kvantitativ-
nim istraživanjima, koja su ograničena na
brojčane prikaze opaženih pojava i njiho-
vu statističku obradbu. Kvalitativna istra-
živanja nužn­a su za dublje razumijevanje
iskustava i pogleda ljudi u kontekstu nji-
hovih osobnih životnih okolnosti. Primje-
rice, kvalitativna su istraživanja dala važne
uvide u promjene u spolnom ponašanju
ljudi nakon izbijanja epidemije kopnice
(HIV/AIDS). Kvalitativna su istraživanja
prikladna i za proučavanje tema o kojima
prije nije bilo mnogo istraživanja. U tabl.
4-3. ukratko su prikazane razlike između
kvalitativnih i kvantitativnih istraživanja.
Postoje tri glavna izvora podataka u
kvalitativnim istraživanjima: neposredno
57
Uvod u znanstveni rad u medicini

ili posredno promatranje događaja, razgo­
vori s pojedincima ili skupinama ljudi, te
analiza pisanih materijala. Istraživači obič-
no nastoje poduprijeti svoje ključne nalaze
višestrukim izvorima podataka ili različitim
istraživačkim pristupima (taj se proces na-
ziva triangulacijom). Znanstvena strogost
u kvalitativnim istraživanjima temelji se na
jasno definiranoj strategiji uzorkovanja, is-
crpnom prikupljanju podataka i njihovoj
sustavnoj obradbi, te uzimanju u obzir svih
(pa i suprotstavljenih) pogleda. Kad kvali-
tativno istraživanje zadovoljava te zahtjeve,
može dati vrijedan doprinos postojećim
znanstvenim spoznajama.
IV. Klinički pokusi
Klinički pokus je vrsta biomedicinskog
istraživanja, koja se primjenjuje u istraživa-
nju novih cjepiva, novih postupaka liječe-
nja, ili pak novih primjena već postojećih
postupaka i lijekova. Klinički pokus stremi
utvrditi je li novi postupak ili novi lijek ne
samo učinkovit, nego i je li siguran. Zbog
svojega značenja, takvi pokusi imaju po-
sebno mjesto u biomedicini. O njima ćemo
raspraviti na primjeru istraživanja novoga
lijeka.
Razvoj novoga lijeka je dugotrajan i
skup postupak, koji uključuje nekoliko
ključnih koraka. Prvi je pretklinička faza.
Pretklinička istraživanja uključuju otkriva-
nje nove, klinički zanimljive tvari, pokuse
na životinjama, te tehnološke postupke
usmjerene masovnoj proizvodnji. Sve to
vrlo lako može potrajati pet godina. Ako su
rezultati ohrabrujući, voditelji istraživanja
će vjerojatno odlučiti zatražiti dozvolu za
početak kliničkih pokusa. Takve dozvole
izdaju posebna službena tijela, poput Eu-

Tab­li­ca 4-3. Raz­li­ke kva­li­ta­tiv­nih i kvan­ti­ta­tiv­nih is­tra­ži­va­nja

Obi­ljež­je Kva­li­ta­tiv­no Kvan­ti­ta­tiv­no
Cilj stva­ra­nje/razvoj hi­po­te­ze tes­ti­ra­nje hi­po­te­ze
Stra­te­gi­ja pri­la­god­lji­va kru­ta, pla­ni­ra­na unap­ri­jed
Uzo­rak ma­len, ci­ljan ve­lik, na­su­mi­čan
In­stru­men­ti nes­truk­tu­ri­ra­ni, nes­tan­dar­dni struk­tu­ri­ra­ni, stan­dar­dni
Uvid ši­rok, du­bok uzak, uža­riš­ten
Po­dat­ci ri­ječ i sli­ka bro­je­vi
Re­zul­ta­ti ek­splo­ra­tor­ni, ne­po­nov­lji­vi kon­klu­ziv­ni, po­nov­lji­vi
Raš­člam­ba sub­jek­tiv­na, in­duk­tiv­na, in­ter­pre­ta­tiv­na ob­jek­tiv­na, de­duk­tiv­na, sta­tis­tič­ka
Poop­ći­vo­st kon­cep­tual­na broj­ča­na
Nag­la­sak na iz­vor­nos­ti pouz­da­nos­ti
Po­zor­no­st na nas­ta­ju­ćim teo­ri­ja­ma a prio­ri kon­cep­ti­ma i ide­ja­ma
Pi­ta­nja što je? zaš­to je? ka­ko? gdje? ko­li­ko? ka­d?

58

ropean Agency for the Evaluation of Me-
dical Products te United States Food and
Drug Administration.
Klinički pokus ima tri faze. Prva faza
(„sigurnost�) tipično uključuje do 100 zdra-
vih dragovoljaca. Tijekom prve faze istraži-
vači žele utvrditi je li mogući lijek siguran za
uporabu, te koje doze ljudi dobro podnose.
Osim toga, pažljivo se nadzire metabolizam
djelatne tvari. Prva faza traje jednu do dvije
godine te stoji oko 30 milijuna eura.
Druga faza (“protokol�) uključuje 50 do
500 ljudi koji boluju od bolesti koju bi trebalo
liječiti mogućim lijekom. Svrha te faze je naći
uvjete pod kojima bi, tijekom treće faze, bilo
moguće odgovoriti na pitanje može li nova
tvar biti korištena kao lijek. Drugim riječima,
istraživači žele znati veličinu uzorka, najbo-
lju dozu te najbolji protokol primjene. Ustroj
druge faze je tipično RCT. Druga faza traje
oko 2 godine, a stoji oko 50 milijuna eura.
Treća faza (“test�) otkriva je li nova
tvar učinkovita. Također i glavne nuspoja-
ve postaju očite. Tipično je uključeno ne-
koliko stotina do nekoliko desetaka tisuća
bolesnika. Ta je faza također ustrojena kao
RCT. Trajući 3 do 4 godine, može stajati
nekoliko stotina milijuna eura.
Ako (uglavnom) dva neovisna istraži-
vanja izvijeste o novoj tvari kao znatno bo-
ljoj od kontrolnoga postupka, proizvođač
će se obratiti odgovarajućim agencijama
za dozvolu za puštanje na tržiste. Nadzor
koji provode agencije vrlo je strog i krut te
može potrajati do dvije godine.
Završno poglavlje u razvoju novoga
lijeka je nadzor njegovih učinaka u širokoj
kliničkoj uporabi. Taj dio kliničkog istra-
živanja nema vremenskog ograničenja, a
4. poglavlje Vrste istraživanja
otkri­va nuspojave i druge probleme veza-
ne za novi lijek.
Na koncu valja spomenuti da je, zbog
velike kliničke važnosti ishoda kliničkih
pokusa, postalo razvidno da bi trebao po-
stojati način prepoznavanja pokusa koji su
još uvijek u tijeku, kao i završenih pokusa
koji, zbog bilo kojega razloga, nisu obja­
vljeni. Stoga je prijava kliničkoga pokusa
postala obveznom te se obavlja još tijekom
planiranja, tj. prije nego je prvi bolesnik
uključen. Važno je naglasiti da je propu-
štanje prijave kliničkoga pokusa zapravo
nečestito i neetično ponašanje.
Prijava kliničkoga pokusa:
• Od 2000. godine svi klinički pokusi pro-
vedeni u Sjedinjenim Državama moraju
biti prijavljeni preko mrežnoga sučelja
ClinicalTrials.gov.
• Od svibnja 2004. godine svi klinički po-
kusi provedeni u zemljama članicama Eu-
ropske unije moraju biti prijavljeni u bazi
EudraCT, koju nadzire European Medici-
nes Agency.
• Službeni registar kliničkih pokusa u Re-
publici Hrvatskoj, Reg. Pok. ustrojen je
pri Medicinskom fakultetu u Splitu 2010.
godine, a više je informacija dostupno na
www.regpok.hr.
• Od rujna 2005. godine International
Committee of Medical Jornal Editors za-
htijeva da časopisi ne objavljuju rezultate
kliničkih pokusa koji nisu prijavljeni u
ClinicalTrials.gov ili odgovarajućoj javnoj
bazi podataka.
• Detaljnije:
‡‡ ClinicalTrials.gov, usluga koju pruža
U.S. National Institutes of Health, a
koju je razvila National Library of Me-
dicine, http://prsinfo.clinicaltrial.gov.
‡‡ Current Controlled Trials, UK, ISRCTN
Register, http://www.controlled-trials.
com/isrctn/.
59
Uvod u znanstveni rad u medicini

Literatura

Byrne DW. Publishing your medical research
paper: what they don’t teach in medical school.
Baltimore (MD): Williams and Wilkins; 1998.
Lang TA, Secic M. How to report statisctics in
medicine. Philadelphia (PA): Americal College
of Physicians; 1997.
Huth EJ. Writing and publishing in medicine. 3.
izdanje. Baltimore (MD): Wiliams and Wilkins;
1999.
Knapp TS, Miller MC. Clinical epidemiology
and biostatistics. Baltimore (MD): Wiliams and
Wilkins; 1992.
Schulz KF, Altman DG, Moher D. CONSORT
2010 statement: Updated guidelines for repor-
ting parallel group randomized trials. Ann In-
tern Med. 2010;152:1-8.
Moher D, Hopewell S, Schulz KF, Montori V,
Gøtzsche PC, Deveraux PJ, Elbourne D, Egger
M, Altman DG. CONSORT 2010 explanation
and elaboration: Updated guidelines for repor-
ting parallel groups randomised trials. Clin Epi-
demiol. 2010;63:e1-e37.
Ferenczi E, Muirhead N. Statistika i epidemiolo-
gija. Zagreb: Medicinska naklada; 2012.

60
 6. poglavlje

Planiranje istraživanja

• Znanstveno istraživanje zasniva se na jasno definiranoj i teorijski dobro obrazlože-

noj hipotezi.
• Strategija za rješavanje problema te način oblikovanja uzorka i skupina određuju
vrstu istraživanja.
• Da bismo testirali hipotezu moramo valjano izabrati i jasno definirati ulazne i izlazne
varijable.
• Statističku obradbu treba planirati prije početka istraživanja uz pomoć statističara.
• Tijekom planiranja valja misliti o mogućim pogrješkama mjerenja i obradbe poda-
taka.

Istraživanje traje od planiranja pokusa blem. “Snaga planiranja� ogleda se u su-

do objavljivanja izvješća u znanstvenom stavnom i temeljitom definiranju što je
časopisu. Objavljivanje rada jedino je pri- predmet istraživanja i kako će se on
znanje i dokaz da je rad napravljen. istražiti.

I. Opće napomene o A. Analiziranje problema

planiranju istraživanja
Ponekad je teško iz obilja postojećih
informacija i želje da istraživanje bude
što šire oblikovati jasan i konkretan pro-
Cijeli plan znanstvenog istraživanja
temelji se na jasno definiranoj ideji što je
predmet istraživanja. Stoga je definiranje
predmeta, odnosno hipoteze, najvažniji
početni korak u istraživanju.

73
Uvod u znanstveni rad u medicini

1. Planiranje istraživačkih Tablica 6-1. Koraci planiranja istraživanja

postupaka pretraživanje literature
Nakon što smo definirali predmet istra- definiranje problema
živanja i oblikovali znanstvenu hipotezu Plan
postavljanja određivanje strategije
(v. pogl. 3), na redu je planiranje ustroja
problema
istraživanja (vrste istraživanja, oblikovanja oblikovanje hipoteze
uzorka, postupka razvrstavanja, ispitivane rješavanje praktičnih pitanja
intervencije, itd.). Svaki korak toga plani-
izbor vrste istraživanja
ranja (tabl. 6-1.) valja podrobno razraditi i
uskladiti s postavljenom hipotezom i stra- oblikovanje uzorka i
tegijom istraživanja. Valja stalno držati na skupin­a
Plan
umu da svi elementi planiranja istraživanja provedbe
planiranje intervencije
proistječu iz hipoteze istraživanja i da mo- istraživanja određivanje postupaka
raju s njom biti izravno povezani. (mjerenja)
odabir statističke obradbe
Praktična pitanja pri planiranju istraži- podataka
vanja:
• Ne smiju se zanemariti praktična pitanja, već započeto kvare plan i uzrokuju iskriv-
primjerice izvori financiranja, vrijeme ljenja rezultata (v. pogl. 5 i 7). Istraživanje
koje imamo na raspolaganju, dostupnost
potrebne opreme i mjernih instrumenata,
je završeno tek nakon objave dobivenih
etička pitanja, itd. rezultata, jer neobjavljeni podatci nisu vid-
• Važno je savjetovati se s kolegama i struč- ljivi znanstvenoj zajednici i zato nemaju
njacima koji imaju iskustva u planiranju znanstveni značaj.
i vođenju istraživanja, jer tako možemo
izbjeći neke “uobičajene� pogrješke pri
Objavljivanje čini dobivene rezultate
provedbi istraživanja.
„vidljivim�.
• Valja se savjetovati sa statističarom koji
• Za pisanje i objavljivanje znanstvenoga
nam prije svega može (treba) pomoći u
rada treba jednako mnogo napora i zna-
oblikovanju uzorka, raspodjeli ispitani-
nja kao za planiranje ili izvođenje istra-
ka u skupine te planiranju prikupljanja i
živanja.
obradbe podataka.
• Bolje je završiti cijelo istraživanje nego
• Od samoga početka treba tražiti moguće
pokušati objaviti rezultate pojedinačnih
probleme koji će narušiti vjerodostojnost
skupina pokusa.
rezultata, primjerice nedostupnost pato-
loških preparata, nedolazak bolesnika na • Objavljivanje u prestižnijim časopisima
kontrolne preglede i sl. s višim čimbenikom odjeka donosi veće
znanstveno priznanje.

2. Provedba istraživanja
Istraživanje treba dovršiti kako je na
početku planirano, bez obzira na to kakvi
se rezultati opažaju u tijeku pokusa. Pro-
mjene plana istraživanja nakon što je ono
B. Definiranje cilja
Znanstveni problem oblikuje se kratko
i razumljivo, i iz njega slijedi cijelo istraži-
vanje koje će ga razriješiti, odnosno pružiti

74

vjerodostojne odgovore na sva postavljena
pitanja.
Cilj istraživanja:
U biomedicinskim znanostima cilj istraži-
vanja može se postaviti kroz brojna pitanja,
primjerice:
• “Koliko se često pojavljuje neka bolest?�
• “Što je uzrok bolesti?�
• “Kako djeluje neki rizični čimbenik?�
• “Koliko je učinkovit određeni način lije-
čenja?�
• “Koliko je pouzdan neki dijagnostički
test?�
Da bismo odgovorili na ta i slična pita-
nja, moramo razraditi strategiju za razrje-
šavanje postavljenoga pitanja. Strategija se
odnosi na pristup istraživačkom proble-
mu, odnosno svrhu istraživanja.
Strategija (svrha) istraživanja:
Strategija za rješavanje postavljenog istraži-
vačkoga problema može biti:
• opis stanja u populaciji, odnosno procje-
na učestalosti neke bolesti,
• usporedba djelotvornosti dvaju postupa-
ka odnosno dvaju načina liječenja,
• dokazivanje povezanosti između nekoga
čimbenika (intervencije) i bolesti.
Za proučavanje istog istraživačkoga
problema možemo rabiti različite strategi-
je, a svaka od njih odlikuje se jedinstve-
no oblikovanom hipotezom, upućuje na
izbor određene vrste istraživanja i daje
drukčiji odgovor (spoznaju).
Primjer. Želimo istraživati povezanost između
estrogena i osteoporoze u žena. Dakle predmet
istraživanja mogli bismo definirati pitanjem:
“Kako djeluje nedostatak estrogena u postme-
nopauzi na gustoću kosti?�
6. poglavlje Planiranje istraživanja
Različiti načini istraživanja povezanosti
između estrogena i osteoporoze u žena:
a. Presječno istraživanje
• Strategija: procjena učestalosti osteoporo-
ze u žena u postmenopauzi koje uzimaju
i koje ne uzimaju nadomjestnu estrogen-
sku terapiju.
• Hipoteza: žene koje u postmenopauzi
boluju od osteoporoze ne uzimaju nado-
mjestnu estrogensku terapiju.
• Intervencija: mjerenje gustoće kosti u
žena u postmenopauzi koje uzimaju i
koje ne uzimaju nadomjestnu estrogen-
sku terapiju.
b. Istraživanje slučajeva i kontrola
• Strategija: usporedba žene u postmeno-
pauzi koje imaju osteoporozu s onima
koje nemaju.
• Hipoteza: žene koje uzimaju nadomjes-
tnu estrogensku terapiju imaju manji rizik
obolijevanja od osteoporoze od onih koje
ne uzimaju.
• Intervencija: oblikovati skupinu bolesnih
i kontrolnu skupinu zdravih žena, i gleda-
ti unazad koje su od njih uzimale nado-
mjestnu estrogensku terapiju.
c. Kohortno istraživanje
• Strategija: dokazivanje povezanosti izme-
đu uzimanja nadomjestne estrogenske te-
rapije i razvoja osteoporoze.
• Hipoteza: nedostatak estrogena uzrokuje
osteoporozu koja se može spriječiti dava-
njem nadomjestne estrogenske terapije.
• Intervencija: uzorak žena u perimenopa-
uzi podijeliti na one koje će uzimati i na
one koje ne će uzimati estrogene, te pra-
titi ispitanice određeno vrijeme uz mjere-
nje ishoda – gustoće kosti.
C. Postavljanje istraživanja
Plan istraživanja mora se oblikovati jasno
i uredno, i to u pisanom obliku (sl. 6-1.). Je-
dino takav dokument omogućuje sustavno
i dosljedno praćenje svih koraka provedbe
75
Uvod u znanstveni rad u medicini
istraživanja, koji ponekad uključuju više istra-
živačkih skupina i provode se tijekom više
godina. Oslanja se na prethodna istraživanja,
kojima su postavljene osnove za oblikovanje
hipoteze i planiranje ustroja istraživanja.
1. Pretraživanje literature
Kao pripremu za istraživanje, istraživač
se mora upoznati sa svim poznatim činjeni-
cama o postavljenom problemu. To znanje
omogućit će mu jasno definiranje hipoteze
i tumačenje (budućih) rezultata istraživanja.
Pažljivo pretraživanje literature povećava
naše znanje o istraživačkom problemu:
• Nije opravdano ponavljati već postojeća
istraživanja. Vlastito istraživanje mora
donijeti neku novu spoznaju. To ne znači
da vlastito istraživanje ne smije proučavati
isti istraživački problem kao već postojeća
istraživanja, već da po nečemu mora biti
jedinstveno – bilo da se razlikuje po svom
cilju, vrsti istraživanja, postavljenim isho-
dima i sl. Drugim rječima, jedinstvena stra-
tegija vlastitoga istraživanja može oprav-
dati ponovnu provjeru slične hipoteze.
• Vlastiti problem valja postaviti u kon-
tekstu svih dosadašnjih spoznaja (ne
ponavljati “tuđe� pogrješke). Nedostatke
i ograničenja opažena u prethodnim istra-
živanjima valja izbjeći u vlastitom radu.
To se može odnositi na nereprezenta-
tivan, mali ili neprimjereno oblikovan
uzorak, nesustavno praćenje ispitanika,
nepouzdane postupke mjerenja ili nepri-
kladno izabrane izlazne varijable. Osim
toga, pojedine vrste istraživanja imaju
svoja ograničenja – opažajna u odnosu
na pokusna, retrospektivna u odnosu na
prospektivna (v. pogl. 4 i 18).
2. Oblikovanje hipoteze
Najčešća (nažalost, i najpogubnija) po-
grješka neiskusnih istraživača leži u njihovu
nemaru da jasno formuliraju hipotezu svo-
76
jega istraživanja. Želje da se “vide razlike�,
“provjeri djelovanje�, “opiše vlastito isku-
stvo�, “ispita zanimljiva pojava� NISU hipo-
teze i ne mogu se rabiti kao polazište istra-
živanja. Nužnost za oblikovanjem hipoteze
proistječe iz činjenice da se bez hipoteze
jednostavno – ne može provesti istraži-
vanje. Stoga znanstveno istraživanje treba
zasnivati na konkretno definiranoj i teorijski
dobro obrazloženoj hipotezi (v. pogl. 2 i 3).
Hipotezu valja oblikovati u skladu s postav-
ljenim problemom i strategijom istraživanja
(v. pogl. 3 i 4).
3. Stvaranje istraživačke
skupine
Gotovo niti jedan istraživač, ma kako
stručan i iskusan, ne može niti ne zna sam
provesti sve korake planiranja i provedbe
istraživanja.
Istraživačka skupina:
• Svi članovi skupine trebaju raditi uskla-
đeno, konstruktivno i pošteno. To je po-
sebice važno naglasiti kad istraživanje
uključuje više odjela ili ustanova.
• Iako različiti članovi istraživačke skupi-
ne ne će jednakom mjerom sudjelovati u
svim fazama provedbe istraživanja, svi se
trebaju upoznati i suglasiti sa svim točka-
ma istraživačkoga plana.
• Sve primjedbe i prigovore treba raspravi-
ti pri planiranju istraživanja uz nazočnost
svih članova istraživačke skupine, a ne u
tijeku njegove provedbe.
• Već pri planiranju istraživanja valja ra-
spraviti pitanje autorstva (tko će sve biti
autor i kojim redoslijedom) pri objavljiva-
nju dobivenih rezultata (v. pogl. 20).
• Voditelj istraživanja tvorac je hipoteze, te
nadzire i odgovoran je za njegovu pro-
vedbu i objavljene rezultate. Ujedno rje-
šava “tekuće� probleme i usklađuje rad
članova istraživačke skupine (v. pogl 2).
 6. poglavlje Planiranje istraživanja

II. Nacrt (plan) oblikovanje

hipoteze
istraživanja
izbor strategije
Razrada istraživačkih postupaka uklju­ (svrhe) istraživanja
čuje zadavanje strategije odnosno vrste
istraživanja, vrste i veličine uzorka, načina
oblikovanja ispitivanih i pokusnih skupi- izbor vrste
istraživanja
na, ispitivane intervencije, te postupaka
prikupljanja i obradbe podataka (sl. 6-1.). kriteriji
Postoje brojna praktična pitanja u svezi oblikovanje
uključenja i isključeni
uzorka
provođenja istraživačkog postupka koja isključenja
valja razraditi pri planiranju.
ispitanici
Primjer. Planiramo istraživati povezanost iz-
među estrogena i osteoporoze u žena. Treba
li liječnik iz ordinacije obiteljske medicine koji postupak oblikovanje
razvrstavanja skupina
uključuje (probire) uzorak žena u perimeno-
pauzi znati koja će od njih tijekom istraživanja
dobivati nadomjestnu estrogensku terapiju? ispitivana kontrolna
provedba
Hoće li ispitanice znati kojoj skupini pripadaju? skupina skupina
ispitivane
(bolesni, (zdravi,
Treba li osoba koja odčitava rezultate mjerenja izloženi)
intervencije
neizloženi)
gustoće kosti znati kojoj skupini pripada koja
ispitanica? Odgovori na takva i slična praktična
pitanja nužni su za izradbu nacrta istraživanja. mjerenje učinka
praćenje

statistička procjena učinka

A. Izbor vrste istraživanja raščlamba ispitivane intervencije

Isti istraživački problem može se prou-

čavati na nakoliko načina – odabirom različi-
tih vrsta istraživanja, ovisno o krajnjem odgo-
voru koji tražimo. Pri izboru vrste istraživanja
važno je znati da svaka od njih ima određene
prednosti i ograničenja (v. pogl. 4).
1. “Smjer” istraživanja
Jedno od ključnih praktičnih pitanja
jest hoćemo li istraživanje provesti una-
trag (retrospektivno – prikupljat ćemo
podatke koji u nekom obliku već posto-
je) ili unaprijed (prospektivno – podatci
će se prikupljati u budućnosti), jer o tome
ponajviše ovisi trajanje istraživanja. U re-
tumačenje rezultata
Slika 6-1. Nacrt (plan) istraživanja.
trospektivnim istraživanjima ograničeni
smo postojećim podatcima – zapisima u
bolesničkim kartonima, izjavama (“sjećanji-
ma�) ispitanika i sl. Tim ograničenjima va-
lja prilagoditi mjerne pokazatelje – izabrati
podatke koje ćemo naći u svakom karto-
nu odnosno tražiti odgovore koje ćemo
podjednakom točnošću dobiti od svakog
ispitanika. U prospektivnim istraživanjima
važno je predvidjeti odgovarajuće vrijeme
praćenja. Ono treba biti dovoljno dugo da

77
Uvod u znanstveni rad u medicini
otkrije bolest, ali prilagođeno stvarnim mo-
gućnostima istraživačke skupine i predvi-
đenom odzivu ispitanika.
2. Hodogram istraživanja
Kad izaberemo najprikladniju vrstu
istraživanja nužno je nacrtati hodogram
istraživanja (v. pogl. 4), s jasno opisanim
vremenskim točkama oblikovanja skupina
i prikupljanja odnosno mjerenja podataka.
Takav podroban plan omogućuje sustav-
no razrađivanje pojedinosti istraživanja,
njegovo stavljanje u konkretan vremen-
ski i izvedbeni okvir, te otkrivanje slabih
točaka na koje valja obratiti posebnu po-
zornost.
Primjer. Uzmimo primjer istraživanja slučaje-
va i kontrola već objašnjen u pogl. 4, u koje-
mu je ispitivano povećava li uzimanje sintetskih
estrogena u trudnoći rizik da će kćeri oboljeti od
raka rodnice. Hodogram istraživanja (sl. 6-2.) po-
jašnjava vremenske odnose planiranih postupaka,
što definira odabrana vrsta istraživanja. Na njemu
valja također označiti značajke pojedinih skupina,
majke liječene
estrogenima
majke nisu liječene
testiranje razlike
estrogenima
majke liječene
estrogenima
majke nisu liječene
estrogenima
traženje podataka
u postojećim zapisima
prošlost
Slika 6-2. Hodogram istraživanja slučajeva i kontrola: “Povećava li uzimanje sintetskih estro­
gena u trudnoći rizik obolijevanja kćeri od raka rodnice?»
78
vremenski razmak u kojemu ćemo oblikovati sku-
pine i tražiti zapisane podatke, te način testiranja
razlika između skupina. Određena vrsta istraži-
vanja daje vremenske odrednice, podrazumijeva
određeni način oblikovanja skupina, te uvjetuje
(određuje) mogućnosti testiranja i zaključivanja.
B. Testiranje hipoteze –
plan pokusa
Cilj istraživanja jest provjera hipoteze,
njezina potvrda (“lijek djeluje�, “ima razlike�)
ili pobijanje (“lijek ne djeluje�, “nema razli-
ke�) (v. pogl. 3). Kako primjereno testirati
hipotezu najteže je i najvažnije pitanje u
istraživačkom radu. Praktično se testiranje
hipoteze odnosi na odabir uzorka, način
oblikovanja skupina, ispitivanu interven-
ciju, izbor ulaznih i izlaznih varijabla, plan
praćenja ispitanika, kontrolu zbunjujućih
čimbenika i iskrivljenja (v. pogl. 7). Vrlo je
važno pažljivo planirati intervenciju koju
istražujemo, uključujući pojedinosti kao što
su vremenske točke primjene i trajanje pra-
bolesnice s
slučajevi
rakom rodnice
odgovarajuće
kontrole
zdrave ispitanice
oblikovanje
skupina
vrijeme
sadašnjost

ćenja, način mjerenja učinka i sl. Kontrolnu
intervenciju odnosno placebo također treba
pomno isplanirati.
Istraživanje utemeljeno na postavljenoj
hipotezi:
• Istraživanje treba biti ustrojeno tako da
testira glavne posljedice (ishode) koje se
mogu predvidjeti u slučaju da je hipoteza
ispravno postavljena.
• Testiranje valja provesti na odgovaraju-
ćem uzorku, prikladnim postupcima na-
kon provedbe ispitivane intervencije.
Svi detalji vezani za predviđeno istraži-
vanje obično su organizirani u okviru pa-
žljivo planiranoga i dobro opisanog istra-
živačkog protokola, koji u osnovi treba
opisati koji su razlozi provedbe istraživanja
i kako istraživanje planiramo provesti.
Istraživački protokol – osnovni sadržaj:
• Sažetak istraživanja, uključujući glavne
ciljeve istraživanja i njihovo obrazloženje.
• Kratak prikaz postojećega znanja o po-
stavljenom problemu.
• Ciljevi istraživanja, obično podijeljeni na
glavne i specifične.
• Metodologija koja uključuje vrstu istra-
živanja, odabir uzorka, oblikovanje sku-
pina, ispitivanu intervenciju, definiranje
ishoda, statističku obradbu, itd.
• Obrazloženje etičkih načela.
• Značaj predloženog istraživanja u znan-
stvenom i kliničkom smislu.
• Popis literature koja potkrjepljuje iznese-
ne navode.
• Financijski plan istraživanja u predviđe-
nom vremenskom okviru.
1. Zbunjujući čimbenici
Zbunjujući čimbenik (engl. confoun-
ding factor) jest bilo koji drugi čimbenik
6. poglavlje Planiranje istraživanja
(osim ispitivanog) koji djeluje na ishod
istraživanja (rezultat mjerenja), a nije na
vrijeme uočen i istražen (praćen, kontro-
liran i mjeren). Taj čimbenik djeluju ne­
ovisno o rizičnom čimbeniku odnosno
primijenjenoj intervenciji tako da uzrokuje
(ili pospješuje) razvoj bolesti.
Primjer. Ako istražujemo razvoj infekcija pri-
likom različitih načina liječenja otvorenih pri-
jeloma natkoljenične kosti, bez podataka o
bolesnicima sa šećernom bolesti uključenima
u uzorak, šećerna bolest je zbunjujući čimbe-
nik koji pospješuje razvoj infekcija nezavisno
o istraživanom čimbeniku odnosno intervenciji
(različitim načinima liječenja).
Postojanje zbunjujućih čimbenika mi-
jenja rezultat istraživanja i onemogućuje
vjerodostojno zaključivanje. Ti čimbenici
mogu “skriti� povezanost između rizično-
ga čimbenika i bolesti ili “iskriviti� učinak
ispitivane intervencije. Slično tome, pri
stvaranju plana istraživanja valja voditi
računa o različitim iskrivljenjima (engl.
bias) koja sustavno mijenjaju rezultate
Nadzor zbunjujućih čimbenika:
• Valja iscrpno proučiti sve čimbenike koji
mogu djelovati na ishod istraživanja, te
isključiti ispitanike koji “nose� određeni
zbunjujući čimbenik.
• Katkad nije moguće izuzeti sve takve ispi-
tanike, pa treba sve skupine (kontrolne i
ispitivane) ujednačiti prema zbunjujućim
čimbenicima, te njima prilagoditi statistič-
ku obradbu podataka.
• Randomizacija u skupine (pri čemu sva-
ki ispitanik ima 50 %-tnu vjerojatnost da
pripadne u pokusnu odnosno kontrolnu
skupinu) služi za posredan nadzor zbu-
njujućih čimbenika koji nam nisu poznati
– oni tim postupkom također budu pod­
jednako raspoređeni u pokusnu i kontrol-
nu skupinu.
79
Uvod u znanstveni rad u medicini
istraživanja. Primjer su nepouzdana mje-
renja (iskrivljenje mjerenja) ili nesustavno
praćenje (iskrivljenje praćenja) (v. pogl.
5 i 7).
Primjer. Ako istražujemo razvoj infekcija pri-
likom različitih načina liječenja otvorenih pri-
jeloma natkoljenične kosti i imamo bolesnike
koji boluju od nekih kroničnih bolesti, primje-
rice bubrega ili jetre, trebamo ih “ravnomjerno�
rasporediti po skupinama. Najbolji način da po-
stignemo ujednačavanje skupina po (opaženim
ili neopaženim) zbunjujućim čimbenicima jest
randomizacija (v. pogl. 5 i 7).
2. Valjanost varijabla
Da bismo učinkovito testirali hipote-
zu, za procjenu rezultata istraživanja tre-
ba izabrati varijable koje valjano opisuju
predmet istraživanja (ulazne varijable) i
mjere njegov krajnji ishod (izlazne varija-
ble) (v. pogl. 7). Valjanost određuje može
li postavljeno istraživanje na odgovarajući
način testirati hipotezu ili, drugim riječi-
ma, koliko su vjerodostojni dobiveni re-
zultati. Unutarnja valjanost (engl. internal
validity) govori koliko točno uporabljena
mjerenja odražavaju ono što je postavljeno
kao istraživački problem i umanjuje mo-
gućnost učinaka iskrivljenja i zbunjujućih
čimbenika. Vanjska valjanost (engl. exter-
nal validity) označava koliko je izabrani
uzorak doista reprezentativan odraz pro­
učavane populacije, odnosno u kojoj mje-
ri omogućuje uopćivanje rezultata istraži-
vanja. Pojednostavljeno, možemo reći da
unutarnja valjanost procjenjuje prikladnost
ulaznih varijabla, a vanjska valjanost pri-
kladnost izlaznih varijabla.
Primjer. Ako želimo istražiti povezanost izme-
đu razvoja sekundarnih infekcija nakon otvo-
renih prijeloma natkoljenične kosti i šećerne
80
Unutarnja i vanjska valjanost:
• Ocjena izabranih ulaznih varijabla naziva
se unutarnja valjanost istraživanja; opisu-
je koliko su odabrana i provedena mjere-
nja prikladna za testiranje postavljenoga
istraživačkoga pitanja, tako da omoguće
stvaranje vjerodostojnih zaključaka na te-
melju dobivenih rezultata.
• Ocjena izabranih izlaznih varijabla, kao
(općeprihvaćenih) mjera ishoda (engl.
outcome measurement) koje prikazu-
ju krajnji rezultat istraživanja, naziva se
vanjska valjanost; ona je to veća što više
omogućuje primjenu rezultata istraživanja
dobivenih testiranjem određenog uzorka
na cijelu populaciju.
Izbor varijabla:
a. Unutarnja valjanost
• Dobro izabrane varijable koje ćemo mje-
riti (a koje označavaju unutarnju valja-
nost) jesu: uzimanje točnih anamnestič-
kih podataka o postojanju šećerne bolesti
(uz predočenje nalaza), mjerenje koncen-
tracije glukoze tijekom liječenja, uzimanje
briseva rane i izolacija mikroorganizama,
praćenje cijeljenja rane i prijeloma.
• Te varijable omogućuju objektivno testi-
ranje hipoteze, odnosno dobivanje vjero-
dostojnih odgovora na postavljeno istra-
živačko pitanje (problem) o povezanosti
šećerne bolesti i razvoja infekcija.
• Slabu unutarnju valjanost imali bismo
kad bismo bilježili samo postojanje vru-
ćice (koja se može razviti i zbog drugih
uzroka osim infekcije), bolesnikov iskaz
o postojanju šećerne bolesti i liječnikovu
subjektivnu procjenu razvoja infekcije.
b. Vanjska valjanost
• Prikladne mjere ishoda (koje označava-
ju vanjsku valjanost) jesu: rendgenski
potvrđeno cijeljenje prijeloma, mikro-
biološki nalaz mjesta ozljede (odnosno
potvrđeno izlječenje infekcije), podatci
o duljini hospitalizacije, obradbi tijekom
liječenja i razlozima za njezinu primjenu.

• Mjere ishoda kao produljeno vrijeme hos-
pitalizacije, usporeno cijeljenje prijeloma
i razvoj infekcije uzrokovane određenim
mikroorganizmima jesu mjerljivi i objek-
tivni pokazatelji prispodobivi uopćivanju
rezultata na cijelu populaciju.
• Ne bi bilo primjereno mjeriti samo dulji-
nu hospitalizacije (koja ne mora biti is-
ključivo uvjetovana razvojem infekcije) i
samoprocjenu bolesnika o njegovu stanju
(izlječenju) pri otpuštanju iz bolnice.
bolesti, možemo postaviti hipotezu: “Dijabetes
povećava rizik infekcija nakon otvorenih prije-
loma natkoljenične kosti�. Da bismo postigli do-
bru unutarnju i vanjsku valjanost, moramo iza-
brati odgovarajuće unutarnje i vanjske varijable.
C. Oblikovanje uzorka i
skupina
Plan oblikovanja uzorka odnosi se
na određivanje postupka kojim ćemo čla-
nove populacije uključivati u istraživanje.
U tom koraku važno je odrediti željene
značajke uzorka i razraditi plan za njego-
vo oblikovanje (v. pogl. 5). Oblikovanje
skupina razumijeva razvrstavanje člano-
va uzorka u skupine. Način razvrstavanja
mora se planirati na početku istraživanja
prema odgovarajućim pravilima (v. pogl.
7). Planiranje (izbor) vrste uzorka i načina
oblikovanja skupina specifični su i ključ-
ni za svaku pojedinu vrstu istraživanja (v.
pogl. 4).
Primjer. Istraživački problem jest ispitati
povezanost između razvoja razmjerno rijetke
genetske bolesti djece (Brutonove agamaglobu-
linemije) i prethodne izloženosti pozadinskom
elektromagnetskom zračenju njihovih roditelja.
Istraživanje slučajeva i kontrola nameće se
kao prikladan ustroj istraživanja (v. pogl. 4), a
6. poglavlje Planiranje istraživanja
hipoteza glasi: “Prethodna izloženost pojača-
nom pozadinskom elektomagnetskom zrače-
nju roditelja povećava rizik razvoja istraživane
genetske bolesti u njihove djece.� Za obliko-
vanje uzorka u takvom istraživanju ne ćemo
uzeti popis stanovništva Republike Hrvatske i
po slučaju tražiti ispitanike, nego ćemo u pi-
smohranama hrvatskih bolnica ciljano tražiti
bolesnike. Nakon toga ćemo, prema prona-
đenim bolesnicima, oblikovati odgovarajuću
kontrolnu skupinu. Skupina bolesnika često
je mala i heterogena, pa svaki bolesnik dobiva
jednu ili više svojih kontrola (postupak pro-
nalaženja istovrsnih “parova�).
Razvrstavanje u skupine temeljno je ra-
zličito u opažajnim i pokusnim istraži-
vanjima.
• U opažajnim istraživanjima imamo uzo-
rak ispitanika koji je, neovisno o našemu
planu, razvrstan prema ispitivanom utje-
caju (u prikazanom primjeru nismo mi
odlučili koji roditelji su bili, a koji nisu
bili izloženi zračenju).
• U pokusnim istraživanjima sami odluču-
jemo o izloženosti nekom utjecaju; ona
stoga uključuju ispitivanu skupinu koju
ćemo izložiti rizičnom čimbeniku i kon-
trolnu koju ne ćemo (primjerice, pokusne
životinje ćemo raspodijeliti tako da jedne
zračimo, a druge ne i potom pratimo uči-
nak na potomstvo).
• U pokusnim istraživanjima valja ispitani-
ke razvrstavati po slučaju (randomizirati)
tako da svi, i neovisno jedan o drugom,
imaju jednaku vjerojatnost da pripadnu u
bilo koju skupinu (v. pogl. 7).
U pokusnim istraživanjima poželjno
je provesti prikrivanje razvrstavanja
(engl. allocation concealment), koje
onemogućava da oni koji uključuju is-
pitanike u istraživanje znaju kako će oni
biti raspodijeljeni u skupine, primjerice
koji ispitanik će biti liječen „novim�, a
81
Uvod u znanstveni rad u medicini
koji „starim� lijekom. Prikrivanje razvr-
stavanja „prikriva� postupak raspodjele u
skupine u vrijeme uključivanja ispitani-
ka u istraživanje i time sprječava brojna
iskrivljenja. Uz prikrivanja razvrstavanja
u skupine, kad god je to moguće, valja
provesti još jedan postupak prikrivanja
(engl. blinding, masking) koji se odnosi
na to da vrsta intervencije, primjerice koji
ispitanik prima „stari�, a koji „novi� lijek,
nije tijekom istraživanja poznata ispitani-
cima, istraživačima, a ponekad ni onima
koji prikupljaju podatke (provode mjere-
nja). Takvo je prikrivanje vrlo važno, jer
znanje o vrsti intervencije (lijeka) može
znatno utjecati na ispitanikov odgovor
na liječenje, odziv na kontrolne preglede,
postupak mjerenja i sl. Stoga provođe-
njem prikrivanja smanjujemo mogućnost
nenamjernih ili nesvjesnih iskrivljenja
(pristranosti), primjerice pri mjerenju
učinka ispitivane intervencije ili praćenju
ispitanika. Prikrivanje nije uvijek moguće
provesti, kao u slučaju kad uspoređuje-
mo kirurško u odnosu na farmakološko
liječenje.
1. Procjena veličine uzorka
Na kraju istraživanja, istraživač iz
uzorka poopćuje svoje zaključke na cijelu
populaciju. Uzorak, dakle, mora biti pris-
podobiv populaciji (reprezentativan),
po svim njezinim značajkama, a prispo-
dobivost mu se povećava s veličinom.
Također, veći uzorak nuždan je da bi se
uočile manje razlike između skupina. No,
veći uzorak znači i više rada i troškova,
pa je veličinu uzorka najbolje procijeniti
matematički, prema osjetljivosti testova
koji će se uporabiti i očekivanim razlika-
ma između pokusnih i kontrolnih skupina
82
(na mrežnoj stranici http://www.stat.ubc.
ca/~rollin/stats/ssize/ postoji besplatan ra-
čunalni program za izračun veličine uzor-
ka prema vrsti primijenjenog istraživanja).
Veličina uzorka mora se pažljivo planira-
ti da bismo osigurali svrsishodnost rada,
troškova i truda istraživačke skupine i sa-
mih ispitanika.
Veličina uzorka:
• Idealna veličina uzroka bila bi ona koja
omogućuje pouzdano dokazivanje čak
i najmanje razlike u učinku ispitivane
intervencije u odnosu na kontrolnu sku-
pinu (s tim da je veličina te najmanje ra-
zlike prethodno procijenjena kao klinički
važna).
• Razmjerno se često događa da je dokazna
snaga istraživanja smanjena (nemoguć-
nost potvrde razmjerno velikog učinka)
zbog premalog uzroka.
• Neetično je uključivati ispitanike u istraži-
vanje koje ne raspolaže dovoljno velikim
uzorkom za dobivanje pouzdane infor-
macije o ispitivanom postupku.
2. Plan oblikovanja skupina
Valja ponovno naglasiti da se ispi-
tivane i kontrolne skupine moraju me-
đusobno podudarati u svim obilježjima
osim ispitivane intervencije (izloženosti
nekom čimbeniku, postupku liječenja i
sl.). To ujednačavanje postižemo postav-
ljanjem kriterija uključenja i isključe-
nja (engl. inclusion and exclusion crite-
ria) pri planiranju istraživanja. Ti kriteriji
proistječu iz istraživačeva teorijskog zna-
nja o postavljenom problemu i rezultata
prethodnih istraživanja, a trebaju probrati
samo one ispitanike na kojima vjerodo-
stojno možemo testirati postavljenu hi-
potezu. Trebaju biti dovoljno strogi da

Kontrolna skupina:
• Odgovarajuće kontrole nužne su za
uspješnu provedbu istraživanja, pa poje-
dino istraživanje može uključivati i više
kontrolnih skupina.
• Kontrolne skupine osiguravaju točno
tumačenje rezultata, tako da istraživač
može pouzdano pripisati opažene razli-
ku između kontrolne i pokusne skupine
upravo ispitivanoj intervenciji.
• Kontrolne skupine ni po čemu se ne smi-
ju razlikovati od ispitivanih (pokusnih),
osim u intervenciji (izloženosti nekom
čimbeniku, postupku liječenja i sl.) koja
se testira.
• Uvjeti pokusa nikad nisu isti pa se kon-
trolna skupina ne smije preuzimati iz jed-
noga pokusa u drugi; u svaki novi pokus
moraju se uključiti sve nužne skupine –
kontrolne i pokusne.
ukinu zbunjujuće čimbenike i spriječe
iskrivljenja, ali ih ujedno treba uskladiti
sa stvarnim mogućnostima istraživača.
Valja ih postaviti pri planiranju, strogo ih
se pridržavati i ne mijenjati tijekom pro-
vedbe istraživanja.
D. Planiranje prikupljanja i
obradbe podataka
Prikupljeni podatci moraju biti točni,
potpuni i ponovljivi. Te zahtjeve zadovo-
ljit će ako su prikupljeni prema načelima
opisanim u pogl. 7. Važno je već prilikom
planiranja utvrditi željenu točnost poda-
taka (v. pogl. 7) i odrediti način statistič-
ke obradbe (v. pogl. 8), jer će to olakšati
i ubrzati rukovanje podatcima i daljnju
(statističku) raščlambu. Jednostavno re-
čeno, od “točnijih� podataka (mjerenja)
uvijek možemo oblikovati “zaokruženi-
je�, a od suviška podataka možemo uzeti
6. poglavlje Planiranje istraživanja
samo najvažnije, dok obrnuti postupci
nisu mogući. S druge strane, neopravda-
no je i neetično vršiti mjerenja koja neće-
mo uporabiti, jer to povećava troškove,
često zahtjeva uzimanje dodatnog ispit-
nog tvoriva (krvi, mokraće, tkiva, razma-
za stanica i sl.) i nepotrebno iscrpljuje
bolesnike.
1. Definiranje varijabla
Definiranje ulaznih i izlaznih varija-
bla svakoga pokusa ključ su uspjeha ili
neuspjeha (v. pogl. 7). Ulazne (nezavi-
sne) i izlazne (zavisne) varijable treba
pobrojiti pojedinačno, navesti im dimen-
ziju (broj, udio, g/L, itd.) i jasno i dokraja
definirati njihovo pojedinačno značenje i
međusobne odnose. Iz njihovih značajki
proistječe i planiranje nužne, moguće i
optimalne statističke raščlambe podata-
ka. Ukratko, i ulazne i izlazne varijable
trebaju biti kvantificirane koliko god
je to moguće, a ishod (rezultat) je uvi-
jek dobro mjeriti s pomoću više različitih
varijabla.
Izlazne varijable
• U istraživanje valja uključiti nekoliko
izlaz­nih varijabla kako bi točnije mjeri-
li učinak ispitivane intervencije; one se
obično dijele na glavnu i sporedne.
• Glavna izlazna varijabla izravno mjeri
učinak ispitivane intervencije, kao što
je, primjerice, laparoskopska potvrda
smanjenja tumorske mase u karcinomu
jajnika.
• Sporedne izlazne varijable neizravno
mjere učinak ispitivane intervencije u
slučaju kad izravni učinak ne možemo
mjeriti, primjerice ne možemo provesti
laparoskopiju nakon svakoga ciklusa ke-
moterapije, pa umjesto toga određujemo
tumorske biljege u perifernoj krvi.
83
Uvod u znanstveni rad u medicini

2. Tumačenje rezultata Statistička obradba podataka:

(testiranja hipoteze)
Istraživanje nam treba odgovoriti na
pitanje “Djeluje li lijek?�, “Pospješuje li čim-
benik razvoj bolesti?� i sl. Taj odgovor valja
odčitati iz rezultata statističke raščlambe
podataka. Da bi odgovor koji dobijemo
bio vjerodostojan, u svakom istraživanju
treba provesti statistički postupak i korake
testiranja hipoteze u skladu s postavljenim
problemom (v. pogl. 3), te izbjeći pogrješ-
ke mjerenja (v. pogl. 7) i obradbe podata-
ka (v. pogl. 8).
• Biomedicinari najčešće ne ulaze u poje-
dinosti statističkoga postupka, pa je zbog
toga važno raspraviti plan testiranja hipo-
teze sa statističarom.
• Premda medicinari ne trebaju znati stati-
stiku kao što je znaju statističari, svejedno
trebaju razumjeti i usvojiti njezina osnov-
na načela i iskreno (s razumijevanjem)
poštivati njezinu važnost u znanstvenom
istraživanju.

Literatura

Byrne DW. Publishing your medical research
paper: what they don’t teach in medical school.
Baltimore (MD): Williams and Wilkins; 1998.
Lang TA, Secic M. How to report statistics in
medicine: annotated guidelines for authors,
editors and reviewers, 2. izdanje. Philadelphia
(PA): American College of Physicians; 2006.
Huth EJ. Writing and publishing in medicine. 3rd
ed. Baltimore (MD): Wiliams and Wilkins; 1999.
Knapp TS, Miller MC. Clinical epidemiology
and biostatistics. Baltimore (MD): Wiliams and
Wilkins; 1992.

84
 7. poglavlje

Prikupljanje podataka i
mjerenje

• Prikupljanje podataka i mjerenje ključni su dio znanstvenoga istraživanja.

• Samo će pažljivo planiranje postupaka istraživanja i primjeren odabir ispitanika
učiniti istraživanje vrijednim.
• Otklon mjerenja mora se na vrijeme prepoznati i izbjeći, a preostale otklone u istra-
živanju treba pošteno navesti u znanstvenom izvješću.
• Kad god je to moguće, treba prikupljati brojčane podatke.
• Svi postupci mjerenja moraju biti ujednačeni i pažljivo se kontrolirati.
• Prikupljeni podatci moraju se brižljivo pohraniti i čuvati kao dokaz učinjenih mje-
renja.

Prikupljanje podataka u znanstvenom pomoću kojih će se mjerenje provesti. Va-

istraživanju iznimno je važan korak. Jed-
nom počinjene pogrješke u mjerenju i
prikupljanju podataka nepopravljive su.
Nikakvi postupci ne mogu loše izmjere-
ne, nepravilno ili nedostatno prikupljene
podatke učiniti pogodnima za obradbu i
izvođenje zaključaka u znanstvenom radu.
Prije mjerenja potrebno je utvrditi
obilježja (varijable) koje treba mjeriti u
ispitivanim i kontrolnim skupinama, te
mjerne instrumente i postupke (metode) s
ljanost istraživanja ovisi o izboru obilježja
koja će se tijekom istraživanja promatrati,
a točnost zaključaka koji se iz istraživanja
izvode ovisna je o kvaliteti prikupljenih i
izmjerenih podataka. Za istraživanje nije
dobro preobilje kao niti nedostatnost obi-
lježja koja se mjere. Preobilje vodi u veće
troškove, dulje vrijeme provedbe istraživa-
nja i nepotrebnu količinu podataka iz koje
je teško izvoditi zaključke. Nedostatnost u
odabiru varijabla čini istraživanje besko-

85
Uvod u znanstveni rad u medicini
risnim. Prikupljanju podataka i mjerenju
treba pristupiti s najvećom pozornošću, a
unaprijed priređen plan mjerenja i način
prikupljanja podataka tijekom pokusa tre-
ba dosljedno provoditi.
I. Prikupljanje podataka
Prikupljanje podataka pridruživanje je
vrijednosti mjernoga pokazatelja varijabla-
ma (npr. grama težini), tj. obilježjima koje
promatramo u pokusu, i to za svaku jedin-
ku koja je obuhvaćena istraživanjem.
Mjerenje je središnji dio znanstvenoga
istraživanja. Mora biti planirano i pomno
organizirano te provedeno u predviđenu
razdoblju. Ako prethodno nije izričito pla-
nirano u istraživanju, postupci mjerenja
tijekom istraživanja ne smiju se mijenjati
jer se onda podatci ne mogu prispodobiti.
Svi odabrani postupci mjerenja trebaju biti
provjereni, najviše moguće objektivni, re-
zultati mjerenja trebaju biti podatci koji se
mogu obrađivati i sažimati, te raščlanjivati
statističkim postupcima s pomoću računala.
Kvalitetno izmjereni i pohranjeni po-
datci mogu se opetovano obrađivati, raš­
članjivati i uspoređivati ako se pojavi
potreba za takvim postupcima tijekom i
nakon istraživanja.
A. Izvori podataka
Podatci se mogu dobiti mjerenjem pre-
ma unaprijed planiranim postupcima ili iz
dokumentacija ili pismohrana. Prve nazi-
vamo primarnim, a druge sekundarnim
izvorima podataka. Odabir izvora podata-
86
ka određuje vrsta studije koju provodimo.
Za prospektivna i presječna istraživanja
izvori podataka su najčešće primarni izvo-
ri, dok će za retrospektivna istraživanja
biti sekundarni. Kadšto je izvor podataka
mješovit jer nema razloga ponovno mjeriti
podatke koji već postoje.
Prikupljanje podataka iz sekundarnih
izvora zahtijeva oprez. Značajke podataka
prikupljenih iz sekundarnih izvora su ni-
ska cijena i brza dostupnost, ali ih obilje-
žava i nedostatnost, nepotpunost i nemo-
gućnost provjere njihove točnosti. Svakako
treba voditi računa o njihovoj valjanosti i
dosljednosti koja može biti bitno manjka-
va. Kad npr. prikupljamo vrijednosti labo-
ratorijskih pokazatelja iz povijesti bolesti
ili liječničkih kartona, najčešće ne znamo
kojom su metodom određeni i jesu li kao
takvi uopće međusobno prispodobivi. Kad
pri prikupljanju podataka uočimo nedo-
statnosti nikako ih ne smijemo zanemariti
ili nadomještati pretpostavljenim vrijedno-
stima, već takve nedostatnosti treba uzeti
u obzir prilikom obradbe podataka i napo-
menuti ih kao ograničenje studije.
Usprkos nedostatcima, sekundarni su
izvori podataka često korisni u biomedicin-
skim istraživanjima i ne može ih se zamije-
niti primarnima jer bi istraživanja bila nepri-
mjereno duga i skupa. Najbolji sekundarni
izvori podataka su oni koji su i sami pri-
kupljeni točno utvrđenim metodama (kao
npr. popis stanovništva, podatci statističko-
ga zavoda ili sl.). U izvješću o istraživanju
uvijek jasno treba navesti izvor podataka.
Primarni izvori nemaju takve nedostat-
ke s obzirom da njihovo prikupljanje slijedi
unaprijed utvrđen plan istraživanja. Takav
je postupak, međutim, vremenski i novča-
no znatno zahtjevniji.

B. Način prikupljanja
podataka
Podatke u istraživanju prikupljamo
postupkom mjerenja s pomoću mjernoga
instrumenta. Instrument može biti mjerni
uređaj u užemu smislu (protočni citome-
tar, biokemijski analizator i sl.), obrazac
koji istraživač ispunjava prigodom priku-
pljanja podataka iz sekundarnih izvora
ili pri obradbi, tj. pregledu ispitanika, ili
anketni listić koji sadrži upitnik koji ispu-
njavaju drugi istraživači ili sami ispitanici.
Svi mjerni instrumenti moraju biti poznate
i prihvatljive valjanosti i pouzdanosti.
1. Uporaba mjernih uređaja
Mjerni uređaji često se rabe u biomedi-
cinskim istraživanjima. Pri utvrđivanju po-
stupaka mjerenja i oblikovanja metoda u
istraživanju treba odrediti i mjerni uređaj s
pomoću kojega će se učiniti mjerenje. Mjer-
ni uređaj treba biti valjan, pouzdan i dostu-
pan. Potrebno je ispitati je li mjerni uređaj
dostatno osjetljiv da izmjeri stvarnu razliku
između dvaju mjerenih vrijednosti. Nadalje,
važna je pouzdanost, tj. ponovljivost mje-
renja (hoćemo li ponavljanjem mjerenja u
istom uzorku dobiti iste vrijednosti). Sva
mjerenja u istraživanju treba provesti istim
instrumentom. Promjenom mjernog instru-
menta mogu se promijeniti uvjeti i način
mjerenja, što rezultate čini neusporedivima,
što znači da mogu znatno utjecati na zaklju-
čivanje o razlici u vrijednostima obilježja
među skupinama. Zbog toga je u znanstve-
nom izvješću o istraživanju, u odjeljku koji
opisuje postupke, potrebno točno navesti
naziv primijenjenoga mjernog instrumenta,
tip, proizvođača i državu iz koje potječe.
7. poglavlje Prikupljanje podataka i mjerenje
Primjer: Mjerenje hematokrita (volumnoga
udjela eritrocita u ukupnom volumenu krvi)
moguće je učiniti s pomoću različitih mjernih
uređaja. Hematokrit može biti izmjeren izrav-
no konduktometrijskom metodom ili se može
odrediti računski iz broja i volumena eritrocita,
a dobivene vrijednosti u istim uzorcima mogu
se razlikovati. Izbor mjernoga uređaja ovisi o
svrsi mjerenja. Treba li nam rezultat u vrlo krat-
kom vremenu izabrat ćemo konduktometrijsko
određivanje, koje jest manje osjetljivo, ali može
se provesti na instrumentu koji sadrži specifične
senzore i mjeri acido-bazni status, elektrolite,
glukozu i hematokrit uz postelju bolesnika i pri-
mjenjuje se u jedinicama intenzivne skrbi (engl.
point of care). Druga je metoda preciznija, no
potreban je automatski hematološki analizator
koji se nalazi u laboratoriju pa takvo mjerenje
uključuje prenošenje uzoraka i dulje vrijeme do
pribavljanja rezultata.
2. Oblikovanje upitnika
Upitnik je instrument s pomoću koje-
ga možemo izmjeriti i prikupiti podatke o
stavovima ispitanika, značajkama njihove
osobnosti, znanju ili navikama i običajima
koji mogu biti predmet istraživanja. Po-
stoje već oblikovani i ispitani “standardni�
upitnici s pomoću kojih možemo izmje-
riti željenu značajku ili upitnik možemo
oblikovati sami za potrebe istraživanja.
Pri oblikovanju novog, vlastitoga upit-
nika potrebni su znanje, vrijeme i oprez.
Uobičajena je pogrješka upitnik sastaviti
“intuitivno�, postavljajući pitanja koja nam
se naoko čine važnima i upotrijebiti ih za
istraživanje bez prethodne obradbe i pro-
cjene njihove valjanosti. Upitnik je mjerni
instrument kao i ostali instrumenti i prema
njemu se treba tako odnositi. U istraživa-
njima ćemo rabiti provjerene i pouzda-
ne instrumente, a tek kad oni ne postoje
možemo izgraditi svoj vlastiti. No kao i sa
87
Uvod u znanstveni rad u medicini
svim novim instrumentima, važno je prije
mjerenja za potrebe istraživanja procijeniti
njihovu točnost i pouzdanost. Postupci za
standardizaciju opisani su u mnogim pri-
ručnicima i udžbenicima koji tumače obli-
kovanje i procjenu upitnika.
Pitanja koja sadržava upitnik trebaju
biti kratka, jasna i jednoznačna. Mogu se
oblikovati kao pitanja otvorenoga i zatvo-
renoga tipa. Na pitanja otvorenoga tipa is-
pitanici samostalno oblikuju odgovor, dok
u zatvorenom tipu odabiru između ponu-
đenih odgovora. Upitnik svakako treba sa-
državati pitanja koja utvrđuju prikladnost
ispitanika za sudjelovanje u istraživanju
(kriterije uključenja i isključenja). Broj pi-
tanja u upitniku ne smije biti prevelik, da
bi ispitanici zadržali koncentraciju pri od-
govaranju, ali ni premalen, jer će podatci
biti nedostatni za valjano istraživanje.
Pitanja otvorenoga tipa omogućuju
ispitanicima veću slobodu odgovaranja,
no, vrlo ih je teško vrjednovati i statistički
obraditi. Za takav postupak treba više istra-
živača koji će, neovisno jedni o drugima,
ocjenjivati odgovore i preinačiti ih u oblik
podoban za statističku raščlambu.
Kad je god moguće, treba odabrati
pitanja zatvorenoga tipa. Ponuđene odgo-
vore treba oblikovati na način koji će svim
ispitanicima omogućiti odabir ispravnog ili
najispravnijeg odgovora. Primjer istog upit-
nika s pitanjima otvorenog i zatvorenoga
tipa prikazan je na sl. 7-1. Uvijek je naj-
bolje oblikovati odgovore od kojih ispita-
nik odabire jedan, a ne više njih (sl. 7-2A).
Ako odgovor na pitanje svrstava ispitani-
ke u skupine potrebno je pažljivo odrediti
broj skupina. Previše skupina uzrokovat
će prevelik rasap podataka, a premalo će
onemogućiti možebitna korisna zapažanja
88
o razlici među skupinama. Veći broj sku-
pina omogućuje njihovo naknadno udru-
živanje dok podatke u manjem broju sku-
pina poslije nije moguće raščlaniti (primjer
pitanja o školskoj spremi na sl. 7-1., je li
za istraživanje potrebno raščlanjivanje u
sve navedene obrazovne skupine ili je do-
voljno manje njih?). O broju skupina treba
odlučiti istraživač na početku istraživanja.
Pri odlučivanju potrebno je imati na umu
da veliki broj skupina čini obradbu i prikaz
podataka složenijima, što konačne rezulta-
te može učiniti nejasnima.
Stavove je uobičajeno mjeriti s pomo-
ću ocjena ili brojevne ljestvice (Likertova
ljestvica) kojom ispitanici uobičajeno iska-
zuju svoj stupanj suglasja ili nesuglasja s
ponuđenim tvrdnjama, učestalost postu-
paka opisanih u izjavama i sl. Takav način
ocjenjivanja omogućuje brojčano izražava-
nje i statističku raščlambu pojava koje nisu
mjerljive uobičajenim postupcima mjerenja
(npr. stavovi, sl. 7-2B).
Da bi se provjerila pouzdanost i va-
ljanost upitnika, potrebno ga je ispitati
prethodnim istraživanjem na manjoj sku-
pini ispitanika te, kako je već upozoreno,
osobitom statističkom raščlambom ocijeni-
ti korisnost njegove uporabe u stvarnom
istraživanju. Upitnik postaje pravi mjerni
instrument u istraživanju tek tada kad su
ocijenjene njegova valjanost i pouzdanost.
3. Otkloni
Otkloni ili odstupanja (pristranosti,
iskrivljenja; engl. bias) sustavne su po-
grješke koje se najčešće pojavljuju upravo
pri uzorkovanju, prikupljanju podataka i
mjerenju. Retrospektivnim istraživanjima
razmjerno malokad je moguće prikupiti
baš sve podatke o svim ispitanicima, zbog
 7. poglavlje Prikupljanje podataka i mjerenje

1. Godina rođenja: 1. Godina rođenja:

2. Spol: a) muški
2. Spol:
b) ženski

3. Koju ste školu završili: 3. Koju ste školu završili:

a) osnovnu školu i manje
b) srednju školu
c) višu školu
d) visoku školu

4. Zaposlenje: 4. Zaposlenje: a) nezaposlen

b) zaposlen
c) umirovljenik
d) poljoprivrednik (domaćica)

5. Bračni status: a) udata/oženjen

b) neudata/neoženjen
5. Bračni status: c) rastavljen/a
d) udovac/udovica

6. Koliko dugo imate promjene na koži 6. Koliko dugo imate promjene na koži
zbog kojih ste danas došli dermatologu? zbog kojih ste danas došli dermatologu?
a) manje od 1 mjesec
b) 1–6 mjeseci
c) 7 mjeseci do 2 godine
d) više od dvije godine

A) B)

Sli­ka 7-1. Iz­va­dak iz upit­ni­ka pro­ve­de­noga me­đu bo­les­ni­ci­ma s kož­nom bo­leš­ću u svr­hu is­pi­
ti­va­nja zna­nja i sta­va spram ak­ne. Is­ti upit­nik ob­li­ko­van s pi­ta­nji­ma ot­vo­re­noga ti­pa (A) i zat­
vo­re­noga ti­pa (B). Pi­ta­nja zat­vo­re­noga ti­pa upu­ću­ju na od­go­vo­re ko­ji se pos­li­je mo­gu tu­ma­či­ti
i us­po­re­đi­va­ti sa slič­nim is­tra­ži­va­nji­ma. Ko­ris­no je da sva pi­ta­nja zat­vo­re­noga ti­pa ima­ju isti
broj od­go­vo­ra.

njihove nedostupnosti te nepotpunosti govarati neistinito ne bi li se prikazali u boljemu

izvornih zapisa. Prisjećanje ispitanika o
prošlim događajima često je netočno i
iskrivljeno zbog različitih razloga, zbog
zaboravljivosti ili različita viđenja istih
događaja od istraživača i ispitanika, te
moguće nejasno postavljenih pitanja. Ot-
kloni vrebaju i u prospektivnim istraživa-
njima.
Primjer: Jedna od čestih pojava koja se bilje-
ži napose prigodom prikupljanja podataka o
stajalištima jest socijalna poželjnost odgovora.
Ispitanici će često i u anonimnim anketama od-
svjetlu; primjerice, pri ispitivanju samopoštova-
nja ili stajališta o pojavama niske društvene pri-
hvatljivosti. Stoga pri korištenju upitnikom koji
sadržava pitanja na koja su mogući socijalno
poželjni odgovori treba biti posebno oprezan
pri tumačenju rezultata jer takva pojava može
znatno utjecati na rezultat.
Pojedini oblici otklona mogu se izbjeći
pravilnim (nasumičnim) odabirom dovoljno
velikoga broja ispitanika i razvrstavanjem u
skupine, dostatno dugim i opsežnim praće-
njem ispitanika te vrlo pažljivim bilježenjem

89
Uvod u znanstveni rad u medicini

A) Gdje pretežno upotrebljavate računalo? a) ne upotrebljavam računalo

b) na radnom mjestu
c) kod kuće
d) i na radnom mjestu i kod kuće

B) Molimo Vas da iznesete svoje stavove u sljedećim tvrdnjama.

Stav iskazujete zaokruživanjem broja SAMO JEDNOG od ponuđenih odgovora:
1 - uopće se ne slažem
2 - uglavnom se ne slažem
3 - nemam utvrđen stav (niti se ne slažem, niti sam suglasan)
4 - uglavnom sam suglasan
5 - sasvim sam suglasan

1. NE osjećam se ugroženim dok se razgovara o računalima. 1 2 3 4 5

2. Računala su nepouzdana. 1 2 3 4 5

3. Poznavanje rada na računalu korisna je vještina. 1 2 3 4 5

4. Volim rabiti računalo. 1 2 3 4 5

5. Način rada računala potpuno mi je nerazumljiv. 1 2 3 4 5

6. Uporaba računala unaprjeđuje posao. 1 2 3 4 5

7. Povjerljivost podataka o bolesnicima ugrožena je uporabom računala. 1 2 3 4 5

Sli­ka 7-2. Iz­va­dak iz upit­ni­ka pro­ve­de­noga me­đu me­di­cin­skim osob­ljem ra­di is­pi­ti­va­nja sta­va
spram ra­ču­na­la. Sli­ka A pri­ka­zu­je pi­ta­nje ob­li­ko­va­no ta­ko da is­pi­ta­nik oda­bi­re sa­mo je­dan od­
go­vor bez ob­zi­ra na to ko­ris­ti li se ra­ču­na­lom i ko­risti li se nji­me sa­mo na jed­nom ili na oba­ma
mjes­ti­ma. Sli­ka B iz­va­dak je iz upit­ni­ka s tvr­dnja­ma spram ko­jih is­pi­ta­ni­ci is­ka­zu­ju stu­panj sug­
las­nos­ti na ljes­tvi­ci od 1 do 5.

razloga gubitka ispitanika tijekom praćenja. C. Zapisivanje i

Pri planiranju istraživanja i proučavanju li-
terature osobitu pozornost treba usmjeriti
na izbjegavanje otklona, koliko god je to
moguće. Ako neke od otklona i pristranosti
nije moguće izbjeći, treba ih iscrpno opisati
u opisu ograničenja istraživanja, prilagoditi
statističku raščlambu i s oprezom tumačiti
rezultate. U tablici 7-1. opisani su najčešći
otkloni prigodom prikupljanja podataka
i mjerenja. Otkloni koji se pojavljuju pri
uzorkovanju opisani su u poglavlju 5.
pohranjivanje
Podatke je najbolje zapisivati u za to
unaprijed pripremljene obrasce ili datote-
ke (v. Dodatak VI). Oblikovanje obrazaca i
datoteka za prikupljanje podataka jedan je
od koraka u pripremi i planiranju istraživa-
nja. Podatke je najbolje zapisivati u izvor-
nu obliku, onakve kakvi su dobiveni mje-
renjem ili prikupljanjem, neovisno o tome
je li izvor primaran ili sekundaran. Kad se

90

Tab­li­ca 7-1. Naj­češ­ći ob­li­ci pris­tra­nos­ti u ti­je­ku pri­kup­lja­nja po­da­ta­ka i mje­re­nja
Pris­tra­no­st (is­kriv­lje­nje)
(en­gl. bias)
pris­tra­no­st od­zi­va is­pi­ta­ni­ka
(en­gl. res­pon­se bias)
pris­tra­no­st pri mje­re­nju
(en­gl. mea­su­re­me­nt bias)
pris­tra­no­st nad­zi­ra­nja
(en­gl. sur­veil­lan­ce bias)
pris­tra­no­st zbog zbu­nju­ju­ćega
čim­be­ni­ka
(en­gl. coun­foun­di­ng bias)
pris­tra­no­st pris­je­ća­nja is­pi­ta­ni­ka
(en­gl. re­ca­ll bias)
pris­tra­no­st pri­kup­lja­nja po­da­ta­ka
(en­gl. da­ta col­lec­tion bias)
pris­tra­no­st ut­vr­đi­va­nja
(en­gl. as­cer­tain­me­nt bias)
pris­tra­no­st pra­će­nja is­pi­ta­ni­ka
(en­gl. fol­low-up bias)
pris­tra­no­st gu­bit­ka is­pi­ta­ni­ka
(en­gl. at­tri­tion bias)
uporabljuju mjerni instrumenti koji imaju
mogućnost vlastita ispisa ili prijenosa po-
dataka u računalne datoteke, takve je po-
datke potrebno prikupljati i pohranjivati u
mape ili datoteke koje onda sadrže izvor-
ne, tzv. sirove podatke (engl. raw data).
Susljednom obradbom i izračunavanjem
podatci se sažimlju, preračunavaju i može
se izgubiti njihov izvorni oblik.
Izvorne podatke potrebno je zapisiva-
ti na papir u obrasce ili s pomoću pisača
ispisivati rezultate mjerenja na papir te, uz
elektroničku inačicu, svakako čuvati po-
7. poglavlje Prikupljanje podataka i mjerenje
Opis
Is­kriv­lje­nje uz­ro­ko­va­no raz­li­ka­ma iz­među is­pi­ta­ni­ka ko­ji
su se odaz­va­li na sud­je­lo­va­nje u is­tra­ži­va­nju i onih ko­ji
ni­su.
Is­kriv­lje­nje nas­ta­lo zbog sus­tav­ne raz­li­ke iz­me­đu mje­re­
nja pro­ve­de­nih u raz­li­či­tim sku­pi­na­ma is­pi­ta­ni­ka.
Is­kriv­lje­nje nas­ta­lo zbog raz­li­ke u učes­ta­los­ti i kak­vo­ći
pra­će­nja iz­me­đu iz­lo­že­nih i neiz­lo­že­nih is­pi­ta­ni­ka.
Is­kriv­lje­nje nas­ta­lo dje­lo­va­njem zbu­nju­ju­ćih čim­be­ni­ka
na is­hod mje­re­nja, a ko­ji ni­su ni­ti uo­če­ni ni­ti pra­će­ni.
Is­kriv­lje­nje nas­ta­lo zbog ne­pouz­da­noga pris­je­ća­nja is­pi­
ta­ni­ka.
Is­kriv­lje­nje nas­ta­lo zbog ne­pouz­da­na, ne­pot­pu­na i neob­
jek­tiv­na pri­kup­lja­nja po­da­ta­ka.
Is­kriv­lje­nje nas­ta­lo pris­tra­nim tu­ma­če­njem re­zul­ta­ta mje­
re­nja ka­d ni­je pri­mi­je­njen pos­tupak prik­ri­va­nja.
Is­kriv­lje­nje zbog sus­tav­ne raz­li­ke u pra­će­nju iz­me­đu
kon­trol­ne i is­pi­ti­va­ne sku­pi­ne is­pi­ta­ni­ka.
Is­kriv­lje­nje ko­je nas­ta­je ka­d se is­pi­ta­ni­ci ko­ji se gu­be
ti­je­kom is­tra­ži­va­nja sus­tav­no raz­li­ku­ju od onih či­je se
pra­će­nje nas­tav­lja.
datke i na papiru. Unaprijed pripremljeni
obrasci osiguravaju sveobuhvatnost pri is-
punjavanju jer istraživač ne će zaboraviti
zapisati ili izmjeriti neki od podataka ako
pedantno ispunjava obrazac. Izvorne po-
datke mjerenja (ispise mjernih instrume-
nata, tablice s prikupljenim podatcima iz
pismohrane, anketne listiće i sl.) potreb-
no je pažljivo obilježiti, pohraniti i čuvati
i nakon završena istraživanja. Podatci se
trebaju čuvati najmanje 10 godina nakon
objavljenih rezultata istraživanja. Izvorni
podatci omogućuju ponovnu provjeru
91
Uvod u znanstveni rad u medicini
i dokaz su stvarno učinjenih mjerenja, a
podatci i rezultati uspješno i kvalitetno
provedena randomiziranoga kliničkog
pokusa mogu i godinama nakon završe-
na istraživanja poslužiti za izradbu meta-
analiza.
Izvorne podatke mjerenja uobičajeno
je prepisati i unijeti u tablice datoteka raču-
nalnih programa za statističku obradbu po-
dataka. Postupak unošenja može biti vrlo
zamoran, osobito ako je broj podataka ve-
lik, no mora se učiniti s najvećom pažnjom
jer se jednom učinjene pogrješke pri unosu
podataka vrlo teško otkrivaju i ispravljaju,
a mogu znatno utjecati na rezultat. Nakon
unosa podataka korisno je pregledati i pro-
vjeriti unesene podatke i pažljivo ispraviti
moguće pogrješke uspoređujući uneseni
podatak s izvornim podatcima mjerenja.
Neki postupci kojima je moguće provjeriti
tablice nakon unosa podataka opisani su
u okviru.
Postupci provjere unosa podataka:
• Poredajte podatke u rastućem ili padaju-
ćem nizu s obzirom na svaku pojedinu
varijablu i pregledajte niz s osobitom
pozornošću na njegov početak i kraj –
taj će postupak otkriti moguće ekstrem­
ne besmislene vrijednosti (npr. dob
bolesnika od 230 godina, koncentracija
glukoze od 543 mmol/L) ili nepostojeće
skupine (npr. ako je muški spol označen
brojem 1, a ženski brojem 2, nije mo-
guće da se u tablici u stupcu varijable
spol pronađe broj 3 ili primjerice broj
11); to upućuje na pogrješku pri upisu
podataka.
• Ako se podatci prikupljaju s pomoću
upitnika, korisno je svaki listić označiti
brojem i taj broj unijeti u tablicu; tako
ćete moći slijediti izvorne podatke i lako
ćete pronaći izvorne podatke ako posum-
njate na pogrješku pri unosu.
92
• Nakon završenog upisa podataka oda-
berite nasumično 10 % izvornih mjerenja
(npr. ispisa instrumenta, medicinskih za-
pisa o bolesniku, listića upitnika i sl.) i
provjerite ispravnost unesenih podataka.
• Pojave li se pri obradbi podataka neuobi-
čajeni i sasvim neočekivani rezultati, prije
tumačenja rezultata i donošenja zaključa-
ka potrebno je provjeriti podatke upisane
u tablice i usporediti ih s izvornim mje-
renjima.
D. Povjerljivost podataka
Sva istraživanja moraju biti provedena
prema najvišim etičkim i humanim stan-
dardima. Ispitanici moraju biti upoznati
s tijekom istraživanja, sa svim mogućim
prednostima, nedostatcima, rizicima i po-
sljedicama sudjelovanja u istraživanju te
moraju dati svoj pisani pristanak na liječe-
nje prema postupku istraživanja. Ispitanici
imaju pravo u svakom trenutku odustati
od istraživanja, bez dodatnih objašnjenja.
Svako istraživanje koje uključuje ljude, bilo
kao ispitanike bilo samo podatke o bole-
snicima ili uporabu humanoga biološkog
materijala, mora imati dopuštenje etičkih
povjerenstava svih ustanova u kojima se
istraživanje provodi. Osim izdavanja odo-
brenja za provođenje istraživanja, etička
su povjerenstva zadužena i za praćenje
tijeka istraživanja. Bilo kakve promjene u
provedbi kliničkih pokusa moraju se prija-
viti etičkom povjerenstvu, koje procjenjuje
etičnost daljnje provedbe istraživanja.
Klinički pokusi, tj. prospektivna istra-
živanja koja obuhvaćaju ljude kao ispi-
tanike ili istražuju djelovanje provedbe
zdravstvenih mjera i intervencija na ljudi-
ma (prema definiciji Svjetske zdravstvene
organizacije), trebaju biti registrirana u ne-

kom od javno dostupnih registara kliničkih
istraživanja prije početka istraživanja. Ob-
veza je istraživača unositi rezultate i status
istraživanja u registar tijekom cjelokupnog
trajanja istraživanja.
Osobni podatci bolesnika moraju osta-
ti tajnom. Istraživači su dužni čuvati liječ-
ničku tajnu i upoznati ispitanika sa svim
njegovim pravima. Ispitanike treba obavi-
jestiti da će njihovi osobni podatci ostati
povjerljivi, a medicinski podatci i rezultati
mjerenja u istraživanju bit će oblikovani i
prikazani na način koji ne će upućivati na
određenu osobu. Povjerljivost se najbolje
postiže šifriranjem osobnih podataka, tj.
imena i prezimena brojem kojim se dalje
obilježavaju podatci. Popis imena i pripa-
dajuće šifre voditelj istraživanja treba čuva-
ti na povjerljivu i sigurnu mjestu.
Temeljna etička pravila u kliničkim
istraživanjima:
• poštujte dobrobit ispitanika, njihova
ljudska prava, dignitet i osnovno medi-
cinsko počelo: “ne naškodi� (engl. do
not harm);
• poštujte važeće zakone i sve međuna-
rodne konvencije o etičkim standardima
u biomedicinskim znanostima,
• svako istraživanje moraju odobriti etička
povjerenstva SVIH ustanova uključenih u
provođenje istraživanja,
• klinički pokusi moraju biti registrirani u
nekom od javno dostupnih registara kli-
ničkih istraživanja,
• ispitanicima se moraju detaljno protu-
mačiti svi postupci istraživanja koji će se
provoditi,
• u istraživanjima mogu sudjelovati samo
ispitanici koji su dragovoljno potpisali pri-
stanak na osnovi informiranja nakon što
su im precizno i pažljivo protumačeni po-
stupci istraživanja, rizici i njihova prava;
7. poglavlje Prikupljanje podataka i mjerenje
• svaki ispitanik ima neotuđivo pravo po-
vući se iz istraživanja bez ikakva objaš-
njenja,
• ispitanici se ne smiju napadno nago-
varati, ne smije im se prijetiti niti ih na
bilo koji način ucjenjivati niti utjecati na
njihovu odluku o sudjelovanju u istraži-
vanju,
• svi osobni podatci ispitanika moraju biti
povjerljivi i ostati tajni.
II. Mjerenje
Mjerenje je postupak kojim primjenom
jednoznačnoga pravila ispitivanim jedin-
kama pridružujemo brojevne vrijednosti ili
oznake. Rezultat mjerenja su podatci, a pra-
vila pridruživanja utvrđena su mjernim ljes­
tvicama. Mjerne ljestvice određuju točnost
kojom se mjerenje provodi i potrebno je
tijekom planiranja istraživanja odrediti koja
će se od mjernih ljestvica rabiti pri mjerenju.
A. Ljestvice mjerenja
S obzirom na točnost i sveobuhvatnost
razlikuju se četiri mjerne ljestvice: nominal-
na, ordinalna, intervalna i omjerna. Najjed-
nostavnija mjerna ljestvica jest nominalna,
slijede ordinalna i intervalna, a najsloženi-
ja je omjerna. Pretvorba podataka iz jedne
mjerne ljestvice u drugu moguća je samo u
smjeru od omjerne prema nominalnoj, dok
obrnut smjer pretvorbe nije moguć. Osim
točnosti mjerenja, mjerne ljestvice određuju
i vrsta podataka te matematičke postupke
koji se mogu rabiti u raščlambi podataka
(sl. 7-3.). Nominalnom (kategoričkom) i
ordinalnom (uredbenom) ljestvicom utvr-
đuju se kvalitativni podatci, a intervalnom i
omjernom kvantitativni pa ih stoga naziva-
mo još i glavnim (kardinalnim) ljestvicama.
93
Uvod u znanstveni rad u medicini

ljestvica mjerenja primjeri podataka postupci statističke obradbe

omjerna koncentracija glukoze Kvantitativni podatci:
x÷ (mmol/L), Studentov t-test, ANOVA,
broj bolesnika Pearsonova korelacija,
omjer vrijednosti na odjelu Regresijska raščlamba.
intervalna Kvantitativni podatci:
smjer pretvorbe podataka

+– Studentov t-test, ANOVA,

temperatura (°C), Pearsonova korelacija,
količina pH-vrijednost Regresijska raščlamba.
razlike
ordinalna Kvalitativni podatci:
stupanj opeklina (I–IV), X2-test, ali i Mann-Whitney test
><
Ann-Arbor i Kruskal-Wallis test
smjer klasifikacija ako postoje ovlasti,
razlike limfoma (I–IV) Spearmanova korelacija.
nominalna Kvalitativni podatci:
=≠ spol, X2-test,
postojanje rasa, Fisherov test;
razlike etiologija bolesti logistička regresija.

Sli­ka 7-3. Ljes­tvi­ce mje­re­nja. Sli­ka pri­ka­zu­je hi­je­rar­hij­ski sli­jed ljes­tvi­ca i smjer pret­vor­be po­
da­ta­ka. Uko­še­nim slo­vi­ma is­pi­sa­ne su zna­čaj­ke ljes­tvi­ca, a sim­bo­li­ma su oz­na­če­ne do­puš­te­ne
ma­te­ma­tič­ke ope­ra­ci­je (= jed­na­ko­st, ≠ ne­jed­na­ko­st, < ma­nje, > ve­će, + zbra­ja­nje, – odu­zi­ma­nje,
× mno­že­nje, ÷ di­je­lje­nje). Pos­tup­ci sta­tis­tič­ke ob­rad­be, osim o ljes­tvi­ci mje­re­nja, ovi­se i o broj­nim
dru­gim čim­be­ni­ci­ma (npr. broj sku­pi­na, broj varijabla, ras­pod­je­la, broj is­pi­ta­ni­ka u sku­pi­na­ma,
v. po­gl. 8). Na­ve­de­ni sta­tis­tič­ki tes­to­vi sa­mo su prim­je­ri pos­tu­pa­ka ko­ji se mo­gu ra­bi­ti za ob­rad­
bu po­da­ta­ka po­je­di­ne ljes­tvi­ce mje­re­nja. Na is­pra­van oda­bir sta­tis­tič­kih tes­to­va, osim ljes­tvi­ca,
ut­je­ču ras­pod­je­la po­da­ta­ka, broj sku­pi­na, broj varijabla, vrsta uzor­ka itd.

Mjerimo li, primjerice, prisutnost pro- osnovna značajka da ispitanike svrstava u

teina u mokraći testnom trakom, koristeći
nominalnu mjernu ljestvicu, rezultat ćemo
iskazati kao pozitivan ili negativan (prisu-
stvo, tj. odsustvo proteina). Koristimo li se
ordinalnom mjernom ljestvicom rezultat
ćemo iskazati kao negativan, pozitivan +,
pozitivan ++ ili pozitivan +++. Izmjerimo li
koncentraciju proteina u mokraći s pomo-
ću fotometrijske kemijske metode, koriste-
ći se omjernom ljestvicom, rezultat ćemo
izraziti u g/L s dva decimalna mjesta.
1. Nominalna ljestvica
Nominalna ljestvica najjednostavnija je
mjerna ljestvica. Naziva se još i kategorič-
kom, opisnom ili atributivnom jer joj je
dvije ili više skupina – kategorija. Sve kate-
gorije međusobno su ravnopravne i može
se utvrditi samo kojoj kategoriji pripada
pojedina ispitivana jedinka. Kategorije se
mogu označiti brojevnim znamenkama ili
slovima te na neki drugi način koji odgo-
vara istraživanju. Ako se skupine označu-
ju brojevima (primjerice 0 = muški spol, 1
= ženski spol ili 1 = bolesnici kirurškoga
odjela, 2 = bolesnici odjela interne medici-
ne, 3 = bolesnici odjela za kožne bolesti)
treba imati na umu da brojevi nikako ne
označuju veličinu niti brojnost obilježja,
podatci se ne mogu oblikovati u nizove,
a znamenke se rabe isključivo za naslov-
ljavanje, tj. šifriranje skupina. Broj skupina
nije ograničen, ali se često rabi podjela u

94

dvije skupine od kojih jedna obuhvaća is-
pitanike u kojih promatrano obilježje izo-
staje, a druga ispitanike u kojih ono po-
stoji. Takvu značajku (varijablu) nazivamo
dihotomnom, tj. binarnim pokazateljem.
Za njih se, u pravilu, skupina koja posje-
duje obilježje označuje s 1, a druga u kojoj
obilježje izostaje s 0. Jedina moguća mate-
matička operacija s podatcima koji slijede
nominalnu ljestvicu jest usporedba na ra-
zini jednakosti, tj. nejednakosti spram koje
se ispitanici svrstavaju u skupine.
U medicini se nominalna ljestvica pri-
mjenjuje vrlo često jer je ona temelj no-
menklature. Nomenklatura je sustavni,
uređeni popis svih vrijednosti nominalno-
ga pokazatelja, uređen prema logičkom
pravilu. Primjeri općeprihvaćenih nomen-
klatura u medicini su FAB-klasifikacija
leukemija i limfoma francusko-američko-
britanske skupine znanstvenika, SNOMED
(prema engl. Systematized Nomenclature
in Medicine) Sjevernoameričke udruge pa-
tologa, međunarodna klasifikacija bolesti
(MKB) te brojne druge.
2. Ordinalna ljestvica
Ordinalnom mjernom ljestvicom jedin-
ke svrstavamo u razrede koji se mogu re-
dati u smislenom (rastućem ili padajućem)
nizu. Razredi se međusobno mogu uspo-
ređivati, i to jedino matematičkim operaci-
jama jednako, veće ili manje. Najrašireniji
primjer primjene ordinalne ljestvice jest
ocjenjivanje brojevima 1-5 (nedovoljan,
dovoljan, dobar, vrlo dobar, izvrstan) bilo
u ocjenjivanju znanja (npr. na ispitu) ili
izražavanju stupnja suglasnosti s navede-
nim tvrdnjama (pri ispitivanju stavova).
Brojevi upućuju samo na redoslijed razre-
da u nizu. Omjerna je ljestvica proširenje
7. poglavlje Prikupljanje podataka i mjerenje
nominalne jer također svrstava jedinke u
skupine – kategorije, u ovom slučaju ra-
zrede u smislenom nizu. Granice pojedinih
razreda nisu jednake niti utvrđene mate-
matički već spram određenoga kriterija.
Jedan od primjera ordinalne ljestvice jest
Ann-Arbor klasifikacija limfoma koja limfo-
me dijeli u skupine s oznakom od I do IV
s obzirom na proširenost zloćudnoga tki-
va (I – tumorom je zahvaćena samo jedna
skupina limfnih čvorova, II. – zahvaćene
su dvije ili više skupina limfnih čvorova s
iste strane ošita, III – zahvaćeni su limfni
čvorovi s obje strane ošita, i IV –višestruka
žarišta tumorskoga tkiva nalaze se u jed-
nom ili više nelimfatičnih tkiva ili organa).
Ordinalna ljestvica često se rabi u medicini
(određivanje histološkog i kliničkog stadija
zloćudnih tumora, izražavanja pojavnosti
npr. proteina, glukoze, žučnih boja ili krvi
u mokraći koja se utvrđuje prema intenzi-
tetu boje reakcijskoga polja na test traci i
obilježava se s 0, 1, 2 i 3 ili -, +, ++ ili +++,
zatim, stupanj opeklina te brojni drugi pri-
mjeri).
Nedostatak ordinalne ljestvice jest
nejasno utvrđena razlika između razreda,
što razvrstavanje čini subjektivnim. Pone-
kad znanstvenici pojedine jedinke koje ne
mogu sa sigurnošću svrstati u utvrđene ra-
zrede, obilježavaju međurazredima (ocje-
na 4/5, histološki stadij II/III i sl.). Takav
postupak nije primjeren u znanstvenom
istraživanju jer se takvi podatci ne mogu
pravilno raščlanjivati i ne pridonose izvo-
đenju zaključaka.
3. Intervalna ljestvica
Intervalna ljestvica spada uz omjernu
u glavne ljestvice kojima mjerimo količinu
– brojevnu vrijednost pokazatelja koja od-
95
Uvod u znanstveni rad u medicini
govara stvarnoj razlici mjerenog obilježja.
Značajka intervalne ljestvice jest postojanje
jednakih intervala dogovorene vrijednosti
i ishodišta. Podatcima izmjerenim interval-
nom ljestvicom možemo izračunati veliči-
nu razlike, tj. za koliko je intervala jedno
mjereno obilježje veće ili manje od dru-
goga. Primjeri intervalne ljestvice su tem-
peratura mjerena Celzijusovim ili Fahren­
heitovim stupnjevima, kiselost otopine
izražena u jedinicama pH (negativni loga-
ritam koncentracije vodikovih iona u oto-
pini), suvišak baza, kalendarsko vrijeme,
kvocijent inteligencije i sl. Ishodište (nula)
u intervalnoj ljestvici dogovorena je veliči-
na i ne upućuje na nepostojanje mjerenog
obilježja, stoga izmjereni podatci ponekad
mogu imati i negativne vrijednosti (tempe-
ratura od -7°C, suvišak baza -3,5 mmol/L i
sl.). Omjer dviju vrijednosti matematički je
i logički besmislen, stoga su matematičke
operacije koje se mogu rabiti za podatke
mjerene intervalnom ljestvicom uspoređi-
vanje, oduzimanje i zbrajanje. Primjerice,
ako je pH vrijednost otopine A = 6, a oto-
pine B = 2 jedinice pH, nikako ne možemo
tvrditi da je otopina A tri puta manje kisela
od otopine B, već samo da je razlika pH
dviju otopina 4 jedinice pH.
Kadšto je u istraživanjima moguće kva-
litativne podatke koji su mjereni ordinal-
nom ljestvicom predočiti kao podatke mje-
rene intervalnom ljestvicom. To je moguće
samo u slučaju ako je broj razreda koje
utvrđuje ordinalna ljestvica velik i istraži-
vanje obuhvaća velik broj ispitanika. Pove-
ćanje broja razreda podrazumijeva njiho-
vu podjednakost u veličini, što je značajka
intervalne ljestvice, a velik broj ispitanika
omogućit će uporabu statističke raščlambe
za kvantitativne podatke. Primjer takvog
96
istraživanja jest ocjenjivanje stupnja zain-
teresiranosti ispitanika ili zadovoljstva bo-
lesnika bolničkim liječenjem ocjenom od
0 do 10. Takva prilagodba podataka može
se rabiti i za slučajeve kad je broj razreda
manji (npr. uobičajena Likertova ljestvica s
pet razreda), što dopušta zbrajanje ocjena,
iskazivanje srednje vrijednosti i raspršenja
te uporabu statističkih testova za kvanti-
tativne podatke. Zaključci koji proistječu
iz takvih podataka moraju se ipak tuma-
čiti s oprezom, a opisani način mjerenja i
obradbe podataka te obrazloženje njego-
ve uporabe potrebno je detaljno opisati u
znanstvenom izvješću.
4. Omjerna ljestvica
Omjerna ljestvica (brojevna, numerič-
ka) najsloženija je mjerna ljestvica. Omjer-
nom ljestvicom svakoj jedinki u ispitivanju
mjerimo količinu mjerenog obilježja. Zna-
čajke omjerne ljestvice su postojanje “nule�
kao ishodišne točke mjerne ljestvice koja
opisuje nepostojanje mjerenog obilježja, a
mjerne jedinice stalne su i nepromjenjive.
Usporedba vrijednosti izmjerenih omjer-
nom ljestvicom, kao što joj i samo ime go-
vori, provodi se omjerom vrijednosti, tako
da su dopuštene matematičke operacije
i množenje i dijeljenje. Podatci mjereni
omjernom ljestvicom iskazuju koliko je
neko obilježje udaljeno od nule i koliko je
puta veće ili manje od neke druge izmjere-
ne vrijednosti. Primjeri podataka mjerenih
omjernom ljestvicom su koncentracija tvari
u mmol/L ili g/L, dob u godinama, masa
u kilogramima, broj bolesnika na odjelu,
broj učinjenih laboratorijskih pretraga, broj
stanica u vidnom polju i sl. Podatke mo-
žemo stavljati u omjer, pa je ispravno reći
da je koncentracija glukoze u krvi od 12,0

mmol/L, dva puta veća od 6 mmol/L ili da
je osoba u dobi od 45 godina triput starija
od osobe u dobi 15 godina.
5. Pretvorba podataka među
ljestvicama
Podatke izmjerene glavnim ljestvica-
ma možemo prevesti u kvalitativne, kate-
gorijske ljestvice. U tu je svrhu potrebno
odrediti granice razreda za prevođenje u
ordinalnu ljestvicu ili graničnu vrijednost
za prevođenje u nominalnu ljestvicu (pri-
mjerice, vrijednost koja ispitanike svrstava
u skupinu s “normalnim� i “patološkim�
vrijednostima promatranoga pokazate-
lja). Uvijek je potrebno voditi računa da
obratna pretvorba nije moguća. Primjerice,
podatak o dobi može se prikupiti na razli-
čite načine što ovisi o obliku istraživanja
(presječno, prospektivno, retrospektivno
ili sl.). Prikupljamo li podatak o godini ro-
đenja ispitanika, dob moramo izračunava-
ti, i tad je potrebno voditi računa o tome
kad je učinjen pregled ili mjerenje i koliko
je ispitanik u to vrijeme bio star. Podatak
o dobi u godinama bit će valjan samo za
presječna istraživanja. Podatak o dobnoj
raspodjeli u skupine (npr. s intervalima od
po deset godina) možemo uvijek odrediti
iz podataka o dobi u godinama, ali nikad
obratno.
Prevođenjem iz složenijih ljestvica
mjerenja u jednostavnije, podatci se saži-
maju i kadšto daju razvidniji prikaz i omo-
gućuju lakše zaključivanje, no zahtijevaju i
primjerenu statističku raščlambu te mogu
izgubiti na svojoj vrijednosti i prikriti nedo-
sljednosti u mjerenju. Takav se postupak
jasno mora opisati i obrazložiti u znanstve-
nom izvješću.
7. poglavlje Prikupljanje podataka i mjerenje
B. Varijable
Mjerenjem vrijednosti varijabla na
uzorku ispitanika izvodimo zaključke koje
poopćujemo na cijelu populaciju. Osnov-
na značajka bioloških obilježja jest njihova
varijabilnost pa je mjerenje uvijek potreb-
no učiniti na većem broju ispitanika, tj. na
dovoljno velikom uzorku koji će vjerno
predstavljati populaciju. Varijabilnost zna-
čajki te neizvjesnost ishoda u biomedicin-
skim istraživanjima određuje probabilistič-
ki način zaključivanja u kojem vjerojatnost
nekoga događaja izračunavamo u rasponu
od 0 (događaj se ne će zbiti) do 1 (doga-
đaj će se zasigurno zbiti) s poimanjem da
izračunate vjerojatnosti za biološke sustave
nikad nisu jednake 0 ili 1 (v. pogl. 1 i 2).
1. Vrste varijabla
Obilježja ispitanika mogu bit “stalna�
(spol, rasa, genotip, postojanje kronično-
ga stanja i sl.) koja možemo utvrditi i koja
se ne će promijeniti tijekom istraživanja,
te “promjenjiva�, koja se mogu promijeni-
ti zbog neke intervencije ili tijeka bolesti
i koja mjerimo da bismo utvrdili učinak
lijeka ili postupka koji ispitujemo (npr.
broj leukocita, koncentracija tumorskoga
biljega, ekspresija receptora na stanicama
i sl.). U planu istraživanja potrebno je ja-
sno razlučiti kojim obilježjima utvrđujemo
kriterij uključenja i isključenja ispitanika
(npr. dob, osteoporoza, hormonski status),
a koja ćemo mjeriti da bismo utvrdili ishod
pokusa (preživljenje, duljina razdoblja bez
pojave simptoma bolesti, održavanje krv-
noga tlaka u fiziološkim granicama, kon-
centracija biokemijskih biljega i sl.). Koli-
ko god je to moguće potrebno je odabrati
više mjera ishoda jer se tijekom istraživanja
97
Uvod u znanstveni rad u medicini
može dogoditi da poneku od mjera isho-
da nije moguće više mjeriti, stoga će dru-
ge mjere omogućiti izvođenje zaključaka
istraživanja. Idealne mjere ishoda mjere se
intervalnom i omjernom ljestvicom, objek-
tivne su i moguće je njihovo ponovljivo i
standardizirano mjerenje.
Varijable možemo podijeliti i na za-
visne i nezavisne. Nezavisne varijable u
ispitanika mjerimo neovisno o ishodu po-
kusa. One prethode zavisnim varijablama,
a nazivaju se još i prediktorima, rizičnim
čimbenicima ili varijablama izloženosti.
Zavisne varijable posljedice su djelovanja
nezavisnih varijabla i označuju mjeru isho-
da koji u istraživanju mjerimo.
Primjer: U istraživanju štetnosti pušenja ci-
gareta, nezavisne varijable bit će dob, duljina
pušačkoga staža i prosječna dnevna količina
popušenih cigareta. Zavisne varijable u tom
istraživanju bit će kapacitet pluća i koncentra-
cija karboksihemoglobina u krvi. Zavisne vari-
jable prikazat će se s obzirom na nezavisne, pri-
mjerice kako se u ispitanika kreće koncentracija
karboksihemoglobina s obzirom na prosječan
broj dnevno popušenih cigareta ili s obzirom
na duljinu pušačkoga staža.
Uobičajeno je na slikovnim prikazima
vrijednosti nezavisne varijable unositi na
vodoravnu os (x), a vrijednosti zavisne na
okomitu os (y). Tako je na slikovnom pri-
kazu zorno vidljiva promjena zavisne vari-
jable u odnosu na nezavisnu.
2. Vrste podataka
S obzirom na ljestvicu mjerenja, po-
datci mogu biti kvalitativni i kvantitativni.
Kad god je moguće, treba rabiti intervalnu
i omjernu ljestvicu jer su jedinice na lje-
stvici iste veličine, a tako dobiveni podatci
točniji i objektivniji, te je moguća primjena
98
“snažnijih� testova statističke raščlambe pa
zaključci imaju veću “težinu�. No točnija
mjerenja zahtijevaju više vremena, slože-
nije mjerne instrumente i znatno su sku-
plja. Držeći na umu postavljenu hipotezu,
pri planiranju istraživanja istraživač treba
procijeniti razinu točnosti mjerenja koja
će omogućiti dokazivanje razlike između
skupina i izvođenje zaključaka istraživanja.
Kvantitativni podatci, tj. brojčane vri-
jednosti mjerenja (koje slijede intervalnu i
omjernu ljestvicu) s obzirom na svoju na-
rav, mogu biti diskretni ili kontinuirani.
Podatke koji opisuju prebrojive vari-
jable nazivamo diskretnima (npr. broj
bolesnika na odjelu, broj stanica u vidnom
polju, broj oboljelih u vremenskom raz-
doblju i sl.). Diskretne podatke uglavnom
prikupljamo postupkom prebrojavanja.
Pri prikazu mjera središnjice i rasapa dis-
kretnih podataka nije umjesno izražavati
ih brojem s decimalnim mjestima, nego
isključivo cijelim brojevima jer su jedinke
nedjeljive (prebrojeni bolesnici, studenti,
stanice, itd).
Pokazatelje kojima nije moguće pri-
družiti prebrojivu vrijednost već ih utvr-
đujemo mjerenjem s pomoću instrumenta
s određenom točnošću, nazivano konti-
nuiranima (npr. koncentracija glukoze u
krvi, masa, katalitička koncentracija enzi-
ma i sl.) i izražavamo brojevima s unapri-
jed utvrđenim brojem decimalnih mjesta
(ovisnim o točnosti mjerenja). Primjerice,
mjerimo li masu neke tvari u gramima izra-
žavat ćemo je brojem s jednim, dva, tri ili
četiri decimalna mjesta; što je instrument
osjetljiviji, broj decimalnih mjesta je veći, a
izmjereni podatak točniji.

C. Kontrola mjerenja
Pogrješke treba nastojati izbjeći i uklo-
niti u najvećoj mogućoj mjeri. Dva su os-
novna tipa pogrješaka mjerenja: sustavne i
slučajne pogrješke. Rasap rezultata oko toč-
ne vrijednosti uzrokovan sustavnom i slu-
čajnom pogrješkom prikazan je na sl. 7-4.
Sli­ka 7-4. Pog­r­ješ­ke mje­re­nja: ra­sap iz­mje­
re­nih re­zul­ta­ta oko stvar­ne vri­jed­nos­ti (u sre­
diš­tu kon­cen­trič­nih kruž­ni­ca), nas­ta­le zbog
sus­tav­ne pog­r­je­ške mje­re­nja (cr­ne toč­ke) i
nas­ta­le zbog slu­čaj­ne pog­r­ješ­ke mje­re­nja (bi­
je­le toč­ke).
Sustavne pogrješke pojavljuju se u
svakom pojedinom mjerenju u nizu mje-
renja, a uzrokovane su grješkom mjernog
instrumenta (netočnost) ili neprepozna-
vanjem reda veličine vrijednosti koje se u
mjerenju mogu pojaviti (nedostatna osjet-
ljivost). Takve pogrješke mjerenja moraju
se prepoznati i ukloniti jer su dobiveni
podatci netočni. Jedan od načina kojim se
kontroliraju mjerni instrumenti i izbjegava
sustavna pogrješka mjerenja jest ispitivanje
7. poglavlje Prikupljanje podataka i mjerenje
točnosti mjernog uređaja s pomoću “stan-
dardnih� uzoraka s poznatom vrijednošću.
Mjerenjem niza uzoraka s poznatim vrijed-
nostima u rastućem nizu može se izraditi
tzv. baždarna krivulja, tj. instrument se “ka-
librira� i na taj način se uspostavlja točnost
i provjerava osjetljivost instrumenta. Iz ba-
ždarne krivulje moguće je očitati vrijednost
nepoznatog uzorka. Kontrolne uzorke po-
trebno je mjeriti uz svaki niz mjerenja kako
bi se točnost mjerenja održala tijekom cije-
log istraživanja.
Slučajne pogrješke nastaju u pojedi-
načnim mjerenjima i nejednake su veliči-
ne i smjera u odnosu na točnu vrijednost.
Mahom proistječu iz nesvjesne pogrješke
istraživača ili zbog utjecaja okoliša na koje
je teško utjecati i izbjeći ih. Istraživači tije-
kom mjerenja moraju biti pažljivi i usredo-
točeni na posao kako bi takve pojave izbje-
gli u najvećoj mjeri. Ponavljanje mjerenja u
uzorcima i veliki broj uzoraka najbolji je
način izbjegavanja slučajne pogrješke.
1. Točnost podataka
Točnost podatka dobivenih mjere-
njem jest njihova podudarnost sa stvarnim
vrijednostima mjerenog obilježja. Ovisi o
odabranom mjernom postupku, tj. usu-
glašenosti odabranoga mjernog postupka
s referentnom ili definitivnom metodom
mjerenja.
Pouzdanost mjerenja važan je čimbe-
nik, a provjerava se višestruko ponavlja-
nim mjerenjem obilježja u istom uzorku.
Pouzdanost se može i treba provjeriti na
više načina (okvir).
Razina pouzdanosti može se izraziti i
matematički, ali ne postoji njezina opće-
prihvaćena mjera. Postupci mjerenja čiji
rezultat izravno utječe na odluku o liječe-
99
Uvod u znanstveni rad u medicini
Temeljna načela koja treba poštovati pri
mjerenju:
• valjanost (engl. validity) – odabir odgo-
varajućega mjernoga postupka,
• pouzdanost (engl. reliability) – istovjet-
nost rezultata ponavljanih mjerenja u
istom uzorku,
• dosljednost (engl. consistency) – jedna-
kost načina mjerenja svih uzoraka, mjer-
nih jedinica i decimalnih mjesta,
• objektivnost (engl. objectivity) – različiti
istraživači dobit će iste rezultate mjerenja,
• sveobuhvatnost (engl. comprehensivene-
ss) – provedba mjerenja u svim uzorcima,
prikupljanje svih predviđenih podataka
za sve ispitanike.
Postupci provjere pouzdanosti mjere-
nja:
• Intraopservatorska pouzdanost označava
ponovljena mjerenja koje učini isti istra-
živač u istim uzorcima, ali u različitim
vremenima. Provjerava pouzdanost po-
jedinog istraživača.
• Interopservatorska pouzdanost odnosi se
na podudarnost mjerenja više istraživača;
provjerava se ponavljanim mjerenjima
istog uzorka koja provode dva ili više
istraživača.
• Intraeksperimentalna pouzdanost pro-
vjerava se ponovljenim mjerenjima istog
uzorka uz iste uvjete; isključuje sustavne
pogrješke.
• Intereksperimentalna pouzdanost utvr-
đuje se mjerenjem istog obilježja različi-
tim, ali jednakopravnim postupcima od
kojih ni jedan nije referentni; upućuje na
ustaljenost uzorka.
nju bolesnika iziskuju visoku pouzdanost
(npr. mjerenje koncentracije elektrolita u
krvi prema kojima se utvrđuje količina i sa-
stav infuzijskih otopina, postavljanje pato-
histološke dijagnoze i sl.). Istraživač mora
sam procijeniti imaju li izmjereni podatci
100
pouzdanost dovoljnu za ispravno zaključi-
vanje. Veći broj mjerenih (izlaznih) poka-
zatelja povećat će pouzdanost i vrijednost
istraživanja.
2. Valjanost i pouzdanost
mjernih postupaka
Postupci u biomedicini obuhvaćaju
postupke za provjeru stanja u zdravoj po-
pulaciji (probiranje, engl. screening), zatim
postupke ispitivanja (rutinske i specifične)
za postavljanje i potvrdu dijagnoze (engl.
routine test i diagnostic test), ispitivanja
stupnja bolesti (engl. staging test) i praće-
nja učinka liječenja (engl. monitoring test).
Za sve postupke koji se rabe potrebno je
procijeniti je li ispitivanje pouzdano i va-
ljano.
Pouzdanost (engl. reliable) podrazu-
mijeva dosljednost, tj. daje li postupak po-
novljive i usporedive rezultate. Pouzdanost
će biti bitno narušena razlikom u primjeni
postupka mjerenja, različitim rukovanjem
tvorivima i mjernim instrumentima, razli-
kom u uvjetima mjerenja, ili u radu poje-
dinih istraživača. Osiguranje ujednačenih
uvjeta mjerenja i izbjegavanje svih nave-
denih pogrješaka osigurat će pouzdanost
rezultata.
Istraživač također mora procijeniti je li
postupak koji primjenjuje valjan, je li rezul-
tat mjerenja točan i odgovara li stvarnom
stanju, tj. referentnom postupku mjerenja.
Referentni postupak jest najtočniji poznati
postupak za mjerenje koji smatramo istini-
tim, tj. rezultat takvoga postupka dat će naj-
bližu vrijednost stvarnom stanju. U istraži-
vanjima često nije moguće rabiti referentne
postupke zbog njihove dugotrajnosti, slo-
ženosti ili skupoće, pa se provode zamjen-
ski, jednostavniji postupci. Referentni po-

stupak tad služi kao kriterij prema kojemu
se usporedbom izmjerenih vrijednosti pro-
cjenjuje valjanost svih ostalih postupaka.
Primjer: Referentni postupak za određivanje
proteina u organskim tvarima jest postupak
kjeldalizacije, koji je vrlo dugotrajan i složen,
pa će se za mjerenje koncentracije proteina u
istraživanju rabiti drugi postupci, ali samo oni
kojima je potvrđena valjanost, kao npr. biuret-
ska metoda ili metoda po Lowryu.
Za svaki je novi postupak potrebno
provjeriti pouzdanost i valjanost, tj. us-
porediti rezultate mjerenja s referentnim
postupkom. Pritom se izražavaju i izraču-
navaju čimbenici procjene valjanosti koji
za dobre postupke trebaju težiti što većoj
podudarnosti sa stvarnim stanjem, tj. što
manjem udjelu lažnopozitivnih i lažnone-
gativnih rezultata. Tablica 7-2. je kontin-
gencijska tablica u koju se unose podatci
o mjerenju dobiveni referentnim i ispitiva-
nim postupkom (primjer utvrđivanja opi-
jata u mokraći bolesnika). Razdijeljena je
u dva retka i dva stupca i upućuje na va-
ljanost ispitivanoga postupka. U tabl. 7-3.
nabrojeni su pokazatelji procjene valjano-
sti postupka i način njihova izračunavanja.
Tab­li­ca 7-2. Tab­li­ca učes­ta­los­ti (kon­ti­gen­cij­ska tab­li­ca) mje­re­nja pri­sut­nos­ti opi­ja­ta u mok­ra­ći
is­pi­ta­ni­ka mje­re­na dvama pos­tup­ci­ma, re­fe­ren­tnim i no­vim, is­pi­ti­va­nim
Na­laz pri­sut­nos­ti
opi­ja­ta u uri­nu
pozitivan
Re­fe­ren­tni pos­tu­pak
(+)
(teku­ćin­ska kro­ma­
to­gra­fi­ja vi­so­ke učin­
ko­vi­tos­ti, HPLC) negativan
(–)
Ukupno
7. poglavlje Prikupljanje podataka i mjerenje
Niz pokazatelja dijagnostičke točnosti
nekoga postupka može se izračunati s po-
moću računalnih programa za statističku
obradbu podataka, ali i preko besplatnih
mrežno dostupnih programa kao što je pri-
mjerice DAG Stat (dostupno na URL: http://
www.biostats.com.au/DAG_Stat/).
Granična vrijednost (engl. cut off) jest
vrijednost mjerenoga dijagnostičkog po-
kazatelja koja najbolje razdvaja zdrave od
bolesnih. Pokazatelji dijagnostičke točno-
sti mijenjaju se ovisno o izboru granične
vrijednosti. Uobičajeno je da je granična
vrijednost ona za koju je zbroj dijagnostič-
ke specifičnosti i osjetljivosti najveći. Izbor
granične vrijednosti može biti i drukčiji,
shodno potrebi za koju se mjereni poka-
zatelj rabi, pa tako može ići na stranu veće
dijagnostičke osjetljivosti ili specifičnosti.
Odnos dijagnostičke osjetljivosti i
specifičnosti nekoga mjernog postupka
narazvidnije prikazuje slika analize kri-
vulje osjetljivosti (engl. receiver operating
characteristics (ROC) curve analysis) (sl.
7-5.). Oblik krivulje i površina ispod krivu-
lje (engl. area under curve, AUC) opisuju
učinkovitost dijagnostičkoga testa, tj. nje-
No­vi la­bo­ra­to­rij­ski pos­tu­pak
Ukupno
pozitivan (+) negativan (–)
uzor­ci mok­ra­će ko­ji
is­prav­no po­zi­ lažnone­ga­tiv­ni
sad­r­ža­va­ju opi­ja­te
tiv­ni na­la­zi (a) na­la­zi (b)
(a+b)
uzor­ci mok­ra­će ko­ji
lažnopo­zi­tiv­ni is­prav­no ne­ga­
NE sad­r­ža­va­ju opi­
nala­zi (c) tiv­ni na­la­zi (d)
ja­te (c+d)
svi po­zi­tiv­ni svi ne­ga­tiv­ni svi uzor­ci u is­pi­ti­va­
nalazi (a+c) na­la­zi (b+d) nju (a+b+c+d)
101
Uvod u znanstveni rad u medicini
Tab­li­ca 7-3. Čim­be­ni­ci proc­je­na va­lja­nos­ti pos­tup­ka, ob­jaš­nje­nje poj­mo­va i iz­ra­čun
Po­jam
udio laž­nopo­zi­tiv­nih
na­la­za
(en­gl. pro­por­tion of fal­se
po­si­ti­ve re­sul­ts)
udio laž­none­ga­tiv­nih
na­la­za
(en­gl. pro­por­tion of fal­se
ne­ga­ti­ve re­sul­ts)
udio is­prav­nih na­la­za
(en­gl. pro­por­tion of true
re­sul­ts)
os­jet­lji­vo­st
(en­gl. sen­si­ti­vi­ty)
spe­ci­fič­no­st
(en­gl. spe­ci­fi­ci­ty)
om­jer vje­ro­jat­nos­ti za
po­zi­ti­van is­hod tes­ta
(en­gl. li­ke­hood ra­tio for a
po­si­ti­ve te­st)
om­jer vje­ro­jat­nos­ti za
ne­ga­ti­van is­hod tes­ta
(en­gl. li­ke­hood ra­tio for
a ne­ga­ti­ve re­su­lt)
pre­va­len­ci­ja bo­les­ti
(en­gl. pre­va­len­ce of di­
sea­se)
po­zi­tiv­na pre­dik­tiv­na
vri­jed­no­st
(en­gl. po­si­ti­ve predicti­ve
va­lue)
nega­tiv­na pre­diktiv­na
vri­jed­no­st
(en­gl. ne­ga­ti­ve predic­ti­ve
va­lue)
102
Opis Iz­ra­čun
Udio lažnopo­zi­tiv­nih na­la­za u ukup­no­me bro­ju c/(c+d)
zdra­vih ispita­ni­ka. ili
Vje­ro­jat­no­st da će zdra­vi ima­ti po­zi­ti­van na­laz. 1-specifičnost
Udio lažnonegativnih na­la­za u ukup­no­me bro­ju b/(a+b)
bo­les­nih is­pi­ta­ni­ka. ili
Vje­ro­jat­no­st da će bo­les­ni ima­ti ne­ga­ti­van na­laz. 1-osjetljivost
Udio is­prav­no po­zi­tiv­nih na­la­za i is­prav­no ne­ga­tiv­nih
na­la­za u ukup­no­me bro­ju is­pi­ta­ni­ka. (a+d)/(a+b+c+d)
Vje­ro­jat­no­st toč­noga na­la­za.
Udio is­prav­no po­zi­tiv­nih na­la­za u ukup­no­me bro­ju
bolesnih ispitanika.
Vje­ro­jat­no­st da će bo­les­ni ima­ti po­zi­ti­van na­laz, tj. spo­ a/(a+b)
sob­nost te­sta da toč­no ot­kri­je po­zi­tiv­ne uzor­ke (bo­les­
ni­ke ili is­pi­ta­ni­ke ko­ji uis­ti­nu ima­ju pro­mat­ra­no obi­ljež­je).
Udio is­prav­no ne­ga­tiv­nih na­la­za u ukup­no­me bro­ju zdra­
vih is­pi­ta­ni­ka.
Vje­ro­jat­no­st da će zdra­vi ima­ti ne­ga­ti­van na­laz, tj. d/(c+d)
spo­sob­no­st tes­ta da toč­no ot­kri­je zdra­ve, od­nos­no
bo­les­ni­ke u ko­jih je pro­mat­ra­no obi­ljež­je izostalo.
Om­jer oz­na­ču­je ko­li­ko je pu­ta po­zi­ti­van re­zul­ta­t [a×(c+d)]/
tes­ta vje­ro­jat­ni­ji u bo­les­ni­ka ne­go u zdra­va is­pi­ta­ni­ka. [c×(a+b)]
Iz­raz ko­ji uje­di­nju­je os­jet­lji­vo­st i spe­ci­fič­no­st us­po­re­đu­ju­ ili
ći vjero­jat­no­st da će bo­les­ni ima­ti po­zi­ti­van na­laz (os­jet­lji­ os­jet­lji­vo­st/
vo­st) i da će zdra­vi ima­ti po­zi­ti­van na­laz (1-spe­ci­fič­no­st). 1-specifičnost
Om­jer oz­na­ču­je vje­rojat­no­st ne­ga­tiv­noga re­zul­ta­ta tes­ta u [b×(c+d)]/
boles­ni­ka u od­no­su na zdra­va is­pi­ta­ni­ka. [d×(a+b)]
Iz­raz ko­ji uje­di­nju­je os­jet­lji­vo­st i spe­ci­fič­no­st us­po­re­ ili
đu­ju­ći vjero­jat­no­st da će bo­les­ni ima­ti ne­ga­ti­van na­laz
(1-os­jet­lji­vost) i da će zdra­vi ima­ti ne­ga­ti­van na­laz (spe­ 1-osjetljivost/
ci­fič­nost). specifičnost
Udio bo­les­nih u po­pu­la­ci­ji (va­žan je za proc­je­nu po­zi­tiv­
ne i nega­tiv­ne pre­dik­tiv­ne vri­jed­nos­ti).
(a+b)/(a+b+c+d)
Iz­ra­ža­va sta­nje u po­pu­la­ci­ji i mo­že se ra­ču­na­ti i tu­ma­či­ti
sa­mo ako je is­pi­ti­va­ni uzo­rak rep­re­zen­ta­ti­van.
Udio is­prav­no po­zi­tiv­nih na­la­za u svim po­zi­tiv­nim na­la­
zi­ma. a/(a+c)
Vje­ro­jat­no­st da po­zi­ti­van re­zul­tat zna­či bo­le­st.
Udio is­prav­no ne­ga­tiv­nih na­la­za u svim ne­ga­tiv­nim na­
la­zi­ma.
d/(b+d)
Vje­ro­jat­nost da ne­ga­ti­van re­zul­tat oz­na­ču­je izoč­no­st bo­
les­ti.
 7. poglavlje Prikupljanje podataka i mjerenje

0,8

Osjetljivost 0,6

0,4

0,2

0
0 0,2 0,4 0,6 0,8 1
1 - specifiËnost
(udio laæno pozitivnih)

Slika 7-5. Krivulja osjetljivosti (engl. receiver operating characteristics (ROC) curve). Površina
ispod krivulje (isprekidana crta) pokazatelj je dijagnostičke osjetljivosti i specifičnosti mjerenoga
postupka dijagnostičkoga pokazatelja, tj. njegove učinkovitosti pri razdvajanju bolesnih od zdra­
vih ispitanika. Što je krivulja bliže gornjem lijevom kutu slikovnoga prikaza, to je površina ispod
krivulje veća, a mjereni pokazatelj bolji. Položaj krivulje ispod pune dijagonalne crte upućuje na
dijagnostičku beskorisnost mjernog postupka za promatrani pokazatelj.

govu moć razlikovanja zdravih ispitanika za prihvaćanje ili odbacivanje istraživačke

od bolesnih. Krivulje osjetljivosti različitih
pokazatelja moguće je međusobno uspo-
ređivati i tako uspoređivati i procjenjivati
njihovu dijagnostičku vrijednost.
III. Glavne i zamjenske
hipoteze. Samo sustavno i ispravno mjere-
ni i obrađeni rezultati istraživanja služe kao
dokaz znanstvenoj hipotezi i odgovor na
istraživačko pitanje. Svakodnevna opaža-
nja nemaju snagu dokaza jer su utvrđena
na malom uzorku, a povezanost uzroka i
posljedica nesustavna je i subjektivna.

mjere ishoda
Pri planiranju istraživanja, a nakon po-
stavljanja istraživačkoga pitanja, najvažnije
je utvrditi koje će se mjere ishoda proma-
trati i kako se one mjere. O odabranim mje-
rama ishoda i načinu mjerenja ovisi moguć-
nost kritičke prosudbe pronađenih dokaza
A. Mjere ishoda
Mjere ishoda mogu biti različite varija-
ble, a možemo ih podijeliti u glavne i za-
mjenske (surogatne).
Glavne mjere ishoda daju izravan od-
govor na istraživačko pitanje i za dobro

103
Uvod u znanstveni rad u medicini
istraživanje treba nastojati mjeriti upra-
vo njih. No one kadšto zbog svoje nara-
vi mogu biti teško mjerljive ili je njihovo
praćenje i mjerenje vrlo dugotrajno ili sku-
po. Primjerice, promatramo li učinkovitost
liječenja oboljelih od zloćudnih tumora,
glavne mjere ishoda bit će preživljenje i
kakvoća života bolesnika na terapiji. Dok
preživljenje i možemo mjeriti u prospektiv-
nom istraživanju prateći bolesnike tijekom
niza (unaprijed određenoga broja) godina
uz kontrolnu skupinu, kvalitetu života je
teško mjeriti. Stoga se razvijaju zamjenske,
tj. surogatne mjere ishoda.
Mjere ishoda koje ne mjere izravno
obilježje na koje se odnosi hipoteza istraži-
vanja, ali se mogu dovesti u vezu s glavnim
mjerama ishoda nazivamo zamjenskima.
Zamjenske su mjere, primjerice, psihološki
ili biokemijski biljezi koji se brzo i razmjer-
no lako mogu mjeriti te dovesti u izravnu
vezu ili predvidjeti izravne (glavne) mjere
ishoda. U navedenom primjeru i preživlje-
nje bolesnika liječenih od zloćudnih tumo-
ra možemo procijeniti zamjenskim mjera-
ma ishoda kao što su npr. duljina razdoblja
bolesti bez pojave simptoma ili broj potpu-
nih povlačenja bolesti zbog liječenja. Oba
se pokazatelja razlikuju od glavne mjere
ishoda (preživljenje), ali se mogu s njom
povezati. Za mjerenje kakvoće života nuž-
no trebamo zamjenske mjere ishoda, jer se
kvaliteta života ne može izravno mjeriti. U
navedenom slučaju moguće ju je ispitati s
pomoću upitnika koji će ispuniti bolesnici,
ili praćenjem pojava koje su u uskoj vezi s
kvalitetom života (npr. prisustvo boli, po-
remećaj funkcije zahvaćenih organa, gubi-
tak tjelesne mase).
Primjer: Kao surogatne mjere ishoda često se
rabe rizični čimbenici neke bolesti jer oni po-
104
sredno mogu predvidjeti njezin glavni ishod.
Koncentracija kolesterola u krvi nije glavna
mjera ishoda oboljelih od ateroskleroze, no
poznato je da je sniženje koncentracije kole-
sterola dobar čimbenik predviđanja smanjenja
smrtnosti zbog bolesti krvnih žila, pa se stoga
može rabiti kao jedna od mjera ishoda lije-
čenja bolesnika s aterosklerozom. Vrijednost
krvnoga tlaka, iako sama za sebe nema izrav-
noga značenja za bolesnika, često se uzima
kao mjera ishoda u kliničkim pokusima jer je
potvrđeni rizični čimbenik za moždani i srčani
infarkt.
Pri odabiru i tumačenju zamjenskih
mjera ishoda potrebno je biti vrlo pažljiv.
Uvijek treba definirati (i u izvješću navesti)
razloge za njihov odabir. Često zamjenska
mjera nije dovoljno dobra za predviđanje
glavne mjere ishoda, pa rezultati dobiveni
mjerenjem surogatnih ishoda mogu nave-
sti znanstvenika na pogrješne zaključke.
Mjerenja učinjena s pomoću nevalidiranih
instrumenata (posebice se odnosi na upit-
nike) ili preuranjeno donošenje zaključaka
o povezanosti glavne i surogatne mjere is-
hoda mogu značajno utjecati na rezultate
istraživanja i zavesti širu znanstvenu zajed-
nicu.
Primjer: Jedan od primjera precijenjenih mjera
ishoda je mjerenje broja limfocita s izraženim
CD4 biljegom u bolesnika s kopnicom (AIDS).
Broj stanica CD4+ smatrao se, u početku prou-
čavanja te bolesti, dobrim pokazateljem tijeka
bolesti, što je poslije opovrgnuto. Naime, broj
stanica CD4+ nije dobar prediktor preživljenja
bolesnika.
Kad je glavne mjere ishoda teško
mjeriti, korisno je odabrati više zamjen-
skih mjera te ih pomno pratiti i oprezno
tumačiti i povezivati s glavnom mjerom
ishoda.
 7. poglavlje Prikupljanje podataka i mjerenje

B. Statistički pokazatelji U istraživanjima koja proučavaju uči-

rezultata istraživanja
Da bi rezultati istraživanja koja prate
mjere ishoda (napose se odnosi na kliničke
pokuse) bili valjani i prispodobivi već objav-
ljenim istraživanjima potrebno ih je prikazati
prikladnim statističkim pokazateljima. Ti su
statistički pokazatelji razvijeni i prihvaćeni
zbog lakšega razumijevanja stvarnoga zna-
čenja rezultata dobivenih u kliničkim studi-
jama. One su uobičajeno vrlo složene i re-
zultate je teško shvatiti i tumačiti dok se ne
prilagode osnovnom cilju istraživanja.
Statistički pokazatelji razvili su se u su-
stavu medicine temeljene na dokazima – pri-
stupu kliničkim pitanjima kojim se u jedan
odgovor združuju svi postojeći podatci istra-
živanja koja se odnose na određeno kliničko
pitanje (v. pogl. 19). Odabir statističkih po-
kazatelja ovisi o vrsti istraživanja (tabl. 7-4.).
nak liječenja odabiremo mjeru ishoda koju
očekujemo za promatranu bolest, koja
može biti glavna (npr. preživljenje bole-
snika u pokusnoj u odnosu na kontrolnu
skupinu) ili zamjenska (duljina remisije
bolesti). Ishod koji očekujemo (smrt ili po-
novnu pojavu bolesti) nazivamo i klinički
događaj (engl. clinical event). Bez obzira
koju mjeru pratimo potrebno je iskazati
stopu događaja (engl. event rate) u kon-
trolnoj (engl. control event rate) i ispitiva-
noj (engl. experimental event rate) skupi-
ni. Stope događaja izražene su kao omjer
ispitanika u pojedinoj skupini u kojih se
dogodio praćeni događaj i ukupnoga broja
ispitanika u skupini. Učinak liječenja s ob-
zirom na promatranu mjeru ishoda očituje
se u relativnom (engl. relative risk reducti-
on, RRR) i apsolutnom (engl. absolute risk
reduction, ARR) smanjenju rizika od ne-

Tablica 7-4. Primjereni statistički pokazatelji za prikazivanje rezultata različitih vrsta istraživanja
Vrsta istraživanja
istraživanja o učinku liječenja
dijagnostička istraživanja
istraživanja etiologije
prognostička istraživanja
Statistički pokazatelj
relativno smanjenje rizika (RRR)
apsolutno smanjenje rizika (ARR)
broj bolesnika koje je potrebno liječiti (kako bi se spriječio
jedan nepovoljan ishod) (NNT)
stopa događaja u kontrolnoj skupini (CER)
stopa događaja u ispitivanoj skupini (EER)
osjetljivost
specifičnost
omjer vjerojatnosti za pozitivan ili negativan ishod testa (±LR)
točnost
pozitivna prediktivna vrijednost (PPV)
negativna prediktivna vrijednost (NPV)
kohortna istraživanja – relativni rizik (RR)
istraživanja slučajeva i kontrola – omjer izgleda (OR)
raspon pouzdanosti (95 % CI)

105
Uvod u znanstveni rad u medicini
povoljnoga događaja. Poseban pokazatelj
jest broj bolesnika koje je potrebno liječiti
da bi se spriječio nepovoljan ishod (engl.
number needed to treat, NNT). Broj osoba
koje je potrebno liječiti da bi se jednoga
izliječilo smatra se najkorisnijim pokaza-
teljem učinka liječenja i podatak je koji
jasno ukazuje kvantitativnu učinkovitost
liječenja. Računski odgovara recipročnoj
vrijednosti apsolutnoga smanjenja rizika.
Pokazatelji dijagnostičkih istraživanja
tumačeni su u tablici 7-3. Vrijednost dija-
gnostičkoga postupka procjenjuje se u us-
poredbi s referentnim postupkom ili “zlat-
nim standardom� kako je ranije u ovom
poglavlju opisano (tablica 7-2.).
Literatura
Dawson B, Trapp RG. Basic and clinical biosta-
tistics. 4. izdanje. New York: Lange Medical Bo-
oks/McGraw-Hill; 2004.
Gebski V, Marschner I, Keech AC. Specifying
objectives and outcomes for clinical trials. Med
J Aust. 2002;176(10):491-2.
Petrie A, Sabin C. Medical statistics at glance.
2. izdanje. Oxford: Blackwell Publishing; 2005.
Raslich MA, Markert RJ, Stutes SA. Selecting and
interpreting diagnostic tests. Biochem Med.
2007;17(2):151-61.
106
U etiološkim istraživanjima, randomi-
ziranim pokusima i kohortnim istraživanji-
ma rezultati se opisuju relativnim rizikom
(engl. relative risk, RR), a u istraživanju
parova omjerom izgleda (engl. odds ratio,
OR).
Prigodom prikazivanja rezultata pro-
gnostičkih istraživanja potrebno je izraziti
vjerojatnost ispitivanog ishoda proma-
tranoga kroz vrijeme. Točnost procjene
potrebno je iskazati i granicama raspona
pouzdanosti (CI) koje uobičajeno izno-
se 95 %. Rasponom pouzdanosti od 95 %
za neki od ispitivanih ishoda izražavamo
95 %-tnu sigurnost da će se predviđeni is-
hod naći unutar navedenih granica.
Schulz KF, Chalmers I, Altman DG. The lan-
dscape and lexicon of blinding in randomized
trials. Ann Inter Med. 2002;136(3):254-9.
Tassinari D. Surrogate end points of quality
of life assessment: have we relly found what
we are looking for? Health and Quality of Life
Outcomes 2003;1. Dostupno s URL: http://
www.hqlo.com/content/pdf/1477-7525-1-71.
pdf (Pristupljeno: 23 svibnja 2012.).
 8. poglavlje

Obradba podataka

• Podatak se lako pronalazi u dvodimenzionalnim tablicama na mjestu križanja stu-

paca (pokazatelja) i redaka (ispitanika).
• Statistička obradba podataka jest sažimanje velikoga broja podataka u manji broj.
• Obradba podataka bez početne hipoteze besmislena je, neplodna i nema značaj znan-
stvenoga istraživanja.
• Nakon postavljanja hipoteze, istraživač pronalazi logičan slijed postupaka kojima
dolazi do rješenja zadanoga problema.
• Raspodjela podataka je zapravo grafički prikaz mjerenja u ovisnosti o njegovoj po-
javnosti, tj. brojnosti.
• Odabir statističkoga testa složen je postupak, pa statistički priručnici u tu svrhu često
prikazuju organizacijske tablice ili nacrte.

Tijekom prikupljanja podatke treba bi-

lježiti na način koji će omogućiti njihovu
statističku obradbu. Statistička raščlamba
sažima prikupljene podatke i međusobno
ih uspoređuje te tako proizvodi nove po-
datke na temelju izmjerenih, koji omogu-
ćuju ispravno zaključivanje.
I. Priprema podataka za
obradbu
Priprema podataka za obradbu zahtje-
va njihovo prevođenje u oblik pogodan za
rad u računalnim programima za statistič-
ku raščlambu i tablično računanje. Podatci

107
Uvod u znanstveni rad u medicini

priređeni za statističku raščlambu ne mogu matrane pojave, preporučljivo je prisutnost

zamijeniti izvorne podatke koji se moraju i
dalje pažljivo čuvati.
A. Šifriranje podataka
Uobičajeno je da se podatci upisuju u
dvodimenzionalne relacijske tablice u ko-
jima je naziv stupca jednak nazivu mjernog
obilježja (varijable), a naziv retka šifra koja
se odnosi na pojedinog ispitanika (sl. 8-1.).
Kvantitativne podatke treba prepisati u
njihovom izvornom obliku, a kvalitativne,
ako je potrebno, šifrirati.
Primjer. Najbolji način šifriranja varijabla jest
s pomoću brojeva jer su oni pogodniji za stati-
stičku raščlambu. Ako je varijabla dihotomna,
posebice opisuje li prisutnost ili izočnost pro-
obilježiti s 1, a izočnost s 0. Primjerice, pušenje
cigareta obilježit će se s 1 = da i 0 = ne, varijablu
spol šifrirat ćemo s 1 = muški spol, 2 = ženski, a
pripadnost ispitivanoj skupini kao 1 = ispitivana
skupina koja je primala lijek A, 2 = ispitivana
skupina koja je primala lijek B, i 3 = kontrolna
skupina koja je primala nedjelatnu tvar.
Podatci jednog istraživanja trebaju se
uvijek upisati samo u jednu jedinstvenu
tablicu.
Prilikom obradbe upitnika s pitanjima
otvorenoga tipa, odgovore je potrebno
ocijeniti prema unaprijed utvrđenom krite-
riju i dogovorenim jedinicama kako bi bili
pogodni za obradbu. Ponekad je potrebno
da odgovore otvorenoga tipa ocijene dva
ili više istraživača da bi se povećala pouz-
danost i točnost ocjenjivanja.

Slika 8-1. Struktura podataka dvodimenzionalne tablice. Tablica je izvadak podataka iz studije
čimbenika rizika u 164 žene s invazivnim karcinomom dojke. Redovi tablice su bolesnice, a
stupci pokazatelji. (Belev B, Alerić I, Vrbanec D, Petrovečki M, Unušić J, Jakić-Razumović J.
Nm23 gene product expression in invasive breast cancer – immuno­histo­chemical analysis and
clinicopathological correlation. Acta Oncol 2002;41:355-61.).

108

Preporuke za šifriranje:
• Oblikujte šifrarnik s popisom svih šifara i
njihovim detaljnim tumačenjem i čuvajte
ga na sigurnom mjestu.
• Brojem označite svako pitanje i svaki od-
govor prilikom oblikovanja upitnika i u
tablicu unosite rezultate u obliku brojeva
koji predstavljaju šifru odgovora na svako
pitanje.
• Tijekom unosa podataka u tablicu svaki
listić upitnika obilježite brojem i taj broj
unesite u tablicu (tako se izbjegava mo-
gućnost unosa podataka s jednoga listića
dva ili više puta i omogućuje se provjera
unesenih podataka).
• NE zaboravite – brojčani podatci kvali-
tativnih obilježja nikad ne predstavljaju
njihovu vrijednost već samo pripadnost
skupini.
Za podatke koji nedostaju najbolje je
ostaviti prazno polje. Statistički postupci
uzimaju u obzir i njihov utjecaj. Kad je on
prevelik, nije moguće izvesti ispravne za-
ključke istraživanja.
B. Preračunavanje podataka
Izravnim mjerenjem najčešće dobije-
mo jednostavne podatke (vrijednost pH,
visina, krvni tlak), međutim često je za
medicinske potrebe i potrebe istraživanja
podatke potrebno iz jednostavnih prevesti
u složene stavljanjem u međusobni omjer
ili neki drugi matematički odnos. Primjer
složenih podataka je koncentracija hemo-
globina izražena u g/L, gdje su u omjeru
količina tvari i volumen otopine. Neke od
složenih podataka kao što je npr. koncen-
tracija, instrument (biokemijski analizator)
sam izračunava i daje kao odčitanje, dok
je neke potrebno preračunati. Primjerice,
indeks tjelesne mase ili klirens kreatinina
8. poglavlje Obradba podataka
izračunavaju se iz više izmjerenih obilježja
(npr. za izračunavanje klirensa kreatinina
potrebno je odrediti koncentraciju kreati-
nina u plazmi i u cjelodnevnoj mokraći,
izmjeriti cjelodnevni volumen mokraće,
visinu i tjelesnu masu ispitanika). Tijekom
planiranja istraživanja treba pomno pro-
učiti koja obilježja treba mjeriti želimo li
izračunati složene podatke.
Kategorizacija podataka jest radnja
kojom se podatci mjereni složenijom mjer-
nom ljestvicom preračunavaju u kategorije
nominalne ili ordinalne mjerene ljestvice
(v. pogl. 7). Podatci se kategoriziraju radi
statističke obradbe ili prikaza podataka,
naprimjer prikaz raspodjele po skupinama.
Propis kategorizacije jest pravilo kojim se
kategorizacija radi, a njegova jasnoća i ne­
dvosmislenost podrazumijevaju da (a) svaki
podatak može biti preračunan, (b) da je pre-
računavanje jednako za iste podatke, i da (c)
ne postoji mogućnost da iz jednoga podatka
može nastati više preračunanih vrijednosti.
Primjer. Autori istraživanja invazivnoga karci-
noma dojke (primjer sa sl. 8-1.) veličinu tumora
prikazuju izvornom mjerom, u cm, u stupcu G,
dok u stupcu H upisuju podatke nakon kate-
gorizacije u tri skupine (brojevne oznake 1-3).
Jednostavno pravilo kategorizacije oblikovano
je ovako: skupina 1 – promjer tumora do 2 cm
(<2 cm), skupina 2 – promjer 2 do 5 cm, (2–5
cm), skupina 3 – promjer od 5 cm (>5 cm).
C. Nepotpuno praćeni
podatci
Klinička istraživanja često obuhvaćaju
nepotpuno praćene ili cenzurirane (prema
engl. censored) podatke, tj. prate ispitanike
kod kojih se ne ostvaruje događaj koji se
prati tijekom vremena (npr. ozdravljenje ili
109
Uvod u znanstveni rad u medicini
smrt od bolesti). Cenzurirani podatci prika-
zuju se s pomoću dva pokazatelja. Prvi je
pokazatelj vrijeme praćenja i pokazuje koli-
ko dugo (u satima, danima, mjesecima, go-
dinama ili sl.) od početka istraživanja prati-
mo ispitanika. Drugi je pokazatelj binarni,
a prikazuje stanje na kraju istraživanja.
Primjer. Razmotrimo podatak o smrtnom
ishodu nakon operacije ili ponovnu pojavu
zloćudnoga tumora, koji sami po sebi nemaju
dostatno značenje za istraživanje ako ne znamo
kad nastupa smrtni ishod (npr. koliko mjeseci
ili godina nakon operacije) ili kad se ponovno
pojavljuje bolest (npr. koliko mjeseci nakon
prvoga ciklusa liječenja). U primjeru na sl. 8-1.
prikazan je pravilan unos podataka za praćenje
ukupnoga preživljenja. Stupac E sadrži podat-
ke o najduljem poznatom praćenju ispitanica u
mjesecima, dok stupac F sadrži binarne podat-
ke o stanju ispitanica u tom trenutku praćenja:
1 – praćeni se događaj ostvaruje, tj. bolesnica
umire od osnovne bolesti, ili 0 – bolesnica živa
ili izgubljena iz daljnjega praćenja (od engl. lost
to follow-up).
Obradba je takvih podataka specifična
i podrazumijeva uporabu posebnih stati-
stičkih postupaka (npr. raščlamba Kaplan-
Meierovim postupkom ili Coxovim regre-
sijskim testom). Raščlamba medicinskih
događaja s nepotpunim praćenjem poda-
taka, koja se iskazuje kao izračunavanje
vjerojatnosti ukupnoga preživljenja, vje-
rojatnosti preživljenja bez znakova bolesti
ili vjerojatnosti oporavka, uobičajena je za
klinička istraživanja.
II. Obradba podataka
Obradba podataka počinje nakon pri-
mjerne i (vrlo!) pažljive pripreme podataka
za tu svrhu.
110
A. Analiza podataka
zahtijeva postojanje
hipoteze
Bilo da su podatci prikupljeni plani-
ranim istraživanjem ili rutinskim radom,
svakoj obradbi uvijek prethodi prizivanje
znanstvene hipoteze koja po svojoj pri-
rodi odgovara na pitanje što obradbom
podataka želimo dobiti. No još uvijek ne
znamo kako obraditi podatke. Besmisleno
je započeti ma kakvu obradbu postojećih
podataka ako ne znamo što njome želimo
dobiti, kakvu vrstu rezultata, rješenja ili od-
govora, tj. ako ne znamo na koje pitanje
obradbom podataka odgovaramo.
Tijekom svakodnevne rutinske dje-
latnosti liječnici prikupljaju mnogo vri-
jednih podataka o bolestima koje liječe,
a koji nisu dio nekog unaprijed planirana
istraživanja. Takvi su podatci jednako vri-
jedni ostalima pod uvjetom da prvi korak
analize tih podataka bude postavljanje
hipoteze. Nažalost, događa se da liječnici
prikupljene podatke proslijede znalcima
statističke metodologije i od njih zatraže
obradbu podataka “uobičajenim postupci-
ma�, ne bi li na temelju dobivenih rezultata
spoznali štogod nova. Postupak je pogrje-
šan i nikad ne daje valjan rezultat.
B. Obradbom podataka do
rezultata
Nakon postavljanja hipoteze istraživač
slaže logičan slijed analiza kojima rješava
zadani problem (valjanost hipoteze); takav
se niz postupaka naziva postupnikom ili
algoritmom (prema engl. algorithm).

Primjer. Istraživača zanima o čemu ovisi kon-
centracija hormonskih receptora u žena s inva-
zivnim karcinomom dojke. Podatci dijela takvih
istraživanja prikazani su u primjeru na sl. 8-1.
Ako su podatci već unijeti u računalo kako
je na slici prikazano (koncentracija estrogena
u stupcu C i progesterona u stupcu D), onda
istraživač oblikuje postupnik obradbe podata-
ka. Pojednostavljeno rečeno, prvo određuje da
će obraditi sljedeće pokazatelje: dob bolesni-
ca, koncentraciju receptora, veličinu tumora,
histološki tip, i sl. Nadalje, svakomu od njih
dodjeljuje mjernu ljestvicu (v. pogl. 7) i odre-
đuje oblik sažimanja podataka da bi ih znao
pročitati, razumjeti i shvatiti njihovu raspodjelu,
npr. prikaz dobne raspodjele bolesnica, izračun
učestalosti po skupinama i sl. Nakon toga istra-
živač postavlja statističke hipoteze (v. pogl. 3,
pet koraka u dokazivanju statističke hipoteze),
a rezultate potom jednostavno – tumači.
1. Čitanje i razumijevanje
podataka
Svaki pojedini podatak možemo pro-
čitati, no veliki skup podataka treba sažeti
u prikaz ili mjeru koja predstavlja sva po-
jedinačna mjerenja. Takvo sažimanje ovisi
o vrsti podataka i mjernim ljestvicama (v.
pogl. 7). Svi se podatci mogu prikazati ras-
podjelama, a brojčani se podatci mogu sa-
žeti u brojčane mjere srednjih vrijednosti i
raspršenja pojedinačnih podataka oko nje.
Primjer. Istraživanje opisano uz sl. 8-1. obu-
hvaća 164 bolesnice s invazivnim karcinomom
dojke. Problem nije moguće razumjeti tako da
pročitamo sve podatke o 164 ispitanice, pa mo-
ramo raščlaniti njihovu raspodjelu i sažeti ih.
a. Raspodjela podataka
To je zapravo grafički prikaz rezultata
mjerenja: pojavnost i brojnost veličina, i to
samostalno ili u odnosu na druge podatke.
8. poglavlje Obradba podataka
U prirodi je raspodjela podataka obič-
no normalna (ili gausovska, prema mate-
matičaru koji ju je otkrio, opisao i matema-
tički definirao). Prikazuje se krivuljom koju
tvore točke, po jedna za svaki podatak.
Pojedinu točku na apscisi definira veličina
podatka, a na ordinati broj podataka te ve-
ličine (v. sl. 8-2. gdje je normalna krivulja
ucrtana). Raspodjela podataka normalna je
kad je krivulja simetrično zvonolika i kad
jedna standardna devijacija desno i lijevo
od (aritmetičke) sredine obuhvaća oko
68 % svih podataka. Raspodjela podataka u
istraživačkom uzorku (ili pokusnim skupi-
nama) ne mora biti normalna, ali istraživač
to mora znati, jer raspodjela podataka odre-
đuje hoće li se za usporedbe primijeniti pa-
rametrijska ili neparametrijska statistika. Iz
podataka proisteklih iz mjerenja oblikuje
se empirijska raspodjela; ona se potom us-
poređuje s teorijskim raspodjelama koje su
matematički zadane, tj. opisane su matema-
tičkim jednadžbama, a testira Kolmogorov-
Smirnovljevim ili D’Agostino-Pearsonovim
testom. No tijekom istraživanja ne treba te-
stirati normalnost raspodjele svih pokaza-
telja u svakom od uzoraka nego samo onih
o kojima nemamo nikakvih spoznaja. Ako
se normalnost pokazatelja testira, čini se to
samo jednom za cijeli uzorak.
Primjer. Ako je poznato da kod žena s inva-
zivnim karcinomom dojke dob ne slijedi nor-
malnu raspodjelu, a koncentracije hormonskih
receptora slijede, onda se u vlastitom istraživa-
nju dob prikazuje i obrađuje neparametrijski, a
koncentracije receptora parametrijski (upravo
iz toga se razloga dob ispitanika općenito u hu-
manim istraživanja redovito opisuje i prikazuje
neparametrijski). Ako o veličini tumora nema
nikakvih spoznaja, normalnost raspodjele testi-
ra se za cijeli skup mjerenja i samo jednom za
cijelo istraživanje.
111
Uvod u znanstveni rad u medicini
30
25
Broj bolesnica (N) 20
15
10
0
30 35 40
Slika 8-2. Raščlamba raspodjele brojčanoga pokazatelja.
Slika prikazuje raspodjelu pokazatelja dobi u godinama (histogram) bolesnica iz primjera sa sl.
8-1. Na grafikonu je, radi usporedbe, krivuljom iscrtana očekivana ili teorijska raspodjela po­
dataka (u ovom je primjeru pretpostavljena Gaussova normalna raspodjela, koju, kako na slici
uočavamo, podatci ne slijede).
Prikaz raspodjele podataka ovisi o
mjernim ljestvicama podataka.
Primjer. Sl. 8-2. primjer je raspodjele brojča-
noga (kvantitativnoga) pokazatelja, a prikazuje
raspodjelu dobi bolesnica iz primjera u sl. 8-1.
Za potrebe prikaza stupčastim grafikonom dob
bolesnica kategorizirana je u skupine, a veliči-
nu skupina (raspon dobi) i njihov broj određuje
sam istraživač. Na sl. 8-3. prikazana je raspodje-
la bolesnica prema veličini tumora i primjer je
obradbe skupnoga (kategoričkoga) pokazatelja.
Iz grafičke se raspodjele odčitava koje
vrijednosti podataka se pojavljuju u mjere-
njima, tj. u kojem se rasponu nalaze mjere-
nja (najmanja i najveća vrijednost), jesu
li mjerenja jednoliko raspodijeljena među
skupinama (ravnomjerna ili uniformna
raspodjela) ili se više vrijednosti nalazi oko
određene veličine rezultata mjerenja (mod
ili sredina po učestalosti, modalna raspo-
djela), te koliko takvih modalnih vrijednosti
ima (višemodalna raspodjela). Nadalje,
raspodjela može biti simetrična (zrcalno
112
45 50 55 60 65 70 75 80
Dob (god.)
slična prema srednjoj vrijednosti) ili asime-
trična (zakrivljena, prema engl. skew).
Primjer. Raspodjela podataka na sl. 8-2. poka-
zuje da se dob bolesnica u istraživanju nalazi
u rasponu od 35 (najmanja vrijednost ili mini-
mum) do 75 (najveća vrijednost ili maksimum)
godina, te da ih je ponajviše i podjednako u
dobi 55-60 i 70-75 godina. To su dva moda, pa
je raspodjela bimodalna, nije simetrična, tj. ne
podudara se posve s ucrtanom krivuljom nor-
malne raspodjele.
b. Mjere srednje vrijednosti i
odstupanja od nje
Skup nekih podataka opisuje se s po-
moću srednje vrijednosti pojedinačnih po-
dataka skupa i mjerom (veličinom) odstu-
panja (raspršenja) pojedinačnih podataka
toga skupa od te srednje vrijednosti. Od
srednjih se vrijednosti najčešće izračuna-
vaju aritmetička sredina (računska sredi-
na, prema engl. mean) i medijan mjerenja
(položajna sredina, prema engl. median),

120
100
Broj bolesnica (N)
80
60
40
20
0
<2
VeliËina tumora (cm)
Slika 8-3. Raščlamba raspodjele skupnoga pokazatelja.
Slika prikazuje brojnost bolesnica iz primjera sa sl. 8-1. prema kategorijama veličine tumora.
a od mjera odstupanja, uz aritmetičku sre-
dinu navodi se standardna devijacija, a
uz medijan raspon mjerenja. Tumačenje
brojnih drugih mjera, kao što su varijanca,
računski raspon, pogrješke, percentilne
vrijednosti i sl. prjelazi okvire i potrebe
ovoga teksta.
Aritmetička sredina i standardna
devijacija rabe se kad je empirijska ras-
podjela podataka podudarna normalnoj
raspodjeli, a medijan i raspon mjerenja
kad nije, ili kad je istraživački uzorak
mali (v. pogl. 5). Budući da raspodjela
podataka definira mjere srednje vrijedno-
sti i raspršenja, ne mogu se kombinirati
aritmetička sredina i raspon; također, za
jedan se skup podataka ne smiju prika-
zivati dvije mjere srednje vrijednosti (i
raspršenja podataka), nego samo jedna
– ovisno o raspodjeli podataka. Programi
za statističku obradbu podataka u pravilu
izračunavaju sve uobičajene mjere sred-
njih vrijednosti i odstupanja (sl. 8-4.), no
istraživač prikazuje samo one koje odgo-
varaju podatcima.
8. poglavlje Obradba podataka
2-5 >5
Primjer. Za dob bolesnica u prethodnom
primjeru, vezanom uz tumačenje sl. 8-2., pret-
postavili smo da se teorijska Gaussova (nor-
malna) i empirijska raspodjela razlikuju. Ako
testiranjem to potvrdimo (a sa slike je razvidno
da visine stupaca NE slijede teorijsku krivulju),
onda ćemo od svih mjera srednjih vrijednosti i
odstupanja sa sl. 8-4. odabrati samo medijan i
raspon mjerenja. U rezultatima rada to možemo
napisati ovako: istraživanje je obuhvatilo 164
bolesnice s tumorom dojke s medijanom dobi
od 58 (raspon 35-74) godina.
Istraživač uvijek želi da je uzorak koji
uzme za istraživanje iz populacije koju istra-
žuje što reprezentativniji za tu populaciju.
Kad bi istraživač uzeo iz populacije više
uzoraka i svima odredio srednju vrijednost
(ili koje drugo svojstvo), srednje vrijedno-
sti svih (nezavisno) uzetih uzoraka nikad
ne bi bile međusobno iste. Razlog tomu je
varijabilnost podataka u populaciji koja se
istražuje. Tako dolazimo do pojma pogrješ-
ke uzorkovanja koja se naziva standardna
pogrješka (prema engl. standard error).
Najpoznatija pogrješka uzorkovanja je stan-
dardna pogrješka aritmetičke sredine (SEM,
113
Uvod u znanstveni rad u medicini

Variable DOB
Sample size 164
Lowest value 35,0000
Highest value 74,0000
Arithmetic mean 57,7500
95% CI for the median 56,0951 to 59,4049
Median 57,5000
95% CI for the median 55,0000 to 59,0318
Variance 115,1948
Standard deviation 10,7329
Relative standard deviation 0,1859 (18,59%)
Standard error of the mean 0,8381
Coefficient of Skewness Œ0,1959 (P = 0,2946)
Coefficient of Kurtosis Œ0,9592 (P < 0,0001)

Slika 8-4. Statističko izvješće obradbe podataka.

Preslika dijela statističkog izvješća (program MedCalc) o skupnim osobinama pokazatelja (pre­
ma engl. variable) dobi bolesnica iz primjera sa sl. 8-1. Ostale oznake: veličina uzorka (prema
engl. sample size), raspon kao najmanja i najveća vrijednost (prema engl. lowest value, highest
value), srednje vrijednosti kao aritmetička sredina i medijan, s granicama pouzdanosti (prema
engl. arithmetic mean, median, CI – confidence intervals), varijanca (prema engl. variance),
standardna devijacija (prema engl. standard deviation), koeficijent varijacije (relativna stan­
dardna devijacija, prema engl. relative standard deviation), standardna pogrješka (prema engl.
standard error of the mean) te koeficijenti asimetričnosti i spljoštenosti (prema engl. skewness,
kurtosis).

prema engl. standard error of the mean) c. Raspon pouzdanosti

koja pokazuje s kojom pogrješkom zaklju-
čujemo o vrijednosti aritmetičke sredine u
populaciji (x ± SEM). Standardna pogrješka
ovisi o vrijednosti parametara koji se mjere i
veličini uzorka. Naprimjer, SEM se izračuna-
va kao omjer standardne devijacije i drugo-
ga korijena veličine uzorka (SEM = SD/√n).
Primjer. Promotrimo koncentraciju estrogen-
skih receptora (ER) iz istraživanja sa sl. 8-1: u N
= 148 naših ispitanica (nije taj pokazatelj mjeren
u svih!) izmjerili smo prosječnu koncentraciju
ER od 140 ± 45 fmol/mg DNA, iskazano aritme-
tičkom sredinom i standardnom devijacijom na
masu (u mg) DNA. Kolika je procjena te vrijed-
nosti za populaciju? Budući da je SEM = SD/√n
= 45/12,17 = 3,7 (zaokruženo 4), to kažemo da
je prosječna vrijednost ER u populaciji 140 ± 4
fmol/mg DNA.
Raspon pouzdanosti (engl. confiden-
ce interval, CI) nekoga statističkog parame-
tra uzorka jest brojčani raspon vrijednosti
unutar kojega se s određenom vjerojatnošću
vrijednost toga parametra nalazi u populaci-
ji. Dakle, rasponom pouzdanosti također se
raščlanjuje pogrješka uzorkovanja (kako je
već navedeno za standardnu pogrješku). U
stvari se raspon pouzdanosti i izračunava iz
standardne pogrješke i – kao što svaki sta-
tistički parametar ima svoju standardu po-
grješku, tako ima i svoj raspon pouzdanosti
(npr. raspon pouzdanosti aritmetičke sredi-
ne, medijana, koeficijenta korelacije itd.).
Raspon pouzdanosti ima granice ras-
pona pouzdanosti (prema engl. confiden-
ce interval limits, CIL), tj. svoju donju i gor-

114

nju granicu. Uvijek se računa s određenom
vjerojatnošću koja mora odgovarati vrijed-
nosti pogrješke tipa I testiranja statističke
hipoteze (v. pogl. 3) koju je istraživač odre-
dio u svom istraživanju. Ako se, primjerice
(i uobičajeno), istraživač odluči raditi uz α
= 0,05 (dakle, zaključivati uz P <0,05), onda
se granice raspona pouzdanosti izračuna-
vaju uz vjerojatnost od 95 %. Ako istraživač
želi biti sigurniji u uopćivanju svojih nalaza
na uzorku na populaciju, onda će se odlu-
čiti za testiranje hipoteze uz α = 0,01 i prikaz
granica raspona pouzdanosti od 99 %.
Raspon pouzdanosti izračunava se s
pomoću vrijednosti statističkoga parame-
tra za koji se računa, njegove standardne
pogrješke i osobite statističke z-vrijednosti
(t-vrijednosti za male uzorke, u pravilu s
N <30) koja ovisi o odabranoj razini vje-
rojatnosti (z = 1,96 za 95 % vjerojatnosti i
z = 2,58 za 99 % vjerojatnosti). Primjerice,
za izračun granica pouzdanosti aritmetičke
sredine jednadžba glasi CI = x ± z×SEM.
Primjer. Izračunali smo u prethodnom pri-
mjeru da koncentracija estrogenskih receptora
u populaciji žena iznosi 140 ± 4 fmol/mg DNA
(iskazano kao x ± SEM). Raspon pouzdanosti
aritmetičke sredine uz vjerojatnost od 95 % izra-
čuna se kao CI = x ± z×SEM = 140 ± 1,96×3,7 =
140 ± 7,25 = 132,75 i 147,25, tj, zaokruženo CI
(95 %) = 133–147 fmol/mg DNA. Raspon po-
uzdanosti aritmetičke sredine uz vjerojatnost
od 99 % jednako se izračuna kao CI (99 %) =
130–150 fmol/mg DNA.
Zamijetite u primjeru da su grani-
ce 95 %-tne pouzdanosti uže od granica
99 %-tne pouzdanosti. Što je tražena pouz-
danost zaključivanja iz uzorka na popula-
ciju veća, to će širi biti i raspon vrijednosti
koje obuhvaćaju pravu vrijednost statistič-
koga parametra, u ovom slučaju aritmetič-
8. poglavlje Obradba podataka
ke sredine. Iako izračun nije složen, danas
istraživači uobičajeno u tu svrhu rabe pro-
grame, a postoje i besplatne mrežne uslu-
ge (npr. http://graphpad.com/quickcalcs/
CImean1.cfm?Format=SD za izračun opi-
sanih mjera deskriptivne statistike).
Raspon pouzdanosti zorno pokazuje
pripadaju li dva skupa podataka istoj po-
pulaciji. Ako se vrijednosti dvaju raspona
pouzdanosti makar i dijelom podudaraju,
onda su dva uzorka iz kojih su izračunani
dobivena uzorkovanjem iste populacije, a
ako podudaranja nema (vrijednosti su ra-
zličite), onda su uzorci dobiveni uzorkova-
njem različitih populacija (sl. 8-5.). Naravno,
sve to uz zadanu i istu razinu pouzdanosti.
2. Odabir statističkoga testa
Različite hipoteze provjeravaju se ra-
zličitim testovima, ovisno o tome jesu li
pokazatelji kvalitativni ili kvantitativni, ovi-
sno o njihovoj statističkoj raspodjeli i broju
pokazatelja.
a. Parametrijski i neparametrijski
testovi
Parametrijskim testovima raščla-
njuju se brojčani pokazatelji čija raspodjela
izmjerenih vrijednosti ne odstupa značajno
od normalne raspodjele. Parametrijski testo-
vi obrađuju izvorna mjerenja pokazatelja.
Neparametrijski testovi mogu obra-
diti sve podatke i nisu ograničeni normal-
nošću raspodjele. Oni, zapravo, raščlanju-
ju redne brojeve (rangove) uređenoga niza
podataka, a ne izvorna mjerenja. Snaga ne-
parametrijskih testova (v. pogl. 3) manja
je od snage parametrijskih, pa zato poto-
nje treba rabiti kad je to moguće (ovisno
o ljestvici mjerenja, raspodjeli i brojnosti
podataka).
115
Uvod u znanstveni rad u medicini

103 – 115

83 – 107 133 – 147

83 103 107 115 133 147

Slika 8-5. Razlikovanje uzoraka s pomoću granica pouzdanosti označenih na brojevnom prav­
cu. U istraživanju s primjerima iz ovoga poglavlja izračunali smo da koncentracija estrogenskih
receptora (ER) u N = 148 žena iznosi 140 ± 45 fmol/mg DNA ( ± SD), uz raspon 95 %-tne pouz­
danosti za populaciju CI (95 %) = 133–147 fmol/mg DNA. Ako u literaturi pronalazimo podatke iz
dvaju izvora o koncentraciji ER od 95 ± 34 fmol/mg DNA (prvi) i 108 ± 27 fmol/mg DNA (drugi),
onda se možemo upitati jesu li uzorci dobiveni uzorkovanjem iste populacije? Najjednostavnije
je na to odgovoriti izračunom raspona pouzdanosti koji za prvi izvor iznose CI (95 %) = 83–107
fmol/mg DNA, a za drugi CI (95 %) = 103–115 fmol/mg DNA. Kako je na slici označeno, vrijed­
nosti 103-107 zajedničke su rasponima prvog i drugog izvora podataka, kažemo da se rasponi
podudaraju i zaključimo s 95 % pouzdanosti kako su literaturni uzorci iz iste populacije (pa
se ne razlikuju, uz P <0,05). Uzorak iz našega primjera ima raspon koji se ne podudara ni sa
kojim drugim, pa zaključimo s 95 %-tnom pouzdanošću da je dobiven uzorkovanjem neke
druge populacije.

b. Ovisnost o broju pokazatelja c. Organizacijske tablice

Statistički postupak može istodobno
obraditi jedan, dva, tri ili više pokazatelja.
Broj pokazatelja u statističkim testovi-
ma:
• univarijatni test – raščlamba statističkih
osobitosti jednoga pokazatelja, primjeri-
ce, testiranje normalnosti empirijske ras-
podjele;
• bivarijatni test – raščlamba osobitosti
dvaju pokazatelja, primjerice, usporedba
visine i mase ispitanika;
• multivarijatni test – istodobna raščlamba
više pokazatelja, primjerice, raščlamba
preživljenja bolesnica u svezi dobi, ve-
ličine tumora, lokalizacije, histološkoga
tipa i razine hormona u serumu.
Kad god je moguće treba rabiti multi-
varijatne testove, jer su najmanje pristrani.
Odabir statističkoga testa složen je po-
stupak, a temelji se na mnogim činjenica-
ma vezanima uz osobine pokazatelja, mje-
renja i postavljanje hipoteze, pa statistički
udžbenici u tu svrhu često prikazuju orga-
nizacijske tablice. U njima je biranje testa
shematizirano kao postupnik (tabl. 8-1.).
Primjer. Istraživača zanima postoji li u žena iz
prethodno tumačena primjera značajna poveza-
nost njihove dobi (podatci prikazani na sl. 8-2. i
8-4.) i veličine tumora (podatci iz sl. 8-3.). Istra-
živač pretpostavlja da se veći tumori češće na-
laze u mlađih žena. Prvo se oblikuje statistička
hipoteza: dob ispitanica ne razlikuje se prema
skupinama veličine tumora (ništična hipoteza),
a potom se prema pitanjima i podatcima iz tabl.
8-1. odabire test:
1. raščlanjujemo dob bolesnica i veličinu tumo-
ra → dva prikazatelja;

116
 8. poglavlje Obradba podataka

Tablica 8-1. Organizacijska tablica odabira statističkoga testa tijekom postupka testiranja hipoteze (izmijenjeno i
nadopunjeno prema Byrneu, 1998.)

Zaglavlje tablice postavlja sedam pitanja na koja istraživač redom odgovara biranjem ponuđenih odgovora, a u
zadnjem stupcu pronalazi naziv testa. Pitanja su kako slijedi:
Koliko se pokazatelja (varijabla) istodobno raščlanjuje?
Zanima li vas testiranje razlike među skupinama ili njihova povezanost?
Jesu li skupine usklađene ili nisu?
Kojom su ljestvicom mjereni pokazatelji?
Kakva je raspodjela podataka?
Koliko skupina istodobno uspoređujete?
Koja je veličina uzorka?

Pitanja Odgovor

2. poveza­ 3. uskla- 6. broj

1. broj po- 4. mjerna 5. raspo­ 7. broj
nost ili đenost skupi- test
kazatelja ljestvica djela jedinka
razlika skupina na

Smjer traženja odgovora

2 – Studentov t-test
normalna jednosmjerna
omjerna >2 –
ANOVA
neuskla- intervaln­a
đene Mann-Whitneyjev
ordinalna nije 2 –
(neparni test
normaln­a
testovi) >2 – Kruskal-Wallisov test

2 <20 Fisherov test

razlika nominalna
≥2 ≥20 χ2-test

jedan ili omjerna 2 – parni t-test

normalna
dva intervalna ≥2 – F-omjer
usklađene
omjerna Wilcoxonov test
(parni 2 –
parova
testovi) intervalna nije
ordinalna normaln­a >2 – Friedmanov test
nominalna – – McNemarov test

omjerna
– – – Pearsonov r
intervalna
povezanost –
ordinalna – – – Spearmanov r

nominalna – – – Cramerov V

povezanost omjerna – – – multipla regresija

intervalna
– – – ANOVA
ordinalna

– 2 – logistička regresija
tri i više –
razlika diskriminacijska
– 2 –
nominalna analiza

cenzurira-
2 – Coxov regresijski test
ni podatci

117
Uvod u znanstveni rad u medicini
2. zanima nas razlika dobi među skupinama
prema veličini tumora → testiranje razlike;
3. skupine nisu usklađene → neparni test;
4. dob → mjerena omjernom ljestvicom;
5. raspodjela dobi → nije normalna;
6. dob se uspoređuje unutar triju skupina pre-
ma veličini tumora → broj skupina >2;
7. broj bolesnica N = 164 → "–" (u tablici ozna-
ka za nebitno).
Slijedom odgovora pronalazimo Kruskal-Walli-
sov test, kojim ćemo testirati vjerojatnost da je
dob bolesnica jednaka u svim skupinama žena
s različitim veličinama tumora.
3. Što sve obraditi?
Istraživač podatke nikome ne može
prepustiti na obradbu, ma kako mudar
i vješt statističar ta osoba bila. Razlog je
tomu što samostalna (automatska) obrad-
ba podataka ne postoji, pa netko mora za-
dati redoslijed obradbe. Statističar pomaže
u izračunima koje istraživač ne mora znati,
no statističar ne može postavljati statističke
hipoteze iz znanstvene hipoteze istraživa-
nja kad to nije njegovo područje istraživa-
nja; to se ne može bez istraživača!
U načelu, treba statistički istražiti (testi-
rati, provjeriti) svaku razliku ili povezanost
pokazatelja, tj. ispitati je li specifična za
pojedine skupine ispitanika u istraživanju.
Treba obuhvatiti sve pokazatelje praćene
istraživanjem, jer će tako istraživač steći
ponajbolju sliku o sustavu koji istražuje.
Pretpostavite da nevažni podatci i ne po-
stoje, jer je zacijelo postojao logičan razlog
zašto ste ih pri planiranju odlučili obuhva-
titi istraživanjem.
118
Tek nakon početne obradbe poda-
taka istraživač može procijeniti što zaista
jest zanimljivo za daljnju podrobniju i is-
crpniju obradbu a što nije. Pritom se ni-
šta važno ne smije prešutjeti – bolje je u
rezultatima iznijeti više nego manje, bolje
je da manje vješt istraživač iskaže i pokoji
nebitan podatak nego da propusti iskazati
važan.
Da bi obradba podataka bila cjelovita,
istraživač treba provjeriti sljedeće:
• raspodjele svih pokazatelja,
• brojnost po skupinama kategoričkih po-
kazatelja i njihove međusobne razlike,
• povezanost i razlike brojčanih pokazate-
lja među skupinama.
Obraditi sve ne znači usporediti sve
pokazatelje, nego samo one za koje postoji
logično opravdanje takve obradbe, tj. one
za koje istraživač unaprijed zna zašto mu
je takva usporedba zanimljiva.
Na složenost početne obradbe veli-
koga broja podataka upućuje i postoja-
nje matematičkih postupaka rudarenja
(prema engl. data mining), kojima se u
velikomu broju mjerenja velikoga broja
pokazatelja pronalazi bilo kakva pravil-
nost ponavljanja ili posebnost vrijedno-
sti, da bi se tek s tim pokazateljima na-
stavila uobičajena obradba. Takva je vrsta
obradbe važna za, primjerice, istraživanja
u anesteziologiji gdje se u jedinicama in-
tenzivne skrbi tijekom višesatnoga (vi-
šednevnoga) nadzora brojnih biomedi-
cinskih signala bolesnika stvaraju goleme
količine podataka.

Literatura
Byrne DW. Publishing your medical research
paper: what they don’t teach in medical school.
Baltimore: Williams and Wilkins; 1998.
Collet D. Modelling survival data in medical re-
search. London-Madras: Chapman & Hall; 1994.
Dawson-Saunders B, Trapp RG. Basic & Clini-
cal Biostatistics. London: Prentice-Hall Int. Inc.;
2001.
8. poglavlje Obradba podataka
MedCalc – Statistics for biomedical research
(Software manual, Version 9). Mariakerke:
MedCalc Software; 2006. (Dostupno s URL:
http://www.medcalc.be)
Šimundić AM. Confidence interval. Biochem
Med 2008;18:154-61.
119
 9. poglavlje

Tumačenje rezultata

• Tumačenje rezultata uvijek počinje njihovim opisom. Za tu svrhu rabe se mjere pro-
cjene srednjih vrijednosti i varijabilnosti te procjene.
• Srednja je vrijednost prosjek. Izračunava se zbrajanjem svih izmjerenih vrijednosti
i dijeljenjem toga zbroja brojem tih izmjerenih vrijednosti. Medijan je veličina (vri-
jednost) podatka (izmjerene vrijednosti) koji se nalazi u sredini svih podataka kada
ih poredamo od najmanjega do najvećega.
• Uobičajene mjere varijabilnosti jesu standardna devijacija (prikazana uz srednju vrijed-
nost) i interkvartilni raspon (prikazan uz medijan). Interkvartilni raspon obuhvaća dvije
srednje (2. i 3.) četvrtine podataka kada podatke poredamo od najmanjega do najvećega.
• Raspon pouzdanosti izračunava se iz podataka koje smo dobili na uzorku koji smo
proučavali. On je procjena „stvarne� vrijednosti u populaciji koja nas zanima (i čiji
smo uzorak proučavali da nju upoznamo) s određenim stupnjem pouzdanosti (od-
nosno vjerojatnosti).
• Kada se uspoređuje više od dviju skupina, najprije uspoređujemo sve skupine da vidi-
mo postoji li među njima ikakva značajna razlika, i samo ako se pokaže da razlika po-
stoji, nastavljamo tzv. post-hoc testiranje – testiranje razlika između parova skupina.
• Povezanost između varijabli postoji kada utvrdimo značajan stupanj povezanosti
njihovih variranja.
• Linearna regresija razvija jednadžbu koja predviđa jednu varijablu (nazvanu kriteri-
jem) na osnovi vrijednosti druge varijable (nazvane prediktorom). Multipla linearna
regresijska analiza testira odnose između kriterija i nekoliko prediktora.
• Logistička regresijska analiza rabi se kada kriterijska varijabla nije kontinuirana,
nego binarna (npr. pozitivan vs. negativan laboratorijski rezultat).
• Treba dobro razlikovati povezanost i uzročnost.
• Analiza preživljenja ili Kaplan-Meierova analiza daje informaciju o ’vjerojatnosti ne-
kog događaja u nekoj vremenskoj točki’ (npr. preživljenja 5 godina nakon dijagno-
sticiranja bolesti).
• Kada se tumači statistička značajnost rezultata, ne smije se iz vida izgubiti klinička
važnost opaženih razlika.

120

Nakon što su podatci dobiveni istra-
živanjem prikupljeni i obrađeni, valja ih
„pretočiti� u rezultate te protumačiti. Tu-
mačenje rezultata peti je i ujedno završni
korak u istraživanju (v. pogl. 6.I.B). Taj ko-
rak donosi zaključke na temelju rezultata,
odnosno – daje odgovor na postavljeno pi-
tanje (hipotezu istraživanja). Drugim riječi-
ma, rezultati tumačenjem dobivaju „dušu�.
Taj je korak prilično težak i izazovan, a za
njegovo valjano provođenje nisu dostatni
samo znanje i vještina nego je ključno i
istraživačko iskustvo. Posebnu pozornost
treba posvetiti rezultatima kliničkih istra-
živanja. Njihovo tumačenje može biti vrlo
zamršeno te je mudro što prije potražiti po-
moć iskusnog analitičara.
Tumačenje rezultata uključuje opis
uzorka i poduzoraka ako ih je bilo, a po-
tom postupke analize odnosa među vari-
jablama, ovisno o istraživačkom pitanju
i ustroju istraživanja. Analiza i tumačenje
podataka široka je tema i ne mogu se dati
opći i sveobuhvatni savjeti tipa „kako� pro-
tumačiti rezultate jer se istraživanja uvijek
u nečemu razlikuju, postupaka je analize
mnogo, a služe za različite svrhe. No mora-
ju se spomenuti tri ključne pogrješke koje
vode u pogrješne zaključke.
1. Nedostatak „zdravog razuma�. Rezul-
tatima treba pristupiti otvorena uma
te ih pustiti da „govore za sebe�. Ne
smije ih se prisiljavati da se prilagode
hipotezi ili istraživačevu očekivanju.
Također, kada rezultati nisu u skladu
s uvriježenim mišljenjem ili mišljenjem
velikih autoriteta, ne znači da su loši
(podsjetimo se Sir Percivala Lowella i
„kanala� na Marsu).
2. Nedostatno ponavljanje pokusa. Za-
ključivanje na rezultatima samo jed-
9. poglavlje Tumačenje rezultata
nog pokusa može biti veoma opasno
(v. pogl. 2.III.B). U temeljnim biome-
dicinskim istraživanjima isti pokus, u
pravilu, valja ponoviti barem tri puta.
Kada su rezultati svih triju sukladni,
na temelju njih je „dopušteno� dono-
siti zaključke. Nažalost, takav pristup
u kliničkim istraživanjima često nije
moguć. Tada posebnu pozornost treba
pokloniti ustroju istraživanja te veličini
uzorka (v. pogl. 4. te 5.II.B).
3. Neprikladna kontrolna skupina. Na-
čelno, kontrolna skupina mora u sve-
mu biti izjednačena s ispitivanom sku-
pinom. Jedina dopuštena razlika jest u
čimbeniku koji se istražuje (npr. tera-
pijski postupak, preventivni postupak,
utjecaj iz okoliša). Više o kontrolnim
skupinama napisano je u poglavljima
2.III.B, 4 i 6.III.A.1.b.
I. Poopćivanje s uzorka
na populaciju
Velika većina biomedicinskih istraži-
vanja temelji se na pretpostavci da je za-
ključke donesene proučavanjem uzorka
moguće poopćiti na populaciju iz koje
je taj uzorak uzet (v. pogl. 5.II). Drugim
riječima, pri tumačenju rezultata istraživa-
nja, obilježjima uzorka koristimo se kao
ishodištem za procjenjivanje osobina po-
pulacije. Budući da je sirovim podatcima
(engl. raw data) iznimno teško baratati,
služimo se matematičkim postupcima sa-
žimanja podataka – mjerama srednje vri-
jednosti (središnje tendencije) i mjerama
varijabilnosti (raspršenosti) prikupljenih
podataka.
121
Uvod u znanstveni rad u medicini
A. Mjere srednje vrijednosti
i mjere varijabilnosti
Tumačenje (i prikazivanje) rezultata
najčešće počinje upravo izračunavanjem
mjere srednje vrijednosti i mjere varijabil-
nosti za pojedine varijable. Napominjemo
da se tim mjerama koristimo za opisivanje
varijabli koje pripadaju kvocijentnoj, inter-
valnoj, a u posebnim slučajevima i ordinal-
noj ljestvici mjerenja (v. pogl. 7.II.A).
Mjere srednje vrijednosti oslikavaju
nam „težište� naših podataka. Možemo
reći da je mjera srednje vrijednosti ona vri-
jednost prema kojoj svi podatci „teže�, od-
nosno da je to ona pojedinačna vrijednost
kojom možemo dobro nadomjestiti niz
izvornih podataka. Na slici 9-1. mjera sred-
nje vrijednosti dočarana je crnim kružićem.
Najčešće rabljene mjere srednje vrijednosti
jesu aritmetička sredina i medijan.
Primjer. Ako želite saznati tko je bolji student
– Darko ili Krešo – možete ih pitati kakve su im
A) B)
Sli­ka 9-1. Mje­re ras­pr­še­nja go­vo­re o va­ri­ja­bil­
nos­ti po­da­ta­ka. Mje­re sred­nje vri­jed­nos­ti (cr­ni
kru­žić) „te­žiš­te” su pre­ma ko­jem na­gi­nju svi
po­dat­ci. Mje­re ras­pršenja slu­že za proc­je­nu
pros­ječ­ne uda­lje­nos­ti po­da­ta­ka (bi­je­li kru­ži­ći)
od mje­re srednje vrijednosti. Us­po­re­di­te sli­ku
A i B.
122
ocjene. Darko će reći: anatomija – 5, kemija – 4,
imunologija – 4, histologija – 5, biologija – 5,
fiziologija – 5... Krešo će kazati: fiziologija – 2,
imunologija – 5, anatomija – 2, histologija – 3,
kemija – 2... Ako su i Darko i Krešo studenti še-
ste godine, to nabrajanje može potrajati. Osim
toga, nije se lako snaći u dugom nizu brojki
(a posebice kada ocjene navode različitim re-
doslijedom). Bilo bi mnogo lakše pitati Darka
i Krešu koji im je „prosjek� ocjena (tj. njihova
aritmetička sredina).
Mjere varijabilnosti govore o tome ko-
liko podatci variraju, odnosno koliko od-
stupaju od mjere srednje vrijednosti. Slika
9-1. prikazuje uporabu mjera varijabilnosti.
U obama je slučajevima srednja vrijednost
jednaka, no varijabilnosti se značajno razli-
kuju. Mjera raspršenja će nam reći gdje se
podatci nalaze s obzirom na mjeru srednje
vrijednosti (tj. jesu li joj uglavnom „blizu�
ili „daleko�). Najčešće rabljene mjere vari-
jabilnosti jesu standardna devijacija (koja je
pridružena aritmetičkoj sredini, a označuje
se kao SD ili grčki sigma, σ) i interkvar-
tilni raspon (koji je pridružen medijanu, a
označuje se kao Q). Dakle, mjere srednje
vrijednosti i mjere raspršenja služe nam
za stvaranje opće slike o varijablama koje
smo u istraživanju promatrali te su temelj
zaključivanja o populaciji. No i tu treba biti
oprezan jer se „kondenziranjem� podataka
mogu izgubiti važne informacije.
B. raspodjela podataka
Nakon što su podatci zbrojno prikaza-
ni uporabom mjera srednje vrijednosti i va-
rijabilnosti, obvezno treba pogledati kako
su podatci raspodijeljeni, tj. distribuirani.
Nominalne i ordinalne varijable prikladno
je prikazati uporabom stupčastog grafiko-
na, dok intervalne i kvocijentne varijable

valja prikazati histogramom (v. pogl. 10).
Taj je korak vrlo važan i njegovo preskaka-
nje može uzrokovati gubitak informacija. S
druge strane, na temelju uvida u razdiobu
podataka možemo stvarati nove hipoteze.
Primjer. Na slici 9-2. prikazana je učestalost
pojave neke bolesti po dobnim skupinama. U
slučaju „A� bolest se počinje pojavljivati u sred-
njoj životnoj dobi te joj se učestalost povećava s
godinama (primjer je takve bolesti rak debeloga
crijeva). U slučaju „B� važno je uočiti da se bo-
lest može pojaviti i u ranom djetinjstvu, nakon
čega joj se učestalost smanjuje sve do srednje
životne dobi, kada se opet počinje povećava-
ti (primjer su zloćudne novotvorine mozga).
Kada bismo podatke na slici 9-2. prikazali samo
zbrojno (prikazavši, primjerice, samo srednju
dob oboljelih), promaknuo bi nam „vrhunac�
pojavljivanja bolesti koji postoji u ranome dje-
tinjstvu.
C. Vrijednosti koje odskaču
U biomedicinskim se istraživanjima
povremeno pojavljuju opažanja koja na-
glašeno odskaču od drugih (engl. outliers).
Za uočavanje takvih podataka veoma je
pogodan grafikon „okvira s ručicama�
(engl. box-and-whisker plot) (v. pogl. 10).
Primjer. Grafikon na slici 9-3. prikazuje vrijed-
nosti mjerenja sfenoidnoga kuta na uzorku 65
lubanja. Vidimo da se velika većina izmjerenih
sfenoidnih kutova nalazi u rasponu od 106° do
133°, osim vrijednosti koja se na grafikonu nala-
zi krajnje desno (151°). Tu vrijednost smatramo
odskačućom (engl. outlier).
Vrlo je često istraživač u napasti takvu
vrijednost izbaciti ili zanemariti. Takvo po-
stupanje prije svega nije u skladu sa znan-
stvenoistraživačkom etikom (v. pogl. 2 i
20), a k tomu može dovesti i do gubitka
9. poglavlje Tumačenje rezultata
informacije. Uvijek treba misliti da je opa-
žanje koje odskače zapravo prvo opažanje
dotad neopažene pojave.
S podatcima koji odskaču valja postu-
piti veoma oprezno te pokušati objasniti
njihovu pojavu. Često će se pokazati da je
zapravo riječ o trivijalnoj pogrješki nasta-
loj tijekom prikupljanja i obrade podataka
(v. pogl. 8.I.B.1 te 7.I.B). Te se vrijednosti
smiju izbaciti iz izračuna, ali se ne smiju
zatajiti.
Primjer. Odskačuća vrijednost na slici 9-3. mo-
gla je nastati nepažljivim unošenjem izmjerenog
podatka u računalo. Naime, zamjenom jedne
znamenke od 115° dolazimo do 151°.
D. Raspon pouzdanosti
Kao što smo rekli, u biomedicinskim
istraživanjima s pomoću uzorka pokuša-
vamo procijeniti stanje u populaciji. To
znači da uzimamo mjere srednje vrijedno-
sti uzorka kao procjenu vrijednosti koju
bismo dobili da smo izmjerili sve članove
populacije koja nas zanima. Točnost pro-
cjene ovisi o pogrješci mjerenja, pogrješci
uzorkovanja te o slučajnoj (nepoznatoj)
pogrješci (v. pogl. 2, 5 i 7). Varijabilnost,
odnosno pogrješku, koja je uključena u
poopćivanje zaključaka istraživanja s uzor-
ka na populaciju i koja smanjuje sigurnost
toga poopćivanja za sve statističke procje-
ne, počevši od mjere srednje vrijednosti,
možemo izraziti s pomoću raspona pouz-
danosti (prema engl. confidence interval).
Raspon pouzdanosti obuhvaća vrijed-
nosti koje se mogu izračunati iz podataka
iz uzorka. Označuje procjenu „stvarne�
vrijednosti u populaciji s određenim stup-
njem pouzdanosti (odnosno vjerojatnosti).
123
Uvod u znanstveni rad u medicini

A) 140

120

100
Broj oboljelih

80

60

40

20

0
<1 1–4 5–14 15–24 25–34 35–44 45–54 55–64 65–74 75+

Dob (godine)

B) 140

120

100
Broj oboljelih

80

60

40

20

0
<1 1–4 5–14 15–24 25–34 35–44 45–54 55–64 65–74 75+

Dob (godine)

Sli­ka 9-2. Is­pi­ti­va­nje ras­pod­je­la po­da­ta­ka je­dan je od te­melj­nih pos­tu­pa­ka tu­ma­če­nja re­zul­ta­ta
is­tra­ži­va­nja. Sli­ke A i B po­ka­zu­ju ras­pod­je­lu obo­lje­lih pre­ma dob­nim sku­pi­na­ma (his­tog­ram­ski
pri­kaz). Bo­le­st na sli­ci B, za raz­li­ku od bo­les­ti A, po­jav­lju­je se i u ra­no­me dje­tinj­stvu.

124

105 110 115 120 125 130 135 140 145 150 155
Sfenoidni kut (°)
Sli­ka 9-3. Gra­fi­kon „okvira s ručicama” po­
ma­že u ot­kri­va­nju vri­jed­nos­ti ko­je od­ska­ču
(pre­ma en­gl. out­lier). Pri­ka­za­ni su re­zul­ta­ti
mje­re­nja sfe­noid­no­ga ku­ta na uzor­ku od 65
lu­ba­nja. Ru­bo­vi okvira pri­ka­zu­ju pr­vu i tre­ću
kvar­ti­lu. Cr­ta u sre­di­ni ku­ti­je pri­ka­zu­je me­di­
jan. Vr­ho­vi su „ručica” naj­ma­nji i naj­ve­ći po­
da­tak. Kvad­ra­ti­ći su po­je­di­nač­ni po­dat­ci. Po­
da­tak koji se na­la­zi kraj­nje des­no (sfenoid­ni
kut = 151°) bit­no se raz­li­ku­je od svih dru­gih
po­da­ta­ka, pa ga sta­tis­tič­ki prog­ram (Med­Ca­lc
®) sam pre­poz­na­je kao od­ska­ču­ći.
Može se izračunati i za srednju vrijednost
i za medijan (kao i za neke druge statistič-
ke pokazatelje poput relativnoga rizika ili
omjera izgleda, ali to ovdje ne donosimo).
Raspon pouzdanosti obično se izračunava
na razini od 95 % vjerojatnosti, rjeđe na ra-
zini od 99 %.
Primjer. Na uzorku od 65 lubanja izmjerili ste
sfenoidni kut te izračunali da je srednja vrijed-
nost (aritmetička sredina) sfenoidnog kuta u
vašem uzorku 119°. Na temelju vašeg uzorka
želite procijeniti kolika je srednja vrijednost
sfenoidnog kuta u populaciji (sfenoidni je kut
važan pri planiranju operacija u području lu-
banjske baze). Ako dobijemo da je srednja
vrijednost 119,5 i izračunamo da je 95 %-tni
raspon pouzdanosti 116° do 123°, tada to tuma-
čimo na sljedeći način: sa sigurnošću od 95 %
možemo reći da se srednja vrijednost sfenoid-
nog kuta u populaciji nalazi između 116° i 123°.
9. poglavlje Tumačenje rezultata
Pri tumačenju raspona pouzdanosti
važno je razmotriti njegovu donju i gor-
nju granicu. Tako možemo zaključiti jesu
li rezultati klinički značajni (v. odsječak
9.II.B). Nadalje, važno je razmisliti o ši-
rini raspona pouzdanosti. Širok raspon
pouzdanosti upućuje na neprecizniju
procjenu i obrnuto, uzak raspon pouz-
danosti upućuje na vrlo preciznu procje-
nu – koja je bliža stvarnoj vrijednosti u
populaciji.
II. Statističko
zaključivanje
Statistički se postupci rabe ne samo za
opis podataka nego i za procjenu razlika
i odnosa ili povezanosti između varijabli
(v. pogl. 3). Iako je statistička analiza jako
važna za biomedicinska istraživanja, ona
ne može nadoknaditi manjak znanja ili ne-
primjeren ustroj istraživanja.
A. Statistička analiza ciljeva
istraživanja
Ovdje se zapravo općenito objašnja-
vaju neki standardni statistički postupci s
pomoću kojih istraživači provjeravaju jesu
li rezultati istraživanja značajni tako da se
uvjerljivo mogu izvući ogovarajući zaključ-
ci. Važno je napomenuti da su objašnjenja
pojednostavnjena pa čitatelje koji žele du-
blje razumijevanje toga područja upuću-
jemo na specifičnije i detaljnije tekstove,
primjerice popularno napisanu knjigu:
Field AP. Discovering statistics using IBM
SPSS Statistics (5. izdanje). London: Sage
publications; 2018.
125
Uvod u znanstveni rad u medicini
1. Testiranje razlika među
skupinama kada su varijable
kontinuirane
Kadšto istraživač želi provjeriti postoje
li razlike određenih izmjera između dviju
ili više skupina, ili između ponovljenih
mjerenja u istoj skupini. Primjerice, istra-
živačko pitanje može biti: Ima li razlike u
prosječnoj koncentraciji kolesterola izme-
đu pacijenata koji su uzimali biljni lijek
i onih koji su primali placebo? (nezavisni
uzorci, v. pogl. 5. III). Pitanje može biti i
ovo: Razlikuju li se prosječne koncentra-
cije kolesterola u skupini pacijenata na
početku liječenja i nakon šest tjedana li-
ječenja biljnim iscrpkom? (parni ili zavisni
uzorci, v. pogl. 5. III). Ta različita istraži-
vačka pitanja trebaju različite statističke
testove (v. tabl. 8-1.), ali je osnovno tuma-
čenje rezultata za sve slično.
Kada se primijeni test razlika među
skupinama, kao rezultat dobijemo odre-
đenu statističku vrijednost (poput vrijed-
nosti t u t-testovima, U u Mann-Whitneye-
vim testovima, F u ANOVA itd.) i popratnu
vrijednost P. Ako je vrijednost P manja od
0,050, zaključujemo da je razlika koju smo
dobili u istraživanju dostatno velika da se
prihvati kao statistički značajna (v. pogl. 3.
II). Jednom kad imamo tu informaciju, mo-
žemo analizirati deskriptore (mjere srednje
vrijednosti i varijabilnost, v. odjeljak I.A)
da bismo zaključili o smjeru razlika, tj. koja
skupina ima viši rezultat. Važno je naglasiti
da, ako rezultati statističkoga testa nisu sta-
tistički značajni (P > 0,050), svaka opažena
razlika, čak i neka velika, mora se pripisati
slučaju (ili premalom uzorku). To vrijedi
za sve testove koji se rabe za testiranje
razlika između dvaju uzoraka (kao što je
t-test zavisnih i nezavisnih uzoraka, Mann-
126
Whitneyev test ili Wilcoxonov test parova,
v. tabl. 8-1.). To vrijedi i za situacije u ko-
jima uspoređujemo prosjeke više od dviju
skupina, ali tu imamo jedan dodatni korak.
Primjer. Skupina pacijenata s visokom krvnom
koncentracijom kolesterola nasumično je raz-
vrstana u tri skupine. Pacijenti u prvoj skupini
(G1) dobili su biljni iscrpak, oni u drugoj (G2)
standardni lijek, a oni u trećoj (G3) placebo.
Nakon šest tjedana liječenja mjerimo njihove
krvne koncentracije kolesterola i testiramo ra-
zlike između skupina. To je tipična situacija u
kojoj se primjenjuje jednosmjerna analiza va-
rijance (jednosmjerne ANOVA) (pod pretpo-
stavkom da podatci ispunjavaju ostale uvjete
za ANOVA-u; za detaljno objašnjenje v. Field,
2018, referenciju navedenu prije).
Prvi korak u tumačenju rezultata toga postupka
isti je kao onaj pri uspoređivanju prosjeka dviju
skupina. Ovisno o vrijednosti P koja proistječe
iz glavnoga statističkog rezultata (za ANOVA je
to omjer F), zaključujemo razlikuju li se skupine
statistički značajno. Ako je vrijednost P veća od
0,050, odmah znamo da se skupine ne razlikuju
statistički značajno (pod uvjetom da su uzorci
bili dovoljno veliki jer, kad uzorci nisu dovolj-
no veliki, razlika može postojati, ali je na pre-
malim uzorcima ne možemo detektirati) i tu je
kraj tumačenja rezultata. No, kada nađemo da
je P < 0,050, znamo da negdje među skupina-
ma postoji značajna razlika, ali ne znamo među
kojima. Zamislimo da su učinci biljnoga iscrp-
ka i placeba bili isti, a standardni je lijek bio
učinkovitiji od njih obaju. Možemo zamisliti i
to da su se sve tri skupine značajno razlikovale,
primjerice da je biljni iscrpak bio bolji od stan-
dardnoga lijeka i placeba, a da je standardni li-
jek bio bolji od placeba. Zato trebamo dodatnu
analizu, koju nazivamo post-hoc testiranjem. Tu
uspoređujemo parove rezultata, pa bi u ovom,
zamišljenom slučaju to bi bilo G1 vs. G2, G1
vs. G3 i G2 vs. G3. Tako dobivamo informaci-
ju o razlikama među skupinama, a njihovo je

tumačenje jednako onom pri usporedbi dviju
skupina.
Tu se netko može upitati: Zašto od-
mah ne uspoređujemo razlike među pa-
rovima skupina? Zašto trebamo taj prvi
korak? To se radi zato što s više testiranja
povećavamo vjerojatnost pogrješke tipa I
(v. pogl. 3. III), što znači da možemo do-
biti statistički značajan rezultat, ali ne zato
što među skupinama postoje razlike, nego
slučajno. Zbog toga najprije radimo anali-
zu koja u obzir uzima sve skupine i, samo
kad taj, prvi korak otkrije statistički zna-
čajnu razliku, nastavljamo s post-hoc testi-
ranjem. Stvar je u tome da su ti postupci
razvijeni tako da se kompenzira povećana
vjerojatnost pogrješke tipa I.
Dosad smo objasnili opći postupak
tumačenja testiranja razlika nezavisnih
uzoraka. Ista je logika kada radimo sa za-
visnim (sparenim) uzorcima. Postupci se,
naravno, razlikuju jer ne uspoređujemo
rezultate za jednu varijablu između dviju
ili više skupina, nego dva ili više rezultata
u jednoj skupini, primjerice krvnu koncen-
traciju glukoze prije i nakon davanja lijeka.
Postoje i postupci kojima možemo
istodobno uspoređivati rezultate i između
i unutar uzoraka, ali njih ovdje ne ćemo
opisivati.
2. Testiranje razlika među
skupinama kada su varijable
kategorijske
Kadšto istraživač želi testirati odnose
dviju kategorijskih varijabli (v. pogl. 7. II).
Najjednostavniji je primjer testiranje dvi-
ju kategorijskih varijabli χ2-testom (ima i
mnogo drugih postupaka za različite spe-
cifične situacije koje treba analizirati). Za
ilustraciju zamislimo jedan pokus. Prije
9. poglavlje Tumačenje rezultata
testa za ispit iz znanstvene metodologije
nastavnik istraživač raspodijeli studente
u dvije skupine. Prva (G1) treba pročita-
ti kratak znanstvenoistraživački članak,
a druga (G2) čita odjeljak iz religijske
knjige o poštenju. Istraživačko je pitanje:
Razlikuje li se broj studenata u dvjema
skupinama koji na ispitu varaju? Nakon
što su pročitali zadane tekstove studenti
polažu ispit koji je organiziran tako da
mogu varati a da nitko ne primijeti. No
u prostoriji je skrivena kamera koja na-
stavniku omogućuje dokumentiranje svih
oblika varanja (za etičku prosudbu toga
pokusa v. pogl. 20). Tu se sada pojavljuju
dvije kategorijske varijable u dvije skupi-
ne, svaka sa svojom intervencijom (tekst
za čitanje) i u svakoj broj studenata koji
nisu i koji jesu varali. Za testiranje razli-
kuju li se frekvencije varanja između dviju
skupina značajno ili su nastale tek slučaj-
no služi χ2-test. Zamislimo da smo imali
ukupno 100 studenata, 50 po skupini, a
njih 40 je varalo. Da nema nikakva odnosa
između intervencije (što su studenti čitali)
i varanja, očekivali bismo da je u svakoj
skupini varalo po 20 studenata, a po 30
da nije. No mogli smo naći da je u skupini
G1 30 studenata varalo, a 20 nije, a da je u
G2 10 varalo, a 40 nije. Test χ2 uspoređuje
frekvencije opažene u istraživanju s oni-
ma koje bi se očekivale da nema odnosa
među varijablama. Vrijednost P koja se
vezuje za ishod testa (χ2) tada nam kazu-
je može li se razlika između očekivanih i
opaženih frekvencija pripisati nekom od-
nosu među varijablama (kada je P < 0,050)
ili slučaju (kada je P > 0,050). Kada je P <
0,050, treba pogledati dvije frekvencije i
vidjeti koja je veća, tj. statistički značajno
veća.
127
Uvod u znanstveni rad u medicini

3. Testiranje povezanosti on nije statistički značajan (P > 0,050) nema

potrebe za dodatnim tumačenjima nego od-
O povezanosti među varijablama go-
mah zaključimo da dvije varijable u našem
vorimo kada opazimo određeni stupanj
istraživanju ne pokazuju statistički značaj-
povezanosti njihovih varijacija. Primjerice,
nu korelaciju. Kada je koeficijent statistički
visina i tjelesna težina povezane su varija-
značajan (P < 0,050), treba pogledati smjer
ble: viši su ljudi obično teži od nižih. Po-
korelacije. Koeficijent korelacije (r) može
vezanosti u prirodi nikad nisu savršene pa,
imati vrijednosti u rasponu od –1 do 1. Nje-
kada poželimo mjeriti visine i težine 100
gove pozitivne vrijednosti upućuju na to da
nasumice odabranih muškaraca, zacijelo
će viša vrijednost jedne varijable biti pove-
ćemo naći i niske, a pretile muškarce koji
zana s višom vrijednosti one druge, a nega-
su teži od nekih visokih. Ipak, visoki će
tivne vrijednosti koeficijenta upućuju da su
muškarci u prosjeku biti teži od niskih. U
više vrijednosti jedne varijable povezane s
takvoj situaciji možemo reći da visina i te-
nižim vrijednostima one druge (v. sl. 9-4.
žina ko-variraju, odnosno da su povezane.
B). Naposljetku, kad jednom znamo smjer,
To znači da se više vrijednost jedne vari-
gledamo jakost povezanosti. Što je veća
jable vezuju uz više vrijednosti u drugoj i
apsolutna vrijednost koeficijenta r, poveza-
obrnuto. Povezanost može biti pozitivna,
nost je jača. Općenito gledajući, vrijednosti
što znači da je vrijednost jedne varijable
niže od 0,3 smatraju se niskima, 0,3 do 0,7
viša kad je viša vrijednost one druge, ili ne-
umjerenima, a više od 0,7 visokima. Među-
gativna kada je vrijednost jedne varijable to
tim, treba pažljivo rabiti te približne i opće-
viša što je vrijednost druge niža (sl. 9-4.).
nite preporuke jer često specifičnost studije
Ima mnogo mjera povezanosti, a svaka odredi što je niska, a što visoka povezanost.
se rabi u specifičnoj situaciji ovisno o tipu i
Primjer. Korelacijski koeficijent r = 0,4 bio bi
raspodjeli podataka. Pearsonov koeficijent
iznenađujuće visok kad bismo u longitudinal-
korelacije (r) jedna je od njih. Obično se noj studiji istraživali povezanost između ocje-
rabi kada imamo dvije kontinuirane varija- na u osnovnoj školi i visine iznosa mirovine. S
ble s normalnom raspodjelom (v. tabl. 8-1.). druge strane, bio bi uzbunjujući nizak da smo
Pri tumačenju te statistike najprije treba vi- ga dobili na temelju dvaju susljednih laborato-
djeti statističku značajnost koeficijenta. Ako rijskih mjerenja.

A B C
Varijabla 2

Varijabla 2

Varijabla 2

Varijabla 1 Varijabla 1 Varijabla 1

Slika 9-4. Hipotetski primjeri pozitivne (A) i negativne (B) povezanosti i izostanka povezanosti (C)
između varijabli 1 i 2. Točke predočuju podatke sudionika za obje varijable (osi X i Y).

128

Slična mjera povezanosti jest Spearma-
nov ρ. Tumači se jednako kao Pearsonov
r, a jedina je razlika da se rabi za podatke
ordinalne ljestvice i za podatke koji nema-
ju normalnu raspodjelu (v. tabl. 8-1.).
Važno je naglasiti da ti postupci pret-
postavljaju postojanja linearne povezanosti
među varijablama, a u prirodi se nalaze i
drukčiji odnosi. Postupci njihovih mjerenja
nadilaze svrhu ovoga udžbenika, pa ćemo
samo reći da je uvijek dobro pogledati gra-
fički prikaz podataka da se provjeri mogu-
ći uzorak povezanosti koji inače ne bismo
otkrili (točkasti grafikoni, v. pogl. 10).
4. Jednostavna regresijska
analiza
Drugi pristup testiranja povezanosti
jest regresijska analiza. To je postupak čiji
cilj nije samo testiranje postojanja poveza-
nosti između varijabli nego i razvoj modela
(jednadžbe) koji služi za predviđanje jedne
varijable (kriterijske) na osnovi vrijednosti
druge (predikcijska).
Takve odnose između dviju kontinui-
ranih varijabli testira jednostavna linearna
regresija.
Primjer. Upotrijebili smo standardizirani psi-
hometrijski instrument za mjerenje stupnja
depresije nasumično odabrane skupine stu-
denata medicine (ljestvicom od 0 do 100, pri
čemu viši rezultat upućuje na jaču depresiju).
Imamo i studentska izvješća o tome koliko sati
tjedno provedu na društvenim mrežama i na-
đemo statistički značajnu korelaciju (poveza-
nost) između tih dviju skupine podataka. No
sada nas zanima još i odgovor na pitanje: Kad
bismo znali samo tjedne sate provedene na
društvenim mrežama, bismo li i u kojoj mjeri
predvidjeti bodove za depresiju? To pitanje traži
regresijsku analizu.
9. poglavlje Tumačenje rezultata
Jednadžba regresijske analize je y = βx + ε, gdje
y predočuje kriterijsku varijablu (bodovi depre-
sije – koje želimo predvidjeti); x je prediktorska
varijabla (tjedni sati na društvenim mrežama –
koje želimo uporabiti za predviđanje); β je ko-
eficijent smjera nagiba crte (koja daje najbolje
predviđanje y na osnovi x), a naziva se ponder,
koji se rabi za usporedbu relativne važnosti
različitih prediktora (više ćemo o tome usko-
ro, u odjeljku o osnovama multiple regresijske
analize); a ε je konstanta uključena u model
jer smanjuje učinke slučajne pogrješke koja se
pojavljuje u svim mjerenjima. Ta jednadžba vri-
jedi samo kada je odnos između dviju varijabli
statistički značajan.
Kada je odnos statistički značajan, izra-
čunava se koeficijent pripadnosti (R2, kat-
kad se naziva i koeficijentom determinaci-
je) koji upućuje na to kolika je povezanost
između prediktora i kriterija. Njegove se
vrijednosti kreću između 0 i 1 i tumače se
kao postotak zajedničke varijabilnosti kri-
terija i prediktora, uz napomenu da je 1 =
100 %. U jednostavnoj linearnoj regresiji
taj je koeficijent zapravo kvadrirani koefi-
cijent korelacije (povezanosti).
5. Multipla regresijska analiza
S pomoću multiple regresijske analize
testiramo odnos između kriterija i nekoli-
ko prediktora. Taj je postupak dio mnogih
multivarijatnih analiza, pri čemu isto-
dobno gledamo učinke interakcija mnogo
varijabla.
U tom je slučaju model jednadžba s
više elemenata: y = β1x1 + β2x2 +...+ βnxn+ε
(y – kriterij, x1-n – prediktori, β1-n – beta-
ponderi, ε – konstanta). Prvi korak u tu-
mačenju rezultata multiple regresije jest
procjena je li opći odnos između niza pre-
diktora i kriterija statistički značajan. Ako
jest, gledamo koeficijent pripadnosti (R2,
129
Uvod u znanstveni rad u medicini
objašnjen prije) da bismo procijenili sna-
gu te povezanosti, tj. koliko nam je model
dobar. Taj koeficijent označuje snagu po-
vezanosti toga niza prediktora s kriterijem.
U osnovi je zamisao da, ako su prediktori
pojedinačno povezani s kriterijem, kad ih
uzmemo sve zajedno i promatramo ih kao
cjelinu, dobit ćemo jaču povezanost s kri-
terijem (jer svaki od njih objašnjava različit
dio varijabilnosti kriterija) i zato model bo-
lje predviđa.
Nakraju analiziramo jednadžbu i beta-
pondere. Prije svega, možemo naći da neki
beta-ponderi nisu statistički značajni. To
upućuje na to da možda trebamo testirati
drugi model, bez tih varijabli. Naposljetku
možemo usporediti relativnu važnost naših
prediktora usporedbom standardiziranih
beta-pondera, jer, što je veća apsolutna vri-
jednost nekog standardiziranog pondera,
to znači da on više pridonosi predviđanju
kriterijske varijable.
U medicinskim istraživanjima često su-
srećemo izvješća o logističkoj regresijskoj
analizi. To je postupak sličan prethodno
opisanom, a primjenjuje se kad kriterijska
varijabla nije kontinuirana, nego binarna
(npr. smrt vs. oporavak, pozitivni vs. nega-
tivni laboratorijski nalazi). I tu je tumačenje
istovjetno prethodno opisanom, ali, budu-
ći da je kriterij binaran, uobičajena je upo-
raba omjera izgleda umjesto beta-pondera
jer je tumačenje značenja omjera izgleda
jednostavnija (detaljno objašnjenje logistič-
ke regresije može se pogledati primjerice
u Fieldovoj knjizi koja je spomenuta prije).
6. Analiza preživljenja
Prikaz podataka o preživljenju vrlo
je važan u medicini, ponajprije za prikaz
preživljenja u randomiziranim pokusima.
130
Naziva se i Kaplan-Meierovom analizom
jer su je ta dva autora prvi opisali. Glavna
joj je svrha davanje informacije o ’vjerojat-
nosti događaja u točki vremena’. U klinič-
kim istraživanjima pacijenti se često uklju-
čuju u studiju u različitim vremenskim
točkama i onda se prate. Tri se stvari s
njima potom mogu dogoditi u tijeku istra-
živanja: prva je da se u nekoj vremenskoj
točki može dogoditi ono što pratimo, pri-
mjerice oporavak ili smrt; drugo, neki pa-
cijenti mogu ispasti iz studije zbog nepo-
znatih razloga, npr. jer se odsele u drugi
grad ili jednostavno odluče da više ne žele
sudjelovati u istraživanju; i treće, mogu
do kraja istraživanja ostati bez događaja
koji pratimo, primjerice nisu se oporavili,
ali nisu ni umrli. Vrijeme od uključenja u
istraživanje do bilo koje od tih triju točaka
zove se sljedno vrijeme i ono se gleda u
Kaplan-Meierovoj analizi. Problem s is-
pitanicima koji ispadnu iz istraživanja ili
prežive do njezina kraja jest u tome što im
se ne zna vrijeme smrti – stvarno sljedno
vrijeme. Događaj od interesa istraživanja
mogao im se zbiti dan poslije ili nakon 30
godina. Zato se njihovi podatci u analizu
uključuju kao cenzurirani (v. pogl. 8.I.B)
i bilježe se na Kaplan-Meierovim krivulja-
ma. (Nađemo li mnogo cenzuriranih po-
dataka prije kraja istraživanja, moramo se
upitati zašto je tako mnogo ispitanika iz
nje ispalo.)
Za one koji prate literaturu koja sadr-
žava Kaplan-Meierove analize najjasniji
su rezultat su Kaplan-Meierove krivulje
(sl. 9-5.). Te krivulje na osi ordinata ima-
ju navedene vjerojatnosti događaja, a na
osi apscisa vrijeme. Na osnovi tih krivulja
može se procijeniti vjerojatnost događaja u
različitim vremenima.

1,0
0,9
0,8
Vjerojatnost preživljenja
0,7
0,6
0,5
0,4
0,3
0,2
0,1
0
0 1
Slika 9-5. Dvije hipotetske Kaplan-Meierove krivulje koje prikazuju dva rezultata preživljenja. U
skupini A vjerojatnost preživljenja smanjuje se u prvim trima godinama i onda se stabilizira, dok
je u skupini B visoka do osme godine, a potom se drastično smanjuje i bi na kraju studije pada
na 10 %. Crne točke predočuju cenzurirane podatke.
Na slici 9-5. vidimo da je vjerojatnost
preživljenja nakon godine dana za pacijen-
te u skupini A oko 90 %, ali samo oko 50 %
nakon tri godine. No potom vjerojatnost
preživljenja ostaje oko 50 % sljedećih 7 go-
dina. Pacijenti u skupini B imaju pak druk-
čiji oblik očekivanog preživljenja. Prvih 8
godina vjerojatnost je preživljenja visoka,
oko 90 %, ali onda se strmoglavo smanjuje,
a nakon 10 godina dolazi na 10 %.
Kaplan-Meierovom analizom mogu se
usporediti dvije ili više skupina pa se do-
bije informacija razlikuju li se preživljenja
statistički značajno.
Važno je uočiti da te krivulje vrijede
samo za vrijeme provođenja istraživanja.
Kada istraživanje završi, više ne znamo što
je bilo s preostalim ispitanicima. Iako net-
ko može pomisliti da se u tim krivuljama
vidi „trend�, iz njih se ne smiju izvoditi ek-
strapolacije.
9. poglavlje Tumačenje rezultata
B
A
2 3 4 5 6 7 8 9 10
(kraj istraživanja)
Godine
B. Statistička i klinička
značajnost
Testiranjem statističke značajnosti naj-
češće želimo doznati jesu li razlike ili pove-
zanosti koje smo našli istraživanjem nastale
slučajno ili zbog nečega drugoga (v. pogl. 2
i 3). Drugim riječima, pitamo se: Je li razli-
ka, ili povezanost, koju sam našao radeći s
mojim uzorkom poopćiva na populaciju iz
koje sam uzeo uzorak, ili se pojavila pukim
slučajem? Zato formuliramo ništičnu hipo-
tezu: Opažena razlika (ili povezanost) na-
stala je slučajno. Ništična se hipoteza nazi-
va i statističkom hipotezom, a nije hipoteza
na osnovi koje se ustrojava istraživanje; ni-
štična hipoteza jest hipoteza koja se provje-
rava statističkim testom. Kada vrijednost P
(vjerojatnost da je ništična hipoteza točna)
ispadne manja od 0,05 (ili 5 %), ništičnu hi-
potezu odbacujemo i zaključujemo da se
131
Uvod u znanstveni rad u medicini
razlika ili povezanost, koju smo opazili ne
može pripisati samo slučaju, nego je tu riječ
o djelovanju nekog sustavnog čimbenika.
Drugim riječima, kažemo da ta razlika ili
povezanost postoji u populaciji koju studi-
ramo (preko njezina uzorka) i da je stati-
stički značajna (v. pogl. 3).
Međutim, statistička značajnost opaže-
ne razlike ili povezanosti ne mora značiti da
je ona i klinički važna. Statistička značajnost
znači da doista postoji neka razlika ili pove-
zanost, a klinička je značajnost pitanje stru-
ke i znanja o danom području istraživanja.
Primjer. Istraživači su željeli proučiti učinke
novoga lijeka za liječenje hipertenzije. Ustrojili
su dvije skupine, pokusnu i kontrolnu, i pro-
veli dvostruko slijepi randomizirani pokus (v.
pogl. 4). Našli su da je prosječni dijastolički tlak
u pokusnoj skupini bio 99 mmHg prije, a 96
mmHg nakon uzimanja novoga lijeka, a ta je
razlika bila statistički značajna (P = 0,017). Kako
treba protumačiti taj rezultat? Nema dvojbe da
taj lijek djeluje na dijastolički tlak, ali razlika nije
klinički značajna jer je prosječni dijastolički tlak
od 96 mmHg još uvijek previsok.
Pri odlučivanju o statističkoj značaj-
nosti opaženih razlika možemo rabiti i
raspone pouzdanosti. Oni se mogu lako
izračunati. Kada raspon pouzdanosti neke
razlike uključuje nulu, to znači da razlike
nema i opaženu razliku shvaćamo kao sta-
tistički neznačajnu. Ista logika vrijedi i za
mjere povezanosti.
Primjer. Pretpostavimo da je novi lijek snizio
prosječan dijastolički tlak sa 105 mmHg na 90
mmHg. Dok je tlak od 105 mmHg ozbiljno hi-
pertenzivan, onaj od 90 mmHg je prihvatljiv.
Mogli bismo zaključiti da novi lijek ima povo-
ljan učinak na krvni tlak jer ga u prosjeku snizu-
je za 15 mmHg. Međutim, ako je 95 %-tni ras-
pon pouzdanosti za tu razliku 0 – 33 mmHg, to
znači da je s 95 % vjerojatnosti „stvarna� razlika
132
negdje između 0 i 33 mmHg. Budući da taj ras-
pon uključuje nulu, to znači da razlika zapravo
ne postoji. Čak i da najniža vrijednost raspona
pouzdanosti nije bila nula, raspon je mogao
uključivati vrijednosti tlaka koje ne zadovoljava-
ju kliničke kriterije stvarne učinkovitosti lijeka.
Klinički važne razlike treba razmotriti
unaprijed, dok se istraživanje planira (v.
pogl. 6). Kada se unaprijed odluči koje će
se vrijednosti smatrati klinički važnima,
sprječavaju se mnogi problemi koji se po-
javljuju pri tumačenju rezultata. To je tako-
đer ključno za izračun potrebne veličine
uzorka (v. pogl. 5).
C. Povezanost i uzročnost
Izračunom koeficijenta povezanosti
statistički nam postupci omogućuju utvr-
đivanje povezanosti varijabli. No manje
iskusni istraživači skloni su povezanost
vidjeti kao dokaz uzročnosti, ne misleći na
bezbroj zbunjujućih čimbenika koji mogu
dovesti to slike povezanosti (v. pogl. 7).
Prema znanstveniku Bradford-Hillu, posto-
ji niz stvari koje istraživači moraju uzeti u
obzir kada zaključuju može li povezanost
biti i uzročna (tabl. 9-1.).
Osim kriterija navedenih u tablici 9-1.,
pri zaključivanju o povezanosti i uzročno-
sti treba razmotriti i ustroj istraživanja o
kojemu je riječ. Općenito govoreći, dobro
postavljena i provedena randomizirana
kontrolirana studija je najbolji način istra-
živanja uzročnosti Nažalost, istraživanja o
uzrocima bolesti malokad se koriste tim
modelom. Kada se ne može provesti ran-
domizirani kontrolirani pokus, najbolje je
poslužiti se kohortnom studijom. Potom za
uvid u uzročne odnose dolaze studije slu-
čajeva i kontrola i presječna istraživanja, a
najmanje su podobne serije slučajeva.
 9. poglavlje Tumačenje rezultata

Tablica 9-1. Bradford-Hillova razmatranja o uzročnosti

Kriterij Objašnjenje
Veća je vjerojatnost da jaka povezanost ima značaj uzročnosti nego
snaga povezanosti
umjerena povezanost.
ponovljivost Povezanost se pojavljuje u ponovljenim pokusima.
specifičnost Neki čimbenik specifično utječe na ishod ili na populaciju.
Čimbenik za koji mislimo da djeluje na ishod mora djelovati prije isho-
vremenski slijed
da.
Ishod se ujednačeno povećava povećanjem doze izlaganja ili u skladu s
biološki gradijent
predviđanjem konkretne teorije.
Opažena se povezanost može uvjerljivo objasniti konkretnim argumen-
objašnjivost
tom (npr. biološkim).
Zaključak o uzročnoj povezanosti ne smije se bitno razlikovati od posto-
usklađenost
jećega neprijepornoga znanja.
Veća je vjerojatnost da uzročnost postoji kada se dokaz temelji na ran-
pokus
domiziranim pokusima.
analogija Učinak je prethodno opažen s analognim izlaganjima i ishodima.

D. Pogrješke u statističkom Statistical testing (statistička analiza)

zaključivanju
Pogrješke, iracionalnosti i zbunjujući
čimbenici mogu se mnemotehnički sumi-
rati u engleski akronim BICEPS:
Bias (pristranost, iskrivljenje) – Jesu li
prepoznati mogući izvori pristranosti?
Internal validity (nutarnja valjanost
studije) – Je li ustroj studije podoban za
istraživačko pitanje?
Confounding (zbunjujući čimbenici) –
Jesu li prepoznati svi potencijalni zbunju-
jući čimbenici?
External validity (izvanjska valjanost
studije) – Mogu li se rezultati poopćiti, a,
ako mogu, na koju populaciju?
Power (snaga) – Je li snaga istraživanja
dostatna da se nađu razlike ako postoje (u
populaciji)?
– Jesu li primijenjeni primjereni statistič-
ki postupci i, ako jesu, jesu li zadovoljeni
uvjeti njihove primjene?
Taj je akronim koristan i za ocjenu
objavljenih znanstvenoistraživačkih studi-
ja (pogl. 18).
III. Tumačenje rezultata s
obzirom na hipotezu
Nakon velikoga truda uložena u istra-
živanje, istraživač može doći u napast i
pokušati objasniti sve dobivene rezultate.
Iako se takav postupak može činiti logič-
nim, to će uvijek dovesti do zbunjivanja
čitatelja i „zamagljivanja� temeljne poruke
istraživanja. Ovdje je mjesto da još jednom
naglasimo koliko je važno jasno unaprijed

133
Uvod u znanstveni rad u medicini
oblikovati ciljeve istraživanja. Rezultate
treba objasniti i prikazati tako da sustavno
daju odgovore na postavljene ciljeve istra-
živanja, tj. odgovore o ispravnosti postav-
ljenih istraživačkih hipoteza. Usto, treba ih
prikazati redoslijedom koji slijedi redosli-
jed postavljenih ciljeva. Takav način rada
olakšat će autoru pisanje rada, a čitatelju
razumijevanje temeljne poruke. Često u
istraživanjima postoje rezultati koji su za-
nimljivi, ali nisu neposredno povezani s
ciljevima istraživanja. Takve rezultate ne
treba uključivati u članak, nego se njima
koristiti kao materijalom za ideje i daljnja
istraživanja koja će se usmjeriti na ta spe-
cifična pitanja.
IV. Tumačenje rezultata s
obzirom na metode
Pokatkad istraživač u svojim rezulta-
tima vidi značenje koje nadilazi dokaze
utemeljene na prikupljenim podatcima.
Tumačiti se smije samo ono što se može
neposredno potkrijepiti podatcima. Sve
su drugo spekulacije i, iako ne mora biti
pogrješno, treba se ispitati odgovarajućim
istraživačkim postupcima.
Katkad postoji više načina da se odgo-
vori na jedno istraživačko pitanje, a svaki
način daje drukčiji odgovor. To ne znači
da je jedan način točan, a drugi pogrješan,
nego može biti riječ o tome da svaki od
njih daje uvid u poseban dio problema.
Pri tumačenju rezultata uvijek treba imati
na umu nedostatke primijenjene metodo-
logije.
Primjer. Povećan izražaj RNA za hormon rasta
ne mora biti znak povećanog broja receptora
134
na staničnoj membrani i time povećanoj stanič-
noj osjetljivosti na taj hormon. Ako se, među-
tim, mjeri razina proteina receptora hormona
rasta, time bi se dobio podatak o broju recepto-
ra, što može biti pokazatelj stanične osjetljivosti
na taj hormon.
Posebice u istraživanjima preko upit-
nika ili anketa, istraživači mogu pokušati
sažeti rezultate prikazujući ih zbrojno. To
može biti od velike pomoći, ali, ako se radi
neoprezno, može dovesti i do besmislenih
rezultata.
Primjer. Ispitivali ste kirurge o njihovim vi-
đenjima pomoćnoga osoblja tijekom operacije
zamjene kuka. Na ljestvici od 1 do 10 kirurzi
su ocjenjivali koliko im je važna vještina njiho-
va prvog pomoćnika, drugog pomoćnika, in-
strumentarke te ostalih u operacijskoj dvorani.
Kada biste te rezultate sumirali i tako napravili
zajedničku mjeru koja bi trebala govoriti koliko
je kirurzima općenito važna vještina osoblja u
sali, napravili biste ozbiljnu pogrješku. Naime,
njima može biti iznimno važna vještina prvog
pomoćnika, a malo važna vještina drugog zbog
različite prirode zadataka koje obavljaju tijekom
operacije. Zbrajanjem tih rezultata potpuno bi-
ste izgubili stvarnu sliku mišljenja ispitivanih
kirurga.
V. Tumačenje rezultata s
obzirom na literaturu
Pri tumačenju rezultata istraživači će
ih uvijek razmotriti u svjetlu prethodnih
istraživanja i postojećega znanja. To i nji-
ma i čitateljima omogućuje prepoznava-
nje jakih strana i nedostataka provedenog
istraživanja.
Ne treba se samo osvrtati na podatke
iz literature koji potkrjepljuju dobivene

rezultate nego i na one koji su s njima u
suprotnosti. Tada je važno pokušati naći
objašnjenja različitih nalaza, ali bez aro-
gancije i odbacivanja suprotnih nalaza kao
pogrješnih. Ako je provedeno istraživanje
Li­te­ra­tu­ra
Höfler M. The Brad­fo­rd Hi­ll con­si­de­ra­tio­ns on
cau­sa­li­ty: a coun­ter­fac­tual per­spec­ti­ve. Emer­g­
i­ng The­mes in Epi­de­mio­lo­gy. 2005; 2:11.
Al­tman GD, Mac­hin D, Brya­nt TN, Gar­dner MJ
(ur.). Statistics wi­th con­fi­den­ce. Lon­don: BMJ
Boo­ks; 2000.
9. poglavlje Tumačenje rezultata
imalo prednosti u ustroju i provedbi pa je
to dovelo do različitih nalaza, tada to treba
jasno istaknuti i objasniti, zajedno s ogra-
ničenjima, koja postoje u svakom istraživa-
nju bez obzira na to koliko kvalitetno bilo.
Lang T. Twen­ty sta­tis­ti­cal er­ro­rs even you can
fi­nd in bio­me­di­cal re­sear­ch ar­tic­les. Croat Med
J. 2004; 45:361-370.
La­ng T, Sečić M. How to re­po­rt sta­tistics in me­
di­ci­ne: an­no­ta­ted gui­de­li­nes for aut­ho­rs, edi­to­
rs, and re­viewe­rs. Phi­la­del­phia (PA): Ame­ri­can
Col­le­ge of Physi­cia­ns; 1997.
135
 15. poglavlje

Građa znanstvenoga članka

• Nas­lov je nes­kra­ti­vi skup poj­mo­va ko­ji opi­su­ju sad­r­žaj znan­stve­no­ga član­ka.

• Sa­že­tak je vr­lo krat­ka ina­či­ca član­ka ko­ja se s nas­lo­vom pre­no­si u bib­liog­raf­skim
ba­za­ma po­da­ta­ka.
• U Uvo­du se pos­tav­lja hi­po­te­za is­tra­ži­va­nja.
• Tvo­ri­va i pos­tup­ci mo­ra­ju de­talj­no opi­sa­ti po­kus­nu sku­pi­nu i is­tra­ži­vačke pos­tup­
ke ka­ko bi i dru­gi znan­stve­ni­ci mog­li pro­ci­je­ni­ti vri­jed­no­st pos­tu­pa­ka i po­no­vi­ti
is­tra­ži­va­nje.
• Re­zul­ta­ti se sas­to­je od opi­sa po­da­ta­ka do­bi­ve­nih is­tra­ži­va­njem, tab­li­ca i sli­ka. Tekst
daje priču o rezultatima, a tablice detalje.
• Ras­pra­va je kri­tič­ki os­vrt na po­dat­ke opi­sa­ne u re­zul­ta­ti­ma.
• Re­fe­ren­ci­je upu­ću­ju na objavljena is­tra­ži­va­nja ko­ji­ma su se au­to­ri slu­ži­li ti­je­kom is­
tra­ži­va­nja opi­sa­nih u član­ku.

Gra­đa iz­vor­no­ga znan­stve­noga član­
ka opi­sa­na u ovo­me pog­lav­lju ni­je je­di­na,
ali je naj­češ­ća i uo­bi­ča­je­na u znan­stve­nim
ča­so­pi­si­ma. Ona sli­je­di na­če­la znan­stve­
nog ar­gu­men­ta i do­ka­za (v. po­gl. 14.I.) i
sam ti­jek is­tra­ži­vač­ko­ga pro­ce­sa. Či­ta­te­lji
oče­ku­ju da će o is­tra­ži­va­nju pro­či­ta­ti onim
sli­je­dom ka­ko je i nap­rav­lje­no: ko­ja je bi­la
po­čet­na hi­po­te­za ili pi­ta­nje, ka­ko se tra­žio
od­go­vor, što se naš­lo i što to mo­že zna­
či­ti. Pod­je­la član­ka u od­jelj­ke ko­ji sli­je­de
je­dan iza dru­go­ga ba­rem na dva na­či­na
pri­do­no­si bo­ljem ra­zu­mi­je­va­nju po­nu­đe­ne
in­for­ma­ci­je: spoz­na­je iz kog­ni­tiv­ne psi­ho­
lo­gi­je po­ka­zu­ju da se tek­st bo­lje ra­zu­mi­je
kad je in­for­ma­ci­ja da­je u di­je­lo­vi­ma (us­troj
IMRaD) i kad se po­dat­ci uvi­jek pri­ka­zu­ju
is­tim re­dom.
U ovom se pog­lav­lju opi­su­ju di­je­lo­
vi objav­lje­no­ga iz­vor­no­ga znan­stve­no­ga
član­ka. To ni­je nuž­no i re­dos­li­jed ko­jim se
on pi­še (v. po­gl. 17).

194

I. Nas­lov
Nas­lov je vr­lo zgus­nu­ti opis is­tra­ži­va­
nja, ob­jav­ljen u član­ku ko­ji se da­lje ne mo­že
skra­ti­ti. Dru­gim ri­je­či­ma, nas­lov je naj­ma­nji
skup poj­mo­va pot­reb­nih da toč­no opi­šu
sad­r­žaj član­ka. Is­kus­ni au­to­ri pre­po­ru­ču­
ju pris­tup član­ku pi­sa­njem nas­lo­va – jer je
to naj­kra­ći opis is­tra­ži­va­nja. Ako se čla­nak
od­no­si na kli­nič­ka is­tra­ži­va­nja, u nas­lo­vu
ob­vez­no tre­ba na­ves­ti us­troj stu­di­je. Član­ci
o is­tra­ži­va­nji­ma na ži­vo­ti­nja­ma u nas­lo­vu
tre­ba­ju ima­ti ime upo­rab­lje­ne vr­ste.
Dvi­je su vr­ste nas­lo­va, in­di­ka­tiv­ni i in­
for­ma­tiv­ni.
In­di­ka­tiv­ni (upu­ću­ju­ći) nas­lov ne go­
vo­ri o od­go­vo­ru ko­ji čla­nak nu­di, ne­go o
pod­ru­čju ko­je pok­ri­va. Prim­je­ri­ce, in­di­ka­
ti­van je nas­lov: „O­če­ki­va­no tra­ja­nje ži­vo­ta
i raz­li­ke smr­tnos­ti po­pu­la­ci­ja na sa­mot­
nim oto­ci­ma i na kop­nu�. In­for­ma­tiv­ni
(obavješ­ću­ju­ći) na­slov u jed­noj re­če­ni­ci
pre­no­si po­ru­ku član­ka. Indi­ka­tiv­ni nas­lov
iz gor­nje­ga prim­je­ra u svo­joj in­for­ma­tiv­noj
ina­či­ci glasi ova­ko: „O­če­ki­va­na dulji­na ži­
vo­ta lju­di na sa­mot­nim oto­ci­ma ve­ća je ne­
go na kop­nu�. Či­ta­telju ko­ji ima vre­me­na
sa­mo br­zo pre­lis­ta­ti ča­so­pis ili po­pis nas­
lo­va do­bi­ven pret­ra­ži­va­njem ba­za bib­lio­
graf­skih po­da­ta­ka in­for­ma­tiv­ni nas­lov vi­še
od­go­va­ra, jer ga br­zo obav­ješ­ću­je o re­zul­
ta­ti­ma is­tra­ži­va­nja. S dru­ge stra­ne, ured­ni­ci
ča­so­pi­sa, a na­po­se onih me­di­cin­skih, vi­še
vo­le in­di­ka­tiv­ne nas­lo­ve jer su oni prim­je­re­
ni­ji znan­stve­nim član­ci­ma – ko­ji ne do­no­se
ko­nač­nu is­ti­nu, kao što bi mog­li su­ge­ri­ra­ti
in­for­ma­tiv­ni nas­lo­vi, ne­go skup po­da­ta­ka
ko­ji tek pod­r­ža­va­ju od­re­đe­nu hi­po­te­zu.
Nas­lov znan­stve­no­ga član­ka va­žan je
i zbog to­ga što on čes­to upu­ću­je i na kon­
tek­st pri­če ko­ja sli­je­di. Či­ta­telj ra­zu­mi­je­va
15. poglavlje Građa znanstvenoga članka
nas­lov kroz priz­mu svo­je­ga do­ta­daš­njeg
is­kus­tva i zna­nja, pa prim­je­ren nas­lov pri­
do­no­si ra­zu­mi­je­va­nju član­ka.
II. Au­to­ri
Is­pod nas­lo­va znan­stve­no­ga član­ka
na­vo­de se ime­na is­tra­ži­va­ča ko­ji su iz­ra­di­li
is­tra­ži­va­nje i smat­ra­ju se au­to­ri­ma član­
ka. U bio­me­di­ci­ni pos­to­je toč­no od­re­đe­na
pra­vi­la pre­ma ko­ji­ma se od­re­đu­je tko mo­
že bi­ti au­tor član­ka i či­je se ime po­jav­lju­
je is­pod nas­lo­va (v. po­gl. 20.II.B), a tko je
is­tra­ži­vač ko­ji je pri­do­nio is­tra­ži­va­nju, ali
ne mo­že se smat­ra­ti au­to­rom (en­gl. con­
tri­bu­tor). Ti se is­tra­ži­va­či mo­gu na­ves­ti na
kra­ju član­ka, u Zah­va­li.
Uz po­pis au­to­ra is­pod nas­lo­va na­vo­de
se i us­ta­no­ve u ko­ji­ma su ra­di­li u vri­je­me
iz­ved­be is­tra­ži­va­nja opi­sa­na u član­ku.
III. Sa­že­tak
Sa­žet­ci se pi­šu kao in­for­ma­tiv­ni
(obavješ­ću­ju­ći) tek­st, kao kra­tak sa­že­tak
is­tra­ži­va­nja opi­sa­na u član­ku (sl. 15-1.).
Ia­ko ne mo­ra nuž­no ima­ti us­troj IMRaD,
sa­že­tak se obič­no pi­še ta­ko da je sva­ki od­
je­ljak član­ka zas­tup­ljen jed­nom ili dvje­ma
re­če­ni­ca­ma, ko­je či­ta­te­lju go­vo­re što je
bi­la hi­po­te­za is­tra­ži­va­nja, ka­ko je prov­je­
re­na, ko­ji su re­zul­ta­ti do­bi­ve­ni i što se iz
njih zak­lju­či­lo. Mno­gi ča­so­pi­si da­nas tra­
že da sa­že­tak i for­mal­no bu­de po­di­je­ljen
u od­jelj­ke Cilj (ili Pod­lo­ga is­tra­ži­va­nja),
Pos­tup­ci, Re­zul­ta­ti i Zak­lju­čak. Ne­ki ča­
so­pi­si tra­že još de­talj­ni­je struk­tu­ri­ra­nje sa­
žet­ka, na­po­se od­jelj­ka Pos­tup­ci. Tak­vi hi­
per­struk­tu­ri­ra­ni sa­žet­ci obič­no se tra­že za
195
Uvod u znanstveni rad u medicini

Kla­si­čan ob­lik in­for­ma­tiv­noga sa­žet­ka:

A 35-year-old wo­man was ad­mit­ted to hos­pi­tal be­cau­se of epis­taxis, he­ma­to­mas, and met­ror­r­ha­gia.
Labo­ra­to­ry da­ta in­di­ca­ted se­ve­re coa­gu­lo­pat­hy wi­th pro­lon­ged prot­hrom­bin ti­me and dec­rea­sed se­
rum con­cen­tra­tio­ns of vi­ta­min K-de­pen­de­nt clot­ti­ng fac­to­rs II, VII, IX, and X. The pa­tie­nt de­nied ta­ki­
ng any oral an­ti­coa­gu­lan­ts. She was gi­ven tran­sfu­sio­ns of red blood cel­ls, fre­sh fro­zen plas­ma (1,180
mL) and phyto­me­na­dio­ne dai­ly for 6 wee­ks (to­tal do­se 550 mg), whi­ch nor­ma­li­zed the coa­gu­la­tion
fac­to­rs con­cen­tra­tion. Af­ter all ot­her pos­sib­le cau­ses of acqui­red coa­gu­lo­pat­hy had been exclu­ded,
ro­den­ti­ci­de poi­so­ni­ng was sus­pec­ted on the ba­sis of her epi­de­mio­lo­gic his­to­ry. The pa­tie­nt was a
war re­fu­gee from Bos­nia and Her­ze­go­vi­na. Du­ri­ng her ab­sen­ce, the troo­ps of Uni­ted Na­tio­ns Pro­tec­
tion For­ce per­for­med ro­de­nt exter­mi­na­tion in and arou­nd her hou­se. His­to­ry da­ta and the­ra­peu­tic
ef­fec­ts sug­ges­ted that the coa­gu­lo­pat­hy had been cau­sed by pro­lon­ged expo­su­re to lo­ng-ac­ti­ng an­ti­
coa­gu­la­nt ro­den­ti­ci­de. This cou­ld al­so explain the need for prot­rac­ted phyto­me­na­dio­ne the­ra­py.
Struk­tu­ri­ra­ni sa­že­tak
Aim. To de­ve­lop a sca­le mea­su­ri­ng pro­ne­ne­ss to is­che­mic hea­rt di­sea­se.
Met­ho­ds. Is­che­mic hea­rt di­sea­se was an­giog­rap­hi­cal­ly do­cu­men­ted in 187 men. In 187 mat­ched
con­trols the diag­no­sis of is­che­mic hea­rt di­sea­se was ru­led out by exa­mi­na­tion of me­di­cal re­cor­ds
and his­to­ry data, and when ne­ces­sa­ry, cli­ni­cal exa­mi­na­tion and spe­cia­li­zed diag­nos­tic pro­ce­du­
res. Item ana­lysis of the Eysen­ck Per­so­na­li­ty Ques­tion­nai­re (EPQ) was per­for­med on 100 men wi­th
is­che­mic hea­rt di­sea­se and their ma­le con­tro­ls, and then a rep­li­ca­tion stu­dy was per­for­med on the
re­mai­ni­ng 87 pai­rs.
Re­sul­ts. A Co­ro­na­ry Sca­le was con­struc­ted from 8 EPQ ite­ms sig­ni­fi­can­tly and con­sis­ten­tly dif­fe­re­nt
between the grou­ps. Mo­st of the­se ite­ms we­re drawn from the neu­ro­ti­ci­sm sca­le. The Co­ro­na­ry Sca­
le yielded sig­ni­fi­ca­nt cor­re­la­tio­ns wi­th emo­tio­nal­ly sa­tu­ra­ted psycho­lo­gi­cal va­riab­les.
Con­clu­sion. Co­ro­na­ry Sca­le may be use­ful in eve­ryday prac­ti­ce to se­le­ct pa­tien­ts wi­th is­che­mic
hea­rt disea­se and tho­se who are at hig­her ri­sk to de­ve­lop di­sea­se. It cou­ld be used for de­tec­ti­ng a hi­
gh-ri­sk group of emo­tio­nal­ly la­bi­le sub­jec­ts to con­cen­tra­te ef­for­ts for pre­ven­tion of co­ro­na­ry di­sea­se.
Struk­tu­ri­ra­ni sa­že­tak ra­da o kli­nič­kom is­tra­ži­va­nju
Ob­jec­ti­ves: To exa­mi­ne hos­pi­tal ad­mis­sio­ns for a ran­ge of diag­no­ses on days sur­roun­di­ng En­glan­
d’s 1998 Wor­ld Cup foot­ba­ll mat­ches.
De­si­gn: Ana­lysis of hos­pi­tal ad­mis­sio­ns ob­tai­ned from En­gli­sh hos­pi­tal epi­so­de sta­tis­ti­cs.
Set­ti­ng: En­gla­nd.
Par­ti­ci­pan­ts: Po­pu­la­tion aged 15-64 yea­rs.
Main out­co­me mea­su­res: Ra­tio of num­ber of ad­mis­sio­ns for acu­te myo­car­dial infar­ction, stro­ke,
deliberate se­lf ha­rm, and road traf­fic inju­ries on the day of and fi­ve days af­ter En­glan­d’s Wor­ld Cup
matches, com­pa­red wi­th ad­mis­sio­ns at the sa­me ti­me in pre­vious and fol­lowi­ng yea­rs and in the
mon­th pre­ce­di­ng the tour­na­me­nt.
Re­sul­ts: Ri­sk of ad­mis­sion for acu­te myo­car­dial in­far­ction increa­sed by 25% on 30 Ju­ne 1998 (the
day Engla­nd lo­st to Ar­gen­ti­na in a pe­nal­ty shoo­t-out) and the fol­lowi­ng two days. No exce­ss ad­
mis­sio­ns occurred for ot­her diag­no­ses or on the days of the ot­her En­gla­nd mat­ches. The ef­fe­ct was
the sa­me when on­ly the two days af­ter the mat­ch we­re trea­ted as the expo­sed con­di­tion. In­di­vi­dual
ana­lyses of the day of and the two days af­ter the Ar­gen­ti­na mat­ch showed 55 extra ad­mis­sio­ns for
myo­car­dial in­far­ctio­ns compared wi­th the num­ber expec­ted.
Con­clu­sion: The in­crea­se in ad­mis­sio­ns sug­ges­ts that myo­car­dial infar­ction can be trig­ge­red by
emo­tio­nal up­set, su­ch as wat­chi­ng your foot­ba­ll team lo­se an im­por­ta­nt mat­ch.

Sli­ka 15-1. Raz­li­či­ti ob­li­ci sa­žet­ka znan­stve­no­ga ra­da: kla­si­čan ob­lik in­for­ma­tiv­no­ga sa­žet­ka,
struk­tu­ri­ra­ni sa­že­tak; struk­tu­ri­ra­ni sa­že­tak o kli­nič­kim is­tra­ži­va­nji­ma.

196

kli­nič­ka is­tra­ži­va­nja, i on­da se sas­to­je od
ovih di­je­lo­va: Cilj, Us­troj stu­di­je, Is­pi­ta­ni­ci,
Mjes­to stu­di­je (za kli­nič­ke po­ku­se i In­ter­
ven­ci­ja), Mje­re glav­no­ga is­ho­da, Re­zul­ta­ti
i Zak­ljuč­ci (sl. 15-1.). Ne­ki ča­so­pi­si og­ra­
ni­ču­ju obu­jam sa­žet­ka na 150 ili 200 ri­je­či,
ta­ko da sa­že­tak ni­je la­ko na­pi­sa­ti.
Bu­du­ći da je sa­že­tak, za­jed­no s naslo­
vom, pr­va sli­ka član­ka na ko­ju se nai­đe
pret­ra­ži­va­njem bib­liog­raf­skih ba­za po­da­
ta­ka, vr­lo je važ­no da je on dob­ro na­pi­san
ta­ko da to­po­gled­na in­for­ma­ci­ja o is­tra­ži­
va­nju bu­de jas­na i jed­nos­tav­na. Da­naš­nji
znan­stve­ni­ci-či­ta­te­lji, veo­ma za­pos­le­ni i
prep­lav­lje­ni znan­stve­nom li­te­ra­tu­rom, i
ne­ma­ju vre­me­na za iscr­pno či­ta­nje svih
čla­na­ka svo­je­ga is­tra­ži­vač­kog pod­ru­čja.
Sto­ga je nji­ho­va stra­te­gi­ja na­la­že­nja znan­
stve­nih in­for­ma­ci­ja os­no­va­na na pret­ra­ži­
va­nju od­go­va­ra­ju­ćih bib­liog­raf­skih ba­za
po­da­ta­ka (v. po­gl. 13), na­la­že­nja sa­že­ta­ka
i on­da – pre­ma nji­ma – od­lu­či­va­nje o či­
ta­nju ci­je­lih znan­stve­nih čla­na­ka. Sto­ga je
struk­tu­ri­ra­nje sa­žet­ka važ­no za učin­ko­vit
pri­je­nos in­for­ma­ci­je, jer se ta­ko in­for­ma­ci­ja
raz­bi­ja na ma­nje di­je­lo­ve ko­ji se uvi­jek do­
no­se is­tim re­dom. To olak­ša­va ra­zu­mi­je­va­
nje i pam­će­nje in­for­ma­ci­je. Struk­tu­ri­ra­nje
sa­že­ta­ka po­ma­že au­to­rima da se pris­je­te
što sve u nje­mu tre­ba­ju na­pi­sa­ti i ta­ko iz­
bjeg­nu da što­god važ­no ne izos­ta­ve.
IV. Ključ­ne ri­je­či
Ve­lik broj ča­so­pi­sa tra­ži da au­tor sam
na­ve­de ne­ko­liko (obič­no do pet) ključ­nih
ri­je­či u ru­ko­pi­si­ma ko­je ša­lju u ča­so­pis. To
tre­ba­ju bi­ti naj­važ­ni­je ri­je­či ko­je opi­su­ju is­
tra­ži­va­nje opi­sa­no u član­ku, a ob­jav­lju­ju
se za­jed­no s njim. Au­to­ru je os­tav­lje­na slo­
15. poglavlje Građa znanstvenoga članka
bo­da iz­bo­ra ri­je­či, ali se pre­po­ru­ču­je da ih
naj­pri­je prov­je­ri u Me­di­cal Sub­je­ct Hea­din­
gs (MeSH), ko­ji sad­r­ži po­pis ključ­nih ri­je­či
za naj­ve­ću bio­me­di­cin­sku ba­zu po­da­ta­ka
Med­li­ne/Pub­med (v. po­gl. 12.II.B).
V. Uvod
Prou­ča­va­nja či­ta­lač­kih na­vi­ka znan­
stve­nih rad­ni­ka po­ka­zu­ju da oni obič­no
ba­ce po­gled na tek­st član­ka i pres­ko­če nje­
gov ve­ći dio, nab­r­zi­nu pog­le­da­ju sa­že­tak,
pres­ko­če tekst član­ka i či­ta­ju zak­ljuč­ke, a
on­da od­lu­ču­ju ho­će li čla­nak či­ta­ti ili ne.
Pre­ma to­me, Uvod znan­stve­no­ga član­ka ne
či­ta se baš če­sto, ali sve­jed­no je va­žan dio
tek­sta, jer pred­stav­lja prob­lem i pi­ta­nja na
ko­ja se od­no­si čla­nak. On ot­kri­va vješ­ti­
nu au­to­ra kao is­tra­ži­va­ča i pis­ca. Tre­ba bi­ti
dos­tat­no kra­tak da bu­de za­nim­ljiv i dos­tat­
no dug da raz­jas­ni cilj is­tra­ži­va­nja.
Pre­ma E. Hut­hu, ured­ni­ku eme­ri­tu­su
ča­so­pi­sa An­na­ls of In­ter­nal Me­di­ci­ne i ve­
li­kom au­to­ri­te­tu u pod­ruč­ju me­di­cin­ske
pub­li­cis­ti­ke, pos­to­je če­ti­ri pra­vi­la za od­lu­
ku o to­me što sta­vi­ti u Uvod.
1. Tre­ba ja­sno re­ći zaš­to je is­tra­ži­
va­nje po­du­ze­to. Pos­tav­lja­njem pi­ta­
nja, tj. pred­me­ta is­tra­ži­va­nja i nje­go­va
od­no­sa pre­ma tre­nu­tač­no­me sta­nju u
znan­stve­nom pod­ruč­ju, Uvod prispo-
dobljuje vri­jed­no­st ci­je­lo­mu član­ku. U
kli­nič­kim is­tra­ži­va­nji­ma pi­ta­nja pos­
tavlje­na u Uvo­du od­lu­ču­ju o us­tro­ju
stu­di­je, ko­ji sam po se­bi od­re­đu­je vri­
jed­no­st član­ka.
2. Ne tre­ba ob­jaš­nja­va­ti ono što se
mo­že na­ći u sva­kom ud­žbe­ni­ku.
Uvod ob­jaš­nja­va raz­lo­ge pro­ved­be is­
197
Uvod u znanstveni rad u medicini
Pišite Uvod krećući od općega, širokoga
konteksta svojega rada, recite
čitatelju što je već poznato
pa onda ono što se još ne
zna, koji su problemi,
navedite svoju hipo-
tezu, te što ste
vi odlučili
raditi.
tra­ži­va­nja opi­sa­nih u član­ku ci­ti­ranjem
od­go­va­ra­ju­će li­te­ra­tu­re i raz­la­ga­njem
prob­le­ma struč­nom či­ta­telj­stvu. Či­ta­
te­lji čla­nka za­ci­je­lo zna­ju o tom is­tra­
ži­vač­kom pod­ruč­ju barem to­li­ko ko­li­
ko i au­tor, pa au­tor ne tre­ba na­vo­di­ti
knjiš­ko zna­nje ili se ki­ti­ti ši­ri­nom vlas­
ti­to­ga. Uvod se tre­ba us­re­do­to­či­ti na
prob­lem. Prim­je­ri­ce, u ra­du ko­ji opi­su­
je us­po­red­bu dva­ju li­je­ko­va u li­je­če­nju
hi­per­ten­zi­je ne tre­ba ob­jaš­nja­va­ti da je
hi­per­ten­zi­ja če­st i oz­bi­ljan prob­lem i
opi­sa­ti nje­zi­nu pa­to­ge­ne­zu i kli­nič­ku
sli­ku. Či­ta­telj to već zna. Uvod član­ka
re­ći će mu zaš­to je pot­reb­na us­po­red­
ba i zaš­to su odab­ra­ni opisa­ni li­je­ko­
vi. Uvod je­st uvod u hi­po­te­zu vlas­ti­ta
is­tra­ži­va­nja pa je na kra­ju tog od­jelj­ka
lo­gič­no i umet­nu­ta, bi­lo iz­ri­či­to, bi­lo
kao opis is­tra­ži­vač­ko­ga pi­ta­nja.
3. Ne tre­ba ob­jaš­nja­va­ti poj­mo­ve iz
nas­lo­va. Prim­je­ri­ce, ako je nas­lov član­
ka „In­ter­val QT u akut­no­me in­farktu
mio­kar­da�, ne tre­ba u Uvo­du ob­jaš­
nja­va­ti poj­mo­ve „in­ter­val QT� i „a­kut­ni
in­far­kt mio­kar­da�, jer cilj­na po­pu­la­ci­ja
či­ta­te­lja vr­lo dob­ro poz­na­je te iz­ra­ze.
4. Jas­no od­re­di­ti pi­ta­nje na ko­je is­tra­
ži­va­nje po­ku­ša­va od­go­vo­ri­ti. Pi­ta­nje
ne mora bi­ti iz­ri­je­kom pos­tav­lje­no, ali
mo­ra bi­ti jas­no iz­ve­di­vo. Prim­je­ri­ce,
ako se u Uvo­du ka­že da je „cilj ovo­
198
ga is­tra­ži­va­nja bi­la us­po­red­ba an­ti­hi­
per­ten­ziv­nih uči­na­ka ma­le (12,5 mg) i
stan­dar­dne (25 mg) do­ze klor­ta­li­do­na�,
či­ta­telj tu iz­ja­vu la­ko mo­že pret­vo­ri­ti u
pi­ta­nje: „Ko­ja je do­za klor­ta­li­do­na učin­
ko­vi­ti­ja u li­je­če­nju bla­ge hi­per­ten­zi­je?�
Ne­ki au­to­ri na kra­ju Uvo­da vr­lo krat­ko
opi­šu i us­troj po­ku­sa, prim­je­ri­ce „Dvi­je su
do­ze us­po­re­đe­ne dvos­tru­ko sli­je­pim ran­
do­mi­zi­ra­nim po­ku­so­m�. To ne pro­du­lju­je
Uvod, a jas­no is­ti­če us­troj is­tra­ži­va­nja, ko­ji
od­re­đu­je nje­go­vu kli­nič­ku vri­jed­no­st.
Čes­to se u ne­kim ča­sop­si­ma na kra­ju
Uvo­da mo­že na­ći i krat­ka iz­ja­va o re­zul­
ta­ti­ma is­tra­ži­va­nja. Ne­ki to op­rav­da­va­ju
zad­r­ža­va­njem či­ta­te­lje­ve po­zor­nos­ti, ali
zap­ra­vo za tak­vo produlje­nje Uvo­da ne­ma
raz­lo­ga. Mjes­to od­go­vo­ru na pos­tav­lje­no
pi­ta­nje na­la­zi se na kra­ju član­ka, a io­na­ko
je taj od­go­vor po­nu­đen na nas­lov­noj stra­
ni­ci u Sa­žet­ku.
VI. Tvo­ri­va/ispitanici i
pos­tup­ci
U ovo­mu se od­jelj­ku opi­su­je na­čin na
ko­ji je pro­ve­de­no is­tra­ži­va­nje. Či­ta­telj že­li
pro­či­ta­ti toč­no ka­ko je is­tra­ži­va­nje nap­ravlje­
no da bi iz de­ta­lja pro­su­dio po­du­pi­ru li re­
zul­ta­ti is­tra­ži­va­nja zak­ljuč­ke. Raz­li­či­ti su na­
či­ni pi­sa­nja i po­dod­jelj­ci Tvo­ri­va i pos­tu­pa­ka
u raz­li­či­tim ča­so­pi­si­ma, pa je dob­ro preg­le­
da­ti odab­ra­ni ča­so­pis i pri­la­go­di­ti svoj tek­st
nje­go­vim Upu­ta­ma za au­to­re. Ov­dje pri­
ka­zu­je­mo ob­lik Tvo­ri­va i pos­tu­pa­ka ka­kav
se naj­češ­će ra­bi za kli­nič­ke stu­di­je (v. po­gl.
17.I). U na­če­lu, naj­bo­lje je ra­bi­ti pod­nas­lo­ve
ko­ji su na­ve­de­ni u od­jelj­ci­ma A do E.

A. Us­troj i pro­to­kol is­tra­ži­
va­nja
Ne­ke su vr­ste is­tra­ži­va­nja dob­ro pozna­
te, pa ih ne tre­ba po­se­bi­ce opi­si­va­ti, ne­go
ci­ti­ra­ti od­go­va­ra­ju­ću li­te­ra­tu­ru. Slo­že­ni­je
ob­li­ke is­tra­ži­va­nja tre­ba iscr­pno opi­sa­ti: ko­
je su bi­le sku­pi­ne, ka­ko su nap­rav­lje­ne, ka­
ko su bo­les­ni­ci odab­ra­ni za ko­ju sku­pi­nu.
Uz to se mo­ra­ju po­jas­ni­ti svi do­dat­ni čim­be­
ni­ci is­tra­ži­va­nja, prim­je­ri­ce kri­te­ri­ji za uk­lju­
či­va­nje bo­les­ni­ka u is­tra­ži­va­nje. Spe­ci­fič­ni
na­či­ni pri­ka­za po­da­ta­ka za raz­li­či­te vr­ste
kli­nič­kih is­tra­ži­va­nja opi­sa­ni su u po­gl. 18.I.
B. Tvo­ri­va/ispitanici i uv­je­ti
ra­da
Taj od­je­ljak do­bi­va nas­lov pre­ma pred­
me­tu is­tra­ži­va­nja: u kli­nič­kim is­tra­ži­va­nji­ma
to su bo­les­ni­ci ili zdra­vi lju­di (is­pi­ta­ni­ci), a u
te­melj­ni­ma ži­vo­ti­nje ili mik­roor­ga­niz­mi. Vrlo
je važ­no iscr­pno opi­sa­ti is­pi­ta­ni­ke uk­lju­če­ne
u is­tra­ži­va­nje da bi stu­panj va­ri­ja­ci­je unu­tar
sku­pi­ne bio dob­ro vid­ljiv. Pri is­tra­ži­va­nju li­
je­ko­va di­jag­nos­tič­ki kri­te­ri­ji mo­ra­ju bi­ti jas­no
pos­tav­lje­ni i opi­sa­ni da se u is­tra­ži­va­nje ne bi
uk­lju­či­li bo­les­ni­ci s raz­li­či­tim bo­les­ti­ma ili s
is­tom bo­leš­ću u raz­li­či­to­me stup­nju raz­vo­ja;
to čitatelj treba moći lako shvatiti.
Za is­tra­ži­va­nja ko­ja se pro­vo­de na ži­
vo­ti­nja­ma na­vo­de se spol, dob, vr­sta, soj
i fi­zio­loš­ko sta­nje (prim­je­ri­ce, trud­ne žen­
ke). Za mi­kroor­ga­niz­me se na­vo­de vr­sta,
soj, se­ro­tip i sva dru­ga pot­reb­na obi­ljež­ja.
Tre­ba na­ves­ti i etič­ke nor­me: upu­će­ni
pri­sta­nak is­pi­ta­ni­ka na uk­lju­či­va­nje u is­tra­
ži­va­nje i odob­re­nje od­go­va­ra­ju­će­ga etič­ko­
ga od­bo­ra za is­tra­ži­va­nja na lju­di­ma ili na
ži­vo­ti­nja­ma.
15. poglavlje Građa znanstvenoga članka
C. In­ter­ven­ci­ja (li­je­če­nje)
Ka­d is­tra­ži­va­nje uk­lju­ču­je proc­je­nu
učin­ka in­ter­ven­ci­je, nju tre­ba pom­no opi­
sa­ti, prim­je­ri­ce prim­je­nu li­je­ko­va, hor­mo­
na i svih os­ta­lih prip­ra­va­ka. Tre­ba opi­sa­ti
nji­hov sa­stav, uk­lju­ču­ju­ći i os­nov­ne tva­ri
(pu­ni­la, ve­hi­ku­la), sas­tav pla­ce­ba ako je
rab­ljen, te prim­je­nu (do­za, na­čin prim­je­
ne itd.). Svim prip­rav­ci­ma upo­rab­lje­ni­ma
u is­tra­ži­va­nju mo­ra se na­ves­ti iz­vor, a za
ko­mer­ci­jal­ne tre­ba na­ves­ti proiz­vo­đa­ča
(ime tvr­tke), te grad i dr­ža­vu gdje se na­la­zi
nje­go­va proiz­vod­nja.
D. Mje­re is­ho­da
Mje­re is­ho­da oni su pa­ra­met­ri ko­ji se
mje­re u istra­ži­va­nju. U kli­nič­kim is­tra­ži­va­
nji­ma obič­no je je­dan od tih pa­ra­me­ta­ra
naj­važ­ni­ji (pri­mar­ni), pa se na­zi­va glav­
nom mje­rom is­ho­da. Stan­dar­dne la­bo­ra­
to­rij­ske pos­tup­ke ne tre­ba opi­si­va­ti, ne­go
ih sa­mo na­ves­ti ime­nom i od­go­va­ra­ju­ćim
ci­ta­tom. Sa­mo vlas­ti­te ina­či­ce i do­pu­ne
pos­tu­pa­ka (ili tvo­ri­va) tre­ba opi­sa­ti. No­vi
pos­tup­ci mo­ra­ju se iscr­pno opi­sa­ti, uk­lju­
ču­ju­ći i na­čin na ko­ji je oci­je­nje­na nji­ho­va
va­lja­no­st.
E. Sta­tis­tič­ka raš­člam­ba
Op­će­poz­na­ti sta­tis­tič­ki tes­to­vi sa­mo se
na­ve­du ime­nom i ci­ti­ra se op­ća sta­tis­tič­ka
li­te­ra­tu­ra. No­ve se me­to­de mo­ra­ju iscr­pno
ob­jas­ni­ti, uk­lju­ču­ju­ći i oc­je­nu nji­ho­ve sta­
tis­tič­ke va­lja­nos­ti. Tre­ba na­ves­ti i ra­ču­nal­ni
prog­ram ko­ji se ra­bio za ob­rad­bu po­da­ta­
ka i sta­tis­tič­ku ana­li­zu, za­jed­no s ime­nom
nje­go­va proiz­vo­đa­ča i gra­dom i drža­vom u
ko­joj je proiz­ve­den.
199
Uvod u znanstveni rad u medicini
VII. Re­zul­ta­ti
Od­je­ljak Re­zul­ta­ta pri­ka­zu­je no­ve na­
la­ze pri­bav­lje­ne pro­ve­de­nim is­tra­ži­va­njem.
Nje­gov us­troj sli­je­di is­tu lo­gi­ku pri­ka­za
ko­ja od­go­va­ra ti­je­ku is­tra­ži­va­nja. Prim­je­
ri­ce, za kli­nič­ko is­tra­ži­va­nje učin­ka li­je­ka
naj­prije se pri­ka­zu­ju po­dat­ci o po­kus­nim
sku­pi­na­ma da bi se po­ka­za­lo da su te sku­
pi­ne us­po­re­di­ve. U Re­zul­ta­ti­ma se mo­ra­ju
opi­sa­ti svi is­pi­ta­ni­ci ko­ji su uš­li u po­čet­nu
sku­pi­nu, bez ob­zi­ra na to je­su li u ti­je­ku
is­tra­ži­va­nja iz nje zbog raz­li­či­tih raz­lo­ga
is­klju­če­ni. Čes­to se mo­ra­ju pri­ka­za­ti re­
zul­ta­ti iz­ra­ču­na­ni sa svim pr­vot­nim čla­no­
vi­ma sku­pi­ne, kao da su svi bi­li uklju­če­ni
do kra­ja is­tra­ži­va­nja (tzv. ana­li­za s ob­zi­
rom na na­ka­nu li­je­če­nja, en­gl. in­ten­tion
to treat ana­lysis), a on­da oni do­bi­ve­ni na
is­pi­ta­ni­ci­ma ko­ji su u is­tra­ži­va­nju os­ta­li do
nje­go­va zav­r­šet­ka.
Po­tom se pri­ka­zu­ju na­la­zi, tj. raz­li­ke
iz­me­đu po­kus­nih sku­pi­na. Pra­vi­lo je da se
ide od „sta­ro­ga� pre­ma „no­vo­me�, pa se
obič­no naj­pri­je opi­su­je kon­trol­na sku­pi­na,
a on­da po­kus­ne.
Uk­rat­ko, tek­st Re­zul­ta­ta je zgus­nu­ta
i lo­gič­na pri­ča o re­zul­ta­ti­ma do­bi­ve­ni­ma
u is­tra­ži­va­nju. Po­je­di­nos­ti po­da­ta­ka na­la­
ze se u tab­li­ca­ma i sli­ka­ma. Tek­st Re­zul­
ta­ta ne smi­je bi­ti prep­ri­ča­va­nje re­zul­ta­ta
iz tab­li­ca i sli­ka, ne­go su­mar­ni ili kri­tič­ki
pri­kaz važ­nih na­la­za. Vr­lo važno pra­vi­lo
pri­ka­za po­da­ta­ka u Re­zul­ta­ti­ma je­st da
se po­dat­ci pri­ka­zu­ju na sa­mo je­dan na­
čin, sli­kom (gra­fi­ko­nom) ili tab­li­com ili
u tek­stu. Sva­ka tab­li­ca i sli­ka mo­ra bi­ti
sa­mo­ra­zum­lji­va, ta­ko da se ra­zu­mi­je bez
pot­re­be tra­že­nja in­for­ma­ci­ja u tek­stu (v.
pogl. 10.III).
200
VIII. Ras­pra­va
Svr­ha od­jelj­ka Ras­pra­ve je­st kri­tič­ki
os­vrt na po­dat­ke opi­sa­ne u Re­zul­ta­ti­ma.
Obič­no se po­či­nje od­lom­kom ko­ji jas­no
ob­li­ku­je od­go­vor na pos­tav­lje­no pi­ta­nje na
po­čet­ku član­ka, a ko­ji prois­tje­če iz po­da­
ta­ka u od­jelj­ku Re­zul­ta­ta. Vlas­ti­te do­ka­ze
dob­ro je pot­kri­je­pi­ti dru­gim po­dat­ci­ma,
vlas­ti­tim pri­jaš­njim is­tra­ži­va­nji­ma ili re­zul­
ta­ti­ma dru­gih au­to­ra. Njih tre­ba ci­ti­ra­ti, i to
pra­ved­no: ne va­lja is­pus­ti­ti ra­do­ve dru­gih
da bi se vlas­ti­to is­tra­ži­va­nje činilo važ­ni­je.
U Ras­pra­vi je čes­to pot­reb­no pri­ka­
za­ti i do­ka­ze sup­rot­ne vlas­ti­ti­ma, a njih
tre­ba oci­je­ni­ti u svjet­lu vlas­ti­tih na­la­za i
raz­jas­ni­ti zaš­to se raz­li­ku­ju. Prim­je­ri­ce, is­
tra­ži­va­nje učin­ko­vi­tos­ti li­je­ka doš­lo je do
sup­rot­nih zak­lju­ča­ka ne­go­li već ob­jav­lje­
na stu­di­ja dru­gih au­to­ra. Poš­te­na Ras­pra­
va raz­mot­rit će i taj po­da­tak, jer mož­da
su pos­ri­je­di raz­li­ke u sku­pi­na­ma bo­les­ni­
ka ili sta­di­ju bo­les­ti, a mož­da se raz­li­ke
jednostav­no ne mo­gu ob­jas­ni­ti.
Ras­pra­va mo­že zav­r­ši­ti na ne­ko­li­ko
na­či­na. U slu­ča­ju kli­nič­ko­ga is­tra­ži­va­nja
učin­ko­vi­tos­ti li­je­ka to mo­že bi­ti ras­pra­va o
zna­če­nju na­la­za u po­kus­noj sku­pi­ni za sve
Nakon
sažimanja
rezultata, utvrdite
ograničenja i otklone,
usporedite ih s drugim
nalazima i raspravite teorijske
i praktčne posljedice svojeg istra-
živanja; oprezno izvedite zaključke
i predložite buduća istraživanja, pokažite
što je novo i kako se vaši rezultati uklapaju u
šire područje koje ste opisali na početku Uvoda.

bo­les­ni­ke s tom bo­les­ti. Ako se pro­tu­do­
ka­zi dru­gih is­tra­ži­va­nja ne mo­gu raz­jas­ni­
ti, mo­gu se pred­lo­ži­ti dalj­nji po­ku­si ko­ji bi
raz­ri­je­ši­li ne­jas­no­će. Sa­mo iz­nim­no ča­so­pi­si
tra­že da se na­kon Ras­pra­ve ko­nač­ni od­go­
vor do­bi­ven is­tra­ži­va­njem još jed­nom jas­no
iz­lo­ži u po­seb­nom od­jelj­ku, Zak­ljuč­ku. No,
ve­ći­na taj od­go­vor stav­lja na kraj sa­žet­ka
ili u dio Zak­lju­čak struk­tu­ri­ra­no­ga sa­žet­ka.
IX. Zah­va­la
Obi­čaj je na kra­ju član­ka zah­va­li­ti lju­
di­ma ko­ji su svo­jim dop­ri­no­som po­mog­li
is­tra­ži­va­nju. U ve­li­ko­me bro­ju ča­so­pi­sa u
tom se od­jelj­ku na­vo­de kon­kret­ni dop­ri­no­si
po­je­di­nih is­tra­ži­va­ča ko­ji su pri­do­ni­je­li is­tra­
ži­va­nju, ali ni­su za­do­vo­lji­li sve uv­je­te au­tor­
stva (v. pogl. 20.II.A). U Zah­va­li se na­vo­di
iz­vor fi­nan­ci­ra­nja za is­tra­ži­va­nje, te mo­gu­ći
su­kob in­te­re­sa is­tra­ži­va­ča u ve­zi s ti­me.
X. Re­fe­ren­ci­je
Bu­du­ći da se znan­stve­no is­tra­ži­va­nje
na­sla­nja i nas­tav­lja na pret­hod­na is­tra­ži­va­
nja i pret­hod­no ste­če­no zna­nje, u član­ku
uvi­jek tre­ba na­ves­ti iz­vor in­for­ma­ci­je i bib­
liog­raf­ski po­da­tak o pub­li­ka­ci­ji iz ko­je je
uze­ta. Ta se bib­liog­raf­ska in­for­ma­ci­ja na­
vo­di na kra­ju sva­ko­ga član­ka, u po­seb­nom
od­jelj­ku ko­ji se zo­ve Li­te­ra­tu­ra, Re­fe­ren­ci­
je ili Bib­liog­ra­fi­ja.
A. Ci­ti­ra­nje re­fe­ren­ci­ja
Iz­vor in­for­ma­ci­je upo­rab­lje­ne u is­
tra­ži­va­nju ci­ti­ra se u tek­stu član­ka gdje
15. poglavlje Građa znanstvenoga članka
god se spo­me­ne od­go­va­ra­ju­ći pret­hod­no
napravlje­ni rad. Pos­to­je tri sus­ta­va ci­ti­ra­nja
re­fe­ren­ci­ja u tek­stu.
1. Ci­ti­ra­nje po re­dos­li­je­du poja­
vlji­va­nja (Van­cou­ver­ski sus­tav)
Taj je sus­tav raz­vio Me­đu­na­rod­ni od­
bor ured­ni­ka me­di­cin­skih ča­so­pi­sa (en­gl.
In­ter­na­tio­nal Com­mit­tee of Me­di­cal Jour­
nal Edi­to­rs – ICMJE). Van­cou­ver­ski sus­tav
do­bio je na­ziv pre­ma ka­nad­skom gra­du
Van­cou­ve­ru, gdje se ICMJE pr­vi put sas­tao.
Re­fe­ren­ci­je do­bi­va­ju broj pre­ma re­dos­li­je­
du (mjes­tu pr­vo­ga) po­jav­lji­va­nja u tek­stu.
U od­jelj­ku Re­fe­ren­ci­je ci­ti­ra­ni se ra­do­vi po­
re­da­ju po red­no­me bro­ju.
Ci­ta­ti u tek­stu, tab­li­ca­ma i sli­ka­ma pi­šu
se kao bro­jevi u zag­ra­da­ma ili kao po­vi­še­ni
tek­st, ovis­no o sti­lu po­je­di­no­ga ča­so­pi­sa,
pri­m­je­ri­ce:
„S pro­du­lje­njem oče­ki­va­ne du­lji­ne ži­vo­ta, ki­rur­
ško li­je­če­nje do­nje­ga di­je­la kra­ljež­ni­ce pos­ta­lo
je raz­mjer­no češ­će u mno­gim ze­mlja­ma (1,2),
a ve­ći­nom je uv­je­to­va­no her­ni­ja­ci­jom križ­no­ga
me­đuk­ra­ljež­nič­no­ga dis­ka (3)�.
Pred­no­st Van­cou­ver­sko­ga sus­ta­va je­st
u to­me što šte­di pros­tor i tek­st je lak­še či­ta­ti.
2. Ci­ti­ra­nje ime­na i go­di­na
(Har­var­dski sus­tav)
Taj je sus­tav do­bio ime po ame­rič­ko­mu
sveu­či­liš­tu Har­va­rd, jer se zas­ni­va na na­či­
nu knjiž­nič­ne ka­ta­lo­gi­za­ci­je to­ga sveu­či­liš­
ta. Uobi­ča­jen je u psi­ho­lo­gij­skoj li­te­ra­tu­ri. U
tek­stu se re­fe­ren­ci­ja ci­ti­ra u zag­ra­da­ma iza
po­da­ta­ka, a na­vo­di se ime au­to­ra i go­di­na
ob­jav­lji­va­nja. Kad re­fe­ren­ci­ja ima vi­še au­to­
ra, pi­še se sa­mo ime pr­voga, s do­dat­kom „i
sur.�. Pri­mjer iz pret­hod­no­ga od­jelj­ka u Har­
var­dskom sus­ta­vu pi­sao bi se ova­ko:
201
Uvod u znanstveni rad u medicini

„S pro­du­lje­njem oče­ki­va­ne du­lji­ne ži­vo­ta, ki­rur­ 2. nas­lov član­ka,

ško li­je­če­nje do­nje­ga di­je­la kra­ljež­ni­ce pos­ta­lo
3. ime ča­so­pi­sa,
je raz­mjer­no češ­će u mno­gim zem­lja­ma (Kwon
i sur., 2003.; Chris­ten­sen i Bun­ger, 2004.), a ve­ 4. go­di­na pub­li­ci­ra­nja,
ći­nom je uv­je­to­va­no her­ni­ja­ci­jom križ­no­ga me­ 5. vo­lu­men ča­so­pi­sa u ko­je­mu je ci­ti­ra­ni
đuk­ra­ljež­ni­č­no­ga dis­ka (Bat­tie i sur., 2004.).� čla­nak i
Pred­no­st Har­var­dskoga sus­ta­va je­st u 6. stra­ni­ca (pr­va, ili pr­va i zad­nja stra­ni­ca
to­me što is­ti­če ime­na au­to­ra ko­ji su pro­ član­ka).
ve­li is­tra­ži­va­nja opi­sa­na u ci­ti­ra­nim član­ci­
ma i što na­vo­di vri­je­me kad su to­pogled­na
Tab­li­ca 15-1. Vr­ste pub­li­ka­ci­ja ko­je je mo­
iz­vješ­ća ob­jav­lje­na. Lak­še je pi­sa­ti čla­ gu­će ci­ti­ra­ti u znan­stve­no­me ra­du
nak slu­že­ći se Har­var­dskim sus­ta­vom jer
Iz­vor­ni znan­stve­ni rad
prom­je­ne ne tra­že po­nov­no nu­me­ri­ra­nje
svih re­fe­ren­ci­ja. Za­to je dob­ro pr­vu ina­ Knji­ga:
či­cu član­ka pi­sa­ti ra­be­ći taj sus­tav, a pos­ au­tor­ska
li­je ga je la­ko pro­mi­je­ni­ti u onaj ko­ji tra­ži ured­nič­ka
ča­so­pis u ko­ji ša­lje­mo ko­nač­nu ina­či­cu
us­ta­no­va kao au­tor i iz­da­vač
član­ka.
Kon­gres:
3. Abe­ced­no-nu­me­rič­ki sus­tav zbor­nik ra­do­va
Kom­bi­na­ci­ja je Har­var­dsko­ga i Van­ rad iz zbor­ni­ka
cou­ver­sko­ga sus­ta­va: svi se na­vo­di u od­jelj­
Znan­stve­no ili teh­nič­ko iz­vješ­će:
ku Re­fe­ren­ci­je po­re­da­ju pre­ma abe­ced­nom
re­du pre­zi­me­na pr­vo­ga au­to­ra, sva­koj se Dok­to­rat
prid­ruži broj, te se taj broj pi­še u zag­ra­da­ Pa­te­nt
ma u tek­stu. Ra­bi se rje­đe ne­go­li pr­va dva.
No­vin­ski čla­nak
Au­dio­vi­zual­ni dokumenti
B. Pi­sa­nje re­fe­ren­ci­ja Za­ko­ni i os­ta­li spi­si prav­ne re­gu­la­ti­ve
Da bi či­ta­telj mo­gao do­bi­ti is­pra­van Zem­ljo­pis­ne kar­te
po­da­tak o iz­vo­ru ne­ke in­for­ma­ci­je, re­fe­ Bib­li­ja
ren­ci­je mo­ra­ju bi­ti toč­no na­pi­sa­ne, ta­ko
Rječ­ni­ci, en­cik­lo­pe­di­je, lek­si­ko­ni
da se mo­gu do­bi­ti to­pog­led­ne in­for­ma­
ci­je. Sva­ki ča­so­pis ima svoj na­čin pi­sa­nja Kla­sič­na dje­la svjet­ske li­te­ra­tu­re
re­fe­ren­ci­ja, pa pri pi­sa­nju član­ka tre­ba Pub­li­ka­ci­je u tis­ku
pog­le­da­ti upu­te za au­to­re ča­so­pi­sa u ko­ Elek­tro­nič­ki ma­te­ri­ja­li:
ji se ru­ko­pis pla­ni­ra pos­la­ti. Bez ob­zi­ra
čla­nak u elek­tro­nič­ko­mu ob­li­ku ča­
na po­je­di­nos­ti pi­sa­nja re­fe­ren­ci­ja, os­nov­ so­pi­sa
ne bib­liog­raf­ske sas­tav­ni­ce ko­je po­je­di­na
mo­nog­ra­fi­ja u elek­tro­nič­ko­mu ob­li­ku
referen­ci­ja tre­ba sad­r­ža­va­ti je­su:
ra­ču­nal­ni prog­ram
1. Ime­na au­to­ra (pre­zi­me­na i ini­ci­ja­li),

202

Prim­jer. Re­fe­ren­ci­ja na­pi­sa­na pre­ma Van­cou­
ver­skom sus­ta­vu:
Rudan I, Biloglav Z, Vorko-Jović A, Kujundžić-
Tiljak M, Stevanović R, Ropac D, et al. Effec­ts of
in­bree­di­ng, en­do­ga­my, ge­ne­tic ad­mixtu­re and
out­bree­di­ng on hu­man heal­th: “A 1001 Dal­ma­
tian­s� stu­dy. Croat Med J. 2006; 47:601-10.
Is­ta re­fe­ren­ci­ja na­pi­sa­na u na­juo­bi­ča­je­ni­joj ina­
či­ci Har­var­dskoga sus­ta­va:
Ru­dan, I., Bi­log­lav, Z., Vorko-Jović, A., Ku­jun­
dži­ć-Ti­ljak, M., Stevanović, R., Ro­pac, D. Pun-
tarić, D., Čučević, B., Sal­zer,B., & Cam­pbe­ll H.
(2006) Ef­fec­ts of in­bree­di­ng, en­do­ga­my, ge­ne­
tic ad­mixtu­re and out­bree­di­ng on hu­man heal­
Li­te­ra­tu­ra
Day RA, Gas­tel B. How to wri­te and pub­li­sh
a scien­ti­fic pa­per. 6. izdanje. Wes­tpo­rt (CT):
Gree­nwood Pub­lis­hi­ng Group; 2006.
Hu­th EJ. Wri­ti­ng and pub­lis­hi­ng in me­di­ci­ne.
3. izdanje. Bal­ti­mo­re: Wil­liam & Wil­ki­ns; 1999.
O’Con­nor M. Wri­ti­ng suc­ces­sful­ly in scien­ce.
Lon­don: Chap­man and Hi­ll; 1992.
Style Ma­nual Com­mit­tee, Coun­cil of Scien­ce
Edi­tors. Scien­ti­fic style and for­mat. The CSE
15. poglavlje Građa znanstvenoga članka
th: “A 1001 Dal­ma­tian­s� stu­dy. Croat Med J. 47,
601-610.
Nas­lo­vi ča­so­pi­sa obič­no se skra­ću­ju,
kao što se vi­di i u na­ve­de­nom prim­je­ru.
Po­pis kra­ti­ca ime­na ča­so­pi­sa ko­ji se re­fe­ri­
ra­ju u Med­li­ne/Pub­med mo­že se vid­je­ti na
mrež­noj stra­ni­ci http://www.ncbi.nlm.nih.
gov/entrez/que­ry.fcgi?db=journals.
Iscr­pne upu­te ka­ko tre­ba pi­sa­ti raz­li­či­te
vr­ste čla­na­ka (ta­bl. 15-1.) mo­gu se na­ći na
mrež­nim stra­ni­ca­ma In­ter­na­tio­nal Com­mit­
tee of Me­di­cal Jour­nal Edi­to­rs: www.nlm.
nih.gov/bsd/uniform_requirements.html.
ma­nual for aut­ho­rs, edi­to­rs, and pub­lis­he­rs. 7.
izdanje. Bet­hes­da: Coun­cil of Scien­ce Edi­to­rs;
2006.
Wa­ger L. Get­ti­ng re­sear­ch pub­lis­hed. Abin­
gdon: Rad­clif­fe Pub­lis­hi­ng; 2005.
Wood­fo­rd FP, urednik. Scien­ti­fic wri­ti­ng for
gra­dua­te stu­den­ts. Bet­hes­da: Coun­cil of Scien­
ce Edi­to­rs; 1986.
203
 18. poglavlje

Kritičko čitanje članka

• Od­lu­ka o li­je­če­nju bo­les­ni­ka tre­ba­la bi bi­ti ute­me­lje­na na naj­pouz­da­ni­jim znan­stve­

nim či­nje­ni­ca­ma.
• Vri­jed­no­st član­ka tre­ba­lo bi oc­je­nji­va­ti na os­no­vi us­tro­ja is­tra­ži­va­nja i va­lja­nos­ti
pri­mi­je­nje­nih me­to­da.
• Hi­po­te­za is­tra­ži­va­nja tre­ba­la bi bi­ti jas­no pri­ka­za­na.
• Us­troj is­tra­ži­va­nja tre­ba bi­ti paž­lji­vo odab­ran da bi mo­gao od­go­vo­ri­ti na pi­ta­nje
postav­lje­no u hi­po­te­zi.

Ud­žbe­ni­ci su iz­vor zna­nja ko­ji sad­r­ vo­de­ćim iz­vo­ri­ma in­for­ma­ci­ja za li­ječ­ni­ke

ža­va vi­šes­tru­ko prov­je­re­ne i usug­la­še­ne
po­dat­ke i či­nje­ni­ce. No, da bi in­for­ma­ci­ja
mog­la bi­ti uv­r­šte­na u gra­di­vo ud­žbe­ni­ka,
ona mo­ra bi­ti pouz­da­na i prov­je­re­na, sto­
ga čes­to pro­đe i ne­ko­li­ko go­di­na iz­me­đu
ot­kri­ća ne­ke in­for­ma­ci­je i nje­zi­na uv­r­šte­nja
u ud­žbe­ni­ke. Zbog to­ga raz­lo­ga ud­žbe­ni­ci
čes­to ne mo­gu da­ti od­go­vo­re na ne­ka vr­lo
spe­ci­fič­na pi­ta­nja ili na pi­ta­nja ve­za­na uz
naj­no­vi­je znan­stve­ne ste­če­vi­ne, pa se na­
kon zav­r­šet­ka stu­di­ja mla­di li­ječ­ni­ci, ko­ji su
ti­je­kom stu­di­ja me­di­ci­ne ve­li­ki dio zna­nja
us­va­ja­li iz me­di­cin­skih ud­žbe­ni­ka, sve vi­še
ok­re­ću dru­gim iz­vo­ri­ma in­for­ma­ci­ja. Me­đu
tre­ba­li bi bi­ti znan­stve­ni član­ci.
Na tr­žiš­tu zna­nja pos­to­ji ve­lik broj
znan­stve­nih ča­so­pi­sa s mi­li­ju­ni­ma znan­
stve­nih čla­na­ka, a sva­ke se go­di­ne poja­
vlju­ju no­vi ča­so­pi­si (11. po­gl.), što pra­će­nje
svih no­vos­ti u me­di­ci­ni či­ni ne­mo­gu­ćim.
Za­to bi li­ječ­nik, da bi od­r­žao i unap­ri­je­dio
svo­je zna­nje, tre­bao pra­ti­ti na­jut­je­caj­ni­je
ča­so­pi­se iz svo­je­ga pod­ruč­ja, a ako nai­
đe na ne­dou­mi­cu ka­ko ri­je­ši­ti ne­ki kom­
pli­ci­ra­ni slu­čaj od­go­vor bi ta­ko­đer tre­bao
pro­na­ći u znan­stve­nim član­ci­ma (me­di­ci­na
ute­me­lje­na na do­ka­zi­ma, po­gl. 19.). Una­
toč raz­vo­ju me­di­ci­ne ute­me­lje­ne na do­ka­

228

zi­ma još uvi­jek se od­lu­či­va­nje ne te­me­lji
sa­mo na re­zul­ta­ti­ma re­le­van­tnih kli­nič­kih
is­tra­ži­va­nja, ne­go se čes­to sus­re­ću raz­li­či­ti,
ne­pouz­da­ni iz­vo­ri od­lu­ka.
Odlu­či­va­nje na os­no­vi aneg­do­ta i
pri­ja­šnjeg is­kus­tva. Ta­kav na­čin od­lu­či­
va­nja prev­la­da­vao je u proš­los­ti. Čes­to je
is­kus­ni li­ječ­nik svo­jim mla­dim ko­le­ga­ma
pri preg­le­du bo­les­ni­ka re­kao: „Pri­je ne­ko­li­
ko go­di­na ima­li smo sli­čan slu­čaj, da­li smo
mu taj i taj li­jek i bo­les­nik se opo­ra­vio vr­lo
br­zo�. Prob­lem kod tak­voga na­či­na do­no­
še­nja od­lu­ke je­st u to­me što ni­je pouz­dan,
a ne­sus­tav­no za­pa­ža­nje po­je­di­noga li­ječ­ni­
ka ne mo­že se ge­ne­ra­li­zi­ra­ti.
Is­kus­tva ve­li­ko­ga bro­ja li­ječ­ni­ka ko­ji
su pro­ve­li ve­li­ko kli­nič­ko is­tra­ži­va­nje bo­
ga­ti­ja su od is­kus­tva po­je­di­noga li­ječ­ni­ka.
Važ­no­st aku­mu­li­ra­nog is­kus­tva po­se­bi­ce
dob­ro mo­že se pri­ka­za­ti u slu­ča­ju ri­jet­kih
reak­ci­ja i pop­rat­nih po­ja­va na li­je­ko­ve ko­je
mo­gu bi­ti ot­kri­ve­ne u ve­li­kim is­tra­ži­va­nji­
ma. Ob­jav­lje­na iz­vješ­ća o tak­vim is­tra­ži­va­
nji­ma mo­gu ob­ra­ti­ti po­zor­no­st li­ječ­ni­ci­ma
ko­ji mož­da ni­ka­d ne će sus­res­ti bo­les­ni­ka
s tak­vim ri­jet­kim reak­ci­ja­ma na li­je­če­nje.
Još je­dan od prob­le­ma do­no­še­nja od­lu­ka
na osnovi anegdota je­st u to­me što ot­va­ra
vr­lo ma­lo ili ni­ma­lo mjes­ta novim i nap­red­
nim me­to­da­ma.
Do­no­še­nje od­lu­ka ne­ki li­ječ­ni­ci te­
me­lje na os­no­vi pro­či­ta­nih sažetaka
znan­stve­nih čla­na­ka ili na os­no­vi či­ta­nja
zaključ­ka. Prob­lem to­ga na­či­na od­lu­či­va­
nja je taj što sa­že­tak član­ka ne omo­gu­ću­je
dub­lje ra­zu­mi­je­va­nje me­to­do­lo­gi­je is­tra­ži­
va­nja i re­le­van­tnos­ti re­zul­ta­ta.
Či­ta­nje sa­žet­ka po­ma­že da se prip­re­mi­
mo na či­ta­nje član­ka, da od­lu­či­mo na ko­je
di­je­lo­ve me­to­da i re­zul­ta­ta tre­ba­mo ob­ra­ti­ti
po­zor­no­st, te da saz­na­mo što au­tor smat­ra
18. poglavlje Kritičko čitanje članka
naj­važ­ni­jim u svo­jem ra­du. No sa­že­tak ne
mo­že i ne smi­je za­mi­je­ni­ti sam čla­nak.
Od­lu­či­va­nje na os­no­vi miš­lje­nja
struč­nja­ka (emi­nen­ce ba­sed me­di­ci­ne)
ug­lav­nom se od­no­si na od­lu­či­va­nje na os­
no­vi preg­led­nih čla­na­ka, uvod­ni­ka i pre­
po­ru­ka ko­je su pi­sa­li struč­nja­ci iz ne­koga
pod­ruč­ja, ko­ji čes­to mo­gu bi­ti sklo­ni is­
kriv­ljenjima.
Od­lu­či­va­nje na os­no­vi sma­nje­nja
ci­je­ne li­je­če­nja bez ob­zi­ra na učin­ko­
vi­to­st. To je je­dan od na­jo­pas­ni­jih na­či­
na od­lu­či­va­nja. Una­toč stal­noj ten­den­ci­
ji sma­nje­nja troš­ko­va li­je­če­nja, ni­kad se
ci­je­na li­je­če­nja ne bi tre­ba­la sma­nji­ti na
ra­čun ko­ris­nos­ti. Ako svo­jim bo­les­ni­ci­ma
že­li­mo osi­gu­ra­ti naj­bo­lju mo­gu­ću skrb
pot­reb­no je od­lu­ke te­me­lji­ti na znan­stve­
nim či­nje­ni­ca­ma.
Sa­ma či­nje­ni­ca da je čla­nak ob­jav­ljen
u vr­snom ča­so­pi­su ni­je do­volj­no jam­stvo
nje­go­ve kva­li­te­te. Una­toč vi­šes­tru­koj kon­
tro­li kva­li­te­te znan­stve­no­ga član­ka (re­cen­
zi­ja, ured­ni­ci ča­so­pi­sa) i u naj­cje­nje­ni­jim se
ča­so­pi­si­ma zna­ju po­ja­vi­ti član­ci ne­dos­tat­ne
kva­li­te­te. Sto­ga bi li­ječ­nik tre­bao sva­kom
znan­stve­nom član­ku ko­ji či­ta pris­tu­pi­ti kri­
tič­ki i s op­re­zom.
I. Op­ći kri­te­ri­ji kri­tič­ke
proc­je­ne znan­stve­nih
čla­na­ka
Pri či­ta­nju član­ka bit­no je pro­ci­je­ni­ti
nje­go­vu va­lja­no­st, važ­no­st i prim­je­nji­vo­st
re­zul­ta­ta član­ka na bo­les­ni­ka ili po­pu­la­ci­ju
bo­les­ni­ka ko­je li­je­či­mo.
Od­lu­ku je li čla­nak vri­je­dan či­ta­nja tre­
ba do­ni­je­ti na os­no­vi us­tro­ja is­tra­ži­va­nja i
229
Uvod u znanstveni rad u medicini

va­lja­nos­ti pro­ve­de­nih pos­tu­pa­ka, a ne pre­ Hipoteza bi trebala biti navedena na

ma za­nim­lji­vos­ti hi­po­te­ze ili pre­ten­cioz­no
na­pi­sa­noga zak­ljuč­ka.
Pri či­ta­nju znan­stve­nih ra­do­va pos­to­je
ne­ki op­ći zah­tje­vi ko­je bi tre­bao za­do­vo­lji­
ti sva­ki čla­nak, bez ob­zi­ra na to ko­ju vr­stu
is­tra­ži­va­nja opi­su­je, te po­je­di­nač­ni zah­tje­vi
ko­ji su spe­ci­fič­ni za po­je­di­ne vr­ste is­tra­ži­
va­nja.
Op­ći zah­tje­vi sa­že­ti su u dva os­nov­na
pi­ta­nja.
1. Je li hi­po­te­za jas­no iz­re­če­na?
„Kad ne znaš što ti je cilj, ni­je­dan put
ni­je pra­vi�, pra­vi­lo je ko­je vri­je­di i za pro­
ved­bu is­tra­živanja. Ako pri pla­ni­ra­nju is­
tra­ži­va­nja ni­je jas­no de­fi­ni­ran prob­lem/
hipoteza, teš­ko je is­prav­no pro­ves­ti is­tra­ži­
va­nje i pok­ri­ti sve po­ten­ci­jal­ne zbu­nju­ju­će
čim­be­ni­ke i mo­gu­ća is­kriv­lje­nja.
kra­ju uvodnoga dijela članka.
Bu­du­ći da hi­po­te­za od­re­đu­je us­troj is­
tra­ži­va­nja ko­je bi se tre­ba­lo pro­ves­ti, slje­
de­će se pi­ta­nje od­no­si na us­troj is­tra­ži­va­
nja.
2. Je li us­troj is­tra­ži­va­nja prik­la­
dan za tes­ti­ra­nje hi­po­te­ze?
U idućem poglavlju bit će više go­vo­ra
o hi­je­rar­hi­ji do­ka­za (po­gl. 19. II.), no važ­
no je nag­la­si­ti da nje­zi­na prim­je­nji­vo­st ni­je
sveo­buh­vat­na. Ovis­no o pi­ta­nju na ko­je se
po­ku­ša­va od­go­vo­ri­ti, raz­li­či­te vr­ste is­tra­ži­
va­nja (4. po­gl.) ima­ju raz­li­či­tu ja­ko­st (ta­bl.
18-1.).
Ako je od­go­vor na pr­va dva pi­ta­nja za­
do­vo­lja­va­ju­ći, čla­nak je vri­je­dan či­ta­nja, no
to još ne zna­či da su re­zul­ta­ti va­lja­ni i da
se mo­gu pri­mi­je­ni­ti u prak­si. Pri­je prim­je­ne

Tab­li­ca 18-1. Vr­ste i pod­ruč­ja is­tra­ži­va­nja

Pod­ruč­je Pitanje Vr­sta stu­di­je
ran­do­mi­zi­ra­ni kon­tro­li­ra­ni po­
Je li je­dan li­jek učin­ko­vi­ti­ji od dru­gog? Ko­ji je kus, ne­ran­do­mi­zi­ra­ni kon­tro­li­ra­
terapija
te­ra­pij­ski pos­tu­pak učin­ko­vi­ti­ji? ni po­kus, kohor­tno istraživanje,
stu­di­ja pa­ro­va
Kolika je va­lja­no­st i pouz­da­no­st di­jag­nos­tič­
dijagnoza pres­ječ­no is­tra­ži­va­nje
kog tes­ta?
Ko­li­ka je va­lja­no­st i pouz­da­no­st di­jag­nos­tič­
koga tes­ta ko­ji se mo­že pri­mi­je­ni­ti na ve­li­ko­
probir pres­ječ­no is­tra­ži­va­nje
me bro­ju lju­di radi otkri­va­nja bo­les­ti u pred­
sim­pto­mat­skom sta­di­ju?
lon­gi­tu­di­nal­no ko­hor­tno is­tra­ži­
prognoza Ka­kav je is­hod bo­les­ti?
va­nje
preven- Mo­že li od­re­đe­ni ži­vot­ni stil ili tret­man spri­je­ ko­hor­tno is­tra­ži­va­nje, ran­do­mi­zi­
cija či­ti po­ja­vu i raz­voj ne­ke bo­les­ti? ra­ni kon­tro­li­ra­ni kli­nič­ki po­kus
ko­hor­tno is­tra­ži­va­nje kod čes­tih,
Pos­to­ji li po­ve­za­no­st iz­me­đu od­re­đe­noga čim­
uz­roč­no­st a istraži­va­nje pa­ro­va kod ri­jet­kih
be­ni­ka i nas­tan­ka bo­les­ti?
bo­les­ti

230

do­ka­za pot­reb­no je pro­ci­je­ni­ti unut­raš­nju i
vanj­sku va­lja­no­st is­tra­ži­va­nja (6. po­gl.), pri
če­mu se ve­li­kim di­je­lom mo­že­te os­lo­ni­ti
na zdrav ra­zum i ne­ko­li­ko sav­je­ta (po­gl.
18. A-E).
A. Je li is­tra­ži­va­nje
originalno?
Vr­lo ma­li broj is­tra­ži­va­nja uis­ti­nu je
ori­gi­na­lan, opi­su­ju­ći pot­pu­no no­vi li­jek,
me­to­du li­je­če­nja ili di­jag­nos­tič­ki pos­tu­pak.
Znan­stve­ni čla­nak smat­ra se ori­gi­nal­nim
ako pos­to­je­će­mu zna­nju do­da­je vri­jed­nost
na bi­lo ko­ji na­čin, od­nos­no ako rje­ša­va ne­
ko od važ­nih pi­ta­nja.
Znanstveni članak unaprjeđuje znanje
ako se:
• populacija ispitanika razlikuje od ispita-
nika na kojima su provedena prethodna
istraživanja,
• uzorak je veći od uzoraka u dotadašnjim
istraživanjima,
• ispitanici su praćeni duže nego u pret-
hodnim istraživanjima,
• kontroliraju zbunjujući čimbenici koji
nisu kontrolirani u prijašnjim istraživa-
njima,
• korišteni postupci su unaprijeđeni.
B. Tko su bi­li is­pi­ta­ni­ci?
Do­bar opis is­pi­ta­ni­ka klju­čan je u
proc­je­ni unut­raš­nje i vanj­ske va­lja­nos­ti is­
tra­ži­va­nja.
1. Is­pi­ta­ni­ci
Da bi se re­zul­ta­ti is­tra­ži­va­nja mog­li
pri­mi­je­ni­ti na op­ću po­pu­la­ci­ju, pot­reb­no
je da uzo­rak (is­pi­ta­ni­ci) bu­de rep­re­zen­
ta­ti­van, od­nos­no da svo­jim zna­čaj­ka­ma
18. poglavlje Kritičko čitanje članka
pred­stav­lja po­pu­la­ci­ju. Rep­re­zen­ta­tiv­no­st
uzor­ka ovi­si o na­či­nu oda­bi­ra is­pi­ta­ni­ka,
ve­li­či­ni uzor­ka, te o zna­čaj­ka­ma is­pi­ta­ni­ka.
Da bi mog­li zak­lju­či­ti da je ne­ko li­je­če­
nje uis­ti­nu učin­ko­vi­to ili da od­re­đe­ni ri­zič­
ni čim­be­nik uis­ti­nu uz­ro­ku­je ne­ku bo­le­st,
pot­reb­no je is­pi­ta­ni­ke us­po­re­di­ti s od­go­va­
ra­ju­ćom kon­trol­nom sku­pi­nom.
Zna­čaj­ke is­pi­ta­ni­ka tre­ba­le bi bi­ti opi­
sa­ne sa svim važ­nim po­dat­ci­ma (npr. dob,
spol, bo­le­st, sim­pto­mi). Zna­čaj­ke is­pi­ti­
va­ne i kon­trol­ne sku­pi­ne ne bi se tre­ba­le
raz­li­ko­va­ti na po­čet­ku is­tra­ži­va­nja. Ako je
is­tra­ži­va­na in­ter­ven­ci­ja bi­la je­di­na raz­li­ka
iz­me­đu sku­pi­na, ta­d se raz­li­ka ko­ja se po­
ja­vi iz­me­đu sku­pi­na ti­je­kom is­tra­ži­va­nja
mo­že pri­pi­sa­ti učin­ku in­ter­ven­ci­je. Uko­li­
ko se is­pi­ti­va­noj sku­pi­ni pos­ve­ti vi­še paž­
nje (prim­je­ri­ce ra­di us­ta­nov­lje­nja poprat­nih
po­ja­va no­voga li­je­ka ko­ji još ni­je do­volj­no
is­tra­žen), raz­li­ka u re­zul­ta­tu vi­še se ne će
mo­ći pri­pi­sa­ti sa­mo is­pi­ti­va­noj in­ter­ven­ci­
ji. Ta bi raz­li­ka mog­la bi­ti re­zul­tat pla­ce­bo
učin­ka uz­ro­ko­va­na bo­ljom nje­gom.
2. Kri­te­ri­ji uk­lju­če­nja i
isključenja
Kriterijima uklju­če­nja i is­klju­če­nja
posti­že se ho­mo­ge­no­st uzor­ka ko­ja omo­
gu­ću­je da re­zul­ta­te is­tra­ži­va­nja pri­pi­še­mo
in­ter­ven­ci­ji, a ne raz­li­ci iz­me­đu is­pi­ti­va­
nih sku­pi­na. Ti bi kri­te­ri­ji tre­ba­li po­ve­ća­ti
vje­ro­jat­no­st do­bi­va­nja is­ho­da, poop­ći­vo­st
na­la­za is­tra­ži­va­nja na op­ću po­pu­la­ci­ju, te
vje­ro­jat­no­st su­rad­lji­vos­ti is­pi­ta­ni­ka u smi-
slu uzi­ma­nja tret­ma­na i pra­će­nja.
Ne­ki od kri­te­ri­ja uk­lju­če­nja mo­gu ne­
ga­tiv­no dje­lo­va­ti na poop­ći­vo­st re­zul­ta­ta.
Prim­je­ri­ce, pri is­tra­ži­va­nju ut­je­ca­ja ne­koga
čim­be­ni­ka na nas­ta­nak ne­ke raz­mjer­no ri­
231
Uvod u znanstveni rad u medicini
jet­ke bo­les­ti mo­že­mo izab­ra­ti is­pi­ta­ni­ke
ko­ji su pod po­ve­ća­nim ri­zi­kom za raz­voj
pro­mat­ra­ne bo­les­ti, či­me po­ve­ća­va­mo vje­
ro­jat­no­st da će­mo ti­je­kom is­tra­ži­va­nja ima­
ti do­vo­ljan broj no­vo­nas­ta­lih do­ga­đa­ja, ali
sma­nju­je­mo poop­ći­vo­st na op­ću po­pu­la­ci­
ju. Slič­na je si­tua­ci­ja s kri­te­ri­ji­ma is­klju­če­nja.
Že­li­mo li prim­je­ri­ce po­ve­ća­ti su­rad­lji­vo­st
is­pi­ta­ni­ka, mo­že­mo is­klju­či­ti one is­pi­ta­ni­
ke ko­ji ima­ju po­ve­ća­ni ri­zik od osi­pa­nja iz
is­tra­ži­va­nja (prim­je­ri­ce al­ko­ho­li­ča­ri), jer se
ta­ko sma­nju­je vje­ro­jat­no­st gub­lje­nja ispi­ta­
ni­ka iz pra­će­nja, ali opet na ra­čun poop­ći­
vos­ti. Zbog toga je raz­lo­ga važ­no pri či­ta­nju
član­ka raz­mot­ri­ti ko­li­ko su kri­te­ri­ji uk­lju­
če­nja i is­klju­če­nja bi­li op­rav­da­no izab­ra­ni i
do­puš­ta­ju li uopćivanje na va­še bo­les­ni­ke.
C. Je li is­tra­ži­va­nje dob­ro
pro­ve­de­no?
Da bis­mo od­go­vo­ri­li na ovo pi­ta­nje,
pot­reb­no je prov­je­ri­ti kak­va je in­ter­ven­ci­
ja pro­ve­de­na i s čim je us­po­re­đe­na, ko­je
su mje­re is­ho­da pra­će­ne i je­su li odab­ra­ne
prik­lad­ne mje­re is­ho­da, ko­je mo­ra­ju bi­ti
ob­jek­tiv­no mje­re­ne, ili su pra­će­ne zamjen­
ske mje­re is­ho­da (sur­ro­ga­te en­dpoin­ts).
Zam­jen­ske mje­re is­ho­da je­su pa­ra­met­ri
ko­ji se la­ko mje­re i pred­vi­đa­ju uči­nak in­
ter­ven­ci­je, ali ni­su iz­rav­na mje­ra učin­ka, te
sto­ga ni­su pouz­da­ni.
Prim­je­ri­ce, mje­re­njem an­ti­ge­na spe­
ci­fi­čnog za pros­ta­tu (PSA) ti­je­kom li­je­če­nja
kar­ci­no­ma pros­ta­te ne do­bi­va­mo pouz­da­
nu in­for­ma­ci­ju o nap­ret­ku bo­les­ti.
Zam­jen­ske mje­re is­ho­da tre­ba­le bi se
pra­ti­ti sa­mo u onim slu­ča­je­vi­ma ka­d bi pra­
će­nje mje­re glav­nog is­ho­da bi­lo in­va­ziv­no
ili nee­ti­čno.
232
Naprim­jer, uči­nak li­je­če­nja bub­rež­
ne bo­les­ti mo­že se pro­ci­je­ni­ti pra­će­njem
al­bu­mi­nu­ri­je um­jes­to ne­kom in­va­ziv­ni­jom
me­to­dom po­put biop­si­je.
Ako ni­su kon­tro­li­ra­ni svi po­ten­ci­jal­ni
zbu­nju­ju­ći čim­be­ni­ci i po­ten­ci­jal­na is­kriv­
lje­nja, unut­raš­nja se va­lja­no­st is­tra­ži­va­nja
sma­njuje i re­zul­ta­ti is­tra­ži­va­nja ne bi se tre­
ba­li pri­mi­je­ni­ti na va­še bo­les­ni­ke.
Na unut­raš­nju va­lja­no­st is­tra­ži­va­
nja ut­je­če i du­ži­na pra­će­nja is­pi­ta­ni­ka u
pros­pek­tiv­nim is­tra­ži­va­nji­ma, te sto­pa od­
go­vo­ra is­pi­ta­ni­ka u pres­ječ­nim is­tra­ži­va­
nji­ma. Ta­ko se prim­je­ri­ce ne­ki li­jek mo­že
po­ka­za­ti iz­ra­zi­to učin­ko­vi­tim i si­gur­nim
u pr­va tri mje­se­ca upo­ra­be, no na­kon du­
ljega vre­me­na mo­gu se po­ja­vi­ti oz­bilj­ne
pop­rat­ne po­ja­ve. Za ta­kav bi li­jek is­tra­
ži­va­nje ko­je bi pra­ti­lo is­pi­ta­ni­ke sa­mo
tri mje­se­ca po­ka­za­lo da je li­jek iz­ra­zi­to
učin­ko­vit i si­gu­ran, dok bi is­tra­ži­va­nje s
pra­će­njem od go­di­nu da­na po­ka­za­lo da
li­jek iza­zi­va mno­go opas­nih pop­rat­nih
po­ja­va i da sto­ga ni­je bo­lji od „zlat­noga
stan­dar­da�. Slič­na se si­tua­ci­ja mo­že do­
go­di­ti u pres­ječ­nom is­tra­ži­va­nju s ma­lom
sto­pom od­go­vo­ra is­pi­ta­ni­ka, pri če­mu se
is­pi­ta­ni­ci ko­ji ni­su od­go­vo­ri­li na is­tra­ži­va­
nje mo­gu bit­no raz­li­ko­va­ti od onih ko­ji su
sud­je­lo­va­li, či­me se re­zul­ta­ti is­tra­ži­va­nja
obez­vr­je­đu­ju.
D. Je li sta­tis­tič­ka ana­li­za
dob­ro pro­ve­de­na?
Da bis­te prov­je­ri­li je li sta­tis­tič­ka ana­li­
za dob­ro pro­ve­de­na, ne tre­ba­te bi­ti sta­tis­
ti­čar. Prov­je­ri­te je­su li re­zul­ta­ti is­tra­ži­va­nja
sta­tis­tič­ki ob­ra­đe­ni, te je­su li prim­je­nji­va­
ni prik­lad­ni sta­tis­tič­ki tes­to­vi (po­gl. 8. III).

Prov­je­ri­te je li uzo­rak is­pi­ta­ni­ka bio do­volj­
no ve­lik da bi se re­zul­ta­ti mog­li smat­ra­ti
pouz­da­ni­ma, od­nos­no je li pro­ve­de­no iz­
ra­ču­na­va­nje sna­ge is­tra­ži­va­nja. Is­tra­ži­va­nja
nis­ke sna­ge čes­to do­vo­de do pog­r­ješ­ke
ti­pa 2 (β-gr­ješka), što zna­či da zak­lju­ču­ju
da in­ter­ven­ci­ja ne­ma uči­nak, ia­ko ga ona
zap­ra­vo ima.
Ako snaga istraživanja ni­je navedena,
po­treb­no ju je iz­ra­ču­na­ti iz kli­nič­ki zna­
čaj­ne raz­li­ke učin­ka i arit­me­tič­ke sre­di­ne i
stan­dar­dne de­vi­ja­ci­je glav­nog is­ho­da.
Za do­ka­zi­va­nje sta­tis­tič­ke zna­čaj­no­
sti do­bi­ve­ne raz­li­ke u re­zul­ta­ti­ma obič­
no se prim­je­nju­ju in­ter­va­li pouz­da­nos­ti i
P-vrijed­no­st. Mo­gu se pri­ka­za­ti oba, a ako
se da­je sa­mo je­dan, bo­lje je ko­ris­ti­ti se in­
ter­va­lom pouz­da­nos­ti jer on oc­je­nju­je sta­
tis­tič­ku zna­čaj­no­st, da­je ras­pon vje­ro­jat­nih
vri­jed­nos­ti po­pu­la­cij­skih pa­ra­me­ta­ra i da­je
in­for­ma­ci­ju ko­li­ko su pre­ciz­ne proc­je­ne
učinka tret­ma­na (što je ši­ri in­ter­val, ma­nja
je pre­ciz­no­st).
E. Mo­gu li se re­zul­ta­ti is­
tra­ži­va­nja pri­mi­je­ni­ti na
va­še bo­les­ni­ke?
U nekim slučajevima čak i najbolje
pro­ve­dena istraživanja ne moraju biti naj-
bolji do­kaz za vašega bolesnika.
Rezultati istraživanja se ne mogu primi-
jeniti na bolesnika ako:
• ispitanici nisu dovoljno slični bolesniku,
• su potencijalne popratne pojave opasnije
i prevaguju nad boljitkom koji bi bolesnik
mogao imati,
• bolesnik ne prihvaća liječenje.
18. poglavlje Kritičko čitanje članka
II. Proc­je­na čla­na­ka o
liječenju
Bu­du­ći da ran­do­mi­zi­ra­ni kon­tro­li­ra­ni
po­kus do­no­si naj­vr­jed­ni­je in­for­ma­ci­je o
učin­ko­vi­tos­ti li­je­če­nja, bit će po­naj­pri­je o
nje­mu go­vo­ra, no ne tre­ba za­bo­ra­vi­ti da i
dru­ge vr­ste is­tra­ži­va­nja mo­gu da­ti in­for­ma­
ci­ju o učin­ko­vi­tos­ti li­je­če­nja (npr. is­tra­ži­va­
nje pa­ro­va pri ri­jet­kim iz­lje­če­nji­ma).
A. Je li i ka­ko je pro­ve­de­na
ran­do­mi­za­ci­ja?
Već je bi­lo go­vo­ra o važ­nos­ti ran­do­mi­
za­ci­je za va­lja­no­st is­tra­ži­va­nja (5. po­gl.), a
ov­dje bi tre­ba­lo nag­la­si­ti da in­for­ma­ci­ja da
su is­pi­ta­ni­ci ran­do­mi­zi­ra­no po­di­je­lje­ni u
sku­pi­ne ni­je do­volj­na. Pot­reb­no je na­ves­ti
po­je­di­nos­ti o na­či­nu na ko­ji je ran­do­mi­za­
ci­ja pro­ve­de­na, je li pro­ve­de­no prik­ri­va­nje
razvr­sta­va­nja, te tko je sve i je li tko znao
ko­joj sku­pi­ni pri­pa­da ko­ji is­pi­ta­nik. Veo­ma
je važ­no da is­tra­ži­vač ko­ji od­lu­ču­je o to­me
ho­će li is­pi­ta­nik ući u is­tra­ži­va­nje ne zna ko­
joj će sku­pi­ni is­pi­ta­nik pri­pas­ti ka­ko ne bi
ne­nam­jer­no ili nam­jer­no ut­je­cao na us­troj
sku­pi­na (prim­je­ri­ce vje­ru­ju­ći da je no­vi li­jek
bo­lji, is­pi­ti­vač, u že­lji da po­mog­ne, mo­že te­
že bo­les­ne is­pi­ta­ni­ke sta­vi­ti u is­pi­ti­va­nu sku­
pi­nu i ti­me uz­ro­ko­va­ti da se no­vi li­jek laž­no
po­kaže sla­bi­jim od „zlat­noga stan­dar­da�).
B. Je li i s čim je us­po­re­đi­
van is­pi­ti­va­ni li­jek?
Da bi se do­bi­ve­ni re­zul­ta­ti mog­li pri­
pi­sa­ti učin­ku li­je­ka, on mo­ra bi­ti us­po­re­
đen s pla­ce­bom ili „zlat­nim stan­dar­do­m�
(naj­bo­ljim do­tad upo­rab­lje­nim li­je­kom).
233
Uvod u znanstveni rad u medicini
Ako posto­ji „zlat­ni stan­dar­d�, is­pi­ti­va­ni
li­jek tre­bao bi se us­po­re­di­ti s njim, jer iz
etič­kih raz­lo­ga nije prih­vat­lji­vo li­ši­ti is­pi­
ta­ni­ke ak­tiv­noga li­je­ka čak i ako je ri­ječ o
be­zo­pas­nom sta­nju. Us­po­red­ba sa „zlat­
nim stan­dar­do­m� po­se­bi­ce se pre­fe­ri­ra
ako is­tra­ži­va­nje do­no­si po­dat­ke o: si­gur­
nos­ti, to­le­ran­tnos­ti i učin­ko­vi­tos­ti. Raz­log
za upo­ra­bu „zlat­noga stan­dar­da� je­st taj
što in­for­ma­ci­ja da je is­pi­ti­va­ni li­jek bo­lji
od pla­ce­ba ne zna­či da je bo­lji i od do ta­d
upot­reb­lja­va­nih li­je­ko­va.
Da bi se uči­nak is­pi­ti­va­noga li­je­ka mo­
gao mje­ri­ti s učin­kom „zlat­noga stan­dar­
da�, pot­reb­no je da po­to­nji bu­de pra­vil­no
upot­reb­lja­van u te­ra­pij­skim do­za­ma, pa bi
sto­ga tre­ba­le bi­ti na­ve­de­ne do­ze i is­pi­ti­va­
nog i kon­trol­noga li­je­ka.
C. Je­su li pro­mat­ra­ne
zamjen­ske mje­re is­ho­da
ili glav­na mje­ra is­ho­da?
Mje­re­nje sma­nje­nja sim­pto­ma (primje­
ri­ce bo­la), psi­ho­loš­kih i so­cio­loš­kih uči­
na­ka vr­lo je teš­ko ob­jek­ti­vi­zi­ra­ti (so­ft out­
co­mes). Za­to, ako se uči­nak te­ra­pi­je mje­ri
tak­vim pa­ra­met­ri­ma, važ­no je da su ti pa­
ra­met­ri mje­re­ni s po­mo­ću va­li­di­ra­nih ska­la
(prim­je­ri­ce ska­la bo­la). Ako je mo­gu­će uči­
nak te­ra­pi­je oci­je­ni­ti ne­kom objek­tiv­nom
me­to­dom, ni­je op­rav­da­no mje­ri­ti ma­nje
pouz­da­ne is­ho­de (so­ft out­co­mes).
Pri oc­je­nji­va­nju prim­je­re­nos­ti mje­re­nih
is­ho­da, pot­reb­no je ta­ko­đer vo­di­ti ra­ču­na
o to­me ka­ko je is­hod mje­ren i je li svim is­
pi­ta­ni­ci­ma mje­ren is­tom stra­te­gi­jom. Da bi
se osi­gu­ra­la ob­jek­tiv­no­st mje­re­nja, pot­reb­
no je da is­pi­ti­vač ko­ji mje­ri is­hod te­ra­pi­je
ne zna ko­joj sku­pi­ni is­pi­ta­nik pri­pa­da.
234
D. Je­su li po­dat­ci o svim
is­pi­ta­ni­ci­ma uk­lju­če­ni u
ana­lizu?
Re­zul­ta­ti ran­do­mi­zi­ra­no­ga kon­tro­li­ra­
no­ga kli­nič­kog po­ku­sa mo­gu se smat­ra­ti
pouz­da­ni­ma ako su po­dat­ci o svim is­pi­ta­
ni­ci­ma uk­lju­če­ni­ma u is­tra­ži­va­nje ana­li­zi­ra­
ni. Au­to­ri bi tre­ba­li opi­sa­ti ti­jek is­pi­ta­ni­ka
u is­tra­ži­va­nju, te na­ves­ti uz­ro­ke osi­pa­nja
is­pi­tanika.
Re­zul­ta­ti bi tre­ba­li bi­ti pri­ka­za­ni
priklad­nim mje­ra­ma učin­ko­vi­tos­ti.
Statističke mjere za prikaz rezultata
istraživanja o učinkovitosti liječenja:
• relativno smanjenje rizika (RRR, od engl.
relative risk reduction),
• apsolutno smanjenje rizika (ARR, od engl.
absolute risk reduction),
• broj ispitanika koje je potrebno liječiti da
bi se spriječio jedan nepovoljan.
III. Proc­je­na čla­na­ka o
di­jag­no­zi i pro­bi­ru
Pres­ječ­nim is­tra­ži­va­nji­ma proc­je­nju­ju
se no­vi di­jag­nos­tič­ki i pro­bir­ni pos­tup­ci
(po­gl. 4. I. A), od­nos­no od­re­đu­ju se nji­
ho­va os­jet­lji­vo­st, spe­ci­fič­no­st, po­zi­tiv­na i
ne­ga­tiv­na pre­dik­tiv­na vri­jed­no­st, vje­ro­jat­
no­st po­zi­tiv­nog i ne­ga­tiv­nog re­zul­ta­ta, te
toč­no­st pos­tup­ka.
Visoka po­zi­tiv­na pre­dik­tiv­na vri­jed­no­
st, od­nos­no vje­ro­jat­no­st da su is­pi­ta­ni­ci s
po­zi­tiv­nim re­zul­ta­tom na tes­tu uis­ti­nu po­
zitiv­ni, veo­ma je važ­na oso­bi­na di­jag­nos­
tič­kog tes­ta. Za pro­bir­ne je tes­to­ve naj­važ­
ni­ja vi­so­ka os­jet­lji­vo­st, jer je važ­ni­je ot­kri­ti
sve bo­les­ni­ke u po­pu­la­ci­ji ka­ko bis­mo ih

mog­li pra­vo­dob­no li­je­či­ti, ne­go poš­ted­je­ti
zdra­ve lju­de do­dat­nih di­jag­nos­tič­kih pre­
traga, a pro­pus­ti­ti pre­poz­na­ti bo­les­ne.
A. Tko su bi­li is­pi­ta­ni­ci?
U di­jag­nos­tič­kim su is­tra­ži­va­nji­ma zna­
čaj­ke is­pi­ta­ni­ka iz­ra­zi­to važ­ne. Uzo­rak bi
tre­bao uk­lju­či­va­ti zdra­ve is­pi­ta­ni­ke, is­pi­
ta­ni­ke s bla­gim i teš­kim ob­li­kom bo­les­ti,
is­pi­ta­ni­ke ko­ji je­su i ko­ji ni­su pri­ma­li te­
ra­pi­ju, te is­pi­ta­ni­ke ko­ji bo­lu­ju od slič­nih
bo­les­ti. Ako, prim­je­ri­ce, te­st is­pi­tu­je­mo sa­
mo na teš­ko bo­les­nim is­pi­ta­ni­ci­ma, do­bit
će­mo lažno vi­so­ke vri­jed­nos­ti os­jet­lji­vos­ti
i spe­ci­fič­nos­ti, jer teš­ko bo­les­ni lju­di ima­ju
ja­ko iz­ra­že­ne si­mptome i lak­še ih je raz­
li­ko­va­ti od zdra­vih oso­ba ne­go bo­les­ni­ke
ko­ji ima­ju bla­ge prom­je­ne.
B. Je li te­st us­po­re­đen sa
zlat­nim stan­dar­dom?
Zna­čaj­ke tes­ta mo­gu se oc­je­nji­va­ti
sa­mo ako je us­po­re­đen sa „zlat­nim stan­
dar­do­m�, od­nos­no naj­bo­ljim poz­na­tim di­
jag­nos­tič­kim pos­tup­kom. Ako je mo­gu­će,
naj­bo­lje je us­po­re­di­ti no­vi di­jag­nos­tič­ki
pos­tu­pak s pa­to­his­to­loš­kom di­jag­no­zom i
pot­reb­no je sve is­pi­ta­ni­ke tes­ti­ra­ti oba­ma
pos­tup­ci­ma.
C. Je­su li is­pi­ti­va­či zna­li
pra­vu di­jag­no­zu is­pi­ta­ni­
ka pri is­tra­ži­va­nju?
Is­pi­ti­va­či ne bi smje­li zna­ti pra­vu di­
jag­no­zu is­pi­ta­ni­ka kao ni re­zul­ta­te pret­
hod­noga tes­ta. Ako zna­ju re­zul­ta­te pri­jaš­
njih tes­to­va, mo­že se do­go­di­ti da paž­lji­vi­je
18. poglavlje Kritičko čitanje članka
preg­le­da­ju is­pi­ta­ni­ke s po­zi­tiv­nim na­la­zom
na pr­vom tes­tu. Ta­kav tip pog­r­ješ­ke mo­že
re­zul­ti­ra­ti laž­no bo­ljom os­jet­lji­voš­ću tes­ta.
Statističke mjere za prikaz rezultata
istraživanja o dijagnozi i probiru:
• osjetljivost,
• specifičnost,
• omjer vjerojatnosti,
• točnost,
• pozitivna prediktivna vrijednost,
• negativna prediktivna vrijednost.
IV. Proc­je­na čla­na­ka o
etio­lo­gi­ji bo­les­ti
Ko­hor­tna is­tra­ži­va­nja i stu­di­je pa­ro­va
do­no­se in­for­ma­ci­ju o po­ve­za­nos­ti ri­zič­nih
čim­be­ni­ka i bo­les­ti. No, bu­du­ći da su po
us­tro­ju vr­lo raz­li­či­te, raz­mot­rit će­mo ih od­
vo­je­no.
A. Proc­je­na va­lja­nos­ti
ko­hor­tnih is­tra­ži­va­nja
Pri ko­hor­tnim is­tra­ži­va­nji­ma go­to­vo je
ne­mo­gu­će do­bi­ti gru­pe is­tov­jet­ne po do­
bi, spo­lu, na­vi­ka­ma, so­cioe­ko­nom­skom
sta­tu­su i dru­gim važ­nim ka­rak­te­ris­ti­ka­ma,
za­to je kod ko­hor­tnih is­tra­ži­va­nja izu­zet­no
važ­no ob­ra­ti­ti paž­nju na sta­tis­tič­ku ana­li­zu,
ko­ja bi tre­ba­la ujed­na­či­ti gru­pe pre­ma tim
čim­be­ni­ci­ma. Ako se pri ana­li­zi po­da­ta­ka
ne pro­ve­de ujed­na­če­nje gru­pa, re­zul­ta­ti is­
tra­ži­va­nja ne mo­gu se smat­ra­ti va­lja­ni­ma.
Drugi po­ten­ci­jal­ni iz­vor is­kriv­lje­nja
jest svr­sta­va­nje is­pi­ta­ni­ka u skupi­ne pre­ma
ne­kim na­vi­ka­ma (kon­zu­ma­ci­ja al­ko­ho­la,
preh­ram­bene na­vi­ke, tje­les­na ak­tiv­no­st).
235
Uvod u znanstveni rad u medicini
Pri­mi­je­će­no je da se druš­tve­no po­želj­ne
na­vi­ke učes­ta­li­je pri­jav­lju­ju ne­go ne­po­
želj­ne, pa su sto­ga sve va­ri­jab­le ko­je se ne
mo­gu ob­jek­tiv­no mje­ri­ti, ne­go se os­la­nja­ju
na iz­ja­ve is­pi­ta­ni­ka, pod­lož­ne is­kriv­lje­nju.
Rezultati ko­hor­tnih istra­ži­va­nja obič­
no se pri­ka­zu­ju re­la­tiv­nim ri­zi­kom (po­gl.
4. I. B).
B. Proc­je­na va­lja­nos­ti
istraži­va­nja pa­ro­va
Is­tra­ži­va­nji­ma pa­ro­va is­tra­žu­ju se etio­
lo­gi­je ri­jet­kih bo­les­ti, te ri­jet­ka iz­lje­če­nja.
Na os­no­vi re­zul­ta­ta is­tra­ži­va­nja pa­ro­va
mo­že se zak­lju­či­va­ti o po­ve­za­nos­ti ri­zič­nih
čim­be­ni­ka i bo­les­ti, no ne mo­že se zak­lju­
či­va­ti o uz­roč­nos­ti (po­gl. 4. I. C).
Po­ten­ci­jal­na is­kriv­lje­nja do ko­jih mo­že
do­ći pri pro­vo­đe­nju stu­di­je pa­ro­va od­no­
se se na oda­bir, di­jag­no­zu slu­ča­je­va (je li
slu­čaj uis­ti­nu bo­les­tan), te na oda­bir kon­
tro­la. Za­to je bit­no da svi slu­ča­je­vi bu­du
di­jag­nos­ti­ci­ra­ni pre­ma is­tim kri­te­ri­ji­ma, a
da kon­tro­le bu­du što slič­ni­je slu­ča­je­vi­ma
(je­di­na bi raz­li­ka tre­ba­la bi­ti od­sut­no­st pro­
mat­ra­ne bo­les­ti).
Re­zul­ta­ti is­tra­ži­va­nja pa­ro­va obič­no se
pri­ka­zu­ju omjerom iz­gle­da (po­gl. 4. I. C).
V. Proc­je­na se­kun­dar­nih
is­tra­ži­va­nja
Pre­ma hi­je­rar­hi­ji do­ka­za se­kun­dar­na
is­tra­ži­va­nja zau­zi­ma­ju vrh pi­ra­mi­de, od­
nos­no do­no­se vr­lo pouz­da­ne do­ka­ze (po­
gl. 4. III). Važ­no je nag­la­si­ti da to vri­je­di
sa­mo za dob­ro pro­ve­de­na se­kun­dar­na is­
tra­ži­va­nja.
236
Se­kun­dar­na is­tra­ži­va­nja kao sub­je­kt
ima­ju pri­mar­na is­tra­ži­va­nja iz spe­ci­fič­noga
pod­ruč­ja koja se bave istom temom.
A. Je li cilj se­kun­dar­nog
is­tra­ži­va­nja jas­no i
pre­ciz­no de­fi­ni­ran?
Ako cilj ni­je jas­no i pre­ciz­no de­fi­ni­ran,
ot­va­ra se mo­guć­no­st is­kriv­lje­nja, od­nos­no
po­ve­ća­va se vje­ro­jat­no­st da član­ci ko­ji do­
no­se do­ka­ze sup­rot­ne že­lje­nom ne bu­du
uk­lju­če­ni u is­tra­ži­va­nje.
Primjer. Pi­ta­nje „In­du­ci­ra li fak­tor nek­ro­ze tu­
mo­ra-al­fa re­mi­si­ju upal­ne cri­jev­ne bo­les­ti?� ni­je
do­volj­no pre­ciz­no pos­tav­lje­no. Iz to­ga pi­ta­nja
nije jas­no tre­ba­ju li u is­tra­ži­va­nje bi­ti uk­lju­če­na
sva is­tra­ži­va­nja ko­ja se ba­ve upal­nom cri­jev­
nom bo­leš­ću, član­ci u ko­ji­ma se opi­su­ju is­pi­
ta­ni­ci u ko­jih se tek raz­vi­la ta bo­le­st ili član­ci
ko­ji se ba­ve kro­nič­no bo­les­nim is­pi­ta­ni­ci­ma.
Ta­ko­đer ni­je jas­no o ko­jem se stup­nju bo­les­ti
ra­di ni s ko­jim se li­je­če­njem us­po­re­đu­je. Svi
ti de­ta­lji tre­ba­ju bi­ti pre­ciz­no de­fi­ni­ra­ni, jer se
pre­ma nji­ma od­re­đu­ju kri­te­ri­ji uk­lju­če­nja i is­
klju­če­nja.
B. Ko­je su ba­ze au­to­ri
pret­ra­ži­va­li?
Pot­reb­no je nap­ra­vi­ti op­se­žan preg­led
li­te­ra­tu­re. Pret­ra­ži­va­nje sa­mo MED­LI­NE-a
i čla­na­ka ob­jav­lje­nih na en­gles­kom je­zi­ku
ni­je dos­tat­no jer se dob­ri ra­do­vi mo­gu ob­
ja­vi­ti i na dru­gim je­zi­ci­ma i u ča­so­pi­si­ma
ko­ji se ne tis­ka­ju na en­gles­kom je­zi­ku, ko­ji
su in­dek­si­ra­ni u dru­gim ba­za­ma po­da­ta­ka.
Dru­gi raz­log zaš­to je pot­reb­no pret­ra­ži­ti i
dru­ge iz­vo­re in­for­ma­ci­ja je­st op­ser­va­ci­ja
da član­ci s po­zi­tiv­nim i sta­tis­tič­ki zna­čaj­
 18. poglavlje Kritičko čitanje članka

nim re­zul­ta­ti­ma ima­ju ve­ću vje­ro­jat­no­st
ob­jav­lji­va­nja u ča­so­pi­si­ma na en­gles­kom
je­zi­ku in­dek­si­ra­nim u MED­LI­NE-u ne­go
član­ci s ne­ga­tiv­nim re­zul­ta­ti­ma. Da bi se
sma­nji­la vje­ro­jat­no­st da će se pro­pus­ti­ti
ne­ki bi­tan čla­nak, dob­ro je preg­le­da­ti i re­
fe­ren­ci­je odab­ra­nih čla­na­ka, te re­fe­ren­ci­je
re­fe­ren­ci­ja.
Da bi se mog­la pro­ci­je­ni­ti kva­li­te­ta
pret­ra­ži­va­nja, pot­reb­no je na­ves­ti ko­je su
ključ­ne ri­je­či upot­reb­lja­va­ne pri pret­ra­ži­va­
nju ba­za po­da­ta­ka.
nje. Član­ci uk­lju­če­ni u is­tra­ži­va­nje tre­ba­li
bi bi­ti vr­jed­no­va­ni pre­ma kva­li­te­ti pro­ve­
de­nih pos­tu­pa­ka (spr­je­ča­va sis­te­mat­ske
grješ­ke), pre­ciz­nos­ti (spr­je­ča­va po­je­di­nač­
ne gr­ješ­ke) i vanj­skoj va­lja­nos­ti (mo­guć­no­
st ge­ne­ra­li­za­ci­je). Pot­reb­no je ek­spli­cit­no
na­ves­ti ka­ko su član­ci odab­ra­ni, oci­je­nje­ni
i ana­li­zi­ra­ni.
VI. Proc­je­na eko­nom­skih
ana­li­za

C. Je­su li na­ve­de­ni kri­te­ri­ji Eko­nom­ska is­tra­ži­va­nja slu­že kao po­

uk­lju­če­nja i is­klju­če­nja?
Slič­no kao i u ran­do­mi­zi­ra­nim kon­tro­
li­ra­nim po­ku­si­ma i u se­kun­dar­nim is­tra­ži­
va­nji­ma dob­ro odab­ra­ni kri­te­ri­ji uk­lju­če­nja
i is­klju­če­nja po­ve­ća­va­ju vje­ro­jat­no­st da će
re­zul­ta­ti is­tra­ži­va­nja oz­na­či­va­ti stvar­no sta­
moć pri od­lu­ci na ko­ji na­čin ras­po­re­di­ti
sred­stva na­mi­je­nje­na za zdrav­stvo. Bez ob­
zi­ra na to o ko­joj je vr­sti eko­nom­skog is­tra­
ži­va­nja ri­ječ (ta­bl. 18-2.), važ­no je ob­ra­ti­ti
paž­nju na to s čijeg je as­pek­ta pro­mat­ra­
na eko­nom­ska si­tua­ci­ja. Ta­ko je s gle­diš­ta
pa­ci­jen­ta naj­bo­lja ona in­ter­ven­ci­ja ko­ja će

Tab­li­ca 18-2. Vr­ste eko­nom­skih is­tra­ži­va­nja

Vrsta is­tra­ži­va­nja
analiza mi­ni­ma­li­za­ci­je
iz­da­ta­ka (co­st mi­ni­ma­
li­za­tion anal­vsis)
analiza troš­ko­va i do­bi­ti
(co­st be­ne­fit ana­lis­vs)
analiza is­pla­ti­vos­ti troš­
ko­va (co­st ef­fec­ti­ve­ne­ss
anal­ysis)
analiza ci­je­ne ko­ris­nos­ti
(co­st uti­li­tv anal­vsis)
Ko­ris­ti se kod
us­po­red­be dva­ju li­je­ko­va
is­te učin­ko­vi­tos­ti
us­po­red­be ukup­nih troš­
ko­va ne­koga tret­ma­na
s ukup­nom ko­ris­nos­ti
(do­bi­ti)
us­po­red­be ko­ja će in­ter­
ven­ci­ja da­ti naj­ve­ću korist
za naj­ma­nje troš­ko­ve
us­po­red­be in­ter­ven­ci­ja
ko­je ima­ju vi­še raz­li­či­tih
ut­je­ca­ja na zdrav­lje
Prim­jer
Od­lu­či­va­nje ko­ji od dva­ju iden­tič­nih
li­je­ko­va raz­li­či­tih far­ma­ceut­skih ku­ća
tre­ba sta­vi­ti na lis­tu li­je­ko­va ko­je fi­nan­
ci­ra dr­žav­ni pro­ra­čun
Od­lu­či­va­nje da li fi­nan­ci­ra­ti no­vi pro-
gram preven­ci­je ne­ke boles­ti ili pok­re­
nu­ti no­vi ob­lik am­bu­lan­tnoga li­je­če­nja
ne­ke dru­ge bo­les­ti
Od­lu­či­va­nje ko­ji pro­bir­ni te­st tre­ba
pri­mi­je­ni­ti da bi se na vri­je­me ot­kri­le
(i li­je­či­le) oso­be ko­je bo­lu­ju od fa­tal­ne
bolesti
Od­lu­či­va­nje ko­ja je te­ra­pi­ja Croh­no­ve
bo­les­ti bo­lja s ob­zi­rom na tra­ja­nje li­je­
če­nja, potencijalne nus­po­ja­ve i posto­
tak re­ci­di­va

237
Uvod u znanstveni rad u medicini
mu vra­ti­ti pot­pu­no zdrav­lje bez ob­zi­ra na
troš­ko­ve, sa sta­ja­liš­ta dr­ža­ve naj­bo­lja će
bi­ti ona in­ter­ven­ci­ja ko­ja će čla­na druš­tva
uči­ni­ti što pri­je rad­no spo­sob­nim, a s gle­
diš­ta far­ma­ceut­ske in­dus­tri­je naj­bo­lja će
in­ter­ven­ci­ja bi­ti ona ko­ja će za mi­ni­mal­ne
proiz­vod­ne troš­ko­ve do­ni­je­ti naj­ve­ći pro­
fit.
Bu­du­ći da na re­zul­ta­te eko­nom­skih
is­tra­ži­va­nja ja­ko ut­je­če so­cioe­ko­nom­sko
sta­nje druš­tva (na­čin pro­vo­đe­nja i fi­nan­
ci­ra­nja zdrav­stve­ne zaš­ti­te, ci­je­na li­je­ko­va,
ci­je­na ži­vot­nih troš­ko­va i mno­gi dru­gi pa­
ra­met­ri) u ko­jem se is­tra­ži­va­nje pro­vo­di,
ge­ne­ra­li­za­ci­ja tih is­tra­ži­va­nja vr­lo je og­ra­
ni­če­na.
VII. Proc­je­na kva­li­ta­tiv­nih
is­tra­ži­va­nja
Kva­li­ta­tiv­na se is­tra­ži­va­nja znat­
no raz­li­ku­ju od kvan­ti­ta­tiv­nih po svo­joj
me­to­do­lo­gi­ji, te ti­me i od­go­vo­ri­ma ko­je
do­no­se. Dok kvan­ti­ta­tiv­na is­tra­ži­va­nja
testi­ra­ju hi­po­te­zu, kva­li­ta­tiv­na is­tra­žu­ju
od­re­đe­no pod­ruč­je ra­di ge­ne­ri­ra­nja hi­
po­te­za (po­gl. 4. III), ko­je se pos­li­je mo­gu
tes­ti­ra­ti prim­je­re­nim kvan­ti­ta­tiv­nim is­tra­
ži­va­nji­ma.
Primjer. Ako že­li­mo ri­je­ši­ti prob­lem na­si­lja u
ško­la­ma, ni­je do­volj­no saz­na­ti ko­li­ko dje­ce tr­pi
na­si­lje u ško­li (kvan­ti­ta­tiv­no is­tra­ži­va­nje); tre­ba­
mo pi­ta­ti zlos­tav­lja­nu dje­cu o nji­ho­vim is­kus­tvi­
ma i dje­cu ko­ja zlos­tav­lja­ju dje­cu o raz­lo­zi­ma za
na­si­lje (kva­li­ta­tiv­no is­tra­ži­va­nje).
Zbog zna­čaj­nih raz­li­ka u me­to­do­lo­gi­ji
kva­li­ta­tiv­na se is­tra­ži­va­nja proc­je­nju­ju raz­
li­či­to od kvan­ti­ta­tiv­nih.
238
A. Je li jas­no de­fi­ni­ran
prob­lem ko­ji se že­li is­
tra­ži­ti i je li kva­li­ta­tiv­no
is­tra­ži­va­nje prik­la­dan na­
čin is­tra­ži­va­nja za­da­no­ga
prob­le­ma?
Kao i pri kvan­ti­ta­tiv­nim is­tra­ži­va­nji­ma
is­tra­ži­va­nje ne mo­že bi­ti va­lja­no pro­ve­
de­no ako ne zna­mo što nam je cilj. Ni­je
prih­vat­lji­vo pri­ku­pi­ti po­dat­ke i na­da­ti se
da će­mo pro­na­ći ne­ke za­nim­lji­ve uzor­ke u
od­go­vo­ri­ma is­pi­ta­ni­ka, pot­reb­no je us­mje­
re­no vo­di­ti is­tra­ži­va­nje da bis­mo ras­vi­jet­li­li
prob­lem ko­ji is­tra­žu­je­mo.
B. Gdje je pro­ve­de­no
is­tra­ži­va­nje i tko su bi­li
is­pi­ta­ni­ci?
Za raz­li­ku od kvan­ti­ta­tiv­nih is­tra­ži­va­
nja u ko­ji­ma se uvi­jek nas­to­ji do­bi­ti što
rep­re­zen­ta­tiv­ni­ji uzo­rak, kva­li­ta­tiv­na se is­
tra­ži­va­nja obič­no pro­vo­de na vr­lo spe­ci­fič­
no de­fi­ni­ra­nim po­pu­la­ci­ja­ma. Prim­je­ri­ce,
is­tra­ži­va­nje o raz­lo­zi­ma zaš­to se pri­pad­
ni­ci od­re­đe­ne et­ni­čke ma­nji­ne ne ko­ris­te
pri­mar­nom zdrav­stve­nom zaš­ti­tom pro­ve­st
će se na pri­pad­ni­ci­ma te et­nič­ke ma­nji­ne.
Ia­ko uzo­rak ne će bi­ti rep­re­zen­ta­ti­van za
op­ću po­pu­la­ci­ju, mo­že da­ti do­bar preg­led
is­traživanoga prob­le­ma.
Kva­li­ta­tiv­na is­tra­ži­va­nja čes­to is­tra­žu­
ju prob­le­me ko­ji su in­tim­ni, pa je bit­no
paž­lji­vo odab­ra­ti mjes­to gdje će se is­tra­
ži­va­nje pro­vo­di­ti ka­ko bi se is­pi­ta­ni­ku
mog­le osi­gu­ra­ti pri­vat­no­st i ano­nim­no­st,
te ti­me po­ve­ća­ti vje­ro­jat­no­st is­krenih od­
go­vo­ra.

C. Ka­ko su pri­kup­lja­ni
po­dat­ci?
Za raz­li­ku od kvan­ti­ta­tiv­nih is­tra­ži­
va­nja ko­ja se čes­to ko­ris­te stan­dar­dnim
me­to­da­ma za oc­je­nji­va­nje pro­mat­ra­nih
varijabla, te je sto­ga ve­ći­na pri­mi­je­nje­nih
me­to­da opi­sa­na po­zi­vom na re­fe­ren­ce,
kva­li­ta­tiv­na is­tra­ži­va­nja čes­to se ko­ris­te vr­
lo spe­ci­fič­nim me­to­da­ma. Da bi se mog­la
pro­ci­je­ni­ti kva­li­te­ta is­tra­ži­va­nja ili da bi se
is­tra­ži­va­nje mog­lo po­no­vi­ti, važ­no je da
su prim­je­nji­va­ne me­to­de iscr­pno i jas­no
opi­sa­ne. Tre­ba­ju bi­ti na­ve­de­ni de­ta­lji o
pri­kup­lja­nju po­da­ta­ka, o uv­je­ti­ma pri­kup­
lja­nja po­da­ta­ka, kao i na­čin is­pi­ti­va­nja is­
pi­ta­ni­ka. Ta­ko­đer je važ­no da i ana­li­za po­
da­ta­ka bu­de ob­jaš­nje­na s do­volj­no de­ta­lja.
Literatura
Hop­pin FG Jr. How I re­view an ori­gi­nal scien­
ti­fic ar­tic­le. Am J Res­pir Crit Ca­re Med. 2002;
166:1019-23.
Oxman AD, Gu­va­tt GH. The scien­ce of re­viewi­
nh re­sear­ch. Ann NY Acad Sci. 1993; 703:125-
31.
Hul­ley SB, Cum­min­gs SR, Browner WS, Gra­
dy D, Hear­st N, Newman TB. De­si­gn cli­ni­cal
18. poglavlje Kritičko čitanje članka
D. Ko­jim su me­to­da­ma ana­
li­zi­ra­ni do­bi­ve­ni po­dat­ci?
Po­dat­ci pri­kup­lje­ni kva­li­ta­tiv­nim is­tra­
ži­va­nji­ma obič­no se ob­ra­đu­ju ne­kim od
ra­ču­nal­nih prog­ra­ma za ana­li­zu tek­sta ili
se od­go­vo­ri is­pi­ta­ni­ka ka­te­go­ri­zi­ra­ju, te
se na­kon to­ga ra­di ana­li­za ko­di­ra­nih od­
go­vo­ra. Da bi se ka­te­go­ri­za­ci­ja od­go­vo­ra
smatra­la va­lja­nom, pot­reb­no je da od­go­
vo­re ka­te­go­ri­zi­ra­ju dva ili vi­še neo­vis­nih
oc­je­nji­va­ča, te da se nji­ho­ve oc­je­ne po­du­
da­ra­ju (po­gl. 8. II.). Dru­ga je mo­guć­no­st
in­ter­pre­ta­ci­ja tek­sta pre­ma ključ­nim ri­je­či­
ma i pre­ma kon­tek­stu u ko­je­mu se te ri­je­či
na­la­ze.
re­sear­ch. An epi­de­mio­lo­gic ap­proa­ch 2nd ed.
Phi­la­del­phia (PA): Lip­pin­do­tt Wil­lia­ns & Wil­ki­
ns; 2001.
Green­hal­gh T. How to read a pa­per. The ba­si­cs
of the evi­den­ce ba­sed me­di­ci­ne. 2nd ed. Lon­
don: BMJ Boo­ks; 2001.
239
 19. poglavlje

Medicina utemeljena na
dokazima

• Medicina utemeljena na dokazima (prema engl. evidence-based medicine, EBM) je

savjesna, nedvojbena i kritička primjena najboljega mogućeg dokaza u donošenju
odluka o skrbi za pojedinog bolesnika.
• Klinička praksa utemeljena na dokazima predstavlja povezivanje osobnoga iskustva
i sustava vrijednosti liječnika i bolesnika s najboljim mogućim dokazom iz medicin-
ske literature. Uvijek treba biti povezana s bolesnikovom odlukom utemeljenoj na
dokazima.
• Svrha medicine utemeljene na dokazima jest poboljšanje vrsnoće zdravstvene skrbi
kroz pronalaženje i promicanje najbolje moguće kliničke prakse, uz uklanjanje one
neučinkovite ili čak štetne.
• Klinička praksa utemeljena na dokazima sastoji se od pet koraka: postavljanja kli-
ničkoga pitanja (oblikovanje problema po shemi PICO), traženja dokaza, kritičke
prosudbe valjanosti i relevantnosti dokaza, kliničke primjene dokaza (donošenje
odluke, integriranje dokaza s kliničkim iskustvom i bolesnikovim osobnim vrijed-
nostima, odnosno bolesnikovom odlukom utemeljenoj na dokazima), i vrjednovanja
rezultata prva četiri koraka.
• Klinička praksa utemeljena na dokazima treba biti dio svakodnevne medicinske
skrbi za bolesnika.

Medicina utemeljena na dokazima donošenju odluka o skrbi za pojedinog

(prema engl. evidence-based medicine – bolesnika. Može se odnositi na učinak po-
EBM) je savjesna, nedvojbena i kritička jedinih oblika liječenja, prevenciju, etiolo-
primjena najboljega mogućeg dokaza u giju i škodljivost, odnosno nuspojave (ne-

240
 19. poglavlje Medicina utemeljena na dokazima
željene učinke) pojedinih oblika liječenja,
prognozu bolesti, dijagnostičke postupke
ili ekonomske analize.
Klinička praksa utemeljena na dokazi-
ma predstavlja sustavni pristup rješavanju
kliničkoga problema. Ona povezuje najbo-
lji mogući dokaz iz medicinske literature s
liječnikovim osobnim kliničkim iskustvom
i sustavom vrijednosti bolesnika. Bolesni-
kove vrijednosti su osobne sklonosti, ra-
zumijevanje i očekivanja definirana kroz
odgoj, obrazovanje, kulturu i religiju.
Klinička praksa utemeljena na dokazima
uvijek treba biti povezana s bolesnikovom
odlukom utemeljenoj na dokazima.
Svrha medicine utemeljene na dokazi-
ma jest poboljšanje kvalitete zdravstvene
skrbi kroz pronalaženje i promicanje naj-
bolje moguće kliničke prakse, uz uklanja-
nje one neučinkovite ili čak štetne. Dobar
liječnik uvijek koristi svoje kliničko isku-
stvo i najbolji mogući dokaz iz medicinske
literature, jer niti jedno samo za sebe nije
dostatno za donošenje najbolje moguće
odluke. Uz poštivanje sustava vrijednosti
bolesnika, ali bez kliničkog iskustva, kli-
nička praksa postaje nedostatna, jer čak i
najbolji mogući dokaz može biti neprimje-
ren za određenoga bolesnika. Ukratko, kli-
ničko iskustvo samo, bez najnovijih, najbo-
ljih dokaza postaje zastarjelo i nekorisno.
Navedeni novi pristup u svakodnev-
nom radu liječnika ponekad se pogrješno
tumači, pa kritičari smatraju da se njime
podcjenjuje liječnikovo kliničko iskustvo i
intuicija, patofiziologija i klinički pregled.
Ali to nije točno. Pojam „medicina zasno-
vana na dokazima� upravo najveću važ-
nost daje kombinaciji liječnikova osobno-
ga kliničkog iskustva, najboljega mogućeg
dokaza i sustava vrijednosti bolesnika. Za
liječnika je možda najteži korak kritička
prosudba valjanosti i relevantnosti dokaza,
za što treba imati vremena, znanja i vješti-
ne, a nekad je lakše tražiti brze i jednostav-
ne odgovore.
I. Izvori kliničke
izvrsnosti
U procesu donošenja najbolje odluke
o bolesnikovoj zdravstvenoj skrbi, liječni-
ci združuju svoje dosadašnje individualno
znanje, kliničko iskustvo, usku suradnju s
kolegama, te alate temeljene na dokazima
kao što su standardni operativni postupci,
protokoli, kliničke smjernice, algoritmi i naj-
bolji dokazi koji se mogu naći na internetu.
A. Liječnikovo individualno
znanje
Liječnici posjeduju dvije vrste znanja
– ono općenito znanje o bolestima i stanji-
ma i novo znanje koje zauzima istaknuto
mjesto u procesu donošenja kliničke od-
luke. Omjer tih znanja mijenja se tijekom
vremena i ovisi o našem iskustvu. Opće
znanje proistječe iz knjiga, čiji je određeni
dio uvijek aktualan i upotrebljiv, kao npr.
podatci o patofiziologiji bolesti. Međutim,
potrebne informacije o liječenju bolesti
vrlo često brzo zastarijevaju, te su nam po-
trebni drugi izvori podataka.
B. Kliničko iskustvo
Iskusni liječnici sposobni su prepo-
znati najvažnije simptome različitih bolesti
tijekom uzimanja anamneze i fizikalnoga
241
Uvod u znanstveni rad u medicini
statusa, te stvaraju dalje dijagnostičke al-
goritme kojima potvrđuju ili odbacuju pr-
votnu, preliminarnu dijagnozu. Sa svojim
kliničkim vještinama i iskustvom mogu
utvrditi dijagnozu, kao i individualne rizike
i koristi potencijalne intervencije. Njihove
dijagnostičke vještine i klinička odluka po-
većavaju se s povećanjem iskustva.
Ali to nije dovoljno. Liječnici moraju
imati razvijene i druge vještine, kao vještinu
slušanja, prepoznavanja neverbalne komu-
nikacije, razumijevanja emocionalnoga sta-
nja bolesnika i suosjećanja s njim, razumije-
vanja bolesti u okružju iskustva, osobnosti
i kulturoloških čimbenika. Brz razvoj medi-
cinske znanosti zahtijeva našu orijentaciju
prema budućem, najnovijem i najkorisnijem
poboljšanju liječnikova znanja i prakse.
C. Suradnja s kolegama
Uska suradnja s kolegama, stručnja-
cima u danom području, odnosno timski
rad, danas su nužni u postavljanju dijagno-
ze kao i daljnjem liječenju. Posebno je važ-
no prenošenje znanja i vještina medicine i
prakse temeljene na dokazima mlađim ko-
legama s ciljem njihovoga što uspješnijeg
razvoja i djelovanja.
D. Alati utemeljeni na
dokazima
Danas postoje mnogi standardni po-
stupci (operativni postupci), protokoli,
kliničke smjernice i algoritmi koji defini-
raju postupke utemeljene na najboljim do-
kazima, uz pozitivan utjecaj na kvalitetu,
ali i troškove zdravstvene skrbi. Oni na-
dopunjuju i pojačavaju, ali ne zamjenjuju,
242
odluku koju mora donijeti liječnik. Uz po-
zitivan učinak na ishod bolesti smanjuju i
različitosti kliničke prakse uz omogućiva-
nje jednako kvalitetne zdravstvene skrbi
svim bolesnicima.
Alati utemeljeni na dokazima –
standard­ni operativni postupak (SOP),
protokoli, kliničke smjernice, algoritmi:
• SOP je službena, detaljna pismena upu-
ta kojom se osigurava jednoliko i jedin-
stveno provođenje određenoga postup-
ka; smanjuje radni napor uz poboljšanje
usporedivosti, vjerodostojnosti i pravne
obranjivosti podataka.
• Protokol sadrži detaljne, specifične upu-
te za određenu kliničku odluku; obično
ima i zakonsku snagu. Medicinski proto-
kol je skup predefiniranih, specifičnih i
detaljnih kriterija koji definiraju određe-
nu intervenciju, uz mogućnost donošenja
odluke učinkovitoga liječenja; postoje ra-
zličite vrste protokola: za liječenje, prije-
voz, kliničko ispitivanje…
• Kliničke smjernice donose upute od-
nosno preporuke za prevenciju, dijagno-
zu i liječenje specifičnih stanja i bolesti;
odražavaju rezultat složenoga procesa
traženja najboljih dokaza te postizanja su-
glasja stručnjaka iz određenoga područja,
odnosno skupine za izradu smjernica; cilj
je poboljšanje zdravstvene skrbi.
• Algoritam je popis radnji, obično u gra-
fičkom obliku, koje treba provesti u na-
vedenom redoslijedu kako bi se donijela
ispravna klinička odluka. Svrha medicin-
skog algoritma je poboljšanje i standardi-
zacija procesa donošenja kliničke odluke,
uz smanjenje potencijalne pogrješke.
1. Standardni operativni
postupak
Standardni operativni postupak (pre-
ma engl. Standard Operating Procedure,
SOP) je službena, detaljna pismena uputa
 19. poglavlje Medicina utemeljena na dokazima
kojom se osigurava jednoliko i jedinstveno
provođenje određenoga postupka. Razvoj i
uporaba standardnih operativnih postupa-
ka integralni je dio uspješnoga kvalitetno-
ga sigurnosnog sustava jer pruža informa-
cije potrebne za kvalitetno i ujednačeno
obavljanje određenoga posla. SOP detaljno
opisuje radni proces koji treba izvesti u ne-
koj ustanovi kako bi se osiguralo njegovo
ujednačenje prema tehničkim zahtjevima i
zahtjevima kvalitete. Obično je specifičan za
organizaciju ili proces čije aktivnosti opisuje.
Valjan SOP smanjuje radni napor, uz
poboljšanje usporedivosti i postojanosti
podataka, uz zakonsku održivost i obra-
njivost. SOP može biti napisan za bilo koji
tehnički postupak kao i za upravni, admi-
nistrativni postupak.
Tehnički SOP može biti napisan za ra-
zličite aktivnosti, kao naprimjer postupak
za provođenje određene analitičke me-
tode u laboratoriju, ili postupak vađenja
krvi. Dio SOP su i upute o sigurnosti, koje
upućuju na određene postupke koji za po-
sljedicu mogu imati ozljedu ili čak gubitak
života, te objašnjavaju postupke u slučaju
takvog događaja.
Administrativni SOP može biti ra-
zvijen za različite postupke, poput nad-
zora nad određenim radnim procesom
ili određenom dokumentacijom. SOP za
provedbu kliničkog ispitivanja osigurava
konzistenciju i djelotvornost svih aktivno-
sti tijekom provođenja ispitivanja. Primjer
su SOP za dobru kliničku praksu i SOP za
provedivost protokola kliničkog ispitivanja
koji objašnjava sve postupke potrebne za
ispunjenje regulatornih, medicinskih i etič-
kih zahtjeva tijekom provođenja protokola
od strane istraživača.
2. Protokoli
Protokoli su točne i podrobne upute
za provođenje određenoga postupka. Me-
dicinski protokol je skup predefiniranih,
specifičnih i detaljnih kriterija koji defini-
raju određenu intervenciju. Opisuju situa-
ciju u kojoj liječnici ili medicinske sestre,
ili drugi zdravstveni djelatnici, donose
odluku o učinkovitom rješavanju čestih
zdravstvenih stanja. Protokoli su određe-
niji od kliničkih smjernica. Omogućuju
pružanje istovjetne skrbi za određenoga
bolesnika bez varijabilnosti među liječni-
cima. Obično imaju i određenu zakonsku
snagu.
Vrste protokola:
• protokoli za liječenje (npr. konvulzija
u djece, boli u prsima, traume, liječenje
boli, alergijskih reakcija, astme, hipoter-
mije, otrovanja, febrilne neutropenije,
kiruško liječenje);
• protokoli postupaka (npr. oživljavanja,
kardioverzije, krikotomije, presađivanje
koštane srži);
• protokoli prijevoza (npr. hitnoga prijevo-
za, standardnoga prijevoza, unutarbolnič-
koga prijevoza);
• protokoli kliničkih ispitivanja.
Primjer. Protokol kliničkog ispitivanja je doku-
ment koji opisuje svrhu, ustroj, metodologiju,
statističke postupke i organizaciju ispitivanja.
Uključuje plan istraživanja koji ima svrhu od-
govoriti na određena pitanja, ali uz istodobno
osiguranje dobrobiti i sigurnosti bolesnika. Iz-
među ostaloga, opisuje koji ispitanici mogu su-
djelovati u ispitivanju, raspored svih dolazaka
bolesnika u svrhu praćenja učinka lijeka i even-
tualnih štetnih događaja, uz testove i postupke
koje treba provesti, primjerice opis lijeka, nje-
gove doze, te trajanje ispitivanja. Za klinička
ispitivanja koja se provode u EU, SAD i Japanu
243
Uvod u znanstveni rad u medicini
građa i sadržaj protokola kliničkog ispitivanja
regulirani su Smjernicama dobre kliničke prak-
se (prema engl. Good Clinical Practice GSP
Guidance), kojega je izdala Međunarodna kon-
ferencija o ujednačavanju tehničkih zahtjeva
za registraciju farmaceutskih proizvoda (ICH,
prema engl. International Conference on Har-
monization of Technical Requirements for Re-
gistration of Pharmaceuticals for Human Use
(ICH Harmonized Tripartite Guideline, Guide-
line for Good Clinical Practice, http://www.ich.
org/fileadmin/Public_Web_Site/ICH_Products/
Guidelines/Efficacy/E6_R1/Step4/E6_R1__Gu-
ideline.pdf).
Međunarodna konferencija o ujedna-
čavanju tehničkih zahtjeva za registraciju
farmaceutskih proizvoda zajednička je
inicijativa koja uključuje regulatorna tijela
(agencije za lijekove Europe, SAD i Japa-
na) te istraživačku (inovacijsku) industriju,
a iznosi preporuke koje su usmjerene na
ujednačavanje znanstvenih i tehničkih za-
htjeva nužnih za registraciju (stavljanje u
promet) novih lijekova i medicinskih pro-
izvoda.
Dobra klinička praksa (Good Clinical
Practice, GSP) predstavlja međunarodni
etički i znanstveni standard za planiranje,
provođenje, obavljanje, nadzor, bilježenje,
analizu i sastavljanje izvješća o kliničkom
ispitivanju. Usklađenost ispitivanja s GSP-
om osigurava zaštićenost prava, sigurnosti
i dobrobiti ispitanika/bolesnika, kao i vje-
rodostojnost podataka i rezultata.
3. Kliničke smjernice
Kliničke smjernice (prema engl. Cli-
nical guidelines) služe kao pomoć u pro-
cesu donošenja kliničke odluke. Donose
upute odnosno preporuke za prevenciju,
dijagnozu i liječenje specifičnih stanja i
bolesti. Te preporuke odražavaju rezultat
244
složenoga procesa traženja najboljih doka-
za te postizanja konsenzusa stručnjaka iz
određenoga područja, odnosno skupine za
izradu smjernica. Njihov cilj je poboljšanje
zdravstvene skrbi.
Kliničke smjernice sadrže sve rele-
vantne informacije o prevenciji, dijagnozi,
liječenju, prognozi, nuspojavama, analiza-
ma troška i učinkovitosti, te svim drugim
mogućnostima liječenja. Sve te informacije
pomažu u rješavanju pojedinačnoga medi-
cinskog problema.
Kliničke smjernice definiraju prepo-
ruke koje se mogu primijeniti na većinu
bolesnika, i biti prikladne u svim okol-
nostima, ali se odluka o njihovoj primjeni
donosi za svakog individualnog bolesnika
sukladno njegovim osobitostima. Kliničke
smjernice služe za smanjenje varijabilno-
sti medicinske skrbi, poboljšanje kvalitete
zdravstvene zaštite, i smanjenje rizika, uz
smanjenje troškova liječenja.
Primjeri kliničkih smjernica:
• palijativna torakalna radioterapija bo-
lesnika s karcinomom pluća “Palliative
thoracic radiotherapy in lung cancer: An
American Society for Radiation Oncology
evidence-based clinical practice guideli-
ne�, http://www.guideline.gov/content.
aspx?id=36831;
• antimikrobna profilaksa u ginekološkim
procedurama, “Antibiotic prophylaxis in
gynaecologic procedures�, http://www.
guideline.gov/content.aspx?id=36903;
• sepsa u neutropeničnih bolesnika: pre-
vencija i liječenje neutropenične sepse u
onkoloških bolesnika, Neutropenic sep-
sis: prevention and management of neu-
tropenic sepsis in cancer patients. NICE
clinical guideline 151, September 2012.,
http://guidance.nice.org.uk/CG151.
 19. poglavlje Medicina utemeljena na dokazima
4. Algoritmi
Medicinski algoritam je popis radnji
koje treba provesti u navedenom redosli-
jedu kako bi se donijela ispravna klinič-
ka odluka. Svrha medicinskog algoritma
je poboljšanje i standardizacija procesa
donošenja kliničke odluke, uz smanjenje
potencijalne pogrješke. Mogu biti dio kli-
ničkih smjernica, ali i samostalni, obično
u obliku grafičkoga prikaza. Danas postoji
mnogo medicinskih algoritama, ali većina
liječnika rabi samo njihov manji dio. Algo-
ritmi temeljeni na dokazima, dostupni na
internetu (www.medal.org) pružaju brzu
podršku u donošenju odluke, poboljšavaju
pridržavanje kliničkim smjernicama, a slu-
že i kao izvor za dalju izobrazbu i istraživa-
nja. Kao i kod kliničkih smjernica, odluka
o njihovoj primjeni donosi se za svakoga
pojedinog bolesnika, sukladno njegovim
osobitostima.
Primjeri algoritama:
• liječenje hipertenzije,
• indikacije za testiranje bolesnika na po-
limorfizam gena citokroma P450 za lijek
varfarin,
• stupnjevi astme,
• empirijsko antifugalno liječenje bolesnika
s diseminiranom kandidijazom,
• kriteriji za tzv. supervarfarin-induciranu
koagulopatiju,
• klinički simptomi povezani s ptičjom gri-
pom (Avian influenza) uzrokovanom vi-
rusom H5N1 (slobodan pristup na http://
www.medal.org).
5. Traženje dokaza putem
interneta
Pisani tekstovi u knjigama vrlo brzo
zastarijevaju, a odgovori za određena spe-
cifična pitanja ne mogu se uvijek naći u
kliničkim smjernicama, protokolima i al-
goritmima. Elektronski mediji su brzo do-
stupni, sadrže mnoge valjane, relevantne i
obuhvatne izvore temeljene na dokazima.
Biti uvijek upoznat s najnovijim, najboljim
dokazima predstavlja izazov i zahtijeva na-
vike i vještine njihovoga što bržeg i učin-
kovitijeg pronalaženja.
Značajke idealnog izvora informacija:
• valjan (sadrži visokokvalitetne podatke),
• relevantan (klinički primjenjiv),
• obuhvatan (sadrži sve podatke koristi i
rizika odnosno nuspojava svih mogućih
vrsta liječenja),
• naklonjen korisniku (brz, lagano dostu-
pan, lagan za uporabu).
II. Klinička praksa
utemeljena na
dokazima
Klinička praksa utemeljena na doka-
zima predstavlja povezivanje osobnoga
kliničkog iskustva liječnika i sustava vri-
jednosti bolesnika s najboljim mogućim
dokazom iz medicinske literature. Zdrav-
stvena zaštita utemeljena na dokazima
predstavlja primjenu svih načela medicine
utemeljene na dokazima na sva područja
zdravstvene zaštite. Takva zdravstvena za-
štita treba biti povezana s bolesnikovom
odlukom utemeljenom na dokazima, pru-
žajući mu sve informacije o drugim mo-
gućnostima liječenja, koristi i rizicima, uz
podržavanje bolesnika u procesu donoše-
nja zajedničke odluke.
Klinička praksa utemeljena na dokazi-
ma sastoji se od pet osnovnih koraka.
245
Uvod u znanstveni rad u medicini
Pet osnovnih koraka kliničke prakse
utemeljene na dokazima:
• prvi korak – postavljanje kliničkoga pi-
tanja (oblikovanje problema),
• drugi korak – traženje dokaza,
• treći korak – kritička prosudba valjano-
sti i relevantnosti dokaza,
• četvrti korak – klinička primjena dokaza
(donošenje odluke, integriranje dokaza s
kliničkim iskustvom i bolesnikovim osob-
nim vrijednostima, odnosno bolesniko-
vom odlukom utemeljenoj na dokazima),
• peti korak – vrjednovanje (evaluacija)
rezultata prva četiri koraka.
Liječnici mogu uključiti najbolje doka-
ze u svoju kliničku praksu kroz dva mode-
la: 1) aktivni postupak (prema engl. doing
mode) ili 2) korisnički postupak (prema
engl. using mode). U aktivnom postupku
liječnici rabe prva četiri koraka kliničke
prakse utemeljene na dokazima. U tomu
je modelu pretraživanje ograničeno na
bes­platne internetske izvore, s člancima
koji nemaju napravljenu kritičku prosud-
bu. Dakle, liječnici moraju potrošiti vrije-
me i uložiti napor za samostalnu kritičku
prosudbu valjanosti i relevantnosti člana-
ka odnosno dokaza koje oni nude. Nakon
navedenoga procesa mogu sami napisati
strukturirane sažetke prva tri koraka, tzv.
„kritički ocijenjen problem� (prema engl.
Critically Appraised Topics – CAT). Svrha
CAT je sažimanje liječnikova procesa pro-
nalaženja novih spoznaja, rasprava o njima
sa suradnicima u timu, i poboljšanje liječ-
nikovih vještina. Kritički prosuđeni članci
u obliku navedenih sažetaka imaju i neke
nedostatke: ne predstavljaju sustavan pre-
gled svih dostupnih članaka, ne predsta­
vljaju kliničke smjernice, mogu sadržavati
pogrješke u prosudbi, i postaju zastarjeli
246
onoga trenutka kad novi, bolji dokazi po-
stanu dostupni.
U korisničkom postupku, liječnici se
koriste izvorima s već kritički prosuđenim
člancima (npr. ACP Journal Club, Cli-
nical Evidence), preskačući treći korak.
Nažalost, većina takvih izvora zahtijeva
korisnikovu pretplatu, ali njihov stalni rast
omogućuje bolju dostupnost zaposlenom
liječniku.
A. Prvi korak kliničke
prakse utemeljene na
dokazima: postavljanje
kliničkoga pitanja
Liječnik mora znati postaviti specifično
i ciljano pitanje kako bi pronašao najbolji
mogući dokaz za rješavanje bolesnikova
problema. Dobro kliničko pitanje mora biti
jasno, točno usredotočeno na problem, uz
mogućnost pronalaženja odgovora pretra-
živanjem medicinske literature. Razdvaja-
nje pitanja u njegove sastavnice pomaže u
pronalaženju najboljega mogućega dokaza
i jedna je od temeljnih vještina potrebnih
za dobru praksu utemeljenu na dokazima.
1. Shema PICO
Dobro kliničko pitanje mora imati če-
tiri osnovne sastavnice. Pri oblikovanju
kliničkog pitanja pomaže nam tzv. shema
PICO (prema engl. Patient, Intervention,
Comparison, Outcome).
Primjer 1. Pitanje o učinku liječenja
Žena u dobi od 75. godina dolazi liječniku s
akutnom križoboljom. Prije 20 godina imala je
duodenalni vrijed, bez znakova krvarenja. Li-
ječnik je svjestan njena dva rizična čimbenika
za ponovni nastanak vrijeda (životna dob i po-
 19. poglavlje Medicina utemeljena na dokazima
Shema “PICO�:
• Patient (bolesnik)
Za kojega bolesnika/populaciju ili problem
trebate informaciju?
• Intervention (intervencija)
Učinak koje medicinske intervencije prou-
čavate? (lijekove, dijagnostički test, kiruški
zahvat i sl.)
• Comparison (usporedba)
Koja je alternativna intervencija?
• Outcome (ishod)
Kakav je učinak intervencije?
zitivna anamneza) tijekom primjene protuupal-
noga nesteroidnog lijeka (NSAR). Razmišlja o
istodobnoj primjeni lijeka inhibitora protonske
crpke kao prevenciji nastanka vrijeda.
Shema PICO:
P: bolesnik: bolesnica s rizičnim čimbenicima
za nastanak gastroduodenalnoga vrijeda.
I: intervencija: istodobna primjena inhibitora
protonske crpke i NSAR-a.
C: usporedba: samo NSAR.
O: ishod: prevencija nastanka gastroduodenal-
noga vrijeda.
Pitanje: Da li istovremena primjena inhibitora
protonske pumpe i NSAR-a prevenira nastanak
gastroduodenalnoga vrijeda u bolesnika s vi-
sokim rizikom za nastanak navedene ozbiljne
nuspojave?
Primjer 2. Pitanje o dijagnostičkom postupku
Bolesnik u dobi od 21 godine, s Hodgkino-
vim limfomom, dolazi na kontrolni pregled.
Nakon 6 ciklusa kemoterapije i radioterapije
u medijastinumu se i dalje nalaze povećani
limfni čvorovi (koji su se smanjili sa 6 cm na 4
cm promjera). Hematolog razmišlja o dvije vr-
ste pretraga, pozitronskoj emisijskoj tomogra-
fiji (PET) ili kompjutorskoj tomografiji (CT).
Koja je pretraga bolja za procjenu aktivnosti
bolesti?
Shema PICO:
P: bolesnik: Bolesnik s Hodgkinovim limfomom,
nakon 6 ciklusa kemoterapije i radioterapije.
I: intervencija: pozitronska emisijska tomogra-
fija (PET).
C: usporedba: kompjutorska tomografija (CT).
O: ishod: procjena aktivnosti bolesti.
Pitanje: Je li PET bolja dijagnostička metoda od
CT-a za procjenu aktivnosti bolesti u bolesnika
s Hodgkinovim limfomom, nakon ciklusa ke-
moterapije i radioterapije?
2. Vrste kliničkih pitanja
Postoje različite vrste kliničkih pitanja,
a najčešća su pitanja o učinku pojedinih
oblika liječenja (engl. questions about in-
tervention).
Vrste kliničkih pitanja:
• pitanja o učinku pojedinih oblika li-
ječenja,
• pitanja o prevenciji,
• pitanja o etiologiji,
• pitanja o škodljivosti, odnosno nuspo-
javama (neželjenim učincima pojedinih
oblika liječenja),
• pitanja o prognozi bolesti,
• pitanja o dijagnostičkim postupcima,
• pitanja o ekonomskim analizama,
• pitanja o analizama odluke.
B. Drugi korak kliničke
prakse utemeljene na
dokazima: traženje
dokaza (pretraživanje
baza podataka)
Nakon postavljanja kliničkoga pita-
nja, koje je proisteklo od konkretnoga
bolesnika, sljedeći korak je pronalaženje
247
Uvod u znanstveni rad u medicini
pouzdanoga dokaza koji će odgovoriti na
konkretno pitanje. Određene vrste studija
snažnije su u pružanju odgovora na po-
stavljena pitanja od drugih vrsta studija.
Sustavni pregled (sa ili bez meta-analize)
predstavlja najvišu razinu dokaza za sve
vrste kliničkih pitanja.
U svakodnevnoj liječničkoj praksi,
pronalaženje dokaza treba biti brzo i učin-
kovito. Najbrži i najjednostavniji način pro-
nalaženja pouzdanoga dokaza različiti su
izvori podataka na internetu.
1. Hijerarhijska snaga dokaza
Dokazi se mogu hijerarhijski podijeliti
prema njihovoj snazi (engl. levels of evi-
dence), a prednost uvijek ima dokaz s naj-
većom snagom.
Hijerarhijske razine dokaza:
• sustavni pregled RCT-a (sa ili bez meta-
analize),
• pojedinačni RCT,
• sustavni pregled kohortnih istraživanja,
• pojedinačno kohortno istraživanje,
• sustavni pregled istraživanja parova,
• pojedinačno istraživanja parova,
• prikaz niza slučajeva,
• mišljenje stručnjaka bez eksplicitne kritič-
ke prosudbe, ili mišljenja zasnovana na
fiziološkim zakonima, mišljenja prema
literaturi, ili opća načela.
Snaga dokaza najviše ovisi o ustroju i
kvaliteti provedenog istraživanja. Hijerar-
hijske razine dokaza za procjenu valjanosti
istraživanja donekle se razlikuju za različita
područja istraživanja, primjerice o učinku
pojedinih oblika liječenja, prevenciji, etio-
logiji i škodljivosti odnosno nuspojavama
(neželjenim učincima pojedinih oblika li-
248
ječenja), prognozi bolesti, dijagnostičkim
postupcima, ekonomskim analizama i
analizama odluke. Poznavanje snage do-
kaza toliko je važno da se ona navodi u
preporukama za kliničke smjernice, čime
se ilustrira njihova pouzdanost za primje-
nu u kliničkoj praksi. Pojedinosti koje su
potrebne za praktičnu primjenu navedene
su u Dodatku IV.
2. Izvori dokaza
Na internetu postoje različiti izvori do-
kaza. Izbor izvora ovisi o tome kakvo je
kliničko pitanje i s koliko vremena raspo-
lažemo. Uvijek nastojimo pronaći izvore
dokaza s najvećom hijerarhijskom razinom
tj. snagom, kao što su The Cochrane Da-
tabase of Systematic review te časopisi koji
donose sekundarne publikacije, kao npr.
ACP Journal Club.
Časopisi koji donose sekundarne publi-
kacije (prema engl. Online evidence-based
journals of secondary publications) sustav-
no pretražuju relevantne medicinske časo-
pise za objavljena metodološki pouzdana
i klinički važna izvorna istraživanja. Autori
sekundarnih članaka kritički prosuđuju nji-
hove rezultate i prikazuju ih u obliku struk-
turiranih sažetaka, uz osvrte stručnjaka koji
sudjeluju u prosudbi tih istraživanja. Njihov
jedini nedostatak je da većina zahtijeva go-
dišnju pretplatu, tj. registraciju.
Postoji mnogo baza podataka uteme-
ljenih na dokazima (prema engl. evidence-
based databases).
Cochrane Collaboration međunarod-
na je organizacija koja izrađuje, održava i
objavljuje sustavne preglede o postupcima
u području zdravstvene zaštite. Sva izda-
nja organizacije čine knjižnicu Cochrane
(prema engl. Cochrane library, dostupnu
 19. poglavlje Medicina utemeljena na dokazima
Časopisi koji donose sekundarne publi-
kacije na internetu:
• potrebna registracija:
‡‡ ACP Journal Club; http://www.acpjc.
org,
‡‡ Evidence-Based Medicine; http://
ebm.bmjjournals.com,
‡‡ Evidence-Based Mental Health;
http://ebmh.bmjjournals.com,
‡‡ Evidence-based Obstetrics and
Gynecology; http://www.elsevier.
com/wps/find/journaldescription.cws_
home/623029/description#description,
‡‡ Evidence-Based Nursing; http://ebn.
bmj.com,
• besplatan ulaz:
‡‡ Bandolier; http://www.medicine.ox.ac.
uk/bandolier/.
na CDROM ili putem interneta ili servisa
Ovid). Najvažnije izdanje je baza podataka
The Cochrane Database of SystematicRe-
view koje obuhvaća sustavne preglede.
Smatra se najboljim izvorom podataka o
učinkovitosti terapijskih postupaka. Druga
baza je Database of Reviews of Effectivene-
ss (DARE), koja sadržava sustavne pregle-
de koji nisu izrađeni u okviru organizacije
Cochrane. Treću bazu čine randomizirani
kontrolirani pokusi, The Cochrane Con-
trolled Trials Register (CENTRAL).
Clinical Evidence predstavlja jednu od
najboljih baza podataka, odnosno najboljih
dokaza o preventivnim i terapijskim inter-
vencijama opisanih u randomiziranim kli-
ničkim studijama i sistematskim pregledima.
Centre for Reviews and Disseminati-
on Databases (CRD database) omoguću-
je pristup dvjema bazama, već navedenoj
bazi DARE i bazi NHS EED. Zadnja baza
sadržava više od 6000 sažetaka ekonom-
skih analiza. Svrha joj je pružanje podrške
donosiocima odluka na razini zavoda za
zdravstveno osiguranje, osigurajućih dru-
štava i ministarstva zdravstva.
Baze podataka temeljene na dokazima:
• The Cochrane Library (dostupna pre-
ko Cochrane Collaboration, http://www.
cochrane.org) s bazama:
‡‡ The Cochrane Database of Syste-
matic Reviews: sažetci sistematskih
pregleda besplatni su, dok je za cje-
lovit tekst potrebna registracija, odno-
sno pretplata (http://www.cochrane.
org/reviews/index.htm);
‡‡ The DARE: besplatan pristup preko
Centre for Reviews and Disseminati-
on Databases, CRD) (http://www.crd.
york.ac.uk/crdweb);
‡‡ The Cochrane Controlled Trials
Register (CENTRAL): sadrži više od
200000 referencija o randomiziranim
kontroliranim pokusima, potrebna re-
gistracija.
• Clinical Evidence (http://www.clinicale-
vidence.com), uz pretplatu;
• CRD database (http://www.crd.york.
ac.uk/crdweb), slobodan pristup na baze
DARE i NHS EED, koje sadržavaju više od
6000 sažetaka ekonomskih analiza.
Ostale baze podataka koje imaju slo-
bodan pristup, ali zahtijevaju samostalnu
kritičku prosudbu valjanosti i relevantno-
sti dokaza su baza Medline, s inačicom
PubMed, odnosno inačicom PubMed Clini-
cal Queries, te SUM Search i TRIP Database.
PubMed Clinical Queries predsta­
vlja specijalizirano PubMed pretraživanje
izvornih istraživanja i sustavnih preglednih
radova. Sadrži filtere za pronalaženje naj-
boljih studija o učinku liječenja, etiologiji,
prognozi bolesti, te dijagnostičkim postup-
cima. Omogućuje tri vrste pretraživanja:
1) pretraživanje prema vrstama kliničkih
249
Uvod u znanstveni rad u medicini
istraživanja i kliničkim pitanjima (može
biti široko i osjetljivo ili usko i specifično);
2) pretraživanje sistematskih pregleda; i 3)
pretraživanje medicinskih genetskih istra-
živanja (npr. o genetskom savjetovanju,
testiranju, molekularnoj genetici).
SUMSearch je servis koji omogućuje
pronalaženje iz slijedećih izvora: 1) pisanih
knjiga kao što je Merck Manual, 2) MEDLI-
NE-a, 3) baza s kliničkim smjernicama teme-
ljenim na dokazima, kao National Guideline
Clearinghouse (NGC) i 4) DARE baze po-
dataka. Jednostavan je za pretraživanje, a
informacije su složene prema izvoru.
TRIP Database (Turning Research into
Practice) sadržava 15000 poveznica iz 61
izvora, kao što su časopisi BMJ, JAMA, N
Eng J Med, kliničkih smjernica, sistemat-
skih pregleda, i e-knjiga.
Ostale baze podataka (slobodan pristup):
• PubMed Clinical Queries (http://www.
ncbi.nlm.nih.gov/entrez/query/static/cli-
nical.shtml);
• SUMSearch (http://sumsearch.org/ ):
pretraživač knjiga, MEDLINE-a, sustavnih
pregleda iz najznačajnijih medicinskih ča-
sopisa;
• TRIP Database (http://www.tripdataba-
se.com).
Kliničke smjernice čija je osnova
medicina utemeljena na dokazima tako-
đer su dostupne na internetu. One predsta­
vljaju preporuke koje su sastavljene na os-
novi najkvalitetnijih dostupnih podataka,
sa svrhom pomoći liječnicima u liječenju
bolesnika. Smjernice kojima je osnova
medicina utemeljena na dokazima su The
National Guideline Clearinghouse (NGC)
(http://www.guideline.gov), te National In-
250
stitute for Health and Clinical Excellence
(NHS), http://www.nice.org.uk/.
3. Strategija pretraživanja
Početak traženja odgovora na posta­
vljeno pitanje, odnosno najboljega mogu-
ćeg dokaza ovisi o vrsti postavljenoga pi-
tanja. Primjer strategije pretraživanja izvora
s besplatnim pristupom za traženje odgo-
vora o učincima terapije i ostalih odgovora
nalazi se na slici 19-1.
Za pitanja o učinku liječenja, naj-
bolji dokazi proistječu iz sistematskih pre-
gleda u bazi Cochrane Database of Syste-
matic review. Ukoliko nema traženoga
pregleda, sljedeći izvor najboljega dokaza
predstavlja baza podataka DARE. Ako se
i tu ne nađe dokaz, sljedeći izbor je baza
PubMed Clinical Queries.
Za ostale vrste pitanja početni naj-
bolji izvor predstavljaju PubMed Clinical
Queries, SUMSearch i baza podataka TRIP.
Osnovna načela strategije pretraživa-
nja opisana su u poglavlju 12, i uključuju:
1) određivanje ključnih riječi i utvrđi-
vanje možete li ih pronaći u MeSH-u, 2)
određivanje ustroja istraživanja koje odgo-
vara na postavljeno kliničko pitanje (ran-
domizirani kontrolirani pokus, kohortno
istraživanje, presječno istraživanje, istra-
živanje parova) (uvijek pokušajte pronaći
meta-analizu ili sustavni pregledni članak!),
3) odabir baze podataka i pretraživanje
prema ključnim riječima određenim u pret-
hodnim koracima uz kombinaciju s Boole-
anovim operatorima (AND/OR/NOT).
Primjer. Pitanje. Je li novi lijek infliksimab
učinkovit u postizanju remisije u bolesnika u
dobi 45 godina s aktivnom upalnom bolesti
crijeva (Crohnovom bolesti) koja ne reagira na
dosadašnju terapiju?
 19. poglavlje Medicina utemeljena na dokazima
Ključne riječi: infliksimab, Crohnova bolest,
remisija
Strategija pretraživanja: pretražiti Cochrane da-
tabase of systematic reviews i PubMed Clinical
Queries: infliximab AND Crohns disease AND
remission.
Rezultati pretraživanja:
1) Cochrane database of systematic reviews do-
nosi jedan relevantan članak: Akobeng AK, Za-
chos M. Tumor necrosis factor-alpha antibody
for induction of remission in Crohn’s disease.
The Cochrane database of systematic reviews,
2005.
2) PubMed clinical queries, s filterom za siste-
matske preglede, donosi 25 članaka, jedan već
pronađeni sistematski pregled iz Cochrane li-
brary, i dva druga relevantna članka: Travis SP
i sur. European evidence based consensus of
the diagnosis and management of Crohn’s di-
sease: current management. GUT. 2006;55 Supl
1:i16-35., te Rutgeerts P i sur. Review article:
Infliximab therapy for inflammatory bowel di-
sease-seven years on. Aliment Pharmacol Ther.
2006;23:451-63.
C. Treći korak kliničke
prakse utemeljene
na dokazima: kritička
prosudba dokaza
Sljedeći korak je kritička prosudba va-
ljanosti i relevantnosti dokaza (v. pogl. 18).
Kritička prosudba dokaza je proces
procjene kliničkih istraživanja koji su ra-
zvili klinički epidemiolozi i biostatističari.
Proces kritičke prosudbe pronađenih do-
kaza odvija se na trima razinama, koje se
mogu opisati s tri temeljna pitanja: Jesu li
rezultati istraživanja valjani?, Kakvi su re-
zultati?, i Mogu li se rezultati primijeniti na
konkretnoga bolesnika?
Postupak prosudbe razlikuje se ovisno
o kliničkom pitanju na koje tražimo odgovor
i vrsti istraživanja u kojemu ga tražimo. Stoga
razlikujemo nekoliko vrsta prosudbenih po-
stupaka: prosudbeni postupak o vrijednosti
sustavnih pregleda, randomiziranoga kon-
troliranog pokusa, kohortnog istraživanja,
istraživanja parova, dijagnostičkoga testa,
ekonomskih analiza i kvalitativnih studija.
Postoje različiti alati za kritičku pro-
sudbu dokaza, a primjer su oni razvijeni
u sklopu Critical Appraisal Skills Pro-
gramme (CASP), Oxford, Velika Britanija.
Oni dolaze u obliku pitanja koja pomažu u
kritičkoj prosudbi dokaza. Jednostavni su
i besplatano dostupni na internetu: http.//
www.phru.nhs.uk/casp/critical_apprai-
sal_tools.htm.
Primjer. Kritička prosudba randomizira-
noga kontroliranog ispitivanja iz časopisa
ACP Journal Club. Massel D. Addition of clopi-
dogrel to aspirin, but not early use of metopro-
lol, improved overall outcome in acute myocar-
dial infarction. ACP J Club. 2006;144:58-9.
Prosudba članka: Chen ZM i sur. Addition of
clopidogrel to aspirin in 45 852 patients with
acute myocardial infarction: randomized place-
bo-control trial. Lancet. 2005;366:1607-21.
Pitanje: Poboljšava li dodatak klopidogrela
acetilsalicilnoj kiselini ishod liječenja bolesni-
ka hospitaliziranih unutar 24 sata od infarkta
miokarda.
Metode: Ustroj istraživanja: randomizirani
pokus kontroliran placebom; Prikrivanje raz-
vrstavanja potvrđeno; Skrivanje: trostruko
slijepo, prema engl. triple blind (ispitivači, bole-
snici, statističari); Vrijeme praćenja: do otpusta
iz bolnice ili 28 dana; Mjesto: 1250 bolnica u
Kini; Bolesnici: 45852 bolesnika (srednja vrijed-
nost dobi 61 godina, 72 % muškarci) hospitali-
zirani unutar 24 sata (srednja vrijednost 10 sati)
od početka simptoma akutnoga srčanog udara, s
251
Uvod u znanstveni rad u medicini
podignutom ST-spojnicom (87 %), blokom lijeve
grane (6 %), ili spuštenom ST-spojnicom (7 %)
i bez jasne indikacije protiv primjene navede-
noga lijeka. Dopušteno je uključenje bolesnika
s umjerenim srčanim zatajenjem. Isključeni su
bolesnici koji su upućeni na primarnu perkuta-
nu koronarnu intervenciju ili oni s malom vje-
rojatnosti koristi ili visokoga rizika za neželje-
ne (štetne) učinke; Intervencija: klopidogrel
75 mg jednom dnevno (n=22961) ili placebo
(n=22891), svi bolesnici dobili su i acetilsalicilnu
kiselinu 162 mg jednom dnevno; Mjere ishoda:
zajednički ishod (smrt, ponovni infarkt, ili mož-
dani udar), ukupni mortalitet, ponovni infarkt,
moždani udar i krvarenje opasno po život (he-
moragički moždani udar ili druga ozbiljna kr-
varenja); Praćenje bolesnika >99.99 % (100 %
u analizi svih bolesnika s namjerom liječenja).
Glavni rezultati: Klopidogrel s acetilsalicil-
nom kiselinom smanjuje rizik ukupnog ishoda
(relativno smanjenje rizika, prema engl. RRR,
8,2, CI 2,7-13), smrtnog ishoda (relativno sma-
njenje rizika, prema engl. RRR, 6,5 %, CI 0,9-
12), i ponovnog infarkta (relativno smanjenje
rizika, prema engl. RRR, 14 %, CI 2,9-24) za ra-
zliku od same acetilsalicilne kiseline. Skupine
se nisu razlikovale u nastanku moždanog udara
ili krvarenja opasnih po život.
Zaključak: U bolesnika hospitaliziranih unu-
tar 24 sata od akutnoga srčanog udara, dodatak
klopidogrela acetilsalicilnoj kiselini smanjuje ri-
zik kombiniranog ishoda i pojedinačnih ishoda
smrti i ponovljenoga srčanog udara, te ne pove-
ćava rizik ozbiljnoga krvarenja.
D. Četvrti korak kliničke
prakse utemeljene
na dokazima: klinička
primjena dokaza
Donošenje ispravne odluke često je i
važno pitanje s kojim se liječnik susreće u
svakodnevnom radu. Nakon pronalaženja
252
najboljega dokaza, liječnik mora utvrditi
kako će svoju spoznaju primijeniti na kon-
kretnu kliničku situaciju odnosno bolesni-
ka. Najbolji dokaz treba potanko raspraviti
s bolesnikom, kako bi odluka bila zajednič-
ka i najbolja za bolesnika. Treba raspraviti
moguće nuspojave lijeka (nadvladava li
nuspojava moguću korist), troškove i do-
stupnost odgovarajućega liječenja. Prilikom
traženja odgovora na pitanje mogu li se re-
zultati primijeniti na konkretnoga bolesni-
ka, trebamo odgovoriti na nekoliko pitanja.
1. Jesu li ispitivani bolesnici
dovoljno slični našemu
bolesniku?
Čimbenici koji utječu na naš odgovor
uključuju dob bolesnika, različite rizične
čimbenike, postojanje drugih bolesti koje
mogu dovesti do klinički značajnih inter­
akcija i nuspojava (npr. bubrežna ili jetrena
insuficijencija), i pridržavanje uputa o dozi
i trajanju liječenja. Primjer je bolesnik s in-
farktom miokarda i bronhalnom astmom,
koji bi trebao dobiti lijek iz skupine beta-
blokatora za sekundarnu prevenciju infar-
kta, ali je navedeni lijek kontraindiciran u
bronhalnoj astmi.
2. Može li se liječenje provesti
u okruženju u kojemu se
bolesnik nalazi?
Neke intervencije mogu biti nedostup­
ne (npr. dijagnostički postupak koji uključu-
je uređaj za pozitronsku emisijsku tomogra-
fiju i kompjutoriziranu tomografiju). Neke
intervencije mogu biti izrazito skupe, te za-
htijevaju dopuštenje Povjerenstva za lijeko-
ve dotične ustanove (npr. liječenje limfoma
novim lijekom rituksimabom ili liječenje re-
zistentne Crohnove bolesti infliksimabom).
 19. poglavlje Medicina utemeljena na dokazima
3. Postoje li drugi oblici
liječenja?
Ako postoje i drugi mogući oblici lije-
čenja, moramo odlučiti koji su najprimje-
reniji za našega bolesnika, procjenjujući
potencijalnu korist i rizik. Primjer je far-
makološko liječenje arterijske hipertenzije
gdje postoje različite skupine lijekova, s
istim učinkom.
4. Jesu li moguće nuspojave
lijeka, medicinskoga
proizvoda ili dijagnostičke
metode opasnije od dobrobiti
koja se postiže liječenjem?
Neke nuspojave možda nisu spome-
nute u istraživanju, a mogu biti značajne
za našega bolesnika (npr. impotencija,
poremećaj raspoloženja). Invazivniji dija-
gnostički postupak može utjecati na bole-
snikovu odluku o provođenju postupka.
5. Jesu li liječenje ili
dijagnostički postupak
u skladu sa sustavom
vrijednosti i osobnim
značajkama bolesnika?
Nakon detaljnog objašnjenja svih kori-
sti i mogućih rizika, moramo poštovati mi-
šljenje našega bolesnika. Naime, ishodi koji
su nama najvažniji možda nisu i bolesniku,
pogotovo kad je u pitanju kvaliteta života.
U svakodnevnom donošenju klinič-
kih odluka, liječniku pomaže dostupnost
kliničkih smjernica, protokola i algorita-
ma. Ne smije se zaboraviti da odluka o
liječenju treba biti zajednička, liječnikova
i bolesnikova, te da postoje situacije kad
je odstupanje od smjernica zapravo u ko-
rist našega bolesnika. Primjer je bolesnik
u terminalnoj fazi karcinoma pluća, koji je
razvio pneumokoknu pneumoniju (upalu
pluća), a odbija sve druge lijekove osim
palijativne odnosno simptomatske terapije.
Usprkos činjenici da antimikrobna terapija
može dovesti do izliječenja upale pluća i
produženja života, bolesnikov sustav vri-
jednosti je takav da preferira prirodnu brzu
smrt.
Primjer. 70-godišnji bolesnik s kroničnom fi-
brilacijom atrija i prethodnim tranzitornim is-
hemičkim napadajem (u kojega je indicirana
primjena peroralnog antikoagulansa varfarina u
svrhu prevencije moždanoga udara), živi sam,
u malom selu 40 km udaljenom od najbližega
doma zdravlja s liječnikom i laboratorijem gdje
je moguće mjeriti protrombinsko vrijeme i INR
(nužno za određivanje primjerene doze lijeka).
Jasno je da bi rizik primjene varfarina (nastanak
ozbiljnih nuspojava – krvarenja) bio veći od
njegove koristi. Nakon detaljnoga razgovora s
bolesnikom, zajednički se donosi odluka o pri-
mjeni acetilsalicilne kiseline u dozi od 100 mg
dnevno.
E. Peti korak kliničke
prakse utemeljene na
dokazima: vrjednovanje
(evaluacija) rezultata
prva četiri koraka
Klinička praksa utemeljena na doka-
zima kao i prijenos znanja o medicini i
praksi utemeljenoj na dokazima treba biti
dio svakodnevnoga rada liječnika i pruža-
nja zdravstvene zaštite bolesniku. Zato je
važno vrjednovati sva četiri koraka prak-
se utemeljene na dokazima. Za primjere-
no vrjednovanje treba čuvati zapise naših
kliničkih pitanja, rezultata traženja najbo-
253
Uvod u znanstveni rad u medicini
ljega dokaza, te vlastite kritičke analize
navedenih rezultata. Uvijek se trebamo
zapitati postavljamo li ispravno kliničko
pitanje, tražimo li i nalazimo li dovoljno
brzo najbolje dokaze u literaturi, je li naša
kritička analiza primjerena, te donosimo
li, zajedno s bolesnikom, najbolju mogu-
ću odluku (prilagođenu sustavu vrijed-
nosti i osobnim značajkama bolesnika).
Nakon donošenja odluke, bolesnika treba
trajno pratiti, i zapisivati (i objavljivati u
stručnim i znanstvenim časopisima) re-
zultate takvoga praćenja. Nakon kritič-
ke analize vlastita četiri koraka, trebamo
vidjeti objektivne značajke naše kliničke
prakse, i zapitati se je li ona postala bo-
lja. Trebamo li možda nove protokole ili
algoritme, bolji pristup internetu, nove
promjene procesa rada radi bolje učinko-
vitosti i pružanja kvalitetne zdravstvene
skrbi?
Budući da je medicinsko znanje pod-
ložno neprekidnim promjenama, ono za-
htijeva liječnikovo cjeloživotno učenje i
svjesnost da odluka nikada nije i ne može
biti konačna.
III. Odnos liječnik-
bolesnik utemeljen na
dokazima
Tijekom pregleda bolesnika, u ambu-
lanti primarne zdravstvene zaštite ili u bol-
nici, u svrhu rješenja problema, koristimo
naše dosadašnje stečeno znanje, kliničko
iskustvo, timski rad, te alate kao što su pro-
tokoli, kliničke smjernice i algoritmi.
Kad je problem sasvim nov i dokaze o
najboljem rješenju ne možemo pronaći u
254
kliničkim smjernicama ili protokolima, sli-
jedi pretraživanje internetom uz uporabu
prva četiri koraka (aktivni postupak traže-
nja odgovora) ili tri koraka (korisnički po-
stupak traženja odgovora) kliničke prakse
utemeljene na dokazima.
Primjer. Bolesnica u dobi od 40 godina s reu-
matoidnim artritisom (sistemskom autoimunom
bolesti) dolazi obiteljskom liječniku jer je u no-
vinama pročitala o mogućem povećanom riziku
nastanka infarkta miokarda tijekom uzimanja
selektivnoga nesteroidnoga protuupalnog lijeka
celekoksiba (inhibitora COX-2) i neselektivno-
ga nesteroidnoga protuupalnog lijeka (NSAR)
diklofenaka.
U procesu donošenja odluke, liječnik
mora uključiti i bolesnikov sustav vrijed-
nosti, kao što su osobne sklonosti, razu-
mijevanje i očekivanja definirana kroz
odgoj, kulturu i religiju. Liječnik mora s
bolesnikom razmotriti sve moguće kori-
sti i nuspojave svih ostalih mogućnosti
liječenja, bolesnikove ciljeve liječenja i
toleranciju potencijalnoga rizika, uz za-
jedničko donošenje odluke o tijeku
liječenja. Za neke bolesnike i probleme,
rasprava mora uključivati i bolesnikovu
obitelj. Bolesnik koji ne može sam do-
nijeti odluku, pa je prepušta svojemu
liječniku ili članu obitelji, uvijek mora
dobiti sve tražene informacije. U tome
će mu pomoći sam liječnik svojim objaš-
njenjima o učinkovitosti, odnosu koristi
i rizika, drugim mogućnostima liječenja
i njegovoj cijeni, te pretraživanje medi-
cinskih sadržaja namijenjenih bolesniku,
dostupnih na internetu (pomoć pri do-
nošenju odluka utemeljenih na dokazi-
ma, prema engl. patient decision aids).
Podrobne upute o tom postupku nalaze
se u Dodatku VI.
 19. poglavlje Medicina utemeljena na dokazima

Aktivni postupak traženja dokaza Korisnički postupak traženja dokaza

Korak 1. Postavljanje kliničkoga pitanja

U bolesnika s reumatoidnim artritisom, povećavaju li celekoksib i diklofenak rizik infarkta miokarda (ili “kardiova-
skularnoga događaja�)?

Korak 2. Traženje dokaza Korak 2. Traženje dokaza

• pretraživanje je ograničeno na
sekundarni časopis, uz pretpla-
tu, kao npr. ACP Journal Club, s
već kritički prosuđenim člankom
u obliku sažetka s komentarom
kliničkoga stučnjaka
Ključne riječi; celekoksib, diklofe-
nak, infarkt miokarda
Pretraživanjem časopisa ACP Jour-
nal Club pronađen je jedan članak
o celekoksibu, te niti jedan o diklo-
fenaku i navedenom riziku:
Juurlink DN. Celecoxib increased
cardiovascular events in patients
with colorectal adenomas. ACP J
Club. 2005;143.
• pretraživanje je ograničeno na besplatno dostupne baze podataka
utemeljene na dokazima, s potrebom samostalne aktivne kritičke
prosudbe članka
Pretragom PubMed Clinical Queries s ograničenjem na sutavni pre-
gled pronađeno je 7 članaka za celekoksib i 6 radova za diklofenak i
infarkt miokarda.
Četiri rada bila su značajna za naše pitanje:
1) Kearney PM, i sur. Do selective cyclo-oxygenase-2 inhibitors
and traditional non-steroidal anti-inflammatory drugs increase the
risk of atherothrombosis? Meta-analysis of randomized trials. BMJ.
2006;332:1302-308.; 2) McGettigan P, Henry D. Cardiovascular
risk and inhibition of cyclooxygenase. A systematic review of the
observational studies of selective and nonselective inhibitors of
cyclooxygenase 2. JAMA. 2006;296:E1-12.; 3) Caldwell B, i sur. Risk
of cardiovascular events and celecoxib: a systematic review and
meta-analysis. J R Soc Med. 2006;99:132-40, i 4) Hernandez-Diaz
S, i sur. Non-steroidal anti-inflammatory drugs and the risk of acute
myocardial infarction. Basic and Clinical Pharmacol and Toxicol.
2006;98:266-74.

Korak 3. Kritička prosudba Korak 3. Kritička prosudba

Zaključak već kritički prosuđeno-
ga rada s komentarom kliničkoga
stručnjaka: celekoksib povećava
rizik infarkta miokarda, ovisno o
dozi.
Zaključak nakon aktivne samostalne kritičke prosudbe navedenih
radova: selektivni inhibitori COX-2 povezani su s umjerenim rizikom
vaskularnih događaja, kao i visoke doze ibuprofena, diklofenaka, i
indometacina. Izbor određenoga nesteroidnoga protuupalnog lijeka
zahtijeva individualnu prosudbu rizika kardiovaskularnoga događaja
i ozbiljnih gastrointestinalnih događaja.

Korak 4. Primjena dokaza

Mijenjaju li ovi rezultati kliničku praksu? Prije donošenja konačne odluke, možemo potražiti na internetu izvore za
bolesnike (temeljene na dokazima) koji će pomoći učinkovitijoj raspravi i donošenju zajedničke odluke.
Budući da ni jedan lijek iz navedenih skupina nije bez rizika, primjenu inhibitora COX-2 treba ograničiti na malu
skupinu bolesnika bez dosadašnje kardiovaskularne bolesti koji trebaju navedene lijekove, ali imaju visoki rizik
za nastanak gastrointestinalnoga krvarenja ili ne toleriraju ostale NSAR. Takvi bolesnici moraju biti upozoreni na
rizik, i ako su suglasni s navedenim liječenjem, doza lijeka i trajanje primjene moraju biti što manji. S obzirom i
na druge ozbiljne nuspojave obje navedene skupine lijekova, kao gastrointestinalnih komplikacija, pogoršanja
arterijske hipertenzije, srčanog i bubrežnog zatajenja, potrebno je pridržavati se sljedećih uputa: prije uzimanja
bilo kojega NSAR-a, treba razmotriti uzimanje paracetamola; ukoliko je NSAR nuždan, potrebno je uzeti najmanju
učinkovitu dozu kroz kraće vrijeme; razmotriti sve nuspojave NSAR-a i rizik za dotičnoga bolesnika; niska doza
ibuprofena treba biti razmotrena prije primjene diklofenaka ili indometacina.

Slika 19-1. Primjer strategije pretraživanja internetskih izvora s besplatnim pristupom za traže­
nje odgovora o učincima liječenja i drugim medicinskim pitanjima.

255
Uvod u znanstveni rad u medicini
Prijevodi:
• Questions about intervention – Pi-
tanja o učinku liječenja
• Cochrane library – The Cochra-
ne Database of Systematic Review
http://www.cochrane.org/reviews
• Database of Abstracts of Reviews
of Effectiveness (DARE) http://www.
crd.york.ac.uk/crdweb
• Other types of clinical questions –
Druge vrste kliničkih pitanja
Literatura
Akobeng AK. Evidence based child health.
Principles of evidence based medicine. Arch
Dis Child. 2005;90:837-40.
Guyatt G, Rennie D, urednici. Users guides to
the medical literature. Chicago: American Me-
dical Association; 2002.
Foote MA, urednik. Clinical trial registries. A
practical guide for sponsors and researchers of
medical products. Los Angeles: Abraxis BioSci-
ence Inc; 2006.
Glasziou P, Del Mar C, Salisbury J, urednici.
Evidence-based medicine workbook. London:
BMJ publishing group; 2003.
Holmes-Rovner M, Liewellyn-Thomas H,
Entwistle V, Coulter A, O’Connor A, Rovner
DR. Patient choice modules for summari-
es of clinical effectiveness: a proposal. BMJ.
2001;322:664-67.
256
• PubMed Clinical Queries (http://
www.ncbi.nlm.nih.gov/entrez/query/
static/clinical.shtml) or TRIP Databa-
se (http://www.tripdatabase.com) or
SUMSearch (http://sumsearch.org/)
– PubMed Clinical Queries (http://
www.ncbi.nlm.nih.gov/entrez/query/
static/clinical.shtml) ili TRIP Databa-
se (http://www.tripdatabase.com) ili
SUMSearch (http://sumsearch.org/)
• PubMed general search http://www.
pubmed.gov – PubMed općenito pre-
traživanje http://www.pubmed.gov
Howick JH. The philosophy of evidence-based
medicine. London: BMJ Books, 2011.
O’Donnell S, Cranney A, Jacobsen MJ, Graham
ID, O’Connor AM, Tugwell P. Understanding
and overcoming the barriers of implementing
patient decision aids in clinical practice. J Eval
Clin Pract. 2006;12:174-81.
Sackett DL, Rosemberg WM, Gray JA, Richar-
dson WS. Evidence based medicine: what it is
and what it isn’t. BMJ. 1996;312:71-2.
Stacey D, Bennett CL, Barry MJ, Col NF, Eden
KB, Holmes-Rovner M et al. Decision aids
for people facing health treatment or scree-
ning decisions. Cochrane Database Syst Rev.
2011;10:CD001431.
Straus SE, Richardson WS, Glaziou P, Haynes
RB, urednici. Evidence-based medicine. How to
practice and teach EBM. 4. Izdanje. Edinburgh:
Elsevier Churchill Livingstone; 2010.
 20. poglavlje

Odgovorna provedba
istraživanja

• Potreba za odgovornom provedbom istraživanja proistječe iz toga što se istraživači

po prirodi posla oslanjaju na izvješća drugih istraživača.
• Osobna odgovorna provedba istraživanja obuhvaća znanstvenu čestitost, kolegijal-
nost, zaštitu ljudi uključenih u istraživanja, brigu o pokusnim životinjama, čestitost
u odnosu prema ustanovama i društvenu odgovornost.
• Uloga istraživačke ustanove jest izobrazba, propisivanje odredbi, postupaka i meha-
nizama kontrole odgovorne provedbe istraživanja.
• U objavljivanju rezultata znanstvenih istraživanja treba se dosljedno pridržavati upu-
ta o autorstvu i o ne-autorskim doprinosima.

Odgovornost pri istraživanju ili istraži-
vačka etičnost/čestitost osnova je dobivanja
vjerodostojnih podataka i izvođenja isprav-
nih zaključaka. Ona uključuje poznavanje
etičkih vrijednosti, davanje prednosti tim
vrijednostima pred ostalima, primjerice pred
osobnom koristi ili samodokazivanjem, te
provedbu etički utemeljenih postupaka i
vještinu njihova provođenja. Odgovornost
je jedan od temelja očuvanja vjere u znanost
i odlučna je za održanje izvrsnosti u znano-
sti. Koncept istraživačke etičnosti ne može
se odrediti jednom rečenicom, ali za istraži-
vača je to posvećenost intelektualnoj iskre-
nosti i osobnoj odgovornosti, a posljedica
je moralnoga značaja i iskustva. Za usta-
novu je istraživačka etičnost posvećenost
stvaranju okruženja koje potiče i promiče
standarde izvrsnosti, istinitosti i zakonitosti.
Ustanova mora stalno nadzirati dosljednost
pridržavanja tim standardima i nadasve izo-
brazbu o odgovornoj provedbi istraživanja.

257
Uvod u znanstveni rad u medicini
I. Osobna odgovorna
provedba istraživanja
Osobnu odgovornu provedbu istraži-
vanja možemo podijeliti u nekoliko kate-
gorija: znanstvena čestitost, kolegijalnost,
zaštita ljudi uključenih u istraživanja, briga
o pokusnim životinjama, čestitost u odno-
su prema ustanovama i društvena odgo-
vornost.
A. Znanstvena čestitost
Znanstvena čestitost odnosi se na to u
kojoj je mjeri istraživanje (odnosno rezul-
tati istraživanja) usklađeno s istinom. Kao
mjera znanstvene čestitosti postoji pet razi-
na odgovornih postupaka (v. okvir).
Primjer. Ako istraživač naknadno manipulira
s izvornim podatcima ili nedovoljno obrazloži
svoju metodologiju, potpuno je neplodno po-
kušavati ponoviti njegove pokuse i uzaludno
je rabiti takve podatke kao temelj novih istra-
živanja.
B. Kolegijalnost
To područje odgovorne provedbe
istraživanja razlaže odnose među istraži-
vačima unutar istraživačke skupine, ali i u
okviru šire znanstvene zajednice. Jedna od
tema posebne važnosti pitanje je autorstva
znanstvenoga rada.
1. Autorstvo u znanstvenim
publikacijama
Autorstvo u znanstvenome svijetu toli-
ko je važno da bi mu se moglo posvetiti i
cijelo poglavlje. Važno je zato što se prema
znanstvenoj proizvodnji često napreduje u
258
Razine znanstvene čestitosti:
• Znanstvena i tehnička stručnost istraživa-
ča, tj. poznavanje znanstvene metodolo-
gije, područja u kojemu istražuje i odgo-
varajućih postupaka.
• Pošteno prikupljanje podataka, obradba,
pohrana, vlasništvo i rukovanje podatci-
ma. Podatke je potrebno savjesno i nepri-
strano prikupljati, čuvati njihovu tajnost,
nepristrano ih odabirati i obrađivati, čuva-
ti u pisanomu i elektroničkomu obliku da
bi bili dostupni i korisni javnosti te spre-
mno s drugima dijeliti prikupljene podat-
ke. Bitno je ne prepravljati (prema engl.
falsification) ni izmišljati (prema engl. fa-
brication) podatke da bi ih se prilagodilo
hipotezi ili nekomu drugomu cilju.
• Statistička obradba mora biti stručno oda-
brana i provedena. Pri tomu se ne smije
prilagođivati statističke metode i prikaze
da bi rezultati izgledali “uvjerljivije�.
• O nenamjernim pogrješkama i pristrano-
stima znanstvenik mora sâm voditi računa
te ih u najvećoj mogućoj mjeri ukloniti.
• Intelektualna čestitost u predlaganju i
provođenju istraživanja, kao i u prikazu
rezultata istraživanja, što uključuje jasno
i uredno vođenje podrobnih zabilješki ti-
jekom istraživanja.
struci, a to je istodobno povezano i s fi-
nancijskim nagradama. Važno je i zato što
je redoslijed ili (ne)pojavljivanje autora na
radu često izvor sukoba; jer su otvorena i
neriješena pitanja o tomu je li više publi-
kacija nužno bolje; otvorena su i pitanja o
velikome broju autora koji dijele autorstvo,
ponekad malih ili čak vrlo malih, radova.
Međunarodna udruga urednika medi-
cinskih časopisa (ICMJE, prema engl. In-
ternational Committee of Medical Journal
Editors) predlaže da se autorske zasluge
temelje na 1) konceptu i ustroju istraživa-
nja, ili prikupljanju podataka, ili analizi i
tumačenju podataka; TAKOĐER I 2) pisa-
 20. poglavlje Odgovorna provedba istraživanja
nju rada (članka) ili ispravaka presudnih
za njegov intelektualni sadržaj; KAO I 3)
odobrenju zadnje inačice rada koja se nudi
časopisu za objavu; TE 4) prihvaćanju od-
govornosti za svaki aspekt rada u slučaju
da bude potrebno istražiti i razriješiti pita-
nja vezana uz točnost i istinitost svakoga
njegova dijela. Autorom se smatra samo
osoba koja je zadovoljila sva četiri kriterija.
Doprinosi ili sudjelovanje koje nije pove-
zano s autorstvom (prema engl. contribu-
tion) čine: pristup tvorivima ili pacijentima,
prikupljanje, sakupljanje i posjedovanje
podataka, statistička ekspertiza, financijska
potpora, administrativna/tehnička/logistič-
ka potpora i jamstvo čestitosti istraživanja.
Kratki prikaz naputaka o autorstvu sva-
koga suradnika i/ili koautora koje pro-
pisuje ICMJE (prema engl. International
Committee of Medical Journal Editors):
• Sve osobe navedene na radu kao autori
moraju ispuniti sve kriterije autorstva, a
svi oni koji ispunjavaju sve uvjete autor-
stva moraju biti navedeni kao autori rada.
• Autorstvo treba temeljiti na sljedećim
uvjetima:
1. značajan doprinos u planiranju i ustro-
javanju istraživanja, prikupljanju poda-
taka, ili obradbi i tumačenju podataka,
2. pisanje prve inačice članka ili sudjelo-
vanje u pisanju i prepravljanju njegova
intelektualnoga sadržaja,
3. odobravanje konačne inačice članka
koja će biti objavljena.
4. Svaki autor morao je sudjelovati u radu
toliko da može javno preuzeti odgo-
vornost za odgovarajuće dijelove sa-
držaja.
• Autorom se smije smatrati samo osoba
koja je zadovoljila sva četiri kriterija, tj.
iz svakoga od ta četiri kriterija (skupine
doprinosa), autor mora imati barem jedan
doprinos.
Redoslijed autora na radu mora biti
zajednička odluka svih koautora, koju je
najbolje donijeti na samomu početku istra-
živanja. Autori moraju biti spremni obra-
zložiti redoslijed autora na radu. Osobe
koje su sudjelovale u izradbi rada, a njihov
se doprinos ne može “proglasiti� autor-
stvom spominju se u Zahvali na kraju član-
ka uz detaljan opis sudjelovanja, primjerice
znanstveno savjetovali, kritički recenzirali
prijedlog znanstvenog istraživanja, priku-
pljali podatke, skrbili o pacijentima ili sl.
Svatko spomenut u Zahvali na kraju članka
mora dati svoj potpisani pristanak za po-
javljivanje na popisu.
Neke pretpostavke i zablude o uvjetima
autorstva s primjerima prikazane su u tablici
20-1.
Neke od češćih oblika nevaljana ili
lažna autorstva prikazuju sljedeći primjer i
okvir u tekstu.
Primjer. Profesor B., pročelnik odjela predlo-
ži mladom istraživaču F. da napiše pregledni
članak, što F. i napravi. Gotov članak F. vrati
profesoru B, koji se dopiše na članak (autor
gost), obriše F. (autor duh). Profesor B. po-
tom odluči dopisati i doktora M., nedavnoga
dobitnika prestižne nagrade, kako bi osigurao
prihvaćanje članka za tisak temeljem ugleda
doktora M. (podmetnuti autor).
2. Razmjena informacija i
zajednička uporaba opreme
Taj oblik kolegijalnosti među istraživa-
čima razumijeva da kolege pomažu jedni
drugima razmjenjujući znanja o prethod-
nim istraživanjima, razmjenjujući spoznaje
iz vlastitih istraživanja koja još nisu obja­
vljena, te pravodobno objavljujući nalaze
vlastitih istraživanja. Umjesto da se odga-
đa objavljivanje i istražuje dalje na osnovi
259
Uvod u znanstveni rad u medicini

Tablica 20-1. Valjane osnove, pretpostavke i zablude o uvjetima autorstva na znanstvenomu

radu
Doprinos istraži-
Valjana osnova Pogrješna osnova
vanju
1. Stvaranje rada:
a) izvorni – razvoj provjerljive hipoteze ili specifič- – prijedlog da legitimni autori
znanstveni rad noga pitanja rade na problemu
b) prikaz slučaja, – autor(i) prvi zapazili dotad nepoznatu – rutinska briga ili služba
kliničko opažanje pojavu liječnika, sestre ili farmaceuta
– kritički prikaz pregledanih radova i – prijedlog da se napiše pre-
c) pregledni članak
prikupljenih podataka gledni rad
– opažanja i mjerenja dobive-
– razvoj novih postupaka (laboratorij- na rutinskim metodama;
skih, statističkih) ili bitno poboljšanje – prikupljanje podataka, bez
2. Istraživački poznatih postupaka; obradbe
doprinos – sudjelovanje u prikupljanju i obradbi – rutinski dijagnostički i tera-
podataka; pijski napori koji bi se izveli
– novi dijagnostički i terapijski napori i da znanstveno istraživanje
nije napravljeno
– rutinsko objašnjenje nalaza
3. Tumačenje
– uvid i objašnjenje neočekivane pojave (npr., očitavanje EKG-a ili
podataka
roentgenske slike)
– samo kritika nacrta ili natu-
knice za promjenu prikaza,
– pisanje prvoga nacrta rada, ili kritički ali ne i zamisli;
4. Pisanje rada važan popravak nacrta, ili tumačenje
rezultata u susljednim nacrtima – izmjene tehničke naravi,
primjerice stilske promjene ili
slaganje tablice
– sposobnost da se intelektualno
5. Odgovornost za opravdaju zaključci članka, uključujući – samo potvrda točnosti
sadržaj obranu dokaza i protudokaza uporablje- objavljenih podataka
nih za stvaranje zaključka

nalaza stvarajući tako usporednu prednost nađeno da bi znanstvena zajednica i šira

pred kolegama koji istražuju u istome po-
dručju, rezultate treba objavljivati kad je
pronađen odgovor na pitanje s kojim je
istraživanje započelo. To ne znači da treba
žuriti s objavljivanjem rada već da istraži-
vanje treba marljivo i objektivno provesti
od početka do kraja te kritički objaviti pro-
javnost dobili pravodoban i točan uvid u
najnovija dostignuća. Svrha je zajednič-
ke uporabe opreme i tvoriva mogućnost
provjere rezultata i konstruktivna pomoć
ostalih i ostalim istraživačima, a posebno
ako je nabavka takve opreme i tvoriva jav-
no financirana. Javno financiranje znanosti

260
 20. poglavlje Odgovorna provedba istraživanja
Češći oblici nevaljana ili lažna autor-
stva:
• autori gosti (prema engl. guest authors)
autori su koji ispunjavaju neke ali ne sve
kriterije autorstva ICMJE – to su obično
nadređeni “pravog� autora;
• autori kojima je autorstvo poklonjeno
(prema engl. gift authors) ne ispunjavaju
ni jedan ICMJE kriterij autorstva, ali su za
protuuslugu (vrlo često financijsku) po-
stali autorima (slično autorima gostima);
• autori kojima je autorstvo podmetnuto
(od engl. planted authors) su oni auto-
ri koji niti ne znaju da je članak pisan i
poslan u recenzijski postupak, nisu bili
uključeni u izradu toga rada, ali autori
toga rada smatraju ih uglednima i utje-
cajnima, tj. “presudnima� za prihvaćanje
njihova članka u tisak;
• autori duhovi (prema engl. ghost aut-
hors) su oni autori koje se ne navodi
iako su sudjelovali dovoljno da zasluže
autorstvo, tj. ispunjavaju kriterije ICMJE.
Primjerice, autor koji je do slanja rada u
tisak bio među autorima, nečijom inter-
vencijom, najčešće izravno nadređene
osobe, bude brisan s popisa autora;
• pisci duhovi (prema engl. ghost writers)
su autori koje se ne navodi iako su su-
djelovali u pisanju članka (najčešće ne
ispunjavaju sve kriterije autorstva ICMJE)
– obično su to osobe odličnih sposobno-
sti pisanja znanstvenim stilom, jezikom i
terminologijom.
temelji se na načelu da znanost i istraživa-
nja vođena u korist čovječanstva pomažu
javnom/općem dobru. To znači da javno
financirana znanost i istraživanja ne mogu
biti privatnim vlasništvom.
3. Poštenje u postupku ocjene
istovrstnika
Poštenje u postupku ocjene istovrs-
tnika (recenzije, prema engl. peer review)
podrazumijeva nepristranost, a jedan je od
najvažnijih temelja istinitosti u znanosti.
Ocjenjivači (recenzenti) su dužni prikazati
svoje moguće sukobe interesa. U slučajevi-
ma kad ne može biti nepristran, recenzent
je dužan o tome obavijestiti urednika ča-
sopisa koji mu je poslao rad na recenziju.
4. Mentorski odnos
Odgovoran mentorski odnos razu-
mijeva odgovornosti i obveze i mentora i
štićenika/studenta u dodiplomskoj, posli-
jediplomskoj ili poslijedoktorskoj naobraz-
bi. Mentor mora biti predan obrazovanju,
dobrobiti i napredovanju štićenika, odgo-
varajućoj podjeli zaduženja i odgovorno-
sti, redovitoj provjeri kakvoće rada i kon-
struktivnoj pomoći štićenicima. On mora
pošteno ocijeniti doprinose i autorstva te
omogućiti dalje napredovanje ili zaposle-
nje štićenika. Dužan je pravodobno i jasno
se dogovoriti o intelektualnim i formalnim
pravima na rezultate, metodologiju, i tvoriva
koji su dobiveni ili razvijeni u istraživanjima.
Štićenici su dužni poštovati svojega mento-
ra, biti privrženi svojoj istraživačkoj skupini,
projektu i znanosti općenito, brižljivo pro-
voditi pokuse, potanko i točno voditi zabi-
lješke o pokusu te biti spremni usmeno i
pismeno braniti svoja istraživanja na javnim
skupovima ili u znanstvenim člancima.
C. Zaštita sudionika
istraživanja
Iako je takva zaštita sama po sebi razu-
mljiva i razvidna, neka načela potrebno je
izrijekom navesti, posebice u situacijama
koje nisu dio svakodnevne brige o pacijen-
tima. Također, potrebno je imati i naputke
o rješenju drugih etičkih dvojbi, primjerice
261
Uvod u znanstveni rad u medicini
pitanja “vlasništva� nad tkivima dobivenim
istraživanjem, pristanak na sudjelovanje u
istraživanja osoba s mentalnim ili intelektu-
alnim poteškoćama, tj. temama s kojima se
većina istraživača malokad susreće ili o ko-
jima nemaju jasan, obrazovan etički stav.
1. Zaštita ljudi uključenih u
istraživanja
U pokusima u koje su uključeni ljudi
potrebno je pridržavati se etičkih načela
definiranih međunarodnim zakonima, koji
su temelj nacionalnim zakonima za takvu
vrstu istraživanja. Temeljna načela koja
promiču Deklaracija o ljudskim pravima
iz Helsinkija, Izvješće Belmont te UNES-
CO-va Univerzalna deklaracija o bioetici i
ljudskim pravima su:
a. Dužnost je liječnika štititi život, zdra­
vlje, privatnost i dostojanstvo sudioni-
ka istraživanja.
b. Medicinska istraživanja u koja su
uključeni ljudi moraju biti sukladna
općeprihvaćenim znanstvenim nače-
lima, moraju se bazirati na temeljitom
znanju znanstvene literature te drugih
značajnih izvora informacija, te odgo-
varajućim laboratorijskim postupcima.
c. Svakom istraživanju koje uključuje lju-
de treba prethoditi pažljiva procjena
predvidljivih rizika u usporedbi s mo-
gućim boljitkom za sudionika istraži-
vanja (prema engl. risk/benefit ratio).
d. Sudionici moraju dragovoljno su-
djelovati te biti detaljno obaviješteni
o svim aspektima istraživanja (prema
engl. informed consent).
e. Svaki potencijalni sudionik mora biti
dovoljno obaviješten o ciljevima, me-
todama, izvorima financiranja, mo-
262
gućim sukobima interesa, u kojoj
ustanovi radi istraživač, predvidljivim
učincima i rizicima, te mogućoj neugo-
di/neudobnosti postupaka. Sudionik
treba biti obaviješten o pravu nesu-
djelovanja u istraživanju, kao i pravu
napuštanja istraživanja u bilo kojem
trenutku, bez posljedica.
f. Ustroj i izvođenje svakog istraživačkog
postupka koji uključuje ljude treba biti
detaljno opisan u protokolu. Protokol
mora pročitati, komentirati i po potre-
bi odobriti posebno imenovano etičko
tijelo koje je neovisno o istraživaču i
sponzoru i koje nema mogućih sukoba
interesa.
2. Briga o pokusnim životinjama
Slično kao i s ljudskim sudionicima, u
istraživanjima koja uključuju pokusne ži-
votinje potrebno je pridržavati se temeljnih
načela, kao što su:
a. Pravilo “3 R� – replacement, reduction i
refinement – potrebno je poduzeti sve
mjere za zamjenu (prema engl. replace-
ment) uporabe pokusnih životinja dru-
gim pokusnim modelima, smanjenje
(prema engl. reduction) broja životinja
uključenih u istraživanje na najmanji
mogući broj koji je potreban za dobi-
vanje razumnih rezultata, te unaprijediti
(prema engl. refinement) postupke da
se smanji patnja pokusnih životinja.
b. Pokusne životinje nemaju samo vri-
jednost kao sredstvo istraživanja, već i
intrinzičnu vrijednost, koju je potrebno
poštovati. Sa životinjama je potrebno
postupati kao s osjećajnim bićima.
c. Za sve pokusne životnije nužno je
omogućiti najbolje moguće uvjete ži-
vota.
 20. poglavlje Odgovorna provedba istraživanja
D. Čestitost u odnosu prema
ustanovama
To područje opisuje odnose istraživača
i njegove matične ustanove, vanjskih usta-
nova, pokrovitelja i državne uprave, a uklju-
čuje definiranje sukoba interesa, lojalnosti i
privrženosti, te nužnost poznavanja pravila.
Znanstvenici moraju biti svjesni da su dužni
«polagati račune� svojim ustanovama, oni-
ma koji ih financiraju i drugim javnim ili pri-
vatnim tijelima. Posebice je važno biti svje-
stan da su znanstvenici koji primaju javna
sredstva, odgovorni za učinkovito korištenje
novca poreznih obveznika.
1. Sukob interesa
Sukob interesa obično znači da istra-
živač ima neke druge, skrivene (najčešće
financijske) interese u području koje istra-
žuje, te se može steći dojam da je sklon pri-
stranom tumačenju rezultata svojih istraži-
vanja. U takvomu je slučaju važno i nužno,
javno i potpuno, navesti sve sukobe intere-
sa. Tako će pri procjeni vrijednosti i značaj-
nosti rada svi koje taj rad zanima moći voditi
računa o toj činjenici.
2. Sukob privrženosti
Sukob privrženosti situacija je u kojoj se
aktivnosti istraživača izvan matične ustano-
ve preklapaju, prevladavaju ili u potpunosti
onemogućuju redovite aktivnosti unutar
matične ustanove. U takvim situacijama po-
trebno je dati prednost matičnoj ustanovi ili
prepustiti mjesto i posao nekomu drugomu.
3. Poznavanje pravila i zakona
Nepoznavanje pravila i zakona ne može
i ne smije biti opravdanje za neetične po-
stupke.
Primjeri.
1. Sukob interesa: Dr P., koji istražuje učinak
antibiotika na okoliš vlasnik je dionica i sa-
vjetnik u kompaniji koja proizvodi antibi-
otike. P. nužno mora objaviti takav sukob
interesa u članku.
2. Sukob privrženosti: Prof. V. je nastavnica
i istraživačica na fakultetu, a od jedne tvrt-
ke dobije novčanu potporu znanstvenoga
istraživanja koje zahtijeva česte i dugotraj-
ne odlaske u udaljena mjesta. Ispunjenje
njezinih ugovornih obveza prema industriji
sprječava ju u držanju predavanja, semina-
ra i ostalih obaveza na fakultetu, ali unatoč
tomu ne daje ostavku.
E. Društvena odgovornost
To područje se, unatoč svojoj važnosti,
često ne spominje u raspravama o odgovor-
noj provedbi istraživanja. Ono se odnosi na
značenje istraživanja u širemu kontekstu ži-
vota u društvu, pa i na planeti.
1. Društveni prioriteti
Iako je jedan od ciljeva znanstvenoga
(biomedicinskoga) istraživanja proširenje
ukupnoga ljudskog znanja, neki smatra-
ju da, zbog toga što su javno financirana,
znanstvena istraživanja treba usmjeravati
na otkrivanje mogućih lijekova ili rješavanje
važnih zdravstvenih pitanja (primjerice lijek
za rak ili za kopnicu). Takav pristup ima
jednako mnogo pristaša i protivnika. Nužno
je truditi se istraživati značajne probleme, a
ne raditi tek “intelektualnu gimnastiku�.
2. Javnost službe
Služenje javnosti trebalo bi biti polazi-
šte svakoga istraživanja. To ne znači da sve
što se radi mora imati presudan utjecaj na
kakvoću života cijeloga čovječanstva (što
263
Uvod u znanstveni rad u medicini
ionako zacijelo nije moguće) već da znan-
stvenici svoj interes zasnivaju na pozitivnom
djelovanju i usmjeravaju istraživanja za jav-
no dobro. Potrebno je naglasiti da je mo-
gućnost vođenja istraživanja privilegija te da
treba uzvratiti uslugu javnosti koja je omo-
gućila istraživanje. Kao što je ranije navede-
no, javno financirana istraživanja trebaju biti
vlasništvo javnosti, tj. dijeljena, a sredstva za
istraživanja potrebno je trošiti kako je odo-
breno u prijedlogu istraživanja.
3. Utjecaj na društvo i okoliš
To je nezaobilazna točka u raspravi o
društvenoj odgovornosti i dijelom je obra-
đena u ranijim točkama. Ipak, navodimo
je zasebno zbog njezine iznimne važno-
sti. Istraživači moraju biti svjesni mogućeg
utjecaja materijala koje koriste ili odbacuju
u svojim istraživanjima, kao i o ispravnom
načinu skladištenja opasnih tvari. Potrebno
je i biti svjestan mogućeg utjecaja vlastitih
istraživanja ili njihovih proizvoda na okoliš.
II. Odgovorna provedba
istraživanja u
istraživačkim
ustanovama
Uloga istraživačke ustanove u očuvanju
istraživačke etičnosti jest izobrazba, propi-
sivanje odredaba, postupaka i mehanizama
kontrole provođenja. Odgovornost ustano-
ve je i određivanje odgovorne osobe, vije-
ća ili ureda koji bi osiguravao pridržavanje
pravilima, educirao, vodio istrage i savje-
tovao istraživače i ustanovu kako razriješi-
ti moguće prijave znanstvenih prijestupa.
Očekivanja i težnje ustanove moraju biti
264
nedvosmislena, a posljedice nepoštivanja
pravila jasne. Istraživačka ustanova određu-
je pravila, propise i postupke, odgovornosti
i dužnosti, zadaje jasne ciljeve i strategije te
pruža tehnološku podršku.
Etičnost u istraživačkoj ustanovi obu-
hvaća poticanje poštovanja svih uključenih
u istraživački postupak, poticanje produk-
tivne suradnje u mentorskomu sustavu, pri-
državanja svim aktima, propisima i zakoni-
ma o provođenju istraživanja, predviđanje,
sprječavanje i otkrivanje sukoba interesa te
provođenje istrage o mogućim slučajevima
znanstvenoistraživačkoga nepoštenja, kao i
izobrazbu o istraživačkoj etičnosti i procje-
nu stanja u vlastitoj instituciji.
Primjer. Docentica C., koja vodi istraživanja na
pokusnim životinjama, nedavno se zaposlila u
novoj ustanovi. Ta ustanova se diči vrlo detalj-
nim Kodeksom o postupanju s pokusnim živo-
tinjama, posebice dijelom koji opisuje uvjete i
način držanja pokusnih životinja u nastambi.
Međutim, docentica C. je vrlo zauzeta uspo-
stavom svojega novog laboratorija i ne upozna
se sa svim dokumentima ustanove, pa ni s tim
Kodeksom, već nastavlja raditi kako je radila u
svojoj prijašnjoj ustanovi (izlažući se opasno-
sti da krši pravila nove ustanove). Dužnost je
ustanove osigurati da se docentica C. uputi u
pravila te da se pridržava propisa.
III. Pojmovi i nazivlje
Postoji niz pojmova i naziva koji služe
opisu širega područja znanstvenoistraživač-
ke čestitosti. Ovdje navodimo samo neke.
Znanstvenoistraživačka čestitost
(prema engl. research integrity) jest mjera
stupnja pridržavanja propisa, smjernica i
zakona te općeprihvaćenih profesionalnih
 20. poglavlje Odgovorna provedba istraživanja
postupaka i norma odgovarajućeg istraži-
vačkoga područja.
Znanstveno nepoštenje (prema engl.
scientific [research] misconduct) jest poja-
va izmišljanja, prepravljanja ili plagiranja u
predlaganju, provođenju, recenziji ili prika-
zivanju istraživanja i njihovih rezultata. Ono
ne uključuje poštenu pogrješku ili razlike u
stavovima/promišljanjima.
a. Izmišljanje (od engl. fabrication) ozna-
čava izmišljanje podataka ili rezultata
te njihovo bilježenje i objavljivanje.
Drugim riječima “istraživač� odluči
stvoriti “rezultate� umjesto provođenja
istraživanja te takve izmišljene podatke
prikazuje kao istinu.
b. Prepravljanje (od engl. falsification) je
naknadno mijenjanje znanstvenih ma-
terijala, opreme, postupaka te izmjena
ili izostavljanje nekih rezultata, tako da
se istraživanje u pisanom obliku netoč-
no prikazuje. Istraživač provodi istraži-
vanje ali odluči izmijeniti ili zanemariti
neke rezultate da bi ukupnu sliku pri-
bližio svojoj hipotezi. Kao i izmišljanje,
to je težak prijestup protiv društva, ali i
same znanosti.
c. Plagiranje je po definiciji “preuzimanje
ideja, metoda ili pisanih riječi drugo-
ga, bez odgovarajuće naznake te s na-
mjerom da se prikažu kao djelo onoga
tko preuzima te ideje�. To je jedan od
najgorih prijestupa protiv kolega istra-
živača, a predstavlja jedan od oblika
krađe intelektualnoga vlasništva.
Upitni postupci u znanosti kršenja
su tradicionalnih vrijednosti istraživanja,
koja mogu biti pogubna za sam istraživački
postupak, ali ne potpadaju posve pod po-
jam znanstvenoga nepoštenja.
Primjeri upitnih postupaka u znanosti:
• davanje/poklanjanje/zahtijevanje autor-
stva za doprinos koji ne ispunjava kriteri-
je autorstva ICMJE,
• namjerno krivo tumačenje ili prikazivanje
vlastitih nagađanja znanstvenom istinom
ili rezultata značajnijima nego što objek-
tivno jesu,
• uskraćivanje podataka, tvoriva i opreme,
• vođenje neprimjerenih bilježaka o poku-
su, kao i nedovoljno dugo čuvanje bilje-
žaka i rezultata pokusa,
• neprimjeren mentorski rad i vođenje šti-
ćenika.
IV. Pravila i preporuke
Ne postoji ni jedan opći pravilnik ili
naputak o nadgledanju znanstvenoistraži-
vačke čestitosti primjenjiv u svim situaci-
jama ili u svim državama i njihovim istra-
živačkim ustanovama. Takav je pravilnik
ili pitanje zakona, dakle države, ili nekoga
drugoga subjekta u znanstvenoistraživač-
kome radu (primjerice ministarstvo, Aka-
demija, Sveučilište ili sam fakultet). Prepo-
ručuje se da svaka istraživačka ustanova
osnuje vijeće ili ured koji bi bio zadužen za
nadziranje znanstvenoistraživačke čestito-
sti unutar vlastite ustanove. Za takvo je vi-
jeće u Zapadnim zemljama uobičajen naziv
Ured za znanstvenoistraživačku čestitost
(prema engl. office of research integrity).
Unutar takvoga ureda moguće je zaduži-
ti jednu osobu za, najčešće, savjetodavnu
ulogu (prema engl. ombuds person) ali ta
osoba može sudjelovati i u najranijoj fazi
istrage. Sve to ovisi o samoj ustanovi, nje-
zinim službama i aktima. Neki znanstvenici
zastupaju stav da je takva regulacija znan-
stvenoga rada, kao i uspostava “istražnih�
tijela, suvišna i nepotrebna, jer su znan-
265
Uvod u znanstveni rad u medicini
stvenici općenito savjesni i bave se znano-
šću iz altruističkih i nesebičnih pobuda. To
je u većini slučajeva točno, ali zbog onih
malobrojnih koji se ne pridržavaju pravila
i vode ih sebični razlozi potrebno je imati
tijelo koja će takve istraživače otkrivati i
sprječavati ih u nanošenju štete znanosti
(izmišljanjem ili prepravljanjem rezultata)
ili drugim znanstvenicima i javnosti (pla-
giranjem).
U svim slučajevima navodnoga znan-
stvenoga nepoštenja postoji nekoliko sudi-
onika, od kojih svaki ima svoje obveze i od-
govornosti. Bilo da se dokaže ili opovrgne,
optužba o znanstvenom nepoštenju ima oz-
biljne posljedice za sve uključene u istragu.
1. Prigovaratelj
Prigovaratelj (prema engl. complai-
nant) ili dojavljivač (prema engl. whistle-
blower) jest osoba koja skreće pozornost
ustanove na probleme u nečijem istraži-
vanju. Njegova je obveza biti siguran u
valjanost optužbi i biti svjestan mogućih
znanstvenih i činjeničnih problema prije
samoga prijavljivanja. To se najčešće posti-
že razgovorom s pouzdanom i iskusnom
osobom u tom području istraživanja ili sa
savjetodavnim tijelom (ombuds osoba).
Nužno je biti dobro upoznat s pravilima
i regulativom ustanove o pitanjima znan-
stvene čestitosti kao i s razinom proble-
ma koji se prijavljuje. Podizanje ozbiljnih
optužbi radi rješavanja pitanja autorstva,
razmirica oko laboratorijskoga prostora
i opreme i sl. bolje je izbjeći, a moguće
rješenje može biti u arbitraži nadređenih,
voditelja laboratorija, odjela ili ustanove,
a ne u Uredu za znanstvenoistraživačku
čestitost ili sličnomu uredu/vijeću u toj
ustanovi.
266
2. Ured za
znanstvenoistraživačku
čestitost
Takav ured djeluje unutar ustanove.
Vrlo je važno da takav ured svoje obveze
ispunjava taktično te s najvišim mogućim
stupnjem povjerljivosti, jer se velika većina
prijava pokaže suvišnima, neistinitima ili
nedokazivima. Mora imati jasne stavove o
prihvatljivom i neprihvatljivom ponašanju u
vlastitoj istraživačkoj ustanovi, kao i o admi-
nistrativnim mjerama koje može ili smije po-
duzeti. Tijekom istrage mora voditi detaljnu
dokumentaciju i raditi u tajnosti i povjerljivo.
Primjer. Profesor F., ugledni kliničar, prijavljen
je Uredu za znanstvenoistraživačku čestitost zbog
navodnoga prepravljanja podataka istraživanja
objavljenog u znanstvenom časopisu prije dvije
godine. Netko, tijekom ručka, načuje razgovor
dvoje zaposlenika Ureda za znanstvenoistraživač-
ku čestitost i spominjanje imena profesora F., prije
donošenja završne odluke Ureda. Mediji dozna-
ju za slučaj i prošire priču u javnosti te pokrenu
javnu raspravu o profesoru F. Javnost, temeljem
tako jednostranog pogleda i krivih pretpostavki,
stvori pristran stav te traži ozbiljne posljedice za
profesora F. Kad Ured naposljetku nađe da nema
temelja za podizanje optužbi, javnost ostaje izne-
nađena i zgranuta izostankom «očekivane� kazne.
Neka od dužnosti Ureda za znanstveno-
istraživačku čestitost:
• razvijanje pravila, postupaka i regulative
vezane uz otkrivanje, istragu i sprječava-
nje znanstvenoga nepoštenja,
• promicanje odgovorne provedbe istraži-
vanja,
• savjetodavna uloga (ombuds osoba),
• provođenje i nadgledanje istrage znan-
stvenoga nepoštenja,
• prikaz rezultata istrage,
• predlaganje administrativnih mjera vodi-
telju ustanove ili nadležnim tijelima.
 20. poglavlje Odgovorna provedba istraživanja
3. Optuženi
Uloga optuženika (prema engl. res-
pondent) je biti strpljiv, otvoren i iskren.
Treba znati da optužba nije isto što i pre-
suda, te da svoju čestitost može dokazati i
o njoj svjedočiti uz podroban pristup svim
bilješkama o vođenju pokusa. To mu se
mora omogućiti tijekom svih dijelova po-
stupka. Optuženi ima i pravo saznati sve
pojedinosti optužbe, te pravo na odgova-
rajuću pravnu zaštitu. Mora biti svjestan da
je vlasnik njegovih rezultata istraživačka
ustanova u kojoj su se istraživanja provo-
dila te ustanova koja je istraživanja finan-
cirala. Mora biti svjestan da istrage mogu
vrlo dugo trajati, da ostavljaju mrlju u živo-
topisu te da i trenutačna istraživanja trpe.
Nikad ne bi smio podizati protuoptužbe ili
tražiti “osvetu�.
Nitko uključen u istragu i optužbu o
znanstvenom nepoštenju ne bi volio to
iznova prolaziti. Zato je najbolje izbjeći
takve optužbe radeći iskreno, marljivo i
otvoreno, te poštivati svoje suradnike.
V. Intelektualno
vlasništvo
Iako se intelektualno vlasništvo ne
može smatrati dijelom odgovorne proved-
be istraživanja ipak ga je potrebno objasni-
ti jer sa svoja dva područja – industrijskim
vlasništvom i autorskim pravom – opisuje
zaštitu ideja, kao i zaštitu načina izraža-
ja ideja. Intelektualno vlasništvo odnosi
se na znanje ili informacije koje se mogu
oblikovati i umnožiti u stvarne predmete,
a vlasništvo nije nad umnožavanjem ina-
čica, već nad znanjem ugrađenim u ina-
čice. Intelektualno vlasništvo štiti prava
nad umjetničkim, literarnim i znanstvenim
djelima, izvedbi, izumima i znanstvenim
otkrićima, žigovima (zaštitnim znakovima
ili nazivima), komercijalnim nazivima te
industrijskim dizajnom. Zaštita intelektu-
alnoga vlasništva služi zaštiti moralnih i
ekonomskih prava stvaratelja, uređivanju
prava javnosti pristupu stvorenome, pro-
mociji poštene trgovine i kreativnosti, te
primjeni zaštićenih tvorevina. Prava nad
intelektualnim vlasništvom imaju svoja
ograničenja, tj. ne traju zauvijek. Pravna
regulacija intelektualnoga vlasništva i nje-
gove zaštite opsežna je i razlikuje se među
zemljama potpisnicama međunarodnih
ugovora, tako da ovdje pružamo tek kra-
tak prikaz glavnih koncepata, kako ih pro-
movira WIPO (Međunarodna organizacija
za intelektualno vlasništvo, od engl. World
Intellectual Property Organization).
A. Industrijsko vlasništvo –
zaštita ideja
Naziv industrijsko vlasništvo potrebno
je razmatrati u najširem smislu, tj. razumje-
ti da se taj naziv odnosi ne samo na indu-
strijske ili komercijalne proizvode, već i na
proizvode agroindustrije, proizvode umjet-
nog (proizvedene) i prirodnoga podrijetla
(primjerice voće, stoka, minerali, ulja, vino).
Jednostavnije rečeno, industrijsko vlasniš-
tvo ili izumi jesu nova rješenja za tehničke
probleme, tj. to nije vlasništvo nad fizičkim
(ekstantnim), opipljivim proizvodom, već
– idejom. (Isto vrijedi za prava patenta,
dizajna i žiga, v. dalje.) U tome se načelo
industrijskoga vlasništva bitno razlikuje od
autorskih prava u kojima je zaštićen izražaj
ideje, odnosno proizvod (djelo).
267
Uvod u znanstveni rad u medicini
1. Patenti (za izume)
Patent je pravo koje se dodjeljuje izu-
mitelju. Time on stječe pravo da spriječi ili
isključi druge od komercijalnoga iskorišta-
vanja izuma, tijekom ograničenoga vremena
(najčešće 20 godina). Činjenica da je izum
zaštićen (“patentiran�) mora biti javno do-
stupna specifičnom službenom prijavom
koja opisuje i pruža uvid u tehničke detalje
izuma (razotkriva, prema engl. disclosure).
Da bi se zaštitili izumi ne moraju biti opiplji-
vi, tj. stvoreni u fizičkom obliku i ne moraju
biti složeni (kompleksni). Da bi se mogli
patentirati („patentibilnost�) izumi moraju
ispuniti nekoliko uvjeta (v. okvir).
Obično je moguće razlikovati dvije vr-
ste patenata – za proizvod te za postupak.
Patent za proizvod dodjeljuje se izumu no-
voga proizvoda, dok se patent za postupak
dodjeljuje postupku stvaranja proizvoda,
nevezano uz novost proizvoda.
Uvjeti za priznanje patenta:
• novost (prema engl. novelty) – u vrijeme
kad se prijavljuje patent mora imati zna-
čajke novoga,
• industrijska primjenjivost (prema engl.
applicability) – izum se mora moći prak-
tično primijeniti,
• inventivna razina (prema engl. inventive
step) – razina koja nije razvidna/očigled-
na osobi prosječnoga tehničkoga znanja,
• patentibilnost (prema engl. patentabi-
lity) – obično je definirana zakonom te
se može razlikovati među državama.
2. Industrijski dizajn
Industrijski dizajn je estetska kvaliteta,
tj. vizualna “privlačnost� proizvoda, koja
se mora moći industrijski reproducirati u,
potencijalno, velikom broju proizvoda. To
268
je jedan od glavnih čimbenika koji utječu
na odluku potrošača o kupovini te jedan
od čimbenika tržišne uspješnosti.
3. Žig
Žig, tj. zaštitni znak ili naziv (prema
engl. trademark) je kombinacija znakova
koji međusobno razlikuju proizvode razli-
čitih proizvođača, a koji se rabi kao ozna-
ka na proizvodu ili za njihovu marketinšku
prezentaciju.
Uloge žiga:
• razlikovanje označenih proizvoda ili
uslug­a,
• komercijalno podrijetlo,
• jamstvo kakvoće,
• marketinško promicanje.
Vlasnik registriranoga žiga ima isključi-
vo pravo (prema engl. exclusive) na taj žig
i smije spriječiti neovlašteno korištenje tog
žiga ili žiga koji je toliko sličan zaštićeno-
me da može dovesti do zabune/zablude.
Osim žigova, postoje i kolektivne oznake
koje opisuju pripadnost nekoj udruzi/ud-
ruženju, te certifikati, koji označuju suklad-
nost s određenim standardom.
B. Autorska i srodna prava
– zaštita načina izražaja
ideja
Autorska prava (izvorno engl. co-
pyright) odnose se na umjetnička i znan-
stvena djela te tehnološke radove. Autor-
sko pravo štiti samo kreativni napor, tj.
oblik izražaja ideje, a ne samu ideju.
Primjer. Autorsko djelo Bachova fuga nije
(više) zaštićeno autorskim i sličnim pravima, ali
 20. poglavlje Odgovorna provedba istraživanja
kad današnji glazbenik odsvira tu fugu, njego-
va izvedba jest zaštićena, pa taj glazbenik sada
zaštićuje – dopušta ili zabranjuje – emitiranje te
svoje izvedbe.
Budući da pravna zaštita autorskoga
prava sprječava neovlaštenu uporabu ori-
ginalnih načina izražaja ideja, a to samo po
sebi nije nauštrb općega dobra, vijek zaštite
autorskih prava obično je mnogo dulji nego
patenata (obično 50-70 godina nakon smrti
autora). Štoviše, obično nije potrebno jav-
no registrirati autorsko pravo, zato što veći-
na zemalja prepoznaje da je stvoreno djelo
zaštićeno čim je nastalo, tj. čim postoji.
Općenito, postoje dvije “vrste� prava
koje autorsko pravo štiti – ekonomsko/
imovinsko i moralno pravo. Ekonomsko
pravo omogućuje tvorcu/vlasniku stjecanje
financijske nagrade tuđom uporabom nje-
gova djela. Moralno pravo, koje je nezavi-
sno od ekonomskoga, omogućuje autorima
da poduzmu radnje u cilju očuvanja veze iz-
među njih i njihova djela. Ta veza uključuje
pravo odlučivanja (prema engl. paternity)
i nepromjenjivosti, a omogućuje autorima
pravo vlasništva ili pravo sprječavanja bilo
kakve izmjene ili izobličenja njihova djela
koje bi moglo smanjiti njihovu čast ili ugled.
Većina zakona koji reguliraju autor-
ska prava kazuju da autor ili vlasnik prava
može zabraniti ili odobriti reprodukciju,
distribuciju, javno izvođenje, emitiranje,
prijevod ili adaptaciju svojega djela.
Srodna prava služe zaštiti pravnih in-
teresa osoba/subjekata koje pridonose
dostupnosti djela javnosti (primjerice pro-
dukciji), a koje imaju dovoljno kreativnog,
tehničkog i organizacijskog umijeća da ta
prava zaslužuju. Ta su prava obično re-
zervirana za izvođače (za njihov kreativni
napor), producente i ustanove za emitira-
nje (za sredstva potrebna za omogućivanje
dostupnosti snimaka javnosti, kao i pravo
poduzimanja pravnih koraka protiv neo-
vlaštenoga korištenja tih snimaka).
Ekonomska prava u djelu, za razliku
od moralnih prava, mogu se prenositi na
treće subjekte za financijsku naknadu,
koja se obično naziv royalty, tj. prihod od
autorskih prava. Prijenos prava može biti
dvojak: dodjela (prema engl. assignment)
– prijenos prava vlasništva na dijelove ili
cijele radove (nije pravno moguća u svim
zemljama), te licencija (prema engl. licen-
ce) – autor zadržava pravo vlasništva ali
ovlašćuje treći subjekt za provođenje nje-
govih ekonomskih prava. Licencije mogu
biti isključive ili neisključive (od engl.
exclusive i non-exclusive).
Vlasnik prava može, također, u cije-
losti ili dijelom, odustati od svojih prava
(primjerice open source software).
269
Uvod u znanstveni rad u medicini
Literatura
Institute of Medicine. National Research Coun-
cil of the National Academies. Integrity in scien-
tific research. Creating an environment that pro-
motes responsible conduct. Washington, D.C.
(USA): The National Academies Press, 2002.
International Committee of Medical Journal
Editors. Uniform requirements for manuscripts
submitted to biomedical journals. http://www.
icmje.org – posljednji puta pristupljeno 20. ruj-
na 2012.
Pimple KD. Six domains of research ethics: a
heuristic framework for the responsible con-
duct of research. Science and Engineering Et-
hics 2002;8:191-205.
The Office of Research Integrity (ORI). http://
ori.hhs.gov – posljednji puta pristupljeno 20.
rujna 2012.
270
World Association of Medical Editors (WAME).
Publication ethics policies for medical journals.
http://www.wame.org/resources/publication-
ethics-policies-for-medical-journals – posljednji
puta pristupljeno 20. rujna 2012.
World Intellectual Property Organization
(WIPO). http://www.wipo.int – posljednji puta
pristupljeno 20. rujna 2012.
World Medical Association (WMA). Declaration
of Helsinki. Ethical principles for medical re-
search involving human subjects. http://www.
wma.net/en/30publications/10policies/b3/
index.html – posljednji puta pristupljeno 20.
rujna 2012.

Englesko-hrvatski tumač
pojmova
• me­to­do­loš­ko na­ziv­lje ko­je se ra­bi u kli­nič­kim i epi­de­mio­loš­kim is­tra­ži­va­nji­ma
• en­gles­ki i hr­vat­ski na­ziv
• ob­jaš­nje­nje
Ab­so­lu­te ri­sk
ap­so­lut­ni ri­zik
Ri­zik ko­ji nas­ta­je zbog iz­lo­že­nos­ti ri­zič­nom
(ug­ro­ža­va­ju­ćem) čim­be­ni­ku.
Ab­so­lu­te ri­sk re­duc­tion (ARR)
ap­so­lut­no­ sma­nje­nje ri­zi­ka
Raz­li­ka iz­me­đu po­kus­ne i kon­trol­ne sku­
pi­ne is­pi­ta­ni­ka u sto­pi ne­že­lje­nih uči­na­ka
(ARR = expe­ri­men­tal eve­nt ra­te – con­trol
eve­nt ra­te).
Al­go­rit­hm
pos­tup­nik, al­go­ri­tam (blo­k-di­jag­ram)
Gra­fič­ki pri­kaz sli­je­da pro­pi­sa­nih pos­tu­pa­
ka u po­je­di­noj fa­zi od­lu­či­va­nja u me­di­ci­ni.
In­for­ma­tika de­fi­ni­ra al­go­ri­tam kao pos­tu­
pak od­lu­či­va­nja ko­ji za­da­nim ni­zom oda­
I. dodatak
bi­ra vo­di k toč­no­mu rje­še­nju prob­le­ma.
Di­je­lo­vi pos­tup­ka od­lu­či­va­nja upi­su­ju se u
jed­nos­tav­ne gra­fič­ke ob­li­ke ko­ji naz­na­ču­ju
vr­stu pos­tup­ka, a nji­hov se ti­jek pri­ka­zu­je
str­je­li­ca­ma.
A­ll-o­r-no­ne stu­dy
stu­di­ja sve ili niš­ta
Is­tra­ži­va­nje u ko­je­mu li­je­če­nje uz­ro­ku­je
dra­ma­tič­ne prom­je­ne is­ho­da, po­put an­ti­
bio­ti­ka pri me­nin­gi­ti­su ili ki­rur­škoga zah­
va­ta pri upa­li cr­vulj­ka. Ta vr­sta stu­di­je či­ni
bes­mis­le­nom kon­tro­li­ra­nu stu­di­ju. Na­ziv
„sve ili niš­ta� zna­či da su svi bo­les­ni­ci umi­
ra­li pri­je ne­go se mog­lo pri­mi­je­ni­ti lije­če­nje,
a sa­d, s njim, ne­ki pre­ži­ve; ili da su ne­ki
bo­les­ni­ci umi­ra­li pri­je ne­go se mog­lo pri­
mi­je­ni­ti li­je­če­nje, a sad ne umi­re ni je­dan.
271
Uvod u znanstveni rad u medicini
Al­lo­ca­tion con­ceal­me­nt
prik­ri­va­nje razvr­sta­va­nja
Prik­ri­va­nje pos­tup­ka razvr­sta­va­nja bo­les­ni­
ka u is­pit­ne sku­pi­ne, tako da is­tra­ži­vač ko­ji
bi­ra is­pi­ta­ni­ke za is­tra­ži­va­nje ne zna ho­će
li is­pi­ta­nik pri­pas­ti po­kus­noj ili kon­trol­noj
sku­pi­ni, sve dok se to ne od­lu­či na­su­mi­ce.
Pri­je­či is­tra­ži­va­če da, svjes­no ili nes­vjes­no,
ut­je­ču na to ko­ji će bo­les­ni­ci bi­ti razvr­sta­ni
u ko­ju sku­pi­nu.
Alpha le­vel (α, or sig­ni­fi­can­ce le­vel)
al­fa-ra­zi­na (α, ili ra­zi­na značaj­nos­ti)
Vje­ro­jat­no­st da je opa­že­ni re­zul­tat do­bi­ven
slu­čaj­no. Na po­čet­ku is­tra­ži­va­nja al­fa-ra­zi­
na od­re­đu­je se kao naj­vi­ša ra­zi­na ne­si­gur­
nos­ti za ko­ju smo još uvi­jek sug­las­ni da
na re­zul­tat dje­lu­je još neš­to osim slu­ča­ja.
Obič­no se oda­bi­re na 0,01 ili 0,05, tj. kao
1 % ili 5 % ne­si­gur­nos­ti (v. i Type 1 er­ror).
Alternative hypot­he­sis (H1)
al­ter­na­tiv­na hi­po­te­za (H1)
To je hi­po­te­za ko­ja se prih­va­ća kad se od­
ba­ci nul­ta hi­po­te­za. Poz­na­ta je i kao po­
kus­na ili is­tra­ži­vač­ka hi­po­te­za. Al­ter­na­
tiv­na hi­po­te­za obič­no pret­pos­tav­lja da je
ne­za­vis­na va­ri­jab­la ut­je­ca­la na za­vis­nu a da
se taj ut­je­caj ne mo­že pri­pi­sa­ti sa­mo slu­ča­
ju. Važ­no je uo­či­ti da se ni­kad ne do­ka­zu­
je da je al­ter­na­tiv­na hi­po­te­za is­prav­na, čak
ni kad se nul­ta hi­po­te­za od­ba­ci, jer uvi­jek
pos­to­ji mo­guć­no­st da smo je s nep­ra­vom
od­ba­ci­li (v. Nu­ll-hypot­he­sis i Type II er­ror).
Ana­lytic stu­dy
ana­li­tič­ko is­tra­ži­va­nje
Is­tra­ži­va­nje u ko­je­mu je is­tra­ži­vač raš­čla­nio
od­no­se varijabla da bi pre­poz­nao ri­zič­ne
čim­be­ni­ke i mo­gao do­ni­je­ti zak­ljuč­ke o
uz­roč­nos­ti.
272
Area cha­rt
pov­r­šin­ski gra­fi­kon
Na­lik je na cr­tov­ni gra­fi­kon, ali se ra­bi za
pri­ka­ze po­da­ta­ka kad ima­mo jed­nu ne­za­
vis­nu va­ri­jab­lu i vi­še za­vis­nih, pri če­mu
za­vis­ne va­ri­jab­le ima­ju za­jed­nič­ki kon­stan­
tni zbroj. Tim pri­ka­zom mo­že­mo os­li­ka­ti
udio po­je­di­nač­nih vri­jed­nos­ti u ukup­no­me
zbro­ju svih vri­jed­nos­ti za­vis­nih varijabla.
Aut­hor­ship
au­tor­stvo
Kri­te­ri­ji ko­je is­tra­ži­vač mo­ra za­do­vo­lja­va­
ti da bi pos­tao au­tor član­ka. Pre­ma pre­
po­ru­ka­ma ICMJE, au­tor­stvo tre­ba te­me­lji­ti
na slje­de­ćim uv­je­ti­ma: 1. zna­ča­jan dop­ri­
nos pla­ni­ra­nju i raz­ra­di us­tro­ja is­tra­ži­va­
nja, ILI pri­kup­lja­nju po­da­ta­ka ILI ob­rad­
bi i tu­ma­če­nju po­da­ta­ka; 2. pi­sa­nje pr­ve
ina­či­ce član­ka ILI sud­je­lo­va­nje u pi­sa­nju i
preprav­lja­nju nje­go­va in­te­lek­tual­no­ga sad­
r­ža­ja; i 3. odob­ra­va­nje zav­r­šne ina­či­ce ko­ja
će bi­ti ob­jav­lje­na. Au­to­rom se smi­je smat­
ra­ti sa­mo oso­ba ko­ja je za­do­vo­lji­la sva tri
kri­te­ri­ja.
Be­fo­re and af­ter trial
po­kus „pri­je i pos­li­je”
Is­tra­ži­va­nje te­ra­pij­skih al­ter­na­ti­va u ko­je­
mu se ispita­ni­ci iz jed­no­ga raz­dob­lja i li­
je­če­ni na je­dan na­čin us­po­re­đu­ju s is­pi­ta­
ni­ci­ma li­je­če­ni­ma u slje­de­će­mu raz­dob­lju
na dru­gi na­čin. Ako bo­lest ni­je opas­na i
li­je­če­nje „pri­je� ni­je do­ve­lo do iz­lje­če­nja,
is­te se oso­be mo­gu prou­ča­va­ti u raz­dob­lji­
ma „pri­je� i „pos­li­je�. Ti­me se sma­nju­je va­
ri­ja­bil­no­st po­da­ta­ka, a po­bolj­ša­va se us­troj
stu­di­je po­ve­ća­nom us­po­re­di­voš­ću sku­pi­na
u dva­ma is­pi­ti­va­nim raz­dob­lji­ma. V. Cros­
so­ver trial, uk­ri­že­ni po­kus.

Bias
pris­tra­no­st, is­kriv­lje­nje
Sus­tav­na pog­r­ješ­ka u uzor­ko­va­nju ili testi­
ra­nju, ko­ja nas­ta­je ka­d se oda­bi­re ili po­ti­
če je­dan od is­ho­da ili od­go­vo­ra na šte­tu
dru­gih.
• ad­mis­sion bias
pris­tra­no­st uk­lju­če­nja bo­les­ni­­ka u
• 
is­tra­ži­va­nje
Prim­jer je ka­d vje­ro­jat­no­st obo­lje­lih i kon­
trol­nih is­pi­ta­ni­ka da bu­du uk­lju­če­ni u is­tra­
ži­vanje ni­je jed­na­ka.
• as­cer­tain­me­nt (de­tec­tion) bias
• is­kriv­lje­nje oči­ta­va­nja
To je is­kriv­lje­nje ili pris­tra­no­st pri ut­vr­đi­va­
nju ili oči­ta­va­nju is­ho­da, ko­je vo­di sus­tav­
nom is­kriv­lje­nju re­zul­ta­ta ran­do­mi­zi­ra­no­ga
po­ku­sa zbog to­ga što oso­ba ko­ja proc­je­nju­
je is­hod zna ko­joj je sku­pi­ni is­pi­ta­nik pri­pa­
dao (sus­tav­no is­kriv­lje­nje/pogrješka mje­re­
nja, od­nos­no pris­tra­no­st pri oči­ta­va­nju).
• at­tri­tion bias
pris­tra­no­st uk­lju­če­nja bo­les­ni­ka u
• 
ana­li­zu po­da­ta­ka
Is­kriv­lje­nje re­zul­ta­ta nas­ta­je zbog pris­tra­
nos­ti u oda­bi­ru is­pitani­ka či­ji se po­dat­ci
uk­lju­ču­ju u ana­li­zu; prim­je­ri­ce, ako se is­
pi­ta­ni­ci ko­ji su is­klju­če­ni ili su odus­ta­li od
is­tra­ži­va­nja zbog ne­že­lje­nih uči­na­ka is­pi­ti­
va­no­ga li­je­ka ne uk­lju­če u ana­li­zu, re­zul­tat
će po­ka­za­ti ve­ću učin­ko­vi­to­st is­pi­ti­va­no­ga
li­je­ka od nje­go­ve stvar­ne učin­ko­vi­tos­ti.
• con­foun­di­ng bias
is­kriv­lje­nje zbog zbu­nju­ju­će­ga čim­
• 
be­ni­ka
Nas­ta­je ka­d ut­je­caj jed­no­ga od dva­ju us­
ko po­ve­za­nih čim­be­ni­ka is­kriv­lju­je uči­nak
I. dodatak Englesko-hrvatski tumač pojmova
dru­go­ga čim­be­ni­ka na is­hod, pa se po­ka­že
po­ve­za­no­st ko­ja zap­ra­vo ne pos­to­ji ili se ne
po­ka­že po­ve­za­no­st ko­ja zap­ra­vo pos­to­ji.
• da­ta col­lec­tion bias
• pris­tra­no­st u pri­kup­lja­nju po­da­ta­ka
Is­kriv­lje­nje ili pris­tra­no­st mo­že nas­ta­ti pri
pri­kup­lja­nju po­da­ta­ka zbog broj­nih raz­lo­
ga, prim­je­ri­ce jer se raz­li­ku­ju ili pro­mi­je­ne
is­tra­ži­va­či, stro­je­vi, ke­mi­ka­li­je itd.
• fol­low-up bias
• is­kriv­lje­nje u pra­će­nju (bo­les­ni­ka)
Is­kriv­lje­nje re­zul­ta­ta zbog spe­ci­fič­nih oso­bi­
na onih is­pi­ta­ni­ka ko­ji su se po­vuk­li iz is­tra­
ži­va­nja, či­me se pre­ki­nu­lo nji­ho­vo pra­će­nje,
a ti­me se po­re­me­ti ob­jek­tiv­no­st re­zul­ta­ta.
• hid­den bias
• neprepoznana pris­tra­no­st
Skri­ve­no is­kriv­lje­nje ili nep­re­poz­na­na
pristra­nost – vre­ba na sva­kom ko­ra­ku.
(Sje­ti­te se da je ran­do­mi­za­ci­ja je­dan od na­
či­na bor­be pro­tiv neprepoznanih pris­tra­
nos­ti, v. Ran­do­mi­za­tion.)
• mea­su­re­me­nt bias
pristranost ili iskrivljenje pri mje­re­
• 
nju
Prim­je­ri­ce, zbog pog­r­ješ­no ka­lib­ri­ra­nog in­
stru­men­ta.
• re­ca­ll bias
• is­kriv­lje­nje zbog pris­je­ća­nja
Nas­ta­je, prim­je­ri­ce, zbog to­ga što se is­pi­
ta­ni­ci s ne­kim po­re­me­ća­jem mo­gu bo­lje
„sje­ća­ti� iz­lo­že­nos­ti ne­kom uz­roč­ni­ku u
proš­los­ti ne­go is­pi­ta­ni­ci bez po­re­me­ća­ja,
ili za­to što su is­pi­ta­ni­ci ko­ji ima­ju po­re­me­
ćaj češ­će ili te­me­lji­ti­je preg­le­da­va­ni ne­go
oni u kon­trol­noj sku­pi­ni.
273
Uvod u znanstveni rad u medicini
• res­pon­se bias
is­kriv­lje­nje pri od­zi­vu; pris­tra­no­st u
• 
od­go­vo­ru is­pi­ta­ni­ka
Nas­ta­je, prim­je­ri­ce, kad na upit­nik ko­ji su
is­pi­ta­ni­ci do­bi­li u ok­vi­ru istra­ži­va­nja od­
go­va­ra vi­še is­pi­ta­ni­ka s ne­kim obi­ljež­jem
raz­li­či­tim od dru­gih is­pi­ta­ni­ka; prim­je­ri­ce,
is­pi­ta­ni­ci s od­re­đe­nim po­re­me­ća­jem ra­di­je
od­go­va­ra­ju na upit­nik o tom po­re­me­ća­ju
ne­go is­pi­ta­ni­ci ko­ji po­re­me­ća­ja ne­ma­ju.
• se­lec­tion bias
is­kriv­lje­nje ili pris­tra­no­st pri oda­bi­
• 
ru is­pi­ta­ni­ka
Nas­ta­je zbog raz­li­ka u oso­bi­na­ma iz­me­đu
is­pi­ta­ni­ka ko­ji je­su i onih ko­ji ni­su odab­ra­
ni za is­tra­ži­va­nje.
• sur­veil­lan­ce bias
is­kriv­lje­nje ili pris­tra­no­st pri nad­
• 
zira­nju
Do is­kriv­lje­nja re­zul­ta­ta do­la­zi zbog ne­jed­
na­koga nad­zira­nja bo­les­ni­ka u raz­li­či­tim
sku­pi­na­ma.
Bib­liog­rap­hic da­ta­ba­se
bib­liog­raf­ska pis­moh­ra­na (ba­za) po­da­
ta­ka
Skup usus­tav­lje­nih i po­ve­za­nih bib­liog­raf­
skih za­pi­sa i po­da­ta­ka pot­reb­nih za pre­
pozna­va­nje i pro­na­la­že­nje ob­jav­lje­nih ra­do­
va (čla­na­ka, pri­op­će­nja na skupo­vi­ma itd.).
Bli­nd, mas­ked, unawa­re
zak­lo­njen, za­ta­jen, sli­jep, nes­vjes­tan,
ma­s­ki­ran
Vr­sta is­tra­ži­va­nja u ko­je­mu ne­ke ili sve
sku­pi­ne su­dio­ni­ka (is­pi­ta­ni­ci i is­tra­ži­va­či)
ne zna­ju kak­voj su in­ter­ven­ci­ji (te­ra­pij­
skom zah­va­tu) is­pi­ta­ni­ci iz­lo­že­ni. Iz­raz se
mo­že mi­je­nja­ti pris­po­do­bi­vo svr­si mas­ki­
274
ra­nja. Prim­je­ri­ce, is­tra­ži­vač ili is­pi­ta­nik ne
zna­ju ko­ji li­jek pri­ma is­pi­ta­nik, ili dva ili
vi­še is­tra­ži­va­ča ne zna­ju kak­ve su proc­je­ne
dru­gih is­tra­ži­va­ča u to­me po­ku­su, ta­ko da
tu­đa miš­lje­nja ne ut­je­ču na nji­ho­ve proc­je­
ne (v. doub­le-bli­nd). Da bi se iz­bjeg­la za­
bu­na, iz­raz mas­ked ra­bi se kad je ri­ječ o is­
tra­ži­va­nju u ko­je­mu se prou­ča­va slje­po­ća.
Blin­di­ng, mas­ki­ng
skri­va­nje
Pos­tu­pak u po­kus­nim is­tra­ži­va­nji­ma, kad
is­tra­ži­va­či ili is­pi­ta­ni­ci, ili jed­ni i dru­gi, ne
zna­ju ko­joj sku­pi­ni pri­pa­da­ju is­pi­ta­ni­ci. Ti­
me se iz­bje­ga­va opas­no­st da poz­na­va­nje
li­je­če­nja ut­je­če na bo­les­ni­kov od­go­vor na
li­je­če­nje, ili pak na po­na­ša­nje is­tra­ži­va­ča
ko­je mo­že ut­je­ca­ti na proc­je­nu is­ho­da.
Bloc­ki­ng
do­dat­no razvr­sta­va­nje (u „blo­ko­ve”)
U sta­tistič­koj teo­ri­ji pla­ni­ra­nja po­ku­sa, do­
dat­no razvr­sta­va­nje je­st do­dat­no ure­đi­va­nje
po­kus­nih sku­pi­na u pod­sku­pi­ne – „blo­ko­
ve�, ko­ji su do­dat­no slič­ni jed­ni dru­gi­ma.
Prim­je­ri­ce, um­jes­to dva­ju sku­pi­na bo­les­ni­
ka, od ko­jih jed­na uzi­ma li­jek, a jed­na pla­ce­
bo, nap­ra­ve se dvi­je tak­ve sku­pi­ne muš­ka­
ra­ca i že­na. Ta­d su li­jek i pla­ce­bo „li­je­če­nje
ili in­ter­ven­ci­ja�, a muš­kar­ci i že­ne „blo­ko­vi�.
Kad­što se en­gles­ki iz­raz „bloc­kin­g� ra­bi za
po­stu­pak ko­ji tre­ba pre­ves­ti kao „zaus­tav­
lja­nje�. Ta­d on zna­či ujed­na­či­va­nje ve­li­či­ne
is­pit­nih sku­pi­na ta­ko da one na­kon ran­do­
mi­za­ci­je uvi­jek od­re­đe­no­ga bro­ja is­pi­ta­ni­
ka bu­du is­te ili go­to­vo is­te ve­li­či­ne.
Car­tog­ram
kar­tog­ram, zem­ljo­vid­ni gra­fi­kon
Kar­ta ko­ja po­ka­zu­je zem­ljo­pis­nu ras­pod­je­
lu sta­tis­tič­kih po­da­ta­ka. Naj­češ­će se ra­bi za

pri­kaz po­da­ta­ka pri­kup­lje­nih ti­je­kom epi­
de­mio­loš­kih is­tra­ži­va­nja.
Ca­se-con­trol stu­dy, ca­se re­fe­re­nt stu­dy,
ca­se-com­pa­ri­son stu­dy
is­tra­ži­va­nje slučajeva i kontrola (pa­ro­va)
Vr­sta is­tra­ži­va­nja ko­je se pro­vo­di za is­pi­ti­
va­nje mo­gu­ćih uz­ro­ka bo­les­ti ili po­re­me­
ća­ja. Po­či­nje se od oso­ba ko­je ima­ju ne­ki
po­re­me­ćaj, a one se us­po­re­đu­ju s oso­ba­ma
ko­je ne­ma­ju taj po­re­me­ćaj, gle­da­ju­ći je­su li
u proš­los­ti bo­les­ni­ci bi­li vi­še iz­lo­že­ni ne­
kom uz­roč­ni­ku ko­ji je mo­gao izaz­va­ti taj
po­re­me­ćaj. Prim­je­ri­ce, oso­be s jet­re­nim
kar­ci­no­mom (pre­ma en­gl. ca­ses) us­pore­
đu­ju se s oso­ba­ma bez jet­re­no­ga kar­ci­no­
ma (pre­ma en­gl. con­tro­ls) te se ut­vr­đu­je
(npr.) po­vi­je­st he­pa­ti­ti­sa B u ob­je­ma sku­
pi­na­ma. Stu­di­ja slučajeva i kontrola čes­to
se na­zi­va ret­ros­pek­tiv­nom stu­di­jom (čak i
kad su is­pi­ta­ni­ci pros­pek­tiv­no odab­ra­ni),
jer lo­gi­ka us­tro­ja ide od učin­ka/posljedice
pre­ma uz­ro­ku.
Ca­se re­po­rt
pri­kaz slu­ča­ja
Vr­sta znan­stve­no­ga član­ka u ko­jem se pri­
ka­zu­je je­dan bo­les­nik či­ji je slu­čaj po­se­
ban i pou­čan. Tak­vo se iz­vješ­će pi­še ako
bo­lest pri­je ni­je bi­la opi­sa­na, ako bo­les­nik
ima neo­bič­nu kom­bi­na­ci­ju dvi­ju bo­les­ti,
neobi­čan raz­voj bo­les­ti u od­no­su na sim­
pto­me ili uči­nak li­je­če­nja, ili do­tad neo­pi­
sa­nu nus­po­ja­vu li­je­ka.
Ca­se se­ries
niz slu­ča­je­va
Pri­kaz ni­za bo­les­ni­ka s od­re­đe­nim po­re­
me­ća­jem. Na­ziv se uo­bi­ča­je­no ra­bi za is­
tra­ži­va­nje ko­je je uk­lju­či­lo uzas­top­ne bo­
les­ni­ke ko­ji su li­je­če­ni na sli­čan na­čin, bez
us­po­red­be­ne kon­trol­ne sku­pi­ne. Prim­je­ri­
I. dodatak Englesko-hrvatski tumač pojmova
ce, ki­ru­rg mo­že opi­sa­ti oso­bi­tos­ti i li­je­če­nje
sto­ti­nu uzas­top­nih bo­les­nika sa sr­ča­nom
is­he­mi­jom, ko­ji­ma su ko­ro­nar­ne kr­vne ži­le
pro­ši­re­ne s po­mo­ću in­traar­te­rij­skoga ba­lo­
na (v. Con­se­cu­ti­ve sam­ple).
Ci­ta­tion
ci­tat
Iz­raz ko­ji oz­na­ču­je či­nje­ni­cu da je čla­nak A
spo­me­nut u član­ku B kao iz­vor in­for­ma­ci­je.
Na­la­ze se na kra­ju znan­stve­nih čla­na­ka, te
u bib­liog­raf­skim pis­moh­ra­na­ma po­da­ta­ka i
in­dek­si­ma. In­for­ma­ci­ja mo­ra sad­r­ža­va­ti sve
po­dat­ke nuž­ne za na­la­že­nje ci­je­lo­ga član­
ka: ime­na au­to­ra, nas­lov čla­n­ka, ime ča­
so­pi­sa, go­di­nu tis­ka­nja, vo­lu­men (sve­zak)
ča­so­pi­sa i broj pr­ve i zad­nje stra­ni­ce član­ka.
Cli­ni­cal de­ci­sion ru­le
pra­vi­la kli­nič­kog od­lu­či­va­nja
Al­go­rit­mi ili bo­dov­ne ljes­tvi­ce ko­ji omogu­
ću­ju proc­je­nu prog­no­ze bo­les­ti ili pos­tav­
lja­nje di­jag­nos­tič­ke ka­te­go­ri­je.
Cli­ni­cal prac­ti­ce gui­de­li­nes
upu­te za kli­nič­ku prak­su
Niz sus­tav­no raz­vi­je­nih iz­ja­va ili pre­po­ru­
ka sas­tav­lje­nih ta­ko da po­ma­žu li­ječ­ni­ku i
bo­les­ni­ku pri do­no­še­nju od­lu­ka o zdrav­
stve­noj skr­bi u po­seb­nim kli­nič­kim okol­
nos­ti­ma. Mo­gu se od­no­si­ti na pre­ven­ci­ju,
di­jag­no­zu i li­je­če­nje bo­les­ti i vo­đe­nje bo­
les­ni­ka.
Cli­ni­cal pre­dic­tion ru­les
pra­vi­la kli­nič­ko­ga pred­vi­đa­nja
Oc­je­na prog­nos­tič­kih zna­čaj­ki bo­les­ni­ka s
po­mo­ću sus­ta­va bo­dov­no­ga oc­je­nji­va­nja
po­je­di­nač­nih zna­čaj­ki (pre­ma en­gl. poi­nt-
sco­ri­ng) da bi se bo­les­ni­ku prid­ru­ži­la vje­
ro­jat­no­st od­re­đe­na is­ho­da.
275
Uvod u znanstveni rad u medicini
Cli­ni­cal trial
kli­nič­ko is­tra­ži­va­nje
Vr­sta bio­me­di­cin­sko­ga is­tra­ži­va­nja ko­jim
se is­pitu­ju cje­pi­va, no­vi na­či­ni li­je­če­nja
te no­ve pri­mje­ne do ta­d poz­na­tih na­či­na
li­je­če­nja. Ra­be se i za is­pi­ti­va­nje učin­ko­
vi­tos­ti i neš­tet­nos­ti no­vih li­je­ko­va i pos­tu­
pa­ka. Dob­ro us­tro­je­na kli­nič­ka is­tra­ži­va­nja
naj­br­ži su i naj­si­gur­ni­ji na­čin iden­ti­fi­ka­ci­je
us­pješ­nih pos­tu­pa­ka li­je­če­nja.
Clus­ter
skup (klas­ter)
Skup je­din­ki s jed­nim ili vi­še za­jed­nič­kih
svoj­sta­va.
Co­ho­rt
ko­hor­ta
Sku­pi­na oso­ba sa slič­nom oso­bi­nom ili
sku­pi­nom oso­bi­na. Pra­ti se ti­je­kom od­re­
đe­na vre­me­na da bi se od­re­di­la in­ci­den­
ci­ja ne­ko­ga po­re­me­ća­ja ili kom­pli­ka­ci­ja
ne­ko­ga ut­vr­đe­no­ga po­re­me­ća­ja (tj. prog­
no­za bo­les­ti), kao u ko­hor­tnom (pros­pek­
tiv­nom) is­tra­ži­va­nju (v. In­cep­tion co­ho­rt).
Co­ho­rt (ana­lytic) stu­dy
ko­hor­tno (ana­li­tič­ko) is­tra­ži­va­nje
V. Co­ho­rt stu­dy, lon­gi­tu­di­nal.
Co­ho­rt stu­dy, lon­gi­tu­di­nal
pros­pek­tiv­no ko­hor­tno is­tra­ži­va­nje
Pros­pek­tiv­no is­tra­ži­va­nje čim­be­ni­ka ko­
ji mo­gu izaz­va­ti po­re­me­ćaj. U nje­mu se
sku­pi­na (ko­hor­ta) oso­ba ko­je ne­ma­ju (do­
ka­ziv ili vid­ljiv) po­re­me­ćaj, ali su iz­lo­že­ne
mo­gu­će­mu uz­roč­ni­ku, us­po­re­đu­je s ko­
hor­tom ko­ja ta­ko­đer ne­ma po­re­me­ćaj, ali
ni­je bi­la iz­lo­že­na mo­gu­će­mu uz­roč­ni­ku.
Ob­je se ko­hor­te on­da pra­te ra­di us­po­red­
be in­ci­den­ci­je is­tra­ži­va­no­ga po­re­me­ća­ja.
276
Co­lu­mn cha­rt, bar cha­rt
stup­čas­ti gra­fi­kon
Ra­bi se za skup­ne po­da­tke, i to prilikom
pri­ka­za broj­nos­ti ili učes­ta­los­ti je­din­ki
unu­tar ka­te­go­ri­ja no­mi­nal­nih (sku­pi­ne) i
or­dinal­nih (ka­te­go­ri­je) varijabla. Stup­ci u
gra­fi­ko­nu mo­gu bi­ti us­prav­ni (en­gl. co­lu­
mn cha­rt) ili po­lo­že­ni (en­gl. bar cha­rt).
Com­plai­na­nt
pri­go­va­ra­telj
Is­tra­ži­vač ko­ji pri­jav­lju­je dru­go­ga is­tra­ži­va­
ča da je otu­đio, iz­mis­lio ili prep­ra­vio re­zul­
ta­te, ili pak na ne­ki dru­gi na­čin prek­rš­ io
„ko­dek­s� znan­stve­ne čes­ti­tos­ti.
(pa­tie­nt) Com­plian­ce
su­rad­nja (bo­les­ni­ka)
Su­rad­nja bo­les­ni­ka ili is­pi­ta­ni­ka; pos­luš­
nost bo­les­ni­ka u pro­vo­đe­nju svih upu­ta
ko­je su im da­li is­tra­ži­va­či, prim­je­ri­ce re­do­
vi­to uzi­ma­nje li­je­ka u od­re­đe­no vrije­me itd.
Con­fi­den­ce in­ter­val (CI)
ras­pon pouz­da­nos­ti
Ras­pon vri­jed­nos­ti ko­ji ima od­re­đe­nu vje­
ro­jat­no­st da se unu­tar nje­ga na­la­zi popula-
cijska vri­jed­no­st pa­ra­met­ra ko­ji mje­ri­mo.
Naj­češ­će se ra­be ras­po­ni pouz­da­nos­ti 95 %
i 99 %, od­nos­no s 0,95 i 0,99 vje­ro­jat­nos­ti
da se unu­tar njih na­la­zi vri­jed­no­st mje­re­no­
ga pa­ra­met­ra. Ras­po­ni pouzdanosti uvi­jek
se na­vo­de za re­la­tiv­ni ri­zik (pre­ma en­gl.
re­la­ti­ve ri­sk) i om­jer iz­gle­da (pre­ma en­gl.
od­ds ra­tio).
Con­fli­ct of in­te­re­st
su­kob in­te­re­sa
Si­tua­ci­ja u ko­joj je ug­ro­že­na ob­jek­tiv­nost
znan­stve­ni­ka, prim­je­ri­ce ob­jek­tiv­no­st is­tra­

ži­va­ča u proc­je­ni učin­ko­vi­tos­ti li­je­ka far­
ma­ceut­ske tvr­tke mo­že bi­ti na­ru­še­na kad
je is­tra­ži­vač za­po­sle­nik te tvr­tke.
Con­foun­der, con­foun­di­ng va­riab­le,
confoundi­ng fac­tor
zbu­nju­ju­ća va­ri­jab­la, zbu­nju­ju­ći
čimbenik
Čim­be­nik ko­ji izob­li­ču­je pra­vi od­nos prou­
ča­va­nih varijabla, prim­je­ri­ce po­ve­za­nost
po­re­me­ća­ja i iz­lo­že­nos­ti uz­roč­ni­ku, ili ve­
li­či­nu učin­ka is­pi­ti­va­no­ga čim­be­ni­ka na
nas­ta­nak ili ti­jek po­re­me­ća­ja. Zbu­nju­ju­će
va­ri­jab­le obič­no su ne­jed­na­ko zas­tup­lje­ne
me­đu us­po­re­đi­va­nim sku­pi­na­ma. Prim­je­
ri­ce, dob mo­že bi­ti zbu­nju­ju­ća va­ri­jab­la u
is­tra­ži­va­nju učin­ka tok­si­na na du­lji­nu ži­vo­
ta ako su is­pi­ta­ni­ci ko­ji su iz­lo­že­ni tok­si­nu
sta­ri­ji od onih ko­ji ni­su iz­lo­že­ni.
Con­se­cu­ti­ve sam­ple
uzas­top­ni uzo­rak
Stro­ža ina­či­ca pri­god­no­ga uzor­ka, tj. uzo­
rak u ko­je­mu su je­din­ke stro­go uzas­top­no
odab­ra­ne. Svi prik­lad­ni is­pi­ta­ni­ci mo­ra­ju
se uk­lju­či­ti u is­tra­ži­va­nje po re­du ko­jim do­
la­ze li­ječ­ni­ku. Kad se ne ra­di ran­do­mi­za­ci­
ja, to je naj­bo­lji na­čin pri­kup­lja­nja uzor­ka.
Nai­me, prou­ča­va­njem svih is­pi­ta­ni­ka ko­ji
sto­je na ras­po­la­ga­nju u prim­je­re­no du­gom
vre­me­nu do­bi­je se do­bar (rep­re­zen­ta­ti­van)
uzo­rak ukup­ne po­pu­la­ci­je.
CONSORT sta­te­me­nt
Upu­ta – CONSORT
Pu­ni en­gles­ki na­ziv je Con­so­li­da­ted Stan­
dar­ds of Re­por­ti­ng Tria­ls, u pri­je­vo­du
usug­la­še­ni na­putci za iz­vješ­ći­va­nje o is­tra­
ži­va­njima. Opi­su­ju po­seb­ne zah­tje­ve pri
pi­sa­nju čla­na­ka (znan­stve­nog iz­vješ­ća) o
kli­nič­kim po­ku­si­ma.
I. dodatak Englesko-hrvatski tumač pojmova
Con­trol eve­nt ra­te (CER)
sto­pa do­ga­đa­ja u kon­trol­noj sku­pi­ni
Udio is­pi­ta­ni­ka u kon­trol­noj sku­pi­ni u ko­
jih se po­jav­lju­je is­hod oče­kivan u po­kus­noj
sku­pi­ni.
Con­trol group
kon­trol­na sku­pi­na
Sku­pi­na is­pi­ta­ni­ka pos­ve jed­na­ka ili što
slič­ni­ja po­kus­noj sku­pi­ni, osim u pa­ra­met­
ru ko­ji se is­tra­žu­je (npr. pri­ma­nje is­tra­ži­
va­no­ga li­je­ka, od­nos­no pla­ce­ba). Ovis­no
o us­tro­ju po­ku­sa, kon­trol­na sku­pi­na mo­že
os­ta­ti ne­li­je­če­na, mo­že pri­mi­ti pla­ce­bo, ili
uo­bi­ča­je­no li­je­če­nje.
Con­ve­nien­ce sam­ple
pri­god­ni uzo­rak
Po­je­din­ci i sku­pi­ne odab­ra­ni pre­ma po­
god­no­sti za is­pi­ti­va­ča, prim­je­ri­ce za­to što
su bi­li do­stup­ni, vre­men­ski ili pros­tor­no.
Cor­re­la­tion
po­ve­za­no­st
Pravil­no­st u od­no­su dva­ju pa­ra­me­ta­ra, od­
no­sno po­ja­va da se mi­je­nja­ju za­jed­no. Ne
zna­či uz­roč­no-pos­lje­dič­nu po­ve­za­no­st;
prim­je­ri­ce, po­ve­ća­njem jed­no­ga pa­ra­met­
ra po­ve­ća­va se i dru­gi, ali ne­ma do­ka­za
da po­ve­ća­nje pr­vo­ga pa­ra­met­ra (iz­rav­no)
uz­ro­ku­je po­ve­ća­nje dru­go­ga. Ras­pon mo­
gu­ćih ko­re­la­ci­ja kre­će se od –1 do +1, a
taj se broj na­zi­va koe­fi­ci­jen­tom ko­re­la­ci­je.
Koe­fi­ci­je­nt ko­re­la­ci­je +1 zna­či da je po­ve­
ća­nje pr­ve va­ri­jab­le uvi­jek po­ve­za­no s po­
ve­ća­njem dru­ge, –1 da je po­ve­ća­nje pr­ve
va­ri­jab­le uvi­jek po­ve­za­no sa smanje­njem
dru­ge, a 0 da u pro­mje­na­ma dvi­ju varijabla
ne­ma pra­vil­nos­ti.
277
Uvod u znanstveni rad u medicini
Co­st-be­ne­fit ana­lysis
ana­li­za iz­da­ta­ka i do­bi­ti (bo­ljit­ka)
Ob­lik gos­po­dar­ske proc­je­ne, obič­no sa sta­
ja­li­šta druš­tva, u ko­je­mu se troš­ko­vi me­di­
cin­ske skr­bi us­po­re­đu­ju s gos­po­dar­skom
do­bi­ti od te skr­bi. Iz­dat­ci i do­bi­ti iz­ra­ža­va­ju
se u nov­ča­nim je­di­ni­ca­ma. Do­bi­ti obič­no
uk­lju­ču­ju sma­nje­nje bu­du­ćih iz­da­ta­ka za
me­di­cin­sku skrb i po­ve­ća­nu za­ra­du zbog
bo­lje­ga zdrav­lja (bo­ljit­ka) ko­ri­sni­ka te skr­bi.
Co­st-ef­fec­ti­ve­ne­ss ana­lysis
gos­po­dar­ska ana­liza učin­ko­vi­tos­ti
Gos­po­dar­ska oc­je­na u ko­joj se al­ter­na­tiv­ni
pro­g­ra­mi, us­lu­ge ili in­ter­ven­ci­je us­po­re­
đu­ju u ci­je­ni po je­di­ni­ci kli­nič­ko­ga učin­
ka; prim­je­ri­ce, iz­da­tak po spa­še­no­me ži­
vo­tu, iz­da­tak po mi­li­met­ru ži­ve sma­nje­nja
krvno­ga tla­ka itd. Naj­češ­će se no­va stra­te­
gi­ja us­po­re­đu­je s pos­to­je­ćom prak­som, po
for­mu­li za tzv. gos­po­dar­ski om­jer (pre­ma
en­gl. Co­st ef­fec­ti­ven­ss ra­tio, CE) CEom­jer=(iz­
dat­cino­va stra­te­gi­ja–iz­dat­cipos­to­jeća prak­sa) / (do­bit­
cino­va stra­te­gi­ja–do­bit­cipos­to­jeća prak­sa).
Co­st mi­ni­mi­za­tion ana­lysis
ana­li­za sma­nje­nja iz­da­ta­ka
Ut­vr­đi­va­nje ci­je­ne dva­ju na­či­na li­je­če­nja
is­te bo­les­ti da bi se izab­ra­la jef­ti­ni­ja i ta­ko
se uš­ted­je­lo.
Co­st uti­li­ty ana­lysis
ana­li­za ci­je­ne po­bolj­ša­nja kak­vo­će
života
Ut­je­caj po­ve­ća­nja ci­je­ne zdrav­stve­ne us­
lu­ge na po­bolj­ša­nje is­ho­da. Za raz­li­ku od
ana­li­ze iz­da­ta­ka i do­bi­ti, is­hod se ne mje­ri
nov­cem, ne­go do­bi­ve­nim go­di­na­ma ži­vo­
ta od­re­đe­ne kak­vo­će (pre­ma en­gl. qua­li­
ty-ad­jus­ted li­fe yea­rs, QALY) i iz­gub­lje­nim
go­di­na­ma ži­vo­ta zbog oštećenos­ti ili bo­
278
les­ti (pre­ma en­gl. di­sa­bi­li­ty-ad­jus­ted li­fe
yea­rs, DALY).
Cri­te­rion stan­da­rd
mje­ro­dav­ni stan­da­rd, re­fe­ren­tni
postupa­k
Taj se iz­raz ra­bi ra­di­je ne­go „zlat­ni stan­
dar­d� (pre­ma en­gl. go­ld stan­da­rd). Oz­na­
ču­je pos­tu­pak (me­to­du) ko­ji ima ut­vr­đe­nu
ili ši­ro­ko prih­va­će­nu toč­no­st u od­re­đi­va­nju
di­jag­no­ze, te ta­ko oz­na­ču­je stan­da­rd s ko­
jim se mo­že us­po­re­di­ti no­vi di­jag­nos­tič­ki
ili pro­bir­ni (pre­ma en­gl. scree­ni­ng) te­st.
Mje­ro­dav­na me­to­da ne mo­ra bi­ti je­dan
ili jed­nos­ta­van pos­tu­pak, ne­go mo­že uk­
lju­či­va­ti pra­će­nje bo­les­ni­ka da bi se pra­
ti­la evo­lu­ci­ja nji­ho­va sta­nja ili mo­že bi­ti
suglas­je struč­ne sku­pi­ne kli­ni­ča­ra, kao što
je čes­to slu­čaj u psi­hi­jat­rij­skim is­tra­ži­va­nji­
ma. Mje­ro­dav­ni stan­da­rd mo­že se ra­bi­ti i
u is­tra­ži­va­nji­ma kak­vo­će skr­bi da bi se is­
tak­nu­la ra­zi­na iz­ved­be ko­ju su do­go­vo­ri­li
struč­nja­ci ili ko­le­ge, a s ko­jom se mo­že us­
po­re­di­ti iz­ved­ba po­je­din­ca ili us­ta­no­ve. (V.
i Re­fe­rence stan­da­rd.)
Cri­ti­cal­ly ap­prai­sed to­pic, CAT
kri­tič­ki pro­su­đen čla­nak
Sa­žet pri­kaz re­zul­ta­ta ne­ko­ga is­tra­ži­va­nja
uz os­vrt na me­to­do­loš­ku kva­li­te­tu, a ti­me i
do­kaz­nu sna­gu opi­sa­na is­tra­ži­va­nja.
Cro­ss-o­ver trial
križ­ni po­kus
Pos­tu­pak us­po­re­đi­va­nja dva­ju ili vi­še na­
či­na li­je­če­nja kad se is­pi­ta­ni­ci ili bo­les­ni­ci
na­kon zav­r­šet­ka jed­ne vr­ste li­je­če­nja pre­
ba­cu­ju na dru­gu i ob­rnuto. Ras­po­re­đi­va­
nje u pr­vi krug li­je­čenja obič­no se pro­vo­di
slu­čaj­nim oda­bi­rom. Rea­k­ci­ja is­pi­ta­ni­ka
ti­je­kom pr­vo­ga na­či­na li­je­če­nja ra­bi se pri
proc­je­ni dru­go­ga na­či­na li­je­če­nja, što sma­
nju­je va­ri­ja­bil­no­st (v. Be­fo­re-af­ter trial).

Cro­ss-sec­tio­nal stu­dy
pres­ječ­no is­tra­ži­va­nje
Vr­sta is­tra­ži­va­nja ko­jom se ut­vr­đu­je pre­va­
len­ci­ja bo­les­ti ili po­re­me­ća­ja u po­pu­la­ci­ji.
Ob­li­ko­va­nje sku­pi­na i pri­kup­lja­nje po­da­ta­
ka ra­di se u jed­nom tre­nut­ku u sa­daš­njos­ti.
Ne da­je in­for­ma­ci­ju o uz­roč­noj po­ve­za­nos­ti.
DALY – Di­sa­bi­li­ty-ad­jus­ted li­fe yea­rs
iz­gub­lje­ne go­di­ne zdra­voga ži­vo­ta zbog
tje­les­nog oš­te­će­nja
Mje­ri zdrav­stve­no sta­nje po­pu­la­ci­je da bi
se, s po­mo­ću ana­li­ze učin­ko­vi­tos­ti iz­da­ta­
ka, pro­ci­je­ni­lo ko­je in­ter­ven­ci­je za pro­mi­ca­
nje zdrav­lja zas­lu­žu­ju prio­ri­tet. To je je­di­ni
kvan­ti­ta­tiv­ni po­ka­za­telj op­te­re­će­nja po­pu­
la­ci­je zbog bo­les­ti, koji od­ra­ža­va ukup­nu
ko­li­či­nu iz­gub­lje­na zdra­va ži­vo­ta zbog svih
uz­ro­ka, od pre­ra­ne smr­ti do ne­ko­ga stup­nja
ones­po­sob­lje­nos­ti u od­re­đe­nom vre­me­nu.
Da­ta­ba­se
pis­moh­ra­na (ba­za) po­da­ta­ka
Pis­moh­ra­na (elek­tro­nič­kih) po­da­ta­ka ko­ji
su me­đu­sob­no po­ve­za­ni i usus­ta­vlje­ni.
Da­ta set
skup po­da­ta­ka
Iz­vor­ni po­dat­ci ko­je su pri­ku­pi­li is­tra­ži­va­či.
De­ci­sion ana­lysis (cli­ni­cal de­ci­sion ana­
lysis)
ana­li­za kli­nič­ko­ga od­lu­či­va­nja
Prim­je­na ned­voj­be­nih, kvan­ti­ta­tiv­nih me­to­
da ko­je mje­re prog­no­zu i uči­nak li­je­če­nja,
ali i su­bjek­tiv­ne po­ka­za­te­lje bo­les­ni­ka da bi
se kvan­ti­ta­tiv­no oci­je­ni­la po­je­di­na od­lu­ka.
Des­crip­ti­ve stu­dy
opis­no is­tra­ži­va­nje
Is­tra­ži­va­nje ko­jim se ut­vr­đu­je sta­nje stva­ri;
ne ot­kri­va uz­roč­no-pos­lje­dič­ne ve­ze.
I. dodatak Englesko-hrvatski tumač pojmova
Doi­ng mo­de
ak­tiv­ni pos­tu­pak
Na­čin tra­že­nja do­ka­za u prak­si me­di­ci­ne
zas­no­va­ne na do­ka­zi­ma. Ka­d prob­lem ko­ji
li­ječ­ni­ka za­ni­ma ni­je ob­ra­đen u upu­ta­ma
za kli­nič­ki rad, tra­že se naj­bo­lji do­ka­zi na
in­ter­net­skim iz­vo­ri­ma. Pro­vo­de se sva če­
ti­ri pr­va ko­ra­ka prak­se.
Doub­le-bli­nd, doub­le-mas­ked
dvos­tru­ko „sli­je­p”
Pro­vo­đe­nje is­tra­ži­va­nja ta­ko da ni is­pi­ta­
ni­ci ni is­tra­ži­va­či (od­go­vor­ni za li­je­če­nje
bo­les­ni­ka i pri­kup­lja­nje po­da­ta­ka) ne zna­
ju ko­joj su sku­pi­ni ili vr­sti li­je­če­nja podvr­
gnu­ti is­pi­ta­ni­ci.
Sva­ko sta­nje u ko­je­mu je dvje­ma raz­li­či­tim
sku­pi­na­ma oso­ba one­mo­gu­ćen pris­tup ne­
koj in­for­ma­ci­ji da bi se spri­je­čilo uči­nak te
in­for­ma­ci­je na ne­ko mje­re­nje, opa­ža­nje ili
zbi­va­nje.
Eco­lo­gi­cal sur­vey
eko­loš­ki preg­led
Zas­ni­va se na svim po­dat­ci­ma o ne­koj po­
pu­la­ciji u ne­koj vre­men­skoj toč­ki. Slu­ži za
is­tra­ži­va­nje po­ve­za­nos­ti iz­la­ga­nja pozna­
tom ili pret­po­stav­lje­nom ri­zič­nom čim­be­
ni­ku i spe­ci­fič­nih po­slje­di­ca (is­ho­da).
Eco­no­mic eva­lua­tion
gos­po­dar­stve­na proc­je­na
Us­po­red­na ana­li­za ci­je­ne i re­zul­ta­ta dva­ju
ili vi­še me­đu­sob­no zam­je­nji­vih pos­tu­pa­ka.
Eli­gib­le
prik­la­dan
Is­pi­ta­ni­ci ko­ji svo­jim osobina­ma za­do­vo­
lja­va­ju kri­te­ri­je na te­me­lju ko­jih bi ih se
mog­lo uk­lju­či­ti u is­tra­ži­va­nje. (V. In­clu­sion
and exclu­sion cri­te­ria.)
279
Uvod u znanstveni rad u medicini
End poi­nt
zav­r­šni ili kraj­nji is­hod
Uži iz­raz od is­ho­da is­tra­ži­va­nja (pre­ma en­gl.
out­co­me), a oz­na­ču­je va­ri­jab­lu ko­ja oz­na­ču­je
kraj is­tra­ži­va­nja, prim­je­ri­ce ot­pu­st iz bol­ni­ce.
Evi­den­ce-ba­sed
ute­me­lje­no na do­ka­zi­ma
Iz­raz ko­ji se ra­bi za pos­tup­ke ko­ji se os­la­nja­
ju na kri­tič­ku ana­li­zu i zdru­ži­va­nje naj­bo­ljih
pos­to­je­ćih do­ka­za o učin­ko­vi­tos­ti tes­to­va,
li­je­ko­va, ki­rur­ških zah­va­ta ili dru­gih me­
di­cin­skih pos­tu­pa­ka. Do­ka­zi se zdru­žu­ju i
ana­li­zi­ra­ju u sus­tav­nim preg­le­di­ma i meta-
analiza­ma, ko­ji se ob­jav­lju­ju ili u elek­tro­nič­
kom ob­li­ku stav­lja­ju na ras­po­la­ga­nje li­ječ­ni­
ci­ma, bo­les­ni­ci­ma i dru­gim za­in­te­re­si­ra­ni­ma.
(V. Me­ta-a­na­lysis i Syste­ma­tic re­view.)
• evi­den­ce-ba­sed ap­proa­ch
• pris­tup ute­me­ljen na do­ka­zi­ma
Pris­tup stro­go zas­no­van na združenim do­
ka­zi­ma.
• evi­den­ce-ba­sed heal­th ca­re
zdrav­stve­na skrb ute­me­lje­na na do­
• 
ka­zi­ma
Sav­jes­na, ned­voj­be­na i kri­tič­ka upo­ra­ba
naj­bo­lje­ga pos­to­je­će­ga do­ka­za u do­no­še­
nju od­lu­ka o zdrav­stve­noj zaš­ti­ti.
• evi­den­ce-ba­sed me­di­ci­ne
• me­di­ci­na ute­me­lje­na na dokazim­a
Sav­jes­na, ned­voj­be­na i kri­tič­ka upo­ra­ba
naj­bo­lje­ga ras­po­lo­ži­vo­ga do­ka­za u do­no­še­
nju od­lu­ka o skr­bi za po­je­di­no­ga bo­les­ni­ka.
• evi­den­ce-ba­sed prac­ti­ce
• prak­sa ute­me­lje­na na do­ka­zi­ma
Oz­na­ču­je po­ve­zi­va­nje is­kus­tva li­ječ­ni­ka s naj­
bo­ljim ras­po­lo­ži­vim vanj­skim do­ka­zom do­
bi­ve­nim sus­tav­nim pretraživanjem literature.
280
Ex ju­van­ti­bus
Pos­tav­lja­nje di­jag­no­ze na te­me­lju učinka
primijenjenih li­je­kova (diagnosis ex ju-
vantibus).
Expe­ri­men­tal eve­nt ra­te (EER)
sto­pa do­ga­đaja u po­kus­noj sku­pi­ni
Pro­por­ci­ja is­pi­ta­ni­ka u po­kus­noj sku­pi­ni u
ko­jih se po­jav­lju­je do­ga­đaj ko­ji nas za­ni­ma.
Expe­ri­men­tal stu­dy
po­kus­no is­tra­ži­va­nje
Is­tra­ži­va­nja u ko­ji­ma se nad­zi­re iz­lo­že­no­
st od­re­đe­nom čim­be­ni­ku da bi se is­tra­žio
nje­gov ut­je­caj na zdrav­lje is­pi­ta­ni­ka, prim­
je­ri­ce ut­je­caj li­je­ka na iz­lje­če­nje ili po­bolj­
ša­nje zdrav­lja is­pi­ta­ni­ka.
Explo­ra­to­ry stu­dy
probno istraživanje
Pri­kup­lja­nje in­for­ma­ci­ja i ob­rad­ba po­da­ta­
ka (npr. reg­re­sij­skom ana­li­zom) da bi se ot­
kri­li čim­be­ni­ci ko­ji su „sta­tis­tič­ki zna­čaj­ni�.
Expo­su­re (expo­su­re va­riab­le)
iz­lo­že­no­st (va­ri­jab­la iz­lo­že­nos­ti)
Iz­lo­že­no­st ne­kom čim­be­ni­ku, prim­je­ri­ce
li­je­ku ili zra­če­nju.
Exter­nal va­li­di­ty
vanj­ska va­lja­no­st
Prib­liž­na is­ti­ni­to­st zak­lju­ča­ka ko­ji do­puš­ta­ju
uopćivanje, od­nos­no stu­panj u ko­jem zak­
ljuč­ci iz jed­no­ga is­traživa­nja vri­je­de za dru­ge
lju­de na dru­go­me mjes­tu u dru­go vri­je­me.
Fab­ri­ca­tion
iz­miš­lja­nje
Iz­miš­lja­nje re­zul­ta­ta is­tra­ži­va­nja, od­nos­no
na­vođe­nje re­zul­ta­ta ko­ji uop­će ne pos­to­je.

F fac­to­rs
F-čim­be­ni­ci
Sub­jek­tiv­ni pa­ra­me­tar pro­sud­be li­ječ­ni­
ka ko­li­ko će ne­ki pos­tu­pak pri­do­ni­je­ti ili
našte­ti­ti sta­nju bo­les­ni­ka s od­re­đe­nim zna­
čaj­ka­ma (prim­je­ri­ce, vi­so­ki tlak, še­ćer­na
bo­le­st). Di­je­lje­njem bro­ja bo­les­ni­ka ko­je
tre­ba li­je­či­ti (NNT) ovim bro­jem do­bi­va se
prib­liž­na proc­je­na NNT-a za bo­les­ni­ke s
na­ve­de­nim zna­čaj­ka­ma.
Fal­si­fi­ca­tion
prep­rav­lja­nje
Prep­rav­lja­nje re­zul­ta­ta is­tra­ži­va­nja ta­ko da
se po­ve­ća sna­ga do­ka­za, prim­je­ri­ce kad is­
tra­ži­vač broj mi­še­va na ko­ji­ma je pro­ve­de­
no is­tra­ži­va­nje pri­ka­že ve­ćim ne­go što je­st
(npr. is­tra­ži­va­nje se pro­ve­lo na 10 mi­še­va,
a is­tra­ži­vač napi­še da ih je bi­lo 22).
Fi­gu­re
sli­ka
Uo­bi­ča­je­ni za­jed­nič­ki na­ziv za sve vr­ste sli­
kov­nih pri­ka­za u član­ku.
Flow cha­rt (diag­ram)
di­jag­ram to­ka
Pri­kaz raš­čla­nje­no­ga to­ka i smje­ra pos­tu­
pa­ka ko­ji su sas­tav­ni dio ne­ke rad­ne cje­
li­ne. Naj­češ­će se ra­be u ra­ču­nal­stvu za
pri­ka­zi­va­nje in­ter­no­ga lo­gič­ko­ga us­tro­ja
ra­ču­nal­nih prog­ra­ma. U pi­sa­nju članka ra­
be se kao opis pro­to­ka bo­les­ni­ka kroz is­
tra­ži­va­nje. (V. CONSORT.)
Fol­low-up
pra­će­nje
Vri­je­me u is­tra­ži­va­nju ti­je­kom ko­je­ga se
mje­re od­re­đe­ne va­ri­jab­le u is­pi­ta­ni­ka,
prim­je­ri­ce mje­re­nje kr­vno­ga tla­ka is­pi­ta­ni­
ka sva­ka 3 mje­se­ca ti­je­kom dvi­je go­di­ne
pra­će­nja.
I. dodatak Englesko-hrvatski tumač pojmova
Gho­st aut­ho­rs
ne­pos­to­je­ći au­to­ri
Kad se me­đu au­to­ri­ma od­re­đe­no­ga član­ka
navo­de ime­na is­tra­ži­va­ča ko­ji uop­će ni­
su sud­je­lo­va­li u tom is­tra­ži­va­nju i pi­sa­nju
član­ka. (V. Aut­hor­ship cri­te­ria.)
Gho­st wri­te­rs
ne­vid­lji­vi pis­ci
Oso­be (čes­to pro­fe­sio­nal­ni pis­ci spe­ci­ja­li­
zi­ra­ni za pi­sa­nje znan­stve­nih čla­na­ka) či­je
se ime ne spo­mi­nje, a ko­je su zap­ra­vo na­
pi­sa­le čla­nak umjes­to au­to­ra ko­ji ga pot­
pi­su­je.
Gi­ft (gue­st) aut­ho­rs
autori-gosti
Au­to­ri ko­ji­ma je au­tor­stvo pok­lo­nje­no.
Go­ld stan­da­rd
zlat­ni stan­da­rd
v. Cri­te­rion stan­da­rd.
He­te­ro­ge­nei­ty
He­te­ro­ge­no­st
U sus­tav­nom preg­le­du taj iz­raz oz­na­ču­je
da su va­ri­ja­ci­je iz­me­đu re­zul­ta­ta po­je­di­nih
is­tra­ži­va­nja ve­će ne­go što bi se mog­lo pri­
pi­sa­ti slu­ča­ju.
Kad se od­no­si na zna­čaj­ke uzor­ka, he­te­
ro­ge­no­st zna­či da se su­dio­ni­ci is­tra­ži­va­nja
me­đu­so­bno znat­no raz­li­ku­ju u ne­če­mu
važ­nom (npr. dob ili sta­dij ra­ka). Re­zul­ta­ti
do­bi­ve­ni na tak­vim uzor­ci­ma naj­češ­će su
neu­po­rab­lji­vi.
His­tog­ram
his­tog­ram
Po­seb­na vr­sta stup­čas­to­ga gra­fi­ko­na u ko-
jemu su na osi x pri­ka­za­ne va­ri­jab­le na in­
ter­val­noj ili om­jer­noj ljes­tvi­ci. Tu­ma­če­nje
stup­čas­tih gra­fi­ko­na te­me­lji se na proc­je­ni
281
Uvod u znanstveni rad u medicini
vi­si­ne stup­ca, pa sto­ga svi stup­ci mo­ra­ju
bi­ti jed­na­ke ši­ri­ne.
His­to­ri­cal co­ho­rt stu­dy
po­vi­jes­no ko­hor­tno is­tra­ži­va­nje
Ko­hor­tno is­tra­ži­va­nje u ko­jem u sa­daš­
njosti bi­lje­ži­mo is­hod, a pri­kup­lja­mo po­
dat­ke o iz­lo­že­nos­ti ne­kom čim­be­ni­ku u
proš­los­ti, ili sad gle­da­mo is­hod bo­les­ti (ili
nje­zi­na li­je­če­nja), a ona je nas­ta­la u proš­
los­ti i te, po­čet­ne po­dat­ke na­la­zi­mo u od­
go­va­ra­ju­ćim za­pi­si­ma. Pog­r­ješ­no je tak­va
is­tra­ži­va­nja na­zi­va­ti ret­ros­pek­tiv­ni­ma, jer
je nji­hov me­to­do­loš­ki us­troj jed­nak pros­
pek­tiv­ni­ma. Prob­lem po­vi­jes­nih ko­hor­tnih
is­tra­ži­va­nja ni­je na­če­lan, ne­go prak­ti­čan: u
za­pi­si­ma naj­češ­će ne na­la­zi­mo sve po­dat­
ke ko­ji su nam pot­reb­ni za dob­ru ana­li­zu,
ili su ti po­dat­ci di­je­lom iz­gub­lje­ni.
ICMJE (In­ter­na­tio­nal Committee of Me­
di­cal Jour­nal Edi­to­rs)
Me­đu­na­rod­na ud­ru­ga ured­ni­ka me­di­
cin­skih ča­so­pi­sa, poz­na­ta i pod na­zi­vom
Van­cou­ver­ska sku­pi­na. Da­je pre­po­ru­ke
(Uni­fo­rm Requi­re­men­ts for Ma­nus­crip­ts
Sub­mit­ted to Bio­me­di­cal Jour­na­ls, www.
ICMJE.org) za broj­ne as­pek­te pro­vo­đe­nja
i pi­sa­nja znan­stve­nih iz­vješ­ća.
Im­pa­ct fac­tor
čim­be­nik od­je­ka ili ut­je­ca­ja
Po­ka­za­telj ut­je­ca­ja ča­so­pi­sa u znan­stve­noj
za­jed­ni­ci. To je kvan­ti­ta­tiv­ni po­ka­za­telj
bro­ja ci­ta­ta (u svim ča­so­pi­si­ma u ko­ji­ma se
ci­ta­ti bro­je) jed­no­ga „pros­ječ­nog član­ka� iz
jed­no­ga ča­so­pi­sa u jed­noj go­di­ni. Iz­ra­ču­
na­va ih tvr­tka Thomson Reuters (Phi­la­del­
phia, PA, SAD), a ob­jav­lju­ju se u Jour­nal of
Ci­ta­tion Re­por­ts. Ima ve­lik, iako do­nekle
upi­tan ut­je­caj na to u ko­jim ča­so­pi­si­ma
znan­stve­ni­ci nas­to­je ob­ja­vi­ti svo­je član­ke
282
i ka­ko se proc­je­nju­je znan­stve­ni us­pjeh.
Dob­ra je mje­ra vri­jed­nos­ti za ča­so­pi­se unu­
tar jed­no­ga is­tra­ži­vač­kog pod­ruč­ja, ali ne
bi tre­bao slu­ži­ti za us­po­red­bu ča­so­pi­sa iz
raz­li­či­tih is­tra­ži­vač­kih pod­ruč­ja.
IMRaD
Ak­ro­nim sas­tav­ljen od en­gles­kih na­zi­va za
če­ti­ri glav­na di­je­la znan­stve­no­ga član­ka
(In­tro­duc­tion – Uvod; Met­ho­ds – Me­to­de;
Re­sul­ts – Re­zul­ta­ti; Dis­cus­sion – Ras­pra­va);
oz­na­ču­je us­troj znan­stve­no­ga član­ka (tzv.
IMRaD struc­tu­re).
In­cep­tion co­ho­rt
po­čet­na ko­hor­ta
Sku­pi­na is­pi­ta­ni­ka, okup­lje­na ra­no u raz­vo­
ju ne­ke kli­nič­ke prom­je­ne (prim­je­ri­ce, na­
kon pr­ve iz­lo­že­nos­ti mo­gu­ćem uz­roč­ni­ku
ili pri pos­tav­lja­nju po­čet­ne di­jag­no­ze) i pra­
će­na ti­je­kom dalj­e­ga raz­vo­ja te prom­je­ne.
In­ci­den­ce
in­ci­den­ci­ja
Broj no­voo­bo­lje­lih od od­re­đe­ne bo­les­ti u
ukup­noj po­pu­la­ci­ji u od­re­đe­nom raz­dob­
lju (1, 5 ili 10 go­di­na). Ra­ču­na se kao om­jer
no­voo­bo­lje­lih pre­ma ukup­noj po­pu­la­ci­ji, a
naj­češ­će se iz­ra­ža­va pos­tot­kom.
In­clu­sion and exclu­sion cri­te­ria
kri­te­ri­ji uk­lju­če­nja i is­klju­če­nja
Kri­te­ri­ji ko­je is­pi­ta­ni­ci mo­ra­ju za­do­vo­lja­va­
ti (uk­lju­če­nje) i ne smi­ju ima­ti (is­klju­če­nje)
da bi bi­li uk­lju­če­ni u is­tra­ži­va­nje.
In­dexi­ng
in­dek­si­ra­nje
Pos­tu­pak opi­si­va­nja član­ka ključ­nim ri­je­či­
ma (MeSH, ili iz tek­sta) da bi se rad pos­li­je

mo­gao po­nov­no pro­na­ći u ka­za­lu, ka­ta­lo­
gu, bib­liog­raf­skoj pis­moh­ra­ni po­da­ta­ka i sl.
In­dexi­ng and ab­strac­ti­ng ser­vi­ce
služ­ba za in­dek­si­ra­nje i sa­ži­ma­nje
Služ­be ko­je stva­ra­ju tis­ka­ne in­dek­sne
publi­ka­ci­je ili bib­liog­raf­ske pis­moh­ra­ne
(ba­ze) po­da­ta­ka ko­je slu­že kao po­moć u
pro­na­la­že­nju pot­reb­ne li­te­ra­tu­re.
In­for­med con­se­nt
pris­ta­nak oba­vi­ješ­te­no­ga is­pi­ta­ni­ka
Pris­ta­nak is­pi­ta­ni­ka na sud­je­lo­va­nje u is­tra­
ži­va­nju na­kon što su ga is­tra­ži­va­či iz­vi­jes­ti­li
o vr­sti i ci­lje­vi­ma is­tra­ži­va­nja. To je pi­sa­ni
do­ku­me­nt ko­ji is­tra­ži­vač mo­ra ima­ti u svo­
joj pis­moh­ra­ni. Ni jed­no is­tra­ži­va­nje na lju­
di­ma kao is­pi­ta­ni­ci­ma ne mo­že se iz­vo­di­ti
bez nji­ho­va pris­tan­ka na te­me­lju is­ti­ni­tih i
pot­pu­nih in­for­ma­ci­ja.
In­ten­tio­n-to-treat ana­lysis
ana­li­za na­ka­ne li­je­če­nja
Ana­li­za po­da­ta­ka o svim is­pi­ta­ni­ci­ma ko­
ji su bi­li ran­do­mi­zi­ra­ni u po­kus­nu i kon­
trol­nu sku­pi­nu, bez ob­zi­ra na to je­su li se
podvr­gli li­je­če­nju ili ko­je su li­je­če­nje do­
bi­li. Ana­li­za sa­mo onih is­pi­ta­ni­ka ko­ji su
os­ta­li do kra­ja is­tra­ži­va­nja mo­že uz­ro­ko­va­ti
ozbilj­na is­kriv­lje­nja (pre­ma en­gl. bias) i ne­
po­volj­no ut­je­ca­ti na vri­jed­no­st is­tra­ži­va­nja.
In­ter­nal va­li­di­ty
unu­tar­nja va­lja­no­st
Prib­liž­na is­ti­ni­to­st zak­lju­ča­ka jed­no­ga is­tra­
ži­va­nja gle­de uz­roč­no-pos­lje­dič­nih od­no­
sa. Važ­na je u is­tra­ži­va­nji­ma ko­ja po­ku­ša­
va­ju ut­vr­di­ti uz­roč­no-pos­lje­dič­ni od­nos, a
ne­važ­na za ve­ći­nu opa­žaj­nih i opis­nih is­
tra­ži­va­nja. Za is­tra­ži­va­nja ko­ja proc­je­nju­ju
učin­ke so­ci­jal­nih prog­ra­ma ili in­ter­ven­ci­ja,
I. dodatak Englesko-hrvatski tumač pojmova
unuta­r­nja va­lja­no­st ima pri­mar­nu važ­no­st,
jer od­go­va­ra na pi­ta­nje mo­gu li se opa­že­ne
prom­je­ne pri­pi­sa­ti tom prog­ra­mu ili in­ter­
ven­ci­ji, a ne dru­gim mo­gu­ćim uz­ro­ci­ma.
In­vi­sib­le col­le­ge
ne­vid­lji­vi ko­le­gij
Na­ziv za ma­le sku­pi­ne znan­stve­ni­ka u 17.
sto­lje­ću, ko­ji su me­đu­sob­no ko­mu­ni­ci­ra­
li pis­mi­ma i ta­ko ras­prav­lja­li o od­re­đe­nim
ide­ja­ma i opa­ža­nji­ma. Da­nas su to ta­ko­đer
po­ve­za­ne sku­pi­ne znan­stve­ni­ka ko­je svoj
ut­je­caj os­tva­ru­ju ne­for­mal­nim pu­to­vi­ma.
Li­ke­li­hood ra­tio
om­jer vje­ro­jat­nos­ti
Od­no­si se na di­jag­nos­tič­ki te­st (uk­lju­ču­ju­
ći kli­nič­ke zna­ko­ve i sim­pto­me). Po­ka­zu­je
ko­ji je re­la­tiv­ni om­jer (vje­ro­jat­no­st) oče­ki­
va­no­ga is­ho­da tes­ta u is­pi­ta­ni­ka s ne­kim
po­re­me­ća­jem u us­po­red­bi s is­pi­ta­ni­ci­ma
bez to­ga po­re­me­ća­ja.
• li­ke­li­hood ra­tio for a po­si­ti­ve te­st
• om­jer vje­ro­jat­nos­ti za po­zi­ti­van te­st
Om­jer vje­ro­jat­nos­ti da će na­laz bi­ti po­zi­
ti­van.
• li­ke­li­hood ra­tio for a ne­ga­ti­ve te­st
om­jer vje­ro­jat­nos­ti za ne­ga­ti­van te­st
• 
Om­jer vje­ro­jat­nos­ti da će na­laz bi­ti ne­ga­
ti­van.
Li­ke­li­hood to be hel­ped or har­med (LLH)
vje­ro­jat­no­st da će bo­les­ni­ku bi­ti bo­lje
ili gore
Uk­lju­ču­je kom­bi­na­ci­ju kvan­ti­ta­tiv­nih po­
ka­za­te­lja (NNT/NNH) s F-čim­be­ni­ci­ma ko­ji,
osim ob­jek­tiv­nih, uk­lju­ču­ju i bo­les­ni­ko­ve
sub­jek­tiv­ne po­ka­za­te­lje.
283
Uvod u znanstveni rad u medicini
Li­ne cha­rt
cr­tov­ni gra­fi­kon
Gra­fič­ki pri­kaz u ko­je­mu su po­dat­ci pri­
ka­za­ni sa­mo s po­mo­ću cr­ta. Ilus­tri­ra­ju
promje­nu po­da­ta­ka (ili ka­te­go­ri­ja po­da­ta­
ka) u vre­me­nu i pri­klad­ni su za pri­ka­zi­va­
nje tren­do­va.
Mas­ked, mas­ki­ng
skri­ven, skri­va­nje, za­ta­ji­va­nje
v. Bli­nd.
Mat­chi­ng (mat­ched pair ana­lysis)
spa­ri­va­nje (ana­li­za pa­ro­va)
Nam­jer­no us­kla­đi­va­nje is­tra­ži­va­ne i kon­
trol­ne sku­pi­ne da bi pos­ta­le us­po­re­di­ve u
čim­be­ni­ci­ma ko­ji su iz­van fo­ku­sa is­tra­ži­
va­nja, ali bi mo­gli ome­ta­ti tu­ma­če­nje re­
zul­ta­ta. Prim­je­ri­ce, u is­tra­ži­va­nju slučajeva
i kontrola (pa­ro­va), sva­ka se po­je­di­na oso­
ba s bo­le­šću ko­ja se prou­ča­va mo­že spa­ri­ti
sa spe­ci­fič­nom kon­tro­lom na te­me­lju us­
po­re­di­ve do­bi, spo­la, kli­nič­kih obi­ljež­ja ili
kom­bi­na­ci­je tih čim­be­ni­ka.
Med­li­ne
Med­li­ne (spe­ci­fi­čni en­gles­ki iz­raz)
Pis­moh­ra­na (ba­za) po­da­ta­ka ko­ju pri­re­đu­
je Na­cio­nal­na me­di­cin­ska knjiž­ni­ca SA­D-a
(Bet­hes­da, MD) iz go­to­vo pet ti­su­ća me­
di­cin­skih ča­so­pi­sa. Pris­tup je bes­pla­tan,
a nu­di sa­žet­ke čla­na­ka, bib­liog­raf­ske po­
dat­ke o član­ku i ča­so­pi­su te po­vez­ni­ce na
elek­tro­nič­ko iz­da­nje član­ka. Pri­je se na­zi­
va­la In­dex Me­di­cus. Nje­zi­na ina­či­ca Pub­
Med pro­ši­re­na je po­dat­ci­ma ko­ji se na­la­ze
u pis­moh­ra­ni po­da­ta­ka Pub­Med Cen­tral.
Pub­Med­ Cen­tral je elek­tro­nič­ka pis­mohra­
na ča­so­pi­sa u elek­tro­nič­kom je­zi­ku XML,
ko­ji je po­do­ban za vr­lo de­talj­no pret­ra­ži­va­
284
nje bib­liog­raf­skih po­da­ta­ka. (V. Pub­Med i
Pub­Med­ Cen­tral).
Men­thor
men­tor
Is­ku­san is­tra­ži­vač ko­ji „vo­di� mla­đe­ga,
prim­je­ri­ce u iz­rad­bi dok­tor­skoga ra­da (di­
ser­ta­ci­je).
MeSH
rječ­nik me­di­cin­skih poj­mo­va
Me­di­cin­ski poj­mo­vi, pre­ma engl. Me­di­cal
Sub­je­ct Hea­din­gs, ko­je od­re­đu­je i ra­bi Na­
cio­nal­na me­di­cin­ska knjiš­ni­ca SAD (Bet­
hes­da, MD) u svo­joj pis­moh­ra­ni po­da­ta­ka
Med­li­ne (ra­ni­je In­dex Me­di­cus). Olak­ša­va
na­la­že­nje že­lje­nih po­da­ta­ka u Med­li­neu,
pod uv­je­tom da tra­ži­telj naj­pri­je u Me­SH-u
na­đe to­čan na­ziv poj­ma ko­ji ga za­ni­ma.
Me­ta-a­na­lysis
meta-analiza
Vr­sta preg­led­no­ga član­ka u ko­je­mu je
sustav­no is­kriv­lje­nje (v. bias) sma­nje­no
sustav­nom iden­ti­fi­ka­ci­jom, oc­je­nom, sin­
te­zom po­da­ta­ka i, ako je pot­reb­no, sta­
tis­tič­kim zdru­ži­va­njem svih re­le­van­tnih
ran­do­mi­zi­ra­nih kon­tro­li­ra­nih po­ku­sa pre­
ma ut­vr­đe­noj i jas­noj me­to­do­lo­gi­ji. Tak­vi
in­teg­ri­ra­ni član­ci po­ma­žu pri do­no­še­nju
kli­nič­kih od­lu­ka, te pri znan­stve­no zas­
no­va­nim upu­ta­ma za kli­nič­ku prak­su, pri
eko­nom­skim proc­je­na­ma i bu­du­ćim te­ma­
ma is­tra­ži­va­nja.
Met­ho­do­lo­gic qua­li­ty
vr­sno­ća pos­tu­pa­ka
Stu­panj prim­je­re­nos­ti i dos­ljed­nos­ti pri­mi­
je­nje­no­ga pos­tup­ka u is­tra­ži­va­nju da bi se
do­bi­li toč­ni, poz­da­ni i stvar­ni re­zul­ta­ti.

MOOSE sta­te­me­nt (Me­ta-a­na­lyses of
Ob­ser­va­tio­nal Stu­dies in Epi­de­mio­lo­gy)
Pra­vi­la MOOSE
Upu­te i pra­vi­la za pi­sa­nje meta-analiza
epi­de­mio­loš­kih opa­žaj­nih is­tra­ži­va­nja. (V.
Dodatak III.)
N of 1 ran­do­mi­zed con­trol­led trial,
No of 1 RCT
ran­do­mi­zi­ra­ni kon­tro­li­ra­ni po­kus
„N jed­na­ko 1”
Is­tra­ži­va­nja ko­ja se obav­ljaju na jed­no­me
bo­les­ni­ku, ko­ji u jed­no­m raz­dob­lju do­bi­va
is­pi­ti­va­ni li­jek, a u dru­go­m pla­ce­bo ili uo­
bi­ča­je­ni li­jek („zlat­ni stan­dar­d�). Po­kus je
dvos­tru­ko sli­jep, ta­ko da ni is­pi­ta­nik ni is­pi­
ti­vač ne zna­ju što is­pi­ta­nik u ko­jem raz­dob­
lju do­bi­va, a sli­jed po­kus­no­ga i kon­trol­no­
ga li­je­če­nja od­re­đu­je se ran­do­mi­za­ci­jom.
Non­ran­do­mi­zed con­trol­led trial
ne­ran­do­mi­zi­ra­ni kon­tro­li­ra­ni po­kus
Po­kus u ko­je­mu je ras­po­re­đi­va­nje is­pi­ta­
ni­ka u sku­pi­ne od­re­đe­no po­god­noš­ću za
is­tra­ži­va­ča ili na­či­nom oda­bi­ra ko­ji ne od­
go­va­ra defini­ci­ji ran­do­mi­zi­ra­nja (v. Ran­do­
mi­zed con­trol trial).
Num­ber nee­ded to fol­low (NNF)
broj is­pi­ta­ni­ka ko­ji je pot­re­ban za
praćenje
Broj is­pi­ta­ni­ka ko­je je pot­reb­no pra­ti­ti od­
re­đe­no vri­je­me da bi se ba­rem u jed­no­ga
za­bi­lje­žio is­hod ko­ji pra­ti­mo. Što je NNF
ma­nji, uo­bi­ča­je­ni­ji je is­hod. NNF=1/ER (v.
Eve­nt ra­te).
Num­ber nee­ded to ha­rm (NNH)
broj is­pi­ta­ni­ka ko­ji je pot­re­ban za
neželje­ni uči­nak
Broj bo­les­ni­ka ko­je je pot­reb­no li­je­či­ti na
od­re­đe­ni (po­kus­ni) na­čin da bi se po­ja­vio
I. dodatak Englesko-hrvatski tumač pojmova
je­dan ne­že­lje­ni uči­nak. (Uvi­jek u uspo­red­
bi s kon­trol­nom sku­pi­nom.)
Num­ber nee­ded to treat (NNT)
broj is­pi­ta­ni­ka ko­ji je pot­re­ban za
izlječenje
Broj bo­les­ni­ka ko­je je pot­reb­no li­je­či­ti na
od­re­đe­ni na­čin da bi se spri­je­čio je­dan ne­
že­lje­ni is­hod. Iz­ra­ču­na­va se kao re­cip­roč­na
vri­jed­no­st ap­so­lut­no­ga sma­njenja ri­zi­ka (1/
ARR).
Nu­ll-hypot­he­sis (H0)
Ništična hi­po­te­za
Pret­pos­tav­ka da ne­ma raz­li­ke me­đu sku­
pi­na­ma ili da ri­zik i is­hod ni­su po­ve­za­ni.
Ri­ječ je o pret­pos­tav­ci da opa­že­ni uči­nak
ni­je nas­tao zbog ne­koga sus­tav­nog uz­ro­ka,
ne­go slu­čaj­no. Ta se hi­po­te­za prov­je­ra­va
sta­tis­tič­kom raš­člam­bom, na­kon ko­je se
prih­va­ća ili od­ba­cu­je. U na­če­lu je, dak­le,
cilj uo­bi­ča­je­no­ga is­tra­ži­va­nja da „od­ba­ci
ništičnu hi­po­te­zu�.
Ob­ser­va­tio­nal stu­dy
opa­žaj­no is­tra­ži­va­nje
Is­tra­ži­va­nje u ko­je­mu is­tra­ži­vač ne od­lu­ču­
je tko će bi­ti iz­lo­žen ne­kom ut­je­ca­ju, ne­go
pri­kup­lja po­dat­ke o pos­to­je­će­mu sta­nju.
Od­ds ra­tio
om­jer iz­gle­da
Iz­gle­di da ri­zič­ni čim­be­nik pos­to­ji me­đu
is­pi­ta­ni­ci­ma s od­re­đe­nom prom­je­nom (is­
pi­ti­va­na sku­pi­na) po­di­je­ljen s iz­gle­dom
pos­to­ja­nja is­to­ga ri­zič­no­ga čim­be­ni­ka me­
đu is­pi­ta­ni­ci­ma bez te prom­je­ne (kon­trol­na
sku­pi­na). Ve­li­či­na od­no­sa mje­ri od­stu­pa­nje
om­je­ra iz­gle­da od vri­jed­nos­ti 1,0 (na­vi­še ili
na­ni­že). Obič­no se prim­je­nju­je u is­tra­ži­
va­nji­ma slučajeva i kontrola (pre­ma en­gl.
285
Uvod u znanstveni rad u medicini
case-con­trol stu­dies) za­to što re­la­tiv­ni ri­zik,
in­ci­den­ci­ja i pre­va­len­ci­ja u tom slučaju ni­su
pris­po­do­bi­vi pa­ra­met­ri, jer uzo­rak u is­tra­
ži­va­nju pa­ro­va ni­je rep­re­zen­ta­ti­van uzo­rak
ši­re po­pu­la­ci­je (v. con­fi­den­ce in­ter­val).
Om­bud­sman
Služ­be­ni sav­jet­nik u slu­ča­je­vi­ma sum­nje na
znan­stve­no ne­poš­te­nje.
On­li­ne
iz­ra­van pris­tup
Iz­rav­na veza ra­ču­na­la s ne­kom vanj­skom
ba­zom po­da­ta­ka ili mrež­nim iz­vo­rom in­
for­ma­ci­ja.
Or­ga­ni­za­tion cha­rt
di­jag­ram us­tro­ja
Ob­lik pri­ka­za unu­tar­nje­ga us­tro­ja ne­ke
usta­no­ve, prim­je­ri­ce zdrav­stve­ne us­ta­no­ve
u ko­joj uglav­nom pos­to­ji od­re­đe­ni hi­je­rar­
hij­ski po­re­dak.
Out­co­me
is­hod
Sve prom­je­ne u zdrav­lju ko­je se mo­gu zbi­va­
ti ti­je­kom pra­će­nja is­pi­ta­ni­ka u is­tra­ži­va­nju,
a po­slje­di­ca su iz­la­ga­nja uz­roč­ni­ku ili ne­ke
pre­ven­tiv­ne ili te­ra­pij­ske mje­re. Uži je iz­raz
end poi­nt, zav­r­šni ili kraj­nji is­hod, ko­ji oz­na­
ču­je kraj pra­će­nja is­pi­ta­ni­ka, po­se­bi­ce ako
je po­ve­zan s is­tra­ži­va­njem, prim­je­ri­ce smrt,
oz­drav­lje­nje i po­ja­va sim­pto­ma. Is­hod is­tra­
ži­va­nja naj­bo­lje je mje­ri­ti s po­mo­ću ne­ko­li­ko
varijabla (pre­ma en­gl. out­co­me va­riab­les ili
de­pen­de­nt va­riab­les, ovis­ne va­ri­jab­le).
Out­co­me mea­su­re
mje­ra is­ho­da
Unap­ri­jed od­re­đe­ni re­le­van­tni pa­ra­me­tar
či­jim mje­re­njem proc­je­nju­je­mo uči­nak is­
286
pi­ti­va­no­ga li­je­ka ili me­to­de li­je­če­nja. Na­zi­
va se i zav­r­šnim is­ho­dom (pre­ma en­gl. end
poi­nt). Naj­važ­nij­je mje­re is­ho­da na­zi­va­ju
se pri­mar­ni­ma: one mo­ra­ju bi­ti prim­je­re­no
odab­ra­ne da bi da­le od­go­vor na pi­ta­nje na
ko­je se že­li od­go­vo­ri­ti is­tra­ži­va­njem. Se­
kun­dar­ne mje­re is­ho­da slu­že za vrjed­no­
va­nje do­dat­nih uči­na­ka in­ter­ven­ci­je.
Pa­tie­nt de­ci­sion aid
Vo­dič za bo­les­ni­ko­vo od­lu­či­va­nje
Slu­ži za po­moć bo­les­ni­ci­ma ko­ji mo­ra­ju
do­ni­je­ti teš­ke od­lu­ke o svo­je­mu zdrav­
lju. Svr­ha im je da bo­les­ni­ci­ma po­bolj­ša­ju
zna­nje o prob­le­mu i ra­zum­na oče­ki­va­nja,
po­ja­ča­ju ak­tiv­no sud­je­lo­va­nje u do­no­še­
nju od­lu­ke, sma­nje dvoj­be oko do­no­še­nja
od­lu­ke, sma­nje udio bo­les­ni­ka ko­ji se ne
mo­gu od­lu­či­ti i po­ve­ća­ju usug­la­še­no­st bo­
le­sni­ko­vih vri­jed­nos­nih sta­vo­va i od­lu­ke.
Ta­kvi vo­di­či ne nu­de me­di­cin­ske sav­je­te
ni­ti mo­gu za­mi­je­ni­ti li­ječ­ni­ka, ne­go sa­mo
po­ma­žu bo­les­ni­ku da se vi­še uk­lju­či u bri­
gu o svo­je­mu zdrav­lju.
PDF, Por­tab­le Do­cu­me­nt For­mat
pri­je­nos­ni ob­lik ra­ču­nal­no­ga
dokument­a
„Di­gi­tal­ni oti­sa­k� ne­ko­ga do­ku­men­ta, ko­
ji omo­gu­ću­je do­bi­va­nje vjer­ne pres­li­ke,
prim­je­ri­ce član­ka iz ča­so­pi­sa. Osi­gu­ra­va
uvi­jek is­ti iz­gled do­ku­men­ta ti­je­kom de­set
go­di­na, bez ob­zi­ra na ope­ra­tiv­ni sus­tav
(PC ili Mac).
Peer re­view
re­cen­zen­tski pos­tu­pak
To je poš­te­na i struč­na „proc­je­na is­tovr­stni­
ka�, tj. pos­tu­pak ko­jim je­dan znan­stve­nik
oc­je­nju­je znan­stve­ni rad svo­jih ko­le­ga za
znan­stve­ni ča­so­pis, ili ne­ku dru­gu svr­hu.

PICO for­mat
mo­del PICO
Ak­ro­nim (pr­va slo­va) če­ti­ri bit­na iz­ra­za
pot­reb­na za pos­tav­lja­nje dob­ro­ga kli­nič­
ko­ga pi­ta­nja u prak­tič­noj prim­je­ni me­di­ci­
ne zas­no­va­ne na do­ka­zi­ma (en­gl. kra­ti­ca
E­BM): Patie­nt – bo­les­nik (ili prob­lem),
Inter­ven­tion – in­ter­ven­ci­ja, li­je­če­nje, Com­
pa­ri­son – us­po­red­ba i Out­co­me – is­hod.
Za sva­ki od tih iz­ra­za ut­vr­đu­je se ključ­na
ri­ječ, a po­tom se s po­mo­ću tih ključ­nih ri­
je­či tra­že do­ka­zi (član­ci) u li­te­ra­tu­ri (u in­
ter­net­skim pis­moh­ra­na­ma po­da­ta­ka). U
poj­mu bo­les­nik ili prob­lem de­fi­ni­ra se
o ko­jim i kak­vim bo­le­sni­ci­ma že­li­mo na­
ći do­ka­ze, od­nos­no ko­ji prob­lem na­sto­ji­
mo ri­je­ši­ti; za in­ter­ven­ci­ju od­re­đu­je­mo
ko­ji nas li­jek, pos­tu­pak, di­jag­nos­tič­ki te­st,
preh­ra­na ili mo­gu­ća stra­te­gi­ja dje­lo­va­nja
za­ni­ma; us­po­red­bom de­fi­ni­ra­mo s ko­jom
kon­trol­nom sku­pi­nom ili al­ter­na­tiv­nom
stra­te­gi­jom, tes­tom ili ri­zič­nim či­mbeni­
kom že­li­mo us­po­re­di­ti pos­tu­pak o ko­je­
mu tra­ži­mo do­kaz, a pod is­ho­dom ko­je
su pos­lje­di­ce pos­tup­ka ko­ji nas za­ni­ma.
Pic­tog­ram
sli­kov­ni gra­fi­kon
Po­seb­na vr­sta stup­čas­tih gra­fi­ko­na u ko­ji­
ma su po­dat­ci pre­do­če­ni ni­zo­vi­ma ma­lih
sli­ka. Ne ubra­ja se u toč­kas­te gra­fi­ko­ne jer
sli­ka ne mo­ra pri­ka­zi­va­ti po­je­di­nač­no mje­
re­nje.
Pie cha­rt
kruž­ni gra­fi­kon
Vr­lo učin­ko­vi­t gra­fič­ki pri­kaz skup­nih
po­da­ta­ka ko­ji obuh­va­ća­ju od­re­đe­ne di­
je­lo­ve ukup­ne ko­li­či­ne po­da­ta­ka. Ra­bi
se sa­mo ta­da kad je zbroj svih vri­jed­nos­ti
kon­stan­tan (obič­no 100 %) i kad po­je­di­
I. dodatak Englesko-hrvatski tumač pojmova
nač­ne vri­jed­nos­ti po­ka­zu­ju zna­čaj­nu va­
ri­ja­bil­no­st. Broj po­je­di­nih sku­pi­na, tj. di­
je­lo­va cje­li­ne, tre­ba bi­ti um­je­ren, obič­no
3 do 10 (ali pos­to­ji i čvr­sta pre­po­ru­ka: ne
vi­še od 7!).
Pla­ce­bo
Laž­ni li­jek
Ob­jek­tiv­no neu­čin­ko­vit pre­parat ko­ji se
da­je bo­les­ni­ci­ma u is­tom ob­li­ku kao i is­
pi­ti­va­ni li­jek, s tim da po­je­di­ni bo­les­nik ne
zna pri­ma li pra­vi ili laž­ni li­jek.
Pla­gia­ri­sm
pla­gi­ra­nje, pre­pi­si­va­nje, znan­stve­na
kra­đa
Pris­va­ja­nje tu­đe­ga au­tor­stva; iz­da­va­nje i
pot­pi­si­va­nje tu­đe­ga dje­la svo­jim ime­nom.
Poor qua­li­ty stu­dy
sla­bo is­tra­ži­va­nje
Is­tra­ži­va­nje ko­je je da­lo re­zul­ta­te na os­no­vi
ko­jih se ne mo­gu do­ni­je­ti čvr­sti zak­ljuč­ci.
• Poor qua­li­ty co­ho­rt stu­dy
• sla­bo ko­hor­tno is­tra­ži­va­nje
Ko­hor­tno is­tra­ži­va­nje ko­je, prim­je­ri­ce, a)
ni­je uspje­lo jas­no de­fi­ni­ra­ti us­po­red­be­ne
sku­pi­ne ili b) ni­je us­pje­lo mje­ri­ti iz­lo­že­
no­st ili is­ho­de na jed­nak (po mo­guć­nos­ti
zak­lo­njen) i ob­jek­ti­van na­čin u iz­lo­že­nih
i neiz­lo­že­nih is­pi­ta­ni­ka ili c) ni­je us­pje­
lo kon­tro­li­ra­ti (ob­jek­ti­vi­zi­ra­ti, ujed­na­či­ti)
poz­na­te zbu­nju­ju­će čim­be­ni­ke ili d) ni­je
us­pje­lo do­volj­no du­go i pot­pu­no pra­ti­ti
bo­le­sni­ke.
• Poor qua­li­ty ca­se-con­trol stu­dy
• sla­ba stu­di­ja slučajeva i kontrola
Stu­di­ja u ko­joj, prim­je­ri­ce, a) ni­je us­pje­lo
jas­no de­fi­ni­ra­ti us­po­red­be­ne sku­pi­ne ili
287
Uvod u znanstveni rad u medicini
b) ni­je se uspje­lo mje­ri­ti izlo­že­no­st i is­ho­
de na jed­nak (po mo­guć­nos­ti zak­lo­njen)
i ob­jek­ti­van na­čin u odab­ra­nih bo­les­ni­ka
i nji­ho­vim spa­re­nim kon­tro­la­ma ili c) ni­je
se us­pje­lo neut­ra­li­zi­ra­ti zbu­nju­ju­će va­ri­
jab­le.
• Poor qua­li­ty prog­nos­tic co­ho­rt stu­dy
sla­bo prog­nos­tič­ko ko­hor­tno
• 
istraži­va­nje
Prog­nos­tič­ko is­tra­ži­va­nje u ko­je­mu,
primje­ri­ce, a) oda­bir is­pi­ta­ni­ka u uzo­rak
ni­je bio do­bar, ne­go je bio pris­tra­n za bo­
les­ni­ke ko­ji su već ima­li is­hod ko­ji se is­tra­
žu­je ili b) u ko­je­mu su mje­re­nja obav­lje­na
u <80 % is­pi­ta­ni­ka ili c) is­hod je oci­je­njen
neob­jek­tiv­no, bez skri­va­nja d) ni­su na­
prav­lje­ni is­prav­ci u od­no­su na zbu­nju­ju­će
čim­be­ni­ke.
Pos­ter
og­las, pla­kat
Je­dan od dva­ju os­nov­nih na­či­na pri­ka­za
po­da­ta­ka na znan­stve­nim sku­po­vi­ma (uz
us­me­no iz­la­ga­nje).
Post-test od­ds
iz­gle­di na­kon tes­ta
Izgle­di da je bo­les­nik na­kon tes­ti­ra­nja imao
bo­le­st ko­ja se is­tra­žu­je (ra­ču­na se kao iz­
gle­di pri­je tes­ta × om­jer vje­ro­jat­nosti). (V.
Pre-te­st od­ds i Li­ke­li­hood ra­tio.)
Po­st-te­st pro­ba­bi­li­ty
vje­ro­jat­no­st na­kon tes­ta
Udio bo­les­ni­ka s od­re­đe­nim re­zul­ta­tom
tes­ta koji ima­ju bo­le­st ko­ja se is­tra­žu­je (iz­
gle­di na­kon tes­ta/[1 + iz­gle­di pos­li­je tes­
ta]). (V. Po­st-te­st odds.)
288
Power ana­lysis
raš­člam­ba sna­ge (is­tra­ži­va­nja)
Iz­ra­ču­na­va se iz ve­li­či­ne uzor­ka i va­ri­ja­
bil­nos­ti po­ja­ve, te že­lje­ne vje­ro­jat­nos­ti da
is­tra­ži­va­nje ana­li­zom uzor­ka ot­kri­je raz­li­
ku ako ona dois­ta pos­to­ji u po­pu­la­ci­ji (za
vje­ro­jat­no­st ot­kri­va­nja raz­li­ke od 100 %, ili
1,0, tre­ba­lo bi is­pi­ta­ti ci­je­lu po­pu­la­ci­ju).
Po­ka­zu­je vje­ro­jat­no­st da raz­li­ka pro­na­đe­
na u is­tra­ži­va­nju zais­ta pos­to­ji u po­pu­la­ci­ji.
Power­Poi­nt
Raču­nal­ni prog­ram (dio stan­dar­dno­ga pa­
ke­ta Mic­ro­so­ft Of­fi­ce) ko­ji se ra­bi za iz­rad­
bu pre­zen­ta­ci­ja u sklo­pu us­me­no­ga iz­la­ga­
nja na znan­stve­nim sku­po­vi­ma ili drug­dje.
Pre­dic­ti­ve va­lue
pre­dik­tiv­na vri­jed­no­st
Ra­bi se za tes­to­ve pri­mi­je­nje­ne u pret­raž­nim
i di­ja­gnos­tič­kim is­tra­ži­va­nji­ma. Oz­na­ču­je vje­
ro­jat­no­st da je oso­ba u ko­je je te­st bio po­zi­ti­
van dois­ta je­st po­zi­tiv­na (ima bo­le­st), (engl.
po­si­ti­ve pre­dic­ti­ve va­lue) ili da oso­ba u ko­je
je te­st bio ne­ga­ti­van dois­ta ne­ma bo­le­st (ne­
ga­ti­ve pre­dic­ti­ve va­lue). Pre­di­ktiv­na vri­jed­
no­st pret­raž­noga tes­ta od­re­đe­na je os­jet­lji­
voš­ću i spe­ci­fič­noš­ću tes­ta i pre­va­len­ci­jom
sta­nja ko­je se ot­kri­va pri­mi­je­nje­nim tes­tom.
Pre-test od­ds
iz­gle­di pri­je tes­ta
Iz­gle­di da je bo­les­nik pri­je tes­ti­ra­nja imao
bo­lest ko­ja se is­tra­žu­je (vje­ro­jat­no­st pri­je
tes­ta/[1 – vje­ro­jat­no­st pri­je tes­ta]). V. i Pre-
te­st pro­ba­bi­li­ty.
Pre-te­st pro­ba­bi­li­ty (v. Pre­va­len­ce)
vje­ro­jat­no­st pri­je tes­ta
Udio oso­ba u ri­zič­noj po­pu­la­ci­ji ko­je u
od­re­đe­nom vre­me­nu (toč­ka od­re­đi­va­nja

pre­va­len­ci­je) ili raz­dob­lju (vri­je­me od­re­
đi­va­nja pre­va­len­ci­je) ima­ju bo­le­st ko­ja se
is­tra­žu­je.
Pre­va­len­ce (of di­sea­se)
Prevalencija (bolesti)
Pre­va­len­ci­ja (bo­les­ti) oz­na­ču­je pos­to­tak
oso­ba u ukup­noj po­pu­la­ci­ji ko­je ima­ju od­
re­đe­nu bo­lest (sta­nje, prom­je­nu) u od­re­đe­
noj vre­men­skoj toč­ki.
• pre­va­len­ce stu­dy
• is­tra­ži­va­nje pre­va­len­ci­je
Pres­ječ­no is­tra­ži­va­nje ko­jim se ut­vr­đu­je
pre­va­len­ci­ja ne­ke bo­les­ti ili prom­je­ne.
Prog­no­sis stu­dy
prog­nos­tič­ko is­traži­va­nje
Is­tra­ži­va­nje ko­jim se ut­vr­đu­je vje­ro­jat­no­st
od­re­đe­no­ga is­ho­da bo­les­ti u obo­lje­lih od
te bo­le­sti.
Pro­por­tion of fal­se ne­ga­ti­ve re­sul­ts
udio lažnone­ga­tiv­nih na­la­za
Oso­bi­na di­jag­nos­tič­ko­ga tes­ta; pos­to­tak ili
udio bo­les­ni­ka u ko­jih je te­st (laž­no) po­ka­
zao da su zdra­vi.
Pro­por­tion of fal­se po­si­ti­ve re­sul­ts
udio lažnopo­zi­tiv­nih na­la­za
Oso­bi­na di­jag­nos­tič­ko­ga tes­ta; pos­to­tak ili
udio zdra­vih is­pi­ta­ni­ka u ko­jih je te­st (laž­
no) po­ka­zao da pos­to­ji bo­le­st.
Pro­por­tion of true re­sul­ts
udio is­prav­nih na­la­za
Oso­bi­na di­jag­nos­tič­ko­ga tes­ta; udio na­la­za
u ko­ji­ma je te­st po­ka­zao stvar­nu pri­sut­no­st
ili od­sut­no­st bo­les­ti/promjene.
I. dodatak Englesko-hrvatski tumač pojmova
Pros­pec­ti­ve stu­dy
pros­pek­tiv­na stu­di­ja
v. Co­ho­rt, Co­ho­rt ana­lytic stu­dy.
Protocol
pro­to­kol
To su iscr­pne i spe­ci­fič­ne upu­te za od­re­
đe­nu kli­nič­ku od­lu­ku. Čes­to ima­ju sna­gu
za­ko­na! Me­di­cin­ski pro­to­kol je niz pret­
hod­no od­re­đe­nih kri­te­ri­ja ko­ji de­fi­ni­ra­ju
prim­je­re­ne in­ter­ven­ci­je ko­je ob­jaš­nja­va­ju
ili od­re­đu­ju si­tua­ci­je u ko­ji­ma pru­ža­te­lji
zdrav­stve­ne skr­bi od­lu­ču­ju o učin­ko­vi­tom
vo­đe­nju pozna­tih pos­tu­pa­ka skr­bi za bo­
les­ni­ka. Pos­to­je pro­to­ko­li za li­je­če­nje, za
raz­li­či­te uo­bi­ča­je­ne me­di­cin­ske pos­tup­ke,
za pre­ba­ci­va­nje bo­les­ni­ka, te za kli­nič­ka
is­tra­ži­va­nja.
Pub­Med
Pub­Med (spe­ci­fi­čni en­gles­ki iz­raz)
Pis­moh­ra­na (ba­za) po­da­ta­ka ko­ju pri­re­đu­
je Na­cio­nal­na me­di­cin­ska knjiž­ni­ca SA­D-a
(Bet­hes­da, MD) iz go­to­vo pet ti­su­ća me­di­
cin­skih ča­so­pi­sa. Pris­tup je bes­pla­tan, a nu­
di sa­žet­ke čla­na­ka, bib­liog­raf­ske po­dat­ke o
član­ku i ča­so­pi­su te po­vez­ni­ce na elek­tro­nič­
ko iz­da­nje član­ka, a pro­ši­re­na je po­dat­ci­ma
ko­ji se na­la­ze u pis­moh­ra­ni po­da­ta­ka Pub­
Med Cen­tral. (V. Med­li­ne i Pub­Med Cen­tral).
Pub­Med Cen­tral
Pub­Med Cen­tral (spe­ci­fi­čni en­gles­ki
iz­raz)
Elek­tro­nič­ka pis­moh­ra­na (ba­za) ča­so­pi­
sa ko­ju pri­re­đu­je Na­cio­nal­na me­di­cin­ska
knjiž­ni­ca SA­D-a (Bet­hes­da, MD). Ča­so­pi­si
su da­ni u elek­tro­nič­kom je­zi­ku XML, ko­
ji je po­do­ban za vr­lo de­talj­no pret­ra­ži­va­
nje bib­liog­raf­skih po­da­ta­ka. (V. Med­li­ne i
Pub­Med.)
289
Uvod u znanstveni rad u medicini
P-va­lue
vri­jed­no­st P
Vje­ro­jat­no­st da je opa­že­na raz­li­ka slu­čaj­na.
Pro­iz­volj­no je prih­va­će­no da je P<0,05 zna­
čaj­no (tj. opa­že­nu raz­li­ku prih­va­ća­mo kao
stvar­nu) – jer je vje­ro­jat­no­st da je opa­že­na
raz­li­ka nas­ta­la slu­čaj­no – vr­lo ma­la.
Qua­li­ty-ad­jus­ted li­fe yea­rs (QALY)
go­di­ne ži­vo­ta od­re­đe­ne kak­vo­će
Jav­noz­drav­stve­ni po­ka­za­telj zdrav­lja po­pu­
la­ci­je; broj ko­ji oz­na­ču­je um­no­žak kak­vo­će
ži­vo­ta (1 go­di­na zdra­va ži­vo­ta = 1 QALY;
1 go­di­na ži­vo­ta s bo­leš­ću = 1/X QALY) i
go­di­na pro­živ­lje­nih s tom kak­vo­ćom ži­
vo­ta. Prim­je­ri­ce, ako je oso­ba pro­živ­je­la 8
go­di­na uz kak­vo­ću ži­vo­ta 0,5, on­da QALY
iz­no­si 8 × 0,5 = 4 QALY je­di­ni­ce.
QUORUM sta­te­me­nt (Qua­li­ty of Re­por­ti­
ng of Me­ta-a­na­lyses)
uputa QUORUM
Pra­vi­la pi­sa­nja znan­stve­no­ga ra­da o meta-
analiza­ma u sus­tav­nim preg­le­di­ma ran­do­
mi­zi­ra­nih kon­tro­li­ra­nih po­ku­sa.
Ran­dom
slu­čaj­no
Zbi­va­nje od­re­đe­no for­mal­nim slu­ča­jem,
kad ne­ko pri­jaš­nje zbi­va­nje ne­ma učin­ka
na pred­vi­đa­nje bu­du­ćih do­ga­đa­ja. Prim­je­
ri­ce, vje­ro­jat­nost je svr­sta­va­nja is­pi­ta­ni­ka u
ne­ku po­kus­nu sku­pi­nu stal­na (uo­bi­ča­je­no
0,50), ali se ne zna ko­joj će sku­pi­ni pri­pas­
ti is­pi­ta­nik dok se taj iz­bor ne do­go­di (tzv.
ran­dom al­lo­ca­tion).
Ran­dom er­ror
slu­čaj­na pog­r­ješ­ka mje­re­nja
Neiz­bjež­na ne­toč­no­st pos­tup­ka mje­re­nja.
Raz­li­ka iz­me­đu jed­no­ga mje­re­nja i arit­me­
290
tič­ke sre­di­ne svih mje­re­nja is­to­ga pred­me­
ta ko­ja su pro­ve­de­na pod is­tov­jet­nim uv­je­
ti­ma (ko­li­ko to čov­jek mo­že oci­je­ni­ti).
Ran­do­mi­za­tion, ran­dom al­lo­ca­tion
ran­do­mi­za­ci­ja, slu­čaj­na ras­pod­je­la
Ras­pod­je­la je­din­ki u sku­pi­ne slu­čaj­nim oda­
bi­rom, naj­češ­će s po­mo­ću tab­li­ce slu­čaj­nih
bro­je­va. Ne tre­ba ga za­mi­je­ni­ti sa sus­tav­
nom ras­po­dje­lom (pre­ma en­gl. syste­ma­tic
al­lo­ca­tion), pri­m­je­ri­ce, oda­bi­rom par­nih ili
ne­par­nih da­na u mje­se­cu, ili oda­bi­rom pre­
ma po­god­nos­ti­ma ili oda­bi­ru is­tra­ži­va­ča.
Ran­do­mi­zed trial (ran­do­mi­zed con­trol­
[le­d] trial; ran­do­mi­zed cli­ni­cal trial, RCT)
ran­do­mi­zi­ra­ni kli­nič­ki po­kus
Po­kus s is­pi­ta­ni­ci­ma razvr­sta­ni­ma slu­čaj­
nim oda­bi­rom u sku­pi­ne ko­je će se podvr­
gnu­ti ne­kom po­kus­nom li­je­če­nju, pre­ven­
tiv­no­mu ili di­jag­nos­tič­ko­mu pos­tup­ku.
Is­pi­ta­ni­ci se po­tom pra­te da bi se ut­vr­dio
uči­nak in­ter­ven­ci­je. Ran­do­mi­za­ci­ja slu­ži da
bi se u sku­pi­ne jed­na­ko (s is­tom vje­ro­jat­
noš­ću) ras­po­di­je­li­li i ne­poz­na­ti zbu­nju­ju­ći
čim­be­ni­ci, is­kriv­lje­nja i pris­tra­nos­ti.
Ran­dom sam­ple
slu­čaj­ni uzo­rak
Uzo­rak u ko­je­mu se svi nje­go­vi di­je­lo­
vi (prim­je­ri­ce, is­pi­ta­ni­ci) oda­bi­ru ta­ko da
imaju ne­za­vis­nu i fik­snu (obič­no jed­na­ku)
vje­ro­jat­no­st iz­bo­ra u sku­pi­nu. Oda­bir je­di­
ni­ce uzor­ka od­re­đen je slu­čaj­noš­ću, prim­
je­ri­ce, tab­li­com slu­čaj­nih bro­je­va.
Raw da­ta
iz­vor­ni po­dat­ci
Još neob­ra­đe­ni po­dat­ci od­nos­no vri­jed­
nos­ti do­bi­ve­ne mje­re­njem, ko­je još ni­su
ob­ra­đe­ne.

Re­fe­ren­ce stan­da­rd
re­fe­ren­tni stan­da­rd
Kri­te­rij (ili pos­tu­pak) upo­rab­ljen za raz­li­
ko­va­nje bo­les­ni­ka ko­ji ima­ju bo­le­st ko­ja
se is­tra­žu­je i oso­ba ko­je ju ne­ma­ju. Na­zi­va
se i „zlat­nim stan­dar­do­m�. Ka­d je­dan kri­
te­rij ni­je dos­ta­tan za ned­voj­be­nu de­fi­ni­ci­ju
stan­dar­da, ra­bi se „slo­že­ni� re­fe­ren­tni stan­
da­rd, ko­ji sad­r­ža­va vi­še od jed­no­ga kri­te­
ri­ja.
• Good re­fe­ren­ce stan­da­rd
• prim­je­ren re­fe­ren­tni stan­da­rd
Re­fe­ren­tni stan­da­rd ko­ji ne ovi­si o tes­tu,
a na bo­les­ni­ke je pri­mi­je­njen zak­lo­nje­no
i ob­jek­tiv­no.
• Poor re­fe­ren­ce stan­da­rd
• nep­rim­je­ren re­fe­ren­tni stan­da­rd
Re­fe­ren­tni stan­da­rd ko­ji ni­je pri­mi­je­njen
sus­tav­no, ia­ko još uvi­jek ne ovi­si o tes­tu.
Upo­ra­ba re­fe­ren­tnih stan­dar­da ko­ji „ni­su
ne­za­vis­ni� (kad je ‘tes­t’ uk­lju­čen u ‘stan­
dar­d’ ili ka­d ‘te­st ut­je­če na stan­dar­d’) sni­
zu­je do­kaz­nu vri­jed­no­st is­tra­ži­va­nja na 4.
ra­zi­nu. (V. Cri­te­rion stan­da­rd i Dodatak
IV.)
Re­la­ti­ve ri­sk
re­la­tiv­ni ri­zik
Om­jer in­ci­den­ci­je is­ho­da u po­kus­noj sku­
pi­ni i in­ci­den­ci­je is­ho­da u kon­trol­noj sku­
pi­ni. (v. Con­fi­den­ce in­ter­val). Kad­što se
na­zi­va ‘om­je­rom ri­zi­ka’. (v. Ri­sk ra­tio.)
Re­la­ti­ve ri­sk re­duc­tion (RRR)
re­la­tiv­no sma­nje­nje ri­zi­ka
Sto­pa sma­nje­nja ne­že­lje­na is­ho­da u po­kus­
noj sku­pi­ni u od­no­su na kon­trol­nu sku­pi­
nu (RRR = 1 – [EER/CER] × 100).
I. dodatak Englesko-hrvatski tumač pojmova
Re­sear­ch in­teg­ri­ty
znan­stve­nois­tra­ži­vač­ka čes­ti­to­st
Skup svih ele­me­na­ta ko­ji obi­lje­ža­va­ju čes­
ti­to iz­vo­đe­nje is­tra­ži­va­nja.
Res­pon­sib­le con­du­ct of re­sear­ch
od­go­vor­no pro­vo­đe­nje is­tra­ži­va­nja
No­vi­ji iz­raz za Re­sear­ch in­teg­ri­ty, vje­ro­jat­
no za­to što bla­že zvu­či.
Ret­ros­pec­ti­ve stu­dy
ret­ros­pek­tiv­no is­tra­ži­va­nje
V. Ca­se-con­trol stu­dy.
Re­viewer
re­cen­ze­nt
Oso­ba ko­ja proc­je­nju­je znan­stve­ni čla­nak
ili pro­je­kt.
Ri­sk fac­tor
ri­zič­ni čim­be­nik
Čim­be­nik, obič­no štet­ni, ko­ji po­ve­ća­va
vje­ro­ja­tno­st da će se na­kon iz­la­ga­nja tom
čim­be­ni­ku raz­vi­ti ne­ka bo­le­st.
Ri­sk ra­tio
om­jer ri­zi­ka
Om­jer sto­pe do­ga­đa­ja u po­kus­noj sku­pi­
ni (pre­ma en­gl. expe­ri­men­tal eve­nt ra­te)
u od­no­su na sto­pu u kon­trol­noj sku­pi­ni
(pre­ma en­gl. con­trol eve­nt ra­te). Upot­reb­
lja­va se u ran­do­mi­zi­ra­nim i ko­hor­tnim is­
tra­ži­va­nji­ma. (V. Re­la­ti­ve ri­sk.)
Sa­la­mi pub­lis­hi­ng
ob­jav­lji­va­nje „u nas­tav­ci­ma”
Cjep­ka­nje re­zul­ta­ta jed­no­ga is­tra­ži­va­nja
(po­put kri­ša­ka sa­la­me) ko­ji se po­tom
ob­jav­lju­ju kao sa­mos­tal­ni znan­stve­ni
član­ci. Smat­ra se nep­rim­je­re­nim po­na­
ša­njem.
291
Uvod u znanstveni rad u medicini
Sam­ple
uzo­rak
Dio po­pu­la­ci­je ko­ji va­lja­no i prim­je­re­no
pred­stav­lja is­tra­ži­va­nu po­pu­la­ci­ju.
• clus­ter ran­dom sam­ple
slu­čaj­ni uzo­rak pribavljen po sku­pi­
• 
nama (grozdasti uzorak)
Uzo­rak ko­ji se ob­li­ku­je ta­ko da se po­pu­
la­ci­ja po­di­je­li na vi­še ma­njih di­je­lo­va, a
za­tim se po slu­ča­ju oda­bi­ru je­din­ke iz tih
di­je­lo­va po­pu­la­ci­je ko­ji će ući u uzo­rak.
• con­ve­nien­ce sam­ple
• pri­god­ni uzo­rak
Uzo­rak ko­ji ob­li­ku­je­mo od is­pi­ta­ni­ka ko­ji
su nam „pri ru­ci�. Ma­lo­kad je prim­je­ren,
osim kad se na­su­mi­ce po­di­je­li u sku­pi­nu s
in­ter­ven­ci­jom i bez nje.
• mat­ched sam­ples
• spa­re­ni uzor­ci
Uzo­rak ko­ji se ob­li­ku­je ta­ko da je sva­ki is­pi­
ta­nik iz jed­ne sku­pi­ne po svim svo­jim oso­
bi­na­ma jed­nak jed­no­mu is­pi­ta­ni­ku iz dru­ge
sku­pi­ne, osim po onoj ko­ja se is­tra­žu­je. Ra­
bi se kad su is­pi­ta­ni­ci u is­tra­ži­va­noj sku­pi­ni
veo­ma he­te­ro­ge­ni. (V. Ca­se-con­trol stu­dy.)
• sim­ple ran­dom sam­ple
• jed­nos­tav­ni slu­čaj­ni uzorak
Uzo­rak ob­li­ko­van od is­pi­ta­ni­ka od ko­jih je
sva­ki imao jed­na­ku vje­ro­jat­no­st da bu­de
odab­ran za is­tra­ži­va­nje.
• stra­ti­fied ran­dom sam­ple
slo­je­viti (stra­ti­fi­ci­ra­ni) slu­čaj­ni
• 
uzorak
Uzo­rak ko­ji se ob­li­ku­je slu­čaj­nim uzi­ma­njem
is­pi­ta­ni­ka iz sva­ko­ga „slo­ja� po­pu­la­ci­je.
292
• syste­ma­tic sam­ple
• sus­tav­ni slu­čaj­ni uzo­rak
Uzo­rak ko­ji se ob­li­ku­je uzi­ma­njem sva­ko­
ga n-to­ga čla­na po­pu­la­ci­je, uz na­po­me­nu
da se pr­vi od­re­di na­su­mi­ce.
Sample size calculation
izračun veličine uzorka
Provodi se da bi se izbjegla pogrješka 2.
tipa. Za izra­čun je potrebno znati, ili pro-
cijeniti klinički zna­čajnu razliku (izme-
đu skupina), varijabilnost pa­rametra koji
se istražuje, željenu snagu istra­živanja i
α-razinu.
Scat­ter gra­ph
toč­kas­ti gra­fi­kon
Gra­fič­ki pri­kaz u ko­je­mu su po­dat­ci pri­ka­
za­ni sa­mo s po­mo­ću sim­bo­la.
Scat­ter/line gra­ph
toč­kas­to-cr­tov­ni gra­fi­kon
Gra­fič­ki pri­kaz u ko­je­mu su po­dat­ci pri­ka­
za­ni s po­mo­ću sim­bo­la i cr­ta.
Scien­ti­fic mis­con­du­ct
znan­stve­no ne­poš­te­nje
U uže­mu smis­lu ra­zu­mi­je­va iz­miš­lja­nje,
prep­rav­lja­nje i otu­đi­va­nje po­da­ta­ka, ali
uk­lju­ču­je i broj­ne dru­ge mo­gu­će prek­r­ša­je
znan­stve­nois­tra­ži­vač­ke čes­ti­tos­ti.
Scree­ni­ng te­st
pro­bir­ni te­st
Te­st ko­jim se me­đu naiz­gled zdra­vom po­
pu­la­ci­jom pre­poz­na­ju obo­lje­li od od­re­đe­
ne bo­les­ti pri­je iz­bi­ja­nja sim­pto­ma, od­nos­
no oso­be s od­re­đe­nom oso­bi­nom.

Sen­si­ti­vi­ty
os­jet­lji­vo­st
Zna­čaj­ka di­jag­nos­tič­ko­ga ili probirnoga
tes­ta ko­ja mje­ri moć tes­ta da ot­kri­je bo­le­st
(ili sta­nje) kad ona dois­ta pos­to­ji. Kon­kret­
no se iz­ra­ža­va kao udio (pro­por­ci­ja) oso­ba
s po­zi­tiv­nim tes­tom u po­pu­la­ci­ji oso­ba s
tra­že­nom bo­leš­ću. Iz­ra­ču­na­va se kao broj
is­prav­no (stvar­no) po­zi­tiv­nih po­di­je­ljen
zbro­jem is­prav­no po­zi­tiv­nih i lažnone­ga­
tiv­nih.
Sequen­tial sam­ple
sus­ljed­ni uzo­rak
v. Con­se­cu­ti­ve sam­ple.
Sig­ni­fi­can­ce
zna­čaj­no­st, vje­ro­dos­toj­no­st
Dvi­je su, sta­tis­tič­ka i kli­nič­ka. Sta­tis­tič­ka
zna­čaj­no­st pos­to­ji kad je vje­ro­jat­no­st (P)
dos­tat­no ma­la da se mo­že od­ba­ci­ti ništična
hi­po­te­za o ne­pos­to­ja­nju učin­ka, od­nos­no
kad je vje­ro­jat­no­st da je opa­že­na raz­li­ka
(dva­ju ili vi­še sku­pi­na) na­sta­la slu­čaj­no do­
volj­no ma­la (do­go­vor­no P<0,05). Klinička
se odnosi na kliničku zna­čaj­nost (vrijed-
nost) nalaza (razlike).
Sin­gle-blin­ded stu­dy
jed­nos­tru­ko sli­je­pi po­kus
Po­kus u ko­je­mu is­pi­ta­ni­ci ne zna­ju uzi­ma­
ju li li­jek ili pla­ce­bo, dok li­ječ­ni­ci zna­ju ko­ji
is­pi­ta­nik uzi­ma li­jek ili pla­ce­bo.
SnNout
is­klju­či­vi ne­ga­tiv­ni na­laz
Ne­ga­tiv­ni di­jag­nos­tič­ki na­laz či­ja je os­jet­lji­
vo­st to­li­ko vi­so­ka da taj (ne­ga­tiv­ni) na­laz
is­klju­ču­je di­jag­no­zu (bo­les­ti). Kra­ti­ca pre­
ma en­gl. sen­si­ti­vi­ty; nega­ti­ve; ru­le out.
I. dodatak Englesko-hrvatski tumač pojmova
Spe­ci­fi­ci­ty
spe­ci­fič­no­st
Zna­čaj­ka di­jag­nos­tič­ko­ga ili pret­ra­ži­vač­ko­ga
tes­ta ko­ja mje­ri moć tes­ta da is­klju­či bo­le­st (ili
sta­nje) kad ona dois­ta ne pos­to­ji. Kon­kret­
no se iz­ra­ža­va kao udio (pro­por­ci­ja) oso­ba
s ne­ga­tiv­nim tes­tom u po­pu­la­ci­ji oso­ba ko­
je ne­ma­ju tra­že­nu bo­le­st. Iz­ra­ču­na­va se kao
broj is­prav­no (stvar­no) ne­ga­tiv­nih po­di­je­ljen
zbro­jem is­prav­no ne­ga­tiv­nih i lažnopo­zi­tiv­
nih (v. raz­li­ku prema os­jet­lji­vos­ti, Sen­si­ti­vi­ty).
SpPin
isključivi pozitivni nalaz
Pozitivni dijagnostički nalaz čija je specifič-
nost to­liko visoka da taj (pozitivni) nalaz
isključuje di­ja­gnozu (bolesti). Kratica pre-
ma engl. specifi­city; positive; rule out.
Stan­da­rd ope­ra­ti­ng pro­ce­du­re, SOP
stan­dar­dni pos­tup­nik
Služ­be­ne, pi­sa­ne, iscr­pne upu­te nap­rav­
lje­ne da bi se pos­tig­la is­tov­jet­no­st iz­ved­be
od­re­đe­no­ga pos­tup­ka. Ko­ris­ni su jer sma­
nju­ju rad­ni na­por, po­ve­ća­va­ju mo­guć­no­st
us­po­re­dbe po­da­ta­ka, vje­ro­dos­toj­no­st i bra­
nji­vo­st pred za­ko­nom.
STARD sta­te­me­nt (Stan­dar­ds for Re­por­
ti­ng of Diag­nos­tic
uputa STARD
Upu­te za toč­ni­je i pot­pu­ni­je opi­si­va­nje is­
tra­ži­va­nja ko­ja is­pi­tu­ju pouz­da­no­st di­jag­
nos­tič­ko­ga pos­tup­ka. (V. Dodatak III.)
Ste­reog­ram, 3D plot
tro­di­men­zionalni gra­fi­kon
Pri­ka­zu­je is­to­dob­no po­dat­ke za tri va­ri­jab­
le ko­je su me­đu­sob­no ovis­ne. Za skup­ne
po­dat­ke čes­to se ra­bi tro­di­men­zionalni
stup­čas­ti gra­fi­kon na ko­je­mu se dvi­je neo­
293
Uvod u znanstveni rad u medicini
vis­ne va­ri­jab­le pri­ka­zu­ju na dvje­ma tzv.
baz­nim osi­ma (x i z), a ovis­na va­ri­jab­la na
osi y.
Stra­ti­fi­ca­tion
stra­ti­fi­ka­ci­ja, us­lo­ja­va­nje
Uzor­ko­va­nje „po slo­je­vi­ma� (v. Stra­ti­fied
sam­ple).
Struc­tu­re diag­ram
di­jag­ram gra­đe
Ra­bi se za pri­kaz gra­đe slo­že­nih ke­mij­skih
spo­je­va.
Sub­hea­di­ng
pot­pred­met­ni­ca
Iz­raz ko­ji se prid­ru­žu­je pred­met­ni­ci u Me­
SH-u, da bismo pob­li­že opi­sa­li spe­ci­fič­no­st
ne­ko­ga poj­ma.
Sub­je­ct hea­di­ng
pred­met­ni­ca
Iz­raz ili fra­za ko­ji se u pis­moh­ra­na­ma po­da­
ta­ka ra­bi da oz­na­či skup srod­nih poj­mo­va.
Sur­ro­ga­te en­dpoi­nt
zam­jen­ski is­hod
Va­ri­jab­la upo­rab­lje­na um­jes­to glav­ne mje­
re is­ho­da. Od­ra­ža­va is­hod štet­ne (npr. pu­
še­nja) ili te­ra­pij­ske in­ter­ven­ci­je (npr. li­je­ka
ili ope­ra­ci­je), ia­ko sa­ma ni­je iz­rav­na mje­ra
štet­nos­ti ili ko­ri­snos­ti is­pi­ti­va­ne in­ter­ven­ci­
je. Prim­jer je ka­d se sniženje kr­vno­ga tla­ka
ra­bi kao pre­dik­tor sma­nje­nja bro­ja sr­ča­nih
i mož­da­nih ka­pi u bo­les­ni­ka s po­vi­še­nim
kr­vnim tla­kom.
Sur­vey
preg­led, proc­je­na
Opa­žaj­na ili opis­na, neek­spe­ri­men­tal­na
stu­di­ja u ko­joj se is­pi­ta­ni­ci sus­tav­no is­pi­
294
tu­ju o pri­sut­nos­ti ili od­sut­nos­ti (ili stup­nju
pri­sut­nos­ti) ne­ko­g obi­ljež­ja.
Syste­ma­tic re­view
sus­tav­ni preg­led
Preg­led me­di­cin­ske li­te­ra­tu­re u ko­je­mu
is­tra­ži­vač sus­tav­no i ob­jek­tiv­no pri­kup­lja
sve znan­stve­ne član­ke o prob­le­mu ko­ji ga
za­ni­ma, kri­tič­ki pro­su­đu­je po­je­di­nač­na is­
tra­ži­va­nja i zdru­žu­je nji­ho­ve re­zul­ta­te i po­
ru­ke, kad je mo­gu­će i s po­mo­ću prik­lad­nih
sta­tis­tič­kih pos­tu­pa­ka (v. Me­ta-a­na­lysis).
Sus­tav­ni se preg­le­di mo­gu veo­ma raz­li­ko­
va­ti u kva­li­te­ti.
• wi­th ho­mo­ge­nei­ty
• s ho­mo­ge­noš­ću
Sus­tav­ni preg­led bez ve­ćih va­ri­ja­ci­ja (he­te­
ro­ge­nos­ti) u smje­ru i ve­li­či­ni re­zul­ta­ta me­
đu po­je­di­nim (ana­li­zi­ra­nim) is­tra­ži­va­nji­ma.
Ta­ke ho­me mes­sa­ge
po­ru­ka za kraj
Iz­raz ko­ji se ra­bi za zav­r­še­tak iz­la­ga­nja,
ka­d pre­da­va­nje tre­ba zav­r­ši­ti sa­žet­kom,
ka­ko bi slu­ša­telj­stvu os­ta­la jas­na po­ru­ka o
nje­go­voj sre­di­šnjoj te­mi. Ne smi­je prje­la­zi­ti
10 % tra­ja­nja pre­dava­nja.
Te­st
te­st
Di­jag­nos­tič­ko po­ma­ga­lo ko­jim se ut­vr­
đu­je pri­sut­no­st ili ve­li­či­na od­re­đe­na pa­
ra­met­ra. Pos­to­je ru­tin­ski tes­to­vi (en­gl.
rou­ti­ne te­st), di­jag­nos­tič­ki tes­to­vi (en­gl.
diag­nos­tic te­st), tes­to­vi za pra­će­nje učin­
ka li­je­če­nja (engl. mo­ni­to­ri­ng te­st), pro­
bir­ni tes­to­vi (en­gl. scree­ni­ng te­st) i tes­
to­vi za ut­vr­đi­va­nje sta­di­ja bo­les­ti (en­gl.
sta­gi­ng te­st).

Te­st ac­cu­ra­cy
toč­no­st (tes­ta)
Mje­ra ko­li­ko čes­to te­st toč­no pro­na­la­zi od­
re­đe­nu va­ri­jab­lu, prim­je­ri­ce toč­no­st tes­ta
iz­no­si 90 % ako od 100 stvarno po­zi­tiv­nih
uzo­ra­ka pro­na­đe njih 90.
Theo­ry
teo­ri­ja
Zaok­ru­že­no ob­jaš­nje­nje sku­pa po­da­ta­ka
ko­je je vi­šek­rat­no pot­vr­đe­no opa­ža­nji­ma
i u po­ku­si­ma te je op­će­ni­to prih­va­će­no u
znan­stve­noj za­je­dnici.
Treat­me­nt va­lue
vri­jed­no­st li­je­če­nja
Obuh­va­ća učin­ko­vi­to­st i troš­ko­ve li­je­če­nja.
• Bet­te­r-va­lue trat­me­nt
• is­pla­ti­vi­je li­je­če­nje
Jed­na­ko je učin­ko­vi­to, ali je jef­ti­ni­je, ili bo­
lje uz is­te ili ma­nje troš­ko­ve.
• Wor­se-va­lue treat­me­nt
• ma­nje is­pla­ti­vo lije­če­nje
Jed­na­ko učin­ko­vi­to, ali skup­lje, ili sla­bi­je ili
jed­na­ko učin­ko­vi­to, uz iste ili više troškove.
Trian­gu­lar cha­rt
tro­ku­tas­ti gra­fi­kon
Ra­bi se za dis­kret­ne po­dat­ke, pri če­mu
sva­ka toč­ka pri­ka­zu­je tri vri­jed­nos­ti, a te
vri­jed­nos­ti ima­ju kon­stan­tan zbroj. Po­dat­ci
se obič­no pri­ka­zu­ju u pos­tot­ci­ma.
Type I er­ror
pog­r­ješ­ka 1. vr­ste
Pog­r­ješ­ka sta­tis­tič­ko­ga zak­lju­či­va­nja, ka­d se
ništična hi­po­te­za od­ba­ci ia­ko je is­prav­na.
Mog­lo bi se re­ći da je to pog­r­ješ­ka „pre­ve­li­
ke sli­ke o po­dat­ci­ma�. (V. Null hypot­he­sis.)
I. dodatak Englesko-hrvatski tumač pojmova
Type II er­ror
pog­r­ješ­ka 2. vr­ste
Pog­r­ješ­ka sta­tis­tič­ko­ga zak­lju­či­va­nja, ka­d
se ništična hi­po­te­za prih­va­ti ia­ko je neis­
prav­na. Mo­glo bi se re­ći da je to pog­r­ješ­
ka „pre­ma­le sli­ke o po­dat­ci­ma�. (V. Nu­ll
hypot­he­sis.)
Uni­fo­rm Requi­re­men­ts for Ma­nus­crip­ts
Submit­ted to Bio­me­di­cal Jour­na­ls
usklađene upute za pripremu rukopisa
ko­ji se šalju u biomedicinske časopise
Je­din­stve­ni zah­tje­vi ko­je mo­ra­ju za­do­vo­
lja­va­ti ru­ko­pi­si na­mi­je­nje­ni ob­jav­lji­va­nju
u bio­me­di­cin­skim ča­so­pi­si­ma. (V. ICMJE,
In­ter­na­tio­nal Committee of Me­di­cal Jour­
nal Edi­to­rs.)
Usi­ng mo­de
ko­ris­nič­ki pris­tup
Način traženja dokaza u praksi medicine
zasno­va­ne na dokazima. Za razliku od ak-
tivnog pristupa, liječnik ne treba napraviti
samostalnu kri­tičku prosudbu članaka jer
koristi izvore s već gotovim kritički prosu-
đenim člancima.
Uti­li­ty
ko­ris­no­st
Bo­les­ni­ko­va sub­jek­tiv­na proc­je­na od­re­đe­
no­ga ob­li­ka i is­ho­da li­je­če­nja. Ra­bi se pri
ana­li­zi od­lu­či­va­nja. Prim­je­ri­ce, ako pos­to­je
tri na­či­na li­je­če­nja jed­ne bo­les­ti, ko­ris­no­st
ka­že ko­jim su od tih tri­ju na­či­na li­je­če­nja
bo­les­ni­ci naj­za­do­volj­ni­ji.
Va­li­da­tion stu­dy
va­li­da­cij­sko is­tra­ži­va­nje
Me­to­do­loš­ko is­tra­ži­vanje ko­jim se proc­je­
nju­ju pot­pu­no­st i toč­no­st od­re­đe­ne in­for­
ma­ci­je do­bi­ve­ne dru­gim is­tra­ži­va­njem.
295
 II. dodatak

Uobičajene kratice i simboli

u znanstvenome članku na
engleskome jeziku

Kratice/simboli ko­ji se ne mo­ra­ju objašnja­ Kra­ti­ce/simboli ko­ji se mo­ra­ju ob­jas­ni­ti u

va­ti u tek­stu: tek­stu (pu­no ime i kra­ti­ca u zag­ra­di, a on­da
sa­mo kra­ti­ca da­lje u tek­stu):
AC al­ter­na­ti­ng cur­re­nt (iz­mje­nič­na stru­ja)
cor­ti­cot­ro­pin (pri­je ad­re­no­cor­ti­cotro­
DC di­re­ct cur­re­nt (is­tos­mjer­na stru­ja) ACTH
pic hor­mo­ne)
DNA deoxyri­bo­nuc­leic acid ADH an­ti­diu­re­tic hor­mo­ne
HLA hu­man leu­ko­cyte an­ti­gen ADP ade­no­si­ne dip­hos­pha­te
IQ in­tel­li­gen­ce quo­tie­nt ADPase ade­no­si­ne dip­hos­pha­ta­se
me­ta- (sa­mo u ke­mij­skim for­mu­la­ma AFP α-fe­top­ro­tein
m-
ili na­ziv­lju)
AIDS acqui­red im­mu­no­de­fi­cien­cy syndro­me
or­tho- (u ke­mij­skim for­mu­la­ma ili
o- ala­ni­ne ami­not­ran­sfe­ra­se (pri­je
na­ziv­lju) ALT
SGOT)
OD ocu­lus dexter (uvi­jek uz broj)
AMP ade­no­si­ne mo­nop­hos­pha­te
OS ocu­lus si­nis­ter (uvi­jek uz broj)
ANA an­ti­nuc­lear an­ti­bo­dy
ocu­lus uni­tas ili ocu­lus ute­rque (uvi­
OU APB at­rial pre­ma­tu­re beat
jek uz broj)
ARDS adu­lt res­pi­ra­to­ry dis­tre­ss syndro­me
pa­ra- (sa­mo u ke­mij­skim for­mu­la­ma
p-
ili na­ziv­lju) as­par­ta­te ami­not­ran­sfe­ra­se (pri­je
AST
SGPT)
PaCO2 ar­te­rij­ski tlak ug­lji­ko­va diok­si­da
ATP ade­no­si­ne trip­hos­pha­te
PaO2 ar­te­rij­ski tlak ki­si­ka
ATPase ade­no­si­ne trip­hos­pha­ta­se
PCO2 tlak ug­lji­ko­va diok­si­da
Ba­cil­le Cal­met­te-Guérin (ali: BCG
kon­cen­tra­ci­ja vo­di­ko­vih io­na, ne­ga­tiv­ BCG
vac­ci­ne)
pH ni lo­ga­ri­tam kon­cen­tra­ci­je vo­di­ko­vih
io­na BP blood pres­su­re
PO2 tlak ki­si­ka BSA bo­dy sur­fa­ce area

RNA ri­bo­nuc­leic acid BTPS bo­dy tem­pe­ra­tu­re, pres­su­re, sa­tu­ra­ted

296
 II. dodatak Uobičajene kratice i simboli u znanstvenome članku na engleskome jeziku

Kratice/simboli ko­ji se ne mo­ra­ju objašnja­ Kra­ti­ce/simboli ko­ji se mo­ra­ju ob­jas­ni­ti u

va­ti u tek­stu: tek­stu (pu­no ime i kra­ti­ca u zag­ra­di, a on­da
sa­mo kra­ti­ca da­lje u tek­stu):
UHF ul­tra­hi­gh frequen­cy
C com­ple­me­nt (e.g., C1, C2, ... C9)
UV ul­tra­vio­let
cAMP cyclic ade­no­si­ne mo­nop­hos­pha­te
VDRL Ve­ne­real Di­sea­se Re­sear­ch La­bo­ra­to­ry
CBC com­ple­te blood ce­ll (uz broj)
VHF ve­ry hi­gh frequen­cy
CEA car­ci­noem­bryo­nic an­ti­gen
CI con­fi­den­ce in­ter­val
CFT com­ple­me­nt fixa­tion te­st
Ck crea­ti­ne ki­na­se
cGMP cyclic gua­no­si­ne mo­nop­hos­pha­te
CK –
crea­ti­ne ki­na­se–BB
BB EST elec­tros­ho­ck the­ra­py
CK – EVR evo­ked vi­sual res­pon­se
crea­ti­ne ki­na­se–MB
MB
FEV for­ced expi­ra­to­ry vo­lu­me
CK –
crea­ti­ne ki­na­se–MM FEV1 for­ced expi­ra­to­ry vo­lu­me in 1 second
MM
CMV cyto­me­ga­lo­vi­rus FSH fol­lic­le-sti­mu­la­ti­ng hor­mo­ne

CNS cen­tral ner­vous system FTA fluo­res­ce­nt tre­po­ne­mal an­ti­bo­dy

chro­nic ob­struc­ti­ve pul­mo­na­ry di­ FTA- fluo­res­ce­nt tre­po­ne­ma an­ti­bo­dy ab­

COPD ABS sor­ption
sea­se

CPR car­dio­pul­mo­na­ry re­sus­ci­ta­tion FVC for­ced vi­ral ca­pa­ci­ty

CRF cor­ti­cot­ro­pi­n-re­lea­si­ng fac­tor GDP gua­no­si­ne dip­hos­pha­te

CSF ce­reb­ros­pi­nal fluid GFR glo­me­ru­lar fil­tra­tion ra­te

com­pu­ted to­mog­rap­hy, com­pu­ted GI gas­troin­tes­ti­nal

CT
to­mog­rap­hic
GLC ga­s-liquid chro­ma­tog­rap­hy
dAMP deoxya­de­no­si­ne mo­nop­hos­pha­te
GMP gua­no­si­ne mo­nop­hos­pha­te
D&C di­la­ta­tion and cu­ret­ta­ge
GMT geo­met­ric mean ti­ter
DDT dic­hlo­ro­dip­he­nyltric­hlo­roet­ha­ne
GnRH go­na­dot­ro­pi­n-re­lea­si­ng hor­mo­ne
DE do­se equi­va­le­nt
Hbco car­boxyhe­mog­lo­bin
DEV du­ck em­bryo vac­ci­ne
HBO hyper­ba­ric oxygen
dGMP deoxygua­no­si­ne mo­nop­hos­pha­te
oxyhe­mog­lo­bin, oxyge­na­ted he­mog­
HbO2
dis­se­mi­na­ted in­tra­vas­cu­lar coa­gu­ lo­bin
DIC
la­tion
HbS sic­kle ce­ll he­mog­lo­bin
DIF di­re­ct im­mu­nof­lou­res­cen­ce
HBV he­pa­ti­tis B vi­rus
DNR do not re­sus­ci­ta­te
hCG hu­man cho­rio­nic go­na­dot­ro­pin
DRG diag­no­sis re­la­ted group
HDL hi­gh den­si­ty li­pop­ro­tein
EBV Ep­stei­n-Ba­rr vi­rus
HDL-C hi­gh-den­si­ty li­pop­ro­tein cho­les­te­rol
elec­tro­car­diog­ram, elec­tro­car­dio­
ECG
grap­hic HIV hu­man im­mu­no­de­fi­cien­cy vi­rus

297
Uvod u znanstveni rad u medicini

Kratice/simboli ko­ji se ne mo­ra­ju objašnja­ Kra­ti­ce/simboli ko­ji se mo­ra­ju ob­jas­ni­ti u

va­ti u tek­stu: tek­stu (pu­no ime i kra­ti­ca u zag­ra­di, a on­da
sa­mo kra­ti­ca da­lje u tek­stu):
ECT elec­tro­con­vul­si­ve the­ra­py
HMO heal­th main­te­nan­ce or­ga­ni­za­tion
ED ef­fec­ti­ve do­se
HPF hi­gh power fie­ld
ED50 me­dian ef­fec­ti­ve do­se
HPLC hi­gh pres­su­re liquid chro­ma­to­graphy
EEE eas­te­rn equi­ne en­cep­ha­lo­mye­li­tis
elec­troen­cep­ha­log­ram, elec­tro­encep­ HSV her­pes sim­plex vi­rus
EEG
ha­log­rap­hic hu­man T-ce­ll lymphot­ro­pic vi­rus, hu­
HTLV
EIA en­zyme im­mu­noas­say man T-ce­ll leu­ke­mia vi­rus

Epi­de­mic In­tel­li­gen­ce Ser­vi­ce (Center­s ID in­fec­ti­ve do­se

EIS
for Di­sea­se Con­trol)
Ig im­mu­nog­lo­bulin
ELISA en­zyme-lin­ked im­mu­no­sor­be­nt as­say
IM in­tra­mus­cu­lar
EMG elec­tro­myog­ram, elec­tro­myo­­graphic
IND In­ves­ti­ga­tio­nal New Drug
elec­tro-o­cu­log­ram, elec­tro-o­cu­lo­grap­
EOG IOP in­trao­cu­lar pres­su­re
hic
ESP extra­sen­so­ry per­cep­tion ISG im­mu­ne se­rum glo­bu­lin

ESR erythro­cyte se­di­men­ta­tion ra­te ITP idio­pat­hic throm­bo­cyto­pe­nic purpu­ra

ESRD e­nd-sta­ge re­nal di­sea­se
IUD in­trau­te­ri­ne de­vi­ce
LAV lympha­de­no­pat­hy-as­so­cia­ted vi­rus
IV in­tra­ve­nous, in­tra­ve­nous­ly
LD let­hal do­se
IVP in­tra­ve­nous pye­log­ram
LD50 me­dian let­hal do­se
RAM ran­dom ac­ce­ss me­mo­ry
LDH lac­ta­te de­hydro­ge­na­se
RAST ra­dioal­ler­go­sor­be­nt te­st
LDL low-den­si­ty li­pop­ro­tein
RBC red blood ce­ll
LDL-C low den­si­ty li­pop­ro­tein cho­les­te­rol
REM ra­pid eye mo­ve­me­nt
LH lu­tei­ni­zi­ng hor­mo­ne
ROM rea­d-on­ly me­mo­ry
lu­tei­ni­zi­ng hor­mo­ne-re­lea­si­ng hor­
LHRH
mo­ne RR re­la­ti­ve ri­sk
LSD lyser­gic acid diet­hyla­mi­ne RSV res­pi­ra­to­ry syncytial vi­rus
MCH mean cor­pus­cu­lar he­mog­lo­bin se­ve­re com­bi­ned im­mu­no­de­fi­cien­cy
SCID
mean cor­pus­cu­lar he­mog­lo­bin con­ di­sea­se
MCHC
cen­tra­tion SEM scan­ni­ng elec­tron mic­ros­co­pe
MCV mean cor­pus­cu­lar vo­lu­me syndro­me of inap­prop­ria­te sec­re­tion
SIADH
MD mus­cu­lar dystrop­hy of an­ti­diu­re­tic hor­mo­ne

MEC mean ef­fec­ti­ve con­cen­tra­tion SIDS sud­den in­fa­nt dea­th syndro­me

Min­ne­so­ta Mul­tip­ha­sic Per­so­na­li­ty syste­mic lu­pus erythe­ma­to­sus;

MMPI SLE
In­ven­to­ry St Louis en­cep­ha­li­tis

MRI mag­ne­tic re­so­nan­ce ima­gi­ng sp g spe­ci­fic gra­vi­ty (uvi­jek uz broj)

298
 II. dodatak Uobičajene kratice i simboli u znanstvenome članku na engleskome jeziku

Kratice/simboli ko­ji se ne mo­ra­ju objašnja­ Kra­ti­ce/simboli ko­ji se mo­ra­ju ob­jas­ni­ti u

va­ti u tek­stu: tek­stu (pu­no ime i kra­ti­ca u zag­ra­di, a on­da
sa­mo kra­ti­ca da­lje u tek­stu):
mRNA mes­sen­ger RNA
STD sexual­ly tran­smi­ted di­sea­se
MS mul­tip­le scle­ro­sis
T3 triio­dot­hyro­ni­ne
NDA New Drug Ap­pli­ca­tion
T4 thyroxi­ne
NF Na­tio­nal For­mu­la­ry
TCD00 tis­sue cul­tu­re do­se
NK na­tu­ral kil­ler
TIBC to­tal iro­n-bin­di­ng ca­pa­ci­ty
NSAID non­ste­roi­dal an­ti-in­flam­ma­to­ry drug
TPA tis­sue plas­mi­no­gen ac­ti­va­tor
NS not sig­ni­fi­ca­nt
TPN to­tal pa­ren­te­ral nut­rion
NTP nor­mal tem­pe­ra­tu­re and pres­su­re
TRH thyrot­ro­pi­n-re­lea­si­ng hor­mo­ne
OR od­ds ra­tio
tRNA tran­sfer ri­bo­nuc­leic acid
PAS pe­rio­dic acid – Schi­ff
TSH thyroi­d-sti­mu­la­ti­ng hor­mo­ne
PEEP po­si­ti­ve e­nd-expi­ra­to­ry pres­su­re
thyroi­d-sti­mu­la­ti­ng hor­mo­ne-re­lea­si­
PET po­sit­ron emis­sion to­mog­rap­hy TSH-RF
ng fac­tor
PID pel­vic in­flam­ma­to­ry di­sea­se TSS toxic sho­ck syndro­me
PKU phe­nylke­to­nu­ria TTP throm­bo­tic throm­bo­cyto­pe­nic pur­pu­ra
pu­ri­fied pro­tein de­ri­va­ti­ve (tu­ber­cu­ USAN Uni­ted Sta­tes Adop­ted Na­mes
PPD
lin)
USP Uni­ted Sta­tes Phar­ma­co­peia
pro­fes­sio­nal stan­da­rd re­view or­ga­ni­
PSRO
za­tion VEP vi­sual evo­ked po­ten­tial

PT prot­hrom­bin ti­me VER vi­sual evo­ked res­pon­se

PTA per­cu­ta­neus tran­slu­mi­nal an­gio­plas­ty VHDL ve­ry-hi­gh-den­si­ty li­pop­ro­tein

PTT par­tial throm­bop­las­tin ti­me VLDL ve­ry-low-den­si­ty li­pop­ro­tein

oral pso­ra­len wi­th lo­ng-wa­ve UV ra­ VPB ven­tri­cu­lar pre­ma­tu­re beat

PUVA
dia­tion in the A ran­ge
WAIS Wec­hsler Adu­lt In­tel­li­gen­ce Sca­le
WBC whi­te blood ce­ll
WEE wes­te­rn equi­ne en­cep­ha­lo­mye­li­tis

Na­po­me­ne:
1. Svi dru­gi iz­ra­zi, či­je kra­ti­ce ni­su na­ve­de­ne u gor­njem tek­stu, u znan­stve­nom se član­ku ne smi­ju
skra­ći­va­ti. Sa­mo ka­d se u tab­li­ca­ma ili sli­ka­ma du­ga­čak izraz mo­ra upo­ra­bi­ti kao nas­lov, taj se
iz­raz mo­že za­mi­je­ni­ti kra­ti­com, ali pri­tom u pod­bi­lješ­ci tab­li­ce ili u opi­su sli­ke tu kra­ti­cu tre­ba
ob­jas­ni­ti pu­nim iz­ra­zom.
2. Kratice i znakovi koji se smiju rabi­ti, ali ih u tekstu treba najprije objasniti (puno ime pa kratica
u zagradi, a potom samo kratica u tekstu koji slijedi) vrijede za cijeli rukopis, ali se objašnjenje
mora ponoviti u sažetku te u svakoj tablici i svakoj slici.

299
 III. dodatak

Opća pravila za izvješćivanje o

različitim vrstama studija

Sve smjernice i dijagrami toka dostupni su na www.consort-statement.org.

Tablica III-1. Popis informacija CONSORT 2010 koje treba sadržavati znanstveni članak o
randomiziranome kontroliranom pokusu* (engl. CONSORT 2010 checklist, dostupno na www.
consort-statement.org)

Odjeljak članka i Točka Na stranici

Što treba navesti?
tema # #

Naslov i sažetak

Identificirati kao randomizirani pokus u

1a
naslovu članka.

Strukturirani sažetak ustroja pokusa,

1b rezultata i zaključaka (za odgovarajuće
smjernice v. CONSORT za sažetke).

Uvod
Osnova i ciljevi

Znanstvena osnova i objašnjenje logičko-

2a
ga temelja istraživanja.

2b Specifični ciljevi ili hipoteza.

Metode

Opis ustroja pokusa (npr., usporedni,

3a faktorski) uključujući i omjer razvrstavanja
ispitanika.
Ustroj pokusa
Važnije promjene metoda napravljene
3b nakon što je pokus počeo (npr. kriteriji
uključenja), s razlozima za te promjene.

300
 III. dodatak Opća pravila za izvješćivanje o različitim vrstama studija

4a Kriteriji uključenja za ispitanike.

Ispitanici
4b Mjesto i okružje prikupljanja podataka.
Intervencije za svaku skupinu, s dovoljno
Intervencije 5 detalja za njihovo ponavljanje, te kako su i
kad stvarno provedene.
Potpuno definirane i prethodno određene
mjere primarnog ili sekundarnog ishoda
6a
(engl. outcome measures), uključujući
Ishodi način i vrijeme kad su procijenjene.
Sve promjene mjera ishoda ispitivanja
6b nakon što je pokus počeo, s razlozima za
te promjene.
7a Kako je procijenjena veličina uzorka.
Veličina uzorka Kad je to primjereno, objasniti sve među-
7b
analize i smjernice za prekid studije.
Randomizacija
Postupak primijenjen za utvrđivanje slučaj-
8a
noga redoslijeda razvrstavanja ispitanika.

Utvrđivanje redoslijeda Tip randomizacije; pojedinosti o mogućim

ograničenjima (npr. raspored pokusnih
8b
jedinica u skupine (engl. blocks); i veličina
takve skupine).
Postupak primijenjen za provedbu slučaj-
Način prikrivanja raz-
noga redoslijeda razvrstavanja ispitanika
vrstavanja ispitanika u
9 (npr. označavanje spremnika slijedom
skupine (engl. allocati-
brojeva), s opisom svih mjera za skrivanje
on concealment)
slijeda do završetka dodjele intervencija.
Tko je proveo postupak utvrđivanja
Provedba randomiza- slučajnoga redoslijeda, tko je uključivao
10
cije ispitanike, tko je razvrstavao ispitanike u
pojedine skupine.
Ako je provedeno zasljepljivanje, tko je
bio zaslijepljen nakon što su pacijenti
11a razvrstani u skupine prema intervencijama
Zasljepljivanje (engl. (primjerice, ispitanici, pružatelji skrbi, pro-
blinding, masking) cjenjivači učinaka) i kako je to učinjeno.
Kad je to primjereno, opis sličnosti inter-
11b
vencija.
Statistički postupci primijenjeni za uspo-
12a redbu pojedinih skupina mjera primarnih
Statističke metode ili sekundarnih ishoda.
Postupci dodatnih analiza, kao što su ana-
12b
lize podskupina ili prilagođene analize.

301
Uvod u znanstveni rad u medicini

Rezultati
Posebno za svaku skupinu navesti broj
randomiziranih ispitanika koji su primili
Protok ispitanika kroz 13a predviđenu intervenciju, prošli cijeli plan
istraživanje (preporuča istraživanja i bili uključeni u analizu prema
se nacrtati dijagram primarnoj (glavnoj) mjeri ishoda.
toka, v. III. dodatak,
sl.1) Posebno za svaku skupinu navesti gubitke
13b i odustajanja ispitanika nakon randomiza-
cije, te njihove razloge.
Datumi kad su ispitanici novačeni i koliko
14a
su dugo praćeni.
Novačenje
Zašto je ispitivanje završilo ili zašto je
14b
zaustavljeno.
Tablica s osnovnim demografskim po-
Osnovni podatci 15 datcima i kliničkim značajkama svake
skupine.
Za svaku skupinu, broj ispitanika uključen
Broj analiziranih ispi- u pojedinu analizu (nazivnik); je li analiza
16
tanika bila učinjena u odnosu na skupine defini-
rane na početku ispitivanja.
Za svaki primarni i sekundarni ishod,
prikazati rezultate za svaku skupinu i pro-
17a cijenjenu veličinu učinka (engl. estimated
effect size) i njezinu točnost (npr. 95 %
Ishod i procjene raspon pouzdanosti).
Za binarne ishode preporuča se prikaz
17b i apsolutne i relativne procjene veličine
učinka.
Rezultati svih dodatnih analiza, uključujući
analizu podskupina i prilagođenu analizu;
Pomoćne analize 18 naglasiti koje su analize bile predviđene
planom istraživanja, a za koje se zamisao
pojavila tijekom istraživanja.
Svi nepovoljni događaji i nuspojave koje
su se zbivale u svakoj pojedinoj interven-
Nepovoljni događaji 19
cijskoj skupini (za specifične smjernice v.
CONSORT za nepovoljne događaje).
Rasprava
Ograničenja pokusa, s obzirom na izvore
Ograničenja 20 mogućih odstupanja, netočnosti i, kad je
to primjereno, višestruke analize.
Poopćivost (vanjska validnost) rezultata
Uopćivanje 21
istraživanja.

302
 III. dodatak Opća pravila za izvješćivanje o različitim vrstama studija

Tumačenje treba odgovarati rezultatima,

Tumačenje 22 usklađujući korist i nepovoljne događaje, te
uzimajući u obzir druge primjerene dokaze.
Ostale informacije
Registracijski broj i ime registra kliničkih
Registracija 23
pokusa.
Gdje se može pristupiti cjelovitom proto-
Protokol 24
kolu istraživanja, ako je dostupan.
Izvori financiranja i drugi oblici pripomoći
Financiranje 25
(npr. dobivanje lijekova), uloga financijera.
*Preporučamo da ovaj dokument proučite zajedno s dokumentom „CONSORT 2010 Objašnjenja i
specifikacije�, koji objašnjava sve tražene informacije. Kad je to primjereno, preporučamo čitanje
CONSORT dodataka o pokusima s randomizacijom u grozdovima (engl. cluster randomized trials),
pokusima neinferiornosti i ekvivaletnosti (engl. non-inferiority and equivalence trials), nefarmako-
loškim liječenjima, liječenjima biljkama i pragmatičnim pokusima. U pripremi su i drugi dodatci: za
njih, kao i za najnovije referencije koje se odnose na ovaj dokument, v. www.consort-statement.org.

Novačenje Ispitanici pregledani za uključenje u istraživanje (n= )

Ispitanici isključeni iz istraživanja (n= )

• Ne zadovoljavaju kriterije uključenja
Randomizirano (n= )
• Odbili sudjelovati (n= )
• Drugi razlozi (n= )

Raspoređeni na intervenciju (n= ) Razvrstani na intervenciju (n= )

• Primili predviđenu intervenciju • Primili predviđenu intervenciju
(n= ) (n= )
Razvrstavanje
• Nisu primili predviđenu intervenci- • Nisu primili predviđenu intervenci-
ju (n= ) ju (n= )
Navesti razloge Navesti razloge

Ispitanici izgubljeni u praćenju (n= ) Ispitanici izgubljeni u praćenju (n= )

Navesti razloge Navesti razloge
Praćenje
Prekinuta intervencija (n= ) Prekinuta intervencija (n= )
Navesti razloge Navesti razloge

Analizirani ispitanici (n= ) Analizirani ispitanici (n= )

• Isključeni iz analize (n= ) Analiza • Isključeni iz analize (n= )
Navesti razloge Navesti razloge

Slika III-1. Dijagram toka CONSORT 2010.

303
Uvod u znanstveni rad u medicini

Tablica III-2. Pravila za pisanje znanstvenoga članka o meta-analizi randomiziranih kontroli-

ranih pokusa – PRISMA 2009. (engl. PRISMA 2009 checklist).

Odjeljak članka i Točka Na stranici

Što treba navesti?
tema # #

Naslov

Označiti članak kao meta-analizu ili sustavni

Naslov 1
pregled, ili oboje.

Rabiti strukturirani sažetak koji uključuje,

kad je to primjenjivo: osnovu; ciljeve; izvore
podataka; kriterije prikladnosti studija, ispita-
Sažetak 2 nike i intervencije; procjenu studija i postup-
ke sinteze; rezultate; ograničenja; zaključke
i važnost ključnih nalaza; registracijski broj
sustavnoga pregleda.

Uvod

Objasniti logičku osnovu za izradbu pregleda

Logička podloga 3
u okviru onoga što se već zna.

Jasno oblikovano pitanje s napomenom o

Ciljevi 4 ispitanicima, intervencijama, usporedbama,
ishodima i ustroju studije (engl. PICOS).

Metode

Navesti postoji li protokol pregleda, može li

mu se i gdje pristupiti (npr. mrežna adresa)
Protokol i registracija 5
i, ako postoji, dati informaciju o registraciji
uključujući i registracijski broj.

Specificirati značajke studija (npr. PICOS,

duljinu praćenja) i značajke izvješća (npr.
Kriteriji prihvatljivosti 6 godine razmatranja, jezik, status publiciranja)
kao kriterije prihvatljivosti, uključivo i razloge
za takve navode.

Opisati sve izvore podataka (npr. pismohra-

ne elektroničkih podataka, engl. database,
s datumima pristupa, kontaktiranje drugih
Izvori podataka 7
autora radi identificiranja njihovih studija)
prilikom pretraživanja i datume zadnjih
pristupa.

Prikazati potpunu strategiju pretraživanja za

najmanje jednu bazu podataka, uključujući
Pretraživanje 8
primijenjena ograničenja, tako da bi se postu-
pak mogao ponoviti.

304
 III. dodatak Opća pravila za izvješćivanje o različitim vrstama studija

Navesti postupak odabira studija (tj. pretra-

živanje, prihvatljivost, koje su uključene u
Odabir studija 9
sustavni pregled i, kad je primjenjivo, u meta-
analizu).

Opisati postupke vađenja podataka iz izvješća

Postupak prikupljanja (npr. pilotirani formulari, nezavisno, u dupli-
10
podataka katu) i sve postupke pribavljanja i potvrde
podataka od istraživača.

Navesti i definirati sve varijable za koje su

traženi podatci (npr. PICOS, financiranje) i
Detalji o podatcima 11
sve pretpostavke i pojednostavnjenja koja su
učinjena.

Opisati postupke procjene rizika odstupa-

Rizik odstupanja u po-
12
jedinačnim studijama
nja u pojedinačnim studijama (uključujući
specifikaciju je li to učinjeno na razini stu-
dije ili ishoda), te kako će se ta informacija
upotrijebiti prilikom svakoga oblika sinteze
podataka.

Statističke mjere Navesti glavne statističke mjere ishoda (npr.

13
ishoda omjer rizika, razlika aritmetičkih sredina).

Opisati postupanje s podatcima i združivanja

rezultata iz studija i, ako je primjenjivo, uklju-
Sinteza rezultata 14
čiti mjere konzistentnosti (npr. I2) za svaku
meta-analizu.

Specificirati sve procjene rizika odstupanja

Rizik odstupanja koje su mogle utjecati na ukupnost dokaza
15
među studijama (npr. odstupanje pri publiciranju, selektivno
izvješćivanje unutar studija).

Opisati postupke dodatnih analiza (npr. anali-

za osjetljivosti po podskupinama, meta-regre-
Dodatne analize 16
siju) i, ako je primjenjivo, navesti koje su bile
prethodno specificirane.

Rezultati

Navesti broj pregledanih studija, broj provje-

renih za prihvatljivost i uključenih u pregled,
Odabir studija 17
s razlozima za isključenje na svakoj razini, po
mogućnosti s dijagramom toka.

Za svaku studiju prikazati značajke zbog kojih

su podatci iz nje upotrijebljeni (npr. veliči-
Značajke studija 18
nu studije, PICOS, vrijeme praćenja), te dati
odgovarajuće referencije.

305
Uvod u znanstveni rad u medicini

Prikazati podatke za rizik odstupanja za

Rizik odstupanja unu-
19 svaku studiju i, ako postoji, procjenu na razini
tar studija
ishoda (v. točku 12).
Za svaku studiju, za sve promatrane isho-
de (povoljni ili nepovoljni učinci) navesti:
Rezultati pojedinih a) jednostavan sažetak rezultata za svaku
20
studija intervencijsku skupinu, b) procjene učinaka s
rasponima pouzdanosti i, idealno, s grafiko-
nom raspona pouzdanosti.
Prikazati rezultate svake napravljene meta-
Sinteza rezultata 21 analize, uključujući raspone pouzdanosti i
mjere konzistentnosti.
Rizik odstupanja Prikazati sve procjene rizika odstupanja među
22
među studijama studijama (v. točku 15).
Prikazati rezultate dodatnih analiza ako su
Dodatne analize 23 rađene (npr. analiza osjetljivosti podskupina,
meta-regresija [v. točku 16]).
Rasprava
Sažeti glavne nalaze uključujući i snagu do-
kaza za svaku glavnu mjeru ishoda; raspraviti
Sažetak dokaza 24 njihovu važnost za ključne skupine (npr.
pružatelje zdravstvene skrbi, korisnike, dono-
sitelje odluka i zakona).
Raspraviti ograničenja na razini studija i
ishoda (npr. rizik odstupanja), kao i na razini
Ograničenja 25 cijeloga pregleda (npr. nepotpuno priku-
pljanje identificiranih izvješća, otklon zbog
nepotpunog izvješćivanja).
Dati opće tumačenje rezultata u kontekstu
Zaključci 26 drugih dokaza i implikacije za dalja istraživa-
nja.
Financiranje
Opisati izvore financiranja izradbe sustav-
noga pregleda i druge oblike podrške (npr.
Financiranje 27
doprinos podataka), te ulogu financijera u
sustavnom pregledu.

Preuzeto iz: Moher D, Liberati A, Tetzlaff J, Altman DG. The PRISMA Group (2009). Preferred
reporting items for systematic reviews and meta-analyses: The PRISMA Statement. PloS Med 6(6):
e1000097. Doi: 10.1371/journal.pmed 1000097

306
 III. dodatak Opća pravila za izvješćivanje o različitim vrstama studija

Pretraživanje Izvješća identificirana Dodatna izvješća identificirana

pretraživanjem baza podataka u drugim izvorima
(n = ) (n = )

Izvješća nakon odstranjenja duplikata

(n = )
Pregledavanje

Pregledana izvješća Isključena izvješća

(n = ) (n = )

Provjera punog teksta Isključena izvješća

prema kriterijima s punim tekstom, s
uključivanja razlozima
(n = ) (n = )
Prihvatljivost

Istraživanja uključena
u kvalitativnu sintezu
(n = )

Istraživanja uključena
Uključeno

u kvantitativnu sintezu
(meta-analizu)
(n = )

Slika III-2. Dijagram toka PRISMA 2009.

Preuzeto iz: Moher D, Liberati A, Tetzlaff J, Altman DG. The PRISMA Group (2009). Preferred
reporting items for systematic reviews and meta-analyses: The PRISMA Statement. PloS Med
6(6): e1000097. Doi: 10.1371/journal.pmed 1000097.

307
Uvod u znanstveni rad u medicini

Tablica III-3. Pravila pisanja znanstvenoga članka o istraživanju valjanosti dijagnostičke pre-
trage (engl. STARD checklist).
Odjeljak članka Točka Na stranici
Što treba navesti?
i tema # #
Identificirati članak kao istraživanje dijagno-
Naslov/sažetak/
1 stičke valjanosti (preporučljivo koristiti MeSH
ključne riječi
ključnu riječ sensitivity and specificity).
Pitanja na koje odgovara istraživanje, ili cilje-
vi istraživanja, kao što su procjena dijagno-
Uvod 2
stičke točnosti, ili usporedba točnosti različi-
tih testova, ili među skupinama ispitanika.
Metode
Kriteriji uključenja i isključenja, mjesto i uvjeti
Ispitanici -- 3
u kojima su prikupljeni podatci.
Istraživana populacija
Je li novačenje bilo temeljeno na simptomima,
Ispitanici -- rezultatima prijašnjih dijagnostičkih ispitivanja
4
Novačenje ili činjenici da je ispitanik podvrgnut indek-
snom testu* ili referentnom standardnom testu†?
Ispitanici --
5 Na koji su način ispitanici odabirani?
Uzorkovanje
Je li prikupljanje podataka planirano prije
Prikupljanje podataka 6 provođenja dijagnostičke pretrage (prospek-
tivno) ili nakon nje (retrospektivno)?
7 Opisati i objasniti referentni standard.
Tehničke osobine korištenih materijala i po-
stupaka, uključujući kako i kad su provedena
8
mjerenja ili citirati referencije za indeksni test
i referentni standard.
Jedinice mjerenja, zaokruživanja rezultata ili
9
skupina rezultata.
Dijagnostički postupci
Broj, kvalifikacije i iskustvo ljudi koji su pro-
10
vodili preglede i odčitavali rezultate.
Jesu li ljudima koji su provodili preglede i
odčitavali rezultate bile poznate ostale dija-
11 gnostičke pretrage kojima je ispitanik možda
bio podvrgnut, te jesu li imali uvid u kliničke
podatke o ispitaniku?
Postupci izračunavanja ili usporedbe mjera
dijagnostičke točnosti. Statistički postupci za
12
kvantificiranje pouzdanosti (npr. 95 % raspon
Statistički postupci pouzdanosti).
Postupci za izračunavanje ponovljivosti ispi-
13
tanih pretraga, ako su učinjeni.

308
 III. dodatak Opća pravila za izvješćivanje o različitim vrstama studija

Kad je istraživanje provedeno, uključujući

14
početni i završni datum novačenja ispitanika.
Kliničke i demografske značajke istraživane
Rezultati 15 populacije (npr. dob, spol, simptomi, komor-
biditet, liječenje, mjesta novačenja).
Ispitanici
Broj ispitanika koji zadovoljavaju kriterije
uključenja, te koliko ih je obrađeno kojim
16
testom i zašto (preporuča se nacrtati dijagram
toka, v. Dodatak III, sl. 3).
Vremensko razdoblje između provođenja
indeksnog testa i referentnog standarda, te
17
bilo kakvo liječenje kojemu je ispitanik u
međuvremenu podvrgnut.
Raspodjela težine bolesti (definirati kriterije)
u ispitanika s traženim patološkim stanjem;
18
ostale dijagnoze u ispitanika bez traženoga
Rezultati ispitivanja
patološkog stanja.
Unakrsno tabeliranje (engl. cross tabulation)
rezultata indeksnog testa (uključujući nejasne
nalaze i podatke koji nedostaju) i rezultata
19
referentnoga standarda. Za kontinuirane vari-
jable, navesti raspodjelu rezultata indeksnog
testa i rezultata referentnoga standarda.
Nepovoljni događaji pri provođenju indek-
20
snog testa i referentnoga standarda.
Procjene dijagnostičke točnosti i mjere
21 statističke nesigurnosti (npr. 95 % raspon
pouzdanosti).
Kako su rješavani problemi nejasnih nalaza,
22 podataka koji nedostaju, te graničnih rezulta-
Procjene ta na indeksnom testu?
Procjena varijabilnosti dijagnostičke točnosti
23 među podskupinama ispitanika, mjeritelja ili
zdravstvenih ustanova, ako je učinjena.
24 Procjena ponovljivosti istraživanja.
Rasprava 25 Raspraviti kliničku primjenjivost rezultata.
*
Dijagnostički postupak čija se valjanost ispituje.
†
Dijagnostički postupak koji se trenutačno rutinski koristi u praksi.

309
Uvod u znanstveni rad u medicini

Prikladni ispitanici
(n= )

Isključeni bolesnici (n= )

Navesti razloge

Indeksni test*
(n= )

Patološki nalaz Fiziološki nalaz Nejasni nalaz

(n= ) (n= ) (n= )

Nema refe- Nema refe- Nema refe-

rentnoga stan- rentnoga stan- rentnoga stan-
darda (n= ) † darda (n= ) † darda (n= ) †

Referentni standard† Referentni standard† Referentni standard†

(n= ) (n= ) (n= )

Nejasan nalaz Nejasan nalaz Nejasan nalaz

(n= ) (n= ) (n= )

Traže- Traže- Traže- Traže- Traže- Traže-

no patološ- no patološ- no patološ- no patološ- no patološ- no patološ-
ko stanje ko stanje ko stanje ko stanje ko stanje ko stanje
prisutno odsutno prisutno odsutno prisutno odsutno
(n= ) (n= ) (n= ) (n= ) (n= ) (n= )

Slika III-3. Opći primjer dijagrama toka STARD. Zvjezdica označuje dijagnostički postupak čija
se valjanost ispituje; križić označava dijagnostički postupak koji se trenutačno rutinski koristi
u praksi.

310
 III. dodatak Opća pravila za izvješćivanje o različitim vrstama studija

Tablica III-4. Pravila pisanja znanstvenoga članka o opažajnim epidemiološkim istraživanjima

(engl. STROBE checklist).
Odjeljak
Točka Kohortno Istraživanje Presječno
članka i
# istraživanj­e parov­a istraživanj­e
tema
a) Identificirati a) Identificirati čla- a) Identificirati
članak kao kohortno nak kao istraživanje članak kao presječno
Naslov i istraživanje u naslovu slučajeva i kontrola istraživanje u naslovu
1 ili sažetku u naslovu ili sažetku ili sažetku
sažetak
b) Sažetak treba biti informativan i strukturiran, te iznositi ključne
točke iz ovoga popisa.
Uvod
Pozadina/Lo-
2 Objasniti znanstvenu pozadinu i logičku osnovu istraživanja
gička osnova
Navesti specifične ciljeve, uključujući i unaprijed definirane hipo-
Ciljevi 3
teze
Metode
Prikazati ključne elemente ustroja istraživanja.
Ustroj istraži-
4 Navesti svrhu izvornog istraživanja, ako je članak jedan u slijedu
vanja
izvještaja o istraživanju koje još u tijeku.
Okvir 5 Opisati mjesto i vrijeme prikupljanja podataka.
a) Za slučajeve i
a) Navesti kriterije kontrole zasebno a) Navesti kriterije
uključenja i isključe- navesti kriterije uključenja i isključe-
nja, izvore i metode uključenja i is- nja, izvore i metode
odabira ispitanika. ključenja, izvore i odabira ispitanika.
metode odabira.
b) Navesti preci-
zne dijagnostičke
b) Navesti trajanje i
kriterije za sluča-
Ispitanici 6 način praćenja ispi-
jeve, te logičku
tanika.
osnovu za odabir
kontrola.
c) Za uparena
istraživanja,
navesti kriteri-
je uparivanja i
broj kontrola po
slučaju.
Navesti i jasno definirati sve promatrane varijable, te objasniti koje
Promatrane će se od njih smatrati ishodima, a koje čimbenicima izloženosti, po-
7
varijable tencijalnim prediktorima, potencijalnim zbunjujućim čimbenicima
ili čimbenicima koji mijenjaju učinak.

311
Uvod u znanstveni rad u medicini

a) Za svaku promatranu varijablu navesti pojedinosti o metodama

procjenjivanja (mjerenja).
Mjerenje 8*
b) Ako je to prikladno, opisati usporedivost metoda procjenjivanja
u različitim skupinama.

Opisati mjere koje su poduzete kako bi se izbjegli potencijalni

Pristranost 9
izvori pristranosti.

Veličina Opisati logičku osnovu za odabranu veličinu uzorka, uključujući

10
uzroka razloge praktične naravi i statističke razloge.

a) Opisati sve statističke postupke, uključujući i one korištene za

kontrolu zbunjujućih čimbenika.

b) Opisati kako je
b) Opisati kako je
riješen problem b) Opisati kako je rije-
riješen problem
Statistički sparivanja sluča- šen problem utjecaja
11 gubitka u praćenju i
postupci jeva i kontrola, ustroja studije i nepot-
nepotpunih poda-
te nepotpunih punih podataka.
taka.
podataka.

c) Ako je to prikladno, opisati metode za analizu podskupina i

analize osjetljivosti.

a) Objasniti kako su analizirane kvantitativne varijable, npr. koji je

Kvantitativne način grupiranja odabran i zašto.
12
varijable b) Prikazati rezultate kontinuiranih i skupnih analiza, ako je to
prikladno.

Navesti izvore financiranja i ulogu financijera u prikazanom istraži-

Financiranje 13 vanju i, ako je to prikladno, u izvornom istraživanju na kojemu se
članak temelji.

Rezultati

a) Navesti broj osoba u svakoj fazi istraživanja, npr. broj potencijal-

no prikladnih ispitanika, broj pregledanih za uključenje u istraživa-
nje; broj onih kojima je potvrđeno da su prikladni za istraživanje,
broj uključenih u istraživanje, broj osoba koje su do kraja praćene,
broj analiziranih.

b) Navesti razloge za odustajanje od istraživanja u bilo kojoj fazi.

Sudionici 14* c) Preporuča se dijagram toka.

d) Navesti datume početka i kraja novačenja.

e) Za uparena
istraživanja,
navesti raspodjelu
broja kontrola po
slučaju.

312
 III. dodatak Opća pravila za izvješćivanje o različitim vrstama studija

a) Navesti osobine sudionika istraživanja (npr. demografske, po-

datke o izloženosti i potencijalni zbunjujući čimbenici).

b) Za svaku promatranu varijablu navesti potpunost podataka.

Deskriptivni
15* c) Sažeto navesti
podatci
prosječno i ukupno
trajanje praćenja i
datume početka i
završetka praćenja.

Izvijestiti o broju
Izvijestiti o broju
događaja koji su se Izvijestiti brojeve u
Podatci o događaja koji su se
16* smatrali ishodom ili svakoj od katego-
ishodu smatrali ishodom ili
zbirnim ishodima rija izloženosti.
zbirnim ishodima.
tijekom vremena.

a) Prikazati mjere povezanosti i njihovu preciznost (npr. 95 % ras-

pon pouzdanosti). Jasno naznačiti koji su zbunjujući čimbenici uzeti
u obzir pri analizi i zbog čega su odabrani baš oni, a ne neki drugi.

b) Za usporedbe koje se služe kategorijama izvedenima iz kvanti-

Glavni rezul- tativnih varijabla, izvijestiti raspon vrijednosti ili medijan za svaku
17 skupinu.
tati
c) Prevesti relativne mjere u apsolutne razlike, za smisleno razdo-
blje rizika koje nije duže od vremenskog raspona podataka.

d) Standardizirati rezultate s obzirom na raspodjelu zbunjujućih i

modificirajućih čimbenika u stvarnim populacijama.

Izvijestiti o drugim provedenim analizama, npr. analizama podsku-

Druge analize 18
pina i analizama osjetljivosti.

Rasprava

Ključni nalazi 19 Sažeti ključne rezultate, pozivajući se na hipoteze istraživanja.

a) Raspraviti ograničenja istraživanja, uzimajući u obzir izvore

moguće pristranosti ili nepreciznosti, te probleme koji proistječu iz
višestrukih analiza, izloženosti i ishoda. Raspraviti smjer i razmjer
Ograničenja 20 mogućeg otklona.

b) Ne smije se raspravu o ograničenjima istraživanja uzeti kao

zamjenu za kvantitativne analize osjetljivosti.

Poopćivost 21 Raspraviti poopćivost (vanjsku validnost) rezultata istraživanja.

Ponuditi oprezno opće tumačenje rezultata u kontekstu postojećih

Tumačenje 22 dokaza i ograničenja istraživanja, uzimajući u obzir i alternativna
objašnjenja.

Podatke prikazati zasebno za slučajeve i kontrole u istraživanjima slučajeva i kontrola, te, kad je
to prikladno, za izložene i neizložene skupine u kohortnim i presječnim istraživanjima.

313
Uvod u znanstveni rad u medicini

Tablica III-5. Pravila pisanja znanstvenoga članka o meta-analizi epidemioloških i opažajnih

istraživanja (engl. MOOSE checklist)
Odjeljak
Točka Na stranici
članka Što treba navesti?
# #
i tema
1 Definicija problema.
2 Jasno izrečena hipoteza.

Uvod 3 Opis mjera ishoda.

Pozadina 4 Vrsta proučavanih izloženosti ili intervencija.
5 Vrsta istraživanja.
6 Populacija istraživanja.
Opis relevantnosti i prikladnosti prikupljenih istraživa-
7
nja za testiranje hipoteze.
Logički temelj za odabir i kodiranje podataka (npr.
8
klinička načela, jednostavnost).
Dokumentacija o tome kako su podatci razvrstani i ko-
9 dirani (npr. višestruko odčitavanje rezultata, prikrivanje,
podudarnost među procjeniteljma).
Procjena zbunjujućih čimbenika (npr. usporedivost
10
slučajeva i kontrola).
Metode
Procjena kakvoće istraživanja, uključujući prikrivenost
11 informacija od procjenitelja kakvoće; stratifikacija ili
regresija mogućih prediktora rezultata istraživanja.
12 Procjena heterogenosti istraživanja.
Opis statističkih postupaka dovoljno detaljan da se
istraživanje može ponoviti (npr. potpun opis modela
fiksnog ili slučajnih učinaka, engl. fixed or random
13
effects models; obrazloženje mogu li se odabranim mo-
delima objasniti prediktori rezultata istraživanja; modeli
doza-odgovor; kumulativne meta-analize).
14 Prikazivanje primjerenih tablica i slika.
15 Kvalifikacije pretraživača (npr. knjižničari, istraživači).
Strategija pretraživanja, uključujući vremensko razdo-
16
Strategija blje i ključne riječi.
pretraživa- Nastojanja da se uključe sva relevantna istraživanja,
nja 17
uključujući i kontaktiranje autora.
Pretražene pismohrane elektroničkih podataka i regi-
18
stri.

314
 III. dodatak Opća pravila za izvješćivanje o različitim vrstama studija

Programi za pretraživanje (naziv i inačica) i posebne

19 funkcije koje su korištene (npr. pretraživanje po nadre-
đenim pojmovima, engl. explosion).
Ručno pretraživanje (npr. popis referencija pronađenih
20
radova).
Strategija Popis svih pronađenih citata, te onih odbačenih (s
pretraživa- 21
razlozima odbacivanja).
nja
Način razvrstavanja radova koji nisu objavljeni na en-
22
gleskom jeziku.
Način razvrstavanja sažetaka i neobjavljenih istraživa-
23
nja.
24 Opis svih možebitnih kontakata s autorima istraživanja.
Sažeti grafički prikaz rezultata pojedinih istraživanja, te
25
ukupnih rezultata.
Tablica s opisnim podatcima za svako uključeno istra-
26
Rezultati živanje.
Rezultati ispitivanja osjetljivosti (npr. analiza podskupi-
27
na).
28 Naznaka statističke nesigurnosti rezultata.
Kvantitativna procjena iskrivljenja (npr. pristranost od
29
strane uredništva časopisa, publication bias).
Opravdanje za isključivanje istraživanja iz meta-analize
30 (npr. isključenje istraživanja koja nisu objavljena na
engleskom jeziku).
31 Procjena kakvoće uključenih istraživanja.
Rasprava/
Zaključci Promišljanje alternativnih objašnjenja dobivenih rezul-
32
tata.
Poopćenje zaključaka (u skladu s podatcima i pregle-
33
dom literature).
34 Smjernice za buduća istraživanja.
35 Navod izvora novčane potpore.

315
 IV. dodatak

Hijerarhijske razine dokaza i

snage preporuke

Dokazi potrebni za odlučivanje u me- inačicu hijerarhijske razine dokaza Centra

dicini i zdravstvu mogu se hijerarhijski po-
dijeliti prema dokaznoj snazi, a prednost
uvijek ima dokaz s najvećom snagom.
Snaga dokaza najviše ovisi o ustroju i kva-
liteti provedenog istraživanja. Navodimo
dva pristupa procjeni razine dokaza: 1)
sustav za procjenu kvalitete znanstvenih
dokaza, tzv. pristup GRADE te 2) najnoviju
za medicinu utemeljenu na dokazima iz
Oxforda.
GRADE
Pristup GRADE naglašava četiri razine
kvalitete dokaza (tabl. IV-1): visoku, umje-

Tablica IV-1. Razine kvalitete dokaza prema pristupu GRADE*

Procjena razine kvalitete dokaza prema GRADE pristupu
Razina kvalitete Ustroj studije
Visoka Randomizirani kontrolirani pokus ili opažajno istraživanje podignuto za
(engl. high) dvije razine kvalitete dokaza

Umjerena Randomizirani kontrolirani pokus snižen za jednu razinu dokaza ili opa-
(engl. moderate) žajno istraživanje podignuto za jednu razinu kvalitete dokaza

Niska Randomizirani kontrolirani pokus snižen za dvije razine dokaza ili opažaj-
(engl. low) no istraživanje

Vrlo niska Randomizirani kontrolirani pokus snižen za tri razine dokaza ili opažaj-
no istraživanje sniženo za jednu razinu dokaza ili niz slučajeva ili prikaz
(engl. very low) slučaja

*Izvor: Guyatt GH, Oxman AD, Vist GE, Kunz R, Falck-Ytter Y, Alonso-Coello P i sur. GRADE:
an emerging consensus on rating quality of evidence and strength of reccomendations. BMJ.
2008;336:924-6.

316
 IV. dodatak Hijerarhijske razine dokaza i snage preporuke
renu, nisku i vrlo nisku razinu. Razvili su
ga stručnjaci u okviru radne skupine GRA-
DE (engl. GRADE Working Group – the
Grades of Recommendation, Assessment,
Development and Evaluation Working
Group).
Osnovna značajka toga pristupa je
da stručnjaci koji procjenjuju kvalitetu
znanstvenih dokaza mogu povisiti ili sni-
ziti razinu ovisno o postojanju određe-
nih čimbenika koji utječu na unutarnju
ili vanjsku valjanost istraživanja. Tako
najvišu razinu znanstvenih dokaza pred-
stavljaju rezultati randomiziranih klinič-
kih pokusa (engl. randomized controlled
trials, RCTs), ali se i njihova razina može
sniziti čak i do tri razine, ovisno o ne-
dostatcima istraživanja. Rezultati opa-
žajnih istraživanja predstavljaju nisku
razini dokaza, ali se razina može podi-
ći do visoke razine dokaza ili sniziti na
vrlo nisku razinu dokaza, prema procjeni
ocjenjivača. Više od 20 različitih svjetskih
organizacija prihvatilo je GRADE sustav
za procjenu zdravstvenih intervencija, u
njegovoj izvornoj inačici ili uz male pre-
inake (primjerice, Svjetska zdravstvena
organizacija; National Institute for Health
and Clinical Excellence (NICE) u Velikoj
Britaniji, American College of Physicians
(ACP) u SAD i Canadian Agency for Dru-
gs and Technologies in Health (CADTH)
u Kanadi).
Detaljno objašnjenje i praktična pri-
mjena sustava GRADE mogu se naći na
mrežnim stranicama skupine: http://www.
gradeworkinggroup.org.
Nakon procjene istraživanja, pristu-
pom GRADE snaga preporuke može se
ocijeniti jakom (engl. strong) i slabom
(engl. weak) za ili protiv primjene neko-
ga liječenja. Snagu preporuke određuje
ravnoteža između željenih i neželjenih
posljedica različitih strategija liječenja,
razina dokaza, varijabilnost bolesniko-
vih vrijednosti i osobnih sklonosti. Jaka
snaga preporuke znači da će najbolje in-
formirani bolesnici izabrati preporučeno
liječenje, a njihovi liječnici ostvariti do-
bru suradnju s bolesnikom. Slaba razina
preporuke znači da će bolesnikov izbor
znatno varirati ovisno o njegovim vrijed-
nostima i osobnim sklonostima, a liječni-
ci moraju osigurati da izabrano liječenje
odgovara bolesnikovim vrijednostima i
osobnim sklonostima.
Razina dokaza
Najnovija sistematizacija hijerarhijske
razine dokaza za procjenu valjanosti istra-
živanja o učinku pojedinih oblika liječenja,
prevenciji, etiologiji i škodljivosti odnosno
nuspojavama (neželjenim učincima pojedi-
nih oblika liječenja), prognozi bolesti i di-
jagnostičkim postupcima, uz prikaz snaga
preporuke za kliničke smjernice (tabl. IV-2)
napravljena je 2011. godine u Centru za me-
dicinu utemeljnu na dokazima iz Oxforda
(www.cebm.net). Dokument je dostupan
na mrežnim stranicama Centra: OCEBM
Levels of Evidence Working Group. The
Oxford 2011 Levels of Evidence. Oxford
Centre for Evidence-Based Medicine. http://
www.cebm.net/index.aspx?o=5653.
317
Uvod u znanstveni rad u medicini

Tablica IV-2. Razine dokaza u medicini utemeljenoj na dokazima prema Centru za medicinu
utemeljnu na dokazima iz Oxforda (www.cebm.net)
Procjena zastupljenosti problema (odgovor na pitanje: Koliko je čest neki problem?)
Razina Ustroj studije*
1 Lokalna i trenutna pregledna studija (engl. survey) ili popis na slučajnom uzorku
Sustavni pregled preglednih studija koji dopušta usklađivanje (engl. matching) prema
2
lokalnim okolnostima†
3 Lokalni ne-slučajni uzorak†
4 Niz slučajeva†
5 –
Procjena dijagnoze (odgovor na pitanje: Je li dijagnostički test ili test praćenja točan?)
Razina Ustroj studije*
Sustavni pregled presječnih studija sa sustavno primijenjenim referentnim standardima
1
i zasljepljivanjem (engl. blinding)
Pojedinačne presječne studije sa sustavno primijenjenim referentnim standardima i
2
zasljepljivanjem (engl. blinding)
3 Nesusljedne studije ili studije bez sustavno primijenjenih referentnih standarda†
4 Studije slučajeva i kontrola, ili bez dobrog ili neovisnoga referentnog standarda†
5 Razmišljanje utemeljeno na mehanizmu postupka
Procjena prognoze (odgovor na pitanje: Što će se dogoditi ako ne damo terapiju?)
Razina Ustroj studije*
Sustavni pregled kohortnih studija u kojima je skupina oblikovana blizu početka pro-
1
matrane bolesti (engl. inception cohort study)
2 Incepcijske kohortne studije
3 Kohortna studija ili kontrolni ogranak randomiziranoga pokusa*
Niz slučajeva ili studije slučajeva i kontrola, ili prognostičke kohortne studije slabe
4
kvalitete†
5 –
Procjena korisnosti liječenja (odgovor na pitanje: Pomaže li ova intervencija?)
Razina Ustroj studije*
1 Sustavni pregled randomiziranih pokusa ili pokusa n-of-1
2 Randomizirani pokus ili opažajna studija s dramatičnim učinkom
3 Nerandomizirana kontrolirana kohortna studija ili studija praćenja (engl. follow-up)†
4 Niz slučajeva, studije slučajeva i kontrola, ili studije s povijesnom kontrolom†
5 Razmišljanje utemeljeno na mehanizmu postupka
Procjena štetnosti liječenja (odgovor na pitanje: Koje su uobičajene nuspojave/štetni
učinci?)

318
 IV. dodatak Hijerarhijske razine dokaza i snage preporuke

Razina Ustroj studije*

Sustavni pregled randomiziranih pokusa, sustavni pregled ugniježđenih studija slu-
1 čajeva i kontrola, sustavni pregled pokusa n-of-1 s pacijentom za kojega postavljate
pitanje, ili opažajna studija s dramatičnim učinkom
Pojedinačni randomizirani pokus ili (iznimno) opažajna studija s dramatičnim učin-
2
kom
Nerandomizirana kontrolirana kohortna studija ili studija praćenja (engl. follow-up)
3 (post-marketinški nadzor), s tim da je dovoljno velik uzorak koji bi isključio uobiča-
jene nuspojave (za kasne nuspojave trajanje praćenja mora biti dostatno)†
4 Niz slučajeva, studije slučajeva i kontrola, ili studije s povijesnom kontrolom†
5 Razmišljanje utemeljeno na mehanizmu postupka
Procjena štetnosti liječenja (odgovor na pitanje: Koje su rijetke nuspojave/štetni
učinci?)
Razina Ustroj studije*
1 Sustavni pregled pokusa n-of-1 ili pokus n-of-1
2 Randomizirani pokus ili (iznimno) opažajna studija s dramatičnim učinkom
Nerandomizirana kontrolirana kohortna studija ili studija praćenja (engl. follow-up)
3 (post-marketinški nadzor), s tim da je dovoljno velik uzorak koji bi isključio uobiča-
jene nuspojave (za kasne nuspojave trajanje praćenja mora biti dostatno)†
4 Niz slučajeva, studije slučajeva i kontrola, ili studije s povijesnom kontrolom†
5 Razmišljanje utemeljeno na mehanizmu postupka
Procjena probira (engl. screening) (odgovor na pitanje: Isplati li se ovaj test – ranog
otkrivanja?)
Razina Ustroj studije*
1 Sustavni pregled randomiziranih pokusa
2 Randomizirani pokus
3 Nerandomizirana kontrolirana kohortna studija ili studija praćenja (engl. follow-up)
4 Niz slučajeva, studije slučajeva i kontrola, ili studije s povijesnom kontrolom†
5 Razmišljanje utemeljeno na mehanizmu postupka

*Razina se može sniziti prema kvaliteti studije, nepreciznosti, neizravnosti (primjerice PICO u
studiji ne odgovora PICO u postavljenom pitanju), nepodudarnosti između studija, ili ako je ap-
solutna veličina učinka (engl. effect size) jako mala; razina se može povisiti ako je veličina učinka
velika ili jako velika.
†Uvijek je sustavni pregled općenito bolji nego pojedinačna studija.

319

Pisanje referencija u
znanstvenom članku
U biomedicini se najviše rabi tzv. Van-
couverski sustav, u kojemu se literatura
navodi rednim brojem, prema redoslije-
du citiranja u tekstu. Za članke s više od
šest autora, navodi se prvih šest i dodaje
„i sur.�.
Primjeri citiranja najčešćih vrsta lite-
rature (iz knjige Citing Medicine koja se
ravna po standardu Nacionalne medicin-
ske knjižnice u SAD i odgovara Vancou-
verskom sustavu):
1. Izvorni znanstveni članak
a. Manje od šest autora
Petitti DB, Crooks VC, Buckwalter JG,
Chiu V. Blood pressure levels before de-
mentia. Arch Neurol. 2005 Jan;62(1):112-
6.
b. Više od šest autora
Hallal AH, Amortegui JD, Jeroukhimov
IM, Casillas J, Schulman CI, Manning RJ, i
sur. Magnetic resonance cholangiopancre-
atography accurately detects common bile
duct stones in resolving gallstone pancre-
atitis. J Am Coll Surg. 2005 Jun;200(6):869-
75.
320
V. dodatak
2. Knjiga
a. Autorska
Jenkins PF. Making sense of the
chest x-ray: a hands-on guide. New York:
Oxford University Press; 2005. 194 str.
b. Poglavlje u knjizi
Whiteside TL, Heberman RB. Effectors
of immunity and rationale for immunothe-
rapy. U: Kufe DW, Pollock RE, Weichselba-
um RR, Bast RC Jr, Gansler TS, Holland JF,
Frei E 3rd, ur. Cancer medicine 6. Hamilton
(ON): BC Decker Inc; 2003. str. 221-8.
3. Članak u zborniku radova s
kongresa
a. Zbornik izdan kao knjiga
Leonard KJ, Winkelman W. Developing
electronic patient records: employing interac-
tive methods to ensure patient involvement.
U: Ferreira de Oliveira MJ, ur. Accessibility
and quality of health services. Proceedings of
the 28th Meeting of the European Working
Group on Operational Research Applied to
Health Services (ORAHS); 2002 Jul 28-Aug 2;
Rio de Janeiro, Brazil. Frankfurt (Germany):
Peter Lang; 2004. str. 241-55.
 V. dodatak Pisanje referencija u znanstvenom članku
b. Zbornik bez naziva knjige
Rice AS, Farquhar-Smith WP, Bridges
D, Brooks JW. Canabinoids and pain. U:
Dostorovsky JO, Carr DB, Koltzenburg M,
ur. Proceedings of the 10th World Congre-
ss on Pain; 2002 Aug 17-22; San Diego, CA.
Seattle (WA): IASP Press; 2003. str. 437-68.
4. Magisteriji i doktorati
Baldwin, Karen Brandt. An explo-
ratory method of data retrieval from the
electronic medical record for the evalua-
tion of quality in healthcare [dissertation].
Chicago: University of Illinois at Chicago,
Health Sciences Center; 2004. 116 str.
5. Patenti
a. Patent u SAD
Cho ST, inventor; Hospira, Inc., assi-
gnee. Microneedles for minimally invasi-
ve drug delivery. United States patent US
6,980,855. 2005 Dec 27.
b. Patent u zemlji EU
Poole I, Bissell AJ, inventors; Voxar
Limited, assignee. Classifying voxels in a
medical image. United Kingdom patent GB
2 416 944. 2006 Feb 8. 39 p.
6. Novinski članak
Gaul G. When geography influences tre-
atment options. Washington Post (Maryland
Ed.). 2005 Jul 24;Sect. A:12 (col. 1).
7. Mrežna stranica
a. Mrežna stranica bez autora
AMA: helping doctors help patients
[Internet]. Chicago: American Medical
Association; 1995-2007 [citirano 2007 Feb
22]. Dostupno na: http://www.ama-assn.
org/.
b. Mrežna stranica s autorom
Hooper JF. Psychiatry & the Law: Fo-
rensic Psychiatric Resource Page [Internet].
Tuscaloosa (AL): University of Alabama,
Department of Psychiatry and Neurology;
1999 Jan 1 [obnovljeno 2006 Jul 8; citirano
2007 Feb 23]. Dostupno na: http://bama.
ua.edu/~jhooper/.
Detaljne upute za pravilno pisanje
referencija slobodno su dostupne na
mrežnim stranicama knjige Citing Medi-
cine: http://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/
NBK7256/. (referencija za knjigu: Patrias
K. Citing medicine: the NLM style guide for
authors, editors, and publishers [Internet].
2nd ed. Wendling DL, technical editor.
Bethesda (MD): National Library of Medi-
cine (US); 2007 – 2012 [obnovljeno 2011
Sep 15; citirano 2012 Jun 16]. Dostupno na:
http://www.nlm.nih.gov/citingmedicine.
321

Vodič za bolesnikovo
odlučivanje
Kli­nič­ka prak­sa ute­me­lje­na na do­ka­zi­
ma uvi­jek tre­ba bi­ti po­ve­za­na s bo­les­ni­ko­
vom od­lu­kom ute­me­lje­nom na do­ka­zi­ma.
U to­me će mu po­mo­ći sam li­ječ­nik svo­jim
ob­jaš­nje­nji­ma o učin­ko­vi­tos­ti, od­no­su ko­
ris­ti i ri­zi­ka, dru­gim mo­guć­nos­ti­ma li­je­če­
nja i nje­go­voj ci­je­ni, te pret­ra­ži­va­nje me­
di­cin­skih sad­r­ža­ja na­mi­je­nje­nih bo­les­ni­ku,
dos­tup­nih na internetu (po­moć pri do­no­še­
nju od­lu­ka ute­me­lje­nih na do­ka­zi­ma, engl.
pa­tie­nt de­ci­sion ai­ds). Sa­mom bo­lesni­ku
olak­ša­va­ju do­no­še­nje od­lu­ke o pre­ven­ci­ji,
li­je­če­nju, di­jag­nos­tič­kim pos­tup­ci­ma i pre­
ven­ci­ji. One ni­ka­ko ne zam­je­nju­ju sav­jet i
preg­led li­ječ­ni­ka, ne­go olak­ša­va­ju do­no­
še­nje za­jed­nič­ke naj­bo­lje od­lu­ke. Ako se
bo­les­nik ne zna slu­ži­ti elek­tro­nič­kim ra­
ču­na­lom, na­ve­de­ne in­for­ma­ci­je dos­tup­
ne su u elek­tro­nič­kom ob­li­ku za is­pis, što
mo­gu uči­ni­ti li­ječ­nik ili me­di­cin­ska ses­tra.
Dostup­na is­tra­ži­va­nja po­ka­zu­ju da tzv. po­
moć bo­les­ni­ko­vu od­lu­či­va­nju (pre­ma en­
gl. pa­tie­nt de­ci­sion ai­ds) po­ve­ća­va zna­nje
bo­les­ni­ka i nji­ho­va rea­lis­tič­na oče­ki­va­nja,
po­ja­ča­va­ju ak­tiv­no sud­je­lo­va­nje u do­no­
še­nju od­lu­ke, sma­nju­ju kon­fli­kt u pro­ce­su
do­nošenja od­lu­ke i sma­nju­ju udio bo­les­ni­
ka ko­ji ne mo­gu do­ni­je­ti od­lu­ku.
322
VI. dodatak
Internetske ba­ze ko­je sad­r­ža­vaju po­
moć pri do­no­še­nju od­lu­ka ute­me­lje­nih
na do­ka­zi­ma (pre­ma en­gl. pa­tie­nt de­ci­
sion ai­ds):
• kana­dski Coc­hra­ne Col­la­bo­ra­tion Syste­
ma­tic Re­view tim nap­ra­vio je dvi­je tak­ve
ba­ze,
• 1. De­ci­sion Aid, ko­ji sad­r­ži vi­še od 500
“pa­tie­nt de­ci­sion aid­s� u raz­li­či­tim
fa­zama raz­vo­ja, http://decisionaid.ohri.
ca/cochinvent.php,
• 2. A-Z Glo­bal In­ven­to­ry, dos­tup­ne i prov­
je­re­ne “pa­tie­nt de­ci­sion aid­s� s au­tor­skim
po­vez­ni­ca­ma, http://decisionaid.ohri.ca/
AZinvent.php,
• knji­ga “BMJ on­li­ne Evi­den­ce-Ba­sed Rheu­
ma­to­lo­gy�, uz mo­guć­no­st ra­ču­nal­nog is­
pi­sa, http://www.blackwellpublishing.
com/medicine/bmj/rheumatology/de-
caids.asp.
Ba­ze po­da­ta­ka ko­je sad­r­že na­ve­de­nu
po­moć pri do­no­še­nju od­lu­ka ute­me­lje­nih
na do­ka­zi­ma dos­tup­ne su bes­plat­no, zahva­
lju­ju­ći ne­ko­li­ci­ni aka­dem­skih in­sti­tu­ci­ja.
Prim­jer. Osob­ni vo­dič za do­no­še­nje od­lu­ke
(The Ot­tawa Heal­th Re­sear­ch In­sti­tu­te; http://
decisionaid.ohri.ca/docs/OPDG/OPDG_2pg.
pdf)
 VI. dodatak Vodič za bolesnikovo odlučivanje

1. Po­jas­ni­te od­lu­ku.
Ko­ja je od­lu­ka s ko­jom ste suo­če­ni?
Koji su va­ši raz­lo­zi za do­no­še­nje te
od­lu­ke?
Kad od­lu­ka mo­ra bi­ti do­ne­še­na?
Koliko ste da­le­ko od­mak­li u do­no­še­ □ Ni­sam još raz­miš­ljao/la o □ Bli­zu sam od­lu­ke o iz­
nju od­lu­ke? mo­gućnostima iz­bo­ra. bo­ru.
□ Raz­mat­ram mo­guć­nos­ti. □ Već sam do­nio/ijela
od­lu­ku.
Jes­te li sklo­ni od­re­đe­nom iz­bo­ru? □ Da □ Ne
Ako da, ko­je­mu?

2. Ut­vr­di­te va­še pot­re­be za do­no­še­nje od­lu­ke.

A. Pod­r­ška Ima­te li do­volj­no pod­r­ške i sav­je­ta dru­gih za do­no­še­nje od­lu­ke? □ Da □ Ne
Do­no­si­te li od­lu­ku bez pri­tis­ka sa stra­ne dru­gih? □ Da □ Ne
B. Zna­nje Zna­te li za dru­ge mo­guć­nos­ti ko­je vam sto­je na ras­po­la­ga­nju? □ Da □ Ne
Znate li naj­važ­ni­je ko­ris­ti i ri­zi­ke? □ Da □ Ne

C. Vri­jed­nos­ti Je li vam jas­no ko­ji su ko­ris­ti i ri­zi­ci naj­zna­čaj­ni­ji za Vas? □ Da □ Ne

D. Pos­to­ja­no­st Jes­te li si­gur­ni ko­ja je naj­bo­lja od­lu­ka za Vas? □ Da □ Ne
uvje­re­nja

Osob­ni vo­dič za do­nošenje od­lu­ke iz Ot­tawe, 4. Slje­de­će ko­ra­ke pla­ni­raj­te te­me­lje­ći ih na

za oso­be suo­če­ne s teš­kom zdrav­stve­nom ili so­
ci­jal­nom od­lu­kom
Bit će­te vo­đe­ni kroz če­ti­ri ko­ra­ka:
1. Po­jas­ni­te od­lu­ku.
2. Ut­vr­di­te va­še pot­re­be za do­no­še­nje od­lu­ke.
3. Raz­mis­li­te o svo­jim pot­re­ba­ma.
svo­jim pot­re­ba­ma.
Oso­be ko­je na jed­no ili vi­še pi­ta­nja od­go­vo­re s
„Ne�, kas­nit će s do­no­še­njem od­lu­ke, mi­je­nja­ti
miš­lje­nje, os­je­ća­ti ža­lje­nje ili kri­vi­ti dru­ge zbog ne­
po­volj­nog is­ho­da. Za­to je važ­no ra­di­ti na tre­ćem i
čet­vr­tom ko­ra­ku us­re­do­to­če­ni na svo­je pot­re­be.

3. Raz­mis­li­te o svo­jim pot­re­ba­ma.

A. Pod­r­ška
Tko je još uk­lju­čen u do­nošenje Ime: Ime: Ime:
od­lu­ke?
Ko­jim mo­guć­nos­ti­ma na­ve­de­na
oso­ba da­je pred­no­st?
Pra­vi li na­ve­de­na oso­ba pri­ti­sak
na Vas? □ Da □ Ne □ Da □ Ne □ Da □ Ne

Kako Vas ta oso­ba mo­že pod­r­ža­ti?

Koju bis­te ulo­gu htje­li ima­ti u do­ □ Že­lim po­di­je­li­ti od­lu­ku s
no­še­nju od­lu­ke? □ Že­lim sam/a od­lu­či­ti na­kon što ču­jem sta­ja­liš­ta dru­gih

□ Že­lim da od­lu­ku do­ne­se net­ko dru­gi. Tko?

323
Uvod u znanstveni rad u medicini

B. Zna­nje C. Vri­jed­nos­ti D. Pos­to­ja­no­st uv­je­re­nja

U tab­li­ci ko­ja sli­je­di, na­pi­ši­te
mo­guć­nos­ti i glav­ne ko­ris­ti i
ri­zi­ke za ko­je smat­ra­te da će
se naj­vje­ro­jat­ni­je do­go­di­ti.
S po­mo­ću zvjez­di­ca oz­na­či­te ko­
li­ko vam zna­či od­re­đe­na ko­ri­st
ili ri­zik. Pet zvjez­di­ca zna­či vr­lo
mno­go, a jed­na da vam ta ko­ri­st
ili ri­zik ne zna­če niš­ta.
Zaok­ru­ži­te mo­guć­no­st (iz­bor) s
ko­ris­ti­ma ko­je vam zna­če naj­vi­še
i ko­je će se naj­vje­ro­jat­ni­je do­go­
di­ti. Iz­bjeg­ni­te iz­bor či­ji je ri­zik
naj­važ­ni­je iz­bje­ći.

 KORISTI Ko­li­ko vam zna­či RIZICI Ko­li­ko vam zna­či taj

Raz­lo­zi za oda­bir ta ko­ri­st? Raz­lo­zi za iz­bje­gavanje ri­zik?
te mo­guć­nos­ti. Upišite * do ***** na­ve­de­ne mo­guć­nos­ti. Upišite * do *****
Mo­guć­no­st
1 je:
Mo­guć­no­st
2 je:
Mo­guć­no­st
3 je:

4. Slje­de­će ko­ra­ke pla­ni­raj­te te­me­lje­ći ih na vašim pot­re­ba­ma.

√ Stva­ri ko­je čine do­no­še­nje od­lu­ke teš­kim
A. Pod­r­ška
□ Os­je­ća­te da NEMATE do­volj­no pod­r­ške.
□ Os­je­ća­te PRITISAK od dru­gih oso­ba za do­
no­še­nje od­re­đe­ne od­lu­ke.
B. Zna­nje
□ Os­je­ća­te da NEMATE do­volj­no po­da­ta­ka.
C. Vri­jed­nos­ti
□ NISTE si­gur­ni ko­je su vam ko­ris­ti i ri­zi­ci naj­ ko bis­te vid­je­li što vam je naj­važ­ni­je.
važ­ni­ji.
□ Os­ta­li čim­be­ni­ci ko­ji vašu od­lu­ku či­ne
TEŠKOM.
√ Stva­ri ko­je ste sprem­ni po­ku­ša­ti
□ Raz­mot­ri­te svo­je mo­guć­nos­ti s oso­bom ko­joj vje­
ru­je­te.
□ Is­pi­taj­te kak­va vam po­moć sto­ji na ras­po­la­ga­nju
za od­lu­ku o iz­bo­ru.
□ Us­re­do­to­či­te se na miš­lje­nja dru­gih oso­ba ko­je
vam naj­vi­še zna­če.
□ Po­di­je­li­te ovaj vaš vo­dič s dru­gi­ma.
□ Za­mo­li­te dru­ge oso­be da is­pu­ne ovaj vo­dič.
□ Pot­ra­ži­te neut­ral­nu oso­bu ko­ja će po­mo­ći vama i
os­ta­li­ma uk­lju­če­ni­ma.
□ Saz­naj­te ko­je su vje­ro­jat­nos­ti ko­ris­ti i ri­zi­ka.
□ Na­pi­ši­te pi­ta­nja i iz­vo­re gdje će­te na­ći od­go­vo­re
(npr. knjiž­ni­ca, zdrav­stve­ni dje­lat­ni­ci).
□ Pog­le­daj­te zvjez­di­ce ko­je ste na­pi­sa­li u tab­li­ci ka­
□ Na­đi­te oso­be ko­je su već is­ku­si­le ri­zi­ke i ko­ris­ti.
□ Raz­go­va­raj­te s dru­gi­ma ko­ji su već do­ni­je­li od­lu­ku.
□ Pro­či­taj­te neg­dje što je bi­lo naj­važnije dru­gim bo­
les­ni­ci­ma.
□ Ras­pra­vi­te s dru­gim oso­ba­ma o to­me što bi za Vas
mog­lo bi­ti naj­važ­ni­je.
□ Tre­ba­te li još neš­to za do­no­še­nje od­lu­ke:

324

Dnevnik istraživanja
Dnevnik istraživanja je dokument koji
sadrži sve detalje o pojedinačnim pokusima
u istraživanju i podatke koji su njima priku-
pljeni. On je pismohrana primarnih podata-
ka, koje istraživač poslije obradi i predstavi
u različitim oblicima znanstvenoga izvješća
(od laboratorijskih sastanaka, preko izlaga-
nja na znanstvenim skupovima, do članka
u znanstvenom časopisu), u magistarskom
radu ili u doktorskoj disertaciji.
I. Zašto je dobro voditi
Dnevnik istraživanja?
Puno je dobrih razloga za vođenje
Dnevnika istraživanja:
Organizacija pokusa: u Dnevnik
istraživanja upisuje se razlog, tijek i rezul-
tat pokusa. U njega se pohranjuju svi rezul-
tati, od onih koji se u Dnevnik upisuju ne-
posredno tijekom opažajnog istraživanja,
do velikoga broja izvornih mjerenja (mje-
renja različitih varijabla u pokusnim uzor-
cima, statistički podatci, fotografije, crteži).
Organizacija misli: vođenje bilježaka
o pokusima omogućuje jasnije razmišljanje
VII. dodatak
o njima, postavljanje pitanja o istraživanju
i razmišljanje o značenju rezultata i mo-
gućim daljnjim istraživanjima. U Dnevnik
istraživanja mogu se bilježiti pitanja, pri-
mjedbe o pokusu koji je u tijeku i razmi-
šljanja o mogućem značenju rezultata.
Priprema za pisanje znanstvenoga
članka ili znanstvene radnje (magi-
sterija, doktorata): u Dnevniku istraži-
vanja na jednom su mjestu pohranjeni svi
podatci o pokusima i kao takvi služe za
pripremu znanstvenog izvješća. Dnevnik
istraživanja može trebati suradnicima u
istraživanju tijekom pisanja znanstvenoga
članka pa je važno da je Dnevnik uredan,
a podatci u njemu čitljivi i jasni.
Izvor podataka za kolege u istraži-
vačkom timu: ako drugi kolege nastavljaju
istraživanje, trebaju im detaljne upute o tome
kako ponoviti i nastaviti pokuse. Dnevnik
istraživanja je najbolji izvor točnih podataka
o postupcima, kemikalijama, mjernim instru-
mentima, podatcima, razmišljanjima, usavr-
šavanju i promjenama postupaka. Budući
da će drugim kolegama trebati istraživače-
vo iskustvo i rezultati, važno je da Dnevnik
istraživanja bude uredno i čitko vođen.
325
Uvod u znanstveni rad u medicini
Zaštita znanstvenoga otkrića – izu-
ma: neka istraživanja vrijedna su patentira-
nja proizvoda ili postupka. U tom je slučaju
Dnevnik istraživanja ključan dokaz istra-
živačevih tvrdnji. Bez detaljnih zabilješki
o izumu, koje su i druge kolege potvrdile
kao svjedoci, nije moguće prijaviti patent.
Dnevnik istraživanja se redovito rabi
kao laboratorijska bilježnica u biomedicin-
skim, prirodnim i tehničkim znanostima. No,
podatke o svakom istraživanju koje se vodi
na sustavan način može se i treba bilježiti
tijekom istraživanja. To se odnosi i na druš-
tvene i humanističke znanosti. Čak i kad su
istraživanja opažajna a ne pokusna, Dnevnik
istraživanja pomaže organiziranje opaža-
nja i praćenje njihova vremenskoga slijeda.
Dnevnik istraživanja nije bitan jedino u či-
sto teorijskim disciplinama, poput filozofije
ili teorijske matematike. U nekim područji-
ma postoje i elektronički dnevnici istraživa-
nja. Ono što je važno jest da se bilježe detalji
istraživanja na sustavan i temeljit način.
II. Vrste Dnevnika
istraživanja
Dnevnik istraživanja obično je bi-
lježnica sa šivanim uvezom i numeriranim
stranicama. Zabilješke o istraživanju mogu
se voditi i u bilježnicama sa spiralnim uve-
zom ili na listovima papira koji se ulažu u
registratore. Bilješke o istraživanjima mogu
se voditi i samo elektronički.
Svaki od tih načina vođenja zabilješki o
istraživanjima ima svoje prednosti i mane.
Ulaganje slobodnih listova papira u
posebne registratore omogućuje grupi-
ranje bilješki oko pojedinačnih pokusa.
326
Primjerice, ako je mjerenje nekih podata-
ka dugotrajno ili uzorke morate poslati u
drugu ustanovu na mjerenje, podatke koje
dobijete lakše je uložiti u odgovarajući re-
gistrator nego predvidjeti koliko će vam
za te podatke trebati mjesta u uvezanoj
bilježnici Dnevnika istraživanja. Podatke
je lakše poslije organizirati oko željenih
ciljeva istraživanja, napose kad ta istraživa-
nja nisu kronološki tekla jedna za drugima.
Tijekom pokusa lakše je voditi zapise na
jednom listu papira koji istraživač nosi sa
sobom nego u Dnevniku istraživanja za
koji se mora naći mjesta na radnoj površini.
S druge strane, puno je lakše izgubiti poje-
dinačne listove papire i treba više vremena
za kvalitetno vođenje evidencije. Teže je i
dokazati autentičnost podataka (primjerice,
u postupku prijave izuma) jer se u registra-
tore uvijek mogu dodati ili oduzeti listovi.
Neke bilježnice za pokuse imaju spi-
ralni uvez i perforaciju za uvez na pojedi-
načnim stranicama. Njihova je prednost da
se bilježnica može saviti tako da ne zauzi-
ma toliko prostora kao otvorena uvezana
bilježnica. Tako je i lakše unositi podatke
tijekom rada, gdje obično nema dovoljno
mjesta na radnoj površini. S druge strane,
perforirane stranice su podložnije pucanju
i ispadanju iz bilježnice, pa je tako teže sa-
čuvati poredak stranica po otisnutim bro-
jevima, a time i autentičnost istraživanja.
Nedostatci uvezane knjige za Dnevnik
istraživanja jesu njezina veličina i nemo-
gućnost presavijanja knjige na veličinu jedne
stranice. Isto tako, pokusi se u knjigu unose
po redu izvođenja, bez logičnoga poretka
vezanog uz hipotezu istraživanja i specifične
ciljeve. S druge strane, takav oblik Dnevnika
istraživanja ima dvije prednosti koje ga čine
najboljim i najpouzdanijim načinom vođe-

nja zapisa o istraživanju: 1) nema izgublje-
nih stranica, a time ni izgubljenih podataka,
i 2) primjeren je dokaz autentičnosti istraži-
vanja i podataka jer je u njoj teže brisati ili
mijenjati podatke. Iako se pokusi u Dnevnik
istraživanja unose kronološkim a ne logič-
nim slijedom razvoja istraživačke hipoteze,
pokusi se mogu organizirati u cjeline s po-
moću zapisa odgovarajućega sadržaja.
Stranica Dnevnika istraživanja obično
je veća od uobičajenoga formata papira
A4, tako da se na nju mogu zalijepiti svi
rezultati pokusa, čak i kad su otisnuti na
uobičajenom papiru.
U nekim područjima istraživanje se
obavlja elektronički, pa su i svi rezultati u
elektroničkom obliku. U takvim slučajevi-
ma logično je da se i zapisi o istraživanjima
vode elektronički. Neka se istraživanja, pri-
mjerice multicentrični klinički pokusi, vode
elektronički, tako da se elektronički zapis
o svakom ispitaniku, koji se vodi tijekom
istraživanja, pohranjuje u središnju elektro-
ničku bazu podataka i tamo obrađuje.
Prednost elektroničkoga vođenja za-
pisa o istraživanjima je u tome da je lakše
obrađivati podatke koji su već u elektro-
ničkom obliku, primjerice izraditi tablice,
grafikone ili statističke usporedbe. S druge
strane, lakše je i izgubiti podatke koji su u
elektroničkom obliku, a računalo najčešće
ne možete nositi u laboratorij ili na teren.
Elektroničkim zapisima je i teže do-
kazati autentičnost ako se to pokaže po-
trebnim, primjerice za prijavu patenta ili u
slučaju da netko posumnja u originalnost
podataka. Elektronički se podatci mogu
manipulirati, dok uvezana knjiga s nume-
riranim stranicama omogućuje uvid u kro-
nološki slijed pokusa i jasno pokazuje kad
i koji su se rezultati zabilježili.
VII. dodatak Dnevnik istraživanja
III. Podatci koji se zapisuju
u Dnevnik istraživanja
U Dnevnik istraživanja zapisuju se
bilješke o svakom pojedinačnom pokusu.
Zabilješka o pokusu ima nekoliko dijelova.
A. Datum početka pokusa
Datum se upisuje u odgovarajući pro-
stor na vrhu stranice. Na vrhu stranice
označava se i svezak Dnevnika istraživa-
nja koji se trenutno koristi.
B. Sažeti naslov pokusa
Sažeti naslov pokusa u kratkoj rečenici
opisuje cilj pokusa. Primjeri su:
„Učinak citokina interleukina 1 (IL-1)
na proliferaciju limfocita iz timusa novo-
rođenih miševa�.
„Provođenje ankete o motivaciji među
studentima 1. godine studija ekonomije�.
Pojedinačnom pokusu može se dati
broj ili zaporka prema nekom sustavu. Ta
se zaporka može rabiti za oznaku poku-
snih uzoraka koji se pohranjuju. Poslije taj
sustav omogućuje lakšu identifikaciju po-
kusa i uzoraka iz njega.
C. Kratak opis svrhe (cilja)
pokusa, tj. hipoteze koja
se provjerava
Tu se ukratko opisuje zašto se izvodi
pokus i što se njime želi provjeriti. To tre-
ba biti kratak zapis, koliko god mu duga
rasprava, razmišljanje i čitanje prethodila.
Umjesto dugog objašnjenja, može se na
327
Uvod u znanstveni rad u medicini
tomu mjestu zalijepiti kratak isječak već
objavljenog istraživanja koje je istraživača
potaknulo na pokus. To može biti i elek-
tronička poruka od suradnika tijekom ra-
sprave prije pokusa.
D. Opis pokusnih skupina
Kad istraživanje uključuje pokusne
skupine, na tom se mjestu one detaljno
opišu. Najbolje ih je označiti rednim bro-
jem i opisati dovoljno detaljno da razlika
između njih odmah bude jasna, kao i svrha
njihove uporabe u pokusu.
E. Opis pokusnoga postupka
Tu se opisuju detalji pokusnoga po-
stupka. To uključuje, primjerice, vrstu
pokusne životinje, postupke, kemikalije,
metode mjerenja i obradbe rezultata.
Metode mjerenja ili postupak koji se
planiraju upotrijebiti treba detaljno opisati
ako su novi. Kad se primjenjuje postupak
identičan postupku već opisanom u drugim
člancima, dovoljno je navesti izvor (referen-
ciju) odakle je postupak preuzet. No, treba
zabilježiti bilo kakvu izmjenu ili dopunu.
Tu se može, umjesto prepisivanja deta-
lja, pričvrstiti naljepnica s kemikalije upotri-
jebljene u pokusu; primjer za to može biti
oznaka s epruvete s protutijelom. Kad se radi
s organskim proizvodima kao što su protu-
tijela, serumi i slično, vrlo je važno zapisati
i broj upotrijebljene serije proizvoda, jer se
njihova obilježja mogu razlikovati od serije
do serije, te tako utjecati na rezultat pokusa.
Treba zabilježiti i detalje o strojevima
i drugoj opremi koja se rabila u pokusu
(marka stroja, njegova osjetljivost, datum
328
zadnjega servisa ili kalibracije i slično). Po-
sebice je te podatke važno napisati kad se
stroj koristiti prvi put. Poslije se može samo
pozvati na stranicu Dnevnika istraživanja
na kojoj je detaljna zabilješka o stroju, ako
se nešto nije značajno promijenilo.
F. Zapažanja tijekom pokusa
Zapisuje se sve što se smatra važnim
za provedbu i analizu pokusa. To može
biti tijek pokusa, skica pokusnog ustroja
ili smještaj pojedinih pokusnih elemenata,
skica mjesta na kojemu je provedeno te-
rensko istraživanje, smjer vjetra na terenu
i slično.
Treba upisati podatke i o tome je li
netko pomogao u pokusu: ime kolege s
kojim je planiran pokus ili izveden prak-
tični dio pokusa. Dobro je zapisati i ime
kolege koji je pomogao napraviti statistič-
ku analizu podataka. Ako je kolega izveo
dio mjerenja ili pokusa u suradnji s istra-
živačem, pa se rezultati nalaze u njegovu
Dnevniku istraživanja, treba zabilježiti da
se ti podatci tamo nalaze, uz naznaku bro-
ja sveska kolegina Dnevnika i stranice u
njemu.
Treba zabilježiti je li neka od kemi-
kalija dobivena kao poklon ili je izvedbu
pokusa omogućila stipendija koju je do-
bio istraživač. Poslije će sve te informacije
dobro doći za pisanje odjeljka zahvale ili
za opise doprinosa istraživanju pojedinih
istraživača u znanstvenom članku.
G. Rezultati pokusa
U Dnevnik istraživanja bilježe se sva
opažanja tijekom pokusa, kao i rezultati

mjerenja. To mogu biti fotografije, crteži,
ispisi iz mjernih instrumenata, i drugo.
Ako podatci nisu neposredno upisa-
ni u Dnevnik istraživanja, u njemu treba
označiti gdje se nalaze, a za elektroničke
dokumente treba navesti i njihov naziv.
Kad se podatci lijepe u Dnevnik istra-
živanja, ne treba ih lijepiti preko podataka
koji su već upisani na stranicu. Listove s
rezultatima ne treba pričvršćivati metalnim
spajalicama jer će one probiti na drugu
stranicu i možda omesti unos ili smanjiti
čitljivost podataka na njoj.
Ako se unosi vrijeme izvođenja neko-
ga postupka, neka bude jasno o kojem se
dijelu dana radi. Uobičajeno je rabiti ozna-
ke za 24-satni dan.
Treba zabilježiti i sve pogrješke i pro-
bleme s pokusnim postupkom ili mjernim
strojem, te razloge zbog kojih neka mje-
renja nedostaju. Na taj će način istraživač
lakše razumjeti i objasniti neobičan rezultat
na kraju pokusa.
Kolikogod Dnevnik istraživanja bio
mjesto u kojemu se detaljno opisuje radni
život istraživača, u njega ne treba unositi
osobne zabilješke, poput napomena o ob-
vezama. Dnevnik istraživanja je službeni
dokument i u njemu ne bi trebalo biti na-
pomena poput „danas predavanje iz dok-
torskoga studija u 14 h�.
H. Kratak zaključak o
pokusu
Na kraju pokusa dobro je zapisati kra-
tak zaključak koji proistječe iz rezultata, te
ideje za sljedeće pokuse.
Dobro je na kraju navesti i popis svih
podataka koji su pohranjeni izvan Dnev-
VII. dodatak Dnevnik istraživanja
nika istraživanja. To može piti popis slika
koje stoje u posebno označenom fasciklu,
ili popis elektroničkih dokumenata s re-
zultatima ili njihovom obradbom. Treba
paziti da svi elektronički dokumenti nose
jednoznačan i razumljiv naziv. Preporuča-
mo da to bude zaporka pod kojom se vodi
pokus, uz oznaku specifičnoga sadržaja
dokumenta (primjerice AM435/2010_pro-
liferacija_limf).
Oznake za podatke pohranjene izvan
Dnevnika istraživanja trebaju jasno opisa-
ti gdje se oni nalaze, tako da ih je lako naći
među registratorima, uzorcima u zamrzi-
vaču ili drugdje. Ne će to biti važno samo
istraživaču, nego i njegovim suradnicima
ako budu morali pomoći u izradi pokusa
u slučaju bolesti istraživača ili nastavljanja
pokusa nakon njegova odlaska.
IV. Savjeti za vođenje
Dnevnika istraživanja
Pogrješke u unosu u Dnevnik istra-
živanja ne smiju se brisati, a listovi se ne
smiju trgati. Kosom ravnom crtom treba
prekrižiti netočan unos, a uz njega napisati
datum i razlog zbog kojega je unos neva-
ljao i uputu gdje se nalazi točan podatak.
Pojedinačni pokus može trebati dosta
vremena za dovršetak jer se nekad mora
čekati da sva mjerenja budu gotova i rezul-
tati prikupljeni. Primjerice, kad je istraživač
prikupio uzorke koji se moraju analizirati
u drugoj ustanovi, postupkom koji traje
nekoliko dana, ili je na pokusnim životi-
njama izveo zahvat, obavio početna mje-
renja i dva tjedna treba čekati na rezultate.
U takvim i sličnim slučajevima s razdoblji-
329
Uvod u znanstveni rad u medicini
ma čekanja u izvođenju pokusa najbolje je
nastaviti ostale pokuse, a na kraju zapisa o
pokusu čiji se rezultati ili novo razdoblje
izvođenja čekaju napisati bilješku: „Nasta-
vak na str. ___�. Kad prispiju rezultati mje-
renja ili dođe vrijeme za drugo razdoblje
pokusa, najbolje je napisati ih ili zalijepiti
na novoj stranici. Na toj stranici onda treba
staviti bilješku „Nastavak sa str. ___�. Na
stranici gdje je završio prethodni dio po-
kusa treba dopisati broj stranice na kojoj
se pokus nastavlja.
Često se istraživaču dogodi da radi
više dugotrajnih pokusa odjednom, koji
mogu ali ne moraju biti vezani za isto
istraživanje. Primjerice, možda je iz poku-
snih životinja uzeo uzorke koje će označiti
specifičnim protutijelom i analizirati pro-
točnim citometrom, a istodobno priprema
sustav za elektroforezu bjelančevina koje
je izolirao iz stanica istoga pokusa. Obje
aktivnosti obavlja usporedno, radeći više
na jednome dok čeka inkubaciju u drugo-
me i obrnuto. Može se dogoditi da uz svoja
istraživanja radi i usporedno istraživanje na
suradničkom projektu s kolegom iz labo-
ratorija. Primjerice, uz svoje stanice koje
obilježava specifičnim protutijelom, stani-
ce koje mu je dao kolega u suradničkom
istraživanju obilježit će istim ili drugim
protutijelima i analizirati na protočnom
citometru. U takvim se slučajevima zapise
o pokusima može unositi na dva načina.
Prvi je da se pokusi unesu na dvije različite
stranice, a između njih ostavi onoliko stra-
nica koliko se procjenjuje da će trebati za
zabilješke i rezultate. Druga je mogućnost,
posebice kad se rade slični postupci za ra-
zličite pokuse, da se jednu stranicu podijeli
okomitom crtom na dva dijela i usporedno
vode zabilješke. Važno je ne zaboraviti na
330
kraju pokusa precrtati sve prazne prostore
koji su ostali na stranicama gdje su se upi-
sivali podatci.
Kad se neki metodološki postupak
primjenjuje prvi put, treba ga detaljno opi-
sati, ne samo radi onih koji mogu kasnije
koristiti Dnevnik istraživanja, nego i radi
uspješnosti vlastitoga istraživanja. Detaljan
opis postupka pomoći će da ga se sljedeći
put napravi na isti način i rezultati ponove.
Kad se ponovno radi identični postupak,
ne treba ga ponovno opisivati. Dovoljno je
napraviti odgovarajuću bilješku, primjeri-
ce „Postupak identičan onome na str. ___�.
Ako je u postupak uvedena neka promje-
na, to se mora zabilježiti. Primjerice, bilješ-
ka u takvom slučaju može glasiti „Postupak
je bio identičan onome na str. ___, osim
što je postotak seruma u mediju za kulturu
povećan na 10 %�.
Dnevnik istraživanja ima obično do-
voljno široki hrbat tako da se u njega može
nalijepiti još toliko stranica koliko ih je u
njemu. Stoga se u njega može zalijepiti
mnogo pojedinačnih rezultata. No, ima
istraživanja u kojima se prikupi jako puno
rezultata, primjerice slika pokusnih uzora-
ka, ili u kojima će statistička ili neka druga
obradba podataka dati jako puno novih
podataka. U tim slučajevima takve se vrste
podataka mogu pohraniti na drugom mje-
stu. U Dnevniku istraživanja treba zato
uvijek unijeti bilješku što je i kad pohranje-
no na koje mjesto. Primjeri za takve podat-
ke su mikroskopske slike – možete ih se
držati u posebnom registratoru ili pohraniti
samo njihov elektronički oblik u računalu.
U Dnevnik istraživanja onda je dobro uni-
jeti datum kad su slike napravljene i naziv
fascikla u kojemu su pohranjene. Ako se
radi o elektroničkim podatcima, u Dnev-

nik istraživanja se upisuje datum i ime
elektroničkoga dokumenta. Primjerice,
započeta je statistička obradba podataka iz
pokusa i spremljen prvi elektronički zapis.
U Dnevnik istraživanja upisuje se naslov
elektroničkoga dokumenta: preporučamo
da to bude informativan naslov, primjeri-
ce „Protocna_limfociti 10Oct12. dat�, radije
nego samo „pokus.dat�. S vremenom svaki
istraživač nađe svoj najbolji način pohrane
rezultata i bilješki o njima u Dnevnik istra-
živanja. Jedino je važno da su bilješke o
tome jasne, uredne i informativne, tako da
ih i sam istraživač i njegovi suradnici mogu
lako pronaći.
V. Savjeti za pisanje u
Dnevnik istraživanja
Treba pisati na svim stranicama Dnev-
nika istraživanja. Neki istraživači imaju
običaj ostaviti lijevu stranicu bilježnice za
vođenje pokusa praznom. To se posebice
odnosi na bilježnice s dvostrukim strani-
cama za preslikavanje unesenih podataka,
jer u takvim bilježnicama na lijevoj stranici
ni nema mreže kvadratića za lakše upisi-
vanje podataka. U Dnevniku istraživanja
ne treba ostavljati ni prazne stranice niti
veće prazne prostore. Glavni razlog za tu
preporuku jest da se tako ne ostavlja sum-
nja ili mogućnost dodavanja ili mijenjanja
podataka nakon što je pokus završen i po-
datci se obrade. Neki istraživači smatraju
da na praznoj lijevoj stranici trebaju voditi
osobne bilješke, koje nisu „službene�. Me-
đutim, Dnevnik istraživanja je službeni
dokument istraživanja i sve unijeto u nje-
ga je službeni zapis – stoga kratke i ne-
razumljive „osobne� bilješke ne će biti od
VII. dodatak Dnevnik istraživanja
pomoći drugima koji će koristiti Dnevnik,
a niti samom istraživaču nekoliko mjeseci
nakon upisa takvih nepotpunih podataka.
Upisivanje nerazumljivih kratica, računa ili
zabilješki bez objašnjenja samo može stvo-
riti sumnju da pokus nije pravilno i jasno
napravljen.
Glavno je pravilo vođenja bilješki u
Dnevniku istraživanja da nije dopušte-
na obična olovka, zbog jednostavnoga
razloga što se može lako izbrisati, pa ne
predstavlja trajan zapis. Zbog toga bilješke
treba voditi kemijskom olovkom. Treba
imati na umu da kemikalije kojima može
nekim slučajem biti izložen Dnevnik istra-
živanja mogu promijeniti ili čak potpuno
izbrisati zapise nekih kemijskih olovaka.
Pravi istraživač, kao Collin Purrington iz
Zavoda za biologiju koledža Swarthmore
u SAD, pristupa takvom problemu znan-
stvenički, pa može, kao Collin, napravi-
ti pokus o tome koja je kemijska olovka
najotpornija na uobičajene kemikalije u
laboratoriju: vodu, alkohole, aceton. Po-
gledajte rezultate njegova istraživanja na
mrežnoj stranici http://www.swarthmore.
edu/NatSci/cpurrin1/notebookadvice.htm
(str. 3). Neki istraživači tvrde da plava boja
kemijske olovke brže blijedi nego crna, te
da crvena olovka blijedi najbrže.
Skraćeni oblik pisanja datuma brojka-
ma razlikuje se u Europi i SAD: u Europi je
uobičajeno da se prvo piše datum a onda
mjesec (10-10-2010 ili 10-01-2010), dok se
u SAD prvo piše mjesec a onda datum (10-
10-2010 ili 01-10-2010). Da u radu među-
narodnog istraživačkoga tima ne bi došlo
do zabune dobro je uvesti jednoznačan
način pisanja datuma, tako da ga svi ra-
zumiju. Zato umjesto 10-10-10 radije treba
pisati 10. list. 2010 ili 10 Oct 2010 (po eu-
331
Uvod u znanstveni rad u medicini
ropskom običaju) ili List. 10., 2010 ili Oct
10, 2010 (po američkom običaju). Tako će
datum biti svima razumljiv, a istraživaču
ne će stvarati zabunu niti godinama nakon
upisivanja datuma u Dnevnik istraživanja.
Tekst ili podatci jednom upisani u
Dnevnik istraživanja nikad se ne brišu!
Ako je krivo zapisana brojka ili podatak,
najbolje je precrtati takvu pogrješku jed-
nom crtom. Preporuča se da ga se ne za-
crni ili prekrije nekim korektorom jer je
moguće da se poslije otkrije da je upra-
vo izvorno zapisani broj točan, a ne onaj
upisan kako popravak. Ako je došlo do
pogrješke u unosu skupine podataka, jed-
nostavno je treba prekrižiti ravnom kosom
crtom, potpisati se kraj toga, staviti datum i
kratko navesti zašto su podatci prekriženi,
tj netočni. Ako se pravilan izračun i podat-
ci nalaze na nekoj drugoj stranici Dnevni-
ka, kraj prekriženih podataka treba navesti
stranicu gdje se nalaze točni podatci.
Pravilo vođenja bilješki u Dnevniku
istraživanja jest da ne smije biti praznih
prostora na stranici, zbog toga što to ostav-
lja mogućnost dodavanja ili promjene već
upisanih podataka. Najbolje je svaki pra-
zan prostor koji je ostao na ispunjenoj stra-
nici prekrižiti ravnom kosom crtom, te kraj
toga staviti datum i potpis.
VI. Organizacija sadržaja
Dnevnika istraživanja
Na početku Dnevnika istraživanja
nalazi se njegov sadržaj. U njega se upi-
suju pokusi kronološkim redom. Za sva-
ki se pokus navede datum, kratak naslov
pokusa i stranica na kojoj se nalazi zapis
332
o pokusu. Tako se lako snaći u Dnevniku
istraživanja i pratiti vremenski slijed po-
kusa, a time i razvoj znanstvenih otkrića
tijekom istraživanja.
Na kraju Dnevnika istraživanja nalazi
se organizator. Za razliku od sadržaja na
početku Dnevnika istraživanja, koji služi
vremenskoj odrednici istraživanja, organi-
zator je namijenjen slaganju pokusa prema
tematskim cjelinama. Primjerice, u organi-
zatoru se mogu grupirati svi pokusi koji
odgovaraju na jedno postavljeno pitanje
– specifičnu hipotezu istraživanja. Mogu
se naznačiti i važni dijelovi pojedinih po-
kusa, primjerice opis pokusnih postupaka
koji su važni za daljnja istraživanja, tako da
ih se poslije može lako pronaći.
U organizator se upišu tema, tj. istra-
živačko pitanje, pokusi koji su poslužili
odgovoru na postavljena pitanja, te stra-
nica Dnevnika na kojoj se nalaze opisani
pokusi.
VII. Postupanje s
Dnevnikom
istraživanja
A. Preslika Dnevnika
istraživanja
Neke knjige za vođenje bilješki o po-
kusima imaju poseban sustav za preslika-
vanje zapisanoga. U njima dvije susjedne
stranice imaju isti broj, a između njih se
umeće crni papir za preslikavanje, ili su
stranice tako obrađene da se upisani tekst
na prvoj stranici preslikava na drugu. Na-
mjena takve knjige istraživanja jest da se
preslike stranica istrgnu iz bilježnice i po-

hrane na sigurno mjesto ili predaju mento-
ru ili voditelju projekta.
Ipak, Dnevnik istraživanja nije na-
pravljen na takav način zbog jednostavno-
ga razloga što se veliki dio bilješki o po-
kusima ne zapisuje u njega nego se lijepi
na stranicu – fotografije, podatci iz mjer-
nih strojeva, statistički izračuni, naljepnice
s proizvoda koje ste upotrijebili. Takvi se
zapisi ne će preslikati na drugu stranicu,
a nema smisla voditi dvostruki Dnevnik.
Ako se želi sačuvati presliku Dnevnika
istraživanja za slučaj da se on ili njegovi
dijelovi oštete ili unište, najjednostavnije je
redovito preslikati stranice i pohraniti ih na
sigurno mjesto. Može se i redovito elek-
tronički preslikati ili fotografirati stranice
Dnevnika, te ih potom pretvoriti u jedin-
stveni dokument PDF-oblika i pohraniti na
nekom elektroničkom mediju.
B. Ispunjeni Dnevnik
istraživanja
Kad se knjiga Dnevnika istraživanja
ispuni, počinje se pisati u njegovu dru-
gu knjigu. Na prvoj stranici ispunjenoga
Dnevnika istraživanja upiše se broj knjige
u kojoj se nastavljaju zapisi, te datum kad
je završilo zapisivanje u tu knjigu. Na pr-
voj stranici novoga Dnevnika istraživanja
upiše se na koji se prethodni Dnevnik on
nastavlja.
Na hrptu knjige upiše se ime istraži-
vača, godina i redni broj knjige Dnevnika
istraživanja. Treba provjeriti je li ispunjen
kronološki sadržaj istraživanja na početku
knjige. Na kraju knjige se prema temama
pokusi organiziraju u logične cjeline.
VII. dodatak Dnevnik istraživanja
Dnevnike istraživanja treba uredno
ispuniti, obilježiti i čuvati. Dobro je napra-
viti njihove preslike i čuvati ih na sigurnu
mjestu. Dnevnici istraživanja ključni su za
pisanje znanstvenog izvješća, a neke usta-
nove zahtijevaju da se predaju zajedno s
magisterijem ili doktoratom na uvid povje-
renstvu koje ocjenjuje kvalitetu i znanstve-
ni doprinos rada. Zato je potrebno opet
naglasiti da je najvažnije voditi detaljne i
potpune zabilješke na jasan i čitljiv način,
da bi se i drugi mogli uvjeriti u vrijednost
istraživačkoga rada i rezultata. Ako usta-
nova ne zahtijeva takav postupak, dobro
je voditi Dnevnik istraživanja kao da ga
treba predati stručnjacima na prosudbu.
To je korisno za istraživača jer će sustav-
no, jasno, logično i savjesno voditi bilješke
o svim istraživanjima, što će pridonijeti ja-
snoći znanstvenoga razmišljanja i original-
nosti planiranih pokusa.
Ne treba računati na dobro pamće-
nje: nakon više godina istraživanja, zbirka
Dnevnika istraživanja bit će jedini pod-
sjetnik što je, kad, kako i zašto istraživač
radio. Možda se to doima pretjeranim za-
htjevom za urednošću i organiziranošću
jer se istraživanje ne zbiva u Dnevniku
istraživanja niti u njemu nastaju rezultati
i otkrića. Međutim, Dnevnik istraživanja
je zapis istraživanja, koje je onoliko dobro
koliko je kvalitetan njegov zapis.
C. Nadzor nad vođenjem
Dnevnika istraživanja
Glavni nadziratelj i savjetnik u vođe-
nju Dnevnika istraživanja je mentor ili
voditelj istraživačkoga projekta ili skupine.
Različite ustanove, istraživačke skupine i
područja istraživanja postavljaju različi-
333
Uvod u znanstveni rad u medicini
te zahtjeve učestalosti kontrole unosa u
Dnevnik istraživanja. Ako se radi o istra-
živanju proizvoda koji se može patentira-
ti, svaku stranicu, tj. pokus treba pokazati
barem jednoj osobi koja će razumjeti što se
dobilo pokusom, te u Dnevniku istraživa-
nja to ovjeriti svojim potpisom i datumom
pregleda.
U većini slučajeva takav strog nadzor
nad Dnevnikom istraživanja nije potreban
niti je propisan. No, važno je svoje rezulta-
te pokazati mentoru ili voditelju, s njime ih
raspraviti, tako da ta osoba potpisom ovjeri
vjerodostojnost pokusa.
Preporučamo da se zabilješke u Dnev-
niku istraživanja rasprave i ovjere s vo-
diteljem istraživanja jednom tjedno. To
nije važno samo radi osiguravanja vjero-
dostojnosti i izvornosti rezultata, nego je
istraživaču od velike pomoći u daljem raz-
mišljanju o istraživanju i planiranju daljnjih
postupaka. Uredno, detaljno i jasno vođe-
ne zabilješke nužne su za takvu raspravu i
suradnju u istraživačkoj skupini.
D. Vlasništvo nad
Dnevnikom istraživanja
Vlasnik Dnevnika istraživanja je labo-
ratorij ili ustanova u kojoj radi istraživač,
tj. voditelj istraživačkoga projekta u okviru
kojega se rade istraživanja zabilježena u
Dnevniku.
U ustanovama u kojima se Dnevnici
istraživanja predaju zajedno s napisa-
nim kvalifikacijskim radom (magisterij ili
doktorat), Dnevnici istraživanja se nakon
obrane rada vraćaju mentoru, tj. voditelju
istraživačkoga projekta.
334
Dnevnik istraživanja sadrži i osobne i
javne bilješke i njegovo neovlašteno kori-
štenje nije dopušteno.
Kad istraživač koji je vodio Dnevnik
istraživanja prjelazi u drugu ustanovu,
a nastavlja suradnju s istraživačkom sku-
pinom gdje je nastao Dnevnik istraživa-
nja (primjerice, piše znanstvene članke iz
svojih istraživanja), u dogovoru s mento-
rom, tj. voditeljem istraživačkoga projek-
ta, može sa sobom ponijeti preslike svojih
Dnevnika istraživanja. Originali uvijek
ostaju u izvornom laboratoriju, tj. istraži-
vačkoj skupini.
E. Čuvanje Dnevnika
istraživanja
Preporuča se čuvati Dnevnik istraživa-
nja 10 godina nakon njegova zaključenja,
tj. završetka istraživanja. To je vrijeme koje
će biti dovoljno dugo da se može provjeriti
dobivene rezultate, napraviti nove obrad-
be podataka, te naći važne informacije za
uspješno izvođenje istraživačkih postupa-
ka.
Desetogodišnje čuvanje podataka
znanstvenoga istraživanja određeno je u
Republici Hrvatskoj Etičkim kodeksom
Odbora za etiku u znanosti i visokom
obrazovanju. Ovdje donosimo odgovaraju-
ću odredbu iz članka 2. Etičkoga kodeksa
o postavkama na kojima se zasniva znan-
stvena čestitost:
„Izvorni podatci trebaju se pohraniti,
čuvati, obrađivati, koristiti i prenositi tako
da se, unutar razumnih granica, spriječi
njihov gubitak, uništenje, pristup nepo-
zvanima, razotkrivanje povjerljivih i tajnih
podataka ili moguće zloporabe najmanje

tijekom 10 godina od završetka istraživa-
nja. Nakon objavljivanja rezultata svi izvor-
ni podatci moraju, u razumnim okvirima,
biti dostupni na uvid.�
Cijeli tekst Etičkoga kodeksa Odbora
za etiku u znanosti i visokom obrazova-
nju nalazi se na mrežnoj stranici Odbo-
ra: http://www.azvo.hr/images/stories/
tijela_agencije/Eticki%20kodeks%20OE-
ZVO_najnoviji.doc.
Čuvanje zabilješki istraživanja u svrhu
prijave patenta određeno je posebnim pra-
vilima, koji se mogu razlikovati u različitim
patentnim uredima.
VIII. Dnevnik istraživanja i
patentiranje rezultata
istraživanja
Svrha vođenja zabilješki o istraživanji-
ma vezanim za patentni zahtjev jest doku-
mentiranje proizvoda ili postupka koji je
moguće patentirati. Patentno pravo u razli-
čitim državama određuje pravo na patent
onome tko prvi prijavi patent ili onome tko
prvi izumi proizvod ili postupak. U poto-
njem slučaju, primjerice u američkom pa-
tentnom pravu, autentične i svjedočene za-
bilješke o istraživanju predstavljaju dokaz
da je netko prvi došao do otkrića, tj. izuma.
Zabilješke o istraživanjima patenta-
bilnog otkrića moraju, prema zakonskim
odredbama, pružiti sljedeće podatke: 1)
detaljan opis i datum otkrića (engl. con-
ception), 2) detaljan opis i datum kojim je
izum primijenjen u praksi (engl. reduction
to practice), 3) dokaz namjere i svjesno-
ga pokušaja da istraživač napravi prototip
svojega izuma (engl. diligence in reducing
VII. dodatak Dnevnik istraživanja
invention to practice), 4) detaljan opis gra-
đe i rada izuma (engl. structure and ope-
ration of invention) i 5) detaljan opis pri-
mjene izuma (engl. best mode of practicing
invention).
Dokaz namjere i svjesnoga pokušaja
utjelovljenja (engl. embodiment) izuma
uključuje sve podatke i činjenice koje po-
tvrđuju koje je aktivnosti i kad poduzimao
istraživač za ostvarenje izuma u stvarnosti.
Premda se ne može očekivati stalan rad na
izumu, tj. na njemu se može raditi i kad se
nema što unijeti u Dnevnik istraživanja,
važno je razdoblja neaktivnosti na utjelov-
ljenju izuma dokazati zapisom, tj. objaš-
njenjem izostanka aktivnosti (primjerice,
nedostatak materijala, čekanje na naručeni
materijal, itd.).
Način vođenja zabilješki o istraživanji-
ma patentabilnog otkrića ne razlikuje se
uvelike od uobičajenoga vođenja Dnevni-
ka istraživanja: potrebno je voditi zabilješ-
ke o pokusima vremenskim slijedom nji-
hova izvođenja, i to na jasan i sažet način.
Važno je da svaki pokus svojim potpi-
som i datumom ovjeri osoba koja nije na
rodbinski ili drugi blizak način povezana s
istraživačem. Ta osoba mora potvrditi sli-
jed događaja koji su doveli do otkrića te da
je razumjela izum. U tom slučaju je najbo-
lje da se na potpisni kvadrat na stranicama
Dnevnika istraživanja napiše, uz ime i
datum, i izjava „potvrdio i razumio� (engl.
disclosed to and understood by).
Više o izumima i njihovoj zaštiti može
se naći na mrežnim stranicama Državnoga
zavoda za intelektualno vlasništvo, http://
www.dziv.hr, a može se i obratiti njegovim
stručnjacima za pomoć.
335
 VIII. dodatak

Test-pitanja za provjeru znanja

Pri odgovaranju na pitanja slobodno se služite knjigom.

I. Na­pu­tak za rje­ša­va­nje te­st-pi­ta­nja

Te­st se sas­to­ji od tri­ju ti­po­va pi­ta­nja (oz­na­ke I, II i III u zag­ra­di na po­čet­ku sva­ko­ga
pi­ta­nja), za što vri­je­de slje­de­će upu­te.

Tip pi­ta­nja: Na­pu­tak:

Pos­tav­lje­no je pi­ta­nje i po­nu­đe­no pet od­go­vo­ra. Va­lja odab­ra­ti je­dan od­go­vor
Tip I
(A – E), is­pra­van ili najis­prav­ni­ji.
Pos­tav­lje­no je pi­ta­nje i po­nu­đe­na su če­ti­ri od­go­vo­ra, oz­na­če­na 1 – 4. Ako su
toč­ni:
1, 2 i 3 – odaberite od­go­vor A;
Tip II 1 i 3 – od­go­vor B;
2 i 4 – od­go­vor C;
4 – od­go­vor D;
1, 2, 3 i 4 – od­go­vor E.
Na­ve­de­na je tvr­dnja i uz nju raz­log (ob­jaš­nje­nje tvr­dnje), a iz­me­đu njih stav­ljen
je uz­roč­ni vez­nik „je­r�. I tvr­dnja i raz­log mo­gu bi­ti toč­ni ili ne­toč­ni, a kad je
obo­je toč­no, vez­nik ih mo­že is­prav­no uz­roč­no po­ve­zi­va­ti ili ne. Sto­ga je pet
mo­gu­ćih od­go­vo­ra:
Tip III toč­no, toč­no, po­ve­za­no – od­go­vor A;
toč­no, toč­no, ne­po­ve­za­no – od­go­vor B;
toč­no, ne­toč­no – od­go­vor C;
ne­toč­no, toč­no – od­go­vor D;
ne­toč­no, ne­toč­no – od­go­vor E.

336

II. Pedeset te­st-pi­ta­nja
Prim­je­re te­st-pi­ta­nja rje­ša­vaj­te tek kad
ste prou­či­li gra­di­vo iz udžbenika. Na pi­ta­
nja naj­pri­je od­go­vo­ri­te, a tek on­da prov­je­
ri­te is­prav­no­st od­go­vo­ra.
1. (I) Znan­stve­ni­ku naj­vi­še sli­či oso­ba
ko­ja
A. mno­go ra­di u us­ko­me pod­ruč­ju,
mno­go o tom pod­ruč­ju zna, ima
ma­lo po­zi­tiv­nih re­zul­ta­ta.
B. ra­di na vr­lo širo­ko­me pod­ručju, ali
ne­ma znan­stve­nih pub­li­ka­ci­ja.
C. mno­go zna o vr­lo us­ko­me pod­
ručju, ia­ko u nje­mu ne ra­di.
D. općeni­to ma­lo ra­di, a ima vi­so­ke
re­zul­ta­te na tes­to­vi­ma in­te­li­gen­ci­
je.
E. in­te­li­gen­tna je, mno­go zna, mno­go
radi i ne tre­ba se do­ka­zi­va­ti pub­li­
ka­ci­ja­ma.
2. (II) Svi­je­st o važ­nos­ti dalj­njih is­tra­ži­va­
nja prois­tje­če iz čov­je­ko­ve
1. oc­je­ne da pos­tav­ku tre­ba još do­ka­
zi­va­ti;
2. oc­je­ne da bi ga is­tra­ži­va­nje do­ve­lo
do prom­je­ne uv­je­re­nja;
3. proc­je­ne prio­ri­te­ta ko­ji pri­da­je
dalj­njem is­tra­ži­va­nju;
4. uv­je­re­nja o pot­re­bi toč­no­ga vje­ro­va­
nja u da­nom pod­ruč­ju is­tra­ži­va­nja.
3. (III) Sveu­či­liš­ni nas­tav­nik mo­ra bi­ti i
znan­stve­nik
jer
za bi­ra­nje sveu­či­liš­nih na­stav­ni­ka
prim­je­nju­ju se i znan­stve­ni kri­te­ri­ji.
VIII. dodatak Test-pitanja za provjeru znanja
4. (III) Me­di­ci­na i me­di­ci­na­ri ne tre­ba­
ju se sup­rot­stav­lja­ti pa­ra­me­di­cin­skim
zab­lu­da­ma
jer
čov­jek ne­ma kri­te­ri­ja ko­nač­ne is­ti­ne.
5. (II) Sta­tis­tič­ki na­čin miš­lje­nja u me­di­ci­
ni va­žan je za­to što
1. u me­di­ci­ni ni­kad ne mo­že­mo
zaklju­či­va­ti s pot­pu­nom si­gur­noš­
ću;
2. su uzor­ci u me­di­cin­skim is­tra­ži­va­
nji­ma često vr­lo ma­li;
3. me­di­cin­ski tes­to­vi često ima­ju ši­ro­
ki ras­pon re­fe­ren­tnih vri­jed­nos­ti;
4. sta­tis­tič­ki na­čin miš­lje­nja omo­gu­
ću­je da se za po­je­di­noga bo­les­ni­ka
pos­ta­vi kvan­ti­ta­tiv­na prog­no­za.
6. (I) Ako na te­me­lju opa­ža­nja da bo­les­
ni­ci s pre­sa­đe­nim bub­re­gom ko­ji pri­
ma­ju imu­no­sup­re­si­ve vje­ro­dos­toj­no
češ­će obo­li­je­va­ju od ra­ka pret­pos­ta­vi­
mo da imu­nos­ni sus­tav šti­ti od po­ja­ve
ra­ka, on­da smo
A. zak­lju­či­va­li in­duk­tiv­no,
B. po­ka­za­li da ma­lo zna­mo o imu­no­
lo­gi­ji,
C. pos­ta­vi­li teo­ri­ju,
D. uz­dr­ma­li pa­ra­dig­mu,
E. uo­či­li neš­to što nit­ko ni­kad ni­je
uo­čio.
7. (III) Kad su dvi­je hi­po­te­ze u sve­mu
pod­jed­na­ko vri­jed­ne, bo­lje je prik­lo­
ni­ti se onoj ko­ja je u sup­rot­nos­ti s vi­še
poz­na­tih či­nje­ni­ca
jer
se već u sa­mom pos­tav­lja­nju hi­po­
te­ze kri­je že­lja za ru­še­nje pos­to­je­ćih
teo­ri­ja.
337
Uvod u znanstveni rad u medicini
8. (I) Me­di­ci­na ute­me­lje­na na do­ka­zi­ma
je­st sve na­ve­de­no OSIM
A. kli­nič­ko od­lu­či­va­nje te­me­lje­no is­
klju­či­vo na do­ka­zu,
B. sav­jes­na, ned­voj­be­na i kri­tička
prim­je­na naj­bo­lje­ga ras­po­loživog
do­ka­za u do­nošenju od­lu­ka o li­
ječenju i skr­bi za bo­les­ni­ka,
C. uk­ljučiva­nje do­ka­za do­bi­ve­nih
znan­stve­nim is­traživa­nji­ma u sva­
kod­nev­ni kli­nički rad,
D. pos­tu­pak sus­tav­noga pro­na­laženja,
oc­je­nji­va­nja i is­ko­riš­ta­va­nja no­vih
znan­stve­nih spoz­na­ja kao te­melj
za do­nošenje kli­ničkih od­lu­ka,
E. pris­tup kli­ničkoj prak­si u ko­je­
mu je li­ječnik svjes­tan pos­to­ja­nja
doka­za ko­ji po­du­pi­ru nje­go­ve/
nje­zi­ne pos­tup­ke i može pro­ci­je­
ni­ti sna­gu tih do­ka­za.
9. (III) Druš­tvo (dr­ža­va) mo­že zab­ra­ni­ti
pri­m­je­nu ne­ko­ga zna­nja u prak­si
jer
je druš­tvo (dr­ža­va) glav­ni fi­nan­ci­jer
znan­stve­nois­tra­ži­vač­koga ra­da.
10. (I) Kon­trol­na sku­pi­na od po­kus­ne se
sku­pi­ne
A. mo­ra raz­li­ko­va­ti u što vi­še pa­ra­me­
ta­ra,
B. mo­ra raz­li­ko­va­ti u što ma­nje pa­ra­
me­ta­ra,
C. ne smi­je raz­li­ko­va­ti ni u jed­nom
pa­ra­met­ru,
D. mo­ra raz­li­ko­va­ti u svim pa­ra­met­ri­
ma, osim u ono­me ko­ji se tes­ti­ra u
po­ku­su,
E. mo­ra raz­li­ko­va­ti sa­mo u ono­me
pa­ra­met­ru ko­ji se tes­ti­ra u po­ku­su.
338
11. (I) No­vi imu­no­te­st po­ka­zu­je pri­sutno­st
spe­ci­fič­nih pro­tu­ti­je­la u 10 od 50 is­pi­
ta­nih uzo­ra­ka se­ru­ma, dok se re­fe­ren­
tnim pos­tup­kom ne do­ka­že tih pro­tu­
ti­je­la ni u jed­nom se­ru­mu. Spe­ci­fič­no­st
no­vo­ga tes­ta
A. jed­na­ka je os­jet­lji­vos­ti,
B. ne mo­že se iz­ra­ču­na­ti,
C. iz­no­si 0,95,
D. iz­no­si 0,8,
E. iz­no­si 0,2.
12. (I) Raš­člam­ba po­da­ta­ka o vje­ro­jat­nos­ti
pre­­živ­lje­nja bez zna­ko­va bo­les­ti u bo­
les­ni­ka s me­la­no­mom ko­že na sl. 1.
upu­ću­je da je
A. vje­ro­jat­no­st po­nov­ne po­ja­ve bo­
les­ti u ob­je­ma sku­pi­na­ma bo­lesni­
ka jed­na­ka, jer ne­ma sta­tis­tič­ki
zna­čaj­ne raz­li­ke,
B. vje­ro­jat­no­st pre­živ­lje­nja bez zna­
ko­va bo­les­ti znat­no ve­ća u sku­pi­ni
B,
C. pe­to­go­diš­nje pre­živ­lje­nje bez zna­
ko­va bo­les­ti bo­lje u sku­pi­ni A ne­
go u sku­pi­ni B,
D. na­laz me­la­no­ma deb­lji­ne do 4,2
mm prog­nostič­ki po­volj­ni­ji znak
vje­ro­jat­nos­ti pre­živ­lje­nja bez zna­
ko­va bo­les­ti,
E. vje­ro­jat­no­st pre­živ­lje­nja bez zna­
ko­va bo­les­ti ve­ća ako se u ob­zir
ne uzi­ma deb­lji­na tu­mo­ra.
13. (I) Gle­da­ju­ći sl. 1., mo­že­mo re­ći da
A. vje­ro­jat­no­st pre­živ­lje­nja bez zna­
ko­va bo­les­ti go­di­nu da­na na­kon
ope­ra­ci­je u sku­pi­ni A iz­no­si 30 %,
B. vje­ro­jat­no­st pre­živ­lje­nja bez zna­
ko­va bo­les­ti go­di­nu da­na na­kon
ope­ra­ci­je u sku­pi­ni B iz­no­si 80 %,

C. se vje­ro­jat­no­st pre­živ­lje­nja bez
zna­ko­va bo­les­ti is­pi­ta­ni­ka sku­pi­
ne A ti­je­kom tro­go­diš­nje­ga pra­će­
nja sni­zu­je sa 100 na 5 %,
D. vi­še od 50 % bo­les­ni­ka sku­pi­ne A
pre­ži­vi bez zna­ko­va os­nov­ne bo­
les­ti vi­še od dvi­je go­di­ne,
E. vi­še od 50 % bo­les­ni­ka sku­pi­ne B
pre­ži­vi bez zna­ko­va bo­les­ti vi­še
od jed­ne go­di­ne.
14. (I) Na sl. VIII-1. kri­vu­lje vje­ro­jat­nos­ti
pre­živ­lje­nja bez zna­ko­va bo­les­ti bo­lesni­
ka s me­la­no­mom ko­že pri­ka­za­ne su
A. toč­kas­tim di­jag­ra­mom,
B. his­tog­ra­mom,
C. al­go­rit­mom,
D. cr­tov­nim gra­fi­ko­nom,
E. ni­je­dim od na­ve­de­noga.
15. (II) La­bo­ra­to­rij­ski te­st I do­ka­že trud­no­
ću u 40 od 44 trud­ni­ce, a te­st II u 32 od
38 trud­ni­ca. Toč­no je da
1.0
0.8
Vjerojatnost
0.6
P<0.01 A 3. ana­li­za pre­živ­lje­nja is­pi­ta­ni­ka,
0.4
0.2
B ga sta­nja li­ječ­nik mo­ra upo­ra­bi­ti naj­
0.0
0 12 24 36 48
Vrijeme (mjeseci)
Sli­ka VIII-1. Kri­vu­lje vjerojatnosti pre­živ­lje­nja
bez zna­ko­va bo­les­ti (en­gl. di­sease free sur­
vi­val) u bo­les­ni­ka sa zlo­ćud­nim me­la­no­mom
ko­že (vri­je­me 0 − dan ki­rur­ško­ga od­stra­nje­nja
tu­mo­ra). A − tu­mo­ri deb­lji­ne do 4,2 mm (n = 57
bo­les­ni­ka); B − tu­mo­ri deb­lji­ne 4,2 ili vi­še mm
(n = 63 bo­les­ni­ka).
VIII. dodatak Test-pitanja za provjeru znanja
1. je udio laž­none­ga­tiv­nih na­la­za ma­
nji kod tes­ta I u od­no­su na te­st II,
2. se udio lažnopo­zi­tiv­nih na­la­za u
tes­to­vi­ma I i II ne mo­že is­ka­za­ti,
3. je os­jet­lji­vo­st tes­ta I ve­ća od os­jet­
lji­vos­ti tes­ta II,
4. se spe­ci­fič­no­st tes­to­va ne može is­
ka­za­ti.
16. (II) U dvi­je sku­pi­ne la­bo­ra­to­rij­skih ži­
vo­ti­nja iz­mje­re se raz­li­či­te vri­jed­nos­ti
bi­li­ru­bi­na u kr­vi. Pri­je prim­je­ne sta­tis­
tič­ko­ga tes­ta u svr­hu do­ka­zi­va­nja raz­
li­ka tih vri­jed­nos­ti mo­ra se
1. pos­ta­vi­ti sta­tis­tič­ka hi­po­te­za,
2. ran­do­mi­zi­ra­ti ži­vo­ti­nje u dvi­je sku­
pi­ne,
3. za­da­ti ra­zi­na zna­čaj­nos­ti zak­lju­či­
va­nja,
4. iz­ra­ču­na­ti arit­me­tič­ka sre­di­na i me­
di­jan mje­re­nja.
17. (II) Da bi se dje­lo­va­nje no­vo­ga li­je­ka
is­tra­ži­lo kli­nič­kim po­ku­som, pre­duv­jet
je
1. uvo­đe­nje li­je­ka u ru­tin­sku kli­nič­ku
upo­ra­bu,
2. ran­do­mi­za­ci­ja is­pi­ta­ni­ka,
4. ob­li­ko­va­nje kon­trol­ne sku­pi­ne.
18. (I) Za do­ka­zi­va­nje ne­ko­ga pa­to­loš­ko­
bo­lji od pet la­bo­ra­to­rij­skih tes­to­va.
Naj­bo­lji od ni­že na­ve­de­nih tes­to­va
(opi­sa­nih vri­jed­nos­ti­ma os­jet­lji­vos­ti
(o) i spe­ci­fič­nos­ti (s) tes­ti­ra­nja) je­st test
ko­ji ima
A. o < 0,01; s < 0,05,
B. o = 0,05; s = 0,05,
C. o = 0,95; s = 0,05,
339
Uvod u znanstveni rad u medicini
D. o = 0,95; s = 0,92,
E. o = 0,85; s = 0,01.
19. (III) Os­jet­lji­vo­st ne­ko­ga la­bo­ra­to­rij­sko­
ga pos­tu­pka tu­ma­či se kao spo­sob­no­st
pre­poz­na­va­nja ono­ga što bi pos­tu­pak
tre­bao pre­poz­na­ti
jer
se os­jet­lji­vo­st pos­tup­ka ra­ču­na kao
om­jer bro­ja lažnopo­zi­tiv­nih na­la­za i
ukup­no­ga bro­ja is­pi­ta­ni­ka.
20. (I) Za pros­pek­tiv­na znan­stve­na is­tra­ži­
va­nja toč­no je sve OSIM
A. pla­nom is­tra­ži­va­nja od­re­di se raz­
dob­lje ti­je­kom ko­jega će se neš­to
no­vo pri­mi­je­ni­ti, npr. u li­je­če­nju
bo­les­ni­ka,
B. u po­čet­ku is­tra­ži­va­nja ne pos­
to­je mjer­ni po­dat­ci o pred­me­tu
prouča­va­nja,
C. pri­je is­tra­ži­va­nja pos­to­ji zna­nje o
prob­le­ma­ti­ci na ko­joj se te­me­lji is­
tra­ži­va­nje ili nas­ta­vak is­tra­ži­va­nja,
D. eko­nom­ski su prih­vat­lji­vi­ja ne­go
ret­ros­pek­tiv­na is­tra­ži­va­nja,
E. u ti­je­ku ra­da mo­že­mo up­rav­lja­ti
uv­je­ti­ma ko­je is­pi­tu­je­mo.
21. (II) Da bi zas­lu­žio au­tor­stvo na pub­li­
ka­ci­ji, au­tor tre­ba
1. raz­vi­ti po­kus­ni us­troj is­tra­ži­va­nja,
2. pos­ta­vi­ti prov­jer­lji­vu hi­po­te­zu ili
spe­ci­fič­no pi­ta­nje,
3. pri­kup­lja­ti i ob­ra­đi­va­ti po­dat­ke,
4. sud­je­lo­va­ti u sta­tis­tič­koj ob­rad­bi
po­da­ta­ka.
22. (II) Za od­je­ljak znan­stve­no­ga član­ka
„Tvo­ri­va/Ispitanici i pos­tup­ci� vri­je­di
1. no­ve us­tro­je kli­nič­kih is­tra­ži­va­nja
tre­ba iscr­pno opi­sa­ti,
340
2. pri oda­bi­ru su­dio­ni­ka is­tra­ži­va­nja
tre­ba na­ves­ti pri­mi­je­nje­ne etič­ke
nor­me i pos­tup­ke,
3. stan­dar­dni la­bo­ra­to­rij­ski pos­tup­ci
na­vo­de se sa­mo ime­nom i od­go­
va­ra­ju­ćim ci­ta­tom,
4. raz­li­či­ti ča­so­pi­si uvi­jek ima­ju is­tu
gra­đu od­jelj­ka „Tvo­ri­va/Ispitanici
i po­stup­ci�.
23. (III) Dob­ro je pri­ka­za­ti is­te re­zul­ta­te i
u tab­li­ci i u gra­fi­ko­nu
jer
iz­mje­nji­va­nje tab­li­ca i sli­kov­nih pri­lo­ga
či­ni čla­nak za­nim­lji­vi­jim.
24. (I) Od­li­ke sti­la pi­sa­nja znan­stve­no­ga
ra­da je­su sve na­ve­de­ne OSIM
A. rje­či­tos­ti,
B. jas­no­će,
C. toč­nos­ti,
D. op­šir­nos­ti,
E. sklad­nos­ti.
25. (II) Za ured­nič­ku od­lu­ku o prih­va­ća­
nju član­ka za ti­sak u ča­so­pi­su vri­je­di
1. prih­va­ća­nje bez iz­mje­ne raz­mjer­no
je ri­jet­ko,
2. svi zah­tje­vi re­cen­ze­na­ta mo­ra­ju se
uvi­jek poš­to­va­ti,
3. čla­nak pop­rav­ljen pre­ma upu­ta­ma
re­cen­ze­na­ta tre­ba pos­la­ti s pop­rat­
nim pis­mom ob­jaš­nje­nja pop­ra­va­ka,
4. čla­nak od­bi­jen u jed­nom ča­so­pi­su
ne mo­že se ob­ja­vi­ti u dru­go­me ča­
so­pi­su.
26. (II) Pri proc­je­ni prih­vat­lji­vos­ti znan­
stve­no­ga pro­jek­ta u ob­zir se uzi­ma
1. pris­po­do­bi­vo­st i važ­no­st pro­jek­ta
pre­ma cje­lo­kup­no­me znan­stve­
no­m pro­gra­mu us­ta­no­ve,

2. zna­če­nje pro­jek­ta u od­no­su na re­
gio­nal­ne i na­cio­nal­ne prio­ri­te­te,
3. mje­ro­dav­no­st osob­lja ko­je bi tre­
ba­lo pro­ves­ti is­tra­ži­va­nje,
4. prim­je­re­no­st uv­je­ta za is­tra­ži­va­nje.
27. (I) Ne­dos­tat­ci ran­do­mi­zi­ra­no­ga kon­
tro­li­ra­noga po­ku­sa je­su svi OSIM
A. us­po­re­đu­je sa­mo dvi­je sku­pi­ne,
B. teš­ko je pri­ku­pi­ti do­vo­ljan broj is­
pi­ta­ni­ka,
C. čes­to ih fi­nan­ci­ra­ju tvr­tke ko­je od­
re­đu­ju sad­r­žaj is­tra­ži­va­nja,
D. mno­go tak­vih is­tra­ži­va­nja ni­kad se
ne dov­r­ši,
E. mno­go tak­vih is­tra­ži­va­nja prek­rat­
ko tra­je.
28. (III) Ran­do­mi­zi­ra­ni kli­nič­ki po­kus naj­
po­god­ni­ji je za is­tra­ži­va­nje učin­ko­vi­
tos­ti li­je­ko­va
jer
ran­do­mi­zi­ra­ni je kli­nič­ki po­kus nuž­
dan za iz­rad­bu meta-analiza.
29. (II) Za prou­ča­va­nje od­no­sa može­bit­no
škod­lji­ve tva­ri i ne­ke bo­les­ti po­go­dan
ustro­j is­tra­ži­va­nja je­st
1. ko­hor­tno is­tra­ži­va­nje,
2. ran­do­mi­zi­ra­ni kon­tro­li­ra­ni po­kus,
3. is­tra­ži­va­nje pa­ro­va,
4. pres­ječ­no is­tra­ži­va­nje.
30. (I) Pred­nos­ti ran­do­mi­zi­ra­nih kon­tro­li­
ra­nih po­ku­sa je­su sve OSIM da
A. is­tra­žu­je uz­roč­no-pos­lje­dič­nu po­
ve­za­no­st,
B. ima pros­pek­tiv­ni us­troj,
C. ni­je ga teš­ko or­ga­ni­zi­ra­ti,
D. omo­gu­ću­je me­ta-a­na­li­zu,
E. prim­je­nju­je hi­po­te­tič­ko-de­duk­tiv­
no miš­lje­nje.
VIII. dodatak Test-pitanja za provjeru znanja
31. (I) Bit­no raz­li­kov­no obi­ljež­je pub­li­ka­
ci­je Scien­ce Ci­ta­tion In­dex je­st nje­zi­no
A. pred­met­no ka­za­lo,
B. ka­za­lo au­to­ra,
C. per­mu­ti­ra­no ka­za­lo,
D. ka­za­lo ci­ta­ta,
E. kor­po­ra­tiv­no ka­za­lo.
32. U intervencijskoj studiji prestanka pu-
šenja, među ispitanicima koji su slučaj-
nim odabirom raspodijeljeni u skupinu
koja je dobila nikotinske inhalatore
postotak apstinencije nakon 1 godine
bio je 28 %, dok je u skupini koja nije
dobila inhalator taj postotak bio 18 %.
Za te rezultate vrijedi sljedeće
1. ARR = EER – CER = 0,1;
2. NNT = 1/ARR;
3. da bi se spriječilo jedan negativan
ishod terapije prestanka pušenja
10 pacijenata treba uzimati niko-
tinski inhalator;
4. CER – EER = 10.
33. (I) Na­kon što ste ob­li­ko­va­li va­lja­no
kli­nič­ko pi­ta­nje, za tra­že­nje odgovo­
ra na pos­tav­lje­no pi­ta­nje naj­pri­je bis­te
odabra­li
A. Med­li­ne,
B. Scien­ce Ci­ta­tion In­dex,
C. Coc­hra­ne-ba­zu sus­tav­nih preg­le­da,
D. Cur­re­nt Con­ten­ts,
E. EMBASE.
34. (III) Čim­be­nik od­je­ka (en­gl. im­pact
fac­tor) mje­ri­lo je ut­je­ca­ja jed­no­ga ča­
so­pi­sa
jer
čim­be­nik od­je­ka mje­ri pros­je­čnu ci­ti­
ra­no­st čla­na­ka ko­ji su ob­jav­lje­ni u jed­
nom ča­so­pi­su.
341
Uvod u znanstveni rad u medicini
35. (I) In­ter­val pouz­da­nos­ti (en­gl. con­fi­
den­ce in­ter­val) od 95 %
A. na­vo­di se ka­d je raz­li­ka us­po­re­đe­
nih sku­pi­na zna­čaj­na,
B. po­ka­zu­je da se sred­nja vri­jed­no­st
po­pu­la­ci­je s vje­ro­jat­noš­ću od 95 %
na­la­zi u iz­ra­ču­na­nom ras­po­nu vri­
jed­nos­ti,
C. ni po če­mu ne upu­ću­je na zna­čaj­
no­st raz­li­ke us­po­re­đe­nih sku­pi­na,
D. naj­pouz­da­ni­ja je mje­ra sred­nje vri­
jed­nos­ti,
E. ni­kad se ne od­no­si na sred­nju vri­
jed­no­st.
36. (II) Pri pos­tav­lja­nju stra­te­gi­je za tra­že­
nje znan­stve­nih in­for­ma­ci­ja pot­reb­no
je
1. pre­ciz­no de­fi­ni­ra­ti te­mu pret­ra­ži­
va­nja,
2. odab­ra­ti ba­zu po­da­ta­ka ili in­dek­
snu pub­li­ka­ci­ju ko­ja će se pret­ra­
ži­va­ti,
3. odab­ra­ti mo­gu­će pred­met­ne od­
red­ni­ce,
4. od­re­di­ti vre­men­ske gra­ni­ce pret­ra­
ži­va­nju.
37. (II) Sku­pi­ni pri­mar­nih pub­li­ka­ci­ja pri­
pa­da­ju
1. iz­vor­ni član­ci ob­jav­lje­ni u ča­so­pi­
si­ma,
2. bib­liog­ra­fi­je,
3. dok­tor­ski ra­do­vi,
4. ča­so­pi­si sa­že­ta­ka.
38. (II) E-baza MeSH (Me­di­cal Sub­je­ct
Hea­din­gs) je­st
1. te­ku­ći po­pis pro­pi­sa­nih pred­
met­nih od­re­dnica ko­je se ra­be u
sadr­žaj­noj ana­li­zi me­di­cin­ske li­te­
ra­tu­re,
342
2. abe­ced­ni po­pis pred­met­nih od­red­
ni­ca ko­je se ra­be pri pret­ra­ži­va­nju
ne­kih ba­za po­da­ta­ka,
3. hi­je­rar­hij­ski te­zau­rus ko­ji zna­nje
or­ga­ni­zi­ra u hi­je­rar­hi­ju srod­nih
poj­mo­va,
4. kla­si­fi­ka­cij­ski sus­tav ko­ji slu­
ži razvr­sta­va­nju i ras­po­re­đi­va­nju
knjiž­nič­ne gra­đe.
39. (II) Za kohortno istraživanje točno je
1. daje odgovor na pitanje koliki je
dodatni rizik za razvoj promatrane
bolesti;
2. nikad ne uključuje zdrave pojedin-
ce;
3. daje odgovor na pitanje o progno-
zi bolesti;
4. po svojemu ustroju slično je pre-
sječnom istraživanju.
40. (III) Pri pi­sa­nju znan­stve­no­ga ra­da va­
lja na­ves­ti (ci­ti­ra­ti) ra­do­ve či­ji su se na­
la­zi upot­reb­lja­va­li u is­tra­ži­va­nju
jer
na­vo­đe­nje (ci­ti­ra­nje) ra­do­va je uv­ri­je­
že­ni na­čin oda­va­nja priz­na­nja znan­
stve­nim pret­hod­ni­ci­ma.
41. (II) Uzeli ste sve bolesnike s epilepsi-
jom grand mal koje liječite, kao kon-
trolu ste im prispodobili sve bolesnike
s epilepsijom petit mal, a onda se u
povijestima bolesti gledali tko je ikad
imao traumatsku ozljedu glave. Ta je
studija
1. presječna;
2. povijesna prospektivna;
3. kontrolirana prospektivna;
4. studija slučajeva i kontrola.

42. (I) U svojoj bolnici sve pacijente koji
u tijeku godine dođu s hipertireozom
randomizirate u skupinu koju ćete li-
ječiti operacijom i skupinu koju ćete
liječiti radioaktivnim jodom. U tom je
slučaju vaš uzorak
a) prigodni,
b) randomizirani,
c) slojeviti,
d) vremenski,
e) nesimetričan.
43. (I) U proučavanju komplikacija ratnih
rana, izlazni podatak biti će
a) dob ranjenika.
b) oružje kojim je izazvana ozljeda.
c) iznos bodova za procjenu težine
ozljede.
d) nezavisna varijabla.
e) vrsta bakterija nađenih u brisu
rane.
44. (II) Ograničenja kohortnog istraživanja
su
1. često se pojavljuju problemi u or-
ganizaciji dugotrajnog praćenja
bolesnika;
2. bolest može imati dugotrajnu pret-
kliničku fazu pa se zdravim mogu
ocijeniti osobe koje zapravo pripa-
daju među oboljele;
3. nije prikladno za proučavanje rijet-
kih bolesti, jer je u takvim sluča-
jevima teško prikupiti primjerene
skupine ispitanika;
4. izloženost rizičnom čimbeniku
može se mijenjati s vremenom što
u rezultatima može uzrokovati ot-
klon.
VIII. dodatak Test-pitanja za provjeru znanja
45. (III) U studijama koje istražuju etiologi-
ju omjer izgleda (OR) obično je manji
od 1,
jer
rizični čimbenici povećavaju stopu
događaja (engl. event rate) u izloženoj
skupini.
46. (I) Za apsolutno smanjenje rizika
(ARR) vrijedi
a) što je veća stopa događaja u kon-
trolnoj skupini, to je veća razlika
između ARR i relativnoga smanje-
nja rizika (RRR),
b) ARR je uvijek veći od RRR,
c) ARR=CER – EER,
d) ARR je obrnuto razmjeran apsolut-
nom povećanju rizika (ARI),
e) ARR je klinički manje važan od
RRR.
47. (III) Randomizaciju ispitanika u skupi-
ne posebice treba primijeniti u opažaj-
nim retrospektivnim istraživanjima,
jer
pažajna retrospektivna istraživanja
o
izrazito su podložna različitim zbunju-
jućim čimbenicima i pristranostima.
48. (III) Studijom slučajeva i kontrola lako
se procjenjuje prevalencija i incidenci-
ja neke bolesti ili simptoma,
jer
a ko postoje referentni podatci iz prijaš-
njih istraživanja kontrolnu skupinu nije
potrebno oblikovati.
49. (I) Glavna svrha randomiziranoga raz-
vrstavanja ispitanika u ispitivanu i kon-
trolnu skupinu jest ova
a) da se u dvjema skupinama dobije
približno isti broj ispitanika,
343
Uvod u znanstveni rad u medicini

b) da se zaštitimo od zbunjujućih 50. (II) U terapijskim istraživanjima primje-

čimbenika koje ne prepoznajemo
a moguće je da postoje,
c) da bismo mogli izvesti dvostruko
slijepo istraživanje,
d) da u obje skupine razvrstamo isti
broj ispitanika sa zbunjujućim čim-
benicima koje prepoznajemo,
e) da bismo što više smanjili razliku u
liječenju ispitanika u dvjema sku-
pinama.
ni zlatnoga standarda daje se prednost
u odnosu na placebo, jer
1. učinak placeba ne može se mjeriti
objektivnim metodama;
2. korištenje placeba je skupo;
3. placebo se ne može dozirati;
4. nije ispravno lišiti ispitanike aktiv-
noga lijeka.

III. Toč­ni od­go­vo­ri na pi­ta­nja

1. A, 2. E, 3. B, 4. D, 5. B, 6. A, 7. D, 8. A, 9. B, 10. E, 11. D, 12. D, 13. D, 14. D, 15. E,
16. B, 17. C, 18. D, 19. C, 20. D, 21. A, 22. A, 23. E, 24. D, 25. B, 26. E, 27. A, 28. B, 29. B,
30. C, 31. D, 32. A, 33. C, 34. A, 35. B, 36. E, 37. B, 38. A, 39. B, 40. A, 41. D, 42. A, 43. E,
44. E, 45. D, 46. C, 47. D, 48. E, 49. B, 50. D.

344

• α, 32
• β, 34
• χ2, 127
• Web of Science (WoS), 165, 167
A • PubMed, 175
abecedno-numerički sustav citiranja, 202
ACP Journal Club, 246, 249, 251, 255
aktivni postupak, 246, 254, 255, 279
alati utemeljeni na dokazima, 242
algoritam, 136, 145, 242, 245, 271
alternativna hipoteza, 30, 32, 272
analiza preživljenja, 130
analiza s obzirom na nakanu liječenja, 200
apsolutni rizik, smanjenje, 48, 271
aritmetička sredina, 112, 113, 121, 122
autori (članka), 195, 261, 281
autorska i srodna prava, 226, 268
autorska prava, 226, 269
autorstvo, 260
• kriteriji ICMJE, 258, 259
B citiranje referencija, 201, 320
bandolier, 249
Bayesov faktor, 41
Kazalo
Bayesova statistika, 37
Bayesovo pravilo, 39
BEME kolaboracija, 56
bibliografske baze podataka, 155, 174
• Embase, 175
• Medline, 153, 175
• Scopus, 176
• Web of Science (WoS), 176, 178
bivarijatni test, 116
bolesnik, vodič za bolesnikovo odlučivanje,
286, 322
Booleovi operatori, 170, 171
briga o pokusnim životinjama, 262
broj bolesnika koje je potrebno liječiti, 105,
285
C
Campbell kolaboracija, 56
CENTRAL (registar), 249
Centre for Reviews and Dissemination
Database (CRD database), 249
cilj istraživanja, 75, 78
Clinical Evidence, 249
Cochrane Database of Systematic Reviews, 171
345
Uvod u znanstveni rad u medicini

Cochrane kolaboracija, 56, 248 • sažetak, 306

Cochrane Library, 249 • traženje, 171, 247, 255
CONSORT, 219, 277, 300 • ustroj, 10, 22
contributor, 195 • uzročnost, 45
Critical Appraisal Skills Programme (CASP), • vrijednost, 11
251 doktorat znanosti, 188
crtovni grafikon, 141 • citiranje, 321
Current Contents, 162 • prijava teme, 189
Current Contents Connect, 178 • priprema, 325
doprinos istraživanju, 201, 258

Č dosljednost, 100
društvena odgovornost, 263
časopisi koji donose sekundarne publikacije
temeljene na dokazima, 248
čimbenik utjecaja (engl. impact factor), 177,
178
E
ekonomska istraživanja, 237
elementarne tvrdnje, 31
D elementi izrade sustavnoga pregleda, 55
Database of Abstracts of Reviews of
Effectiveness (DARE), 249
dedukcija, 6, 19 F
dijagnostički test, 56, 75, 283, 294, 318 fontovi, 150
dijagram građe, 144 fotografije, 139, 140, 333
• tijeka, 144, 294
• ustroja, 144
diplomski rad, 144, 294 G
disertacija, 188, 189 glavne mjere ishoda, 103
diskretni podatci, 98 GRADE pristup, 316
dnevnik istraživanja, 323 grafički prikaz podataka, 141
dokaz, hijerarhijske razine, 248, 316, 317 grafikoni, 140
• GRADE, 316
• i hipoteza, 7
• i odluka, 256 H
• i publiciranje, 184, 217 Harvardski sustav citiranja, 201, 209
• i racionalnost, 16 hijerarhijske razine dokaza, 248, 316, 317
• i rasprava, 200 hipoteza, alternativna, 32
• izvori na internetu, 248 • članka, 230
• klinička primjena, 252 • doktorata, 189
• kritička prosudba, 251, 278 • generiranje, 238
• problemi, 36 • i pokus, 6

346

• mjerila vrijednosti, 7
• ništična, 31, 285
• statistička, 30
• testiranje, 19
I • službe, 263
IMRaD, 185
incidencija, 45, 48, 282
indeksne publikacije, 159
indukcija, 19
industrijsko vlasništvo, 267
informacijska pismenost, 164
inovacijski lanac, 3
instrumentalni zapisi, 139
intelektualno vlasništvo, 154, 267
interkvartilni raspon, 122
intervalna ljestvica, 95
intervencija, 44, 197, 199, 232, 237, 247
iracionalnost, 16, 17
iskrivljenje (pristranost), 70, 88, 91, 273
ispitanici, 77, 190, 198, 211, 231, 234, 235
istina, 5
istraživačka skupina, 76
istraživački projekt, 192
istraživački protokol, 79
istraživanje slučajeva i kontrola, 49, 275
istraživanje, 14
• dnevnik, 325
• izvori nesavršenosti, 21
• javnost službe, 263
• pravila, 23
• preduvjeti, 23
• sloboda, 25
• uspjeh i neuspjeh, 24
istraživanje, biomedicinsko, 43
izmišljanje (fabrikacija), 265
izumi, 3, 267, 326
izvori kliničke izvrsnosti, 241
izvorni znanstveni članak, 184
Kazalo
J
javnost, 153, 258
• dostupnost djela, 269
• informacije za, 180, 182
• i istraživačka čestitost, 266
• znanstvena, 2, 184, 206
jedinka, 20, 65, 69
jednostruko slijepo istraživanje, 53, 293
K
Kaplan-Meyer analiza, 130
kartogram, 144
kazalo, autorsko, 160, 161
• citatno, 161
• MeSH, 160, 166, 168, 250, 284
• permutirajuće, 161
• predmetno, 160
klinička praksa utemeljena na dokazima, 240,
245
• koraci, 246
• primjena dokaza 252
klinička praksa, dobra, 244
klinička značajnost, 131
kliničke smjernice, 242, 244, 250, 317
klinički događaj, 105
• pokus, 47, 52, 58, 92, 290
kohortno istraživanje, 46, 132, 248, 276
kontinuirani podatci, 98
kontrola mjerenja, 99
kontrolna skupina, 22, 83, 121, 200, 277
korisnički postupak, 246, 254
kratice, 212, 295, 299
kriteriji isključenja, 54, 77, 231, 237, 287
kriteriji uključenja, 77, 226, 231, 237, 287
kritički ocijenjen problem, 246, 255, 278
kružni grafikon, 142
kvalitativna istraživanja, 57, 238
347
Uvod u znanstveni rad u medicini
kvalitativni podatci, 93, 94
L • pouzdanost, 100
Likertova ljestvica, 88
LJ
ljestvice mjerenja, 93
M MOOSE, 314
magistarski rad, 188
medicina utemeljena na dokazima, 240, 280
• pet osnovnih koraka, 246
medicina, 8
• „alternativna�, 11
• „komplementarna�, 11
• razine dokaza, 248
• studijski program, V
• strategija rada i istraživanja, 9
medicinari, 84, 206
medicinski časopisi, 55, 151
• elektronički, 178
• ICMJE, 295
• otvoreno dostupni, 182
medijan, 112, 122, 124
mentor, 26, 190, 261, 265, 284
meta-analiza, 55, 186, 219, 284
mikroskopske slike, 140
mjere ishoda, 103, 286
• glavne, 103
• idealne, 98
• kritička ocjena, 234
• opis, 199
• prikladne, 80
• statističke, 105, 234
• vanjska valjanost, 80
• zamjenske, 104, 294
mjere srednje vrijednosti, 122
348
mjere varijabilnosti, 122
mjerenje, 11, 77, 93
• kontrola, 99
• statistička pravilnost, 63
• varijabilnost, 65
mjerni instrumenti, 87
model, 19, 314
• sustava, 6
• vjerojatnosti, 62
moralno pravo, 269
multivarijatni test, 116
N
naslov članka, 198, 215
National Institute for Health and Clinical
Excellence (NHS), 250
negativna prediktivna vrijednost, 102, 105
neparametrijski testovi, 115
nepotpuno praćeni podatci, 109
nezavisne varijable, 98
ništična hipoteza, 37, 285
niz slučajeva, 275
nominalna ljestvica, 94
normalna raspodjela, 112
O
objektivnost, 4, 100
• mjerenja, 234
• i statistička značajnost, 31
oblikovanje skupina, 77, 81
• upitnika, 87
• uzorka, 78, 81
odabir, časopisa za slanje članka, 220
• alfa-razine, 272
• mentora, 26
• otklon pri odabiru, 70
 Kazalo

• statističkoga testa, 115, 117 podatci, vrste, 98

• suradnika, 25 pogrješka, 20
• teme disertacije, 190 • I. vrste, 34, 295
• uzorka, 67 • II. vrste, 35, 294
• varijabla, 85 • slučajna, 290
odgovorna provedba istraživanja, 257 • standardna, 113
• osobna, 258 • sustavna, 70, 273
• u istraživačkim ustanovama, 264 pogrješke pri testiranju hipoteze, 33
odnos liječnik-bolesnik utemeljen na • pogrješka tipa I, 33
dokazima, 254 • pogrješka tipa II, 34
omjer izgleda, 51, 105, 276 pogrješke u statističkom zaključivanju, 133
omjer vjerojatnosti pozitivnog i negativnoga pokusne životinje, 262
rezultata testa, 56, 102, 283 polulogaritamski prikaz, 143
omjerna ljestvica, 96 pomoć pri donošenju odluka EBM, 256, 322
optuženi, 267 ponasumičenje, 51
ordinalna ljestvica, 95 popravljanje rukopisa, 210
osjetljivost, 56, 102 populacija, 64
• krivulja osjetljivosti (ROC), 103 poruka na kraju (predavanja), 150
• površina ispod krivulje (AUC), 101 posebni otisci, 226
otklon stope primitka, 71 posterior, razdioba vjerojatnosti, 39
otvoreni pristup, 158 postupci (metode), 190, 198
• Hrčak, 179 • statistički, 61
• PubMed, 168 postupnik, 110, 271
• PubMed Central, 158 pouzdanost, mjerenja, 87, 100
• raspon pouzdanosti, 114, 124, 216
• zaključivanja, 37
P povezanost, 50, 132, 277
paradigma, 5 • Hillova razmatranja, 133
parametrijski testovi, 115 • i ustroj istraživanja, 75
patenti, 159, 268, 321, 335 • testovi, 117
Pearsonov koeficijent korelacije (r), 128 • uzoraka, 69
pet koraka EBM kliničke prakse, 246 povezanost i uzročnost, 132
pisanje odjeljka Rasprava, 212, 302, 306 povjerljivost podataka, 92
• odjeljka Rezultati, 211 površinski grafikon, 142
• znanstvenoga članka, 207 pozitivna prediktivna vrijednost, 102, 105
pisci duhovi, 261 predmet istraživanja, 73
pismo uredniku, 187 • i varijable, 80
placebo, 12, 53, 233, 287 pregledni članak, 186
plagiranje, 265 prepravljanje, 265
plan istraživanja, 10, 77 presječno istraživanje, 45, 230, 279

349
Uvod u znanstveni rad u medicini
pretvorba podataka, 93, 97
prevalencija bolesti, 102
prigodni uzorak, 277
prigovaratelj, 266
prijava teme kvalifikacijskoga rada, 189
prijenos medicinskih informacija, 153
prikaz, bolesnika, 185
• knjige, 187
• podataka, 136
• slučaja, 57
prikrivanje razvrstavanja, 81, 272
prikupljanje podataka, 86
prilozi, 148
primarne publikacije, 155
primarni izvori podataka, 86
primijenjena istraživanja, 3, 43
prior, razdioba vjerojatnosti, 40
priprema literature za pisanje članka, 206
priprema podataka za pisanje članka, 206
PRISMA, 304
pristranosti, 70, 91, 273
probabilistički model, 62
probiranje, 100, 230, 234, 237, 292
probni otisak, 225
prognostičko istraživanje, 57
promjenjiva obilježja, 97
protokol, 199, 242, 243, 289
• druga faza kliničkoga pokusa, 59
• istraživanja, 79, 262
publiciranje, 8, 217
publikacija „rezana� kao salama, 205
PubMed, 175, 289
PubMed Central, 289
PubMed Clinical Queries, 249
P-vrijednost, 21, 32, 62, 211, 233
Q slike, 139
QUORUM, 290
350
R
racionalnost, 15
randomizacija, 52
randomizirani kontrolirani klinički pokus, 44,
47, 52, 132, 285
• CENTRAL, 249
• CONSORT, 219, 277, 300
• GRADE, 316
• procjena članka, 233
raspodjela, 111
• ispitanika, 52
• podataka, 122
raspon pouzdanosti, 114, 124, 213, 276
rasprava u članku, 200
razina značajnosti, 31, 32
razvojna istraživanja, 3
razvrstavanje u skupine, 81, 274
recenzija, 154, 184, 223
• „kućna�, 214
recenzijski postupak, 223
referencije, 320
referentni postupak, 100, 278
registri kliničkih istraživanja, 219
regresijska analiza, 129
relativna učestalost, 63
relativni rizik, 48, 291
• smanjenje, 291
reprezentativnost, 66
S
sadržaj postera, 149, 150
sažetak članka, 195, 229
sekundarna istraživanja, 55
sekundarne publikacije, 159
sekundarni izvori podataka, 86
simboli, 296
slojeviti uzorak, 68
 Kazalo

slučajan događaj, 62 • model, 6

• odabir, 67 • normativni znanstveni, 26
• pogrješke, 99 • prirodni, 31
• uzorak, 66 • znanstvenih publikacija, 11
snaga istraživanja, 70, 233 • usporedba, 34
• planiranja, 73 sustavne pogrješke, 70
• testa, 35 sustavni pregled, 54, 55, 294
Spearmanov ρ, 129 • hijerarhijske razine dokaza, 23
specifičnost (testa), 57, 102 • medicina zasnovana na dokazima, 280
srednja vrijednost, 112 • meta-analiza, 186
stalna obilježja, 97 • u odnosu na vrste studija koje sažima,
standardna devijacija, 113 318
standardna pogrješka, 113 • PRISMA, 304
STARD, 308 • QUORUM, 290
statistička hipoteza, 30 • s homogenošću, 294
• alternativna, 31 • uzorak, 67
• ništična, 31
• pravilnost, 63
• testiranje, statistički test, 32
Š
• značajnost, 32, 36, 131, 293 šifriranje podataka, 108
statistički način mišljenja, 18, 21
statistički test, odabir, 115, 117
statističke mjere za prikaz rezultata (ishoda),
T
305 tablica učestalosti, 101
• liječenja, 234 tablice, 137
• o dijagnostičkom testu, 57 • dvodimenzionalne relacijske, 108
stil znanstvenoga članka, 207 • organizacijske, 116
stopa događaja, 54, 277, 279 teorija, 5
strategija istraživanja, 75 tercijarne publikacije, 163
• pretraživanja, 156, 167 testiranje povezanosti, 128
STROBE, 311 testiranje razlika među skupinama, 126, 127
strukturni dijagram, 144 The Cochrane Library, 248
studija slučajeva i kontrola, 49, 78, 275, 284 The National Guideline Clearinghouse (NCG),
stupčasti grafikon, 142 250
sukob interesa, 201, 263, 276 točnost podataka, 83, 99
• privrženosti, 263 TRIP baza podataka, 249
SUMSearch, 250, 256 trostruko slijepo istraživanje, 251
suradnici, 25, 156, 259 tumač pojmova, 271
suradnja, 24 tumačenje rezultata, 120
sustav, 61 tvoriva, 190, 198

351
Uvod u znanstveni rad u medicini

U vrijednost P, 33, 290

• alfa, 32
udio ispravnih nalaza, 102, 289
• beta, 35
ujednačivanje uvjeta pokusa, 274
vrste kliničkih pitanja, 247, 256
univarijatni test, 116
unos podataka, 137
unutarnja valjanost (istraživanja), 80 Z
upitni postupci u znanosti, 265
zahvala u članku, 201
upitnik, 87
zamjenske mjere ishoda, 103
upute autorima, 206, 220
zasljepljivanje, 53
ured za znanstvenoistraživačku čestitost, 265,
zaštita sudionika istraživanja, 261
266
zavisne varijable, 98
usmeno izlaganje, 149
zbunjujući čimbenici, 79
ustroj, istraživanja, 43, 74
zlatni standard, 53, 234, 278
• znanstvenoga članka, 185, 197
znanost, 5
uvjerenja, 15
uvod članka, 184 • i istina, 5
uzorak, 65 • i medicina, 8
• izračun veličine, 69, 71 • način mišljenja, 14
uzorkovanje, 66 • važnost, 2
uzročnost, 45, 132 znanstvena, čestitost, 27, 258
• hipoteza, 7, 19, 238
znanstvenoistraživačke norme, 25
V znanstveni članak, 2, 184
valjanost istraživanja, 80, 85 • početak pisanja, 204
• BICEP, 132 • revizija, 224
• mjernih postupaka, 100, 102 • rukopis, 221
• procjena istraživanja, 235 • ustroj, 184
• upitnika, 88 znanstveni skup, 148
Vancouverski sustav citiranja, 201, 282, 320 znanstveno nepoštenje, 27, 265
vanjska valjanost (istraživanja), 80, 132, 280 • suglasje, 24
varijabilnost, 20, 65 • sporazumijevanje, 25
• mjere, 121 znanje, 2
• raspon pouzdanosti, 124 • liječnikovo, 241
• veličina uzorka, 292 • stvarno, 2, 22
varijable, 97 • unaprjeđenje, 231
• valjanost, 80
• zavisne i nezavisne, 83
• zbunjujuće, 17 Ž
veličina uzorka, 82 žig, 268
višestruko testiranje, 36 životopis, 191

352
 Matko Marušić i suradnici
UVOD U ZNANSTVENI RAD U MEDICINI, 6. izdanje

Izdavač
MEDICINSKA NAKLADA
10 000 ZAGREB, Cankarova 13

Za izdavača
ANĐA RAIČ, prof.

Urednica
ANĐA RAIČ

Lektura
ANĐA RAIČ

Korektura
IVANA JUROŠ

Slog i prijelom
MARKO HABUŠ

Naslovnicu oblikovala
ANDREA KNAPIĆ

Tisak: MEDICINSKA NAKLADA, Zagreb, 2019.

 20. poglavlje

Odgovorna provedba
istraživanja

• Potreba za odgovornom provedbom istraživanja proistječe iz toga što se istraživači

po prirodi posla oslanjaju na izvješća drugih istraživača.
• Osobna odgovorna provedba istraživanja obuhvaća znanstvenu čestitost, kolegijal-
nost, zaštitu ljudi uključenih u istraživanja, brigu o pokusnim životinjama, čestitost
u odnosu prema ustanovama i društvenu odgovornost.
• Uloga istraživačke ustanove jest izobrazba, propisivanje odredbi, postupaka i meha-
nizama kontrole odgovorne provedbe istraživanja.
• U objavljivanju rezultata znanstvenih istraživanja treba se dosljedno pridržavati upu-
ta o autorstvu i o ne-autorskim doprinosima.

Odgovornost pri istraživanju ili istraži-
vačka etičnost/čestitost osnova je dobivanja
vjerodostojnih podataka i izvođenja isprav-
nih zaključaka. Ona uključuje poznavanje
etičkih vrijednosti, davanje prednosti tim
vrijednostima pred ostalima, primjerice pred
osobnom koristi ili samodokazivanjem, te
provedbu etički utemeljenih postupaka i
vještinu njihova provođenja. Odgovornost
je jedan od temelja očuvanja vjere u znanost
i odlučna je za održanje izvrsnosti u znano-
sti. Koncept istraživačke etičnosti ne može
se odrediti jednom rečenicom, ali za istraži-
vača je to posvećenost intelektualnoj iskre-
nosti i osobnoj odgovornosti, a posljedica
je moralnoga značaja i iskustva. Za usta-
novu je istraživačka etičnost posvećenost
stvaranju okruženja koje potiče i promiče
standarde izvrsnosti, istinitosti i zakonitosti.
Ustanova mora stalno nadzirati dosljednost
pridržavanja tim standardima i nadasve izo-
brazbu o odgovornoj provedbi istraživanja.

257
Uvod u znanstveni rad u medicini
I. Osobna odgovorna
provedba istraživanja
Osobnu odgovornu provedbu istraži-
vanja možemo podijeliti u nekoliko kate-
gorija: znanstvena čestitost, kolegijalnost,
zaštita ljudi uključenih u istraživanja, briga
o pokusnim životinjama, čestitost u odno-
su prema ustanovama i društvena odgo-
vornost.
A. Znanstvena čestitost
Znanstvena čestitost odnosi se na to u
kojoj je mjeri istraživanje (odnosno rezul-
tati istraživanja) usklađeno s istinom. Kao
mjera znanstvene čestitosti postoji pet razi-
na odgovornih postupaka (v. okvir).
Primjer. Ako istraživač naknadno manipulira
s izvornim podatcima ili nedovoljno obrazloži
svoju metodologiju, potpuno je neplodno po-
kušavati ponoviti njegove pokuse i uzaludno
je rabiti takve podatke kao temelj novih istra-
živanja.
B. Kolegijalnost
To područje odgovorne provedbe
istraživanja razlaže odnose među istraži-
vačima unutar istraživačke skupine, ali i u
okviru šire znanstvene zajednice. Jedna od
tema posebne važnosti pitanje je autorstva
znanstvenoga rada.
1. Autorstvo u znanstvenim
publikacijama
Autorstvo u znanstvenome svijetu toli-
ko je važno da bi mu se moglo posvetiti i
cijelo poglavlje. Važno je zato što se prema
znanstvenoj proizvodnji često napreduje u
258
Razine znanstvene čestitosti:
• Znanstvena i tehnička stručnost istraživa-
ča, tj. poznavanje znanstvene metodolo-
gije, područja u kojemu istražuje i odgo-
varajućih postupaka.
• Pošteno prikupljanje podataka, obradba,
pohrana, vlasništvo i rukovanje podatci-
ma. Podatke je potrebno savjesno i nepri-
strano prikupljati, čuvati njihovu tajnost,
nepristrano ih odabirati i obrađivati, čuva-
ti u pisanomu i elektroničkomu obliku da
bi bili dostupni i korisni javnosti te spre-
mno s drugima dijeliti prikupljene podat-
ke. Bitno je ne prepravljati (prema engl.
falsification) ni izmišljati (prema engl. fa-
brication) podatke da bi ih se prilagodilo
hipotezi ili nekomu drugomu cilju.
• Statistička obradba mora biti stručno oda-
brana i provedena. Pri tomu se ne smije
prilagođivati statističke metode i prikaze
da bi rezultati izgledali “uvjerljivije�.
• O nenamjernim pogrješkama i pristrano-
stima znanstvenik mora sâm voditi računa
te ih u najvećoj mogućoj mjeri ukloniti.
• Intelektualna čestitost u predlaganju i
provođenju istraživanja, kao i u prikazu
rezultata istraživanja, što uključuje jasno
i uredno vođenje podrobnih zabilješki ti-
jekom istraživanja.
struci, a to je istodobno povezano i s fi-
nancijskim nagradama. Važno je i zato što
je redoslijed ili (ne)pojavljivanje autora na
radu često izvor sukoba; jer su otvorena i
neriješena pitanja o tomu je li više publi-
kacija nužno bolje; otvorena su i pitanja o
velikome broju autora koji dijele autorstvo,
ponekad malih ili čak vrlo malih, radova.
Međunarodna udruga urednika medi-
cinskih časopisa (ICMJE, prema engl. In-
ternational Committee of Medical Journal
Editors) predlaže da se autorske zasluge
temelje na 1) konceptu i ustroju istraživa-
nja, ili prikupljanju podataka, ili analizi i
tumačenju podataka; TAKOĐER I 2) pisa-
 20. poglavlje Odgovorna provedba istraživanja
nju rada (članka) ili ispravaka presudnih
za njegov intelektualni sadržaj; KAO I 3)
odobrenju zadnje inačice rada koja se nudi
časopisu za objavu; TE 4) prihvaćanju od-
govornosti za svaki aspekt rada u slučaju
da bude potrebno istražiti i razriješiti pita-
nja vezana uz točnost i istinitost svakoga
njegova dijela. Autorom se smatra samo
osoba koja je zadovoljila sva četiri kriterija.
Doprinosi ili sudjelovanje koje nije pove-
zano s autorstvom (prema engl. contribu-
tion) čine: pristup tvorivima ili pacijentima,
prikupljanje, sakupljanje i posjedovanje
podataka, statistička ekspertiza, financijska
potpora, administrativna/tehnička/logistič-
ka potpora i jamstvo čestitosti istraživanja.
Kratki prikaz naputaka o autorstvu sva-
koga suradnika i/ili koautora koje pro-
pisuje ICMJE (prema engl. International
Committee of Medical Journal Editors):
• Sve osobe navedene na radu kao autori
moraju ispuniti sve kriterije autorstva, a
svi oni koji ispunjavaju sve uvjete autor-
stva moraju biti navedeni kao autori rada.
• Autorstvo treba temeljiti na sljedećim
uvjetima:
1. značajan doprinos u planiranju i ustro-
javanju istraživanja, prikupljanju poda-
taka, ili obradbi i tumačenju podataka,
2. pisanje prve inačice članka ili sudjelo-
vanje u pisanju i prepravljanju njegova
intelektualnoga sadržaja,
3. odobravanje konačne inačice članka
koja će biti objavljena.
4. Svaki autor morao je sudjelovati u radu
toliko da može javno preuzeti odgo-
vornost za odgovarajuće dijelove sa-
držaja.
• Autorom se smije smatrati samo osoba
koja je zadovoljila sva četiri kriterija, tj.
iz svakoga od ta četiri kriterija (skupine
doprinosa), autor mora imati barem jedan
doprinos.
Redoslijed autora na radu mora biti
zajednička odluka svih koautora, koju je
najbolje donijeti na samomu početku istra-
živanja. Autori moraju biti spremni obra-
zložiti redoslijed autora na radu. Osobe
koje su sudjelovale u izradbi rada, a njihov
se doprinos ne može “proglasiti� autor-
stvom spominju se u Zahvali na kraju član-
ka uz detaljan opis sudjelovanja, primjerice
znanstveno savjetovali, kritički recenzirali
prijedlog znanstvenog istraživanja, priku-
pljali podatke, skrbili o pacijentima ili sl.
Svatko spomenut u Zahvali na kraju članka
mora dati svoj potpisani pristanak za po-
javljivanje na popisu.
Neke pretpostavke i zablude o uvjetima
autorstva s primjerima prikazane su u tablici
20-1.
Neke od češćih oblika nevaljana ili
lažna autorstva prikazuju sljedeći primjer i
okvir u tekstu.
Primjer. Profesor B., pročelnik odjela predlo-
ži mladom istraživaču F. da napiše pregledni
članak, što F. i napravi. Gotov članak F. vrati
profesoru B, koji se dopiše na članak (autor
gost), obriše F. (autor duh). Profesor B. po-
tom odluči dopisati i doktora M., nedavnoga
dobitnika prestižne nagrade, kako bi osigurao
prihvaćanje članka za tisak temeljem ugleda
doktora M. (podmetnuti autor).
2. Razmjena informacija i
zajednička uporaba opreme
Taj oblik kolegijalnosti među istraživa-
čima razumijeva da kolege pomažu jedni
drugima razmjenjujući znanja o prethod-
nim istraživanjima, razmjenjujući spoznaje
iz vlastitih istraživanja koja još nisu obja­
vljena, te pravodobno objavljujući nalaze
vlastitih istraživanja. Umjesto da se odga-
đa objavljivanje i istražuje dalje na osnovi
259
Uvod u znanstveni rad u medicini

Tablica 20-1. Valjane osnove, pretpostavke i zablude o uvjetima autorstva na znanstvenomu

radu
Doprinos istraži-
Valjana osnova Pogrješna osnova
vanju
1. Stvaranje rada:
a) izvorni – razvoj provjerljive hipoteze ili specifič- – prijedlog da legitimni autori
znanstveni rad noga pitanja rade na problemu
b) prikaz slučaja, – autor(i) prvi zapazili dotad nepoznatu – rutinska briga ili služba
kliničko opažanje pojavu liječnika, sestre ili farmaceuta
– kritički prikaz pregledanih radova i – prijedlog da se napiše pre-
c) pregledni članak
prikupljenih podataka gledni rad
– opažanja i mjerenja dobive-
– razvoj novih postupaka (laboratorij- na rutinskim metodama;
skih, statističkih) ili bitno poboljšanje – prikupljanje podataka, bez
2. Istraživački poznatih postupaka; obradbe
doprinos – sudjelovanje u prikupljanju i obradbi – rutinski dijagnostički i tera-
podataka; pijski napori koji bi se izveli
– novi dijagnostički i terapijski napori i da znanstveno istraživanje
nije napravljeno
– rutinsko objašnjenje nalaza
3. Tumačenje
– uvid i objašnjenje neočekivane pojave (npr., očitavanje EKG-a ili
podataka
roentgenske slike)
– samo kritika nacrta ili natu-
knice za promjenu prikaza,
– pisanje prvoga nacrta rada, ili kritički ali ne i zamisli;
4. Pisanje rada važan popravak nacrta, ili tumačenje
rezultata u susljednim nacrtima – izmjene tehničke naravi,
primjerice stilske promjene ili
slaganje tablice
– sposobnost da se intelektualno
5. Odgovornost za opravdaju zaključci članka, uključujući – samo potvrda točnosti
sadržaj obranu dokaza i protudokaza uporablje- objavljenih podataka
nih za stvaranje zaključka

nalaza stvarajući tako usporednu prednost nađeno da bi znanstvena zajednica i šira

pred kolegama koji istražuju u istome po-
dručju, rezultate treba objavljivati kad je
pronađen odgovor na pitanje s kojim je
istraživanje započelo. To ne znači da treba
žuriti s objavljivanjem rada već da istraži-
vanje treba marljivo i objektivno provesti
od početka do kraja te kritički objaviti pro-
javnost dobili pravodoban i točan uvid u
najnovija dostignuća. Svrha je zajednič-
ke uporabe opreme i tvoriva mogućnost
provjere rezultata i konstruktivna pomoć
ostalih i ostalim istraživačima, a posebno
ako je nabavka takve opreme i tvoriva jav-
no financirana. Javno financiranje znanosti

260
 20. poglavlje Odgovorna provedba istraživanja
Češći oblici nevaljana ili lažna autor-
stva:
• autori gosti (prema engl. guest authors)
autori su koji ispunjavaju neke ali ne sve
kriterije autorstva ICMJE – to su obično
nadređeni “pravog� autora;
• autori kojima je autorstvo poklonjeno
(prema engl. gift authors) ne ispunjavaju
ni jedan ICMJE kriterij autorstva, ali su za
protuuslugu (vrlo često financijsku) po-
stali autorima (slično autorima gostima);
• autori kojima je autorstvo podmetnuto
(od engl. planted authors) su oni auto-
ri koji niti ne znaju da je članak pisan i
poslan u recenzijski postupak, nisu bili
uključeni u izradu toga rada, ali autori
toga rada smatraju ih uglednima i utje-
cajnima, tj. “presudnima� za prihvaćanje
njihova članka u tisak;
• autori duhovi (prema engl. ghost aut-
hors) su oni autori koje se ne navodi
iako su sudjelovali dovoljno da zasluže
autorstvo, tj. ispunjavaju kriterije ICMJE.
Primjerice, autor koji je do slanja rada u
tisak bio među autorima, nečijom inter-
vencijom, najčešće izravno nadređene
osobe, bude brisan s popisa autora;
• pisci duhovi (prema engl. ghost writers)
su autori koje se ne navodi iako su su-
djelovali u pisanju članka (najčešće ne
ispunjavaju sve kriterije autorstva ICMJE)
– obično su to osobe odličnih sposobno-
sti pisanja znanstvenim stilom, jezikom i
terminologijom.
temelji se na načelu da znanost i istraživa-
nja vođena u korist čovječanstva pomažu
javnom/općem dobru. To znači da javno
financirana znanost i istraživanja ne mogu
biti privatnim vlasništvom.
3. Poštenje u postupku ocjene
istovrstnika
Poštenje u postupku ocjene istovrs-
tnika (recenzije, prema engl. peer review)
podrazumijeva nepristranost, a jedan je od
najvažnijih temelja istinitosti u znanosti.
Ocjenjivači (recenzenti) su dužni prikazati
svoje moguće sukobe interesa. U slučajevi-
ma kad ne može biti nepristran, recenzent
je dužan o tome obavijestiti urednika ča-
sopisa koji mu je poslao rad na recenziju.
4. Mentorski odnos
Odgovoran mentorski odnos razu-
mijeva odgovornosti i obveze i mentora i
štićenika/studenta u dodiplomskoj, posli-
jediplomskoj ili poslijedoktorskoj naobraz-
bi. Mentor mora biti predan obrazovanju,
dobrobiti i napredovanju štićenika, odgo-
varajućoj podjeli zaduženja i odgovorno-
sti, redovitoj provjeri kakvoće rada i kon-
struktivnoj pomoći štićenicima. On mora
pošteno ocijeniti doprinose i autorstva te
omogućiti dalje napredovanje ili zaposle-
nje štićenika. Dužan je pravodobno i jasno
se dogovoriti o intelektualnim i formalnim
pravima na rezultate, metodologiju, i tvoriva
koji su dobiveni ili razvijeni u istraživanjima.
Štićenici su dužni poštovati svojega mento-
ra, biti privrženi svojoj istraživačkoj skupini,
projektu i znanosti općenito, brižljivo pro-
voditi pokuse, potanko i točno voditi zabi-
lješke o pokusu te biti spremni usmeno i
pismeno braniti svoja istraživanja na javnim
skupovima ili u znanstvenim člancima.
C. Zaštita sudionika
istraživanja
Iako je takva zaštita sama po sebi razu-
mljiva i razvidna, neka načela potrebno je
izrijekom navesti, posebice u situacijama
koje nisu dio svakodnevne brige o pacijen-
tima. Također, potrebno je imati i naputke
o rješenju drugih etičkih dvojbi, primjerice
261
Uvod u znanstveni rad u medicini
pitanja “vlasništva� nad tkivima dobivenim
istraživanjem, pristanak na sudjelovanje u
istraživanja osoba s mentalnim ili intelektu-
alnim poteškoćama, tj. temama s kojima se
većina istraživača malokad susreće ili o ko-
jima nemaju jasan, obrazovan etički stav.
1. Zaštita ljudi uključenih u
istraživanja
U pokusima u koje su uključeni ljudi
potrebno je pridržavati se etičkih načela
definiranih međunarodnim zakonima, koji
su temelj nacionalnim zakonima za takvu
vrstu istraživanja. Temeljna načela koja
promiču Deklaracija o ljudskim pravima
iz Helsinkija, Izvješće Belmont te UNES-
CO-va Univerzalna deklaracija o bioetici i
ljudskim pravima su:
a. Dužnost je liječnika štititi život, zdra­
vlje, privatnost i dostojanstvo sudioni-
ka istraživanja.
b. Medicinska istraživanja u koja su
uključeni ljudi moraju biti sukladna
općeprihvaćenim znanstvenim nače-
lima, moraju se bazirati na temeljitom
znanju znanstvene literature te drugih
značajnih izvora informacija, te odgo-
varajućim laboratorijskim postupcima.
c. Svakom istraživanju koje uključuje lju-
de treba prethoditi pažljiva procjena
predvidljivih rizika u usporedbi s mo-
gućim boljitkom za sudionika istraži-
vanja (prema engl. risk/benefit ratio).
d. Sudionici moraju dragovoljno su-
djelovati te biti detaljno obaviješteni
o svim aspektima istraživanja (prema
engl. informed consent).
e. Svaki potencijalni sudionik mora biti
dovoljno obaviješten o ciljevima, me-
todama, izvorima financiranja, mo-
262
gućim sukobima interesa, u kojoj
ustanovi radi istraživač, predvidljivim
učincima i rizicima, te mogućoj neugo-
di/neudobnosti postupaka. Sudionik
treba biti obaviješten o pravu nesu-
djelovanja u istraživanju, kao i pravu
napuštanja istraživanja u bilo kojem
trenutku, bez posljedica.
f. Ustroj i izvođenje svakog istraživačkog
postupka koji uključuje ljude treba biti
detaljno opisan u protokolu. Protokol
mora pročitati, komentirati i po potre-
bi odobriti posebno imenovano etičko
tijelo koje je neovisno o istraživaču i
sponzoru i koje nema mogućih sukoba
interesa.
2. Briga o pokusnim životinjama
Slično kao i s ljudskim sudionicima, u
istraživanjima koja uključuju pokusne ži-
votinje potrebno je pridržavati se temeljnih
načela, kao što su:
a. Pravilo “3 R� – replacement, reduction i
refinement – potrebno je poduzeti sve
mjere za zamjenu (prema engl. replace-
ment) uporabe pokusnih životinja dru-
gim pokusnim modelima, smanjenje
(prema engl. reduction) broja životinja
uključenih u istraživanje na najmanji
mogući broj koji je potreban za dobi-
vanje razumnih rezultata, te unaprijediti
(prema engl. refinement) postupke da
se smanji patnja pokusnih životinja.
b. Pokusne životinje nemaju samo vri-
jednost kao sredstvo istraživanja, već i
intrinzičnu vrijednost, koju je potrebno
poštovati. Sa životinjama je potrebno
postupati kao s osjećajnim bićima.
c. Za sve pokusne životnije nužno je
omogućiti najbolje moguće uvjete ži-
vota.
 20. poglavlje Odgovorna provedba istraživanja
D. Čestitost u odnosu prema
ustanovama
To područje opisuje odnose istraživača
i njegove matične ustanove, vanjskih usta-
nova, pokrovitelja i državne uprave, a uklju-
čuje definiranje sukoba interesa, lojalnosti i
privrženosti, te nužnost poznavanja pravila.
Znanstvenici moraju biti svjesni da su dužni
«polagati račune� svojim ustanovama, oni-
ma koji ih financiraju i drugim javnim ili pri-
vatnim tijelima. Posebice je važno biti svje-
stan da su znanstvenici koji primaju javna
sredstva, odgovorni za učinkovito korištenje
novca poreznih obveznika.
1. Sukob interesa
Sukob interesa obično znači da istra-
živač ima neke druge, skrivene (najčešće
financijske) interese u području koje istra-
žuje, te se može steći dojam da je sklon pri-
stranom tumačenju rezultata svojih istraži-
vanja. U takvomu je slučaju važno i nužno,
javno i potpuno, navesti sve sukobe intere-
sa. Tako će pri procjeni vrijednosti i značaj-
nosti rada svi koje taj rad zanima moći voditi
računa o toj činjenici.
2. Sukob privrženosti
Sukob privrženosti situacija je u kojoj se
aktivnosti istraživača izvan matične ustano-
ve preklapaju, prevladavaju ili u potpunosti
onemogućuju redovite aktivnosti unutar
matične ustanove. U takvim situacijama po-
trebno je dati prednost matičnoj ustanovi ili
prepustiti mjesto i posao nekomu drugomu.
3. Poznavanje pravila i zakona
Nepoznavanje pravila i zakona ne može
i ne smije biti opravdanje za neetične po-
stupke.
Primjeri.
1. Sukob interesa: Dr P., koji istražuje učinak
antibiotika na okoliš vlasnik je dionica i sa-
vjetnik u kompaniji koja proizvodi antibi-
otike. P. nužno mora objaviti takav sukob
interesa u članku.
2. Sukob privrženosti: Prof. V. je nastavnica
i istraživačica na fakultetu, a od jedne tvrt-
ke dobije novčanu potporu znanstvenoga
istraživanja koje zahtijeva česte i dugotraj-
ne odlaske u udaljena mjesta. Ispunjenje
njezinih ugovornih obveza prema industriji
sprječava ju u držanju predavanja, semina-
ra i ostalih obaveza na fakultetu, ali unatoč
tomu ne daje ostavku.
E. Društvena odgovornost
To područje se, unatoč svojoj važnosti,
često ne spominje u raspravama o odgovor-
noj provedbi istraživanja. Ono se odnosi na
značenje istraživanja u širemu kontekstu ži-
vota u društvu, pa i na planeti.
1. Društveni prioriteti
Iako je jedan od ciljeva znanstvenoga
(biomedicinskoga) istraživanja proširenje
ukupnoga ljudskog znanja, neki smatra-
ju da, zbog toga što su javno financirana,
znanstvena istraživanja treba usmjeravati
na otkrivanje mogućih lijekova ili rješavanje
važnih zdravstvenih pitanja (primjerice lijek
za rak ili za kopnicu). Takav pristup ima
jednako mnogo pristaša i protivnika. Nužno
je truditi se istraživati značajne probleme, a
ne raditi tek “intelektualnu gimnastiku�.
2. Javnost službe
Služenje javnosti trebalo bi biti polazi-
šte svakoga istraživanja. To ne znači da sve
što se radi mora imati presudan utjecaj na
kakvoću života cijeloga čovječanstva (što
263
Uvod u znanstveni rad u medicini
ionako zacijelo nije moguće) već da znan-
stvenici svoj interes zasnivaju na pozitivnom
djelovanju i usmjeravaju istraživanja za jav-
no dobro. Potrebno je naglasiti da je mo-
gućnost vođenja istraživanja privilegija te da
treba uzvratiti uslugu javnosti koja je omo-
gućila istraživanje. Kao što je ranije navede-
no, javno financirana istraživanja trebaju biti
vlasništvo javnosti, tj. dijeljena, a sredstva za
istraživanja potrebno je trošiti kako je odo-
breno u prijedlogu istraživanja.
3. Utjecaj na društvo i okoliš
To je nezaobilazna točka u raspravi o
društvenoj odgovornosti i dijelom je obra-
đena u ranijim točkama. Ipak, navodimo
je zasebno zbog njezine iznimne važno-
sti. Istraživači moraju biti svjesni mogućeg
utjecaja materijala koje koriste ili odbacuju
u svojim istraživanjima, kao i o ispravnom
načinu skladištenja opasnih tvari. Potrebno
je i biti svjestan mogućeg utjecaja vlastitih
istraživanja ili njihovih proizvoda na okoliš.
II. Odgovorna provedba
istraživanja u
istraživačkim
ustanovama
Uloga istraživačke ustanove u očuvanju
istraživačke etičnosti jest izobrazba, propi-
sivanje odredaba, postupaka i mehanizama
kontrole provođenja. Odgovornost ustano-
ve je i određivanje odgovorne osobe, vije-
ća ili ureda koji bi osiguravao pridržavanje
pravilima, educirao, vodio istrage i savje-
tovao istraživače i ustanovu kako razriješi-
ti moguće prijave znanstvenih prijestupa.
Očekivanja i težnje ustanove moraju biti
264
nedvosmislena, a posljedice nepoštivanja
pravila jasne. Istraživačka ustanova određu-
je pravila, propise i postupke, odgovornosti
i dužnosti, zadaje jasne ciljeve i strategije te
pruža tehnološku podršku.
Etičnost u istraživačkoj ustanovi obu-
hvaća poticanje poštovanja svih uključenih
u istraživački postupak, poticanje produk-
tivne suradnje u mentorskomu sustavu, pri-
državanja svim aktima, propisima i zakoni-
ma o provođenju istraživanja, predviđanje,
sprječavanje i otkrivanje sukoba interesa te
provođenje istrage o mogućim slučajevima
znanstvenoistraživačkoga nepoštenja, kao i
izobrazbu o istraživačkoj etičnosti i procje-
nu stanja u vlastitoj instituciji.
Primjer. Docentica C., koja vodi istraživanja na
pokusnim životinjama, nedavno se zaposlila u
novoj ustanovi. Ta ustanova se diči vrlo detalj-
nim Kodeksom o postupanju s pokusnim živo-
tinjama, posebice dijelom koji opisuje uvjete i
način držanja pokusnih životinja u nastambi.
Međutim, docentica C. je vrlo zauzeta uspo-
stavom svojega novog laboratorija i ne upozna
se sa svim dokumentima ustanove, pa ni s tim
Kodeksom, već nastavlja raditi kako je radila u
svojoj prijašnjoj ustanovi (izlažući se opasno-
sti da krši pravila nove ustanove). Dužnost je
ustanove osigurati da se docentica C. uputi u
pravila te da se pridržava propisa.
III. Pojmovi i nazivlje
Postoji niz pojmova i naziva koji služe
opisu širega područja znanstvenoistraživač-
ke čestitosti. Ovdje navodimo samo neke.
Znanstvenoistraživačka čestitost
(prema engl. research integrity) jest mjera
stupnja pridržavanja propisa, smjernica i
zakona te općeprihvaćenih profesionalnih
 20. poglavlje Odgovorna provedba istraživanja
postupaka i norma odgovarajućeg istraži-
vačkoga područja.
Znanstveno nepoštenje (prema engl.
scientific [research] misconduct) jest poja-
va izmišljanja, prepravljanja ili plagiranja u
predlaganju, provođenju, recenziji ili prika-
zivanju istraživanja i njihovih rezultata. Ono
ne uključuje poštenu pogrješku ili razlike u
stavovima/promišljanjima.
a. Izmišljanje (od engl. fabrication) ozna-
čava izmišljanje podataka ili rezultata
te njihovo bilježenje i objavljivanje.
Drugim riječima “istraživač� odluči
stvoriti “rezultate� umjesto provođenja
istraživanja te takve izmišljene podatke
prikazuje kao istinu.
b. Prepravljanje (od engl. falsification) je
naknadno mijenjanje znanstvenih ma-
terijala, opreme, postupaka te izmjena
ili izostavljanje nekih rezultata, tako da
se istraživanje u pisanom obliku netoč-
no prikazuje. Istraživač provodi istraži-
vanje ali odluči izmijeniti ili zanemariti
neke rezultate da bi ukupnu sliku pri-
bližio svojoj hipotezi. Kao i izmišljanje,
to je težak prijestup protiv društva, ali i
same znanosti.
c. Plagiranje je po definiciji “preuzimanje
ideja, metoda ili pisanih riječi drugo-
ga, bez odgovarajuće naznake te s na-
mjerom da se prikažu kao djelo onoga
tko preuzima te ideje�. To je jedan od
najgorih prijestupa protiv kolega istra-
živača, a predstavlja jedan od oblika
krađe intelektualnoga vlasništva.
Upitni postupci u znanosti kršenja
su tradicionalnih vrijednosti istraživanja,
koja mogu biti pogubna za sam istraživački
postupak, ali ne potpadaju posve pod po-
jam znanstvenoga nepoštenja.
Primjeri upitnih postupaka u znanosti:
• davanje/poklanjanje/zahtijevanje autor-
stva za doprinos koji ne ispunjava kriteri-
je autorstva ICMJE,
• namjerno krivo tumačenje ili prikazivanje
vlastitih nagađanja znanstvenom istinom
ili rezultata značajnijima nego što objek-
tivno jesu,
• uskraćivanje podataka, tvoriva i opreme,
• vođenje neprimjerenih bilježaka o poku-
su, kao i nedovoljno dugo čuvanje bilje-
žaka i rezultata pokusa,
• neprimjeren mentorski rad i vođenje šti-
ćenika.
IV. Pravila i preporuke
Ne postoji ni jedan opći pravilnik ili
naputak o nadgledanju znanstvenoistraži-
vačke čestitosti primjenjiv u svim situaci-
jama ili u svim državama i njihovim istra-
živačkim ustanovama. Takav je pravilnik
ili pitanje zakona, dakle države, ili nekoga
drugoga subjekta u znanstvenoistraživač-
kome radu (primjerice ministarstvo, Aka-
demija, Sveučilište ili sam fakultet). Prepo-
ručuje se da svaka istraživačka ustanova
osnuje vijeće ili ured koji bi bio zadužen za
nadziranje znanstvenoistraživačke čestito-
sti unutar vlastite ustanove. Za takvo je vi-
jeće u Zapadnim zemljama uobičajen naziv
Ured za znanstvenoistraživačku čestitost
(prema engl. office of research integrity).
Unutar takvoga ureda moguće je zaduži-
ti jednu osobu za, najčešće, savjetodavnu
ulogu (prema engl. ombuds person) ali ta
osoba može sudjelovati i u najranijoj fazi
istrage. Sve to ovisi o samoj ustanovi, nje-
zinim službama i aktima. Neki znanstvenici
zastupaju stav da je takva regulacija znan-
stvenoga rada, kao i uspostava “istražnih�
tijela, suvišna i nepotrebna, jer su znan-
265
Uvod u znanstveni rad u medicini
stvenici općenito savjesni i bave se znano-
šću iz altruističkih i nesebičnih pobuda. To
je u većini slučajeva točno, ali zbog onih
malobrojnih koji se ne pridržavaju pravila
i vode ih sebični razlozi potrebno je imati
tijelo koja će takve istraživače otkrivati i
sprječavati ih u nanošenju štete znanosti
(izmišljanjem ili prepravljanjem rezultata)
ili drugim znanstvenicima i javnosti (pla-
giranjem).
U svim slučajevima navodnoga znan-
stvenoga nepoštenja postoji nekoliko sudi-
onika, od kojih svaki ima svoje obveze i od-
govornosti. Bilo da se dokaže ili opovrgne,
optužba o znanstvenom nepoštenju ima oz-
biljne posljedice za sve uključene u istragu.
1. Prigovaratelj
Prigovaratelj (prema engl. complai-
nant) ili dojavljivač (prema engl. whistle-
blower) jest osoba koja skreće pozornost
ustanove na probleme u nečijem istraži-
vanju. Njegova je obveza biti siguran u
valjanost optužbi i biti svjestan mogućih
znanstvenih i činjeničnih problema prije
samoga prijavljivanja. To se najčešće posti-
že razgovorom s pouzdanom i iskusnom
osobom u tom području istraživanja ili sa
savjetodavnim tijelom (ombuds osoba).
Nužno je biti dobro upoznat s pravilima
i regulativom ustanove o pitanjima znan-
stvene čestitosti kao i s razinom proble-
ma koji se prijavljuje. Podizanje ozbiljnih
optužbi radi rješavanja pitanja autorstva,
razmirica oko laboratorijskoga prostora
i opreme i sl. bolje je izbjeći, a moguće
rješenje može biti u arbitraži nadređenih,
voditelja laboratorija, odjela ili ustanove,
a ne u Uredu za znanstvenoistraživačku
čestitost ili sličnomu uredu/vijeću u toj
ustanovi.
266
2. Ured za
znanstvenoistraživačku
čestitost
Takav ured djeluje unutar ustanove.
Vrlo je važno da takav ured svoje obveze
ispunjava taktično te s najvišim mogućim
stupnjem povjerljivosti, jer se velika većina
prijava pokaže suvišnima, neistinitima ili
nedokazivima. Mora imati jasne stavove o
prihvatljivom i neprihvatljivom ponašanju u
vlastitoj istraživačkoj ustanovi, kao i o admi-
nistrativnim mjerama koje može ili smije po-
duzeti. Tijekom istrage mora voditi detaljnu
dokumentaciju i raditi u tajnosti i povjerljivo.
Primjer. Profesor F., ugledni kliničar, prijavljen
je Uredu za znanstvenoistraživačku čestitost zbog
navodnoga prepravljanja podataka istraživanja
objavljenog u znanstvenom časopisu prije dvije
godine. Netko, tijekom ručka, načuje razgovor
dvoje zaposlenika Ureda za znanstvenoistraživač-
ku čestitost i spominjanje imena profesora F., prije
donošenja završne odluke Ureda. Mediji dozna-
ju za slučaj i prošire priču u javnosti te pokrenu
javnu raspravu o profesoru F. Javnost, temeljem
tako jednostranog pogleda i krivih pretpostavki,
stvori pristran stav te traži ozbiljne posljedice za
profesora F. Kad Ured naposljetku nađe da nema
temelja za podizanje optužbi, javnost ostaje izne-
nađena i zgranuta izostankom «očekivane� kazne.
Neka od dužnosti Ureda za znanstveno-
istraživačku čestitost:
• razvijanje pravila, postupaka i regulative
vezane uz otkrivanje, istragu i sprječava-
nje znanstvenoga nepoštenja,
• promicanje odgovorne provedbe istraži-
vanja,
• savjetodavna uloga (ombuds osoba),
• provođenje i nadgledanje istrage znan-
stvenoga nepoštenja,
• prikaz rezultata istrage,
• predlaganje administrativnih mjera vodi-
telju ustanove ili nadležnim tijelima.
 20. poglavlje Odgovorna provedba istraživanja
3. Optuženi
Uloga optuženika (prema engl. res-
pondent) je biti strpljiv, otvoren i iskren.
Treba znati da optužba nije isto što i pre-
suda, te da svoju čestitost može dokazati i
o njoj svjedočiti uz podroban pristup svim
bilješkama o vođenju pokusa. To mu se
mora omogućiti tijekom svih dijelova po-
stupka. Optuženi ima i pravo saznati sve
pojedinosti optužbe, te pravo na odgova-
rajuću pravnu zaštitu. Mora biti svjestan da
je vlasnik njegovih rezultata istraživačka
ustanova u kojoj su se istraživanja provo-
dila te ustanova koja je istraživanja finan-
cirala. Mora biti svjestan da istrage mogu
vrlo dugo trajati, da ostavljaju mrlju u živo-
topisu te da i trenutačna istraživanja trpe.
Nikad ne bi smio podizati protuoptužbe ili
tražiti “osvetu�.
Nitko uključen u istragu i optužbu o
znanstvenom nepoštenju ne bi volio to
iznova prolaziti. Zato je najbolje izbjeći
takve optužbe radeći iskreno, marljivo i
otvoreno, te poštivati svoje suradnike.
V. Intelektualno
vlasništvo
Iako se intelektualno vlasništvo ne
može smatrati dijelom odgovorne proved-
be istraživanja ipak ga je potrebno objasni-
ti jer sa svoja dva područja – industrijskim
vlasništvom i autorskim pravom – opisuje
zaštitu ideja, kao i zaštitu načina izraža-
ja ideja. Intelektualno vlasništvo odnosi
se na znanje ili informacije koje se mogu
oblikovati i umnožiti u stvarne predmete,
a vlasništvo nije nad umnožavanjem ina-
čica, već nad znanjem ugrađenim u ina-
čice. Intelektualno vlasništvo štiti prava
nad umjetničkim, literarnim i znanstvenim
djelima, izvedbi, izumima i znanstvenim
otkrićima, žigovima (zaštitnim znakovima
ili nazivima), komercijalnim nazivima te
industrijskim dizajnom. Zaštita intelektu-
alnoga vlasništva služi zaštiti moralnih i
ekonomskih prava stvaratelja, uređivanju
prava javnosti pristupu stvorenome, pro-
mociji poštene trgovine i kreativnosti, te
primjeni zaštićenih tvorevina. Prava nad
intelektualnim vlasništvom imaju svoja
ograničenja, tj. ne traju zauvijek. Pravna
regulacija intelektualnoga vlasništva i nje-
gove zaštite opsežna je i razlikuje se među
zemljama potpisnicama međunarodnih
ugovora, tako da ovdje pružamo tek kra-
tak prikaz glavnih koncepata, kako ih pro-
movira WIPO (Međunarodna organizacija
za intelektualno vlasništvo, od engl. World
Intellectual Property Organization).
A. Industrijsko vlasništvo –
zaštita ideja
Naziv industrijsko vlasništvo potrebno
je razmatrati u najširem smislu, tj. razumje-
ti da se taj naziv odnosi ne samo na indu-
strijske ili komercijalne proizvode, već i na
proizvode agroindustrije, proizvode umjet-
nog (proizvedene) i prirodnoga podrijetla
(primjerice voće, stoka, minerali, ulja, vino).
Jednostavnije rečeno, industrijsko vlasniš-
tvo ili izumi jesu nova rješenja za tehničke
probleme, tj. to nije vlasništvo nad fizičkim
(ekstantnim), opipljivim proizvodom, već
– idejom. (Isto vrijedi za prava patenta,
dizajna i žiga, v. dalje.) U tome se načelo
industrijskoga vlasništva bitno razlikuje od
autorskih prava u kojima je zaštićen izražaj
ideje, odnosno proizvod (djelo).
267
Uvod u znanstveni rad u medicini
1. Patenti (za izume)
Patent je pravo koje se dodjeljuje izu-
mitelju. Time on stječe pravo da spriječi ili
isključi druge od komercijalnoga iskorišta-
vanja izuma, tijekom ograničenoga vremena
(najčešće 20 godina). Činjenica da je izum
zaštićen (“patentiran�) mora biti javno do-
stupna specifičnom službenom prijavom
koja opisuje i pruža uvid u tehničke detalje
izuma (razotkriva, prema engl. disclosure).
Da bi se zaštitili izumi ne moraju biti opiplji-
vi, tj. stvoreni u fizičkom obliku i ne moraju
biti složeni (kompleksni). Da bi se mogli
patentirati („patentibilnost�) izumi moraju
ispuniti nekoliko uvjeta (v. okvir).
Obično je moguće razlikovati dvije vr-
ste patenata – za proizvod te za postupak.
Patent za proizvod dodjeljuje se izumu no-
voga proizvoda, dok se patent za postupak
dodjeljuje postupku stvaranja proizvoda,
nevezano uz novost proizvoda.
Uvjeti za priznanje patenta:
• novost (prema engl. novelty) – u vrijeme
kad se prijavljuje patent mora imati zna-
čajke novoga,
• industrijska primjenjivost (prema engl.
applicability) – izum se mora moći prak-
tično primijeniti,
• inventivna razina (prema engl. inventive
step) – razina koja nije razvidna/očigled-
na osobi prosječnoga tehničkoga znanja,
• patentibilnost (prema engl. patentabi-
lity) – obično je definirana zakonom te
se može razlikovati među državama.
2. Industrijski dizajn
Industrijski dizajn je estetska kvaliteta,
tj. vizualna “privlačnost� proizvoda, koja
se mora moći industrijski reproducirati u,
potencijalno, velikom broju proizvoda. To
268
je jedan od glavnih čimbenika koji utječu
na odluku potrošača o kupovini te jedan
od čimbenika tržišne uspješnosti.
3. Žig
Žig, tj. zaštitni znak ili naziv (prema
engl. trademark) je kombinacija znakova
koji međusobno razlikuju proizvode razli-
čitih proizvođača, a koji se rabi kao ozna-
ka na proizvodu ili za njihovu marketinšku
prezentaciju.
Uloge žiga:
• razlikovanje označenih proizvoda ili
uslug­a,
• komercijalno podrijetlo,
• jamstvo kakvoće,
• marketinško promicanje.
Vlasnik registriranoga žiga ima isključi-
vo pravo (prema engl. exclusive) na taj žig
i smije spriječiti neovlašteno korištenje tog
žiga ili žiga koji je toliko sličan zaštićeno-
me da može dovesti do zabune/zablude.
Osim žigova, postoje i kolektivne oznake
koje opisuju pripadnost nekoj udruzi/ud-
ruženju, te certifikati, koji označuju suklad-
nost s određenim standardom.
B. Autorska i srodna prava
– zaštita načina izražaja
ideja
Autorska prava (izvorno engl. co-
pyright) odnose se na umjetnička i znan-
stvena djela te tehnološke radove. Autor-
sko pravo štiti samo kreativni napor, tj.
oblik izražaja ideje, a ne samu ideju.
Primjer. Autorsko djelo Bachova fuga nije
(više) zaštićeno autorskim i sličnim pravima, ali
 20. poglavlje Odgovorna provedba istraživanja
kad današnji glazbenik odsvira tu fugu, njego-
va izvedba jest zaštićena, pa taj glazbenik sada
zaštićuje – dopušta ili zabranjuje – emitiranje te
svoje izvedbe.
Budući da pravna zaštita autorskoga
prava sprječava neovlaštenu uporabu ori-
ginalnih načina izražaja ideja, a to samo po
sebi nije nauštrb općega dobra, vijek zaštite
autorskih prava obično je mnogo dulji nego
patenata (obično 50-70 godina nakon smrti
autora). Štoviše, obično nije potrebno jav-
no registrirati autorsko pravo, zato što veći-
na zemalja prepoznaje da je stvoreno djelo
zaštićeno čim je nastalo, tj. čim postoji.
Općenito, postoje dvije “vrste� prava
koje autorsko pravo štiti – ekonomsko/
imovinsko i moralno pravo. Ekonomsko
pravo omogućuje tvorcu/vlasniku stjecanje
financijske nagrade tuđom uporabom nje-
gova djela. Moralno pravo, koje je nezavi-
sno od ekonomskoga, omogućuje autorima
da poduzmu radnje u cilju očuvanja veze iz-
među njih i njihova djela. Ta veza uključuje
pravo odlučivanja (prema engl. paternity)
i nepromjenjivosti, a omogućuje autorima
pravo vlasništva ili pravo sprječavanja bilo
kakve izmjene ili izobličenja njihova djela
koje bi moglo smanjiti njihovu čast ili ugled.
Većina zakona koji reguliraju autor-
ska prava kazuju da autor ili vlasnik prava
može zabraniti ili odobriti reprodukciju,
distribuciju, javno izvođenje, emitiranje,
prijevod ili adaptaciju svojega djela.
Srodna prava služe zaštiti pravnih in-
teresa osoba/subjekata koje pridonose
dostupnosti djela javnosti (primjerice pro-
dukciji), a koje imaju dovoljno kreativnog,
tehničkog i organizacijskog umijeća da ta
prava zaslužuju. Ta su prava obično re-
zervirana za izvođače (za njihov kreativni
napor), producente i ustanove za emitira-
nje (za sredstva potrebna za omogućivanje
dostupnosti snimaka javnosti, kao i pravo
poduzimanja pravnih koraka protiv neo-
vlaštenoga korištenja tih snimaka).
Ekonomska prava u djelu, za razliku
od moralnih prava, mogu se prenositi na
treće subjekte za financijsku naknadu,
koja se obično naziv royalty, tj. prihod od
autorskih prava. Prijenos prava može biti
dvojak: dodjela (prema engl. assignment)
– prijenos prava vlasništva na dijelove ili
cijele radove (nije pravno moguća u svim
zemljama), te licencija (prema engl. licen-
ce) – autor zadržava pravo vlasništva ali
ovlašćuje treći subjekt za provođenje nje-
govih ekonomskih prava. Licencije mogu
biti isključive ili neisključive (od engl.
exclusive i non-exclusive).
Vlasnik prava može, također, u cije-
losti ili dijelom, odustati od svojih prava
(primjerice open source software).
269
Uvod u znanstveni rad u medicini
Literatura
Institute of Medicine. National Research Coun-
cil of the National Academies. Integrity in scien-
tific research. Creating an environment that pro-
motes responsible conduct. Washington, D.C.
(USA): The National Academies Press, 2002.
International Committee of Medical Journal
Editors. Uniform requirements for manuscripts
submitted to biomedical journals. http://www.
icmje.org – posljednji puta pristupljeno 20. ruj-
na 2012.
Pimple KD. Six domains of research ethics: a
heuristic framework for the responsible con-
duct of research. Science and Engineering Et-
hics 2002;8:191-205.
The Office of Research Integrity (ORI). http://
ori.hhs.gov – posljednji puta pristupljeno 20.
rujna 2012.
270
World Association of Medical Editors (WAME).
Publication ethics policies for medical journals.
http://www.wame.org/resources/publication-
ethics-policies-for-medical-journals – posljednji
puta pristupljeno 20. rujna 2012.
World Intellectual Property Organization
(WIPO). http://www.wipo.int – posljednji puta
pristupljeno 20. rujna 2012.
World Medical Association (WMA). Declaration
of Helsinki. Ethical principles for medical re-
search involving human subjects. http://www.
wma.net/en/30publications/10policies/b3/
index.html – posljednji puta pristupljeno 20.
rujna 2012.